U sjevernoj Hrvatskoj i po osloboenju od Turaka krajem 17.

stoljea, u Slavoniji niu brojna i vrijedna djela barokne umjetnosti od urbanistikih projekata i velikih tvrava, do crkava, palaa, stambenih zgrada i javnih spomenika.

Velike utvrde sa svojim zvjezdastim tlocrtima, ancima i brojnim kulama grade se zbog konstantne opasnosti napadaja s istoka. Dvije najvee su Osijek iSlavonski Brod. To su utvrde kojima glavnu obrambenu mo daju zemlja i voda: nasipi od zemlje na koje su postavljeni topovi te opkopi isupnjeni vodom, to sprjeavaju prodor neprijateljske sile. Tvrava Brod najvei je danas sauvani fortifikacijski spomenik toga doba u sjevernoj Hrvatskoj, ali i jedna od najveih tvrava u Europi, jer je bila granina utvrda cijele Europe prema Turskom carstvu.

Barokni urbanizam je vidljiv i u brojnim novim gradovima (Bjelovar, Karlovac, Koprivnica, Virovitica, itd.) koji imaju ulice pod pravim kutom, pravokutne trgove u sredini na kojima su najvanije javne zgrade (vojne i gradske uprave) te crkva. I jadranski gradovi su na svojim starijim zidovima dobivali barokne kule i bastione (Pula, ibenik, Hvar, itd.). No, najvee je razmjere barokne gradnje doivio Dubrovnik nakon katastrofalnog potresa 1667. kad je uniten gotovo cijeli grad. Gradi se Crkva sv. Vlaha (1715.), katedrala (17. st.), i isusovaka crkva sv. Ignacija. Najoriginalnije arhitektonskourbanistiko rjeenje rjeenje je isusovako stubite, rad rimskog arhitekta Pietra Passalacque, iroko, kameno stubite konveksno-konkavna obrisa i snanom ogradom koje povezuje donji dio grada s isusovakim trgom na uzvisini.

Razdoblje baroka je na podruju cijele Hrvatske ostavilo mnotvo crkva od najveih to svojom veliinom i oblikovanjem ine krunu grada (crkva sv. Eufemije u Rovinju, katedrala sv. Vida u Rijeci) do najmanjih seoskih crkava. Seoske crkve esto su dobivale cinktore, okolne trijemove to izvana slie na utvrene zidine, a iznutra imaju arkade. Samostani se prema klaustrima rastvaraju toskanskim arkadama, po uzoru na ranija renesansna rjeenja. Zanimljiv je npr. franjevaki samostan u Slavonskom Brodu gdje su stupovi odebljali na tragu baroknog obilja.

U arhitekturi crkava kontinentalne Hrvatske zanimljiva je primjena ovalnog, odnosno eliptinog tlocrta, koju donose mariborski arhitekti Josef Hoffer i Johann Fuchs, u okviru ijeg djelovanja nastaju katedrala sv. Terezije u Poegi te crkva sv. Marije Jeruzalemske na Trkom vrhu u Krapini. Najljepi primjer je moda crkva sv. Marije Magdalene u Selima kraj Siska ovalnog tlocrta s eliptinom kupolom i konkavno-konveksnog proelja s parom zvonika, djelo nepoznatog arhitekta pod utjecajem znamenite austrijsko-eke graditeljske obitelji Dientzenhoffer.

Najraskonije opremljen interijer ima crkva sv. Marije Snjene u Belcu kod Zlatara (1740.), u kojoj je itav prostor s oltarima i propovjedaonicom, potpuno ispunjen pozlaenim bogatim skulpturama, a zidovi su oslikani freskama Ivana Rangera, baroknom pokrenutou s plemenitom lakoom i optimizmom vedrih boja.

Zidno slikarstvo doivljava u baroku svoj procvat, a istiu se iluzionistike freske u crkvi sv. Marije u Samoboru, crkvi sv. Katarine u Zagrebu, te u isusovakoj crkvi u Dubrovniku. Cjelovito su ouvane i likovno vrijedne rokoko freske u dvorcu Miljana, alegorijskog sadraja, koje prikazuju godinja doba i prirodne elemente, ljudske naravi, umjetnosti, itd.

Korpus baroknog slikarstva Slavonije vana je sastavnica hrvatske likovne batine i integralni dio srednjoeuropskog slikarstva 18. stoljea. Broj ranije nastalih radova na tome podruju skroman je zbog dugotrajne nazonosti Turaka. Razdoblje nakon osloboenja Osijeka od Turaka 1687. godine obiljeeno je povratkom Slavonije u srednjoeuropski kulturno-umjetniki krug, ponajvie zaslugom crkvenih redova. Razmjena umjetnika izmeu Hrvatske i Europe ne jenjava. Najveu slavu hrvatskom slikarstvu u Europi pronio je slikar Federiko Benkovi.

Slavonija je sa Srijemom i Baranjom u umjetnikom pogledu pripadala sferi Srednje Europe poput svih ostalih dijelova sjeverne Hrvatske, jer to prostrano podruje ima svoje specifinosti uzrokovane geografskim poloajem i povijesnim okolnostima. Treba istaknuti da izmeu zapadnih dijelova Slavonije i njezine istone regije postoje znatne razlike, koje su kod baroknih spomenika kiparstva u drvu i kamenu uzrokovane time da se zapadna Slavonija prilikom izbora kipara, obraala Zagrebu i Varadinu ili slovenskoj i austrijskoj tajerskoj, dok se u istonim dijelovima Slavonije, uz djelovanje ponajprije osjekih kipara, jae osjea utjecaj Bea, pa i Peuha. U prvoj polovici 18. stoljea susreemo se s veim brojem spomenika baroknog kiparstva uz vane podatke o tonom vremenu njihova nastanka, o donatorima, ponekad ak i o kiparima kojima su se obraali kod narudbe djela. Zanimljive uvide prua nam za to vrijeme osobito zapadni dio Slavonije, unato tome to su crkve s ouvanom baroknom unutranjosti vrlo rijetke, to nas upuuje na redove i bogato opremljene samostanske crkve. Spomenici klesani u kamenu vrlo su vana komponenta u baroknom kiparstvu Slavonije. Treba tu samo podcrtati injenicu da je Osijek poslije Varadina grad s najveim brojem kamenih kipova u sjevernoj Hrvatskoj, koji su uz sredinji Kruni pil rasporeeni svuda po gradu.

Apstraktna skulptura od bronce Duana Damonje u Rijeci.