Naslov izvornika:

Trume auf dem Geistlichen Weg

by Vier-Trme GmbH, D-97359 Mnsterschwarzach, 1989.
Prevela:
Mira Mikulin
Teoloka redaktura:
fra Ivan dr. Ivanda

SNOVI NA DUHOVNOM PUTU

Anselm Grn, OSB

Zagreb, 2002.

Sadraj

1. San u Bibliji
2. San u duhovnoj tradiciji
3. Psiholoko i duhovno tumaenje snova
4. Smjernica za duhovno ophoenje sa snovima

UVOD
Postoji velik broj psiholokih knjiga o snovima. Meutim u duhovnoj literaturi,
vrlo se malo govori o tome da bismo na naem duhovnome putu trebali u obzir
uzimati snove. Pa ipak za nae je stare san bilo mjesto u kojem nam govori Bog. U
psiholokim knjigama o snu ponajvie nalazimo izvjetaje i analize snova bolesnika.
Takvi snovi istodobno slue analizi i terapiji, ali jedva da se iznosi neto o duhovnoj
dimenziji snova, stoga emo se u ovom malom spisu baviti duhovnim znaenjem
snova. Tu se radi o duhovnosti koja promatra ovjeka u svim njegovim aspektima
(Bereich?). Pokuaje (poetke) tako cjelovite duhovnosti nalazimo ve u starome
monatvu. Te poetke (pokuaje) elimo nastaviti.
Prije svega, postoje tri podruja na duhovnome putu, koja se moraju uzeti u
obzir jer u njima nas susree i govori nam Bog. To su nae misli i osjeaji, nae tijelo
i nai snovi. Bog nam govori u svojoj Rijei koju nam prenosi Sveto pismo. Meutim,
On nam prije svega govori i kroz nas same i upravo to su ta tri podruja na koja
trebamo obratiti pozornost kako bismo razabrali i razumjeli Boju Rije upuenu
nama osobno. Za Evagrija Pontika ne postoji istinski susret s Bogom bez iskrenog
susreta sa samim sobom. Ako izbjegavamo susret sa samim sobom, duhovnost lako
postaje poboan bijeg od samoga sebe. Kada susretnemo sami sebe, susreemo i
Boga i obratno: im se pribliimo Bogu, pribliavamo se i samima sebi.
U starom je monatvu ophoenje s mislima i osjeajima bilo opisano kao
odluujui korak na duhovnome putu. Ali kao to nam to pokazuje Biblija i duhovna
tradicija, uvaavali su se i snovi. Raunalo se s time da nam Bog govori u snovima.
Danas mnogi ljudi zdvojno pitaju gdje bi mogli nai Boga, gdje i kako bi im Bog
istinski progovorio. Obuzimaju ih sumnje da li im u molitvi doista govori Bog ili su to
vlastite misli u koje sami sebe uvjeravaju. Stoga su monasi razvili uenje o
razlikovanju duhova dajui nam tako sredstvo pomou kojega moemo postati
osjetljiviji (prijemljiviji) za Boji govor u nama. U naoj molitvi esto smo puta
preaktivni. Suvie govorimo. Kada zautimo, oekujemo da tada konano Bog neto
kae. Kao da mu propisujemo, da se oglasi. elimo ga silom ugurati u nae kalupe.
Pa ipak, Bog ne doputa da mu propisujemo kako i kada bi nam trebao govoriti.
San je stanje u kojem je naa vlastita aktivnost iskljuena ili bar znatno
smanjena. Tu vie nemamo nadzor u svojim rukama, pa tako Bog moe mnogo lake
prodrijeti u na ivot. Kaemo da snovi potjeu iz podsvijesti. Ali zato u odreenom
trenutku izranja upravo ovaj ili onaj san to ne moemo rei. Dovodimo san u vezu s
naim iskustvom kojega san dotie, ali ni to jo nije uvjerljiv razlog zbog kojega se
upravo sada pojavljuje ovaj san, stoga je potpuno ispravno poput naih starih
vjerovati, da nam Bog alje snove i da nam Bog njima eli neto rei. Snove ne
moemo iznuditi, moemo ih samo ekati i primiti kao dar i milost.
Pitanje snova na duhovnome putu ponajprije je pitanje zbilje openito. to je
zbilja? Oko tog pitanja filozofi su se oduvijek sporili. Moemo li mi spoznati zbilju ili
vidimo samo njezin privid? to je zbiljsko, duhovni svijet ideja ili materija, ono to
moemo dotaknuti? Metafizika nam govori da je Bog prava zbilja te da smo mi
stvarni ukoliko imamo udjela u Bojem bitku. Kada pogledamo sa stajalita ove
metafizike tvrdnje na na ivot, otkrivamo da tako uope ne ivimo. Mi to, dodue
teoretski uviamo, ali u naem konkretnom shvaanju zbilje, zbiljno je ono to inimo
mi sami. Mi stojimo u sreditu nae zbilje. Radimo, jedemo, mislimo, osjeamo,
planiramo, stvaramo sve oko sebe. Bog u svemu tome ima samo rubno mjesto,
samo onoliko koliko mu dopustimo. Mi ak stvaramo i svoj duhovni ivot, svoju
molitvu. Bog smije unii u na ivot, ali mi smo reiseri koji Bogu dodjeljuju ulogu
koju treba igrati. Sve u svemu to je vrlo bezbona zbilja. Gospodari smo mi, a Bog je
4

gurnut na rub. ak i kada smo poboni, u sreditu stojimo mi s naim pobonim

inom, a ne Bog. Nasuprot toj naoj ivotnoj zbilji lienoj Boga, san nam pokazuje
drugaiju zbilju. Ako metafiziku shvatimo ozbiljno, tada je Bog istinska zbilja, a mi
smo zbiljni ukoliko imamo udjela u njemu. Bog nam je blie nego to smo mi sami
sebi, kae Augustin. Mi smo sami sebi otueni. ivimo u zbilji lienoj ne samo Boga
ve i sebe i svoga ja. U snovima, u na ivot probija duhovna zbilja. Ni u staro se
doba nije smatralo da bi snovi bili nestvarniji od onoga to zamjeujemo u svjesnome
stanju. U snu Bog moe doprijeti do nas, javiti se za rije. U snu izranjaju slike koje
naizgled nemaju nita s naom svjesnom zbiljom, ali koje nam otkrivaju bit te zbilje.
One nam pokazuju posve drugu stranu naega svijeta i ivota. Nai stari nisu bili u
krivu kada su smatrali da nam u snu govori Bog. To je podruje u kojemu vie ne
zamjenjujemo Boju rije naom vlastitom, vie ne moemo Boga ugurati u neku
ulogu, ve je on, onaj koji djeluje, a mi smo promatrai.
Dodue, snovi nisu jednoznani: Moramo ih uvijek iznova konfrontirati sa
zbiljom naega ivota i Bojom rijeju u Bibliji. Ovo usporeivanje je odluujue, jer
nam pokazuje oslovljava li nas u snovima Bog, ili mi sami sebe. Postoji opasnost da
se snovi koriste kao sredstvo moi; da se uanimo iza svojih snova i vie ne
doputamo da budemo dovedeni ni od ljudi ni od Boga. Tada se ovjek vrti sam oko
sebe. Zagledan je samo u nutrinu i zapada u stanje fasciniranosti unutarnjim
svijetom. Budui da nema nikakvog stajalita s kojeg bi prosuivao unutarnji svijet,
niti pak doputa da to uini netko drugi, primjerice duhovni pratilac, ovjek utone u
njega gradei svoj vlastiti umjetni svijet. U zabludi je svatko tko misli da bi jedino
trebao meditirati o svojim snovima. On se ne suoava sa snom kao s ti, ve se
uvlai i utapa u njemu.
Bog nam govori i po naim mislima i osjeajima, naem tijelu i naim snovima,
ali on nam, prije svega, govori po svojoj rijei koju nam prenosi Biblija kao i preko
ljudi koje susreemo. U monatvu se dri da nam Bog govori preko poglavara ili
duhovnoga oca. Stoga, je vana poslunost, ako se uputamo u svoje snove. U
protivnom ovjek je u opasnosti da izgubi odmak prema svojim snovima i biva
preplavljen nesvjesnim. Ipak, ako prijee sve duhovne putove koje je naznaila
tradicija, tj. post, molitvu, fiziki rad, poslunost, itanje Pisma, meditiranje itd. tada
moe mirno prihvatiti i svoje snove. Razmatranje snova takoer je vrlo dobro
duhovno sredstvo, prema onome kako ih u svojem Pravilu nabraja Benedikt.
Budui da je ova povezanost snova s duhovnim putem danaas zanemarena,
ovaj mali spis eli pomoi da se ponovno otkrije duhovno znaenje snova na naem
putu k Bogu te da se u njima vidi unutarnji pratilac koji nas tono obavjetava kako je
s nama stalo i to trebamo initi dalje.

1. San u Bibliji
Stari i Novi Zavjet esto izvjeuju o snovima u kojima Bog govori ljudima.
Dotaknimo samo nakratko neke snove, ne zato da ih objanjavamo, ve da ukaemo
na njihov uinak. Post, 28, 1O-22 izvjetava o Jakovljevom snu. Jakov bjei od svoga
brata Ezava. Uzima kamen u pustinji, stavlja ga kao jastuk pod glavu i sanja.
Ljestve stoje na zemlji, a vrhom do neba dopiru i aneli Boji po njima se
penju i silaze. Uza nj je Jahve te mu govori. Ja sam Jahve Bog tvoga praoca
Abrahama i Bog Izakov. Zemlju na kojoj lei dat u tebi i tvome potomstvu.
San tumai Jakovljevu situaciju. Gledano izvana ona je beznadna. On je u
bijegu i u strahu pred bratom. Meutim, san mu pokazuje da je Bog s njime i da ga
blagoslivlja. Tako san ima pozitivan terapijski uinak na Jakova. Moe se bez straha
postaviti prema ivotu. Smije s punim povjerenjem nastaviti svoj put jer je iskusio
Boju blizinu to ga oslobaa od svake ljudske sile. Kad se probudio spoznaje:
Zaista se Jahve nalazi na ovome mjestu, ali ja nisam znao! (Post 28,16) Bog sam
govori u snu Jakovu obeavajui mu potomstvo i velik posjed. Ali prije svega,
obeava mu da e biti s njim.
Dobro znaj, ja sam s tobom; uvat u te kamo god poe te u te dovesti
natrag u ovu zemlju; i neu te ostaviti dok ne izvrim to sam ti obeao. (Post.
28,15)
San pokazuje Jakovu drugaiju zbilju od one koju je on proivljavao. Bijeg i
strah od Ezava je njegov svjesni svijet, iza kojeg se skriva ono istinsko: Bog koji ga
prati i ohrabruje. Da bi to spoznao Jakovu je bio potreban san. Samim promiljanjem,
kao i molitvom, vjerojatno to ne bi mogao spoznati. Zapeo bi u svojim povrnim
razmiljanjima. Da bi mogao otkriti neto posve novo, trebao je susresti Boga u snu.
Snovi igraju vanu ulogu u zgodi o Josipu. Najprije Josip sanja sam, a zatim
tumai faraonove snove. Josip sanja da se pred njim savija snoplje i da mu se sunce,
mjesec i zvijezde klanjaju. U snu on, najmlai sin koji malo vrijedi, vidi tko je on
zapravo. San mu ukazuje na njegov poziv i veliinu. Ali to ga ini i usamljenim, jer se
njegova braa ljute zbog njegova sna, zbog njegove posebnosti. Ali ne mogu
sprijeiti ispunjenje njegova sna. Upravo time to su ga htjeli ubiti postali su sudionici
njegova obeanja. I samome Josipu san je pratilac u svim njegovim nevoljama i
tjeskobama. On zna da zatoenitvo nije prava zbilja, i da e Bog ipak, premda
zaobilaznim putovima, ispuniti to mu je obeao u snu.
U tamnici, Josip tumai snove svojih suuznika. Kad je Josip ujutro doao k
njima, opazi da su neraspoloeni. (Post 40,6) Snovi djeluju na ljude. Nakon nekih
snova budimo se radosni i puni pouzdanja, a nakon drugih osjeamo se kao
prebijeni, budimo se u panici i itav smo dan nemirni i tuni. Suuznici su bili loe
raspoloeni, jer nisu znali protumaiti svoje snove. Kad ne znamo kako pristupiti
snovima, a slutimo da sadre neko vano znaenje, osjeamo se bespomonima i
potitenima. Josip im govori: Zar tumaenje ne spada na Boga? (Post 40,8) Ako
nam Bog govori u snu, onda nam sam Bog moe i protumaiti to je mislio pod
slikama sna. Potrebna nam je molitva da bismo razumjeli san. Ne trebamo posezati
za psiholokim knjigama ve razgovarati s Bogom o tome to nam zapravo eli rei.
Glavnom peharniku Josip tumai san pozitivno, a glavnom pekaru negativno.
On e za tri dana biti objeen. Snovi dakle nisu uvijek samo pozitivni. ele nam rei
istinu o nama samima i onda kad ona znai smrt. Meutim upravo na taj nain ele
nas uvesti u istinu i promijeniti na ivot. Lani proroci u Starom Zavjetu tumaili su
sve snove pozitivno, dok pravi proroci objavljuju istinu, jer samo istina oslobaa. 1
Tumaenje faraonovih snova istovremeno je pozitivno i negativno. Oni omoguuju
6

faraonu da primjereno reagira na gospodarsku situaciju. San je dakle pomo u

pravilnijem ophoenju s okolnostima ivota. ini me mudrijim, upravlja moj pogled
iznad dnevnih dogaanja i doputa mi zaviriti u budunost. Meutim, budunost nije
jednostavno utvrditi. Smisao je gledanja u budunost u tome da se za nju pripremim i
s njom na primjeren nain suoim. U prii o Josipu snovi su u slubi naega
suoavanja s istinom vlastitoga ivota i ele nas izazvati da prema njoj zauzmemo
pravilan stav. Oni nam takoer ele otvoriti oi za budunost kako bismo se znali
prema tome ravnati.
Izraelci bijahu uvjereni da nam Bog u snu govori. U Knjizi Brojeva govori mu
Bog sam:
Ree Jahve:
Sasluajte rijei moje:
Nae li se meu vama prorok,
u vienju njemu ja se javljam
u snu njemu progovaram.
Ali nije tako sa slugom mojim
Mojsijem,
Od svih u kui najvjerniji je on.
Iz usta u usta njemu ja govorim,
oevidnou, a ne zagonetkama,
i lik Jahvin on smije gledati.
Kako se onda niste bojali govoriti protiv sluge moga Mojsija?
(Br 12,6-8)
Bog, dakle, u snovima govori s nama, ali taj je govor nejasan u slikama.
Upueni smo na snove ako elimo uti Boju rije za nas, ako elimo znati kako
emo ispravno ivjeti. U naem svjesnom ivotu esto smo puta slijepi i gluhi za
Boga. Dogaa nam se da previamo to nam eli rei. Sluamo samo svoje vlastite
misli ili misli ljudi oko nas. Boji glas preujemo. Stoga nam se Bog mora oglasiti u
naim snovima. Tako su snovi za Izraelce neto sveto, jer u njima nas Bog dodiruje i
oslovljava. Ali Bog se, osim to govori, pojavljuje i u vienjima. Kad Biblija govori o
vizijama, ne ukazuje na izvanredne dogaaje i zbivanja koje bismo mogli filmski
snimiti. To su uvijek ukazanja namijenjena ljudima, ukazanja zamjetna u naoj psihi i
vidljiva naim nutarnjim okom. To nisu nikakvi umiljaji, ve dogaaji kao i snovi, koji
se doista zbivaju, i nismo ih izmislili samima sebi. Bog se u Starom i Novom Zavjetu
daje prepoznati u vizijama. U snu, dok spavamo, Bog nas eli susresti te se moe
dogoditi da nam odjednom spadne veo s oiju te jasno spoznajemo. Odjednom
uviamo to je tajna naega ivota, to je Boja tajna za nas.
Bog je Samuelu progovorio usred noi. Tri puta se budio jer ga je Bog zvao.
Tri puta nije razabrao glas. Posljednji je put odgovorio:Govori Gospodine, sluga tvoj
slua. (1 Sam 3,9). Za jednog amerikog duhovnika upravo ovo mjesto postalo je
kljuno.2 Patio je od poremeaja spavanja te je zamolio terapeuta da ga od toga
oslobodi. Ovaj ga je upitao je li ikad pomislio da u trenucima kada ne moe spavati,
Bog moda eli s njime razgovarati. Tada s sjetio Samuela. I mi bismo trebali rei
poput Samuela: Govori Gospodine, sluga tvoj slua. Duhovnik je posluao savjet.
Od tada su mu trenuci ne spavanja postali najvaniji u ivotu. Najbolje misli za
njegove knjige dolaze mu nou. Tada oslukuje to mu Bog eli rei. Uvijek mu je pri
ruci biljenica kako bi pribiljeio ono najvanije. Pritom mu ne manjka spavanje.
Ujutro se ne osjea umorno. No mu je postala svetinja. To je vrijeme njegovih
najsnanijih iskustava Boga. Bog eli i nama govoriti nou. Kada pustimo nadzor iz

svojih ruku, On se moe mnogo lake probiti do nas. Pa ipak, da bi se nou

razabrala Boja rije, potrebna je naa unutarnja budnost i strahopotovanje.
aul, kratko pred smrt, spoznaje da mu Bog vie ne govori. Zdvojan je jer vie
ne zna to mu je initi, koji koraci su pravi. Tako u svom oaju odlazi nekoj prizivaici
duhova pokojnika da preko njih dozove Samuela koji bi mu trebao pokazati put:
Samuel upita aula: Zato si pomutio moj mir dozivajui me gore? A aul odgovori:
U velikoj sam nevolji jer su Filistejci zavojtili na me, a Bog se okrenuo od
mene i ne odgovara mi vie ni preko proroka ni u snima. Zato sam pozvao tebe da
me poui to da inim. (1 Sam 28,15)
Nakon to su mu uskraeni snovi, aul se vie ne snalazi. U snovima mu je
Bog uvijek pokazivao put. Nije spoznavao to je pravo pomou razmiljanja, ve
sluajui Boga. A Bog mu je govorio i po drugim ljudima, prorocima i putem snova.
Meutim, snove ne moemo iznuditi, oni su Boji dar. Kada Bog zauti i u snovima,
gubimo orijentaciju. Naa najdublja uvjerenja koja nas vode, ne potjeu iz
razumskoga promiljanja. Njihovi su korijeni dublji, a jedan od korijenja je san koji
nam daje unutarnju sigurnost u ono to je za nas dobro. Sluanje sna prema ovom
mjestu u Bibliji nije praznovjerje, ve vid straha pred Bogom. Ako je u nae snove
ukljuen Bog, bit emo budni za njih. Radujemo se kad nam Bog u snovima uvijek
iznova govori koje korake na putu trebamo poduzeti. Slike sna pokazuju nam pravac
kojim dalje idemo sami.
U Novome Zavjetu posebice kod Mateja san igra veliku ulogu. Isusovo je
roenje popraeno snovima. Josip saznaje u snu da je njegova zarunica trudna po
Duhu Svetom. San mu otkriva to se dogodilo i to mu je initi. Josip je posluan.
Uzima Mariju k sebi. San za njega nije neko neobvezujue saznanje ve ga zaduuje
da po njemu djeluje. U svom istraivanju snova oko Isusova roenja, psiholog i
teolog H, Hark, doao je do sljedee spoznaje:
U Josipu, Matej ocrtava lik koji se u snu sporazumijeva s Bogom. Za Mateja,
san je medij Bojega izriaja. Bog posredstvom anela alje boansku poruku.
Struni pojam u grkom izvorniku (chramatidzo) oznaava primanje boanske upute
po proroanstvu. Matej vjeruje, da svi ljudi imaju antene za primanje Bojega glasa
u snu. U snove upueni mudraci i Bibliji vjeran Josip, razumiju da ih se odreeni san
bezuvjetno tie.3
Kad boansko dijete bijae roeno, krenuli su mudraci s Istoka na put da mu
se poklone. I oni sluaju snove, ali ih povezuju sa znanou o zvijezdama i svojim
poznavanjem povijesti. Tako su stigli na cilj: Zvijezda im je pokazala put, te su se
uputili u Jeruzalem potraiti dijete. Kad su ga nali, pali su niice i poklonili mu se. U
snu saznaju od Boga da se trebaju vratiti drugim putem. I oni posluaju, jednako kao
i Josip, kojemu se sada opet u snu pojavio aneo i traio od njega da bjei u Egipat. I
opet, na poticaj sna, Josip se vratio u Izrael. Tako je Isusovo roenje okrueno
snovima. U snu Josip spoznaje Marijinu tajnu i tajnu Boanskog djeteta. San mu
pokazuje i put kojim treba posluno ii. Snovi, dakle, obvezuju. Oni ele utjecati na
zbilju ivota.
Josip je posluao svoj san, dok Pilat ne slua san svoje ene, koja mu
posvjedouje da je Isus nevin i poziva ga da makne ruke s tog ovjeka. Sudska
rasprava ne moe dokazati je li Isus kriv ili nije. Ali san to jasno pokazuje. Tako u snu
esto prepoznajemo bit nekog ovjeka. Na svjesni uvid dri se vrsto vanjskih
stvari. esto je puta prilino zamuen naim projekcijama. U snu nam Bog govori tko
je taj drugi uistinu i kako se prema njemu trebamo ponaati.
8

Kod Luke, snovi igraju veliku ulogu ponajprije u Djelima apostolskim. Petar u
snu saznaje da treba u kransku zajednicu ukljuiti pogane te da su za njih idovski
zakoni bez znaenja. Njegov je san obiljeio prekretnicu u ranoj povijesti poslanja
prve Crkve.4 Sam Petar iznimno je vjeran idovskom nainu razmiljanja. Stoga se
ustruava gajiti zajednitvo s poganima. Tada mu se Bog obraa u snu. Pokazuje mu
posudu punu etverononih ivotinja koje su idovi drali neistima. I kae mu:
Ustaj Petre, kolji i jedi! Na Petrovo protivljenje, glas mu odgovori: to je Bog
proglasio istim, ti ne nazivaj poganim. (Dj 10,13-15). Sam Bog je nadvladao njegov
otpor. Petar ustaje i ide s glasnicima poganskom kapetanu Korneliju u Cezareju i
tamo ga krsti. Kao obrazloenje svog ina navodi svoj san. Ta zgoda pokazuje koje
je iznimno znaenje dodijeljeno snu u prvobitnoj crkvi. San odluuje o tijeku poslanja.
San slama ljudske otpore i stvara prostor za Boje djelovanje u ljudima koji su sami
po sebi vrlo uskogrudni. On iri njihove vidike i potie ih na neuobiajene ine.
To se pokazuje i u nonoj viziji sv. Pavla. U snu mu se javlja Makedonac i
moli ga: Prijei u Makedoniju i pomozi nam! (Dj 16,9) I Pavao slijedi poziv jer je
uvjeren da ga Bog zove da tamo navjeuje Evanelje. Tako je preko sna zapoela
misija u Europi. Ta dalekosena odluka u povijesti poslanja nije stvorena na osnovu
svjesnog strategijskog promiljanja, ve na osnovu sna. Ponovno je san odveo Pavla
sigurno u Rim. Kada su mornari na olujnom moru izgubili svaku nadu, Pavlu se u snu
javlja aneo i najavljuje spas. Pavao objavljuje svoj uvjerljiv san cijeloj posadi, koja
ga poslua. Ljudi su tada ozbiljno shvaali snove. Danas bi ismijali nekoga tko bi
svoju sigurnost u spasenje temeljio na snu..
Tako san u Bibliji ima dvostruko znaenje. S jedne strane otkriva istinu o meni
samome i o drugim ljudima, o mom osobnom stanju i tajni moga ivota, ali i o
politikoj i religioznoj situaciji naroda ili pojedinih ljudi. San ispravlja i dopunjuje moj
svjesni uvid ali otvara i posve nove vidike. On puta da se zbilja pojavi u svom
punom svijetlu. Bog mi tada u snu pokazuje istinu, uklanja veo koji prekriva zbilju. Ali
san prua i mogunost izravnog susreta s Bogom. Bog ne alje samo glasnika
poruke o zbilji, nego nam i sam pristupa, bori se s nama kao u nonome hrvanju s
Jakovom. (Post 32,23-33) Pojavljuje se u vizijama i daje se gledati i prepoznati u
slikama snova.
Drugo znaenje biblijskih snova jest konkretno upuivanje. Bog nam u snu
pokazuje to da inimo i kojim putem trebamo poi. Pokazuje nam kakve odluke
trebamo donijeti i kako se u ivotu moemo bolje snalaziti. U jasnoj uputi nalazi se
neto oslobaajue i nedvosmisleno. Kada Bog u snu neto zapovjedi, ne ostaje
nam drugo nego posluati ak i kad ne shvaamo smisao upute. San nije samo
intelektualna razbibriga (igra misli), ve nas se bezuvjetno tie. Ima utjecaj na nae
djelovanje. Ostvaruje se u ovom svijetu preko konkretnih djela, tovie, odreuje
vane povijesne odluke i razvoje. Pokree dogaaje koji imaju dalekosene
posljedice za sve ljude. Po snovima sam Bog zahvaa u povijest i upravlja njome
prema svojoj odluci i volji.

2. San u duhovnoj tradiciji

U ranoj crkvi, oslanjajui se na grku i biblijsku tradiciju, snu se pripisivala
pozitivna funkcija. Tako Tertulijan u svojoj knjizi o dui kae: Nije li svim ljudima
poznato da se Bog moe ljudima najbolje objaviti u snu? 5 U spisima o muenicima
snovi igraju znaajnu ulogu. Polikarp sanja tri dana prije svoje smrti da mu je
uzglavlje u plamenu. On to vidi kao upozorenje na svoju smrt u ognju. U izvjeu o
muenitvu Perpetue i Felicite nabraja se niz snova. Snovi im ukazuju to e sve
morati proi i to ih kod Boga oekuje. Dakle, daju im snagu da izdre muenitvo.
Bog sam jaa ih i tjei u snu.
Grki crkveni oci visoko cijene snove na koje nailaze u svojoj sredini. Grgur
Nisenski jednom kae kako je najvie nadahnua primio u snu. 6 Biskup Sinezije iz
Cirene iscrpno pie o snovima. Godine 415. objavljuje vlastitu sanjaricu u tradiciji
grkih sanjarica Artemona iz Mileta ili Artemidora iz Daldisa. Sinezije preporuuje
voenje dnevnika snova. Tumaenje snova daje mogunost da se pravovremeno
zatitimo od nesrea, bolesti itd., da nadolazeu sreu, unaprijed dvostruko uivamo;
pomae nam u lovu jednako kao i u spisateljstvu i rjeavanju tekih diplomatskih
zadaa.7
Sinezije pie: Nisam iznenaen to neki ljudi snovima zahvaljuju otkrie
blaga, to neki drugi odu u krevet kao neznalice, a probude se kao nadareni pjesnici
nakon to su u snu razgovarali s muzama. Ne treba ni govoriti o onima koji su u snu
saznali o opasnosti koja im prijeti, ili onima koji su u snu primili vijest o
ozdravljujuem lijeku. Najudesnije i najtajanstvenije je ipak to, to spavanje dui
otvara put najpotpunijem uvidu u pravu bit svega to joj otvara sposobnost da se
uzdigne iznad prirode i sjedini s duevnim prostranstvima od kojih se tako udaljila da
vie ni ne zna odakle dolazi....Iz ovoga se razabire da uvijek postoji ovjek koji nas
pouava kad smo budni, ali da uvijek postoji Bog koji nas prosvjetljuje kada
spavamo.8
San za Sinezija nema samo terapeutsko znaenje, ve je i mjesto
spoznavanja Boga. U snu postajemo jedno sa zbiljom Boga a time i istinskom
prirodom stvari. Stiemo na njihov izvor, u svijet pojmova, u kojem smo se nekad
nalazili i u koji u snu ponovno uranjamo.
Bog nas u snu prosvjetljuje. Pokazuje nam bit svih stvari i tajnu naeg
vlastitoga bia.
Sinezije zna za tradiciju grkih proroita, za tzv. hramski san. Tamo su ljudi
hodoastili, pripremali se kroz molitvu i post na to da spavaju u posveenom dijelu
hrama i dobiju od Boga svete i ozdravljujue snove. U jutro su ih priali sveenicima
koji bi im zatim tumaili njihov smisao: Oni su dakle oekivali svoje ozdravljenje od
Boga posredstvom snova koji bi im on poslao, a sveenik protumaio. Tumaenje je
snova tada bio sveti in, ali u kojem su se ve tada koristile metode dananje
psihoterapije..
U starome monatvu, psiholog meu duhovnim piscima, Evagrije Ponticus
(+399) snove je uraunavao u asketski put. Za Evagrija, najuzvieniji ovjekov cilj je
apatheja, ovjekov unutarnji sklad, mir u dui, sloboda od strastvenih osjeaja,
istoa srca, proetost Bojom ljubavlju.
Evagrije u svojim knjigama opisuje putove kojima moemo postii apatheju,
kao i obiljeja koja ukazuju na to da smo postigli stanje unutarnjega mira i jedinstva s
Bogom. Znak prisutnosti apatheje je izostanak strasti i duevnog nemira u tijeku
sna.9 Evagrije polazi od toga da strasti i emocije koji danju upravljaju naim budnim
stanjem imaju utjecaj i na nae snove. Tako se potisnuti gnjev ne ispoljava samo u
10

srdbi i agresivnom raspoloenju ve i u naim snovima. Srdba i zatomljena mrnja

uzrok su loim snovima koji oslabljuju nae tijelo.
Takav e se ovjek probuditi blijed i izmuen slikama sna u kojima su ga
proganjale divlje zvijeri i otrovne zmije. (38)
Evagrije pripisuje negativne snove demonu srdbe. Treba se uvati da ne
poemo na spavanje srditi. S druge strane, po snovima moemo prepoznati u kojoj
mjeri na nas podsvjesno utjeu mrnja i gnjev.
Ne daj da sunce zae nad tvojom srdbom, jer inae ti za vrijeme nonoga
poinka dolaze demoni plaei te i inei te jo slabijim za borbu sljedeega dana.
None more dolaze zbog srdbe koja uznemiruje, a ovjeka nita ne ini toliko
spremnim da odustane od borbe nego kada ne moe kontrolirati svoje osjeaje. (43)
Slike sna, ne samo da su same izazvane srdbom, ve i one i naknadno
djeluju na ovjeka. Pogoravaju preduvjete s kojima zapoinjemo sljedei dan.
Osjeamo se prebijenima ili, po rijeima Evagrija, kukaviki i nemono. Evagrije
poznaje pozitivne i negativne snove. U snovima se zrcali nae stanje. Iz njih moemo
iitati kako daleko smo stigli na naem putu k istoi. Prema Evagriju, mnogi snovi s
kojima se suoavamo potjeu od demona. ele nas oslabiti i uiniti bolesnima.
Demoni nas, mnogim slikama sna, ele odvui od Boga. Evagrije nas upozorava da
u tom sluaju trebamo potraiti utoite u Kristu. Po njegovu miljenju, negativni
snovi su poticaj da se okrenemo Kristu kako bi on lijeio nae bolesne due i
darovao nam svoj mir. No, da bi za taj mir u nama bilo prostora, moramo se
pozabaviti strastima due i boriti se protiv njih. Dio tog samoopaanja i te asketske
borbe odigrava se nou u snu. Moda e nam to bolje pojasniti dva teksta iz
Praktikusa:
Demoni se jako trude da pojaaju nau sklonost poudi. Dok spavamo,
stvaraju opsjene u kojima nam se priviaju zabave s prijateljima, gozbe, pijanke s
rodbinom gomile ena i mnotvo drugih stvari koje bi u nama trebale izazvati zanos.
Sve to s ciljem da nas uine bolesnima i da se rasplamsaju nae strasti. Dogaa se i
to da demoni podraavaju lako uzbudljive dijelove nae due. Stoga nas u snu
odvode na putove koji prolaze kroz strma mjesta na kojima susreemo naoruane
mukarce, otrovne zmije ili opasne ivotinje. Takvi nas snovi trebaju ispuniti uasom i
osjeajem progonjenosti, natjerati nas na bijeg. Stoga trebamo budno paziti na tu
svoju sklonost kako bismo za vrijeme nonih bdijenja molili Krista za pomo.
Vidi li u snu mutna lica, to moe povezati s prijanjim afektivnim iskustvima.
Mogu li se ona ipak prepoznati to ukazuje na rane koje jo uvijek krvare. (55 i ss.)
Ova mjesta pokazuju kako se Evagrije intenzivno bavi snovima, kako ih
analizira i izvlai zakljuke o duevnom stanju. U prvom tekstu, Evagrije govori o
susretu sa sjenom. Naoruani mukarci, otrovne zmije i opasne ivotinje, slike su
sjene. Na pojavu sjena, reagiramo bijegom. To je znak da je nismo prihvatili. Evagrije
nam pokazuje drugaiji put. Ne trebamo bjeati, nego stalno bdjeti nad svojim
sklonostima. Trebamo se suoiti sa svojom sjenom i moliti Krista za pomo.
Kristovom pomoi moemo odustati od bijega, okrenuti se prema sjeni i prihvatiti je.
U drugom tekstu Evagrije opaa neto vano: Nejasna lica u snu ukazuju na
iskustva iz prolosti. Jasna lica pak na sadanje rane. Nejasne slike ele nam rei da
iskustva prolosti trebamo integrirati ili da se ta integracija upravo dogaa. Jasne
slike postavljaju pred nas zadatak da tono promotrimo nae sadanje stanje,
11

izmirimo se sa svojim ranama, predamo ih Kristu i pustimo da nas on izlijei. Za

psihijatra J. Eudesa Bambergera koji je prevodio Evagrija, taj je tekst primjer tonog
opaanja dinamike sna (75) od strane Evagrija s kojim on anticipira postignua
dananje psihologije.
Na drugom mjestu Evagrije kae:
Nae dnevne misli i noni snovi otkrivaju nam jesmo li postigli apatheju ili ne:
apatheja je stanje zdravlja u dui. (56)
U kasnijem poglavlju svoje knjige Evagrije opisuje koja vrsta snova ukazuje na
stanje apatheje:
Kad ovjekov duh poinje uviati svoje vlastito svjetlo, kada se neda
uznemirivati licima iz sna i kada sam ostaje ravnoduan, neuznemiren, nepomuen
ivotnim dogaajima, tada je sigurno, da je takav ovjek dostigao apatheju. (60)
Pod vienjem vlastitoga svjetla podrazumijeva se da je ovjek pronaao svoje
istinsko ja te da je postao jedno sa samim sobom i svojim najintimnijim sreditem u
kojem prebiva sam Bog.
Apatheja je dakle znak uspjenog samoostvarenja kako ga shvaa C.G. Jung.
Ono je povezano sa slikama sna koje ovjeka vie ne uznemiruju, ve u njemu
izazivaju mir i sklad. Tada snovi ovjeku pokazuju da se ne treba neprekidno boriti
protiv svojih strasti, ve da ih je nadvladao i da je ispunjen mirom i Bojom ljubavlju.
Snovi nam pokazuju kako smo daleko dospjeli na naem putu sazrijevanja i koliko
smo se pribliili Bogu.
Put samoostvarenja i postignua apatheje prema Evagriju, ne vodi samo
preko naih pobonih ina,
koji su usmjereni izvana prema unutra. Nije dovoljno da se ovjek disciplinira
svojim asketskim naporima i neprekidnom molitvom, On se mora promijeniti iz
dubine svoga duha gdje se u zadnjim zakucima njegova bia skrivaju nesvjesne slike
nedostupne vanjskome svijetu. Mora ih pokuati dokuiti preko kolosijeka koji su ve
pali u zaborav, ali koji jo uvijek utjeu na ponaanje i ovjekove putove. Tek kad te
slike postanu zdrave i potpune u izvornom svjetlu kontemplacije koje moe proeti
itav ovjekov duh, zavreno je djelo otkupljenja i usavravanja. (22)
Kontemplativni put to nam ga preporuuje Evagrije, jedini vodi do cilja kojeg
nam je obeao Krist. On ukljuuje samoopaanje, utnju, molitvu, post, borbu protiv
poroka, ali i promatranje snova. Tek kada je Boji duh proeo sve u nama, sposobni
smo za kontemplaciju, za molitvu bez rastresenosti. Za Evagrija, molitva bez
rastresenosti cilj je naega ivota. Ona nas vodi dubokoj mudrosti i ljubavi i visinama
stvarnosti.(99) Taj se cilj ne postie samo ako smo zagledani u nau rastresenost,
borei se protiv nje. Moraju se promijeniti slike u naoj nutrini. To zahtjeva poteno i
iskreno ophoenje sa snovima, te istodobno opaanje misli i usmjeravanje pozornosti
na snove. Samo tako moemo dostii ovu apatheju u kojoj smo po Evagriju u
potpunosti usmjereni na Boga i proeti njegovom ljubavlju i mirom. Kada je Bog
prethodno oistio i iscijelio nau svijest i podsvijest, moemo samo utjeti. Tako je
uvaavanje snova znaajan element kontemplativnog puta, koji nas eli sve vie
privesti k Bogu.
U kranskoj se tradiciji kod svetaca uvijek iznova pojavljuju snovi. Tako
Jeronim jednom snu zahvaljuje svoju preobrazbu od svjetovnog u kranskog
uitelja.10 Pahomije u snu spoznaje svoj monaki poziv. San mu je pojasnio kako
spojiti ideal pustinjaka s kranskom ljubavlju prema blinjima. Tako posredstvom
12

sna postaje ocem cenobitskog monatva. Benedikt se svojim uenicima pojavljuje u

snu i priopuje im plan gradnje njihova samostana. On je dakle postao njihovim
unutarnjim uiteljem koji ih po snovima prati i upravlja njihovim putem. Franjo u snu
spoznaje svoj poziv. San mu pokazuje kako treba popraviti Boju Crkvu. San najprije
upozorava na sruenu crkvicu Porcijunkulu. Zatim mu ipak postaje jasno da se time
misli na jednu veu zadau. Kad mu se prikljuilo sve vie brae i kad je od pape
zamolio pristanak za osnivanje reda, papa Inocent sanja da Franjo podupire
lateransku crkvu i na osnovu tog sna potvruje osnivanje reda. Osnivanje
dominikanskoga reda takoer je popraeno snovima. Dominik sanja drvo na kojem
sjede crne i bijele ptice. Drvo su posjekli. To ga potakne da svoj red postavi na nove
temelje.
Mnogi ivotopisi svetaca izvjeuju o snovima i vizijama. Mi mislimo da su
vizije neto iznimno to se dogaa samo svecima. Ipak Kelsey izvjeuje o jednom
psiholokom istraivanju koje je pokazalo da 10% ljudi ima vizije. 11 Ipak, veina se
ne usuuje o tome govoriti iz straha da ih ne proglase ludima. Ne trebamo se bojati
vizija. Bog nam se u njima eli objaviti i neto rei. Vizije ne trebamo ni precjenjivati.
Dodue mistici svih vremena imali su uvijek iznova vizije, ali na njih nisu gledali kao
na najvanije znakove svoje pobonosti. Naprotiv, upozoravali su da se vizijama ne
pridaje previe vanosti, jer kod njih uvijek djeluje i naa mata. Vizije se odvijaju u
naoj psihi te stoga nisu jamstvo da u njima jasno prepoznajemo Boju volju ili bit.
Vizijama trebamo prii slino kao i snovima, u njih se uivjeti i pitati se to nam Bog
po njima eli rei. Ne trebamo od toga stvarati kult i smatrati se iznimnim ljudima.
Mistici vjeruju da nam se Bog pojavljuje u snu jer smo tada blii samima sebi.
Nismo raspreni i zaokupljeni vanjskim svijetom, te su nam oi otvorene za svijet
duha i za Boga. Jedan mistik iz 14. stoljea kae:
Jedan uitelj tvrdi da se prisutnost anela nekim ljudima ee javlja u snu
nego na javi zato jer ovjek u snu ima vie mira od raznolikosti vanjskih stvari nego
na javi.12
Uvidom u povijest duhovnosti moglo bi se pokazati da su se, dodue s
razliitim promjenjivim interesom, i snovi uraunavali u duhovni put. U tenji da
spoznaju Boju volju duhovni su uitelji uvijek raunali s time da nam je Bog
objavljuje u snovima. San je stoga u duhovnoj pratnji bio vano sredstvo ispitivanja
konkretne Boje volje. Ali istovremeno san je bio mjesto intenzivnog iskustva Boga.
Kod mnogih mistika ljubav prema Bogu rasplamsavala se kroz snove i vizije. Snovi
su poticali na usrdniju molitvu, dublju ljubav i ivot u stalnoj Bojoj prisutnosti.
Doivljavali su se kao obogaenje duhovnoga ivota. U snovima je u prilinoj mjeri
iskljuen voljni aspekt, koji inae igra tako veliku ulogu na naem duhovnom putu. U
molitvi i meditaciji ne otvaramo se mi za Boga, ve Bog sam djeluje u nama. Susree
nas i govori nam u snovima. Tako obraanjem pozornosti na snove dajemo prednost
Bojoj milosti, a sebe oslobaamo grevitih duhovnih naprezanja. U snu se osjeamo
noeni Bojom blizinom. Bog u snu djeluje ozdravljujue na nas. On dozvoljava da se
budimo u pozitivnom raspoloenju i s dubokim osjeajem njegove blizine. On u snu
mijenja pretpostavke naeg ivota, govori naem srcu i daruje nam duboku sigurnost
u njegovu ljubeu prisutnost.
San ima i tree znaenje u povijesti duhovnosti. On je predstavljao mjesto
iskrenog susreta sa sobom i samospoznavanja. U snu Bog nam govori istinu o nama
samima. Ta istina nije uvijek laskava. Upravo taj aspekt sna u starom je monatvu
bio jae naglaen. Kada u snovima djeluju demoni donosei nam pred oi
zastraujue slike, otkriva nam se mjesto gdje se nalazimo na naem duhovnome
putu. Otkrivamo koliko jo zloe i krivih stavova ima u nama. Moda mislimo da smo
13

ih ve davno nadvladali i u naem svjesnom ivotu ne osjeamo vie mnogo srdbe i

mrnje. Ali snovi nam pokazuju da smo jo uvijek zapleteni u osjeaje mrnje, srdbe
i ogorenja. San vodi k bespotednoj samospoznaji i ukazuje na emu moramo jo
raditi na sebi. San nam pomae da napredujemo na svom duhovnom putu. On je
mjerilo istoe srca, nae unutarnje slobode i naeg jedinstva s Bogom.

14

3. Psiholoko i duhovno tumaenje snova

elimo li biblijske iskaze i iskustva tradicije primijeniti na dananjega ovjeka
bilo bi dobro, da ih najprije suelimo sa spoznajama moderne psihologije. Svakako
ne radi se o tome da snovima pristupamo iskljuivo na psiholoki nain. Dostignua
psihologije prije bismo trebali imati negdje u potiljku. Korisno je itati psiholoke
knjige o snovima kako bi se stekao osjeaj za svijet simbola i slika. Najprije moramo
nauiti jezik na kojem nam Bog eli govoriti. Ali odluujua je zadaa uvijek se iznova
pitati to mi Bog jezikom snova eli rei. Trebam s Bogom razgovarati o mojim
snovima, pred njim se meditativno udubljivati u slike snova te tako nasluivati to
Bog eli od mene. Tumaenje snova spada na Boga., kae Josip faraonu. Ako
molei promiljam svoje snove, mogu spoznati kako Bog procjenjuje mene i moju
situaciju, na to trebam obratiti pozornost i koje slijedee korake moram poduzeti .
Jungovska psihologija razlikuje tumaenje snova na stupnju objekta i na
stupnju subjekta. Na stupnju objekta snovi govore o ljudima s kojima se susreem, o
svojstvima vanjskih stvari o kojima sanjam. Tako mi san moe ukazati na moje
manjkave ljestve ili da sam zaboravio zakljuati kuu. San esto uzima danja
iskustva i njihove dijelove kao materijal s kojim me upozorava na neto vano. San
na stupnju objekta ima i kompenzacijsku funkciju, t. j. on dopunjava moj svjesni uvid
u stvari. Ako sam u tijeku dana razgovarao s prijateljem i pritom je mojem svjesnom
promatranju moglo promai mnogo toga to se uistinu s njime dogaa, jer sam bio
zaposlen vlastitim mislima. U snu mi podsvijest govori to je primijetila na prijatelju
kao na primjer da je loe, da je tmuran itd. Ja mogu jednako tako rei: Bog mi eli u
snu otkriti istinu o mom prijatelju. Kroz opaanje mog nesvjesnog Bog mi ukazuje na
vanu stranu kod prijatelja koju bih inae previdio. Budui da je na svjesni pogled
esto pod utjecajem naih elja vano je osluhnuti zapaanje nesvjesnoga. Ono
upotpunjava nae vienje. Bog me uvidom u san oslobaa moje sljepoe kako bi me
suoio s istinom.
Temeljno pravilo kod tumaenja snova jest da san protumaim sa strane
objekta. Najprije treba upitati to mi san govori o ljudima, situacijama, poslovima,
pozivu, angamanu u drutvu itd. Tako je jedan ovjek sanjao o svom poslovnom
prijatelju, da ga je pozvao na veeru i ponudio povrem koje je vrvjelo crvima. On je
naslutio da ga je san htio upozoriti da ne sklapa posao s njim. I on je od toga
odustao. Razvoj dogaaja pokazao mu je da je pravilno postupio budui da se
partner pokazao kao varalica. 13 Ovdje mu je san otkrio injenice kod njegovog
poslovnog partnera koje svjesno nije zapazio jer je bio blokiran vlastitim
predodbama o tome ovjeku. Bog ga je kroz san sauvao od pogrene odluke koja
bi ga stajala mnogo novca.
Druga metoda tumaenja snova je tumaenje na stupnju subjekta, tj. sve
osobe i sve stvari, koje vidim u snu, jesu dijelovi moje vlastite osobe i govore neto o
mom stanju.
San mi opisuje u slikama u kakvom sam stanju. Slike su esto korisnije u
prikazivanju vlastite situacije od racionalnog opisivanja. Ali slike snova esto su
otvorene za vie tumaenja. Meutim, ne moemo ih bilo kako protumaiti, ve se
one moraju sagledati u povezanosti s vlastitom ivotnom priom i trenutnom
unutarnjom situacijom osobe koja sanja. Nema dakle smisla itati leksikon simbola
snova i misliti da konj uvijek znai vitalnost, auto uvijek vlastito ja i slino. Ja sam
trebam asocirati to mi pritom pada na pamet. Poznavanje simbola moe dodue biti
od pomoi, ali istodobno, mi moramo zadrati unutarnju slobodu da simbole
dovedemo u konkretnu vezu s nama samima. U nastavku emo predstaviti nekoliko
simbola i tipinih snova kao poticaj za vlastita tumaenja. C. G. Jung uvijek ponavlja
15

da ne postoji apsolutno tono tumaenje snova. Potrebno je stei to bolji uvid u

situaciju pojedinca i na osnovu toga razgovarati o snu.
Recimo da sanjam auto kojim dodue elim upravljati pomou volana, ali on
vozi kuda hoe i ne da se voditi. To moe biti slika o tome da sam izgubio kontrolu
nad sobom, da mnome upravljaju druge nesvjesne sile. Ili se vozim autom uzbrdo.
Dajem gas, ali ne miem se s mjesta. Tada se moram upitati zato nemam u sebi
dovoljno snage za zadae koje me oekuju, ne stojim li pred brdom problema a da
nisam prethodno napunio spremnik gorivom. Moram promisliti gdje bi za mene bili
izvori snage. Ako o snu porazgovaram s Bogom, tada e mi on ukazati na moj
unutarnji izvor kojeg sam zapustio na svoju milost kojoj ne doputam pristup. San ne
daje nikakvo konkretno uputu o postupanju. Prilikom buenja ne znam tono to
trebam uiniti, ali ipak osjeam koja mi tema predstoji sljedeih dana ili sljedeih
tjedana. Postajem osjetljiviji za naprezanja, za blokiranja, za zaepljenost mojih
izvora, za odsjeenost od Boga. I kada na to obratim pozornost, neto se u meni
pokrene, Bog ponovno puta da njegova milost tee u meni. Tipini su snovi
padanja. Ja padam u snu u bezdan. Pitam se tada gdje sam izgubio uporite, gdje
sam se popeo previsoko, gdje sam pretjerao. San me ne eli prestraiti da u zbog
njega pasti niz stepenice. eli me opomenuti da naem mjeru i potraim oslonac. On
mi je poticaj da potraim uporite u Bogu, posvjeuje mi da nemam nikakvo jamstvo
da u uspjeti ili da neu pasti, ali da se mogu pouzdati u to da me Bog podrava.
Prilikom tumaenja trebam samo nastaviti razvijati slike sna ili ih opisati slikovitim
pukim jezikom. Pritom odmah osjetim da nije rije o vanjskim stepenicama ve o
unutarnjoj situaciji, da moj pad u snu znai stanje u kojem je moje srce.
esti su snovi proganjanja. To je znak da neto u sebi nisam prihvatio.
Progonitelj je moja sjena. To moe biti ovjek, neki tmuran tip koji mi ukazuje na
moju tamnu stranu, ili neprijatelj koji mi pokazuje da sam u borbi sa samim sobom, ili
pak ivotinja koja otkriva potisnutu stranu u meni. Lav koji me progoni, ukazuje na
moju agresivnost koju ne elim priznati, ali i na moju pozitivnu snagu kojoj ne
doputam pristup. Zmija moe upuivati na moju seksualnost ali i na moju lukavost,
na moj instinkt. ivotinje nikad nisu jednoznani simboli. I tu vrijedi pravilo, da uz njih
asociram ono to meni padne na pamet, to ivotinja u meni izaziva, na to me
podsjea itd. Pravilna reakcija na san proganjanja bila bi da o snu nastavim dalje
meditirati i predoiti sebi da se okreem progonitelju, da ga prijateljski promatram ili
ga ak grlim. Tada sam prihvatio izazov i integrirao jedan dio sjene u sebe. tovie,
da bi se sjena integrirala nije dovoljan samo intelektualan uvid i dobra namjera ve je
potrebno jasno je pogledati i s njom se izmiriti. Ne mogu ustanoviti to se u meni
dogaa tijekom te meditacije o snu, ali se pouzdajem u to da postajem svjesniji
potisnute sjene, a time i dijela sebe.
Slino se gleda i na snove o ratu i zarobljavanju. Oni pokazuju da sam u borbi
sa sobom, da se borim s unutarnjim neprijateljem ili da sam zarobljen u sebi
samome, da me destruktivne sile u meni dre zarobljena. Rat esto upuuje na
unutarnju rastrganost. I tu je dobro da o snu meditiram i o njemu razgovaram s
Bogom. Bog mi kroz san o ratu govori neto to bih ja inae previdio. Ukazuje mi na
neko stanje koje mi je neugodno. Kad bih samo molio, vjerojatno bih previdio to
stanje, jer u molitvi moje vlastite rijei mogu prekriti nadolazee slutnje. U snu ne
mogu nita prikriti, nita potisnuti, tu mi Bog govori bespotedno o mojoj pravoj
situaciji. On me vodi radikalnoj samospoznaji. On otkriva moje slijepe mrlje. U snu to
moe initi na nain koji ne mogu omesti.
Ali snovi nam ne ukazuju samo na negativne strane koje smo potisnuli. esto
su oni i radosna poruka. Tada nam pokazuju da smo mi ve dalje nego to smo
vjerovali da je u nama ipak neto uinjeno, da smo sa sobom izmireniji nego to
bismo htjeli priznati. Tako nam se moda pokazuje neka rijeka preko koje se vozimo
16

ili hodamo da bismo stigli na drugu stranu, da smo ve uinili odluujui korak prema
naprijed, da smo ve dostigli drugu obalu, da poinje novi odlomak naega puta. Ili
odjednom vidimo u naoj kui posve nove prostorije u koje jo dosad nismo stupili.
Kua je slika cjelokupnosti psihe (due). Mi smo tada u sebi otvorili nove ivotne
prostore. Jedna mi je ena ispriala kako je u snu stupila u jednu veliku baroknu
dvoranu u svojoj kui, koju prije nikad nije vidjela. U njoj se dakle neto otvorilo,
neto prostrano, lijepo, slobodno i razigrano kao to je barok sam. Takav san izaziva
pozitivno raspoloenje. Sljedeeg smo dana drugaiji. Bog nam je prenio jednu
radosnu vijest o naem unutarnjem stanju.
Snovi su esto ambivalentni. Ne moemo ih tada vrednovati kao pozitivne a
niti kao negativne. Moramo ih paljivo oslukivati. Mnogi ne ele promatrati svoj san
iz straha da on moe znaiti neto kobno, ali to je besmislica. Snovi nita ne
odreuju. Oni nam pokazuju nau situaciju i moguu opasnost kako bismo bili budni i
pazili na opasnost te je izbjegli. Snovi o opasnosti su korisni. Oni nas ne ele tjerati u
paniku, ve zaokrenuti u nama upravljaem da ne odemo u provaliju. Radi se samo o
tome da snove prenesemo u na ivot. Meutim tu se u nama esto budi otar otpor.
E. Aeppli, Jungov uenik, opisuje nau unutarnju obranu protiv poruke snova:
Kako esto bismo se najradije zatvorili pred uvidom kojega nam prua san.
Npr. da su odreeni odnosi s naom okolinom za nas tetni, da bismo morali
napustiti neke ljude, pothvate ili shvaanja kojih smo se esto drali iz straha da ih
ne izgubimo. Rado zatvaramo oi pred spoznatom injenicom da je u nama vie
ljutnje i bezvrijednih uvjerenja nego to bismo rado htjeli priznati i da bi dakle bilo
vrijeme prihvatiti u sebi manje vrijednu brau. Ne elimo priznati da u nama stanuje
toliko neukroenog i neoblikovanog nagona i ivotnosti. Onaj tko se stalno povlai
pred zadaama vanjskoga svijeta i drutva, ne prihvaa ve naprotiv, ne eli ni uti
strogu zapovijed sna da konano stupi u onaj zastraujui i obezvrijeeni svijet. San
poziva nau savjest i ona mora odgovoriti na pitanje iz dubine: Ako je ve oko tebe
tako, to e odsad uiniti, ti u snove upueni ovjee da se oko tebe i u tebi neto
promijeni?14
U tom smislu elimo promatrati nae snove i pitati se to oni znae, ali prije
svega kakve zakljuke moemo iz njih izvui za na ivot. Tako nam san u kojem
smo nedovoljno odjeveni usred drutva pokazuje kako je oskudna naa ivotna
odjea, kako iza nae samopouzdane fasade nasluujemo golotinju i siromatvo.
Kad u snu ulazim u crkvu bez cipela, tada je to za mene poziv da tlo pod nogama,
jednostavnu i banalnu realnost svakodnevice uzmem ozbiljno, a ne da lebdim, ve da
ostanem u kontaktu sa svojim prirodnim snagama.
esti su i snovi o provalnicima.
U snu, u kuu ulazi provalnik. To je najee netko iz naeg vlastitog unutarnjeg
svijeta. On se digao iz nekontroliranih dubina due i prodire u na svjesni svijet
ugroavajui njegov red i vlasnitvo. Vrlo esto je to zakukuljena nagonska udnja,
ponekad i ideja o ubojstvu. (310 i ss.)
San o provalniku nije po sebi ni pozitivan niti negativan. Moe biti da u moju
kuu prodiru snage kojima ja to inae ne doputam. Tada se moram s njima
sprijateljiti i dobrovoljno ih pustiti u svoju kuu. Ali moe biti i to da u moju kuu
prodiru strane snage i da je opljakaju, jer je u meni sve otvoreno, ja nisam kod sebe.
Sva vrata su otvorena tako da u mene stalno mogu ulaziti opasne misli i osjeaji.
Tada bih se morao od toga zatititi tako da Bogu dam vie prostora u sebi, da on
ispuni moju kuu i uini je nepristupanom za strane sile.
esto sanjamo da kasnimo, npr. na vlak, na priredbu ili sl. Ta slika znai da mi
u ivotu kasnimo, da smo propustili pravi vlak jer previe visimo na naoj prolosti.
elimo ponijeti sa sobom previe stare prtljage. Ili pak sanjamo da smo zaboravili
17

svoj koveg. Tada se moemo pitati to nam to nedostaje za unutarnji put, koje to
vano sredstvo za putovanje nismo ponijeli. To moe biti tiina koja nam je potrebna,
molitva, Boja milost koju ostavljamo po strani. Ali to mogu biti i razne snage i
sposobnosti koje smo propustili razviti u sebi. Ako smo zaboravili novac tada nam
nedostaje potrebna energija, neka osobna vrijednost koja je neophodna za na put
ovjeka. esto u snu kasnimo jer ne obraamo pozornost na vrijeme, na sadanji
trenutak. Ili smo se popeli na krivi vlak. Gotovo da ne postoji bolji nain da nas san
upozori na na put. Gdje smo promaili prikljuak? Gdje smo u opasnosti da poemo
krivim putem, da sjednemo na krivog konja? Kada se nakon takvog sna zaustavimo u
ispitivanju savjesti mnogo toga emo otkriti u sebi to bi nam bez sna ostalo
skriveno. San je klju, koji tada u naem reflektirajuem duhu otvara vrata prostora
koji najjasnije odraava nau trenutnu situaciju.
Put je iroko rasprostranjena usporedba za na ivot. U snu se esto vidimo
na putu. Idemo nepoznatim putem ili smo na poetku poznatog puta koji se
najednom prekida. Tada zdvojno lutamo naokolo i traimo odreeni cilj, grad, kuu, ili
ostajemo stajati kao ukopani i ne moemo vie uiniti ni koraka. Sve su to slike
naeg trenutnog ivotnog puta. I mi pritom postupamo dobro ako te slike ukljuimo u
nae svjesno istraivanje i zapitamo Boga to nam tim slikama eli rei o stanju
naeg ja i koracima koje trebamo poduzeti.
U snu put ponekad vodi u tjesnac. Moramo proi kroz njega kao pri porodu.
Novi intenzivniji ivot eka nas s druge strane tjesnaca. esto stojimo pred
raskrem. Ne znamo u kom smjeru trebamo nastaviti put. Ponekad nam put
pokazuju putokazi neobinih imena. Oni nas podsjeaju na duevn3 sadraje koje
sebi treba da posvjestimo. I vidimo putokaz s neobinim imenom koji nam pokazuje
put. Ona nas podsjeaju da osvijestimo duevne sadraje koji se odnose na sadanji
trenutak. Tada esto izroni neka ivotinja koja poznaje put to oznauje na instinkt,
ili se pojavi malo dijete ili ak aneo koji nas sigurno vodi. (usp. 307) Nakon takvih
snova imamo puno razloga zahvaljivati Bogu jer upravlja naim putem i govori nam
ono to trebamo posluati.
esti su i snovi o ispitima, koji se ne javljaju samo u vrijeme kolovanja i
strunog obrazovanja. Oni uvijek pokazuju da moramo poloiti neki ispit u ivotu.
Razmiljamo o zadaama koje moramo rijeiti u sadanjoj ivotnoj koli
u kojoj su nam dodijeljene sve nae zadae, nae gradivo, neto kao rjeenje
nekog velikoga konflikta u ovom ivotnom trenutku i poloiti time ispit naeg
opstanka. U snu smo pozvani odgovoriti na ivotno pitanje esto postavljeno od
svemone sudbine. Dogaa se da netko mora dopustiti nepoznatom uitelju da mu
zaviri u biljenicu i vidi ono to bi on rado zatajio. Ili treba govoriti na stranom jeziku
osjeaja koji moda jo uope nije nauio i koji mu je stoga ostao stran, a ipak
sadanja ivotna situacija zahtjeva da progovori osjeaj. (321)
U takvim snovima o koli trebali bismo meditativno iznai to bi bila naa
sadanja zadaa i gdje na sebi moramo raditi kako bismo poloili ispit koji Bog pred
nas postavlja.
U snu nas susreu svakovrsne ivotinje i podsjeaju na nae instinkte i
nagone. Nikad ne moemo rei to tono znai neka ivotinja. Ali je ipak dobro
meditativno se uivjeti u bit ivotinje kako bismo sami sebe bolje upoznali i vidjeli to
je zapravo tema naeg duhovnoga puta. Konj prije svega predstavlja discipliniranu i
uoblienu nagonsku stranu ovjeka. (361) Kada je konj u snu poplaen, duevni red
erotskog ivota snivaa je naruen. (362). Pas predstavlja nagonsko u ovjeku kao
naeg prijatelja.
Uvijek kad snivaa u snu prati pas on je u povoljnom odnosu sa snagama
nesvjesnoga. Tu susree budnu sigurnost instinkta. (366).

18

Lav vai za kralja ivotinja. On ukazuje na veliku duevnu energiju prema

kojoj se ovjek treba postaviti da bi sazrio i dosegao jedan novi vri obrazac
ivljenja. Tigar je slika osamostaljenog nagona koji nas napada iz zasjede s
namjerom da nas rastrga. Kod mieva i takora trebali bismo se zapitati koji nas
skriveni jad ili velika briga, izjedaju. Ptice vae kao duhovna bia. One ukazuju na
misli koje nas pokreu, na uzviene orlovske misli ili mrane gavranske misli: Kada u
snu kokodau kokoi one oznauje ekstrovertirani, duhom siromani kolektivitet.
(379).
Snovi o zmijama takoer su esti. Za Freuda, zmije uvijek imaju seksualno
znaenje. Pa ipak to je prejednostavno gledanje. Zmija je vaan simbol sna. Ona je
slika posebnih praiskonskih snaga. Ona predstavlja i prema svim psiholokim
iskustvima veliki simbol psihike energije. Tko u snu susretne zmiju taj je naiao na
sile iz dubine due koje su strane svjesnom ja, koje su, moglo bi se rei, stare isto
toliko koliko i zmija ta drevna ivotinja. (380)
Te snage mogu biti ugroavajue ili ozdravljujue. Tako zmija moe ukazivati
na ozdravljujue procese u naoj dui kao i na iskustvo unutarnje preobrazbe,
ponovnog roenja iz duha. Sve ivotinje koje se pojavljuju u snu su ambivalentne.
Nije dovoljno samo jednostavno preuzeti ovdje opisana znaenja. Radije zaponimo
razgovor sa ivotinjama iz sna. Tada dolazimo u dodir s potisnutim snagama u nama
koje treba integrirati. Slutimo duevne procese nae promjene i prepoznajemo
opasnosti koje nam prijete na tom putu. Nai bi stari rekli: Bog nam u snu alje
ivotinje da nas prate, pomaui nam i upozoravajui nas na opasnosti.
Mnogi se uplae kad sanjaju o umiranju. Boje se da se time najavljuje njihova
vlastita smrt ili smrt njima dragih ljudi. Ipak snovi o smrti najavljuju nae unutarnje
umiranje kako bi se u nama moglo roditi neto novo.
Iz iskustva tisua i tisua malih i velikih snova stjee se sigurnost da snovi o
smrti nikad ne najavljuju tjelesnu smrt i da nisu mrana predskazanja. Snovi, u
kojima se govori o smrti, u kojima se esto u neobinim slikama pokazuje umiranje, u
kojima mi sami moramo umrijeti ili smo ak prisutni na vlastitom sprovodu, ne govore
nita drugo nego da je neto duevno mrtvo, da veza s ljudima koje sanjamo kao
mrtve vie ne postoji u ivotu. (351)
Snovi o djeci uvijek najavljuju radosnu vijest.
U nama raste neto novo i nova ivotnost prodire kroz staru ukruenost. Dolazimo u
dodir s naom istinskom jezgrom, onim nepatvorenim i pravim u nama. Kada
sanjamo da smo trudni, nagovjetava se neto novo, tada moemo pretpostaviti da
smo pronali sami sebe, da e sve biti dobro i novo. Slina radosna vijest su i snovi o
vjenanju. Vjenanje mukarca i ene je slika sjedinjenja suprotnosti, povezanosti
anime i animusa. To je sveto vjenanje. Sam Bog sjedinjuje suprotnosti u nama i
tako postajemo mjesto njegove prisutnosti. Nita vie u nama nije iskljueno iz
boanskog ivota, sve navjeuje ivot. Snovi o djeci i vjenanju navjeuju da smo
u svojoj nutrini radosni. Budimo se drugaiji, puni nade i slutnje, svjesni da smo bitno
zakoraili dalje na naem putu vlastitog razvitka i sjedinjenja s Bogom.
Sjedinjenje s Bogom najavljuju esto numinozni snovi. Sjedimo u nekoj crkvi,
sudjelujemo ili smo svjedoci svetih radnji. esto u crkvi susreemo predmete koji
tamo uope ne pripadaju. Moda se na oltaru nalazi blato. To ne mora znaiti da smo
okaljali ono najsvetije u nama, ve moe znaiti da e se sve pa i ono mrano i
naizgled prljavo promijeniti. Sve to vidimo u crkvi i pripada tamo. Moda smo to jo
premalo ukljuili u nau vjeru. Moda jo ivimo u prevelikom raskoraku izmeu
religioznih i vitalnih snaga, izmeu religioznih tenji i naih nagona. Snovi o crkvi
pokazuju nam to se u naoj dui dogaa ili to je naa zadaa, koju smo dosad
previdjeli. Ako se u crkvi u mojem snu stalno neto pregrauje, to je znak moje
vjerske situacije. Meutim ni snove o crkvi ne moemo tumaiti prema gotovim
receptima. Svoju trenutanu situaciju moramo pokuati protumaiti u ogledalu sna.
19

To uspjeva samo onda ako san i zbilju dovedemo u dijalog. San nam tada tumai
zbilju naeg ivota i obrnuto, pogled u na konkretni poloaj doputa nam
odgonetnuti poruku sna.
Psiholoko istraivanje sna moe nam pomoi da razumijemo jezik naih
snova. Ali za nas jezik snova nije samo jezik nae due, nae podsvijesti, ve
zaboravljeni boanski jezik, kako ga je nazvao Jungov uenik i teolog Sanford. 15 Mi
elimo uti to nam Bog jezikom sna eli priopiti a moda nam samo tim jezikom
moe priopiti. Jer rijei koje nam upuuje preko dana esto preujemo. Ali ako ih
ujemo u molitvi i utnji iskrivljujemo ih prema naim eljama, ili pak doputamo da
ono neugodno proe mimo nas. U snu Bog nam otkriva istinu o nama, a da ne
moemo poduzeti nita protiv toga. esto je dovoljna jedna neugodna istina, istina
koju smo do tada uspjeno potiskivali. Nae ja u snu vie nema nadzor, ve se javlja
neto posve drugo. Psihologija to naziva samstvo (jastvo, sebstvo, selbst, self, op.p.)
a moemo kazati da se u tom podruju za rije javlja Bog. Psiholog u svojoj praksi
takoer moe saznati neto o toj vioj instanci Samstva ili o djelovanju Boga u
snovima:
U savjetodavnoj praksi bivamo uvijek iznova svjedoci zahvalnosti za to to u
nama prebiva via instanca. Kompleksna psihologija naziva je Samstvo koja s
nama proivljava, jasnije nego bismo to mogli sami, na ivotni put, surauje na
njegovoj uspjenosti posredstvom sna, uvijek iznova javlja gdje se nalazimo na
ivotnome putu, to nas ugroava, to nam je potrebno i kuda da upravimo korake. Iz
doivljenog povjerenja u znanje svoga Samstva, iz iskustva novih snaga ovjek stie
dotad nepoznati mir. Kad god se nae pred novim problemima, kad ne moe izii iz
konflikta, kad dospije u raskorak sa samim sobom, on zna da e mu dua poslati
usporedbu sna. On ivi u sigurnosti da e uvijek nai otvoren put koji vodi kui.
Ponekad kad smo obuzeti dubokim smislom nekog velikog sna, ini nam se kao da
smo ve sada u tom velikom domu, iji se gospodar slui snovima kako bismo mu
stalno bili blizu.16
Kad bismo preli preko Bojega govora u snovima, ne bismo uinili uslugu ni
sebi ni ljudima koji nam dolaze na ispovjedne razgovore i duhovne vjebe. Time
bismo vana podruja naega ivota iskljuili iz Boje preobrazbe i ozdravljenja. Na
bi duhovni ivot bio prikraen u smislu ivosti i autentinosti, snage i istinitosti,
slobode i irine, ljubavi i dobrote, znaenja i fascinantnosti. Svi duhovni putovi, koji
iskljuuju sjenu vode uvijek u opasnu napetost. ovjek lako doe u stanje
rastrganosti izmeu svoje dobre volje i tenje da ljubi i slua Boga s jedne strane, i
svoje sjene koja se pokazuje u njegovim zemaljskim navezanostima, potrebama i
nagonima, s druge strane. Tada nastaju religiozne ili ekleziogene neuroze. Unato
svojoj poruci ljubavi, kranska vjera tada postaje okrutna, stavlja pred ljude
pretjerane zahtjeve i na koncu ih unitava. Naalost, Crkva u prolosti ima mnoge
ljude na savjesti, jer ih je stavila u neizdrivu napetost. Odatle i zapovijed trenutka,
da se iz bogate duhovne tradicije crkve crpi i konano razvije cjelovita duhovnost
koju istiu sve velike kranske kole, bilo kole ranoga monatva, grke mistike,
Ignacijeve duhovnosti, mistike Meistera Eckeharta ili mnogih velikih ena koje su
tako esto izazivale sumnju. Cjelovita duhovnost ne moe si dopustiti da ostavi po
strani tijelo i zanemari snove. Tek kada se ima u vidu cijeli ovjek, on moe kao
cjelina i ozdraviti.

20

4. Smjernice za duhovno ophoenje sa snovima

Kad bi ovjek slijedio smjernice mnogih knjiga o snovima trebao bi dnevno sat
vremena za bavljenje svojim snovima. To smatram pretjeranim. Od snova ne treba
praviti kult. San je jedno od mnogih mjesta susreta s Bogom. Trebamo obraati
pozornost na njih kao i na svoje misli, osjeaje i tijelo. Meutim, ako svijetu sna
posveujemo vie pozornosti nego svojem svakodnevnom djelovanju i miljenju, tada
to moe biti i bijeg od zbilje, a time i od Boga. Bavljenje snovima promatra se dakle u
sklopu itavog duhovnoga puta. Ono ne izvire iz psiholoke znatielje ve iz duhovne
tenje da sva podruja svoga ivota otvorimo Bogu. Ono ne znai nikakvo
psihologiziranje duhovnog ivota, ve produbljivanje duhovnoga puta sve do
nesvjesnoga.
Mnogi misle da je bavljenje snovima bez dovoljno psiholokoga znanja i bez
terapeutske pratnje opasno. Pomo osobe upuene u snove sigurno je korisna. Pa
ipak, ne trebamo se previe bojati da emo podlei stalnim krivim tumaenjima
snova. Svatko sam u sebi ve nasluuje to bi mu snovi mogli znaiti. Ako ima
smisao za slike tada se moe uivjeti i u slike sna i prepoznati to one njemu znae.
U snovima nailazimo na sline slike kao i u Bibliji, mitovima i bajkama. A jezik sna
preuzima slikovit i puki nain govora.
Ameriki duhovnik i psiholog, Kelsey koji se godinama bavi svojim snovima iz
duhovnoga interesa, pie o svome iskustvu:
Ve se dvadeset godina bavim snovima drugih ljudi, a dvadeset i pet godina
svojim vlastitim. Nikada nisam doivio da bi ijedan san nekoga doveo u zabludu,
ukoliko ga nije uzeo doslovno, ve ga je promatrao na simbolian nain. Osim toga
otkrio sam da nam san eli ukazati kako da postanemo cjeloviti. Rad na snovima
esto pribavlja osjeaj smirenja. Ipak, ne trebamo leati na lovorikama, pa makar
imali osjeaj da je sve rijeeno i u redu, Bog e nam pokazati podruja na kojima jo
moramo raditi. Iako se ve dugo bavim svojim snovima otkrivam svake godine neto
novo kako bih jo vie odrastao prema slici koju Bog ima o meni. 17
U duhovnome druenju sa snovima upravo se radi o tome da sve vie
urastamo u sliku koju je Bog napravio o nama. Sa svim svojim svjesnim i nesvjesnim
snagama trebamo postati jedno s Bogom i dopustiti da nas on sve vie i vie mijenja.
Nesvjesno nije samo podruje psihologije ve i podruje u kojem djeluje Bog i u
kojem ponekad lake razaznajemo Boga, nego u svjesnom svijetu kojim upravljamo
mi. Kelsey misli da je unutarnji svijet, svijet snova, pristupaniji Bogu nego vanjski
svijet.18
Mnogi se ne mogu sjetiti svojih snova. Ne pomae im ni elja da se bave
snovima. Oni misle da ne sanjaju. Pa ipak, znanstveno je dokazano da svatko sanja.
Ako se ljude uporno ometa u snu, oni postaju psihiki i fiziki bolesni. Ali usprkos
tome mnogi se ne mogu sjetiti svojih snova. Neki psiholozi misle da bi ta
nemogunost prisjeanja bila ustvari potiskivanje. Ljudi se ne ele sjetiti snova jer
ele neugodne spoznaje ukloniti s puta. 19 Meutim, elim biti oprezan i ne govoriti
odmah o potiskivanju. Moda nekome san trenutno nije potreban, jer ve dovoljno
svjesno ivi, jer se kroz molitvu i utnju ve dovoljno svjesno razraunava sam sa
sobom. Moda ga nesvjesno i uva od sjeanja jer bi mu raspravljanje sa snovima u
tom trenutku bilo prezahtjevno. Svakako je normalno da se u razdobljima napora i
zahtjeva najee ne moemo sjetiti svojih snova. Postoje razdoblja intenzivnoga
sanjanja i razdoblja kada se niega ne sjeamo. Tada ne trebamo grevito teiti
snovima. Ako ovjek stalno producira snove, to moe biti takoer oblik potiskivanja.
Engleska istraiteljica snova Faraday misli da bi psihoterapija mogla obuhvatiti
najvie dva do tri sna tjedno. Snovi takoer mogu zaguiti. Previe snova esto je
znak otpora protiv terapije i metoda za izbjegavanje vanih pitanja. 20 Dakle dostatno
21

je ako se neko vrijeme uvjebavamo u tome da se prisjeamo snova da se s njima

svjesno bavimo i biljeimo ih. Tada smijemo povjerovati da se ve vani snovi javljaju
za rije, samo ako smo mi naelno otvoreni za njih. Meutim, ne smijemo se
usporeivati s drugima. Postoje razliite sklonosti. Netko je prirodno osjetljiviji za
svoje snove. On ivi s njima i iz njih. Za drugog snovi su strani svijet. On treba uiti
opaati svoje snove. Pritom ne treba biti pod pritiskom da druge nadmai svojim
snovima. Uvijek se radi o pravoj mjeri. Vjerujem da su za razborito postupanje sa
snovima na duhovnome putu dovoljne sljedee etiri smjernice:
Prvo je pravilo da se snovi zabiljee. Potrebno je pisati dnevnik snova. Jedno
se vrijeme moe vjebati dnevno zapisivanje svojih snova. Nakon toga moemo
prema osjeaju zapisati samo snove koji nas se zaista doimlju. Moemo se svjesnije
baviti snovima za vrijeme godinjih odmora. Ako ne zabiljeimo san unutar pet
minuta nakon buenja, normalno je da emo ga zaboraviti, a zaboravljeni snovi ne
mogu se interpretirati.21 Ako itamo neto o snovima obino ih se lake sjetimo. Ve i
samo teoretsko zanimanje za snove ini nas osjetljivijima prema njima. Moe nam
pomoi i ako naveer zamolimo Boga da nam poalje dobre snove i da budemo
pozorni za njegovu poruku. Veernja molitva znaila je ve otprije da se u snu
predajemo u Boje ruke, da on na nas djeluje. Od veernje se molitve oekuju dobri
snovi. Tako se u himnu u Poveerju moli da nas Bog ouva od nonih mora. Zaspati
bez molitve i ponijeti svoju ljutnju sa sobom u san, prema miljenju monaha uzrokom
je nonih mora. Stoga je veernja molitva duevna higijena, priprema nae due za
snove koje bi nam Bog mogao poslati.
Drugo pravilo za postupanje sa snovima jest da ih ozbiljno shvatimo i da s
njima ponemo razgovarati. Prije svega trebamo se uivjeti u slike sna. to nam
kau te slike, to povezujemo s njima? Zatim trebamo asocirati to nam u vezi s tim
pada na pamet? Na koje vrijeme, na koji dogaaj nas podsjea krajolik sna, broj,
ovjek, rije, boja? Ponekad slike sna nisu arhetipske, ve jednostavno znak sjeanja
na prethodne doivljaje. Razgovor sa snom moe nam pomoi da ga razrijeimo.
Pritom ne postoji nikakvo apsolutno, jednoznano i za sve vaee tumaenje. Svatko
mora sam oslukivati u sebi i istraivati to mu san govori. Ovaj razgovor i
oslukivanje mora postati molitvom. Tada razgovaram s Bogom o mojim snovima.
Bog bi mi mogao rei to oni znae, na to me eli upozoriti. Razgovor s Bogom o
mojim snovima pokazuje da ne prilazim snu s neobvezujuom znatieljom ve u
poslunosti prema Bogu. Pripravan sam prepustiti se Bogu, sluati njegovu rije,
dozvoliti da mi postavlja pitanja, da me opominje i upozorava. Pripravan sam i na to
da Bog otkrije to tutnji i kuha ispod povrine jednog naizgled uspjenog ivota i to
ak i nije najljepe kod mene. U molitvi se istodobno obvezujem da posluno uinim
ono to Bog od mene trai, da posluno reagiram na ono to mi je u snu otkrio. Boju
volju za mene mogu spoznati samo u razgovoru s Bogom. Meutim razgovor se ipak
ne vodi samo o svjesnim iskustvima, ve i o snovima koji otkrivaju nesvjesno i esto
me vode k mojem vlastitom temelju u kojem dodirujem Boga.
Tree pravilo za ophoenje sa snovima je da o snu nastavimo meditirati, da
ga odigramo. Nastaviti meditirati znai ponovno se unijeti u slike sna, obratiti pritom
pozornost na osjeaje i nastaviti matati uz tu situaciju. Jung ovu metodu naziva
imaginacijom. Na taj nain nastavljamo slikati sliku sna i svjesno je vodimo u dobrom
pravcu. Meditirati primjerice uz san proganjanja znai ponovno se uivjeti u situaciju i
pokuati predoiti sebi da se okreemo, pogledamo progonitelja i ljubazno ga
pozdravljamo. Nastaviti meditirati o baroknom prostoru u mojoj kui tako da pritom taj
prostor sa svih strana promotrim, da se osjeajno unesem u njega i uivam u
njegovoj ljepoti i prostranstvu. Tada moj svjesni duh moe shvatiti radosnu poruku
koju mi Bog takvim snom daje, te biti proet njome. Netko se moe zapitati emu sve
to koristi. Ta to ne mijenja moj ivot. San mi ne daje nikakvu konkretnu uputu o
22

postupanju, on mi ne govori koju odluku bih trebao donijeti. Ali dok se meditativno
unesem u njega moe se u meni proiriti njegovo ozdravljujue djelovanje. Preko
meditacije dolazim u dodir s mojom istinom, sa raznim stranama svoga bia koje
inae ne bih vidio. Upravo mi meditacija o slikama sna doputa spoznati istinu mog
ivota, vie negoli neka uena analiza.
Umjesto naknadne meditacije san moemo i odigrati. Moemo preuzeti ulogu
lika iz sna i s njim stupiti u razgovor: to mi eli rei? Zato se ponaa tako? Ili
moemo ulogu nastaviti samostalno igrati. Ovu je metodu Perls razvio u svojoj
getaltterapiji, jer je u snu vidio mogunost da se otkriju prikriveni dijelovi osobnosti
kako bi opet postali cjelina.22
Faraday ovako opisuje Perlsovu metodu:
Perls u svakoj slici sna promatra da li sadri oblike ljudi, ivotinja, bilja ili
minerala koji su otueni od vlastitog Ja i koje projektiramo na dotinu sliku. Sniva
stoga treba svaku sliku, to znai svaku osobu i svaki predmet svoga sna redom
glumaki prikazati kako bi se dogaaj iz sna ponovno proivio s aspekta pojedinih
aktera. Na kraju se inscenira susret izmeu aktera sna, i kada se oni meusobno
susretnu, snivau postaje jasnije da je naao vaan trag. Ako se njegov mozak opire
toj proceduri, postane pospan, tada je to manevar izbjegavanja. Potreban je netko
tko moe upozoriti na to; stoga je dobro da se rad na snu provodi u grupi. Cilj je da
se fragmenti osobnosti dovedu u meusobni sklad da tako pospjee na unutarnji
rast umjesto da ga ometaju. Najbolji put koritenja sna po Perlsu jest da ga
probudimo za ivot i proivimo, umjesto da ga cijepamo u dijelove zbog
interpretiranja.
Naravno da ne moemo jednostavno preuzeti tu metodu ako se sami bavimo
snovima. Ali moemo koristiti barem neke elemente. Jedan od elemenata je taj da
san priamo u sadanjem vremenu. Takoer moemo pustiti da nam govore osobe ili
stvari iz sna, npr. na auto ili kua. to hoe ti s time? to stoji tu? U jednom
takvom unutarnjem razgovoru nailazimo na mnoge potisnute i odcijepljene elemente
nae osobnosti koji bi se eljeli integrirati, kako bismo postali cjelovitima i ivotnima i
ivjeli puninu ivota kakvu nam eli darovati Isus. Ako Kristu pruamo samo na
poboan vrh due, stvaramo zapreku za ivot u punini. Sve to u nama iskrsne
trebamo zadrati u njegovom svjetlu kako bi on to mogao preobraziti i probuditi za
ivot.
etvrto pravilo kae da o svojim snovima razgovaramo s drugima, dakle da ih
svjesno poloimo pred duhovnog voditelja u ispovjednim razgovorima. Upravo u
intenzivne duhovne procese kakvi se odvijaju za vrijeme duhovnih vjebi uputno je
unijeti i svoje snove. esto doivljavam kako nekome ve prilikom samog
pripovijedanja postaje jasno znaenje njegova sna. Tada je potrebno samo par
poticaja da moe sam bolje rastumaiti svoj san. U razgovoru se sniva i sluatelj
nadopunjuju, te zajedniki dolaze do pojmova koji bi inae svakome zasebno ostali
skriveni. Sluatelj djeluje kao ogledalo u kojemu se osoba koja pria moe prepoznati
objektivnije nego kroz samoopaanje. esto mi kao sluatelju uope nita ne pada
napamet u vezi s isprianim snom. Ne razumijem simbole. Tada pitam to tom
drugom pada na pamet s tim u svezi Ili traim da mi se pojedini dijelovi jo tonije
objasne. U zajednikom razmatranju i asociranju tada najee dolazimo do uvida
koji je za obojicu nov ali, istodobno, oigledan. To je kao: Aha! doivljaj. Poruka
sna je odjednom razjanjena. Tada oboje stojimo pred Bojom rijei koja u
odgonetnutom snu postaje razumljivom.
U duhovnoj pratnji, prije svega kod individualnih vjebi, ee postavljam
pitanja o tipinim snovima, ili o snovima koji su nekog u posljednje vrijeme posebno
dotakli. esto se pojavljuju snovi koji vjebeniku otkrivaju temu vezanu uz njegov
povueni ivot te ve naznauju odgovore i putove. Tako je jedna sestra sanjala na
23

poetku svojih osobnih vjebi da je bila kod svoje lijenice. Lijenica ju je pregledala i
utvrdila da je zdrava ali da neto nije u redu s njenim srcem. San je za nju odmah bio
jasan. Neto nije dobro s njenim odnosom s Kristom. Tako je njezin zadatak bio da
za vrijeme vjebi opet doe u osobni odnos s Kristom. Kod prvog razgovora ona je
opisala svoju duhovnu situaciju i izrazila svoje elje o tome to bi se kod nje trebalo
pokrenuti. Ipak, san je u slici bolesnog srca mnogo jasnije odao to joj u stvari
manjka i na emu mora raditi. Slike esto bolje pogaaju bit naeg stanja nego nai
muni pokuaji da analiziramo nau situaciju. ee sam iskusio da kod
pojedinanih vjebi san nekom ovjeku otkriva njegovu zadau. Neke ljude snovi
prate i u danima tiine i pomau im pri rjeavanju vanih pitanja. Kada se donosi
neka odluka tada sigurno ima smisla pitati za Boju volju u svjetlu biblijskih tekstova i
osvjetljavanju razliitih motiva. Ali mnoge odluke ne mogu se upoznati racionalno kao
ni putem same molitve. Tu je san esto od pomoi. Svakako da ni san ne daje
jednoznano rjeenje. Rjeenje se mora pronai u promatranju, tumaenju i motrenju
sna pred Bogom. Jednom mladiu koji je stajao pred pitanjem da li prekinuti odnos
sa svojom prijateljicom ili se konano za nju vezati, snovi su dali jednoznaniji
odgovor od svih odvagivanja i promiljanja razliitih mogunosti. Razlikovanje
duhova koje je tako vano za duhovnu pratnju, treba i smije koristiti i snove da bi se
istraila Boja volja za dotinog ovjeka. No, ipak je nuno da se snove ne promatra
kao posljednju instancu, ve da ih se razlikovanjem duhova preispituje i prosuuje.
Snovi nisu zadnje pravilo. Oni se uvijek moraju suoavati s Rijeju Pisma i
svakodnevnom zbiljom. U protivnom, postoji opasnost da netko sagradi svoj svijet
snova i povue se u njega te tada vie ne doputa da se ita dovede u pitanje. Stoga
uvijek za meditaciju ponudim tekst iz Biblije, a ne san. San moe biti dopuna ili
vidokrug unutar kojega se uputam u biblijski tekst. Ako se netko ne moe suoiti s
biblijskim tekstom to je znak da u razmatranju svojih snova samo krui oko sebe
samoga i ostaje na mjestu. Tada on vie i ne moe prepoznati Boju poruku u
snovima. On je tada samo sam sebi zanimljiv sa svojim snovima, ali ih u stvari vie
ne slua. Koristi svoje snove kao tit da ne pusti k sebi ni duhovnog pratioca a niti
Boga. Kada se uputam u snove vjebanika tada ih ne suoavam samo s rijeju
Pisma, ve i sa svakodnevnom zbiljom. San nita ne koristi ako nije postavljen u
zbilju i tamo proivljen. Za Benedikta, test za ispravnu molitvu je rad. Jednako tako,
zbilja svakodnevice je test o tome da li je postupak sa snovima ispravan i dobar.
Postoji bijeg u pobonost ali i bijeg u snove. Stoga je odluujua provjera zbilje. San
treba oblikovati zbilju i ispuniti ivot, ali ovjek se ne smije povui iz zbilje u svijet
snova. Iz sna treba izvui posljedice. Pritom, posljedice trebaju biti razborite i
primjenjive i za duhovnog pratioca. Postoji nain ophoenja i razgovora o neijim
snovima kod kojeg se u meni javlja lo osjeaj. Nekako osjeam da neto nije u redu
i da ni onom drugom ne koristi ivjeti u svom svijetu snova. Tada ne ulazim u snove
nego ga suoavam s Biblijom i zadaom da meditira te da konkretno oblikuje svoju
svakodnevicu. Postoji i obrnuti sluaj kada doivljavam da se mnogi skrivaju iza
odlomaka iz Biblije. Oni o njima marljivo meditiraju, i po tome izriu mnotvo dobrih
misli. Ali tada imam osjeaj da neto nije u redu, da ta osoba rijei Biblije koristi kao
tit da izbjegne nemila pitanja. Uanuje se iza rijei. Tada ciljano pitam o snovima,
jer u snovima se ne moe vie skrivati iza dobro promiljenih neobvezujuih misli. Tu
se ovjek razotkriva i kad to ne eli. Tu se otvara pukotina kroz koju tada mogu
pogledati u njegovo srce. Tek kada stupim u dodir s njegovim srcem mogua je
plodonosna duhovna pratnja. Tada se tu doista radi o njemu, o njegovoj osobi, o
njegovim ranama i enjama, a ne vie o pobonim, uzvienim mislima koje bismo
mogli neobvezno izmjenjivati itav tjedan.
Potrebno je razlikovanje duhova da bi se prosudilo da li je umjesno pitati za
snove i pristupiti im ili je dovoljno pratiti duhovni put vjebanika na nain da ga se
24

pusti da meditira na tekstove Biblije i u tome trai Boju volju. Ako se netko ne sjea
nijednog sna, ne insistiram na tome. Za mnoge san nije prikladan medij. Njima je
dovoljno da meditiraju na odlomke iz Biblije i u tome susretnu Boga i ponovno nau
sami sebe. Kod mnogih se ne radi o tome da spoznaju konkretnu Boju volju, ve da
na mistinom putu sve vie postanu jedno s Bogom, da se sve vie oslobaaju samih
sebe, da nau mir u Bogu. Na tom kontemplativnom putu postoje razdoblja kada
snovi uute. Postoje i dionice puta kada se ponovno javljaju i posreduju vane
poruke. Uvijek se radi o Bogu, a ne o metodama da se njega trai ili nae. Na naem
duhovnome putu moramo se osloboditi samih sebe, biti propusni za Boji duh, za
Boju dobrotu i ljubaznost prema ovjeku, biti mjesto Boje prisutnosti u ovom
svijetu, pozvani od Boga u slubu, biti istodobno hramom Boga koji je nae unutarnje
sredite. Koje nam metode na tom putu pomau, sporedno je. Iskustvo pokazuje da
na dugim dionicama puta snovi mogu biti korisni pratioci i putokazi.
Iskustvo sa snovima drugih ljudi elim ukratko obuhvatiti u etiri pravila za
duhovnog pratioca o tome kako se treba ophoditi sa snovima onih koji su mi se
povjerili na duhovnome putu.
Prvo pravilo je razviti osjeaj gdje je umjesno ulaziti u snove. im se primijeti
da kod nekoga zapinje, da se nita ne pokree, preporuljivo je pitati za snove.
Pritom moramo imati povjerenja u svoj osjeaj vode li ovdje snovi u napredovanje ili
skretanje, da li ta osoba bjei u snove ili dolazi do iskustva korisnih tumaenja i
poruka.
Drugo pravilo se tie naeg odnosa prema snovima drugih. Trebamo
posluati, postavljati pitanja, pustiti da druga osoba po mogunosti sama doe do
smisla svoga sna. Moemo pitati to ona sama misli o snu, kako se nakon toga
osjea, koju temu nazire u snu, kako san opisuje njezino stvarno stanje i kakve joj
zahtjeve postavlja. Tada moemo pitati o pojedinim slikama, to osoba s njima
povezuje, koje asocijacije joj pri odreenoj slici sna padaju na pamet. U pravilu to je
dovoljno. Samo ako se vjeruje da bi to ovdje bilo umjesno moe se od druge osobe
traiti da u ulozi jedne od figura sna pria to joj spontano padne na pamet.
Tree pravilo odnosi se na nae tumaenje tuih snova. Mislim da bismo
trebali biti vrlo hrabri da sami kaemo neto o snu druge osobe. Svakako je tu
potreban veliki oprez i dobra sposobnost uivljavanja. Kao prvo moramo osjetiti da li
je vlastito tumaenje prikladno ili je pak zadovoljavajue tumaenje onog drugog. Ako
sami neto kaemo nae tumaenje ne smije biti apsolutno, ve njime samo
naznaujemo teme koje nam se ine vanima, a drugome korisnima. Nikada ne
smijemo drugome nametati svoje tumaenje, nego ga poduprijeti, ukazati mu
povjerenje i otvoriti put u budunost. O snu trebamo tako govoriti da se drugi osjea
slobodnije i ire, da neto u njemu postane ivo i tu pone kljuati izvor.
Kao etvrto pravilo, smatram da je vano da se san stavi u konkretni duhovni
program. Moemo predloiti vjebe kako bi sniva mogao prihvatiti temu i uiniti je
plodonosnom za sebe. Ili pak potraimo neki prikladni biblijski tekst o kojem treba
meditirati u kontekstu svoga sna.
Ne trebamo ostati kod sna, ve ga dalje razvijati kroz Boju rije koja nam
daje odgovor i otvara nove vidike, kroz duhovnu vjebu koja sliku sna prenosi u ivot
ili kroz ispitivanje savjesti koje tonije rasvjetljava svjesno razmiljanje i djelovanje u
svjetlu sna.
Sigurno postoji jo i daljnja pravila za tumaenje vlastitih ili tuih snova
Meutim, mislim da su ova etiri pravila zasad dovoljna. Netko tko se uputa u
vlastite ili tue snove sam e otkriti koja metoda je za njega prikladnija. Sa svoje
strane elim samo potaknuti na razmiljanje o tome kako da snove ukljuimo u na
duhovni put te kako da u duhovnoj pratnji postupamo s njima.

25

26

Zakljuak
Na naem duhovnome putu razmiljanja o snovima ele potaknuti da ih
uzimamo ozbiljno te da ih ugradimo u na duhovni ivot. Moramo raunati s time da
nam Bog ne govori samo u molitvi i tiini nego takoer i nou.
Blagoslivljam Gospodina koji me savjetuje te me i nou srce opominje. (16,7) Nou
je moje srce kod kue. Tako me Bog moe posjetiti i govoriti mome srcu. Ili u psalmu
4. koji glasi: Drite na svojim posteljama i zanijemite! Nou moemo razmiljati o
tome to nam Bog eli rei. Ako se u noi probudimo, zato da se tjeskobno vrtimo u
krevetu zabrinuti da se neemo dovoljno naspavati. Bolje je iskoristiti to vrijeme i sa
Samuelom rei: Govori Gospodine sluga tvoj slua. Ako spavamo i sanjamo
trebamo raunati s time da nam Bog alje snove i da nam govori u snu. Na duhovni
ivot sigurno e postati bogatijim ako u svoj duhovni put ugradimo i vano podruje
noi i sna. U protivnom, iskljuili bismo iz naeg ivota mnogo dragocjena vremena.
Mi smo uvijek pred Bogom i s Bogom i Bog je uvijek kod nas i u nama, osobito nou
kad smo kod kue u sebi, kada iz rastrganosti svagdanjice padnemo u jedinstvo,
kad se nae srce okree u dubinu i uranja u carstvo nesvjesnoga u kojemu Bog ne
treba probijati zidove da bi s nama razgovarao. Tu je njegov glas blizu naem uhu i
mogli bismo ga lake uti kada bismo vjerovali da nam on govori, tu gdje ne moemo
initi nita pobono i gdje ima tako malo pobonoga. Kada sa naim starima
odgonetnemo zaboravljeni Boji jezik snova, na duhovni ivot postaje istinskiji i
dublji, slobodniji i ivotniji, tada duom i tijelom postajemo jedno uho za Boga koji
nam se obraa kako bi nas ozdravljao i darovao nam vjeni ivot. Tada Duh Boji
zahvaa i preobraava mnoge snage koje u nama drijemaju, a itavo bogatstvo slika
koje oplouju nae due ulazi u na duhovni ivot. Sve u nama oivljuje. U toj
unutarnjoj ivotnosti nalazi se na duhovni put, ivot u obilju koje se eli preliti u sve
dijelove naega bia kako bi sjajilo u na svijet. Jer kao to kae Isus: Ja dooh da
ivot imaju, u izobilju da ga imaju. (Iv. 10,10)

27

NAPOMENE

28

Usp. H. Hark, Der Traum als Gottes vergessene Sprache, Olten 21984, 76; Prikaz biblijskih snova u mnogome
slijedi Harkov rad.
2
Usp. M. T. Kelsey, Adventure Inward, Minneapolis 1980.
3
Hark, Der Traum, 89.
4
Isto, 128.
5
M. T. Kelsey, Trume. Ihre Bedeutung fr den Christen, Metzingen 21982, 75; ovoj knjizi zahvaljujemo poticaj
za pisanje ove knjiice.
6
Isto, 77.
7
A. Oepke, kat onar, u: Theologisches Wrterbuch zum NT, izd. G. Kittel, Stuttgart 1954, 238.
8
Nav. u M. Boss, Der Traum und seine Auslegung, Regensburg 1974, 12 s.
9
Evagrius Pontikus, Praktikos. ber das Gebet, prijevod i uvod J. E. Bamberger, s engl. G. Joos,
Mnsterschwarzach 1986, 14; brojevi u zagradama odnose se ubudue na ovo izdanje.
10
Usp. Kelsey, Trume, 77.
11
Usp. isto, 36.
12
Nav. u Boss, Der Traum, 13.
13
Usp. A. Faraday, Die positive Kraft der Trume, Mnchen 21984, 140 s.
14
E. Aeppli, Der Traum und seine Deutung, Erlenbach-Zrich 51973, 191. Brojevi u zagradama odnose se
ubudue na ovu knjigu.
15
J. A. Sanford, Gottes vergessene Sprache, Zrich 1966.
16
Aeppli, Der Traum, 194 s.
17
Kelsey, Trume, 81.
18
Isto, 81.
19
Usp. Faraday, Die positive Kraft, 40.
20
Usp. isto, 44.
21
Usp. Kelsey, Trume, 47.
22
Faraday, Die positive Kraft, 116; tu je i slijedei navod na str. 117.