MARGARETA MATIJEVIĆ-izvješća Kardinala Stepinca Vatikanu

L
UDK: 949.75 "1943" (093) A. Stepinac

Izvorni rad
DOSSIER SVETOJ STOLICI (31. 05. 1943.)'
Margareta Zagreb
objektivnost nepristrana istraivanja, dio dostupne Hrvat-
skog dravnog arhiva, te dijela objavljene literature donosim ovdje pokuaj parcijalnoga
prikaza djelovanja nadbiskupa Stepinca u svjetlu dokumenata sadranih u kardi-
nalu Maglioneu o prilikama u Hrvatskoj. Dossier je datiran 31. svibnja 1943., pisan je na
papiru s nadbiskupskim memorandumom, a poslan je u Vatikan povodom opetovanih
srpskih optubi o navodnom pasivnom dranju, preutoom odobravanju i namjernom pro-
pustu djelatoijeg angamana protiv nekih postupaka onodobnih vlasti Nezavisne Drave
Hrvatske. Sadri 34 dokumenta, kojima su razni protesti, zamolbe, apeli i zahtjevi,
propovijedi i djelom, a sve u slubi onodobno diskriminiranim pojedinci-
ma, skupinama i narodima. Sadraj dossiera objavljen je u 9. svesku Akata i dokumenata
Svete Stolice o drugom svjetskom ratu, u Vatikanu godine 1975.
Djelatoo angairan na pomaganju svih ugroenih, diskriminiranih i raznolikim zakonima
obespravljenih ljudi, nadbiskup Stepinac ovdje plasiranom dokumentacijom
svoju dosljednu vjernost uvijek zah1jevnim nalozima poslanja. Njegove broj-
ne intervencije u korist jo su mjerodavniji pokazatelji njegove uloge u ratu,
ima li se u vidu gotovo teritorijalna rascjepkanost NDH, stalna nazo-
vojske i visokih dunosnika Reicha, masovna ubojstva, progoni i protjeriva-
nja velikog broja Hrvata prije i za vrijeme rata, nesigurnost vremena i prilika.
V R E L A: Fontes- izvori za hrvatsku povijest 2/1996.; Okru2nica nadbiskupa A. Stepinca
br. 4104/1941., list, 92/1941., str. 230-231; Okrunica nadbiskupa A. Stepinca o
primanju u crkvu, list, 93/1942., str. 117; Slubeni vjesnik nadbiskupije od
6. studenoga 1945. do 20. 1946.; Ustaa- dokumenti o ustakom pokretu, stvarnost,
Zagreb, J 995.
KRATICE: HDA DMPB- Hrvatski dravni arhiv: dossier Ministarstva i bogotovlja NDH
HDA OPIP- Hrvatski dravni arhiv: pisarnica Ive Poli tea
SVZN- Slubeni vjesnik nadbiskupije
107
M. dossier Svetoj Stolici (31. 05. 1943.)
K N J l G E I L A N CI: S. Propisi za primanje u crkvu, KL 92/1941., str. 1-4;
E. BELUHAN, Stepinac govori, Valencia 1967.; A. BENIGAR, Stepinac, hrvatski kardinal,
Zagreb 1993.
2
; L Koje bio Alojz!fe Stepinac, Sarajevo 1986.; B. GOLUA, crkva
u BiH 1918.-1941 .. Mostar 1995.; V. Stepinac muje ime. Zbornik u.spomena, i
dokumenata, sv. I-11, Zagreb 1991.; F. ANJEK, na hrvatskom prostoru, II. izdanje, Zagreb
1996.
2
; M. GJIDARA, Pravni vidici slobode u totalitarnim retimima 1945.-!989., Obnovljeni
Zivot, 51 (1996.) 1-2, str. 167-186; F. ANJEK, Stav Crkve u Hrvata prema totalitarizmima x:l':
Obnovljeni ivot, 51(1996.) 1-2, str. 137-148.
l. INTERVENCIJA NADBISKUPA PROTIV STRIJELJANJA SRPSKIH
TALACA OBAVLJENOG PRVIH DANA NAKON USPOSTAVE HRVATSKE DRAVE'
1.1. Povodom usmene dojave iz Sv. imuna, gdina irole, o pogibelji
srpskih talaca u umi kod Markuevca gdje bi te trebali biti strijeljani, nadbiskup
istodobno intervenira kod vlade NDH, i zbog dunosnika tajniku
prenosi svoju osudu prakse ubijanja talaca i apel da se moguCi nagovjetaj te represivne
odmazde Ovim bi se dokumentom mogla nadbiskupova uvjerljivost o
bezuvjetno} onodobno ugroenih ljudi, tim vie to on ne predmnijeva mo-
lane dojave i bespotrebne uzbune. Indikativno je da regesta u vatikanskom dossi-
eru da je strijeljanje izvreno, dok nigdje medu konzultirano m arhivskom gradom ne
nalazimo potvrdu tih navoda. Naime, se da nadbiskup nije saznao je li posto-
jala nakana strijeljanja, premda ne da su dojave bile istinite, a ljudi
stvarno pobijeni
2
Ovom prigodom nadbiskup osuduje praksu ubijanja talaca koja kas-
nije biti i zakonski formulirana.
3
Odmah nakon osnutka Nezavisne Drave Hrvatske, kad se je veC barem stiao prvi val,
doao je k nadbiskupu (g. irola iz Sv. imuna) i javio mu da postoji pogibelj, kako
je on saznao iz pouzdanog izvora, da u postrijeljali Srbe taoce u Zagrebu. Molio je
nadbiskupa upravo da to je da se to
Nadbiskup je, je stvar bila vrlo hitna (oko 8 sati nazvao smjesta telefo-
nom Predsjednitvo vlade. Vlada je bila na sjednici, paje zato umolio tajnika,
da odmah ovo:
>>Nadbiskup je doznao, da bi se imalo strijeljati Srbe taoce iz Zagreba i drugud, koji
su u Zagrebu zatvoreni. Ako to stoji, Nadbiskup da po moralu nikada
nije doputeno ubijati taoca za krivice, koje su drugi To bi bilo poganstvo i ne bi
donijelo blagoslova Bojega.<<
Stepinac, v. r.
nadbiskup
1
Ovo nalazimo kod vie autora. (Usp. HDA OPIP, str. 321; SVZN 32 (1945.) str. 18-19; A. BENI GAR,
Alqjzife Stepinac, hrvatski kardinal, Zagreb, 1993., str. 373.
2
Odgovora Nadbiskup nije dobio, niti je kasnije mogao doznati da li je sigurno postojala nakana poubijati
taoce i da li su poubijani (Usp. HDA OPIP, str. 321 ).
3
Narodne novine, br. 142 od 2. listopada 1941.
108
L
CCP 40(1997), str. 107-139
2. PROTESTNO PISMO POGLAVNIKU PROTIV STRIJELJANJA260 OSOBA
U GLINI (14. V. 1941.)
2.1. U drugom dokumentu nadbiskup protestira kod Poglavnika povodom u Glini
13. svibnja 1941. kojom prigodom je, prema francuskog konzula Gueyrauda,
ubijeno 260 pravoslavaca.'
Nadbiskupa je usmeno izvijestio dr. K. Vojvoda.' Pismo je pisano jasno, koncizno i jezgro-
vito iznosi ono to niu je tom prigodom najvainije: ... da poduzmete najhitnije mjere na
cijelom teritoriju NDH, da se ne ubije ni jedan Srbin ako mu se ne dokae krivnja radi koje
je zasluio smrt.
6
2.2. Paralelno s ovim valjalo bi istaknuti i intervenciju nadb. Stepinca u spaavanju 150
Srpkinja koje je 29. srpnja 1941. u Glini i okolici dao uhititi ustaki pukovnik Rolf VeCi-
nom je bila o udovicama pobijenih iz glinske crkve. Na brzoglasnu zamolbu upnika
ueka nadbiskup odmah reagira kod mjerodavnih vlasti u Zagrebu, koje prisiljavaju
Ro/fa da otpusti ene.
7
Za je u ovom da je ipak o m i samovoljnom postupku
neodgovornih elemenata ispadi, premda nekad i tolerirani od strane vlasti, ipak nisu
uvijek od nje i poticani.
PISMO NADBISKUPA POGLAVNIKU RADI POKOLJA SRBA U GLINI.

Ovaj primio sam vijest, da su Ustae u Glini postrijeljali bez suda i istrage 260 Srba. Ja
znam da su Srbi tekih u naoj domovini u ovih dvadeset godina vladanja.
Ali smatram ipak svojom biskupskom da podignem svoj glas i kaem da ovo po
moralu nije dozvoljeno, pa Vas molim, da poduzmete najhitnije mjere na cije-
lom teritoriju Nezavisne Drave Hrvatske, da se ne ubije ni jedan Srbin ako mu se ne
dokae krivnja radi koje je zasluio smrt.
ne moemo na blagoslov neba, bez kojega moramo propasti. Nadam se da
mi ne zamjeriti ovu otvorenu
Sa potovanjem itd.
Zagreb 14. V. 194!.
Stepinac
nadbiskup
4
Usp. F. ANJEK, Stav Crkve u Hrvata prema totalitarizmima XX. u Obnov(jeni ivot 112, 51 ( 1996.)
str. 141.
' SVZN J2(1945.) str. 19.
6
HDA OPIP, str. 326.
' SVZN J2( 1945.) str. JJ.
109
3. OKRUNICA U SVEZI S PRAVOSLAVACA OD 15. V. 1941.
3.1. Okruinica sadri meritorne upute duobrinom povodom masovnijih prije-
laza u crkvu. Pokret za prijelaz na katolicizam u NDH tijekom rata su izazvale
vanjske okolnosti. manje religioznoga. vie Stoga je razumljiv razbo-
rit stav Crkve u tako delikatnoj situaciji ovom okrunicom. Crkva trai da
osobe imaju duboko osobno uvjerenje u istinitost nauka vjere. dostatnu pretho-
dnu pripravu. valjan moralni kodeks u kasnijem ivotu. a odbija one >>koji
bi u Crkvu htjeli bez ispravnih motiva u njoj samo zatitu svojih materijalnih
interesa i ciljeva.
9
Trai se poseban postupak prema onima koji su pod pritis-
cima dvadesetdvogodinje vladavine srpske kraljevske koja je svu-
gdje preferirala pravoslavlje, otpali od vjere.
10
OKRUNICA
U posljednje vrijeme javlja se kod pojedinih Upnih ureda mnogo osoba, koje bi eljele
u Crkvu, a moda ondje konvalidirati svoj brak, koji su kao
aktuelni katolici odnosno kao otpadnici od Crkve, sklopili, izvan
Crkve bilo civilno bilo u drugoj kojoj konfesiji, dakle u smislu kanonskih propisa
nevaljano.
U vezi s navedenom javlja se kleru
l. Pristup u Crkvu moe se dopustiti samo onim osobama, za koje postoji osvje-
da to ele iskreno i s uvjerenjem o istinitosti nae svete vjere i o njenoj
potrebi za spas due. Vjera je unutarnja stvar slobodne savjesti te stoga na vjer-
skog opredjeljenja treba da budu svi motivi.
2. Osobe, koje stupaju u Crkvu treba da budu dobro u vjer-
skim istinama, te da za vrijeme same pouke obdravaju Boje i crkvene zapovijedi o
molitvi, slube Boje, sluanju Boje, o nemrsu, postu itd., te se time
u vjerski ivot Crkve.
3. U Crkvu mogu stupiti samo one osobe, koje mogu prema
ivjeti. Dosljedno u Crkvu ne mogu biti primljene one osobe koje ive u takovoj
" SVZN 33( 1946.) str. 25-26.
9
Katolicki list 19/1941., str. 230-231, donosi okrunicu hrvatskog episkopata (br. 41 04/1941.).
10
Tako je u za 1927. godinu SPC dobila 68,773.025 dinara, a crkva 34,751.293 (Usp.
Katolicka crkva tt Dravnom proraCzmu, u Vrh bosna, 12, 1926., str. 207.
>} ... u trajanju od dvadeset i tri godine postojanja prve Jugoslavije, nije bila doputena izgradnja u Beogradu,
glavnom gradu zemlje, u kojoj je ivjelo J ,561.000 muslimana i 5,262.000 katolika (uz 6,785.000 pravoslava-
ca), ni jedne katedrale, ni jedne velike muslimanske damije. (Usp. V. Stepinac muje
ime, l. sv., KS, Zagreb \991., str. 281 ).
)}Ukratko; bilo je u svim upravama 80 a i 95-99% Srba.<<
>>Protestantska u Beogradu, koja je brojila 900 dua, dobila je od drave 116,000 kruna, a
beogradska upa na 10.000 dua 66.000 kruna, gotovo polovicu manje. (Usp, nav. qj., str. 308).
Znakovit je pokazatelj i sustav pravoslavnih crkava u krajevima. Primjerice u
Ljubljani ili
110
CCP 40(1997), str. 107-139
vezi, koja je pred Crkvom nevaljana, a ne moe se u Crkvi
konvalidirati.
4. Osobe, koje da stupe u Crkvu, a ive u braku koji se moe konvalidirati
u Crkvi, mogu biti primljene u Crkvu samo onda ako se obveu da svu djecu,
koja se roditi, krstiti i uzgajati u Crkvi, a koja su i nad njima jo
imadu roditeljsku vlast, prevesti u Crkvu.
5. Da ne bude nepotrebnog dopisivanja s duobrinim klerom, koji moli da se neka osoba
primi u Crkvu i da se njezin brak u Crkvi konvalidira, potrebno je da podastrte
molbe budu iscrpljive, tj. da su istaknute sve bitne okoluosti tako da se molbe mogu odmah
uzeti u pretres.
Treba napose istaknuti dobu osobe, njeno zanimanje, stale (slobodan ili vezan enidbom)
te zato ona da bude primljena u Crkvu. Ako je neka osoba otpala od Crkve zbog
enidbe, tj. zato da se u drugoj crkvi uzmogne i tamo se uistinu treba
navesti gdje i kad je ivi li ona jo u enidbeno j zajednici ili rastavljeno, imade li
djece i koliko, u kojoj su crkvi djeca krtena, kojoj vjerskoj zajednici po zakonu pripadaju
te da li su nestale zapreke, zbog kojih brak nije mogao biti sklopljen u
Crkvi, i da li se taj brak sada moe konvalidirati u Crkvi.
6. Upozorava se duobrine da u ovim delikatnim pitanjima ljudske due
postupa strogo po Crkve njezino dostojanstvo i ugled, te a
limene odbija one koji bi u Crkvu htjeli bez ispravnih motiva, u njoj samo
zatitu svojih materijalnih interesa i ciljeva.
S druge opet strane treba imati muo go razumijevanja osobito za one koji su kroz 20 godina
pod direktnim ili indirektnim pritiskom vlasti, - koja je pogodovala inovjerce
pravoslavlje) na svakom koraku- u slabosti nanijeli silu svome boljemu vjer-
skom uvjerenju te za volju karijere i drugih osobnih interesa otpali od katolicizma.
Ovakve su osobe pogotovo vrijedne osobite panje, ako se za koju utvrdi da je i u vrijeme
otpada podravala veze s Crkvom, te eventualno i djecu, koliko joj je bilo
uzgajala u dubu. Takvih dua s njihovim otpalim porodicama imade
naalost vie hiljada te za njih treba imati posebne ljubavi i sve to je da se
povrate u Crkvu i tako spase one i njihova djeca.
7. U pogledu biljegovanja molbi u vezi s gore navedenim predmetima treba se drati ovih
propisa:
a) Molbe za prelaz iz jedne zakonom priznate vjeroispovijesti u drugu treba biljegovati po
T. br. 44 a t. j. sa Din 20 crkvenih biljega.
b) Ako se radi o osnaenju braka (bilo 6 osnaenju, bilo o osnaenju u korijenu)
treba molbi priloiti svjedodbu o visini godinjeg izravnog poreza molitelja (Izravni je
porez porez, koji svi i namjetenici). Prema visini
toga poreza (T. br. ll. odnosno lO) treba molbu odmah biljegovati potrebnim biljezima. U
koliko takova molba ne bi bila ispravno biljegovana, vratit se na dopunjen je.
e) Ako je podastrla i molba za oprost oziva, treba ju biljegovati sa 60 din (T. br. 45) te
kancelarijskom pristojbom Din 20 po ozivu.
111
M. Svetoj Stolici (31. 05. 1943.)
4. PISMO MINISTRU UNUTARNJIH POSLOVA U KOJEM SE TRA.:I DA SE
ZAKONSKE ODREDBE PROTIV IDOVA! SRBA PROVODE U SKLADU
S POTIVANJEM LJUDSKE OSOBNOSTI (22. V. 1941.)
4. l. Hrvatski episkopa! sa Stepincem na ovim se je pismom jasno i decidirano zauzeo za
potivanje dostojanstva svih rasa i naroda. Premda nadb. Stepinac pokazuje
razumijevanje: >> da privreda bude u narodnim rukama, da se ne dopusti gomilanje kapitala
kad nenarodnog i protunarodnog elementa, te da strani elementi ne o narodu i
Dravi, ipak nedvosmisleno osuduje svaku manipulaciju povodljivog neodgo-
vorne mase; premda dirigiranu politiku rasne, narodonosne ili ideoloke diskri-
minacije.
11
Stepinac respektira Dravu, vjeruje u instance vlasti koje su mjerodavne okol-
nosti i zlodjela, kanjavanje svih objektivnih krivaca, ali ne i re-
presivnu politiku brojnih, minucioznih zakonskih formulacija i krivnju pripadnika
rase ili posebnog naroda.
Osobit naglasak stavija na obzir prema pokrtenim idovske rase, koji su godi-
nama ivjeli kao katolici, inkulturirani u sredini i nerijetko zadojeni hrvatskom milju.
Upozorava da dopustiti sablazan noenja utih traka u crkvi.
12
Nadbiskupski Duhovni stol u Zagrebu
Br. 117
Zagreb, 22. svibnja 1941.
Gospodine Ministre,
Dne 23. travnja o. g. pod br. 103/BK imao sam obratiti se na Vas predstavkom kojom
sam molio da se kod donoel\ia protuidovskih zakona uzme obzira na one pripadnike
idovske rase koji su preli na su proglaeni zakoni od 30. travnja
koji se nita ne obaziru na vjersku pripadnost. Tada nam je bilo da su radi razloga
neovisnih o nama ti zakoni morali biti proglaeni u ovoj formi, ali da primjena njihova u
praksi biti tako okrutna. No uza sve to mi vidimo da gotovo svaki dan dolaze sve
stroe i stroe odredbe koje jednako i krive i nedune. Dananje su novine doni-
jele odredbu da svi idovi, bez obzira na starost i spol, te na vjeru kojoj pripadaju, moraju
nositi idovski znak. Tih mjera ima toliko da poznavaoei prilika vele, da ni u samoj
nisu rasni zakoni provedeni bili takovom i takovom brzinom.
Razumije se samo po sebi da svatko odobriti nastojanje, da u jednoj narodnoj Dravi
vladaju sinovi toga naroda i da se uklone svi tetni utjecaji koji narodni organizam.
Svatko sigurno odobriti nastojanje da privreda bude u narodnim rukama, da se ne
dopusti gomilanje kapitala kod nenarodnog i protunarodnog elementa, te da strani elemen-
ti ne o Dravi i narodu. Ali da se pripadnicima drugih narodnosti ili drugih rasa
oduzme svaka egzistencije i da se na njih udara ig sramote, to je pitanje
i pitanje morala. A moralni zakoni vrijede ne samo za ivot pojedinca nego i za
n HDAOPIP,str.l18-119.
12
Usp. E. BELUHAN, Stepinac govori, Valencia, 1.967., str. 77-79; V. Stepinac, str. 54; SVZN
32(1945.) str. 42-43.
112
CCP 40(1997), str, 107-139
dravnu upravu. Dananje drutveno i moralni pojmovi koji vladaju ne uda-
raju ig sramote ni na robijae koji su puteni iz tamnice, na koju su bili radi
ubojstva, jer se eli da i takvi opet budu korisni ljudske zajednice. Nisu obiljeeni
vidljivim znakom ni konkubinarci, ni poznati preljubnici, pa ni same javne bludnice. Pa
kad se to ne s onima koji su svojom krivnjom zavrijedili da ljudsko drutvo od
njih zazire, zato da se to s onima koji su bez svoje krivnje druge rase? Tu bi
trebalo ipak voditi da se, osobito kod omladine koja je jo u godinama razvoja i
koja je tim mjerama u velikoj mjeri razvijati i instinkt osvete i t. zv. >>Minderwer-
tigkeitskomplex<<, a te stvari porazno djelovati na njihovu duevnu formaciju. Imamo li
mi pravo na takav atentat na
U vezi s izloenim molim Vas, Gospodine Ministre, da izdate shodne naloge da se idov-
ski i ostali zakoni (mjere protiv Srba i dr.) provode tako, da se u svakom
potuje i dostojanstvo. Odredba o noenju idovskog znaka se ne bi
trebala provesti. Da se pokriju trokovi koje je vlast imala kod nabave tih znakova, moglo
bi se traiti da ih nabave, ali da se noenje znakova suspendira. Neka se krivci i
naroda privedu zasluenoj kazni. Tome se nitko pametan protiviti. Ali
neka ne bude neodgovorna masa sudac i izvritelj kazne.
Posebice Vas molim, Gospodine Ministre, da imate obzira prema pokrtenim
idovske rase. Mnogi od njih pokrteni su davno prije progona idova, dakle u vrijeme kad
je krtenje za njih, s materijalne strane, jedan minus. Mnogi su se od njih
sasvim asimilirali i za koje nitko nije ni znao da su idovi. Ima i takovih koji su se istaknuli
u narodnom i utakom pokretu. Ja sam poznam nekolicinu koji su oduevljeni i
katolici. Kako oni sada vriti svoje vjerske dunosti? Zar sa utom
trakom oko ruke dolaziti na sv. Misu i pristupati sv. U ovom ja sam biti
prisiljen da idove vjere upozorim da ne nose te znakove, da ne bude smetnje i
senzacije u crkvi.
Upozoravam na jo jednu Znam pozitivno da Sveta Stolica ne gleda dobrim
okom na takove mjere. Da li je zgodno da sada, kad je sv. Otac tako lijepo primio naeg
Poglavnika i nau delegaciju i kad se poduzimaju koraci za priznanje nae Drave sa strane
sv. Stolice, stvaramo atmosferu nepovjerenja i disharmonije?
Nadam se, Gospodine Ministre, da zamjeriti moju otvorenu biskupsku
Primite Gospodine Ministre, i ovom prigodom izraze mog iskrenog potovanja.
Nadbiskup,
Predsjednik biskupskih konferencija
5. PISMO MINISTRU UNUTARNJIH POSLOVA U KOJEM SE
JEDNAK POSTUPAK PREMA KATOLICIMA NEARIJCIMA
5. l. Neposredan povod opetovanom pismu ministru bilo je dono-
enje Zakonskih odredbi o rasnoj pripadnosti i zatiti arijske krvi i hrvatskog naroda
30. travnja 1941.
13
Samo pismo je datirano mjesec poslije 30. svibnja. U cijelosti se odnosi
"
Narodne novine, br. 16 od 30. travnja 1941.
113
na ublaavanje postupaka protiv katolika nearijevaca.
14
Zahtijeva da se ne ugroavaju
brakovi sadanjih katolika bez obzira na rasno podrijetlo, da se kolo-
vanje djeci nearijevaca katolika, da ih se od ostalih nearijevaca idovske vjere, da ih
se ne rangira jednako s njima i da se s katolicima postupa primjereno i blago.
5.2. Dirigirana historiografija nerijetko je nadbiskopu predbacivala da se
za katolike nearijevce, ponajprije zauzimao za interese crkve.
15
Hrvatski episkopa! razumije i teinu stvaranja Nezavisne Drave Hrvat-
ske i premda lojalnost Poglavniku, sluiti ljudima i dobru
naroda, ipak ne proputa prigode da jasno i protestira i osuduje svaki rasi-
zam. Nisu crkveni hijerarsi obvezatni pravdati zakone i oblikovati uredbe, ali svaki njihov
osvrt na propuste pri donoenju istih, samo iznad svega i
prije svega dosljednu vjernost Kristovom zakonu ljubavi prema svim ljudima. Crkva
koliko i kako moe, na stalnoj je meti neugodnih dunosnika Reicha, dok se
i obespravljenih pojedinaca danomice slijevaju u nadbiskupski dvor
utjehu i
16
Zagreb, dne 30. svibnja 1941.
Gospodine Ministre!
Kad je izala odredba za idove o noenju znaka obratio sam se 22. svibnja t. g. na Vas,
Gospodine ministre, s molbom da zatitim katolike, koji su na katolicizam preli iz idov-
ske vjeroispovijesti. donoenjem zakonskih odredaba o rasnoj pripadnosti mogli
bi kod provedbe u opasnost i neki drugi vani interesi katolicizma i Crkve,
pa sam tako slobodan da Vas, gospodine ministre, ovim podsjetim na neke momente koje
biste uzeli u obzir kod stvaranja provedbene naredbe tog zakona:
l. da ne bi bili ugroeni brakovi nearijevaca i arijevaca i brakova
sadanjih katolika;
2. da se kolovanje djeci nearijevaca pripadnika vjeroispovijesti u
Dravnim ili konfesionalnim kolama;
3. da se nearijce katolike od ostalih nearijevaca idovske vjeroispovi-
jesti;
4. da se izda nalog organima, da pri izdavanju upravnih napose redarstvenih
mjera ne stavljaju nearijce katolike u isti red sa ostalim nearijcima;
5. da se nearijcima katolicima, koji se svojim radom nisu ogrijeili o interese
Hrvatskog naroda, koji su u javnoj ili privatnoj slubi, postupa umjereno i obazri-
vo, prema svom dranju i radu.
14
Hrvatski dravni ured za jezik prenosi u Hrvatskom narodu, god. III., br. 181, od !4. kolovoza 1941. str. 7.
o tomu da smo mi Hrvati Arij ci a ne arij evci. U svim zakonskim odredbama donose se takvi nazivi.
Stepinac koristi izraz nearijevci.
15
>) ... daje samo o idovima koji su preli na katolicizam, ili su, eventualno, bili u braku s Dakle
Stepinac je protestirao samo protiv onog to smeta 'probicima katolicizma'. (Usp. I. CVITKO VIC, Koje bio
AlqjzUe Stepinac?, Sarajevo 1986., str. 317).
"' HDA OPIP, str. 328-330; SVZN 32 ( 1945.) str. 43.
114
CCP 40(1997), str. 107-139
RAZLOZI
Zakonskom odredbom o rasnoj pripadnosti te Zakonskom odredbom o zatiti arijevske
krvi i hrvatskoga naroda su i neki katolici, koji su
stva da se ele sasvim asimilirati s narodom u kome ive u duhu su
odgojeni i koji su u svakoj prilici spremni podnositi i rtve za ovaj narod. Svakako to nisu
iz interesa, jer je sigurno bilo oportunije prihvatiti pravoslavlje, dakle vjeru naroda
koji je do lO. travnja 1941. bio na ovom teritoriju narod, a ne narod zapostavljen.
Crkva koja sebi vindicira pravo da tko joj je vjernik a tko nije, i koja
za sve vjernike trai da vre svoje vjerske dunosti i ive u skladu s
vjerskom naukom i po mora da ustraje kod tog zahtjeva i za svoje
vjernike nearijevce. Pri tome nedvojbeno sa svjetovnog gledita dravnog i narodnog inte-
resa dolazi u obzir i to, da je ba katolicizam bio onaj kohezioni i asimilatorni faktor, koji
je vezao pojedine dijelove naeg hrvatskog naroda u jednu cjelinu i koji je brojne strane
elemente nacionalizirao, pa prema tome je to i kod idova stvorilo uu vezu s
narodom, u kojem su ivjeli i radili.
Ne samo daje moralno da i dalje ostanu u idovskim organiza-
cijama, kolama i radnim kolonama radi toga, jer je njihov prelaz na
stvo njih izvrgnuo preziru i ruglu njihove dotadanje sredine, kao to je to od prvih vijeko-
va do danas svagdje bilo u analognim nego je i na prvom mjestu
vano, da njihov ivot bude i da oni nesmetano i u punoj mjeri nastave vriti
svoje vjerske dunosti. Dunost je crkvenih poglavara da se za to brinu i za to oni snose
odgovornost pred Bogom, a ogrijeila bi se o dunosti prema vjeri i Crkvi i Drava, koja bi
u tome
tamo, gdje je dolo do valjanog sv. Sakramenta enidbe arijevca i neari-
jevca stvoren je nerazrjeiv enidbeni vez, koji Dravni zakon bez povrijede
savjesti ne moe raskinuti. Ako bi uslijed direktnih i indirektnih prisilnih mjera arijski
enidbeni drugovi napustili svoje nearijevske suprunike, nastale bi brojne grijene prigo-
de, koje bi sve te due izvrgnule duhovnoj propasti, a to ne moe biti svrha ni jedne
Zakonske odredbe u jednoj sredini.
I sam zakonodavac priznaje, da osoba, koja nije po krvnom arijskog porijekla,
moe svojim djelovanjem u stanovitom pravcu dokazati da imade arijske osebine. U tom
spomenute su dodue samo herojske osebine, kao borba aktivna za ideale, pre-
garanje i odricanje materijalnih dobara, dok je Crkva kao ustanova slobodna
ukazati na to, da se pozitivne arijske osebine i u mnogim drugim
ljudskog djelovanja. Ako su te osebine dole do izraaja kod nearijevaca koji nisu
imali prilike ili koji se nisu sposobnima, da sudjeluju u najizloenijoj borbi sa
materijalnim ne moe im se osporiti da nemaju arijskih osebina, koje su mogli
pokazati na drugim svoga djelovanja.
Stoga razloga umoljavate se, gospodine ministre, da biste u Provedbenoj naredbi kod
pojma nearijac takove katolike nearijevce od nearijaca nekatolika, jer prvi u
poloaj, da biti izvrgnuti ruglu i preziru one zajednice, koju su svjesno i iz
ljubavi prema i Hrvatskom narodu ostavili, a protiv koje se zajednice Hrvatski
115
narod ovim zakonima eli obraniti. Ujedno bi se mjeanje sa nearijci-
ma-katolicima znatno poljuljao autoritet crkve u korist onih ideologija (n. pr.
protiv koje se bori i Drava.
U sumnjivim da li je netko ostao prikriven pristaa ideologije
odnosno vjere kao i koji iz toga izviru, moe vlast uvijek da preko nadlenih
crkvenih vlasti ili u suradnji s njima ispita, to nije teko kod ljudi, koji manje-vi-
e svi imadu javno djelovanje.
Vas umoljavam, gospodine ministre, da po katolike-nearijce sa arij-
skim osebinama posve s arijcima, da ne ostanu duevni i drutveni bogalji
ljudi, koji su svoju apsolutnu privrenost Hrvatskom narodu, a nearijce kato-
like, koji prema naredbodavca primanja vjere nisu pokazali
dovoljno arijskih osebina, bilo svojim djelovanjem, ponaanjem ili drutvenim poloajem
da u interesu autoriteta Crkve bolje autoriteta protuidovskih, protumason-
skih i ideologija u drutvenom odnosu i postupku od nearijaca-ne-

Primite, gospodine ministre, i ovom zgodom izraze mojeg osobitog potovanja.
nadbiskup
6. POGLAVNIKU DOSTAVLJA PISMO BEOGRADSKOG NADBISKUPA U KOJEM SE
TRAZI PRESTANAK PROGONA SRBA U HRVATSKOJ (9. VII. 1941.)
6.1. od NDH >>Crkva u Hrvata u svakoj prigodi odmazdu zbog
napadaja i kaznene pohode na srpska sela u Bosni i Lici." Masovna ubojstva
genocidnog obiljeja prije i neposredno poslije osnutka NDH obavijena od strane srpskih
izazvat okrutne represa/ije ustakih snaga na terenu. Indikativno je da
na sve bive i ondanje progone katolika i muslimana pravoslavna hijerarhija preteito
uti ili ih opravdava. Razumljivo je stoga je o >>jednoj te istoj propagandi iz
istih izvora i temeljenoj na istim i povijesnim manipulacijama'" da vrlo brzo
beogradski nadbiskup dr. pie nadb. Stepincu o intervenciji jednog ministra tada-
nje beogradske vlade u korist progonjenih Srba. Dr. se pribojava osvete nad kato-
licima u Srbiji i apel na vlasti u Zagrebu: ... ako je koji stanovnik, bilo koje mu
drago vjere, togod ima drava i zakone i sudita, ali neka ide sve u redu,
trpjeti ugled drave ad intus et ad extra." Nadbiskup Stepinac je pismo plasirao
s naglaskom da se postupi u smislu pisma.
1
7 Usp. F. ANJEK, Stav Crkve ... , str. 141.
18
Usp. M. GJIDARA, Pravni vidici vjerske slobode u totalitarnim retimima 1945.-1989., u Obnov(jeni tivot
J/2,51(1996.)str. 174.
19
SVZN 32(1945.) str. 25; A. BENJGAR,AlqjzUe .. , str. 374.
116
CCP 40(!997), str. !07-!39
7. KOD VLADE PODUPIRE PISMO KOJI SU SE SASTALI U ZAZINI I
KOJI TRAZE OBUSTAVU DEPORTIRANJA U SRBIJU >>PRAVOSLAVNIH
ELEMENATA KOJI SU PRELI NA KATOLICIZAM<<
7.1. Dokument u konzultirano} nije
8. PISMO POGLAVNIKU U KOJEM SE TRAZI HUMANIJI POSTUPAK PREMA
NEARIJCIMA l SRBIMA PRAVOSLAVCIMA ODVEDENIM U
KONCENTRACIJSKE LOGORE (21. VII. 1941.)
8.1. Zakonskim odredbama o i pogibeljnih osoba na prisilni bora-
vak u sabirne i radne logore
20
i o suzbijanju nasilnih kanjivih protiv drave, pojedi-
nih osoba ili imovine
21
stvorena je u NDH pravna osnova osnutka i djelovarija koncentra-
cijskih logora. Po samoj naravi Zakonskih odredbi je ponajprije o mjestima
tva ili kanjenih ili sumnjivih disidenata ili poglavito neistomi-
ljenika. Stepinac ovom prigodom u vrlo otvorenom i smjelom nastupu, zahtijeva da se u
deportiranima >>zaista gleda i sliku Boju, osobito da se pokae ljudski i
obzir prema starcima i staricama, nejakoj i nedunoj djeci i prema bolesnicima. l u svezi
samih postupaka u logore trai da se postupa tako: ... da im bude
da spreme najnunije stvari, da mogu urediti svoje najhitnije obveze i prema obitelji i
prema slubi, da se otpremanje ne vri u prenatrpanim plom biranim vagonima, da se inter-
nircima daje dovoljna hrana, bolesnima njega slanje paketa i dopisi-
vanje.22
8.2. U drugom dijelu pisma koje se odnosi na postupke prema katolicima konvertitima
nadbiskup se zalae da se oni poteni katolici s ugledom ljudi, kao i nejaki starci,
bolesnici i djeca tamo ne alju. Naglasak stavija na odvajanje katolika od nearije-
vaca idovske vjere i moli posjete po njemu utjehu Crkve svim
katolicima.
23
Nezavisna drava Hrvatska
Ured poglavnika
Broj: 183/1941.
Predmet: konferencija- Nadbiskup Alojzije Stepinac, moli da se
ublai postupak proti Srba i idova.
MINISTARSTVU PRA I BOGOTOVLJA
Dostavlja se priloeni dopis nadbiskupa Alojzije Stepinca, u pogledu postupka sa idovi-
ma i srbima, time da se istome odgovori, da informacije, koje isti navodi ne odgovaraju
istini.
2
(
1
Narodne novine, br. 188 od 26. studenoga 1941 .
21
Narodne novine, br. 162 od 22. srpnja 1942.
" HDA DMPB br. 183/1941.; SVZN 32( 1945.) str. 25-26.
23
Ibidem.
Sabljak
117
M. >)dossier Svetoj Stolici (31. 05. 1943.)
U Zagrebu, dne 28. srpnja 1941.
Prilog l.
Predsjednitvo
Biskupskih konferencija
Br. 152/BK

Slobodan sam kao nadbiskup i zastupnik Crkve skrenuti Vau panju na neke
pojave, koje me bolno diraju. Pripominjem odmah, da sam uvjeren, te se ove pojave dea-
vaju bez Vaega znanja, a da se jedva tko da Vas na njih upozori, pa da mi je to
vie dunost, da ja to
s vie strana, da se tu i tamo i okrutno postupa sa Srbima i idovima
prigodom deportiranja u sabirne logore, a i u samim tim logorima; to vie da od takva
postupka nijesu izuzeta ni djeca ni starci ni bolesnici. Znadem da tima, koji se
deportiraju, imade u novije doba i katolika konvertita.
L Dozvolite mi, da najprije istaknem ovo: odnosne mjere, koje se u
tom smjeru provode, mogle bi se provoditi, a da postignu potpuni na humani i
obzirniji tako da se u zaista gleda i sliku Boju, osobito da se
pokae ljudski i obzir prema slabim starcima i staricama, nejakoj i nedunoj
djeci i prema bolesnicima. Ta, i u tamnice najgorih prodiru blage zrake
i Kristove ljubavi! Nadlenim organima i napose organima, koji provode deportaci-
ju i koji se nalaze u sabirnim i radnim logorima trebalo bi skrenuti panju na te momente,
pa da zaista do izraaja.
Slobodan sam spomenuti i neke stvari u smjeru ublaenja postupka: a) da se
u logore vri na taj da im bude da spreme najnunije stvari,
da mogu urediti svoje najhitnije obveze i prema obitelji i prema slubi; b) da se otpremanje
ne vri u prenatrpanim plombiranim vagonima ne na udaljenija mjesta; e) da se
interniranima daje dovoljna hrana; d) da se bolesnima njega; e) da se
dozvoli otpremanje najnunije hrane i dopisivanje s obitelji.
Il. S obzirom pak na katolike konvertite slobodan sam, zamoliti da budu pote-
od deportacije bar oni koji su uvijek bili dobri katolici i poteni koji su se
uvijek smatrali Hrvatima i koji se nijesu nikad ogrijeili o interese i hrvatskog naroda,
napose pak, koji su podnijeli molbu po 6. zakona o rasnoj pripadnosti. Isto tako da se
od deportacije izuzmu starci, bolesnici i djeca. Za one konvertite katolike, koji
ipak budu deportirani u logore, molim a) da se odvoje od idova mojsijeve .
vjeroispovijesti, jer su pomijeani s njima izvrgnuti njihovu preziru te radi toga
dvostruko teko stradanja; b) da mogu primati posjete i po njemu utjehe
Crkve, te mogu tako imati i prilike da vre svoje vjerske dunosti, a napose da primaju sv.
sakramente; e) da se emancipiraju od bogotovne mojsijevske vjerske pa da one
funkcije, koje ona vri prema mojsijevcima, prema katolicima konvertitima vri
centrala za dobrotvomost Karitas.
Uvjeren sam, da kod Vas i ovaj put potpuno razumijevanje za gore
izloene stvari. Znam dodue dobro kako su Srbi i idovi mnogo puta postupali prema
118
CCP 40(1997), str. 107-139
Hrvatima, ali mislim da je ba tu prilika da pokaemo svoju kulturu i svoje

Izvolite, i ovom zgodom primiti izraze mog osobitog potovanja i odanosti.
U Zagrebu, dne 21. srpnja 1941.
Nadbiskup:
Dr. Alojzije Stepinac
9. OKRUNICA NADBISKUPSKE KURIJE KLERU (19. X. 1941.) GLEDE
IDOVA I PRAVOSLAVNIH SRBA
9.1. >>Zbog samovoljna postupka kojeg ili redovnika u drugim hrvatskim bisku-
pijama, kao i zbog pritiska sa strane vlasti, nadbiskup se naao prisiljenim da 19. X. 1941.
ponovno izda okruni cu u kojoj opetovano naglasuje da se nikoga ne smije siliti na
prijelaz, ali ni odbiti, ako dolazi s ispravnom nakanom."
Stepinac polae veliku vanost na pouku prijeiaznika: >>Da ti pre laznici mogu takovo
uvjerenje, treba im temeljito istine sv .. vjere.
25
l O. PISMO POGLAVNIKU ZA ODOBRENJE DA SE PRILIKOM PRUI
I OHRABRENJE U JASENOVCU I LOBORU (6. XII. 1941.)
l 0.1. Ovo je pismo prije blagdana i nastoji izmoliti od Poglavnika mogu-
da i logora osjete olakanje i blagoslov. Inzistira na <{jela tnoj Karitasovoj
logoraima i e/ji da im se javljanje bliskoj rodbini.
l 0.2. >>Ovaj su mi najvie na srcu vjernici, koji se nalaze smjeteni po logorima u
Jasenovcu i Lobom i elio bih, da i do njih dopre topla zraka utjehe." Ove
izraavaju toplinu, osjetljivost za patnje i onih koji su moda krivi ili samo deporti-
rani, a bez stvarne pravne krivnje smjeteni u sabirnim logorima. Takav stav ne
bi smio biti jer bi doslovce shvaCeno izgledalo da su mu najvie na srcu oni
koji su protivnici NDH, dok je u stvarnosti nadbiskupa ne samo vodila ljubav prema svom
narodu i irokogrudna samaritanska ljubav prema patnicima.
ll. SLOIVI SE S MOLBOM BEOGRADSKOG NADBISKUPA, STEPINAC
INTERVENIRA KOD MINISTRA UNUTARNJIH POSLOVA U KORIST SRPSKIH
INTERNIRACA I ZATVORENIKA, DA BUDU I DA MOGU
PRIMATI POTANSKE POILJKE IZ SRBIJE (29. XII. 1941.)
11.1. Iscrpan prikaz ove intervencije donosi se medu prilozima. Neki znakoviti uspjeh
djelovanja ni ovaj put nije bio osiguran.
27
24
A. BENI GAR, Ah?izUe ... ,str. 390-391.
" SVZN 33(1946.) str. 27.
<r, SVZN 32( 1945.) str. 27; A. BENJGAR, Alr?jzUe .. , str. 376.
119
Nadbiskup Dr. Josip
J ovaua 20
Telefon 22-566
Beograd, 29. decembra 1941.
Preuzvieni!
G. Bogdan sekretar kod Ministarstva i delegat crvenog krsta, nje-
i talijanskog, putuje u poslu u Zagreb, da bi putem crvenog krsta
intervenirao u Zagrebu u korist srpskih zarobljenika, koji se nalaze po logorima. Molit
da ih po puste svojim obiteljima, ili da im barem smiju slati pakete,
kao to to smiju u Srbiji za svoje zarobljenike u
Drim da bi doista odgovaralo humanitati et benigni tati koja se pojavila s neba za
kad bi kompetentni faktori ublaili za pravoslavni zarobljenicima njihovu sudbinu,
osobito onima, koji su zatvoreni samo zbog prijestupa, a u drugim su stvarima

Ako moete togod u toj stvari, bit Vam zahvalan.
Izvolite Preuzvieni primiti moje za Novu Godinu et memento.
addictissimus
Dr. Josip v. r.
NB.
Ovaj Srbin iz Beograda bio je kod mene u pratnji vojnika iz Beograda, da mu
se to ne dogodi. Zahvalio mi to sam za Srbe i molio za intervenciju (kao gore). Ja
sam mu rekao, da sam protivan masovnim prelazima u Kat. Crkvu, nato mi je odgovorio:
Preuzvieni, neka svi samo da spasu ivote. sam intervenciju i otiao
odmah ministru unutarnjih poslova. Kakav je bio kasnije rezultat ne znam, ali smo
to smo mogli.
29. XII. 1941.
Stepinac
Poduzete mjere kod Ministarstva unutarnjih poslova i kod Papinskog legata, 14.!. 1942.
12. IZ ZAPISNIKA BISKUPSKE KONFERENCIJE 18. Xl. 1941.: BISKUPI SU
INTERVENIRATI KOD POGLAVNIKA KAKO BI SE IDOVIMA
NA KATOLICIZAM OSIGURALA PRAVA I MIRNO
POSJEDOVANJE DOBARA
S.L.
12.1. Premda prometno izolirani i slabo povezani hrvatski se biskupi sastaju na konferen-
cijama od 16. do 20. studenoga i to u manjem broju, naime sedmorica. S tih konferenczja
27
HDA OPIP, str. 8; SVZN 32(1945.) str. 27; A. BENJGAR, Alo)zUe .. , str. 376-377; V. Stepinac
str. 227.
120
L
CCP 40(1997), str. 107-139
je Poglavniku pretstavka koju je potpisao nadbiskup. Li-
stovi nekih biskupa kao na primjer mostarskog i done-
seni su u cijelosti. Biskup tako jo 18. kolovoza pie: >>Umijealo se svata: mlado
nespremna, beziskusno i mjesto pameti i razbora- vatra, sila. Nametnici izdaju odredbe-
i doksu u crkvi kod sv. mise, hvataju ih, staro, mlado, muko i ensko
gone kao roblje ... do mala u masama u
se pretstavka zauzimlje za
progon} ene Srbe i da: >>Crkva mora sa stanovita osuditi i
ispade neodgovornih elemenata i nezrelih te zahtijevati pnno potovanje
bez obzira na dobu, spol, vjeru, narodnost ili rasu, jer su svi ljudi djeca Boja i za
sve je umro Krist.
29
12.2. U odnosima prema idovima se zahtjev dravnim vlastima da kato-
posjetiti katolike nearijce u logorima. Episkopat je ovom krucijalno m
pretstavkom jasno odijelio kompetencije vlasti drave i Crkve, otklonio sa sebe odgovor-
nost za pojedine ispade nerazboritih pojedinaca unutar Crkve, decidirano stao na stranu
pravoslavnih i idova, osudio svaku diskriminaciju i progone, a zaloio se za priznavanje
esencija inih prava svih ljudi.
30
13. PISMO GENERALNOG VIKARA NADBISKUPIJE VLASTIMA
NOVE GRADIKE: OPRAVDAVA POSTUPAK TOGA KRAJA KOJI NISU
HTJELI S VJERSKOM POUKOM >>PRAVOSLAVCIMA DOK TO ONI NE
ZATRAE OD CRKVENIH VLASTI (8. IL 1942.)
13.1. Dokument u konzultirano} gradi nije
14. NA MOLBU SENJSKOG BISKUPA, NADBISKUP PROTESTIRA PROTIV RUENJA
PRAVOSLAVNIH CRKAVA(10. IL 1942.). VLASTI DA ONO BITI
NAJSTROE ZABRANJENO
14.1. smo spominjali da je za vrijeme vladavine drava financirala
gradnju pravoslavnih crkava u Cista krajevima. namjere
pansrbizacije i svugdje forsiranog pravoslavlja, bogomolje nerijetko i u samoj srpskoj
historiografiji imaju katastarsku ulogu obiljeiavanja zamiljenih granica Velike Srbije,
rezultirat stihijska m odmazdom nekolicine sruenih pravoslavnih crkava u prvom raz-
doblju uspostave dravne vlasti NDH. To je nedvojbeno za svaku osudu, u biti nemoralno,
ali u danim okolnostima sasma razumljivo. Nadbiskup interpelira na koji mu
odgovara da: >> ... ovo ministarstvo, ne samo da nikada nije izdalo bilo kakav nalog u tom
pogledu, nego mu o stvari prije toga nije bilo nita poznato.<<"
" SVZN 32( 1945.) str. 26.
29
Ibidem.
lli dio teksta pretstavke razbacanje izdanjima SVZN, stoga tekst ne donosim prilozima. Navodi
su: SVZN 32(1945.) 26: SVZN 32/44 i SVZN 33(1946.) 27-28.
11
SVZN 32( 1945.) str. 34; A. BENIGAR, Alt?izi)e ... ,str. 377-378.
121
M. >>dossier Svetoj Stolici (31. 05. 1943.)
Razumljivo je da nadbiskup ima u vidu i represalije na podruejima pod
njihovim djelovanjem.
15. NADBISKUPOVA OKRUNICA KLERU U KOJOJ OPREZ
KOD PRIMANJA U CRKVU: NEKA SE DOBRO ISPITAJU MOTIVI
PRIJELAZA I NEKA SE NE PRIHVATE AKO NISU ISKRENI (2. Ill. 1942.)
15.1. Jasan tekst cijele okrunice donosim u Prilozima. Evidentno je da tekstu nije potrebit
komentar.
32
OKRUNICA
o primanju u Crkvu
Obnalazim potrebnim upozoriti svekoliko duobrimo da kod primanja inovje-
raca u crkvu i kod podastiranja molba za prelaz, osobitu panju posveti razlozi-
ma, zbog kojih netko vri prelaz, kao i razlozima, radi kojih duobrinik prela-
znikovu molbu.
Prelaznik treba da vri prelaz sa nakanom, bez motiva, s vjerom u istini-
tost katolicizma. To ima da bude prvi i glavni motiv prelaza. Postoje li u prelazniku i drugi
sporedni motivi, ukoliko nijesu grijeni, ne smetati izvrenju prelaza. Ali ako duobri-
mik kraj sve pouke i dobre volje ne bi mogao u prelazniku stvoriti u dovoljnoj mjeri taj
prvi i najpotrebniji preduvjet za primanje u Crkvu, tada neka ne alje molbu za
prelaz, neka i nadalje nastoji oko prelaznika, ako to smatra zgodnim i potrebnim.
Razlozi, zbog kojih duobrimik molbu za prelaz, mogu biti proma-
prelaznikovo vladanje prigodom pouke i razgovora, kako prelaznik vri
ivot po vjere, duobrinik dolazi do
da je prelaz iskren i da postoji moralna sigurnost, da prelaznik ostati katolik.
Ipak je glavno, da prelaznik u svemu pokae barem dobru volju. Ako to manjka i kraj
svega nastojanja ne moe da se stvori, ne duobrinik molbe a dosljedno
tome niti poslati, i nadalje nastojati oko prelaznika, ako to dri zgodnim i po-
trebnim.
Da se duobrinik kraj sve pamje moe prevariti, o tom nema sunmje. Ali tada biti
krivnje na njemu na prelazniku, koji je zlorabio dobrotu i prezreo milost
Boju, koja mu se pruala.
U Zagrebu, dne 2. III. J 942.
t ALOJZIJE, nadbiskup
" Katolieki list 10/1941., str. 117, donosi okrunicu nadbiskupa Stepinca br. 2865.
122
CCP 40(1997}, str. 107-139
16. NADBISKUPOVO PISMO MINISTRU UNUTARNJIH POSLOVA(?. III. 1942.)
ZBOG GLASINA KOJE KRUE U SVEZI S RACIJAMA PROTIV IDOVA
16.1. Opetovana intervencija povodom glasina. On nema sigurna jamstva o
planiranim represivnim mjerama, ali unaprijed ako se to ima dogoditi, da se u
startu i sama >>nepravednog postupanja protiv kojima se indi-
vidualno ne moe nita kanjivo predbaciti.
33
praksu ubijanja i progonjenja
idova se da ba mi najradikalnije rijeiti idovsko pitanje.
Zagreb, 7. oujka 1942.
Gospodine Ministre!
U zadnje vrijeme pronose se ponovni glasovi o masovnom hvatanju idova i njihovom
u logore. U koliko neto pretstoji, slobodan sam zamoliti Vas, gospodine Mini-
stre, da Vaom vlasti svako nepravedno postupanje protiv kojima se
individualno ne moe nita kanjivo predbaciti.
Drim, da nam ne moe sluiti na ako nam se kae, da smo najradikalnije, tj. najokru-
tnije rijeili idovsko pitanje. Rjeavanje toga pitanja smije jedino kanjavanje
nepravda, koje su idovi no ne moe dati pravo, da se individualno nevine ljude
progoni.
U nadi da gospodine ministre, krenje od strane neodgovornih elemenata ne
samo zakona ljubavi prema svakom blinjemu, nego i najosnovnijeg naravnog
zakona biljeim se s tovanjem.
Gospodin
dr. Andrija
Ministar unutarnjih poslova NDH
Zagreb
Nadbiskup
17. OSOBNO INTERVENIRA KOD POGLAVNIKA DA SE IZ KONCENTRACIJSKOG
LOGORA IZBAVI GOSP. STEVAN MINISTAR, BRAT JEDNOG
PRAVOSLAVNOG BISKUPA
17.1. Brat episkopa Irinej a bio je zasunjen u logoru. Na nadbisku-
povu intervenciju Pag/avnik ga prebaciti u Srbiju.
34
Episkop pravoslavni Irinej obratio se na mene pismeno, da mu ishodim
brata Stevana biveg ministra, kojeg su ustae odveli u logor u Koprivnicu, a
bolestan je. Pismo je dolo iz iz Novog Sada. Odgovor se nije mogao poslati.
33
HDA OPIP, str. 120; SVZN 32(1945.) str. 49; A. BENIGAR, Al<?iz(ie .. , str. 382.
34
HDA OPIP, str. 321.
123
Ali sam otiao u stvari Stevana osobno do Poglavnika i zamolio ga, da toga
pusti na slobodu, jer je bio vrijedan i sklon nama Hrvatima, makar je bio Srbin.
Poglavnik naalost nije bio odvie sklon da popusti. Na koncu mi je rekao, da ga dati
otpremiti u Srbiju. Rekao sam, bolje i to, nego da pogine u logoru.
Kasnije nisam vie nita doznao, kako je ta stvar svrila.
Izgleda da je u Srbiju.
Stepinac, v.r.
nadbiskup
18. INTERVENIRA KOD POGLAVNIKA DA POSTIGNE
PRAVOSLAVACA IZ PAKRACA NA KATOLICIZAM,
LANO OPTUENIH DA SU U DOSLUHU S BUNTOVNICIMA
-PARTIZANIMA(17. IX. 1942.)
18.1. Nije samo o lanoj dojavi da su optueni u svezi s partizanima se ponavlja
scenarij pravoslavnih za taoce, ovaj put povodom otetih
dr. Wagnera, upravitelja upskog redarstva i Vu tuca, tajnika RA VS/GUR-a. Tako dugo
dok se oni nisu povratili imalo je 200 Srba boraviti u logo-
ru.
35
intervenciji kapelana Tome Sruka i nadbiskupa Stepinca 15.
rujna 1942. dobijaju nalog Poglavnika oko putarija na slobodu iz Pakraca. Ne
zna se kako je stvar svrila.
Dragi tef!
Ja Te puno gnjavim, no budi uvjeren, da me jo vie gnjave, pa stoga budi strpljiv sa
mnom. Molim Te, zauzmi se za ove ljude i ne daj se varati i umiriti time da ih pustiti, jer
po radu to nije to vjerovati. se izbiraju i i nastanjuju se.
A od tih o1jeranih ljudi rrmogi su dravni nekoji su i u na radu, pa
zato i po kakvom zakonu; da im se sve stvari razvuku. ti ja puno vie pripovijedati.
Evo ima pred sobom koji se ne u ivot, a koji sa strane sve promatra, pa
ga pitaj za istinitost mojih navoda. alosno je da se ba mi najmanje kad
treba blinjemu
Mnogo Te pozdravlja i unaprijed Ti zahvaljuje na svemu to i neka Ti Bog plati.
Tvoj u Kristu odani Tomo.
Radi se o prelaznicima iz Pakraca - njih oko 200 na broju, koji su odvedeni kao taoci.
Ljudi su vrijedni, ivjeli su mimo, Nadbiskup osobno kod Poglavnika. Danas
dne 15. rujna 1942. poduzeti su koraci kod Poglavnika, koji je odmah telefonirao Rav. za
ja v. red i sigur., da se ono stavi u vezu s kapelanom u Pakracu u svrhu informacija i
putanja na slobodu odvedenih prelaznika.
n HDA OPIP, str. 6; SVZN 32( 1945.) str. 36; A. BENI GAR, Alqjz(je .. , str. 379.
124

M. P. nadb. tajnik
CCP 40(1997), str. !07-139
19. INTERVENIRA DA OLAKA ISELJENJE GOSP. BOGDANA KOJEMU JE
DAO OD 20.000 KUNA. IDOVIMA OD 30.000 KUNA.(-. IX. 1942.)
19.1. Dokument nije
20. PISMO NEKOG >>PRAVOSLAVNOG TRGOVCA NADBISKUPU, U KOJEM SE
NEPRISTRANO I DOBROTVORNO DRANJE SVETOG OCA I NADBISKUPA
U SADANJIM PRILIKAMA (23. X. 1942.)
20.1. Dokument nije
21. NADBISKUPOVO PISMO U IME EPISKOPATA SLUBI JAVNOG REDA, U KOJEM
SE TRAi DA MOGU DUHOVNO I MATERIJALNO
POMAGATI KATOLICIMA U KONCENTRACIJSKIM LOGORIMA(21. Xl. 1942.)
da se svi konzultirani autori slau s cjelinom navedenog teksta, donosim ga u
Prilozima bez komentara.
36
Predmet: Vjerski ivot u sabirnim logorima,
karitativna akcija za
Ravuateljstvu za javni red i sigurnost, Zagreb
Nakon to je prije bilo poduzeto sve, da se u
sabirnim logorima vrenje vjerskih dunosti, ovo Predsjednitvo Biskupskih
konferencija se ponovno zamoliti Naslov, da:
J. dopusti ulaz u sabirne logore, da budu pri ruci u
svrhu prisustvovanja slubi Bojoj, sluanja Boje i primanja sv. sakramenata, da
budu prisutni i pokopavaju mrtve;
2. zabrani siljenje na teki rad u nedjelje i zapovjedane blagdane;
3. dopusti dobrotvornoj ustanovi Nadbiskupije >>Karitas, da se za do-
stave barem najpotrebnijima, bez razlike vjere, poiljke s hranom, i ljekovima.
Opravdanost gornjih zahtjeva temelji se ne samo u vjerskom zakonu, nego i u najosnovni-
joj Vjera pak i temelj su svakoj i zdravoj ljudskoj zaje-
dnici.
U Zagrebu, dne 21. studenog 1942.
Nadbiskup- predsjednik
Biskupskih konferencija
'"
HDA OPIP, str. 352; SVZN 32(1945.) str. 34; A. BENIGAR, ... ,str. 378-379.
125
22. PISMO POGLAVNIKU (26. V. 1942.): POTO JE DOZNAO DA
KORDUNA MORATI NAPUSTITI SELA, TRAI DA SE
HUMANO POSTUPA S DJECOM
22.1. U samom tekstu znakovito je da nadbiskup intervenira da barem postupak s djecom
bude human, jer djeca nisu kriva to su iva. Kao da muje evidentno daje cijela opera-
cija preseljenja provedena zbog krivnje, odnosno moebitna odmazda
zbog napada na tom nemirnom Ne spominje se nita to bi
na osim velike da bi nadbiskup molio sve civile
i ukoliko im bez stvarnog razloga i povoda prijeti iseljenje.
37

U javnost je prodrla vijest o iseljenju sa Korduna, bez obzira da li je prelo ili ne
na vjeru.
S time u vezi, zamolili su me ljudi da posredujem ko? Vas, ako svi moraju biti
iseljeni, da barem postupak s djecom bude human, jer djeca nisu kriva to su iva.
Nadam se, da sve da se ne povrijedi zakon Boji i da djeca biti
potpuno
Izvolite primiti moje iskreno potovanje.
U Zagrebu, 26. V. 1942.
Dr. Alojzije Stepinac,
nadbiskup
23. UPNIKA IZ GRUBINOG POLJA (7. XII. 1942.): l)
U SELU, 2) NIKAD NIJE PRITISAK NA LJUDE GLEDE PRIJELAZA
NA VJERU, 3) BEZUSPJENO JE BRANIO SRBE OD USTAA,
4) SLAO JE IVENE NAMIRNICE INTERNIRANIMA, BEZ RAZLIKE
NA NARODNOST l VJERU.
23.1. Dokument nije
24. PONOVLJENI NADBISKUPOV! USPJENI INTERVENTI U SPAAVANJU IVOTA
NA SMRT l ZA ZATVORENIKA IZ
ZATVORA (12. X. 1942.)
24.1. Dokument nije
37
HDA OPIP, str. 87; SVZN 32(1945.) str. 33; A. BENI GAR, nav. 4i.. str. 374.
126
CCP 40(1997), str. \07-139
25. NA MOLBU BEOGRADSKOG NADBISKUPA STEPINAC I OPAT MARCO NI
INTERVENIRAJU KOD HRVATSKE VLADE DA ZATVORENOM SRPSKOM
PRAVOSLAVNOM BISKUPU SAVI ISPOSLUJE DOPUTENJE DA VIDI
STARU MAJKU
25.1. Na sam Badnjak 1941. beogradski nadbiskup pie nadbiskupu Stepincu:
"ovaj nalazi se kod mene pravoslavni potkarpatski biskup Vladimir (kojega su
poslali preko granice) u stvari: episkop Sava nalazi se
u Hrvatskoj u zatvoru, navodno u Lepoglavi(?) ili u kojem drugom logoru. Njegova majka
u Beogradu, starica od 87 godina, nalazi se skoro in extremis: eljela bi vidjeti sina prije
svoje smrti. Pisao sam i preuzvienom delegatu Marcone, ga da se zauzme kod
vlade u Zegrebu, neka bi dozvolili episkopu Savi da smije posjetiti svoju majku: drim, da
bi bila to velika utjeha za majku i sina, doista utjeha. Iz razloga,
koje mi diktira savjest, a i iz drugih vanih razloga u javnom interesu slobodan
sam zamoliti Vau Preuzvienost, ako je ikako u toj stvari intervenirati.
25.2 Nadbiskup Stepinac dopisuje:
Osobno sam intervenirao kod dra zajedno s legatom Sv. stolice Marconeom.
Dobili smo odgovor, da toga nema u Lepoglavi. Zagreb, 30. XII. 1941. Stepinac.
38
26. NADBISKUP UKLANJA LANE OPTUBE PRAVOSLAVACA GLEDE TOBONJE
RAVNODUNOSTI BISKUPA U SVEZI S BARBARSKIM POSTUPCIMA
PREMA SRBIMA I IDOVIMA U HRVATSKOJ
26.1. Dokument nije pronaden.
27. NADBISKUPOVO PISMO POGLAVNIKU (6. III. 1943.). PROTEST PROTIV
PROGRAMIRAN OG PONITAVANJA BRAKOVA OSOBA
NARODNOSTI I KRUTOG POSTUPKA PREMA SRBIMA I IDOVIMA U
KONCENTRACIJSKIM LOGORIMA
27.1. pismo je u vie autora prezentirana i je poznato u
irim krugovima. Bitno je istaknuti da nadbiskup pouzdano vjeruje kako iza svih tih progo-
na i nasilja ne stoji Poglavnik ni mjerodavna vlast, koje svoje obvezuje vrlo
strogim i zahtjevnim odrednicama Ustakog propisnika.
39
38
SVZN 32(1945.) str. 27; A. BENI GAR, Alqjz{je ... ,str. 377.
39
Usp. Narodne novine, br. 181 od 13. kolovoza 1942.
127
27.2. Vrlo smjelo se doimlju Stepinceve rijeCi o tomu kako: naime Crkva ne
pozna nikakova straha pred ikojom zemaljskom silom, ako se radi o obrani najosnovnijih
prava

NADBISKUP STEPINAC MOLI POGLAVNIKA DA U IME l INTERESA
HRVATSKOG NARODA NAJAVLJENI POPIS SVIH NEARJJEVACA

Neka mi bude doputeno obratiti se na Vas u stvari:
U Zagrebu kao i u provinciji nastala je prava panika radi najavljenog popisivanja svih
nearijevaca. Sa zebnjom se to iza toga sliediti. Mnogi se boje, da i zakoniti
supruzi biti razdvojeni, premda su im brakovi valjano sklopljeni u Crkvi.
Ako su u pitanju brakovi valjano sklopljeni u Crkvi, to ovime kao
predstavnik Crkve po svojoj naj svetijoj dunosti diem glas i odklanjam
mieanje dravne vlasti u pitanje takovih brakova, koji su nerazrjeivi, bez obzira na rasnu
pripadnost drugova. Prema tome nijedna dravna vlast nema pravo te brakove
razvodili. Ako se pak poslui silom, onda drava ne nita drugo nego
nasilje, koje ne moe uroditi dobrim plodom.
poznato je, da i na viim vrhovima dravne uprave imade takovih brakova, koji
su Protiv logike je i pravednosti, da su jedni a drugi preputeni na
milost i nemilost odredaba, koje nemaju temelja ni u zdravom razumu niti su u
skladu s istinskim dravnim i narodnim interesima. Ako nijeme ivotinje brane svoje
mlade i ne daju se silom odieliti, tko razuman vjerovati, da hiljade ljudi iz mjeovitih
brakova mimo gledati, gdje se silom razaraju njihove obitelji i djeca preputaju
nesigurnoj sudbini. Zar se ba time ne stvaraju toliko razvikani partizani? Zar se ba tako-
vim postupkom punim nepravda ne tjeraju ljudi silom partizane kao to je to s
mnogim Hrvatom, koji nije mogao vie podnositi nepravda jedne strane okupatorske sile?
Jednako Vas kao predstavnik Crkve ponovno molim, da zatitite
najosnovnije ivotno pravo onih podanika Nezavisna Drave Hrvatske, koji su u vrieme
od njezinog obstanka postali Crkve, bilo pokrtenjem bilo prelazom
sa pravoslavlja, a kojima se ne moe dokazati nikakav protiv probitaka hrvat-
skog naroda i drave.
Molim zatim u ime koju je na narod uviek visoko cienio, da ne dopustite,
da i od ostalih podanika nae drave itko nepravedno trpi. U sabirnim logori-
ma imade mnogo njih, koji su nevini, ili koji nijesu zasluili tako teku kaznu.
Ja sam uvjeren, da ovakove nepravedne mjere i kazne ne od Vas,
od neodgovornih elemenata, koje je vodila strast i pohlepa.
Ako je pak po sriedi mieanje koje strane vlasti u na unutarnji narodni i ivot,
onda se ne bojim, da ovaj moj glas i prosvjed i do organa strane. vlasti.
.,
F. ANJEK, Kr.r;Canstvo na hrvatskom prostoru, IL izd., Zagreb, l 996., str. 466-67; SVZN 32(1945.) 50-51;
E. BELUHAN, nav. e{;., str. 79-81; V. nav. q;., str. 55.
128
CCP 40(1997), str. 107-139
naime Crkva ne pozna nikakova straha pred ikojom zemaljskom silom, ako se
radi o obrani najosnovnijih prava
Nitko vie od Crkve u naoj domovini ne eli i napredak naega naroda i
nae mlade drave. Ta pak i napredak ovisi o potivanju naravnog i pozitivnog
zakona Bojega sa strane nosioca dravnih vlasti i podanika, za koje se potivanje mora
brinuti Crkva. Kako ona nema jedino moralnu silu, to ona i u
tu svoju silu neustraivo upotrebljavati, da brani prava i time bitno dopri-
nese i napredku naega naroda.
U Italiji imade vie desetaka naih nevinih ljudi iz Gorskog Kotara,
Primorja i Dalmacije po logorima, dielom ena i djece. Glad, bolesti,
patnja svake vrste prouzrokuje vrlo velik pomor tim nesretnicima. Ozbiljno se boja-
ti, da se takovim postupkom ide za iztrebljenjem iz onog diela nae domovine.
Kada je nedavno uz izaslanike dravnih i humanitarnih hrvatskih ustanova i moj izaslanik
prisustvovao jednoj sjednici na talijanskom ministarstvu vanjskih poslova u Rimu u svrhu
i pomaganja tih naih nesretnika, tada je od talijanske strane pala to se
vi u na postupak s tim ljudima, kako ste vi postupali u Hrvatskoj!
Ne dopustite, da se neodgovorni i nepozvani elementi ogreuju o istinsko
dobro naega naroda. Krenje naravnog zakona u ime naroda i drave se na
samom narodu i na dravi: u zemlji se stvara koje tei za osvetom, dok vanjski
neprijatelj napada nau vriednost.
Izvolite primiti, iskrene izraze moga dubokog potovanja.
U Zagrebu, dne 6. oujka 1943.
28. NADBISKUPOVA TAJNIKA: ZAUZIMANJE STEPINCA29. IlL 1943.
POSTIGNUTO JE DA SE MOGLO OPSKRBITI HRANOM 1800 IDOVA IZ
POSLANIH ZA ISTO JE PONOVLJENO 24. IV. ZA KOMPOZICIJU OD
2000 IDOVA IZ
28. l. Dokument nije
29. PRIJEPIS PROGLASA: NASTAVAK BORBE DO POSLJEDNJE KAPI
KRVI PROTIV NIJEMACA, USTAA I TALIJANA (V. 1943.)
29.1. Dokument nije
30. PISMO NADBISKUPA POGLAVNIKU U SVEZI S
PRAVOSLAVACA: NADBISKUP PRITISKE I PONOVNO
PITANJE STAVLJA PRED EPISKOP AT (20. XII. 1941.)
30. l. Dokument nije
129
31. GOVOR (V. 1942.) O PRETPOSTAVKAMA MIRA
Kraljice mira moli za nas! Nadbiskupov govor odran na procesiji Majke Boje Lurdske u
Zagrebu na koncu svibnja J 942.
Mora da je velika radost obuzela patrijarha Nou, kad se je nakon dugog vremena
vratila golubica sa maslinovom u kljunu kao znakom, da je voda opala, da je
kazna potopa pri svretku, da je nebo opet pomireno sa zemljom. Jo radost
zaokupila je pastire u svetoj Badnjoj kad je pjesma navijestila da je potopu
ljudskih grijeha i strasti stavljena granica, jer u nedalekoj betlehemskoj pilji Majka Boja
dri u rukama pravu maslinovu mira, maloga Isusa Sina Bojega, koji je doao na
ovaj svijet, da pomiri s Bogom. Ali neznam, da li su i oni s
vijesnika mira s neba, nego to ga naih dana. Potop razbje-
njelih strasti, mrnje i osvete pribliuje se vrhuncu. l mi svi, koji vjerujemo u Boga, koji
vjerujemo da je On jedini apsolutni gospodar svega zbivanja na zemlji, potaknuti glasom
vrhovnog pastira Crkve pape Pia XII, da se molimo kroz mjesec svibanj za mir
ljudima, podiemo danas na zavretku mjeseca svibnja svoje ruke i k nebu i vapijemo
raskajana srca za starozavjetnim pjesnikom- ostende faciem tuam et salvi erimus! Pokai
nam Gospode lice svoje i bit spaeni! (Ps. 79,4).
Da! Kad gleda sve to se danas zbiva irom kruglje zemaljske, onda bi mogao
u napast da postane maloduan i da stavi bolni upit Gospodu na nebesima, kao i onaj
starozavjetni pjesnik: >>Dokle biti (Gospode) gluh na molbe sluge svojega? Hrani nas
kruhom boli i poji suzama preko mjere. (Ps. 79,5-6). Ali nas Boe drzovite
pomisli, da Tebi pripiemo i najmanju nepravdu prema nama. Jer nije potrebno dugo pitati,
zato toliki jadi na zemlji? l nije potrebno dugo pitati, kada im biti kraj? Za onoga
naime, koji znade tko je Bog a tko je za onoga koji znade to je Bog za
a kako se ponio prema Bogu; za onoga koji znade kako Bog gleda na
snoaj ljudi, a kako se ijudi vladaju jedan prema drugome; za onoga koji znade
to Bog od svakog pojedinca a kako mnogi pojedinci ivu, za toga nije
teko odgovor, kad se skratiti dani kunje za Onda, kad se
Boga bude priznalo onim to jest i dala mu duna onda kad se u svakom blinjemu
bude gledalo ono to jest, dijete Boje; onda kad oholice ne budu smatrali da mogu
to ih je volja kao da nisu nikome odgovorni, kad se budu lupali akom u prsa i vapili
-Boe milostiv budi meni grijeniku! Onda i samo onda mate se s pravim mirom
u obiteljima, narodima i dravama, mirom u svijetu. Ako se to moda kome
ili smijeno, jer smatraju da mir stvoriti samo oruje, onda tome sa
svetim Augustinom u je trajan mir. Mir, veli veliki umnik sveti Augustin nije nita
drugo nego stalnost poretka. A to iziskuje pravi poredak? Iziskuje u prvom redu i nada
sve, da svaki bez razlike prizna svuda i svagdje svoju bijedu i a
Boju i Afferte Domino gloriam et honorem, afferte Domino gloriam
nomini ejus opominje nas psalmist. Prinesite Gospodu slavu i prinesite Gospodu
slavu imenu Njegovu! (Ps. 28,2). l to ne na ustima ime Njegovo, a nogama
zakone Njegove, nego stvarno srcem i duom, ivotom. A da li to dananji
130
CCP 40(1997), str. 107-139
Zato to mu je nakon toliko truda uspjelo popeti se zrakoplovom koju hiljadu metara
u visinu, zato to mu je nakon mnogo truda uspjelo roniti nekoliko sati pod morem, zato
to mu je nakon mnogo truda uspjelo lijek za ovu ili onu bolest, zato to mu je
uspjelo savreniji dalekozor za promatranje zvjezdanog neba, napuhnuo se, uzdi-
gao glavu i misli da mu vie ne treba Boga Stvoritelja, misli da je dostatan sam sebi. Jo
malo pa Stvoritelja svijeta smatrati sebi ravnim, ako ne manjim od sebe, s kojim se
moe poigravati kako
Ima ih danas mnogo nekom umiljenom knjievniku, koji se smatrao tako genijal-
nim, da mu nema para na zemlji. S pravom mu se zato i vrlo duhovito narugao jedan
znanac, kad ga je jednog dana zatekao u vrtu gdje sjedi zaduben u misli. >>Na to misli<<,
upita ga doljak? Na smrt<<, odgovori knjievnik, >>i to Bogu, kad mu budem
gledao licem u lice?<< >>Pa to je vrlo jednostavno, odgovori doljak, mu- dragi
kolega!<<
A mislite li da je samo jedna ovakva umiljena na ovome svijetu? Ali za sve njih
vrijedi ona Svetoga pisma- Deus superbis resistit? Bog se protivi oholicama!<< (Jak 4,6).
Nije potedio ponosnog Lucifera, kad si je pokuao prisvojiti boansku nego koliko-
god je bio visoko uzdignut u toliko ga je strovalio za kaznu u dubinu pakla i to poput
munje, veli Krist. >>Vidio sam sotonu, gdje spade s neba kao munja!<< (Lk 10,18). Nije
potedio prvence roda ljudskoga Adama i Eve, kad su umjesto glas Boji posluali glas
zmije zavodnice da jedu sa zabranjenog drveta. Sruio je Baltazara kralja usred Gozbe, kad
se drznuo narugati pravome Bogu. Ponizio je Napoleona, kad je stajao na vrhuncu
Nije nikad u neprilici da srui i danas svaku zemaljsku koja misli da se moe
poigravati s Bogom. >>Deus non irridetur! Bog se neda ismjehivati<< veli apostol (Gal 6,7).
Prvo dakle pravilo, ako elimo da vidimo bolje dane, dane mira, jest da dademo Bogu
dunu da se ponizimo pred Njim. Stalnost poretka, dakle pravi mir zahtijeva i pravi
odnos prema naemu blinjemu. Taj je odnos najbolje Isus Krist u o milo-
srdnom Samaritancu, koji ranjeniku na putu zalijeva rane uljem i vinom, ne ni na
podrijetlo nesretnika ni na druge okolnosti, nego na bijedu, na narav. Taj
je odnos Isus Krist vrlo dobro na kriu, kad je molio za svoje ubojice -
oprosti im, jer ne znaju to (Lk 23,24). Da! Pravi odnos prema blinjemu zahti-
jeva, da u njemu ne gledamo zvijer, nego dijete Boje kao to smo i sami,
koju smo duni ljubiti, jer svi zajedno moramo govoriti- na koji si na nebesima! (Mt
6,9). Bilo bi apsurdno govoriti o nekom novom poretku u svijetu dolazio s koje mu drago
strane, ako se u tom poretku ne bude potivala ljudska neumrla ljudska dua, koja
ide iznad svih sistema, koja se ne moe izmijeniti, koja imade svoja prava,
koja joj nijedna ljudska vlast ne moe i ne smije I bilo bi apsurdno i pomisliti,
da bi recimo Crkva u obrani elementarnih prava ljudske i slobode savje-
sti poznavala straha pred ikojom ljudskom silom.
Istina je dodue, da se danas mnogi izruguju Crkvi, kad naglauje zakon ljubavi,
jer da je to slabost. Ali lijepo je odgovorio na taj prigovor jednom zgodom papa Pio XII.
>>Da slabost! Ali Boja slabost, jer je Bog ljubav. Ljubav je snaga Kristova, ljubav je snaga
Njegove Crkve, po kojoj si ona put onamo, kamo ne moe doprijeti nijedna ljudska
sila, do srca ljudskoga, gdje malenima, starcima, nesretnicima prua balzam i
131
okrepu, koje ne mogu dati nikakva medicina ili kirurgija. (Osservatore Romano 14. XII,
1941.), Da! Bez te ljubavi sve se rui, nita se solidno ne gradi, bez nje se sve smrzava i
dok tamo gdje ona vlada dolazi snaga i toplina, koja i terete ljudskoga
ivota prenosi preko svih zapreka poput uarene lokomotive, koja stotine vagona
tereta preko brda i dolina.
Stalnost poretka zahtijeva da i u odnosu prema sebi ide pravim putem,
se ne moe govoriti o trajnom miru u ljudskom drutvu, >>Unde bella et lites in
vobis pita apostol? Odakle ratovi i odakle borbe vama? Ne otuda li, od naslada
vaih, koje vojuju u udima vaim? (Jak 4,1). Ta zar nije apsurdno da netko govori o
reformi ljudskog drutva, o miru ljudima dok je sam svojih strasti, dok
otimlje drugome zakonitu enu i ivi u preljubu, dok otimlje drugome pravedno
imovinu da zadovolji svoju pohlepu, dok prelazi preko svih zakona i Bojih i dravnih,
koji obuzdavaju njegovu samovolju u interesu drutvene zajednice? Zar ne vrijedi i
danas ona Kristova- Bogu Boje a caru to je carevo! (Mt 22,21 ),
svijet, rekao sam, vapi danas za mirom i eljno kad se maslinova
mira pojaviti na obzorju ljudske zajednice, koja danas krvari iz stotinu rana.
Pravu maslinovu mira, mira na zemlji Isusa Krista nosila je u svojim
rukama Majka Boja, Blaena Djevica Marija, kad su u svetoj Badnjoj zapje-
vali- slava Bogu na visini a mir ljudima na zemlji koji su dobre volje! K toj Bojoj Majci
dolazimo po savjetu Sv. Oca i mi svi na koncu mjeseca svibnja sklopljenim rukama i
uzdignutim s na usnama- Kraljice mira moli za nas!
I tko bi sumnjao u Njezinu zatitu i kad nas sama poziva na usta psalmi-
ste: djeco, posluajte me, vas strahu Gospodnjemu!<< (Ps 33,12). A koja
je to nauka i kakovi su to savjeti, da do mira u Vrlo
jednostavni! >>Kloni se oda zla i dobro, trai mir i idi za njim!<< (Ps 33,15). Mir s
Bogom, kad ga priznamo onim to jest, mu dunu >>Obratite se k meni, i bit
spaeni svi krajevi zemlje, jer sam ja Bog i nema drugoga<<, govori Gospod na usta
Izaije proroka (Iz 45,22). Mir s blinjim, u svim ljudima djecu jednoga >>Oca
nebeskoga, koji da sunce njegovo izlazi nad zlima i dobrima i daje kiu pravednima i
nepravednima<< (Mt 5,45). Miru vlastitoj dui barem u zlu pou-
du koja je u nama, za ono to je bilo nevaljano u prolosti akom u prsa i
sa raskajanim carinikom- Boe milostiv budi meni grijeniku! (Lk 18,13), To je put do
istinskog i trajnog mira u svijetu!
Majko Boja, Kraljice mira, moli za nas i isprosi nam ga to prije od Boga!
32. GOVOR NA BLAGDAN SV. PETRA I PAVLA (1942.)
Iz govora Preuzv. gosp. dr. Alojzija Stepinca u katedrali na blagdan sv. Petra Apostola u
Zagrebu 29, Vl, 1942.
Bog nam je svjedok, da smo bili protivni svakom prisilnom stupanju u crkvu.
Ako su iskreno preli, nijesu nita izgubili, nego su se vratili vjeri svojih djedova i danas su
132
CCP 40(1997), str. 107-139
potpuno ravnopravni Crkve koja ih sve bez razlike jednako ljubi. Neka
bude ovdje javno da je Crkva sve to je u njezinoj da tu svoju djecu
zatiti, jer je ne vode nikakvi motivi nego briga za spasenje dua. Ako ih naalost
nijesmo uspjeli zatititi, nije krivnja na Crkvi, nego na neodgovornim elementima, koji su
se za zla protiv svih zakona i Bojih i ljudskih i na nevinim ljudima.
Krivnja je na pojedincima, koje nije vodio razbor nego Juda strast i nepromiljenost. Crkva
i u sve to moe za svu svoju djecu bez ikakve razlike, a i bez straha bilo s
lijeva bilo s desna, jer zna da ono to Bog i zakon njegov trai i nalae.
Dragi moji vjernici! Jedna od zala naega vremena jest u pitanjima
naega vjerovanja. Ne pravimo si nikakvih iluzija ni u ovom pitanju, u pitanju potivanja
auktoriteta sv. Petra i njegovih nasljednika rimskih papa. Ili jesmo ili nismo katolici! Ako
jesmo, onda valja da se to odrazuje na liniji naega ivota. Ne moemo biti u Crkvi
katolici, a na ulici napadati kao pogani odredbe namjesnika Kristovog, izdane za
dobro, a koje moda ne konveniraju naem raspoloenju. Ne moemo danas, jer
nam to moda konvenira, hvaliti sv. Oca, a sutra u novinama crvenom olovkom kriati
njegove i govore, samo u jednom cilju, dovesti ljude k Bogu. Nitko ne moe
traiti, da Papa pogazi prava i potenja, da zadovolji pojedinim nemogu-
zahtjevima. A htjeti se silovito oboriti na instituciju od Boga postavljenu, udarati
glavom o jer stoji pisano do vijeka: Ti si Petar i na toj stijeni sagraditi Crkvu
svoju i vrata paklena je nadvladati!<<
Hrvatski dravni arhiv
33. GOVOR ZA BLAGDAN KRISTA KRALJA (X. 1942.)
Govor na blagdan Krista Kralja 1942. (zadnja nedjelja listopada) u prvo-
stolnici u kojem nadbiskup Stepinac odbacuje rasizam i pogubnu teoriju o
jedne rase nad drugom.
Ti Kriste Kralj si vjekova, Ti vladar sviju naroda.
Ti sudac si jedincati, svih umova i srdaca! (Himn.l. V esp. Christi Regis)
muevi i ene! vjernici!
Kadgod se ogledamo po svijetu i promatramo zbivanje oko sebe, moramo da je sve
stvoreno na ovoj zemlji podvrgnuto promjenama. Podvrgnuto je promjenama biljno i ru-
dno carstvo. Podvrgnute su promjenama godinje dobi. Podvrgnut je promjenama svod
nebeski i dubine morske. Podvrgnut je promjenama i Iz zibke kamo ga stavljaju
ruke hodati, iz stupa u dob, iz u muevnu,
da se za kratko vrijeme kao klonuli starac na rubu groba i vrati u prah iz kojeg je
stvoren. Promjenljiva je i ljudska vlast na zemlji. Danas strepe pred pojedincima milijuni
ljudi, a sutra im se jedva znade za ime.
Ali ima jedna vlast, koja ne pozna kraja, koja ne pozna suparnika, koja ne pozna straha,
koja ne pozna promjene. To je kraljevska vlast Isusa Krista Sina Bojega, za kojega veli
apostol: >>Isus Krist je i danas, isti u vijeke!<< (id. 13,8).
133
M. >>dossier<< Svetoj Stolici (31. 05. 1943.)
Tomu besmrtnom Kralju pjeva danas Crkva pjesme- Ti Kriste Kralj si vjekova, Ti vladar
svih naroda, Ti sudac jedinstveni, svih umova i srdaca! Tome Kralju kraljeva i gospodaru
gospodara (Otkr. 19,16) doli smo danas pokloniti se sa ivom vjerom, dubokom ponizno-
i raskajanim srcem.
Zamislimo se danas u Njegovu kraljevsku vlast i na odnos prema Njemu i kao pojedinci i
kao narodi. Kad bi si i pojedinci i narodi bili svijesni to su zapravo pred Bogom i koja im
je funkcija, bilo bi na zemlji manje jada a vie radosti.
to smo kao pojedinci? Pojedinci smo onome Lazaru u grobu. Ostao bi u svome
nitavilu do vijeka, da se nad njegov grob nije nadvio ivot svijeta Isus Krist i rekao:
Lazare, napolje!<< (Iv ll ,43). Svaki je pojedinac od nas nitavilo zemaljsko i takav bi
ostao do vijeka, da ga Boja ljubav i Boja snaga nije dozvala u ivot, i da ga ne podrava
u ivotu. To je neoboriva Svaki ispravan mora da govori sa svetim Pav-
lom apostolom: Bojom jesam to jesam<< (l Kor. 15, l 0).
to da sudimo dakle o onim pojedine ima, koji oholo diu glave, kao da ne postoji vie Bog
na zemlji niti imade vie mjesta zakonu Morali bi im neto to je i
Krist rekao za nevjerni grad Kafarnaum: >>l ti Kafarnaume, zar se do neba Do
pakla (Mt 21,23).
A to su pred Bogom rase i narodi na zemlji? Vrijedno je, da se i o tome upitamo u doba,
kad su klasne, rasne i narodnosne teorije postale prvim predmetom raspravljanja
ljudima.
Prva stvar koju tvrdimo jest, da su svi narodi bez iznimke pred Bogom nitica. >>Svi su
narodi, govori prorok, kao nita pred Njima i smatra ih za nita i nitavilo<< (Iz 40,17). Te
prorokove nale su mnogo puta u povijesti svijeta svoju potvrdu, kad je Boja
ruka iz raznih razloga pamela pojedine narode sa lica zemlje. Ona je to u stanju i
danas sa svakim narodom Ger je >>malo i veliko stvorio Gospod<< Mudr. 6,8) ako se kao
narod ne bude ravnao zakonima od Boga postavljenim.
Drugo to tvrdimo jest, da svi narodi i rase od Boga. Stvarno postoji jedna rasa, a
to je Boja rasa. Njezin rodni list nalazi se u knjizi Postanka, kad je Boja ruka iz gliba
zemaljskoga sazdala prvoga i udahnula mu ivotni duh. (Post 2,7). Na
mu i druicu, a onda ih blagoslovio >>Rastite i mnoite se i napunite
zemlju<<. (Gen. 1,28). Svima pripadnicima te rase sasvim je jednak i ostat do konca
svijeta i dolazak na ovaj svijet i odlazak sa ovoga svijeta, jer je sve bez iznimke zapisano
prstom Bojim >>prah si i u prah se pretvoriti (Post 3,19). Pripadnici te rase mogu biti
vie ili nie kulture, mogu biti bijele ili eme boje, mogu biti odijeljeni oceanima, mogu
ivjeti na sjevernom ili junom polu, ali bitno ostaju rasa, koja od Boga proizlazi i Bogu
ima da slui prema normama naravnog i pozitivnog zakona Bojeg, zapisanog u srcima i
duama ljudi i objavljenom po Sinu Bojemu Isusu Kristu, vladaru svih naroda.
A onda razni narodi i koja im je funkcija? Oni su tu svi bez razlike zato, da slue
proslavi Boga. Jer i ako je Bog u sebi jednostavno, nama ljudima mnogo vie
Njegova i ljepota iz raznolikosti stvorenih stvari. Kako divan mora da bude Bog,
kad je u stanju stvoriti tako aroliko biljno carstvo? Tako aroliko rudno carstvo? Tako
raznoliko ivotinjsko carstvo? Tako golemi broj zvijezda nebeskih? Tako goleme oceane?
134
CCP 40(1997), str. 107-139
A zar ne izvanredno Njegova mudrost i snaga, kad je stvorio toliki broj
naroda na zemlji sa tako raznolikim jezicima? Zbog te raznolikosti jezika i naroda moe
biti mnogo plemenitog natjecanja narodima i kulture kao to je i
mnogo ivlji ivot u obiteljima, gdje je vie djece!
narodnost kao takva moe biti jaka kao ograda od moralne pokvarenosti, koja se
iri iz drugog naroda. Imao je Bog dakle velikih i mudrih razloga, kad je stvorio arenilo
naroda, i dao zapovijed iskrene ljubavi prema vlastitom narodu u srca i due ljudi.
No ta raznolikost ne smije biti izvorom unitavanja. Jer to tvrdimo,
svaki narod i svaka rasa, kako se danas odrazuju na zemlji, imade pravo na ivot dostojan
i na postupak dostojan Svi oni bez razlike, bili pripadnici ciganske rase ili
koje druge, bili Crnci ili Europejci, bili omraeni idovi ili ponosni Arijci imaju
jednako pravo da govore- na koji si na nebesima! (Mt. 6,9). A ako je Bog svima
podijelio to pravo, koja ga ljudska vlast moe nijekati? Svi narodi bez razlike kako se zvali
imadu jednaku dunost, da se udaraju u prsa i da govore- i otpusti nam duge nae, kao to
i mi otputamo dunicima naim! (Mt. 6,12).
Zato je Crkva uvijek a i danas svaku nepravdu i nasilje, koje
se u ime klasnih, rasnih ili narodnosnih teorija. Ne moe se istrijebiti sa lica zemlje
inteligenciju, jer to moda prija klasi, kao to je i boljevizam. Ne
moe se istrijebiti sa lica zemlje Cigane ili idove, jer ih se smatra inferiornom rasom. Ako
se budu na laku ruku primjenjivali princip i rasnih teorija, koje nemaju temelja, da li
postoji za bilo koji narod jo kakva sigurnost na zemlji? Crkva je imala odvano-
sti da u blioj prolosti (kao i uvijek kad je trebalo) digne ovdje svoj glas protiv zakulisnog
rada internacionalne masonerije, protiv moralne depravacije nae omladine putem
nearijske tampe, protiv dirigiranih sa strane ...... i u obrani naih hrvat-
skih nacionalnih prava, i okrunjenim glavama. Ali ona bi se iznevjerila svojoj
kad ne bi s istom dizala i danas glas na obranu sviju, koji se ale na nepravde,
bez obzira kojoj rasi ili narodu pripadaju. Nitko nema prava da na svoju ruku ubija ili na
koji mu drago pripadnike druge rase ili narodnosti. To moe samo zakonita
vlast, ako je nekome dokazana krivica, radi koje zasluuje kaznu.
To trae i pravo interesi i pravo ljubav prema vlastitom narodu, koja za
katolika jest i ostaje ne prazno slovo nego moralna dunost za koju je odgovoran Bogu.
muevi i ene! vjernici! Blagdan je danas Krista Kralja. Ne Kralja
je vlast od danas do sutra, ne, vladara vjekova! A za toga vladara stoji pisano: Narod i
kraljevstvo, koje Ti ne bi sluilo, izginut takovi narodi sasvim se zatrti! (Jz. 60,12).
To je povijest dokazala mnogo puta. To ona dokazati opet, ako dananji narodi
budu otklonili zakon i odbacili Krista.
Vaa je sveta dunost raditi na tome da se duh istinskoga unosi u na javni i
privatni ivot. A u uz Boga prvo mjesto zauzima i zapravo jedino mjesto ljudska
je od Boga postavljen za krunu svega stvorenja, za vladara stvorenju.
Rastite i mnoite se i napunite zemlju i vladajte njome i budite gospodari od riba morskih
i ptica nebeskih i svih ivotinja to se po zemlji<< (Post. 1,28). I ta ljudska
koju je ovo nae moderno doba degradirala na nivo roba stvorovima ima opet postati
135
M. ;)dossier Svetoj Stolici (31. 05. 1943.)
centrumom oko kojega se sve stvoreno prema planu od Stvoritelja svije-
ta. Jer i najzadnja ljudska zvala se kako mu drago i pripadala kojoj mu drago rasi
ili narodu nosi na sebi utisnut Boga ivoga, neumrlu duu.
Jedan od razloga, koji je duboko vjernoga Kristofa Kolumba tjerao preko oceana, bila je i
elja da nove narode privede Kristn. Kad su ga nakon njegova povratka zapitali o novim
zemljama, opisao je blago i te nove zemlje No zavrio je svoj
govor >>Indija (kako je on mislio za Ameriku) je lijepa i bogata, ali najljepi biser
Indije to je dua Indijanaca! Da! To je najljepi biser svakoga kojega izgublje-
nog da nije se acao sam Sin Boji Isus Krist da sa nebesa, da proda ne samo sve
to ima, nego da poloi i svoj vlastiti ivot na kriu, da taj biser duu, izvadi iz
blata grijeha, pridigne i spasi.
muevi i ene! vjernici! Puno se puta dogodi da ide preko polja
i brda, a da ni ne sanja da gazi preko bisera ili zlata, koje je sakriveno pod nogama.
Neznanje. Ali to nije tako Puno je da ljudi hladnokrvno prelaze preko
onoga, to je najljepe u preko onoga, to ga Bogu, preko neumrle
due i vlastite i Tjerajte to neznanje. Neka se budu svijesni svoga dostojanstva
ka! Neka si budu svijesni svoga kraljevskoga poziva djeteta Bojega napose danas, kad
slavimo blagdan Krista Kralja, Kralja vjekova, Kralja naroda, ali nada sve Kralja neumrlih
ljudskih dua, kojemu slava i u vijeke- Amen.
34. GOVOR UZ OBLJETNICU KRUNJENJA SVETOG OCA (14. III. 1943.)
Nadbiskupova propovijed u katedrali prigodom obljetnice krunjenja pape
Pija XII. 14. 3. 1943.
>>l ti obrativi se utvrdi svoju! (Lk 22,32)
muevi i ene, omladino, dragi moji vjernici! Dok su se na posljednjoj
apostoli, kao slabi ljudi, prepirali sobom, koji vrijediti kao
njima, upravio je Isus Krist na imuna Petra, prvaka apostolskog >>imune, imune,
evo sotona zatrai, da vas reeta kao penicu, ali ja sam molio za tebe, da vjera tvoja ne
oslabi i ti obrativi se utvrdi svoju! On mu Gospodine, pripravan sam s
tobom i u tanmicu i u smrt. Ali on >>Kaem ti, Petre; zapjevati danas pijetao
dok se tri put ne da me poznaje! (Lk 22,32).
I doista! Petar je po ljudskoj slabosti zaniekao, da pozna Isusa, za vrieme njegove gorke
muke. Pripustio je to Bog, da ga oslobodi preuzetosti i da ga utvrdi u poniznosti. Ali jedno
nije Petar nikad Nije nikad zatajio ni pogazio svoje vjere, da je Isus Krist pravi i
ivi Bog, da je On jedini Spasitelj svieta. S toga se nije ako u Svetom Pismu
kako sv. Petar nastnpa kao istina, koje je Sin Boji objavio i predao ih apostolskom
da ih ono dalje objavljuje svietn. To se najbolje pokazalo, kad se u Jeruzale-
mu sastao prvi crkveni sabor pod predsjedanjem Petrovim, da riei pitanje nastalo radi
uskogrudnosti nekih pojedinaca, koji jo nijesu bili shvatili da je u svojoj biti
iznad svake narodnosti, te ih ne razdvaja nego ih ujedinjuje u jednu veliku obitelj i zajed-
136
L
CCP 40(1997), str. 107-139
nicu ljubavi i potovanja. Protiv ruitelja te velike obitelji, u koju
treba da svi narodi, nastupio je kao poglavica apostola sv. Petar. Jer on je po Bojoj
odredbi postavljen nepogrjeivim vjere prema svetoga vatikanskoga
crkvenoga sabora, koji govori: Ovu apostolsku nauku su prigrlili svi Otci i pravo-
vjerni sveti su je potivali i sliedili potpuno uvjereni da Stolica Petrova stoji
slobodna od bilo kakove zablude, prema boanskome Gospodina Spasitelja nae-
ga, danog prvaku svojih ja sam molio za tebe, da vjera tvoja ne oslabi i ti obrativi
se, utvrdi bracu svoju! (Dz !836).
K toj usred ovog uzburkanog mora labavih ljudskih nazora; k tom
svjetioniku istine usred tmine i lai krivih nauka; k tom aritu ljubavi i sloge ljudi-
ma, narodima i dravama, usred ovog pakla mrnje, u koji je upalo upiremo
i mi danas svoje dragi moji vjernici. je prema Kristovim traio, da
reeta kao penicu apostole, to jest da im ubije vjeru u Krista. Ali Krist je molio, da ne
klone vjera Petrova, nego da on, obrativi se, utvrdi bracu svoju. I kroz stoljeca ponavljaju
se pokuaji sotone, da iz ljudskih srdaca i dua svaku vjeru u osobnoga Boga, a s
vjerom u Boga i svako morala, potenja, pravog poretka, a na mjesto
toga utvrdi u svietu pobjedu lai, himbe, mrnje. Ali se isto tako kroz ljudske
poviesti a danas vie nego ikada svega Petrovoj Stolici, da
odanle istine, utjehe i spasa iz pakla u koji je sviet upao.
muevi i ene, vjernici! Ako biste me upitali, u ba danas gleda-
mo ogromnu vriednost papinstva za ljudski rod, onda bismo odgovorili: u onom to se
danas gazi nogama manje vie po svijetu, a to je obrana dostojanstva ljudske
osobe, obrana prava obitelji, obrana malenih i slabih naroda.
Da! Bez sumnje je jedna od najteih zabluda naega vremena, da je vriednost ljudske
osobe spala na nita. Na pad vriednosti novca se sviet u prolome ratu i ne vidi
tu nita osobita. se i na pad tolikih drugih materialnih vrijednosti. Ali sa padom
dostojanstva ljudske osobe, sa padom vriednosti ne moe se pomiriti nijedan
normalni ljudski mozak. Jer bez obzira, da li vjeruje ili ne vjeruje u osobnoga Boga, svaki,
pa i onaj poklonik naziranja na sviet, u dubini svoje due
i ispovieda to svojim ivotom, da on nije i ne moe biti isto to i njegov pas, da on
nije i ne moe biti isto to i u jednoj maini, da on nije i ne moe biti isto to i
sapunice, to ga prpono diete puta slamicom u zrak. Svaki, pa i onaj poklonik
materijalizma, i onda, kad najvie grmi protiv Boga, u dubini svoje due
ad majora natus sum- ja sam ipak stvoren za neto vie! Onaj pak, koji je
blago vjere, onaj koji nosi u dui neslomivu sviest o obstojnosti Boga Stvoritelja,
on znade, da nije nikakav maglovito evolucije, nego
djelo volje Stvoritelj eve, koji je progovorio i u ivot izveo odluku: na
sliku i priliku svoju! (Gen. 1,26). Svaki dakle bez obzira kojoj rasi ili naciji pripa-
dao, bez obzira, da li je svrio u kojem kulturnom sreditu Evrope ili ide u lov
za hranom u praumama Afrike, svaki od njih jednako nosi u sebi Boga Stvoritelja i
imade svoja prava, kojih mu ne smije oteti ili samovoljno nijedna
ljudska vlast. Svaki od njih ima pravo na tjelesni ivot, ima pravo na duevni ivot, ima
pravo na brak, ima pravo na religiozni uzgoj, ima pravo na upotrebu materialnih dobara, u
137
M. StepinCev dossier Svetoj Stolici (31. 05. 1943.)
koliko se to ne kosi s pravednim zakonima, koji tite interese zajednice, ima toliko
drugih prava. I svaka povreda tih prava ljudske osobe ne moe a da ne urodi loim poslje-
dicama. I ako danas toliko uzdiemo' za mirom, ja bih se usudio ponoviti slavno
pape Pia XII u prologodinjoj poruci: Tko da se zviezda mira
(kao mudracima) pojavi i ostane nad ljudskim drutvom, taj neka sa svoje strane
pripomogne da se ljudskoj osobi vrati dostojanstvo dano joj od Boga od prvog
(Osservatore Romano I 942. br. 300 str. 2).
Ali papinstvo stoji danas kao zid i na obranu obitelji i obiteljskog svetita. to to
razumjeti moe samo onaj koji ima prilike gledati suze onih kojima prijeti pogibelj,
da im bude razoreno obiteljsko ognjite. Mi smo proli tjedan imali vie puta prilike da
gledamo te suze i da sluamo uzdahe i ozbiljnih mueva i vapaje ena,
kojima prieti pogibelj samo zato, jer se njihovo obiteljsko svetite ne poklapa sa
teorijama rasizma. Mi kao predstavnici Crkve nismo mogli ni smjeli utjeti, a da ne zataji-
mo svoje slube, smo morali ponoviti samoga Isusa Krista: to je Bog sastavio
neka ne rastavlja! (Mt 19,6). A danas to kaemo i javno! Nitko ne prava
svjetovne vlasti, da kazni koji se dokau. Ima na to pravo i dunost. Ali nitko ne
daje prava ljudskoj vlasti da dira u svetost obitelji ili braka, koji je sklopljen na temelju
naravnog i pozitivnog Bojeg prava.
Bilo bi svakako promaena misliti, da Crkva ikada odobriti mjere, koje diraju
u osnovna prava Pridolazi i drugi razlog, zato Crkva ne moe Zato to se
takovim mjerama premnogi pojedinci tjeraju silom u red protivnika dravne
vlasti, jer ne mogu kraj najbolje volje podnijeti, da im se njihove obitelji razaraju i unita-
vaju, dok oni savjestno vre svoju dunost prema domovini i na bojnome polju, da i ne
govorim o tolikim drugim slubama, gdje se trude, da budu vjerni i koristni zajed-
nice, u kojoj ive. S punim je dakle pravom u svojoj poruci veliki papa Pio XII.
naglasio: >>Tko da se zviezda mira pojavi i ustavi nad ljudskim drutvom, taj neka
zabaci svaki oblik materializma, koji u narodu gleda samo krdo pojedinaca, koje se raz-
trgnulo i bez unutranje veze smatra kao stvar gospodstva i samovolje! (>>Osservatore
Romano<< ibid.).
Naukom o prirodnom pravu i o jednakosti svih ljudi pape ni esu ostali indiferen-
tni ni u pitanju narodnosti, su uviek cienili liepe i plemenite sposobnosti pojedinih
naroda i branili njihova prava, ako su bila ugroena. No nikada ih niesu gledali kroz usku
prizmu ljudskih strasti, kada se u vlastitom narodu gleda idol, kojemu se mora sve poklo-
niti, nego kroz prizmu koje i u narodima gleda samo djelo Boga Stvoritelja; sa
ciljem, da i kao narodna zajednica slui proslavi Boga. Samo kroz tn prizmu
gledano, mogla je pasti i izjava pape Pia XII. na 1941. godine: >>Na polju
novoga poretka, utemeljenog na nema mjesta krenju slobode, ne-
povredivosti i sigurnosti drugih naroda, kakva god bila njihova teritorijalna prostranost ili
njihova sposobnost obrane. Ako je neizbjeivo, da velike drave radi svojih mogu-
i radi svoje put ustanovljenju ekonomskih grupa njih i
manjih i slabijih naroda, ipak su nepriepoma njihova prava, u opsegu interesa, koja
nisu od prava naroda: pravo na slobodu na polju: pravo na
djelotvorno one neutralnosti u razdorima dravama, koje im pripada po
138
CCP 40(1997), str. 107-139
prirodnom i narodnom pravu: pravo na obranu svog ekonomskog razvitka. Samo na takav
one u okviru dobra materialnu i duhovnu dobrobit vlastitog
naroda. (>>Osservatore Romano 1941.).
Da! Samo kroz prizmu gledano, mogla je pasti izjava slavno pape Pia
XII.: >>Na polju novoga poretka, utemeljenog na nema mjesta otvo-
renom ili himbenom kulturnih ili osebina narodnih manjina, ni
nju i njihovih ekonomskih ni ili
njihovog naravnog razmnoavanja. to savjesnije nadlena dravna vlast potuje prava
manjina, toliko sigurnije i djelotvornije moe zahtievati od njihovih poteno
izvrivanje njihovih dunosti, ostalim (>>Osservatore
Romano 1941.).
To dranje imali su rimski pape u prolosti, a imade ga i sadanji Sveti Otac papa Pio XII. i
prema naem narodu. Ako se budu drugi narodi drali ove nauke, dobit i hrvatski narod
sva svoja prava, koja ga idu po naravnom zakonu i po zakonu Bojem. A ako se bude na
narod drao te iste nauke, koja se s Petrove Stolice, bit sretan i blagoslovljen od
Boga, jer samo istina i pravda mogu u zadnjoj liniji da spasi i pojedince i narode.
Dragi moji vjernici, ene i muevi! Kau da na ulazu u veliku dvoranu
ta u Upsali, stoje zlatnim slovima ispisane slobodno misliti velika je stvar, ali
pravo misliti jo je stvar! Da! Ljudski je um i odvie podvrgnut zabludama, a da mu
ne bi bio potreban netko, koji ga ispraviti ako bi skrenuo s puta istine.
I veliki je Bog neizmjernu uslugu kad mu je dao neprevarljivoga
u pitanjima vjere i morala. To je papa! To je i papa Pio XII. Mi u Njemu gledamo
namjesnika Kristova na zemlji, i molimo danas, na obljetnicu Njegove krunidbe,
da Ga Gospodin Bog poivi i blaenim na zemlji, i da Ga ne da
na volju neprijateljima Njegovim!
139

MARGARETA MATIJEVIĆ-izvješća Kardinala Stepinca Vatikanu

Hochgeladen von

Dokumentinformationen

Originaltitel

Copyright

Verfügbare Formate

Dieses Dokument teilen

Dokument teilen oder einbetten

Freigabeoptionen

Stufen Sie dieses Dokument als nützlich ein?

Sind diese Inhalte unangemessen?

Copyright:

Verfügbare Formate

MARGARETA MATIJEVIĆ-izvješća Kardinala Stepinca Vatikanu

Hochgeladen von

Copyright:

Verfügbare Formate

L

UDK: 949.75 "1943" (093) A. Stepinac

Das könnte Ihnen auch gefallen