NANA

-1-

NANA

Lauren Oliver

Ako se ne probudim
_________________________________ Before I fall

-2-

NANA

Posveeno uspomeni na Semona Emila Knudsena II Peter, hvala ti to si mi dao neke od mojih najboljih trenutaka. Nedostaje mi.

-3-

NANA

Prolog

Kau da vam trenutak prije smrti cijeli ivot proleti pred oima. Meni se to nije dogodilo. Iskreno, ta pria s mentalnom retrospektivom oduvijek mi se inila uasnom. Neke je stvari, kako je obiavala rei moja mama, bolje ostaviti tamo gdje su zakopane i zaboravljene. Bez imalo bih aljenja, primjerice, zaboravu prepustila cijeli peti razred (kada sam nosila naoale i ruiasti aparati za zube), a ozbiljno sumnjam da postoji itko tko bi jo jedanput htio proivjeti prvi dan kole nakon etvrtog osnovne. Da ni ne spominjem sva ona dosadna ljetovanja s roditeljima, besmislene satove matematike, menstrualne greve i loe poljupce koje sam jedva preivjela i prvi put... S druge strane, ne bih imala nita protiv ponovnog proivljavanja najboljih trenutaka, kao to je bio onaj kada smo se Rob Cokran i ja prvi put poljubili nasred podija tijekom kolskoga plesa, pa su nakon toga svi znali da smo zajedno, ili pak onaj kada smo se Lindsay, Elody, Ally i ja napile te u svibnju pokuale ostaviti otisak tijela u obliku anela, uspijevajui tek tijelima spljotiti travu pred Allynom kuom. Rado bih jo jedanput proivjela i svoj esnaesti roendan, kada smo zapalili stotinu malih svijea i plesali na stolu u mojem dvoritu, psinu koju smo za jednu No vjetica Lindsay i ja izvele Clari Seuse, zbog koje su za nama jurili policajci, a mi smo se smijale sve dok nam nije gotovo pozlilo. Sve su to stvari kojih se elim sjeati. Stvari po kojima elim da me pamte. No, prije trenutka u kojemu sam umrla, nisam pomislila na Roba. Nisam pomislila ni na jednog drugog momka, ni na jednu uvrnutu pustolovinu u koju sam se upustila sa svojim prijateljima, ak ni na svoje roditelje. Nisam pomislila ni na to kako se zidovi u mojoj sobi pod jutarnjim suncem pretvaraju u boju slatkoga vrhnja niti na to kako azaleje u srpnju pred mojom kuom miriu poput mjeavine meda i cimeta. Pomislila sam na Vicky Hallinan. Konkretno, sjetila sam se epizode iz etvrtog razreda, kada je Lindsay na tjelesnom pred svima glasno rekla da ne eli Vicky u svojoj ekipi za graniara. Predebela je, jednostavno je objasnila, moe je pogoditi i zatvorenih oiju. Lindsay mi u to doba jo nije bila prijateljica, ali ve sam bila primijetila da svojim rijeima redovito nasmijava okolinu. Smijala sam se zato s cijelim razredom dok su se Vickynim licem prelijevale tamnoljubiaste nijanse oblaka pred oluju. I to je ono ega sam se sjetila u djeliu sekunde prije smrti, onome djeliu sekunde tijekom kojega sam navodno trebala doivjeti golemo prosvjetljenje i uvid u vlastitu prolost. Sve mi se vratilo: miris latila za parket, kripanje gumenih donova tenisica, uske hlaice za tjelesni i odjek smijeha po dvorani zbog kojega se inilo da se u njoj nalazi mnogo vie od dvadeset pet osoba. Sjetila sam se i Vickyna lica. Najudnije od svega je to to se te situacije s Vicky nisam sjetila cijelu vjenost. Nisam, ako me razumijete, ni znala da to pamtim. Vicky, naime, nije bila posebno traumatizirana tom epizodom. Uvijek se netko nekome smije i uvijek postoji osoba kojoj se svi smiju. Takve se stvari stalno dogaaju, ba svake sekunde diljem Amerike, a vjerojatno i svijeta. Cijela poanta odrastanja sastoji se od toga da se pokua odrati na strani onih koji se smiju, a ne onih kojima se smiju. Vicky, osim toga, i nije bila osobito debela. Imala je tek neto djejeg sala u obrazima i na trbuhu, a i to je nestalo do srednje kole, kada je izrasla kojih 7-8 centimetara. ak se i sprijateljila s Lindsay: zajedno su igrale hokej na travi i meusobno se pozdravljale u kolskom hodniku. Jednom je u prvom srednje, dodue, spomenula epizodu s tjelesnog. Bile smo na tulumu i sve smo bile malo pripite, pa smo se tomu smijale ko lude. Vicky se moda ak i najvie smijala, sve dok joj se licem nije prelila ona ista tamnoljubiasta boja kao tada na tjelesnom. To je, dakle, bila prva udna stvar.

-4-

NANA

Jo je udnije bilo to to smo netom prije moje smrti razgovarale o tome kako izgleda trenutak umiranja. Ne znam tono kako smo dole do toga, sjeam se samo da mi je Elody prigovorila zato to se uvijek vozim na suvozakom sjedalu, a nikada se ne elim vezati. Stalno se sa zadnjeg sjedala naginjala prema naprijed i prkala po Lindsaynu iPodu, iako sam ja, kao suvoza, trebala birati glazbu. Pokuala sam im objasniti svoju teoriju o >najboljim trenucima< koje ponovno proivljava prije smrti, pa smo sve poele odabirati svoje. Lindsay je odabrala onaj u kojem je saznala da su je primili na Duke1, a Ally, koja se, ba kao i uvijek, alila na prehladu i klela se da e umrijeti od upale plua, prestala je s tim taman toliko da nam kae kako bi vrlo rado dovijeka ponovno proivljavala trenutak kada se spetljala s Mattom Wildeom, to nas uope nije iznenadilo. Lindsay i Elody su puile, pa nas je kroz poluotvorene prozore prskala ledena kia, a uska je cesta vijugala pod kronjama koje su se svijale pod naletima vjetra, kao da pleu. Elody je pustila pjesmu Splinter Fallacyja samo da bi razljutila Ally jer joj je ova vjerojatno ila na ivce zbog neprekidnog kenjkanja, a znala je da je to bila Allyna i Mattova pjesma dok su bili zajedno, prije nego to ju je u rujnu napucao. Ally joj je nato rekla da je gadura, otkopala je pojas, nagnula se prema naprijed i pokuala ugrabiti iPod, Lindsay se poalila da joj netko zabija lakat u leda, cigareta joj je iz usta ispala izmeu butina, pa se izvila i pokuala otresti ar sa sjedala. Elody i Ally i dalje su se svaale, ja sam ih pokuavala nadglasati, podsjeajui ih na snjene anele koje smo pokuale nainiti u travi, automobil je malo skliznuo na mokroj cesti i cijela je kabina bila puna cigaretnog dima; vijugavih krakova nalik na prozrane prikaze. A onda je neto bijelo zabljesnulo kroz vjetrobran. Lindsay je viknula neto to nisam uspjela razabrati: sranje ili stani, ne znam, i auto se odjednom strmoglavio s ceste u mranu umu. Zaula sam jezivu kripu metala u dodiru s metalom, razbijanje stakla, automobil se presavio napola i zatim sam namirisala vatru. Imala sam tek toliko vremena da se zapitam je li Lindsay uspjela ugasiti cigaretu. A onda mi je pred oi, ravno iz prolosti, izronilo lice Vicky Hallinan. Svuda oko mene odzvanjao je smijeh i polako se pretvarao u vrisak. I onda je nastupilo nitavilo. Nita vas na to ne moe pripremiti. Neete se ujutro probuditi s grem u elucu ni loim predosjeajem, nee vam se ukazati udne sjene na mjestima gdje ih ne bi trebalo biti i neete se sjetiti roditeljima jo jedanput rei da ih volite. Moda ih, kao ja, neete ni pozdraviti. Ako ste imalo nalik na mene, probudit ete se sedam minuta i 47 sekundi prije nego to bi po vas trebala doi najbolja prijateljica i bit ete previe zaokupljeni razmiljanjem o tome koliko ete rua dobiti za Valentinovo, pa neete uiniti nita drugo osim obui se, oprati zube i moliti se Bogu da u torbi imate minku pa da se stignete urediti u autu. Ako ste imalo nalik na mene, zadnji e vam dan ivota zapoeti otprilike ovako:

Prestino ameriko sveuilite -5-

NANA

Prvo poglavlje
Bi-biiip! vie Lindsay pred kuom. Moja joj je majka prije nekoliko tjedana prigovorila zbog toga jer svakoga jutra u pet do sedam trubi pred kuom ko manijak, pa sada to vie ne ini, ali je smislila drugo rjeenje. Evo me! viem, iako vrlo dobro vidi da izlazim kroz vrata, navlaim kaput i guram mapu u torbu. U zadnjem me trenutku za rukav vue moja osmogodinja sestra Izzy. to je? okreem se. Katkad imam dojam kao da postoji neki radar pomou kojega mlae sestre prepoznaju trenutke u kojima su im starije sestre zauzete, u urbi ili kada razgovaraju na telefon s dekom jer Izzy me uvijek gnjavi ba u takvim okolnostima. Zaboravila si rukavice, kae, iako zvui kao da je rekla: Zaboravila fi rukavife. Ne eli otii logopedu zbog frfljanja, iako joj se svi klinci u razredu rugaju. Tvrdi da joj se ba svia kako govori. Iz ruku joj uzimam kamirske rukavice po kojima je sigurno razmrljala maslac od kikirikija ili neto slino. Vjeito umae prste u staklenke. Govorim ti ve stoti put, kaem, upirui joj kaiprst u elo, ne diraj moje stvari. Hihoe kao da je maloumna, pa je guram unutra i zatvaram vrata. Da je po njezinu, pratila bi me cijeli dan poput psia. Kada napokon izlazim pred kuu, Lindsay se ve naginje kroz prozor tenka. Tako, naime, zovemo njezin auto, golem srebrni Range Rover, za koji ljudi stalno govore da nije auto nego kamion, a Lindsay tvrdi da bi se mogla frontalno zabiti u leper te iz tog sudara izii bez ogrebotine. Ona i Ally jedine su sretnice od nas etiriju koje imaju vlastite automobile. Ally ima majunu crnu Jettu koju zovemo Mali ja, ja katkad posudim maminu Hondu Accord, a sirota Elody mora se baktati s tatinim prastarim Fordom Taurusom koji se jedva kree po cesti. Hladno je, iako na nebu nema ni oblaka. Sunce je tek izilo i jo je nekako slabo i vodenasto, kao da se upravo razlilo po horizontu i prelijeno je da bi se umilo. Tijekom dana najavljuju oluju, ali ona se jo ni po emu ne nazire. Ulazim na suvozako sjedalo. Lindsay ve pui i vrkom mi cigarete pokazuje kavu iz Dunkin Donutsa2 koju mi je kupila. Pecivo? pitam. Otraga. Sa sezamom? Naravno, govori i dok izlazi s prilaza mojoj kui, odmjerava me od glave do pete. Dobra suknja, kae. I tvoja isto. Kima glavom umjesto odgovora jer zapravo nosimo istu suknju. Lindsay, Ally, Elody i ja samo se dvaput godinje namjerno odijevamo jednako. Jedanput za Dan pidama tijekom tjedna duhova, jer smo sve kupile draesne kompletie u Victorias Secret prologa Boia, a drugi put za Valentinom Tri smo se sata u trgovakom centru svaale oko toga hoemo li neto ruiasto ili crveno jer Lindsay mrzi ruiastu boju, a Ally je stalno nosi. Napokon smo odabrale crne minice i crvene majice bez rukava obrubljene krznom koje smo nale na rasprodaji u
2

Ameriki lanac pekarnica s krafnama, pecivima i kavom -6-

NANA

Nordstormu. Kao to rekoh, to su jedina dva dana kada se namjerno oblaimo jednako, ali prava je istina da se u mojoj gimnaziji Thomasa Jeffersona svi vie-manje odijevaju isto. Ne, nemamo uniforme, rije je o javnoj koli, ali na devet od deset uenika bez sumnje ete spaziti iste traperice, iste sive tenisice, bijele majice i raznobojne North Faceove flisove. ak i nema neke velike razlike izmeu odijevanja u djevojaka i momaka, osim moda toga da su nae traperice neto ue i svaki dan feniramo kosu. Ipak ivimo u Connecticutu, a ovdje je uklapanje u okolinu prevladavajui stil ivota. Pritom ne pokuavam rei da i mi nemamo svoje udake. Imamo, naravno, ali ak su i ti udaci udni na isti nain. Eko-manijaci svakoga dana u kolu stiu biciklima, nose odjeu saivenu od konoplje i ne peru kosu, kao da e im dreadlocksi nekako pomoi u smanjivanju emisije staklenikih plinova. Kraljice drame vjeito uza se nose boice aja s limunom, cijelu godinu vrat omataju alovima i ne govore na nastavi jer uvaju glas, a matematiki genijalci uvijek nose deset puta vie knjiga od ostalih uenika, jo se uvijek koriste ormariima u hodniku te stalno djeluju pomalo uplaeno, kao da samo ekaju kada e ih netko zaskoiti i vrisnuti: Bu! Ne smeta mi to. S Lindsay katkad matam o tome kako emo nakon mature pobjei u New York i ondje se privremeno nastaniti kod jednog vlasnika salona za tetoviranje kojeg poznaje njezin polubrat, ali potajno mi se svia ivot u Ridgeviewu. Nekako je utjean, ako me razumijete. Naginjem se prema naprijed i pokuavam trepavice premazati maskarom, a da si pritom ne iskopam oko. Lindsay je poznata kao neoprezna vozaica, pa esto trza volanom, naglo koi ili kree. Patricku bi bilo bolje da mi poalje ruu, govori jurei kroz jedan znak obveznog zaustavljanja te mi zatim umalo lomi vrat jer na sljedeem naglo pritie konicu. Patrick je momak s kojim Lindsay malo hoda, a malo ne, a od poetka su kolske godine prekinuli ve rekordnih trinaest puta. Morala sam sjediti kraj Roba dok smo ispunjavali obrasce za zahtjev, kolutam oima. Bilo mi je kao na prisilnom radu. Hodam s Robom Cokranom od listopada, ali zaljubljena sam u njega od estog razreda, kada je bio previe cool da bi mi se uope obratio. Prvi je momak u kojeg sam se zaljubila, osim ako ne raunamo Kenta McFullera kojega sam poljubila u treem razredu i s kojim sam razmijenila prstenje nainjeno od maslaaka, pa smo se onda pravili da smo mu i ena. Prole sam godine dobila dvadeset dvije rue, Lindsay izbacuje opuak kroz prozor i naginje se prema naprijed da bi srknula kavu. Ove godine idem na dvadeset pet. Svake godine prije Valentinova vijee uenika postavlja tand pred gimnastikom dvoranom. Ondje za dva dolara svojim prijateljima moete kupiti valograme, odnosno rue s privrenim papiriima za poruke. Rue dostavljaju uenice odjevene u Kupida (obino cure iz prvog ili drugog razreda koje se nastoje pribliiti starijoj ekipi), i to ine cijeli dan. Meni je dovoljno petnaest, kaem. Svima je vrlo vano koliko e rua dobiti jer se po tome koliko rua nosi vidi je li uenik popularan ili nije. Loe je ve i ako dobije manje od deset rua, a dobije li ih manje od pet, to je ve ponienje jer govori da si runa ili da te nitko ne zna, a vjerojatno oboje. Neki katkad skupljaju odbaene rue ne bi li ih nosili uokolo, ali tono se vidi da su to uinili. No dobro, uz znakovit mi pogled dobacuje Lindsay. Jesi li uzbuena? Danas je velik dan. Premijera, smije se. Bez runih primisli, asna rije.

-7-

NANA

Slijeem ramenima i okreem se prema prozoru, gledajui kako mi se dah ledi na oknu. Nita posebno, odgovaram. Rob je ovaj vikend sam kod kue jer mu roditelji nekamo odlaze, pa me prije nekoliko tjedana upitao hou li prespavati kod njega. Znam da pritom misli na seks. Ve smo se nekoliko puta gotovo poseksali, ali zadnje sjedalo BMW-a njegova oca, podrumske sobice naih kolega ili dnevni boravak nad kojim spavaju moji roditelji nekako mi nisu odisali pravim ozrajem za to. Zato sam, kada me upitao elim li prespavati kod njega, pristala bez razmiljanja. Lindsay uzbueno skvii i lupa dlanom o volan. Nita posebno? ali se! Moja djevojica napokon postaje ena! Joj, daj, molim te. Vruina mi se penje uz vrat i znam da e mi po licu u sljedeem trenutku izbiti crvene mrlje. Svaki je put tako kada mi je neugodno. Nema tog dermatologa, kreme ni pudera u cijelom Connecticutu koji bi mi pomogli. U djetinjstvu su me druga djeca zadirkivala: Kako se zove bljedolika neman s crvenim mrljama? Sam Kingston! Odmahujem glavom i briem zamagljenu toku s prozora. Vani sve blista, kao da je cijeli svijet premazan latilom. Kada ste to uope ti i Patrick prvi put uinili? pitam. Prije tri mjeseca, zar ne? Da, odvraa i zatim se zanjie u sjedalu, oponaajui opscene pokrete. Zato sada stalno nadoknaujemo proputeno. Fuj. Nita se ne brini, mala. Sve e biti u redu. Prestani me zvati mala, kaem. Upravo je to jedan od razloga zbog kojih sam sretna to u se veeras poseksati s Robom: da me Lindsay i Elody prestanu zadirkivati. A i Ally je, sreom, jo uvijek djevica, pa neu biti zadnja. Katkad mi se, naime, ini da vjeito zaostajem za svojim trima prijateljicama ili kao da sam im se samo prikrpala. Rekla sam ti ve da ne radi veliku predstavu oko toga. U redu, ako ti tako kae. Zbog njezinih sam rijei nemirna, pa brojim potanske sanduie usput i pitam se hoe li mi sutra sve izgledati drugaije i hoe li ljudi na meni primijetiti promjenu. Nadam se da hoe. Zaustavljamo se pred Elodynom kuom i prije nego to Lindsay uspijeva zatrubiti, otvaraju se ulazna vrata i Elody kree niz zaleeni prilaz, nabadajui u potpeticama od osam centimetara kao da joj se nekamo silno uri. Vide ti se bradavice od hladnoe, govori Lindsay dok se Elody uvlai na stranje sjedalo. Kao i obino, preko odjee je prebacila samo tanku konu jaknu, iako su na prognozi rekli da temperatura nee prijei pet stupnjeva. Pa i imam ih zato da ih pokazujem, odgovara Elody, trese grudima i sve tri prasnemo u smijeh. Ima poseban dar razbijanja svake napetosti, pa se i moj vor iz eluca u tom trenutku rasplie. Rukom posee prema naprijed, pa joj dodajem kavu. Sve etiri pijemo istu vrstu: veliku, s ljenjakom, bez eera i s puno mlijeka. Pazi da ne sjedne na pecivo, u retrovizoru joj se mrti Lindsay. Hajde, hajde, po guzi se pljee Elody, svi znamo da bi me najradije ugrizla za dupe. Sve se smijemo. Sauvaj to za Kolaia, uspaljenice jedna, odgovara joj Lindsay.

-8-

NANA

Elodyna se zadnja rtva zove Steve Dough, ali ona ga zove Kolai zbog prezimena3 i zato to je presladak (ili barem tako ona kae: meni je nekako premastan i uvijek smrdi po marihuani). Hodaju oko mjesec i pol. Elody je najiskusnija meu nama. Izgubila je nevinost u drugom srednje i ve se seksala s dvojicom momaka. Svojedobno mi je rekla da ju je boljelo ak prvih nekoliko puta, pa sam zbog toga sada jo nervoznija. Moda zvui glupo, ali prije o seksu nisam razmiljala kao o fizikoj aktivnosti, neemu to bi moglo izazvati bol nalik na onu nakon igranja nogometa ili jahanja. Bojim se da neu znati to uiniti, ba kao kada smo na tjelesnom igrali koarku, pa nikada nisam mogla zapamtiti koga trebam uvati, kada trebam dodati loptu, a kada driblati. Ah, Kolai moj... Elody se hvata za trbuh. Ba sam gladna. Kupili smo ti pecivo, kaem. Sa sezamom? pita Naravno, odgovaram joj istodobno s Lindsay, pa mi ova namiguje. Prije ulaska na kolsko parkiralite sputamo prozore i glasno putamo pjesmu No More Drama Mary J. Blige. Zatvaram oi i prisjeam se kolskoga plesa na kojem sam se prvi put poljubila s Robom. Privukao me k sebi, usnice su nam se spojile, zavukao je jezik pod moj, a ja sam odjednom osjetila vruinu svih raznobojnih svjetala u dvorani i glazba mi je odzvanjala pod rebrima, srce poskakivalo i topilo se. Od hladnoga me zraka koji ulazi kroz prozore boli grlo, a glasni tonovi basa ulaze mi kroz stopala ba kao i onda na kolskome plesu, u najsretnijem trenutku mojega ivota. Osjeaj se penje do glave i odjednom mi se vrti i imam osjeaj kao da e se automobil raspoloviti pod navalom zvuka. POPULARNOST: ANALIZA Popularnost je udna stvar. Ne moe se tono definirati, a i nije ba fora priati o njoj, ali svi je bez iznimke prepoznajemo u stvarnosti, kao razrokost ili pornografiju. Lindsay je prekrasna, ali mi, preostale tri iz kvadre, nismo neto posebno. Moje su dobre strane velike, zelene oi, ravni, bijeli zubi, visoke jagodice i duge noge. Loe je to imam predug nos, lice mi se, kada sam nervozna, ospe u crvenim mrljama, a imam i plosnatu guzicu. Becky DiFiore je, s druge strane, jednako lijepa kao i Lindsay, a nitko je nikada nije pozvao na spoj prije kolskoga plesa u treem srednje. Ally ima velike sise, a ja jedva da ih imam, pa me Lindsay, kada je loe raspoloena, zove Samuel umjesto Sam ili Samantha. Nismo savrene, iz usta nam ne mirie po ljubiicama niti ita nalik na to. Lindsay se jedanput ak u menzi s Jonahom Sasnoffom natjecala u podrigivanju, zbog ega su joj svi pljeskali, Elody katkad u kolu dolazi u mucastim utim papuama, a ja sam se jedanput na satu drutvenih znanosti poela smijati takvim grohotom da sam Jakea Somersa cijelog zapljuvala kavom s mlijekom. Mjesec dana nakon toga podrpali smo se u upi Lily Angler (bio je eprtlja). Nama se, meutim, svi takvi incidenti oprataju. Znate zato? Zato to smo popularne. A popularne smo zato to nam se takvi incidenti oprataju. Sve se to vrti u krug. Analiziranje nas, hou rei, nee daleko odvesti. Ako nacrtate krunicu, uvijek e neto biti izvan nje, a neto u njoj. Jedino budale to ne shvaaju. Stvari su jednostavno takve. Neu, meutim, lagati. Drago mi je to nam je zbog toga sve lake. Osjeaj da ti je doputeno
3

engl. dough smjesa tijesta za peenje. -9-

NANA

sve i da nita to uini nee imati nikakve posljedice bez sumnje je dobar. Kada napokon maturiramo, srednje emo se kole prisjeati kao razdoblja u kojemu smo sve uinile onako kako i treba: ljubile smo se s najzgodnijim dekima, ile smo na najbolje tulume, radile taman onoliko nepodoptina koliko se oekuje, preglasno putale glazbu, popuile previe cigareta, previe pile, previe se smijale te premalo (ili nimalo) sluale to nam drugi govore. Da je srednja kola poker, moglo bi se rei da Lindsay, Ally, Elody i ja u rukama imamo barem 80 posto karata. Pritom vrlo dobro znam kako je s druge strane. Ondje sam provela prvu polovinu ivota; na samome dnu, najmanje vana meu najmanje vanima. Znam kako je kada se tue za mrvice koje padaju s velikog stola. Sada, meutim, jedem za velikim stolom. Pa to? Tako je ispalo. ivot nije uvijek poten. Na parkiralite ulazimo tono deset minuta prije prvoga kolskog zvona. Lindsay kree prema donjem parkiralitu, gdje su mjesta za profesore, i pred njom se razmie grupica djevojaka iz drugog razreda. Ispod kaputa im vire crveno-bijele ipkaste haljine, a jedna ak nosi tijaru. Definitivno smo ule meu Kupide. Daj, daj, daj, mrmlja Lindsay dok prilazimo gimnastikoj dvorani. Ondje se nalaze jedina parkirna mjesta na donjem parkiralitu koja nisu rezervirana za profesore, pa taj potez nazivamo maturantskim, iako Lindsay ondje parkira jo od treeg razreda. Rije je o najboljim parkiralinim mjestima u srednjoj koli Thomasa Jeffersona, a ako se ne uspijete ugurati ni na jedno od samo dvadeset, morate se zadovoljiti gornjim parkiralitem, koje je itava 354 metra udaljeno od kolskoga ulaza. Jednom smo tono izmjerile, pa sada svaki put kada spominjemo gornje parkiralite, koristimo taj podatak. Primjerice: eli li doista hodati 354 metra po ovoj kii? Lindsay radosno skvii kada spazi slobodno mjesto i naglo okree volan ulijevo, ali iz suprotnoga smjera ulijee Sarah Grundel sa svojim smeim Chevroletom. E, bogme nee! Nema anse! vie Lindsay i snano pritie trubu, iako je Sarah onamo dola prije nas. Zatim gazi po gasu, pa Elody vriti jer joj se vrua kava prolijeva po bluzi. Ui mi para glasno kripanje guma jer Sarah Grundel naglo staje na konicu, a Lindsayn joj auto odlama branik. Super, zadovoljno govori Lindsay i parkira te povlai runu konicu. Zatim otvara vrata i naginje se van. Oprosti, draga, dobacuje Sari. Nisam te vidjela. Naravno da lae. Ma, divno, govori Elody dok brie kavu s bluze zguvanim ubrusom iz Dunkin Donutsa. Sad e mi cijeli dan sise mirisati po ljenjaku. Dekima se svia kada mirie po hrani, dobacujem. itala sam u Glamuru. Uguraj si keks u gae, pa e te Kolai vjerojatno povaliti prije sata domainstva, dodaje Lindsay i sputa retrovizor, ne bi li u njemu provjerila minku. Moda bi i ti trebala pokuati neto slino s Robom, Sammy, govori mi Elody i dobacuje mokru, zguvanu salvetu. Odmah joj je vraam natrag. to je? smije se. Nisi valjda mislila da u zaboraviti to je veeras. Zavlai ruku u torbu, pa mi dobacuje zguvani paketi kondoma uz iji se omota prilijepilo nekoliko mrvica duhana. Lindsay se smije. Besramnice, govorim i s dva prsta primam kondom, ubacujui ga u Lindsayn pretinac za
-10-

NANA

rukavice. Od samoga mi se dodira napinju ivci i preokree eludac. Nikada nisam shvaala zato se kondomi pakiraju u te male paketie omotane celofanom. Izgledaju krajnje kliniki, kao neko sredstvo koje bi vam lijenik propisao za alergiju ili probavne smetnje. Nema eve bez gumice, govori Elody, naginje se i ljubi me u obraz, ostavljajui na njemu velik otisak ruiastog sjajila. Hajde, idemo, izlazim iz automobila prije nego to mi spaze crvenilo na licu. Profesor Shaw, koji predaje tjelesni, stoji pred dvoranom dok izlazimo iz auta i vjerojatno nam bulji u guzice. Elody misli da je posebno traio da mu kabinet smjeste pokraj enske svlaionice zato da bi mogao instalirati kameru i promatrati nas na raunalu dok smo na zahodu. emu bi mu inae raunalo uope sluilo? Predaje tjelesni! Sada me zbog njezinih teorija svaki put kad pikim u zahodu kod dvorane hvata paranoja. Mlade dame, pourite malo! dovikuje nam. Osim to predaje tjelesni, trener je kolske nogometne momadi, to je smijeno jer sam vjerojatno ne bi mogao pretrati ni dvadeset metara. Izgleda kao mor. ak ima i brkove. Nemojte da vas moram zapisati zbog kanjenja, dodaje. Nemojte da vas izlupam po dupetu, imitiram njegov neobino visok glas, zbog kojega ga Elody takoer proziva pedofilom. Elody i Lindsay se smiju. Samo jo dvije minute do zvona, otro nam dovikuje Shaw. Moda me uo. Zapravo me nije briga. Sretan nam petak, mrmlja Lindsay i hvata me pod ruku. Elody je izvadila mobitel iz torbe, pa u njegovoj sjajnoj pozadini gleda odraz svojih zubi, istei iz njih sjemenke sezama noktom na malom prstu. Koje sranje, guna, ne diui pogled. Totalno, dodajem. Petkom nam kola najtee pada jer su vikend i sloboda nadohvat ruke. Ubij me njeno. Nema anse, za ruku me stie Lindsay. Moja najbolja prijateljica ne smije umrijeti kao djevica. Nismo imale pojma, naime. Tijekom prva dva sata likovnog i amerike povijesti za napredne (oduvijek sam voljela povijest) dobivam samo pet rua. Nisam previe zabrinuta, iako mi ide na ivce to Eileen Choo dobiva etiri rue od svojega deka, Iana Dowela. Meni, primjerice, uope nije palo na pamet da takvo to traim od Roba, a i ne ini mi se potenim. Ljudi bi mogli pomisliti da ima vie prijatelja nego to ih doista ima. Na kemiji nam profesor Tierney daje nenajavljeni test, to je povelik problem jer, za poetak, ve etiri tjedna uope ne razumijem ono to nam zadaje za zadau (u redu, priznajem da sam se nakon prvoga tjedna prestala truditi), ali i Tierney se stalno prijeti da e nae loe ocjene dojaviti prijamnim odborima na fakultetima jer nas velik dio jo nije primljen ni na jedno sveuilite. Ne znam misli li ozbiljno ili samo nastoji maturante drati pod kontrolom, ali nikako ne elim da mi taj faist uniti izglede za upis na bostonsko sveuilite. Jo je gore to to sjedim do Lauren Lornet koja moda jedina u razredu ima manje pojma o kemiji nego ja. Moje su ocjene iz kemije, dodue, ove godine prilino dobre, ali tomu nije tako zato to sam odjednom proniknula tajnu interakcije protona i elektrona. Prosjek 5,0 odravam zahvaljujui Jeremyju Ballu, koji je mraviji od mene i iz usta mu uvijek smrdi po kukuruznim pahuljicama, ali mi doputa da od njega prepisujem zadae i testove. ak i neprimjetno pribliava svoju klupu
-11-

NANA

mojoj. No, danas sam, na nesreu, prije kemije otila na zahod i ondje proaskala s Ally uvijek se sastajemo u zahodu prije etvrtog sata jer ona ima biologiju u isto vrijeme kada ja kemiju pa sam na sat dola prekasno i vie nisam uspjela uhvatiti mjesto do Jeremyja. Tierney nam zadaje tri zadatka i toliko su mi nejasni da ne mogu ak ni smuljati odgovore. Lauren se pokraj mene nadvila nad papir i isplazila vrak jezika kroz zube. Uvijek to ini kad razmilja. Ono to je napisala pod prvim zadatkom izgleda mi skroz pristojno. Ustvari, svi joj odgovori izgledaju uredno i smisleno, a ne kao krabarije kakve ljudi obino piu kada muljaju i nadaju se da profesori nee primijetiti neznanje ako nadrobe dovoljno teksta (nikada ne uspijeva). Pada mi na pamet da je Tierney prologa tjedna Lauren odrao predavanje o tome kako mora neto uiniti glede svojih ocjena, pa se pitam nije li moda uila vie nego obino. Virim joj preko ramena i prepisujem dva odgovora. Prilino sam vjeta u prepisivanju: inim to suptilno, ali ne uspijevam prepisati trei jer Tierney vie: Jo samo triiiii minute! Objavljuje to vrlo teatralnim tonom, kao da sinkronizira crti, a zbog napora mu podrhtava podbradak. Lauren je, ini se, gotova i provjerava ono to je napisala, ali nagnula se nad papir i zaklonila mi pogled, pa ne uspijevam razabrati trei odgovor. Oima pratim kako kazaljka za sekunde putuje pola kruga oko sata. Dviiiiiije minute i triiiiiideset sekundi! objavljuje Tierney i ja se na to odluujem ubosti Lauren olovkom. Zbunjeno die pogled mislim da godinama s njom nisam progovorila ni rijei i u jednoj sekundi licem joj prelazi izraz koji nikako ne mogu definirati. Olovka., govorim joj neujno. Zbunjena je, pa baca zabrinut pogled prema Tierneyju, ali on je, sreom, zabio nos u udbenik. Molim? ape. Pokazujem joj svoju kemijsku, nastojei prenijeti poruku da joj je ponestalo tinte. Samo blesavo zuri u mene, pa je u jednom trenutku elim primiti za ramena i protresti. Dviiiiije minuuuute! vie Tierney i Laurenino se lice napokon ozari te se radosno smijei kao da je upravo otkrila lijek protiv raka. Ne elim biti bezobrazna, ali zbilja je gadno kada je netko istodobno treber i glup. Zato se onda uope trudi? Ako nisi genijalan pijanist koji svira Beethovena tako da svi umiru od divote, ako ne pobjeuje na natjecanjima iz pravopisa i ako ne upada na Harvard, emu treberaj? Dok Lauren kopa po torbi, prepisujem od nje i posljednji odgovor. ak gotovo i zaboravljam da sam je zatraila olovku, pa mi mora doapnuti da ju je pronala. Triiiiideset sekundi. Izvoli. Uzimam kemijsku i primjeujem da je na jednome kraju izgriena. Fuj. Usiljeno joj se smijeim i skreem pogled, ali ne prolazi ni sekunda kad mi ape: Radi li? Dobacujem joj pogled koji bi trebao znaiti da mi ide na ivce, ali ga ona tumai kao da nisam shvatila pitanje. Kemijska. Radi li? ape neto glasnije. Tierney na to glasno lupa udbenikom o stol i cijeli razred poskoi sa stolaca. Gospoice Lornet, prijekorno dobacuje. S kim to razgovarate tijekom testa? Licem joj se prelijeva arko crvenilo, panino pogledava mene, pa njega i oblizuje usnice. Ja ne govorim nita.

-12-

NANA

Samo sam... uspijeva tiho procijediti. Dosta, ustaje profesor, tako se mrano mrtei da mu usnice gotovo tonu pod bradu. Kria ruke na prsima i zbog njegova sam ubojita pogleda uprta u nju ve uvjerena da je se sprema gadno izgrditi, ali ne govori joj nita. Samo cijelom razredu objavljuje: Vrijeme je isteklo. Odloite olovke. Vraam Lauren kemijsku, ali ona je ne eli uzeti. Zadri je, kae. Ne treba, hvala, odvraam, pa joj, drei je samo s dva prsta, maem olovkom nad klupom. Ona pak samo kria ruke na leima. Ne, ozbiljno, zadri je, govori. Trebat e ti za biljeke na drugim satovima. Gleda me kao da mi nudi kakav udesan dar, a ne jeftinu, zabalavljenu kemijsku. Moda zbog izraza na njezinu licu, a moda zbog neega drugog odjednom mi pada na pamet kako smo svojedobno, u drugom osnovne, Lauren i ja na jednom izletu ostale same nakon to su svi drugi uenici odabrali partnera s kojim e hodati u redu. Morale smo se drati za ruke cijeli dan, svaki put kada bismo prelazili cestu, i dlanovi su joj uvijek bili znojni. Pitam se sjea li se toga. Nadam se da ne. Usiljeno se smijeim i bacam kemijsku u torbu. Smije mi se od uha do uha. Bacit u je im iziem iz uionice, naravno. Tko zna kakve se sve boletine prenose slinom. S druge strane, mama mi uvijek govori da svaki dan treba uiniti barem jedno dobro djelo, pa cijela ta epizoda moda i nije loa. Ja sam svoje za danas obavila.

SAT MATEMATIKE: JO JEDNA LEKCIJA IZ KEMIJE etvrti sat imamo takozvane vjetine preivljavanja, na kojima nas ue kako reagirati kada si dovoljno star da bi te prisilna fizika aktivnost mogla dovesti u opasnost (Elody smatra da bi se taj predmet, u interesu tonosti, trebao zvati ropstvo). Vjebamo prvu pomo, to znai da se pred profesorom Shawom drpamo s lutkama u prirodnoj veliini. Samo jo jedan pokazatelj njegove perverzije. Peti sat imam matematiku i Kupidi nam dolaze tek nekoliko sekundi nakon zvona. Jedna je odjevena u sjajan, crveni triko i na glavu je posadila vraje rogove, druga vie nalikuje na Playboyevu ili uskrsnu zeicu u visokim petama, a trea je odjevena kao aneo. Kostimi im nemaju veze s Valentinovim, ali, kao to rekoh, cilj takvog odijevanja jest dodvoravanje momcima iz viih razreda. Ne osuujem ih. I mi smo to inile. Ally je tako u prvom srednje dva mjeseca hodala s Mikeom Harmonom, koji je tada iao u etvrti razred, nakon to mu je dostavila valogram, a on joj rekao da joj guza super izgleda u tajicama. Prava ljubav, nema sumnje. Vraica mi prua tri rue: jednu od Elody, jednu od Tare Flute, s kojom se katkad druimo, a katkad ne, i jednu od Roba. Napadno odmatam karticu koja je omotana oko peteljke i pravim se posebno dirnutom porukom, iako u njoj samo pie: Sretno Valentinom Ljubim te, a zatim, neto sitnijim slovima: Si sretna sada? Ljubim te nije ba isto to i volim te, to si jo nikada nismo rekli, ali dovoljno je blizu. Prilino sam sigurna da e mi to rei veeras. Proli smo tjedan sjedili na njegovu kauu i odjednom se zagledao u mene te me toliko dugo promatrao da sam bila sigurna, apsolutno sigurna da e mi izjaviti ljubav, ali onda mi je samo rekao da pod odreenim kutom nalikujem
-13-

NANA

na Scarlett Johansson. Moja je poruka barem bolja od one koju je Ally lani dobila od Matta Wildea: Rue su crvene, tajne su skrivene, doi mi u krevet, plahte su oprane. Salio se, naravno, ali ipak. Krevet i oprane ak se ni ne rimuje. Iako sam mislila da su to svi valogrami koje u primiti toga dana, prilazi mi aneo i prua jo jedan. Sastoji se od doista prekrasne rue boje slonovae s ruiastim rubovima latica. Izgleda kao kakav fini sladoled. Predivna je, uzdie aneo. Podiem glavu i spazim kako netremice zuri u moju ruu. Uenici niih razreda rijetko se kad usuuju obratiti maturantima, pa mi to nekoliko sekundi smeta. Cura, osim toga, ne izgleda kao svi drugi Kupidi: kosa joj je toliko svijetla da je gotovo bijela i kroz kou joj se naziru tanke vene. Podsjea me na nekoga, ali nikako se ne mogu sjetiti na koga. Vidi da je promatram, pa se kratko i stidljivo smijei i obrazi joj se rumene. Zbog toga odmah izgleda bolje. Vie ne nalikuje na mrtvaca. Marian! Okree se prema curi odjevenoj u vraga. Nestrpljivo joj domahuje ruama koje jo nije uruila, pa se moja anelica pretpostavljam da joj je ime Marian trkom pridruuje ostalima. Sve tri odlaze iz uionice. Prelazim prstom preko rainih latica. Nevjerojatno su meke, poput zraka ili daha i dok ih dodirujem, odjednom dolazim k sebi i shvaam koliko je glupo to to sam pomislila. Otvaram poruku, oekujui da u u njoj pronai Allyn ili Lindsayn potpis (Lindsay mi obino pie poruke u stilu: Volim te do smrti, droljo), ali nailazim na stripovski crte debeloga Kupida koji zabunom strijelom pogaa pticu na grani. Uz pticu pie ameriki suri orao i ini se kao da e pasti na glave para koji pod granom sjedi na klupi, a koji je vjerojatno bio Kupidova prava meta. Kupid, pak, umjesto oiju ima pijane spirale i blentavo se smjeka. Ispod crtea stoji poruka: nemoj piti i voljeti. Nema nikakve sumnje da mi ju je poslao Kent McFuller. I inae crta stripove za Nezgode, kolski satiriki asopis, pa podiem glavu i pogledom ga traim po uionici. Uvijek sjedi u zadnjoj klupi slijeva i to mu nije jedina udna osobina ni navika. Naravno, gleda me i smijei se, pa mae, rukama oponaajui pokret napinjanja i odailjanja strijele iz luka prema meni. Napadno se mrtim, guvam poruku i bacam je u torbu, ali njemu to uope ne smeta. Fiksira me osmijehom, kao da mi pali kou. Profesor Daimler u meuvremenu obilazi uenike i skuplja domae zadae. Zastaje pokraj moje klupe i drago mi je zbog toga. Moram priznati da je upravo on razlog zato mi je drago to sam dobila etiri valograma na satu matematike: samo mu je dvadeset pet godina i silno je zgodan. Pomoni je trener enske nogometne momadi, uz Shawa, i uvijek mi ih je smijeno vidjeti zajedno jer su izgledom potpune suprotnosti. Daimler je visok, vii od 185 centimetara, uvijek je preplanuo i oblai se vrlo slino nama: u traperice, jakne od felpe i tenisice, a i sam je svojedobno pohaao nau kolu. Potraili smo ga jednom u starim godinjacima koje uvaju u knjinici te otkrili da je bio izabran za mistera maturalnog plesa. Na jednoj od slika koje smo pronali odjeven je u smoking, smijei se i grli neku curu, a ispod koulje mu viri ogrlica od konoplje. To mi se jako svidjelo, a jo mi se vie svia to i dan-danas nosi istu ogrlicu. Nije li ironino da je najzgodniji lik u naoj srednjoj koli profesor? Ba kao i uvijek, od njegova mi osmijeha neto poskoi u trbuhu. Prstima prolazi kroz raskutranu smeu grivu i istoga trenutka poinjem sanjariti o tome da su to moji prsti u njegovoj kosi.
-14-

NANA

Ve si dobila devet rua ? pita, a tek je 11.15? Svaka ast. to da kaem? Odgovaram mu najdraesnijim, koketnim glasom: Ljudi me vole. Vidim, odvraa i namiguje mi. Odmie nekoliko koraka od moje klupe, a onda mu dobacujem: Ali vi mi jo niste poslali ruu, profesore Daimler. Ne okree se, ali vidim da su mu se vrci uiju zaarili. Razredom se prolama hihot pa grohot, a mene preplavljuje zadovoljstvo kakvo uvijek osjeam kada uinim neto loe zbog ega neu biti kanjena, poput krae sitnica iz kolske menze ili opijanja na obiteljskom ljetovanju koje nitko ne primjeuje. Lindsay kae da e me Daimler jednoga dana tuiti zbog zlostavljanja, ali ja znam da nee. Mislim da mu se potajno sviam. To potvruje i injenica da se smijei kada se okree prema razredu. Nakon rezultata prolotjednog testa, govori, ini mi se da jo uvijek postoje neke nejasnoe vezane uz asimptote i limese. Naslanja se na stol i kria noge u glenjevima. Sigurna sam da mi ni uz jednog drugog profesora matematika ne bi bila tako zanimljiva. Do kraja sata me ignorira, gledajui me jedino onda kada podiem ruku u zrak. No, kada nam se oi ipak sretnu, cijelo mi tijelo zadrhti i zaklela bih se da i on osjea isto. Kent me presree nakon sata matematike. Dakle? pita. to misli? O emu? pravim se da ne znam o emu govori, iako znam da je rije o crteu i rui. No, Kent se samo smijei i mijenja temu: Ovaj sam vikend sam kod kue. Blago tebi. I dalje se smjeka. Veeras imam tulum. Dolazi? Dobacujem mu pogled. Nikada ga nisam shvaala. Zapravo, tonije je rei da ga ve godinama ne shvaam. U djetinjstvu smo bili vrlo bliski, ak bi se moglo rei da mi je bio najbolji prijatelj i s njim sam se prvi put poljubila, ali kada smo krenuli u vie razrede osnovne kole, odjednom se poeo mijenjati i postajao je sve udniji. Od prvog srednje, primjerice, stalno nosi sako, iako su svi koje posjeduje napola rasparani ili imaju rupe na laktovima. Vjeito je i u istim, pohabanim, crno-bijelim kariranim tenisicama, a kosa mu je toliko duga da mu ike stalno padaju preko oiju, poput zastora. Najgore je, meutim, to to na glavi stalno nosi kuglaku kapu. U kolu. Sve je to velika teta jer bi inae bio skroz zgodan, i u licu i u tijelu. ak i ispod lijevog oka ima draestan made u obliku srca. No, sve upropauje silnim udatvom. Ne znam jo kakvi su mi planovi... govorim neodreeno, ne bih li mu dala do znanja da u doi jedino ako ne iskrsne neto zanimljivije. Bit e super, kae, i dalje se smijeei. To je jo jedna stvar koja me u vezi s njim ivcira. Neprekidno se ponaa kao da je itav svijet predivan dar koji odmotava svakoga jutra. Vidjet u jo, kaem i uto spazim Roba kako na kraju hodnika skree u menzu. Ubrzavam korak, nadajui se da e Kent shvatiti poruku i ostaviti me na miru, ali i sama znam da nee. Ve je godinama zaljubljen u mene. Moda ak jo od onog prvog poljupca. Zastaje kao ukopan, vjerojatno mislei da u i ja stati, ali ne inim to. Djeli sekunde mi ga je ao i ini mi se da sam moda bila preotra, ali tada me jo jedanput zaziva i po samome tonu glasa znam da se i dalje smjeka.
-15-

NANA

Vidimo se veeras, dovikuje, pa zaujem kripu tenisica po linoleumu i po tome znam da je krenuo u suprotnom smjeru. Poinje i zvidukati, ali zbog sve slabijeg zvuka isprva ne razaznajem melodiju, a onda je prepoznajem. Zvidi pjesmu Sutra, jednu od glavnih iz mjuzikla Annie. Moju najdrau pjesmu kada mi je bilo sedam godina. Iako znam da nitko drugi u hodniku nee shvatiti o emu je rije, neugodno mi je i osjeam kako mi se vruina penje uz vrat prema licu. Uvijek tako neto izvodi i ponaa se kao da me poznaje bolje od bilo koga drugoga samo zato to smo se zajedno igrali u pjeaniku prije sto godina. Pravi se kao da od tada nije prolo deset godina i kao da se nita nije promijenilo, a promijenilo se sve. U tom mi trenutku vibrira mobitel, pa ga vadim iz stranjeg depa. SMS od Lindsay. Tulum kod Kenta Mcudaka veeras. Ide! Nekoliko trenutaka razmiljam, a onda teko uzdiem i odgovaram: Naravno. U menzi srednje kole Thomasa Jeffersona postoje samo tri obroka koji se smatraju prihvatljivima:
1. 2.

pecivo premazano krem-sirom pomfrit

3. sendvi koji si sam napravi na vedskom stolu a i to samo ako je s puretinom, unkom ili pileim prsima salame su potpuno neprihvatljive, a rostbif upitan, zbog ega mi je ao jer najvie volim s rostbifom).

Rob stoji uz blagajnu sa skupinom prijatelja, a u rukama mu je pladanj s golemom porcijom pomfrita. Jede ga svaki dan. Primjeuje me i kima glavom (ne snalazi se najbolje s osjeajima, kako svojim, tako ni mojim, pa odatle i ljubim te u poruci koju mi je poslao). udno je to. Prije nego to smo prohodali, Rob mi se toliko dugo i tako strastveno sviao da bi samo od jednoga njegova pogleda u meni sve zatreptalo i zavrtjelo bi mi se u glavi. Uope ne pretjerujem: katkad bi bilo dovoljno da pomislim na njega i toliko bih ustreptala da bih morala sjesti. No, otkad slubeno hodamo, s vremena na vrijeme obuzimaju me udne misli. Tako se, recimo, pitam zaepljuje li mu sav taj silni pomfrit krvne ile, isti li redovito zube koncem i pere li ikada iltericu Yankeesa koju stalno nosi na glavi. Zabrinuta sam zbog toga. Jesam li normalna? Mislim, sve cure ude za tim da hodaju s Robom Cokranom, a ja... Ne mogu porei da sam sretna. Jesam. No, dogaa se da samoj sebi moram nekoliko puta ponoviti razloge zbog kojih mi se ikada i svidio, kao da bih se ohladila kad se na to povremeno ne bih podsjetila. Sreom, takvih je razloga bezbroj: njegova krasna, crna kosa i tisue pjegica koje na njemu nekako ne izgledaju glupo. Glasan je, ali duhovit, svi ga znaju i vole, a pola cura u koli vjerojatno je zaljubljeno u njega. Izgleda dobro u sportskoj uniformi, a kada je umoran, oslanja mi se na rame i ondje bez problema zaspe. To mi je moda njegova najdraa osobina. Volim leati uz njega u tami i tiini te oslukivati otkucaje vlastitog srca. U takvim sam trenucima sigurna da sam zaljubljena. Ignoriram ga i stajem u red pred blagajnom da bih platila pecivo koje sam uzela. I ja se mogu praviti neuhvatljivom, ba kao i on. Zatim se upuujem prema maturantskom odjeljku. Ostatak je menze klasina, etverokutna prostorija i tono se zna gdje tko sjedi: uenici razreda za djecu s posebnim potrebama za prvim stolovima, onima najbliim uionicama, zatim slijede stolovi za uenike prvih razreda, pa oni za uenike drugih i treih. Na samome elu nalazi se maturantski odjeljak u obliku osmerokuta, sa svih strana obrubljenog prozorima. Nemamo nikakav poseban pogled odande prozori su okrenuti prema parkiralitu, ali ondje je ipak bolje nego za stolovima s kojih jedino moe gledati u blentavce kojima curi sos od jabuka niz bradu. Bez
-16-

NANA

uvrede. Ally ve sjedi za malim, okruglim stolom uz prozor. To nam je najdrae mjesto. Hej, sputam pladanj uz njezin, pa brojim rue u buketu koji je stavila na stol. Oho, dobila si ih devet, kaem, a zatim maem svojim strukom. I ja isto. Radi grimasu. Jednu ne raunam, kae. Poslao mi ju je Ethan Shlosky. Koja dosadna uhoda. Ma, ni ja ne raunam onu koju sam dobila od Kenta McFullera. Ali on te voooooooli, kae, napadno razvlaei glas O. Jesi li dobila Lindsayn SMS? Kopam sredinu peciva i trpam je u usta. Stvarno idemo na taj tulum? Navodno e netko donijeti bavu piva, kae Ally i u siunom zalogaju grize sendvi s puretinom. Naemo se kod mene nakon kole, moe? Pitanje je ustvari bespotrebno jer to ionako radimo svakoga petka: naruujemo hranu iz dostave, kopamo joj po ormaru, glasno putamo glazbu, pleemo i jedna drugoj posuujemo minku. Moe, kaem. Krajikom oka primjeujem da mi se pribliava Rob i u sljedeem trenutku ve sjedi na stolcu do mojega, naginjui se i usnicama mi dotiui lijevo uho. Mirie po kolonjskoj vodi Total, kao i uvijek. Miris me podsjea na aj od limuna koji je obiavala piti moja baka, ali mu to jo dosad nikada nisam rekla. Bok, Salamanta, kae. Vjeito mi izmilja takve nadimke. Salamanta, Samtasta, Smantana i slino. Jesi li dobila moj valogram? A jesi li ti dobio moj? Skida ruksak s ramena i otkopava ga. U njemu je est zguvanih rua, od kojih je jedna vjerojatno moja, a uz njih jo razabirem praznu kutiju cigareta, paket vakaa, mobitel i nekoliko majica. Nema knjiga ni biljenica. Rob ba nije dobar uenik. Od koga si dobio druge rue? zadirkujem ga. Od tvojih suparnica, odvraa i miga obrvama. Ma, ba si divan, dobacuje Ally. Ide li i ti veeras na tulum kod Kenta? Vjerojatno, odgovara Rob slijeui ramenima, kao da mu je strano dosadno. Odat u vam jednu tajnu: kada smo se jednom prilikom ljubili, otvorila sam oi i shvatila da su i njegove otvorene. Pritom ak nije gledao mene, nego mi je preko ramena odmjeravao prostoriju. Navodno e nabaviti bavu piva, ponavlja Ally. Glavna ala koju svi priaju o naoj koli jest ona u kojoj se tvrdi da te ovdje doista temeljito pripremaju za faks: mora mnogo uiti i ui mnogo piti. Prije dvije godine u New York Timesu je iziao lanak u kojem smo proglaeni jednom od deset najpijanijih javnih kola u Connecticutu. Nita nam drugo zapravo ni ne preostaje. Jedina su nam zabava trgovaki centri i tulumi po kuama, a ako emo potpuno iskreno, tako je i u ostatku zemlje. Moj tata esto govori da bi trebalo sruiti Kip slobode i umjesto njega postaviti golem trgovaki centar ili zlatne lukove McDonaldsa. Ljudi bi tada znali to tono mogu oekivati od Amerike. Ovaj... pardon?

-17-

NANA

Lindsay se stvorila za Robovim leima, stoji prekrienih ruku na prsima i tapka nogom. Sjedi na mojem mjestu, Cokran, govori, iako se samo pravi opasna. Rob i Lindsay oduvijek su dobri prijatelji. Ustvari, tonije bi bilo rei da se drue s istim ljudima, pa su postali prijatelji iz nude. O, pa ja se ispriavam, Edgecombeica, odgovara joj, ustaje i napadno se klanja dok ona sjeda. Vidimo se veeras, Robe, kae Ally. I dovedi prijatelje. Vidimo se poslije, Rob se naginje i zabija mi nos u kosu, govorei tihim, dubokim glasom. Nekada mi je od tog glasa svaki ivac u tijelu eksplodirao poput petarde, a sada mi je malo ljigav. Ne zaboravi, veeras je naa no, dodaje. Nisam zaboravila, odvraam, nadajui se da zvuim seksi, a ne uplaeno. Dlanovi mi se znoje i nadam se da me nee pokuati uhvatiti za ruku, to sreom i ne ini. Samo se saginje i na usnice mi utiskuje poljubac. Nekoliko se trenutaka ljubimo, a onda Lindsay stenje: Dajte, ljudi, ja ovdje jedem! i gaa me krumpiriem u rame. Moje dame, pozdravljam vas, govori Rob i odlazi nakrivljene kape. Potajno briem usta ubrusom jer mi je cijela donja polovica lica prekrivena Robovom slinom. Odat u vam jo jednu tajnu: oajno se ljubi. Elody kae da se bez veze ivciram i da su takve misli samo posljedica nesigurnosti zato to Rob i ja jo nismo zapeatili vezu seksom. Kae da u se, kada to uinimo, osjeati bolje i ja joj vjerujem. Ona se, uostalom, od svih nas najbolje razumije u te stvari. Upravo ona stie zadnja i im poloi pladanj na stol, bacamo se na njezine krumpirie. Pokuava ih obraniti i lupa nas po rukama, ali ba joj i ne uspijeva. Na stol polae i buket rua koje je primila do ruka. Dvanaest ih je. Osjeam blag ubod ljubomore, a oito ga osjea i Ally jer je odmah pita: to si morala uiniti da ih dobije toliko? Da, i s kime? dodaje Lindsay. Elody im plazi jezik, ali je zadovoljna to smo primijetile broj. U tom trenutku Ally spazi neto za mojim leima i pone hihotati. Psycho killer, quest-ce que cest4, pjevui. Sve tri se okreemo. Juliet Sykes ili, kako je u ali zovemo, Psiho upravo je dolutala u maturantski odjeljak. Kada kaem dolutala, vrlo precizno opisujem nain na koji se kree kao da stalno luta, kao da je nose sile izvan njezine moi i nadzora. U dugim, bljedunjavim prstima nosi smeu papirnatu vreicu, lice joj je zastrto pramenovima duge, blijedoplave kose, a ramena zgrena oko uiju. Veina je ljudi u menzi ignorira jer je potpuno neupadljiva i lako ju je zanemariti, ali Lindsay, Ally, Elody i ja poinjemo isputati jezive, kripave zvukove nalik na glazbu iz prizora ubojstva u filmu Psiho Alfreda Hitchcocka, koji smo prije nekoliko godina gledale kada smo sve etiri provele no kod jedne u kui (nakon filma smo spavale s upaljenim svjetlima). Ne znam uje li Juliet nae ruganje. Lindsay uvijek tvrdi da ne uje nita jer su joj glasovi u glavi preglasni da bi kroz njih doprli zvukovi vanjskoga svijeta, to se ini tonim jer Juliet istim sporim korakom prolazi kroz maturantski odjeljak i prilazi vratima koja vode do parkiralita.
4

Refren poznate pjesme grupe Talking Heads Psycho killer, doslovno prevedeno: Psihopatski ubojica, to je to? -18-

NANA

Uope ne znam gdje jede, ali gotovo je nikada ne viam u menzi. Nekoliko puta ramenom odguruje vrata jer je, izgleda, preslaba da bi ih otvorila iz prvoga pokuaja, a Lindsay na to pita: Je li dobila na valogram?, pa lie sol s krumpiria i trpa ga u usta. Ally kima glavom. Na biologiji. Sjedila sam iza nje. I je li ita rekla? Kae li ikada?. odvraa Ally, a zatim teatralno polae dlan na srce, kao da je silno povrijeena. Odmah nakon sata bacila je ruu u smee. Zamisli! Preda mnom! Lindsay je u prvom srednje nekako saznala da Juliet nije dobila nijedan valogram, pa je dodala poruku uz jednu od svojih rua i selotejpom je zalijepila za Julietin ormari. Na poruci je pisalo: Moda sljedee godine, ali vjerojatno ne. Od tada joj svake godine za Valentinovo aljemo ruu s istom porukom i to je, koliko znam, jedini valogram koji je ikada primila. Moda sljedee godine, ali vjerojatno ne. U drugim bi mi je okolnostima moda bilo ao, ali Juliet doista zasluuje nadimak Psiho. Nevjerojatna je udakinja. Pria se da su je roditelji jednom nali potpuno golu na cesti 84, gdje je u tri ujutro jahala na ogradi uz rubnik. Prole je pak godine Lacey Kennedy razglasila da je naila na Juliet u zahodu uz kabinet prirodnih znanosti, gdje je samo stajala pred zrcalom i neprekidno se gladila po kosi. Osim svega, Juliet uvijek uti. Ve godinama nije rekla ni rijei. Barem koliko ja znam. Lindsay je posebno mrzi. Mislim da su u osnovnoj ile u isti razred i da je mrzi jo odonda. Kad god spazi Juliet, pred licem prste sastavlja u znak kria, kao da bi se ova svakoga asa mogla pretvoriti u vampiricu i ugristi je za vrat. Upravo je Lindsay saznala da se Juliet popikila u vreu za spavanje na izviakom izletu u petom razredu i upravo joj je Lindsay dala nadimak Zlatni Tu, koji je Juliet pratio sve do srednje kole. Ljudi su je se klonili, tvrdei da smrdi po mokrai. Gledam kroz prozor i promatram Julietinu kosu, koja se na suncu prelijeva kao da je u plamenu. S obzora se pomaljaju mrani oblaci, poput mrlje s koje poinje oluja. Prvi mi put pada na pamet da zapravo ne znam kada je i zato Lindsay poela toliko mrziti Juliet i ve otvaram usta da bih je upitala, ali onda shvaam da su cure ve promijenile temu. ... pa bi se potukle, Elody dovrava reenicu, a Ally se smijulji. Umirem od straha, sarkastino odvraa Lindsay. Oito sam neto propustila. O emu priate? kaem. Elody se okree prema meni. Sarah Grundel uokolo pria da joj je Lindsay unitila ivot, govori, pa zastaje da bi ubacila krumpiri u usta. Ne daju joj da pliva u etvrtfinalu, a zna da joj je to sranje najvanije u ivotu. Sjeate li se kada je zaboravila skinuti plivae naoale nakon jutarnjeg treninga pa ih je nosila skroz do drugog sata? Vjerojatno sve trofeje dri na zidu u sobi, kae Ally. I Sam je to radila, je li tako? zadirkuje me Lindsay, gurkajui me laktom u rebra. Ponosno si uvala sve trofeje koje si dobila za igranje s konjiima. Ne mijenjaj temu, odmahujem rukom, dijelom zato to me zanima pria o Sari, a dijelom zato da bih svratila pozornost sa sebe i injenice da sam svojedobno bila smijena. U petom sam razredu, naime, provodila vie vremena s konjima nego s pripadnicima vlastite vrste. I dalje mi nije jasno zato je Sarah ljuta na Lindsay. Elody preokree oima i gleda me kao da mi eli rei da je moje mjesto za stolom s klincima
-19-

NANA

iz specijalnog razreda. Dobila je ukor zato to je po peti put u polugoditu danas zakasnila na domainstvo. I dalje je zbunjeno gledam, pa uzdie i dodaje: Kasnila je na domainstvo jer se morala parkirati na gornjem parkiralitu i vui se do ulaza... 354 metra! dovravamo sve etiri istodobno i poinjemo se smijati ko luakinje. Bez brige, Lindz, kaem. Ako doe do tunjave, kladit u se na tebe. Da, totalno smo uz tebe, dodaje Elody. Ali nije li udno to se dogaaju takve stvari? stidljivo govori Ally, tihim glasom koji puta samo kada eli rei neto ozbiljno. Mislim, to kako jedna stvar uzrokuje drugu. Da Lindsay, recimo, nije Sari ukrala parkirno mjesto... Nisam joj ga ukrala! prosvjeduje Lindsay. Poteno sam ga osvojila! Lupa dlanom o stol, pa Allyna Cola poskakuje na pladnju, prelijevajui se po krumpiriima. Zbog toga se opet poinjemo smijati. Ali ozbiljno vam govorim! Ally podie glas ne bismo li je ule. Sve je to nekako povezano, kao mrea. Opet si krala iz tatinog tajnog skrovita? pita je Elody. I na to odmah prasnemo u smijeh. Ve se godinama zezamo na raun Allyna oca koji radi u diskografskoj industriji. Samo je odvjetnik, a ne producent, menader ili glazbenik, pa iako neprekidno nosi odijela (ak i ljeti na bazen), Lindsay uporno tvrdi da je potajno haoman. Dok se previjamo od smijeha, Ally se crveni. Vi mene ba nikada ne sluate, ali se, ali joj se na licu ve pomalja smijeak. Uzima krumpiri i baca ga na Elody. Negdje sam proitala da ako jato leptira poleti u Tajlandu, to moe uzrokovati oluju u New Yorku. Naravno. I kad prdne, nestane struje u Portugalu, govori Elody i kroz smijeh baca krumpiri natrag na Ally. Tebi iz usta ujutro toliko smrdi da taj zadah sigurno pokree stampeda u Africi, u lice joj se unosi Ally. A ja ne prdim. Lindsay i ja se smijemo, a Ally i Elody se dobacuju krumpiriem. Lindsay ih pokuava upozoriti da se ne razbacuju savreno dobrom mau, ali toliko grohoe da joj rijei jedva izlaze iz usta. Kada napokon dolazi do zraka, govori: Znate to sam ja ula? Da ako dovoljno glasno kihne, pokrenut e se tornado u Iowi. ak i Ally na to prasne u smijeh i odjednom sve etiri kiemo, grohoemo, pa opet kiemo. Svi nas gledaju, ali ne marimo. Kihnuvi valjda milijunti put, Lindsay se naslanja u stolcu i kae: Trideset mrtvih u Iowi. Pedeset nestalih. Pucamo od smijeha. Lindsay i ja odluujemo markirati sedmi sat i otii u TCBY5. Ona bjei s francuskog, koji mrzi iz dna due, a ja s engleskog. esto markiramo sedmi sat jer smo u drugom polugoditu etvrtog razreda, pa se od nas, kao od maturantica, to gotovo i oekuje. Osim toga, profesorica Harbor, koja mi predaje engleski, ide mi strano na ivce. Stalno skree u besmislene digresije i kada mislima odlutam tijekom nastave, nikada ne znam to e me doekati kada povratim koncentraciju. S knjievnosti zaas skae na prie o donjem rublju u osamnaestom stoljeu,
5

TCBY Ui The Countrys Best Yoghurt (Najbolji jogurt u dravi) lanac je u kojemu se diljem Amerike prodaje smrznuti jogurt, desert nalik na sladoled -20-

NANA

potlaenosti Afrikanaca i praskozorju nad Grand Canyonom. Vjerojatno joj nije mnogo vie od pedeset godina, ali mislim da se ve pomalo gubi. Tako je poelo i u moje bake: misli su joj se uskomeale, brkala je uzroke i posljedice, toku A s tokom B. Dok je jo bila iva i kada bismo je posjetili, svaki bih put pomislila: nadam se da u umrijeti mlada. Eto vam definicije ironije, profesorice Harbor. Ili biste to radije nazvali pretkazanjem? Slubeno vam je za naputanje kolskog kampusa gimnazije Thomasa Jeffersona potrebna propusnica s potpisom roditelja i kolske uprave, premda to nije uvijek bilo tako. Maturanti su nekada mogli napustiti kampus kad god bi poeljeli, a jedini je uvjet bio da imaju slobodan sat. No, to je bilo prije vie od dvadeset godina, dok se srednja kola Thomasa Jeffersona jo nije diila etiketom najvee stope tinejderskih samoubojstava u zemlji. Pronala sam lanak o tome na internetu: novine Connecticut Post prozvale su nas srednjom samoubilakom. Jednoga se dana, naime, skupina uenika odvezla iz kampusa tijekom nastave i svi su se, jedan za drugim, survali s oblinjega mosta. Oito je bila rije o samoubilakom paktu. Nakon toga kolska je uprava zabranila naputanje kampusa tijekom nastave, osim u sluajevima kada uenici imaju posebnu dozvolu. Ako malo bolje razmislite o tome, odluka je prilino glupa. Kao da su, recimo, otkrili da klinci u kolu donose votku u bocama za vodu, pa su zbog toga svima zabranili da piju vodu. Postoji, sreom, i drugi nain naputanja kampusa kroz rupu u ogradu iza gimnastike dvorane, nedaleko od teniskih terena. Taj dio, inae, svi zovu puionicom jer se ondje okupljaju puai. U trenutku kada Lindsay i ja dolazimo onamo, meutim, nema nikoga, pa se provlaimo kroz ogradu i grabimo kroz umu, uskoro stiui do ceste 120. Sve oko nas nepomino je od hladnoe, pod koracima nam pucketaju smrznute granice, a dah nam se uzdie iznad glava u gustim, bijelim oblaiima. kola se nalazi oko etiri kilometra od centra Ridgeviewa, ako se to uope moe nazvati centrom, ali kojih petsto metara od kolskoga kampusa nalazi se potez otrcanih trgovina koji jednostavno zovemo potezom. Ondje je benzinska crpka, TCBY, kineski restoran u kojemu je Elody jednom dobila takvo otrovanje eluca da je povraala tri dana te bezlina trgovina s estitkama i ukrasima u kojima se prodaju ruiaste figurice balerina sa ljokicama i slina sranja. Lindsay i ja uputile smo se upravo onamo i svjesna sam da izgledamo udno dok stupamo uz rub ceste u suknjicama i najlonkama, otvorenih jakni ispod kojih izviruju majice obrubljene krznom. Na putu do TCBY-a prolazimo pokraj restorana Hunan Kitchen i kroz mutne izloge odjednom spazimo Alexa Limenta i Annu Cartullo kako se naginju nad nekakvom zdjelom. Oho! Vidi, vidi, pravi skandal! podignutih obrva uzvikuje Lindsay, iako je rije tek o poluskandalu. Svi znaju da Alex s Annom vara svoju curu, Bridget McGuire, i da to ini ve barem tri mjeseca. Svi osim Bridget, naravno. Bridget potjee iz predane katolike obitelji, lijepa je i izgleda nevjerojatno isto, kao da je prije koju sekundu dobro oprala lice vodom i sapunom. Navodno se uva za brak ili barem tako tvrdi, ali Lindsay ima teoriju po kojoj je zapravo prikrivena lezbijka. Anna Cartullo ide tek u trei srednje, ali ako su glasine o njoj tone, poevila se ve s najmanje etvoricom. Jedna je od rijetkih tinejderki u Ridgeviewu iji roditelji nemaju novca; majka joj je frizerka, a nisam sigurna ima li uope oca. ivi u otrcanom unajmljenom stanu nedaleko od poteza, a jednom sam od Andrewa Singera ula da joj soba vjeito smrdi po kineskim jelima od piletine. Doi, idemo ih pozdraviti, za ruku me grabi Lindsay. Povlaim je natrag. Pao mi je eer, alim se.

-21-

NANA

Evo ti ovo, ispod pojasa suknje vadi paketi bombona. Uvijek uza se nosi nekakve slatkie, kao da su droga, a ona narkoman, to vjerojatno i nije daleko od istine. Hajde, povlai me. Samo na trenutak. asna rije. Doputam joj da me odvlai prema restoranu i dok otvaramo vrata, nad njima se oglaava zvonce. Za pultom neka ena prelistava novine, na trenutak podie pogled, a zatim ga ponovno sputa kada shvaa da neemo nita naruiti. Lindsay odlazi ravno do Alexova i Annina odjeljka i naslanja se na stol. Alex i ona neka su vrsta prijatelja, to je odnos koji Alex ima s mnogim uenicima iz nae kole jer prodaje travu koju dri u kutiji za cipele pod krevetom. to se mene, pak, tie, s Alexom imam odnos kimanja glavom na hodniku, iako zajedno sluamo engleski, ali on se na satu pojavljuje jo rjee nego ja. Vjerojatno zato to se u to doba sastaje s Annom. Tu i tamo mi se zna obratiti s neim bezveznim, kao to je: Gadan je ovaj referat koji su nam zadali za sljedei tjedan, zar ne? ali to je otprilike sve. Hej, bok, pozdravlja ga Lindsay. Ide li veeras na Kentov tulum? Alexovo lice naglo prekrivaju crvene mrlje. Oito mu je neugodno to smo ga uhvatile s Annom, iako, tko zna moda je rije o reakciji na restoranske specijalitete. Ne bih se udila. Ovaaaj... Ne znam. Moda. Moram vidjeti... jedva uspijeva izustiti. Bit e genijalno, s posebnim oduevljenjem govori Lindsay. Hoe li dovesti i Bridget? Krasna cura. Prava je istina da i Lindsay i ja Bridget smatramo dosadnjakovikom. Uvijek je pretjerano vesela i nosi majice s glupim natpisima, kao to je: Ako nisi na elu kolone, prizor pred oima uvijek ti je jednak (ne izmiljam), ali Lindsay prezire Annu i jednom je u zahodu preko puta menze onome kojim se koriste ba svi uenici nae kole na svim zidovima napisala AC=JD, pri emu svi znaju da JD znai jeftina drolja. Ne mogu izdrati napetost za stolom, pa blesavo pitam: Piletina sa sezamom? pokazujui na meso u sivkastom umaku koji se zgruava u zdjeli izmeu dva kineska keksa s porukama i pokraj otune narane. Junetina u umaku od narane, odgovara Alex, sretan to je dobio priliku za mijenjanje teme. Lindsay mi dobacuje prijekoran pogled, ali ipak nastavljam. Pazite to jedete u ovom restoranu, govorim. Elody je jednom dva dana povraala zbog piletine koju je pojela ovdje. Ako je to uope bila piletina. Tvrdi, naime, da je u umaku pronala maju dlaku. Anna nato tapiima hvata ovei komad mesa i trpa ga u usta te vae uz napadan smijeak, usput mi pokazujui savakani sadraj. Nisam sigurna, ali mislim da mi namjerno eli zgaditi ivot. Odvratna pria, Kingstonice, govori mi Alex, ali se i smijei. Lindsay koluta oima, dajui nam svima do znanja da vie ne eli gubiti vrijeme na razgovor. Idemo, Sam, govori mi. Krade im kolai s porukom i otvara ga im izlazimo iz restorana. Poruka glasi: Sreu ete pronai daleko od bilo ijih oiju. Umirem od smijeha, a ona gri lice u grimasu gaenja, guva papiri i baca ga na tlo. Bez veze, kae. Duboko udiem svje zrak. Od smrada u tom restoranu uvijek mi je zlo, kaem i doista je tako. Kako i ne bi bilo kada cijelo mjesto vonja po ustajalom mesu, ueglom ulju i enjaku. Oblaci s obzora polako prekrivaju cijelo nebo i sve prekriva mutna nijansa sive.
-22-

NANA

Fuj, slae se Lindsay, simbolino se hvatajui za trbuh. Zna to bi mi sada dobro leglo? Golema porcija najboljeg jogurta u zemlji! kaem uz smijeak, s uitkom izgovarajui puno znaenje kratice TCBY. Tono to. Golema porcija najboljeg jogurta u zemlji, ponavlja Lindsay. Iako se obje smrzavamo do kosti, kupujemo dvostruku porciju smrznutog jogurta od okolade sa arenim mrvicama i komadiima okolade punjenim maslacem od kikirikija. Jedemo je na putu do kole, svako malo dahom grijui prste na rukama da ne bismo dobile promrzline. Pri prolasku pokraj kineskog restorana primjeujemo da ondje vie nema Alexa ni Anne, ali ih ponovno susreemo u puionici. Do osmoga sata ostalo nam je tono sedam minuta, pa me Lindsay odvlai iza teniskog terena da bi mogla zapaliti cigaretu i pritom ne sluati Alexa i Annu kako se svaaju. Izgleda, naime, kao da upravo to rade. Anna stoji pognute glave, a Alex je snano grabi za ramena i neto joj otro apue. Cigareta koju dri u ruci gori toliko blizu njezine bezline smee kose da sam gotovo potpuno sigurna da e svakoga trenutka planuti. Zamiljam je zapaljenu poput ibice. Lindsay baca cigaretu na do, a onamo bacamo i prazne aice jogurta, povrh smrznutog lia, zgaenih opuaka i najlonskih vreica dopola ispunjenih kinicom. Nemirna sam zbog predstojee veeri: jednako uplaena i uzbuena, kao kada zaujem grmljavinu, pa znam da e ve sljedeeg trenutka oblake proparati silna munja. Trebala sam ipak ostati na satu engleskog. Onda ne bih imala toliko vremena za razmiljanje. Razmiljanje, naime, nikome nije donijelo nita dobra, bez obzira na sve bajke kojima nam glavu o njemu pune profesori, roditelji i treberi iz grupe mladih znanstvenika. Obilazimo teniski teren te izbijamo na maturantski dio parkiralita. Alex i Anna i dalje stoje iza gimnastike dvorane. On pui ve drugu cigaretu i sada vie nema nikakve sumnje da se svaaju. Zbog toga me u tom trenutku preplavljuje zadovoljstvo: Rob i ja se, naime, gotovo nikada ne svaamo. Ili se barem ne svaamo oko vanih stvari. To je sigurno dobar znak. Nevolje u raju, govorim. Bilo bi tonije rei nevolje u kupleraju, ispravlja me Lindsay. Dok se probijamo kroz parkiralite za profesore, iz daljine spazimo profesoricu Winters, zamjenicu ravnatelja. Obilazi parkirane automobile te pokuava pronai puae kojima se ne da odlaziti do puionice, pa se skrivaju iza starih Chevroleta i Volva. Wintersica je u ratnom pohodu protiv puaa, navodno zbog toga jer joj je majka umrla od raka plua, emfizema ili tako neega. Ako vas uhvati da puite, bez ikakve e vas rasprave opaliti ukorom i obvezom ostajanja na dopunskoj nastavi petkom. Lindsay otvara torbu i poinje panino prekapati po njoj, brzo vadei kaugume i ubacujui dva komada u usta. Sranje, mrmlja. Ne moe ti nita samo zato to smrdi po cigaretama, govorim joj, iako to vrlo dobro zna. Mislim da samo voli stvarati napetost i dramatiku tamo gdje ih praktiki nema. Zanimljivo je to. ak i kada vrlo dobro znate da vam prijatelji glumataju, to im bez problema doputate i sudjelujete u njihovim igricama. Potpuno zanemaruje moju primjedbu, pue mi u lice i pita: Je li sve okej? Kao da si progutala tvornicu mentola, odgovaram. Wintersica nas jo nije zapazila. Obilazi redove parkiranih automobila i povremeno se saginje, kao da bi se itko normalan zavukao pod auto i ondje puio. Zbog takvoga je ponaanja vjerojatno i dobila nadimak Nikotinska gestapovka. Zastajkujem i pogledavam prema gimnastikoj dvorani. Alex mi nije osobito simpatian,

-23-

NANA

Anna jo manje, ali svi se uenici srednjih kola na svijetu dre zajedno kada je rije o sukobima s roditeljima, profesorima i policijom. To je jednostavno tako s jedne smo strane nevidljive crte mi, a s druge oni. Svi to znaju, kao to svi znaju kamo trebaju sjesti u menzi, s kim trebaju razgovarati i to se jede za ruak, iako nitko nije siguran kako je to nauio. Tako je oduvijek. Da se vratimo i upozorimo ih? pitam Lindsay, pa i ona zastaje, kiljei prema nebu, kao da duboko razmilja. Ma, tko ih ljivi, napokon odvraa. Neka se brinu sami za sebe. Zvono koje oznaava poetak zadnjega sata potvruje njezin zakljuak. Povlai me za ruku i podvikuje: Hajde, poimo! U pravu je, naravno. To dvoje ionako nikada nisu nita uinili za mene.

POVIJEST JEDNOG PRIJATELJSTVA Lindsay i ja sprijateljile smo se u sedmom razredu. Ona je odabrala mene i do dana dananjeg nisam sigurna zato. Nakon godina i godina silnoga truda uspjela sam se s drutvenog dna nekako dokopati sredine, a Lindsay je bila popularna od prvoga dana kole, kada se doselila ovamo. Te je godine bila voditeljica kolskoga cirkusa, kada smo za priredbu pripremali arobnjaka iz Oza, bez problema je dobila ulogu Dorothy, a kada smo u treem razredu izvodili Charlieja i tvornicu okolade, glumila je Charlieja. Sve vam je, dakle, jasno. Rije je o osobi ija sama nazonost opija i uz koju se osjeate kao da se Zemlja bre okree i sve se boje stapaju u dugu. Nikada joj to, naravno, nisam rekla. Zadirkivala bi me i tvrdila da joj se lezbijski upucavam. No, kako god bilo, tijekom ljeta prije poetka sedmog razreda Tara Flute nekolicinu nas je pozvala na kupanje u svojem bazenu. Beth Schiff cijelo se vrijeme pravila vana skaui bombe u duboki kraj bazena, nastojei privui pozornost na to da su joj u zadnjih nekoliko mjeseci grudi izrasle do koarice C, s ime se nije mogla mjeriti nijedna druga nazona djevojka. Taman sam bila ula u kuu neto popiti kada se odnekud pojavila Lindsay i obratila mi se sa sjajem u oima. Nikada prije nismo razgovarale. Moram ti neto pokazati, rekla je i zgrabila me za ruku. Dah joj je mirisao poput sladoleda. Odvukla me u Tarinu sobu gdje su sve cure ostavile torbe i odjeu. Bethina je torba bila ruiasta s ljubiasto izvezenim inicijalima i Lindsay ju je oito ve bila prekopala jer je spremno unula uz nju i jednim potezom izvukla prozirnu vreicu. Vidi ovo! zamahnula mi je pred licem. U vreici su bila dva tampona. Ni sama ne znam kako smo se na to odluile, ali ve sljedeeg trenutka trale smo kroz cijelu kuu i u svim kupaonicama otvarale ormarie i ladice, skupljajui sve tampone i uloke koje su Tarina majka i starija sestra drale u kui. Od sree mi se vrtjelo u glavi. Lindsay Edgecombe razgovara sa mnom! I ne samo to druimo se, zezamo, smijemo! Kada smo skupile sve to smo mogle, istrale smo na terasu i stale bacati tampone u bazen. Lindsay je usput vikala: Beth! Ovo ti je ispalo iz torbe! Dok su tamponi tonuli u bazen, deki su poeli panino izlaziti iz vode, kao da bi se mogli zaraziti kakvom boleu, a Beth je stajala na dasci za skakanje i drhtala, sva mokra i zgroena. Svi su ostali umirali od smijeha. Osjeala sam se kao kada su me roditelji u etvrtom razredu odveli u Grand Canyon i
-24-

NANA

nagovorili me da stanem na sam rub ponora da bi me slikali. Noge su mi se nekontrolirano tresle, kroz tabane su mi prolazili trnci i osjeala sam da mi cijeli tijelo udi za skokom u dubinu. Nikako nisam mogla prestati razmiljati o tome. Kada me mama napokon uslikala i kada sam se napokon odmaknula od ruba, prasnula sam u smijeh i neko se vrijeme nisam mogla zaustaviti. Na Tarinoj sam se terasi uz Lindsay osjeala upravo tako. Od toga smo dana Lindsay i ja najbolje prijateljice. Ally nam se pridruila poslije, nakon to su ona i Lindsay igrale u istoj momadi hokeja na travi izmeu sedmog i osmog razreda. Elody se, pak, u Ridgeview doselila u prvom srednje. Na jednom od prvih tuluma spetljala se sa Seanom Mortonom, u kojega je Lindsay bila zaljubljena est mjeseci i svi smo mislili da e je ubiti zbog toga. No, sljedeeg ponedjeljka u koli Elody se nala za naim stolom u menzi, hihoui i doaptavajui se s Lindsay kao da su oduvijek najbolje prijateljice. Drago mi je zbog toga. Elody je katkad smijena i nekad mi je neugodno zbog nje, ali mislim da je najbolja osoba u naoj grupici.

TULUM Nakon kole odlazimo k Ally. Dok smo bile mlae u prvom i drugom srednje katkad bismo cijelu veer ostajale ondje, prekrivale lica maskama od gline, naruivale hrpetinu kineskih specijaliteta iz dostave koje smo plaale novcem iz staklenke pokraj Allyna hladnjaka, u kojoj njezin otac uvijek dri kojih tisuu dolara u sitnom novcu. Takve smo veeri nazivale veerima proljetnih rolada i uvijek bismo se na kraju izvalile na golem kau, nogu isprepletenih pod velikim vunenim pokrivaem tonui u san pred filmovima na Allynu golemom televizoru u dnevnom boravku. Od treega razreda, meutim, nijednom nismo ostale ondje, osim moda one veeri kada je Matt Wilde napucao Ally, pa je toliko plakala da joj je sljedeeg jutra lice bilo nateeno poput krtiina. Prekapamo po Allynu ormaru zato da ne bismo na Kentov tulum morale otii isto odjevene kao za kolu. Elody, Ally i Lindsay posebno se trude oko mojega izgleda. Elody mi lakira nokte arkocrvenim lakom i ruke joj se toliko tresu da mi premazuje i dio koe na prstima, pa izgleda kao da sam ranjena, ali preivana sam da bi mi to smetalo. S Robom sam se dogovorila da emo se sastati kod Kenta, a u SMS-u mi je napisao: ak sam napravio krevet zbog tebe. Ally mi je odabrala odjeu: metalnozlatni top bez rukava koji mi je malo prevelik u prsima i cipele sa sumanuto visokim petama koje naziva cipelama za striptizete. Lindsay me minka, pjevuei ispod glasa i zapuhujui me zadahom votke iz usta. Sve smo etiri popile po dvije votke sa sokom od brusnice. Potom se zakljuavam u kupaonicu, a topli mi se trnci uzdiu od vraka prstiju do glave. Gledam se u zrcalo i nastojim dobro zapamtiti kako izgledam, ali nakon nekoliko trenutaka zurenja sve to vidim nekako mi je bezlino, kao da gledam potpuno nepoznatu osobu. Kao dijete esto bih se zakljuavala u kupaonicu i dugo se tuirala u vruoj vodi, sve dok se sva ogledala ne bi potpuno zamaglila. Zatim bih stala pred zrcalo i promatrala kako mi se obrisi lica polako naziru, pa zatim potpuno razbistruju. Svaki bih se put nadala da e mi se lice na kraju ukazati potpuno drugaijim, da u nekim udom postati ljepotica, da me tuiranje preobrazilo i usavrilo. No, svaki bi me put na kraju doekao isti prizor. Stojei pred ogledalom u Allynoj kupaonici, smijeim se i mislim: sutra u napokon biti drugaija.

-25-

NANA

Lindsay je opsjednuta glazbom, pa sastavlja popis pjesama za sluanje na putu do Kentova tuluma, iako mu je kua udaljena tek nekoliko kilometara od Allyne. U autu sluamo Dr. Drea i Tupaca, pa zatim na sav glas pjevamo uz Baby Got Back. Osjeam se neobino. Dok prolazimo ulicama kojima prolazim cijeli ivot i koje tako dobro poznajem da su mi ucrtane u pamenje ak i kad zatvorim oi, odjednom se osjeam kao da lebdim nad njima, kao da letim nad kuama, cestama, vrtovima i drveem, pa sve vie i vie, iznad restorana i ljekarni, iznad benzinskih crpki i kole, iznad nogometnog stadiona i njegovih tribina s kojih navijamo na svakoj utakmici. Odjednom mi se sve ini malenim i beznaajnim, kao da se svega to promatram tek prisjeam. Elody se dere ko luakinja. Uvijek se najbre napije. Ally je bocu s ostatkom votke ugurala u torbicu, a Lindsay je sjela za volan jer moe piti cijelu no, a da to na nju nema ba nikakvog utjecaja. Ve smo nadomak Kentove kue kada poinje kiiti, ali toliko blago da se doima kao da se zrak tek pretvorio u neto tei zastor vlage. Vie se ni ne sjeam kada sam zadnji put bila kod Kenta vjerojatno na proslavi njegova devetog roendana pa sam zaboravila koliko mu je kua daleko od ceste i koliko duboko u umi. Vozimo se prilaznim putem cijelu vjenost i pred sobom ne vidimo nita osim farovima rasvijetljenog ljunanog puteljka, suhih grana drvea koje izviru iz mraka te sitnih kapljica kie koje pred vjetrobranom blistaju poput dijamanata. Ovako obino poinju filmovi strave i uasa, govori Ally, namjetajui majicu. Iako smo Lindsay, Elody i ja posudile majice iz njezina ormara, ona je zadrala istu u kojoj je bila u koli, unato tomu to je upravo ona bila ta koja se isprva protivila kupnji crvene majice s krznenim obrubom. Jesi li sigurna da mu je kuni broj etrdeset dva? pita. Samo se jo malo moramo odvesti, odvraam, iako zapravo nemam pojma i ve se pitam nismo li prerano skrenule. Osjeam leptirie u trbuhu, ali nisam sigurna je li to u tom trenutku dobro ili loe. Drvee se uz puteljak nadvija sve blie i blie, u jednom trenutku dotiui automobilska vrata, pa se Lindsay poinje aliti da e joj to otetiti lak i kada se ve ini da smo se potpuno izgubile u mraku, izbijamo na proplanak s najveim i najljepim travnjakom koji sam ikada vidjela. Nasred travnjaka je kua. Golema kua. Nalikuje na dvorac od marcipana. Obrubljena je mnotvom balkona, sa svih strana okruena golemom verandom, a na bijelim prozorskim kapcima naziru se ukrasni reljefi koje ne mogu tono razabrati kroz tamu. Niega se od toga ne sjeam iz djetinjstva, ali sada mi se, moda zbog alkohola, ini da smo se nale pred najljepom kuom na svijetu. Nekoliko je trenutaka sve etiri utei promatramo. Polovica je kue u tami, ali s najgornjega kata kroz prozore dopire topla svjetlost, srebrno se odbijajui od travnjaka. Gotovo je jednako velika kao tvoja kua, Ally, govori Lindsay. ao mi je to je ita rekla. Kao da je rijeima razbila aroliju. Da. Gotovo, odvraa Ally, vadi votku iz torbe, naginje iz boce, kalje, podriguje i brie usta. Daj i meni malo, trai Elody, poseui za bocom. Ni sama ne znam kako, ali ubrzo se boca pojavljuje i u mojim rukama. I ja je naginjem. ista je votka ogavnoga okusa, poput boje za zidove ili benzina, ali im mi klizne niz grlo, preplavljuje me slatka omamljenost. Izlazimo iz auta, a svjetla s prozora na Kentovoj kui kao da mi namiguju svojim odbljeskom. Svaki mi se put pri ulasku na tulum eludac blago zgri, ali taj mi osjeaj nije neugodan. Potjee iz pomisli da je u sljedeih nekoliko sati svata mogue. Uglavnom se nikada nita ne

-26-

NANA

dogaa i najee se sve te veeri stapaju jedna u drugu, tjedni se pretau iz ponedjeljka u ponedjeljak, svi mjeseci postaju isti i prije ili poslije svi umiremo. No, na poetku veeri uvijek je sve mogue. Ulazna su vrata zakljuana, pa moramo obii kuu i ui na stranji ulaz, koji vodi do uskoga hodnika obloenog drvom, pa zatim do strmih, drvenih stuba. Nosnice mi ispunjava miris kojega se sjeam iz djetinjstva, ali nisam sasvim sigurna o emu je rije. ujem zvuk razbijanja stakla, netko vie: uvaj glavu, sad e eksplozija! i sljedeeg trenutka iz monih zvunika dopire: All MCs in the bouse tonight, if your lyrics sound tight then rock the mic6. Stube su tako uske da se uz ljude koji silaze s praznim plastinim aama za pivo probijamo jedna iza druge, a i tako se veina mora okrenuti leima prema zidu da bismo se mogli mimoii. Pozdravljamo tek nekolicinu, na ostale ne obraamo pozornost, iako nas svi, kao i uvijek, gledaju. To je jo jedna stvar koja mi se svia kod popularnosti ne mora uope obraati pozornost na ljude koji obraaju pozornost na tebe. Na vrhu stuba ulazimo u polumraan hodnik, osvijetljen tek razvuenim arenim lampicama za boino drvce. Vodi prema nizu meusobno povezanih prostorija, koje su sve ureene vrlo slino: prepune su udobnih trosjeda, tekih zavjesa i golemih jastuka i sve su krcate ljudima. Sve je nekako meko i prigueno: boje, rubovi, oblici, ljudi... jedino je glazba glasna i tutnjavom se probija kroz podove. Dosta ljudi pui, pa je sve obavijeno debelom plaviastom koprenom. Samo sam jedanput puila travu, ali sve mi izgleda napueno. Lindsay se naginje prema natrag i govori mi neto, ali zbog amora ne razabirem rijei. Potom se odmie i probija kroz guvu, a kada se okrenem, vidim da nema ni Ally i Elody. Srce mi poinje ubrzano lupati, a ruke mi se znoje i dlanovi me svrbe. Odnedavna me proganja nona mora u kojoj se nalazim usred gomile ljudi koja me gura slijeva nadesno, pa opet ulijevo. Lica ljudi iz gomile poznata su mi, ali sva su jezivo izobliena, pa sam tako u nekoliko navrata vidjela Lindsay s usnicama koje joj se tope s lica. Usput, nitko me od tih poznatih lica ne prepoznaje. Stajanje u gunguli Kentova tuluma nije ba isto kao i ta nona mora jer poznajem sve koji me okruuju osim nekoliko uenika treeg razreda i dvije djevojke za koje mislim da su iz drugog, ali cijela mi je situacija pomalo jeziva. Kad se ve iz oaja spremam pristupiti Emmi Howser, koja je potpuna koko i inae ni mrtva s njom ne bih prozborila ni rijei, netko mi s lea obavija ruke oko ramena i u nosnice mi prodire miris metvice. Rob. Vlanim mi usnicama dotie uho. Seksi Sammy. Gdje si se skrivala cijeloga mojeg ivota? Okreem se. Lice mu je arkocrveno. Pijan si, kaem i shvaam da sam to izgovorila otrije nego to sam htjela. Dovoljno sam trijezan, odvraa, pokuavajui, ali neuspjeno, podii jednu obrvu. A ti kasni. Lijeno se smjeka jednim kutom usnice. Izveo sam stoj na bavi. Tek je deset sati, govorim mu. Ne kasnimo. A i zvala sam te. Rukama pretrauje flis jaknu i traperice: Valjda sam negdje ostavio mobitel. Preokreem oima: Ti si najobiniji delinkvent. Svia mi se kad se tako ueno izraava, kae i podie drugi kut usnice. Sprema se poljubiti me, ali ja se okreem i pogledom traim prijateljice koje su nekamo nestale. U kutu prostorije zapaam Kenta, koji nosi kravatu i barem tri broja preveliku koulju tek
6

Rijei poznate pjesme Ali MCs njujorke hip-hop grupe Dujeous. -27-

NANA

napola uvuenu u hlae boje pijeska. Sreom, na glavi nema kuglaku kapu. Razgovara s Phoebe Rifer i oboje se neemu smiju. Ide mi na ivce to me jo nije primijetio. Nadam se da e podignuti pogled i dojuriti k meni kao to to obino ini, ali samo se naginje blie Phoebe, kao da nastoji bolje uti ono to mu govori. Rob me privija k sebi. Ostat emo samo sat vremena, moe? pita. Onda idemo. Ljubi me. Poljubac mu ima okus po pivu i cigaretama. Zatvaram oi i razmiljam o tome kako sam ga u estom razredu vidjela dok je ljubio Gabby Haynes te bila toliko ljubomorna da nisam mogla jesti dva dana. Pitam se izgledam li kao da uivam. Gabby je uivala i to se vidjelo. Razmiljanje o tome koliko je ivot neobian uvijek me oputa. Nisam jo ni skinula jaknu, ali Rob je raskapa i zavlai mi ruke oko struka i ispod majice. Dlanovi su mu znojni i veliki. Odmiem se i govorim: Nemoj tu, pred svima. Nitko ne gleda, odvraa i ponovno me privija uza se. Lae, naravno. Zna da nas svi gledaju. Vidi to. Nije zatvorio oi. Prstima mi prelazi preko trbuha, pa povlai rub grudnjaka. Nije ba spretan s grudnjacima, a zapravo ni s grudima. Ne znam ustvari to bi trebao initi, ali uvijek mi ih samo snano masira, veoma nalik na pregled dojki koji obavljam kod ginekologa. Jedan od njih dvojice, dakle, neto ini pogreno i, iskreno, mislim da to nije moj ginekolog. Priznat u vam i svoju najveu tajnu. Znam da bih trebala ekati sa seksom dok ne naie netko koga doista volim. Volim Roba kako i ne bih? Zaljubljena sam u njega ve godinama. No, to nije razlog zbog kojega sam odluila pristati na seks s njime. Pristala sam na seks zato to elim to napokon ve jednom obaviti, a i zato to se oduvijek pomalo bojim seksa, a dosta mi je ivota u strahu. Jedva ekam da se probudim uz tebe, govori mi u uho. Lijepo reeno, ali ne mogu se koncentrirati na rijei dok me tako pipka pred svima. Ipak, pada mi na pamet da nisam uope razmiljala o zajednikom buenju. Nemam pojma o emu bi ljudi trebali razgovarati jutro nakon to su se poseksali, pa zamiljam Roba i sebe kako leimo jedno pokraj drugoga u potpunoj tiini, ne dodirujui se i gledajui kako polako izlazi sunce. U Robovoj sobi nema zavjesa ni roleta, sve ih je poderao jedne veeri kada se kui vratio pijan i sada se ondje tijekom dana osjeam kao pod svjetlom reflektora. Odite u sobu! Odmiem se od Roba. Zbilja ste perverznjaci, govori Ally s grimasom gaenja. Pa, i ovo je soba, odvraa Rob i podie obje ruke, pokazujui prostor oko nas. Pritom mi prolijeva malo piva po bluzi, pa prosvjedujem tihim uzvikom. Oprosti, draga, slijee ramenima. U ai mu je ostao tek koji centimetar piva, pa se mrti i govori: Idem po jo. Da donesem i vama? Mi smo si donijele svoje pie, odvraa Ally i tapa torbu. Pametno, govori Rob i kaiprstom dotie sljepoonicu, zbog nespretnog si ga pokreta zamalo zabijajui u oko. Pijaniji je nego to mi se isprva inilo. Ally prekriva usta i smijulji se. Moj deko je kreten, govorim onoga trenutka kada odlazi. Da, ali zgodan kreten, ispravlja me Ally. To je kao da si rekla >zgodan mutant<. To ne postoji. Naravno da postoji, po sobi se ogledava Ally i pui usnice ne bi li izgledala privlanije.
-28-

NANA

Kamo ste uope nestale? Iznenauje me koliko mi sve smeta: to to su mi prijateljice nekamo nestale trideset sekundi nakon dolaska na tulum, to to je Rob pijan, pa ak i to to Kent i dalje razgovara s Phoebe Rifer, iako bi trebao biti ludo zaljubljen u mene. Naravno, ne elim da bude zaljubljen u mene, ali to je ve konstanta na koju sam se na udan nain naviknula. Otimam zato bocu iz Allynih ruku i otpijam povei gutljaj. Malo smo obile kuu. Nee vjerovati, ali na katu je barem sedamnaest soba. Mora to vidjeti! Dobacuje mi pogled, vidi grimasu na mojem licu, pa podie obje ruke u obrani: to je? Pa, nismo te napustile usred nedoije! Istina. Ne znam zato sam tako nadrkana. Gdje su Lindsay i Elody? pitam. Elody se zalijepila za Kolaia, a Lindsay se svaa s Patrickom. Zar ve? Hja, prvo su se tri minute ljubili, a u etvrtoj su se poeli svaati. To mi je smijeno, pa se smijem s Ally. Osjeam se neto bolje, ugodnije. Od votke mi glavu preplavljuje toplina, promatram pridolice i soba se malo okree. Svia mi se to, osjeam se kao da sam na vrlo sporome vrtuljku. Ally i ja odluujemo pronai Lindsay i spasiti je prije nego to svaa s Patrickom preraste u predstavu. Kua je toliko puna da se ini kao da se cijela kola pojavila na tulumu, ali oko nas se zapravo vrzma tek kojih sedamdesetak uenika. Ni na jednom ih se tulumu nikada ni ne pojavljuje vie. Tu su najpopularniji i srednje popularni maturanti, tu je Kent, koji se jedva dri pri dnu ove srednje skupine, ali je domain, pa mu se to tolerira. Zatim je tu nekoliko cool uenika treih razreda i dvoje-troje iznimno popularnih uenika drugih. Znam da bih ih trebala prezirati, kao to su i nas prezirali dok smo ile u drugi razred i pojavljivale se na maturantskim tulumima, ali jednostavno me nije briga. Ally im, meutim, u prolazu dobacuje ledeni pogled i glasno dobacuje: Drolje! Jedna se od njih, Rachel Kornish, navodno nedavno spetljala s Mattom Wiledom. Uenicima prvih razreda, naravno, ulaz uope nije doputen, a nisu se pojavili ni bezveznjaci s dna drutvene ljestvice. Nije toliko stvar u tome to bi im se ljudi rugali, iako bi se to vrlo vjerojatno dogodilo, nego u tome to ljudi iz te skupine nikada ni ne znaju za tulume, osim naknadno, kada nekoliko dana nakon njihova odravanja svi priaju o njima. Mnogo je takvih stvari za koje mi znamo, a oni ne znaju: ne znaju za tajni ulaz u gostinjsku kuu Andrewa Robertsa, ne znaju da je Carly Jablonski u garau dovukla hladnjak, pa se ondje moe rashladiti pivo, ne znaju da pipniari u baru Rockys ba pomno ne provjeravaju datum roenja na iskaznicama, a ne znaju ni da zalogajnica Mics radi cijeli dan i no te da se ondje moe pojesti najbolji, supermasni omlet sa sirom i keapom, savren za lijeenje pijanstva. U srednjoj koli, ini se, postoje dva odvojena svijeta, svaki se vrti oko svoje osi i meusobno se nikada ne dodiruju. Nije to loe. Ionako nam tvrde da bi nas kolovanje trebalo pripremiti za ivot u stvarnome svijetu. U Kentovoj je kui toliko malih hodnika i soba da se doima poput labirinta, a sve je puno ljudi i dima. Samo su jedna vrata zatvorena. Na njima je velik znak: ne ulazi i gomila udnih naljepnica na kojima piu poruke poput: Vizualiziraj uskovitlani graak i Poljubi me jer sam Irac. Nekako se uspijevamo dovui do Lindsay i Patricka, koji su se u meuvremenu pomirili. Nisam ni najmanje iznenaena. Sjedi mu u krilu, a on pui joint. U kutu je i Elody sa Steveom Doughom, koji se naslanja na zid, a ona plee, trljajui se o njega. Iz usta joj visi naopako okrenuta, nezapaljena cigareta i potpuno je raupana. Steve je jednom rukom pridrava da ne padne od pijanstva, ali inae ne obraa pozornost na nju, nego razgovara s Liz Hummer (kojoj je to pravo prezime, ali i vozi istoimenu marku automobila). Ponaa se kao da Elody uope nije u prostoriji, a na njezino zavodniko trljanje uope ne reagira.
-29-

NANA

Jadna Elody, kaem, ni sama ne znam zato, ali odjednom prepuna saaljenja za prijateljicu. Predobra je za njega. Ma, kurva, kae Ally, ali bez zlobe. Misli li da emo se ovoga sjeati? pitam, iako mi nije jasno odakle izvlaim rijei. Vrti mi se i osjeam se kao da e mi glava odletjeti s ramena. Misli li da emo se ovoga sjeati za dvije godine? Ja se ni sutra neu sjeati, smije se Ally, kuckajui po boci koju drim u ruci. U njoj je preostala tek etvrtina sadraja. Uope ne znam kada smo to sve uspjele popiti. Lindsay radosno skvii kada nas ugleda i uz blago teturanje ustaje s Patrickova krila. Grli nas kao da se nismo vidjele godinama i uzima mi bocu votke, otpijajui gutljaj s jednom rukom i dalje prebaenom preko mojega ramena. Laktom mi stee vrat. Kamo ste nestale? vie i toliko je glasna da je svi uju, usprkos glazbi i amoru drugih ljudi. Posvuda sam vas traila. Sere, istodobno govorimo Ally i ja. Traila si nas u Patrickovim ustima, je li? Smijemo se Lindsaynim laima, Elodynu pijanstvu, Allynoj opsesivnoj urednosti i mojoj nedrutvenosti. Netko otvara prozor da bi izvjetrio dim, pa rub prostorije zapljuskuje blaga kina izmaglica koja mirie po travi i svjeini, iako je zima. Potajno naslanjam ruku na prozorsku dasku i uivam u ledenom zraku i bockanju stotina kinih kapljica. Zatvaram oi i obeavam si da nikada neu zaboraviti taj trenutak: smijeh svojih prijateljica, toplinu gomile tijela i miris kie. Otvaram oi i istoga se trenutka koim od oka. Na vratima sobe stoji Juliet Sykes i zuri u mene. Ustvari, zuri u nas: u Lindsay, Ally, mene i Elody, koja je otila od Stevea i pridruila nam se. Juliet je podigla kosu u konjski rep i prvi joj put u ivotu vidim cijelo lice. Nevjerojatno je da se nala na tulumu, ali jo je nevjerojatnije koliko je lijepa. Velike su joj plave oi iroko razmaknute, jagodice poviene, kao u fotomodela, a koa savrena, porculanski bijela. Ne mogu je prestati promatrati. Ljudi je laktare i guraju se uz nju jer stoji na prolazu, ali ona se ne pomie. Samo stoji i zuri u nas. Ally se prva trgne i razjapljenih usta uspijeva procijediti: Koji je ovo...? Elody i Lindsay okreu se ne bi li provjerile u to tako zurimo i Lindsay u prvome trenutku od oka blijedi. Izgleda istinski prestraeno, to je vie nego udno, ali nemam vremena za razmiljanje o tome jer joj se ve sljedeeg trenutka licem prelijeva tamna nijansa ljubiaste i izgleda kao da e nekome otkinuti glavu. To je ve njezino prirodno stanje. Elody se poinje histerino smijati i previja se napola, prekrivajui usta rukom. Ne vjerujem, govori. Jednostavno ne vjerujem. Pokuava pjevati: Psycho killer, quest-ce que cest, ali previe smo zapanjene da bismo joj se pridruile. Sigurno znate one scene iz filmova u kojima netko neto kae ili uini, pa se uje zvuk kripanja ploe i potom zavlada smrtna tiina. U tome se trenutku ne dogaa ba to, ali ozraje je prilino slino. Glazba nije utihnula, ali kako su svi u sobi shvatili da na vratima stoji Juliet Sykes cura koja pia u krevet, udakinja i totalni psihopat te da prijekorno promatra etiri najpopularnije djevojke iz gimnazije Thomasa Jeffersona, tako su svi razgovori polako zamrli i preostao je samo priguen apat. apat se, meutim, iri prostorijom i odjednom se ini kao da ju je zahvatio vjetar ili golem val s oceana. Juliet Sykes napokon odstupa od vrata i ulazi u prostoriju. Polako se i samouvjereno upuuje
-30-

NANA

prema nama. Nikada mi dosad nije izgledala tako mirno i sabrano. Zaustavlja se tek koji metar od Lindsay. Ti si najobinija kuja, govori mirno, ali veoma glasno, kao da svoju tvrdnju eli priopiti svima u prostoriji. Oduvijek sam joj glas zamiljala visokim ili hrapavim, ali nije ni priblino takav. Dubok je i snaan, gotovo muki. Lindsay isprva ne uspijeva nita iscijediti iz grla, ali onda puca. Molim? pita prijeteim glasom. Juliet je od petog razreda nije ni pogledala u oi, a kamoli joj se obratila. O bilo kakvim uvredama nije bilo ni govora. ula si me, odvraa Juliet. Kuja. Zla si. Pokvarena. Zatim se okree k Ally: I ti si kuja. Pa k Elody: Kuja. Pa svraa pogled na mene. Zastaje tek na djeli sekunde, ali u tom mi se trenutku ini da joj u oima prepoznajem poznat bljesak. Taj bljesak, meutim, ve u sljedeem trenutku nestaje. I ti si kuja, govori mi. Sve smo u takvom oku da ne znamo to bismo joj odgovorile. Elody opet nervozno hihoe, tuca, pa zatim umukne. Lindsay otvara i zatvara usta, ali ne uspijeva procijediti ni rijei. Ally stie ake kao da se sprema Juliet opaliti po nosu. I ja sam bijesna, silno mi je neugodno, ali glavom mi se neprekidno vrzma pomisao: nisam znala da si tako lijepa. Lindsay napokon dolazi k sebi i unosi se Juliet u lice. Nikada je nisam vidjela tako bijesnu. Oi joj gotovo iskau iz duplji, a usta su joj se iskrivila kao da e zareati. Upravo je nevjerojatno koliko je izobliena i runa. Bolje kuja nego luakinja, sike, grabei Julietinu majicu. Toliko je ljuta da joj iz kutova usnica prska slina. Grubo je gura od sebe, pa Juliet tetura, zabijajui se u Matta Dorfmana. On je odguruje, pa sada nalijee na Emmu McElroy. Lindsay vie: Psiho! Psiho! i zatim imitira kripavu glazbu iz Hitchcockova filma. Jedan po jedan, pridruuju joj se svi u prostoriji, pa ve nakon nekoliko trenutaka svi viu: Psiho! i rukom oponaaju pokret noem u zraku. Usput odguruju Juliet naprijed-natrag. Ally je prva koja joj izlijeva au piva na glavu, ali ubrzo se i to iri na sve u sobi. Lindsay je prska ostatkom votke u lice, a kada se Juliet spotie i kree prema meni, sva zalivena i ispruenih ruku, grabim au s prozorske daske i zalijevam je pivom. Nisam bila ni svjesna da vritim sa svima ostalima, ali u tom trenutku shvaam da me ve boli grlo. Juliet mi, nakon to je zalijevam pivom, dobacuje vrlo udan pogled. Ne znam kako to objasniti, ali u njemu jasno prepoznajem saaljenje. Kao da je njoj ao mene. Ponestaje mi zraka, kao da me netko udario akom u trbuh, pa se bez razmiljanja bacam prema Juliet, svom je snagom gurajui prema natrag. Leima se zabija u policu s knjigama koja se zamalo rui na nju. Nekako povraa ravnoteu, okree se prema vratima i dok svi i dalje urlaju: Psiho!, bjei iz sobe. Na dovratku se mora progurati pokraj Kenta, koji je upravo stigao, vjerojatno zato da bi vidio zato svi vrite. Pogled mi se na trenutak sree s njegovim i iako ne mogu tono proniknuti to misli, sigurna sam da nije dobro. Skreem glavu. Neugodno mi je i vrue. Prostorijom se prolama val energije svi se smiju i ogovaraju Juliet, ali ja nikako ne mogu doi do daha i osjeam kako mi votka pali eludac i uzdie se prema grlu. Zaguljivo je, vrti mi se vie nego prije i jednostavno moram izii na zrak. Pokuavam se progurati kroz vrata, ali Kent mi staje na put. to se to, kvragu, dogodilo? otro me pita. Pusti me da proem, molim te. Nisam raspoloena za razgovore ni sa kim, posebice ne s

-31-

NANA

Kentom i njegovom glupavom kouljom. to ti je ta cura ikada skrivila? Kriam ruke na prsima. Aha. Jasno mi je, govorim. Psiho ti je frendica. Je li u tome problem? Kapci na oima mu se suavaju. O, pa, ba krasan nadimak. Jesi li ga smislila sama ili su ti prijateljice pomogle? Mii mi se s puta, uspijevam se progurati kroz vrata, ali me hvata za ruku. Zato? pita. Stoji mi toliko blizu da mu u dahu osjeam pepermint i jasno vidim made u obliku srca pod lijevim okom, iako mi je sve drugo u izmaglici. Gleda me kao da svim silama pokuava neto shvatiti i to je gore od svega ostalog to se dogodilo veeras, ukljuujui Juliet, njegovu ljutnju, pa ak i osjeaj da u se svake sekunde ispovraati. Pokuavam mu otresti ruku s nadlaktice. Ne moe samo tako hvatati ljude za ruku, govorim mu. Ne moe mene samo tako hvatati. Imam deka. Ne deri se, odvraa. Samo pokuavam... Sluaj me, Kente, govorim, napokon se izvlaei iz njegova stiska. Svjesna sam da govorim preglasno i prebrzo, znam da zvuim histerino, ali ne mogu si pomoi. Ne znam to te mui, ali znam da nikada neu hodati s tobom, okej? Nikada, ni za milijun godina ne bih izila s tobom, pa me prestani oblijetati. Mislim, ja ti ak i ne bih trebala znati ime. Rijei mi nekontrolirano izlaze iz grla, ali mi se pritom ini kao da me gue. Odjednom ostajem bez zraka. Netremice me promatra, a zatim mi se jo blie unosi u lice. Pomiljam da me moda eli poljubiti i srce mi na trenutak staje. No, samo se naginje do mojega uha i govori: Mene ne moe zavarati. Nema ti pojma o meni, naglo i drhtavo uzmiem. Ne zna ti nita! Podie ruke u zrak kao da se predaje i odmie unatrag. Ima pravo. Nemam pojma o tebi. Okree se i pri odlasku mrmlja jo neto. Molim? to si rekao? Srce mi tako bubnja u prsima da mi se ini kao da e eksplodirati. Okree se i dobacuje mi jo jedan pogled. Rekao sam hvala Bogu! I ja se okreem, ali u drugome smjeru, prieljkujui da nisam posudila Allyne cipele s visokim potpeticama. Hodnik se okree zajedno sa mnom i moram se uhvatiti za rukohvat da ne bih pala. Dragi ti je u kuhinji, s lea mi dobacuje Kent. Povraa u sudoper. Preko ramena mu pokazujem srednjak. Ne okreem se da bih provjerila gleda li za mnom, ali imam vrlo snaan osjeaj da ne gleda. ak i prije nego to silazim niza stube i odlazim u kuhinju da bih provjerila je li ono to je Kent rekao za Roba istina znam da se veeras ipak nee dogoditi ono to smo planirali. Razoaranje i olakanje udaraju me takvom silinom da se moram oslanjati na zid dok silazim niza stube, koje mi pod nogama izmiu, kao da e propasti. Veeras se nee dogoditi ono emu sam se nadala. Sutra u se probuditi ista kao i danas, svijet e mi izgledati isto kao i danas, nita se nee promijeniti u mojim doivljajima, svi e mirisi, okusi i boje ostati jednaki. Grlo mi se stee i oi peku i u tom mi se trenutku ini da su za sve to krivi Kent i Juliet. Nakon kojih pola sata zabava pomalo jenjava. Netko je strgnuo boine lampice sa zida u hodniku, pa sada vijugaju podom poput zmije i osvjetljavaju nakupine praine u kutovima. Osjeam se neto bolje, dola sam k sebi. Uvijek postoji sutra, rekla mi je Lindsay kada

-32-

NANA

sam joj kazala za Roba, pa to stalno ponavljam u sebi, kao da je rije o mantri. Uvijek postoji sutra. Uvijek postoji sutra. Provela sam dvadeset minuta u kupaonici, prvo perui lice, a zatim se ponovno minkajui, unato tomu to su mi ruke nemirne, a lice mi se u zrcalu stalno muti. Svaki put kad se minkam, sjetim se svoje majke jer sam je kao dijete znala gledati kako se naginje nad zrcalom i minka prije izlaska s ocem. To me umiruje. Uvijek postoji sutra. Ovo je doba noi koje najvie volim. Veina ljudi spava, pa se ini kao da svijet pripada meni i mojim prijateljima, kao da osim nas nitko i nita drugo ne postoji. Sve je drugo u tami i tiini. Odlazim s Elody, Ally i Lindsay. Na tulumu je sve manje ljudi, ali jo se uvijek teko probiti do izlaza. Lindsay to, meutim, ipak nekako uspijeva jer se gura uz rijei: Pardon, maknite se, imamo enskih problema. Prije nekoliko smo godina na jednome koncertu otkrile da se ljudi ni zbog ega nee tako brzo razmaknuti kao kada izjavi da mora proi zbog enskih problema. Kao da se boje da bi se mogli zaraziti. Na putu do izlaza prolazimo uz parove koji se ljube po kutovima i uz rukohvat na stubama, a iza jednih zatvorenih vrata dopire prigueno hihotanje. Elody lupa akom po vratima i vie: Bez rukavice nema ljubavi! Lindsay se okree i neto joj ape, pa odmah prestaje, dobacujui mi pogled pun aljenja. Najradije bih im svima rekla da doista ne marim za to to smo Rob i ja propustili priliku, ali preumorna sam da bih ita objanjavala. Kroz odkrinuta vrata kupaonice vidimo Bridget McGuire, koja sjedi na rubu kade i plae s glavom zabijenom u dlanove. to joj je? pitam, nastojei se izboriti s osjeajem da se gubim u vlastitoj glavi, a rijei koje izgovaram odjekuju kao iz daljine. Prekinula je s Alexom, za lakat me prima Lindsay. Izgleda mi trijezno, ali zjenice su joj goleme, a ostatak oiju krvav. Nevjerojatno! Saznala je da je Nikotinska gestapovka uhvatila Alexa i Annu zajedno u puionici, a Bridget je mislila da je otiao lijeniku. Zbog glasne glazbe ne ujemo Bridgetine jecaje, ali ramena joj se tresu i sva se gri. I bolje joj je bez njega. Gad. Svi su oni gadovi, dodaje Elody i podie au s pivom, usput malo prolijevajui. Mislim da ak i ne zna o emu Lindsay i ja razgovaramo. Lindsay joj uzima au iz ruke i odlae je na jedan od stolia u hodniku, povrh pohabanog primjerka Mobyja Dicka. Usput uzima i u dep trpa keramiku figuricu pastira kovrave plave kose i iscrtanih trepavica. Uvijek to ini. Uvijek neto krade iz kua u kojima se odravaju tulumi. Ukradene predmete naziva suvenirima. Valjda mi se nee ispovraati po tenku, apue mi i glavom pokazuje na Elody. Rob se u prizemlju zavalio na kau, ali me uspijeva uhvatiti za ruku dok prolazim, pa me pokuava povui na sebe. Kamo e? pita me promuklim glasom i zamuena pogleda. Daj, pusti me, odgurujem ga. I on je kriv za lou veer. Ali trebali smo... govori i odmahuje glavom, stiui oi. Da ti mene moda ne vara? Ne priaj gluposti, odvraam. Najradije bih cijelu veer prevrtjela unatrag, zapravo, najradije bih unatrag prevrtjela posljednjih nekoliko tjedana, sve do veeri kada je Rob naslonio bradu na moje rame i rekao mi da bi htio spavati sa mnom. Najradije bih se vratila do tog spokojnog trenutka dok smo sjedili u sobi, samo pod plaviastim svjetlom utianog televizora i samo uz zvukove njegova disanja. Najradije bih se vratila u tu veer, dok su mi roditelji spavali na katu i kada sam ga pogledala i odgovorila mu: I ja s tobom.
-33-

NANA

Vara me! Znao sam, ustaje s kaua i razjareno se ogledava oko sebe. U kutu spazi Chrisa Harmona, svojega najboljeg prijatelja, koji s nekim razgovara i glasno se smije, pa se bijesnoga lica i teturavo upuuje prema njemu. Ti si taj s kojim me cura vara, je li tako, Harmone? urla i gura Chrisa, koji se spotie i zabija u policu s knjigama. Jedna se porculanska figurica rui i razbija u komadie, a u pozadini neka djevojka vriti. to ti je? Jesi lud? govori Chris i skae na Roba, pa se odjednom hvataju u klin, silovito se kreui po prostoriji, ruei, sve pred sobom, stenjui i viui. Rob nekako uspijeva Chrisa sruiti na koljena, pa se ubrzo obojica rue na pod, a djevojke podvikuju i i miu im se s puta. U trenutku kada se uspijevaju dokotrljati do ulaza u kuhinju, netko im dovikuje: Pazite na pivo! Hajdemo, Sam, govori mi Lindsay, primajui me za ramena. Pa, ne mogu ga samo tako ostaviti, odvraam, iako najradije bih. Nee mu se nita dogoditi. Vidi, ve se smije. U pravu je. Chris i Rob ve su prestali s tunjavom, lee na podu i umiru od smijeha. Naljutit e se na mene, kaem i znam da Lindsay zna kako ne govorim samo o tome to ga ostavljam samog na tulumu. Na brzinu me grli i govori: Sjeti se to sam ti rekla, a zatim poinje pjevati: Samo pomisli na novi dan i sve e brige postat samo san...1 eludac mi se na trenutak gri jer mislim da mi se ruga, ali odmah shvaam da je rije samo o sluajnosti. Lindsay me nije poznavala dok sam bila mala djevojica, tada nije ak ni razgovarala sa mnom. Ne zna da sam se zatvarala u sobu i putala glazbu iz mjuzikla Annie, na sav glas pjevajui pjesmu Sutra sve dok mi roditelji nisu priprijetili da e me izbaciti na ulicu. Pjesma mi se, meutim, iste sekunde uvlai u misli i znam da u je sada pjevuiti danima. Sutra, o sutra, volim te, sutra. Sutra je, kada malo bolje razmislim, doista lijepa rije. Skroz usran tulum, govori Ally dok mi prilazi s druge strane. Znam da to govori samo zato to na njemu nije bilo Matta Wildea, ali ipak mi je drago. Kia se spustila mnogo jae nego to sam oekivala. Nekoliko trenutaka samo stojimo pod trijemom i gledamo kako nam se dah pretvara u oblake, obavijajui si tijela rukama zbog studeni. Zbilja je hladno, a s krovova se voda slijeva u mlazovima. Christopher Tomlin i Adam Wu bacaju prazne boce u umu i svako malo iz mraka se zauje zvuk razbijena stakla. Odjekuje kroz no poput pucnja iz pitolja. Ljudi se smiju, vrite i kroz kiu tre po travnjaku, a pljusak je toliko snaan da sve oko nas izgleda kao da se rastae. Prvi su susjedi predaleko da bi zbog buke pozvali policiju, a travnjak kao da je izrovan i prepun dubokih blatnih rupa. Iz daljine dopiru svjetla automobila koji prolaze cestom broj 9. Hajdemo! Tri! vie Lindsay i Ally me povlai za ruku. Trimo, vritimo, pljusak nas zasljepljuje i slijeva nam se niz jakne, u cipele mi ulazi blato i opet, sve se rastae pod snanom kiom. U trenutku kada stiemo do Lindsayna auta, ve sam potpuno zaboravila na to kako mi je grozno zavrila veer. Sve etiri grohotom se smijemo, potpuno smo mokre i promrzle, ali i ivahne, razbuene kiom i hladnoom. Lindsay jaue zbog mokrih otisaka na konim sjedalima i blata koje unosimo u auto, Elody je preklinje da svratimo do Micsa na omlet sa sirom i ali se zbog toga jer ja uvijek sjedim na suvozakom sjedalu, a Ally zahtijeva da ukljuimo grijanje jer e inae na licu mjesta umrijeti od upale plua.
-34-

NANA

Tako vjerojatno i zapoinjemo s razgovorom o umiranju. ini mi se da je Lindsay dovoljno trijezna i da moe voziti, ali ipak primjeujem da niz onaj grozan puteljak do ceste vozi bre nego to bi trebala. Drvee uz put sablasno se nadvija nad automobil, poput prikaza koje zavijaju s vjetrom. Evo to ja mislim, govorim dok Lindsay uz kripu mokrih guma skree na cestu broj 9. Sat uz volan pokazuje 12:38. Mislim da trenutak prije smrti svatko od nas jo jedanput proivljava svoje najbolje trenutke. Najbolje to ti se ikada dogodilo i najbolje to si ikada uinio. Kad su me primili na Duke! govori Lindsay i podie jednu ruku s volana, stiui je u pobjedniku aku. Kada sam se prvi put poljubila s Mattom Wildeom, odmah dodaje Ally. Elody uzdie i naginje se prema naprijed, poseui za iPodom: Dajte, pustite neku glazbu prije nego to se ubijem. Daj mi cigaretu, zahtijeva Lindsay i Elody na aru svoje pali drugu i prua joj je. Lindsay sputa prozor nekoliko centimetara i odmah nas zapljuskuje ledena kia. Ally prigovara da joj je hladno. Elody na iPodu pronalazi i puta Splinter Fallacyja zato to joj je dosta Allyna kenjkanja i eli je provocirati, Ally joj govori da je gadura, otkopava pojas i naginje se prema naprijed, pokuava dohvatiti iPod, Lindsay vie da joj netko gura lakat u lea kroz sjedalo, cigareta joj ispada iz usta i pada meu noge, pa psuje i otresa ar sa sjedala dok se Ally i Elody bore oko iPoda. Ja ih pokuavam nadglasati i podsjeam ih kako smo u svibnju pijane pokuavale na travi ostaviti otisak anela, a brojke na satu se mijenjaju, pa sada pokazuju 12:39. Gume blago kliu po mokroj cesti i kabina je puna cigaretnoga dima nalik na plaviaste sablasti. Onda odjednom neto bijelo zabljesne pred farovima, Lindsay vie, ali ne razabirem to moda sranje, a moda sklanjaj se i ve u sljedeem trenutku auto slijee s ceste u umu. Ui mi para stravian zvuk kripanja metala, auto se svija napola i nosnice mi ispunjava dim. Pitam se je li Lindsay ugasila cigaretu i onda... Onda umirem. Trenutak smrti uaren je i buan, prepun strane boli kakvu nikada nisam mogla ni zamisliti: plameni lijevak ree me napola, ari me i pri. Jeziv je i prodoran poput vriska. A zatim sve nestaje. Znam da e neki od vas pomisliti da sam moda to i zasluila. Moda nisam trebala poslati onu ruu Juliet. Moda je nisam smjela zaliti pivom na tulumu. Moda nisam smjela prepisivati od Lauren. Moda se nisam smjela onako ponaati prema Kentu. Neki e od vas moda pomisliti da sve to zasluujem jer sam s Robom htjela ii do kraja. Zato to nisam htjela ekati. No, prije nego to me osudite, razmislite. Je li ono to sam uinila doista tako strano? Tako strano da zasluujem umrijeti? I tako strano da zasluujem tako bolnu smrt? Je li ono to sam uinila doista toliko gore od svega to ine drugi ljudi? Je li toliko gore od svega to ste vi uinili u ivotu? Razmislite malo.

-35-

NANA

Drugo poglavlje
Sanjam kako padam. Znam da padam, iako u snu ne postoji ni gore ni dolje, nema zidova, stropa ni poda, samo hladnoa i tama. Uasnuta sam i elim vrisnuti, ali kada otvorim usta, nita se ne dogaa. Ako nastavim padati zauvijek i ako nikada ne padnem, je li to doista pravi pad? Mislim da u padati zauvijek. Kroz tiinu se odjednom probija zvuk. Isprva tih i slabaan, polako se pojaava sve dok ne postaje poput metalne otrice. Probija zrak, probija mi ui, ree me napola... i onda se budim. Budilica mi zvoni ve dvadeset minuta. est je sati i pedeset minuta. Pridiem se u krevetu i odgurujem poplun. Sva sam u jednoj vodi, iako je u sobi hladno. Grlo mi je suho i strahovito sam edna, kao da sam upravo pretrala sto kilometara. Ogledavam se po sobi i na trenutak mi se ini da je mutna i da prizor nije onakav kakav bi trebao biti. Kao da je netko iscrtao obrise moje sobe na prozirnoj foliji i zatim je poloio oko mene, ali ne sasvim precizno. Crte i soba sasvim se ne poklapaju. No, onda mi sunce obasja sobu, svjetlo u njoj se mijenja i sve mi opet izgleda normalno. Odjednom se prisjeam svega to se dogodilo sino i u glavi mi poinje bubnjanje. Tulum, Juliet Sykes, svaa s Kentom... Sammy! Vrata moje sobe otvaraju se, udaraju o zid, a kroz njih utrava Izzy, gazei preko svih mojih biljenica, odbaenih traperica i majice Victorije Secret. Neto nije kako bi trebalo biti, neega se loeg prisjeam, ali prije nego to uspijevam dokuiti ega, Izzy mi skae na krevet i grli me. Ruke su joj vrue, a jedan dlan svija u aku oko zlatnog lania s privjeskom u obliku ptice koji uvijek nosim oko vrata jer mi ga je darovala baka. Mama kae da mora ustati, govori mi. Iz usta joj mirie po maslacu od kikirikija, a tek kada je uspijevam otresti sa sebe, shvaam koliko drhtim. Subota je, kaem. Uope se ne sjeam kako sam sino stigla kui, nemam pojma to se dogodilo s Lindsay, Elody i Ally, a pri samoj pomisli na prethodnu no hvata me munina. Izzy hihoe kao da je poludjela i skae s kreveta, jurei prema vratima. Nestaje niz hodnik i ujem je kako vie: Mama, mama, Sammy ne eli ustati. Pritom moje ime izgovara Fammy. Nemoj da ti ja doem gore, Sammy, iz kuhinje mi dovikuje mama. Sputam stopala na pod i zbog hladnoga se dodira s parketom umirujem. Dok sam bila mala, cijela bih ljeta leala na podu jer tata nije htio ukljuiti klimatizaciju. Jedino sam se tako uspijevala osvjeiti, pa i sada dolazim u iskuenje da uinim isto. Osjeam se kao da imam groznicu. Rob, kia, zvuk razbijanja boca u umi... Mobitel se oglaava zvukom poruke i naglo me prene iz razmiljanja. SMS od Lindsay: Pred kuom sam. Gdje si? Brzo zaklapam poklopac mobitela, ali u oi mi upada datum: petak, 12. veljae. Jueranji dan. Jo jedan zvuk. Jo jedna poruka. Nemoj da zbog tebe zakasnim na proslavu Valentinova u koli, kozo!!! Odjednom imam osjeaj kao da se kreem kroz vodu ili da sam u besteinskom stanju. Kao da samu
-36-

NANA

sebe promatram iz daljine. Pokuavam ustati s kreveta, ali eludac mi se preokree takvom silinom da klecavih koljena jurim prema kupaonici, sigurna da u se svakoga trenutka ispovraati. Zakljuavam vrata, putam vodu nad umivaonikom i kadom, pa se naginjem nad zahodsku koljku. eludac mi i dalje poskakuje, ali nita se ne dogaa. Auto, proklizavanje, vritanje... Jueranji dan. Iz hodnika dopiru glasovi, ali voda iz slavina toliko uti da ih ne razabirem. Tek kada netko zalupa na vrata, uspravljam se i viem: to je? Izlazi iz kupaonice, vie Lindsay. Moja ju je mama oito pustila u kuu. Nema vremena za tuiranje. Otvaram vrata tek nekoliko centimetara i vidim je kako stoji u hodniku, debele zimske jakne zakopane do grla, bijesna i nestrpljiva. Drago mi je to je vidim. Izgleda normalno, poznato. to se dogodilo sino? pitam. Na trenutak se mrti, a zatim odgovara: Da, oprosti to te nisam ponovno nazvala, ali razgovarala sam s Patrickom do tri ujutro. Ponovno nazvala? udim se. Ne, mislila sam na... izio je zbog toga jer mu starci idu u Acapulco bez njega, preokree oima. Siroe. asna rije, Sam, deki su ko kuni ljubimci. Treba ih samo hraniti, malo pomaziti i strpati u krevet. Zatim se naginje blie odkrinutom prostoru izmeu vrata i zida: A kad smo ve kod kreveta... jesi li uzbuena zbog onoga to ti se sprema veeras? Molim? Nije mi uope jasno o emu govori. Njezine mi rijei prolaze kroz ui neprimijeene, stopljene jedna u drugu. Rukom vrsto stiem stalak za runike jer imam osjeaj da u se svakoga trenutka sruiti. Nad kadom iz slavine ve dugo pljuti vrua voda, pa je cijela kupaonica ispunjena parom koja muti zrcalo i vlai ploice. Ti i Rob, nekoliko piva i flanelski pokrivai, smije se. ista romantika. Moram se istuirati, pokuavam zatvoriti vrata, ali gura lakat kroz procijep, odguruje ih i ulazi u kupaonicu. Jo se nisi istuirala? odmahuje glavom. A, ne. Nema anse. Morat e to danas preskoiti. Zavre slavinu nad kadom, prima me za ruku i odvlai u hodnik. Mora se ipak malo naminkati, kae. Izgleda usrano. Runo si sanjala? Tako neto. Imam minku u Tenku, kae, otkopava jaknu i kroz rasporak izviruje krzno s ruba majice koju je odjenula zbog Valentinova. U tom trenutku imam neodoljivu potrebu sjesti na pod i prasnuti u smijeh, ali moram se suzdrati. Ne mogu samo tako poludjeti dok me Lindsay pouruje da se spremim. Hajde, obuci se, govori i iz depa izvlai mobitel, vjerojatno aljui SMS Elody da emo zakasniti. Nekoliko me trenutaka promatra, a zatim se okree. Nadam se da Robu ne smeta kada cure malo smrde, hihoe, a ja navlaim majicu s krznom, suknju i izme. Opet.

-37-

NANA

IZGLEDAM LI DEBELO U OVOJ LUAKOJ KOULJI? Kada se Elody nakon ulaska u auto naginje prema naprijed, dohvaa kavu i zapuhuje me mirisom svojega parfema, odnosno spreja za tijelo s mirisom maline koji uporno kupuje u Body Shopu, iako je iziao iz mode u sedmom razredu sve mi je toliko poznato da moram zatvoriti oi jer bih se inae onesvijestila. Pod sputenim mi je vjeama, meutim, jo gore. U mraku mi se ukazuje predivno, toplo svjetlo s prozora na Kentovoj kui i vidim te prozore kako nestaju u retrovizoru dok autom odmiemo niz puteljak obrubljen crnim granama sablasnog drvea. Osjeam miris paljevine. ujem Lindsayno vritanje. eludac mi se preokree od nagloga skretanja i kripanja guma... Sranje. Brzo otvaram oi. Lindsay je upravo naglo trznula volanom kako bi izbjegla vjevericu na cesti. Baca cigaretu kroz prozor, a vonj dima u mojim se nosnicama udvostruuje. Nisam sigurna miriem li ga sada ili ga se tek prisjeam od juer. Zbilja uasno vozi, smije se Elody. Pazi, molim te, mrmljam, grevito se drei za sjedalo. Bez brige, po koljenu me tapa Lindsay. Neu dopustiti da umre kao djevica. Oajniki im objema elim sve ispriati, pitati ih to mi se to dogaa, ali ne znam kako bih zapoela. Imale smo prometnu nesreu nakon tuluma na koji jo nismo ni otile. Mislila sam da sam sino poginula. Mislila sam da sam poginula veeras. Elody vjerojatno misli da utim zato to sam zabrinuta zbog predstojee veeri s Robom, pa me s lea grli preko sjedala i naginje se prema naprijed. Nita se ne brini, Sam. Sve e biti u redu. Nije to nita komplicirano, nita tee od vonje biciklom. Pokuavam se nasmijeiti, ali ne mogu. ini mi se kao da je od trenutka kada sam otila u krevet matajui o Robu i njegovim rukama na sebi prola cijela vjenost. Zbog pomisli na njega sada osjeam tupu bol, grlo mi se stee i jedva ekam da ga vidim, da mi se opet nasmijei kutkom usnica ispod kape Yankeesa, pa ak i udim za njegovom prljavom jaknicom od felpe, koja uvijek pomalo vonja po mukome znoju, ak i neposredno nakon pranja. Nita tee od jahanja konja, Lindsay ispravlja Elody. Bit e prvakinja konjikog turnira, sigurna sam, Sammy. Stalno zaboravljam da si se bavila jahanjem, govori Elody, skida poklopac s plastine ae i pue u vruu kavu. Davno, kaem brzo, da me Lindsay ne bi stigla zadirkivati. Kad mi je bilo samo sedam godina. Da me sada pone zezati, vjerojatno bih se rasplakala. Nikada joj nisam uspjela objasniti zato sam toliko voljela jahanje. Najdrae bi mi bilo kada bih sama odjahala u umu, posebice u jesen, kada je sve svjee i zlatno, s liem u vatrenim bojama i mirisom zemlje. Uivala sam u tiini, oputalo me kada ne bih ula nita osim postojanog topota kopita i tekoga konjskog disanja. Nije bilo zvonjave telefona. Nije bilo smijeha. Nije bilo glasova. Nije bilo kua. Nije bilo automobila. Sputam sjenilo nad vjetrobranom kako bih sklonila oi od odbljeska, pa u ogledalcu spazim
-38-

NANA

kako mi se Elody smijei. Moda bih joj trebala rei to mi se dogaa, pomislim, iako znam da neu. Mislila bi da sam luda. Svi bi to mislili. utei gledam kroz prozor. Jutro je mutno, suneva svjetlost slaba, kao da se zlatna kugla jedva dovukla nad obzor, prelijena da bi se tako rano umivala. Sjene su otre i iljate poput igala. S telefonskog stupa istodobno polijeu tri vrane i odjednom im se arko elim pridruiti: poletjeti, vinuti se u visine i promatrati kako se tlo poda mnom udaljava kao pri polijetanju zrakoplova. Letjeti sve vie i vie, gledati kako se pogled poda mnom saima i postaje poput papirnate figurice origamija ili plonoga crtea jarkih boja. Glazbenu podlogu, molim, govori Lindsay, pa pregledavam njezin iPod sve dok ne pronalazim Mary J. Blige. Zatim se naslanjam u sjedalu i nastojim ne razmiljati ni o emu osim o glazbi i ritmu. Ne zatvaram oi. Kada napokon skreemo na prilaz parkiralitu, neto mi je bolje, unato tomu to Lindsay psuje, a Elody se ali to e zbog jo jednog kanjenja dobiti ukor jer su prole ve dvije minute od zvona. Sve se doima tako normalnim. Otprije znam da Emma McElroy petkom u kolu dolazi od Evana Danziga i, kako sam i pretpostavila, upravo se provlai kroz rupu u ogradi. Peter Kourt, kao i svakoga dana, nosi tenisice Nike Air Force 1, iako je na njima toliko rupa da se tono vidi koju je boju arapa toga dana navukao na noge. Upravo prolazi kraj mene i uri prema glavnoj zgradi, a arene mi arape bljete pred oima. Zbog svih se tih poznatih, uobiajenih sitnica osjeam mnogo, mnogo bolje i pada mi na pamet da je itav jueranji dan, ba sve to se zbilo samo san. Dug, udan i neugodan san. Lindsay obilazi maturantska mjesta na donjem parkingu, iako vie nema anse da se ugura onamo, ali ini to uvijek, kao to neki ljudi odlaze u crkvu. Neto mi zatitra u trbuhu dok prolazimo pokraj treeg mjesta od teniskog terena, na kojemu je parkiran smei Chevrolet Sare Grundel s naljepnicom plivake ekipe srednje kole Thomasa Jeffersona i jednom manjom, na kojoj pie: SMOI SE. Glavom mi prolazi da je uspjela uhvatiti zadnje slobodno mjesto na donjem parkiralitu zato to smo mi zakasnile, pa zabijam nokte u dlan i ponavljam si kako sam jueranje dogaaje samo sanjala. Nita se od ovoga jo nije dogodilo. Ne mogu vjerovati da sada moramo hodati 354 metra, duri se Elody. A nisam obukla jaknu. Tko ti je kriv kada iz kue izlazi polugola, odvraa joj Lindsay. Pa veljaa je! Nisam znala da u morati hodati po otvorenom. Na putu do gornjeg parkiralita prolazimo pokraj nogometnog stadiona, koji je u ovo doba godine sasvim sme, tek s nekoliko stidljivih mrljica trave. Koji je ovo deja vu, kae Elody. Kao da smo opet u prvom srednje. Ja cijelo jutro imam deja vu, izlijee mi iz usta prije nego to se uspijevam zaustaviti i odmah se osjeam bolje, sigurna da je upravo deja vu objanjenje mojega udnog stanja. Aha, mislim i da znam zbog ega, Lindsay podie ruku do sljepoonice, pretvarajui se da priziva duboku koncentraciju. U sjeanje ti se sigurno vraaju sve one druge prilike kada je Elody bila ovako naporna prije devet ujutro. Daj, uti, Elody se naginje prema naprijed i lupa Lindsay po ruci, pa se obje smiju. I ja se smijeim. Lake mi je. Cijela pria oko deja vu ini mi se smislenom. Jednom sam s roditeljima u Coloradu tako otila na izlet u planine, do nekog predivnog vodopada u umi. Penjali smo se uz prastare borove, a nad glavom su nam se rojili oblaci nalik na eernu vatu. Izzy jo nije
-39-

NANA

hodala, pa ju je tata nosio na leima u nosiljci i cijelo je vrijeme debeljukaste ruice podizala u zrak, kao da eli dohvatiti oblake. Kada smo stigli do vodopada i dok smo promatrali kako se voda pri padu na kamen pretvara u pjenu, odjednom mi se uinilo kao da sve to ne gledam prvi put. Sve mi je bilo poznato: miris narane koju je gulila moja mama i odraz ume u jezeru. Bila sam jednostavno sigurna da sam to ve jednom proivjela. Kada sam to rekla roditeljima, smijali su se. Podsjetili su me na to koliko sam se alila na planinarenje do vodopada i zakljuili da nema anse da bih na bilo to slino pristala i po drugi put. No, kako god bilo, i tada sam, ba kao i sada, bila sigurna da ponovno proivljavam neto to sam ve proivjela. Ajoooj, odjednom uzvikuje Elody i baca se na pretraivanje svoje torbe. Prevre kutiju cigareta, dvije prazne boice sjajila za usnice i jednu maskaru. Umalo sam zaboravila da imam dar za tebe. Baca mi kondom preko naslona suvozakog sjedala, a Lindsay pljee i skakue u sjedalu dok ga podiem s krila. Bez rukavice nema ljubavi? pitam uz usiljen smijeak. Elody se naginje prema naprijed i ljubi me u obraz, ostavljajui na njemu otisak ruiastog sjajila. Bit e sjajna, malena. Ne zovi me malena, kaem i trpam prezervativ u torbu. Izlazimo iz automobila i toliko je hladno da me oi peku i suze. Zanemarujem sve crne misli i u sebi ponavljam: ovo je moj dan, ovo je moj dan, ovo je moj dan. Nita mi drugo ne pada na pamet.

SVIJET SJENKI Negdje sam jednom proitala da se deja vu pojavljuje kada vam dvije strane mozga obrauju informacije pri razliitim brzinama. Desna polovica neto uspije obraditi nekoliko sekundi prije lijeve ili obratno. Nikada nisam bila osobito zainteresirana za znanost, pa ni taj lanak nisam ba najbolje shvatila, ali tako bi se neim mogao objasniti neobian osjeaj podvojenosti koji me obuzima. Kao da se svijet podijelio napola. Ili kao da sam se ja podijelila napola. Imam, naime, dojam da postoje dvije verzije mene: prava ja i odraz, samo to nikako ne uspijevam razbrati koja je koja. Svaki deja vu koji sam dosad imala proao bi, naime, za najvie pola minute. Ali ovaj ne prolazi. Sve je isto kao i dan prije. Eileen Choo razdragano skvii nad ruama koje dobiva na prvome satu i Samara Philips joj govori: Zbilja te voli. Prolazim pokraj istih ljudi u isto vrijeme, Aaron Stern i danas prolijeva kavu po cijelom hodniku, a Carol Lin i danas vie na njega. ini to, dapae, potpuno istim rijeima: Dobro, jesi li ti u djetinjstvu pao na glavu? i to mi je smijeno, ak i drugi put. Unato tomu to se osjeam kao da sam poludjela. Unato tomu to bih radije vritala nego se smijala. No, jo su mnogo udnije sitnice koje su se od jueranjeg dana promijenile. Sarah Grundel, primjerice. Dok hitam na drugi sat, vidim je kako stoji uz ormarie na hodniku, na prstu vrti plivake naoale i razgovara s Hillary Hale. U prolazu uspijevam nauti djelie razgovora:

-40-

NANA

... tako uzbuena! Dodue, trener kae da bih mogla jo ubrzati za pola sekunde... Jo su dva tjedna do polufinala, uspjet e. Stajem kao ukopana. Sarah shvaa da zurim u nju i vidi se da joj je neugodno zbog toga. Rukom namjeta kosu i povlai suknju koja joj se spustila na bokove, a zatim mi mae. Bok, Sam, kae i ponovno povlai suknju. Vi to... duboko udiem da ne bih zamucala i ispala totalni idiot. Vi to razgovarate o plivakom polufinalu? Da, ozari se Sarah. Hoe li doi gledati? ak i u pomaknutom stanju u kakvome se nalazim pada mi na pamet da mi postavlja doista glupa pitanja. Nikada u ivotu nisam bila ni na jednom plivakom natjecanju, a pomisao na to da sjedim na hladnim, ljigavim ploicama te gledam Saru Grundel dok se bacaka po vodi u kupaem kostimu jednako mi je primamljiva kao i specijaliteti onog ogavnog kineskog restorana Hunan Kitchen. Jedina kolska sportska priredba na koju sam ikada otila nekoliko je vanih nogometnih utakmica, a ni njih uope nisam mogla pratiti. Lindsay bi svaki put donijela pljosku s alkoholom koji bismo popile na tribinama, pa mi je moda zbog toga sve u magli. Mislila sam da se nee natjecati, svim se silama trudim zvuati nehajno. Ljudi priaju da si zakasnila... i da se trener naljutio, pa... Ljudi priaju? O meni? pita me razrogaenih oiju, kao da sam joj upravo darovala dobitnu sreku na lutriji. Oito je jedna od onih koji smatraju da nema loega publiciteta. Ma, vjerojatno sam neto pogreno ula, brzo dodajem i odjednom se sjetim da sam pri dolasku u kolu vidjela njezin auto na maturantskom parkiralitu. Vruina mi navire u lice. Naravno! Nije zakasnila u kolu. Trener se nije naljutio. Natjecat e se u polufinalu. Danas nije morala pjeice silaziti s gornjeg parkiralita. To se dogodilo juer. Srce mi bubnja u sljepoonicama i elim to prije pobjei od svih. Je li ti dobro? pita me Hillary, s vrlo udnim pogledom u oima. Jako si blijeda. Da. Nita strano. Neto sam krivo sino pojela, odvraam i jednom se rukom oslanjam na ormarie. Sarah poinje priati o tome kako se jednom otrovala hranom iz trgovakog centra, ali vie je ne sluam, nego odlazim, iako mi se tlo pod nogama ljulja i propada. Deja vu. Nema drugog objanjenja. Ponovim li to dovoljno esto, moda i povjerujem. Toliko sam uzrujana da zaboravljam na Ally, koja me eka u zahodu odjela za prirodne znanosti. Ulazim u jedan odjeljak, sputam poklopac na koljku i sjedam, tek napola sluajui ono o emu brblja. Na pamet mi pada neto o emu je profesorica Harbor priala tijekom jedne od svojih suludih digresija. Platon je, rekla je, imao teoriju da je itav svijet, sve to u njemu vidimo samo sjenka na zidu peine. Stvaran svijet, onaj koji baca sjenku, nije nam vidljiv i sada mi se ini da je bio u pravu. Osjeam se kao da sam okruena sjenkama, kao da ivim u svijetu koji je tek odraz neega to je nastalo prije njega. Hej! Slua li ti mene? Allyno lupanje po vratima naglo me prene iz misli, pa podiem glavu i na zidu ugledam ispisano AC = JD. Netko je ispod sitnijim slovima dopisao: Vrati se u kupleraj, droljo. Rekla si da e uskoro morati kupovati grudnjake na odjelu za trudnice, kaem automatski. Nisam je sluala. Barem ne ovaj put. Pitam se zato se Lindsay sputala ak do ovoga zahoda da bi ispisala taj grafit po zidovima.

-41-

NANA

Mislim, zbog ega joj je to ba toliko vano? Ve je to napisala nekoliko desetaka puta u zahodu preko puta menze, a u taj zahod zalaze svi. emu jo i ovaj? Nije mi jasno ni zato joj je Anna toliko mrska i dok razmiljam o tome, sjetim se da ne znam ni kada je i zato poela tako mrziti Juliet Sykes. udno kako nekoga moe dobro poznavati, a da pritom ne zna ba sve o toj osobi. Uvijek sam mislila da kad-tad ljude upoznaje do kraja. Ustajem, otvaram vrata, pokazujem na grafit i pitam Ally: Kada je Lindsay ovo napisala? Nije to bila Lindsay, preokree oima. Netko je samo pokupio njezinu foru. Zbilja? Aha. Netko je istu stvar napisao i po zidovima enske svlaionice. Najobinije imitatorice. Podie kosu u konjski repi i tipka se za usnice da bi nabubrile. Fakat su jadne, kae. togod mi uinimo, odmah nas moraju kopirati. Da, jadno, ponavljam i prelazim prstom preko grafita. Slova su debela i crna, poput glista ispisanih trajnim markerom. Na trenutak se pitam dolazi li Anna u taj zahod. Trebale bismo ih tuiti za povredu autorskih prava, nastavlja Ally. Zamisli samo! Dvadeset dolara svaki put kad nas netko kopira. Obogatile bismo se zaas. Smije se. Hoe pepermint? prua mi otvorenu limenu kutiju bombona. Iako je djevica i ostat e djevica jo neko vrijeme jer je opsjednuta Mattom Wildeom, uporno uzima kontracepcijske pilule, koje pak dri uz peperminte u limenoj kutiji. Kae da ih ondje skriva pred tatom, ali svi znamo da ih zapravo voli pokazivati zato da bi ljudi pomislili da se redovito seksa. Nikoga, naravno, ne uspijeva time zavarati. Idemo u razmjerno malu kolu svi o svakome sve znaju. Jednom je Elody rekla Ally da ima trudniki zadah i gotovo smo umrle od smijeha zbog toga. Bio je svibanj, subota, ile smo u trei srednje i leale smo na Allynu trambulinu nakon jednog od najboljih tuluma u njezinoj kui. Sve smo etiri bile pomalo mamurne i upravo smo se bile prejele palainki sa slaninom u zalogajnici, pa smo blaeno ljenarile. Sjeam se da sam leala na suncu zatvorenih oiju i ljuljala se s trambulinom, prieljkujui da trenutak potraje vjeno. Oglaava se kolsko zvono, pa Ally skvii: Jaaaaaoooo, zakasnit emo! eludac mi se opet gri. Najradije bih se cijeli dan skrivala u zahodu, ali znam da ne mogu. Ve znate to je sljedee. Kasnim na kemiju, sjedam pokraj Lauren Lornet, profesor Tierney daje nam test s tri pitanja i znate li to je najgore? Iako sam ve jednom pisala taj test, ni ovaj put ne znam odgovore. Posuujem kemijsku od Lauren, ona me apatom pita radi li, Tierney knjigom lupa po stolu i svi poskakuju osim mene. Nastava. Zvono. Nastava. Zvono. Luda sam. Potpuno sam poludjela. U trenutku kada nam na matematici Kupidi dostavljaju rue, ruke mi se nekontrolirano tresu. Duboko udiem i otvaram karticu uz ruu koju mi je poslao Rob i zamiljam da u njoj pie neto divno, neto nevjerojatno, neto to e me iznenaditi i neto zbog ega e sav uas nestati. Predivna si, Sam. Tako sam sretan to smo zajedno. Sam, volim te. Podiem kut kartice i virim.
-42-

NANA

Ljubim t... Zatvaram je i trpam u torbu. Predivna je. Podiem pogled. Djevojka odjevena poput anela stoji nad mojom klupom i zuri u ruu koju je onamo upravo poloila. Rua ima latice boje vrhnja s ruiastim rubovima koji se svijaju poput sladoleda u kornetu, djevojina je ruka jo ispruena i pod blijedom joj koom nazirem mreu plaviastih vena. Uslikaj je pa e se moi dulje diviti, odbrusim joj grubo, pa se rumeni poput rua koje jo dri na prsima te uspijeva promucati ispriku. Ne itam poruku koja je isporuena uz ruu i ostatak sata netremice zurim u plou, izbjegavajui bilo kakav kontakt s Kentom. Toliko se koncentriram na to da ne gledam Kenta da umalo proputam trenutak u kojemu mi profesor Daimler namiguje i smijei se. Ali ipak ga ne proputam. Kent me sustie nakon matematike. U ruci nosi ruu koju sam namjerno ostavila na klupi. Zaboravila si ruu, kae i kosa mu, kao i uvijek, prekriva jedno oko. Moe mi slobodno rei ba sam divan to sam ti je donio. Nisam je zaboravila, svim se silama trudim da ga ne pogledam u oi. Jednostavno je ne elim. Kratko ga pogledavam i primjeujem da mu je smijeak na trenutak izblijedio s lica, ali ve se sljedeeg vraa u punoj snazi, poput vraje laserske zrake. Kako to misli? ipak mi pokuava uvaljati ruu. Zar ne zna da se po broju rua koje dobije na Valentinovo vidi koliko si popularna? Mislim da mi na tom polju zbilja ne treba pomo. Pogotovo ne od tebe. Smijeak mu u tom trenutku potpuno nestaje s lica. Duboko u sebi zgroena sam rijeima koje sam upravo izgovorila, ali ne mislim na to, nego na udan trenutak koji mi se promalja iz maglovitog sjeanja Kent se naginje prema meni, mislim da e me poljubiti, ali samo mi tiho govori: Mene ne moe zavarati. Nema ti pojma o meni! Ne zna ti nita! Hvala Bogu! Zabijam nokte u dlan. Nisam ni rekao da je rua od mene, govori dubokim i ozbiljnim glasom koji nisam navikla sluati iz njegova grla. Gledam ga u oi. arko su zelene. Dok smo bili djeca, moja je mama govorila da je Bog za travu i Kentove oi upotrijebio istu boju. Prilino je oito da je od tebe, kaem. Samo elim da prestane tako zuriti u mene. Duboko uzdie i govori: Sluaj, veeras je tulum kod mene... U tom trenutku spazim Roba kako ulazi u menzu. U normalnim bih okolnostima priekala da on primijeti mene, ali danas se ne mogu suzdrati. Robe! viem. Okree se, kratko mi mae, pa opet kree prema menzi. Robe! ekaj! hitam niz hodnik. Ne trim jer smo se Lindsay, Ally, Elody i ja prije nekoliko godina dogovorile da nikada neemo trati u koli, ak ni na tjelesnom (znoj i

-43-

NANA

zadihanost nisu ba privlani), ali koraci su mi nadomak trku. Oho, Samtasta! Gdje gori? Grli me i zabijam nos u njegovu flis jaknu. Vonja po ustajaloj pizzi, to nije najugodniji miris na svijetu, pogotovo kad se pomijea s mirisom aja od limuna, ali u tom trenutku ne marim. Noge mi se toliko tresu da umalo gubim ravnoteu. Ne elim se ni pomaknuti. elim zauvijek ostati u njegovu zagrljaju. Nedostajao si mi, kaem mu u prsa. Osjeam da mu se ruke na nekoliko trenutaka napeto steu, ali onda mi podie lice prema svojemu i smijei se. Jesi li dobila moj valogram? Kimam glavom. Hvala, kaem stisnuta grla. Bojim se da u zaplakati. Lijepo mi je u njegovu zagrljaju. Kao da me jedino njegove ruke dre na nogama. Sluaj, Robe, htjela sam s tobom razgovarati o onome veeras... Ni sama ne znam to mu elim rei, ali me prekida u pola reenice. Dobro, pa to je sada? Odmiem se samo onoliko koliko je potrebno da ga pogledam u oi. Pa ja... ovaj... Samo hou rei... danas je tako udan dan. Mislim da sam bolesna ili... ne znam. Smije se i tipa me za nos. A, ne. Nee se izvui, polae elo na moje i ape. Ve dugo se veselim ovome. Znam, i ja... Toliko sam puta sve zamiljala: mjeseinu kako se probija kroz grane i osvjetljava nas kroz prozore, njegove tople pokrivae na svojoj goloj koi... Zamiljala sam i onaj trenutak nakon seksa kada e me Rob poljubiti, rei mi da me voli, pa zaspati poluotvorenih usta, a ja u se iskrasti iz kreveta u kupaonicu i poslati SMS Lindsay, Elody i Ally: Jesmo! Jedino to nisam zamiljala jest onaj dio u sredini, koji je tee zamisliti. U tom mi trenutku mobitel vibrira u depu. Novi SMS. eludac mi poskakuje. Ve znam to je u poruci. Ima pravo, govorim Robu, vre ga steui u zagrljaj. Moda doem k tebi odmah nakon kole. Moemo zajedno provesti cijelo popodne i cijelu no. Ba si slatka, odmie se Rob, popravlja kapu na glavi i namjeta ruksak na ramenu. Ali roditelji mi odlaze tek negdje nakon veere. Ba me briga. Gledat emo neki film dok ne odu ili... Osim toga, sad mi se ve ogledava preko ramena. Navodno je veeras tulum kod onog lika... onog sa eirom. Kako se zove? Ken? Kent, automatski ga ispravljam, iako znam da Rob zna Kentovo ime. Svi u naoj maloj koli znaju imena svih drugih uenika, ali ovako, dok se pravi da mu Kent McFuller nije na radaru, Rob ispada moniji frajer. Odjednom mi pada na pamet da sam Kentu rekla da ne bih trebala znati njegovo ime i muno mi je. Hodnikom se prolama buka glasova pa pokraj mene i Roba prolazi gomila ljudi. Zure u nas. Znam da se nadaju da emo se posvaati pred njima. Eh, da, Kent, govori Rob, mislio sam svratiti onamo. Mogli bismo se ondje nai. Stvarno eli ii na taj tulum? nastojim utiati paniku koja mi buja u utrobi, sputam pogled i gledam ga umilnim pogledom. Lindsay uvijek tako gleda Patricka kada neto eli od

-44-

NANA

njega. To znai da e manje vremena provesti sa mnom. Imat emo dovoljno vremena, prislanja prste uz svoje usnice, pa uz moj obraz. Bez brige. Jesam li te ikada iznevjerio? Misao mi navire i prije nego to joj se uspijevam oduprijeti: Veeras e me iznevjeriti. Ne, preglasno odgovaram, ali Rob me vie ionako ne slua. Do nas su doli Adam Marshall i Jeremy Forker, pa se pozdravljaju skaui jedan po drugome i hrvajui se. Lindsay je vjerojatno u pravu. Momci su poput ivotinja. Izvlaim mobitel iz depa da bih pogledala SMS, iako ve znam to u proitati. Tulum kod Kenta Mcudaka veeras. Idemo? Prsti su mi gotovo potpuno umrtvljeni dok odgovaram: Naravno. Zatim ulazim u menzu na ruak, a zvuk glasova tri stotine uenika odjednom me udara prsa, poput vjetra koji e me odnijeti visoko, jo vie, to dalje odavde.

PRIJE NEGO TO SE PROBUDIM Dakle? Jesi li nervozna? Lindsay podie jednu nogu u zrak i vrti je, sa svih strana gledajui cipele koje je upravo uzela iz Allyna ormara. Iz dnevne sobe dopire bubnjanje glazbe. Elody i Ally urlaju uz Like a Prayer, Ally ak ni priblino tono. Lindsay i ja leimo na Allynu krevetu. Sve je u njezinoj kui barem 25 posto vee nego u ostalima: hladnjak, koni naslonjai, televizori, ak i boce ampanjca koje njezin otac dri u vinskom podrumu (i koje ne smijemo ni taknuti). Lindsay je jednom rekla da se u toj kui osjea poput Alise u zemlji uda. Polaem glavu na golem jastuk, posred izvezenog natpisa: GADURA JE KOD KUE. Popila sam ve etiri votke, nadajui se da u se tako umiriti, pa mi se sada ini da sve svjetiljke trepu i mute mi se pred oima. Otvorile smo sve prozore, ali i dalje sva gorim. Samo se mora smiriti, govori mi Lindsay. I nemoj se prestraiti ako te bude malo boljelo, pogotovo isprva. Nemoj se ukoiti. Ako se ukoi, boljet e te jo vie. Muno mi je i zbog Lindsaynih mi pria nije nimalo bolje. Cijeli dan nita nisam jela, pa kada smo dole k Ally, prodrla sam barem dvadeset tostia s pestom i kozjim sirom koje nam je pripremila. Sada mi se ini da se kozji sir i votka ba najbolje ne slau. Osim toga, Lindsay me natjerala da pojedem barem sedam listia za osvjeavanje daha zato to je u pestu bilo enjaka. Ako neto ne uinim ne bih li ublaila zadah, rekla je, Rob e imati dojam da gubi nevinost s talijanskom kuharicom. ak i nisam toliko nervozna zbog predstojee veeri s Robom. Ne mogu o tome uope razmiljati. Greve u elucu imam zbog drugih stvari: tuluma, vonje, svih moguih ishoda veeri. Od votke, dodue, lake diem i vie se ne tresem. Nita od toga, naravno, ne mogu rei Lindsay, pa zato samo kaem: Bez brige, neu se uplaiti. Mislim, svi to rade. Ako moe Anna Cartullo... Na Lindsaynu se licu pojavljuje izraz gaenja. Fuj. Ne. to god bude radila, to nije ono to radi Anna Cartullo. Ti i Rob vodit ete ljubav. Uz zadnje tri rijei prstima u zraku oponaa navodnike i hihoe, ali znam da zapravo misli ozbiljno. Misli? pitam.

-45-

NANA

Naravno. Okree glavu i gleda me. Ti ne? Najradije bih je upitala Kako zna u emu je razlika ? U filmovima se prava ljubav prepoznaje po tome to pri susretu zaljubljenog para iz pozadine pone svirati romantina glazba. Glupo, ali tako je. Lindsay stalno govori da ne bi mogla ivjeti bez Patricka, ali nisam sigurna je li to doista pokazatelj prave ljubavi. Katkad, kada stojim uz Roba u prostoriji prepunoj ljudi i on me zatitniki obgrli oko ramena, u utrobi osjeam toplinu koja je nalik na onu kada popijem au vina. U takvim sam trenucima sretna i takve trenutke poistovjeujem s osjeajem ljubavi. Zato Lindsay odgovaram: Naravno da mislim. Lindsay opet hihoe i gura me laktom u rebra. A je li ti napokon rekao? to? Koluta oima. Da te voli! Zastajem na trenutak i prisjeam se njegove poruke uz ruu: ljubim te. Nije ba najromantinija izjava na svijetu. No, Lindsay me preduhitruje: Rei e ti ve. Deki su idioti. Sigurno e ti rei veeras, odmah nakon to... Umjesto kraja reenice poinje micati zdjelicom gore-dolje. Udaram je jastukom. Tjera se? Kao kuja? Rei i pokazuje mi zube, pa se smijemo i zatim leimo u tiini, sluajui Ally i Elody kako se u dnevnom boravku deru uz Total Eclipse of the Heart. U tom sam trenutku, na tom krevetu, zadovoljna. Ugodno mi je i sve je nekako normalno. Prisjeam se svih drugih prilika kada smo jednako ovako leale, ekajui da se Elody i Ally spreme, da odemo van, da se neto dogodi. ekale bismo, a vrijeme bi prolazilo, gubilo se zauvijek i zbog toga se odjednom elim prisjetiti svakoga trenutka. Ako ih se sjetim, ini mi se, moda se vrate. Jesi li ti bila nervozna? Mislim, prvi put, stidljivo pitam Lindsay. Mislim da je moje pitanje hvata nespremnu jer rumeni i poinje upkati vez na Allynu prekrivau. Nekoliko trenutaka ne govori nita i obavija nas neugodna tiina. Mislim da znam o emu razmilja, ali nikada to ne bih rekla na glas. Lindsay, Ally, Elody i ja najbolje smo prijateljice, ali postoje neke stvari o kojima nikada ne razgovaramo. Tako, primjerice, iako Lindsay tvrdi da joj je Patrick prvi i jedini, to nije istina. Prvi joj je, u strogo tehnikom smislu, bio neki lik kojega je upoznala na tulumu u New Yorku, kada je bila u posjetu polubratu koji ondje studira. Zajedno su popuili joint, popili nekoliko piva, poseksali se i nije mu rekla da je djevica. Ne razgovaramo o tome. Nikada ne razgovaramo ni o tome da nakon pet popodne ne moemo k Elody jer je njezina mama u to doba ve pijana, nikada ne razgovaramo o tome da Ally jede samo etvrtinu onoga to stavi na tanjur, iako je opsjednuta kuhanjem i gleda sve TV emisije o hrani. Ne razgovaramo ni o ali koja me godinama pratila kroz kolske hodnike, autobuse, uionice i snove. Kako se zove bljedolika neman s crvenim mrljama? Sam Kingston! Posebice ne priamo o tome da je Lindsay smislila tu alu. Dobra prijateljica nikada nikome nee ispriati tajne koje joj povjeri. Najbolja prijateljica dopustit e ti da te tajne zadri za sebe. Lindsay se okree na bok i podie glavu na dlan, oslanjajui se na lakat. Pitam se hoe li napokon spomenuti momka iz New Yorka (ak mu ni ime ne znam jer ga je u rijetkim trenucima spominjanja nazvala Bezimenim).
-46-

NANA

Nisam bila nervozna, tiho kae, a zatim duboko uzdie i smijei se. Bila sam napaljena. eljna seksa. Zadnje rijei izgovara afektirano, a zatim sjeda na mene i poskakuje mi po trbuhu. Nemogua si, kaem i odgurujem je sa sebe. Pada na svoju stranu kreveta uz glasan grohot. Ali me voli! pridie se na koljena i otpuhuje ike s lica. Lijee potrbuke, oslanja se na laktove i odjednom postaje ozbiljna. Sam? iroko otvara oi i govori neto tie. Mogu li ti povjeriti jednu tajnu? Naravno, odvraam, a srce mi treperi u prsima. Zna to mi se dogaa, mislim. I njoj se dogaa isto. Mora mi obeati da nikome nee ispriati. Mora se zakleti da nee izblebetati. Sada sam sigurna. Sigurno zna! Misli mi se naglo bistre i obrisi oko mene izotravaju. Potpuno sam trijezna. Kunem se, jedva uspijevam iscijediti. Naginje se prema mojem uhu i na udaljenosti od samo kojeg milimetra progovara: Ja sam... A zatim okree glavu i glasno podriguje meni u lice... Isuse, Lindsay! rukom odmahujem pred licem, rastjerujui smrad. Ona pak pada na lea, koprca se nogama po zraku i napadno se grohoe. Koji ti je vrag? pitam je. Kakvu si smijenu facu napravila! Jesi li ti ikada ozbiljna? pitam je u ali, ali zapravo sam gorko razoarana. Ne zna. Ne razumije. togod mi se dogaalo, dogaa se samo meni. Osjeaj potpune usamljenosti preplavljuje me poput guste magle. Lindsay brie kutove oiju palcima, skae na noge i kae: Bit u ozbiljna kad umrem. Zbog zadnjih rijei sva protrnem. Kad umrem. Tako konano, tako runo, tako brzo. Sva ona toplina koju mi je donijela votka netragom nestaje, naginjem se prema prozoru i drhturei ga zatvaram. Mrane se ralje ume otvaraju pred nama. Pred oi mi izranja lice Vicky Hallinan... Pokuavam dokuiti to e mi se dogoditi ako sam doista poludjela. Prije osmog sam sata u koli neko vrijeme nepomino stajala pred uredom ravnateljice, profesorice Winters, koja je ujedno i kolska psihijatrica. Bila sam ve spremna ui i izgovoriti te etiri rijei: Mislim da sam poludjela, ali onda su se vrata glasno otvorila i kroz njih je izjurila Lauren Lornet, crvena nosa i mrui, vjerojatno u suzama zbog razoaranja nekim momkom, problema s roditeljima ili neega drugog, ali normalnog. U tom je trenutku sav moj napor da se uklopim u okolinu nestao. Sve se promijenilo. Ja sam se promijenila. Dobro, onda, idemo li ili to? u sobu nam upada Elody, a za njom dolazi i Ally. Obje su zapuhane. Idemo, Lindsay podie torbu s poda i prebacuje ju preko ramena. Ally hihoe: Tek je devet i pol, a Sam ve izgleda kao da e se ispovraati. Ustajem i nekoliko trenutaka ekam da mi se do pod nogama umiri, pa zatim kaem: Dobro sam. Bit u dobro. Lae, odvraa Lindsay i smijei se.

-47-

NANA

TULUM, DRUGI PUT Ovako poinju filmovi strave i uasa, govori Ally. Jesi li sigurna da stanuje na broju etrdeset dva? Sigurna sam, govorim i glas mi zvui kao da dolazi s velike udaljenosti. Ponovno sva drhtim od straha. Pritie me sa svih strana, cijedei mi zrak iz prsa. Ovo e mi skroz upropastiti lak na autu, govori Lindsay dok joj jedna grana udara o vrata i grebe po njima kao da netko povlai nokte po kolskoj ploi. Izlazimo iz ume i pred nama se pomalja Kentova kua, sva bijela i blistava, kao da je nainjena od leda. Zbog bjeline kojom sjaji usred mranoga okruenja podsjea me na prizor iz filma Titanic, kada ledenjak izranja iz tame i razdire itav brod. Nekoliko trenutaka sve etiri utimo. Sitne kapljice kie udaraju po vjetrobranu i krovu, a Lindsay iskljuuje iPod. S radija se tiho zauje jedna stara pjesma u kojoj razabirem rijei: osjeti to sada. kao to si osjetila tada... dodirni me sada i ponovno tada... Velika je gotovo kao tvoja kua, Ally, govori Lindsay. Gotovo, odvraa Ally. U tom me trenutku preplavljuje val topline prema njoj. Ally, djevojka koja voli velike kue, skup nakit i automobile, cipele na punu petu i ljokice za tijelo. Ally, koja nije prepametna i koja to zna, Ally, djevojka koja je neprekidno opsjednuta momcima koji je nisu dostojni, Ally, koja je potajno sjajna kuharica. Tako je dobro poznajem. Tako je dobro razumijem. Sve tri ih tako dobro poznajem. Kroz kuu odjekuju stihovi Dujeousa: All MCs in the house tonight, if your lyrics sound tight then rock the mic. Pod nogama mi se prostiru stube, a kada stiemo na kat, Lindsay mi smijui se otima bocu votke. Uspori malo, pijanice. Veeras jo ima posla. Posla? smijem se, iako jedva diem od dima. Mislila sam da emo Rob i ja voditi ljubav. Ima posla s voenjem ljubavi, govori mi i naginje se prema meni. Lice joj je poput Mjeseca. Ostavi se votke na neko vrijeme, u redu? Kimam glavom, pa mi se vie ne unosi u lice. Ogledava se oko sebe i govori: Moram pronai Patricka. Mogu te ostaviti samu? Moe, sve je u redu, odvraam, nastojei se nasmijeiti, ali ne mogu. Miii lica jednostavno mi ne reagiraju. Lindsay se ve okree od mene kada je grabim za ruku. Lindz? Da? Idem s tobom, moe? Slijee ramenima. Moe, zato ne? Upravo mi je poslao poruku. Negdje je otraga. Guramo se kroz gomilu i Lindsay mi dovikuje: Ovdje je kao u labirintu! Sve pokraj ega prolazim stapa se u zamuen vihor prizora i zvukova: dijelovi razgovora, smijeh, jakne i kaputi o koje se otirem, vonj piva, parfema, gela za tuiranje i znoja. Svi mi izgledaju onako kako obino izgledaju likovi u snovima: poznato, ali ne sasvim jasno, kao da bi se svakoga trenutka mogli pretvoriti u nekoga drugog. Sve je ovo samo san, pomislim. Kada se probudim, ispriat u Lindsay kako sam satima sanjala nevjerojatno realistian san, a ona e zakolutati oima i rei mi da snovi nikada ne traju dulje od trideset sekundi. Pomisao na to da u Lindsay, onoj istoj Lindsay koja me sada vue za ruku i nestrpljivo zabacuje kosu, rei da sam je sanjala odjednom mi je silno smijena. Samo je sanjam, ona nije

-48-

NANA

doista ovdje, mislim i poinjem hihotati zbog toga. Mogu poljubiti koga god elim, na primjer. Prolazimo pokraj grupe momaka i sve ih odmjeravam od glave do pete Adama Marshalla, Rassana Lucasa i Andrewa Robertsa. Svakoga bih mogla poljubiti i nita se ne bi dogodilo. Prolazimo pokraj Kenta koji u kutu razgovara s Phoebe Rifer i mislim kako bih mogla poljubiti i njega, mogla bih mu prii i poljubiti onaj srcoliki made pod okom i nikom nita. Ne znam zato mi to pada na pamet. Nikada ne bih poljubila Kenta, ak ni u snu, ali da sada to elim, mogla bih. Mogla bih jer zapravo leim u krevetu pod toplim pokrivaem, okruena jastucima i s dlanom uvuenim pod glavu. Spavam. Naginjem se prema Lindsay kako bih joj rekla da sanjam o jueranjem danu, koji je takoer bio san, ali u tom trenutku spazim Bridget McGuire. Stoji u kutu ruku obavijenih oko Alexa Limenta. Smije se, a on je ljubi u vrat, a onda me spazi, hvata ga za ruku i kree prema meni, odgurujui osobe koje im stoje na putu. Ona e znati, govori mu i zatim mi se smijei. Zubi su joj tako bijeli da svijetle u mraku. Je li profesorica Harbor danas zadala kakav esej za zadau? Molim? Toliko sam zbunjena njezinim pitanjem da mi je potrebno nekoliko trenutaka kako bih shvatila da govori o profesorici engleskog i dananjem satu. Je li zadala esej za zadau. O Macbethu? Lupa Alexa u rebra, pa mi on govori: Nisam bio na sedmom satu, zatim skree pogled s mene i otpija malo piva iz ae. Nita mu ne odgovaram. Ne znam to bih rekla. No dobro, je li to zadala ili nije? Bridgetin je izraz lica isti kao i uvijek nalikuje na psia koji moljaka kolai. Alex nije bio na satu jer je morao lijeniku. Mama ga je natjerala da se cijepi protiv meningitisa. Nevjerojatna je. Prole je godine od meningitisa u cijelom svijetu umrlo etvero ljudi, vee su anse da ga udari auto... Trebao bi se cijepiti protiv herpesa, smijulji se Lindsay, ali toliko tiho da je ujem samo zato to stojim tik uz nju. Ali vjerojatno je prekasno. Ne znam za zadau, govorim Bridget. Nisam bila na satu. Zurim u Alexa i promatram njegovu reakciju. Nisam sigurna je li primijetio mene i Lindsay dok smo danas stajale pred kineskim restoranom, virei kroz prozor u njega i Annu. ini se da nije. Sjedio je s Annom nad zdjelom nekakvog sivkastog mesa u umaku, ba kao to sam i oekivala. Lindsay je htjela ui i iznenaditi ih, ali zaprijetila sam da u joj se ispovraati po novim izmama ako udahnem ijedan atom gadnoga vonja iz tog restorana. Kada smo kupile jogurt i poele se vraati prema koli, vie ih nije bilo u restoranu i samo smo ih nakratko srele u puionici. Ve su odlazili kada smo zastale da Lindsay zapali, Alex je na brzinu poljubio Annu u obraz i otili su svaki na svoju stranu Alex prema menzi, a Anna prema zgradi u kojoj se odrava nastava likovnog odgoja. U trenutku kada smo Lindsay i ja nabasale na Nikotinsku gestapovku vie im nije bilo ni traga. Ovaj put ih nitko nije uhvatio na djelu. Zato Bridget ne zna gdje je Alex doista bio tijekom sedmog sata. Odjednom mi sve postaje jasno svi se strahovi pred kojima sam se skrivala uklapaju u slagalicu i vie ne mogu poricati oito. Sarah Grundel uhvatila je posljednje parkiralino mjesto zato to smo kasnile i zbog toga e se natjecati u plivakom polufinalu. Anna i Alex nisu se posvaali jer sam uspjela nagovoriti Lindsay da ne ulazimo u restoran, pa sada zbog toga Bridget grli Alexa, a ne plae u kupaonici.
-49-

NANA

Ne sanjam. I ovo nije deja vu. Sve oko mene doista se dogaa. I dogaa se po drugi put. Cijelo mi se tijelo ledi zbog te spoznaje. Bridget blebee o tome kako nikada u ivotu nije markirala, Lindsay kima glavom, iako joj se po licu vidi da joj ova dosauje, Alex pije pivo, a meni dah zastaje u grlu. Obuzima me strah i osjeam se kao da u se raspasti na milijun sitnih komadia. Najradije bih nekamo sjela i spustila glavu meu koljena, ali bojim se da u ako se pomaknem, zatvorim oi ili uinim bilo to slino sasvim poludjeti i potpuno se raspasti. Glava e mi se odlijepiti od tijela i otplutat u u nitavilo. Lubanja se odvaja od kosti u vratu, kost u vratu odvaja se od kime7... S lea me oko struka obavijaju ruke i na vratu osjetim Robove usnice. No, ak se ni zbog njegove blizine ne uspijevam ugrijati. Drhtim poput pruta. Seksi Sammy, pjevui, okreui me prema sebi. Gdje si se skrivala cijelog mojeg ivota? O, Robe, govorim, iznenaena to uspijevam procijediti rijei iz grla, iznenaena to sam u stanju ita smisliti. Robe, moramo razgovarati. to je, zlato? pita me crvenih, zamuenih oiju. Moda zbog straha, ali neke mi stvari sada izgledaju jasnije i otrije, pa prvi put primjeujem da zbog oiljka pod nosom u obliku polumjeseca pomalo nalikuje na bika. Ne moemo ovdje razgovarati, govorim. Moramo otii nekamo... u neku sobu. Negdje gdje emo biti sami. Smijei se i privija me uza se, lice mi zapuhujui vonjem alkohola dok me pokuava poljubiti. Aha, kae. Tako ti eli razgovarati. Ozbiljno ti govorim, Robe, odmahujem glavom. Ne osjeam se dobro. Ti se nikada ne osjea dobro, odmie se i mrti. Uvijek neto izmilja. Na to tono misli? Lagano se njie na stopalima i oponaa me: Nemoj veeras, umorna sam. Starci su mi gore. Tvoji starci e nas uti, odmahuje glavom. Ve mjesecima ekam da bude spremna, Sam. Suze mi naviru na oi i u glavi mi bubnja zbog napora da ih zaustavim. Ali ne govorim ti o tome, Robe, kaem. asna rije, nije to, nego... Nego to? kria ruke na prsima. Treba mi tvoja podrka, uspijevam procijediti, i sama iznenaena to sam to izgovorila i to me uo. Uzdie i trlja elo. U redu, dobro. Oprosti, stavlja mi jednu ruku na glavu. Kimam glavom. Niz obraz mi se kotrlja jedna suza i on je otire palcem. Dobro, razgovarat emo. Nai emo neko mjesto na kojemu nije ovako buno, kae, a onda podie praznu au i trese mi je pred nosom. Mogu li samo prvo otii po jo piva? Da, naravno, govorim, iako bih ga najradije molila da ostane sa mnom, da me zagrli i ne puta od sebe. Ma, ti si najbolja, odvraa, saginje se i ljubi me u obraz. Nemoj plakati. Na tulumu smo! Zabavljaj se! Odmie od mene i podie ruku u zrak, pokazujui mi svih pet prstiju: Vraam se
7

Stihova stare pjesme, Damn Bones, (izvornik: The head bone disconnected from the neck bone, the neck bone disconnected from the backbone...) -50-

NANA

za pet minuta. Naslanjam se na zid i ekam jer ne znam to bih drugo. Ljudi prolaze pokraj mene, pa sputam glavu i zaklanjam lice kosom kako nitko ne bi primijetio da i dalje plaem. Sva buka tuluma jedva mi dopire do uiju, kao da dolazi iz velike udaljenosti. Sve izgovorene rijei ine mi se izoblienima, a glazba poput one u putujuem cirkusu - pogrene se note sudaraju jedna o drugu i postaju nesnosna buka. Prolazi pet minuta, zatim sedam, pa deset. Priekat u jo pet minuta, mislim, a onda u ga potraiti, iako mi se sama zamisao o pokretanju s mjesta ini nemoguom. aljem mu SMS: Gdje si?, ali onda se prisjeam da mi je juer rekao kako je nekamo odloio telefon. Juer? Danas. Sada vie ne zamiljam samu sebe kako spavam u udobnom krevetu. Zamiljam se kako leim, ali ovaj put na hladnome kamenu, lica blijeda poput zida, plavih usnica i ruku prekrienih na prsima... Duboko udiem i nastojim se usredotoiti na neto drugo. Brojim lampice za boino drvce kojima je obrubljen poster za film E.T. iznad kaua, pa brojim crvene vrhove cigareta koje vijugaju tamom poput krijesnica. Nisam nikakva matematika zanesenjakinja, ali oduvijek sam voljela brojke. Svia mi se brojiti sve oko sebe, volim brojenjem mjeriti vrijeme i prostor. Jednom sam to rekla prijateljicama, pa mi je Lindsay odvratila da u se jednoga dana pretvoriti u staricu koja napamet zna cijeli telefonski imenik te u kui skuplja spljotene kutije pahuljica i stare novine, traei poruke izvanzemaljaca u brojkama pod njihovim bar-kodovima. Ona je meni, pak, nekoliko mjeseci nakon toga priznala da kada je uzrujana, u glavi recitira katoliku molitvu za djecu. ini to unato tomu to je poluidovka i unato tomu to zapravo uope ne vjeruje u Boga. Anele, uvaru mili, svojom snagom me zakrili Prema Bojem obeanju, uvaj mene nou, danju... A kad s ovog svijeta poem, sretno da u nebo doem Da se ondje s tobom mogu vjeno klanjat dragom Bogu. Molitva je bila izvezena na ukrasnom jastuku u dnevnom boravku njezine uiteljice klavira, pa ju je tako nauila, a kada mi je to ispriala, smijale smo se tome koliko su izvezeni jastuci seljaki. No, te veeri prije spavanja nikako nisam mogla molitvu izbaciti iz misli. Neprekidno mi se u glavi vrtjelo: a kad s ovog svijeta poem... U trenutku kada se ve elim odlijepiti od zida, zaujem Robovo ime. Izgovaraju ga dvije uenice drugog razreda koje su upravo hihoui doteturale u sobu, pa napinjem ui kako bih ih bolje ula. ... ve drugi u dva sata. Ne, prvi je napravio Matt Kessler. Ma, obojica su. A jesi li vidjela kako ga je Aaron Stern drao nad bavom? Bio je potpuno okrenut naglavce. No, pa i mora biti okrenut naglavce kada radi stoj na bavi! Rob Cokran je tako zgodan. Pssst! Isuse Boe... Druga djevojka zadnje rijei izgovara lupajui prijateljicu laktom u rebra jer me spazila. Lice
-51-

NANA

joj naglo blijedi i vjerojatno je prestravljena jer je u mojoj nazonosti priala o mojem deku (prekraj) i, to je jo gore, priala je o tome kako je zgodan (zloin). Da je Lindsay ovdje, potpuno bi poludjela, nazvala bi ih kurvama i izbacila ih s tuluma. Da je ovdje, oekivala bi i da ja poludim jer smatra da uenice drugih razreda treba postaviti na mjesto koje im pripada jer e inae preuzeti itav svemir, poput ohara koje od nuklearnog napada uva ljutura skupoga nakita i sjajila za usnice. Ja im se, meutim, nemam snage suprotstavljati i drago mi je to Lindsay nije pokraj mene jer bi me u suprotnom sigurno gnjavila zbog toga. Trebala sam, uostalom, pretpostaviti da se Rob nee vratiti za pet minuta i pada mi na pamet kako mi je prije samo nekoliko sati rekao da me nikada nije iznevjerio. Trebala sam mu ve tada rei da sere. Moram izii. Moram se izvui iz sveg tog dima i glasne glazbe, moram pronai mjesto na kojemu mogu u miru razmiljati. I dalje mi je hladno i sigurna sam da izgledam grozno, premda mi se vie ne plae. Jednom smo u koli gledali videozapis o simptomima oka i sada mi se ini da sam hodajui primjer svega ondje pobrojenog. Teko diem, hladno mi je, ruke mi se znoje, vrti mi se u glavi. Osim svega, zbog prisjeanja na taj video jo mi je gore. Drugim rijeima, bolje je ne obraati pozornost na videofilmove koje vam prikazuju na satovima prve pomoi. Pred svim kupaonicama stoji barem etvero ljudi i sve su sobe dupkom pune. Jedanaest je sati i svi koji su planirali doi, ve su ovdje. Nekoliko me ljudi pozdravlja u prolazu, a Tara Flute unosi mi se u lice s rijeima: Jao, ima predivne rinice! Jesi li ih moda kupila u...? Ne mogu sada, prekidam je i guram se kroz guvu, oajniki traei mrano i tiho mjesto. U tom trenutku slijeva spazim vrata oblijepljena naljepnicama, pa hvatam kvaku i pritiem je. Vrata se, naravno, ne otvaraju. To je VIP-soba. Okreem se i spazim Kenta. Stoji mi iza lea i smjeka se. Mora biti na popisu da bi ula, naslanja se uza zid. Ili potplatiti izbacivaa. Ovaj... traila sam kupaonicu. Glavom mi pokazuje prema drugom kraju hodnika, gdje pijana Ronica Masters lupa akom po vratima. Daj, Kristen! urla. Zbilja mi se piki. Kent me gleda i podie obrve. Ah, da, uzdiem. Zeznula sam se. Pokuavam se probiti kroz hodnik uz njega. Je li sve u redu? pita me i pritom me ne dodiruje, ali podie ruku kao da to upravo namjerava uiniti. Izgleda mi malo... Sve je u redu, odvraam. Samo mi jo nedostaje Kentovo saaljenje. Odlazim niz hodnik. U trenutku kada se ve spremam izii na trijem i odande nazvati Lindsay te joj rei da moramo otii s tuluma iz ovih stopa, u hodnik izlazi Elody i baca mi se oko vrata. Pa gdje si dosad, kvragu? vriti i ljubi me. Znojna je i podsjea me na Izzy dok mi povlai ogrlicu s vrata. Trebala sam ujutro ostati u krevetu. Ne mora mi odgovoriti, znam! govori jo uvijek me grlei oko vrata i poinje uvijati bokovima, kao da plee. Podie pogled prema stropu i stenje: Oooo, Robe, ooo, da, Robe, ah, ah, ah! Prostakuo, odgurujem je od sebe. Gora si od Shawa.

-52-

NANA

Smije se i grabi me za ruku, vukui me prema jednoj sobi u stranjem dijelu kue. Doi. Svi su tamo. Moram ii, govorim joj. Glazba postaje sve glasnija, pa moram vikati. Ne osjeam se dobro. Molim? Ne osjeam se dobro! Prstom pred uhom daje mi znak da me ne uje, premda nisam sigurna je li to doista istina. Dlan joj je vlaan i pokuavam se izvui iz njezina stiska kada me spaze Lindsay i Ally, pa skau na mene i skvie od radosti. Pa, gdje si ti? Traila sam te! govori Lindsay, maui cigaretom. Mo mislit! Traila si je u Patrickovim ustima! kroz smijeh frke Ally. Bila je s Robom, govori Elody i prstom mi upire u lice. Pa, pogledajte je samo. Na faci joj se vidi da je uinila neto zloesto! Prostitutko! dobacuje mi Lindsay. Bludnice, dodaje Ally. Laka eno, urla Elody. Takvi su nam nazivi fora od prole godine, kada je Lindsay zakljuila da je drolja predosadna rije. Idem kui, govorim. Ne mora me voziti. Ve u se snai. Lindsay me zbunjeno gleda, ne vjerujui vlastitim uima. Kui? Pa dole smo ovamo prije samo sat vremena. Zatim se naginje prema meni i apue: Osim toga, mislila sam da ete ti i Rob... zna ve. Smijeno mi je to je tako tajnovita, a prije koju sekundu pred svima je viemanje viknula da sam to ve uinila. Predomislila sam se, odvraam, svim se silama trudei da zvuim nehajno. Napor koji mi je za to potreban iz mene cijedi i posljednji atom snage. Ljuta sam na Lindsay, iako ne znam zato. Vjerojatno zato to ne eli sa mnom otii s tuluma. Ljuta sam i na Elody zbog toga jer me dovukla ovamo i na Ally zato to nikada nema pojma ni o emu. Ljuta sam i na Roba, koji uope ne mari za to to sam uzrujana, ljuta sam na Kenta zbog toga jer mu je uvijek toliko stalo do mene i zapravo sam ljuta na sve, zbog svega. U tom trenutku arko prieljkujem da Lindsay cigaretom zapali oblinju zavjesu te da zbog toga svi izgorimo u plamenu. No, im to pomislim, obuzme me osjeaj krivnje. Neu se sad jo pretvoriti u jednog od onih mranih tinejdera koji uvijek nose crnu odjeu i u biljenice crtaju puke i bombe. Lindsay zuri u mene kao da mi ita misli, ali onda odjednom shvaam da ne gleda u mene, nego preko mojega ramena. Elody se rumeni, Ally otvara i zatvara usta poput ribe, a buka prepunog tuluma na trenutak se utiava, kao da je netko na popratnoj glazbi stisnuo gumbi za stanku. Juliet Sykes. Znam da u je ugledati i prije nego to se okreem, ali ipak sam zapanjena njezinim likom na vratima. Lijepa je. Kada sam je danas ugledala u menzi dok je lutala meu stolovima, izgledala mi je isto kao prije lica prekrivena kosom, tijela obavijena irokom odjeom, sva zgrbljena i povuena, poput sjenke ili prikaze. No, sada stoji uspravno na sobnome pragu, kosa joj je podignuta u rep i oi joj blistaju.

-53-

NANA

Ulazi u sobu i prilazi nam. Usta mi se sue. elim rei ne, ali staje pred Lindsay prije nego to uspijevam otvoriti usta. Vidim da neto govori, ali potrebno mi je nekoliko sekundi da bih razabrala rijei. Kao da je sluam pod vodom. Ti si jedna najobinija kuja. Sobom se prolama apat, svi zure u mene, Lindsay, Elody, Ally i Juliet Sykes. Obrazi mi gore, a zvuk u uima postaje sve glasniji. Molim? kroz stisnute zube cijedi Lindsay. Kuja. Pokvarena si. Loa osoba, govori Juliet i okree se Elody. I ti si kuja, govori, pa se okree Ally: I ti si kuja. Napokon se okree k meni. Oi su joj boje vedroga neba. Ti si kuja. aputanje u sobi prerasta u urlik, ljudi se smiju i viu: Psiho! Ne zna ti nita o meni, kretim na Juliet, napokon uspijevajui neto izgovoriti, ali Lindsay staje pred mene, zaklanjajui me i guei moj povik. Bolje kuja nego psihopat, rei, pa objema rukama gura Juliet unatrag. Ova se spotie, mae rukama i cijeli je prizor uasan. Osim svega, tako mi je poznat da shvaam kako se ponovno odvija pred mojim oima. Nema sumnje, sve se ovo ve jednom dogodilo. Zatvaram oi i najradije bih se pomolila, ali na pamet mi pada jedino pitanje: zato, zato, zato? Kada napokon otvaram oi, Juliet leti prema meni zalivena pivom i ruku ispruenih u potrazi za osloncem. Gleda me i u tom bih se trenutku mogla zakleti da zna, da vidi ono to mi se roji mislima, da tono pogaa kako sam za sve to se dogaa na neki nain ba ja kriva. Osjeam se kao da me netko udario akom u trbuh, ne mogu disati, pa je bez razmiljanja odgurujem. Leima udara u policu s knjigama, okree se oko svoje osi i grabi dovratak da bi se zadrala na nogama. Zatim izlazi iz sobe na hodnik. Pa, ne vjerujem, netko mi vriti za leima. Juliet Sykes zbilja ima muda, govori netko drugi. Luda je ko lapa, dodaje netko trei. Svi se smiju, a Lindsay se naginje prema Elody i govori: Luakinja. U ruci joj visi prazna boca votke. Vjerojatno je ono malo tekuine to je jo bilo u njoj izlila Juliet na glavu. Poinjem se probijati iz sobe, ali kao da je u nju ulo jo vie ljudi, pa se jedva kreem. Guram se svim snagama, ak se i bezobrazno laktarei kada nema druge, pa me svi udno gledaju, ali ba me briga. Moram izii. Napokon dolazim do vrata i preda mnom se stvara Kent. Netremice me promatra usta stisnutih u tanku crtu. Pomie se i blokira mi prolaz. Podiem ruku. Nemoj me samo jo i ti gnjaviti, kaem i shvaam da gotovo reim. Nita ne govori, samo se odmie i puta me da proem. Ve sam odmaknula niz hodnik kada mi za leima dovikuje: Zato? Za babino brano, odvraam mu glasno, ali zapravo se pitam isto to i on. Zato mi se sve ovo dogaa? Zato, zato, zato ? Zato se Sam uvijek vozi na suvozakom sjedalu? Zato to si ti uvijek prepijana da bi se prva javila.

-54-

NANA

Ne mogu vjerovati da si samo tako ostavila Roba, govori Ally. Uvukla se u jaknu do uiju jer je u Lindsaynu autu toliko hladno da nam iz usta pri svakome dahu izlaze gusti, bijeli oblaii. Sutra e biti bijesan kao nikad. Ako sutra ikada svane, umalo joj odgovaram. S tuluma sam otila bez pozdrava Robu, koji je leao na trosjedu poluzatvorenih oiju. Prije toga sam pola sata provela u kupaonici na katu, sjedei na hladnome rubu kade i sluajui bubnjanje glazbe kroz pod i zidove. Lindsay me natjerala da usnice premaem arkocrvenim ruem pa kada sam se pogledala u zrcalu, shvatila sam da mi se razmrljao oko usnica, kao klaunovima u cirkusu. Polako sam ga obrisala zguvanim papirnatim rupiima koje sam potom bacila u zahod. Ostali su plutati ondje, poput malih ruiastih pupoljaka. Mozak mi je u jednom trenutku prestao s pokuajima racionalizacije. Jednostavno se iskljuio i ugasio. Ipak, dok Lindsay skree prema puteljku koji vodi od Kentove kue do ceste, obuzima me strah. Krhke i gole grane drvea divljaki pleu pod naletima vjetra, kia bubnja po krovu automobila, a zbog vode koja se slijeva niz vjetrobran i prozore itav svijet izgleda kao da se rastapa. Sat na kontrolnoj ploi pokazuje 12:38. vrsto steem sjedalo dok Lindsay juri niz puteljak i dok nam grane s obiju strana ibaju vrata. Zar ti to nee otetiti lak na autu? pitam dok mi srce iskae iz prsa. Pokuavam samu sebe uvjeriti da je sve u redu, da se nita loe nee dogoditi, ali ne uspijevam. Ah, ko ljivi lak na autu, odvraa Lindsay. Ionako je cijeli auto razmrdan. Jesi li vidjela na to mi slii branik? Moda ne bi tako izgledao kada ne bi stalno udarala druge parkirane automobile, kroz smijeh joj govori Elody. Moda ne bi tako izgledao kada bi, na primjer, ti imala auto, odgovara Lindsay i podie jednu ruku s volana da bi dohvatila svoju torbu pod mojim nogama. Dok se naginje, nehotice trza volanom i auto polijee prema umi. Ally leti preko stranjeg sjedala, ruei se u Elodyno krilo, pa obje umiru od smijeha. Hvatam volan i viem: Isuse, Lindsay! Lindsay se uspravlja i skida mi ruku s volana, dobacujui mi prijekoran pogled dok prtlja po kutiji cigareta. to je tebi? Nita, gledam kroz prozor i nastojim se izboriti sa suzama. Samo bih htjela da malo pripazi. Da? A ja bih te molila da mi ne grabi volan. Dajte, cure, nemojte se svaati, kae Ally. Daj mi cigaretu, Lindz, Elody sa stranjeg sjedala mae rukama. Samo ako i meni jednu zapali, odvraa Lindsay i baca joj kutiju preko ramena. Elody pali dvije cigarete i dodaje jednu Lindsay. Ova pak sputa prozor nekoliko centimetara i Ally na to podvrisne. Molim te, molim te, nemoj otvarati prozor. Umrijet u od upale plua na licu mjesta. Umrijet e na licu mjesta jer u te ja ubiti, govori joj Elody. Da morate, odjednom govorim, kako biste htjele umrijeti?

-55-

NANA

Nikada, odgovara Lindsay. Pitam ozbiljno, govorim. Dlanovi mi se znoje, pa ih otirem o sjedalo. U snu, kae Ally. Dok jedem lazanje koje mi je pripremila baka, govori Elody, a zatim zastaje i dodaje, ili dok se seksam. Zbog zadnjih rijei Ally puca od smijeha. U zrakoplovnoj nesrei, kae Lindsay. Ako ve moram umrijeti, neka i svi ostali umru sa mnom. A to mislite, hoemo li znati unaprijed? odjednom silno elim razgovarati upravo o tome. Mislim, znaju li ljudi koji trenutak ili dan prije smrti da e umrijeti? Ally se uspravlja i naginje prema prednjem sjedalu. Moj djed se jednoga jutra probudio i pri dnu kreveta vidio nekog ovjeka u crnom, s kapuljaom, ali bez lica. U ruci mu je bila neka sablja ili kako god da se to ve zove. Bila je to Smrt. Isti je dan otiao lijeniku i pronali su mu rak guterae. Isti dan. Elody koluta oima: Ali djed ti je jo iv. Da, ali mogao je umrijeti od toga. Pria ti je glupa. Dajte, promijenite temu, Lindsay koi prije skretanja na glavnu cestu. Ovo je zbilja morbidno. Ally hihoe: Evo je opet s uenim rijeima. Lindsay izvija vrat i pokuava ispuhnuti dim u Allyno lice. Pritom govori: Nemamo svi vokabular dvanaestogodinjakinje. Pred vjetrobranom se poput srebrne zmije izvija cesta broj 9. Osjeam se kao da mi poludjela ptica u trbuhu divljaki lamae krilima. Stee mi se grlo. Htjela bih jo jednom ponoviti ono o emu sam govorila, elim rei: Ali ljudi sigurno nekako unaprijed znaju da e umrijeti, zar ne? Barem koji trenutak prije nego to umru. No, Elody odmie Ally i naginje se sa stranjeg sjedala s cigaretom u ustima i vie: Dajte neku glazbu! Grabi iPod. Jesi li se vezala? pitam je. Ne mogu si pomoi. Uas me potpuno obuzima, oduzima mi dah i jedino o emu mogu razmiljati jest: ako prestane disati, umrijet e. Brojke na satu pretvaraju se u 12:39. Elody mi ne odgovara, samo prka po iPodu i trai eljenu pjesmu. Napokon pronalazi Splinter, pa je Ally udara i govori da je bio njezin red za odabir glazbe. Lindsay im nareuje da se prestanu svaati, pokuava oteti iPod iz Elodynih ruku, podie obje ruke s volana i dri ga koljenom. Opet poseem za volanom, ali ona mi kroz smijeh dobacuje: Mii se! Elody izbija cigaretu iz Lindsayne ruke, cigareta pada meu Lindsayne noge, gume lagano kripe na mokroj cesti i kabinu ispunjava miris spaljenog sjedala. Ako ne die... Tada pred autom neto bijelo zabljesne, Lindsay vie, ali ne razabirem to sranje ili stani i onda... No, da. Ve znate to slijedi.

-56-

NANA

Tree poglavlje
U snu neprekidno padam kroz tamu. Padam, padam i padam. Ili to ipak nije pad ako nikada ne padnem na dno? Prekida ga otar zvuk. Probija se kroz grobnu tiinu jezivim, prodornim zavijanjem, poput ivotinje ili budilice... Biiiipbiiiipbiiipbiiip biiiiip. Budim se uz priguen vrisak. Drhtavom rukom iskljuujem budilicu i padam natrag na jastuk. Grlo mi gori i sva sam u jednoj vodi. Duboko udiem, nastojim se smiriti i promatram kako mi sunce koje se promalja iznad obzora polako rasvjetljava sobu. Obrisi predmeta polako se izotravaju: na podu je odbaena majica Victorias Secret, na zidu kola koji mi je Lindsay prije nekoliko godina izradila od stihova iz naih najdraih pjesama i isjeaka iz asopisa. Oslukujem zvukove iz prizemlja koji su tako poznati i tako predvidljivi da su gotovo dio arhitekture, kao da su podignuti zajedno sa zidovima i temeljima kue. Tata lupa posuem dok ga vadi iz ormaria, pas Pickle manino grebe po stranjim vratima jer eli van pikiti i trati dvoritem u krug, tiho mrmljanje televizora jer mama gleda jutarnje vijesti. Kada se napokon dovoljno umirim, s nonog ormaria grabim mobitel i otvaram ga. Odmah primjeujem datum. Petak, 12. veljae. Proslava Valentinova u koli. Ustani, Sammy, kroz vrata proviruje Izzy. Mama kae da e zakasniti. Reci mami da sam bolesna, kaem pa Izzyna svijetla kosica nestaje iz vidokruga. Sjeam se da sam bila u automobilu. Sjeam se da su se Elody i Ally natezale oko iPoda. Sjeam se divlje vrtnje volana i Lindsayna lica dok je auto jurio prema umi. Otvorenih usta i podignutih obrva izgledala je kao da upravo susree nekoga koga nije vidjela godinama. A nakon toga nita. Nakon toga samo san. Prvi si put doputam mranu pomisao o onome to se zbiva. Prvi si put doputam pomisao da su se obje nesree doista dogodile. I da ih moda nisam preivjela. Moda se, pomiljam, u trenutku smrti neto udno dogaa s vremenom, moda se presavija i zarobljava nas u mjehuriu jednoga dana koji se neprekidno ponavlja, poput zagrobne inaice filma Beskrajan dan. Nisam tako zamiljala smrt. Uope je tako nisam zamiljala. No, s druge strane, kako bih je i mogla tono zamiljati? Nitko se iz smrti ne vraa i ne pria o svojim doivljajima. Budite iskreni: jeste li iznenaeni time da ve prije nisam shvatila to mi se dogaa? Jeste li iznenaeni to mi ve prije nije na pamet pala rijei smrt? Umiranje? Mrtva? Mislite li da sam glupa? Naivna?
-57-

NANA

Pokuajte me ne osuivati tako brzo. Sjetite se da smo ljudi i vi i ja. I ja sam mislila da u ivjeti zauvijek. Sam? mama mi otvara vrata i naslanja se o dovratak. Izzy mi kae da se ne osjea dobro. Mislim... mislim da imam gripu ili neto slino. Znam da izgledam grozno i da bi mi trebala povjerovati. Mama, meutim, uzdie kao da namjerno stvaram probleme: Lindsay e doi svaki trenutak. Mislim da danas ne mogu u kolu, govorim. Zbog same pomisli na kolu elim se sklupati na krevetu i zaspati zauvijek. Nee ii na proslavu Valentinova? podie obrve. Baca pogled na majicu obrubljenu krznom koju sam uredno prebacila preko stolca pred radnim stolom i koja je jedini komad odjee koji ne lei na podu, nije objeen na okvir kreveta ili na kvaku. Neto se dogodilo? Nije, mama, pokuavam progutati knedlu koja mi blokira grlo. Najgore je to joj ne mogu rei to mi se zbiva, odnosno, to mi se zbilo jer ve godinama nismo iskreno razgovarale o vanim stvarima i sada mi je ao. udim za danima kada sam mislila da je mama svemona i da moe rijeiti svaki moj problem. Smijeno je to, zar ne? U djetinjstvu svi silno elimo odrasti, a poslije bismo se svi najradije vratili u djetinjstvo. Mama me ispitivaki promatra i ja se jedva suzdravam da ne briznem i pla i neto ludo izvalim, pa se zbog toga okreem na drugu stranu, zabijajui nos u zid. Ali znam da oboava proslavu Valentinova u koli, uporno navaljuje. Sigurno se nita nije dogodilo? Da se nisi moda posvaala s prijateljicama? Nisam, naravno da nisam. Nekoliko trenutaka oklijeva, a zatim pita: Jesi li se moda posvaala s Robom? Zbog njezina bih pitanja najradije prasnula u smijeh. Prisjeam se kako me ostavio u hodniku na Kentovu tulumu i umalo govorim: Ne, nismo se JO posvaali. No, samo kaem: Joj, daj, mama. Nisam. Nemoj tako razgovarati sa mnom, odvraa. Samo ti pokuavam pomoi. Ali ne pomae, govorim i zavlaim se dublje pod pokriva, i dalje joj okreui lea. ujem neko ukanje, pa ve mislim da e ui u sobu i sjesti na krevet, ali ne ulazi. U prvom srednje, nakon to smo se jednom gadno posvaale, crvenim sam lakom za nokte povukla crtu na podu tik pred vratima i rekla joj da ako ikada prijee tu crtu, vie nikada neu razgovarati s njom. Lak se dosad uglavnom izlizao, ali djelii su ostali, pa na podu izgledaju kao kapljice krvi. U vrijeme kada sam povukla crtu, doista sam i mislila to to sam joj rekla, ali nakon nekog sam se vremena poela nadati da e zaboraviti na to. Nije. Nikada vie nije kroila u moju sobu, to je na neki nain teta jer me u njoj vie nikada nisu doekala slatka iznenaenja poput pospremljenih stvari, izravnanog kreveta ili nove haljine, to je sve znala initi dok sam bila u sedmom ili osmom razredu. S druge strane, barem znam da mi ne prekopava po ladicama i u njima ne trai drogu, vibratore ili to ve roditelji tinejdera trae u njihovim ladicama. Doi ovamo pa u ti izmjeriti temperaturu, govori. Mislim da nemam povienu temperaturu, govorim i promatram mrlju na zidu u obliku insekta. Pritiem je palcem, kao da gnjeim bubu. Gotovo osjeam kako mama stavlja ruke na bokove. Sluaj, Sam, znam da je drugo
-58-

NANA

polugodite etvrtog razreda i znam da misli da zbog toga ima pravo ljenariti... Nije to, mama, pokrivam glavu jastukom jer bih najradije zavritala. Ve sam ti rekla da se ne osjeam dobro. Napola se bojim, a napola nadam da e me pitati to mi je tono. No, govori samo: U redu onda. Rei u Lindsay da e doi kasnije. Moda se poslije bude osjeala bolje, kada se jo malo naspava. Sumnjam. Moda, kaem i nakon nekoliko trenutaka vrata se zatvaraju. Zatvaram oi i prisjeam se zadnjih jueranjih budnih trenutaka. Lindsayno iznenaeno lice i drvee koje se pod bljeskom farova pretvorilo u otre zube na rubu razjapljenih ralja. Glasno brujenje motora... Pokuavam pronai neto ime bih te trenutke povezala s ovim, ime bih spojila ovaj i prethodni dan, ali ne pronalazim nita. Samo tamu. Vie ne mogu zatomiti suze. Naviru mi silovito, pa jecam i slinim po svojim najboljim jastunicama. Nakon nekoliko minuta zaujem grebanje na vratima. Pickle nekim pseim estim ulom uvijek nanjui kada plaem. Kada je Rob u estom razredu nasred menze i pred svima rekao da sam prejadna treberica i da zbog toga nikada ne bi izaao sa mnom, Pickle je sjedio uz mene na krevetu i lizao mi suze s lica. Ne znam zato mi ba to pada na pamet, ali prisjeanje na taj trenutak u meni budi novi val ljutnje. Uspomene odjednom imaju neobino snaan uinak na mene. Nikada taj dan nisam spomenula Robu i sumnjam da ga se uope i sjea, ali svaki bi mi put pao na pamet dok bismo hodali kolskim hodnicima isprepletenih prstiju ili dok bismo sjedili u podrumu Tare Flute pa bi me pogledao i namignuo mi. Svaki bih put pomislila kako je ivot udan i kako se ljudi mijenjaju. No, sada se pitama kada sam to postala dovoljno cool da bi iziao sa mnom. Pickle nakon nekog vremena prestaje grebsti po vratima jer shvaa da ga neu pustiti unutra, pa ujem tapkanje njegovih apica dok se udaljava niz hodnik. Nikada se u ivotu nisam osjeala tako usamljenom. Jo dugo plaem. Nevjerojatno je da u meni ima toliko suza. Kao da sam ih za posebne prilike sauvala u vrcima nonih prstiju. A onda spavam i nita ne sanjam.

TAKTIKA BIJEGA Budim se i na pamet mi pada film koji sam jednom gledala, a u kojemu glavni lik umire ne sjeam se kako ali nije doista mrtav, nego u komi, pa luta svijetom, kao da je u limbu. Sve dok ne umre, jedan je njegov dio zarobljen u tom udnom svijetu izmeu ivota i smrti. Zbog te se pomisli u meni budi nada, prvi put u posljednja dva dana. Moda negdje leim u bolnici i moda su oko mene obitelj i prijatelji, cvijee i lijenici. To me tjei. Ako, naime, nisam mrtva ili ako jo nisam mrtva moda postoji nain da sprijeim sve grozote koje mi se navodno moraju dogoditi. Mama me odvozi do kole i iskrcava na gornjem parkiralitu nekoliko minuta prije poetka treeg sata. Ne smeta mi to moram propjeaiti 354 metra radije to nego da me kolege vide kako izlazim iz mamina smeeg Accorda iz 2003., koji ne eli zamijeniti za noviji auto jer kae

-59-

NANA

da troi malo goriva. Jedva ekam da doem u kolu jer imam osjeaj da u ondje pronai odgovore na pitanja koja me mue. Ne znam jo, dodue, ni kako sam ni zato zapela u vremenskoj petlji u kojoj se nalazim, ali to vie o tome razmiljam, sve sam sigurnija da postoji razlog koji sve objanjava. Vidimo se, kaem i poinjem izlaziti iz auta, ali onda zastajem. Na pamet mi pada neto to me mui ve itava dvadeset i etiri sata, neto o emu sam pokuala razgovarati s prijateljicama dok smo se vozile u tenku. Mui me pomisao da ipak nitko ne zna kada e umrijeti. Jednoga dana moe samo etati ulicom i bum! Gotovo je. Hladno je, Sam, govori mi mama i naginje se preko suvozakog sjedala, rukom mi pokazujui da zatvorim vrata. Okreem se i saginjem, ne bih li je bolje pogledala. Potrebno mi je nekoliko trenutaka da bih ih uspjela izgovoriti, ali na kraju ipak mumljam rijei: Volim te. udno se osjeam zbog toga, a i udno sam izgovorila reenicu, obje rijei kao jednu, i jo sam ih smuljala, kao da sam rekla vol i limeta. Nisam ak sigurna je li me razumjela. Brzo zatvaram vrata, ne ekajui odgovor. Ve godinama roditeljima nisam rekla da ih volim, osim moda za Boi, roendan ili kada oni to kau meni, pa se oekuje da uzvratim. Sada se zbog te izjave osjeam vrlo neobino: s jedne mi je strane lake, a s druge krivo to sam ita rekla. Dok prilazim koli, sama se sebi zaklinjem: veeras nee biti nikakve prometne nesree. I probit u taj vremenski mjehuri koji me okruuje. Jo jednu stvar valja zapamtiti: nada je ono to nas dri na ivotu. Dri nas na ivotu ak i kada umremo. Zvono za poetak treeg sata ve se oglasilo, pa hitam na kemiju i ulazim u razred taman na vrijeme da sjednem pokraj ik pogodite! Lauren Lornet. Dobivamo test, ba kao i prethodna dva dana, samo to ovaj put na prvo pitanje znam odgovoriti i sama. Kemijska. Radi li? Profesor Tierney. Knjiga. Lupanje. Poskakivanje. Ne mora mi je vratiti, ape Lauren, gotovo zavodniki trepui oima. Trebat e ti dalje na nastavi. Ve joj je elim zanjihati nad klupom, kao i prethodna dva dana, ali neto me na njezinu licu zaustavlja. Podsjea me na trenutak kada sam se vratila s kupanja na bazenu Tare Flute u sedmom razredu i kada me zbog zbliavanja s Lindsay kod kue u zrcalu doekao ozaren izraz, kao da mi je netko darovao dobitnu sreku na lutriji. Lauren sada izgleda isto tako. Hvala, govorim zato i trpam kemijsku u torbu. I dalje je sva ozarena vidim to krajikom oka pa se nakon nekoliko trenutaka opet okreem prema njoj i govorim: Ne bi trebala biti tako ljubazna prema meni. Molim? zapanjeno me pita. Moram aptati jer je Tierney poeo s predavanjem o kemijskim reakcijama, transfiguracijama, spajanju dviju tekuina koje tvore krutu tvar i tome kako dva plus dva u kemiji nisu uvijek etiri. Bla, bla, bla. Kaem da ne bi trebala biti tako ljubazna prema meni. Zato ne? mrti se tako da joj oi gotovo nestaju pod elom. Zato to ja nisam ljubazna prema tebi, ni sama ne znam zato, ali jedva izgovaram te rijei. Ma, dobra si ti, odvraa Lauren, ali napadno zuri u vlastite ruke, a ne u mene, to znai da doista ne misli ono to govori. Nakon nekoliko trenutaka podie glavu, gleda me i pokuava rei jo neto: I ne mora biti...
-60-

NANA

Ne dovrava reenicu, ali znam kako glasi. I ne mora biti ljubazna prema meni. Tako nekako, potvrujem. Djevojke! vie profesor Tierney, lupajui akom po radnoj povrini laboratorija. U jednom mi se trenutku ini da mu lice poprima neonsku nijansu. Lauren i ja do kraja sata vie ne razgovaramo, ali iz uionice odlazim sretna, sa snanim osjeajem da sam uinila dobro djelo. E, to volim vidjeti, govori profesor Daimler dok prolazi pokraj moje klupe i kucka prstom po njoj. Blistav smijeak. Dan je prekrasan... Kau da e poslije padati kia, prekida ga Mike Heffner i svi se smiju. Mike Heffner je idiot. Profesor Daimler ponaa se kao da ga nije uo i nastavlja: ... u koli se slavi Valentinovo, ljubav je u zraku. Gleda me ravno u oi i srce mi poskakuje. Svi biste se trebali smijeiti, kae. Samo za vas, profesore Daimler, kaem posebno slatkim glasiem, iskopanim samo za njega. Svi se smijulje, a iz zadnje klupe ujem prezrivo frktanje. Okreem se i spazim Kenta koji neto brzo pie na korice biljenice. Profesor Daimler se smije i kae: A ja sam mislio da sam te uspio razdragati diferencijalnim jednadbama. Neime ste je sigurno uspjeli razdragati, mrmlja Mike, pa se svi opet smiju. Nisam sigurna je li ga profesor Daimler uo mislim da nije ali ui mu se svejedno crvene. Cijeli sat provodim u takvome ozraju. Dobro sam raspoloena, sigurna sam da e sve biti u redu i da sam sve shvatila. Dobila sam drugu priliku, a i profesor Daimler se danas posebno usredotoio na mene. Kada su nam Kupidi dostavili rue, pogledao je moje, podignuo obrve i rekao da zasigurno imam mnogo tajnih oboavatelja. Nisu ba tajni, odvratila sam, pa mi je namignuo. Nakon zavretka sata skupljam stvari i prije izlaska na hodnik nakratko zastajem i gledam preko ramena. Naravno, Kent izlazi za mnom. Koulja mu je napola ugurana u hlae, a napola otvorena torba udara mu o bedro. Koji cirkus od ovjeka! Pourujem prema menzi. Danas sam neto pomnije prouila njegovu poruku: drvo je nacrtao crnim tuem i savreno je osjenao svaki nabor na kori, a s grana blista tisue sitnih listia, takoer savreno osjenanih. Sigurno je sliicu crtao satima. Umetnula sam je izmeu dviju stranica knjige iz matematike da se ne bi zguvala. Hej, oslovljava me na hodniku. Jesi li dobila moju poruku? Umalo mu govorim da je crte izvrstan, ali neto me sprjeava. Nemoj piti i voljeti? pitam. Je li to neka nova fora koju ne znam? Smatram svojom graanskom dunou da proirim poruku svijetom, govori ruke poloene na prsa. U jednom mi trenutku mislima bljesne: ne bi mi to govorio da se sjea onoga to se dogodilo, ali brzo otresam pomisao i podsjeam se da je preda mnom Kent McFuller. Trebao bi biti sretan to uope razgovaram s njime. Osim toga, veeras uope ne namjeravam doi na njegov tulum, a bez tuluma nee biti incidenta s Juliet Sykes, nee biti razloga za sukob s Kentom i, to je najvanije, nee biti prometne nesree. iri udatvo svijetom, kaem mu.

-61-

NANA

Shvatit u to kao kompliment, ozbiljno odvraa, pa se mrti tako da mu se sve pjegice na nosu stapaju u sazvijee. Nego, zato oijuka s profesorom Daimlerom? pita. Tip je najobiniji perverznjak. Toliko sam iznenaena njegovim pitanjem da nekoliko trenutaka utim, a tek onda odgovaram: Profesor Daimler nije perverznjak. O, vjeruj mi, i te kako jest. to je? Ljubomoran si? Ne bih rekao. Osim toga, ne oijukam s njime. Ken koluta oima: Mo mislit. Slijeem ramenima: A zato te to toliko mui? Rumeni i sputa pogled prema podu. Tek tako kaem, mrmlja. Utrobom mi se neto uskomea i shvaam da sam se nadala drugaijem odgovoru, neto osobnijem. S druge strane, da mi je tu, nasred hodnika izjavio vjenu ljubav, bila bi to ista katastrofa. Jest, udak je, ali nemam ga elje javno poniavati. Drag je momak, bili smo prijatelji u djetinjstvu i sve to. Ipak, nema teorije da ikada izaem s njim, ni da se milijun puta inkarniram. Posebice ne u ovome ivotu, ivotu koji uporno pokuavam vratiti u svoje ruke i u kojemu nakon juer dolazi danas, pa zatim sutra. U tom ivotu ne mogu izai s njime, pa makar samo zbog kuglake kape. Sluaj, dobacuje mi pogled krajikom oka, roditelji mi odlaze na put ovaj vikend, pa sam pozvao neke ljude da dou veeras... Aha, odgovaram, a na drugom kraju hodnika spazim Roba kako hita prema menzi. Spazit e me svake sekunde, a trenutano se ne mogu suoiti s njime. eludac mi se gri, pa brzo skaem pred Kenta, okreui lea menzi. Ovaj... govorim, gdje ti ono stanuje? udno me gleda jer sam se pred njega postavila poput ivoga zida. Blizu ceste broj devet, odvraa. Zar se ne sjea? Ne odgovaram, pa skree pogled i slijee ramenima. Da, nije ni udo to se ne sjea, bila si ondje samo nekoliko puta. Preselili smo se prije estog razreda, prije toga smo stanovali u ulici Terrace Place. Sjea se stare kue u ulici Terrace Place, zar ne? opet se smijei. Oi su mu doista boje trave. Ma, sigurno zna! Ona kua u kojoj si se stalno motala po kuhinji i krala najbolje kolae. Neprestano smo se natjeravali oko velikog javora u dvoritu. Sjea se? U trenutku kada spominje javor, u meni izranja uspomena, kao da se probija kroz namrekanu povrinu jezera. Prisjeam se kako smo sjedili izmeu dva golema kraka korijena tog stabla i kako je prepolovio jedno sjeme javora, gurajui jednu polovicu u svoj, a drugu u moj nos, govorei usput da e po tome svi znati da se volimo. Bilo mi je tek pet ili est godina. Ovaaaj... oklijevam. Zadnje to mi je u tom trenutku potrebno jesu uspomene na dane kada sam bila koata djevojica velikog nosa s naoalama i on je bio jedini djeak koji mi je uope htio prii. Ne znam, moda, napokon odgovaram. Ne raspoznajem ba drvee. Smije se, iako nisam pokuavala biti duhovita, a zatim pita: Hoe li onda doi veeras? Na tulum? Pitanje me naglo vraa u stvarnost. Tulum. Odmahujem glavom i odmiem unatrag. Ne, mislim da neu doi. Smijeak mu na trenutak blijedi. Ma, daj. Bit e super. Jo jedna prilika za stvaranje uspomena iz maturantskih dana. Najbolji dani naih ivota i slina sranja.
-62-

NANA

Naravno, odvraam sarkastino. Gimnazijsko blaenstvo. Okreem se i odlazim. U menzi je guva i kako se pribliavam dvostrukim ulaznim vratima ije je jedno krilo otvoreno i na podu uvreno starom tenisicom, doekuje me buka glasova drugih uenika. Ma, doi e ti ve, dovikuje mi Kent. Znam da hoe. Nemoj se previe nadati, dobacujem mu preko ramena i zamalo dodajem: bolje je tako.

PRAVILA PREIVLJAVANJA Kako to misli ne moe veeras ii van? Ally me gleda kao da sam joj upravo rekla da elim ii na ples s Benom Farskyjem (ili Fartskyjem8, kako ga svi zovemo jo od etvrtog razreda). Jednostavno mi se ne ide, uzdiem i na licu mjesta mijenjam taktiku. Svaki vikend idemo van. Jednostavno... ne znam, htjela bih ostati kod tebe, kao nekada. Ali nekada smo ostajale kod mene zato to nismo mogle upasti na maturantske tulume, govori Ally. Govori u svoje ime, ubacuje se Lindsay. Tee ih je uvjeriti nego to sam mislila. Pada mi na pamet kako me mama ujutro pitala jesam li se posvaala s Robom i zato napreac izvaljujem: Problem je u Robu, u redu? On i ja... imamo neke probleme. Otvaram mobitel i po milijunti put provjeravam poruke. Kada sam ula u menzu, Rob je upravo stajao za pultom te na krumpirie obilno stavljao keap i umak za rotilj (koji najvie voli). Nisam se mogla prisiliti da mu priem, pa sam pourila prema naem stolu u maturantskom odjeljku i poslala mu poruku: Moramo razgovarati. Odmah mi je odgovorio: 0 emu? O onome veeras, odvratila sam i od tada mi na mobitel nije stigla nijedna poruka. Promatrala sam ga kako stoji na drugom kraju menze i razgovara s Adamom Marshallom i kako je nakrivio kapu na glavi zato to misli da tako izgleda starije. Neko sam uivala u primjeivanju takvih sitnica, u njihovu skupljanju i razmiljanju o njima. Mislila sam da ako zapamtim sve te male stvari koje Roba ine Robom to to voli umak za rotilj, ali ne voli senf, to to navija za Yankeese, iako vie voli koarku nego bejzbol, to to je kao djeak slomio nogu kada je pokuao preskoiti auto da u ga onda bolje razumjeti. Nekada sam mislila da je to ljubav: poznavanje nekoga tako dobro da postaje dio tebe. Sada sve ee mislim da uope ne poznajem Roba. Ally od oka razjapljuje usta: Ali veeras ste trebali... zna ve. S tako razjapljenim ustima nalikuje na ribicu iz akvarija, pa se okreem od nje, borei se s porivom da prasnem u smijeh. Ah, trebali smo, ali... ne dovravam reenicu. Nikada nisam znala lagati, pa ni sada ne znam to bih rekla.

Igra rijei s engleskom rijei fart koja znai prde. -63-

NANA

Ali to? pita Lindsay. Otvaram torbu i iz nje izvlaim poruku koju mi je poslao uz ruu. Zguvana je i uz nju se prilijepila vakaa guma. Guram je preko stola: Ali onda mi je poslao ovo. Lindsay nabire nos i otvara karticu vrcima noktiju. Ally i Elody naginju se i itaju. Zatim nekoliko trenutaka ute. Napokon Lindsay zatvara karticu i vraa mi je preko stola. Nije ba tako strana, govori. Nije ba ni dobra, kaem. Iako sam samo htjela izmisliti razlog zbog kojega te veeri neemo otii na tulum, zbog razgovora o Robu odjednom se unosim u priu. Ljubim te? Kakve su to gluposti? Zajedno smo od listopada! Vjerojatno eka pravi trenutak da bi ti rekao ono to zapravo eli, govori Elody i odguruje ike s lica. Ni Steve meni nikada nije rekao da me voli. To je drugo. Ti to od njega ni ne oekuje. Elody brzo skree pogled i u tom trenutku shvaam da moda ipak oekuje. Nakon kratke i neugodne stanke ubacuje se Lindsay: Ne shvaam u emu je problem. Zna da je Robu stalo do tebe. Zna da ne bi s tobom samo spavao i onda te odbacio. Da, stalo mu je do mene, ali... elim im rei da nisam sigurna je li naa veza onako dobra kako sam mislila, ali onda to ipak ne govorim. Mislile bi da sam poludjela. Ni ja nisam sigurna da razumijem, ali mui me to to mi se razmiljanje o Robu svia vie nego to mi se svia Rob. Recimo to ovako, kaem. Jednostavno se neu poseksati s Robom samo zato da bi mi rekao da me voli. Izgovaram to napola nesvjesno i nekoliko trenutaka zapanjena sam rijeima koje su mi izile iz usta, pa ne mogu rei vie nita. Nisam se zbog toga ni planirala poseksati s Robom, cijela pria nije imala nikakve veze s time hoe li mi rei da me voli ili nee. Barem mislim da nije. U tom mi trenutku nije jasno zato sve to odjednom zvui tako vano. Mi o vuku... mrmlja Ally pa s lea namiriem aj od limuna i ve sljedeeg trenutka Rob me ljubi u obraz. Bok, djevojke, pozdravlja i prua ruku prema Elodynu tanjuru, ne bi li joj ukrao krumpiri, a ona mu izmie pladanj iz dohvata. Hej, Salamanta, smije se. Jesi li dobila moju poruku? Jesam, odvraam i sputam pogled. Ako ga pogledam u oi, ini mi se, zaboravit u na poruku i na to kako me ostavio samu u hodniku, ak i na to da ne zatvara oi kada me ljubi. Kao da jednim dijelom ne elim da se ita promijeni. U redu, to se onda dogodilo? naginje se i sputa ruke na stol, malo presilovito za moj ukus. Lindsayna Cola poskakuje na pladnju. Samantha ne eli ii na tulum kod Kenta, odgovara mu Ally. Elody je lupa laktom u rebra, pa tiho podvikuje. Rob okree glavu i gleda me ravno u oi bezizraajnim pogledom: O tome si htjela razgovarati sa mnom? Ne... zapravo, djelomino da, govorim jer nisam oekivala da e pred curama spomenuti poruku i ljutim se to ne mogu predvidjeti to e uiniti. Oi su mu tamnije nego inae, kao da se u njima neto naoblailo. Pokuavam mu se nasmijeiti, ali obrazi mi se ne pomiu. Nikako mi iz glave ne izlazi prizor u kojem podie ruku u zrak i govori mi: Vraam se za pet minuta. Dakle? uspravlja se i slijee ramenima. to je onda?
-64-

NANA

Lindsay, Ally i Elody zure u mene, pogledima gotovo odailjui vrue zrake. Ne bih sada o tome, govorim i glavom pokazujem na njih. Ne ovdje. Rob se smije. Smijeh mu je grub i glasan, pa po njemu znam da je ljut, ali to ne eli pokazati. O, da, naravno, uzmie i podie obje ruke pred prsa, kao da se od neega brani. Zna to? Javi mi onda kada bude spremna za razgovor. Ja u te, kao i uvijek, ekati, u redu? Ne bih nikada, kako to ti kae, vrio pritisak na tebe. Posebno naglaava neke rijei i u glasu mu ujem sarkazam. Nije izraen ni napadan, ali bez sumnje je ondje. Oito je barem meni da ne govori samo o razgovoru sa mnom, ali prije nego to mu uspijevam ita odgovoriti, napadno se klanja, okree i odlazi. ovjee, govori Ally, gurkajui sendvi s puretinom po tanjuru. to je to sad bilo? Niste se valjda zbilja posvaali, Sam? pita me Elody iroko rastvorenih oiju. Ne uspijevam joj odgovoriti jer Lindsay trza glavom u smjeru iznad moje glave i sike: Evo psihopatkinje! Zakljuajte noeve i bebe! Juliet Sykes upravo je ula u menzu. Do toga sam se trenutka toliko bavila svim moguim nainima kako bih mogla ispraviti ono to bi se danas trebalo dogoditi da sam potpuno zaboravila na Juliet. No, sada se okreem u stolcu jer me Juliet zanima vie nego ikada prije. Promatram je dok luta kroz menzu i dok joj svijetla, gotovo snjenobijela kosa pada preko lica. Podsjea me na pahuljicu koja lebdi na vjetru, ljuljajui se i okreui u malim zranim vrtlozima. Ne gleda u nas, ak ni na trenutak, pa se pitam planira li ve sada odlazak na veeranji tulum, planira li ve sada kako e nas osramotiti pred svima. Ne izgleda sposobnom za takvo to. Toliko je pozorno promatram da ni ne primjeujem kako su Ally i Elody ve otpjevale jednu rundu psycho killera i da se sada smiju na sav glas. Lindsay pak dri prekriene prste pred licem i ponavlja: Gospode, zatiti me od mranih sila. Zato toliko mrzi Juliet? pitam je. udno mi je to je to nikada dosad nisam pitala, nego jednostavno prihvaala cijelu priu. Elody prezrivo frke i umalo se davi gutljajem Cole. Ti to ozbiljno? pita. Pitanjem sam oito zbunila Lindsay jer nije oekivala da e me takvo to ikada zanimati. Otvara usta, zatvara ih, a zatim zabacuje kosu i koluta oima, kao da ne moe vjerovati da joj postavljam takvo pitanje. Nije da je mrzim... Mrzi je, mrzi, govorim. Upravo je Lindsay bila ta koja je saznala da nitko Juliet nije poslao nijednu ruu u prvom srednje i upravo je ona dola na ideju da joj poaljemo valogram. Lindsay je bila ta koja je Juliet nadjenula nadimak psiho i upravo je ona prije mnogo godina proirila glasinu o tome da se Juliet popikila u vreu za spavanje na izviakom izletu. Sada me gleda kao da sam poludjela. ao mi je, kae, ali nemam strpljenja za psihike bolesnike. Nemoj mi samo rei da ti ju je ao, ubacuje se Elody. Dobro zna da bi je trebalo strpati na psihijatriju. Kandidatkinja za ludaru, smijulji se Ally. Samo me zanimalo, odvraam, trznuvi se na rije ludara iz Allyne napomene. Jo uvijek, naime, postoji mogunost da sam ja potpuno poludjela, iako zapravo u to vie ne vjerujem. U nekom sam lanku jednom proitala da ljudi koji polude zapravo uope nisu zabrinuti za svoje mentalno zdravlje. Od toga se i sastoji dobar dio njihovih problema. Dobro, znai, zbilja emo veeras ostati kod mene? nadureno pita Ally. Ba cijelu no?
-65-

NANA

Duboko uzdiem i gledam Lindsay. Ally i Elody takoer. Lindsay uvijek ima posljednju rije u svim naim vanim odlukama i ako je ona zapela za to da idemo na Kentov tulum, vrlo u ih teko uvjeriti da ne idemo. Naslanja se u stolcu, zuri u mene, pa joj neto zaiskri u oima. Nekoliko se trenutaka pribojavam da e mi rei neka se sredim i ne gnjavim, da e mi odlazak na tulum ba dobro doi. No, onda se smijei i namiguje mi. Ah, pa to je samo jedan tulum, govori. Ionako e vjerojatno biti bez veze. Mogle bismo posuditi neki hororac, ubacuje se Elody. Kao nekada. Neka Sam odlui, kae Lindsay. Radit emo ono to ona eli. U tom bih je trenutku najradije poljubila. I toga dana s Lindsay markiram engleski. Prolazimo pokraj Alexa i Anne u kineskom restoranu, ali ovaj put Lindsay ak i ne zastaje da bi ih pogledala. Vjerojatno se posebno trudi biti dobra prema meni, a zna da mrzim bilo kakve sukobe. Ja sam, meutim, ta koja zastaje. Razmiljam, naime, o Bridget i prisjeam se kako mu je obavila ruke oko struka, gledajui ga kao da je jedini na svijetu. Bridget je naporna i smijena, to stoji, ali ipak ne zasluuje to to joj Alex radi. ao mi ju je. Hej! to je sada? Uhodi ljude? pita me Lindsay. Shvaam da stojim pred izlogom oblijepljenim lecima za posebne ponude u vrijeme ruka, oglase mjesne kazaline druine i reklame za frizerske salone. Alex Liment primijetio je da stojim tamo i netremice me promatra s druge strane stakla. Evo me, evo me, govorim Lindsay i odmiem se od izloga. Zao mi je Bridget, ali to joj ja mogu. ivi i pusti druge neka ive. U sladoledarnici The Countrys Best Yogurt Lindsay i ja naruujemo goleme porcije jogurta od okolade s komadiima bombona od kikiriki maslaca, a ja jo dodajem arene mrvice i hrskave slatkie. Apetit mi se vratio punom silinom i sve se odvija onako kako sam planirala. Veeras nema tuluma, barem ne za nas, pa zbog toga nee biti automobila i nee biti vonje. Sigurna sam da u tako sve ispraviti, da e se nabor u vremenu izravnati i da u se probuditi iz none more koju proivljavam. Moda se probudim negdje u bolnikoj sobi, okruena prijateljima i obitelji. Bez problema mogu zamisliti prizor: mama i tata stoje uz krevet sa suzama u oima, Izzy plae od sree i vjea mi se oko vrata, a Ally, Elody i Lindsay... U tom mi trenutku kroz misli prolazi Kentovo lice. Brzo ga otresam. I Rob bi bio u toj bolnikoj sobi. Naravno da bi i Rob bio ondje. U svakom sluaju, ovo to sada inim kljuno je za rjeavanje mojega problema. Sigurna sam u to. Moram preivjeti dananji dan. Moram igrati po pravilima. Ne smijem otii na Kentov tulum. Vrlo je jednostavno. Pazi malo s tim jogurtom, smije mi se Lindsay i guta velik zalogaj. Inae e postati debela djevica. Bolje to nego debeljuca s gonorejom, odvraam i bacam joj komadi okolade u lice. I ona baca jedan komadi na mene: Ne priaj gluposti. Toliko sam ista da moe jesti s mene. Oho! Lindsayn vedski stol. Zna li Patrick da se tako spremno nudi? Odvratna si.

-66-

NANA

Lindsay se bori s porcijom jogurta i nastoji zagrabiti sve slojeve ne bi li u usta utrpala savren zalogaj. Obje se smijemo, pa na kraju baca punu licu jogurta na mene. Slijee mi tono iznad lijevog oka. okirano uzdie i prekriva rukom usta dok mi smrznuti jogurt klizi niz lice, padajui ravno na krzno iznad lijeve dojke. Jaaaaoooo, oprosti, govori mi, glasa priguena rukom koju jo dri na ustima, ali po razrogaenim joj oima vidim da se jedva uspijeva suzdrati od smijanja. Misli li da sam ti upropastila majicu? Jo nisi, odvraam, licom grabim onoliko jogurta koliko mogu i gaam je njime. Pogaa je u kosu s lijeve strane glave. Gaduro jedna! vriti i u tom trenutku poinje kaos. Naganjamo jedna drugu po unutranjosti TCBY-a, skrivamo se pod stolovima i gaamo jogurtom.

NE SUDI PROFESORA TJELESNOG PO SELJAKOM BRKU Na putu do kole neprekidno se smijemo i ve dugo nisam bila tako sretna. Osjeam se kao da prvi put primjeujem neke stvari: otar miris zime, njezinu grubu svjetlost koja bode oi, oblake koji polako prekrivaju nebo. Krzno na majicama potpuno nam je slijepljeno i odvratno, prepune smo mrlja, a dok hodamo uz rub ceste, automobili nam neprekidno trube. Maemo im i smijemo se, a onda nas sustie crni Mercedes, pa se Lindsay naginje, pljee se po dupetu i vie: Deset dolara! Samo deset dolara! Lupam je po ruci: Daj, prestani. To bi mogao biti moj tata. Zao mi je to ti ja to moram priopiti, draga, odvraa. Ali tvoj tata ne vozi Mercedes. Odguruje kosu s lica. Mokra je i slijepljena jer ju je, ba kao i ja svoju, morala oprati nad umivaonikom u zahodu TCBY-a. Ondje smo zavrile nakon to se poslovotkinja izderala na nas i zaprijetila nam da e pozvati policiju ako ikada vie kroimo u njezinu sladoledarnicu. Nemogua si, kaem. Ali me voli, odgovara Lindsay, hvata me pod ruku i privija. se uz mene. Smrzava se, kao i ja. Naravno da te volim, kaem i doista to mislim. Volim je. Volim i rune ute cigle na srednjoj koli Thomasa Jeffersona, volim arkoruiasto obojene hodnike, volim mali, dosadan gradi Ridgeview i volim sve u njemu, sve njegove stanovnike. Volim svoj ivot. elim ga dalje ivjeti. I ja tebe volim, mala, govori Lindsay. Provlaimo se kroz rupu na ogradi i Lindsay eli zapaliti cigaretu, iako se upravo oglaava prvo zvono pred osmi sat. Samo dva dima, moleivo me gleda, pa se smijem dok me vue za sobom jer zna da joj nita ne mogu odbiti kada me tako gleda. U puionici nema nikoga. Stiemo se jedna uz drugu uz teniski teren dok Lindsay nastoji kresnuti ibicom. Kada joj napokon uspijeva, povlai jedan dugi dim i iz plua ispuhuje dugaak oblak. Ne prolazi ni trenutak, a s parkiralita se zauje povik: Hej! Ti! Ti, s cigaretom!

-67-

NANA

Obje se na licu mjesta skamenjujemo. Profesorica Winters. Nikotinska gestapovka. Bjemo! vie Lindsay, baca cigaretu i tri iza teniskog terena. Ne uje me dok dovikujem: Ovamo! pa sama pratim busen plave Wintersiine kose kako poskakuje iznad krovova automobila, ne sasvim sigurna je li nas spazila ili samo ula smijeh iz puionice. Skrivam se iza Range Rovera i tako pognuta trim uz maturantski odjeljak do stranjih vrata gimnastike dvorane dok Wintersica vie: Hej! Hej! Grabim kvaku stranjih vrata i tresem je, ali vrata se ne otvaraju. Na trenutak mi srce zastaje jer mislim da su zakljuana, ali onda ih vre pritiem, pa se otvaraju. Ulazim u spremite i brzo zatvaram vrata za sobom dok mi srce bubnja u prsima. Nekoliko trenutaka poslije ujem kako uz vrata netko prolazi, a zatim kako Wintersica ispod glasa mrmlja: Sranje. Zatim odlazi. Zbog svega to se dogodilo toga dana bitke jogurtima, injenice da nas je Wintersica umalo uhvatila, pomisli na to da se Lindsay skriva negdje u umi, uei u minici i novim izmama odjednom me hvata napadaj smijeha, pa moram prekriti usta rukom kako bih priguila grohot. Spremite u kojem se nalazim vonja po kopakama, dresovima i blatu te se jedva uspijevam smjestiti uz naranaste unjeve i lopte. Na jednom se zidu nalazi prozor, pa virim kroz njega gleda na neiji ured, vjerojatno Shawov jer lik praktiki ivi u gimnastikoj dvorani. Stol mu je prepun papira, a na raunalnom zaslonu sjaji se kiasta slika tropske plae. Oprezno se pribliavam prozoru i pada mi na pamet kako bi bilo urnebesno da spazim nekakvu perverziju, poput gaica koje mu vire iz ladice radnog stola ili pornografskog asopisa. No, u tom se trenutku naglo otvaraju vrata i u ured ulazi sam Shaw. Istoga se trenutka saginjem i unem ispod prozora. Moram se sasvim sklupati, a i tada se bojim da mi konjski repi viri iznad prozorske daske. Moda je smijeno, s obzirom na sve to mi se dogodilo, ali jedino to mi u tom trenutku prolazi mislima jest: ako me spazi, gotova sam. Nema odlaska k Ally, morat u ostati na kaznenoj produnoj. Uz lice mi se nalazi poluotvorena sportska torba prepuna starih koarkakih dresova. Ne znam jesu li ikada oprani, ali zbog njihova mi se mirisa preokree eludac. ujem Shawa kako se mota po uredu i molim Boga, doslovno molim Boga da ne prie preblizu radnom stolu jer bi me onda mogao spaziti kroz prozor kako se stiem uz hrpu stare sportske opreme. Ve znam kakve bi glasine poele kruiti kolom: Samanthu Kingston nali su kako se samozadovoljava unjevima iz autokole. Profesor Shaw nekoliko se minuta vrzma po uredu, pa mi se noge ve koe od uanja. Zvono za poetak osmoga sata ve se oglasilo, ali nikako ne mogu izii iz spremita jer vrata kripe, a i ne znam je li Shaw okrenut prema prozoru ili od njega. Moda ba gleda prema meni. Nadam se da ima nastavu osmi sat, ali ne ini se da mu se ikamo uri. Pribojavam se da u ostati zarobljena u spremitu do kraja nastave i to mi se nikako ne svia. Ve bih od samoga smrada mogla umrijeti. Odjednom zaujem kako se otvaraju vrata Shawova ureda, pa virim kroz prozor, nadajui se da odlazi. No, nada mi ubrzo propada jer zaujem drugi glas: Kvragu, pobjegli su mi. Bez problema prepoznajem unjkavo glasanje. Profesorica Winters. Tko? Puai? pita Shaw. Glas mu je gotovo jednako visok kao i njezin. Nisam ni znala da se poznaju. U istoj ih prostoriji viam jedino za vanih kolskih zbivanja u dvorani, kada Wintersica sjedi pokraj ravnatelja Benetera s izrazom lica kao da joj je netko pod stolcem aktivirao smradnu bombu, a Shaw sjedi s uiteljima razreda za djecu s posebnim potrebama, instruktorima prve pomoi i vonje te ostalim udacima koji su u nastavnikom vijeu, iako nisu pravi profesori.

-68-

NANA

Zna li da uenici onaj dio uz dvoranu zovu puionicom? pita Wintersica i gotovo ujem kako prstima stie nos od gaenja. Jesi li ih vidjela? pita Shaw i na to mi se svi miii u tijelu zgre. Nisam ba. ula sam ih i namirisala sam dim. Lindsay ima pravo kada kae da je Wintersica pravi krvosljednik. Uhvatit e ih sljedei put, tjei je Shaw. Na podu je valjda dvije tisue opuaka, ali se Wintersica. Mislio bi ovjek da nakon svih onih edukacijskih filmova koje im prikazujemo... Ma, to su ti tinejderi, odvraa Shaw. A zna da tinejderi rade upravo suprotno od onoga to im govorimo. Tako je uvijek. Pritii, stidne dlake i bezobrazluk. Gotovo pucam od smijeha kada zaujem Shawa kako izgovara stidne dlake i ve mislim da e ga Wintersica prekoriti zbog toga, ali ona samo govori: Katkad mi je glupo to se uope trudim. Lo dan, ha? govori Shaw i nakon toga ujem kako se netko naslanja na stol, kako s njega na pod pada knjiga i kako Wintersica hihoe. Ne vjerujem vlastitim uima, ali nakon toga ih ujem kako se ljube. Ne ujem samo bezazleno cmakanje. Rije je o pravim poljupcima, otvorenih usta i uz zvukove srkanja. ak malo i stenju. Sranje, mislim i moram se ugristi za usnicu da ne zavritim, ne zaplaem, prasnem u smijeh ili se ispovraam. Moda i sve odjednom. Ovo. Jednostavno. Ne. Moe. Biti. Istina. Najradije bih izvukla mobitel iz depa i poslala SMS curama, ali ne smijem se pomaknuti. Sada me posebice ne smiju uhvatiti jer spaze li me u spremitu, mislit e da ih uhodim i promatram njihove sitne seksizabave. Bljak. U trenutku kada mi se ini da vie nikako ne mogu izdrati u unju uz znojne dresove i sluati kako se Shaw i Wintersica vale ko u jeftinom porniu, oglaava se drugo zvono pred osmi sat i sada slubeno kasnim na nastavu. Uh, kvragu, moram ii, govori Wintersica. Imam sastanak s Beanijem. Beanie je nadimak koji su uenici nadjenuli ravnatelju, profesoru Beneteru i od svega to sam ula u posljednjih nekoliko minuta nita me toliko ne okira kao injenica da ga Wintersica zna i da takoer ravnatelja zove tim nadimkom. Hajde, brii onda, govori Shaw i potom je kunem se da sam to ula lupa po guzici. Isuse. Boe. Ovo je jo bolji tra od onoga kada su Marcie Harris uhvatili kako masturbira u kemijskom kabinetu, gdje si je ugurala epruvetu u... znate ve kamo. Naravno, ako su glasine o tome uope tone. Tra je bolji ak i od onoga kada su Brycea Hanleyja suspendirali jer je otvorio pornografsku web-stranicu. Ovo je bez sumnje najvei skandal koji je ikada puknuo srednjom kolom Thomasa Jeffersona. A ti? Ima li nastavu? maznim glasom pita profesorica Winters. Ne, ja sam za danas gotov, odgovara Shaw i raspoloenje mi naglo tone. Nikako ne mogu ostati u spremitu jo etrdeset pet minuta. Na stranu sada grevi koji mi se ire potkoljenicom i bedrima moram izii iz spremita i curama ispriati to sam vidjela. Ali moram se pripremiti za nogometni trening, dodaje Shaw. U redu, zlato, govori Wintersica. Zlato? Vidimo se onda veeras. U osam, moe.

-69-

NANA

Vrata se otvaraju i zatvaraju, to znai da je Wintersica otila. Hvala Bogu. Zbog meusobnog tepanja i maenja ve sam se pobojala da u svjedoiti daljnjem drpanju, a nisam sigurna bi li to moje noge i mozak mogli podnijeti. Shaw se jo nekoliko trenutaka vrzma uredom, pritie neke tipke na tipkovnici, a zatim odlazi do vrata, gasi svjetlo, otvara i zatvara vrata. Napokon sam slobodna. Tiho zahvaljujem Bogu i ustajem, ali noge su mi toliko umrtvljene da umalo padam. Nekako uspijevam odepati do vrata, naslanjam se na njih i izlazim. Nekoliko trenutaka lupam nogama o pod ne bih li pokrenula cirkulaciju i duboko udiem svje zrak, a onda napokon pucam. Zabacujem glavu i grohotom se smijem. Vjerojatno izgledam kao da sam potpuno poludjela, ali ba me briga. Profesorica Winters i profesor Shaw? Nikada to ne bih pomislila, ni u najcrnjem ludilu. Dok grabim od dvorane prema glavnoj zgradi, razmiljam o tome kako su ljudi udni. Via ih svaki dan, misli da ih poznaje, a onda jednoga dana shvaa da nema pojma o njima. Obuzima me neobino ushienje, kao da me nosi vihor zbog kojega se u koncentrinim krugovima sve vie pribliavam istim ljudima i istim dogaajima koje promatram ve godinama, ali ih sada vidim bolje. Na ulazu u glavnu zgradu i dalje hihoem, iako znam da e profesor Kummer poludjeti jer kasnim, a jo moram do ormaria kako bih odande uzela udbenik iz panjolskog (na prvom nam je satu rekao da udbenike moramo tretirati kao vlastitu djecu, to znai da vjerojatno nema djece). aljem SMS Elody, Ally i Lindsay: Neete mi vjerovati kad vam ispriam to se upravo dogodilo, a onda niotkuda nalijeem na Lauren Lornet. Sudaramo se, obje se spotiemo i mobitel mi izlijee iz ruku, pa skakue niz hodnik. Sranje, podviknem, iako mi je zbog siline sraza potrebno nekoliko trenutaka da bih povratila dah. Pazi kuda hoda! Kreem prema mobitelu i razmiljam mogu li je traiti da mi kupi novi ako se razbio ekran kada me ona grabi za ruku. Vrlo snano. to je sada...? Reci im, govori uzrujano, unosei mi se u lice. Mora im rei. Molim? O emu pria? pokuavam se odmaknuti, ali hvata me i za drugu ruku, kao da me eli protresti. Lice joj je prekriveno crvenim mrljama i vlano je. Oito je plakala. Reci im da nisam nita loe uinila, glavom pokazuje unatrag. Stojimo pred uredom ravnatelja i u tom se trenutku prisjeam da sam je na istome mjestu vidjela juer, i da je i juer plakala. Zbilja ne znam o emu govori, kaem joj vrlo njeno jer me sada ve plai. Vjerojatno je upravo izila s jednog od redovitih sastanaka sa kolskim psihologom kojega obilazi zbog paranoje, opsesivno-kompulzivnog poremeaja ili ve neke ludosti. Duboko udie i drhtavim glasom progovara: Misle da sam prepisivala od tebe na kemiji. Beanie me pozvao na razgovor... A zbilja nisam, kunem se. Samo sam puno uila u zadnje vrijeme. Pokuavam se oteti, ah jo me vre stee za ruke. Opet se osjeam kao u sreditu vihora, ali sada mi se taj osjeaj vie ne svia. Vue me dolje, kao da me eli sastaviti sa zemljom. Prepisivala si od mene? govorim, a rijei kao da dopiru iz velike daljine. ak ni ne zvue kao da su izgovorene mojim glasom. Nisam, asna rije, kunem se Bogom, govori Lauren i zatim jeca. Sruio bi me. Rekao mi
-70-

NANA

je da e mi zakljuiti jedinicu za kraj godine ako ne popravim ocjene, pa sam uzela instrukcije, a sada misle da sam prepisivala od tebe. Nazvat e sveuilite u Pennsylvaniji na koje sam se prijavila. Nikada se neu uspjeti upisati na fakultet i... Zna li to e se onda dogoditi? Moj e me otac ubiti. Ubit e me. Potom me jo vre hvata za nadlaktice i trese me: Mora im rei! U oima joj vidim silnu paniku. Napokon se uspijevam istrgnuti iz njezina stiska. Sva gorim i muno mi je. Ne elim se uplitati u tu dramu, ne elim nita znati o njoj. Ne mogu ti pomoi, govorim i uzmiem unatrag, a rijei mi. I dalje zvue kao da ih izgovara netko drugi, s nekog udaljenog mjesta. Lauren me gleda kao da sam je upravo pljusnula. Molim? Kako to misli? Moe mi pomoi! Samo im reci... Drhtavim rukama podiem mobitel s poda. Dvaput mi ispada i svaki se put pri padu zauje glasan tresak. Nita se od ovoga ne bi smjelo dogaati. Osjeam se kao da je netko pokrenuo usisava, ali tako da radi upravo suprotno od onoga to inae radi. Sva sranja koja sam uinila u ivotu odjednom izlijeu i podastiru mi se pod nogama. Srea tvoja to mi nisi razbila telefon, govorim tupo. Skup je, gotovo dvjesto dolara. Dobro, jesi li ti uope ula ono to sam ti rekla? histerino vie Lauren, a ja je ne mogu pogledati u oi. Gotova sam, u govnima sam do grla! Ne mogu ti pomoi, ponavljam jer mi nita drugo ne pada na pamet. Lauren isputa neto izmeu vriska i jecaja pa govori: Danas si mi rekla da ne bih trebala biti ljubazna prema tebi i zna to? Bila si u pravu. Ti si pokvarena, grozna gadura, najobinija kuja... U tom trenutku zastaje, kao da se prisjea gdje smo i kao da odjednom shvaa tko sam ja, a tko ona, pa prekriva usta dlanom. ini to tako brzo da hodnikom odjekuje upalj zvuk. Isuse Boe, apue. Oprosti. Nisam tako mislila. Nita joj ne odgovaram. Zbog rijei najobinija kuja cijelo mi je tijelo protrnulo. Oprosti. Molim te... molim te, nemoj se ljutiti. Ne mogu to vie podnijeti. Ne mogu je sluati kako mi se ispriava, pa se dajem u trk. Trim niz hodnik, srce mi udara kao ludo i najradije bih vrisnula ili neto udarila akom. S leda ujem kako me zaziva, ali ne marim, ne mogu vie na to obraati pozornost. Svom se silom naslanjam na vrata enskoga zahoda, ulazim i naslanjam se s njihove unutarnje strane te kliznem na pod. Privlaim koljena k prsima, a grlo mi se toliko stee da jedva diem. Mobitel mi cijelo vrijeme vibrira, pa kada se malo smirim, otvaram ga i itam poruke od Lindsay, Ally i Elody. to je bilo, pitaju. Reci! Priaj! Jesi li se pomirila s Robom? Trpam mobitel u torbu i zabijam glavu u dlanove, ekajui da mi se puls vrati u normalan ritam. Osjeaj sree koji me obuzimao do maloprije potpuno je nestao, ak mi ni ljubakanje Shawa i Wintersice vie nije smijeno. Sve prie o Alexu, Anni i Bridget, situacija sa Sarom Grundel i njezinim glupim parkirnim mjestom sve mi se to sada ini kao neka golema mrea u kojoj sam zarobljena protiv svoje volje i iz koje se ne mogu izvui. Kamo god se okrenem, zahvaaju me neije tue niti i svi se tako neprekidno koprcamo. A nita me se od toga ne bi trebalo ticati. To nisu moji problemi. Ne bih za njih trebala mariti. Ti si najobinija kuja. Ba me briga. Imam vanijih briga. Napokon ustajem. Vie nema smisla odlaziti na sat panjolskog. Umivam se hladnom vodom
-71-

NANA

i ponovno minkam. Lice mi je pod jarkim svjetlom toliko blijedo da ga jedva prepoznajem.

SAMO SAN Daj se razvedri, jastukom me udara Lindsay dok sjedimo na kauu u Allynu dnevnom boravku. Elody u usta ubacuje zadnji smotak zainjene tune. Nisam sigurna da joj je to pametno jer stoji na sobnoj temperaturi ve tri sata. Bez brige, Sammy, govori, Rob e se ve do sutra smiriti. Sve misle da sam neraspoloena zbog Roba, iako nisam. Neraspoloena sam i utim zato to me, im je kazaljka na satu prola pono, ponovno uhvatio strah. Raste mi iz utrobe poput pijeska koji se nakuplja na dnu pjeanog sata. Sa svakom sam sekundom sve blie Trenutku. Toki preokreta. Jo jutros mislila sam da su stvari vrlo jednostavne samo se trebam drati podalje od tuluma i podalje od automobila, pa sam sigurna. Sada se osjeam kao da su mi rebra uklijetila srce i sve tee diem. Uasnuta sam. Strahujem da e samo u jednome trenutku - onome trenutku izmeu dva udaha sve ispariti u tamu i da u se jo jedanput nai sama u svojoj spavaoj sobi, budei se uz zvukove budilice. Ne znam to u ako se to opet dogodi. Mislim da e mi se slomiti srce. Mislim da e zauvijek zastati. Ally iskljuuje televizor i odlae daljinski upravlja. to emo sada? pita. Pitat u due s onoga svijeta, odvraa Elody i s kaua se premjeta na pod, kamo smo u ime dobrih, starih vremena postavile staru plou za prizivanje duhova. Igrale smo se prizivanja, ali sve smo tako revno gurkale okvir po slovima kojima se ispisuju rijei penis i kita da je Lindsay na kraju poela urlati: Zloesti duhovi! Perverznjaci! Pedofili! Elody gura okvir po ploi i zaustavlja se na rijei DA. Vidi, mama, podie ruke u zrak. A nisam ga uope gurala! Ally nije postavila pitanje na koje se odgovara s DA ili NE, glupao, govori joj Lindsay, preokree oima i otpija veliki gutljaj Chateauneuf-du-Papea9 koji smo maznule iz vinskog podruma. Ova je selendra uasna, govori Ally. Nita se u njoj ne dogaa. Dvanaest je sati i trideset tri minute. Pa dvanaest i trideset etiri. Sekunde i minute nikada mi jo nisu tako brzo odmicale, nikada tako preskakale jedna preko druge. Dvanaest i trideset pet. Dvanaest i trideset etiri. Treba nam neka dobra glazba ili neto slino, govori Lindsay i skae s kaua. Ne moemo samo sjediti ko krave. Tako je! Muzika! slae se Elody, pa obje jure u susjednu sobu gdje se nalazi kontrolna ploa za stereosustav proveden kroz cijelu kuu. Nemojte me sad gnjaviti glazbom, stenjem, ali prekasno je. Ve su na sav glas pustile Beyonce. Vaze na policama poskakuju, a ja se osjeam kao da e mi eksplodirati glava. Cijelim mi tijelom prolaze trnci. Dvanaest je sati i trideset sedam minuta. Sputam se dublje u kau i navlaim pokriva preko koljena, pa preko uiju.

9 Vrsta finog francuskog vina iz istoimene pokrajine. -72-

NANA

Lindsay i Elody vraaju se u sobu. Sve etiri na sebi imamo samo stare bokserice i majice bez rukava. Lindsay je oito opet prekopavala po Allynoj ostavi jer sada nosi i skijake naoale i kapu. Elody usto epa, jedne noge uvuene u djeju pancericu. O, Boe! vie Ally i previja se od smijeha. Lindsay vrti bokovima oko skijakog tapa koji dri meu nogama i pomie se naprijednatrag. O, Patrick, oooooo, Patrick, uzdie. Glazba je toliko glasna da jedva ujem njezine rijei, ak i kada uklonim ruke s uiju. Dvanaest i trideset osam. Jo samo jedna minuta. Ma, daj! vie Elody i prua ruku prema meni. Toliko sam prestravljena da se ne mogu pomaknuti. Ne mogu ni protresti glavom da bih je odbila, pa se naginje blie i vie: Daj se opusti i uivaj u ivotu! Glavom mi se roji toliko misli da bih najradije viknula: Ne, prestani! Ili: Da, ivot!, ali ne mogu, nego samo vre zatvaram oi i zamiljam kako sekunde istjeu poput slapa u beskrajno jezero. Razmiljam o tome kako sve etiri nezaustavljivo jurimo kroz vrijeme i jedino to sam u stanju pomisliti jest: sada! Sada je trenutak kada e sve nestati! I onda sve utihne. Bojim se otvoriti oi. U utrobi mi se otvara golema praznina i ne osjeam nita. Tako izgleda smrt. Odjednom zaujem glas: Preglasno putate glazbu. Ogluit ete prije dvadesete. Naglo otvaram oi. Gospoa Harris, Allyna majka stoji na dovratku u mokroj kabanici i pokuava izravnati raupanu kosu. Lindsay je gleda pod skijakom kapom i kroz naoale, a Elody nespretno izvlai nogu iz pancerice. Uspjela sam. Preivjela sam. Olakanje i radost preplavljuju me takvom silinom da gotovo vritim od sree. No, ne vritim, nego se smijem. Moj smijeh gromko odzvanja u tiini, pa mi Ally dobacuje prijekoran pogled, kao da mi eli rei: sada ti je odjednom smijeno? Da vi niste pijane? pozorno nas odmjerava Allyna majka,, a zatim se mrti, zapazivi praznu bocu vina na podu. Ma, nismo, odvraa Ally i baca se na kau. Ali si nam pokvarila raspoloenje. Lindsay podie skijake naoale na elo i govori: Samo smo se zabavljale i plesale, gospoo Harris. Govori to tako smjernim i veselim glasom da se ini kao da eli rei kako su plesanje u donjem rublju i skijakoj opremi obvezne izviake aktivnosti. Gospoa Harris uzdie i kae: Dobro, ali dosta je toga za danas. Imala sam naporan dan i idem u krevet. Ali maaaamaaaaa, zapomae Ally. Gospoa Harris samo joj dobacuje jedan otar pogled. Dosta je glazbe, ponavlja. Elody napokon uspijeva izvui nogu iz pancerice, ali gubi ravnoteu i leima se zabija u policu s knjigama. Prirunik za voenje kuanstva Marthe Stewart pada joj pod noge, pa samo zbunjeno mrmlja: Opa! Crveni se i zuri u gospou Harris kao da oekuje da e je ova svakoga trenutka izlupati po guzici. Ne mogu si pomoi. Ponovno hihoem. Gospoa Harris preokree oima i uzdie, ali govori samo: Laku no, cure. Bravo, kravo, govori mi Ally i tipa me za bedro.

-73-

NANA

Elody hihoe i oponaa Lindsayn smjeran glas: Samo smo se zabavljale i plesale, gospoo Harris. Ja se barem nisam zabila u policu, odvraa Lindsay, pa se okree i mrda dupetom prema nama. Moete me poljubiti u dupe. U redu, smije se Elody i naginje se prema njoj, pretvarajui se kao da e je doista poljubiti u stranjicu. Lindsay skvii i izmie se, a Ally sike: Tiina! tek koju sekundu prije nego to zaujemo gospou Harris kako dovikuje: Cure!!! s kata. Sve etiri nato prasnemo u smijeh. Osjeam se divno. Vratila sam se. Sat vremena nakon toga Lindsay, Elody i ja leimo na golemoj kutnoj garnituri u Allynoj dnevnoj sobi. Elody se smjestila na gornji dio, a Lindsay i ja na duem dijelu leimo dotiui se stopalima. Lindsay neprekidno migolji nonim prstima da bi me iznervirala, ali nita mi ne moe pokvariti raspoloenje. Ally je u sobu dovukla madrac na napuhavanje i posteljinu s kata (tvrdi da ne moe spavati bez svojega popluna) i osjeam se kao da smo opet u prvom srednje. Televizor je ukljuen, ali s njega dopiru vrlo tihi zvukovi jer Elody kae da voli spavati uz zvukove TV-a, a plaviasta svjetlost kojom obasjava prostoriju podsjea me na ljeta kada bismo nou upadale na zatvoreni bazen pa se tamo kupale, a noge bi nam se presijavale na plavoj svjetlosti koja je dopirala kroz vodu. Podsjea me i na osjeaj mira te na osjeaj da sam sama na svijetu. Cure? apem. Nisam sigurna je li ijedna jo budna. Mhmmm, mrmlja Lindsay. Zatvaram oi i osjeaj smirenosti preplavljuje me od glave do pete. Da morate do beskraja proivljavati jedan te isti dan, koji biste dan odabrale? Nitko mi ne odgovara, a nakon nekoliko trenutaka ujem Ally kako hre u jastuk. Sve su zaspale, a meni se jo ne spava. I dalje sam ushiena, presretna to sam ovdje, to sam se uspjela probiti kroz mjehuri vremena koji me okruivao posljednjih dana. No, zatvaram oi i pokuavam zamisliti dan kakav bih voljela ponovno proivjeti. Mislima mi se roje uspomene: gomile tuluma, kupnja s Lindsay, prederavanje i plakanje nad Biljenicom s Elody, a sjeam se i dana koji su prethodili svemu tome: obiteljskih ljetovanja, svojega osmog roendana, prvoga puta kada sam skoila s daske u bazen pa su mi mjehurii vode uli u nos. Sve su to divni dani, ali nijedan nije dovoljno savren da bih ga poeljela ponovno proivjeti. U svakome postoji neka tamna mrlja ili sjenka. Na savren dan ne bi bilo nastave, to je jedino u to sam sigurna. Za doruak bih jela palainke, i to one koje je ispekla moja mama. Tata bi pak ispekao svoju poznatu kajganu, a Izzy bi postavila stol onako kako to ini za blagdane, kada svakome dodijeli drugaiji tanjur te sve ukraava cvijeem i voem koje prikuplja u vrtu. Zove ih ukrafi. Zatvaram oi i oputam se, polako tonem preko ruba ponora i preuzima me tama... R ringRringR ringR ringRring. Sa samoga ruba sna prene me zvonjava i u jednome groznom trenutku pomiljam da mi opet zvoni budilica. Evo je opet! Kod kue sam! Sve se opet ponavlja! Trzam se u gru, a Lindsay stenje: Jao! Samo se zbog tog uzvika umirujem i ritam srca polako mi se usporava. RringRringRringRringRring! Sada, kad sam budna, shvaam da mi ne zvoni budilica, nego da u raznim sobama Allyne kue zvoni telefon, odjekujui kroz prazne hodnike. Bacam pogled na sat. Jedan i pedeset dva.

-74-

NANA

Elody stenje, a Ally se okree pa mrmlja: Daj, iskljui to. Telefon prestaje sa zvonjavom, ali onda ponovno poinje. Ally se uspravlja u sjedei poloaj. Potpuno je budna. Sranje, kae. Mama e me ubiti. Daj, iskljui taj telefon, Al, ispod jastuka se oglaava Lindsay. Ally se nastoji iskopati ispod popluna i usput mrmlja: Sranje. Gdje je taj prokleti telefon? Na kraju pada s madraca na pod i udara se u rame. Elody ovaj put stenje neto glasnije. Neki ovdje pokuavaju spavati, buni se Lindsay. Moram se javiti na telefon, sike Ally. No, ve je prekasno. Na katu ve ujem korake Allyne mame, koja se oito probudila. Prolazi jo nekoliko trenutaka, pa telefon prestaje zvoniti. Hvala Bogu, govori Lindsay i premjeta se na kauu, uranjajui dublje pod pokrivae. Skoro su dva sata, ustaje Ally. U polumraku razabirem obrise njezina lika dok prilazi krevetu. Tko to, dovraga, zove u dva ujutro? Moda je Matt Wilde i zove da bi ti izjavio ljubav, javlja se Lindsay. Jako smijeno, odvraa Ally i ponovno lijee na madrac. Sve etiri se umirujemo i sada se jedino uje tiho mrmljanje gospoe Harris na katu. U jednome trenutku neto glasnije podvikuje: O, ne! Isuse Boe! Ally... govorim, ali nije potrebno. I ona je ula uzvik. Ustaje iz kreveta i pali svjetlo, a zatim iskljuuje utiani televizor. mirkam pod jarkom svjetlou, a Lindsay psuje i navlai pokriva preko glave. Neto se dogodilo, govori Ally, obavija ruke oko same sebe i mirka. Elody hvata naoale sa stolia i podie se na oba lakta. Na kraju ak i Lindsay shvaa da neemo ugasiti svjetlo, pa izranja iz ahure. to je bilo? pita i stisnutim akama trlja oi. Nitko joj ne odgovara. Sa svakim nam je trenutkom sve jasnije da se dogodilo neto doista loe. Ally samo stoji nasred sobe. U prevelikoj majici i hlaicama izgleda poput djevojice. Glas s kata u jednom trenutku utihne, a koraci kreu prema stubama. Ally sjeda na madrac, podvijajui noge i grizui nokte. Gospoa Harris nije uope iznenaena kada nas pronalazi budne. U dnevni boravak stie u dugoj spavaici i s maskom za oi podignutom na elo. Nikada je prije nisam vidjela nikako drugaije nego savreno dotjeranu, pa mi zbog prizora strah jo snanije stee utrobu. to je bilo? Ally zvui napola histerino. to se dogodilo? Je li neto s tatom? Gospoa Harris trepe kao da se tek tada prenula iz sna i govori: Ne, s tvojim je tatom sve u redu. Zatim duboko udie i izdie. Sluajte, djevojke, govori, rei u vam neto zbilja grozno, ali saznat ete prije ili poslije, pa je bolje da vam odmah kaem. Daj, reci ve jednom, mama. Gospoa Harris polako kima glavom i zatim govori: Sve znate Juliet Sykes. Nijedna od nas nije oekivala spomen tog imena. Da, i? Ally slijee ramenima. Pa... oklijeva gospoa Harris, rukom zaglaujui spavaicu. Nazvala me Mindy Sachs. Lindsay podie obrve, a Ally uzdie. Sve znamo Mindy Sachs. Pedeset joj je godina,
-75-

NANA

razvedena je, ali se ponaa i oblai kao da ide u drugi srednje. Opsjednuta je traevima vie od bilo koje uenice nae kole i svaki put kada je vidim, sjetim se igre pokvarenog telefona koju smo igrali dok smo bili djeca. U Ridgeviewu je gospoa Sachs prvakinja u irenju glasina. lanica je kolskog odbora, ba kao i Allyna mama, pa gospoa Harris uvijek prva od Mindy saznaje za sve nove razvode, bankrote i izvanbrana ljubakanja. Mindy stanuje kuu dalje od Sykesovih, s priom nastavlja Allyna mama. I navodno je njihovom ulicom u zadnjih pola sata prola itava gomila vozila hitne pomoi. Ne razumijem, odvraa Ally i moda zbog kasnoga sata ili stresa koji sam proivjela posljednjih dana, ali ne razumijem ni ja. Gospoa Harris kria ruke na prsima i stie ih, kao da joj je hladno. Juliet Sykes je mrtva. Ubila se veeras. Tiina. Potpuna tiina. Ally prestaje gristi nokte, Lindsay se uspravlja u skamenjenu figuru kakvu jo nikada nisam vidjela, a meni se na nekoliko trenutaka ini da mi je srce prestalo kucati. Osjeam se kao da izlazim iz vlastita tijela i cijeli prizor promatram iz daljine, kao da je slika, a ne stvarnost. Na pamet mi pada pria koju sam svojedobno ula od roditelja, o vremenima kada su gimnaziju Thomasa Jeffersona nazivali srednjom samoubilakom. Jedan se momak tada navodno kod kue objesio u ormaru, meu svim ustajalim demperima, starim tenisicama i ostalim drangulijama. Nije bio popularan nitko ga nije volio, svirao je u limenoj glazbi, imao je mnogo pritia na licu i nijednog prijatelja. Nitko se zato nije mnogo uzrujavao zbog njegove smrti. Bili su tuni, ali bilo im je i jasno zato je to uinio. No, sljedee godine, i to tono na godinjicu toga samoubojstva, jedan se od najpopularnijih momaka u koli ubio na isti nain. Sve je bilo isto vjeanje, mjesto, vrijeme. Razlika je bila jedino u tome to je taj, drugi momak bio kapetan plivake i nogometne momadi, a policija je u ormaru uz njegovo mrtvo tijelo pronala toliko sportskih trofeja da je cijeli prizor izgledao kao grobnice u sefu sa zlatom. Ostavio je samo kratku poruku: svi smo mi pred vjealima. Kako se ubila? jedva ujnim apatom pita Elody. Gospoa Harris odmahuje glavom i na trenutak se ini da e zaplakati. Mindy je ula pucanj. Mislila je da netko baca petarde, da se neka djeca zezaju. Upucala se? tiho pita Ally, kao da je u crkvi. Sve mislimo isto odabrala je apsolutno najgori nain. Znaju li... Elody namjeta naoale i lie usnice. Znaju li zato? Nije ostavila nikakvu poruku, govori gospoa Harris i u tom mi se trenutku ini da se sobom iri tih uzdah olakanja. Samo sam vam htjela rei prije nego to saznate nekako drugaije. Zatim prilazi Ally i naginje se nad madracem, ljubei je u elo. Ally nagonski uzmie, oito nenavikla na takve izraze njenosti i u tom trenutku shvaam da mi gospoa Harris nikada dotad nije izgledala kao majka. Odlazi iz sobe, a mi i dalje sjedimo u tiini. utnja nas obavija poput golemog prstena i ini se kao da sve neto ekamo, premda ne znamo to. Elody progovara prva. Mislite li...? pogledava nas sve redom. Mislite li da je to uinila zbog one rue? Ma, daj, ne priaj gluposti, otro joj odvraa Lindsay, ali vidi se da je uzrujana. Lice joj je blijedo i neprekidno prka po rubu pokrivaa. Pa nije joj to bila prva takva rua. To je jo gore, govori Ally.

-76-

NANA

Barem smo znale tko je, kae Lindsay, shvaa da joj zurim u ruke, pa ih napadno umiruje i smjeta u krilo. Ostali su se uglavnom ponaali kao da je nevidljiva. Ally se grize za usnicu. Ipak, da je ba na zadnji dan u ivotu dobila... govori Elody i ne dovrava reenicu. Ma, i bolje joj je ovako, kae Lindsay. Sve tri je zapanjeno gledamo. Takva je izjava previe ak i iz njezinih usta. to je? podie bradu i prkosno nas gleda. Sve ste to pomislile, priznajte. Bila je jadna. Pobjegla je. Gotovo je. Ali... stvari su se mogle poboljati, govorim. Nita se ne bi poboljalo, odgovara Lindsay. Ally odmahuje glavom i privlai koljena uz prsa. Zaboga, Lindsay... U oku sam. Pitolj mi je moda najgori od svega jer je pucanj grub, glasan, nasilan i nakon njega slijedi krv, mozak, uarena masa. Kada je ve to morala uiniti i kada je ve toliko eljela umrijeti, trebala se utopiti, samo odetati u vodu dok joj se valovi ne preklope preko glave. Ili je trebala skoiti odnekud. Zamiljam je kako skae s visine, kako pluta u zraku dok je nose vjetrovi i struje. Zamiljam je kako iri ruke i skae s mosta ili se baca u kanjon, ali ne pada nego leti uvis s vjetrom. Samo ne pitolj. Pitolji su neto iz policijskih filmova, pljaki trgovina koje rade cijelu no, neto ime se slue ovisnici o cracku i kriminalci iz bandi. Pitolj nije neto ime se trebala posluiti Juliet Sykes. Moda smo trebale biti ljubaznije prema njoj, govori Elody. Gleda u pod, kao da joj je neugodno to je to izgovorila. Joj, daj, molim te, grubo odvraa Lindsay. Cijelu si vjenost bila gadura prema njoj, a sada ti je ao samo zato to je mrtva? E, pa ne ide to tako. Elody podie pogled i zuri u nju. Ali zbilja mi je ao, podie glas. Onda si licemjerna, odgovara Lindsay. A to je najgore. Ustaje i gasi svjedo, pa se vraa na kau, smjetajui se pod pokrivae. A sada me potedite, govori. Moram se naspavati. Neko vrijeme vlada potpuna tiina. Nisam sigurna je li Ally legla ili nije, ali kako mi se oi privikavaju na tamu, tako razabirem da nije, da jo uvijek sjedi koljena privinutih uz prsa i da zuri u tamu. Prolazi nekoliko minuta, a zatim govori: Spavat u u svojoj sobi. Skuplja pokrivae s madraca i namjerno je bunija nego to je potrebno, vjerojatno zato to je ljuta na Lindsay. Nakon nekoliko trenutaka oglaava se i Elody: Idem s njom. Kau je kvrgav. I ona je uzrujana. Na tome smo kauu spavale ve tisuu puta. Nakon njezina odlaska jo neko vrijeme sjedim i sluam kako Lindsay die pod pokrivaem. Pitam se spava li. Vjerojatno ne. Kako bi i mogla? Ja se jo nikad u ivotu nisam osjeala budnijom, ali Lindsay je oduvijek bila drugaija od ostalih vra je, neosjetljiva, na stvari gleda crno-bijelo. S njom si ili protiv nje. S ove si strane crte ili s one. Nema straha, ali ni brige. Oduvijek sam joj se divila zbog toga. Sve smo joj se divile zbog toga. Nemirna sam. Mue me pitanja na koja ne znam odgovore, a zapravo i ne znam kako bih postavila ta pitanja. Polako ustajem s kaua i nastojim je ne probuditi, ali ispostavlja se da uope ne spava. Okree se, pa kroz tamu nazirem bljedunjav ten i duboke duplje velikih oiju.
-77-

NANA

Ne ide valjda i ti gore? pita me apatom. Ne, idem na zahod, tiho joj odgovaram. Pipam oko sebe i pronalazim put do hodnika, pa ondje zastajem i sluam kako odnekud otkucavaju sekunde na satu. Osim tog zvuka, oko mene vlada potpuna tiina i tama, a od hladnoe kamenog poda mrznu mi stopala. Prelazim rukom preko zida kako bih se orijentirala i primjeujem da izvana vie ne dopire zvuk kinih kapljica. Gledam kroz prozor i vidim da se kia pretvorila u snijeg. Tisue pahuljica tope se na staklu, a zbog njihova kovitlanja mjeseina koja prodire u hodnik na podu se pretapa u stotinama siunih sjenki. Kupaonica je udaljena samo nekoliko koraka, ali ne idem tamo. Polako otvaram vrata koja vode do podruma i silazim niza stube, vrsto se drei za oba rukohvata. U trenutku kada stajem na sag u podnoju, rukom pipam zid i pronalazim prekida. Pred oima mi se rasvjetljava velika prostorija s konim trosjedima be boje, starim stolom za pingpong, televizorom, trakom za tranje, orbitrekom i zrcalom. Neto je hladnije nego u ostatku kue, a zrak mirie po svjeoj boji i kemikalijama. Iza prostora sa spravama za vjebanje nalaze se jo jedna vrata. Vode u sobu koju zovemo Oltarom Allison Harris. itava je oblijepljena Allynim loim crteima iz djetinjstva, a s polica se smijee njezine fotografije. Na jednoj je odjevena kao hobotnica na maskenbalu u prvom osnovne, na drugoj se u zelenoj haljinici smijei ispred goleme boine jele, na treoj u bikiniju mirka pred suncem, na etvrtoj se smije, na petoj se mrti, a na estoj je zamiljena. Na najnioj su polici svi Allyni stari godinjaci od vrtia naovamo. Jednom nam je pokazala kako je njezina majka u svim tim godinjacima nalijepila arene etikete uz slike Allynih prijatelja i rekla joj: Tako se moe podsjetiti da si oduvijek bila popularna. Sputam se na koljena. Ne znam tono to traim, ali u glavi mi se polako, iz neke stare uspomene oblikuje zamisao koja nestaje svaki put kada je pokuam nekako uhvatiti, poput onih trodimenzionalnih slika koje se vide samo kada naizgled besmislenu sliku gledate zamuenim pogledom. Prvo hvatam godinjak iz prvog osnovne. Otvaram ga tono na stranici s razredom uiteljice Christensen. Nisam to eljela. Na stranici odmah spazim sebe, nekoliko koraka dalje od ostale djece. Zbog odsjaja bljeskalice u naoalama ne vide mi se oi, a osmijeh mi vie nalikuje na bolnu grimasu, kao da mi je samo slikanje teko. Okreem stranicu. Ne volim pregledavati stare godinjake, ne prizivaju mi ugodne uspomene. Moji su godinjaci negdje na tavanu sa svim ostalim bespotrebnim sitnicama koje moja majka uporno uva jer tvrdi da bih ih mogla poeljeti u budunosti. Zbog toga uva moje stare lutke i pohabano pliano janje koje sam svojedobno nosila kamo god bih pola. Samo dvije stranice iza slike svojeg razreda nalazim ono to traim. Slika razreda uiteljice Novak. U sreditu fotografije, kao i uvijek, stoji Lindsay, blistavo se smijeei fotografu. Uz nju stoji mrava, ljepukasta djevojica stidljiva osmijeha i kose tako svijetle da je gotovo bijela. Lindsay i djevojica toliko su se privile jedna uz drugu da im se ruke dodiruju od vrhova prstiju do lakata. Juliet Sykes. Na slici iz drugog osnovne Lindsay klei u prvom redu. I ondje je uz nju Juliet Sykes. U godinjaku iz treeg osnovne Lindsay i Juliet vie nisu u istom razredu. Lindsay je kod uiteljice Derner (sa mnom, tada je i smislila onu alu o bljedolikoj nemani s crvenim mrljama), a Juliet kod dr. Kuzme. Nalazim ih na razliitim stranicama, u razliitim razredima, ak im je i poloaj na fotografijama drugaiji Lindsay stoji ruku prekrienih na struku, a Juliet se blago naginje u stranu, ali izgledaju gotovo identino. Obje su odjevene u istu svijetloplavu majicu,
-78-

NANA

potpuno iste bijele capri hlae, objema je kosa uredno razdijeljena posred ela i obje nose srebrni lani oko vrata. U treem je razredu bilo uobiajeno da se najbolje prijateljice jednako odijevaju. Drhtei od hladnoe i ve pomalo obamrlih prstiju poseem za godinjakom iz etvrtog osnovne. Na koricama je ivopisna slika kolskog proelja u kriavo ruiastim i crvenim bojama. Vjerojatno ga je u to doba bio obojio neki uitelj likovnog. Ovaj mi je put potrebno malo dulje za pronalaenje Lindsayna razreda, ali kada ga napokon pronalazim, srce mi poskoi u grudima. I ovdje se smijei aparatu kao da ga izaziva da joj pronae manu, a uz nju stoji Juliet Sykes. Lijepa, sretna Juliet Sykes tajnovito se smjeka, pa pomnije promatram sliku, usredotoujui se na sitnu, mutnu toku meu njima. Nisam sigurna, ali ini mi se da su ona i Lindsay ispreplele kaiprste. U godinjaku iz petoga razreda bez problema nalazim Lindsay, koja ponosno stoji u sredini prvoga reda na slici razreda profesorice Krakow i smijei se tako blistavo da izgleda poput reklame za zubnu pastu. Juliet ve mnogo tee pronalazim, ak mi isprva i ne uspijeva, nego nekoliko puta pregledavam fotografije, sve dok je ne spazim u gornjem desnom kutu, stisnutu izmeu Lauren Lornet i Eileen Choo. Toliko je pogrbljena da izgleda kao da eli nestati s fotografije, a kosa joj zaklanja lice poput zastora. Lauren i Eileen blago su odmaknute od nje, kao da se ele to vie distancirati ili kao da se boje da e se zaraziti nekom boleu. Peti razred, prisjeam se. U petom se razredu Juliet popikila u vreu za spavanje na izviakom izletu i Lindsay ju je prozvala Zlatnim Tuem. Pomno vraam sve godinjake na njihovo mjesto, a srce mi nekontrolirano lupa u prsima. Odjednom silno udim za tim da to prije odem iz podruma, pa gasim svjetla i naslijepo se penjem stubama. Pritom mi se ini kao da tama oko mene leluja u udnim sjenkama i umirem od straha. Gotovo sam sigurna da u, ako upalim svjetlo, spaziti Juliet u bijelom kako prua ruke prema meni, krvava i prostrijeljena lica. Izlazim na hodnik i onda je ugledam. Lice joj je u sjeni, izgleda poput prazne rupe, ali osjeam da zuri u mene. Pod mi se izmie pod nogama, pa se hvatam za zid da se ne bih sruila. to ti je, zaboga? govori Lindsay i pribliava mi se hodnikom. Mjeseina joj rasvjetljava lice i sada vidim da nije prikaza. Zato me tako gleda? Isuse, podiem ruku k prsima, nastojei vratiti podivljalo srce na mjesto. Preplaila si me. to si radila dolje? pita me. Sa svijetlom raupanom kosom, bijelim boksericama i majicom izgleda ba poput duha. Bile ste prijateljice, kaem. Rijei zvue kao optuba. Godinama ste bile prijateljice. Ni sama ne znam kakav odgovor oekujem, ali Lindsay samo nakratko skree pogled, a onda se opet okree prema meni. Nismo mi krive za ono to joj se dogodilo, govori, kao da me izaziva na daljnje optube. Potpuno je luda, zna to. Znam, kaem, iako imam osjeaj da ustvari uope ne razgovara sa mnom. Osim toga, ula sam da joj je tata alkoholiar, nastavlja ubrzano, kao da neto eli dokazati. Cijela joj je obitelj luda. Da, kaem i nekoliko trenutaka samo stojimo u tiini. Cijelo mi je tijelo otealo, osjeam se kao u nonim morama u kojima bili trebala potrati, a ne mogu. Nakon nekoliko mi trenutaka neto pada na pamet pa govorim: Bila je. Lindsay iznenaeno hvata dah, kao da sam je prekinula usred reenice. Molim?
-79-

NANA

Bila je potpuno luda, objanjavam. Sada vie nije nita. Ne odgovara mi, pa prolazim pokraj nje i kroz hodnik kreem prema kauu. Lijeem i pokrivam se, a nakon nekoliko trenutaka i ona dolazi za mnom. Leim na kauu uvjerena da neu moi zaspati i na pamet mi pada jedan dan u treem srednje kada smo se Lindsay i ja uveer iskrale iz kue i otile na vonju jer se nita drugo u Ridgeviewu nije dogaalo. U jednom je trenutku stala na cesti Fallow Ridge, iskljuila farove i priekala trenutak u kojem se drugi auto poeo probijati prema nama. Fallow Ridge inae je cesta koja je dovoljno iroka samo za jedan automobil. Spazivi automobil koji dolazi iz drugoga smjera, pokrenula je motor, ukljuila svjetla i krenula prema njemu. Dok su nam se iz drugoga smjera pribliavali golemi automobilski farovi, poela sam vritati iz sveg glasa, sigurna da emo poginuti, ali Lindsay je samo vrsto drala volan i nadglasavala me rijeima: Bez brige, uvijek onaj drugi prvi skrene. Imala je pravo. Drugi je automobil u posljednjem trenutku skrenuo u jarak. Toga se prisjeam trenutak prije nego to me obuzima san. A u snu padam kroz tamu. U snu neprekidno padam.

-80-

NANA

etvrto poglavlje
Iako jo nisam potpuno budna, ve drim budilicu u ruci, a u trenutku kada do kraja izranjam iz sna, bacam je u zid. Piti jo jedanput, a zatim se lomi na podu. Opa! podvikuje Lindsay kada petnaest minuta nakon toga ulazim u njezin auto. Zar su otvorili natjeaj za radno mjesto na tajgi? uti i vozi, kaem. Ne mogu se ak ni prisiliti da je pogledam jer sam bijesna do sri. Lindsay je prijetvorna, mislim, cijeli je svijet prijetvoran i laan, a iz nekog razloga ba ja moram biti kanjena zbog toga. Ja sam ta koja umire. Ja sam zaglavila u istome danu. Ljuta sam zbog toga jer se sve to zapravo ne bi smjelo dogaati meni. Lindsay je ta koja vozi kao da po ulicama Ridgeviewa igra neku bolesnu verziju igrice Grand Theft Auto. Lindsay je ta koja stalno zadirkuje ljude, poniava ih i kritizira. Lindsay je preutjela injenicu da su ona i Juliet Sykes bile prijateljice. Lindsay ju je potom godinama muila. Ja, s druge strane, nisam uinila nita loe. Samo sam se druila s Lindsay. Smrznut e se, govori mi, baca cigaretu kroz prozor i zatim ga zatvara. Hvala na brizi, mama, sputam sjenilo i u zrcalu provjeravam nije li mi se moda razmazao ra. Suknju sam nekoliko puta preklopila, pa mi sada jedva pokriva stranjicu, a na noge sam obula tikle s potpeticama od deset centimetara koje smo Ally i ja iz zezan cije kupile u trgovini za koju smo bile sigurne da je namijenjena striptizetama. Nad suknjom nosim isti krznom obrubljeni top kao i prethodnih dana, ali sam ga ukrasila bljetavom ogrlicom koju sam takoer kupila iz zezancije za No vjetica, kada smo se sve etiri maskirale u nestane bolniarke. Na ogrlici velikim, pisanim, ljokiavim slovima pie DROLJA. Ba me briga to sam upadljiva i napadna. I elim da me svi gledaju. Tako i onako mogu uiniti togod elim: zviznuti nekoga akom u lice, opljakati banku, napiti se i uiniti kakvu budalatinu. Glavna prednost smrti sastoji se u tome to vie nema posljedica. Lindsay ne shvaa da sam sarkastina ili zanemaruje primjedbu, pa samo kae: udi me to su ti roditelji dopustili da tako odjevena izie iz kue. Nisu mi dopustili, odvraam. Loe sam raspoloena i zbog toga jer sam se punih deset minuta prije izlaska iz kue svaala s mamom. Urlala sam na nju ak i nakon to se Izzy sakrila U svoju sobu i tata mi zaprijetio da e me staviti pod kaznu do smrti (ha!). Rijei su mi navirale same, a u urlanju sam na neki udan nain i uivala. Osjeala sam se kao da sam raskopala gadnu krastu i kao da je ispod nje ponovno potekla krv. Neu ti dopustiti da izie iz kue dok ne ode gore i obue jo neto, rekla mi je mama. Razboljet e se, dobit e upalu plua, a to je jo vanije, ljudi e u koli o tebi svata pomisliti, a to nikako ne elim. U tom se trenutku neto u meni prelomilo. Sada ti je odjednom stalo do toga? podviknula sam takvim tonom da se ozbiljno lecnula, kao da sam je pljusnula. Sada mi odjednom eli pomoi? Sada me odjednom eli zatititi? A zapravo bih joj najradije bila rekla: Gdje si bila prije etiri dana? Gdje si bila dok sam se s automobilom prevrtala po umi? Zato tada nisi razmiljala o meni? Zato nisi bila sa mnom? Silno sam ljuta na svoje roditelje. Bijesna sam zbog toga jer su mirno sjedili kod kue dok je vani, u hladnoj noi moje srce otkucavalo svoje zadnje sekunde. Mrzim ih zbog toga jer su dopustili da se veza meu nama toliko olabavi da nisu ni osjetili trenutak kada se prekinula. Naravno da znam kako ni za to od toga nisu doista krivi. Ili barem krivnja nije samo njihova. I ja sam pridonijela. Pridonijela sam tom udaljavanju na tisue manjih i veih naina, u stotinu razliitih prilika i znam da je tomu tako. No, zbog toga se ne osjeam nimalo bolje.
-81-

NANA

Samo sam jo bjesnija. Roditelji su ti koji bi trebali tititi svoju djecu, zar ne? Dobro, pa to je tebi danas? govori Lindsay i dobacuje mi jedan otar pogled. Ustala si na lijevu nogu? Da, ve nekoliko dana ustajem na lijevu nogu. Dojadilo mi je ve to jutarnje polusvjetlo i bolesno plavetnilo na nebu koje zapravo i nije potpuno plavo. Gadi mi se i vodenasto sunce na obzoru. Jednom sam negdje proitala da ljudi koji gladuju neprekidno mataju o hrani: samo lee i zamiljaju vrui pire od krumpira i sone, krvave odreske. Sada mi je potpuno jasno zato to ine. Ja udim za drugaijim jutrom, za drugaijim svjetlom, za drugaijim suncem i drugaijim nebom. Nikada prije nisam razmiljala o tome, ali pravo je udo koliko razliitih vrsta svjetlosti postoji na svijetu i koliko je razliitih boja neba. U proljee je nebo najee svijetloplavo, pa se ini kao da se cijeli svijet pod njim tek stidljivo rumeni, za srpanjskih je podneva arko i odvano, posebno su zanimljive ljubiaste nijanse pred oluju, muno zelenilo trenutak prije nego to oblake propara munja, a najlui su areni sutoni koji izgledaju poput neije halucinogene epizode. Trebala sam vie uivati u svemu tome. Trebala sam ih sve zapamtiti. Trebala sam umrijeti na dan kada je suton predivan, tijekom ljetnih ili zimskih praznika. Trebala sam umrijeti na bilo koji drugi dan. Prislanjam elo uz prozor i matam o tome da uzdiem aku sve do neba, razbijajui ga poput zrcala. Pitam se kako u preivjeti milijune potpuno jednakih dana koji mi slijede. Kako u izdrati to zrcalno ponavljanje do beskonanosti? U mislima mi se poinje oblikovati plan: prestat u odlaziti u kolu, ukrast u neiji auto i svaki se dan odvesti u drugome smjeru do kamo stignem. Jedan dan na istok, drugi dan na zapad, trei dan na sjever, etvrti na jug. Matam o toliko dugoj i toliko brzoj vonji tla na kraju polijeem u zrak, u visine na kojima vrijeme vie ne postoji, gdje ga otresam sa sebe kao kada vjetar s ulica otpuhuje pijesak. Sjeate li se to sam vam rekla o nadi? Sretno Valentinovo! pjevui Elody ulazei u Tenk. Lindsay zuri u nju, pa u mene i zatim pita: to je ovo? Neko natjecanje u tome tko e u kolu doi s manje odjee? Treba pokazati adute, odvraa Elody, a zatim odmjerava moju suknju i pita: Zar si zaboravila hlae, Sam? Lindsay se smijulji, a ja je, i ne okreui se od prozora, pitam: to je? Ljubomorna si? to je njoj danas? pita Elody, naslanjajui se u sjedalu. Valjda je ujutro zaboravila popiti arene tabletice. Krajikom oka vidim da Lindsay dobacuje pogled Elody i radi grimasu koja bi joj trebala prenijeti poruku da me pusti na miru. Ponaa se kao da sam mrzovoljno dijete koje nekako treba umiriti i u tom se trenutku sjetim svih onih starih fotografija na kojima se dri za ruke s Juliet Sykes, pa pomislim na Julietino pucnjem razneseno lice i mozak prosut po zidovima mranoga podruma. Ponovno me obuzima bijes i jedva se suzdravam od toga da se ne okrenem prema Lindsay te joj u lice zavritim da je prijetvorna laljivica i da mene ne moe zavarati. Mene ne moe zavarati... kroz misli mi odzvanjaju Kentove rijei i srce mi se opet snano stee. Imam neto to e te sigurno raspoloiti, govori Elody i naglavce se baca u torbu, zadovoljna spasonosnom idejom koja joj je upravo pala na pamet.

-82-

NANA

E, ako mi sad uvali kondom, Elody... pritiem prstima sljepoonice. Zastaje u pola pokreta s paketiem u ruci i zbunjeno govori: Ali... to sam ti kupila za dar. Zatim pogledom trai podrku od Lindsay. Ova pak slijee ramenima. Radi to hoe, Sam, govori. Ne gleda me, ali jasno mi je da je moje ponaanje poinje uzrujavati. Iskreno, ba mi je drago zbog toga. Ako ba eli uzgajati spolne bolesti... dodaje. O, ba se prava nala da mi dri lekcije o tome, kaem prije nego to sam dospjela promisliti, na to Lindsay naglo okree glavu i oine me pogledom. Molim? Ma, nita. Hoe rei da... Nita ja neu rei, prislanjam glavu uz staklo. Elody i dalje mae kondomom meu prstima. Daj, Sam, govori pomirljivo. Bez rukavice nema ljubavi, je li tako? Sada mi se gubljenje nevinosti ini tako glupim, potpuno apsurdnim, kao da je iz nekog sasvim drugog filma i kao da se odnosi na neku sasvim drugu osobu, posve drugi ivot. Pokuavam se prisjetiti svega to volim na Robu ili barem onoga to sam voljela, ali prizivam tek nasumine slike koje mi nita ne znae. Rob sjedi razvaljen na Kentovu kauu, grabi me za ruku i optuuje da ga varam. Rob mi polae glavu na rame u svojem podrumu i govori mi da bi htio zaspati uz mene. Rob mi okree lea u estom razredu. Rob podie ruku u zrak i govori mi: Samo pet minuta. Rob me prvi put na kolskom hodniku dri za ruku i ja sam ponosna jer nas svi gledaju. Sva se ta sjeanja odjednom doimlju dalekima, stranim, tuim. I u tom trenutku napokon shvaam. Naravno da su strana, tua i daleka. Vie nisu vana. Vie ne znae nita. Nita vie nema nikakvo znaenje. Okreem se u sjedalu i grabim kondom iz Elodynih ruku. Bez rukavice nema ljubavi, usiljeno se smijeim. Takvu te volim, raduje se. Okreem se prema vjetrobranu upravo u trenutku kada Lindsay naglo koi zbog crvenog svjetla na semaforu i zbog siline zaustavljanja moram se rukama oduprijeti o kontrolnu plou da ne bih poletjela prema staklu. Zatim leima udaram o naslon. Kava iz draa za alice zapljuskuje me po bedrima. Opa ! smijulji se Lindsay. Oprosti. Zbilja si opasnost na cesti, smije se Elody i uvruje sigurnosni pojas. Ljutnja koja mi se cijelo jutro nakuplja u utrobi u tom se trenutku prelijeva preko grla. Dobro, koji je tebi vrag? viem. Lindsay se smijeak zamrzava na licu. Molim? Pitala sam te koji ti je vrag, grabim ubruse iz ladice na kontrolnoj ploi i briem nogu. Kava ak i nije prevrua Lindsay je ve bila skinula poklopac s ae da bi je rashladila, ali na bedru mi ipak ostaje crveni plik. Najradije bih se rasplakala. Pravila vonje nisu ba tako sloena, govorim ljutito. Kada vidi crveno svjedo, stane. Kada vidi zeleno, kree. Znam da ti je uto prekomplicirano, ali uz malo vjebe, svladat e i to.

-83-

NANA

Lindsay i Elody zapanjeno zure u mene i ne govore ni rijei. No, zato ja govorim. Ne mogu se zaustaviti. Zato i bih? Lindsay je ionako kriva za sve ovo. Ona i njezina glupa vonja! Dobro uvjebani majmun vjerojatno bi bolje upravljao volanom nego ti! nastavljam. to pokuava dokazati takvom vonjom? Da te boli don za cijeli svijet? Da ti ni do ega i ni do koga nije stalo? Malo se zabije u neiji branik, tu i tamo nekome otkine retrovizor, svako malo aktivira zrane jastuke, tvrdi da branici i slue tome da bi ih se udaralo i vozi dalje! E, pa, zna to? Ne mora nikome nita dokazivati. Ve ionako znamo da te boli don za sve osim za sebe. Oduvijek smo to i znali. U tom mi trenutku ponestaje zraka, a nakon moje zadnje reenice u autu nastaje grobna tiina. Lindsay me nije ni pogledala, samo zuri pred sebe, vrsto steui volan. Svjetlo na semaforu mijenja se u zeleno, pa svom snagom gazi po papuici gasa. Zvuk motora probija mi ui poput groma iz daljine. Prolazi neko vrijeme prije nego to se Lindsay oglaava, a kada napokon progovara, glas joj je dubok i priguen. Odakle ti pravo da tako razgovara sa...? Cure, nervozno se ubacuje Elody sa stranjeg sjedala. Nemojte se svaati, moe? Pustite sad to. Ja, meutim, i dalje drhtim od bijesa, kao da me trese elektrina struja. ini mi se kao da tek sada, nakon svih ovih godina, stvari i ljude oko sebe vidim u pravome svjetlu. Okreem se zato prema Elody. Zato se ti nikada ne zauzima za sebe? pitam je. Malo se odmie unatrag i pogledava Lindsay, pa mene. Dobro zna da je ono to sam rekla istina, ustrajem. Lindsay je bezobrazna. Zato to ne moe izgovoriti? Nemoj nju petljati u to, sike Lindsay. Elody otvara usta kao da e neto rei, a onda odmahuje glavom. Znala sam, pobjedniki izjavljujem, ali u elucu mi je muno. Boji je se. Znala sam. Rekla sam ti da je ostavi na miru, povienim tonom govori mi Lindsay. Meni govori da je ostavim na miru? Sva ona jasnoa i bistrina koja mi se ukazala prije nekoliko trenutaka sada nestaje. Vrti mi se u glavi i kao da mi sve izmie nadzoru. Ti si ta koja se prema njoj ponaa kao prema smeu. Ti! Da te podsjetim na stvari koje govori o njoj? Elody je takva jadnica. Daj, pogledaj Elody kako se vjea po Steveu, a ovaj je uope ne ljivi. Vidi, Elody se opet napila. Bilo bi joj bolje da mi se ne ispovraa po autu, neu da mi sjedala smrde po alkoholiarima. Elody nakon zadnje rijei iznenaeno uzdie i u tom trenutku znam da sam pretjerala. Nisam to trebala rei. U ogledalcu jo uvijek sputenog sjenila vidim da zuri kroz prozor i da joj usnice podrhtavaju. Bori se sa suzama. Prekrila sam prvo sveto pravilo koje vrijedi meu najboljim prijateljicama o nekim se stvarima nikada ne govori. Lindsay naglo staje na konicu. Nasred smo ceste broj 120, pola milje od kole, ali za nama je kolona automobila. Jedan nas auto mora zaobii da nas ne bi udario i sva je srea to iz drugoga smjera nema prometa. Ovaj put ak i Elody podvikuje: Isuse! Srce mi luaki lupa u grudima, voza automobila sumanuto trubi, a suvoza sputa prozor i neto nam govori, ali ne ujem to. Vidim samo bejzbolsku kapu i bijesan pogled. to izvodi? pitam Lindsay. I ljudi u automobilima koji stoje iza nas poinju trubiti, ali Lindsay povlai runu konicu i ne pomie se.
-84-

NANA

Lindsay, tjeskobno progovara Elody. Sam ima pravo. Ovo sada vie nije smijeno. Lindsay se pak naginje prema meni i u jednom mi se trenutku ini da e me udariti, ali ona se naginje dalje i otvara moja vrata. Van, kae tihim, ali bijesnim glasom. Molim? Hladan zrak koji ulazi u auto udara me poput ake u trbuh. Sva me dotadanja hrabrost naputa, vie nisam ni bijesna. Samo sam umorna. Lindz, pomalo se histerino smijulji Elody. Ne moe je sada izbaciti na cestu. Vani je ledeno. Van, ponavlja Lindsay. Auti nas obilaze i trube, svi sputaju prozore i deru se na nas, ali rijei im se gube u brujenju motora i glasanju sirena. Ipak, situacija je neugodna. Sama pomisao na to da sada iziem iz automobila i da moram hodati uz cestu dok pokraj mene prolaze automobili i svi me vozai gledaju sasvim mi je nepodnoljiva, pa se skupljam u sjedalu i pogledom traim podrku od Elody. Ona, meutim, okree glavu od mene. Lindsay mi se sada ve unosi u lice. Rekla. Sam. Van! apue otro, gotovo usnicama dotiui moje uho, kao da mi povjerava tajnu. Grabim torbu i izlazim na studen. Ledeni zrak gotovo mi paralizira noge, a Lindsay onoga trenutka kada izlazim na cestu kree uz kripu guma, jo uvijek s otvorenim suvozakim vratima. Hodam po liu i smeu uz cestu. Prsti na rukama i nogama umrtvljuju mi se gotovo istoga trenutka, pa snano stupam ne bih li pokrenula cirkulaciju. Poduoj koloni koja se nakupila iza Lindsayna automobila potrebno je nekoliko minuta da bi se prorijedila, ali svi i dalje trube. Zvuk njihovih sirena podsjea me na udaljeno zavijanje brzoga vlaka. Uz mene u jednom trenutku usporava plava Toyota i kroz prozor se naviruje starija gospoa sijede kose. Odmahuje glavom i govori: Luakinjo!, a ja samo stojim uz cestu i gledam je dok odlazi. U zadnjem se trenutku prisjeam zakljuka do kojega sam dola prije nekoliko minuta da sada vie nita nije vano, pa podiem srednjak u zrak, nadajui se da e ga baba primijetiti u retrovizoru. Cijelim putem do kole u sebi ponavljam da vie nita nije vano. Ponavljam to toliko puta da rijei na kraju gube svako znaenje. Toga sam jutra nauila sljedee: ako prijee granicu i zbog toga se nita ne dogodi, granica gubi svoj smisao. Ba kao u onoj staroj prii o stablu koje se rui u umi i pitanju postoji li zvuk toga pada ako ga nitko ne uje. Kada bez posljedica prijee granicu, povui e drugu neto dalje, pa treu jo dalje i prijei e je svaki sljedei put. Tako ljudi na kraju i padnu s ruba Zemlje. Iznenadili biste se kako je lako izii iz orbite, izletjeti iz putanje i nai se na mjestu koje vie nitko ne moe dosegnuti. Lako se izgubiti. Lako je izgubiti sebe. Moda se zapravo i ne biste iznenadili. Moda neki od vas sve to ve znaju. Njima samo mogu rei ao mi je. Markiram prva etiri sata samo zato to znam da mogu i nekoliko sati lutam po hodnicima bez ikakvog cilja ili odredita. Gotovo se nadam da e me presresti neki profesor, Wintersica ili nastavni pomonik i da e me upitati to radim na hodniku, moda me ak i izravno optuiti za markiranje te me poslati ravnatelju na razgovor. Nakon svae s Lindsay neobino sam
-85-

NANA

nezadovoljna i elim uiniti jo neto. Veina mi profesora koje susreem samo kima glavom, smijei se ili mi mae, to i nije tako udno jer ipak ne znaju kakav mi je raspored i ne mogu znati imam li slobodan sat te je li netko otkazao nastavu. Pomalo sam razoarana time koliko je lako prekriti pravila. Na sat profesora Daimlera ulazim napadno ga ignorirajui i ne dobacujui mu pogled, ali svjesna sam da me promatra. Prilazi mi onoga trenutka kada sjedam u klupu. Ne misli li da je jo prehladno za ljetnu odjeu? smjeka se. Obino postajem nervozna kada me gleda dulje od sekundu-dvije, ali ovaj ga put namjerno gledam u oi. Cijelim mi tijelom prolazi toplina, njegove su oi poput grijalica pod kojima sam znala stajati u bakinoj kui. udesno je da oi imaju takav uinak na mene, da svjetlost pretvaraju u toplinu. udesno je i da nikada nita slino nisam doivjela iz Robovih oiju. Treba pokazati adute, kaem mekim i postojanim glasom i nato mu neto zabljesne u oima. Iznenadila sam ga. Izgleda da je tako, mrmlja sasvim tiho i vjerojatno ga samo ja ujem, a zatim se rumeni kao da ne vjeruje da je to upravo izgovorio. Zatim glavom pokazuje na moju klupu, na kojoj nema niega osim olovke i omanje biljenice koju smo Lindsay i ja svojedobno koristile kao sredstvo dopisivanja tijekom nastave. Nisi dobila nijednu ruu? pita. Ili si ih dobila toliko da ti ih je preteko nositi na svaki sat? Nisam bila ni na jednom satu prije toga, pa nisam primila nijedan valogram i, iskreno, ba me briga. Nekada bih bila radije umrla nego proetala hodnicima kole Thomasa Jeffersona bez ijedne rue na Valentinovo. Nekada bih to smatrala sudbinom gorom od smrti. Nekada, naravno, nisam znala pravu istinu. Zabacujem glavom i slijeem ramenima. Postalo mi je glupo to s ruama, govorim prepuna samopouzdanja koje kao da se u mene prelilo iz nekog drugog, nekoga starijeg i ljepeg od mene. Osjeam se kao da igram neku ulogu. Smijei mi se i opet primjeujem iskru u njegovu pogledu, a zatim se vraa pred razred i pljee rukama, dajui svima znak da sjednu na mjesto. Ispod okovratnika mu, kao i uvijek, izviruje prljava ogrlica od konoplje i matam o tome da provlaim prste kroz nju, povlaim ga prema sebi i ljubim ga. Usnice su mu pune - ne i predebele - i oblikovane tono onako kako mi se svia. Kada bi ih samo malo rastavio, moje bi se savreno smjestile na njih. Prisjeam se slike iz njegova srednjokolskog godinjaka, one na kojoj stoji uz djevojku s kojom je iao na maturalnu zabavu. Djevojka je bila vitka, smee kose i pravilnih usnica razvuenih u osmijeh. Veoma nalik na mene. Dobro, ljudi, govori dok uenici otvaraju biljenice, prtljaju po ruama i hihou. Znam da je Valentinovo i da je ljubav u zraku, ali znate to? U zraku su i derivacije. Nekoliko uenika naglas stenje, a kroz vrata u tom trenutku, ulijee Kent s otvorenom torbom iz koje se rasipaju papiri, kao da, poput Ivice i Marice, oznaava put kojim je doao. Ispod irokih mu hlaa vire karirane crno-bijele tenisice. Oprostite, zbog kanjenja se ispriava profesoru Daimleru. Imali smo problema s pisaem u asopisu. Zloudni tumor papira u ladici broj dva. Morali smo odmah operirati da ne premine. Na pola puta do klupe s vrha mu torbe, prepune zguvanih papira, na pod ispada biljenica iz matematike i glasno tresne o pod. Svi se smiju, a mene preplavljuje val nezadovoljstva. Zato je uvijek tako neuredan? Zar mu je toliko teko zakopati torbu?
-86-

NANA

Vidi da ga gledam, ali moj izraz lica pogreno tumai kao zabrinutost, pa se smijei i tiho mi govori: prava sam hodajua katastrofa kao da je ponosan zbog toga. Ponovno svraam pozornost na profesora Daimlera koji stoji pred razredom prekrienih ruku i toboe ozbiljnog izraza lica. lo je jo jedna stvar koja mi se na njemu svia nikada se doista ne ljuti. Drago mi je to se pisa izvukao, govori uzdignutih obrva. Zavrnuo je rukave i pokazuje preplanule ruke, koje moda i nisu preplanule, nego mu je to prirodna boja koe neto poput karameliziranog meda. Kao to sam ve rekao, znam da na Valentinovo kolom vlada veliko uzbuenje, ali to ne znai da moramo zanemariti redovite... Evo ih! Kupidi! vriti netko iz prve klupe i cijeli se razred poinje smijati. I doista, upravo u tom trenutku u uionicu ulaze vraica, maka i bljedunjavi bijeli aneo velikih oiju. Profesor Daimler die ruke u zrak i naslanja se na radni stol. U redu, diem ruke, govori, a zatim se okree i jo mi se jedanput smijei. Osmijeh ne traje dulje od sekunde, ali to je dovoljno da sva zablistam poput boinog drvca. Aneo mi dostavlja tri rue jednu od Roba, jednu od Tare Flute i jednu od Elody a zatim temeljito pretrauje naramak, preokreui svaku karticu i traei moje ime. Pokreti su joj odmjereni i spori, doista je usredotoena na to da ono to radi obavi kako valja, a sa svake kartice tiho ita imena, usput odmahujui glavom, kao da ne moe vjerovati da nau kolu pohodi ba toliko ljudi i da mora dostaviti toliko rua. Vrlo brzo gubim strpljenje, pa ustajem i iz naramka joj izvlaim ruu boje vrhnja s ruiastim rubovima latica. Iznenaeno poskakuje. Znam da je moja, kaem. Prepoznala sam je. Kima glavom i gleda me razrogaenih oiju. Vjerojatno joj se jo nikada nije obratio nijedan maturant. Otvara usta kao da neto eli rei, ali naginjem se prema njoj tako da me nitko drugi ne uje i kaem: Komentari nisu potrebni. Jo ire rastvara oi od iznenaenja, ali ne mogu se sada baviti time jesam li je prestraila. Jednostavno ne mogu podnijeti da se jo jedanput pone diviti ljepoti moje rue. Ne mogu to podnijeti jer je rua, kao i sve ostalo, najobinije smee i ne znai nita. Tako i onako ide ravno u smee, objanjavam. Pritom to doista i mislim. Onoga trenutka kada profesor Daimler zatvara vrata za Kupidima, dok svi ostali jo hihou nad valogramima i meusobno si pokazuju poruke, skupljam sve rue s klupe, odlazim u prednji dio uionice i sve ih bacam u veliki ko za smee pokraj Daimlerova radnog stola. Hihotanje istoga trenutka prestaje. Dvoje ljudi iznenaeno uzdie, a Chrissy Walker zgroeno se kria, kao da sam se upravo posrala na Bibliju ili poinila kakav slian grijeh. Rue su im, naime, toliko vane. Becca Roth napola ustaje sa stolca, kao da bi najradije dojurila do koa i spasila rue od utapanja pod otpacima od iljenja olovaka, odbaenim papirima i praznim limenkama gaziranih pia, a u Kentovu smjeru ne elim ni pogledati. Uope mu ne elim vidjeti izraz lica. Ne moe samo tako baciti rue u smee, govori mi Becca. Netko ti ih se potrudio poslati. Da, ubacuje se Chrissy. To se ne radi. Slijeem ramenima i govorim im: Moete ih uzeti ako elite. Pokazujem im ko za smee i Becca ga eznutljivo odmjerava. Vjerojatno procjenjuje bi li vie profitirala kada bi prisvojila moje rue ili bi ponienje zbog kopanja po smeu bilo vee. Profesor Daimler mi se smijei i namiguje. Jesi li sigurna da ih samo tako eli baciti u smee, Sam? pita. ini mi se da si time mnogima slomila srce.

-87-

NANA

Da? dobacujem mu, prisjeajui se da e sve to uinim i izgovorim do sutra biti izbrisano, a sve to sutra izgovorim ili uinim vie nee postojati do prekosutra i tako dalje. Zato pitam: Jesam li i vama slomila srce? Zbog mojih rijei istoga trenutka nastaje potpun muk. Samo se netko stidljivo nakaljava. Daimler oito ne zna jesam li ga to namjerno upitala ili je moje oijukanje posljedica nezgodnog sluaja, pa nervozno oblizuje usnice, provlai ruku kroz kosu i pita: Molim? Vae srce, uspravljam se i naslanjam o njegov radni stol. Suknja mi se podie gotovo do ruba gaica, a srce tako luaki udara da kucanje postaje neprekidan um. Osjeam se kao da lebdim u zraku. Lomim li i vae srce? pitam. Dobro, Samantha, sputa pogled i neto petlja oko rukava koulje. Sjedni na svoje mjesto. Moramo poeti s nastavom. Mislila sam da uivate u lijepom pogledu, malo se naginjem unatrag i rasteem ruke nad glavom. itava je uionica elektrizirana, napetost je gotovo opipljiva, kao trenutak prije oluje. Netko se iz zadnjih klupa smije, a netko drugi govori: O, zaboga. Moda samo zamiljam, ali ini mi se da je ovo drugo izgovoreno Kentovim glasom. Gospodin Daimler gleda me mranim pogledom. Sjedi na svoje mjesto, govori. Ako ba zahtijevate... izvijam bokovima i silazim s ruba njegova stola, pa sjedam na njegov stolac, polako prebacujui nogu preko noge i kriajui ruke u krilu. Iz uionice dopire hihot i nekoliko iznenaenih uzdaha, a ja ni sama ne znam odakle mi drskost za takvo ponaanje. Do prije nekoliko mjeseci zbunila bih se i ustreptala svaki put kada bi mi se neki momak obratio, a sada mi je ovako izazovno ponaanje odjednom prirodno, kao da sam se napokon uvukla u kou koja mi dobro pristaje. Sjedi na svoj stolac, gotovo mi reei nareuje Daimler, tamnoljubiasta lica i prijeteeg pogleda. Zbog mene je izgubio ivce - vjerojatno prvi put otkad radi na gimnaziji Thomasa Jeffersona. Svjesna sam da sam u ne sasvim definiranoj igri koju igramo upravo osvojila jedan bod i zbog te mi pomisli neto zatitra u trbuhu, ali ugodno, nalik na osjeaj na vrhu vlaka smrti, trenutak prije nego to se tranicama surva u nizine. Titranje je to koje se pojavljuje kada si na samome vrhu, samo nekoliko sekundi prije pada, kada te licem pone ibati vjetar i kada se sve gubi u zaglunom vrisku. Smijeh u uionici prerasta u urlik i izvana vjerojatno zvui kao ovacije. Ostatak sata mirno sjedim u klupi unato tomu to svi oko mene apuu i hihou i to mi stiu tri poruke. Jedna je od Becce, koja mi je napisala: Sjajna si, druga od Hanne Gordon, koja kae: Daimler je taaaaako zgodan, a trea mi slijee u krilo zguvana, kao da ju je netko zapravo htio baciti u smee, ali ne uspijevam vidjeti tko. Na papiriu pie: Kurvo. Nekoliko sekundi obuzima me osjeaj nelagode i munine, ali brzo prolazi. Nita to se oko mene dogaa nije stvarno, podsjeam se. ak ni ja nisam stvarna. etvrta poruka stie prije samoga kraja sata, a na klupu mi slijee u obliku malenog papirnatog zrakoplova, precizno i tiho, poput apata. Izgleda tako lijepo da mi ju je ao razmotati, ali to ipak inim. U njoj urednim, tiskanim slovima pie: Takvo je ponaanje ispod tvoje razine. Nema potpisa, ali znam da ju je napisao Kent. Rijei me na trenutak pogaaju, probadaju poput otrice iju pojavu ne znam objasniti, ali koja mi probada rebra i oduzima dah. Zato sam ba ja morala umrijeti? Zato? Uzimam poruku u ruke i vrlo je polako dvaput derem napola. U uionici cijeli sat vlada nemir, pa profesor Daimler odustaje dvije minute prije zvona. Imajte na umu da u ponedjeljak piemo test. Limesi i asimptote. Odlazi do stola i umorno
-88-

NANA

se naslanja na njega, a razredom se prolama uzdah olakanja i zvukovi odmicanja stolaca, oblaenja kaputa i podizanja torbi. Samantha Kingston, ostani na trenutak da porazgovaramo, govori. Ne gleda me, ali zbog tona kojim mi se obraa odjednom mi je neugodno. Prvi mi put pada na pamet da sam se moda uvalila u nevolju. U redu, ta nevolja nee potrajati, ali natjera li me Daimler da sjedim pred njime i sluam lekciju o odgovornom ponaanju, umrijet u od srama. Opet u umrijeti. Sretno, tiho mi govori Becca dok izlazi iz razreda. Inae uope nismo dobre, Lindsay je zove Purica jer svaki dan jede sendvie s puretinom, ali ipak mi je drago to mi to govori. vor u elucu malo se olabavljuje. Daimler eka da svi odu iz razreda krajikom oka vidim da se Kent uporno vrzma oko ulaza a onda polako prilazi vratima i zatvara ih. Zvuk kvake ini mi se slinim zvuku sudbine konaan je, odrjeit i muan, pa mi zbog njega na trenutak zastaje dah. Zatvaram oi i u tom se trenutku osjeam isto kao i u Lindsaynu autu na cesti Fallow Ridge. Drugi automobil juri prema meni i zasljepljuje me bljeskom farova kao da me osuuje, kao da mi pokazuje to sam skrivila. Uvijek onaj drugi prvi skrene, rekla mi je Lindsay, ali sada znam dapae, sada duboko razumijem da takve vratolomije ne izvodi zbog toga. Izvodi ih zbog onoga ludog trenutka u kojemu to jo nije sigurno ili zbog onoga trenutka u kojemu napokon nailazi na nekoga tko ne skree prvi, pa na kraju tvoj auto leti s ceste u tamu. Otvaram oi. Profesor Daimler stoji preda mnom s rukama na bokovima. to je ono bilo, doavola? pita. Njegova me otrina iznenauje. Nikada mi nijedan profesor nije rekao doavola. Ne... ovaj... ne znam na to mislite, govorim glasom koji zvui tie i poput djejeg. Nisam to htjela. Na ona sranja koja si poela tu izvoditi, grubo odvraa Daimler. Tu, pred svima! Jesi li ti normalna? Ustajem sa stolca jer ne elim vie gledati u njega odozdo, poput maloga djeteta. Koljena mi klecaju i moram se rukom osloniti o klupu, ali duboko udiem i ponavljam si da se nita strano nije dogodilo. Sve e to do sutra biti izbrisano. Sve e nestati. Zao mi je, profesore Daimler, govorim, negdje iz dubine izvlaei snagu i samopouzdanje, ali zbilja ne znam na to mislite. Jesam li uinila neto loe? Svraa pogled na vrata i pritom mu se na eljusti nekontrolirano trza jedan mii. To mi je dovoljno. Taj mi trzaj vraa sve samopouzdanje. Najradije bih ispruila ruku i dodirnula ga, provukla mu prste kroz kosu. Zbog takvog bi ponaanja doista mogla upasti u nevolju, govori, jo uvijek gledajui u stranu. Mogla bi i mene uvaliti u nevolju. Oglaava se zvono za zavretak sata i naglo mi vraa sav polet. Paljivo obilazim klupu i koraam prema prednjem dijelu uionice. Zaustavljam se na samo koji metar od njega i on se ne odmie, nego me napokon gleda. Pogled mu je toliko prodoran i prepun svakojakih osjeaja da me na trenutak plai. No, ne uzmiem. Nehajno se naslanjam na Beccinu klupu i naginjem unatrag, oslanjajui se o laktove. Gotovo leim pred njim, ogoljenih nogu, duboka dekoltea, sva razotkrivena. Osjeam se kao da mi se glava odvojila od tijela, a tijelo od krvotoka, vibriram u prostoru poput iste energije. Ne bojim se nevolja, kaem senzualno.

-89-

NANA

Daimler me gleda u oi i ne svraa pogled na ostatak, ali po neemu znam da se jedva suzdrava. to sad izvodi? pita. Suknja mi se povukla sasvim visoko, znam da mi se vide gaice - ruiasta tanga Victorije Secret, prva koju sam kupila u ivotu. U tangi se uvijek osjeam kao da mi je netko zavukao gumicu u dupe, ali Lindsay i ja kupile smo ih prije godinu dana i zaklele se da emo ih nositi. Prisjeam se reenice iz jednoga filma, pa je i izgovaram: Mogu prestati ako elite. Reenica zvui kao uzdah, ali ne zato to sam tako planirala, nego zato to doista teko diem. Zatim samo ekam. ekam kako e reagirati. Cijeli se svijet zaustavlja i eka sa mnom. Njegov odgovor, meutim, nije ono to sam oekivala. Odgovara mi, ali umorno. to hoe od mene, Samantha? pita. Zapanjena sam tonom njegova glasa i na nekoliko mi se trenutaka mozak blokira. Gleda me nestrpljivo, kao da ga gnjavim zbog loe ocjene. Oglaava se i drugo zvono i ini mi se kao da e mi svakoga trenutka rei da idem, usput me podsjeajui da se pripremim za test u ponedjeljak. Nekako sam izgubila nadzor nad situacijom i nemam pojma kako i mogu li ga uope povratiti. Zrak je i dalje elektriziran, ali sada nekako opasno, kao da nam nad glavama lete noevi koji e svakoga trenutka pasti. to elim? elim... vas. Htjela sam to izgovoriti sigurno i samouvjereno, ali zvui plaljivo. Ne znam zato. Doista ga elim. Ve dugo elim profesora Daimlera. Misli mi se od silne panike mute i ne mogu se sjetiti kako mu je ime. Najradije bih prasnula u histerian smijeh. Izloila sam se kao na pladnju pred profesorom matematike, a ak mu ne znam ni ime. No, onda ga se odjednom sjetim. Evan. elim tebe, Evane, govorim neto odvanije. Njegovo mi ime daje dodatnu snagu. Nikada ga prije nisam izgovorila. Dugo samo zuri u mene i ve sam pomalo nervozna. elim skrenuti pogled, povui suknju prema dolje ili prekriiti ruke na prsima, ali prisiljavam se da ostanem u istom poloaju. to je? O emu razmilja? pitam, ali ne odgovara mi. Pokree se i prilazi mi, stavlja mi ruke na ramena i naginje me unatrag, tako da lijeem na Beccinu klupu. Potom se naginje nad mene, ljubi me, lie mi vrat i uho te tiho stenje, poput Pieklea kada mora pikiti. Naslanja se na mene i odjednom se osjeam malenom i krhkom pod njegovim snanim rukama kojima mi grabi ruke i ramena. Zavlai mi ruku pod majicu i stie mi grudi, pa gotovo vritim od boli. Jezik mu je debeo i hrapav i dok me ljubi, glavom mi prolazi samo: ljubim se s profesorom Daimlerom! Ljubim se s profesorom Daimlerom! Lindsay e pasti u nesvijest kada joj ispriam. No, nita nije onako kako sam zamiljala. Njegovi me neobrijani obrazi grubo grebu i u jednom mi trenutku glavom prolazi strana pomisao da se tako osjea moja mama kada se ljubi s tatom. Otvaram oi i gledam u ploe na stropu, one iste ploe u koje sam toliko zurila cijelo polugodite da ih gotovo znam napamet, pa ih poinjem brojiti i razmiljati o njima. Kako je mogue da su te iste, obine, svakodnevne ploe i dalje ovdje dok se pod njima dogaa neto ovakvo? Zato se strop jo nije sruio? I odjednom mi vie nita nije zabavno ni uzbudljivo. Sav elektricitet nestaje iz zraka i u meni se neto prelama. Osjeam se kao da sam se upravo otrijeznila nakon pijane noi. Stavljam mu ruke na prsa i pokuavam ga odgurnuti, ali preteak je. Pod prstima mu osjeam miie Lindsay i ja otkrile smo da je u gimnaziji bio aktivan sporta ali i tanak sloj sala kojim su prekriveni. Pritie me punom teinom, pa jedva diem, zgnjeena na klupi poput bube, raskreenih nogu oko njegovih kukova. Nekako uspijevam odlijepiti usnice od njegovih i govorim: Ne... ne moemo ovdje.

-90-

NANA

Govorim to iako bih radije rekla neto drugo. Ne moemo. Ne moemo ovo raditi. Ne ovdje. Zapravo, nigdje. Radije bih rekla: Prestani. Teko die, i dalje mi zurei u usta, a s jednog mu se pramena kose cijedi kapljica znoja, pa polako puzi niz elo do nosa. Naposljetku se odmie i ustaje, rukom trlja eljust i kima glavom. im se odmie, ustajem s klupe i povlaim suknju prema dolje, svim se silama trudei sakriti da mi ruke nekontrolirano drhte. Ima pravo, polako govori. Brzo odmahuje glavom, kao da se nastoji pribrati, pa ponavlja: Ima pravo. Odmie nekoliko koraka unatrag i okree mi lea, pa nekoliko trenutaka samo stojimo bez rijei. U glavi mi je samo komarni um. Stoji tek nekoliko koraka od mene, ali kao da je na drugome kraju svijeta ili kao da ga gledam iz velike daljine, jedva ga razabirui kroz meavu. Sluaj, Samantha, napokon se okree i umorno trlja oi. Ovo to se sada dogodilo... Mislim da ti ne moram posebno naglaavati kako to mora ostati izmeu tebe i mene. Smijei se, ali u oima mu nema ni traga radosti. Mora to ozbiljno shvatiti, Samantha, uzdie. Shvaa li to ti govorim? Svi katkad inimo pogreke... Ne dovrava reenicu. Samo me gleda. Pogreke, ponavljam dok mi rije odzvanja u glavi. Nisam sigurna eli li rei da sam pogreku nainila ja ili on. Pogreka, pogreka, pogreka. udna rije. Kao neto bodljikavo to ujeda. itavo se lice profesora Daimlera izobliava. Usta, oi, nos - sve kao da je kliznulo sa svojega izvornog mjesta, poput lica na Picassovim slikama. Mogu li raunati na tvoju diskreciju? Naravno da moete, ujem se kako govorim i u njegovu pogledu prepoznajem olakanje. ini se kao da bi me najradije potapao po glavi i rekao: bravo, malena! Jo neko vrijeme stojim tamo jer nisam sigurna to bih trebala uiniti i to e on uiniti. Hoe li me moda poljubiti ili zagrliti? Ne mogu valjda samo tako otii nakon onoga to se meu nama dogodilo. On mi, meutim, dobacuje jedan treptavi pogled i govori: Zakasnit e na ruak. Jasno je, dakle. Dobila sam otpusnicu. Prebacujem torbu preko ramena i odlazim. U hodniku se naslanjam na zid i godi mi dodir hladnoga kamena na leima. Osjeam se kao da neto u meni kljua i kipi, pa ne znam bih li prije skakala od veselja, smijala se ili vritala. Hodnici su, sreom, prazni. Svi su ve u menzi. Vadim mobitel da bih poslala poruku Lindsay, ali onda se sjetim da smo se posvaale. Nije mi poslala SMS u kojemu me pita elim li ii na Kentov tulum, dakle, sigurno se jo ljuti, ali nisam sigurna jesam li posvaana i s Elody. Zbog onoga to sam rekla u autu, meutim, sada se osjeam uasno. Pada mi na pamet da bih mogla poslati SMS Ally jer s njom definitivno nisam u svai, ali nikako se ne mogu odluiti to bih joj napisala. Ljubila sam se s profesorom Daimlerom zvui glupo, ali ako napiem i Evanom, nee znati na koga mislim. Evan Daimler takoer zvui idiotski, a osim toga, nismo se samo ljubili. Leao je na meni. Na kraju sputam mobitel natrag u torbu i nikome ne aljem nikakvu poruku. Odluujem priekati da se pomirim s Lindsay i Elody. Onda u im rei uivo. Tako e biti i lake, lake u cijelu epizodu opisati ljepom nego to je bila, a vidjet u im i izraze lica. Lindsay e sigurno biti ljubomorna i samo zbog toga cijeli se ispad isplatio. Korektorom prekrivam crvene mrlje na bradi gdje me Daimler izgrebao licem, pa odlazim na ruak.
-91-

NANA

NE SUDI KNJIGU PREMA VOJNIKIM IZMAMA S ELINIM VRHOM Kasnim na ruak deset minuta i na je stol u maturantskom odjeljku ve prazan. Sada znam da sam i slubeno izbaena iz ekipe. U jednome djeliu sekunde ini mi se da me svi gledaju, pa brzo rukom prekrivam bradu, odjednom prestravljena da e primijetiti crvene mrlje i po njima zakljuiti to sam uinila. Vraam se u hodnik. Potrebna mi je samoa, potreban mi je mir da bih se pribrala, pa odlazim prema zahodu, ali iz njega uz hihot izlaze dvije djevojke iz drugog razreda. Naravno. U vrijeme ruka promet je u zahodu ekstragust: djevojke se okupljaju da bi popravile minku, alile se da su predebele i prijetile da e se ispovraati, a sada mi takve gluposti zbilja nisu potrebne. Upuujem se zato prema starome zahodu koji se nalazi na samome kraju odjela za prirodne znanosti. Rijetko ga tko koristi jer su prole godine ureeni novi toaleti izmeu laboratorija i ondje koljke nisu neprekidno zaepljene. to se vie udaljavam, to glasovi iz menze postaju sve tii sve dok se ne pretvore tek u zvuk nalik na udaljeni um valova. Mirnija sam sa svakim korakom. Potpetice mi ravnomjerno odzvanjaju hodnikom. U odjelu za prirodne znanosti nema nikoga, kao to sam i oekivala, a zrakom se iri vonj otapala i sumpora. Primjeujem, meutim, i jo jedan miris bez sumnje je rije o dimu, ali mijea se s neim jaim, biljnim. Naslanjam se na vrata staroga zahoda, ali uope se ne pomiu. Guram ih snanije i sada ujem da s druge strane neto kripi. Ovaj put lupam ramenom iz sve snage i vrata napokon poputaju, irom se otvarajui. Upadam pred umivaonike spotiui se od siline i odmah lupam koljenom o stolac kojim su vrata oito bila blokirana. Bol mi se iri kroz bedro, ali primjeujem i da je miris dimljenog bilja u zahodu mnogo jai. Sputam torbu na pod i rukom trljam koljeno. Sranje. Koji je sad ovo vrag? govori mi netko iznad glave i od glasa zapanjeno poskakujem. Nisam uope shvatila da je u zahodu itko drugi osim mene. Podiem pogled i spazim Annu Cartullo. Stoji nada mnom s cigaretom u ruci. Isuse, govorim. Ba si me prestraila. Ja sam prestraila tebe? naginje se nad umivaonik i otresa pepeo. Ti si gotovo provalila kroz vrata. Zar te nisu uili kucati? Ponaa se kao da sam joj upala u kuu. Oprosti to sam ti upropastila zabavu, mrmljam i okreem se prema vratima. ekaj, nervozno podie ruku. Hoe li me tuiti? Zbog ega? Zbog ovoga, podie cigaretu, povlai jedan dugi dim i zatim ga ispuhuje. Cigareta u njezinoj ruci veoma je tanka i izgleda kao da ju je sama smotala, pa mi u tom trenutku sine to nije cigareta, to je joint. Vjerojatno je travu pomijeala s dosta duhana jer nisam odmah prepoznala miris, a odjea mi nakon svakog tuluma vonja poput plantae marihuane. Elody je jednom ak napomenula da je sva srea to mi majka ne ulazi u sobu jer da ulazi, sigurno bi pomislila da dilam travu koju drim u koari za prljavo rublje. A, ne ti velike stvari, ne elim zvuati prezrivo, ali zvuim. Dolazi ovamo i duva uinu. Oi joj se na trenutak sputaju prema podu, pa ondje spazim prazan omot sendvia i dopola pojedenu vreicu ipsa. Shvaam i da je nikada nisam vidjela u menzi. Vjerojatno svaki dan jede
-92-

NANA

ovdje. Upravo tako, odvraa mi. Svia mi se interijer. Potom gasi joint i kria ruke na prsima. to ti uope radi ovdje? Zar nema...? zastaje u pola pitanja, ali znam to je htjela rei. Zar nema prijatelje? Pikilo mi se, kaem, to je vrlo oito la jer nisam ni pokuala ui u jedan od odjeljaka, ali ve mi je dosta smiljanja raznih izgovora, a Anna me dalje ne ispituje. Neko vrijeme samo stojimo, utei i ne znajui kamo bismo pogledale. Nikada u ivotu nisam razgovarala s Annom Cartullo, barem ne u ivotu koji sam vodila prije prometne nesree. Jednom sam joj, dodue, rekla: Nemoj tako kada je Lindsay nazvala zlom adajom, ali to se ne bi moglo nazvati pravim razgovorom. Sada bih, meutim, radije ostala s njom u starome zahodu nego ponovno izila na hodnik, pa mislim ah, dovraga sa svime i sjedam na stolac koji sam maloprije odgurnula vratima te podiem nogu na najblii umivaonik. Annine su se oi u meuvremenu zamutile i oputeno se naslonila na zid, pa bradom pokazuje na moje koljeno: Malo je oteklo. Eh, da, odvraam. Neka je biserka gurnula stolac uz vrata enskog zahoda. Smijulji se. Bez sumnje je napuena. Dobre cipele, dobacuje, ali ne znam misli li ozbiljno ili zadirkuje. Vjerojatno je prava muka hodati u njima. Ma, nije, brzo odgovaram i slijeem ramenima. Barem ne na kratke udaljenosti. Roke od smijeha i rukom prekriva usta. Kupila sam ih iz zezancije, objanjavam i nikako mi ne ide u glavu zato se odjednom imam potrebu pravdati pred Annom Cartullo, ali pravila na kakva sam navikla danas oito vie ne vrijede. Sve se okrenulo naglavake. I ona se oputa. Ponaa se kao da je to to u vrijeme ruka visimo u zahodu umjesto za stolom u menzi najnormalnija stvar na svijetu. Sjeda na pult uz umivaonik i mae nogama prema meni. Nisam iznenaena to nije odjenula nita to bi asociralo na Valentinovo. Povrh nekoliko crnih majica bez rukava prebacila je crnu jaknicu s kapuljaom, traperice joj se lagano razilaze po avovima i umjesto jednoga gumba na rasporku umetnula je sigurnosnu iglu, a na noge je navukla goleme crne izme koje izgledaju kao martensice na steroidima. Trebala bi nabaviti ovakve izme, govori i kuca jednom petom o drugu poput Dorothy u zemlji Oz. Nikada u ivotu nisam obukla nita udobnije. Dobacujem joj podrugljiv pogled iz kojega je jasno da ne nosim takve cipele, ali ona samo slijee ramenima: Ne kudi ih prije nego to ih proba. Dobro onda, kaem. Daj mi ih. Jedan me dugi trenutak samo promatra, kao da nije sigurna alim li se ili mislim ozbiljno, pa zato skidam cipele i bacam ih na pod. Evo, govorim, zamijenit emo se. Bez rijei se naginje prema naprijed, otkopava izme i izuva ih, pokazujui mi sokne u duginim bojama koje me iznenauju jer sam oekivala lubanje ili neto slino. Skida i njih te mi ih prua uz izme, ali odmahujem glavom. Ma, daj, fuj, nabirem nos. Radije u ih obui na bosu nogu. Smije se i slijee ramenima: Kako god hoe. Obuvam izme, zakopavam ih i istoga trenutka shvaam da je potpuno u pravu. Iznimno su
-93-

NANA

udobne, ak i na bosu nogu. Nainjene su od udobne, meke koe i dobro mi izgledaju na nogama. Sada bih u ovome trebala terorizirati djecu po igralitima, govorim i lupam elinim vrkovima jedan o drugi. Glasan kljocaj mi se ba svia. Ja se pak osjeam kao da bih trebala bariti potencijalne muterije na tajgi, govori Anna, koja je u meuvremenu navukla moje cipele pa sada nabada pred umivaonicima s podignutim rukama, kao da hoda po ici. Nosimo isti broj cipela, napominjem, iako je oito. Trideset osam, da. Prilino esta veliina, gleda me preko ramena, trenutak oklijeva, a zatim ispod umivaonika vadi platnenu torbu koja izgleda kao da ju je saila sama. Iz nje vadi omanju kutiju pepermint bombona, a iz kutije malu vreicu trave (Alex Liment oito joj je koristan), rizle i nekoliko cigareta. Mota jo jedan joint na edukacijskim materijalima za prvu pomo i u tom trenutku pomislim kako sam taj paket dosad vidjela u ulozi kiobrana, runika, jastuka i stalka za rolanje ie, ali nikada nikoga nisam vidjela da ga koristi za uenje ili uvjebavanje prve pomoi. Drugim rijeima, ljudi koji izlaze iz srednje kole Thomasa Jeffersona nikada nikome nee spasiti ivot ili je pak neke vjetine nemogue nauiti pomou edukacijskih paketia. Tankim prstima vjeto svija cigaretu s marihuanom i jasno je da je to uinila ve mnogo puta, pa se pitam duva li zajedno s Alexom nakon seksa. Pitam se i razmilja li ikada o Bridget dok lei uz Alexa i s njim dijeli joint. Prestani buljiti u mene, govori mi ne podiui pogled. Ne buljim, zabacujem glavu i zurim u strop koji me podsjea na profesora Daimlera, pa onda opet gledam u nju. Dodue, nemam u to drugo gledati. Nitko te nije tjerao da doe, odvraa, ovaj put s neto vie otrine po kojoj je poznata. Ovo je javno dobro, govorim i lice joj se u tom trenutku smrai, pa se pribojavam da e poludjeti i okonati nae novozapoeto druenje. Zato brzo dodajem: Ali nije ovdje uope loe. Mislim, s obzirom na to da je ipak rije o zahodu. Sumnjiavo me odmjerava, nastojei proniknuti mislim li ozbiljno ili je samo mamim da bih je poslije mogla zadirkivati zbog onoga to e mi kazati. Mogla bi, ne znam, baciti koji ukrasni jastuk na pod, kaem ogledavajui se oko sebe. Zna ve na to mislim. Ureenje interijera i to. Naginje glavu u stranu, i dalje se usredotoujui na prste i joint. Oduvijek su mi se sviale slike jednoga umjetnika, a koji je slikao stube koje istodobno idu gore i dolje, govori. M. C. Escher? Naglo podie pogled, vidno iznenaena to znam o kome govori. Da, Escher, potvruje i licem joj prelazi osmijeh. Razmiljala sam o tome da na zid nalijepim fotografiju jedne od njegovih slika. Tek toliko da imam to gledati. Imam kod kue barem deset njegovih monografija, kaem, sretna to se nije naljutila i izbacila me iz zahoda. Tata mi je arhitekt. Voli takve stvari. Anna zamata joint, lie dio na kojemu se papir spaja i svija ga na vrhu, a zatim kima glavom prema meni. Kad ve sjedi na tom stolcu, mogla bi njime blokirati vrata, kae. Pa da od ovog javnog dobra nainimo privatno. Stolac kripi dok ga stranjicom odmiem prema vratima, pa se obje mrtimo zbog neugodnog zvuka i zatim se smijemo jer smo primijetile da se ona druga takoer mrti. Anna iz
-94-

NANA

depa vadi ljubiasti upalja s cvjetiima kakav nikada ne bih oekivala od nje te pokuava zapaliti joint, ali joj ne uspijeva. Kopa po torbi i iz nje vadi drugi, oblikovan poput gologa enskog trupa. Pritie glavu i iz bradavica se uzdiu sitni plamici. To ve jest upalja kakav bih oekivala od nje. Lice joj postaje ozbiljno, pa povlai dugaak dim iz jointa te zuri uz mene kroz plaviasti oblak. Da te pitam neto, kae. Zato vi cure mene toliko mrzite? Doista nisam oekivala to pitanje. Jo me vie iznenauje to to mi prua joint. Oklijevam moda tek djeli sekunde. Samo zato to sam mrtva ne znai da sam svetica. Ne mrzimo te, govorim, ali uope ne zvui uvjerljivo. Istina je da zapravo ne znam razlog. Osobno uope ne mrzim Annu. Lindsay kae da je mrzi, ali teko je proniknuti razlog bilo kojem Lindsaynu stavu ili osjeaju. Povlaim dim iz jointa. Samo sam jednom prije puila travu, ali stotinu sam puta vidjela druge ljude, pa znam to mi je initi. Udiem dim tekoga okusa nalik na mahovinu i nastojim ga zadrati u pluima, ali golica mi grlo, pa se nakaljavam i vraam joj joint. Zato onda sve to radite? pita. Ne govori to. Ne govori ak ni sva ta sranja. Ne spominje natpise po zahodima. Ne spominje ni masovni e-mail koji se proirio u drugom srednje: Anna Cartullo ima klamidiju. I ne mora nita spominjati. Sve znam. Ponovno mi dodaje joint. Povlaim jo jedan dim i ve se sve oko mene mijenja. Neke se stvari mute, druge postaju jasnije, kao da se netko igra leama u mojim oima. Zato se, dakle, ljudi drue s Alexom, iako je ljigavac. Dila zbilja dobru travu. Ne znam, govorim, ali najradije bih joj rekla zato to moemo. Valjda zato to se na nekome moramo ispucati. Govorim to bez razmiljanja i tek kada zaujem reenicu iz svojih usta, shvaam da sam rekla istinu. Povlaim jo jedan dim i vraam joint Anni. Sve mi se ini uveanim i pojaanim. Osjeam teinu u nogama i rukama, osjeam kako mi srce udara u prsima i krv protjee ilama. Znam i da e se sve to do kraja dana utiati, barem do trenutka kada se vrijeme opet pomakne unatrag i kada dan pone ispoetka. Hodnikom odjekuje zvono koje oznaava kraj stanke za ruak i Anna odjednom poskakuje. Sranje, govori. Moram se nai s nekim. Poinje skupljati stvari i sluajno gura kutiju s pepermintom, pa vreica trave pada pod umivaonik, a papirii za zamatanje cigareta razlijeu se po cijeloj prostoriji. Sranje, uzvikuje jo jedanput. ekaj, pomoi u ti, govorim, pa obje puzimo po podu i skupljamo rasute rizle. Prsti su mi utrnuli i oteeni i jedva ih uspijevam odlijepiti s poda, to mi je silno smijeno, pa obje hihoemo, naslanjamo jedna na drugu i jedva dolazimo do daha. Ona s vremena na vrijeme ponavlja sranje. Pouri, kaem joj. Sva ljutnja koja se u meni skupljala posljednjih dana odjednom nestaje. Preplavljuje me osjeaj slobode i sree. Alex e se naljutiti ako zakasni. Anna nato staje kao skamenjena. Stoji mi toliko blizu da se praktiki dodirujemo. Kako zna da se sastajem s Alexom? pita. Glas joj je miran i dubok. Prekasno shvaam da sam izvalila glupost. Vidjela sam vas nekoliko puta kako se skrivate u puionici, muljam, ali ona se zbog toga oputa. Nemoj nikome rei, moe? govori, grizui donju usnicu. Ne bih htjela da... zastaje i pitam se hoe li neto rei o Bridget, ali samo odmahuje glavom i neto bre skuplja papirie s poda.
-95-

NANA

Sama pomisao na to da bih mogla Annu tuakati zbog toga jer spava s Alexom nakon onoga to sam ja upravo uinila s profesorom Daimlerom urnebesno mi je smijena. Tko sam ja da bih ikome ita govorila? Evo me ovdje, puim travu u zahodu, nemam prijatelja, profesor matematike prije samo mi je desetak minuta ugurao jezik u usta, momak s kojim hodam ljuti se jer ne elim spavati s njim, mrtva sam, a nikako da prestanem ivjeti. Svi me ti apsurdi udaraju u glavu u istoj sekundi, pa se ponovno poinjem smijati, ali Anna je ozbiljna. Oi su joj poput velikih, svijetlih pikula. to je sada? pita. Smije mi se? Odmahujem glavom, ali ne mogu joj odgovoriti jer od smijeha ne mogu doi do daha. Do toga sam trenutka uala uz nju, ali sada od smijeha gubim ravnoteu i padam na dupe. Na Annino se lice probija smijeak. Ti si luda, govori kroz hihot. Nekako uspijevam doi do daha, pa govorim: Barem se ne skrivam u zahodu. A ja se barem ne napuim od pola jointa. Ja barem ne spavam s Alexom Limentom. Ja se barem ne druim s gadurama. Ja se barem druim s nekim. Jo se neko vrijeme tako prepucavamo i umiremo od smijeha. Anna se toliko smije da se prevaljuje na bok i mora se podboiti na lakat, pa onda pada i iz tog poloaja, doslovno stvarajui po podu od smijeha i povremeno isputajui zvukove poput pudlice koja laje. Svako malo i roke od smijeha, to me jo vie nasmijava. Mogu li ti neto rei? uspijevam procijediti kroz nekoliko napada grohota. ujte i poujte, pretvara se da udara batom o stol, a zatim roke u dlan. Uivam u osjeaju da se zrak oko mene zgusnuo i da plivam u mutnoj vodi zelenih zidova kolskog zahoda. Ljubila sam se s profesorom Daimlerom, kaem i odmah prasnem u smijeh: Tih je est rijei neto najapsurdnije to sam izgovorila u ivotu. Ana se pridie na jedan lakat: to si uinila? Pssssst, kimam glavom. Ljubili smo se. Zavukao mi je ruku pod majicu. I ovamo... pokazujem meu noge. Odmahuje glavom i kosa joj leti oko lica poput tornada. Ne vjerujem, govori, pa jo nekoliko puta ponavlja: Ne vjerujem, ne vjerujem, ne vjerujem. Kunem ti se Bogom, kaem. Unosi mi se u lice toliko blizu da joj mogu namirisati dah. Osjeam da vae pepermint. To nije normalno. Jasno ti je to, zar ne? Znam. To je apsolutno bolesno. Iao je, dodue, u nau kolu, ali prije kojih deset godina. Osam, ispravljam je. Provjerile smo. Glasno zavija od smijeha i na trenutak mi naslanja glavu na rame. Svi su oni perverznjaci, tiho mi apue u uho, a zatim se odmie i vie: Sranje! Ubit e me! Ustaje i oslanja se rukom o zid, pa pred zrcalom namjeta frizuru, a zatim iz depa vadi

-96-

NANA

boicu i istiskuje nekoliko kapljica u svako oko. Ja i dalje sjedim na podu i gledam je. ini mi se da je od mene udaljena stotinama kilometara. Zasluuje boljeg tipa nego to je Alex, govorim bez razmiljanja. Ve se uputila prema vratima, ali na trenutak zastaje i lea joj se koe, pa mislim da se naljutila. Zastaje i rukom se oslanja o stolac. Tada se okree i smijei mi se. I ti zasluuje boljeg tipa nego to je profesor Daimler, govori i na to ponovno prasnemo u smijeh. Potom odguruje stolac od vrata, otvara ih i nestaje u hodniku. Nakon njezina odlaska jo neko vrijeme sjedim na podu, glave zabaene unatrag. Uivam u blagom ljuljukanju sobe i pomiljam: ovako je kada si sunce. Uviam, naravno, da sam nevjerojatno napuena, pa mi je smijeno to znam da sam napuena, ali se ne mogu otresti napuenih misli. U oi mi upada neto bijelo pod umivaonikom, pa se naginjem i razabirem cigaretu, a zatim jo jednu. Anna ih je zaboravila pokupiti. Upravo u tom trenutku netko pokuava otvoriti vrata zahoda, pa ustajem na noge s cigaretama u ruci. Silovito mi se zavrti u glavi, sve mi se muti pred oima i potrebna mi je cijela vjenost da odgurnem stolac od vrata. Sve mi je teko. Zaboravila si ovo, govorim otvarajui vrata i drei cigarete meu prstima. S druge strane vrata, meutim, ne stoji Anna. Preda mnom se pomalja lice profesorice Winters koja stoji u hodniku ruku prekrienih na prsima i lica zgrena u takvu grimasu gaenja da mi se ini kako e joj nos usisati ostatak glave. U krugu kole zabranjeno je puenje, govori pomno izgovarajui svaki slog. Zatim se smijei i pokazuje mi sve zube.

TENCI U priruniku s pravilima i propisima srednje kole Thomasa Jeffersona pie da je svaki uenik koji pui u krugu kole podloan kazni trodnevne suspenzije. Znam taj propis napamet jer ga puai esto izvlae iz prirunika, pa ga u puionici pretvaraju u baklju na kojoj pale cigarete. Ja se, meutim, izvlaim samo s opomenom, vjerojatno zato to je kolska uprava popustljiva prema uenicima koji znaju sitne, prljave tajne o zamjenici ravnatelja i profesoru tjelesnog/nogometnom treneru/oboavatelju brkova. Wintersica umalo doivljava srani udar kada stajem baljezgati o loim uzorima i svojem sirotom povodljivom tinejderskom umu. Zadnji mi je izraz posebno smijean jer implicira da su ljudi mlai od dvadeset godina na mentalnoj razini biljke, ali joj svejedno napominjem da bi uprava morala pruiti primjer uenicima te je podsjeam na stranicu 69 u priruniku s pravilima i propisima, na kojoj pie da je zabranjeno ulaziti u neprimjerene odnose seksualne prirode u krugu kole. To pravilo znam zato to ga je u nekoliko navrata netko istrgnuo iz prirunika i objesio u razne zahode, ukraavajui margine opscenim ilustracijama neprimjerenih odnosa seksualne prirode. Tako im i treba. Tko im je kriv kada takvo pravilo stavljaju na stranicu 69. U sat i pol, koliko sam provela u Wintersiinu uredu, barem sam se otrijeznila. Upravo se oglasilo zadnje zvono, pa se hodnicima gurka gomila uenika koji izlaze iz razreda. Glasniji su nego to je potrebno, vrite, smiju se, lupaju vratima ormaria, ispadaju im fascikli na pod, naguravaju se i sve se stapa u kaos kakav je na kolskim hodnicima uobiajen petkom popodne. Osjeam se dobro - snano i samouvjereno i na pameti mi je samo: moram pronai Lindsay. Kada
-97-

NANA

joj ispriam to mi se sve dogodilo toga dana, past e u nesvijest. Umrijet e od smijeha, a zatim me zagrliti i rei: Prava si rock-zvijezda, Samantha Kingston i zaboravit emo sve nesuglasice. Ogledavam se i ne bih li negdje spazila Annu Cartullo jer sam kod Wintersice shvatila da na nogama i dalje nosim njezine goleme izme. Izlazim iz glavne zgrade i istoga mi trenutka oi zasuze od hladnoe. Veljaa je zbilja najgori mjesec. Uz menzu stoji pet-est kolskih autobusa koji bruje i isputaju gust, crni dim te kroz njihove mutne prozore nazirem lica nekolicine uenika prvih i drugih razreda koji se grbe u sjedalima, nadajui se da ih nitko nee primijetiti. Svi mi izgledaju jednako. Prelazim parkiralite za profesore i prilazim maturantskom, ali ve na pola puta spazim golem srebrni Range Rover ija se vrata tresu od basova u pjesmi No More Drama. Izlazi s maturantskog parkiralita i kree prema izlazu. Stajem kao skamenjena i osjeam kako iz mene nestaje ak i zadnji atom dobroga raspoloenja. Nisam, naravno, oekivala da e me Lindsay ekati na parkiralitu, ali duboko sam se u sebi ipak nadala. Pada mi na pamet jo neto: nemam prijevoz. Nemam ni kamo otii nakon kole. Nikako se ne elim vratiti kui i iako se smrzavam, tijelom mi prolazi neugodna vruina. udno je to. Popularna sam, dapae, vrlo popularna, ali nemam ba mnogo prijatelja. Jo je udnije to to tek sada to uviam. Sam! Okreem se i spazim Taru Flute, Bethany Harps i Courtney Walker. Nikada se ne odvajaju jedna od druge i iako smo dobre s njima, Lindsay im je nadjenula nadimak tenci jer su zgodne iz daljine, ali neugledne iz blizine. to radi? pita me Tara, koja se vjeito smjeka kao da reklamira zubnu pastu. Pa, vani je minus osamsto! Zabacujem kosu i trudim se odati dojam nehajnosti. Samo mi jo nedostaje to da tenci shvate da su me prijateljice utnule. Ma, samo sam neto htjela rei Lindsay, pokazujem rukom prema maturantskom parkiralitu. Morale su otii bez mene jer imaju neku obvezu, neki drutveno koristan rad kojim se bave jednom mjeseno. Bez veze. Totalno bez veze, spremno kima glavom Bethany. To joj je, koliko je poznajem, ujedno i glavna aktivnost u ivotu. Poi s nama, pod ruku me prima Tara. Idemo u trgovaki centar, a zatim na Kentov tulum. Zvui dobro, zar ne? Na brzinu razmiljam o drugim mogunostima koje mi stoje na raspolaganju. Ne elim ii kui, kod Ally, sudei po Lindsaynu ponaanju, nisam dobrodola, a preostaje mi jo Rob te dosaivanje na njegovu kauu dok on igra Guitar Hero, pa zatim drpanje i deranje grudnjaka zato to ga nikad ne zna otkopati. Odem li k njemu, morat u i pristojno razgovarati s njegovim roditeljima te im mahati dok odlaze na put, zatim pojesti pizzu i popiti mlako pivo im odu, a potom se jo malo drpati s njim. Ne, hvala. Jo jedanput po parkiralitu pogledom traim Annu jer mi je neugodno to sam joj uzela izme, ali onda se sjetim da se ni ona nije ba potrudila pronai mene. Osim toga, Lindsay uvijek govori da ti novi par cipela moe promijeniti ivot, a ako su mi ikada trebale korjenite ivotne promjene, onda je to danas. Moe, super, govorim zato i Tara se jo blistavije smijei. Zubi joj izgledaju poput ogoljene kosti. Dok odlazimo sa kolskog parkiralita, priam tencima (ne mogu si pomoi, ali stalno o njima razmiljam kao o tencima) kako sam zavrila kod Wintersice na razgovoru i kako se ova drpala sa Shawom, pa sam se zbog toga uspjela izvui iz kaznene produne. Rekla sam joj,

-98-

NANA

naime, da u izbrisati sve slike njihova ljubakanja koje imam u mobitelu (to sam, dakako, izmislila nikada ne bih na telefon snimila to dvoje), pa Tara umire od smijeha, Courtney me gleda kao da sam upravo otkrila lijek protiv raka ili pilulu od koje ti sise narastu za jedan broj, a Bethany prekriva usta dlanom i govori: U ime Oca, Sina i okolina. Nisam sigurna to joj to znai, ali definitivno je najoriginalnija stvar koju sam ikada ula iz njezinih usta. Dobro raspoloenje i samopouzdanje mi se vraaju, pa se podsjeam da je ovo moj dan. Mogu initi togod me volja. Sluaj, Tara, govorim naginjui se prema prednjim sjedalima. Tara vozi siunu Hondu Civic, pa se s Bethany stiem na zadnjem sjedalu. Moemo li prije trgovakog centra samo na trenutak svratiti do moje kue? Naravno, opet se smijei i u retrovizoru joj vidim odsjaj zuba. Mora neto ostaviti kod kue? Moram neto uzeti, ispravljam je i uzvraam joj smijeak. Skoro su tri sata poslijepodne, pa raunam da se mama ve vratila s joge, a kada skreemo u moju ulicu, uviam i da sam u pravu jer je njezin auto ve parkiran pred kuom. Tara ve eli skrenuti i parkirati se iza Accorda, ali je lupkam po ramenu i pokazujem joj da se odveze malo dalje. Pomie se nie niz ulicu sve dok ne zamie za zimzelen grm koji je moja majka dala posaditi prije nekoliko godina, kada je shvatila da jedan od naih susjeda, gospodin Horferly, voli svojim dvoritem nou etati gol. Na to se najee svode svi problemi ivota u predgrau na sadnju grmlja i drvea i nadu da kroz njih nikada nee ugledati susjedove genitalije. Izlazim iz auta i uljam se prema stranjem dijelu kue, nadajui se da mi mama ne gleda kroz prozor tatine radne sobe ili dnevnog boravka. Uvijek se tuira nakon joge i prije nego to mora otii po Izzy na gimnastiku i im ulazim kroz stranja vrata u kuhinju, s kata zaujem um tua i nekoliko smijeno otpjevanih nota. Mama mi u kadi pjeva New York, New York Franka Sinatre, pa u sebi zahvaljujem Bogu to tenci nisu sa mnom jer bih, da jesu, umrla od stida. uljam se prema hodniku, u kojem mama obino odlae torbu i doista ondje je, izvaljena u stranu na ormariu. Iz nje se prosulo nekoliko kovanica i koji pepermint, a rub zelena novanika izviruje iz unutranjosti. Paljivo ga izvlaim, cijelo vrijeme oslukujui tu na katu, spremna sve ostaviti i pobjei ako utihne. Ba kao i u torbi, i u novaniku moje majke vlada kaos: prepun je fotografija Izzy, mene, mene i Izzy, Picklea u kostimu Djeda Mraza, a uz njih stoje i zguvani rauni, vizitke i kreditne kartice. Najvie me zanimaju kreditne kartice. Izvlaim Amex jer znam da ga koristi samo pri velikim kupnjama, pa nee primijetiti da ga nema u novaniku. Dlanovi mi se znoje i srce bolno udara u prsima, ali paljivo zatvaram novanik i vraam ga na njegovo mjesto u torbi. Nada mnom se iz tua izlijeva zadnji mlaz, cijevi se oglaavaju kripanjem pri zatvaranju slavine i zatim sve utihne. Mama je prestala pjevati Sinatrinu pjesmu, to znai da je tuiranje gotovo. Nekoliko sam trenutaka toliko prestraena da se ne mogu pomaknuti. ut e me. Uhvatit e me. Vidjet e da u ruci drim karticu. No, onda na katu zazvoni telefon, pa je ujem kako Kita kroz hodnik prema spavaoj sobi, usput pjevuei: Evo me, evo me. Iste se sekunde dajem u trk kroz hodnik, kuhinju i stranja vrata, pa jurim uz kuu dok mi mrazom prekrivena trava iba listove. Nastojim ne prasnuti u smijeh i u ruci toliko stiem karticu da poslije primjeujem kako mi je na dlanu ostavila otisak. Obino se u trgovakim centrima pridravam stroge trokovne granice. Roditelji mi dvaput godinje daju petsto dolara za odjeu, a mimo toga mogu troiti novac koji zaraujem uvanjem Izzy i obavljanjem jo nekih poslia po kui i susjedstvu, kao to je zamatanje boinih darova, ienje otpalog lia s travnjaka ili pomaganja tati da odepi ljebove. Petsto dolara moda se
-99-

NANA

ini mnogo, ali imajte na umu da u shopping obino idem s curama, meu kojima je Ally, ije gumene izme stoje gotovo petsto dolara, a nosi ih samo po kii, i to na nogama. Zato nikada prije nisam osobito uivala u kupovanju. Nije osobito zabavno kada uz tebe kupuje Ally, bogatako dijete bez limita na kartici, i Lindsay, iji ouh novcem nastoji nadomjestiti ljubav. Danas je, meutim, moj problem s kupovanjem rijeen. Prvo kupujem prekrasnu haljinu na bretelice koja je toliko uska da moram duboko udahnuti pri zakopavanju, a ak i tada mi je potrebna Tarina pomo. Svia mi se kombinacija seksi haljinice i Anninih golemih izama: izgledam poput superjunakinje iz videoigara. Nekoliko minuta pred zrcalom zauzimam poze glavnih junakinja iz Charlijevih anela, prste oblikujem u obris pitolja i pucam, zamiljajui eksploziju. Courtney umalo pada u nesvijest kada blagajnici pruam karticu i pritom uope ne obraam pozornost na cijenu, iako sam je krajikom oka ipak registrirala. Kako i ne bih kada na zaslonu zelene brojke vrite 302 dolara, kao da me za neto optuuju. Malo protrnem kada mi prodavaica prua slip da bih ga potpisala, ali praksa s krivotvorenih isprinica pokazuje se korisnom savreno kopiram mamim okrugli potpis, pa mi se slubenica ljubazno smijei i govori: Hvala vam, gospoo Kingston. Izlazim iz trgovine s najljepom malom, crnom haljinom na svijetu umotanom u papir pri dnu papirne vreice. Sada shvaam zato Ally i Lindsay vole kupovati. Pravi je uitak kada moe kupiti togod poeli. Blago tebi to ti roditelji daju kreditnu karticu, govori mi Courtney pri izlasku iz trgovine. Ja svoje moljakam ve godinama i uporno ne daju. Kau da se moram strpjeti do fakulteta. Nisu ni meni moji ba dali karticu, govorim joj i podiem jednu obrvu. Razjapljuje eljust od oka. ali se, odmahuje glavom. Nisi im valjda... ukrala karticu? Psssst, sikem. Trgovaki centar La Villa sav je u kamenu i mramoru s fontanama, pa se od silnoga uborenja i amora sigurno ne uje to govorimo, ali nikad se ne zna. Ne bih htjela da me sada netko otkrije, kada mi je ve tako dobro krenulo. Osim toga, govorim, radije bih to nazvala posudbom. Mene bi starci zadavili, govori Courtney, oiju toliko razrogaenih da joj gotovo ispadaju iz duplji. Nasmrt bi me ubili. I mene, dodaje Bethany. Ulazimo u MAC-ov duan sa minkom, gdje naruujem kompletno minkanje od lika koji se zove Stanley i mraviji je od mene, a tenci isprobavaju razliite nijanse olovaka za oi i uspijevaju upasti u nevolju zato to otvaraju sjajila za usnice koja nisu testeri. Kupujem sve ime me Stanley minka: tekui puder, korektor, puder u prahu, podlogu za sjenilo, tri nijanse sjenila, dvije nijanse olovke za oi (jednu bijelu za donji kapak), maskaru, olovku za usnice, sjajilo, etiri razliite etkice i jedan uvija za trepavice. Doivljaj je fantastian. Nakon minkanja izgledam poput supermodela i znam da me ljudi u trgovakom centru gledaju. Prolazimo pokraj skupine starijih momaka, vjerojatno studenata, i jedan od njih u pola glasa mrmlja: Komad. Tara i Courtney udaraju me laktom u rebra, a Bethany nas slijedi. Lindsay se vjerojatno stalno osjea ovako, mislim. Nakon MAC-a odlazimo u Neiman Marcus, trgovinu u koju ulazim jedino onda kada me Ally na silu odvlai onamo. Inae joj se ne pribliavam sve u njoj stoji milijardu dolara. Courtney isprobava smijene bapske eirie, Bethany je slika i prijeti joj da e slike objaviti na internetu, a ja s vjealice uzimam fenomenalan tamnozeleni bolero od lanoga krzna u kojemu izgledam kao da se spremam na zabavu u neijem privatnom zrakoplovu i odabirem raskone srebrne naunice s granatom.

-100-

NANA

Raspoloenje mi se jedino malo kvari kada blagajnica sa znakom na kojoj pie Irma od mene trai osobnu iskaznicu. Osobnu iskaznicu? nevino trepem. Nikada je ne nosim uza se. Bojim se krae identiteta. Nekoliko me trenutaka gleda kao da razmilja o tome da ipak odustane od iskaznice, ali onda pue balon od kaugume, usiljeno se smjeka i preko pulta mi vraa ogrta i naunice. ao mi je, Ellen, govori. Za sve kupovine ija cijena iznosi vie od dvjesto pedeset dolara potrebna je osobna iskaznica. Zovite me gospoo Kingston, odvraam uz jednako usiljen smijeak. Gadura. Tu foru s napuhavanjem vakae dobro poznajem iz Lindsayna repertoara. S druge strane, i ja bih bila gadura da su mi roditelji dali ime Irma. Odjednom mi neto pada na pamet, pa se naglavce bacam u torbu i iz nje izvlaim lansku iskaznicu fitness centra. Sigurnosne provjere u toj su teretani stroe nego na aerodromima, kao da je pretilost u Americi teroristika zavjera, pa e uskoro netko upasti u sve vjebaonice i ukrasti sobne bicikle. Iskaznica je moja, na njoj je i moja slika, ali umjesto punog imena glasi na: KINGSTON, S.E. Irma je uzima u ruku i nabire nos. to znai ovo slovo S? pita. Mozak mi, kao i uvijek u takvim situacijama, tuca, pa zastaje. Ovaj... Severus, odvraam napreac. Zuri u mene kao da sam poludjela: Kao u Harryju Potteru? To je zapravo njemako ime, govorim i u sebi se kajem to sam ikada te gluposti itala Izzy prije spavanja. Zato se uvijek i predstavljam srednjim imenom. Irma i dalje oklijeva, grickajui kut usnice, a Tara uz mene prelazi prstima preko Amexa kao da e limit s njega nekako prijei i na nju. No, onda se naginje prema naprijed i hihoe. Sigurna sam da vi razumijete probleme s runim imenima, govori pa kilji, kao da nastoji proitati natpis na znaki. Irma, zar ne? Courtney nam prilazi s lea. Na glavi joj je golem eir s crvendaem. Sigurno su vas u djetinjstvu zvali Germa, govori. Irma stie usnice u tanku crtu, uzima Amex i provlai ga kroz ureaj. Guten Tag, govorim pri izlasku iz trgovine. To su jedine dvije rijei na njemakom koje znam. Tara i cure jo uvijek se smiju zbog Irme dok izlazimo s parkiralita trgovakog centra. Ne mogu vjerovati, stalno ponavlja Courtney i naginje se preko suvozakog sjedala da bi me bolje pogledala. Ovaj su me put na suvozako sjedalo pustile bez pitanja, nisam ga morala ni zatraiti. Fakat ne mogu vjerovati, govori jo jedanput. Smijeim se i okreem prema prozoru, a onda zastajem, zaprepatena odrazom. Goleme, osjenane oi, pune, crvene usnice... tek onda se sjetim da sam bila na profesionalnom minkanju. U prvome trenutku izgledala sam si neprepoznatljivo. Ti si zakon, govori Tara, a zatim lupa po volanu i psuje jer smo propustile zeleno svjetlo na semaforu. Ma, daj, odmahujem rukom, iako se osjeam prilino dobro. ak mi je pomalo i drago to sam se ujutro posvaala s Lindsay.

-101-

NANA

Ajme, cure, pogledajte ovo, govori Courtney i lupa me po ramenu dok se uz na auto zaustavlja golem Chevy Tahoe iz kojega bubnjaju basovi i na kojemu su, unato hladnoi, otvoreni svi prozori. U njemu sjede studenti koje smo srele u trgovakom centru, isti oni koji su mi dobacili da sam komad. Smiju se i nateu oko neega, a jedan vie: Mike, ti si najobinija pikica. Prave se da nas ne vide, ali jasno je da glume. Ponaaju se kao i svi momci kada umiru od elje da vas pogledaju. Kako su zgodni! uzvikuje Tara i naginje mi se preko krila da bi ih bolje pogledala, a zatim se brzo vraa na svoje mjesto. Pitaj ih da ti daju broj telefona. Molim? Pa etvorica su! Dobro onda, pitaj ih da ti daju brojeve telefona. Ba bih mogla. Pokazat u im sise, govorim i odjednom me obuzima ushienje. Uinit u to. Neu se predomiljati, neu previe razmiljati, jednostavno u im ih pokazati. Okreem se prema Courtney i pitam je: Hoe li se kladiti da u to uiniti? Oi joj opet iskau iz duplji, a Tara i Bethany gledaju me kao da su mi iz glave izrasli pipci. Ma, nee valjda, govori Courtney. Ne moe to uiniti, kae Tara. Mogu, hou i budem, kaem i sputam prozor. Hladnoa me opet udara poput groma, pa potpuno trnem, osjeajui tek djelie vlastita tijela vrak lakta, gr u bedru, trnce u prstima. Glazba iz automobila u kojemu sjede momci toliko je glasna da me bole ui, ali ne ujem ni rijei ni melodiju, samo ritam, duboko bubnjanje basa. Gotovo da i nije rije o zvuku, samo o vibracijama. Hej, podvikujem, ali grlo mi je suho, pa povik nije dovoljno glasan. Nakaljavam se i ponavljam: Hej, deki! Voza se okree i iako mi je malo mutan jer sam previe nabrijana da bih izotrila pogled, u tom trenutku shvaam da nije onako zgodan kako mi se inilo. Zubi su mu iskrivljeni i u jednome uhu ima cirkonsku rinicu, kao da je reper ili neto slino. No, smijei mi se i dobacuje: Hej, komad! i uz njegovu se glavu na prozorima pojavljuju jo tri, poput klauna koji na opruzi iskau iz kutije. Podiem majicu i slijedi urlik, vrisak, buka, smijeh, pa zatim samo ujem kako Courtney vie: Kreni, kreni, kreni! i Tarin se auto pokree uz kripu guma. Vjetar mi iba lice, nosnice se ispunjavaju mirisom spaljene gume i benzina, pa sjedam natrag na sjedalo, srce mi se iz grla vraa u grudi, sputam prozor i obuzima me toplina. Ne mogu tono opisati osjeaj koji me potom proima. Nalik je na onaj koji nastaje nakon predugog smijanja ili predugog okretanja na vrtuljku. Nije ba srea, ali u tom mi je trenutku dovoljno dobar. Fantastino! Legendarno! u pozadinu mojeg sjedala udara Courtney, a Bethany odmahuje glavom i tapa me po ramenu, kao da sam svetica, a ona se dodirom pokuava izlijeiti od bolesti. Tara vriti od smijeha i jedva vidi cestu od suza. Jeste li vidjeli kakve su face iskopali? uspijeva procijediti izmeu dva grohota i u tom trenutku shvaam da nisam. Nita nisam vidjela, nita osjeala, samo sam ula glasan urlik koji je rastao oko mene, pa mi vie nije posve jasno osjeam li se ivom ili mrtvom. Smijeno mi je to. Courtney me jo jedanput udara po naslonu, u retrovizoru joj spazim lice crveno od smijeha, pa se i ja poinjem smijati te tako u grohotu provodimo cijeli put do Ridgeviewa, itavih dvadeset kilometara. Oko nas svijet promie u zamuenim nijansama crne i sive, poput loe fotografije.

-102-

NANA

Odlazimo k Tari da bismo se presvukle, pa mi opet pomae zakopati haljinu. Na ui stavljam nove naunice, zagrem se zelenim bolerom, sputam kosu koja mi je cijeli dan stajala povrh glave u poluvoru, pa se okreem prema zrcalu. Srce mi umalo zastaje. Izgledam kao da mi je najmanje dvadeset pet godina. Izgledam kao netko sasvim drugi. Zatvaram oi i prisjeam se svih onih prilika kada bih stajala pred zamagljenim zrcalom u kupaonici i molila Boga da me preobrazi. Prisjeam se gorkoga razoaranja svaki put kada bi me s druge strane doekao poznati obris, ali ovaj put kada otvaram oi, moje su molitve usliene. Potpuno sam drugaija, prelijepa sam i uope ne nalikujem na sebe. Vodim cure na veeru i astim, naravno. Sjedimo u superskupom francuskom restoranu Le Jardin du Roi, gdje su svi konobari Francuzi i vrlo zgodni, pa s vinske karte odabiremo najskuplju butelju. Nitko nas ne legitimira, pa naruujemo i rundu ampanjca, a kada nam se i to dopadne, naruujemo jo jednu rundu prije predjela. Bethany je nakon dvije ae ampanjca potpuno pijana, pa poinje oijukati s konobarima na loem francuskom jer je prolo ljeto provela u Provansi, a mi naruujemo pola jelovnika: prhke zalogajie od sira, patetu u kojoj vjerojatno ima vie kalorija nego to bismo trebale pojesti cijeloga dana, salatu s kozjim sirom, dagnje u vinu, odrezak, cijeloga brancina, crime brulee i okoladnu pjenu. Sve je izvrsno, nikada u ivotu nisam okusila nita bolje, pa jedem sve dok vie ne mogu disati i do trenutka kada mi se ini da e mi od samo jo jednoga zalogaja haljina popucati po avovima. Dok potpisujem slip Amexa kojim sam platila veeru, najzgodniji konobar donosi nam aice slatkoga ruiastog likera i kae da je to diestiv. Ustajem od stola i tek tada postajem svjesna da sam previe popila jer se sve oko mene zavrti, kao da je ispalo iz ravnotee. Pomislim da je moda cijeli svijet pijan, a ne ja, pa hihoem, ali onda izlazimo iz restorana i hladan me zrak malo otrenjuje. Uzimam mobitel i na njemu pronalazim poruku od Roba. Gdje si ti? Imali smo dogovor za veeras. Doi, Sam, zove me Courtney. Ve je s Bethany sjela na stranje sjedalo Tarina Civica. Idemo na tulum. Na brzinu piem poruku Robu. Dogovor vrijedi. Vidimo se uskoro. Potom ulazim u auto, pa odlazimo na tulum. Stiemo na ranu fazu tuluma i odmah nakon ulaska odlazim u kuhinju. Veina se ljudi jo nije pojavila, pa bez guve primjeujem gomilu pojedinosti po kui. Posvuda su postavljene malene izrezbarene figure, neobine umjetnike slike i stare knjige. Osjeam se kao da sam u muzeju. Kuhinja je arko osvijetljena i pokraj vrata stoje dvije bave piva oko kojih se okupila veina zasad pristiglih gostiju uglavnom momaka i nekih djevojaka iz drugog razreda. Stoje oko bave u grupicama, dre plastine ae kao da je u njima suho zlato i toliko se usiljeno smjekaju da se pitam bole li ih obrazi. Sam, spazi me Rob i iznenaeno me odmjerava. Probija se kroz grupice i pribija uza zid, sa svake mi strane glave polaui ruku, kao da mi ne eli dopustiti da se pomaknem. Mislio sam da nee doi. Pa, rekla sam ti da dolazim, stavljam mu dlanove na prsa i pod prstima osjetim da mu srce bubnja u grudima. Iz nekoga sam razloga tuna zbog toga. Zar nisi dobio moju poruku? Slijee ramenima i govori: Cijeli si se dan vrlo udno ponaala. Mislio sam da ti se moda nije svidjela rua koju sam ti poslao. Ljubim te. Potpuno sam zaboravila na to. Potpuno sam zaboravila koliko me ta poruka naljutila. Sada mi to vie nije vano. To su, uostalom, samo rijei.
-103-

NANA

Rua je bila u redu, govorim. Rob se smijei i stavlja mi ruku na glavu, kao da mazi kunog ljubimca. Izgleda fenomenalno, kae. Hoe pivo? Kimam glavom. Vino koje sam popila u restoranu ve mi je isparilo iz glave i previe sam se otrijeznila. Svjesna sam svojega itavog tijela, pogotovo ruku, koje vise poput pretekih utega. Rob se ve okree prema bavi, ali onda odjednom zastaje i zuri mi u cipele. Zatim podie pogled i gleda me napola zbunjeno, a napola zabavljeno. to si to obula? pita, pokazujui na Annine izme. izme, govorim i pruam jednu nogu prema naprijed. Sviaju ti se? Mrti se i radi grimasu. Izgledaju kao vojnike izme, kae. E, pa meni se sviaju. Odmahuje glavom. Nisu ba tvoj stil, duo. U glavi radim popis svih stvari koje sam uinila toga dana, a koje bi ga zacijelo jo vie okirale. Markirala sam gotovo sa svih satova, ljubila sam se s profesorom Daimlerom, puila sam iu s Annom Cartullo i ukrala maminu kreditnu karticu. Nita od toga nije moj stil. ak ne znam ni to bi to trebalo znaiti i kako ovjek moe saznati to jest, a to nije njegov stil. Pokuavam se prisjetiti svega to sam uinila u ivotu, ali nijedna mi od tih stvari ne govori tko sam i kakva sam osoba. Samo se niu kao mutne i meusobno stopljene slike smijeha i vonje po Ridgeviewu. Osjeam se kao da iz glave izvlaim fotografije koje su u trenutku slikanja bile previe osvijetljene svi likovi na njima preblijedi su da bi bili prepoznatljivi i lako ih je zamijeniti nekim drugim. to ti uope zna o meni i mojem stilu? dobacujem Robu. Smijulji se i kae: Znam da si lijepa kada se ljuti. Zatim mi kaiprstom lupka po elu. Nemoj se toliko mrtiti, govori. Sva e se naborati. to je s tim pivom koje si mi obeao? pitam i kada napokon odlazi prema bavi, pada mi kamen sa srca. Mislila sam da e me vianje s Robom oraspoloiti, ali samo me uzrujalo. Kada mi donosi punu au, uzimam je i odlazim na kat. Na vrhu se stuba umalo sudaram s Kentom, ali on brzo uzmie. Pardon, govorimo istodobno i osjeam da rumenim. O, dola si, govori i primjeujem da su mu oi zelenije nego ikad. Lice mu je, meutim, iskrivljeno u udnovatu grimasu - kao da je upravo progutao neto kiselo. Pa, ini se da su veeras svi ovdje, govorim i skreem pogled, prieljkujui da prestane tako zuriti u mene. Tono znam da se sprema kazati neto grozno. Opet e mi rei da ga ne mogu zavarati i ak pomiljam na to da ga unaprijed pitam ime ga to pokuavam zavarati i to unato tim pokuajima vidi u meni. No, ne pitam ga nita. Bojim se odgovora. Pognuo je glavu i gleda u pod. Sam, htio sam ti rei... Nemoj mi nita govoriti, podiem ruku, ali mi onda neto strano pada na pamet. Moda Kent zna to se dogodilo s profesorom Daimlerom. Moda to nekako vidi na meni. Svjesna sam da je pomisao paranoina i da vjerojatno nema veze sa stvarnou, ali pogaa me takvom silinom da mi se odjednom vrti u glavi, pa se moram osloniti na rukohvat. Ako si htio rei neto o onome to se dogodilo na matematici, bolje nemoj, govorim. Podie pogled prema meni, usnica stisnutih u tanku crtu. A to se zapravo dogodilo? Nita, odgovaram i kao da ponovno osjeam Daimlerovu teinu i vrelinu njegovih usana
-104-

NANA

na svojima. Nita to bi te se trebalo ticati. Daimler je pokvareni ljigavac, tek toliko da zna. Trebala bi ga se kloniti, gleda me iskosa. Trebao bi ti biti ispod asti. Pada mi na pamet poruka koja mi je na klupu doletjela u obliku papirnatog zrakoplova. Znala sam da ju je on poslao. Zbog injenice da me Kent McFuller ali i da mi dijeli savjete neto se u meni lomi i odjednom mi kroz usta grozniavo naviru rijei. Ne misli valjda da u se tebi pravdati, govorim. Ti i ja ak i nismo prijatelji. Nismo nita. Kent uzmie korak unatrag, napola se smije, a napola prezrivo frke pa kae: Stvarno si nevjerojatna. Odmahuje glavom, zgaeno se ili prezrivo (a moda i oboje) smjeka, pa dodaje: Moda ljudi imaju pravo kada govore o tebi. Moda si zbilja najobinija povrna... Ne dovrava reenicu. to? Najobinija povrna to? pitam. Najradije bih ga pljusnula i natjerala ga da me pogleda u oi, ali uporno okree glavu. Povrna kuja, zar ne? To si htio rei? Napokon me gleda, pogledom hladnim poput leda. Bilo je bolje dok je okretao glavu. Moda, odvraa. Moda je istina i ono to si sama rekla. Ti i ja nismo prijatelji. Nismo nita. Da? Pa dobro! Ali ja se barem ne ponaam kao da sam bolja od svih i kao da sam iznad svega, uzrujano govorim. Nisi ni ti savren, zna? Sigurno si i sam uinio neke loe stvari. Sigurna sam da ih i sada radi. Jo dok to izgovaram, znam da ne govorim istinu. Jednostavno znam. Kent McFuller nikada nije uinio nita loe. Ili barem ne ini nita loe drugim ljudima. On se, meutim, u tom trenutku poinje smijati. Ja se ponaam kao da sam bolji od svih? podrugljivo me gleda kroz stisnute oi. Zbilja duhovito. Je li ti ve netko rekao da si strano duhovita, Sam? Ne alim se, govorim i dlanove uz bedra stiem u ake. Ne znam zato sam toliko ljuta na njega, ali najradije bih ga tresnula ili zaplakala. Sigurno zna za epizodu s profesorom Daimlerom. Zna sve o meni i mrzi me zbog toga. Zbilja ne bi trebao poniavati ljude samo zato to, ne znam, nisu savreni. Razjapljuje usta od iznenaenja. Ali nisam rekao da... to mogu kada nisam poput tebe?! Ne ustajem svako jutro radosna, ne mislim da je svijet divan, u redu? Jednostavno nisam takva. I mislim da se ne mogu promijeniti. Htjela sam rei da se to ne moe promijeniti, ali rekla sam ono to sam rekla i sada sam na rubu suza. Moram duboko udahnuti da bih se smirila i okreem glavu prema zidu, da Kent ne bi primijetio koliko sam uzrujana. Nekoliko trenutaka nita ne govorimo i tiina se rastee u vjenost, a zatim mi Kent polae ruku na lakat, njeno i jedva primjetno, kao da me neto tek okrznulo krilom. Zbog tog kratkog dodira sva trnem. Htio sam ti samo rei da jako lijepo izgleda s rasputenom kosom. To je sve, govori mirnim i dubokim glasom. Zatim me obilazi i kree prema stubama, ali se na njihovu vrhu jo jedanput zaustavlja. Okree se i gleda me. Pogled mu je tuan, iako se smijei. Ne mora se mijenjati, Sam, govori i njegove rijei proimaju mi cijelo tijelo. Sigurno zna da ono to govori nije istina i ve otvaram usta da bih mu to rekla, ali ve je nestao niza stube i
-105-

NANA

stopio se s gomilom ljudi koji ulaze u kuu. Osjeam se nestvarno, kao sjenka, prikaza. ak i prije nesree, ini mi se, nisam bila itava. Ni sama ne znam zato i to me uinilo tako nepotpunom. Otpijam veliki gutljaj piva iz ae, prieljkujui pijanstvo, nesvjesticu, zaborav. elim iskljuiti sav svijet oko sebe, pa otpijam jo jedan gutljaj. Pivo je hladno, ali ima okus mutne vode. Sam! uza stube se do mene penje Tara i smijei mi se od uha do uha. Gdje si ti? Traile smo te. Do vrha dolazi blago zadihana i polae desnu ruku na trbuh. U lijevoj joj je dopola popuena cigareta. Courtney je malo pronjukala po kui i pronale smo blago. Blago? Viski, votku, din, sve to moe zamisliti. Cugu. Blago. Grabi me za ruku i vue niza stube po kojima se polako skupljaju pridolice. Svi se kreu istim smjerom s ulaza idu u kuhinju po pivo, pa zatim uza stube na kat. U kuhinji se probijamo kroz guvu uz bavu, a nasuprot ulazu u kuhinju zapaam vrata s natpisom ispisanim Kentovim rukopisom. NE ULAZI, pie na papiru. Ispod velikog natpisa dodana je i poruka ispisana manjim slovima: OZBILJNO, NEMOJTE ULAZITI U OVU SOBU. TO JE JEDINA STVAR KOJU VAS MOLIM KAO DOMAIN. OKRENITE SE! IZA VAS JE BAVA PIVA! Moda ne bismo trebale... govorim, ali Tara se ve provukla kroz odkrinuta vrata, pa je slijedim. S druge je strane vrata mrano i hladno, a jedina svjetlost dopire kroz goleme prozore koji gledaju na stranje dvorite. Negdje iz mrane dubine ujem hihotanje, pa zatim zvuk sudaranja s predmetom. Pazi, netko sike, a zatim ujem Courtneyn glas: Pazim, ali teko je nalijevati u mraku. Ovamo, ape mi Tara. udno je kako glasovi u tami postaju tii i meki. Nalazimo se u blagovaonici. Sa stropa se nad nama nadvija raskoan luster koji nalikuje na egzotian cvijet, a uz rubove prozora objeeni su teki zastori. Zajedno s Tarom obilazim velik stol - moja bi mama pala u nesvijest od oduevljenja, za taj stol moe sjesti barem dvanaestero ljudi - pa prilazimo jednome udubljenju u zidu. Ondje se nalazi bar, a iza udubljenja jo je jedna tamna soba koja zbog trosjeda i polica s knjigama izgleda poput knjinice ili dnevnog boravka. Pitam se koliko je soba u toj kui stalno odnekud izniu. U udubljenju u kojem stojimo jo je tamnije nego u ostatku prostorije, ali Courtney i Bethany neto vade iz ormaria. Ovdje je barem pedeset boca, govori Courtney. Premrano je za itanje etiketa, pa svaku otvara i mirie sadraj. Mislim da je ovo rum, kae. Jeziva kua, zar ne? pita me Bethany. Meni se svia, odvraam i ni sama nisam sigurna zato je imam potrebu braniti. Razmiljam o tome kako je danju vjerojatno predivna i da se u njoj jedna za drugom niu sobe prepune svjetla. U njoj je, zamiljam, uvijek tiina ili odnekud dopiru zvuci tihe klasine glazbe. U tom se trenutku neposredno uz mene neto razbija i nogu mi zalijeva hladna tekuina. Poskakujem dok Courtney ape: to si to uinila? Nisam ja, kaem, ali javlja se Tara: Nisam namjerno.

-106-

NANA

to je to bilo? Vaza? Uh... fuj. Razlilo mi se cipelom. Daj, samo uzmi bocu i idemo odavde. Vraamo se u kuhinju tono u trenutku kada RJ Rayner vie: Eksplozija!, a Matt Dorfman grabi au piva i naduak je ispija. Svi se smiju, a Abby McGail mu pljee. Netko ukljuuje glazbu i cijelom se kuom prolama: All MCs in the house tonight, if your lyrics sound tight then rock the mic... Unato buci, u tom trenutku zaujem glasan enski smijeh, pa glas iz hodnika: Izgleda da smo dole ba u pravi as. eludac mi skae u grlo. Stigla je Lindsay.

STVARI O KOJIMA NIKADA NE RAZGOVARAMO Velika Lindsayna tajna vezana je uz dane nakon povratka iz New Yorka, gdje je posjeivala polubrata koji ondje studira. Danima je bila grozna: stalno se sa svima svaala, neprekidno je zadirkivala Ally zbog udnoga odnosa prema hrani, Elody zbog toga jer je previe meka srca i volje, a mene zato to uvijek u svemu kaskam, poevi od modnih trendova, a zavrivi na tome da sam tek krajem drugog razreda dopustila momku da me dira po grudima. Elody, Ally i ja sumnjale smo na to da joj se u New Yorku dogodilo neto loe, ali Lindsay nam nije htjela rei to. Nismo navaljivale. Lindsay ne reagira na navaljivanje. No, onda smo jedne veeri krajem kolske godine otile na veeru kod Rozalite, kako se zove jeftini meksiki restoran u gradiu do Ridgeviewa u kojemu nitko ne trai legitimaciju, pa onamo znamo otii na margarite10. Naruile smo ih, pijuckale i ekale da nam serviraju veeru, iako Lindsay nije jela od povratka iz New Yorka. Dok smo mi grickale ips koji su nam stavili na stol, ona je samo umakala prst u sol na rubu ae i grickala zrno po zrno. Ne znam vie o emu smo razgovarale, ali u jednom je trenutku Lindsay jednostavno izvalila: Seksala sam se. Samo tako. Sve smo se ukipile i utei uperile poglede u nju, a ona se nato nagnula prema naprijed i bez daha nam, brzinski ispriala kako se napila na tulumu u New Yorku i kako joj polubrat nije htio jo otii kui, pa joj je jedan momak kojega je ondje upoznala Bezimeni ponudio da e je otpratiti do studentskog doma u kojemu je spavala. Poseksali su se na krevetu njezina polubrata, ona je tijekom seksa nekoliko puta gubila svijest i dolazila k sebi, a lik se izgubio prije nego to joj se polubrat vratio u sobu. Trajalo je moda tri minute, rekla je na kraju i ve sam u tom trenutku znala da e cijelu epizodu utrpati u pretinac radnoga naziva stvari o kojima nikada ne govorimo. Znala sam da e je gurnuti u dalek i nedostupan dio mozga te preko nje izgraditi nekoliko drugih, boljih pria u kojima govori o tome kako joj je bilo super u New Yorku i kako e se onamo jednoga dana sigurno preseliti. Priat e i o tome kako se na tulumu ljubila s nekim momkom, kako ju je ovaj nakon tuluma htio otpratiti kui, ali mu nije dopustila. Veera je stigla odmah nakon to nam je ispriala neugodnu priu i vidjelo se da joj je nakon prie mnogo lake. Zaprijetila nam je smru ako ikome ita ispriamo, a zatim joj se raspoloenje potpuno promijenilo. Vratila je salatu koju je prvotno bila naruila (Ma, da ne bih sada vakala travu kao krava!) te umjesto nje zatraila quesadille s gljivama, burrito sa
10

Meksiki koktel od tekile, likera triple sec, soka od limuna i limete. Obino se posluuje u aama s posoljenim rubom. -107-

NANA

svinjetinom i dodatnom porcijom kiselog vrhnja te umaka od avokada, nekoliko chimichanga koje je naumila podijeliti s nama i jo jednu rundu margarita. Svima nam je pao kamen sa srca i najele smo se kao rijetko kad. Sve smo se prederale, ak i Ally, a pile smo i jednu margaritu za drugom, svaki put naruujui drugi okus: jedanput od manga, drugi put od maline, trei put od narane. Usput smo se toliko glasno smijale da je barem jedno drutvo zatrailo da ih se premjesti za drugi stol. Ne sjeam se vie o emu smo tono razgovarale, ali Ally je u jednom trenutku uslikala Elody s tortiljom na glavi i bocom ljutoga umaka u ruci. U kutu fotografije izviruje Lindsay koja se previja od smijeha, tamnoljubiasta lica i ruke poloene preko trbuha. Nakon veere Lindsay je na stol bacila maminu kreditnu karticu i poastila nas. Kartica je inae bila namijenjena samo hitnim sluajevima, pa nas je natjerala da se sve primimo za ruke i pritom toboe ozbiljnim glasom objavila: Ovo je, drage moje, bio vrlo hitan sluaj. Prasnule smo u smijeh zbog glumljene melodrame i poele se pripremati za odlazak na tulum u botanikom vrtu koji se odrava svakog prvog toplog vikenda u godini. Pred nama se prostirala itava no, sve smo bile dobro raspoloene i Lindsay se opet bila vratila u svoje uobiajeno stanje. Ustala je od stola i otila na zahod, a samo nekoliko trenutaka nakon to je otila, i mene su odjednom zahvatile posljedice svih popijenih margarita i sveg suludog smijanja. Nikada mi se prije u ivotu nije toliko pikilo. Smijui se, pojurila sam prema zahodu, a Elody i Ally gaale su me dopola pojedenim ipsom i ubrusima, viui: Poalji nam razglednicu sa Slapova Nijagare. Jo je jedno drutvo od konobara zamolilo da ih premjesti za drugi stol. U restoranu je postojao samo jedna zahod, pa sam navalila na vrata i poela zazivati Lindsay, moljakajui je da me pusti unutra. Vjerojatno je u urbi zaboravila zakljuati vrata, pa su se od mojega lupanja u jednom trenutku otvorila i ja sam uz smijeh projurila kroz njih. Oekivala sam da u naii na Lindsay kako stoji pred zrcalom i popravlja minku, ali naila sam na posve drugaiji prizor. Lindsay je kleala na podu pred zahodskom koljkom, a ostaci quesadilla i burrita sa svinjetinom plutali su u zahodu. Pustila je vodu, ali nedovoljno brzo. Uspjela sam ak zapaziti dva potpuno itava i neprobavljena komadia rajice. Smijeh mi se istoga trenutka zamrznuo u grlu. to to radi? upitala sam, iako je bilo oito. Zatvori vrata, prosiktala je. Brzo sam ih zatvorila i buka restorana odmah je nestala, ostavljajui nas u potpunoj tiini. Polako je ustala s poda i pogledala me kao da oekuje da joj neto kaem i kao da ve priprema opravdanja. to je? upitala je. Uasno mi se piki, rekla sam. Nita mi drugo nije palo na pamet. Primijetila sam da joj se uz jedan pramen i dalje dri komadi hrane i zbog toga sam umalo zaplakala. Kako je to mogue? Lindsay Edgecombe ? Pa, ona je na oklop, najjaa je meu nama. Hajde onda, rekla mi je. Piki. Licem joj je preao izraz olakanja, ali i neega drugoga, moda tuge. Sjela sam na zahod i popikila se, a ona je za to vrijeme pila vodu iz slavine, grgljala je i ispirala usta. udno je to kada se dogodi neto strano, ini se kao da e sve drugo stati i nestati. Vie vam se nee pikiti, neete vie biti edni ni gladni i slino. No, to nije tako. Tijelo i dalje ivi svojim ivotom, kao da je odvojeno od onoga to vam se zbiva u mislima. I dalje trai svoje, funkcionira po svojem ivotinjskom naelu, bez obzira na sve traei vodu, hranu, odlaske na zahod i sve te banalne stvari, ne marei za to to vam se svijet raspada. Promatrala sam Lindsay kako iz torbice vadi listie za osvjeavanje daha i jedan polae na
-108-

NANA

jezik, tresui se od jaine okusa. Zatim je popravila minku, nanijela jo jedan sloj maskare i sjajila za usne. Zahod u kojem smo stajale bio je majuan, ali inilo mi se kao da je od mene udaljena kilometrima. Naposljetku je samo rekla: To mi nije navika. Ne radim to stalno. Samo sam prebrzo pojela sve ono. U redu, odvratila sam i nikada nisam saznala je li mi rekla istinu. Nemoj nita rei Ally i Elody, moe ? Ne elim da rade frku ni zbog ega. Naravno, rekla sam. Nakratko je zastala, napuila usnice i promotrila ih u zrcalu. Potom se okrenula i rekla mi: Vi ste mi obitelj. To zna, zar ne? Rekla je to usput, kao da mi dobacuje rutinski kompliment, ali znala sam da je to jedna od najiskrenijih stvari koje mi je ikada izgovorila. Znala sam i da to doista misli. Otile smo na tulum u botanikom vrtu kako smo i planirale. Elody i Ally izvrsno su se zabavljale, ali mene su uhvatili grevi i zavrila sam skvrena na haubi Allyna automobila. Ne znam jesam li greve dobila od hrane ili neega drugog, ali osjeala sam se kao da se neto iznutra kandama pokuava probiti van. I Lindsay se te veeri izvrsno provela upravo se tada prvi put poljubila s Patrickom. Tri mjeseca poslije, pri kraju istoga ljeta, prvi su put spavali zajedno. Kada nam je o tome priala kao o svojem prvom seksu i dok je govorila kako je izgubila djevianstvo uz svjetlost svijea, na podu s posebno rasprostrtim pokrivaem i u romantinom ozraju, nijedna od nas nije ni trepnula okom. Sve smo joj estitale i raspitivale se o pojedinostima, govorei kako joj zavidimo na srei. Uinile smo to zbog nje, zato da bi ona bila sretna. I ona bi to uinila za nas. To je, dakle, ono to najbolji prijatelji ine jedni za druge. Nikada vam nee dopustiti da padnete s ruba na kojemu ste se nali.

ONDJE GDJE SVE POINJE Lindsay, Elody i Ally vjerojatno odmah nakon ulaska u kuu odlaze na kat to ima smisla jer znam da su ponijele vlastitu bocu votke pa ih sljedei put viam tek kojih sat vremena poslije. U meuvremenu eksam tri aice ruma i soba mi se vrti pred oima, a obrisi mute. Courtney je upravo popila ostatak ruma iz boce, pa odlazim po jo jedno pivo. Paljivo odmjeravam svaki korak, a kada napokon stiem do bave, zbunjeno stojim pred njom, ne sjeajui se po to sam dola. Pivo? pita me Matt Dorfman, puni jednu au i prua mi je. Pivo, odvraam, zadovoljna zbog toga jer mi je rije iz usta izila jasno i razgovijetno, ali i zbog toga jer me podsjetila zbog ega sam dola u kuhinju. Ponovno se penjem uza stube. Okolinu primjeujem tek u kratkim kadrovima, kao da mi je netko izrezao film na komadie. Emma McElroy naslanja se uza zid otvorenih usta moda se smije i izgleda mi poput ribe na udici, a nad glavom mi svjetlucaju lampice za boino drvce. Ne znam tono kamo idem ni koga traim, ali odjednom na drugom kraju prostorije primjeujem Lindsay, pa shvaam da sam dospjela do stranjega dijela kue i do sobe u kojoj svi pue. Pogled mi se u jednome trenutku sree s njezinim i nadam se da e mi se nasmijeiti,
-109-

NANA

ali ona samo okree glavu. Ally joj neto doaptava, a zatim se probija kroz guvu do mene. Bok, Sam, govori. Jesi li morala traiti doputenje za razgovor sa mnom? pitam i shvaam da pijano frfljam. Ne budi bezobrazna, oima koluta Ally. Lindsay je zbilja ljuta zbog onoga to si joj rekla. Ljuti li se i Elody? pitam. Elody stoji u kutu sa Steveom Doughom i trlja se o njega dok on razgovara s Liz Hummer kao da Elody uope nema. Najradije bih joj prila i zagrlila je. Ally na trenutak oklijeva i gleda me kroz ike, a onda govori: Ne ljuti se. Zna kakva je Elody. Lae i znam da lae, ali previe sam pijana da bih ustrajala na ispitivanju. Zato me danas nisi nazvala? pitam i najradije bih odmah povukla pitanje. Ne elim se osjeati kao otpadnica, ne elim biti jadnica koja se pokuava ubaciti u ekipu. Proao je samo jedan dan, a ve mi nedostaju. One su mi jedine prave prijateljice. Ally otpija gutljaj votke iz boce i mrti se. Lindsay je bila uasno ljuta, kae. Rekla sam ti ve da se jako uzrujala. Ali ono to sam rekla je istina. Zar nije? Nije vano je li istina ili nije, glavom odmahuje Ally. Vano je to to je to Lindsay. Naa Lindsay. Naa prijateljica. Nikada Ally nisam smatrala pametnom, ali upravo je izgovorila najpametniju stvar koju sam odavno ula. Trebala bi joj se ispriati, dodaje. Ali nije mi ao zbog onoga to sam rekla, pijano ustrajem. Jezik mi je oteao i ne kontroliram ga najbolje. Najradije bih sve ispriala Ally, sve o profesoru Daimleru, o Anni Cartullo, Wintersici i tencima, ali ne mogu se ak ni sjetiti pravih rijei. Samo joj se ispriaj, Sam, jo jednom mi govori, pa se ogledava oko sebe. Nakon nekoliko trenutaka pogled joj se na neemu ili nekome zaustavlja i iznenaeno uzmie korak unatrag. Usta joj se razjapljuju i prekriva ih dlanom. Isuse Boe, govori gledajui mi preko ramena. Ne mogu vjerovati. Dok se okreem, vrijeme staje. Jednom sam negdje proitala da na rubu crne rupe vrijeme doista zastaje, pa kada bi netko uspio doi do njezina ruba, ostao bi ondje zauvijek. Rupa bi ga dovijeka razdirala, dovijeka bi umirao. U tom se trenutku osjeam upravo tako. Kao na rubu crne rupe. Guva se oko mene zatvara u neprobojan krug i ini mi se kao da u ondje ostati zauvijek. Zatim je spazim na dovratku. Juliet Sykes. Ona ista Juliet Sykes koja si je juer raznijela mozak pitoljem svojih roditelja. Kosa joj je zavezana u konjski rep i ne mogu si pomoi, ali zamiljam je prepunu zgruane, ljepljive krvi, s golemom rupom tono ispod gumice. Njezina me pojava uasava za mene je duh koji stoji na vratima, prizor iz nonih mora i filmova strave i uasa. Glavom mi prolazi izraz iz dokumentarca koji su nam prikazali na satu etike u koli, a koji je govorio o osuenicima na smrt. Mrtvac na nogama. Bio mi je grozan kada sam ga prvi put ula, ali sada ga napokon razumijem. Juliet Sykes upravo je to. Mrtvac na nogama. Na neki sam nain to i ja.

-110-

NANA

Ne, izgovaram nesvjesno i nekontrolirano, pa uzmiem korak unatrag. Harlow Rosen za leima mi cvili: Stala si mi na nogu! Ne mogu vjerovati, ponavlja Ally, ali njezin glas do uiju mi dopire kao iz daljine. Okree se od mene i nadglasavajui glazbu dovikuje Lindsay: Lindsay, jesi li vidjela tko je doao? Juliet se lagano ljulja u dovratku. Izgleda smireno, ali dlanovi su joj stisnuti u ake. Bacam se prema naprijed, ali u tom se trenutku gomila oko mene zgunjava. Ne mogu to ponovno gledati. Ne elim prisustvovati onome to e se dogoditi. Jedva se drim na nogama i stalno se sudaram s drugim ljudima, pa letim lijevo-desno poput loptice u fliperu, svim silama nastojei stii do izlaza iz sobe. Znam da mnogima stajem na nogu i da ih udaram laktovima, ali ba me briga. Moram van. Napokon se probijam kroz guvu i dolazim do vrata, ali Juliet mi zatvara prolaz. ak me ni ne gleda. Stoji mirno poput kipa, pogleda vrsto uperena negdje iza mojega ramena. Gleda u Lindsay i u tom trenutku shvaam da je na tulum dola samo zbog nje. Lindsay je ta koju najvie mrzi. Ta me spoznaja nimalo ne umiruje. Taman kad se elim progurati uz nju, nakratko se trese i gleda me u oi. ekaj, govori i polae mi ruku na rame. Hladna je poput leda. Ne, odmiem se i teturavo grabim dalje, gotovo se guei od straha. Glavom mi prolaze pomijeane uspomene na Juliet prizori u kojima tetura prema meni zalivena pivom i ispruenih ruku, prizori u kojima lei na podu u lokvi krvi. Misli mi se brkaju, prizori mijeaju, pa je u jednom trenutku zamiljam kako tetura po sobi ispruenih ruku, a s kose joj se cijedi krv. Toliko sam smuena da u hodniku ni ne primjeujem Roba sve dok se doslovno ne sudaram s njim. Hej , govori mi pijano, a iz kuta usnice viri mu nezapaljena cigareta. Gdje si, malena? Robe... privijam se uz njega dok se sve oko mene vrti. Hajdemo odavde, moe? Poimo k tebi. Spremna sam. Idemo odmah. Oho, kaubojko! jedan mu se kut usnica podie u osmijeh, ali drugi ga ne uspijeva pratiti. ekaj da popuim cigaretu. Odmie prema stranjem kraju kue i dobacuje mi: Nakon toga idemo. Ne! gotovo vritim, on se okree i prije nego to ita uspijeva rei, upam mu cigaretu iz usta i ljubim ga, objema ga rukama drei za obraze i privijajui se tijelom uz njegovo. Potrebno mu je nekoliko sekundi da bi se pribrao, ali onda podie ruke i polae ih na moju haljinu, pokree jezik u mojim ustima i tiho stenje. Tako u zagrljaju teturamo hodnikom kao da pleemo, pod mi se izmie pod nogama, Rob me sluajno presnano pribija uza zid i gubim dah. Oprosti, zlato, govori i gleda u kri od pijanstva. Moramo pronai neku sobu, govorim, a iz stranjega dijela kue do mene dopire skandiranje: Psiho, psiho. Moramo odmah pronai sobu, dodajem. Evo, ovdje, Rob silovito otvara prva zatvorena vrata na koja nailazi, ona s gomilom naljepnica. Teturajui upadamo u unutranjost, pa ga ljubim i nastojim se izgubiti u osjeaju topline koji dopire iz njegova tijela, uguiti sve glasniju provalu smijeha iz daljine. Pokuavam zamisliti da sam samo tijelo i da mi je um prazan poput televizora u kvaru, pokuavam nestati u vlastitoj koi i jedino osjeati Robove ruke. Vrata se zatvaraju i ostajemo u potpunoj tami. Ne razabirem nita ni nakon nekoliko trenutaka jer u sobi vjerojatno nema prozora ili su zastrti roletama. Toliko je mrano da me tama
-111-

NANA

pritie svojom teinom i odjednom me hvata nerazumna bojazan da nas je netko zatvorio u kutiju. Rob se naginje prema meni i obavija me rukama tako snano da mi se od njegova dodira vrti u glavi, a iz eluca me preplavljuje munina. Guram ga unatrag sve dok ne nailazimo na meku povrinu, vjerojatno krevet. Pada na madrac i penjem se na njega. ekaj, mrmlja. Zar nisi htio upravo ovo? apem, a do uiju mi i dalje dopire smijeh te urlanje psiho, psiho. Jo grevitije ljubim Roba, a on se bori s patentnim zatvaraem na mojoj haljini. Tkanina se dere, ali ne marim. Sputam haljinu do struka i Rob zapoinje s napadom na grudnjak. Sigurno to sada eli? frflja. Samo me poljubi, odvraam. Psiho, psiho, odjekuje niz hodnik. Zavlaim ruku pod Robov demper i skidam mu ga preko glave, a zatim ga ljubim u vrat oko okovratnika polo-majice. Koa mu ima okus znoja, soli i cigareta, ali ljubim ga i dalje dok mi pomie ruke gore-dolje, od grudnjaka do stranjice i unatrag. U misli mi izranja profesor Daimler kako lei na meni dok buljim u strop, ali brzo ga otresam. Skidam Robovu polo-majicu, pa sada leimo prsa o prsa, a pri svakom nam pokretu tijela ona proizvode udne zvukove spajanja i razdvajanja. U jednom mu trenutku ruke padaju u stranu, ali ja ga i dalje ljubim po prsima, pod jezikom dodirujui sitne dlaice. Dlake na prsima oduvijek su mi se gadile, ali ni o tome veeras ne elim razmiljati. On je pak sasvim utihnuo. Vjerojatno je okiran jer nikada dosad nismo otili ovako daleko. Obino je on taj koji preuzima inicijativu pri maenju jer se ja pribojavam da u uiniti neto pogreno. Sada se ponaam kao da znam to radim, a nikada nisam bila ni gola pred njim. Rob? zazivam ga apatom i on tiho stenje. Ruke mi se tresu jer se ve predugo oslanjam na njih, pa ustajem s kreveta i pitam ga: eli li da skinem haljinu? Ne odgovara. Srce mi luaki udara u grudima i iako je u sobi hladno, niz pazuha mi se cijedi znoj. Robe? ponovno ga zazivam. S kreveta odjednom dopire dugo i glasno hrkanje. Rob se prevre na trbuh. Neko vrijeme samo stojim pred krevetom i sluam ga. Robovo me hrkanje uvijek podsjea na djetinjstvo, kada bih znala sjediti na trijemu i promatrati tatu kako kosi travu, a stara motorna kosilica toliko bruji da moram pokriti ui. Nikada, meutim, pred tim zvukom nisam pobjegla u kuu. Uivala sam u promatranju svjee trave koja bi nicala za kosilicom. U sobi je toliko mrano da mi je potrebna cijela vjenost kako bih pronala grudnjak i glupi krzneni bolero. Puzim po podu i traim ih opipom. Nisam ljuta na Roba. Nita ne osjeam, ni o emu ne razmiljam, samo obavljam sve ono to mislim da moram. Pronai grudnjak, govorim si. Zakopaj haljinu. Izii kroz vrata. Izlazim na hodnik. Glazba i dalje odjekuje prostorijama, a ljudi ulaze i izlaze. Juliet Sykes vie nema. Neki me ljudi udno gledaju i sigurna sam da sam sva raupana i izguvana, ali nemam energije da bih se time zamarala. Upravo je fantastino koliko sam smirena i iako su mi misli i dalje zamuene, ta se probija u punoj jasnoi: upravo je fantastino koliko si smirena. Mislim i: Lindsay bi bila ponosna na tebe. Haljina ti je otkopana, hihoe Carly Jablonski, a netko joj za leima dodaje: to si radila u toj sobi? Ne obraam pozornost na njih. Samo idem dalje zapravo plutam bez smjera i besciljno se sputam niza stube, izlazim na trijem, ali kada se poinjem koiti od hladnoe, vraam se u kuu i u kuhinju. Na pamet mi pada zamraen i tih dio kue iza natpisa NE ULAZI i odjednom silno
-112-

NANA

elim otii onamo. Zato i odlazim. Provlaim se kroz odkrinuta vrata, prolazim kroz blagovaonicu i kroz udubinu u zidu u kojoj je Tara razbila vazu i izmama gazim po rasutom staklu. Zatim stiem u dnevni boravak. Jedan se zid sastoji gotovo iskljuivo od prozora. Gledaju na travnjak pred kuom, po kojemu se prelijeva srebrnkasta, ledena no. Drvee je okovano ledom i izgleda kao da je modelirano od gipsa, pa se poinjem pitati je li svijet u kojem sam zaglavila moda tek replika, jeftina imitacija prave stvarnosti. Potom sjedam na pod, ravno u sredite savrenog etverokuta obasjanog mjeseinom i poinjem plakati. Prvi mi je jecaj gotovo vrisak. Ne znam koliko dugo sjedim ondje i plaem. Barem petnaest minuta. No, ridam iz petnih ila, slinim po novome krznenom ogrtau i potpuno ga unitavam razmazanom maskarom i suzama. A onda u jednom trenutku shvaam da nisam sama u prostoriji. Potpuno se umirujem i oslukujem zvukove iz tame. Dijelovi sobe u potpunom su mraku, ali ipak vidim da se u toj sjeni neto pomie. Zatim spazim kariranu tenisicu. Pojavljuje mi se u vidokrugu, a zatim odmah nestaje. Koliko ve dugo stoji tamo? pitam, po stoti put briui nos nadlanicom. Kratko, tiho odvraa Kent. Znam da lae, ali ne marim. ak mi je drago to nisam cijelo vrijeme sama u mranoj sobi. Jesi li dobro? pita me i prilazi mi blie, zalazei pod mjeseinu. Pod njezinom svjetlou izgleda kao da je izraen od srebra. Mislim, vidim da nisi dobro, ali htio sam pitati mogu li ti kako pomoi ili eli li moda o neemu razgovarati ili... Kente, prekidam ga. Oduvijek je bio sklon digresijama, ak i dok smo bili djeca. Da? odaziva se. Mogu li... moe li mi donijeti au vode? Naravno. Priekaj sekundu, odvraa glasom u kojemu prepoznajem olakanje. Vjerojatno mu je drago to mi nekako moe pomoi. ujem tih zvuk njegovih tenisica dok se udaljavaju preko saga, a vraa se za manje od minute, donosei mi veliku au vode s ledom. edno otpijam nekoliko gutljaja, a zatim kaem: Oprosti to sam dola ovamo. Mislim, stavio si znak, a ja... Nema problema, sjeda do mene na tepih, ne toliko blizu da bismo se doticali, ali dovoljno blizu da osjetim njegovu prisutnost. Taj se znak odnosi na druge ljude. Nisam htio da polome sve ivo ili uine tko zna to. Nikada prije nisam imao tulum. Kako to da si ga odluio organizirati sada? pitam samo zato to elim nastaviti razgovor. Tiho se smijulji. Zato to sam htio da ti doe, odvraa. Preplavljuje me osjeaj silne neugode i itavim mi se tijelom iri vruina. Nisam oekivala takav odgovor i ne znam to bih mu rekla. Njemu pak uope nije neugodno. Samo sjedi i gleda me. Tipino za Kenta. Nikada nije shvaao da takve stvari ne moe tek tako izvaliti. Tiina traje predugo za moj ukus, pa je oajniki prekidam i govorim: U ovoj sobi danju sigurno ima puno svjetla. Kent se smije. Istina. Kao na samom Suncu. Opet tiina. Iz daljine dopire glazba, ali u vrlo priguenim tonovima, kao da se moraju probijati kroz velike udaljenosti da bi nam dotaknuli bubnjie. Svia mi se to. Sluaj, Kente, zbog onoga to mu elim rei grlo mi se odjednom neugodno stee. Oprosti zbog onoga prije. Zbilja... zbilja sam ti zahvalna to si mi sada priskoio. Zao mi je to

-113-

NANA

sam uvijek bila... Na kraju ipak ne mogu do kraja izgovoriti reenicu. ao mi je to sam uvijek bila tako grozna prema tebi. ao mi je to sam tako poremeena. Rekao sam ti istinu, govori tiho. Zbilja mi se svia kada ima rasputenu kosu. Polako se pomie, moda tek za centimetar ili dva, i u tom trenutku shvaam da s Kentom McFullerom sjedim u sobi obasjanoj mjeseinom. Moram poi, ustajem i blago teturam. Sve se sobe te veeri barem blago vrte oko mene. Hej, ustaje i Kent te me pridrava da ne padnem. Jesi li sigurna da moe? Zna... zapoinjem, ali odmah i zastajem. Shvaam da ne znam kamo bih i da me, osim toga, nitko ne moe odvesti, sve i da znam kamo elim otii. Vie ne mogu podnijeti Tarino neprekidno smjekanje, a Lindsay oito ne dolazi u obzir. Situacija je toliko bezizlazna da je gotovo smijena, pa kratko hihoem i govorim: Ne elim ii kui. Ne pita me zato i zahvalna sam mu zbog toga. Samo zabija ruke u depove. Svjetlost mu se odbija od rubova lica, pa izgleda kao da sjaji. Moe... zastaje i guta knedlu. Moe ostati ovdje. Zurim u njega i zahvaljujem Bogu to smo u mraku. Tko zna kako mi izgleda lice. Mislim, ne govorim ti da ostane sa mnom, brzo se ispravlja. Nego hou rei da imamo nekoliko soba za goste, s krevetima i posteljinom... istom posteljinom, naravno, ne ostavljamo istu nakon to netko prespava u... U redu. ... njima, to bi bilo odvratno. Imamo spremaicu koja dolazi dvaput tjedno i... Kente? prekidam ga. Rekla sam u redu. To znai da prihvaam tvoju ponudu. Prespavat u ovdje. Naravno, ako ti to ne smeta. Nekoliko trenutaka samo stoji preda mnom, kao da je siguran da me pogreno uo. Potom vadi ruke iz depova, savija ih, ispravlja, podie i sputa, pa na kraju kae: Naravno da mi ne smeta. Ostani, nema problema. No, ni nakon toga se ne pomie, nego samo zuri u mene. Ponovno me preplavljuje val vruine, ali ovaj mi je put u glavi. Sve mi se misli magle, svi prizori i zvukovi udaljavaju, a kapci postaju sve tei. Spava ti se, tiho govori. Teak dan, odvraam. Doi, prua mi ruku i ja je bez razmiljanja prihvaam. Topla je i suha, pa joj se preputam dok me vodi dalje kroz kuu, sve dalje od zvukova glazbe i sve dublje u mrak. Zatvaram oi i prisjeam se kako me u djetinjstvu vodio za ruku i aptao mi: Ne sluaj ih. Samo poi za mnom. Glavu gore. Kao da je bilo juer. Odjednom mi dranje za ruke s Kentom McFullerom nije nimalo udno, nego potpuno normalno. Preputam mu se kao da je to najnormalnija stvar na svijetu. Vie uope ne ujem glazbu. Ni priguenu, ni iz daljine. Oko nas vlada gotovo potpuna tiina, s tek tihim utanjem koraka na debelim sagovima. Sve sobe kroz koje prolazimo protkane su sjenkama i mjeseinom, a kua mirie na uglaano drvo, kiu i vatru iz kamina. U ovoj bi kui bilo divno provesti snjene zimske noi, mislim. Evo, tu smo, govori Kent i otvara vrata jedne sobe. ujem kako dlanom trai prekida za svjetlo, pa kaem: Nemoj. Na trenutak zastaje. Nee da upalim svjetlo?
-114-

NANA

Ne. Nemoj paliti svjetlo. Polako me vodi kroz sobu u kojoj vlada gotovo potpuna tama. Jedva mu razabirem obrise, iako se drimo za ruke. Evo, tu je krevet. Povlai me blie k sebi, pa stojimo licem u lice, razdvojeni tek nekoliko centimetara. Osjeam ga u tami, kao da iz njega neto isijava. I dalje se drimo za ruke i tek u tom trenutku shvaam koliko je visok, najmanje deset centimetara vii od mene. Na toj udaljenosti osjeam i da je topao. Toplina jednostavno izbija iz njega i od nje mi podrhtavaju prsti. Koa ti je topla, govorim apatom. Uvijek je takva, odvraa. U mraku se neto pomie i znam da je to njegova ruka. Podie prste do mojega obraza, ali ih ne sputa na njega, samo ih dri u zraku. Toliko su topli da ih gotovo vidim, a onda sputa ruku i toplina nestaje. Dok tako u grobnoj tami stojim uz Kenta McFullera, odjednom mi se dogaa neto vrlo udno. U dnu mi se utrobe neto pomie, iskri plamiak, pali se siuna svjetlost. Umiruje me. Zbog nje se vie niega ne bojim. U ormaru ima jo pokrivaa, govori, gotovo mi prislanjajui usnice na obraz. Hvala, apuem. eka da se zavuem pod pokrivae na krevetu, a zatim mi ih navlai do ramena kao da je to najnormalnija stvar na svijetu i kao da me pokriva prije spavanja itavog ivota. Tipian Kent McFuller.

-115-

NANA

Peto poglavlje
Tada sam jo traila odgovore. Jo sam eljela znati zato, kao da postoji osoba koja bi mi mogla odgovoriti na to pitanje i kao da postoji odgovor s kojim bih bila zadovoljna. Tada jo ne, ali neto poslije poela sam razmiljati o vremenu, o tome kako se nezaustavljivo kree prema naprijed, kako se sekunde pretvaraju u minute, minute u dane, a dani u godine te kako sve vodi k istome cilju. Poela sam razmiljati o tome kako je rije o istoj, vjenoj bujici koja tee samo u jednome smjeru. Svi u njoj plivamo to bre moemo i to bolje znamo, pomaui joj da lake stigne na odredite. Ono to elim rei jest sljedee: moda ste vi meu onima koji si mogu priutiti ekanje. Moda za vas postoji sutra, moda pred vama stoji tisuu sutranjih dana, moda tri, moda deset tisua. Moda imate toliko vremena da se moete valjati u njemu i putati ga da vam curi kroz prste poput pijeska. Moda si moete priutiti da gubite vrijeme. No, neki od nas imaju samo danas. A iskreno reeno, nikada ne znate jeste li meu nama. Budim se jedva dolazei do daha. Budilica me izvlai iz tame kao iz najdubljeg jezera i peti se put budim u petak, 12. veljae, ali danas mi je drago zbog toga. Iskljuujem alarm i leim u krevetu, gledam kako se bljedunjava svjetlost prelijeva preko zidova i ekam da mi srce uspori. Suneva zraka prelazi preko kolaa koji mi je Lindsay darovala prije nekoliko godina, pa promatram ono to je napisala ljokicama pri dnu: Volim te zauvijek. Danas smo Lindsay i ja opet prijateljice. Danas se vie nitko ne ljuti na mene. Danas nisam poljubila profesora Daimlera i danas jo nisam sjedila na podu u Kentovoj kui, plaui poput djeteta, potpuno sama. Ustvari, nisam bila potpuno sama. Zamiljam kako sunce obasjava prozore Kentove kue, ispunjava je i pjeni se pri vrhu poput ampanjca. Leim u krevetu i sastavljam popis svega to bih jo eljela uiniti u ivotu, kao da za to jo imam vremena. Uglavnom mi na pamet padaju najobinije ludosti, ali ne zamaram se time. Samo sastavljam popis, kao da se spremam u trgovinu po namirnice. Htjela bih se voziti u privatnom zrakoplovu. Htjela bih pojesti svje kroasan u parikoj pekarnici. Htjela bih na konju projahati put od Connecticuta do Kalifornije te usput odsjedati samo u najboljim hotelima. Na popis stavljam i neke jednostavnije stvari. Htjela bih Izzy odvesti na Gusite, mjesto koje sam otkrila prvi i jedini put kada sam pobjegla od kue. U zalogajnici bih htjela pojesti itavu masnu gozbu izburger sa slaninom, frape i pun tanjur prenih krumpiria sa sirom te pritom ne zdvajati zbog kalorija, kao svake godine za svoj roendan. Htjela bih trati po kii. Htjela bih da mi netko donese kajganu u krevet. U trenutku kada mi Izzy ulazi kroz vrata i skae na krevet, ve sam potpuno mirna. Mama kae da mora u kolu, govori i lupka me glavom u rame. Danas ne idem u kolu. I tako zapoinje jedan od najboljih i najgorih dana u mojem ivotu. Upravo tim rijeima. Grabim Izzy i kakljam je po trbuhu. Uporno i dalje nosi majicu na kojoj je lik iz crtia Dora istrauje, iako joj je premala i pod njom viri ovei dio njezina ruiasta trbuha, ujedno i jedina debeljukasta dijela na njezinu majunom tijelu. Skvii od smijeha i izmie mi. Prestani, Sam! Rekla sam prestani! Smije se, rita i vriti kada se na vratima pojavljuje mama. Ve je petnaest do sedam, govori s dovratka, stopala uredno skupljenih uz isprekidanu crvenu crtu koju sam povukla prije mnogo godina. Lindsay e stii svaki as. Izzy me lupa po rukama i ustaje, a oi joj blistaju. Nikada to prije nisam primijetila, ali sada
-116-

NANA

vidim da silno nalikuje na moju mamu. Malo se rastuujem zbog toga. Voljela bih da vie nalikuje na mene. Sam me kakljala, kae. Sam e zakasniti u kolu, odvraa mama. A i ti, Izzy. Sam ne ide u kolu. Ni ja, govori Izzy i prkosno se uspravlja, kao da se sprema boriti. Moda e mi vie sliiti kada malo poraste. Moda kada se vrijeme ponovno pokrene, ak i ako ja iz njega nestanem poput otpada ili pijeska pod plimnim valom moda joj tada jagodice na licu postanu vie i izraenije, moda naglo izraste i moda joj kosa potamni. Voljela bih da bude tako. Voljela bih da jednoga dana ljudi kau: Izzy tako slii svojoj sestri, Samanthi. Rei e i: Sjea li se Samanthe? Bila je lijepa. Ne znam to bi jo mogli govoriti o meni. Bila je draga? Svi su je voljeli? Nedostaje nam? Moda nita od toga. Otresam tu pomisao i vraam se popisu. Htjela bih doivjeti poljubac od kojega e mi se zavrtjeti u glavi, htjela bih s nekim plesati senti u praznoj prostoriji i uz neku predivnu pjesmu. Htjela bih se gola okupati u oceanu, negdje oko ponoi. Mama prelazi rukom preko ela. Izzy, idi na doruak. Ve je vjerojatno gotov. Izzy se penje preko mene, pa joj jo jedanput uspijevam stisnuti trbui i iz nje iscijediti jo jedan vrisak prije nego to sie s kreveta i gubi se za vratima. Ako je ita moe natjerati u tako brz trk, onda je to prepeeno pecivo s cimetom i groicama premazano maslacem od kikirikija. Najradije bih je svakoga dana time nahranila. Najradije bih joj do kraja ivota itavu kuu ispunjavala pecivima s cimetom i groicama premazanim maslacem od kikirikija. Kada Izzy napokon odlazi niz hodnik, mama me pita: to ti je, Sam? Nije ti dobro? Nije to, odvraam. Na popisu definitivno nema odlaska lijeniku. to je onda? Neto sigurno jest jer znam da inae ne bi propustila proslavu Valentinova u koli. Istina. Ili je barem bilo tako, podiem se na lakat. Ali sada... ne znam, malo mi je sve to postalo glupo. Mama podie obrve, a ja poinjem brbljati bez razmiljanja, ubrzo shvaajui da zapravo govorim istinu. Sve se to svodi na to da ljudima pokazujemo koliko prijatelja imamo, iako to svi ve znaju. Usput, ne stjeemo nove prijatelje niti se na taj nain jo vie zbliavamo s onima koje imamo. Mama se kratko smijei jednim kutom usnice i naginje glavu. Ima sree to ima dobre prijatelje i to to zna. Sigurna sam da nekim drugim ljudima te rue mnogo znae. Samo elim rei da je cijela pria pomalo ljigava. Ne zvui mi kao Samantha Kingston koju poznajem. Hja, moda se mijenjam, govorim, iako ni to nisam namjeravala, pa mi pada na pamet da je tvrdnja moda istinita i to u meni budi nadu. Moda mi se ipak prua prilika. Moda se samo moram promijeniti. Mama me gleda kao da sam recept koji ne shvaa i pita: to se dogodilo, Sam? Ima li problema s prijateljicama? Danas mi vie ne smeta to me to pita. Danas mi je ak malo i smijeno. Da mi je barem glavni problem to to sam se posvaala s Lindsay ili neto glupo to je rekla Ally. Nemam problema s prijateljicama, kaem, a zatim se hvatam za zadnju slamku, neto zbog ega e popustiti. Rije je o Robu, kaem.

-117-

NANA

Mamino se elo nabire nad obrvama. Jeste li se posvaali ? Zavlaim se dublje pod poplun, sve u nadi da u joj tako izgledati potiteno. On... ostavio me, kaem. To je na neki nain i istina. Nije ba prekinuo sa mnom, ali odjednom shvaam da moda nikada nau vezu nije shvaao onako ozbiljno kako sam ja to htjela. Je li uope mogue ostvariti ozbiljnu vezu s nekim tko vas ne poznaje? Pria o prekidu s Robom na moju mamu djeluje ak i bolje nego to sam mislila. Podie ruku prema prsima i govori: O, duo. Pa to se dogodilo? Ah, ne znam, govorim i meu prstima vrtim rub popluna. Mislim da su nam se oekivanja od veze previe razlikovala. Prisjeam se svih onih veeri koje sam s Robom provela u podrumu pod plaviastim svjetlom televizora, svih onih veeri kada sam se uz njega osjeala kao da smo sami na cijelome svijetu. Zbog tih me sjeanja doista obuzima tuga, ak mi i usnica podrhtava. Mislim da mu se nikada nisam doista sviala. Ne ozbiljno, govorim i uviam da je to jedna od najiskrenijih stvari koje sam u posljednjih nekoliko godina rekla majci. Osjeam se kao da sam joj se previe razotkrila, kao onomad kada mi je bilo est godina i kada sam se pred njom morala skinuti do gola da bi pregledala jesu li mi se igdje zavukli krpelji. Uranjam jo dublje pod pokrivae i toliko snano stiem ake da mi se nokti zabijaju u dlan. A onda se dogaa neto doista neobino. Mama koraa preko isprekidane crvene crte i prilazi krevetu kao da je to najnormalnija stvar na svijetu. ak i ne prosvjedujem protiv toga. Uope se ne bunim kada mi se naginje nad elo i ljubi me. Zbilja mi je ao, Sam, palcem mi zaglauje elo, ostani onda kod kue danas. Nemam rijei. Oekivala sam jai otpor. Hoe li da i ja ostanem kod kue s tobom? pita. Ne, slabano se smijeim. Mogu sama, bez brige. Ja elim ostati kod kue sa Samantom! na vratima se odjednom pojavljuje Izzy, ovaj put napola odjevena za kolu. Ve je neko vrijeme opsjednuta ruiastom i utom bojom, koje joj ba najbolje ne pristaju, ali joj to nitko ne uspijeva objasniti pa je i sada odjenula haljinu boje senfa preko ruiastih hulahupki i golemih, mucastih utih soknica. Izgleda poput kakvog tropskog cvijeta. Jedan dio mene najradije bi izgrdio mamu zbog toga jer joj doputa da se odijeva kako god eli. Druga je djeca sigurno zadirkuju. S druge strane, ini se da Izzy nije osobito zabrinuta zbog toga i to je jo jedna zaudna stvar koju uviam toga jutra. Moja je osmogodinja sestra hrabrija od mene. Vjerojatno je hrabrija i od veine ljudi u gimnaziji Thomasa Jeffersona. Pitam se hoe li to potrajati ili e joj ivot takav stav izbiti iz glave. Sada stoji na vratima iroko razrogaenih oiju i sklapa ruice kao da se moli. Molim te, mama, govori. Mama umorno uzdie: Ne dolazi u obzir, Izzy. Nije ti nita, mora u kolu. Nije istina, loe mi je! Bolesna sam, odvraa Izzy, ne osobito uvjerljivo jer istodobno skakue s noge na nogu i okree se oko svoje osi. Nikada nije znala lagati. Jesi li pojela doruak? mama kria ruke na prsima i lice joj se pretvara u masku strogoga roditelja. Izzy kima glavom. Mislim da sam pokvarila eludac, govori i hvata se za trbuh te previja, a zatim se odmah uspravlja i ponovno poinje skakutati. Ne mogu si pomoi hihoem. Daj, mama, govorim. Pusti je neka ostane kod kue sa mnom.
-118-

NANA

Sam, molim te, nemoj je nagovarati, gleda me mama i odmahuje glavom, ali ve vidim da e popustiti. Pa, ide tek u trei razred, kaem. Ionako nita pametno ne ue u koli. Nije istina, uimo! buni se Izzy, a zatim brzo prekriva usta dlanom kada joj dobacujem prijekoran pogled. Mlaa mi sestra, izgleda, nije ba prvakinja u pregovaranju. Odmahuje glavom i brzo dodaje: Zapravo i ne uimo ba previe. Mama mi se primie i govori neto tiim glasom: Jasno ti je da e te sada cijeli dan gnjaviti. Sigurna si da ne eli radije biti sama? Znam da to govori zato to oekuje da u se sloiti s njom jer je ve godinama to da me moraju ostaviti na miru glavna fora u kui. Ostavi Samanthu na miru. Rekla je da e veerati u svojoj sobi. Ostavite me na miru. Ne gnjavi me, razgovaram na telefon. Ne ulazi mi u sobu. Ne mogu sad razgovarati, sluam muziku. Ostavite me nasamo. elim biti sama. Sama. Sama. Sama. Stvari se nakon smrti, meutim, mijenjaju, vjerojatno zato to nema osamljenije stvari od umiranja. Ne smeta mi, kaem zato i doista to mislim. Mama die ruke u zrak i kae: Dobro onda, ali jo to nije do kraja ni izgovorila, a Izzy ve juri u sobu i baca se na mene, grlei me i ljubei. Moemo li gledati televiziju? pita. Moemo li za ruak napraviti tjesteninu sa sirom? Njezina me neobuzdana srea podsjea na dane dok je jo bila beba i dok je bila toliko malena da smo je mogli okupati u kuhinjskom sudoperu. Mama bi je uronila u vodu i ona bi se silno razveselila smijala bi se, prskala i uivala kao da je to uzano udubljenje od porculana najljepe mjesto na svijetu. Mama mi dobacuje pogled iz kojega jasno iitavam: sama si to traila. Preko Izzyna joj ramena dobacujem smijeak i slijeem ramenima. I to je to.

U UMI udno je koliko se ljudi mijenjaju. Dok sam bila mala, primjerice, voljela sam konje, masnu hranu u zalogajnici i Gusite, a s vremenom je sve to jedno za drugim izblijedjelo i otpalo, zamijenjeno je prijateljicama, chatom preko interneta, mobitelima, dekima i odjeom. Tuno je to. Kao da uope nismo dosljedni ili kao da se, kada navrimo dvanaest, trinaest ili koliko ve godina, neto u nama prelama i odjednom vie nismo djeca nego tinejderi, to najee znai da postajemo potpuno drugaije osobe. Te su osobe rijetko kada sretnije nego one koje smo bili u djetinjstvu. Najee su i loije. Evo kako sam otkrila Gusite. Dok sam jo bila sasvim mala, prije nego to se rodila Izzy, roditelji mi nisu htjeli kupiti neki ljubiasti bicikl s ruiastom cvjetnom koaricom i zvoncem. Ne sjeam se vie zato mi ga nisu htjeli kupiti, vjerojatno sam ve imala bicikl, ali u svakom sam sluaju pobjesnjela i odluila pobjei od kue. A kada bjei od kue, postoje dva osnovna pravila kojih se valja pridravati:
1. 2.

pobjegni na neko mjesto koje dobro poznaje pobjegni na neko mjesto za koje nitko drugi ne zna.

Ja ih se nisam pridravala. Cilj mi je, osim toga, bio potpuno suprotan: htjela sam otii na neko nepoznato mjesto na kojem e me roditelji naposljetku nai i, shrvani aljenjem zbog toga
-119-

NANA

jer su me nagnali u bijeg, kupit e mi togod poelim, ukljuujui bicikl (i moda ponija). Bio je svibanj, bilo je toplo i svakoga je dana sunce zalazilo sve kasnije. Jednoga sam popodneva uzela omiljenu sportsku torbu, u nju spakirala ono to sam smatrala najvanijim i iskrala se kroz stranja vrata, mislei da sam vrlo mudra zbog toga jer izbjegavam prednja, pred kojima je tata neto prkao po dvoritu. Sjeam se i svega to sam spakirala u torbu: baterijsku svjetiljku, demper, kupai kostim, veliko pakiranje keksa, svoju najdrau knjigu Matildu i golemu ogrlicu od lanih bisera i zlata koju mi je mama te godine dala da je nosim na maskenbal. Nisam znala kamo u, pa sam prela preko terase, spustila se niza stube i kroz stranje dvorite otila u umu koja se nalazila izmeu nae i susjedne kue. Neko sam vrijeme tuno lunjala umom, nadajui se da e me presresti kakav milijarder koji e me usvojiti i kupiti mi punu garau ljubiastih bicikala. Nakon nekog sam se vremena, meutim, potpuno unijela u lutanje, kao to ve djeca katkad ine. Kroz lie je dopirala blistava suneva svjetlost, posvuda su letjele ptiice, a pod nogama mi se prostirao mek sag mahovine. Nigdje u blizini vie nisam vidjela nijedne kue. Zala sam duboko u umu i zamiljala sam da otkrivam nova prostranstva na kojima nije bio nitko prije mene. Matala sam o tome da u zauvijek ostati u umi i ondje ivjeti s cvijeem u kosi te prijateljevati s medvjedima, lisicama i jednorozima. Na putu mi se u jednome trenutku isprijeio potoi, pa sam ga morala preskoiti, a uspela sam se i uz jedno golemo brdo, toliko visoko da mi je izgledalo poput planine. Navrh brda naila sam na najveu stijenu koju sam vidjela u ivotu. Izvijala se s vrha brda prema nebu poput obloga trupa broda, ali na vrhu je bila ravna poput ploe. Ne sjeam se svih pojedinosti tog, svojeg prvog puta u divljinu, ali sjeam se da sam pojela sve kekse i da sam se osjeala kao da gospodarim tim dijelom ume. Sjeam se i da me po povratku kui bolio eludac zbog prejedanja keksima te da sam bila silno razoarana zbog toga jer mi roditelji uope nisu bili zabrinuti zbog mojega nestanka. Bila sam uvjerena da sam umom lutala satima, ali sat je pokazivao da me nije bilo tek kojih etrdesetak minuta. Tada sam zakljuila da je stijena na koju sam se popela arobna. Na njoj vrijeme jednostavno stoji. Toga sam ljeta esto odlazila onamo, kad god bih poeljela pobjei od svega. I sljedeeg sam ljeta gotovo svaki dan bila ondje. Jednom sam tako leala na vrhu stijene i zurila u ljubiasto nebo s ruiastim mrljama nalik na eernu vatu u lunaparku, kada mi je nad glavom odjednom proletjelo jato gusaka u savrenoj V-formaciji. Nedugo potom do ruke mi je dolebdjelo jedno guje pero. Stijenu sam tada prozvala Gusite i godinama sam pero uvala u malenoj, ukrasnoj kutijici, koju sam sakrila u procijep na stijeni. Jednoga je dana kutijica nestala. Prvo sam mislila da ju je otpuhao vjetar tijekom nedavne oluje, pa sam satima pretraivala okoli, a kada je nisam pronala, dugo sam plakala. Na Gusite sam se katkad znala penjati ak i nakon to sam prestala jahati, ali to sam inila sve rjee. Otila sam jedanput u estom razredu, nakon to se veina djeaka na tjelesnom sloila da mi je dupe previe etvrtasto. Na kamenu sam leala i nakon to me Lexa Hill nije pozvala na roendansku proslavu, iako smo zajedno radile pokuse na satovima prirode i mjesecima se smijuljile jer nam se sviao John Lippincott. Svaki put kada bih se vratila s Gusita, ustanovila bih da je prolo manje vremena nego to sam mislila. Znam da je glupo, ali i dalje sam bila uvjerena da je Gusite arobno. A onda se jednoga dana Lindsay Edgecombe pojavila u kuhinji Tare Flute u isto vrijeme kada i ja, unijela mi se u lice i rekla: Moram ti neto pokazati i nakon toga se sve promijenilo. Nakon toga vie nijednom nisam otila na Gusite. To je i jedan od razloga zbog kojih toga dana odluujem Izzy odvesti onamo, iako je vani vrlo hladno. Silno elim vidjeti je li Gusite jo ondje i je li isto kakvim ga pamtim. elim provjeriti i jesam li ja jo uvijek ista osoba. Iz nekog mi je razloga to vrlo vano. Osim toga, od

-120-

NANA

svih stvari koje sam toga jutra u krevetu stavila na popis, ovu je najlake izvesti. Mala je vjerojatnost da e mi u dvorite sletjeti privatni zrakoplov, a zbog kupanja bez odjee mogla bih dobiti upalu plua, zatvorsku kaznu ili oboje. Odlazak na Gusite zato je najbolji izbor. Osim toga, u tom trenutku shvaam jo neto u ivotu radimo ono to moemo. Sigurna si da idemo pravim putem? pita me Izzy gegajui se pokraj mene, zavijena u toliko slojeva odjee da izgleda poput nakaradnog snjegovia. Kao i uvijek, odjeu je odabrala sama, pa uz zimsku jaknu nosi ruiaste grijae za ui s crnim leopard-uzorkom i dva razliita ala. Jesam, ovo je pravi put, odvraam, iako sam isprva bila uvjerena da smo zalutale. Sve je mnogo manje nego to pamtim. Potok je tek tanak, sleen mlaz vode koji prelazim u jednom koraku, a brdo nakon njega tek je blaga uzbrdica, iako sam ga zapamtila kao planinu. Najgore je to se uokolo gradi. Netko je oito kupio zemlju u umi i sada se ovdje nalaze dvije kue u razliitim fazama izgradnje. Jedna je tek kostur sastoji se samo od svijetloga drveta, letvica i greda te izgleda poput nasukane olupine broda. Druga je gotovo zavrena, golema i bezlina, veoma nalik na Allynu kuu i uzdie se navrh brda, zurei u nas kroz rupe za prozore. Strahovito sam razoarana. Odlazak u umu bio je loa zamisao i odjednom mi na pamet pada neto to nam je svojedobno rekla profesorica engleskog tijekom jedne od svojih beskonanih digresija. Obraivali smo poznatu izreku Thomasa Wolfea o tome da povratak kui nije mogu, pa nam je objasnila da se kui ne moemo vratiti, ali ne zbog toga jer su se mjesta promijenila, nego zbog toga jer se ljudi mijenjaju. I zato nam vie nita ne izgleda kao prije. Ve se spremam predloiti da se okrenemo i vratimo kui, ali Izzy preskakuje potok i penje se uzbrdo. Hajde! dovikuje mi preko ramena, a ve sasvim blizu vrha dodaje: Da vidimo koja e prije do vrha. Gusite je, sreom, jednako kakvim ga i pamtim. Izzy zauzima ravnu povrinu na njegovu vrhu i penjem se za njom, iako su mi prsti u rukavicama ve potpuno utrnuli od hladnoe. Ploa povrh stijene prekrivena je razlomljenim, smrznutim liem i slojem inja. Dovoljno je velika da bismo obje legle i rairile ruke, ali stiemo se jedna uz drugu ne bismo li se ugrijale. I? Kako ti se ini? pitam je. Dobro skrovite? Najbolje, odvraa, a zatim naginje glavu i gleda me u oi. Zbilja misli da ovdje vrijeme prolazi sporije? Slijeem ramenima. Bila sam u to uvjerena dok sam bila mala. Ogledavam se po okoliu. Nikako mi se ne svia to se sada sa stijene vide kue. Nekada je bila na potpunoj osami. Nekada je ovdje bilo potpuno drugaije, govorim Izzy. U blizini nije bilo kua, pa je izgledalo kao da si na kraju svijeta. Ali ovako, ako ti se piki, moe otii do neije kue, pokucati na vrata i zamoliti ih da te puste na zahod, frflja Izzy. Ako ti fepijki, moef otii..., zamoliti ih da te pufte... Smijem se. Istina, govorim, a zatim nekoliko trenutaka sjedimo u tiini. Izzy? zazivam je. Da? Druga djeca u koli... zezaju li te? Mislim, zbog toga kako govori... Osjeam kako joj se tijelo ispod svih slojeva odjee na trenutak koi. Katkad, odgovara.
-121-

NANA

Zato onda ne uini neto? pitam. Zna da bi mogla ispraviti to kako govori, zar ne? Ali to je moj glas, govori tiho, ali tvrdoglavo. Da ponem drugaije govoriti, kako bi ljudi znali da sam to ja? Takav je udan odgovor toliko svojstven Izzy da joj doista ne mogu nita odgovoriti. Samo pruam ruke i vre je grlim. Toliko je stvari koje bih joj htjela rei, toliko stvari koje ne zna ili ih se ne sjea. Htjela bih joj ispriati kako je, kada je tek bila stigla iz rodilita kao velika, ruiasta, stalno nasmijeena beba, katkad znala zaspati vrsto me drei za kaiprst. Htjela bih joj ispriati kako sam je nosila na leima i trala po plai na Cape Codu, a ona bi okretala moj konjski repi lijevo ili desno, pokazujui tako u kojem smjeru eli ii. Htjela bih joj rei da joj je kosa bila paperjasta, a glava mirisna kada ju je mama donijela kui, htjela bih joj rei da se ne mora bojati prvog poljupca, iako nee biti onako dobar kao to e se nadati, ali e s vremenom postati bolji i htjela bih joj rei da se zaljubi, ali samo onda ako se i osoba u koju je zaljubljena zaljubi u nju. No, prije nego to ita uspijem izgovoriti, izvlai mi se iz zagrljaja i etveronoke puzi prema rubu stijene. Vidi, Sam! govori i izvlai neto iz procjepa uz rub stijene. Okree se i pobjedniki mi pokazuje jedno pero bijelo sa sivim obrubom i vlano od inja. Srce mi se lomi. Znam da joj nikada neu uspjeti ispriati sve ono to bih htjela. Ne znam ak ni odakle bih poela. Uzimam joj zato pero iz ruku i trpam ga u dep na svojoj zimskoj jakni. Zakopavam ga i govorim: Priuvat u ti ga na sigurnom. Zatim lijeem na hladan kamen i zurim u nebo. Olujni se oblaci navlae preko obzora i postaje sve mranije. Moramo uskoro krenuti, Izzy, kaem. Kia e. Jo malo, lijee pokraj mene i polae mi glavu na rame. Je li ti hladno? Nije strano. I doista, dok leimo zagrljene na kamenu, postaje mi sve toplije, pa otkopavam jaknu pri vratu i Izzy odmah prua ruku i zavlai prste pod zlatan lani. Kako to da baka meni nije nita darovala? pita me, kao gotovo svaki put. Jer je umrla prije nego to si se rodila, blento. Ba je lijep lani, govori. Da, i moj je. Je li baka bila dobra? pita me. To joj je jo jedno od omiljenih pitanja. Da, bila je dobra, odvraam, iako je se ne sjeam ba najbolje. Umrla je kada mi je bilo sedam godina i ono to pamtim jest osjeaj kada bi mi etkala kosu, njezin glas dok bi pjevala arije iz mjuzikla i golemi kolai od narane i okolade koje bi pekla, uvijek mi reui najvei komad. Svidjela bi ti se, govorim Izzy. Ona pak uzdie i govori: Da barem nitko nikada ne umire. Grlo mi se bolno stee, ali uspijevam se nasmijeiti. Obuzimaju me dva suprotstavljena osjeaja: silno je elim vidjeti kako odrasta, ali ne elim da se ikada promijeni. Stavljam joj ruku navrh glave i kaem: Ne bi bilo mjesta za sve, Izi. Ja bih se preselila u ocean, mirno odvraa. Neko sam ovdje leala cijelo ljeto, govorim joj. Samo bih leala i zurila u nebo. Okree se na lea i gleda u zrak. Nebo se vjerojatno nije promijenilo, je li tako? Tvrdnja je toliko jednostavna da me umalo nasmijava. U pravu je, naravno.
-122-

NANA

Ne, to se nije promijenilo, kaem. U tome je moda i tajna. Ako ikada poelite da sve opet bude kao nekada, samo pogledajte u nebo nad sobom.

KROZ TAMU Nakon povratka kui otvaram mobitel i pronalazim tri poruke. Lindsay, Elody i Ally poslale su mi potpuno identine poruke: Sretno Valentinovo! Vjerojatno su bile zajedno dok su ih slale. Katkad to sve inimo aljemo identine poruke u isto vrijeme. Glupo je, ali mi mami smijeak na lice. Ne odgovaram im. Ujutro sam Lindsay poslala poruku u kojoj sam je obavijestila da ne dolazi po mene i iako danas vie nismo u svai, nekako joj ne elim slati srdaca i poljupce SMS-om. U nekoj sam paralelnoj stvarnosti i dalje ljuta na nju, a i ona na mene. Upravo je zapanjujue koliko se stvari lako mijenjaju i kako je lako krenuti istim putem kao i uvijek, a zavriti na nekom drugom mjestu. Samo jedan pogrean korak, jedna stanka, jedno skretanje i zavrit e s drugim prijateljima, doi e na lo glas, prohodat e s drugim momkom ili e prekinuti s ovim kojega ima. Nikada mi to prije nije palo na pamet, a sada odjednom mislim da moda sve te razliite mogunosti postoje istodobno. Moda se ispod svakoga trenutka koji proivljavamo kriju slojevi drugih, drugaijih trenutaka. Moda smo Lindsay i ja istodobno najbolje prijateljice i mrzimo se. Moda mi nedostaje samo jo jedan sat matematike da bih postala drolja poput Anne Cartullo. Moda sam duboko u dui jednaka kao i ona. Moda nam svima nedostaje tek jedna stanka za ruak do osame naputenog zahoda i ruanja sendvia u njemu. Pitam se je li uope mogue u potpunosti upoznati druge ljude ili je najbolje to moemo jednostavno naletjeti jedni na druge pognutih glava, nadajui se da sraz nee previe boljeti. Razmiljam o Lindsay u zahodu restorana Rozalita i pitam se koliko ljudi uva takve tajne na dnu eluca, poput gomile tekoga kamenja. Vjerojatno svi. etvrta poruka stie mi od Roba. Pita me: Bolesna si? Briem je i zatvaram poklopac mobitela. Izzy i ja ostatak poslijepodneva gledamo stare DVD-ove s Disneyjevim i Pixarovim crtiima koje obje volimo, poput Male sirene i Potrage za Nemom. Peemo kokice s golemom koliinom maslaca i Tabascom, onako kako ih voli na tata, i sjedimo u dnevnom boravku ne palei svjetla dok se vani na nebo navlae crni oblaci i drvee poinje plesati na vjetru. Kada mama stie kui, predlaemo joj da svi odemo na jedan od tradicionalnih obiteljskih petaka u talijanskom restoranu Formaggio, kamo smo prije odlazili svaki tjedan. U malome su restoraniu stolovi bili prekriveni kariranim crveno-bijelim stolnjacima, u kutu bi uvijek neki lik svirao harmoniku, a poseban je dekor bilo plastino cvijee u vazama. Mama nam odgovara da e razmisliti, to znai da idemo. Ve godinama petak naveer nisam provela kod kue, pa kada tata ulazi kroz vrata i spazi me uz Izzy na kauu, poinje napadno teturati i hvatati se za prsa, pretvarajui se da ima srani udar. Privia li mi se to? pita odlaui aktovku. Je li mogue? Samantha Kingston je kod kue? Iako je petak? Kolutam oima. Ne znam. Moda halucinira. Jesi li gutao puno tripova ezdesetih? Moda ti se sad to vraa.
-123-

NANA

Draga moja, meni su 1960. bile dvije godine. Malo sam zakasnio na njihove tulume, odvraa tata, naginje se i ljubi me u obraz, a ja se iz navike odmiem. A neu te ni pitati odakle zna za tripove. to je trip? pita Izzy. Nita, istodobno joj odvraamo tata i ja, pa mi se on smijei; Na kraju odlazimo u Formaggio, koji vie uope nije Formaggio i ve godinama nije talijanski restoran. Prije pet godina preureen je u japanski restoran sa sushijem, pa vie nema kariranih stolnjaka ni plastinog cvijea, nego je sve u modernim, jednostavnim linijama nad kojima dominira golem, drveni ank. Ne marimo za to i dalje ga zovemo Formaggio. U restoranu je gomila ljudi, ali uspijevamo dobiti jedan od najboljih stolova odmah uz velik akvarij s egzotinim ribicama pokraj prozora. Tata zbija glupe ale o ribljim specijalitetima, pa mu mama govori da se dri arhitekture i ostavi komediju profesionalcima, a prema meni je superljubazna jer misli da sam potitena zbog prekida. Izzy i ja naruujemo pola jelovnika, pa se prejedamo salate od mahuna, prenih raia i salate od morskih trava ak i prije nego to stiu glavna jela. Tata pije dva piva i malo je pripit, pa nas zabavlja priama o ludim klijentima, mama mi stalno govori da naruim togod elim, a Izzy stavlja ubrus na glavu i glumi prve doseljenike u Ameriku koji prvi put kuaju sushi. Sve do tada dan je vrlo dobar, jedan od najboljih, gotovo savren, iako se nije dogodilo nita posebno. Vjerojatno sam i u prolosti proivjela mnogo takvih dana, ali iz nekog ih razloga nisam zapamtila, to mi se sada ini uasno pogrenim. Prisjeam se kako sam prije koji dan leala na Allynu kauu i pokuavala se sjetiti dana koji bih rado ponovno proivjela, pa zakljuujem da ne bih imala nita protiv ponovnog preivljavanja ovoga i zamiljam se kako sutra ustajem i inim sve isto kao i danas, pa onda jo jedanput i jo jedanput sve dok se vrijeme ne zaustavi i svemir ne propadne. Trenutak prije nego to e nam donijeti deserte, u restoran ulazi ovea grupa uenica prvog i drugog razreda moje gimnazije. Neke prepoznajem, a za neke zakljuujem da su iz moje kole jer na sebi nose jakne kolske plivake momadi. Vjerojatno Su imale veernji trening. Izgledaju mi poput djece kose podignute od lica, s konjskim repiima i bez minke izgledaju potpuno drugaije nego kada se uspijevaju ubaciti na maturantske tulume. Vjerojatno prije svakog takvog tuluma vie od sat vremena na lice nabacuju besplatne testere MAC-ove kozmetike. Neke djevojke iz grupice primjeuju da zurim u njih, pa obaraju poglede. Sladoled od zelenog aja i crvenog graha, govori konobarica i nasred stola polae veliku zdjelu s etiri liice. Izzy se odmah baca na sladoled od crvenog graha. Tata stenje i polae ruku na trbuh. Ne znam kako jo moe jesti, govori. Rastem, odvraa mu Izzy, a zatim otvara usta i u ali pokazuje sladoled koji joj se topi na jeziku. Fuj, Izzy, govorim, pa uzimam licu i grabim malo sladoleda od zelenog aja. Sykes! Hej, Sykes! Brzo okreem glavu. Jedna djevojka u jakni plivake momadi napola je ustala sa stolca i mae prema vratima. Ogledavam se oko sebe traei Juliet, ali na vratima stoji samo jedna osoba. Mrava je, blijeda i veoma svijetle kose te trese ramenima da bi s jakne otresla kapljice kie. Potrebno mi je nekoliko trenutaka da bih je prepoznala, ali kada se okree i gleda prema prijateljima, napokon shvaam o kome je rije. To je djevojka koja mi je zadnjih dana kao Kupid, odnosno aneo dostavljala rue na satu matematike. Opaa prijateljice za stolom, pa im kratko mae i kree prema njima, a ja u prolazu zapaam kriavu plavo-naranastu jaknu nae plivake momadi, pa odjednom sve staje i u uima mi
-124-

NANA

zavlada tiina. Na leima njezine plivake jakne pie: SYKES. Julietina mlaa sestra. Zemlja zove Sammy, Izzy me bode u ruku stranjom stranom liice. Sladoled ti se topi. Nisam vie gladna, odvraam i ustajem sa stolca. Kamo e? pita me mama i hvata me za ruku, ali jedva osjeam njezin dodir. Samo pet minuta, govorim i odlazim prema stolu plivake momadi, cijelo vrijeme zurei u bljedunjavu djevojku i njezino srcoliko lice. Ne mogu vjerovati da ve prije nisam primijetila koliko je nalik na Juliet, iako sam je vidjela ve tisuu puta. Djevojke iz plivake momadi upravo su dobile jelovnike pa se smijulje i gurkaju, a iz usta jedne od njih ujem Robovo ime. Vjerojatno govori da je zgodan i da joj se svia, kao to sam i ja to nekad obiavala govoriti. Potpuno mi je svejedno i nikada mi nita u ivotu nije manje smetalo, ali kako se pribliavam njihovu stolu, tako me jedna od njih primjeuje i sve za stolom umuknu. Djevojka koja je spomenula Roba crveni se poput kone futrole na jelovniku. Mlaa Sykeica sjedi na samome rubu stola, pa joj pristupam. Bok, pozdravljam je, ali u tom trenutku odjednom shvaam da ne znam zato sam uope dola i odjednom postajem nervozna. Kako se ti zove? Ovaaaj... zbunjeno mrmlja. Jesam li uinila neto loi?-Glas joj podrhtava, a ponaanje drugih djevojaka nimalo joj ne olak ava situaciju. Sve me gledaju kao da u im otkinuti glavi i pojesti ih za veeru. Ma, ne, ne, nisi nita napravila, smijeim joj se. Sada sam napokon zamijetila slinost, potpuno sam zapanjena njome. Ti ima stariju sestru, zar ne? Usnice joj se stiu u tanku crtu i pogled zamagljuje, kao da podie obrambeni tit. Vjerojatno misli da u je poeti zadirkivati zbog toga jer joj je sestra luakinja. Vjerojatno joj se to esto dogaa. Zatim ini neto to me iznenauje. Podie bradu i prkosno me gleda u oi. Na trenutak me podsjea na Izzy. Sam ne ide u kolu, a ne idem ni ja. Da, govori. Imam stariju sestru. Juliet Sykes. Potom strpljivo eka, vjerojatno predviajui da u prasnuti u smijeh. Pogled joj je toliko prodoran da poginjem glavu. Da, da, govorim. Poznajem Juliet. Zbilja ? podie obrve. Samo povrno, odgovaram i sada me sve djevojke za stolom zapanjeno gledaju, vjerojatno se jedva suzdravajui da ne razjape eljusti. Zajedno... zajedno imamo laboratorijske vjebe. Laboratorijske vjebe iz prirodnih znanosti obvezan su predmet, pa mi zato na pamet pada ta la. Lice Julietine sestre malo se oputa. Juliet ima jako dobre ocjene iz biologije, govori. Ustvari, Juliet je jako dobra uenica. Sve joj dobro ide. Zatim se smijei i kae: Zovem se Marian. Drago mi je, kaem. Ime joj dobro pristaje nekako je isto. Dlanovi mi se znoje, pa ih briem o traperice i pruam joj ruku. Ja sam Sam, govorim. Marian sputa pogled i stidljivo odvraa: Znam.

-125-

NANA

U tom mi trenutku netko obavija ruke oko struka. Izzy mi se prikrala s lea i sada izviruje sa strane. Pojela sam gotovo sav sladoled, govori. Sigurno nee vie? Marian joj se smijei i pita: A kako se ti zove? Elizabeth, ponosno odvraa Izzy, a zatim kratko uzdie. Ali svi me zovu Izzy. Dok sam bila mala, mene su svi zvali Mary, govori Marian uz grimasu, ali sada me zovu Marian. Ne smeta mi kada me zovu Izzy, odvraa joj Izzy grizui rub usnice, kao da je upravo shvatila da voli svoj nadimak. Marian podie pogled prema meni: Znai, i ti ima mlau sestru? Odjednom vie ne mogu podnijeti pogled na njezino lice. Ne mogu podnijeti pomisao na ono to e se dogoditi poslije te veeri. Praktiki ujem pucanj koji odjekuje kroz tiinu obiteljske kue. A nakon pucnja? Hoe li se Marian prva strati niza stube? Hoe li joj zadnji prizor mrtve sestre izbrisati sva druga sjeanja na nju? Hvata me panika. Pokuavam proniknuti kakve uspomene Izzy ima o meni i kakve e joj ostati. Hajdemo, Izzy, govorim drhtavim glasom i lupkam sestru po glavici. Pustimo cure da veeraju. Izzy se daje u trk prema stolu. Djevojke za stolom sada su neto sigurnije u sebe. Smijee mi se i gledaju me s divljenjem, kao da ne mogu vjerovati koliko sam ljubazna i kao da sam im upravo dala kakav predivan dar. Grozno mi je to. Trebale bi mrziti. Da znaju kakva sam, sigurno bi me mrzile. Ne znam zato mi se u tom trenutku javlja pomisao na Kenta, ali upravo mi on pada na pamet. I on bi me mrzio da zna sve o meni. Ta me spoznaja neobino uzrujava. Reci Juliet da ne ini ono to je naumila, izlijee mi kroz usta i ve sljedee sekunde ne mogu vjerovati da sam to izgovorila. Marian nabire elo: to to? Ma, vezano je uz projekt za laboratorij, brzo odvraam. Znat e ve ona o emu je rije. U redu, blistavo mi se smijei Marian. Ve se okreem od njihova stola kada me zaziva: Sam! Okreem se, a ona polae dlan preko usta i hihoe, kao da ne moe vjerovati da mi je upravo izgovorila ime. Morat u joj to rei sutra, govori, Juliet, naime, veeras izlazi. Govori to s takvim ponosom kao da je upravo objavila da je Juliet primljena na najbolje sveuilite u zemlji. Pred oima mi se iscrtava jasna slika: mama, tata i sestra sjede u prizemlju obiteljske kue, a Juliet za zakljuanim vratima svoje sobe puta glasnu glazbu i ni sa kim ne razgovara, kao i obino. A onda udnoga li uda silazi u prizemlje kose podignute u konjski rep i ponosno objavljuje da ide na tulum. Vjerojatno su bili presretni i ponosni. Njihova je usamljena djevojica napokon pred kraj srednje kole nala prijatelje. A ona zapravo odlazi na Kentov tulum da bi pronala Lindsay i da bi pronala mene. Odlazi onamo i ondje e je svi gurati, zalijevati pivom i vikati joj da je psiho. Sushi koji sam pojela odjednom mi se uskomeao u elucu. Kad bi samo znali...

-126-

NANA

Sutra u joj sigurno prenijeti poruku, govori mi Marian kroz blistav osmijeh, toliko blistav da se doima poput farova koji me osvjetljavaju kroz tamu. Cijelim putem do kue nastojim zaboraviti na Marian Sykes. Pokuavam je zaboraviti i dok mi tata kod kue govori laku no i odlazi u krevet ranije nego obino jer je, posve nesvojstveno sebi, popio ak dva piva. Pokuavam ne misliti na Marian i u trenutku kada Izzy izlazi iz kupaonice, okupana i odjevena u rastegnutu pidamicu s Dorom te mi uvaljuje mirisan poljubac. ak i sat vremena nakon toga, kada mi na vrata sobe dolazi mama i govori: Ponosna sam na tebe, Sam, pokuavam zaboraviti na Marian. Mama odlazi u krevet i kua tone u tiinu. Negdje u dubokoj tami na satu otkucavaju sekunde, a kada zatvorim oi, u misli mi izranja Juliet Sykes koja mi prilazi po drvenom parketu moje sobe, a s lica joj kaplje krv. Ustajem s kreveta. Srce mi lupa kao ludo. Zatim prilazim stolcu i grabim jaknu. Toga sam se jutra sama sebi zaklela da neu otii na Kentov tulum ni pod kojim uvjetom, a sada se uljam niza stube i hodnike te kradem kljueve mamina automobila s police u predvorju. Danas je pokazala silno razumijevanje za mene i Izzy, ali da me sada vidi, sigurno bismo se uplele u podulji razgovor o tome smijem li izlaziti van nakon to nisam bila u koli, a to mi doista nije potrebno. Pokuavam samu sebe uvjeriti da se ne bih trebala zamarati problemima Juliet Sykes jer se ni ona ne zamara mojima, ali neprekidno mi se vraa pomisao na to kako bi bilo grozno da ovaj dan postane njezin. Bilo bi joj strano da ga mora ponovno proivljavati. Svi, ak i Juliet Sykes, zasluuju umrijeti na bolji dan. Znam da arke na stranjim i prednjim vratima glasno kripe (i katkad mislim da su mi to roditelji namjerno namjestili), pa u kuhinji natapam papiratni runik maslinovim uljem i time premazujem arke. Taj sam trik nauila od Lindsay, koja stalno smilja nove naine iskradanja iz kue, iako joj nitko ne govori do kada smije ostati vani, pa i nije vano odlazi li iz kue ili se u nju vraa usred noi. Mislim, meutim, da joj ta pravila nedostaju. Mislim da je zbog toga i tako sklona pojedinostima voli se praviti da su joj vane. Vrata zainjena talijanskim uljem gotovo se neujno otvaraju, pa izlazim iz kue. Nisam ba najbolje razmislila o razlozima zbog kojih odlazim na Kentov tulum ni o tome to bih tamo trebala uiniti, zato ne odlazim ravno onamo, nego skreem u razne, ak i slijepe ulice te kruim po gradu. Veina je kua u Ridgeviewu smjetena podalje od prometnica, pa osvijetljeni prozori plutaju u tami poput arobnih lampiona. Nou sve izgleda drugaije, pogotovo ako pada kia. Kue se nadvijaju nad travnjake poput mranih i ivih bia i sve je potpuno drugaije od Ridgeviewa koji poznajem danju, a koji je sav ist, obrezan i u kojemu se sve odvija po pravilima. Muevi rano izjutra izlaze iz kua s putnim alicama za kavu u rukama, ene nedugo zatim odlaze na pilates, plonicima se kotrljaju kolica s bebama u Gapovoj odjei, ulicama prometuju Lexusovi terenci, svi piju kavu iz Starbucksa11 i svi su potpuno normalni. Sada vozim kroz potpuno drugaiji Ridgeview i pitam se koja je od tih dviju verzija prava. Na cestama gotovo i nema automobila. Vozim vrlo sporo, gotovo puzim i neto traim, ni sama nisam sigurna to. Prolazim uz Elodynu kuu, ali se ne zaustavljam, nego vozim dalje uz uredne slapove svjetlosti koji se izlijevaju pod stupove javne rasvjete i na trenutak mi osvjetljavaju unutranjost automobila, a zatim nestaju, ostavljajui me samu u tami. Pred farovima mi se odjednom ukazuje natpis na kojemu stoji: Ulica mira i odjednom se prisjeam jedne veeri u prvom srednje kada sam sjedila u Allynoj kuhinji dok je njezina mama
11

Jedan od najpoznatijih amerikih lanaca u kojima se ponajprije prodaje kava raznih okusa i jaina, ali i grickalice, kolai i bezalkoholna pia. -127-

NANA

s nekim razgovarala na telefon, hodajui lijevo-desno po terasi, bosonoga i u hlaama za vjebanje joge. Dnevna doza traa, oima je zakolutala Ally. Mindy Sachs gora je od utog tiska. Lindsay je nato dometnula kako je vrlo ironino da Mindy Sachs stanuje u Ulici mira, a toliko je buna i nametljiva. Tada sam prvi put shvatila to znai rije ironino. U zadnji trenutak okreem volan i usporavam, skreui u Ulicu mira. Ulica nije pretjerano duga u njoj se nalazi moda dvadesetak kua i, ba kao i mnoge druge ulice u Ridgeviewu, slijepa je. Srce mi poskakuje kada spazim crveni Saab pred jednom kuom. Na registarskim tablicama pie MAMA4DJECE automobil koji vozi Mindy Sachs. Sasvim sam blizu, znai. Na sljedeoj kui stoji broj pedeset devet, a pred travnjakom se ustoboio potanski sandui u obliku pijetla. Travnjak je, kao i veina ostalih, u zimskome snu, to znai da se uglavnom sastoji tek od smrznute zemlje, ali na pijetlovu krilu stoji prezime SYKES, ispisano toliko sitnim slovima da ih ne bih primijetila da ih nisam traila. Ne mogu to niim racionalnim objasniti, ali obuzima me osjeaj da bih kuu Sykesovih prepoznala i da nema tog sanduia. Ni po emu se vanom ne razlikuje od ostalih nije ni najvea ni najmanja u ulici, pristojno je odravana, okreena je bijelom bojom, kapci na prozorima su tamni, a na jednom prozoru u prizemlju gori svjetlo. No, neto je ipak udno kao da se oko nje ire nekakve udne vibracije i neobian osjeaj da je kua jednostavno prevelika za ono to se u njoj nalazi i kao da se neto iznutra pokuava probiti kroz njezine zidove. Iz te kue, ni sama ne znam zato, izbija oaj. Skreem na prilaz, iako znam da nemam ondje to traiti. Neto me ipak vue i jednostavno moram ui. Kia mi pljuti po vjetrobranu, pa sa stranjeg sjedala dohvaam stari demper vjerojatno Izzyn i drim ga nad glavom dok trim od auta do trijema pred ulazom. Dah mi se pred ustima pretvara u paru i prije nego to dospijevam razmisliti o onome to inim, ve pritiem zvono pokraj vrata. Od zvonjave do trenutka kada netko napokon stie do vrata prolazi dosta vremena, pa skakuem na mjestu ne bih li se ugrijala i onda zaujem prkanje oko kljuanice i kripanje arki. Vrata se napokon otvaraju i s druge me strane gleda nepoznata ena, zbunjeno mirkajui prema meni. Julietina majka. Ogrnuta je kunim ogrtaem koji na prsima pridrava rukom, mrava je poput Juliet i ima iste svijetloplave oi kao obje sestre Sykes. Podsjea me na prozranu prikazu od dima koja nestaje u mraku. Izvolite? pita me vrlo tiho. To me na trenutak zbunjuje. Iz nekog sam razloga oekivala da e mi vrata otvoriti Marian. Zovem se Sam... Samantha Kingston, govorim. Trebala bih Juliet. Prisjeam se lai koja je upalila u restoranu, pa dodajem: Juliet i ja zajedno imamo laboratorijske vjebe. Muki glas iznutra odjednom vie: Tko je to? Pretpostavljam da je rije o Julietinu ocu, a glas mu je toliko grub i glasan te toliko drugaiji od njenoga glasa gospoe Sykes da nesvjesno uzmiem unatrag. Gospoa Sykes pak lagano ustukne i pritom nenamjerno otvara vrata jo desetak centimetara. U hodniku za njezinim leima ne gori svjetlo, ali po zidovima pleu plaviaste sjenke nastale zbog svjetla s televizora koji se nalazi u sobi izvan mojega vidokruga. Nitko, odvraa Julietina majka. Netko trai Juliet. Juliet? Netko je doao posjetiti Juliet? Glas mu je ba poput lavea. Jedva se uspijevam izboriti s porivom da prasnem u histerian smijeh.

-128-

NANA

Sve je u redu, ja u to srediti, odvraa gospoa Sykes i okree se natrag prema meni. Vrata se zajedno s njom pomiu blie arkama i pogled na hodnik se zaklanja, kao da se s druge strane oslanja o njih. Juliet trenutano nije kod kue, govori mi. Mogu li ti ja kako pomoi? Ovaaaj... danas nisam bila u koli, muljam. A imali smo veliku zadau... Bespomono zastajem, alei to sam uope dolazila ovamo. Unato zimskoj jakni, sva drhtim od hladnoe, a vjerojatno joj. izgledam kao luakinja dok skakuem pred vratima i nad glavom drim stari demper umjesto kiobrana. Gospoa Sykes u tom trenutku napokon shvaa da stojim na kii, pa me poziva: Ui, molim te. Uzmie i puta me u hodnik. S lijeve su strane hodnika vrata koja vode u sobu iz koje dopire svjetlost televizora i s udaljenosti na kojoj stojim vidim tek naslonja i golemu eljust osobe koja sjedi u njemu. Pada mi na pamet da je Lindsay rekla kako je Julietin otac alkoholiar, a zatim se prisjeam jo jedne kolske glasine da se dogodila neka nesrea. Govorili su i neto o paralizi, tabletama ili tko zna emu. Trebala sam pozornije sluati. Gospoa Sykes shvaa da zurim u sobu, pa brzo prilazi vratima i zatvara ih. Oko nas se podie gusta tama u kojoj gotovo nita ne vidim, a istodobno shvaam da mi je i dalje hladno. Ako je grijanje i ukljueno, ne osjeam ga, a kroz vrata dnevnog boravka dopiru zvukovi filma strave i uasa te glasno pucanje mitraljeza. Sada mi je definitivno ao to sam dola. Pomiljam ak da Juliet potjee iz obitelji sumanutih serijskih ubojica i da e gospoa Sykes svaki as izvesti neto u stilu filma Kad jaganjci utihnu. Cijela je obitelj luda, rekla mi je Lindsay. Gotovo plaem od sree kada gospoa Sykes pali svjetlo i hodnik je posve normalan, bez trofeja ljudskih glava po zidovima. Na stoliu u kutu nalazi se buketi suhoga cvijea ukraen ipkom, a pokraj njega stoji uokvirena obiteljska slika. Najradije bih je poblie promotrila. Je li rije o kakvoj vanoj zadai? pita me gospoa Sykes, gotovo apatom, usput nervozno pogledavajui prema vratima sobe s televizorom, kao da se boji da govori preglasno. Samo... samo sam obeala Juliet da u doi po neke stvari koje nam trebaju za referat u ponedjeljak, govorim vrlo tiho, ali svejedno se mrti. Mislila sam da e biti kod kue. Juliet je izila, govori, a zatim, kao da nije navikla na izgovaranje tih rijei, jo jedanput ponavlja: Izila je, veeras nee biti kod kue. Mogla bih potraiti to to mi treba, govorim jer me odjednom obuzima silna elja da vidim Julietinu sobu. Zato sam i dola. Moram je vidjeti. Vjerojatno je materijale samo ostavila na krevetu, objanjavam, trudei se da zvuim nehajno, kao da smo Juliet i ja prilino bliske i kao da nema niega udnog u tome to sam joj se pojavila na vratima u petak kasno naveer i pokuala joj na prevaru upasti u sobu. Gospoa Sykes oklijeva. Nazvat u je na mobitel, govori, a zatim se opravdava: Juliet mrzi kad joj ljudi ulaze u sobu. Ma, ne, nije potrebno, brzo odvraam, znajui da e Juliet, nazove li je majka i ispria to traim od nje, vjerojatno kazati da odmah pozove policiju. Doi u sutra po materijale. Nije tako hitno. Ne, ne, nazvat u je. Samo priekaj sekundu, govori i ve nestaje za vratima kuhinje. Upravo je nevjerojatno koliko se brzo kree, poput divlje ivotinje koja se skriva u umskim sjenkama. Razmiljam o tome da jednostavno pobjegnem kroz ulazna vrata, odem kui, zavuem se u krevet i do jutra na laptopu gledam stare filmove. Mogla bih i skuhati vr kave te pokuati

-129-

NANA

probdjeti cijelu no jer ako ne zaspem, moda se danas ipak pretvori u sutra. Razmiljam o tome koliko bih noi mogla probdjeti prije nego to poludim i vritei izletim na ulicu u donjem rublju, bjeei pred ljubiastim paucima koji mi se priviaju. No, ne inim nita. Samo stojim u Julietinu hodniku i ekam. Iz iste dosade prilazim stoliu i saginjem se da bih pogledala sliku. Na prvi me pogled zbunjuje na njoj je nepoznata zgodna ena, otprilike joj je dvadeset pet godina i obavila je ruke oko zgodnoga momka u flanelskoj koulji. Boje na fotografiji arke su i jasne, a i par izgleda savreno, blistavih osmijeha, ravnih zubi i sjajne smee kose. No, onda u kutu slike zapaam otisnuta slova ShadowCast Images Inc. i shvaam da uope nije rije o obiteljskoj fotografiji Sykesovih, nego o reklamnoj slici koja se isporuuje s okvirom i koja poruuje: Ovakve ete sretne trenutke poeljeti staviti u ovaj predivan srebrni okvir s leptirima. Nitko je nikada nije zamijenio. Ili u obitelji Sykes nije bilo dovoljno sretnih trenutaka da bi pristajali uz srebrni okvir s leptirima. Brzo uzmiem od stolia. Bilo bi bolje da nisam ni pogledala fotografiju. Iako je rije tek o reklamnoj slici u okviru, osjeam se kao da sam gurnula nos preduboko u neiju intimu, nekome podignula suknju ili ga zatekla pri brijanju pazuha. Gospoa Sykes jo se ne vraa iz kuhinje, pa se okreem po hodniku i ulazim u veliku primau sobu zdesna. Soba je uglavnom u tami, ali primjeujem karirane uzorke, ipku i jo buketa suhoga cvijea. Izgleda da je nitko nije preuredio od pedesetih. U sobi gori samo jedna svjetiljka pokraj prozora i pod njezinim se svjetlom u prozoru odraava itava soba. A onda spazim lice. Lice izoblieno u vriteu grimasu pojavljuje se na prozoru. Isputam tih, ali prestravljen vrisak, a onda shvaam da je takoer rije o odrazu. Na stolu, okrenuta prema prozoru, stoji maska. Prilazim joj i podiem je sa stalka. Maska prikazuje ensko lice nainjeno od novinskog papira i crvenih avova koji prekrivaju itavu povrinu poput jezivih oiljaka. Uz nos i preko ela istaknute su rijei iz novina, poput LIJEK ZA LJEPOTU i JEZIVA TRAGEDIJA, a s raznih mjesta na licu gule se komadii papira. Usta i oi potpuno su izrezani, a kada masku podiem do lica, savreno mi pristaje. Odraz u prozoru, meutim, jeziv je i zastraujui izgledam kao da bolujem od neke grozne bolesti ili kao udovite iz filma strave i uasa. Ipak, ne mogu odvojiti pogled od prozora. Juliet ju je nainila. Zbog glasa za leima poskakujem na mjestu. Gospoa Sykes stoji na dovratku i mrti se. Brzo skidam masku i vraam je na stalak. Oprostite, zbilja mi je ao... Samo sam je vidjela... i htjela sam je isprobati, lupetam. Gospoa Sykes prilazi stolu i bolje namjeta masku na stalku. Dok je bila mlaa, Juliet je stalno crtala, slikala, ak je i ivala, govori, a onda slijee ramenima i odmahuje rukom. Sada je to vie ne zanima. Jeste li razgovarali s Juliet na telefon? pitam nervozno, ve oekujui da e me izbaciti iz kue. Gospoa Sykes mirka, kao da nastoji izotriti sliku pred oima. Juliet... govori, a zatim odmahuje glavom. Zvala sam je nekoliko puta. Nije se javila. Obino vikendom ne izlazi... a zatim mi dobacuje jedan izgubljen, bespomoan pogled. Sigurna sam da je sve u redu, odvraam joj vedro, barem onoliko vedro koliko mi uspijeva, iako mi svaka rije ree utrobu poput noa. Vjerojatno nije ula telefon. Odjednom silno elim izii iz te kue. Ne mogu vie podnijeti laganje gospoi Sykes, toj tunoj eni koja preda mnom stoji u spavaici i kunom ogrtau, ve spremna za krevet i ve pomalo uspavana. Tako mi izgleda i cijela kua kao da ve godinama sniva tekim snom,
-130-

NANA

onim koji ti ne doputa da se probudi, nego te vue natrag pod pokrivae i utapa te ak i kad mu se opire. Zamiljam Juliet kako se kroz tamu penje stubama do svoje sobe, zamiljam tiinu uspavane kue, ujem uspavanku kripavog drveta na podovima i tihog utanja u radijatorima, zamiljam sve te ljude koji se bez rijei mimoilaze po hodnicima... I onda... Bum! Gospoa Sykes prati me do ulaznih vrata. Doi sutra, govori. Juliet e sigurno sve pripremiti. Dobra je ona djevojka, vrlo odgovorna. Moe. Doi u sutra, govorim, iako mi rije sutra teko prelazi preko usnica. Maem joj na pozdrav, a zatim jurim kroz tamu do automobila. Jo je hladnije nego prije. Kia koja se ve pomalo ledi kucka mi po krovu Accorda dok ekam da se motor ugrije, puem u ruke i drhtim, sretna to sam napokon izila. Ve sam pri izlasku na trijem osjetila golemo, gotovo fiziko olakanje, kao da je u toj nesretnoj kui tlak zraka posve drugaiji od onoga u vanjskome svijetu. Prvi mi je dojam bio sasvim toan: iz tog doma izbija oaj. Kroz mrak razabirem obrise Julietine majke koja stoji uz prozor i pitam se eka li da ja odem ili da joj se ki vrati kui. U tom trenutku napokon donosim odluku. Znam to mi je initi. Idem do Kenta, nai u Juliet i, ako treba, tresnut u je akom u glavu. Pokazat u joj koliko je zamisao o smrti glupa (jer meni nije ni najmanje zabavno), a ako ne bude ilo drugaije, zavezat u je i utrpati u prtljanik, samo da se nikako ne dokopa pitolja. U tom trenutku uviam da nikada u ivotu nisam uinila nita za neku drugu osobu. Katkad, dodue, volontiram u udruzi koja dostavlja obroke nepokretnim osobama, ali to inim samo zato to takve stvari donose dodatne bodove pri upisu na fakultet. Bostonsko je sveuilite na svojoj internetskoj stranici za prijavu posebno naglasilo da blagonaklono gleda na dobrotvorni rad. Nikada, meutim, nisam tek tako uinila neko dobro djelo. Sada je oito kucnuo as da obavim i to. Na pamet mi pada jo jedna stvar. Kada smo na engleskom itali Dantea, Ben Gowan uporno je postavljao jedno pitanje: odlaze li due iz istilita ikada u pakao? Ben Gowan jednom je zaradio trodnevnu suspenziju i ukor zbog toga jer je nacrtao sliku na kojoj nasred menze eksplodira bomba i svuda lete otkinute glave i udovi, pa su takva morbidna pitanja u njegovu sluaju uobiajena. Profesorica Harbor zbog njegova se pitanja pribrala i vratila iz jedne sumanute digresije te mu odgovorila da ne, prelazak iz istilita u pakao nije mogu, ali da neki suvremeni kranski teoretiari misle da je mogue iz istilita prijei u raj nakon to provede dovoljno vremena u istilitu. Nikada nisam vjerovala u raj jer mi se cijela pria o njemu ini suluda: ne mogu vjerovati u mjesto na kojemu su svi sretni i na kojemu Fred Astaire i Einstein pleu tango po oblacima. No, s druge strane, da mi je netko rekao da u morati ponovno proivjeti jedan te isti dan, takoer mu ne bih povjerovala, pa mi sada itav koncept raja ne djeluje nita lue od onoga to mi se dogaa. Moda jednostavno moram dokazati da sam dobra osoba. Moda nekome ili neemu moram dokazati da zasluujem odlazak s mjesta na kojemu sam zaglavila. Moda me jedino Juliet Sykes dijeli od vjenosti prepune slapova okolade, savrene ljubavi, zgodnih momaka koji te nazovu onda kada su rekli da e te nazvati i sladoleda od banane od kojeg se gube kilogrami. Moda je upravo Juliet moja izlazna viza.

-131-

NANA

NEPRIHVATLJIVO KANJENJE Ne skreem na prilaz Kentovoj kui jer ne planiram ostati na tulumu, a ne elim da me netko zagradi automobilom. Pomisao na etnju kroz kiu i umski put, osim toga, neobino mi je privlana. Rije je o jo jednom obliku rtvovanja, o jo jednom nainu dokazivanja da sam spremna neto uiniti za druge ljude. Vrlo sam kratko ila na vjeronauk mama je odustala kada sam sa sedam godina dignula golemu dramu i zaprijetila joj da u prijei na vudu, iako nisam znala to je vudu ali sjeam se da se iskupljenje moe zaraditi jedino rtvom. Zaustavljam se zato uz rub ceste broj 9 i opet uzimam Izzyn demper, iako je sada ve potpuno mokar. Bolje to nego nita. Navlaim ga preko glave i izlazim. Cesta je prazna, tek crna crta s pokojom utom mrljom odsjaja uline rasvjete, ali ogledavam se po njoj i pokuavam utvrditi tono mjesto s kojega je Lindsayn auto one veeri sletio u umu. Sve mi, meutim, izgleda jednako. Usredotoujem se i pokuavam prisjetiti trenutaka prije nesree, ali ni to mi ne pomae. Iz prtljanika vadim baterijsku svjetiljku, pa grabim kroz umu. Put do Kentove kue dui je nego to sam mislila, a pod nogama mi se izmjenjuje meko, blatno tlo te otro, zaleeno lie. Nakon nekoliko minuta do uiju mi poinju dopirati tupi zvukovi glazbe s tuluma, koji odjekuju kroz no kao da joj pripadaju i kao da udaraju ritam tami, ali prolazi jo deset minuta do trenutka kada se kroz drvee poinju promaljati prve zrake svjetlosti. Uzdiem od olakanja jer sam ve posumnjala da hodam u krug, ali i opet, potrebno mi je jo pet minuta da bih ugledala kuu, koja me i ovaj put podsjea na tortu od sladoleda posaenu navrh travnjaka. Smrzavam se i odavno sam poalila to sam odluila propjeaiti udaljenost od ceste broj 9, ali upravo se u tome sastoji teina rtve. Bolna je, i to doslovno. U trenutku kada prolazim kroz vrata, dvije djevojke prasnu u smijeh, a itava skupina uenica treih razreda razjapljuje vilice od oka. Ne udim se. Vjerojatno izgledam grozno. Prije izlaska. se nisam ak ni presvukla iz kune odjee, pa sada hodam svijetom u rastegnutim i barunastim ljubiastim hlaama koje su odavno izile iz mode. Ne zamaram se, meutim, reakcijama goi s Kentova tuluma. Imam vanijih briga ve se ionako pribojavam da sam stigla prekasno. Tara silazi niza stube upravo u trenutku kada im prilazim, pa je grabim za ruku i u uho joj viem: Juliet Sykes! Molim? pita me kroz smijeak. Juliet Sykes. Je li ovdje? Tara se lupka po uhu, pokazujui da me ne uje. Trai Lindsay? Za Tarinim se ramenom pojavljuje Courtney. Nale smo tajnu zalihu alkohola, govori. Tara je razbila vazu. Hoe malo? Odmahujem glavom. Nikada jo nisam bila toliko trijezna meu toliko pijanih, pa u sebi molim Boga da pod utjecajem alkohola nisam tako glupa kao one. Uspinjem se stubama, a Tara za mnom vie: Lindsay je u stranjoj sobi. Prije nego to mi odlaze iz dometa, ujem jo i da Courtney skvii: Jeste li vidjele kako se obukla? Duboko udiem i govorim si da to sada nije ni najmanje vano. Jedino je vano nai Juliet. To jednostavno moram uiniti.

-132-

NANA

Sa svakim korakom, meutim, sve vie gubim nadu. Hodnik na katu prepun je gostiju i osim ako uope nije dola ovamo to mi se ini malo vjerojatnim najvjerojatnije je ve otila. Ipak, guram se kroz gomilu i napokon stiem do stranje sobe. Lindsay skae na mene im me spazi gotovo preskakuje petero ljudi a i ja sam sretna to je vidim, pa makar i takvu, pijanu i smijenu. vrsto me grli i to me toliko oduevljava da na trenutak zaboravljam zato sam dola. Zloesta curica, lupa me po ruci dok se odmie iz zagrljaja. Nisi bila u koli, ali moe doi na tulum. Zloestoo jedna! Traim nekoga, kaem i ogledavam se po sobi. Nigdje ne vidim Juliet, iako nisam ni oekivala da u je nai kako aska s Jakeom Somersom na kauu. Rob je u prizemlju, govori Lindsay, a zatim se odmie unatrag i pozorno me promatra. Izgleda kao skitnica s ceste. Pokuava izbjei seks ili to? Odjednom mi opet ide ivce. Ona i njezine mudrijake primjedbe. Jesi li moda vidjela Juliet Sykes? pitam. Lindsay me nekoliko sekundi zapanjeno promatra, a potom prasne u smijeh. Ti to mene ozbiljno pita? Pada mi kamen sa srca. Moda se ipak nije pojavila na tulumu. Moda joj se na putu pokvario auto, moda se predomislila, moda... Dola je i rekla mi da sam kuja, sve mi iluzije razbija Lindsay. Moe li ti to vjerovati? I dalje se grohotom smije, a zatim me grli i vie: Elody! Ally! Sammy je dola! I trai svoju frendicu Juliet! Elody uope ne reagira na njezine povike jer je prezauzeta Steveom Doughom, ali Ally se okree, smijei i dovikuje: Bok, draga!, a zatim podie praznu bocu votke i mae njome u zraku. Ako vidi Juliet, vie, pitaj je to je uinila s ostatkom moje votke! I ona i Lindsay umiru od smijeha, a Lindsay joj dovikuje: Napravila je psihotini. Ipak sam stigla prekasno. Zbog te me spoznaje obuzima munina, a bijes prema Lindsay vraa se punom snagom. Moja najbolja prijateljica? prkosno je pitam. Ba smijeno. Ja sam mislila da je Juliet tvoja frendica. O emu ti to? odjednom me ozbiljno pita Lindsay. Bile ste najbolje frendice u djetinjstvu. Igrale ste se zajedno u pijesku. Lindsay otvara usta kao da e neto rei, ali je unaprijed prekidam. Vidjela sam slike, govorim. Ali to se dogodilo? ula te kad si prdnula? Vidjela kad ti je iz nosa izletjela mrklja? Ili je na neki drugi nain otkrila da slavna Lindsay Edgecombe nije onako savrena kakvom se predstavlja? to ti je tako grozno uinila? Lindsay opet otvara usta, pa ih zatvara. udakinja je, na kraju sike, ali u oima joj zapaam neto to dotad nikada nisam vidjela i to ne mogu tono prepoznati. Uostalom, ba me briga, govorim ljutito. Moram pronai Juliet Sykes. Probijam se natrag u prizemlje i pravim se da ne ujem dozivanja, da ne primjeujem lupkanja po ramenu i aputanja o svojem izgledu. Nadam se da u, ako budem dovoljno brza, uhvatiti Juliet na izlasku. Negdje je morala parkirati automobil i vjerojatno joj ga je netko zablokirao. Bit e joj potrebno najmanje sat vremena da nagovori druge goste da pomaknu aute

-133-

NANA

(ako ih uope uspije nagovoriti, u to duboko sumnjam), a jo vie ako odlui kui otii pjeice. Uspijevam do prizemlja stii bez susreta s Robom, zbog ega sam doista zadovoljna jer mi nije potrebna rasprava s njim. Uz ulazna vrata stoji skupina uenica drugog razreda s prestraenim i, to je jo vanije, trijeznim izrazima na licima, pa im se odluujem obratiti. Jeste li moda vidjele Juliet Sykes? Blijedo me gledaju. Uzdiem i nastojim ne pokazati koliko sam oajna. Plavokosa, plave oi, visoka, objanjavam. I dalje me blijedo gledaju, pa shvaam da je ba najbolje ne opisujem i da ne znam kako bih im je podrobnije doarala. Umalo govorim ona jadnica, to bih zacijelo i bila rekla prije tri dana, ali onda oprezno izgovaram: Lijepa cura, kao da isprobavam kako to zvui. Kada ni to ne donosi nikakav rezultat, stiem dlanove u ake i dodajem: Vjerojatno je potpuno mokra. Na to napokon reagiraju, pa jedna govori: U kupaonici je i pokazuje vrata nedaleko od kuhinje. Pred njima se ve nanizala itava gomila djevojaka, od kojih jedna kria noge i poskakuje na mjestu, druga noktima kucka po vratima, a trea pokazuje na sat i govori neto to ne ujem, ali izgleda ljutito. U kupaonici je ve gotovo dvadeset minuta, govori mi jedna klinka iz skupine kojoj sam se obratila i na to mi se eludac gri u vor. U kupaonicama ljudi dre tablete. U kupaonicama ljudi dre britvice. Ljudi se zakljuavaju u kupaonicu kada ele uiniti neto loe, kada se ele poseksati ili povraati. Zakljuavaju se i kada se ele ubiti. Ne sada, ne tako. Morala bih te spasiti. Guram se do kupaonice i probijam se pred sama vrata. Mii se, grubo govorim Joanne Polerno i ona odmah odmie ruku s vrata te se pomie u stranu. Prislanjam uho na vrata, ne bih li iznutra zaula zvukove plakanja, povraanja ili bilo ega drugog, ali ne ujem nita. eludac mi se opet preokree, ali onda se sjetim da uz tako glasnu glazbu i ne mogu nita uti. Kucam na vrata i zazivam: Juliet? Je li sve u redu? Moda spava, govori Chrissy Walker, na to joj dobacujem pogled i nadam se da e po njemu shvatiti koliko je glupa. Kucam jo jedanput i prislanjam lice uz vrata. Moda mi se samo ini, ali iznutra kao da dopire tihi jecaj, no glazba ba u tom trenutku postaje jo glasnija i priguuje sve drugo. No, samo ono to mi se uinilo sasvim je dovoljno ve je vidim kako polako izdie s druge strane vrata, prerezanih vena i u lokvi krvi... Idi po Kenta, govorim, duboko uzdiui. Koga ? pita me Joanne. Moram pikiti, govori Rachel i opet poskakuje. Kenta McFullera. Odmah. Bre, viem na Joanne koja me zapanjeno gleda, ali i odmah odlazi u hodnik. Svaka sekunda ini mi se kao vjenost i prvi put u ivotu shvaam to je Einstein htio rei s teorijom relativnosti vrijeme se doista savija i rastee poput gumenog bombona. to te, uostalom, briga za Juliet Sykes? govori Rachel ispod glasa, ali ipak dovoljno glasno da je ujem.

-134-

NANA

Ne odgovaram joj i ne znam to bih joj odgovorila, ali znam da moram spasiti Juliet, jednostavno to osjeam. To je dobro djelo koje moram uiniti. Tako u spasiti sebe. Shvativi to, shvaam i da ne znam ini li me to boljom ili loijom osobom od onih koji ne ine dobra djela, pa brzo otresam pomisao. Joanne se vraa s Kentom, koji se zabrinuto mrti pod zastorom smee kose. Neto mi titra u trbuhu. Juer sam stajala u tami uz njega, toliko blizu da sam osjetila kako mu koa isijava predivnu toplinu. Sam, obraa mi se, a zatim me hvata za ruku i gleda me u oi. Jesi li dobro? Toliko sam iznenaena njegovim dodirom da nagonski uzmiem i on mi puta ruku. Ni sama ne znam zato se zbog toga odjednom osjeam prazno. Dobro sam, odgovaram i odjednom mi sine da me to pitao zato to izgledam strano sva mokra, raupana i u rastegnutim hlaama. On, s druge strane, izgleda prilino dobro. Karirane tenisice izgledaju otrcano, ali armantno, iroke krem hlae vrlo mu dobro pristaju, a ispod zavrnutih rukava izviruju mu preplanule ruke. Tko zna gdje je tako uspio pocrniti. Sigurno ne u Ridgeviewu, barem ne u zadnjih pola godine. Zbunjeno me odmjerava i govori: Joanne mi je rekla da me treba. Trebam te, to je istina, govorim i shvaam da reenica zvui luaki, pa crvenim. Mislim, ne trebam te zbog sebe, nego... duboko uzdiem jer mi pozornost odvraa udan sjaj u Kentovim oima. Zabrinuta sam za Juliet Sykes. Zakljuala se u kupaonicu. im to izgovaram, mrtim se jer znam da zvuim sumanuto. Vjerojatno e mi rei da nisam normalna. Na kraju krajeva, ne moe znati ono to ja znam. Sjaj koji mu se pojavio u oima u tom se trenutku gasi i lice mu poprima ozbiljan izraz. Prilazi vratima i pokuava ih otvoriti, ali onda na trenutak zastaje i razmilja. Ne govori mi da nisam normalna, ne tvrdi da sam paranoina niti ita slino, samo kae: Nema kljua. Mogao bih pokuati razvaliti bravu, a ako ne uspijem, moemo razbiti vrata. Idem ja na zahod na katu, govori Rachel, okree se na peti i odlazi. Kent zavlai ruku u stranji dep i izvlai nekoliko sigurnosnih igala. Ne pitaj, kae kada upitno podiem obrve. Obrambeno podiem ruke i nita ga ne pitam. Zahvalna sam mu to mi pomae bez suvinih pitanja. Sputa se u uanj pred vratima, savija sigurnosnu iglu i prka po bravi. Pritom prislanja uho uz vrata, kao da slua kada e brava kljocnuti. Napokon vie ne mogu preutjeti znatielju. Ti nakon kole pljaka banke? Nezadovoljno se mrti, izvlai sigurnosnu iglu iz brave, pa iz novanika vadi kreditnu karticu. Ne, odgovara mi, pa umee karticu u procjep izmeu vrata i zida. Moja je mama nekada zakljuavala grickalice u smonici. Potom ustaje i pritie kvaku. Vrata se otvaraju nekoliko centimetara i srce mi poinje ubrzano lupati u uima. Jednim se dijelom nadam da emo za vratima naii na bijesno Julietino lice, a drugim da e netko iznutra gurnuti vrata prema nama. To bih, naime, ja uinila da netko pokua otvoriti vrata kupaonice u kojoj se nalazim. Naravno, da bi mogla uiniti bilo to od toga, Juliet prije svega mora biti iva. Kent stopalom gura vrata i zaziva: Juliet!, a zatim se vrata irom otvaraju, vrijeme se rastee i tih nekoliko sekundi traje cijelu vjenost tijekom kojih uspijevam zamisliti sve mogue najgore ishode s Julietinim mrtvim tijelom na podu. No, onda se vrata napokon otvaraju do kraja i pred oima nam se ukazuje kupaonica potpuno normalna, potpuno ista i potpuno prazna. Svjetlo je u kupaonici upaljeno, preko
-135-

NANA

umivaonika je prebaen vlaan runik i jedina doista udna stvar jest prozor, koji je irom otvoren i kroz koji po ploicama bubnja ledena kia. Pobjegla je kroz prozor, govori Kent u istome trenutku u kojem to pomiljam, a ton mu je glasa istodobno tuan i prepun divljenja. Sranje, govorim. Naravno da je pobjegla kroz prozor. Nakon onakvoga ponienja svatko bi potraio najlaki mogui izlaz, izlaz koji e privui najmanje pozornosti, a prozor gleda na bonu stranu kue, prema travnjaku koji zavrava u umi. Vjerojatno je odjurila upravo onamo. Hitam iz kupaonice prema hodniku. ekaj, za mnom dovikuje Kent, ali ve sam na izlazu i jurim preko trijema. Grabim baterijsku svjetiljku i demper iza lonanice kraj koje sam ih ostavila i trim preko travnjaka. Kia u tom trenutku pada neto slabije i vie je nalik na smrznutu izmaglicu, ali strahovito je hladno i studen mi prodire do kosti. Baterijom osvjetljavam tlo oko bonoga dijela kue. Nisam iskusni traga, ali proitala sam dovoljno krimia i znam da uvijek valja potraiti otiske cipela, ali blato po kojemu hodam toliko je duboko i odvratno da je u njemu nemogue prepoznati bilo kakav otisak. Ipak, pod prozorom kupaonice pronalazim oveu udubinu, vjerojatno mjesto na koje je doskoila, a zatim i nekoliko otisaka koji vode prema umi, kako sam i predvidjela. vre se umatam u demper i kreem za njom. Ne vidim nita dalje od dvadesetak centimetara dometa svoje baterijske svjetiljke i iako se nikada prije nisam bojala tame, sada mi se zbog neprekidnog savijanja i uma drvea te uborenja kie ini da je uma oivjela i da neto nerazumljivo govori, poput onih luaka koji lutaju po ulicama velikih gradova i razgovaraju sami sa sobom, skupljajui prazne boce i limenke u velike vree. Vie ni ne pokuavam pratiti otiske Julietinih stopala jer ih u rastoenom kompostu trulog lia ne bih ni mogla razabrati. Kreem se u smjeru za koji mislim da vodi prema cesti, nadajui se da u je sustii na putu kui. Prilino sam sigurna da je odluila pjeaiti jer ako toliko oajniki eli pobjei s tuluma i od ljudi na njemu da bjei kroz prozor kupaonice, vrlo je mala vjerojatnost da e se nakon nekoliko minuta vratiti kroz ulazna vrata i te iste ljude zamoliti da pomaknu svoje parkirane Honde. Kia se odjednom pojaava i udara o zamrznute grane poput kosti koja udara o kost. U prsima me probada od hladnoe i iako hodam najbre to mogu, prsti su mi potpuno utrnuli od studeni i teko drim baterijsku svjetiljku. Jedva ekam da se zavuem u auto i ukljuim grijanje te krenem u potragu za Juliet po ulicama Ridgeviewa. U najgorem u je sluaju potraiti kod kue ili je priekati pred njom. Samo da ve jednom iziem iz ove proklete ume. Ubrzavam korak i ve napola trim samo zato da bih se ugrijala. Svakih nekoliko trenutaka zazivam: Juliet!, iako ne oekujem odgovor. Kia pada sve jae, pa mi se goleme kapi ve slijevaju niz vrat. Juliet! Juliet! Kia se pretvara u pljusak i sada me ve probadaju ledeni noevi s neba. Trim sa svjetiljkom u ruci, iako vie ne osjeam none prste i nisam vie sigurna kreem li se u dobrome smjeru. Tko zna, moda trim u krug. Juliet! Obuzima me strah. Okreem se oko svoje osi i osvjetljavam okruenje, u kojemu nema niega osim drvea. Sigurna sam da mi nije bilo potrebno toliko vremena od ceste do Kentove kue. Apsolutno sigurna. Prsti su mi toliko natekli da su gotovo dvostruko deblji, pa mi svjetiljka, dok se vrtim, ispada iz ruke. ujem zvuk razbijanja stakla i svjetlo nestaje. Ostajem sama u tami.

-136-

NANA

Sranje, sranje, sranje, glasno me psovanje iz nekog razloga tjei. Nesigurno koraam u smjeru u kojem mi je ispala svjetiljka, pruajui ruke pred sebe da se ne bih s neim sudarila. Nakon nekoliko koraka, meutim, padam na koljena i istoga trenutka potpuno unitavam ljubiaste hlae jer osjeam da voda kroz njih prodire kao kroz papir. Provlaim prste kroz blato i trulo lie na tlu, svim se silama trudei da ne razmiljam o onome to dodirujem. Kia mi se slijeva u oi, jakna mi se prilijepila uz kou i smrdi poput pokislog psa i nekontrolirano drhtim. Eto, to se dogaa kada nekome pokua pomoi, mislim. Nastrada. Grlo mi se stee od oaja. Nastojei sprijeiti potpuni slom ivaca, pokuavam zamisliti to bi u ovakvoj situaciji rekla ili napravila Lindsay. to bi rekla da je sa mnom u mranoj umi dok joj nad glavom bjesni oluja i to bi rekla da me vidi kako grebem noktima po blatnome tlu. Samantha Kingston, nasmijala bi se. Oduvijek sam znala da voli prljave igre. Ta mi pomisao, meutim, samo na nekoliko sekundi popravlja raspoloenje. Lindsay nije uz mene, uviam. Vjerojatno se negdje drpa s Patrickom u toploj i vrlo suhoj sobi ili dodaje joint Ally i pita je koji je meni vrag bio kada sam se onako ponaala prema njoj. Nema mi spasa. Potpuno sam izgubljena, jadna i sama. Grlo me sve jae boli i u jednome trenutku imam osjeaj da mi se iz utrobe do usta pokuava probiti neka zvijer otrih kanda. Odjednom sam i bijesna na Juliet toliko bijesna da bih je najradije tresnula akom u glavu. Kako moe biti tako sebina? togod je muilo, koliko god joj bilo teko ona, za razliku od mene, ima izbora. Nismo svi te sree. Dok tako bjesnim nasred ume, odjednom zaujem najljepi zvuk koji sam ula u itavih sedamnaest godina svojeg ivota (plus pet dana zagrobnog). Do uiju mi, naime, dopire zvuk automobilske sirene. Zvuk dolazi iz daljine i vrlo brzo zamire netko oito trubi u prolazu, pa tiho zavijanje nestaje u noi ali izgleda da sam cesti ipak blie nego to sam mislila. Podiem se na noge i kreem prema izvoru zvuka najbre to mogu, pred sobom pruajui ruke poput oivljene mumije, odmiui grane i iglice s crnogorinog drvea. Srce mi poskakuje od sree i napinjem ui ne bih li ula bilo kakav zvuk i ne bi li me taj zvuk napokon odveo do auta. Nakon nekoliko minuta zaujem jo jednu automobilsku sirenu i gotovo jecam od sree, a potom mi do uiju dopire bubnjanje automobilskog stereosustava. Prolazi jo nekoliko minuta, a onda odjednom kroz drvee spazim slabano bljeskanje uline rasvjete. Pronala sam cestu. Kako se pribliavam cesti i kako se drvee prorjeuje, obuzima me sve jae ushienje. Poinjem matati o bezbrojnim slojevima pokrivaa zavui u se pod sve koje pronaem u kui, zamiljam prvi gutljaj vrue okolade, svoje papue i vrui tu. Toliko sam zaokupljena mislima da na zamjeujem Juliet Sykes sve dok se u jednom trenutku gotovo ne spotiem o nju. Sjedi na tlu tek nekoliko metara od ceste, koljena privinutih uz prsa. Bijela joj je majica toliko mokra da je potpuno prozirna, pa joj vidim prugasti grudnjak i svaku kost u kraljenici. Toliko sam iznenaena njezinom pojavom da u tom trenutku zaboravljam da sam se zbog nje uputila u umu. to radi ovdje? viem da bih nadglasala pljusak. Podie glavu prema meni i pod ulinom rasvjetom vidim da joj je pogled potpuno prazan. to ti radi ovdje? ponavlja moje pitanje. Pa... ovaj... traim tebe, odgovaram, ali izraz njezina lica nimalo se ne mijenja. Ne pokazuje nikakve osjeaje ni iznenaenje ni ok ni ljutnju niti ita slino. Prilino sam zbunjena. Zar ti nije hladno? pitam.
-137-

NANA

Jedva primjetno odmahuje glavom i tupo zuri u mene. Nisam to ovako zamiljala. Mislila sam da e joj biti drago to sam je pola traiti, da e moda ak biti i zahvalna. Prihvatila bih i situaciju u kojoj se ljuti zbog toga, ali u svakom sam sluaju oekivala nekakvu reakciju. Sluaj, Juliet, jedva cijedim kroza zube koji mi nekontrolirano cvokou. Skoro je jedan nakon ponoi i zbilja je hladno. Poi sa mnom kui, moe? Razgovarat emo. Znam to se dogodilo na tulumu, glavom trzam u smjeru Kentove kue. I stvarno mi je ao. Da, govorim to zato to je elim natjerati da sa mnom poe u auto, ali ne laem. Doista mi jest ao. Juliet me jo nekoliko trenutaka promatra dok se meu nas sputa sve deblji zastor ledenoga pljuska, a zatim ustaje, pa ve mislim da sam je uspjela uvjeriti, ali ona se okree od mene i odlazi prema cesti. ao mi je, govori, ali tonom koji ne odaje ispriku. Bezlian je, ba kao i njezin pogled. Pruam ruku i grabim je za zglob. Nevjerojatno je tanak, kao da opet u rukama drim ptiicu koju sam jedanput nala nedaleko od Gusita i koja mi je u ruci uginula. Juliet se ne odmie, ali zuri u moju ruku kao da je zmija koja se sprema ujesti je. Sluaj, govorim jo jedanput, znam da e ti zvuati nenormalno, ali... Reenicu mi prekida vjetar koji savija grane i na nas izlijeva jo jedan val kie. Imam osjeaj da ti i ja imamo neto zajedniko, nastavljam. I zato bih voljela da odemo nekamo i porazgovaramo. Ne idem ja nikamo, govori Juliet. Sada zuri prema cesti i ini mi se da joj preko usnica prelazi jedva primjetan, tuan smijeak. Odmah potom i nestaje. Predugo sam vani, na kii i hladnoi. Mozak mi staje i nita mi vie nije jasno. Kroz glavu mi tek prolaze udne matarije o raznim toplim stvarima bazenu prepunom vrue okolade, vunenim pokrivaima koji se u slojevima penju do krova moje kue i jedan mi dio mozga govori: pusti sve k vragu. Neka uini togod eli. Ionako e se sve do sutra izbrisati. No, veim dijelom onim tvrdoglavim dijelom koji moja mama toliko voli prozivati u prodikama mislim neto drugo. Mislim da mi duguje barem malo pozornosti. Sva sam prekrivena blatom, smrzavam se i pola uenika gimnazije Thomasa Jeffersona misli da sam udakinja koja na tulume dolazi u ljubiastoj pidami. Mora me posluati. Poimo onda k tebi, govorim. Ionako e na kraju otii tamo. Dobacuje mi jedan udan pogled i u jednom mi se trenutku ini da me prozrela, da zna sve o meni. Zato se toliko trudi? pita me. Moram jo glasnije vikati da bih joj odgovorila jer su se auti poeli izvlaiti s prilaza Kentovoj kui i sada sve ee prolaze uz nas po mokroj cesti. elim ti pomoi, derem se. Jedva primjetno odmahuje glavom. Ali ti me mrzi. Polako se sve vie pribliava cesti i sada me ve doista plai. Uz nas prolazi auto iz kojega odjekuje tutnjava dubokih tonova sa stereosustava, a dok prolazi, pod ulinom rasvjetom u njemu razabirem nasmijana lica. Negdje iz daljine ini mi se da ujem kako me netko doziva imenom, ali kia je prejaka i sve nadglasava. Ne mrzim te, Juliet, govorim. Ne poznajem te. Ali htjela bih to ispraviti. Htjela bih da ponemo ispoetka. Sada ve gotovo vritim. Nisam sigurna uje li me uope. Odgovara mi neto, ali ne ujem je. Pokraj nas prolazi jo jedan automobil, jurei poput srebrnog metka.
-138-

NANA

Molim? Juliet okree glavu za djeli centimetra i glasnije govori: Ima pravo. Ne poznaje me. Jo jedan auto. U prolazu iz njega odjekuje smijeh. Netko kroz prozor izbacuje bocu piva i ona se uz tresak razbija u umi. Potom doista ujem kako me netko doziva imenom, iako jo uvijek ne razabirem iz kojega smjera. Vjetar zavija kroz grane i odjednom uviam da Juliet stoji tek koji centimetar od ruba ceste te da se ljulja po rubu asfalta kao da hoda po ici. Moda bi bilo dobro da se odmakne od ceste, govorim, ali u glavi mi se bistri strana, jeziva i muna slika koja mi zamrauje itav um, poput oblaka na obzoru. Netko me opet doziva iz ume, a zatim, jo uvijek iz daljine, zaujem poetak pjesme Splinter Fallacyja iz nadolazeeg automobila. Sam! Sam! sada ve prepoznajem Kentov glas iz ume. Last night for the last time... you said you would be mine12 Juliet se napokon okree prema meni. Smijei se, ali nikada u ivotu nisam vidjela tuniji osmijeh. Moda sljedei put, govori. Ali vjerojatno ne. Juliet, pokuavam je zazvati, ali rije mi zastaje u grlu. Od straha sam se potpuno skamenila. elim joj neto rei, elim posegnuti za njom i zgrabiti je za ruku, ali vrijeme se u tom trenutku ubrzava i crna pomisao koja mi se dotad samo rojila tek na rubu mozga odjednom se sklapa u potpunu sliku. Glazba iz automobilskih zvunika postaje sve glasnija, srebrni Range Rover poput rakete izlijee iz mraka, a Juliet se poput ptice ili anela, ruku uzdignutih u zrak baca na cestu. ujem glasan vrisak, vrisak koji probija tamu i ree no, jeziv vrisak koji ledi krv u ilama. Julietino se tijelo odbija od branika i slomljeno pada na asfalt, a Range Rover strmoglavljuje se u umu, zabija u drvo, pa se iz njega uzdiu golemi jezici dima i vatre. Tek tada shvaam da je stravian vrisak moj.

PRIJE NEGO TO SE PROBUDIM Kent me sustie upravo u tom trenutku. Sam, zaziva me, jedva dolazei do daha. Jesi li dobro? Lindsay, apem. To je jedino to mi pada na pamet. Lindsay, Elody i Ally su u onome autu. Okree se prema cesti. Crni oblak dima uzdie se iz ume, a s mjesta na kojem stojimo vidimo tek zgnjeeni branik koji viri iza ruba ceste. ekaj me ovdje, kae. Pravo je udo to je toliko miran. Tri na cestu i iz depa vadi mobitel te nekome s druge strane dovikuje kako stii do mjesta nesree. Cesta broj devet, odmah nakon Devon Drivea. Prilazi Julietinu beivotnom tijelu i sputa se na koljeno. Barem je jedna osoba ozlijeena. Niz prilaz se sputa jo automobila, svi se zaustavljaju i iz njih nesigurno istupaju putnici. Svi
12

Dio rijei pjesme Splinter Fallacyja

-139-

NANA

su odjednom potpuno trijezni, svi apuu i zure u siuno slomljeno tijelo na asfaltu te dim i vatru koji izbijaju iz ume. Iz jednoga auta izlazi Emma McElroy, iroko razrogaenih oiju i dlanova poloenih preko usta te za sobom ne zatvara vrata Mini Morrisa, pa se cestom prolamaju glasni zvukovi Jay-Z-jeve pjesme 99 Problems. Netko joj dovikuje: Zaboga, Emma, iskljui tu glazbu! pa se ova brzo vraa u auto i ubrzo sve utihne. Jedini je zvuk bubnjanje kie i neiji glasni jecaji. Osjeam se kao da sam u snu. Pokuavam se pokrenuti, ali ne ide mi. Vie ak ni ne osjeam kiu. Cijelo mi je tijelo obamrlo. Glavom mi se roji samo jedna misao: bijela mrlja koja je bljesnula pred farovima prije nego to smo se autom survali u umu. Rijei koje je Lindsay vrisnula trenutak prije nesree, a koje nisam uspjela razabrati. Nije rekla sranje. Nije rekla stani. Rekla je Sykes. S druge strane ume u tom se trenutku prolama dug i prodoran jecaj i na cestu izlazi Lindsay. Usta su joj otvorena, a lice obliveno suzama. Kent pod ruku vodi Ally, koja kalje i epa, ali izgleda da nije ozlijeena. Lindsay vriti: U pomo! U pomo! Elody je jo u autu! Pomozite joj! Molim vas! Potpuno je izvan sebe, pa joj se rijei stapaju u stravian, gotovo ivotinjski urlik. Pada na koljena i rida, ruku zabijenih u dlanove, a tada se njezinim jecajima pridruuje jo jedan iz daljine dopiru sirene. Nitko se ne pomie. Sve to slijedi pred mojim se oima odvija u kratkim rezovima, kao da gledam film pod stroboskopskim reflektorom. Sve se vie uenika nae kole okuplja na kii, svi stoje mimo poput kamenih kipova, stiu policijski auti, pa cijelu no obasjavaju brzim izmjenama plave, crvene i bijele svjetlosti. Zatim stie vozilo hitne pomoi, pa Julietino tijelo polau na nosila, krhko i siuno poput ptice koja mi je uginula na rukama kod Gusita. Lindsay povraa dok iz ume iznose drugo tijelo na nosiljci, Kent je gladi po leima, a Ally rida otvorenih usta, iako ne isputa ni glasa. U jednome trenutku podiem oi prema gore i shvaam da se kia pretvorila u snijeg. Velike, bijele pahulje u vrtlonom plesu arobno izranjaju iz tame i zurim u njih, ni sama ne znam koliko dugo. Kada sputam pogled, s uenjem shvaam da je na cesti preostalo tek nekoliko putnika iz zaustavljenih automobila, da Kent razgovara s policajcem iz samo jednog preostalog automobila s rotirkom, a svi su drugi nestali. Nema vie ni vozila hitne pomoi ni Lindsay ni Ally. Potom shvaam da Kent stoji preda mnom, iako nisam vidjela kako je doao do mene. Kako si doao do mene?, elim ga upitati, ali rijei mi ne prolaze kroz grlo. Sam, zaziva me, vjerojatno ne prvi put. Osjeam nekakvo stiskanje, ali tek nakon nekoliko trenutaka uviam da su to njegove ruke na mojim ramenima. Tek nakon nekoliko trenutaka uviam da i dalje imam ruke i tada se odjednom vraam u vlastito tijelo, sve to mi se odvilo pred oima odjednom me udara poput malja, koljena mi poputaju i padam na tlo. Ken me hvata i podie me na noge. to se dogodilo? zbunjeno apem. Je li Elody...? Je li Juliet...? Psssst, apue mi na uho. Smrzava se. Moram pronai Lindsay. Vani si ve vie od sat vremena, govori. Ruke su ti poput leda. Skida debeli demper koji je odjenuo i obavija ga oko mojih ramena. Uz trepavice su mu se prilijepile bijele pahuljice snijega. Stavlja mi ruke na laktove i njeno me okree prema svojoj kui. Hajde, poimo. Idemo u kuu da se ugrije.
-140-

NANA

Nemam snage oduprijeti mu se. Doputam mu da me vodi do kue. Ni u jednom me trenutku ne prestaje dodirivati i iako mi samo dri dlan na leima, mislim da bih bez njegove ruke pala. Nekim udom stiemo do Kentove kue, iako uope nisam primijetila da smo hodali. U kuhinji smo, on izvlai stolac, posjeda me na njega, usnice mu se pomiu, ujem mu glas, ali uope ne razumijem to govori. Potom mi prebacuje debeo, vuneni pokriva preko ramena, pa mi ubrzo prste na nogama i rukama razdire jaka bol jer se konano bude iz obamrlosti. Osjeam se kao da mi netko kroz nokte zabija otre, vrue igle, ali i dalje ne prestajem drhtati. Zubi mi cvokou poput kockica za jamb u ai za mijeanje. U kutu i dalje stoje bave, posvuda su razasute dopola ispijene ae piva s ugaenim opucima, ali glazbe vie nema i kua je potpuno drugaija sada kada se po njoj ne gura gomila ljudi, pa primjeujem brojne detalje. Mozak mi trai zanimaciju, neto to bi mu svratilo pozornost s uasa i odbija se od jedne do druge sitnice: od natpisa MARTHA STEWART NE STANUJE OVDJE do fotografija Kenta, njegove obitelji i roaka privrenih na vrata hladnjaka, od starih razglednica iz Pariza, Maroka i San Francisca do alica poslaganih iza staklenih vrata ormaria, s natpisima kao to SU KOFEIN ILI SMRT i VRIJEME JE ZA AJ. Jednu ili dvije liice? pita me Kent. Molim? glas mi zvui grubo i hrapavo, a u istome mi se trenutku vraaju i ostala osjetila. ujem mlijeko koje kipi u loniu na tednjaku i Kentovo mi se zabrinuto lice izotrava pred oima, pa primjeujem da mu se na pramenovima jo tope pahuljice. Pokriva koji je obavio oko mene mirie po lavandi. Stavit u dvije, govori i okree se prema tednjaku te nakon nekoliko trenutaka pred mene polae golemu alicu s natpisom DOM JE TAMO GDJE JE OKOLADA, iz koje se dimi vrua okolada. Ni sama ne znam jesam li je zatraila ili mi je jednostavno proitao misli. Sjeda s druge strane stola i promatra me dok otpijam prvi gutljaj. okolada je izvrsna, od prave okolade, a ne od instant-praka, taman je onoliko slatka koliko volim i u njoj je dosta cimeta. Osjeam jo neki okus koji u tom trenutku ne znam prepoznati, ali alicu sputam na stol neto sigurnijom rukom. Gdje je Lindsay? pitam i pred oi mi se vraa prizor u kojemu klei i pred svima povraa po asfaltu. Sigurno je bila potpuno izvan sebe jer inae nikada takvo to ne bi uinila pred ljudima. Je li dobro? Kent kima glavom, ne skidajui pogleda s mojeg lica. Odvezli su je u bolnicu zbog pretraga i zato to je u oku, ali bit e dobro. Ona je... Juliet je tako brzo istrala... sklapam oi i u sjeanje prizivam bijelu mrlju koja mi se gubi iz dohvata, a kada ih otvaram, na Kentovu licu oitavam uas. Je li... je li Juliet...? Odmahuje glavom. Nita nisu mogli uiniti, govori jedva ujno. Vidjela sam je... govorim, ali ne uspijevam dovriti reenicu. Mogla sam je zgrabiti. Bila mi je tako blizu. Nesretan sluaj, govori Kent i sputa pogled prema podu: Nisam sigurna vjeruje li u ono to govori. Najradije bih mu rekla ne, Kente, to nije bio nesretan sluaj. U sjeanje prizivam njezin tuan osmijeh i zadnju reenicu koju je izgovorila: Moda sljedei put, ali vjerojatno ne. Zatvaram oi. elim se otresti uspomene. to je s Ally? pitam. Je li dobro? Ally je dobro. Prola je bez ijedne ogrebotine, govori neto sigurnijim glasom, ali neto u njegovu prizvuku odaje silnu elju da ga prestanem ispitivati. Kao da mi vie ne eli odgovarati
-141-

NANA

na pitanja. Elody? jedva ujno pitam. Skree pogled, a u eljusti mu se nervozno pomie jedan mii. Sjedila je na suvozakom mjestu, napokon govori, kao da ga svaka rije razdire, a ja se prisjeam Elodynih albi: Zato Sam uvijek sjedi na suvozakom? Ondje je udarac bio najjai. Pitam se jesu li tako nesreu objasnili i mojim roditeljima u bolnici. Sudar, suvozako sjedalo, najjai udarac... Je li...? nisam u stanju izgovoriti pitanje do kraja. Gleda me kao da e svakoga trenutka briznuti u pla. Izgleda starije nego ikada prije, tamnijih, tunijih i otealih oiju. Stvarno mi je ao, Sam, tiho govori. to mi pokuava rei? pitam i stiem dlanove u ake tako snano da mi se nokti zabijaju u kou. Hoe rei da je... da je... zastajem jer nisam u stanju izgovoriti reenicu do kraja. Ako je izgovorim, morat u je prihvatiti. Kent izgleda kao da mu svaka izgovorena rije razdire itavu utrobu. Bilo je... bilo je brzo. Bezbolno. Bezbolno? ponavljam drhtavoga glasa. Bezbolno? Odakle zna? Ne moe to nikako znati! U grlu mi je knedla veliine ake. To su ti rekli? Da je bilo bezbolno? Kao da je to neto normalno? Kao da je sve u redu? Hvata me za ruku preko stola: Sam... Ne, viem, odmiem stolac i ustajem. Sva se tresem od bijesa. Ne! Nemoj mi samo govoriti da e sve biti u redu! Nemoj mi govoriti da je nije boljelo jer nema pojma! Nitko nema pojma koliko to boli. Boli... Ne znam govorim li o Elody ili o sebi, ali Kent ustaje i grli me, pa mu jecam u rame. vrsto me privija uza se i u kosu mi apue neto utjeno, a meni prije uranjanja u potpunu tamu koja me polako preuzima na pamet pada neto doista udno da mi glava savreno pristaje uz njegovo rame. Onda mi se u misli vraaju Elody i Juliet, pa oajniki plaem. Ve drugu no zaredom jecam pred Kentom, iako on to, naravno, ne zna. Trebala bih biti sretna to se ne sjea da smo prole noi sjedili na podu u mranoj sobi i da su nam se koljena gotovo dodirivala, ali nisam. Samo sam jo tunija, jo jadnija, jo usamljenija. Gubim se u magli osjeaja, a kada nakon nekog vremena poinjem polako dolaziti k sebi, shvaam da me Kent doslovno dri, a ne samo grli. Noge mi jedva dotiu pod. Usnice su mu prislonjene uz moju kosu i osjeam njegov dah na uhu, pa mi u tom trenutku kroz itavo tijelo prolazi elektrini udar. Zbog toga me obuzima uasan osjeaj krivnje i zbunjena sam kao nikad dosad. No, on me i dalje pridrava objema rukama i drago mi je zbog toga. Postojan je i topao. I dalje si sva ledena, govori, pa mi polae dlan na lice. Dri ga ondje tek djeli sekunde, ali kada ga uklanja, i dalje ga osjeam, kao da me opekao. Odjea ti je mokra. Donje rublje, izvaljujem. Nabire elo. Molim? Donje rublje... ovaj... hlae, majica i donje rublje puni su mi snijega. Sada je to uglavnom voda, ali zbilja je hladna. Previe sam izmodena da bi mi bilo neugodno, a Kent se samo grize za usnicu i kima

-142-

NANA

glavom. Priekaj me ovdje, govori, a zatim glavom pokazuje na alicu. I popij to. Posjeda me na stolac i odlazi. I dalje drhtim, ali ipak sam u stanju podii alicu a da pola sadraja ne razlijem po stolu. Ne razmiljam ni o emu drugome osim o putanji alice od stola do mojih usnica te o okusu okolade, kucanju sata u obliku make koji stoji na zidu te o pahuljicama koje lepraju s druge strane prozora. Kent se vraa nakon samo nekoliko sekundi. U rukama nosi demper, donji dio trenirke i prugaste bokserice. Moje su, govori, a zatim se rumeni. Mislim, nisu moje. Nisam ih jo nosio, ali mama mi ih je kupila... zatim zastaje i ispravlja se. Kupio sam ih u utorak. Etikete su jo privrene uz njih. Kente? prekidam ga. Duboko udie: Da? Oprosti, ali... moe li ne govoriti toliko? pitam i prstom pokazujem prema vlastitoj glavi. Mozak mi je prezbrkan da bih ita shvatila. Oprosti, izdie. Ne znam to bih. Volio bih... volio bih da mogu pomoi i vie. Hvala ti, govorim. Znam da se trudi, pa mu se ak uspijevam i slabano nasmijeiti. Polae odjeu na stol, a uz nju dodaje i veliki, bijeli runik. Nisam znao, ali... Ako ti je i dalje hladno, moe se otuirati, govori i crveni na spomen tua. Odmahujem glavom. Samo elim spavati, govorim i u tom trenutku odjednom se osjeam bolje. Potpuno sam zaboravila! Moram zaspati! im zaspem, ova e se nona mora zavriti. Ipak, pri dnu utrobe titra mi lagana tjeskoba. to ako se ovaj put dan ne vrati na svoj poetak? to ako sam ovaj put probila vremenski mjehuri? Sjetim se Elody i vrua mi okolada naglo navre iz eluca u grlo. Kent vjerojatno zapaa izraz na mojem licu jer se saginje i gleda me u oi. Mogu li ti kako pomoi? Treba li ti to? Odmahujem glavom i nastojim zadrati suze. Bit e sve u redu. Samo sam... u oku, gutam knedlu. Samo bih htjela... da se sve vrati na staro... ako me razumije. Kima glavom i polae ruku na moju. Ne povlaim je. Da mogu ispraviti ono to se dogodilo, ispravio bih, kae. Reenica je banalna, ali zbog naina na koji je izgovara, iskreno i od srca, na oi mi naviru suze. Uzimam runik i odjeu sa stola, pa odlazim u hodnik i u kupaonicu u kojoj smo prije nekoliko sati traili Juliet. Zatvaram vrata za sobom, a zatim shvaam da je prozor i dalje otvoren te da na ploice padaju sitne pahulje snijega. Zatvaram prozor i odmah se osjeam bolje, kao da sam upravo zapoela s postupkom brisanja svega to se dogodilo te veeri. S Elody e sve biti u redu. Na kraju krajeva, ja sam ta koja je trebala sjediti na suvozakom sjedalu. Vjeam runik za ruke koji je Juliet ostavila uz umivaonik i drhturei se skidam. Ipak ne mogu odoljeti tuu, pa odvrem slavinu i putam vruu vodu, najtopliju to mi koa moe izdrati bez opeklina. Snaan mi se mlaz razlijeva tijelom, a s ploica se uzdie vrua para. Ostajem pod tuem toliko dugo da mi se nabire koa. Briem se i oblaim Kentov demper, koji je predivno mekan i mirie po deterdentu i, tko zna zbog ega, svjee pokoenoj travi. Potom skidam etikete s bokserica i navlaim ih. Prevelike

-143-

NANA

su mi, naravno, ali osjeaj iste tkanine na koi veoma mi je ugodan. Jedine druge muke bokserice koje sam ikada vidjela bile su Robove, i te bi obino leale izguvane na podu njegove sobe ili pod krevetom, umrljane neim o emu nikada nisam htjela ni poeti razmiljati. Na kraju oblaim donji dio trenirke, koji mi je predug, pa mi potpuno prekriva stopala. Kent mi je dao i arape goleme i mucaste, pa oblaim i njih. Svu svoju odjeu zamatam u veliku kuglu i ostavljam je uz vrata kupaonice. Vraam se u kuhinju i ondje nalazim Kenta u istome poloaju u kojemu sam ga ostavila. Neto mu bljesne u oima kada me ugleda, ali nisam sasvim sigurna o emu je rije. Kosa ti je mokra, kae tiho, ali govori to kao da je zapravo rekao neto drugo. Sputam pogled i govorim: Ipak sam se otuirala. Nekoliko trenutaka oboje utimo, a onda on govori: Umorna si. Odvest u te kui. Ne, govorim mnogo otrije nego to sam namjeravala i Kent blago poskakuje od mojega tona. Ne, mislim, ne elim sada ii kui, objanjavam neto mirnije. Ali tvoji roditelji... Molim te, kaem. Ako su mi roditelji uli za nesreu, budni su i ekaju me u dnevnom boravku, pa e me im uem u kuu zasuti pitanjima, a zatim poeti priati o odlasku u bolnicu ve sljedee jutro te o posjetu psihijatru koji e mi pomoi da se nosim s gubitkom. Ako pak nisu uli za nesreu, vratit u se u mranu, sasvim tihu kuu. Ni sama ne znam to mi je gore. Imamo sobu za goste, govori Kent. Primjeujem da mu se kosa polako sui. Ne bih u sobu za goste, odmahujem glavom. elim biti u pravoj sobi. U sobi u kojoj netko ivi. Nekoliko me trenutaka samo promatra, a zatim govori: Poi sa mnom. Hvata me za ruku u prolazu, pa se uspinjemo stubama i kroz hodnik na katu prilazimo sobi s naljepnicama na vratima. Trebala sam znati da je njegova. Neko vrijeme prka po vratima esto se zaglavljuju, objanjava pa ih onda napokon otvara. Duboko udiem. Miris je jednak kao i prole veeri, kada sam ovdje bila s Robom, ali sve je drugo potpuno drukije. ak je i tama nekako meka. Priekaj trenutak, govori mi Kent, stie me za ruku i zatim odlazi. Kroz tamu ujem ukanje zavjesa i ve u sljedeem mi trenutku zastaje dah. Pod zastorima se pojavljuju tri golema prozora koji seu od poda do stropa i zauzimaju itav zid. Kent nije upalio svjetlo, ali kao da jest. S golemog se Mjeseca kroz snijeg slijeva velianstvena mjeseina i cijela je soba okupana predivnim, srebrnim svjetlom. Ovo je prekrasno, govorim i napokon izdiem. Tek u tom trenutku postajem svjesna da sam nakratko zadrala dah. Kent se smjeka i govori: Jest, prekrasno je nou. U zoru ba i nije. Poinje ponovno navlaiti zastore. Ne, nemoj ih navlaiti, govorim. Molim te, nemoj. Kentova je soba golema i mirie po istoj onoj mjeavini deterdenta za rublje i svjee pokoene trave koju sam namirisala na njegovu demperu. U tom mi se trenutku to ini najsvjeijim mirisom na svijetu jer me podsjea na otvorene prozore i svjee oprane pokrivae. Prole noi nisam u sobi razabirala nita osim kreveta, ali sada vidim da je obrubljena policama za knjige, da u kutu stoji radni stol s raunalom i jo knjiga te da na zidu vise uokvirene slike s likovima koje ne raspoznajem. U kutu se pak nalazi golema vreasta fotelja i Kent shvaa da zurim u nju.
-144-

NANA

Imam je od sedmog razreda, govori pomalo postieno. I ja sam imala slinu, kaem, ali mu ne priam o razlogu zbog kojeg sam je se rijeila zato to je Lindsay rekla da izgleda kao kvrgava sisa. No, ne mogu sada razmiljati o Lindsay, o Ally, a pogotovo ne mogu razmiljati o Elody. Kent povlai pokrivae s kreveta, a zatim se odmie i okree, ne bi li mi pruio dovoljno prostora da se zavuem pod njih. Lijeem na krevet i pokrivam se dok me svi udovi bole i osjeam se pomalo nesigurno, ali dovoljno sam iscrpljena da sam to u stanju zanemariti. Nad glavom mi je drvena, izrezbarena ploa i vrlo slina pod nogama, pa im lijeem, imam osjeaj da leim na saonicama. Skreem pogled prema prozoru da bih vidjela pahulje, a zatim zatvaram oi i zamiljam da se na sanjkama vozim kroz umu i da sam pola na neko lijepo mjesto slatku, malu, bijelu kuu u daljini, s ijih prozora trepere svijee. Laku no, apue Kent. Do toga je trenutka bio toliko tih da sam ve zaboravila da stoji u sobi. Otvaram oi i pridiem se na lakat. Kente? zovem ga. Da? Moe li samo malo ostati uz mene? Kima glavom i privlai stolac blie krevetu. Nita ne govori. Podie koljena pod bradu i gleda me. Kosa mu je pod svjetlom mjeseine sasvim srebrna. Kente? Da? Misli li da je udno to sam ovdje? pitam i zatvaram oi, da mu ne bih morala gledati lice kada bude odgovarao. Glavni sam urednik kolskog humoristinog asopisa, odgovara. I jednom sam tristo ezdeset pet dana za redom nosio kroksice. Nita mi nije udno. Zaboravila sam ve na tvoju fazu s kroksicama, odvraam. Napokon sam se ugrijala pod pokrivaima i osjeam da me obuzima san, poput plime koja mi zahvaa none prste dok stojim na tropskoj plai. Kente? Da? Zato si tako dobar prema meni? Toliko dugo uti da ve mislim kako mi nee odgovoriti. Zamiljam snijeg kako prekriva itav protekli dan i kako ga brie. Ne usuujem se otvoriti oi jer se previe bojim da u prekinuti tu aroliju. Sjea li se kada mi je u drugom osnovne umro djed? napokon govori. Rasplakao sam se u menzi i Phil Howell nazvao me pederom, pa sam se zbog toga jo jae rasplakao, iako nisam ni znao to znai rije peder. Tiho se smijulji u mraku. Sluam ga zatvorenih oiju. Phila Howella prole su godine uhvatili napola golog na zadnjem sjedalu tatinog BMW-a. Bio je sa Seanom Treborom. Zanimljivo. Uglavnom, kada sam mu rekao da me ostavi na miru, sruio mi je pladanj sa stola i sva se hrana razletjela po menzi. Do dana dananjeg pamtim da je toga dana za ruak bio pire od krumpira i purei hamburger. Ti si nato ustala sa svojeg mjesta, pokupila pire s poda i natrljala ga Philu u facu, a zatim si mu izmrvila hamburger pod majicu. Rekla si mu i: gori si od ovog ruka, smije se. A to je u drugom osnovne bila velika uvreda. Phil je bio toliko iznenaen time

-145-

NANA

to si uinila da je samo ukopan stajao nasred menze, a izgledao je toliko smijeno s krumpirom na glavi da sam prasnuo u smijeh i jo se dugo smijao. Bio je to prvi put da se smijem otkad sam uo da mi je umro djed, govori, nakratko zastaje i dodaje: Sjea li se to sam ti rekao toga dana? Uspomena mi se bistri u mislima, raste poput napuhanog balona s mjesta na kojemu se do tog trenutka skrivala i koje je toliko daleko da sam mislila kako ne postoji. No, sada mi se sve vraa. Ti si moj heroj, oboje govorimo u glas. Nisam ga ula kada se pomaknuo, ali njegov je glas odjednom blii i obje mi ruke dri u svojima. Toga sam se dana zakleo da u i ja biti tvoj heroj, bez obzira koliko dugo morala ekati, ape. Dugo me tako dri za ruke i iako me svako malo obuzima san, srce mi treperi i otresa tamu, vraajui me Kentu. Kada zaspem, izgubit u ga. Zauvijek u izgubiti ovaj trenutak. Kente? zazivam ga, a glas mi dolazi negdje iz dubine, iz magle, kao da mu je potrebno nekoliko sati da se probije od mozga do usta. Da? Obeaj mi da e ostati ovdje sa mnom, govorim. Obeavam, apue. I upravo tada, u tom trenutku, kada vie ne znam jesam li budna, sanjam li ili hodam negdje izmeu, po prostoru u kojemu se sve elje ostvaruju osjeam kako se njegove usnice sputaju na moje. No, prekasno je. Gotovo je. Tonem u san, odlazim, gubim ga i savren trenutak polako iezava, zatvarajui se poput cvijeta koji se sprema za noenje.

-146-

NANA

esto poglavlje
Ovaj put u snu ujem zvuk. Dok padam kroz tamu, iz pozadine odjekuje instrumentalna glazba kakva obino svira u dizalima ili kada vas neka sluba stavi na telefonsko ekanje. Ne znam kako, ali znam da dopire iz ureda pedagoga srednje kole Thomasa Jeffersona. im to uviam, kroz tamu poinju bljeskati arene tokice i kao da mi pred oima prolazi dijaprojekcija svih smijenih plakata s motivacijskim porukama koje pedagoginja, profesorica Gardner, dri na zidovima svojega ureda. U mojem su snu stotinu puta vei, poput kue. Na jednom je Einsteinova slika i rijei: ZBOG GRAVITACIJE NEETE PASTI U NESVIJEST OD LJUBAVI, a na drugome izreka Thomasa Edisona: GENIJ JE JEDAN POSTO NADAHNUA I 99 POSTO ZNOJA. Razmiljam 0 tome da se uhvatim za njih i pitam se hoe li izdrati moju teinu, a onda prolazim pokraj slike make koja visi s grane drveta i poruke: IZDRI JO MALO. Zanimljivo im je spazim, fijukanje u uima prestaje, strah nestaje i odjednom shvaam da uope ne padam. Nisam nikada ni padala. Samo plutam. Zvuk budilice neto je najljepe to sam ula u ivotu. Uspravljam se u krevetu i iz utrobe mi navire radostan smijeh. Najradije bih dotaknula sve oko sebe zidove i prozore svoje sobe, kola na zidu, fotografije na radnom stolu, traperice na podu, udbenik iz biologije, pa ak i svjetlost koja se pomalja kroz prozor. Da je mogu uhvatiti u dlanove i poljubiti, uinila bih to. Oho! Jutros si dobre volje, govori mi mama kada silazim u prizemlje. Izzy za stolom polako i odmjereno grize pecivo s maslacem od kikirikija. Sretno ti Valentinovo, govori tata koji stoji za tednjakom i mami pee jaja za doruak. Najbolji dan u godini, govorim i kradem griz Izzyna peciva. Skvii i udara me po dlanu, pa je ljubim u elo. Ne slini po meni, kae. Vidimo se poslije, Rizi-bizi, pozdravljam je. Ne zovi me Rizi-bizi, plazi mi jezik prekriven maslacem od kikirikija. Pa, kada tako plazi jezik, i ne zasluuje sladak nadimak, smijem se. Hoe li neto za doruak, Sam? pita me mama. Nikada ne dorukujem kod kue, ali mama mi ga svejedno nudi svako jutro, barem onda kada me uspije uhvatiti prije nego to pobjegnem kroz vrata i u tom trenutku shvaam koliko volim te male, svakodnevne rituale. Volim i to to me uvijek pita, volim i to to uvijek odbijem jer me u Lindsaynu autu eka pecivo sa sezamom, volim to to uvijek pri ulasku na kolsko parkiralite sluamo No More Drama, volim pagete s mesom koje mama kuha svake nedjelje, volim kada tata jednom mjeseno preuzme kuhinju pa priprema svoje posebno varivo koje se sastoji tek od graha, keapa i narezanih hrenovaka i koje potajno oboavam. Sve su te sitnice dio jedinstvenoga uzorka koji ini moj ivot, a ono to ga doista razlikuje od drugih ivota male su pogreke u tkanju, jedva primjetni preskoci i tucavice koje nitko drugi ne bi mogao ponoviti na isti nain. Kada se dobro zagledate u njih, ak i najtrivijalnije stvari postaju predivne. Ne, neu nita za doruak, odvraam mami, ali hvala. Prilazim joj i grlim je, a ona tiho podvikuje od iznenaenja. Osim onih rutinskih zagrljaja, koje razmjenjujemo za roendane i blagdane, mislim da je nisam zagrlila ve godinama. Volim te, govorim, a ona me gleda kao da sam upravo objavila kako se ispisujem iz kole i odlazim raditi u cirkus kao akrobatkinja na trapezu. to je sad ovo? glasno uzvikuje tata, isputa tavu u sudoper i brie ruke o kuhinjsku krpu.

-147-

NANA

A mene? Zar ne voli i svojeg starog prdonju od tate? Kolutam oima. Inae mi ide na ivce kada pokuava biti duhovit, ali danas ga ne prozivam zbog toga jer mi danas nita ne moe pokvariti raspoloenje. Bok, tata, govorim dok me grli golemim rukama. Od glave sam do pete obuzeta ljubavlju, pjenuavim osjeajem nalik na mjehurie koji podivljaju kada protresete boicu gaziranog pia. Sve mi izgleda jasno, bistro i kao da sve vidim prvi put: posue u sudoperu, Izzyno pecivo, osmijeh svoje majke. Sve me opija i opet bih najradije sve dotaknula, uvjerila se da doista postoji. Da imam vremena, zbilja bih to i uinila ak bih u ruke uzela i dopola pojeden grejp s kuhinjskog pulta i pomirisala ga, a zatim bih prstima prola kroz Izzynu kosu. No, nemam vremena. Danas je proslava Valentinova u koli, Lindsay je ve pred kuom i moram obaviti neke stvari. Danas u spasiti dva ivota: svoj i ivot Juliet Sykes.

NEKA BUDE SVJETLOST Bip, biiiip! kroz automobilski prozor dovikuje Lindsay dok urim niz zaleeni prilaz, duboko udiui hladan zrak i uivajui u tome kako me probada u prsima. Toliko sam ushiena da se radujem ak i gorkome vonju Lindsayne cigarete te ispunim plinovima iz tenka. Vidi opakog komada! dovikuje Lindsay. Kolko cepa, mala? Ako mora pitati, odvraam dok ulazim kroz suvozaka vrata, preskupa sam za tebe. Smije se i dodaje mi kavu. Sretno Valentinovo. Sretno Valentinovo, uzvraam, pa se kuckamo plastinim alicama. I nju vidim jasnije nego ikada svoju Lindsay, djevojku aneoskog lica i razbaruene, pepeljastoplave kose, djevojku s malo oguljenim crnim lakom na noktima i izlizanom konom torbom u kojoj je pri dnu uvijek sloj duhana i dopola odmotanih vakaih guma. Najvie od svega boji se dosade, uvijek je u pokretu, u akciji, jednom nam je na tulumu u botanikom vrtu rekla: Nas etiri protiv cijelog svijeta, moe, cure? i pijano nas zagrlila, iskreno mislei svaku izgovorenu rije. To je Lindsay okrutna, duhovita, neustraiva, odana i, iznad svega moja. Nagonski se naginjem i ljubim je u obraz. Oho! Lezbijski moment! podvikuje i ramenom brie otisak sjajila. Ili samo vjeba za veeras? Moda oboje, odvraam, pa se dugo i glasno smije. Otpijam gutljaj kave i uivam u vruem okusu. Nema bolje kave u Ridgeviewu. Hvala Bogu na Dunkin Donutsu! Lindsay za volanom brblja o tome koliko rua oekuje i pita se hoe li se Marcy Posner, kao i obino, tijekom petoga sata rasplakati u zahodu zato to ju je Justin Streamer napucao tono na ovaj dan prije tri godine, dovijeka joj zapeativi poloaj negdje na sredini ljestvice popularnosti. Ja pak gledam kroz prozor i promatram kako mi pred oima u sivom vihoru prolijee Ridgeview. Zamiljam drvee koje e propupati za nekoliko mjeseci, cvijee koje e procvjetati i zrak koji e mirisati po proljeu. Nekoliko mjeseci nakon toga cijeli e gradi buknuti od zelenila zbog silnoga e se drvea i travnjaka doimati poput slike na kojoj se jo nije osuila boja. Zamiljam tu sliku kako eka svoj red pod trenutanom povrinom svijeta, poput slajda iz dijaprojekcije koji eka svoj red pod svjetlom projektora.
-148-

NANA

Potom gledam Elody kako u tiklama nabada niz zaleeni travnjak pred svojom kuom, bez jakne i drhturei pod prekrienim rukama. Kada je ugledam tako ivu i ivahnu, olakanje koje me preplavljuje toliko je snano da istoga trenutka prasnem u glasan smijeh. Lindsay me udno gleda i podie obrve. Pa, smrznut e se, objanjavam grohoui. Lindsay vrti kaiprstom uz uho: Luda je ko kupus. Netko je spomenuo kupus? pita Elody dok ulazi na stranje sjedalo. Umirem od gladi. ak bih i kupus pojela. Okreem se i gledam je. Jedva se suzdravam da ne skoim preko naslona i bacim se na nju jer je silno elim dodirnuti, uvjeriti se da je to doista ona, da je ovdje i da je iva. Na neki je nain upravo ona najhrabrija meu nama, iako je istodobno i najosjetljivija i voljela bih da joj to mogu rei. to je? nabire nos, pa shvaam da je ve neko vrijeme netremice promatram. Jesam li se umrljala zubnom pastom? Ne, odgovaram i opet se smijem zbog navale radosti te pomiljam kako je upravo ovo jedan od onih trenutaka u kojemu bih mogla provesti vjenost. Izgleda prelijepo. Lindsay hihoe, gleda Elody u retrovizoru i kae: Ima peciva pod guzicom, ljepotice. Mmmmm, peciva ispod guzice, Elody iz papirne vreice vadi napola zgnjeeno pecivo i napadno zubima odlama ovei zalogaj. Pravi okus Victorije Secret! Okus pagice na tangi, dodajem. Okus guzova, ubacuje se Lindsay. Okus prdea, govori Elody, pa Lindsay pljuje kavu po kontrolnoj ploi, a ja se smijem na sav glas i ne mogu prestati, pa cijelim putem do kole smiljamo nazive okusa za peciva ispod guzice. Moje prijateljice, mislim, moda nisu savrene, moda su uvrnute i sasvim su sigurno okaljane raznim traumama, ali nikada mi nisu bile drae i nikada ih nisam vie voljela. Dok ulazimo na kolsko parkiralite, na sav glas vritim i traim od Lindsay da stane, pa ona gazi po konici, a Elody psuje jer razlijeva kavu po prsima. Koji ti je vrag? pita me Lindsay, polaui dlan na prsa. Nasmrt si me prestraila! Joj, oprosti, govorim, mislila sam da sam vidjela Roba. U daljini vidim kako Sarah Grundel u Chevroletu skree prema maturantskom parkingu petnaest sekundi prije nas. Parkiralino mjesto doista je sitnica, potpuno banalna stvar, ali danas ne elim nita prepustiti sluaju, sve elim uiniti kako treba, kao u onoj igri koju smo igrali kao djeca, kada ne bismo smjeli stati ni na jednu pukotinu u ploniku jer bi to znailo da e nam umrijeti mama. ak i oni koji nisu vjerovali u to svim su se silama trudili da ne naine pogrean korak. Oprosti, ponavljam, zabunila sam se. Lindsay preokree oima i ponovno nogom pritie papuicu gasa. Samo mi nemoj rei da si potpuno poludjela. Pusti je, sa stranjeg se sjedala naginje Elody i tapa me po ramenu, samo je uzrujana zbog onoga to joj se sprema veeras. Grizem se za usnicu da ne bih zahihotala. Da Lindsay i Elody znaju to mi se stvarno mota po glavi, strpale bi me u ludnicu. Cijelo jutro, kad god sklopim oi, zamiljam dodir Kentovih usnica na svojima lak dodir, poput treperenja leptirovih krila. Prisjeam se i srebrne aure koju mu je Mjesec stvorio oko glave i vrstoga stiska kojim me drao u zagrljaju. Naslanjam elo na prozor i gledam odraz vlastitog osmijeha, koji postaje sve iri i blistaviji dok Lindsay vozi uz
-149-

NANA

maturantsko parkiralite i psuje zbog toga jer joj je Sarah Grundel otela zadnje mjesto. Ne idem za Elody i Lindsay prema glavnoj zgradi, nego mrmljam neto o tome da me boli glava, pa se odvajam od njih i grabim prema zgradi A, u kojoj se nalazi ordinacija kolske medicinske sestre. Ondje su, naime, pohranjeni svi valogrami, a ja elim srediti neke stvari s ruama. Laganje moda nije pri vrhu popisa dobrih djela, posebice ako laete najboljim prijateljicama, ali inim to zbog vrlo, vrlo plemenitog cilja. Ordinacija kolske medicinske sestre duga je i uska, a obino uz njezin zid stoji red poljskih kreveta. No, posebno zbog dananje proslave Valentinova kreveti su uklonjeni i na njihovo su mjesto postavljeni rasklopni stolovi. Teki zastori koji inae zamrauju prostoriju odmaknuti su od prozora, pa sve blista jer se svjetlost odbija od metalnih stalaka na zidu do bijelih zidova i prelijeva se po ruama. Rue su posvuda gotovo ispadaju iz velikih vaza u kojima stoje, a nekoliko ih doista lei na podu, zgnjeenih latica. Da ne znam zato su ondje, pomislila bih da je netko detonirao bombu iji su aktivni sastojak rue. Profesorice Devane, koja obino nadgleda proslavu Valentinova u koli, trenutano nema, ali tri djevojke odjevene u Kupide stoje nad jednom velikom vazom i hihou. Kada me spaze, poskakuju i odmiu unatrag jer su oito itale poruke iz valograma. udne su te poruke, kada malo bolje razmislim o njima majuni komadii papira sa po nekoliko rijei, od kojih su neke iskreni, a neke neiskreni komplimenti, neke su satkane od prekrenih obeanja, a neke prenose tek nejasno izraene elje. Nikada iz njih nije mogue iitati itavu priu, najee ak ni pola prave prie. Cijela je soba ispunjena rijeima koje su samo dio, a ne potpuna istina i trepere s rainih stabljika poput slomljenih leptirovih krila. Nijedna mi se djevojka ne obraa dok hodam uz velike vaze, traei onu u kojoj su rue za osobe ije prezime poinje slovom S. Vjerojatno im jo nitko nikada nije ovako upao u sobu s ruama, pogotovo ne netko iz maturantskog razreda. Napokon pronalazim vazu sa slovom S. U njoj je pet ili est rua za Tamaru Stugen, jo est za Andrewa Svorka i tri za Burta Swortneyja. Uz njih osamljena stoji rua za Juliet Sykes, s porukom njeno obavijenom oko stabljike, MODA SLJEDEE GODINE, ALI VJEROJATNO NE. Moda sljedei put, ali vjerojatno ne. Oprosti... treba li neto? prilazi mi jedna djevojka iz skupine Kupida. Kri ruke i izgleda prestravljeno. Julietina je rua tek pupoljak, njeno proaran ruiastom bojom. Jo nije ni procvala. Trebam rue, odgovaram. Mnogo rua.

ISPRAVCI I PRILAGODBE Iz sobe s ruama izlazim sretna i prepuna energije, kao da sam upravo popila tri jake kave. Julietinu sam ruu zamijenila golemim buketom koji sam platila etrdeset dolara, a uz to sam dodala i poruku, u koju sam velikim tiskanim slovima upisala: TVOJ TAJNI OBOAVATELJ. Najradije bih se nekako uuljala na sat na kojemu e joj ga uruiti i sigurna sam da e joj popraviti dan. Sigurna sam, zapravo, da e taj buket sprijeiti mnoge uase koji se spremaju. Juliet e dobiti vie rua od Lindsay Edgecombe, pa zamiljam Lindsayn izraz lica kada shvati da joj je Juliet Sykes otela titulu osobe s najvie valograma i rokem od smijeha usred sata amerike povijesti za napredne. Svi se okreu i zure u mene, ali ba me briga. Ovako se vjerojatno osjeaju ljudi koji se drogiraju nekim kvalitetnim drogama sve gledaju iz druge, nove perspektive i sve im izgleda kao da je osvijetljeno iznutra. Moja je prednost u tome to nisam na drogama, pa sutradan nee biti mamurluka ni osjeaja krivnje. Ni zatvorskih kazni.

-150-

NANA

Kada nam profesor Tierney daje nenajavljeni test iz kemije, . itavih dvadeset minuta crtam srca i balonie oko pitanja, a kada dolazi pokupiti papir, smijeim mu se tako blistavo da se neugodno trza, kao da nije naviknut na sretne ljude. Tijekom odmora izmeu satova po hodnicima traim Kenta, iako ni sama ne znam to u mu rei kada ga naem. Nita mu ni ne mogu kazati jer ne zna da smo zadnje dvije noi proveli zajedno i da smo oba puta stajali toliko blizu jedno drugome da bismo se, da je netko tek uzdahnuo, poljubili. Ne mogu mu rei ni da mislim da se prole noi jesmo poljubili, ali ipak mu se silno elim pribliiti. Potreba je snana, gotovo opipljiva, udim za tim da ga promatram dok zabacuje kosu, povlai neobine karirane tenisice po podu i dok zavlai dlanove u preduge rukave koulje. Srce mi poskakuje svaki put kada pomislim da sam ga upravo zapazila u hodniku, ali svaki se put ispostavlja da to nije on i svaki put me negdje u utrobi zapee alac razoaranja. Znam, meutim, da u ga vidjeti na satu matematike, pa prije njegova poetka odlazim u zahod i ondje se nekoliko minuta ureujem pred zrcalom. Pravim se da ne ujem brbljanje uenica drugih razreda i nastojim ne misliti na to da u se za manje od pet minuta ponovno nai licem u lice s profesorom Daimlerom. Trbuh mi cijelo jutro titra kao pri vonji vlakom smrti djelomino zato to jedva ekam da Juliet dobije buket, djelomino zato to se nadam da u vidjeti Kenta, a djelomino zbog razoaranja svaki put kada ustanovim da ga ipak nisam vidjela u hodniku. Nisam sigurna, meutim, hoe li mi eludac izdrati etrdeset pet minuta Daimlerova namigivanja, podsmjehivanja i smijuljenja pred razredom. Svim se silama trudim otresti uspomene na njegov teak i vlaan jezik u svojim ustima. Koja drolja, za leima mi iz jednog odjeljka izlazi mlaa uenica i odmahuje glavom. U jednom paranoinom trenutku pomiljam da govori o meni jer mi je proitala misli, ali onda joj prijateljice poinju hihotati i jedna govori: Fakat. ujem da se ve poevila s trojicom iz koarkake momadi, pa shvaam da govore o Anni Cartullo. Vrata odjeljka iz kojega je izila djevojka i dalje su otvorena, pa na njima jasno vidim Lindsaynu krabariju: AC=JD. Ispod jo pie i: Vrati se u kupleraj, kurvo. Ne biste trebale vjerovati glasinama, govorim bez razmiljanja, pa sve tri djevojke istoga trenutka prestaju priati i okreu se prema meni, razrogaenih oiju. Ozbiljno vam govorim, kaem neto hrabrije, shvativi da me pozorno sluaju. Znate li kako poinje veina takvih glasina? Odmahuju glavom. Stoje toliko blizu jedna drugoj da u jednom trenutku pomiljam da e im se lubanje sudariti poput biljarskih kugla. Tako to je nekome dosadno, pa odlui neto izmisliti. U tom se trenutku oglaava zvono i one brzo izlaze iz zahoda kao da su upravo putene s nastave, a ja stojim pred zrcalom i pokuavam pokrenuti noge prema hodniku, zatim niza stube, pa udesno do kabineta za matematiku, ali ne uspijevam. Nepomino zurim u natpis na vratima odjeljka, AC=JD. Prilino sam sigurna da je Lindsay to napisala iz istoga hira, da je ta etiri glupa, besmislena slova napisala isprobavajui novi flomaster i pomiljam kako bi mi bilo drae da doista mrzi Annu jer je time to je napisala ipak na nekoga utjecala. Zaboravljajui na sat matematike, namaem papirnati runik u vodu i poinjem trljati natpis. Ne da se izbrisati, ali sada, kad sam poela, ne mogu se zaustaviti. Otvaram ormari pod umivaonikom i ondje pronalazim sasuenu spuvicu i bocu sredstva za ienje. Moram jednom rukom pridrati vrata i svom se snagom nasloniti na njih te otro trljati spuvicom, ali nakon nekog vremena natpis ipak blijedi, pa zatim nestaje. Toliko sam sretna da nakon tih, prvih vrata, ribam natpis i s ostalih, iako me boli ruka i znojim se te u sebi psujem Lindsay zbog hirovitosti i zbog toga jer je po zahodu pisala vodootpornim flomasterom.
-151-

NANA

Kada uspijevam izbrisati natpis i sa zadnjih vrata, okreem ih prema zrcalu i gledam njihov odraz. Cista su, crna i bez ikakvih posebnih obiljeja, kakva bi vrata na zahodu i trebala biti. Obuzima me silna srea, pa pleem pred zrcalom, petama udarajui po ploicama na podu. Osjeam se kao da sam otputovala u prolost i ispravila neku davnu nepravdu. Ve se dugo nisam osjeala tako ivom i tako sposobnom. istei vrata potpuno sam, meutim, razmazala minku s lica. Mali mi se potoii znoja slijevaju niz elo i nos, pa se umivam hladnom vodom i ustro briem papirnatim runikom, potom ponovno nanosei sve od maskare pa do rumenila nijanse ruinih pupoljaka. Srce mi u prsima poskakuje od uzbuenja. Nakon ovoga sata slijedi stanka za ruak, a stanka za ruak danas mi je posebno vana. Daj, prestani s time, Elody se naginje preko stola i postavlja mi ruku preko prstiju kojima ve neko vrijeme lupkam po stolu. Uasno mi ide na ivce. Nisi valjda postala reksi, Lindsay pokazuje na sendvi koji sam jedva okusila. Reksi je Lindsayn naziv za anoreksiare, premda meni zvui kao ime za psa. Tako ti i treba kada si uzela to udnovato meso, govori Ally i gri lice u grimasu gaenja nad mojim sendviem s peenjem, koji sam naruila iako je granino prihvatljiv po standardima popularnih maturanata, pribrajajui to sve duem popisu stvari koje su mi prestale biti vane jer sam umrla i ve esti put proivljavam isti dan. Na moje veliko iznenaenje, Lindsay me brani. Kao da ovo to mi jedemo nije udnovato meso, kae. Puretina ima okus po gumenim donovima. Da, ogavna je, slae se Elody. Oduvijek mrzim puretinu iz menze, priznaje i Ally, pa se sve tri poinjemo smijati. Zbog smijanja se osjeam neto bolje i vor u ramenima mi poputa, ali ponovno poinjem bubnjati prstima po stolu, sasvim nesvjesno. Ogledavam se po menzi, malo traei Kenta koji se nikako ne pojavljuje, kao da je odjednom prestao jesti a malo Juliet. Zasad nema ni njega ni nje. ... dali Juliet? Toliko sam utonula u razmiljanje o Juliet da kada zaujem njezino ime, prvo mislim da tek umiljam, a zatim jo gore da sam ga nesvjesno izgovorila. No, onda shvaam da Lindsay gleda Ally s udnim smijekom na usnicama, pa shvaam da ju je upravo upitala je li Juliet dobila nau ruu na biologiji. Potpuno sam zaboravila da Ally i Juliet zajedno idu na biologiju, ali sada, kada me podsjeaju na to, ostajem bez daha i vrti mi se u glavi. Oekujem da e Ally rei neto poput: Isuse, cure, neete vjerovati kad vani kaem! Dobila je golem buket rua i, to je jo nevjerojatnije, ak se i nasmijeila. Ally polae dlan na usta i razrogaenih oiju govori: Isuse, cure, potpuno sam vam zaboravila ispriati da... U tom mi se trenutku na oi sputaju dlanovi i to me toliko iznenauje da tiho podvikujem. Ruke koje mi prekrivaju oi miriu po masti i, naravno, aju od limuna. Rob. Ally, Elody i Lindsay umiru od smijeha dok mi uklanja dlanove s oiju, a i on se smijei, iako mu u pogledu zapaam napetost po kojoj uviam da nije ba najbolje raspoloen. Izbjegava li ti to mene? pita i natee mi naramenicu na majici kao da smo u vrtiu. Pa, ne, odvraam ljubazno. Zato pita? Glavom pokazuje prema ureaju za gazirana pia. Stojim ondje ve gotovo petnaest minuta, govori napola priguenim glasom, oito nezadovoljan to o tome sa mnom mora razgovarati pred curama. Nisi me ni pogledala, a kamoli dola do mene.
-152-

NANA

Najradije bih mu rekla da je i on mene putao da ga ekam, i to mnogo dulje, ali znam da ne bi shvatio. Osim toga, dok ga promatram kako se mekolji s noge na nogu, shvaam da nije tako lo kako sam mislila. Da, naravno, sebian je, nije osobito pametan, previe pije, stalno oijuka s drugim djevojkama, grudnjaci su mu via matematika, a o onome to dolazi nakon grudnjaka bolje da i ne govorim no jednoga e dana odrasti i bit e dobar suprug nekoj drugoj djevojci. Ne ignoriram te, Robe, samo... uzdiem i pokuavam dobiti na vremenu. Nikada jo ni sa kim nisam prekinula, pa mi sada kroz glavu prolaze samo izlizane fraze kao to su: nije problem u tebi, nego u meni (premda jest problem u njemu, i meni kada sam s njim), ostanimo prijatelji (to nikada nismo ni bili) i slino. Govorim, meutim: Stvari meu nama nisu... kilji prema meni kao da govorim stranim jezikom. Jesi li dobila moju ruu? pita. Na petom satu. Jesi li proitala poruku? Govori to kao da me poruka trebala udobrovoljiti. Zapravo nisam, odgovaram, nastojei ne pokazati da mi ide na ivce. Markirala sam s petog sata. Gospoice Kingston, Elody s druge strane stola polae ruku na prsa i pretvara se da je okirana. Vrlo sam razoarana vaim ponaanjem! Zatim zahihoe. Dobacujem joj pogled, pa se okreem Robu: Ali nije u tome stvar. Stvar je u tome to... Ni ja nisam dobio ruu od tebe, prekida me i vidim da vrlo polako shvaa da neto nije u redu. Svaki put kada razmilja, praktiki vidim kako mu mozak prebacuje iz nie u viu brzinu. Kada sam ujutro otila u sobu s ruama, u njoj sam, osim kupnje buketa za Juliet, nainila jo jednu promjenu. Zastala sam uz vazu sa slovom C i paljivo probrala rue namijenjene Robu, preskaui onu koju mu je poslala biva cura, Gabby Haynes, uz poruku: Kada emo se druiti kako si mi obeao, macane?, ali i uklanjajui onu koju sam mu poslala ja, zajedno s porukom nad kojom sam mozgala satima. Lindsay ga lupa po ruci, i dalje mislei da je sve to se dogaa samo ala. Strpi se malo, Robe, govori mu, ve e dobiti ruu. Da se strpim? prezrivo frke Rob. Kria ruke na prsima i zuri u mene. Znai, nema rue, napokon govori. U emu je problem? Zaboravila si? Zbog neega u njegovu glasu cure napokon shvaaju to se zbiva, pa za stolom naglo zavlada tiina. Samo zure u mene, pa u Roba, pa opet u mene. Revidiram svoju misao od maloprije. Rob e jednoga dana biti dobar mu, ali ne bilo kome, nego napirlitanoj plavui s D koaricama koja se preesto kvarca i ne smeta joj da je mukarac tretira poput mesa u marinadi. Nisam zaboravila... zapoinjem, ali odmah me prekida. Glas mu je miran i vrlo tih, ali ne moe skriti ljutnju, hladnu i prodornu ljutnju koja kipi ispod povrine. Prvo radi golemu dramu oko valograma, a onda se ne dri svojega dijela dogovora. Tipino. eludac mi divlja kao da pokuava probaviti itavu kravu, ali podiem bradu i gledam ga ravno u oi. Tipino? pitam. to bi ti to trebalo znaiti? Zna ti dobro to to znai, odvraa i prelazi rukom preko lica, koje mu potom odjednom poprima zao izraz, kao u trikovima koje je znao izvoditi moj otac, kada bi nakon poteza dlanom preko lica nadolje postao tuan, a nakon poteza prema gore veseo. Nisi ba nikad bila prvakinja u odravanju obeanja. Pazite! Ide psiho! podvikuje Lindsay, vjerojatno se nadajui da e tako razbiti napetost. Na neki nain i uspijeva. Ustajem tako brzo da prevrem stolac, Rob me prezrivo odmjerava,
-153-

NANA

a zatim cipelom lupa po stolcu ne prejako, ali ipak dovoljno glasno a zatim govori: Javi mi se poslije. Odlazi, ali ne gledam za njim. Gledam Juliet koja pluta i luta po menzi kao da je ve umrla, pa po koli leluja tek njezina nepotpuna, prozirna sjena. U rukama ne nosi nijednu ruu, samo, kao i uvijek, smeu papirnatu vreicu. Toliko sam razoarana da to gotovo mogu okusiti. Grlo mi se stee. ... a onda je ula jedna cura odjevena kao Kupid i isporuila, kunem se, barem trideset rua za Juliet. Brzo se okreem prema stolu. to si rekla? Ally se kratko mrti zbog mojega tona, a zatim ponavlja: Dobila je golem buket rua na biologiji. Nikada nisam vidjela da je netko dobio toliko rua. Hihoe i dodaje: Moda psiho ima oboavatelja. Ne razumijem to se dogodilo s naom ruom, duri .se Lindsay. Posebno sam im napomenula da joj je dostave na treem satu. A to je uinila? prekidam je pitanjem. Ally, Elody i Lindsay zbunjeno me gledaju. to je uinila s ime? pita me Ally. Pa, s ruama. Zar ih je... zar ih je bacila? to te briga!? nabire nos Lindsay. Ma, samo... mislim, nije me briga, ali... sve me ispitivaki odmjeravaju, Elody ak rastvorenih usta u kojima vidim malo provakanih krumpiria. Drago mi je to je dobila rue, napokon govorim. To to joj je netko poslao buket... mislim da je to lijepo. Vjerojatno si ih je sama poslala, govori Elody i opet hihoe. Gubim strpljenje. Zato? Zato to misli? Elody se u stolcu obrambeno naginje unatrag. Pa, samo sam mislila... To je ipak Juliet! Da, naravno, odvraam. To je ipak Juliet. Nikoga nije briga za nju. Nitko uope ne obraa pozornost na nju. Naginjem se prema njoj, objema rukama pritiui stol dok mi u glavi bubnjaju ljutnja i razoaranje. Zato to mora biti tako? pitam otro. Koja je svrha toga? Ally se mrti. Jesi li uzrujana zbog onoga s Robom? Da, ba razmiljam o tome, Lindsay kria ruke na prsima. to je to bilo? to se zbiva s vama? Nema ovo veze s Robom, jedva cijedim kroz stisnute zube. Samo sam se alila, Sam, uskae Elody. Pa, i ti si juer rekla da se boji da e te Juliet ujesti ako joj se previe priblii. Rekla si i da bi te mogla zaraziti bjesnoom. U tom se trenutku lomim, ba tada, dok me Elody podsjea to sam rekla juer. Juer. Prije est dana. U sasvim drugom ivotu. Kako je to mogue, pitam se. Kako je mogue da sam se toliko promijenila, a ne uspijevam promijeniti ba nita drugo? To mi je u svemu moda i najgore, taj osjeaj potpunog beznaa, a i to pitanje koje sam postavila Elody koja je svrha svega ovoga? Ako sam mrtva, ako ne mogu nita promijeniti i nita popraviti koja je svrha? Sam je u pravu, govori Lindsay, namigujui mi i oito nita ne shvaajui. Ipak je Valentinovo, zar ne? Vrijeme ljubavi i opratanja, a to vrijedi i za psihopate. Zatim podie ruu u zrak, kao da je aa ampanjca i sveano izjavljuje: Za Juliet! Ally i Elody takoer podiu svoje rue i hihoui ponavljaju: Za Juliet!
-154-

NANA

Sam? Lindsay podie obrve. Hoe li i ti s nama nazdraviti ? Okreem se i odlazim prema vratima koja iz menze vode prema parkiralitu. Lindsay mi neto dovikuje, a Ally govori: Nije bacila rue. Svejedno odlazim, prolazei pokraj stolova pretrpanih hranom, torbama i ruama, uz koje se svi smiju i priaju, potpuno nesvjesni bilo ega drugog oko sebe. Kroz utrobu me probada neugodan osjeaj nalik na aljenje. Svi mi izgledaju tako blesavo, sretno, normalno. Svi gube vrijeme jer ga imaju napretek. Troe minute, sate i dane na tko je s kim i jesi li ula da... S obzora se uzdie gomila crnih oblaka, a ja se ogledavam po parkiralitu, traei Juliet i poskakujui na mjestu ne bih li se ugrijala. Iz jednog auta na maturantskom parkiralitu zauje se glasna muzika, pa ubrzo opaam srebrni Taurus Kriste Murphy kako juri prema izlazu. Nita se drugo ne dogaa. Juliet se negdje stopila s asfaltnim krajolikom. Duboko udiem i izdiem oblak pare, uivajui u otrome ubodu hladnoga zraka. Gotovo mi je drago to nisam pronala Juliet jer ne znam tono to bih joj rekla. Osim toga, nije bacila rue, a to je dobar znak. Jo nekoliko sekundi stojim na parkiralitu, skakuem i mislim: veeras u se napokon osloboditi ovog beskrajnog dana. Razmiljam o svemu to jo planiram uiniti u ivotu: vodit u Izzy na Gusite sve dok me u mojim godinama ne poalje kvragu, vie u se nasamo druiti s Elody, odvest u se u New York i s Lindsay otii na utakmicu Yankeesa, gdje u se do sita najesti hot-dogova i zvidati za svim igraima. Poljubit u Kenta. Doista u ga poljubiti, polako i dugo, negdje na otvorenom, moda na snijegu. Na trepavicama e mu svjetlucati pahuljice, s lica e mi odmaknuti kosu i poloiti mi svoju predivno toplu ruku na vrat. Bok, Sam, iz razmiljanja me prene Kentov glas. Okreem se i spotiem o vlastito stopalo. Ba kao i maloas s Juliet, toliko sam se izgubila u matanju o njemu da mi se stvaran lik ini poput sna ili privienja. Odjenuo je stari sako od samta sa zakrpama na laktu, pa izgleda kao blago poremeen, ali sladak sveuilini profesor. Samt mi izgleda meko i podatno, pa umalo pruam ruku i dodirujem ga. Zabio je ruke u depove i podignuo ramena gotovo do uiju kao da se tako nastoji ugrijati. Danas nisi bila na matematici? pita. Ovaaaaj... ne, odvraam. Cijeli ga dan traim po hodnicima, a sada ne znam to bih mu rekla. teta, smjeka mi se i poskakuje na mjestu, propustila si dostavu rua. Prebacuje torbu prema naprijed i otkopava je, iz nje izvlaei ruu boje vrhnja s ruiastim rubovima i karticom zavezanom oko stabljike. Veinu su vratili natrag, ali htio sam ti ovu uruiti osobno. Malo je izguvana, oprosti. Nema veze, kaem. Predivna je. Grize rub usnice nikada nisam vidjela nita draesnije i mislim da je malo nervozan. Oima mi prelazi preko lica, pa skree pogled u stranu, a zatim me ponovno gleda. Kad nam se oi susretnu, ini mi se kao da smo sami na svijetu i kao da stojimo usred zelene livade. Nisi ba mnogo propustila na matematici, govori i ve znam da e se upustiti u jednu od svojih brbljavih epizoda. Mislim, proli smo neke stvari iz zadae koju nam je zadao u srijedu jer su se neki ljudi uspaniarili zbog testa koji je najavio za ponedjeljak, ali zbog neprestanog ukanja oko rua i Valentinova Daimler nije htio... Kente? mirka i prekida reenicu. Da? Jesi li mi ti ovo poslao? podiem ruu. Mislim, je li rua od tebe?
-155-

NANA

Njegov je osmijeh poput suneve zrake. To ti neu otkriti, namiguje mi. Nesvjesno sam mu se pribliila za nekoliko koraka, pa osjeam toplinu koja mu isijava iz tijela. Pitam se to bi uinio da ga privijem k sebi i prislonim svoje usnice uz njegove kao to je on to uinio sino ili kao to mislim nadam se da je uinio. Ve i zbog same pomisli u trbuhu mi zatrepere leptirii, pa je otresam, zbunjena, nemirna i nesigurna. U tom mi trenutku pada na pamet ono to nam je Ally rekla prvoga dana onoga dana kada je sve ovo poelo da ako u Tajlandu poleti jato leptira, to moe izazvati oluju nad New Yorkom. To mi u mislima pokree pravu bujicu: mislim na sve one tisue, na sve one milijarde pogrenih i pravih koraka koje sam morala napraviti da bih stigla ovamo, pred Kenta i da bih pred njim na parkiralitu drala ruu boje vrhnja s ruiastim rubovima. ivot je udo, mislim. Pravo pravcato udo. Hvala ti, govorim, a zatim brzo dodajem: Mislim, hvala ti to si mi donio ruu. Saginje glavu. Vidim da je zadovoljan, ali malo mu je i neugodno. Nema problema, govori. ujem da je veeras kod tebe tulum, kaem i najradije bih se udarila po elu zbog tako bezveznog nastavka razgovora. Dok sam razmiljala o susretu s njime, stvari su ile mnogo lake: svaki bi se put sagnuo prema meni i usnicama dotaknuo moje, ba kao sino. Oajniki sve elim popraviti, oajniki povratiti taj sinonji trenutak i taj sinonji osjeaj, ali bojim se da bih ga bilo ime to uinim mogla upropastiti. Obuzima me osjeaj tuge zbog onoga to sam izgubila. Negdje u beskrajnom vrtlogu vjenosti taj je kratak trenutak u kojem nam se usnice dotiu netragom nestao. Da, sav se ozario zbog spomena tuluma. Roditelji mi odlaze na put, pa zato. Dolazi? Apsolutno, gotovo uzvikujem i vidim da ga to zbunjuje. Mislim, nastavljam neto normalnijim tonom, svi idu, pa i ja. Nadajmo se, polako i toplo govori Kent i njegov me glas podsjea na sladak sirup. Najradije bih zatvorila oi i samo ga sluala. Nabavio sam dvije bave piva, dodaje i u zraku vrti prst, kao da eli rei: jupiiii! Dola bih i da ih nisi nabavio, odvraam, pa bih se opet najradije udarila u elo. to mi je sad to trebalo znaiti? Kent je, meutim, oito shvatio jer crveni i govori: Hvala ti. Nadao sam se da e doi. Mislim, znao sam da e doi jer i inae uvijek dolazi na tulume, ali nisam znao ide li moda na neki drugi tulum ili moda s prijateljicama ima druge planove ovaj petak... Kente? Opet zastaje. Opet je presladak. Da? Oblizujem usnice jer ne znam kako bih rekla ono to mu elim kazati. Ovaj... htjela bih ti neto rei. Draesno nabire elo zato sve to nisam i prije primijetila? Nimalo mi ne olakava. Duboko uzdiem: Zvuat e ti sumanuto, ali... Da? naginje se jo blie i sada su nam usnice toliko blizu da osjeam miris peperminta koji vae, pa mi se mozak pretvara u areni vrtuljak. Ovaj, ja... hm... Sam!
-156-

NANA

I Kent i ja nagonski se odmiemo kada zaujemo Lindsayn glas. Stoji na vratima menze, sa svojom i mojom torbom prebaenima preko ramena i gotovo sam joj zahvalna to nas je prekinula jer sam mu se upravo spremala priznati da sam umrla. I da se moda zaljubljujem u njega. Lindsay se gega prema nama, napadno pokretima istiui koliko joj je teko nositi dvije torbe i pita me: Idemo li onda? Molim? Dobacuje kratak pogled u Kentovu smjeru, ali inae niime ne odaje da ga je primijetila. Staje pred njega kao da ga nema ili kao da ne eli gubiti vrijeme na njega, a kada Kent okree glavu i pravi se da to ne primjeuje, obuzima me oaj i munina. Najradije bih mu nekako poruila da nisam ista kao i Lindsay i da ne mislim da je vrijeme provedeno s njim baeno uzalud. Dapae, moje je vrijeme manje vrijedno od njega. Idemo li u TCBY ili ne? pita me Lindsay, pa zatim polae ruku na trbuh i krivi usta u patniku grimasu. Oni su mi krumpirii tako teko sjeli na eludac da mi jedino moe pomoi poslastica prepuna umjetnih aditiva. Kent mi kratko kima glavom i odmie bez ikakvog drugog pozdrava, kao da to prije eli nestati. Obilazim Lindsay i viem: Bok, Kente! Vidimo se veeras! Brzo se okree, oito iznenaen i blistavo se smijei. Vidimo se, Sam, govori i kaiprstom dotie elo, oponaajui salutiranje kakvim su se sluili junaci starih, crno-bijelih filmova. Zatim odmie prema glavnoj zgradi. Lindsay ga nekoliko trenutaka promatra, a zatim se okree prema meni i suava kapke na oima. to je to bilo? Je li te Kent uspio toliko izmuiti da si na kraju pokleknula? Moda, odvraam jer me doista nije briga to e Lindsay misliti o tome. Opijena sam Kentovim osmijehom i njegovom blizinom, osjeam se kao da lebdim i kao da mi nitko nita ne moe. Lindsay jo neko vrijeme zuri u mene, a zatim samo slijee ramenima i govori: Nema veeg izraza ljubavi od bacanja cigle kroz prozor, pa me hvata pod ruku i pita: Jogurt? I to je, uza sve njezine mane i nedostatke, razlog zbog kojeg volim Lindsay Edgecombe.

KORIJEN I PUPOLJAK O, zaboga, Sam, nestrpljivo govori Lindsay i pohlepno gleda Kentovu kuu, kao da je izgraena od okolade. Dobro izgleda. Nestrpljiva je zato to ve pedeseti put provjeravam minku u ogledalcu na sjenilu. Upravo sam nanijela jo jedan sloj sjajila na usnice i izvukla jednu grudicu maskare iz oka, a u sebi stalno vjebam govor koji sam pripremila. Sluaj, Kente, moda e ti ovo zvuati kao ludost, ali htjela sam te pitati bi li htio koji put izai sa mnom... Ne shvaam, sa stranjeg se sjedala naginje Ally. Ako se veeras nee poeviti s Robom, oko ega radi toliku dramu? Ne radim dramu, odvraam joj i jo se malo gledam u zrcalu. Unato tome to sam nanijela blago toniranu kremu i rumenilo, i dalje sam blijeda poput vampira.

-157-

NANA

O, i te kako radi dramu, govore sve tri istodobno, pa se poinju smijati. Sigurno ne eli malo potegnuti?, Ally me sa stranjeg sjedala lupka po ramenu bocom votke. Odmahujem glavom: Ne bih, hvala. Previe sam ivana za alkohol, a i ovo je prvi dan ostatka mojeg ivota, novi poetak. Od danas pa nadalje sve u raditi onako kako treba. Postat u drugaija, bolja osoba, postat u osoba kakve e se ljudi sjeati po dobrome, a ne se samo prisjeati da sam neko postojala. Stalno si to ponavljam, rijei mi se mislima vrte poput mantre i to mi daje snagu, neto vrsto na to se mogu osloniti. Moja mi mantra pomae i u suzbijanju dubokog nemira i osjeaja da sam neto zaboravila. Osjeaja da neto nije na svojem mjestu. Lindsay mi prebacuje ruku preko ramena i ljubi me u obraz. Iz usta joj isparava votka i svje miris bombona Tic Tac. Znai, imamo deurnog vozaa veeras, govori. Ba smo odgovorne i ozbiljne. Eh, ba si ti ozbiljna i odgovorna, dobacuje joj Elody. Trebali bi te pokazivati kao upozorenje djeurliji. O, ba si se ti nala moralizirati, Droljanovika, okree se Lindsay i bocka Elody tubom sjajila za usnice, a Elody joj ga oduzima, pobjedniki podvikuje i mae usnice. Smrzavam se, govori Ally. Hajdemo unutra, molim vas. Milostiva? gleda me Lindsay i toboe se ponizno klanja. U redu. Idemo, govorim, iako u glavi i dalje ponavljam reenice pripremljenog govora. Mogli bismo u kino, na veeru ili neto drugo... Prolo je ve dosta vremena otkad smo zadnji put malo dulje razgovarali... Na tulumu je gotovo neizdrivo glasno, cijela se kua pretvo rila u zagluan urlik. Moda zbog toga jer sam trijezna, ali sve mi izgleda kao apsurdna guva u kojoj se svi mue i znoje i iako mi se to ve dugo nije dogodilo, pri ulasku u kuu obuzima me osjeaj stida i neugodan dojam da svi zure u mene. Nastojim ne razmiljati o tome. Usredotoujem se na ono zbog ega sam dola na Kenta. Totalno ludilo, govori Lindsay i rukom u zraku pokazuje gomilu koja se jedva pomie po prostoriji, kao da su ljudi u njoj meusobno vezani nevidljivim uetom. Nekako se uspijevamo progurati na kat, a u prolazu primjeujem da su oi gotovo svih gostiju staklaste, kao na lutkama, vjerojatno zbog alkohola i nekih drugih opijata. Izgledaju mi pomalo jezivo. Ve godinama s veinom dijelim kolske klupe, ali sada mi izgledaju drugaije, nepoznato, poput piranja koje se spremaju prodrijeti rtvu ili kao da su svi poskidali maske i sada ih vidim tono onakvima kakvi doista jesu grublji, nepoznati, drugaiji. Prisjeam se i sna koji sam sanjala prije nekoliko dana i u kojemu sam se gurala kroz tulum na kojemu su mi svi izgledali poznato, ali pomalo izoblieno, pa odjednom shvaam da moda nisu ljudi ti koji su se promijenili. Moda sam se ja promijenila. Lindsay me prstom gura u lea, potiui me da se guram dalje i drago mi je zbog toga. Ta mi sitna poveznica daje snage. Guram se u prvu sobu uza stube, jednu od najveih, i im ulazimo, zastaje mi srce. Kent. Stoji u kutu i razgovara s Phoebe Rifer. Dotada izotrene, sve mi se misli mute, kao da je nad njima zavladala meava. Usta mi se sue kao da su puna vate i ao mi je to nisam popila barem malo votke jer bi alkohol ublaio nelagodu. Ovako se osjeam kao da sam udnovato previsoka, poput Alise u zemlji uda kojoj je tijesno u premalenoj sobi. Okreem se da bih neto rekla Lindsay, iako ne znam tono to, ali mi je potreban razgovor bilo s kim, bilo kakvo odvlaenje pozornosti od osjeaja da stojim pred ljudima koji zure u mene
-158-

NANA

kao da sam pregolema biljka ali kada se okreem, Lindsay vie nema. Nestala je. Naravno. Vjerojatno trai Patricka. Stiem ake i zatvaram oi. To znai da e za samo nekoliko sekundi... tri, dva, jedan... Sam, Rob mi ovaj put ne obvija ruke oko struka i kada se okreem prema njemu, gleda me svisoka, kao da smrdim. Znam da je udno, ali uspjela sam zaboraviti da e i on biti na tulumu. Uope nisam razmiljala o njemu. Mislio sam da nee doi, govori mi. Zato ne bih dola? pitam i kriam ruke na prsima nakon to primjeujem da mi odmjerava grudi. Danas si se skroz nenormalno ponaala, govori i primjeujem da ve pripito frflja. I to sad? pita. Hoe li mi se ispriati ili to? Lijeno se smjeka i dodaje: Smislit emo ve neki nain na koji mi se moe iskupiti. U prsima mi naglo raste ljutnja. Pohotno me odmjerava od glave do pete i ja se osjeam kao da su mu oi ruke kojima me nekontrolirano grabi za razne dijelove tijela. Ne mogu vjerovati da sam tolike noi provela u njegovu podrumu, doputajui mu da slini po meni. Silne godine matanja i enje za Robom nestaju u tom kratkom, ali neugodnom trenutku. Da? pitam ga. Nastojim ne zvuati grubo, ne uspijeva mi sasvim, ali Rob je, sreom, previe pijan da bi to primijetio. Ima pravo, dodajem neto blaim tonom, ba bih ti se voljela iskupiti. Stvarno? veselo se smijei, pa mi prilazi blie, obavija mi ruke oko struka, a ja drhtim od gaenja, ali se prisiljavam da ne ustuknem. Hmmmm, prstima mu dodirujem prsa, ali preko njegova ramena virim prema Kentu, koji i dalje pria s Phoebe. Ta mi injenica na trenutak odvlai pozornost. Kog vraga toliko razgovara s Phoebe? ena je zanimljiva jednako kao i rezanac iz juhe, za Boga miloga! Ipak, uspijevam se pribrati, pa pogledavam Roba i na silu oijukam. Mislim da bismo trebali otii na neko mjesto na kojemu emo biti sami, govorim. Definitivno, slae se i zbog alkohola gotovo pada u stranu. A kamo bi ti? Podiem se na vrhove prstiju i apem mu u uho: Na ovome je katu jedna spavaa soba. Prepoznat e je, vrata su puna naljepnica. Poi tamo i ekaj me. ekaj me gol, odmiem se i razvlaim usnice u jedan od najizazovnijih osmijeha. Obeavam ti da e do kraja ivota zapamtiti moju ispriku. Robove oi gotovo iskau iz duplji. Sada? Sada. Odvaja se od mene i tetura prema hodniku, a zatim mu neto pada na pamet, pa se okree i dovikuje: Doi e uskoro, hoe li? Ovaj se put ne moram siliti na smijeak. Pet minuta, govorim mu, podiui dlan s rairenim prstima. Obeavam ti. Kada se okreem na drugu stranu, jedva se suzdravam da ne prasnem u smijeh, a sav nemir koji sam osjeala zbog predstojeeg razgovora s Kentom netragom nestaje. Spremna sam ovoga trenutka domarirati do njega i gurnuti mu jezik u usta ako je to potrebno. Njega, meutim, vie nema na vidiku. Sranje, mrmljam. Jedna se dama cako ne izraava, s lea mi prilazi Ally i potee gutljaj votke iz boce. to ti je? Kriza s Cokranom? Tako neto, trljam elo. Jesi li moda vidjela Kenta McFullera?
-159-

NANA

Ally zbunjeno mirka: Koga? Kenta. McFullera, govorim glasnije, pa se dvije uenice drugog razreda okreu i zure u mene. Uzvraam im prodornim pogledom, pa odustaju. Aaaa, asni domain, Ally podie bocu u zrak. Zato ga treba? Ve si neto razbila? Tulum je ba dobar, zar ne? Da, krasan je, pokuavam ne zakolutati oima. Previe je pijana da bi mi bila od koristi, pa pokazujem prema stranjem dijelu kue. Tamo bi trebale biti Elody i Lindsay. Hajdemo onamo, kaem. Ally me prima pod ruku: Na zapovijed, gospoo. Dok kreemo prema stranjoj sobi, u dovratku spazim Amy Weiss, vjerojatno najveu traericu na koli. Ljubi se s Orenom Talmadgeom kao da e ga prodrijeti, pa vuem Ally prema njima. eli se druiti s Amy Weiss? sike Ally, a znam i zato. U prvom srednje Amy je kolom proirila glasinu da je Ally dopustila Fredu Dannonu i dvojici drugih djeaka da joj diraju grudi iza gimnastike dvorane u zamjenu za to da joj mjesec dana piu zadau iz matematike. Nikada nisam saznala je li pria istinita ili nije. Ally se zaklinjala da nije, Fred da jest, a Lindsay je tvrdila da im je Ally vjerojatno samo pokazala sise, pa su oni priu unaprijedili u pipkanje. U svakom sluaju, Amy i Ally od toga su dana zaklete neprijateljice. Pauza, lupkam Amy po ramenu, pa se odvaja od Orena. Bok, Sam, smijei mi se. Kratko gleda u Allynu smjera, ali zatim se ponovno okree k meni, ruku i dalje obavijenih oko Orenova vrata. Oren je zbunjen vjerojatno se pita kamo je nestala hobotnica koja mu je do prije nekoliko trenutaka usisavala lice, a ona mi se ispriava: Oprosti, Sam. Blokiramo li prolaz? Blokira ga tvoje dupe, govori Ally kroz usiljen smijeak, pa je tipam za ruku i ona kratko podvikuje. Samo mi jo nedostaje da se pokolje s Amy nasred tuluma. Htjela sam vam samo rei, govorim povjerljivo, da je na katu jedna otkljuana spavaa soba. Dobro bi nam dola, ubacuje se Oren. Smijeim mu se i govorim: Vrata s naljepnicama. Krevet je vrlo udoban. Potom podiem prste prema usnicama i aljem poljubac Amy: Lijepo se provedite. to to izvodi? otro me pita Ally im odmiemo dovoljno daleko. Otkad si ti tako dobra s Amy? Duga pria, odvraam. Osjeam se izvrsno, prepuna sam snage i sve mi je pod kontrolom. Stvari se odvijaju onako kako sam zamislila, pa u prolazu samo kratko rukom dotiem vrata Kentove sobe. Ba mi je zao, Robe. Ally i ja provlaimo se kroz hodnik i cijelo vrijeme u guvi traim Kenta. Zavirujem u sobe pokraj kojih prolazimo i sve sam nervoznija jer ga ne pronalazim. U jednom trenutku zaujemo vrisak, pa glasnu eksploziju smijeha. Srce mi na trenutak zastaje. Ne opet, ne veeras, ne Juliet, ali zatim ujem Orena kako vie: ovjee, daj obuci hlae, za Boga miloga! Ally viri na hodnik kroz dovratak i od oka toliko rastvara oi da izgleda poput lika iz crtia. Sam? zaziva me. Doi, mora ovo vidjeti. Virim u hodnik i imam to vidjeti. Rob se nastoji probiti do stubita, ali mu ba najbolje ne uspijeva jer mu put oteavaju ljudi koji ga okruuju, ali i injenica to mu korak nije ba
-160-

NANA

stabilan. Odjeven je samo u bokserice, teniske i, naravno, na glavi ima kapu. Ostatak odjee dri pred meunojem i usput se dere na ljude u hodniku: ta buljite?! Da je skinuo tenisice, moda bi mi ga bilo ao, ali ovako... Zar ih doista nije mogao skinuti? Bio je prezauzet planiranjem napada na moj grudnjak? Osim toga, ve nadomak stubita spotie se i sluajno zabija u jednu uenicu drugog razreda, ali se ne odmie, nego je grabi u pijani zagrljaj. Ne ujem to joj govori, ali kada se uspijeva izvui, djevojka hihoe kao da je balavljenje polugolog, znojnog i potpuno pijanog maturanta najbolja stvar koja joj se dogodila cijeloga dana. No da, govorim Ally, definitivno smo prekinuli. Sada je i slubeno. udno me gleda i govori: Kent. Srce mi poskakuje. Molim? pitam. Kent, ponavlja. Mozak mi odmah staje. Ally zna. Vjerojatno je primijetila da sam opsjednuta njime, moda joj je i Lindsay rekla neto nakon to nas je nala na parkiralitu pred menzom. Ja... ovaj... to nema veze s Robom i... Ally odmahuje glavom i prstom pokazuje preko mojega ramena. Kent, ponavlja, iza tebe. Maloprije si ga traila, nisi li? Preplavljuje me osjeaj golemog olakanja. Ally ipak nita ne zna. Potom ipak osjetim i sitan ubod razoaranja. Nita ne zna zato to i nema to znati. ak ni on nita ne zna. Okreem se i pogledom ga traim po hodniku. Tamo je, Ally prstom pokazuje prema vratima koja se nalaze nekoliko metara od nas. S mjesta na kojemu stojimo vidi se samo djeli prostorije, ali po golemom pisaem stolu koji blokira pola ulaza zakljuujem da je rije o spremitu ili o radnoj sobi. Ljudi iz nje neprekidno izlaze i svako malo u nju ulaze. Doi, povlaim je za ruku, ali ona mi se otima. Idem potraiti Lindsay, govori. Oito joj se ne da sa mnom kruiti po Kentovoj kui zbog tko zna kakvoga zadatka, pa joj kimam glavom i ona odlazi prema stranjoj sobi, sluei se bocom votke da bi prokrila put. Na rame mi se u tom trenutku sputa neija ruka. Trzam se i okreem. Alex Liment i Bridget McGuire. Tebi engleski predaje profesorica Harbor, zar ne? pita me Bridget i ne eka na odgovor, nego odmah nastavlja: Zna li moda je li danas zadala referat o Macbethu? Alex nije bio na satu jer je morao k lijeniku. Toga dana ipak nisam otila na smrznuti jogurt s Lindsay jer sam imala neobjanjiv poriv ostati to blie koli, u kojoj se, znala sam, dogaaju sve stvari koje su mi vane. Zbog toga sam potpuno zaboravila na Annu i Alexa pa sada, dok ga gledam kako se eretski smijei na isti nain kao to bi se i Rob smjekao svaki put kada bi uspio dobiti produljenje roka od profesora zbog nekog potpuno izmiljenog razloga najradije bih ga tresnula. Mislim na Annu i njezine oi obrubljene crnom olovkom, Annu koja svakoga dana sama rua u naputenom zahodu, a zatim gledam Bridget koja je, dodue, naporna, ali je lijepa, draga i u slobodno vrijeme vjerojatno volontira u djejim bolnicama. Ni jednu ne zasluuje. Ne mogu mu dopustiti da se nastavi izvlaiti. Bridget i dalje brblja o tome kako je Alexova mama potpuno paranoina kada je rije o zdravlju, ali ja je prekidam. Neto mi smrdi po jeftinim kineskim specijalitetima, govorim.
-161-

NANA

Bridget nabire nos, oito razoarana time to je nisam pozorno sluala. Po kineskim specijalitetima? pita zbunjeno. Napadno njukam uokolo. Da, da, govorim, a zatim gledam Alexa ravno u oi. Miris me podsjea na junetinu u umaku od narane. Smijeak mu lagano blijedi, ali slijee ramenima i govori: Ne osjeam nikakav miris. O, Boe, Bridget prekriva usta dlanom, ne smrdi mi valjda iz usta? Juer naveer jela sam hranu iz kineskog restorana. I dalje netremice zurim u Alexa. to je tebi? pitam ga, i ne pokuavajui sakriti prezir. Molim? zbunjeno mirka. I Bridget je zbunjena, pa neko vrijeme svi troje stojimo i nita ne govorimo. Alex i ja gledamo se u oi, a Bridget gleda malo njega, malo mene, okreui glavu toliko brzo da se u jednome trenutku pribojavam da e slomiti vrat. Zatim se smjekam. Mislila sam, u zdravstvenom smislu. to ti je? Zato si morao k lijeniku? Alexu oito pada kamen sa srca. Ma, nita vano. Mama me vodila na neko udno cijepljenje. I na neki rutinski pregled. Aha, aha, kimam glavom i zatim dodajem, nadam se da su te dobro pregledali. Potom mu napadno zurim meu noge. Bridget u tom trenutku, sreom, gleda u njega, pa ne vidi da joj na taj nain odmjeravam momka. Alex se crveni. Ovaj... jesu, govori. Uglavnom jesu. Gleda me stisnutih oiju, kao da me prvi put doista primjeuje. Ba u zadnje vrijeme traim novoga lijenika, nastavljam. Zao mi je Bridget, ali zasluuje saznati kakva joj je dragi gnjida. Ali teko je pronai dobroga. Pogotovo onoga koji radi u kineskom restoranu s rukom po 4,99 dolara. To je zbilja rijetkost. O emu ti to govori? guna Bridget, pa se okree prema Alexu. O emu to ona govori? U Alexovoj se eljusti gri jedan mii. Znam da bi me najradije poslao k vragu, ali zna da bi time pogorao situaciju, pa samo stoji i nijemo me gleda. Polaem ruku na Bridgetino rame i napokon govorim: Oprosti, Bridget, ali momak ti je najobiniji gad. O emu to ona govori? Bridgetin se glas podie za jo jednu oktavu i dok odlazim od njih, ujem kako je Alex nastoji umiriti, bez ikakve joj sumnje servirajui jo jednu porciju lai. Trebala bih biti ponosna na sebe jer Alex to, na kraju krajeva, i zasluuje, ali osjeam se prazno. Osjeaj kontrole nad situacijom potpuno je ieznuo, a obuzima me tjeskoba. Pokuavam se prisjetiti cijelog proteklog dana, traei toku u kojoj sam uinila neto pogreno ili zaboravila napraviti neto vano. Moda sam trebala prije tuluma otii do Juliet, da vidim kako je, ali ne znam to bih joj rekla. Bok, Juliet. Moe li mi potvrditi da se veeras nee baciti pod auto? Ba dobro. A nemoj se ni igrati vatrenim orujem. Obeaj mi. I moj ivot ovisi o tome. Glazba je toliko glasna da jedva razabirem melodiju, pa matam o tome kako hvatam Kenta za ruku i odvlaim ga na neko mrano i tiho mjesto. Mogli bismo otii u jednu od soba u prizemlju ili moda u umu. Mogli bismo se nekamo i odvesti automobilom. Sam! Sam! Podiem pogled i spazim Lindsay, koja se u stranjoj sobi popela na kau, pa mi mae preko

-162-

NANA

gomile glava. Ally stoji uz nju, a nekoliko metara od njih Elody neto ape Steveu Doughu. Trenutak oklijevam, a zatim me proima beznae. Razgovor s Kentom nema nikakvog smisla. Uope ne znam kako bih mu objasnila da je sve to sam ikada mislila o njemu i sve to sam osjeala prema Robu bilo pogreno. Kako da mu kaem da sam u svemu bila u krivu? A moda je, pomiljam, sve ionako la. Moda se nitko ne moe promijeniti, pa ni ja. U tom trenutku, dok neodluno stojim izmeu dviju soba, svi oko mene utihnu i svima se lica koe od oka. Lindsay na kauu takoer staje u pola pokreta i ruka joj pada uz tijelo, mlohava i beskorisna. Ally uz nju otvara i zatvara usta poput zlatne ribice, a tjeskoba u meni raste do ruba izdrljivosti. Onda je spazim kako dolazi niz hodnik. Juliet Sykes. Nakon svega, i opet je dola na tulum. Sav oaj, sve beznae, osjeaj da sam neto zaboravila ili da neto nisam shvatila sve mi se to u toj sekundi stapa u bijes. Juliet zastaje i gleda prema Lindsay, ve otvarajui usta da bi joj rekla ti si kuja, ali reagiram prije nego to uspijeva procijediti prvi glas. Navaljujem na nju, grabim je za ruku i vuem niz hodnik. Previe je iznenaena da bi mi se odupirala. Uvlaim je u najbliu kupaonicu i viem: Van! dvjema curama koje se ureuju pred zrcalom. Zatim lupam vratima i zakljuavam ih. Kada se napokon okreem prema Juliet, shvaam da zuri u mene kao da sam ja psihopatkinja. to izvodi? pitam je. Pogreno me shvaa, pa tihim, ali mirnim glasom odvraa: Dola sam na tulum. Pozvana sam, kao i svi ostali. Glas joj je sada, dok njime ne izgovara uvrede meni i mojim prijateljicama, prilino lijep. Muzikalan, nalik na Elodyn. Ne, odmahujem glavom i prstima stiem sljepoonice, ne pitam te to. Pitam te to si naumila. Radi ega si dola? Baca pogled prema kvaki za mojim leima, pa se pomiem i zaklanjam je leima. Ako eli izii, morat e me prvo odgurnuti. Borba sa mnom oito joj ne pada na pamet jer samo duboko uzdie. Dola sam vam neto rei. Tebi, Lindsay, Elody i Ally. Da? A to si nam to dola rei? Ti si kuja, govori tiho, ovaj put bez optube, nego s prizvukom isprike. Zajedno s njom govorim: Ja sam kuja. Zapanjeno zuri u mene. Sluaj, Juliet, provlaim prste kroz kosu, znam da nismo bile ba ljubazne prema tebi i sve to. I zbilja mi je ao zbog toga, vjeruj mi. Pokuavam procijeniti o emu razmilja, ali kao da joj se neto navuklo preko oiju, kao da se u njezinim mislima ugasilo svjedo, pa samo stoji i tupo me gleda. Zato brzo nastavljam: Htjela bih ti rei da to nije nita znailo. Mislim da jednostavno nismo razmiljale o onome to inimo. Takve se stvari dogaaju. I meni su se nekada svi rugali. Zbog njezina sam uporna pogleda nemirna i ivana, pa oblizujem usnice. Stalno, naglaavam. A ljudi takve stvari ne rade zato to su zli niti ita slino. Samo mislim... samo mislim... nikako ne uspijevam pronai rijei jer mi se u mislima sudaraju uspomene na to kako hodam po kolskim hodnicima, a djeca oko mene pjevaju, pa zatim uspomene na Lindsayn dah koji je onoga dana kada smo pronale Bethine tampone mirisao po sladoledu i na kraju uspomena na jahanje konja kroz umu. Mislim da ljudi jednostavno ne razmiljaju o onome to ine, napokon dovravam reenicu. Jednostavno ne znaju. Ni mi nismo znale. Ja nisam znala.

-163-

NANA

Prilino sam ponosna na sebe to sam sve to uspjela izgovoriti, ali Juliet se nije ni pomaknula, nije se nasmijeila, pa ak ni izgubila ivce. Stoji kao skamenjena, a zatim se nakratko trza i napokon pogled usredotouje na mene. Niste ba bile ljubazne prema meni? govori tupo i neto u meni potone. Nije sluala nita nakon moje prve reenice. Da... tono. I ao mi je zbog toga. Nekoliko puta brzo trepe, a zatim govori: U sedmom ste mi razredu ti i Lindsay ukrale svu odjeu iz ormaria na tjelesnom, pa sam ostatak dana morala provesti u znojnom dresu. Poslije ste me zbog toga prozvale Smrdljiva Sykesica. ao mi je, ne sjeam se toga, govorim. Jedva podnosim njezin pogled. Kao da me probada oima i kroz mene bulji u golemu prazninu. To je, naravno, bilo prije nego to ste me prozvale Psiho, nastavlja, sada bez muzikalnosti u glasu, nego potpuno bezlino. Podie ruku i oponaa pokret noem iz Hitchcockova filma, usput isputajui visoke zvukove nalik na popratnu glazbu. Trnci mi prolaze od glave do pete i u jednom trenutku pomiljam da je moda doista luda. No, potom sputa ruku i govori: Zbilja smijeno. Psycho killer, quest-ce que cest. Zarazan refren. Dok sam bila mala, djeca su mi se rugala jednom pjesmicom o bljedolikoj nemani s crvenim mrljama na licu, govorim, nadajui se da u je oraspoloiti, ali izraz Julietina lica uope se ne mijenja. Samo me gleda tim sirovim, ivotinjskim pogledom. Ja je nikada nisam pjevala, kae, a zatim nastavlja s nabrajanjem svega to smo joj uinile. Fotografirale ste me dok sam se tuirala. To je bila Lindsay, automatski odvraam i osjeam se sve gore. Da se naljutila, to bih mogla podnijeti, ali ona me uope ne vidi, nego samo govori, kao da ita popis koji je nauila napamet. Slike ste oblijepile posvuda po koli. Vidjeli su ih mnogi profesori. Skinule smo ih nakon sat vremena, izgovaram i istog mi je trenutka neugodno. To to smo ih skinule, dakako, nimalo nas ne opravdava. Provalile ste u moj raun na Yahoou. Objavile ste moje... moje privatne e-mailove. To nismo bile mi, brzo govorim, sva sretna to nismo odgovorne barem za jednu gadost. Doista ne znam tko joj je provalio u raun, ali netko jest i ta je osoba potom poslala Julietine privatne e-mailove gotovo svima iz kole. Juliet i neki lik iji je internetski nadimak bio Path2Pain118 oito su se bili upoznali na nekakvom chatu, pa su se poeli dopisivati. U nekoliko desetaka e-mailova jedno su se drugome jadali kako im je grozno u koli i kako su svi uasni, a proslijeena prepiska u sanduie nam je stigla s novim naslovom: Budui ameriki srednjokolski ubojice. Drhtim zbog pomisli na to koliko se lako prevariti pri procjeni ljudi i koliko je lako vidjeti samo jedan njihov mali dio te na temelju toga donijeti pogrean zakljuak. Drhtim jer shvaam koliko je lako vidjeti uzrok i misliti da je rije o posljedici i obratno i iako sam ve esti put u est dana u Kentovoj kui, odjednom gubim orijentaciju i zbunjena sam osvijetljenom kupaonicom, Julietinim tupim glasom i zvukovima koji prodiru kroz vrata. Ona, meutim, nastavlja s priom kao da nita nisam rekla. Proirile ste glasinu da sam izgubila nevinost u zamjenu za kutiju cigareta. Ally. Ally je proirila tu glasinu. Znam to, ali ne elim izgovoriti jer nije vano. Glasina je bila nae djelo. Bila je djelo svakoga tko ju je ponovio i proirio dalje, svakoga tko joj je u prolazu dobacio droljo ili imitirao puaki kaalj kada bi je spazio. Ja ak ni ne puim, govori uz smijeak, kao da je upravo izrekla najsmjeniju alu na
-164-

NANA

svijetu. Kao da je njezin itav ivot jedna velika ala. Juliet... Moja je sestra ula tu glasinu. Prenijela ju je roditeljima. A ja... napokon pokazuje trunku osjeaja jer stie ake i pribija ih uz bedra. Ja se ak nikada ni sa kim nisam poljubila. Zadnju reenicu izgovara u ustrome apatu, kao da se ispovijeda i u meni se zbog toga, zbog tuge i aljenja, prolama dubok ponor gnjeva. Znam. U redu, znam. inile smo strane stvari. Bile smo gadure i... zastajem jer mi se rijei ne uspijevaju probiti kroz nakupinu suza u grlu. Obuzima me silan bijes, bijes koji poput oblaka zaklanja sve druge osjeaje jer shvaam da Juliet jednostavno ne vidi ne eli vidjeti da pokuavam ispraviti pogreke iz prolosti, da doista, doista elim sve izgladiti. Ne mogu joj to objasniti i vidim gotovo doslovno vidim njezin i svoj ivot kako se slijevaju niz odvod u kadi, u vrtlonom mlazu obavijeni jedan oko drugoga. Ono to ti pokuavam rei, napokon progovaram, jest da bih ti se htjela ispriati. Nekako sve popraviti. Bit e... bit e bolje, vjeruj mi. Stie usnice i gleda me, potpuno blijeda i sasvim nijema. Najradije bih je uhvatila za ramena i snano je protresla. Mislim, pa danas si... hvatam se za slamku i naslijepo govorim stvari o kojima uope nisam razmislila, nego mi tek sada padaju na pamet, ali jednostavno se moram nekako probiti do nje. Danas si dobila rue, zar ne? Onaj veliki buket. Juliet drhti, lice joj se gri u zgaenu grimasu i izranja iz uspavanog tupila. No, osjeaj koji joj izvire iz oiju nije zahvalnost. Iz oiju joj plamti mrnja. Znala sam, govori. Znala sam da ste to bile vi. Bol i bijes u njezinu glasu gotovo su opipljivi. Uzmiem. Osjeam se kao da me udarila. to je to sad bilo? pita. Jo jedna bolesna ala na moj raun? Reakcija je toliko neoekivana da mi je potrebno nekoliko trenutaka da smislim odgovor. Molim? Ne. Nije to bila... Jadna mala psihopatkinja, sike, nema prijatelja, nije dobila nijednu ruu. Hajdemo se jo jedanput naaliti s njom. Nisam se htjela naaliti s tobom, govorim izbezumljeno. Ne razumijem. Nikako ne razumijem. Kako je, zaboga, dolo do ovoga? To je trebala biti lijepa gesta, dodajem. Uope me ne slua. Nadvija se nad mene, sve blie i blie. to ste naumile? Kakvo je to sranje s >tajnim oboavateljem<? Htjele ste podmititi nekog frenda da odglumi interes? Da me pozove van, moda ak na maturalnu zabavu? I to onda? Ne bi se pojavio na spoju i onda bi bilo prokleto smijeno kada bih ja izgubila ivce, kada bih poludjela ili se u koli rasplakala kad bih ga vidjela na hodniku? Naglo se odmie i dodaje: Zao mi je to u te razoarati, ali ponavljate se. Ve ste to odradile. Osmi razred. Proljetni ples. Andrew Roberts. Ramena joj se oputaju, rijei zamiru u grlu, a iz pogleda nestaje bijes, ali i svaka druga naznaka ivota. ake joj se oputaju. Moda i niste imale nikakav plan, dodaje tiho. Moda sve to nikamo ne vodi. Moda ste me samo htjele podsjetiti da nemam nikoga ni prijatelje ni oboavatelje. Moda sljedee godine, ali vjerojatno ne, je li tako? Smijei mi se i taj je smijeak mnogo, mnogo gori od bijesa.
-165-

NANA

Borim se sa suzama. Kunem ti se, Juliet, nisam ti htjela poruiti nita slino, kaem. Samo... samo sam mislila da bi bilo lijepo kada bi dobila te rue. Mislila sam da e te obradovati. Obradovati? ponavlja, kao da nikada u ivotu nije ula tu rije. S lica joj nestaju i zadnji tragovi bijesa i prekriva ga udan, gotovo sablastan mir. Nestvarno je lijepa zbog blijede koe i velikih plavih oiju nalik na jutarnje nebo podsjea me na savrene modele iz asopisa. Ne poznaje me, govori tek neto glasnije od apata. Nikada me nisi ni poznavala. Ne moe me spasiti, ne moe me obradovati, ne moe me promijeniti. Njezine me rijei podsjeaju na neto to sam prije dva dana rekla Kentu mislim da se ne mogu promijeniti. Sada znam da sam bila u krivu. Svi se mogu promijeniti. ivot bez te mogunosti nema smisla. Pokuavam smisliti kako bih to rekla Juliet, ime bih je uvjerila, ali ona mi polae ruke na podlaktice i vrlo me njeno uklanja s puta. Miem se u stranu i doputam joj da posegne za kvakom, a u grlu mi se skupljaju suze. Ne uspijevam pronai rijei kojima bih joj se obratila, ali primjeujem da je sve bljea i u jednom mi trenutku izgleda poput vrha plamena na ibici, pa mi pada na pamet da je upravo gledam kako se gasi, kako se pretvara u um i snijeg na televizoru. Zastaje s rukom na vratima i zuri pred sebe. Zna, Lindsay i ja nekad smo bile prijateljice, govori stranim, pretjerano mirnim glasom koji kao da dopire iz velike daljine. Kao djevojice stalno smo bile zajedno. Jo uvijek imam ogrlicu prijateljstva koju mi je darovala, s jednom polovicom srca. Ona je imala drugu. Kada ih sastavi, na srcu pie: zauvijek najbolje prijateljice. Najradije bih je upitala to se dogodilo i zato vie nisu prijateljice, ali rijei su mi se zaglavile iza knedle u grlu. Osim toga, ne elim je prekinuti. Dok govori, na sigurnom je. Dok govori, jo je iva. Bile smo dobre sve dok joj se roditelji nisu rastali, nakratko me gleda, ali ne primjeuje, gleda kroz mene. To ju je satrlo, stalno je bila tuna. Posjeivala bih je i ostajala bih spavati kod nje, a roditelji bi joj se tako grozno svaali da bismo se skrivale pod krevet i oko sebe slagale jastuke da priguimo viku. Nazivala je to naom >tvravom<. Oduvijek je bila takva, oduvijek je pokuavala u svakoj nevolji pronai neto zabavno. No, kada bi mislila da spavam, dugo bi plakala. Poela je i runo sanjati. Zbilja jako runo. Budila bi se uz vrisak usred noi. Zuri u vrata kupaonice i blago se smjeka. Voljela bih da joj mogu ui u misli, da mogu pregledati njezine uspomene, vidjeti ono to vidi i ispraviti ono to ju je slomilo. Poela je ponovno pikiti u krevet zbog toga. Svaki bi joj put bilo uasno neugodno, pa je od mene traila da se zakunem kako nikome neu ispriati. Rekla mi je da vie nikada sa mnom nee progovoriti ni rijei ako nekome kaem. Ujutro bismo se probudile u > tvravi < i neki bi jastuci bili mokri. Pravila sam se da ne primjeujem, ali jednoga sam je jutra zatekla kako u kupaonici riba jastunicu s toliko izbjeljivaa da su mi odmah po ulasku potekle suze. Ribala je valjda ve pola sata, ve je odavno bila unitila jastunicu, a prsti su joj bili crveni i gotovo krvavi. No, kao da nita od toga nije vidjela. Samo je htjela sve oistiti. Zatvaram oi i osjeam kako mi se tlo ljulja pod nogama. Kroz glavu mi prolazi prizor iz zahoda u restoranu Rozalita, kada sam zatekla Lindsay na koljenima pred koljkom i komadiima neprobavljene hrane u WC-u. Stid, ljutnja i ponos ni sama ne znam to joj je snanije izbijalo iz pogleda. Jednom su joj se roditelji toliko gadno posvaali da smo pobjegle iz njezine kue. Bilo nam je tek sedam ili osam godina, pjeaile smo cijelim putem do moje kue, a bio je oujak i bilo je dosta hladno. Dogovorile smo se da e Lindsay potajno ivjeti u mojoj sobi, a ja u je tititi i donositi joj hranu. Uglavnom je od mene traila samo gumene bombone i okoladice. Tada je
-166-

NANA

silno voljela okolade i bombone. Zapravo, sve slatkie. Iz grla mi nesvjesno bjei tihi cvile. Teko mi je. Julietine mi rijei padaju tee nego to sam mislila, ali s druge strane, upravo je ovo ono to sam traila. Ova kupaonica i ova pria korijen su i pupoljak. Poetak i kraj svega. Juliet, meutim, i dalje govori. Rijei se niu polako, ton joj je tih i odmjeren, kao da pred nama stoji sve vrijeme na svijetu. Naravno, plan nam nije uspio. Dole smo do moje sobe neprimijeene, ali onda smo se posvaale oko toga koja e spavati na pomonom leaju, a koja na pravom krevetu, pa nas je ula moja mama. Uasnula se jer smo propjeaile cijeli put od Lindsayne kue, pa je poela plakati i vikati da nas je netko mogao oteti, ubiti ili tko zna to. Sjeam se da mi je bilo zbilja jako neugodno zbog toga. Podie ruke i gleda u vlastite dlanove. No, to kako sam se ja osjeala nije bilo nita prema tome koliko je Lindsay poludjela kada joj je moja mama rekla da mora kui. Nikada nisam nikoga ula da tako glasno vriti. Nakon toga toliko dugo uti da ve mislim kako je zavrila s priom, a njezine mi rijei odzvanjaju u mozgu, polako se smjetajui jedna uz drugu u jednu veliku, sve jasniju slagalicu. Oduvijek je bila takva. Oduvijek je u svakoj nevolji pokuavala pronai neto zabavno.... Ribala je jastunicu pola sata... Prsti su joj bili crveni i gotovo krvavi. ini mi se kao da sam na samome rubu neke spoznaje, ali nisam sigurna elim li je. Kupaonica u kojoj se nalazimo odjednom mi je premalena i zaguljiva, a na prsa kao da mi se spustio teak teret. Najradije bih se provukla uz Juliet, izila kroz vrata, progurala se do prizemlja po pivo i zaboravila na sve. No, kao da sam se ukopala. Jednostavno se ne mogu pomaknuti. Pred oi mi se podie beskrajna tama. Tama koju ve est dana sanjam svakoga jutra prije buenja. Ne mogu joj se sada vratiti. Cijela je pria na neki nain smijena, govori Juliet. Lindsay i ja sve smo radile zajedno. ak smo se zajedno upisale u izviae, iako je ona to predloila, a ja ba nisam bila oduevljena kampiranjima i slinim stvarima. No, ila sam s njom. Onda smo na poetku petog razreda otile na kampiranje s izviaima i, naravno, spavale smo u istom atoru. Promatram Julietine ruke. Lagano drhte, jedva primjetno, ali toliko brzo da djeluju poput krila kolibrija. Krajikom oka primjeuje da je gledam, pa ih sputa uz bedra, vrlo gracilno, ali odluno. Sigurno se sjea nadimka koji su mi nadjenuli u petom razredu, nastavlja, onog nadimka koji mi je nadjenula upravo Lindsay. Zlatni Tu. Odmahuje glavom i nastavlja: Sanjala sam taj nadimak, toliko su mi ga esto dobacivali. Dogaalo bi mi se da zaboravljam kako se doista zovem. Okree se prema meni i lice joj je blistavo, gotovo sjaji i prekrasna je. Najsmjenije je u cijeloj prii to to se nisam ja popiala u vreu za spavanje. Bila je to Lindsay. Ujutro je cijeli ator vonjao po pialini, pa kada je dola voditeljica i upitala to se dogodilo, Lindsay je jednostavno uprla prstom u mene i viknula: ona je to uinila. Nikada neu zaboraviti izraz lica dok je to izvikivala. Bila je prestravljena. Kao da pokazuje na psa lutalicu. Kao da se boji da u je ujesti. Naglo se leima oslanjam na vrata, sretna to su ondje i to zbog njih ne padam na pod. Naravno. Naravno da je bilo tako. Sada mi je sve jasno. Lindsayna ljutnja, krianje prstiju pred licem svaki put kada bi ugledala Juliet... Nije ju mrzila. Bojala se Juliet Sykes. Bojala se osobe koja je znala njezine najstarije i moda najmranije tajne. I u tom trenutku shvaam koliko je sve apsurdno i besmisleno. Shvaam da se sve dogaa sluajno i nasumino. Jedna se osoba vine u visine i postaje najpopularnija djevojka na koli, a druga propada na dno, a sve samo zbog jednog trenutka, jednoga mjesta. Pravo mjesto i pravo vrijeme, krivo mjesto i krivo vrijeme mijenjaju sve. Upravo je apsurdno koliko je jednostavno.
-167-

NANA

Jednoga dana na kupanju kod prijateljice odlui otii do hladnjaka po kolu i tamo te netko zatjee, neto ti govori, pokazuje ti neije tampone, pa postajete prijateljice. Jednostavno je, isto kao i rije NE. Zato nita nisi rekla? pitam je, iako ve znam odgovor. Glas mi je hrapav zbog dugotrajnog zadravanja suza. Juliet slijee ramenima. Bila mi je najbolja prijateljica. I bilo joj je teko, isputa zvuk koji je moda tihi smijeh, a moda i jecaj. Osim toga, dodaje, mislila sam da nee potrajati. Juliet... govorim. Trese ramenima, kao da s njih zbacuje golemu teinu, kao da se rjeava tereta prolosti. Ali to vie nije vano, govori brzo, pa otvara vrata i bjei van. Juliet! Oko vrata stoji gomila ljudi i kada pokuam izii na hodnik, odmah me guraju unatrag jer dvije uenice treeg razreda silovito upadaju u kupaonicu, pijano se svaajui: Ja sam bila prva! Nisi, ja sam! Nekoliko mi ljudi dobacuje prijekorne poglede, a zatim uz mene prolazi Bridget McGuire, lica crvena od plaa. Kada me spazi, kroz jecaj vie: Ti..., ali ne dovrava reenicu, nego obilazi pijane svaalice, ulazi u kupaonicu i zakljuava vrata. Isuse Boe, ne opet! vie netko. Popikit u se u gae, zapomae jedna od dviju posvaanih djevojaka, kria noge i skakue na mjestu. Alex Liment dolazi odmah nakon Bridget, gura se do vrata kupaonice i poinje lupati po njima, pozivajui je da izie. Ja i dalje stojim uza zid i ne mogu se pomaknuti, djelomino zbog guve, a djelomino zbog oka. Nita nije ispalo onako kako sam se nadala. Nita. Sve mi je izmaknulo kontroli. Negdje sam jednom proitala da se ljudi koji padnu u hladno more ne utope odmah, nego ih hladna voda zbunjuje, gube orijentaciju, pa misle da je dolje gore, a gore dolje. Plivaju iz sve snage, ali u pogrenom smjeru, sve dok ne otplivaju preduboko i onda se utope. Tako se i ja sada osjeam. Kao da se sve preokrenulo. I kao da plivam prema dnu. Zbilja si nevjerojatna. Prenem se i shvaam da se Alex obraa meni. Govori kroz zube, bijesno ih kezi. Zna to si ti? sa svake mi strane glave stavlja ruku na zid, tako da se i opet ne mogu pomaknuti, pa gledam u znoj koji mu se slijeva s lica i iz usta mu miriem pivo i marihuanu. Ti si, Samantha Kingston, najobinija kuja. Reenica me naglo budi iz oka. Moram se usredotoiti. Juliet je pobjegla u umu i vjerojatno grabi prema cesti. Jo je mogu uhvatiti, razgovarati s njom, natjerati je da shvati. Polaem obje ruke na Alexova prsa i odgurujem ga. Tetura unatrag. Ve su mi to rekli, govorim mu, vjeruj mi da jesu. Silom se probijam kroz hodnik i ve sam na pola stubita kada negdje za leima zaujem svoje ime. Naglo stajem, pa mi se nekoliko ljudi zabija u lea i psuje. Isuse Kriste, to je sada? okreem se i spazim Kenta, koji skae preko rukohvata i slijee na stube, pritom gotovo gazei Hannu Gordon. Dola si, doskoio je dvije stube iznad mene i blago je zadihan, ali oi su mu blistave i pogled radostan. Kosa mu pada preko ela i u njoj se odraavaju lampice za boino drvce, pa
-168-

NANA

su mu neki pramenovi okoladno smee boje, a neki boje karamele. Jedva obuzdavam poriv da mu zagladim kosu i zataknem mu je za ui. Pa, rekla sam da u doi, zar ne? govorim, a kroz trbuh me probada otra bol. Cijeli dan udim za njegovom blizinom, a sada nemam vremena. Sluaj, Kente... zapoinjem. Pretpostavio sam da si ovdje kada sam vidio Lindsay i cure jer ste uvijek zajedno. No, onda sam te poeo traiti... zastaje i crveni. Mislim, nisam te traio, samo sam se pitao gdje si dok sam hodao uokolo i druio se s gostima. Ipak sam domain, je li ? Pa sam samo gledao i... Kente, govorim grubo i odrjeito, ali onda uzdiem, zatvaram oi i prisjeam se tame, njegove ruke na svojoj, njegovih usnica i mjeseine. Iz matanja me, meutim, budi jedna neugodna spoznaja. Veza izmeu Kenta i mene potpuno je nemogua. Otvaram oi i promatram ga. Stoji preda mnom i blago se mrti. Drag je, pametan, simpatian i normalan. Zasluuje dobru djevojku koja nosi kamirske dempere, svira violinu, rjeava krialjke i volontira u sklonitima za beskunike. Zasluuje normalnu djevojku. To nisam ja. Bol u utrobi se pojaava, kao da mi neto razdire crijeva. ak i ako ovaj dan budem proivljavala cijelu vjenost, nikada neu postati ta djevojka. Ne zasluujem Kenta. Oprosti, jedva izgovaram, ali ne mogu sada razgovarati. Ali... uvlai ruke u rukave koulje i nesigurno se mekolji na mjestu. ao mi je, govorim i umalo dodajem bolje je ovako. No, nema smisla. Vie se ni ne okreem prema njemu, iako znam da me gleda. Vani navlaim jaknu i zakopavam je do brade, a kia mi pada za vrat i istoga mi trenutka moi hulahupke. Drago mi je to sam obula cipele s niskom petom. Ovaj se put drim prilaznog puta koji od Kentove kue vodi prema cesti broj 9. Gotovo je potpuno zaleen, pa se u nekoliko navrata moram osloniti na parkirane automobile. Hladnoa mi dere plua i odjednom mi na pamet pada suluda pomisao trebala bih se poeti baviti tranjem i im to pomislim, umalo pucam po avovima, obuzeta silnim porivom da prasnem u smijeh i istodobno briznem u pla. No, ustrajem zbog pomisli na Juliet koja ui uz cestu broj 9, gleda automobile i eka Lindsay. Nakon nekog vremena glazba s tuluma pomalo iezava i osim bubnjanja tisue ledenih, gotovo staklenih kapljica te zvuka koraka na poledici do uiju mi vie ne dopire nita. Mrano je, pa moram usporiti, rukama pipam parkirane automobile i orijentiram se po hladnome metalu od kojega mi mrznu prsti. Kada naiem na tenk, koji nadvisuje sve ostale automobile, na trenutak zastajem i kopam po torbi sve dok ne pronalazim privjesak na kojem ljokicama pie LOA CURA. Kljuevi Lindsayna auta danas su, dakle, kod mene. Ne moe se izvesti na cestu, pa je Juliet nee doekati. Za svaki sluaj ipak zakljuavam sva vrata. Nakon nekog vremena dolazim do kraja kolone parkiranih automobila i nastavljam naslijepo, kreui se puevim korakom i proklinjui samu sebe jer sam zaboravila baterijsku svjetiljku. Proklinjem i 12. veljae i Juliet Sykes, napokon uviam zato je onaj buket bio glupa ideja i sada mi je jasno zato ju je uvrijedio. Razmiljam i o Juliet i Lindsay prije mnogo godina, kada je Lindsay u atoru podignula prst i uperila ga u Juliet, pa razmiljam i o tome kako je tada sve poelo. Razmiljam i o tome kako je Juliet godinama uvala Lindsaynu tajnu jer... Mislila sam da zadirkivanje nee potrajati. No, istodobno, dok razmiljam i kisnem pod olujnim pljuskom u meni bukti sve jaa srdba. Ovo je moj ivot, cijeli moj ivot sa svim svojim mogunostima prvim poljupcima, zadnjim poljupcima, fakultetima, stanovima, brakom, svaama, isprikama, sreom a sada je sveden samo na jednu toku, samo na jednu sekundu. Tonije, na djeli sekunde u kojem je prekinut. Na trenutak Julietine osvete. to se vie udaljavam od Kentove kue, to sve ee u sebi grozniavo ponavljam: Ne, ne, ne smije ovako zavriti. Jednostavno ne smije. Tada se prilaz Kentovoj kui napokon otvara i preda mnom se pojavljuje cesta broj 9,
-169-

NANA

blistava poput rijeke istoga srebra. Nesvjesno udiem i zadravam dah, a onda s olakanjem izdiem, beskrajno zahvalna na javnoj rasvjeti. Briem kiu iz oiju i skreem lijevo, pozorno pregledavajui rubove ume, ne bih li u njima pronala Juliet. Jednim se dijelom potajno nadam da se zbog razgovora sa mnom osjea bolje i da je na kraju ipak otila kui, ali s druge strane, zbog onog tihog, odmjerenog tona kojim mi je sve ispriala, znam da u toj kupaonici nije razgovarala sa mnom. Nije ak ni bila u kupaonici. Izgubljena u nekom dalekom prostranstvu, zakriljena maglom uspomena, njezina je pria dopirala s granice svijeta u kojemu su se stvari mogle odviti potpuno drugaije. Za leima mi se odjednom pojavljuje auto, pa skaem zbog naglog brujenja motora, ali pri doskoku gubim ravnoteu i padam na sve etiri. Ubrzo za njim dolazi i drugi, vidim kako mi se pribliavaju farovi, ujem sirenu i pokuavam se pomaknuti s ceste, ali ne mogu. Pokuavam vrisnuti, ali ne mogu ni to. Potpuno sam skamenjena, a farovi mi se pribliavaju poput dva velika mjeseca. Automobil me u zadnjem trenutku zaobilazi i dok kleim na zaleenoj cesti, osjeam toplinu motora koji me umalo okrznuo. Nosnice mi ispunjava ispuni plin, a iz unutranjosti ujem glazbu s radija: Light it, blaze it, tear it up. Zatim auto nestaje, nosei za sobom gnjevan zvuk sirene, a duboki tonovi sterosustava ne postaju tek udaljeni puls neprobojne tame. Podiem dlanove, a srce mi lupa kao da e izletjeti iz prsa. Polako i drhtavo ustajem, a po drugoj strani ceste prolazi jo jedan automobil, ovaj put vrlo sporo, dok mu oko guma na sve strane prti voda. A onda, petnaestak metara pred sobom, spazim lik u bijelom. Izvija se iz unja poput pupoljka u cvatu i izranja iz ume. Juliet. Polako kreem prema njoj, izbjegavam poledicu, a ona nepomino stoji nasred ceste, ne osjea kiu i ne obazire se na hladnou, pa polako podie ruke u stranu, kao da se sprema na skok u vodu. Prizor je istodobno predivan i straan, i podsjea me na crkvu u koju su me roditelji davno vodili za Boi i Uskrs. Nad velianstvenim oltarom ondje je stajao kip u koji sam se uvijek bojala pogledati. Razapeti Isus. Juliet! Ne odgovara. Ne znam ni je li uope ula povik, ali ubrzavam korak. Za leima mi odjekuje muklo brujenje, pa se okreem i spazim ovei kamionet kako juri kroz tamu. I ovaj mi put na pamet pada neto potpuno neoekivano i neprimjereno situaciji tipu bi trebalo oduzeti dozvolu, vozi doista prebrzo ali kada se opet okreem u drugom smjeru, vidim da Juliet zuri pred sebe, zapeta kao puka i ruku vrsto stisnutih uz bedra. Prizor me na neto podsjea, ali potrebno mi je nekoliko trenutaka da bih se sjetila na to, ba kao to mi je potrebno nekoliko trenutaka da shvatim to se zbiva. Izgleda kao pas koji vreba pticu, pomislim i u tom se trenutku slagalica u mojoj glavi napokon sklapa u potpunu sliku. Juliet se daje u trk niz cestu i ja se dajem u trk prema njoj. Trim to bre mogu i udaljenost meu nama sve se vie skrauje, a voza kamioneta ljutito trubi, pa tama oko nas odjekuje i vibrira. Zatim se svom silinom i teinom zabijam u nju, pa padamo u stranu, kotrljamo se i prevremo u umu. Ja vritim i ona vriti, kroz rame me probada otra bol, a zatim se preokreem na lea i zurim u gustu mreu grana koja mi se nadvija nad glavom. to to izvodi?! urla Juliet, pa kada se pridiem da bih je pogledala, vidim da se napokon trgnula iz letargije jer joj je lice izoblieno od srdbe. to, kvragu, izvodi?! ponavlja jo jedanput. to ja izvodim? i iz mene odjednom provaljuje ljutnja. to ti izvodi? Kakvo je to skakanje pod prvi kamion? Mislila sam da eka Lindsay! Lindsay? Lindsay Edgecombe? Julietina ljutnja malo poputa i sada zvui potpuno zbunjeno. Podie ruke prema glavi i stie je dlanovima. O emu ti to govori? Vie nisam sigurna u svoje zakljuke. Mislila sam da e se pod njezin auto baciti iz
-170-

NANA

osvete... govorim. Juliet nato prasne u smijeh. Smije se kratko i neveselo, a zatim prestaje. Osveta? odmahuje glavom i lice joj opet prekriva koprena letargije. ao mi je, Sam, ali ovo nema nikakve veze ni s Lindsay ni s tobom. Ustaje s tla, i ne trudi se otresti blato i trulo lie, nego samo govori: A sada me, molim te, ostavi na miru. Vrti mi se u glavi i muti pred oima. Ne mogu se nikako usredotoiti na Juliet. Mutna mi je i daleka, kao da stoji na drugome kontinentu, a ne nekoliko metara od mene. Kia se upravo pretvorila u pljusak, kapljice me bodu po licu poput sitnih bodea i glavom mi se roje nepovezane misli. Lindsay tapa karoseriju tenka i govori: U ovome ne bismo osjetili ni frontalku sa leperom, vlasnik Dunkin Donutsa dovikuje nam: To nije auto, to je tenk... potpuna zbrka. Sve je tako nasumino, tako sluajno, tako nepredvidljivo. Krivo mjesto i krivo vrijeme, pravo mjesto i pravo vrijeme - ako si ondje, samo djeli sekunde sve moe preokrenuti. itav ivot. ak i smrt. Razmiljam i o golemom kamionetu koji nas je umalo pogazio i o metalnim ipkama nad njegovim farovima, koje su mi izbliza izgledale poput golemih ralja. U takvim okolnostima ne vidi nita osim blijetanja automobilskih svjetala i ne osjea nita osim sile koja te svladava, a ishod... Ishod ovisi samo o srei. Glupoj, bezumnoj, slijepoj srei. Sluajnosti. Okolnostima. To je jedini mehanizam koji pokree svijet, sa svim njegovim vrlinama, manama, anomalijama i nasuminim srazovima. Ali zato...? polako ustajem s tla, zato si onda dola na tulum? Koja je bila svrha toga? Ne gleda me, ali slijee ramenima. Nije bilo nikakve posebne svrhe. Samo sam htjela doi i to napokon izgovoriti. Prije sam se bojala. Sada se vie ne bojim. Ni tebe ni ikoga drugog. Iega drugog. Ne bojim se ni... zastaje, ali znam to je htjela rei. Ne bojim se ni smrti. Znam, meutim, da ono to govori nije ba potpuna istina. Njezin je dolazak na tulum ipak imao neko znaenje. Stravino znaenje, ali ipak znaenje. Bile smo joj potrebne veeras. Bio joj je potreban jo jedan, konaan udarac. Netko ju je morao gurnuti. Zatvaram oi pred prizorom koji mi izranja iz sjeanja: mokra, zalivena Juliet tetura po sobi i svi je odguruju od sebe. Veeras se to nije dogodilo, ali veeras mi je sve ono ispriala u kupaonici. Bilo joj je potrebno neto to e je podsjetiti na to koliko je ivot uasan, pa kada nije bilo sukoba i kuja, posluila je i pria. Pitam se je li onoga dana dok smo Lindsay, Elody i ja spavale kod Ally, pa nije bilo ni incidenta ni kupaonice, ali je Julietin dan zavrio samotnim pucnjem je li joj tada bilo potrebno vie hrabrosti i je li dulje donosila odluku. Pitam se je li dola na tulum i je li na njemu bila potpuno sama, neprimijeena, pa zbog toga nije imala snage za ovakve poteze na cesti. Pitam se je li te veeri sjedila sama kod kue s pitoljem u ruci i je li pritom zamiljala lica svih ljudi koji su je godinama muili. Pred oi mi odjednom izranja lice Vicky Hallinan, ovaj put zgreno u bolnu grimasu. Naglo otvaram oi. Moda nam se trenutak prije smrti pred oima ukazuje na vlastiti duh. Nemoj tako, govorim slabano, kao da mi je kia probila u mozak i od njega nainila kaastu, beskorisnu masu. Ne mogu se vie sjetiti niega to sam joj htjela rei, pa samo neto glasnije govorim: To nije rjeenje. Molim te, tiho odvraa Juliet, samo me ostavi na miru. Zato ne razmilja o svojoj obitelji? podiem glas, sada ve posve histerina. Izmie mi. Propustit u priliku da je spasim. Zato ne razmilja o svojoj sestri? vritim. Ne odgovara. Stoji nepomino i zuri u cestu. Kia joj je potpuno smoila majicu, pa kroz prozirnu tkaninu vidim kako joj se pod ramenima pomiu lopatice. Krhke su i sitne, poput krila tek izlegnute ptice. Kada nam je Allyna mama rekla da se Juliet ustrijelila pitoljem, zgrozila sam se i pomislila da bi netko poput Juliet trebao skoiti, baciti se ili se vinuti u nebo. Zato je i
-171-

NANA

sada, kao i tada, zamiljam kako polijee u visinu, daleko od svega, daleko od tuge, daleko od muke. Na cesti ve neko vrijeme nema nikakvog prometa, ali u tom trenutku zaujem da iz oba smjera dopire brujenje motora. Glasnih motora. Velikih motora. Juliet, prilazim joj blie i hvatam je za ruku. Ne mogu ti dopustiti da to uini. Okree se, gleda me i od njezina mi pogleda zastaje dah. Oi joj nisu samo prazne. Mrtve su. Podsjea me na masku na koju sam naila u njezinoj kui, masku koja nema oi, samo rupe. I Juliet je sada sablasna, crvenim avovima spojena maska, ije oi iz nitavila gledaju u bezdan. Obuzeta uasom, i ne primjeujem da sam otpustila stisak na njezinu zglobu, nego samo zurim u nju dok mi uima odjekuje brujenje motora i dok nam se iz dva razliita smjera pribliavaju dva automobila. Ne mogu skinuti pogleda s nje. Prekasno je, napokon progovara i uspijeva se izmigoljiti iz mojega otputenog stiska. Istrava na cestu tono u trenutku kada se na njoj mimoilaze dva kombija. Oi mi prekriva magla. Ne vidim nita osim bljeska metala i bijeloga obrisa tijela koje polijee u zrak. U djeliu sekunde obuzima me ushienje i mislim: uspjela je, poletjela je. Vrijeme staje. Juliet pluta u zraku i sjaji na kii poput prekrasne, bijele ptice. Skoila je, lebdi! Ali onda se sve ponovno pokree, Juliet ne ostaje u zraku i dok pada na tlo, no se prelama napola od stravinog, prodornog zvuka. I ovaj mi je put potrebno nekoliko trenutaka. Tek tada shvaam da je to moj vrisak.

DUHOVI I RAJ Sat i pol nakon toga sjedim u autu pred Lindsaynom kuom i obje promatramo kako se pred vjetrobranom kia pretvara u snijeg i svijet postaje sve tii dok se tisue kinih kapljica smrzava u zraku te plutaju prema tlu u potpunom muku. Ve sam odbacila Elody i Ally, a na putu s tuluma nitko u autu nije progovorio ni rijei. Elody se zavalila u stranjem sjedalu i pravila se da spava, ali u jednom sam trenutku bacila pogled u retrovizor i spazila kako joj oi svjetlucaju u mraku. Isuse, kakva no, Lindsay naslanja elo na prozor. Potpuno ludilo. Nikada ne bih pomislila da e... Mislim, bila je oito u komi, ali nikada nisam mislila da e to tako zavriti... Drhti i okree se prema meni: I jo si ti bila tamo. Kada su na mjesto nesree stigli policijsko vozilo, vozilo hitne pomoi i svi gosti s Kentova tuluma jo uvijek sam stajala uz rub ceste i nepomino zurila pred sebe. Preuzela me i ispitala policajka s golemim madeom na bradi, na koji sam se odmah usredotoila kao da je jedina toka u svemiru po kojoj se mogu orijentirati. Je li bila pijana? Ne. Je li uzela neto drugo? Slobodno mi reci, ne mora se bojati. Ne. Barem mislim da nije. Lindsay oblizuje usnice i lomi ruke u krilu. I nije nita... nita nije rekla? Nije to nikako objasnila? Policajka mi je postavila slino, zadnje i najvanije pitanje. Je li ti ita rekla? Bilo to po emu si mogla zakljuiti kako se osjea i to namjerava uiniti?
-172-

NANA

Mislim da u tom trenutku nita nije osjeala. Mislim da takvo to i ne moe objasniti, govorim Lindsay. Ali sigurno je imala probleme, uporno ustraje. Neto ju je sigurno muilo kod kue. Inae ljudi to ne ine samo tako. Razmiljam o Julietinu hladnom, mranom domu, o sjenkama pod svjetlou televizora i razmiljam o nepoznatom paru na reklamnoj slici u srebrnom okviru. Ne znam, kaem i okreem se prema Lindsay. Izbjegava moj pogled. Vjerojatno nikada neemo saznati, dodajem. Toliko sam prazna da se praznina pretvara u olakanje, pa zamiljam kako bi bilo kada bi me u tom trenutku neki golem val zauvijek odnio u dubinu oceana. Tanka bi crta kopna napokon nestala za obzorom, a onda bih se okrenula na lea, nad sobom spazila nebo i zvijezde te jo jedan golem val kako mi se preklapa preko glave. Raskrilila bih ruke i pomislila: u redu, idem. Hvala ti to si me odbacila, govori Lindsay i polae ruku na unutarnju kvaku, ali je jo ne otvara. Sigurno si dobro? Bit e sve u redu. Gledam kako snijeg ukoso pada na tlo, kako pahulje lebde, kovitlaju se i skupljaju na zemlji, ukraavajui je svojim blistanjem. Predivno je, ali ne uspijevam razmiljati ni o emu drugome osim o tome da je to prva lijepa stvar koju Juliet vie nikada nee vidjeti. Lindsay grize nokat, iako tvrdi da se te navike rijeila u treem osnovne. Automatska su se svjetla nad garaom upravo ukljuila, ali lice joj ostaje u tami. Lindsay? Poskakuje kao da smo utjele satima i kao da je iznenaena to sam i dalje uz nju. to je? Sjea li se onoga u >Rozaliti<? Nakon to si se vratila iz New Yorka. Zna, kada sam ti upala u zahod. Okree se, zuri u mene, ali ne govori nita. Oi su joj u jo dubljoj tami nego ostatak lica i izgledaju kao crne rupe. Apsolutna no. Je li to doista bio jedini put? pitam. Oklijeva tek jednu sekundu, a zatim govori: Naravno, ali glas joj je tek neto glasniji od apta. Znam da lae. U tom trenutku shvaam da nije neustraiva. Prestravljena je, i to neprekidno. Uasava je pomisao da e ljudi saznati koliko je prijetvorna, da se kroz ivot probija glumatanjem, da se pravi kao da je sabrana i sve zna, a zapravo se batrga kao i svi ostali. Lindsay, koja e ti odgristi glavu ako je samo krivo pogleda, zapravo je veoma nalik na psia koji laje i histerizira ni zbog ega sve dok ga lanac uz koji je privezan ne vrati na njegovo mjesto. Milijuni pahuljica u malim se vrtlozima sputaju prema tlu i prelijevaju se preko Ridgeviewa poput bijelih, usporenih valova. Pitam se je li svaka pahuljica doista jedinstvena. Juliet mi je sve ispriala, govorim naslanjajui se u sjedalu i kiljei kroz vjetrobran, tako da mi pred oima ostaje samo bjelina. Rekla mi je za izviaki izlet u petom razredu. Dok ste jo bile prijateljice. Lindsay nita ne govori, ali osjeam da sjedalo do mojega poinje drhtati. Rekla mi je da si ti bila ta koja si... zna ve.

-173-

NANA

I ti si joj povjerovala? brzo odvraa, ali govori to nagonski, pomalo tupo, kao da ni sama ne oekuje da e time ita postii. Zanemarujem njezino pitanje. Sjea li se kako su je svi nakon toga zvali Zlatni Tu? otvaram oi i gledam je. Zato si svima rekla da je ona to uinila? Mislim, razumijem da si to uinila u tom trenutku, pred voditeljicom u izviaima. Bilo ti je neugodno, uhvatila te panika, ali poslije...? Zato si to morala ispriati ba svima? Zato si to morala razglasiti cijeloj koli? Lindsay sve jae drhti i nekoliko trenutaka mislim da mi nita nee odgovoriti ili da e neto slagati, ali na kraju ipak progovara, mirnoga glasa u kojemu, ini mi se, prepoznajem aljenje. Mislila sam da nee potrajati, govori kao da je i danas, nakon svih tih godina, i dalje zauena. Mislila sam da e prije ili poslije svima ispriati to se doista dogodilo i da e se zauzeti za sebe. Glas joj u tom trenutku puca i u grlo joj se uvlai blaga doza histerije. Zato se nikada nije zauzela za sebe? Ni jedan jedini put. Samo... samo je sve gutala. Zato? Razmiljam o tome kako je godinama uvala tu tajnu, kako je godinama skrivala svoj tajni identitet, identitet osobe koja svake veeri plae prije spavanja i riba jastunice da bi ih oistila od mokrae. Razmiljam o najstranijoj od svih tajni o prolosti koju nastojimo zaboraviti. Zatim razmiljam o sebi, o svim onim prilikama kada sam sjedila i utjela, prestravljena da u rei ili uiniti neto pogreno, prestravljena da e iz mene izbiti neprivlana, koata udakinja koja voli konje, prestravljena da e ta udakinja progutati novu mene. Prisjeam se i kako sam s polica poskidala sve trofeje i bacila vreasti naslonja, prisjeam se kako sam se trudila da se odjenem kako treba i kako sam prestala naruivati bilo kakvo kuhano jelo u menzi. Prisjeam se i da sam iznad svega pazila da se ne druim s ljudima koji bi me mogli povui prema donjem dijelu ljestvice popularnosti. Izbjegavala sam ljude kao to je bila Juliet. Izbjegavala sam Kenta. Lindsay se uspravlja u sjedalu i otvara vrata, pa gasim motor i inim isto. Pri izlasku joj bacam kljueve preko krova i ona ih hvata jednom rukom. Iza tenka se pale farovi, pa se okreem, mirkam i podiem ruku prema automobilu koji se zaustavio iza Lindsayna. Dvije minute, govorim. Lindsay kima Kentu, koji sjedi u autu iza njezina i eka da bi me odvezao kui. Sigurno si dobro? pita me. Mislim, ima prijevoz do kue i sve? Sigurna sam, govorim. Unato svemu to se dogodilo te noi, pomisao na to da u uz Kenta sjediti itavih dvanaest minuta vonje do svoje kue ispunjava me toplinom. Ispunjava me toplinom iako znam da su takvi osjeaji besmisleni jer moja i Kentova veza nema budunosti. Nijedna moja veza vie nema budunosti. Lindsay otvara usta kao da e neto rei, ali onda ih ipak zatvara. Znam da me htjela pitati za Kenta, ali se predomislila. Kree prema kui, a zatim zastaje, okree se i zaziva me. Sam? Da? Zbilja mi je ao. ao mi je zbog... zbog svega. Znam to oekuje. Oekuje da u joj rei sve je u redu ili nema problema. Potreban joj je takav odgovor. No, ne mogu joj ga dati, pa joj samo tiho govorim: Ljudi bi te ionako voljeli, Lindz. Ne govorim: voljeli bi te i da prestane glumatati, ali znam da je shvatila. Mi bismo te voljele bez obzira na sve, dodajem. Stie ake i uspijeva procijediti: Hvala, a zatim odlazi u kuu. U jednom joj trenutku svjetlo obasjava lice, pa shvaam da je mokro, ali nisam sigurna plae li ili joj se snijeg topi na obrazima.

-174-

NANA

Kent se naginje preko suvozakog sjedala i otvara mi vrata, pa ulazim u njegov automobil. Izlazi s prilaza Lindsaynoj kui i kree niz glavnu cestu u potpunoj tiini. Vozi polako i oprezno, pozorno gledajui dva identina tuljca rasvijetljenog snijega pred farovima i lagano rukama pridravajui volan. Toliko bih mu toga eljela rei, ali ne mogu se natjerati da otvorim usta. Umorna sam i boli me glava i samo elim uivati u tome to sam tek nekoliko centimetara udaljena od njega, u tome to mu auto mirie po cimetu i u tome to je zbog mene pojaao grijanje. Osjeam se kao opijena i udovi su mi oteali unato tomu to mi utroba zbog Kentove blizine ugodno treperi. Dok se pribliavamo mojoj kui, usporava i sada tek mili cestom, a ja se nadam da to ini zato to i on eli to vie produljiti vonju. Da se mene pita, vrijeme bi upravo u tom trenutku moglo stati. Prostor bi se oko nas mogao rastvoriti i propasti sam u sebe, ba kao na rubu crne rupe i vrijeme bi se trebalo presaviti u beskonanu petlju, ponavljajui ovaj trenutak dovijeka. Zauvijek bismo se trebali voziti kroz snijeg, ali to ne ide tako. Kent vozi polako, ali auto se svejedno kree prema naprijed. Ubrzo se slijeva pojavljuje natpis s nazivom moje ulice, pa potom prolazimo pokraj zamraenih kua mojih susjeda i zaustavljamo se. Stigli smo. Hvala ti to si me dovezao, govorim i okreem se prema njemu. I on se okree prema meni. Je li sigurno sve u redu? pita. Govorimo svaki svoju reenicu, ali ih izgovaramo istodobno, pa se potom oboje nervozno smijemo. Kent rukom uklanja ike iz oiju, ali one se odmah vraaju na isto mjesto i srce mi treperi od tog prizora. Nema problema, govori. Bilo mi je zadovoljstvo. Bilo mi je zadovoljstvo. Samo iz Kentovih usta ta reenica ne zvui kao otrcana fraza iz starih filmova i zbog toga mi se plae jer se prisjeam sveg onog vremena koje sam potratila, svih onih sekunda i sati koji su mi se istopili meu prstima poput snijega u noi. Neko vrijeme samo sjedimo u autu i ja se oajniki pokuavam sjetiti neega to bih mu mogla rei samo zato da jo ne moram izii iz auta, a sekunde neumoljivo prolaze. Napokon govorim: Sve je veeras bilo uasno osim ovoga. Osim ega? Prstom pokazujem njega pa sebe. Ti i ja, poruujem tim pokretom. Sve je bilo uasno osim ovoga. Oi mu zbog toga odjednom zablistaju. Sam, izgovara mi ime, gotovo ga izdie i prvi put u ivotu zbog toga mi se jednog sloga tijelo pretvara u isti sjaj, radost i ples. Prua ruke prema meni i polae mi tople dlanove na lice, prstima mi gladi obrve, a palac mu u jednom arobnom trenutku dotie moju donju usnicu. Koa mu ima okus cimeta. No, onda naglo povlai ruke, sputa ih u krilo i postieno sputa glavu. Oprosti, mrmlja. Ne... u redu je, govorim, a tijelo mi toliko bruji da zacijelo uje taj zvuk. Osjeam se kao da e mi glava odletjeti s ramena. Uh, sve je to tako grozno. to je grozno? tijelo mi naglo prestaje brujiti i krv mi se ledi u ilama. Rei e mi da mu se zapravo ne sviam. Opet e mi rei da njega ne mogu zavarati. Pa, sve to se dogodilo veeras, govori. Nije ba pravi trenutak. A i ti si s Robom. Nisam s Robom, brzo dobacujem. Vie nisam.
-175-

NANA

Nisi? gleda me tako prodorno da mu u arenicama vidim zlatne i zelene trake. Odmahujem glavom. To je jako dobra vijest, i dalje me netremice gleda, kao da je prva i zadnja osoba koja me doista vidi. To je dobro jer... ne dovrava reenicu, a pogled mu se sputa do mojih usnica. Od uarenih strijela koje mi lete kroz utrobu uskoro u se, sigurna sam, onesvijestiti. Jer? pitam ga, iskreno iznenaena to uope uspijevam ita izgovoriti. Jer... ao mi je, ali ne mogu si pomoi. Moram te odmah poljubiti. Jednu mi ruku zavlai pod vrat, privija me uza se i onda se ljubimo. Usnice su mu meke i mojima prolaze trnci dok ih ljubi, pa zatvaram oi i u tami pod vjeama odjednom mi se kovitla arena, cvjetna eksplozija. Tonem u predivno nitavilo, potpuno se gubim i plutam kao u snu, ali ovaj put uivam u tome, napokon potpuno slobodna. Drugom mi rukom odmie kosu s lica i osjeam otisak njegovih prstiju gdje god me dodiruju, pa pomiljam na zvijezde koje padaju na nebu i za sobom ostavljaju blistav trag. I u tom trenutku, ni sama ne znam traje li nekoliko sekundi, minuta ili dana, ali u trenutku dok mi u usta izgovara ime i dok diem s njime, u tom trenutku shvaam da je to moj prvi pravi poljubac. Odmie se prebrzo, ali i dalje mi dri lice u rukama. Divno, govori. Oprosti, ali moram to rei. Predivno. Da, uspijevam procijediti kroz stisnuto grlo. Jo neko vrijeme samo tako sjedimo i gledamo se u oi i moda prvi put nakon ne znam koliko ne osjeam nikakav nemir i ne razbijam glavu time o emu on razmilja, nego sam samo sretna jer me grle njegove oi, jer plutam u silnoj toplini i blistavoj svjetlosti. Zbilja mi se svia, Sam, tiho govori. Oduvijek si mi se sviala. I ti meni, odvraam. Ne, neu zdvajati zbog sutranjeg dana. Neu ak ni razmiljati o njemu. Nakratko zatvaram oi i iz misli otresam sve osim ovoga trenutka, Kentovih toplih ruku, predivnih zelenih oiju i mekih usnica. Hajde, naginje se i ljubi me u elo. Umorna si. Mora na spavanje. Izlazi iz auta i obilazi ga da bi mi otvorio vrata. Snijeg se uhvatio za do i sve je prekriveno bijelim sagom koji omekava sve rubove vanjskoga svijeta. Priguenim koracima prelazimo prilazni puteljak i prilazimo trijemu. Roditelji su mi ostavili upaljeno svjedo na trijemu - to jedino svjedo na zamraenoj kui u zamraenoj ulici doima se poput jedinog svjetla na svijetu. Pod njegovim bljeskom pahuljice izgledaju poput zvijezda padalica. Snijeg ti se uhvatio za trepavice, prelazi mi prstom po vjeama, pa po korijenu nosa. I za kosu, dodaje, pa mi prolazi prstima kroz kosu i dodiruje mi vrat. U raju sam. Kente, provlaim prste kroz okovratnik njegove koulje. Boji li se ikada odlaska na spavanje? Boji li se ikada onoga to e se dogoditi sutradan? Licem mu prelazi tuan osmijeh i mogla bih se zakleti da zna. Katkad se bojim zbog onoga to ostavljam za sobom, odvraa. Potom se opet ljubimo, a tijela i usnice pomiu nam se tako glatko i toliko usklaeno da mi se ini kao da se ne ljubimo u stvarnosti, nego u mislima, kao da ne udiemo zrak, nego jedno drugo. Sve je kako bi trebalo biti prirodno, oputeno, nesvjesno i nitko nita ne pokuava, samo se potpuno preputamo. I u tom se trenutku napokon dogaa nezamislivo vrijeme se zaustavlja. Sve nestaje i snijeg, i kua, i ulica, i sekunde, i dani. Ostaje samo tama i nas dvoje na njezinu rubu, tek dodir i dah u mraku.
-176-

NANA

Sedmo poglavlje
Sanjam svoj sedmi i zadnji san. Padam i okreem se u zraku, ali ovaj put tama oko mene oivljava, pa odjednom shvaam da to zapravo nikada i nije bila tama, nego su mi samo oi bile zatvorene. Odmah ih otvaram i mislim kako sam bila glupa, a u tom trenutku oko mene polijeu tisue arenih leptira ija krila tvore predivnu dugu koja privremeno zaklanja sunce. No, kako lete sve vie, pod njima se otkriva krajolik prepun zelenila i zlatnih nijansi, polja okupanih suncem i ruiastih oblaka koji plutaju poda mnom. Zrak je oko mene ist, plavkast i predivno mirie, pa se smijem, smijem i smijeni dok se prevrem u zraku, a smijem se zato jer nikada nisam ni padala. Cijelo vrijeme letim. Budim se u izvrsnom raspoloenju, kao da sam na snu doplutala do mirne obale, pa me sada slike sna polako naputaju, a njegovo mi se znaenje prevlai preko glave poput vala koji se povlai u ocean, ostavljajui me s jednom sigurnom spoznajom. Svrha svega to mi se dogaalo nije bilo spaavanje mojega ivota. Barem ne onako kako sam mislila.

A SEDMOGA DANA Jednom sam s Lindsay gledala film u kojemu je glavni lik rekao da je najtunija stvar kod zadnjega seksa to to ne zna da ti je zadnji. Nikada se nisam ni prvi put poseksala, pa nisam strunjak za to podruje, ali tako je vjerojatno i sa svim ostalim stvarima: sa zadnjim poljupcem, zadnjim smijehom, zadnjom alicom kave, zadnjim zalaskom sunca, zadnjim skokom kroz prskalicu na travnjaku, zadnjim sladoledom i zadnjom pahuljicom koju hvatamo jezikom. Jednostavno ne znate da su vam zadnji. Mislim, meutim, da je to dobro jer da bilo tko od nas zna da neto ini zadnji put u ivotu, bilo bi nam se vrlo teko oprostiti od nekih stvari. Kada znate da ih inite zadnji put, osjeate se kao da morate skoiti s litice. Odjednom samo elite pasti na koljena i poljubiti zemlju na kojoj stojite, jo je jednom omirisati i jo je jednom zagrliti. Tako je svaki put kada neemu ili nekome moramo rei zbogom. Skaemo s litice. Najgori je dio odluka da napokon istupimo. Kada to jednom uinimo, sve je ionako gotovo. Nema nam druge nego sve ostaviti za sobom. Zadnja reenica koju upuujem svojim roditeljima glasi: Vidimo se. Govorim im i da ih volim, ali to im govorim prije. Zadnja je reenica: Vidimo se. Zapravo, ako elim biti sasvim precizna, Vidimo se je zadnja reenica koju upuujem tati. Zadnja reenica koju upuujem mami je: Apsolutno jer stoji na vratima kuhinje u kunom ogrtau i s novinama me u ruci pita jesam li sigurna da neu dorukovati, ba kao i svakog jutra. Jo se jednom okreem pri izlasku iz kue. Tata stoji uz tednjak, pjevui i pri mami jaja za doruak. Odjeven je u donji dio prugaste pidame koju smo mu Izzy i ja kupile za roendan, a kosa mu stri na sve strane, kao da je gurnuo prst u utinicu. Mama mu polae ruku na lea dok prolazi kraj njega, pa sjeda za kuhinjski stol i otvara novine, a on vadi jaja iz tave, prebacuje ih na tanjur i postavlja ga pred nju, govorei usput: Izvolite, milostiva. Re peena. Ona pak odmahuje glavom i govori neto to ne ujem, pa se on saginje nad njom i ljubi je u elo.
-177-

NANA

Lijep su prizor. Drago mi je to sam se okrenula. Izzy me prati do vrata s rukavicama i smije se od uha do uha, pokazujui razmak izmeu prednjih zuba. Kada je spazim, zavrti mi se u glavi i preplavljuje me munina, ali duboko udiem i usredotoujem se na brojenje koraka, razmiljam o tranju i snu u kojem sam letjela. Jedan, dva, tri, skoi. Zaboravila si rukavice. Njezino frfljanje. Njezin osmijeh. Njezini zlatni uperci. to bih ja bez tebe? saginjem se i stiem je u zagrljaj dok u mislima niem prizore iz naega zajednikog ivota: njezine sitne noice dok je bila beba, glavica koja je uvijek mirisala po puderu za bebe, prvi put kada je zakoraila prema meni, prvi put kada je provozala bicikl, pala i izgrebla koljeno, pa sam umalo umrla od straha kada sam vidjela da krvari i zbog toga je nosila cijelim putem do kue. Zamiljam i prizore iz budunosti: odrasla i visoka Izzy, prekrasna djevojka za volanom automobila i s osmijehom, na licu, Izzy u dugoj, zelenoj haljini nabada na visokim potpeticama do limuzine koja je odvozi na maturalni ples, Izzy s hrpom knjiga pod rukom ulazi u studentski dom dok oko nje lebde snjene pahulje, a zlatna joj se kosa presijava na bjelini. Skvii i migolji mi se iz zagrljaja: Ne mogu disati! Zadavit e me! Oprosti, Izzy, govorim, a zatim savijam ruke iza vrata i otkopavam lani s pticom koji mi je darovala baka. Izzy me promatra razrogaenim, okruglim oima. Okreni se, kaem i jednom me za promjenu slua bez pogovora, mirno stojei dok joj podiem kosu i zakopavam joj lani. Potom se ponovno okree prema meni i vrlo ozbiljnog izraza lica eka da joj kaem kako joj pristaje. Povlaim joj lani prema dolje i pada joj do pola prsa, tono u visinu srca. Super ti stoji, Izzy, kaem. Daje mi je ba zauvijek? Ili samo za danas? pita apatom, kao da raspravljamo o dravnim tajnama. Tebi ionako bolje stoji, govorim i stavljam joj prst na nos. Od radosti se vrti oko svoje osi poput balerine. Hvala ti, Sammy, kae, iako, naravno, zvui kao da je rekla Fammy. Budi dobra, Izzy, ustajem stegnuta grla i grudi ispunjenih bolom. Jedva se suzdravam da ne kleknem i ponovno je zagrlim. Stavlja ruke na bokove poput nae majke i toboe uvrijeeno dobacuje: Ja sam uvijek dobra. Ja sam najbolja. Najbolja od najboljih, odvraam. Ve se okrenula i tri prema vratima, viui: Pogledajte to mi je Sammy dala! i jednom rukom steui lani. Pogled mi je zamagljen suzama, pa je vie ne vidim jasno, tek ruiastu mrlju njezine pidame i zlatan busen kose. Pred kuom mi hladnoa dere plua i bol se u grlu pojaava, ali duboko udiem, uivajui u mirisu spaljenog drva i benzina. Sunce je predivno jo uvijek nisko i izdueno na obzoru, kao da se tek protee nakon spavanja. Znam da pod tim slabanim zimskim svjetlom lee dani koji traju do osam sati naveer, a pod njima se kriju zabave na bazenima uz miris klora i rotiljanih hamburgera, a jo dublje ekaju dani kada lie na drveu plamti arkocrvenim i naranastim nijansama, dani kojima se iri miris kuhanog vina i mraz koji se topi do podneva. Znam da pod dananjim danom lei jo itav niz ivotnih slojeva, jo mnogo novih i drugaijih, pa bih
-178-

NANA

najradije zaplakala, ali Lindsay me ve eka u autu pred kuom, mae i vie: to izvodi? Kreem zato niz stazu prema tenku, brojim korake i razmiljam o tome da se od svega moram oprostiti od drvea, od trave, od neba i crvenkastih oblaka na obzoru. Moram sve sa sebe strgnuti kao koprenu. Moda se ispod svega toga pojavi neto doista spektakularno.

UDO SREE I SLUAJNOSTI, I. DIO I onda sam mu rekla da me ba briga je li glupo ili nije, ba me briga je li to praznik koji su izmislili cvjeari i proizvoai slatkia... Lindsay brblja o Patricku, sva vanija mjesta naglaavajui udarcem dlana o volan. Ponovno je u punoj formi, kosa joj je skupljena u trendovski raskutran konjski rep, usnice su joj premazane sjajilom i namirisana je Burberryjevim parfemom Brit Gold koji joj isparava iz zimske jakne. Neobino mi ju je vidjeti u takvome stanju nakon onoga sino, ali na neki mi je nain drago. Okrutna je i prestravljena, ponosna i nesigurna, ali i dalje je Lindsay Edgecombe, djevojka koja je u prvom srednje kljuem razderala lak na BMW-u Mari Tinsley nakon to ju je Mari nazvala napadnom droljom, iako se nitko iv nije usudio suprotstaviti Mari, tadanjoj kraljici maturalnog plesa. I dalje je moja najbolja prijateljica i unato svemu i dalje je potujem, a usto i znam da ma koliko bila u krivu glede drugih ljudi i sebe same, s vremenom e shvatiti. Znam to. Inae joj se lice sino ne bi bilo onako pretvorilo u crnu rupu. Moda sam tek samu sebe uvjerila u nemogue, ali ini mi se da ono to se sino dogodilo ipak ima nekakvu teinu i da nije samo nestalo. Katkad se bojim zaspati zbog onoga to ostavljam za sobom. Zbog Kentovih rijei koje mi odzvanjaju mislima uz lea mi prolaze trnci. Prvi put u ivotu udim za tim da nekoga ponovno poljubim, prvi mi se put ini da sam od sino neto vano izgubila. Moda je toliko ivan zato to je previe zaljubljen u tebe, dobacuje Elody sa stranjeg sjedala. Ne misli li i ti tako, Sam? Aha, odvraam i uivam u svakom gutljaju kave. Jutro je savreno upravo onakvo kakvo bih odabrala. Jedem savreno pecivo, pijem savrenu kavu, vozim se u automobilu s dvjema najboljim prijateljicama s kojima ne priam ni o emu vanome i koje ni ne pokuavaju govoriti neto smisleno, nego samo brbljaju kao i uvijek, uivajui u amoru koji stvaraju nai glasovi. Nedostaje nam jedino Ally. Odjednom me obuzima silna elja da se jo malo provozamo po Ridgeviewu, najvie zbog toga jer elim da vonja jo malo potraje, ali i zato to bih htjela jo jednom baciti pogled na svoj gradi. Lindz?, govorim, moe li svratiti do Starbucksa? Ba mi se pije kava s mlijekom, otpijam nekoliko gutljaja i nastojim isprazniti alicu koju drim u ruci ne bih li zvuala uvjerljivije. Lindsay podie obrve: Ali ti inae mrzi Starbucks. Ah, eto, ba mi se pije njihova kava s mlijekom. Ali rekla si da im kava ima okus psee mokrae procijeene kroz vreu za smee. Elody napadno guta i vie: Hej! Ja jo uvijek jedem i pijem! pa mae pecivom po zraku. Lindsay podie obje ruke u zrak: Samo sam je doslovno citirala.
-179-

NANA

Ako opet zakasnim na politike znanosti, dobit u ukor, asna rije, odvraa Elody. A i propustit e priliku da se malo vali s Kolaiem prije prvog sata, zadirkuje je Lindsay. Ah, prava se javila, odvraa Elody i gurka je komadiem peciva. udo to ti se lice jo nije stopilo s Patrickovim. Daj, Lindsay, molim te, gledam je i moleivo trepem, a zatim se okreem i isto inim prema Elody. Molim, molim, moooooolim vas. Lindsay teko uzdie i dobacuje znakovit pogled Elody u retrovizoru, a zatim ukljuuje migavac i skree. Poskakujem na sjedalu i pljeem rukama, a Elody stenje. Danas moramo ispunjavati Samanthine elje, govori Lindsay. Ipak je danas njezin velik dan. Posebno naglaava rije velik, a zatim prasne u smijeh. Elody odmah prihvaa zezanciju: Prije bih rekla da je Robov veliki dan. Nadajmo se da je velik, laktom me u rebra lupa Lindsay. Fuj, dobacujem joj. Perverznjakue. No, Lindsay vie nita ne moe zaustaviti. Bit e to duuuuuuug dan, smije se. I veoma bolan, ubacuje se Elody. Lindsay od smijeha pljuje malo kave na kontrolnu plou, a Elody podvikuje od smijeha. Obje se smiju poput manijaka. Jako smijeno, govorim i gledam kroz prozor, promatrajui kako se kue uz cestu zgunjavaju dok prilazimo sreditu Ridgeviewa. Vrlo zrelo i odraslo, kaem. No, smijeim se i sretna sam, a u sebi mislim: nemate vi pojma. Iza Starbucksa je maleno parkiralite na kojemu zauzimamo zadnje mjesto, pri emu Lindsay zamalo otkida retrovizore s dva susjedna automobila, ali i dalje sretno uzvikuje: Gucci, stara, gucci! jer tvrdi da je gucci talijanska rije za savreno. Ja sam ve svemu pokraj ega smo prole u sebi rekla zbogom, pozdravila sam se sa svim onim mjestima koje sam vidjela toliko puta da ih vie nisam ni primjeivala. Rekla sam zbogom zalogajnici na brdu u kojoj prodaju najbolje pilee medaljone na svijetu, oprostila sam se od trgovine sa sitnom galanterijom u kojoj sam kupovala konac za izradu narukvica prijateljstva, pozdravila sam ured za prodaju nekretnina, zubarsku ordinaciju i parki u kojemu mi je u sedmom razredu Steve King gurnuo jezik u usta te me time toliko iznenadio da sam ga ugrizla. Ne mogu prestati razmiljati o tome kako je ivot neobian, ne mogu prestati razmiljati o Kentu i Juliet, Alexu i Anni, o Bridget, o profesoru Shawu i profesorici Winters o tome kako je sve slojevito i zamreno i meusobno povezano u golemu, nevidljivu mreu. Razmiljam i o tome kako katkad mislimo da inimo dobro kada zapravo inimo zlo i tetu. Ulazimo u Starbucks, pa naruujem kavu s mlijekom, Elody uzima kakao-kocku iako je upravo pojela pecivo, a Lindsay s jedne police skida plianog medvjedia, stavlja si ga na glavu i potom tako, s medvjediem na glavi, mrtva-hladna naruuje bocu vode, dok je slubenik za pultom gleda kao da je potpuno poludjela. Ne mogu si pomoi, privlaim je u vrst zagrljaj, a ona mi glasno govori: Nemoj sada, to emo kod kue u krevetu, draga, na to se starija ena koja stoji u redu iza nas odmie za nekoliko koraka. Smijui se izlazimo iz Starbucksa i onda mi na parkiralitu umalo ispada kava iz ruke. Sarah Grundel sjedi u smeem Chevroletu, pogledava na sat i lupka prstima po volanu, ekajui da se oslobodi jedno parkirno mjesto. Mjesto na kojem smo mi parkirane. Pa, ne mogu prokleto vjerovati, govorim naglas. Sada e bez sumnje zakasniti na trening.

-180-

NANA

Lindsay primjeuje da zurim u Sarin auto, pa mi tiho dobacuje: Da, i ja kaem. Da ja moram voziti takvu rugobu, radije bih pjeaila do kole. Ne, ali... odmahujem glavom jer uviam da joj ne mogu objasniti. Dok izlazimo s parkiralita, Sarah koluta oima i uzdie, kao da eli rei napokon i apsurdan humor situacije odjednom me pogaa punom snagom, pa prasnem u smijeh. Kakva ti je kava? pita Lindsay. Kao psea mokraa procijeena kroz vreu smea, govorim dok izlazimo s parkiralita i kratko trubimo Sari, koja pak bijesno pue i brzo ulazi na parkirno mjesto iste sekunde kada ga mi naputamo. to je pak njoj? pita Elody. PNS, odgovara Lindsay. Parkirno-nadrkani sindrom. Dok se vraamo na cestu, pada mi na pamet da stvari moda ipak nisu tako zamrene. U veini sluajeva, gotovo u svima, ne moemo nikako znati kako e se nae niti meusobno ispreplesti, i to je u redu. Katkad nakon dobroga djela slijedi katastrofa, nakon loega neto dobro, a kada ne uini nita, svijet ti eksplodira. Vrlo, vrlo rijetko nekim udom sree i sluajnosti, kada svi leptiri na odreen nain mau krilima i kada sve niti nekoliko minuta miruju prua nam se prilika da uinimo neto doista dobro. Dok u retrovizoru gledam kako Sarah tri prema Starbucksu, na pamet mi pada samo jo jedna stvar. Ako ti samo jedna opomena zbog kanjenja nedostaje da bi te izbacili iz plivake momadi, moda bi ipak trebala kavu skuhati kod kue. Kada stiemo u kolu, odvajam se od Lindsay i Elody jer moram neto obaviti u prostoriji s ruama, a nakon toga, s obzirom na to da ve kasnim, odluujem markirati ostatak prvoga sata. Lutam kolskim hodnicima i dvoritem, razmiljajui o tome kako je udno to svaki dan dolazim ovamo, a nikada nisam poteno pogledala oko sebe. ak mi se i uti zidovi u onim hodnicima koje nazivamo ispovraanima sada ine draesnima, a divim se i tankome, golom drveu u dvoritu koje kao da eka snjeni pokriva. Dosad mi se uvijek inilo da se dani provedeni u koli rasteu u beskonanost i taj bi se dojam gubio jedino na testovima, kada bi sekunde curile jedna preko druge i bjeale prije nego to bih zadatke uspijevala rijeiti do kraja. I danas je tako. Koliko god eljela da se sve otegne i da dan potraje to dulje, vrijeme jednostavno curi, krvari u bezdan. Jedva uspijevam zapoeti drugo pitanje na testu iz kemije kada profesor Tierney podvikuje: Gotovo!, pa predajem tek dopola ispisan papir. Znam da vie uope nije vano kako u rijeiti bilo koji test, ali ipak se trudim koliko mogu jer elim da mi zadnji dan bude to normalniji, to vie nalik na milijune drugih koje sam proivjela i elim predati test iz kemije, poslije zdvajati nad ocjenom te razmiljati hoe li Tierney ikada ostvariti svoju prijetnju i nazvati bostonsko sveuilite. Ne alim zbog testa, meutim. Nadila sam aljenje. Na sat matematike stiem neto ranije, mirna i staloena. Sjedam na svoje mjesto nekoliko minuta prije zvona i iz torbe vadim udbenik, uredno ga postavljajui tono nasred klupe. Prva sam u uionici. Profesor Daimler prilazi mojoj klupi, naslanja se na nju i smijei se. Prvi put primjeujem da su mu onjaci vrlo otri, gotovo poput vampirskih. to to znai, Sam? pokazuje na knjigu. Stie tri minute prije zvona i spremna si za nastavu? Okree li ti to novi list? Tako neto, odvraam i polaem ruke preko udbenika. I kako ti zasad protjee proslava Valentinova? pita, u usta ubacuje pepermint, pa mi se

-181-

NANA

primie jo malo blie. Odvratan mi je. Misli li doista da e me zavesti svjeim i mirisnim dahom? Ima li kakve romantine planove veeras? nastavlja. Nekoga posebnog s kim e se izljubiti? upitno podie obrve. Prije tjedan dana od takvoga bih oijukanja pala u nesvijest, ali sada sam potpuno hladna. Prisjeam se grubosti njegova lica u dodiru sa svojim i njegove teine kada je legao na mene, ali zaudo, to me ne ljuti, ak me ni ne plai. Bacam pogled na njegovu ogrlicu od konoplje i prvi mi put pada na pamet da je to to je stalno nosi pomalo bijedno. Zato ve osam godina nije skinuo glupu ogrlicu? To je kao da ja jo uvijek nosim ogrlicu od bombona koju sam oboavala u petom razredu. Vidjet emo, smjekam se. A vi? Bit ete sami? Za stolom za jednu osobu? Naginje se jo blie prema meni, ali ne pomiem se, iako bih najradije uzmaknula. Zato to misli? namiguje mi, oito mislei da oijukam. Valjda misli da u mu ponuditi da veer provedemo zajedno. Jo mu se blistavije smijeim. Zato to, da imate pravu djevojku, govorim tiho, ali savreno jasno i razgovijetno, da ne bi dolo ni do kakve zabune, ne biste se upucavali srednjokolkama. Duboko udie i tako se naglo trza unatrag da umalo pada s klupe. Drugi uenici naviru u razred i meusobno brbljaju, uope ne obraajui pozornost na nas. to se njih tie, moda razgovaramo o zadai ili ocjenama. Nita im nije sumnjivo. Daimler, meutim, i dalje zuri u mene, a usta mu se otvaraju i zatvaraju. Ne uspijeva nita procijediti. Oglaava se zvono, pa trese ramenima i udaljava se od klupe, ali i dalje zuri u mene, a onda se okree oko svoje osi, kao da se izgubio. Napokon se nakaljava i progovara. U redu, ljudi, glas mu puca, pa se jo jedanput nakaljava, a kada mu se napokon vraa, zvui grubo i neugodno. Idemo. Svi na mjesta. Moram poloiti dlan preko usta i ugristi se da ne bih prasnula u smijeh. Profesor Daimler dobacuje mi mraan pogled zbog kojega mi se jo vie smije, a onda okreem glavu i gledam prema vratima. Upravo u tom trenutku Kent McFuller ulazi u uionicu. Pogledi nam se susreu i u tom mi se trenutku ini da se uionica prepolovila i da je udaljenost izmeu njega i mene nestala. Proima me snaan osjeaj da me uvlai u sebe kroz zelene oi, a potom se vrijeme uruava, pa smo opet na trijemu pred mojom kuom, toplim mi prstima prelazi preko vrata, usnice pritie uz moje i ape mi neto na uho. Za mene u tom trenutku ne postoji nitko i nita osim njega. Gospodine McFuller, biste li bili tako ljubazni da sjednete, hladnim ga glasom opominje Daimler. Kent skree pogled s mojega i trenutak iezava. Mrmlja kratku ispriku Daimleru, pa odlazi na svoje mjesto, a ja se okreem u klupi i pratim ga pogledom. Obuzima me silna toplina kada na klupu izvlai udbenik, a iz njega ispada nekoliko skica za crtee. Uivam u tome kako se neprekidno poigrava s kosom i kako stalno odmie ike s ela, iako se istoga trenutka vraaju na svoje mjesto. Gospoice Kingston, biste li mi mogli, ako nije problem, posvetiti koji trenutak pozornosti? Okreem se prema ploi i vidim da Daimler zuri u mene. U redu, odvojit u koji trenutak, odvraam glasno i cijeli razred prasne u smijeh. Daimler
-182-

NANA

stie usnice u tanku crtu, ali ne govori nita. Otvaram udbenik, ali nikako se ne mogu usredotoiti na matematiku, nego lupkam prstima po klupi, nemirna i ushiena zbog Kentove nazonosti. Najradije bih mu rekla kako se osjeam, nekako mu sve objasnila, pa da zna i da me shvati. Nestrpljivo gledam na sat i ne mogu doekati Kupide. Kent McFuller danas e dobiti jednu ruu vie. Nakon sata matematike ekam Kenta u hodniku, a leptiri mi divljaju po trbuhu. Izlazi s ruom koju sam mu poslala i dri je tako oprezno kao da se boji da e je slomiti. Podie ozbiljan i promiljen pogled, pa mi oima ispituje lice. Hoe li mi ovo objasniti? pita i iako se ne smjeka, ton glasa bez sumnje mu je aljiv, a u oima svjetluca neto nestano. I ja njega odluujem zadirkivati, iako mi od njegove blizine mozak gotovo potpuno staje. Nemam pojma o emu govori, kaem. Podie ruu i pred oima mi otvara karticu s porukom, iako, naravno, znam to u njoj pie. Veeras. Ukljui mobitel, pripremi kljueve automobila i budi moj heroj. Tajanstveno, govorim, jedva suspreui osmijeh. Jo je deset puta slai, ovako zbunjen. Nepoznata oboavateljica? pitam. Nije ba tako nepoznata, odvraa, i dalje me ispitivaki promatrajui, kao da e na mom licu pronai odgovor na zagonetku. Moram skrenuti pogled jer bih ga inae zgrabila i privila uza se. Nekoliko trenutaka oklijeva, a zatim kae: Veeras je tulum kod mene. Znam, odvraam, a zatim brzo dodajem: Mislim, ula sam. Dakle...? Odustajem od daljnjih igrica. Sluaj, Kente, govorim, moda u te morati zamoliti da me veeras pokupi autom s jednoga mjesta. Najvie dvadeset minuta. Ne bih to traila od tebe da nije vano. Smijei se jednim kutom usnice i pita: A to e mi dati zauzvrat? Naginjem se tako da mi usnice gotovo dotiu njegovo uho i shvaam da je njegov miris mjeavina svjee pokoene trave i metvice toliko opojan da sam ve ovisna o njemu. Povjerit u ti jednu tajnu, apuem. Sada? Ne, poslije, uzmiem jer se inae neu moi suzdrati i poljubit u ga u vrat. Ne znam to mi je. Nikada se nisam tako osjeala s Robom, a uz Kenta kao da mi ruke same lete prema njemu. Moda opetovano umiranje izaziva hormonalnu buru. Drago mi je zbog toga. Ponovno je ozbiljan i govori: Ovo to si napisala u poruci... igra se s papiriem i oi mu zlaano blistaju. Onaj zadnji dio s herojem. Kako si...? Srce mi luaki udara o prsa i u jednom ludom trenutku pomiljam da moda zna, da se moda sjea one veeri u njegovoj sobi. Meu nas se sputa teka tiina i sve se uspomene, elje i nadanja ljuljaju u zraku poput klatna. Kako sam to; pitam, iako jedva diem. Uzdie, odmahuje glavom i slabano mi se smjeka. Ma, nita. Zaboravi. Glupo je, govori. Aha, odvraam i napokon izdiem, iako nisam bila ni svjesna da mi je zastao dah. Nadam se da nije primijetio koliko sam razoarana. Usput, govorim, hvala ti na rui. Jedino sam njegovu ruu zadrala. Ta mi je najdraa, rekla sam Marian Sykes kada mi ju je

-183-

NANA

isporuila. Iznenaeno me pogledala i zatim se osvrnula, kao da ne vjeruje da joj se obraam. Kada je shvatila da ipak to inim, zacrvenjela se i nasmijeila. Dobila si ih zbilja mnogo, stidljivo je rekla. Da, ali uvijek mi uvenu, odvratila sam. Neki ljudi imaju zelenu ruku. Moja je crna. Treba stabljike podrezati ukoso, rekla je i odmah se zacrvenjela. Sestra me to nauila. Nekada se voljela baviti cvijeem i biljkama u vrtu. Zatim se okrenula i ugrizla se za usnicu. Uzmi te rue, rekla sam joj. Nekoliko je trenutaka samo zurila u mene, kao da nije sigurna alim li se ili mislim ozbiljno. Daje mi ih zauvijek? pita i podsjea me na Izzy. Kaem ti, ne mogu vie na dui nositi sva ta ubojstva cvijea, odvratila sam joj. A ti ih moe ponijeti kui. Ima li vazu? Zastala je jo na sekundu i zatim se blistavo nasmijeila. Lice joj se potpuno promijenilo. Stavit u ih u svoju sobu, rekla je. Kent podie obrvu: Kako zna da sam ti je ja poslao? Ma, daj, kolutam oima, ne znam nijednog drugog profesionalnog crtaa udnovatih stripova. Polae raku na prsa i pravi se da je uvrijeen. Nisam profesionalac. To radim iz ljubavi. Osim toga, ti stripovi uope nisu udni. Dobro, dobro, odvraam, onda ti zahvaljujem na potpuno normalnoj poruci. Nema na emu, smijei se. Dovoljno smo blizu da osjeam isijavanje topline s njegova tijela. Hoe li onda veeras biti moj vitez na bijelom konju? Kent se kratko klanja: Zna da ne mogu odoljeti dami u nevolji. Znala sam da mogu raunati na tebe, govorim. Hodnik je oko nas opustio jer su svi otili na ruak, pa nekoliko trenutaka samo stojimo i gledamo se. U oima mu neto omekava, pa mi srce poskakuje, sva treperim i osjeam se kao da bih svakoga trenutka mogla poletjeti u zrak. Glazba, pomiljam. Zbog njega se osjeam kao da sam glazba. Tada me odjednom obuzima snaan osjeaj da e me Kent poljubiti ba ovdje, u hodniku, pred kabinetom za matematiku srednje kole Thomasa Jeffersona i zbog silne navale sree gotovo padam u nesvijest. Ipak, ne ljubi me, nego samo prua ruku i kratko me dodiruje po ramenu. Kada je uklanja, i dalje osjeam njegov dodir. Vidimo se veeras, govori. Nadam se da je tajna koju e mi povjeriti zbilja dobra. Fantastina je, vidjet e, govorim i prieljkujem da mogu zapamtiti svaku, ak i najmanju pojedinost vezanu uz njega. Najradije bih ga urezala u pamenje i ne mogu vjerovati koliko sam dugo bila slijepa. Okreem se i odlazim prije nego to uinim neto potpuno neprihvatljivo, prije nego to skoim na njega i izljubim ga. Sam? zaustavlja me. Da? Opet me ispitivaki promatra, pa u tom trenutku shvaam zato mi je onomad rekao da ga ne mogu zavarati. Ve me dugo promatra, uviam. Doista me vidi. Doista me zna. Osjeam se kao da mi upravo ita misli i zbog toga mi je neugodno jer uglavnom razmiljam o tome kako su mu
-184-

NANA

usnice savrene. Grize se za usnicu, prebacuje se s noge na nogu i pita: Zato ba ja? Mislim, veeras. Ve godinama nismo razgovarali i... Moda elim nadoknaditi izgubljeno vrijeme, govorim i odmiem, lagano poskakujui. Ozbiljno te pitam, ponavlja. Zato ba ja? Glavom mi prolaze prizori u kojima me dri za ruke u mraku i vodi me kroz labirint prostorija u prizemlju svoje kue, kroz mjeseinu i preko debelih sagova. Prisjeam se njegova glasa dok me uspavljuje i umiruje te odnosi poput plime. Prisjeam se kako je vrijeme stalo kada me poljubio. Vjeruj mi, odgovaram, ti si jedini kojega sam mogla odabrati.

DRUGE PRILIKE Kentov je valogram samo jedna izmjena koju sam toga jutra nainila u sobi s ruama, ali im ulazim u menzu, uviam da je i Rob dobio svoj. Odvaja se od prijatelja i hita prema meni im me spazi, pa ne uspijevam ak ni stati u red pred pultom, gdje namjeravam naruiti dvostruki sendvi s peenjem. Glupa mu je bejzbolska kapa i opet nakrivljena, pa izgleda kao a je u nekom reperskom videospotu iz 1992. Hej, malena, pokuava me obgrliti oko ramena, ali izmiem mu. Dobio sam tvoju ruu. I ja tvoju. Hvala. Ogledava se oko sebe, zapaa jednu ruu koja stoji zataknuta za moju torbu i potom se mrti. To je rua koju sam ti poslao? pita. Odmahujem glavom i slatko se smijeim, a on trlja elo. Uvijek to ini kada razmilja, kao da ga od same aktivnosti boli glava. A gdje su ti ostale rue? pita. U skladitu, odgovaram, to i nije potpuno netono. Odmahuje glavom i mijenja temu. Sluaj, veeras je tulum... ne dovrava reenicu, pa naginje glavu u stranu i nestano mi se smjeka. Mogli bismo otii i malo se zabaviti, prua ruku i masira mi rame. To bi nam mogla biti Samo je Rob u stanju pomisliti da je lokanje piva i vritanje na tulumu predigra, ali ne elim s njim sada o tome raspravljati. Predigra? nevino pitam i on to shvaa kao oijukanje jer se smjeka i zabacuje glavu, gledajui me ispod napola sputenih vjea. Nekada mi je to bilo preslatko, a sada mi izgleda kao sumo-hrva koji pokuava plesati sambu. Moda je i nauio korake, ali ne izgleda dobro. Zna, dodaje tiho, zbilja mi se svidjela tvoja poruka uz ruu. Zbilja? pitam ga mazno i prisjeam se to sam mu napisala. Ne mora me vie ekati. Mislio sam onda da se naemo na tulumu oko deset i ostanemo sat-dva, slijee ramenima i namjeta kapu na glavi, prelazei na teme koje su mu vanije.
-185-

NANA

Odjednom me svladava silan umor. Htjela sam se malo poigrati s Robom, malo mu se moda i osvetiti jer nije obraao pozornost na mene. Htjela sam ga kazniti jer nije bio uz mene kada mi je bio potreban i jer mu nije stalo ni do ega osim do tulumarenja, sporta i frajerskog preseravanja u kapi Yankeesa, ali sada shvaam da mi se ne da. Radi to god hoe, Robe, govorim. Tvoja stvar. Zbunjeno zastaje. Nije oekivao takvu reakciju. Ali veeras spava kod mene, zar ne? pita. Ne, ne spavam. Opet podie ruku prema elu i opet ga trlja. Ali napisala si... Napisala sam ti da me vie ne mora ekati. I zbilja ne mora, govorim i duboko udiem . Jedan, dva, tri, skoi. Ovo meu nama ne ide, napokon kaem. Mislim da bismo trebali prekinuti. Uzmie korak unatrag i potpuno blijedi, pa zatim crveni od brade na gore, kao da mu netko u glavu nalijeva malinovac. Molim? pita u nevjerici. Rekla sam da prekidam s tobom, odvraam. Nikada nisam uinila nita slino i iznenaena sam koliko je lako. Lako je rei zbogom dovoljno je nainiti prvi korak, a dalje sve ide samo od sebe, kao da se sputa niz nizbrdicu. Veza nam nije dobra, dodajem. Ali... ali... muca te polako iz oka prelazi u bijes. Ne moe samo tako prekinuti sa mnom! Nesvjesno odmiem unatrag i kriam ruke na prsima. A zato ne? Gleda me kao da sam najgluplja na svijetu. Ti, izgovara s prezirom, gotovo pljujui rije iz usta. Ti ne moe prekinuti sa mnom. A onda mi sine. Rob se ipak sjea. Sjea se da je u estom razredu rekao kako nisam dovoljno cool da bi izaao sa mnom. Ne samo da se sjea nego i dalje u to vjeruje. Ako sam do tog trenutka imalo suosjeala s njime, sada mi to vie ne pada na pamet. Dok stoji preda mnom stisnutih aka i crvena lica, odjednom shvaam da je nevjerojatno ruan. Mogu, mirno mu odvraam. Upravo jesam. Prekinula sam s tobom. A ja sam te ekao. ekao sam te mjesecima, okree se i mrmlja neto nerazumljivo. to si rekao? Preko ramena mi dobacuje jedan bijesan pogled prepun gaenja, pa se pitam je li to doista ista osoba koja mi se prije tjedan dana u podrumu naslonila na rame i rekla mi da sam bolja od bilo kojeg jastuka. Kao da mu je netko uklonio lice na koje sam navikla, pa je ispod njega izronio netko sasvim drugi. Rekao sam da sam se trebao poeviti s Gabby Haynes kada mi je to neki dan predloila, hladno mi odgovara. Kroz trbuh me neto probada, vjerojatno zaostaci osjeaja ili povrijeen ponos, ali bol brzo prolazi i ubrzo se umirujem. Ionako me vie nema, ionako ve letim nad svime i odjednom shvaam kako se osjea Juliet i kako se vjerojatno osjeala svih ovih godina. Pomisao na Juliet vraa mi snagu, pa se smijeim i slatkim mu glasom dobacujem: Nikada nije kasno za jo jednu priliku. Zatim se okreem i odlazim po svoj zadnji ruak u ivotu, koji u pojesti u drutvu najboljih prijateljica. Kada se nakon deset minuta napokon uspijevam probiti do naega stola i kada se bacam na golem sendvi s peenjem i majonezom te na golemu porciju prenih krumpiria (gladnija sam nego ikada prije) i kada Juliet ulazi u menzu, opaam da je uz ruksak privrstila praznu bocu
-186-

NANA

vode i u nju umetnula ruu. Ogledava se po menzi, provirujui kroz zastor duge kose i na svakome stolu uz koji prolazi traei indicije. Oi su joj svijetle i ive, grize usnicu, ali ne izgleda nesretno. Izgleda ivo. Srce mi poskakuje od radosti to to vidim veoma mi je vano. Dok prolazi uz na stol, gledam kako joj na rui treperi kartica s porukom i iako sam predaleko da bih je proitala, jasno je vidim, ak i kada zatvorim oi. Na kartici je samo jedna reenica. Nikad nije kasno. to je tebi danas? pita me Lindsay dok grabimo prema sladoledarnici. Ve smo gotovo stigle do poteza i nakupina zgrada na brdacu nadvija se nad nama poput gljive. S obzora pristiu crni oblaci i zrak mirie na snijeg. Kako to misli? pitam je. Drimo se rukom pod ruku i nastojimo se ugrijati. Pozvala sam Ally i Elody da pou s nama, ali Elody je morala na panjolski jer su toga dana pisali test, a Ally je tvrdila da e, izostane li samo jo jedanput s engleskog, zacijelo zaraditi ukor. Nisam navaljivala. elim obian dan. Pa, ponaa se dosta udno, govori Lindsay. Pokuavam smisliti nekakav odgovor, ali ona ve nastavlja. Za rukom si bila potpuno odsutna, kae i grize se za usnicu, a dobila sam i SMS od Amy Weiss... Da? Mislim, Amy je potpuno luda i ne vjerujem ni u jednu rije koju govori, pogotovo ne o tebi, brzo objanjava. Naravno, slaem se, ali razgovor me zabavlja jer ve znam kamo vodi. Ali... Lindsay duboko udie i zatim brzo govori: Kae da je razgovarala sa Steveom Waitmanom, koji je pak razgovarao s Robom i ovaj mu je rekao da si prekinula s njim. Dobacuje mi jedan kratak pogled i zatim se smije: Odgovorila sam joj da lik oito sere. Trenutak oklijevam i pomno biram rijei, a zatim kaem: Ne sere. Rekao joj je istinu. Lindsay naglo zastaje i netremice zuri u mene. Molim? Prekinula sam s njim u menzi, na ruku. Odmahuje glavom kao da nastoji otresti rijei iz mozga. A jesi li tu informaciju namjeravala podijeliti s nama? Mislim, sa svojim najboljim prijateljicama? Ili si raunala na to da emo na kraju saznati od nekoga drugoga? Vidim da je doista povrijeena. Sluaj, Lindsay, htjela sam vam rei, ali... Dlanovima pritie ui, i dalje odmahujui glavom. Ne razumijem. to se dogodilo? Pa trebali ste ili si mi barem rekla da to eli... trebali ste to uiniti veeras? Uzdiem: Upravo ti zato nisam nita jo htjela rei, Lindsay. Znala sam da e napraviti dramu oko toga. Ali to jest drama. Toliko je zaprepatena da ni ne primjeuje kineski restoran pokraj kojega upravo prolazimo. Previe je zauzeta buljenjem u mene kao da sam upravo sva pozelenila ili se zapalila. Gleda me
-187-

NANA

kao da mi vie ne vjeruje. U tom trenutku shvaam da e me s jo veom nevjericom gledati nakon to uinim ono to se spremam uiniti, ali zbog toga ne odustajem od nauma. Okreem se prema njoj, polaem joj ruke na ramena i govorim: Priekaj me ovdje, moe? Kamo ide? mirka. Moram samo na trenutak ui u restoran, govorim oprezno, oekujui da e odmah poludjeti, moram neto dati Anni Cartullo. Oekujem viku, dreku, oekujem da e me gaati gumenim bombonima ili da e se okrenuti i ljutito otii, ali ne ini nita od toga. Lice joj samo naglo otupljuje, kao da joj je netko iskljuio napajanje iz mozga. Zabrinuta sam i bojim se da je u oku, ali prilika je predobra da bih je propustila. Dvije minute, govorim. asna rije, neu dulje. Ulazim u kineski restoran prije nego to se Lindsay uspijeva osvijestiti i napraviti cirkus i dok ulazim, nad vratima se oglaava maleno zvonce. Alex podie zabrinut pogled prema vratima, ali kada me spazi, samo se blistavo smjeka. Bok, Sam, razvlai. Kreten. Pravim se kao da ga ne vidim i pristupam Anni, koja pognute glave gurka hranu po tanjuru. Bolje i to nego da je jede. Bok, pozdravljam i odjednom me hvata silna trema. Njezina me utnja uznemiruje, neto je jezivo u praznome pogledu koji podie prema meni. Podsjea me na Juliet. Htjela bih ti neto dati, dodajem. Neto mi eli dati? pita sumnjiavo i sada mi vie toliko ne nalikuje na Juliet. Vjerojatno misli da sam potpuno poludjela jer, to se nje tie, nikada u ivotu nismo progovorile ni rijei. Tko zna to misli da joj se spremam uruiti. Alex gleda malo mene, a malo Annu, jednako zbunjen kao i ona, a primjeujem i da me Lindsay promatra kroz prljav izlog. injenica da me troje ljudi gleda kao da sam sila s uma pomalo je uznemirujua, pa drhtavim rukama poseem u torbu. Da, znam da je udno i ne mogu ti ovo objasniti, ali... izvlaim knjigu s crteima M. C. Eschera i stavljam je na stol pred Annu, uz zdjelu piletine sa sezamom. Ili junetine u umaku od narane. Ili uz kuhanu maku. Nemam pojma. Anna se koi i zuri u knjigu kao da e je ujesti. Uinilo mi se da bi ti se mogla svidjeti, brzo govorim i ve uzmiem od stola. Obavila sam najtei dio i osjeam se mnogo bolje. U knjizi je vie od dvjesto crtea, dodajem, moe neke izrezati i objesiti na zid ako to eli. Na Anninu se licu neto zatee. I dalje zuri u knjigu, steui ake na bedrima. Kada se ve elim okrenuti i pobjei kroz vrata, podie glavu i gleda me u oi. Nita mi ne govori, ali usnice joj se oputaju. Ne smijei se, ali vrlo je blizu. Shvaam to kao zahvalu. ujem jo samo kako Alex govori: to je to bilo? i zatim izlazim uz zvonjavu nad vratima. Lindsay i dalje stoji na istome mjestu na kojem sam je ostavila, pogled joj je i dalje tup, iako znam da je gledala kroz izlog. Sada sam sigurna da si poludjela, govori. I opet ti kaem da ne znam o emu govori, kaem sva ushiena to sam uspjela dati knjigu Anni. Hajde, doi. Ba bih rado jedan jogurt.
-188-

NANA

Lindsay, meutim, ne poputa. Pukla si. Odlijepila. Provikala. Otkad to Anni Cartullo daruje knjige? Pa, dobro sad, nisam joj darovala narukvicu prijateljstva niti ita slino, odvraam. Otkad ti uope razgovara s Annom Cartullo? Uzdiem. Znam da nee tako lako odustati. Prvi smo put razgovarale prije nekoliko dana, priznajem, a Lindsay me gleda kao da joj se svijet rui pred oima. Znam taj osjeaj. Cura je prilino draga. Mislim da bi ti se svidjela kada bi... Lindsay skvii i pokriva ui dlanovima kao da su joj ve i same rijei prebolne. Skvii jo neko vrijeme, a ja gledam na sat, ekajui da zavri s predstavom. Naposljetku prestaje, odnosno jo samo nezadovoljno frke, pa me gleda stisnutih oiju, a ja hihoem. Izgleda kao a je ona poludjela. Jesi li zavrila? pitam je. A jesi li se ti vratila iz svemira? oprezno odmie ruku s uha, kao da me iskuava. Tko, ja? Da, ti. Samantha Emily Kingston. Moja najbolja prijateljica. Moja heteroseksualna ivotna partnerica, naginje se prema meni i kucka mi po elu. Je li ovdje ili joj tijelo i dalje zauzima neka udna sila iz svemira koja nogira Samanthina momka i drui se s Annom Cartullo? Preokreem oima i govorim: Ne zna ba sve o meni, je li? Oito ne znam nita o tebi, kria ruke na prsima. Povlaim je za rukav na jakni, pa me nevoljko slijedi, iako vidim da je ozbiljno uzrujana. Prebacujem joj ruku preko ramena i vrsto je stiem uza se. Toliko je nia od mene da moram dobrano skratiti korake ne bih li ih uskladila s njezinima, ali ritam preputam njoj. Evo, na primjer, zna koji mi je omiljeni okus smrznutog jogurta, govorim, nastojei je oraspoloiti. okolada, guna uz uzdah, ali me ne odguruje, to je dobar znak. S bombonima od kikiriki maslaca i hrskavim slatkiima. A zna i koliku u porciju uzeti. Pred vratima smo sladoledarnice i ve osjeam sladak, kemijski pojaan miris smrznutog jogurta. Podsjea me na miris svjee peenog kruha u Subwayu. Dobro znam da nije prirodan, dobro znam da nema veze s mirisom domaeg kruha, ali opojan je i oboavam ga. Lindsay mi krajikom oka dobacuje pogled, pa skidam ruku s njezinih ramena i smijem se njezinu djetinje tunom izrazu lica. Bilo bi ti bolje da pripazi, gospoice Najvea aica, govori zabacujui kosu. Ti e ti se slatkii prilijepiti ravno uz bokove. Usta joj se krive u nestaan osmijeh i znam a mi je ve oprostila.

PRIJATELJSTVO: PRIA Da moram odabrati tri stvari koje najvie volim kod svojih prijateljica, evo to bih odabrala. Cijeli je drugi srednje skupljala minijaturne porculanske figurice krava i stalno traila lanke
-189-

NANA

o kravama na internetu zato to joj je jedna krava i to prava za ljetovanja u Vermontu obavila jezik oko zgloba. Fenomenalno kuha ak i bez recepta i jednoga e dana zasigurno imati vlastitu kulinarsku emisiju. Svima nam je obeala da e nas pozvati u goste.
1. 2.

Kada zijeva, plazi jezik poput make.

ELODY Ima savren sluh i zvonak, najdivniji glas koji moete zamisliti. Podsjea me na sirup koji se prelijeva preko vruih palainki. Nikada se, meutim, ne pravi vana zbog toga i pjeva samo pod tuem ili kada je sama.
1. 2. 3.

Jednom je cijelu godinu svaki dan nosila neto zeleno. Roke dok se smije, to me uvijek nasmijava.

LINDSAY Uvijek je spremna zaplesati, ak i kada nitko drugi ne plee i bez obzira na to je li u menzi, kupaonici ili u trgovakom centru.
1.

Sedam dana zaredom odlazila je do kue Todda Hortona i omatala je WC papirom nakon to je ljudima razglasio da se Elody loe ljubi.
2. 3. Jednom je, dok smo hodale kroz park, naglo potrala, i to vrlo brzo, iako nije bila odjevena za tranje. Sprintala je u trapericama i izmama preko travnjaka, pa sam pojurila za njom, ali je nisam uspjela dostii i na kraju smo obje zavrile u pognutom poloaju, drei se za bedra i otpuhujui. Mislila sam da e mi plua eksplodirati na hladnome jesenjem zraku.

Nasmijala sam se i rekla: Bogme, bra si. Ona mi je pak preko ramena dobacila udan pogled, kao da tek u tom trenutku shvaa da stojim pokraj nje i rekla: Ali nismo se utrkivale. Mislim da je sada napokon razumijem. O svemu tome razmiljam kod Ally nakon kole i prieljkujem da sam vie razgovarala s njima. Imam dojam da smo previe vremena potratile na meusobno zadirkivanje, razna prekenjavanja oko nevanih stvari i na prazna sanjarenja o tome da su neki ljudi drugaiji bolji, ljepi, stariji, zanimljiviji. No, ne pronalazim naina kako bih im to rekla, pa se samo smijem uz Elody i Lindsay koje trkaraju po kuhinji dok Ally na sve mogue naine pokuava od dva dana starog talijanskog pesta i pakiranja krekera pripremiti neto za jelo. A kada Lindsay prebacuje jednu ruku preko mojih i drugu preko Allynih ramena, a Ally grli Elody i kada Lindsay kae: Ja vas, glupae, volim do smrti. To znate, zar ne?, a Elody uzvikuje: Grupni zagrljaj!, bacam se meu njih i grlim ih sve, stiui ih toliko snano da Elody na kraju uzmie, smije se i kae: Ako se nastavim ovako smijati, ispovraat u se.

TAJNA Ne shvaam, govori Lindsay, durei se u autu na polovici prilaza do Kentove kue, do kuda dosee kolona parkiranih vozila. Kako emo onda kui?

-190-

NANA

Uzdiem i objanjavam po tisuiti put: Ja u se pobrinuti za prijevoz, okej? Zato jednostavno odmah ne poe s nama na tulum? prigovara Ally sa stranjeg sjedala, takoer po tisuiti put. Pusti sad vraji auto. Da, i to onda? Ti e voziti kui, gospoice Absolut13? okreem se i dobacujem znakovit pogled u smjeru boce koju dri u ruci. Shvaa to kao znak da mora ponovno potegnuti iz nje. Ja u nas odvesti kui, uporna je Lindsay. Jesi li me ikada vidjela pijanu? Nema veze, preokreem oima. Loe vozi i trijezna. Elody roke od smijeha, a Lindsay podie prst u zrak i opominje je: Pazi da ne bi ubudue pjeaila do kole. Daaaaj, idemo, proputamo tulum, Ally popravlja kosu i saginje se da bi se pogledala u retrovizoru. Dajte mi najvie petnaest minuta, govorim. Vratit u se prije nego to uspijete pronai bavu s pivom. A kako e se vratiti ovamo? sumnjiavo me odmjerava Lindsay, ali otvara vrata. Bez brige, kaem. Ve sam se prije pobrinula za prijevoz. I dalje ne razumijem zato nas poslije ne moe odvesti kui, nezadovoljno guna Lindsay, ali izlazi iz automobila, a Elody i Ally je slijede. Ne odgovaram joj. Ve sam joj bezbroj puta objasnila da u ranije otii s tuluma i znam da sve misle kako to inim zato to e Rob biti ondje, ali ih ne ispravljam. Naumila sam auto ostaviti pred Lindsaynom kuom, ali kada skreem na cestu broj 9, nesvjesno vozim kui. Potpuno sam mirna, pomalo tupa, kao da se sva tama izvana prelila u mene i iskljuila me. Osjeaj nije sasvim neugodan, nalik je na plutanje na povrini bazena. Veina je prozora na mojoj kui zamraena. Izzy je prije nekoliko sati otila na spavanje, iz radne sobe dopire plaviasto svjetlo, to znai da tata vjerojatno gleda televiziju, a na katu svijetli prozor kupaonice i kroz zastore vidim kako se netko kree po njoj. Mama vjerojatno mae lice Cliniqueovom kremom pred zrcalom, kilji bez lea i rukavi kunoga ogrtaa ljuljaju joj se oko ruke poput krila. Kao i uvijek, zbog mene su ostavili upaljeno svjetlo na trijemu, da ne bih morala u mraku traiti kljueve kada se vratim. Razgovarat e o tome kako provesti subotu, moda ak i planirati doruak ili trebaju li me probuditi prije podneva i u tom me trenutku obuzima silna tuga zbog svega to gubim ili sam, ako emo sasvim precizno, ve izgubila prije nekoliko dana. U jednom djeliu sekunde. U jednom klizanju s ceste. Polaem elo na volan i ekam da tuga proe. Ubrzo i prolazi. Bol se povlai, miii mi se oputaju i ponovno me obuzima osjeaj da mora biti ovako. Dok se vozim prema Lindsaynoj kui, razmiljam o neemu to sam nauila prije mnogo godina na satu prirode. ak i kada se ptice odvoje od svojega jata, i dalje se nagonski sele u toplije krajeve. Znaju kamo trebaju odletjeti, iako ih nitko tomu nije pouio i svi se tomu dive, a meni se sada vie ne ini tako neobinim. Tako se u tom trenutku i sama osjeam potpuno sam sama, bez svojega jata, ali tono znam to mi je initi. Nekoliko kilometara od Lindsayne kue vadim mobitel iz depa i biram Kentov broj. Pada mi na pamet da je moda zakljuio kako sam se danas u koli alila i da se nee javiti jer nee prepoznati broj, ili nee uti telefon jer e biti previe zauzet sprjeavanjem gostiju da se ispovraaju na orijentalne sagove. Telefon zvoni jedanput, dvaput, triput... Obuzima me lagan nemir.
13

Marka votke. -191-

NANA

Nakon etvrtog zvona netko se oito javlja na telefon i prtlja po njemu, a potom zaujem Kentov glas: Nabildani Heroji, d.o.o. Jo od 1684. godine spaavamo dame u nevolji, zatoene kraljevne i djevojke bez prijevoza. Izvolite? Kako si znao da sam ja? pitam. Odjednom iz pozadine zaujem buku, glazbu i glasove, pa Kent polae ruku preko telefona i ujem ga kako vie: Van! S druge se strane negdje zatvaraju vrata i buka nestaje. A tko bi drugi bio? sarkastino pita Kent. Svi su drugi ovdje. Neto se s druge strane pomie, pa mu glas postaje glasniji i jasniji. Vjerojatno je prinio mikrofon blie usnicama. Pomisao na njegove usnice odvlai mi pozornost. Reci, govori, to ti treba? Nadam se da ti auto nije blokiran, govorim jer oajniki mi je potreban prijevoz. Cijelim putem od Lindsayne do Kentove kue uglavnom utimo u autu. Ne pita me zato sam stajala nasred Lindsayna dvorita i ne navaljuje da mu objasnim zato je ba on morao doi po mene. Zahvalna sam mu na tome, pa zadovoljno sjedim u tiini, promatrajui kiu i tamne obrise drvea na nebu. Dok skreemo na prilaz njegovoj kui, koji je u tom trenutku ve gotovo potpuno zakren parkiranim automobilima, pokuavam dokuiti na to me podsjeaju kapljice kie pod farovima. Na ljokice? Ne, ne ba. Kent zaustavlja auto, ali ne gasi motor. Nemoj misliti da sam zaboravio, govori. Obeala si mi povjeriti tajnu. Nemoj se samo sada pokuati izvui. Nisam ni mislila, otkopavam pojas i polako se naginjem prema njemu, i dalje krajikom oka promatrajui kiu. Na trenutke me podsjea na prainu, ali praina se ne sastoji od vrstoga, sjajnog svjetla. Kent kria ruke u krilu i gleda me usta blago izvijenih u osmijeh. Dobro onda, kae. Reci. Dohvaam klju uz volan, pa gasim motor i svjetla. U tami koja nas obuzima bubnjanje je kie glasnije i zapljuskuje nas sa svih strana. Hej , tiho govori i od njegova mi glasa poskakuje srce, sada te ne vidim. Lice i tijelo sada su mu samo sjena tama na tamnoj pozadini. Razabirem samo obrise i, naravno, osjeam toplinu koja mu isijava iz koe. Naginjem se prema naprijed i bradom okrznem samt s njegova sakoa, pa pronalazim njegovo uho, nehotice ga prvo dotiui usnicama. Iznenaeno uzdie i djelo mu se tijelo koi, a meni srce lupa takvom brzinom da vie nema stanki meu otkucajima. Tajna je, apem mu ravno u uho, da se nitko tako dobro ne ljubi kao ti. Malo se odmie da bi me mogao pogledati, ali usnice su nam i dalje razdvojene tek nekoliko centimetara. Kroz tamu mu ne vidim izraz lica, ali znam da mi oima opet pretrauje lice. Ali nikada te nisam poljubio, apue, a kia vani sve vie zvui kao stakleni pljusak. Barem ne od treeg razreda. Smijeim se, ali nisam sigurna vidi li moj osmijeh. Onda pouri, govorim, jer nemam jo mnogo vremena. Zastaje tek na djeli sekunde, a zatim se naginje prema meni i polae usnice na moje. Svijet istoga trenutka nestaje. Sve se iskljuuje i kia, i Mjesec, i nebo, i ulice. Ostajemo samo on i ja, sami u tami i ivi, ivi, ivi. Ne znam koliko se dugo ljubimo ini mi se satima, ali kada se napokon odmie, objema mi rukama i dalje drei lice, sat na kontrolnoj ploi pomaknuo se tek za nekoliko
-192-

NANA

minuta. ovjee, ushieno uzdie. Vidim da mu se prsa nadimaju i sputaju u vrlo brzom ritmu. Oboje smo bez daha. Odakle sad to? Na silu se odmiem od njega, pa u tami pronalazim unutarnju kvaku i izlazim iz automobila. Hladnoa, vjetar i kia istoga trenutka navaljuju na mene, ali ne smetaju mi. Dapae, pokreu mi mozak. To ti je za vonju. I za sve. ak i kroz tamu vidim da mu oi svjetlucaju poput majih i jedva skidam pogleda s njih. Veeras si mi doista spasio ivot, govorim, iako znam da nee shvatiti alu. Potom, prije nego to me uspijeva zaustaviti i unato tomu to me doziva, dajem se u trk uz prilaz njegovoj kui, urei na posljednji tulum u ivotu. Dola si! cii Lindsay kada je pronalazim u stranjoj sobi na katu. Glasna muzika i cigaretni dim neprobojni su kao i uvijek, a oko nas se uzdie i zid ljudi, oblak parfema i amor. Mislila sam da nee, dodaje. Znala sam da e doi, govori Ally, hvata me za ruku i stie je, a zatim malo sputa glas, to uz glasnu glazbu znai da samo vie neto tie: Jesi li vidjela Roba? Mislim da me izbjegava, odvraam. Vjerojatno sam u pravu. Hvala Bogu. Lindsay se okree i zaziva Elody: Vidi tko se udostojio pojaviti! pa nas ova gleda, a zatim mi prilazi, prebacuje ruku preko ramena i kae: Sada tulum moe i slubeno poeti. Al, daj Samanthi malo votke. Ne, hvala, odgurujem bocu i otvaram mobitel. Jedanaest i trideset. Mislim da u nakratko otii u prizemlje, govorim. Moda i malo van. Ovdje je zbilja vrue. Lindsay i Ally razmjenjuju znakovite poglede. Upravo si dola izvana, govori mi Lindsay. I tek si dola ovamo. Prije pet sekundi. Ve vas neko vrijeme traim, pokuavam se izvui, iako znam da zvuim glupo. No, ne mogu im objasniti to se zbiva, ne bi shvatile. Lindsay kria ruke na prsima i postavlja se pred mene. A, ne, govori, nee ii. Neto se s tobom dogaa i ne ide nikamo dok nam ne objasni to. Cijeli se dan udno ponaa, kima glavom Ally. Je li ti Lindsay naredila da mi to kae? pitam. Tko se udno ponaa? u razgovor tek sada upada Elody. Navodno ja, odvraam. Aha, kima glavom. Da, to je istina. Lindsay mi nije nita naredila, uvrijeeno se nadima Ally. Jednostavno je oito da se udno ponaa. Mi smo ti najbolje prijateljice, govori Lindsay. Poznajemo te. Pritiem prste uz sljepoonice, nastojei odagnati bubnjanje glazbe. Zatvaram oi, a kada ih ponovno otvaram, sve tri i dalje stoje preda mnom i sumnjiavo me promatraju. Sve je u redu, dobro? svim se silama trudim izbjei dugu raspravu ili, jo gore, svau. Vjerujte mi. Samo sam imala vrlo udan tjedan. Blago reeno. Zabrinute smo za tebe, Sam, govori Lindsay. Ponaa se kao da nisi pri sebi.

-193-

NANA

Moda to i nije tako loe, govorim, a kada mi nakon toga dobacuju jo udniji pogled, naginjem se prema naprijed i sve ih obavijam u skupni zagrljaj. Elody cii i hihoe: to je sad ovo? Javno ljubakanje? Ally i Lindsay takoer se malo oputaju. asna rije, sve je u redu, govorim im jo jedanput i iako sam svjesna da im laem, znam da je tako bolje. Zauvijek emo ostati najbolje prijateljice, okej? Bez tajni, prodorno me gleda Lindsay. I bez sranja, ubacuje se Lindsay, to nije dio rituala (trebala bi rei: I bez lai), ali nema veze. I ovo je dobro. Zauvijek, finiira Ally. Dok nas smrt ne rastavi. Zadnju reenicu izgovaram ja: ak i tada. ak i tada, ponavljaju sve tri u glas. U redu, dosta ljige, iz zagrljaja se otima Lindsay. Ja sam se ovamo dola napiti. Mislila sam da se ti ne moe napiti, dobacuje joj Ally. Stilska figura. Ally i Lindsay odmiu se od mene Ally plee podalje od Lindsay s bocom votke u ruci (Ako se ne moe napiti, onda ti ne dam da je bez veze troi.), a Elody se vraa Kolaiu. Uspjela sam im odvratiti pozornost sa sebe. Vidimo se, dobacujem im u odlasku. Elody mi preko ramena dobacuje pogled, ali nisam sigurna gleda li mene ili neto drugo, Lindsay mi kratko domahuje, a Ally me uope ne uje. Cijeli me prizor podsjea na jutronji odlazak od kue i jo jedanput razmiljam o tome kako je na kraju nemogue do kraja spoznati koliko su sve rijei, sve stvari, svi trenuci koje proivljavamo konani. Dok se okreem prema hodniku, neto mi zamagljuje pogled i s iznenaenjem shvaam da plaem. Brzo trepem ne bih li odagnala suze i rukavom briem obraze. Zatim gledam na mobitel. Jedanaest i etrdeset pet. U prizemlju stajem uz vrata i ekam Juliet, ali stajanje na jednome mjestu na Kentovu je tulumu jednako mogue kao i stajanje na mjesto usred plimnoga vala. Ljudi prolaze, ali gotovo nitko ne obraa pozornost na mene. Moda odailjem kakvu udnu vibraciju, a moda se jednostavno vidi da su mi misli miljama daleko. Mogue je i jo neto a to me odmah rastuuje da nekako osjeaju da me vie nema. Da sam ve mrtva. Odmah otresam tu misao. Juliet se napokon pojavljuje na vratima. Odjevena je u irok bijeli demper i na tulum ulazi pognute glave. Odmah skaem pred nju i grabim je za ruku i ona me zaprepateno gleda. Da, oekivala je da e se tijekom veeri suoiti sa mnom, ali injenica da sam ja presrela nju, a ne ona mene ostavlja je bez teksta. Bok, pozdravljam je. Mogu li na trenutak porazgovarati s tobom? Otvara usta kao da e neto rei, potom ih zatvara, pa opet otvara. Zapravo moram otii nekamo, govori. Ne, ne mora, odvlaim je s prenapuenog ulaza u neto mirnije udubljenje u hodniku. Usko je, pa stojimo gotovo prsa o prsa, ali mnogo je tie i moemo razgovarati. Nisi li, uostalom, traila mene? pitam je. Nisi li traila mene i moje prijateljice? Kako si... ? ne dovrava pitanje, duboko uzdie i odmahuje glavom. Nisam ovdje zbog tebe.

-194-

NANA

Znam, zurim u nju, nadajui se da e mi uzvratiti pogled i najradije bih joj rekla da razumijem, ali ona samo zuri u ploice na podu. Znam da je rije o mnogo veoj stvari, dodajem. Ne zna ti nita, tupo mi odvraa. Znam to si naumila veeras, vrlo tiho govorim. Tada podie glavu. Pogledi nam se sastaju i u oima joj vidim bljesak neega moda nade ali onda opet sputa glavu. Ne, ne moe to znati, govori. Nitko ne zna. Znam da mi neto eli rei, kaem. Znam da si neto htjela rei svima nama meni, Lindsay, Elody i Ally. I ovaj put podie glavu, ali sada me netremice gleda u oi pa tako neko vrijeme stojimo, samo se gledajui. Sada znam to sam spazila u njezinim oima. U njima se iza straha sakrilo uenje. Ti si kuja, apue toliko tiho da nisam sigurna ujem li je ili se samo prisjeam rijei i potom ih uitavam u njezin glas. Izgovara tu reenicu kao da ju je uvjebala za ulogu u nekoj drami, kao da recitira rijei iz nekog drevnog spisa. Kimam glavom. Znam, kaem. Znam da sam kuja. Znam da sam bila kuja, da smo sve bile kuje i ao mi je zbog toga. Uzmie, ali nema kamo, pa udara leima o zid i prislanja se uz njega, rukama pritiui buku i teko diui. Ponaa se kao da stoji pred divljom ivotinjom koja se sprema napasti je. Brzo odmahuje glavom, ali mislim da toga uope nije svjesna. Juliet, pruam ruku, ali ona se jo vie pribija uza zid, pa je sputam. Ozbiljno ti govorim. elim ti se ispriati. Moram ii. Tekom se mukom odvaja od zida, kao da nije sigurna hoe li se uspjeti odrati na nogama bez oslonca. Kree u stranu da bi me zaobila, ali iskoraujem i opet se gledamo u oi. ao mi je, govorim. Ve si to rekla, odvraa ljutito. Drago mi je to se ljuti. Bilo kakav osjeaj u ovom je trenutku dobar znak. Ne, ali... duboko uzdiem, elei joj nekako sve objasniti. Stvari se moraju ovako odviti. Moram poi s tobom. Molim te, govori, samo me ostavi na miru. To ti pokuavam rei. Ne mogu. Dok stojimo u hodniku, primjeujem da smo gotovo iste visine, pa mi pada na pamet da sa strane vjerojatno izgledamo kao keks Domaica svijetla i tamna polutka. Pada mi na pamet i kako je sve vrlo lako moglo biti obratno. Ona je mogla stajati na mojem mjestu, prijeei mi prolaz, a ja sam mogla biti ta koja joj pokuava pobjei u tamu. Ali ti ne... zapoinje, ali ne ujem nastavak jer netko u tom trenutku vie: Sam! Glas dopire sa stubita i kada se okreem, zapaam Kenta. Juliet me zaobilazi i bjei. Juliet! okreem se, ali nedovoljno brzo. Ve je uronila u gomilu. Procjep kroz koji je pobjegla ve se zatvorio poput popunjenog retka u Tetrisu i sada vie ne mogu proi, samo se zabijam u razna lea i velike kone torbe.

-195-

NANA

Sam! Ne sada, Kente. Probijam se prema vratima, a gomila me svakih nekoliko koraka vraa unatrag jer ljudi nailaze iz drugoga smjera s aama u ruci. Nedaleko od vrata guva se malo prorjeuje, pa jurim prema izlazu, ali u tom trenutku na rame mi se sputa topla ruka. Kent me okree prema sebi i iako moram pronai Juliet i iako stojimo okrueni gomilom ljudi, jedino o emu sam u tom trenutku u stanju razmiljati jest kako bih rado zaplesala s njim. I to doista zaplesala, ne se samo trljala o njega, kao to to ljudi ine na kolskim plesovima. Rado bih plesala s njime kao to se to nekada inilo, s rukama na njegovim ramenima i s njegovim rukama oko mojega struka. Traim te cijelu vjenost, govori bez daha, a kosa mu je raupanija nego inae. Zato si pobjegla od mene? Zbog njegova mi se zabrinutog i zbunjenog pogleda srce lomi u grudima. Ne mogu sada razgovarati o tome, govorim mu to njenije mogu. Razgovarat emo poslije, moe? Tako je lake. Tako je jedino mogue. Ne, govori odluno. Molim? pitam zbunjeno. Rekao sam ne, staje pred mene, prijeei mi put do vrata. elim razgovarati s tobom, i to odmah. Ne mogu... zapoinjem, ali opet me prekida. Ne moe mi opet pobjei, njeno mi polae ruke na ramena i topim se pod njegovim dodirom. Ne moe to stalno raditi. Zbog naina na koji me gleda odjednom klonem i u grlo mi navru suze. Nisam te htjela povrijediti, hrapavo govorim. Podie ruke s mojih ramena i obje zavlai u kosu. Izgleda kao da e svakoga trenutka zavritati. Godinama se pravi da ne postojim, onda mi poalje onu draesnu poruku, pa me zove da te pokupim, onda me poljubi... Mislim da si ti poljubio mene... Ne da se smesti. ...a onda me odbaci, srui mi cijeli svijet i pone se opet praviti da ne postojim. Ja sam te odbacila? govorim prije nego to se uspijevam zaustaviti. Sve si odbacila, gleda me u oi. Sluaj, Kente, gledam u dlanove koje bih najradije zavukla u njegovu kosu. Sve ono to se dogodilo u autu bilo je iskreno. Doista sam te eljela poljubiti. Mislio sam da sam ja poljubio tebe, govori bezizraajnim glasom, pa ne znam ali li se ili misli ozbiljno. No dobro, ali i ja sam htjela poljubiti tebe, gutam knedlu u grlu. To je sve to ti sada mogu rei. Bilo je iskreno. Bila je to najiskrenija stvar koju sam uinila u ivotu. Drago mi je to gledam u pod jer u tom mi trenutku na oi naviru suze, pa ih brzo briem nadlanicom, pretvarajui se da trljam oi.

-196-

NANA

A to je bilo ono drugo to si mi rekla u autu? pita. Ne zvui ljutito, ali bojim ga se pogledati. to je ono bilo? Rekla si da nema vie vremena. to ti je to znailo? Suze su se jednom probile na oi i sada ih vie nikako ne uspijevam zaustaviti, pa uporno gledam u pod, a jedna mi pada na cipelu i ostavlja trag u obliku zvijezde. Pa, trenutano se dogaaju neke stvari... Zavlai mi dva prsta pod bradu i podie mi lice prema svojemu. U tom trenutku koljena mi poputaju, posrem i gotovo padam, ali Kent me hvata i pridrava. to se dogaa, Sam? palcem mi brie suzu iz kuta oka i opet me ispitivaki promatra, kao da mi gleda ravno u srce. Jesi li u kakvoj nevolji? Odmahujem glavom, ali ne mogu procijediti ni rijei, a on brzo dodaje: Moe mi rei, bez brige. O emu god da je rije, moe mi vjerovati. Najradije bih ostala ovdje s njim. Najradije bih se privila uz njega i ljubila ga sve dok ne ponem disati kroz njegova usta, ali tada se sjetim da je Juliet u umi, da dva automobilska svjetla paraju no i iz daljine bruje motori. Svjetla i brujenje potiskuju mi sve ostalo iz misli sve strahove, sva aljenja, svu tugu i naglo dolazim k sebi. Nisam u nevolji, nije rije o meni, govorim i njeno se odvajam od njega. Moram... moram nekome pomoi. Ne mogu ti to sada objasniti. Ti mora vjerovati meni. Posljednji ga put ljubim, vrlo kratko, tek svojim usnicama dodirujem njegove, ali dovoljno je da opet poletim i da mi se vrati sva maloas izgubljena snaga. Kada se odmiem unatrag, oekujem da e se jo opirati, ali samo me jo nekoliko trenutaka promatra, a onda se okree i nestaje na stubitu. eludac mi se gri i u jednom bih djeliu sekunde najradije pola za njim jer mi toliko nedostaje da osjeam fiziku bol u prsima, ali onda se sjetim tame i farova, brujenja motora i Juliet, pa otresam sve druge misli, guram se prema vratima i izlazim u hladnu no, proaranu kapljicama kie nalik na krhotine mjeseine. Ili elika.

UDO SREE I SLUAJNOSTI, 2. DIO Juliet! Juliet! Znam da je ve dobrano odmaknula jer je iz kue istrala mnogo prije mene, ali zbog zazivanja njezina imena osjeam se bolje, kao da njime razmiem teku, neprobojnu tamu. Naravno da sam i opet zaboravila baterijsku svjetiljku. Malo trim, a malo se kliem niz prilazni put te alim to nisam obukla tenisice. Moje najdrae maslinaste izme s punom petom nikako nisu prikladne za lutanje po zamrznutim putovima, ali toliko su predivne da sam mjesecima umirala od enje gledajui ih u izlogu. Sada u, pak, umrijeti u njima. Svjetla koja su do maloprije dopirala iz kue progutali su zavoji i crnogorine kronje, ali ini mi se da kroz tamu ujem kako me netko doziva. Isprva mislim da umiljam ili da to tek vjetar umi kroz grane, ali onda zastajem, oslukujem i doista netko vie: Sam! Zvui kao Kent. Sam! Gdje si? Da, to je Kent. Zaprepatena sam. Mislila sam da je njegov odlazak od mene prema stubitu bio kraj. Nisam se uope nadala da e poi za mnom. U jednome oajnom trenutku pomiljam na to da se

-197-

NANA

okrenem i pojurim prema njemu, ali znam da ne mogu. Nemam vie vremena za to, a i rekla sam mu sve to mogu. Ipak, dok stojim na prilazu njegovoj kui, dok mi hladnoa razdire plua i dok mi se kia slijeva niz vrat, zatvaram oi i prisjeam se trenutaka u toplome, suhom autu, dok je svuda oko nas kia bubnjala po karoseriji. Prisjeam se poljupca i osjeaja da letim, prisjeam se da sam mislila kako e nas oboje svakoga trenutka ponijeti golem val pa kada me jo jedanput zaziva kroz no, prisjeam se njegovih ruku kako me primaju za obraze i njegovih usnica koje apuu: Sam. Iz matanja me prene glasan vrisak. Brzo otvaram oi, srce mi probija prsni ko i odmah pomislim na Juliet. No, onda shvatim da se nekoliko glasova dovikuje iz daljine i zaklela bih se da je jedan od njih Lindsayn. Nemogue, zakljuujem. Umiljam. A i gubim vrijeme. Kreem dalje prema cesti i kako joj se pribliavam, ujem brujenje motora, utanje guma na mokrom asfaltu i oboje mi zvui poput valova koji se lome na pjeanoj plai. Juliet ve stoji na cesti, potpuno mokra, odjee prilijepljene uz tijelo i ruku beivotno oputenih uz bokove. Kia i hladnoa uope ne dopiru do nje. Juliet! viem i ovaj me put uje. Brzo okree glavu, kao da ju je netko prizvao na Zemlju iz neke udaljene galaksije, a ja jurim prema njoj jer iz daljine ve ujem brujenje kamioneta, onoga istog kojemu bi trebalo oduzeti vozaku dozvolu zbog prebrze vonje. Dok trim lamatajui rukama da bih odrala ravnoteu na poledici, ona brzo uzmie i lice joj najednom oivljava. Ljuta je, vidim. I udi se. Motor mi je za leima sve glasniji, voza glasno trubi, buka je nesnosna i potpuno preuzima no koja nas okruuje, ali Juliet se i dalje ne pomie s ceste. Samo stoji, zuri u mene i jedva primjetno odmahuje glavom, kao da smo prijateljice koje su izgubile kontakt, pa se sada sluajno sreu u nekoj dalekoj zranoj luci. Ne mogu vjerovati da smo se srele ba ovdje! Nije li ivot udan ? Kako je svijet malen! Zadnjih nekoliko metara pretravam upravo u trenutku kada kamionet prolazi pokraj nas i grabim je za ramena. Tetura unatrag prema umi i zbog sraza sa mnom umalo gubi ravnoteu. Zvuk automobilske sirene zajedno sa stranjim svjetlima kamioneta nestaje u noi. Hvala Bogu, uzvikujem, jedva dolazei do daha. Ruke mi se tresu. to izvodi? vie Juliet i, odjednom oivjela, pokuava mi se izvui iz stiska. Zar me prati? optuuje. Mislila sam da e... glavom pokazujem prema cesti i odjednom je silno elim zagrliti. iva je i ovdje je, drim je za ruke. Mislila sam da neu stii na vrijeme. Prestaje se migoljiti i nekoliko me trenutaka netremice promatra. Na cesti zasad nema automobila, pa jasno ujem da netko vie: Samantha Emily Kingston! Glas dolazi iz ume s moje lijeve strane i znam da na svijetu postoji samo jedna osoba koja me u posebnim prilikama zaziva punim imenom. Lindsay Edgecombe. No tada, nakon Lindsayna glasa, odjednom kroz no ujem i druge. Zvue poput jata ptica iji se cvrkut uzdie sa zemlje prema nebu. Sam! Sam! Sam! naizmjence viu Kent, Ally i Elody i svi se sputaju prema cesti kroz umu. to se zbiva? pita me Juliet, sada ve ozbiljno prestraena. Toliko sam zbunjena da mi stisak na njezinu ramenu poputa, pa se uspijeva izvui. Zato si me pratila? pita. Zato me ne ostavi na miru? Juliet, podiem ruke pred prsa, nadajui se da tako prenosim poruku mira, samo bih htjela razgovarati s tobom.
-198-

NANA

Nemam ti to rei, okree mi lea i odlazi prema cesti. Kreem za njom i odjednom sam potpuno mirna. Sve se oko mene izotrava, prizori postaju jasniji i svaki put kada ujem kako me prijatelji dozivaju kroz umu, u sebi im poruujem: oprostite mi. Jer vie nema povratka. Moram ovo uiniti. Ovako se to mora dogoditi. Tako je trebalo biti od samoga poetka. Ne ini to, Juliet, govorim joj tiho. I sama zna da to nije rjeenje. Ne zna ti to je za mene pravo rjeenje, ljutito mi odvraa. Nema pojma. Ne shvaa i nikada nee shvatiti. Sada ve stoji uz cestu i lopatice joj proviruju kroz mokru majicu. I ovaj me put podsjeaju na krila, pa zamiljam kako se odjednom uzdiu iz njezinih lea pa polijee u visinu, daleko od svake tuge, muke i opasnosti. Sam! Sam! Sam! glasovi su nam se sada sasvim pribliili i kroz granje do nas dopiru snopovi baterijskih svjetiljki. ujem i korake te pucketanje grana. Ne cesti ve neko vrijeme nema vozila, ali sada iz oba smjera dopire brujenje motora. Zatvaram oi i razmiljam o letu. Htjela bih ti pomoi, govorim Juliet, iako znam da joj neu uspjeti objasniti. Ne ovako. Zar doista ne shvaa? napokon se okree prema meni i vidim da joj se niz lice slijevaju suze. Nitko meni ne moe pomoi! Ne mogu se promijeniti! Prisjeam se kako sam prije nekoliko dana na stubitu Kentu izgovorila gotovo istu reenicu. Prisjeam se njegovih predivnih zelenih oiju, prisjeam se kako mi je rekao: Ne mora se mijenjati, prisjeam se topline njegovih ruku i njegovih mekih usnica. Prisjeam se i Julietine maske, pa mi pada na pamet da smo svi na silu zaiveni crvenim nitima, ne sasvim precizno i ne uvijek lijepo. Juliet, ja, Lindsay... svi. Ba svi. Ne bojim se. Kroz izmaglicu mi do uiju dopire brujenje motora i sve bliih glasova, krajikom oka primjeujem da iz ume izranjaju blijeda i prestraena lica, ali ne mogu odvojiti pogled od Juliet. Uplakane Juliet. Prekrasne Juliet. Prekasno je, kae. Nikad nije prekasno, odvraam. U tom trenutku istrava na cestu, ali za leima zauje zvuk koji nije oekivala, okree se i gleda me, odjednom shvaajui to se zbiva. Trim za njom i zabijam joj se u lea, pa leti u zrak prema drugom kraju ceste i kotrlja se do njezina rubnika tono u trenutku kada se na njoj mimoilaze dva kombija. Zrakom se prolama glasno kripanje i netko moda i vie osoba glasno uzvikuje moje ime. Tijelom mi prolazi vruina, a zatim me neto podie nad tlo koje se trese, ljulja i preokree, pa leim na golemoj ruci ispod koje se okree Zemlja. Potom sve nestaje u tami i izmaglici. Sve postaje samo san. Pred oima mi se niu razni prizori: arkozelene oi i travnjak obasjan suncem, usta koja govore: Sam, Sam, Sam i iz kojih moje ime zvui kao pjesma. Tri lica pred oima mi cvatu s iste stabljike i iako se u tom trenutku ne mogu sjetiti imena koja bih im nadjenula, znam da za mene znae samo jedno ljubav. Crvena i bijela svjetla osvjetljavaju grane nad mojom glavom, pa uma odjednom izgleda poput svoda u crkvi. Zatim se nad mene nadvija prekrasno bijelo lice s oima velikim poput Mjeseca. Spasila si me, govori njean glas i uz lice mi se privija hladan i suh dlan. Zato si me spasila? Rijei mi iz utrobe naviru poput plime: Ne. Ti si spasila mene. Oi su joj boje jutarnjega neba i nad glavom joj sjaji kruna zlatne kose. Toliko je svijetla i blistava da mi izgleda poput aureole.

-199-

NANA

Epilog
Kau da vam trenutak prije smrti itav ivot proleti pred oima. Meni se to nije dogodilo. Meni su pred oima proletjeli samo najbolji trenuci, oni kojih se elim sjeati i po kojima elim da me pamte. Ljetovanje na Cape Codu, na kojem smo se Izzy i ja u pono iskrale do zaljeva i pokuale loviti rakove s ostacima veere, a put nam je osvjetljavao toliko velik Mjesec da nam se inilo kao da ga moemo dohvatiti. Ally koja pokuava pripremiti souffle, pa u kuhinju dolazi s rolom toaletnog papira umjesto kuharske kape na glavi, a Elody se toliko smije da piki u gae i tjera nas da se zakunemo kako nikome to neemo ispriati. Lindsay koja nas sve grli i govori: Volim vas do smrti, a mi dodajemo: Pa ak i onda. Leanje na terasi pod vruim ljetnim suncem i zrakom toliko otealim od mirisa svjee pokoene trave i procvalog cvijea da ga gotovo osjeam na jeziku. Snjeni Boi kada je tata u podrumu nacijepao stari stoli za televizor i njime potpalio vatru u kaminu, a mama je skuhala jabuno vino, pa smo se pokuali prisjetiti svih rijei Tihe noi, na kraju uglas pjevajui tek arije iz mjuzikala. I poljubac s Kentom. Poljubac uz koji sam shvatila da vrijeme nije vano i da neki trenuci traju cijelu vjenost. Traju ak i nakon to ih proivite, ak i nakon to umrete i nakon to vas pokopaju. Traju, vraaju se i ponavljaju, dolaze do kraja i poinju ispoetka, pa tako do beskraja. Ti su trenuci sve i svugdje su istodobno. Ti su trenuci smisao. Ako ste se sluajno zapitali, odmah u vam odgovoriti ne, ne bojim se. Trenutak smrti prepun je zvukova, topline i svjetlosti, i ta me svjetlost ispunjava, potpuno preuzima. Bljetavi me snop odnosi u visinu, pa iz te visine odlazim jo vie i ako se pjesma moe pretoiti u osjeaj, to je to. Ta svjetlost i ta visina vrlo su nalik na smijeh... Ostalo ete morati otkriti sami.

KRAJ

-200-

NANA

Zahvale
Bez nekog posebnog redoslijeda od srca zahvaljujem... Stephenu Barbari, pravome arobnjaku i najboljem agentu na svijetu. Lexi Hillyer zato to je prva proitala dio knjige Ako se ne probudim i zato to joj se svidio. Nevjerojatnoj Brendi Bowen zato to je bila prva koja je vjerovala u ovu knjigu i predivnoj Molly ONeill zbog njezina oduevljenja koje me potaknulo da i ja ponem vjerovati u knjigu. Zahvaljujem Rosemary Brosnan na njezinoj inteligenciji, otrini i osjeajnosti, svima u izdavakom poduzeu HarperTeen jer su mi pruili nezamislivu podrku i hranili me kolaima iz pekarnice Magnolia kada sam patila zbog vremenske razlike. Zahvaljujem Cameron McClure u knjievnoj agenciji Donald Maas na velikom trudu i neumornom zagovaranju ove knjige. Zahvaljujem kafiu DUB Pies u Brooklynu jer su mi dali dovoljnu koliinu kofeina da ostanem sretna. Zahvaljujem bendu Dujeous na velikodunom doputenju da se posluim tekstom njihove pjesme. Zahvaljujem Mary Davison koja bi nas sve mogla poneto nauiti o tome kako ivjeti punim pluima. Zahvaljujem svim svojim predivnim prijateljima koji su me nadahnuli i poticali, posebice Patricku Manasseu koji me strpljivo sluao i nemilosrdno kritizirao. Zahvaljujem Olivieru na beskrajnoj podrci u trenucima kada mi je bilo teko. Deirdre Fulton, Jacqueline Novak i Laura Smith za mene znaite samo jedno: ljubav. Zahvaljujem svojim roditeljima zato to su dom u kojemu sam odrasla ispunili knjigama i zato to su me poslije poticali da slijedim svoje snove i zato to mi uvijek pruaju ljubav i podrku. Zahvaljujem i svojoj sjajnoj sestri zato to je uvijek bila i uvijek e mi biti uzor. Na kraju zahvaljujem i Peteu jer me ohrabrio da upiem poslijediplomski studij i pomogao mi da stanem na svoje noge, zato to mi je dopustio da luaki ureujem rukopis u Harbor Springsu i zato to je uvijek tako ponosan na mene. Sve to piem, piem zato da bih pronala put do tebe.

-201-