Sie sind auf Seite 1von 416

KNJINICA "MATICE HRVATSKE.

"
KNJIGA I.
PRIRODNI ZEMLJOPIS HR\T ATSKE.
SASTA YIO
VJEKO:::lLAV .
. ...... -.
U ZAGREBU 1878.
Xr\ " MATI CE HR V ATSKE. "
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
PRIRODNI
ZEMLJOPIS HRVJ\TSI{E.
SAS'l'AVfO
VJEI{OSLAV l{LAIO,
PROFESOR Kli. GTM:-IAZIJE U
S A -l2 S LIKE I l
NAGRADJENO IZ ZAKLADE UROFA
-
U ZAGREBU 1878.
T I S K O M e. A L B H E e H T A.
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
Gdje je to?
Strana
Predgovor XI - XV
U v o d .
Kako se j e upoznavala zemlja hrvatska? 1
I. Pol o aj , vel i i na i sastavi ne kral j evi ne Hrvatske 18
Geografski poloaj nekih poznatijih niiesta u Hrvatskoj 23
II. Hori zontal no us troj s tvo 24
Veliina i obseg nekojih otoka 28
Opisi:
1. Boka kotorska 28
2. Bakarski zaliev 31
3. Otok Lokrurn 39
4. Otok Bra 43
III. Sl i ka h rvats ko g a tl a (Obei pregled) . 48
V i s o i n e i go r e.
A. Alpinski ogranci.
1. Alpinski ogranci medju Dravom i Savom 50
Poloaj, veliina i medje
Karakter gorja
Pregled i razgloba gorja , . 51
Pojedine cesti gorja . O b
Geognostiki sastav . . .
N
56
Doline i kotline : . . . . 58
Sedla, kl anj e! i ceste . . . . .
Rieke i jezera . 59
Pregled najviih vrhunaca . . ' . . ' . ' . . . . . . . . . . . .
Opisi:
1. Pruska gora . 6 0
2. Poeka dolina i njezin okoli 65
3. Zagorje . 7 4
4. Zagrebaka gora 88
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
VI Gdje je to?
Strana
2. Alpinski ogranci medju Savom i Kupom 94
Poloaj, veliina i medje ' ~
Karakter gorja
Pojedine esti gorja i najvii vrhunci
Geognostiki sastav . . 95
Doline i ceste ~
Najvii vrhunci u pojedinih gorah
Opis:
Pogled sa Kozjana na Samoborsku goru 96
B. Gorje balkanskoga poluotoka.
1. Jugozapadna ili liburnijsha visoina 98
Poloaj, veliina, medje
Karakter visoine
Pojedine gore 100
Doline i dolci 100
Geognostiki sastav . 101
Vrela i rieke 102
Podnebje 103
Bilje i ivotinje 104
Ceste i eljeznice 106
Opisi:
1. Grobniko polje 107
2. Liko polje 11
2. Juna visoina hrvatska . 113
Poloaj, veliina, medje
Karakter visoine
Pregled i razgloba visoine 11
Planine i vrhunci
Visoke ravnice, doline i dolci 118
Geognostiki sastav visoine 119
Sedla, klanjci i ceste ' 121
Vrela, potoci, rieke i jezera 122
Pregled najviih vrhunaca 123
Opisi:
1. Uz laz na Klek i Plieivieu 123
2. Put preko Velebita 130
3. Dalmatinska visoina 134
Poloaj, veliina i medje . . . . . . . . .
Karakter i razgloba 135
Planine i vrhunci , . 136
Visoke ravnice i doline 138
Geognostiki sastav 1^0
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
Gdje je to? VII
Sirana
Klanjci i eeste 142
Vrela, potoci, rieke i jezera 143
Pregled najviih vrhunaca . 144
Opisi:
1. Kninsko polje 144
2. Put po dalmatinskom Zagorju 149
3. Na sinjskom polju 153
4. Biokovo i sv. J ure 157
C. Peine i pilje u Hrvatskoj.
0 vrstih peeina u obe, o prostranstvu i postanku njihovu 171
Peine i pilje sa sigom (kajom) 173
Vode u peeinah i piljah 174
Temperatura i plinovi u peinah
itelji u piljah 175
Propad tla 176
Peine i pilje u Hrvatskoj
Opis:
pilja Samograd kod Peruiea 182
N i z i ne.
1. Posavina 186
Obi pregled 186
Pojedine esti Posavine
Prirodni odnoaji Posavine 188
2. Podravina 189
Obi pregled
Pojedine eesti Podravine 190
Prirodni odnoaji Podravine 191
3. Manje nizine (Pokupje, Kotari, Neretva) 192
I V. Vulkani i zemljotresi. Uvod 194
Vulkani 195
Zemljotresi (potresi) 198
Opisi:
1. Ob uguenom vatrometu Mrljanu 199
2. Potres ili trus Dubrovnika god. 1667 202
3.-0 zemljotresih u Zagrebu dne 31. listopada i 1. studenoga 1872 . 208
V. Geognostiki pregl ed hrvatske zemlje. Uvod 212
0 postanku i razvoju hrvatske zemlje 215
Nahodita koristnim rudam 226
Opis:
Zlatne rude u Slavoniji 230
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
VIII Grdje je to?
Strana
VI . O vodah. (Obi pregled) 232
1. V r e l a .
0 vrelih u obe , 233
0 toploti vrela , 234
Rudna vrela 236
Najpoznatije toplice i rudna vrela u Hrvatskoj
Kako se polaze toplice u nas? 239
2. R i e k e.
Uvod 240
A. Podruje crnoga mora.
1. Dunav. Uvod 241
Duvav u Hrvatskoj
2. Sava. Uvod 243
Sava u Hrvatskoj 244
Pritoci savski 247
Znamenitost Save po Hrvatsku 251
3. Drava. Uvod 252
Drava u Hrvatskoj
Pritoci dravski 254
Znamenitost Drave po Hrvatsku 255
4. Vuka 255
B. Podruje jadranskoga mora.
1. Rjeina 257
2. Zrmanja
3. Krka 258
4. Cetina 259
5. Neretva
C. Rteke ponornice.
U obe 261
1. Lika 262
2. Gacka 263
D. Slapovi ili vodopadi u Hrvatskoj.
0 slapovih u obe 264
Slapovi u Hrvatskoj 265
Visina slapova 267
Opisi:
1. Slap Slunjice 267
2. Skradinski buk" na Krki 270
3. Slap Cetine: Velika Grubavica" 274
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
Gdje je to? IX
Strana
3. Prekopi (kanali) 277
4. Ribnjaci, bare i bfata.
0 ribnjacih, barali i blatili u obe . 280
Bare i blata u Hrvatskoj 282
Opis:
Obedska bara 285
5. j e z e r a .
0 jezerih u obe 294
J ezera u Hrvatskoj 295
Opisi:
1. Sovsko ili Soljansko jezero u Dilj-gori 297
2. Plitvika jezera 299
3. J ezera naokolo Imotskoga polja 304
6. M o r e.
0 moru u obe 306
Sredozemno more i jadransko more 311
0 jadranskom moru napose 312
Dubina i visina jadranskoga mora; geognostieki sastav korita . . . . 314
Specifina teina i slanost; boja i prozrauost; svjeflucanje jadranskoga
mora 315
Gibanje mora jadranskoga 318
Toplota i vjetri na jadranskom moru 321
ivot na jadranskom moru 325
Opis:
Put po moru od ibenika do Dubrovnika 325
VII. Zrak i podnebje.
Uvod 330
0 svjetlu 331
Toplota 332
Toplota za neka miesta 333
Oborina 336
Srednja toplota i mnotvo oborine za neka miesta 337
Godinja oborina za neka miesta 339
Tlak zraka 340
Vjetrovi 341
Podnebje 342
Podnebni predieli Hrvatske 343
0 meteorih 347
Opisi pojedinih meteora i kako su pali 350
Meteor Hrainski
Meteor iz Buinskoga sela
Meteor Slavetieki 351
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
X ,
s
Gdje je to?
Strana
Magnetizam zemlje 353
Opis :
Bura 355
VIII. Bilje u Hrvatskoj.
Uvod 361
Hrvatska flora 365
Kulturno bilje 371
Opis:
Rumarin u junoj Hrvatskoj. '. . 374
IX. ivotinje u Hrvatskoj.
Uvod . '... 378
Hrvatska fauna 380
Pregled hrvatske faune 383
Opis:
Vadjenje spuva u Dalmaciji 395
Popis slika 399
Popis imena 401
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
PREDGOVOR.
Vec pred nekoliko godina obuze me elja, ela napiem obsean
i popularan zemlj Hrvatske (Dalmacije, Hrvatske i Slavonije),
koji bi bio svakomu Hrvatu knjigom, da po njoj barem
poneto upozna domovinu svoju. Na to me je nukala jo i ta okol-
nost, to o zemljopisu nae domovine imade dodue dosta liepih mono-
grafija i strukovnih razprava, ali u svoj naoj literaturi nema u pravo
geografije, koja bi se barem donekle uputala u potanje
razlaganje i opisivanje nae domovine. Sve, to je pisano vrlo je kratko
i sbijeno te s toga za neshodno.
Naumiv tako sastaviti iz raznolikih djela i razprava
kompilaciju o zemljopisu Hrvatske sam unapried znao, kako li je
takav posao tegotan i Ujedno se da bi upravo
bilo, da u vrieme napiem svukoliku geografiju nae
zemlje, jer se zato ipak uztrajna radnja od vie god ina.
stoga ovaj put sastaviti samo neto obseniju fi z i k a l n u i l i pr i-
rod n u g e o gr a fi j u, a ethnografiju, statistiku i topografsko-historij-
ski zemljopis ostavih boljemu vremenu, ili vjetijemu radniku od mene.
Nu i ta zadavae mi obilna posla.
Bijae mi naime napisati, i to za iru publiku e i e l u k nj i g u o pred-
metu, koj je u naih boljih geografijah zapremao dosele jedva 30 do
40 strana. Uzeh si dodue za podlogu i za uzor liepu i povoljno
ocienjenu knjigu dra. Fr. U m l a uf ta, koj je napisao zemljo-
pis o austro-ugarskoj monarkiji za inteligentniju publiku, nu ipak mi
bijae velikih svladati. Ponajprije me je nedostatak
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
XII P r e d g o v o r .
valjana materijala, a i nejednako obilje toga materijala za razne
krajeve nae domovine. Tako nadjoh za nekoje prediele nae pri-
morske Dalmacije i gornje krajine, zatim za hrvatsko primorje upravo
krasna i valjana gradiva, doim sam za nau liepu ali ljuto zanema-
renu Slavoniju pobrao tek koje zrnace, to mi je posluiti moglo,
da tolike praznine izpunim. Odatle se porodie dvie neuklonive ne-
volje : prva, da nisam mnoge liepe ali nepoznate meni prediele nae
domovine dovoljno iztaknuo i opisao, a druga, da se je kraj toga
uvuklo neko nerazmjerje, te sam poznate i moda neznatnije krajeve
na iroko opisao, doim sam druge nepoznate mi a moda daleko
znatnije krajeve tek nuzgredice spomenuo.
Nu i druga, mnogo ljua nevolja snala me je piu ovu knjigu.
Priznati mi je na alost moju, da sam Hrvatskom malo putovao, te da
domovinu svoju poznajem vie po mrtvih knjigah i raznih zemljokazih.
Tko znade, koliko je putovanje i zrienje vlastitim oima nudno za
onoga, koj hoe da vierno i ivo naslika koj prediel, lahko e mi
vjerovati, kad kaem, da mi je pero esto zapinjalo, osobito kod sa-
stavljanja nekojih opisa. 0 nekojih predieiih bijae mi upravo tudje
opise doslovce uzeti, te mi je u tom obziru na beletristini asopis
Vienac" liepo posluio, jer sam u njem naao mjestimice veoma
zgodnih i vjeto sastavljenih lanaka (n. p. od dra. Rakoga, S. Mili-
novia, dra. Pilara i t. d.). Osim toga nalazio sam nekoliko lanaka
u Knjievniku, zatim u asopisih stranih naroda, te sam neke stvari
sam preveo, a neke su za moj zemljopis priredili dobri moji prija-
telji, kojim se ovdje od srca zahvaljujem (g. Kipatiu za lanke o
rumarinu i vadjenju spuva, g. Mulleru za prevod Obedske bare",
a g. Miletiu za prevod uzlaza na Biokovo). Nepoznajui dakle po
vlastitu zrienju mnogih krajeva, o kojih uzeli opise, bijae mi do-
tinim piscem sliepo vjerovati, te tako se je moda i koja njihova
pogrieka uvukla u moje djelo.
Sto mi je sluilo za sastavljanje sistematinoga diela moje knjige,
naveo sam u kratko u uvodu knjige pod naslovom: Kako se je
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
P r e g o v o r.
XIII
upoznavala zemlja hrvatska?" (strana 117). Glede toga literarnoga
pregleda primjetiti mi je dvoje. U ovom pregledu spomenuo sam samo
najznatnije pisce, koji su meni sluili, te koje sam u ruci imao, a
nisam htjeo da govorim o piscih i cijelih, kojih vidio nisam ili jih tek
po imenu poznajem. Tako n. p. nisam uz svu brigu i nastojanje
mogao doi do glasovitoga djela Dalmatinca Lovria, u kojem se iz-
pravljaju neke pogreke i neistine Fortisove, ali zato ga nisam ni
citirao, jer ga nepoznajem. J o jedno. Geografijska literatura o Dal-
maciji toli je obilna, da sam mogao spomenuti tek najpoznatije pisce
i po mojem sudu najvanije, jer inae bi taj pregled znatno narasao
bio, kao to mi je i sama knjiga narasla na 26 araka, makar sam ju
namislio napisati samo u 1520 araka. Mnijem napokon, da bih bio
promaio i svrhu same knjige, da sam se upustio u sitno razglabanje
i nabrajanje pojedinih spisa i pisaca.
Knjiga ova nebi medjutim ni ovakova bila, kakova je sada, da
me nisu mnogi znanci i prijatelji hrvatske knjige zborom i tvorom
pomagali. Ponajprije mi je hvalu izrei knjiniaru sveuilitne knji-
nice, g. Kostreni u, koj mi je riedkom pripravnosti svaku knjigu
uzajmio, to ju je samo nai mogao; zatim g. imi L j ubi cu, u-
varu narodnoga muzeja, koj mi je nekoliko riedkih knjiga poslao, i
g. profesoru sveuilitnomu dru. J uraj u Pi l aru, koj je mnogi asak
izgubio pouavaju me o nekih stvarih. Osobitu mi je harnost izka-
zati jo g. ravnatelju zagrebake gimnazije, g. Franj i Bradaki ,
koj je uz ogromne slubene poslove ipak moj rukopis pregledao i
prijazno ocienio, pae o nekih stvarih i zgodne i dragocjene opazke
sastavio, koje sam zduno uvaio. alim samo, to taj vrstni stru-
kovnjak nije dospio, da sav rukopis onako proui, kako si je poelio
bio, jer mnogoj bi se tada pogreki u mojem djelu izbjeglo bilo.
Za Dalmaciju pomagao mi je osobito velecienjeni moj prijatelj, sve-
uilitni profesor S. Brus ina, koj mi je osim toga za IX. poglavje
o fauni hrvatskoj toli obilno gradivo ustupio, da se ovo poglavje moe
smatrati vie njegovom duevnom svojinom, nego li mojom. Mislim
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
XIV r r e a g o v o r.
s toga, da je upravo ova partija moje knjige najoriginalnije i najvje-
tije sastavljena. Napokon iztaknuti mi je jo staroga znanca i pri-
jatelja g. L adi sl ava Mrazovi ca, tajnika Matice hrvatske, koj je
riedkom portvovnosti oko moje knjige nastojao, te se toliko za iz-
pravnost teksta, koli i za vanjsku formu, osobito za zgodne ilustra-
cije brinuo, kano da je za svoju vlastitu knjigu radio. Da nije njega
bilo, teko da bi ova knjiga ikada svjetlo ugledala.
Uzprkos tolikoj i izdanoj pomoi dobrih ljudi i prijatelja hr-
vatske knjige biti e za cielo u mojoj knjizi dosta pogreaka i ne-
istina. Nu neka blagi italac pomisli, da je to prvi pokus u naoj
literaturi i to od mlada i neizkusna knjievnika, koj je tek raditi
poeo, pa neka o tom prvencu sudi, kao o svih prvencih knjievnih.
Nadam se ipak, da mi je polo za rukom sastaviti knjigu, koja
e sluiti za podlogu daljim iztraivanjem, te pobuditi u narodu na-
em vei interes za poznavanje nae toli liepe i zanimive domovine.
to je u mojoj knjizi neizpitano, nedotjerano ili neistinito, to e kas-
niji putnici i uenjaci izpraviti, dopuniti i dotjerati, te e drugo izda-
nje ove knjige, ako ga kadgod bude, biti moda ve edo zrelo
i cilju svojemu doraslo. Stoga molim ve sada sve strukovnjake i pri-
jatelje zemljopisa, da bilo u javnih glasilih bilo privatno iztaknu sve
formalne i stvarne mane ove knjige, te da me o boljem poue. Bit
e jim za duu.
Razloiv ovako u kratko, kako je ova knjiga nastala, kazati mi
je jo neto o njezinoj opremi. Ponajprije mi je spomenuti, da je
knjievni odbor Matice hrvatske" nagradio to djelo Drakovievom
nagradom od 600 for., a zatim da ga je kupio od mene za 200 for.
i ujedno odluio, da e ga izdati svojim trokom i nakladom. U to
ime potroila je Matica hrvatska ogromnu svotu od malo ne 4000
forinti, samo da knjiga izadje to uglednija i podpunija, Za to odli-
kovanje zahvaljujem se slavnomu odboru Matice hrvatske od srca, te
e mi to biti poticalom za dalji rad. Upravljajui odbor Matice
hrvatske odlui, da se moje djelo izdade sa i l ustraci j ami i sa
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
P r e d g o v o r . XV
fi zi kal nom kartom Hrvatske. Glede slika ili ilustracija poka-
zala se je medjutim ista potekoa, koja i glede teksta. Za neke kra-
jeve bijae obilna materijala, n. p. za Dalmaciju, doim za Hrvatsku
i Slavoniju malo ili posve nita. G. Mrazovi , tajnik Matice hrvat-
ske veim je dielom iz svoje zbirke ustupio fotografija i risarija za
rezanje, a ega nije sam imao, za ono je moljakao i pisao na sve
strane, obraao se na prijatelje i vjetake; nu ni iz daleka nije se moglo
sve postii i dobiti, kako se je naumilo bilo. Najvie se odlikova na
domai umjetnik g. K i kerec, koj je nainio nekoliko liepih nacrta
iz okolice Zagrebake i iz Zagorja, a uz to je narisao i neke druge
dalmatinske prediele, te tim popunio goleme nedostatke i praznine.
Dodje li kada do drugoga izdanja, to e i u tom obziru biti knjiga
podpunija i savrenija.
Priloenu fi zi kal nu kartu Hrvatske izradio je g. Herd-
l i czka, c. k. kapetan kod krajike uprave i vjet kartograf. Odbor
Matice hrvatske poeli si ponajprije obinu kartu, kao to je n. p.
raflrana karta Paulinvjeva, nu samo u manjem mjerilu. Ali g. Herd-
liczka predloi sl oj evnu kartu (Schichtenkarte), koja je za pri-
rodni zemljopis mnogo zgodnija, jer jasnije predouje prirodnu sliku
zemlje, i koja sve vie i vie iztiskuje nejasne i nerazumljive rafi-
rane karte. G. Herdliczka radio je tolikim oduevljenjem i ljubavi oko
te karte, da ju je u vrlo kratko vrieme svrio. Pod njegovim nad-
zorom izvede ju zatim renomirani litografijski zavod F. Koke-a u
Beu. Karta je ova dobitak i za znanost, jer dosele nismo imali
cjelovitoga hipsometrijskoga zemljokaza o Hrvatskoj, koj bi bio pri-
stupan obinstvu.
U Zagrebu mjeseca studenoga 1877.
Tj . Klaie.
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
P RI RODNI
ZEML J OPI S HRVATSKE.
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
UVOD.
Kako se j'e upoznavala zemlja hrvatska?
Mnogi si je Hrvat ve esto poelio, da poblie togod sazna o
domovini svojoj, o prirodnoj joj ljepoti, o prolom ivotu njezinom, o
silnom blagu to ga u sebi krije, da i o krasnom narodu, koj u toj
blagoslovljenoj i proslavljenoj zemlji od vajkada boravi. Nu kako ga
je negdje zaboljelo, kad je uzeo traiti liepih putopisa ili tone i pod-
pune geografije, a nije naao nego nekoliko suhoparnih knjiga,
prepunih praznili imena i dosadnih brojeva, koji mu pamet pomutie
i svu volju za upoznavanje domovine oduzee.
Da, u nas Hrvata neima dosele nijedne liepe i podpune geo-
grafije, koja bi shvatljivim nainom i zgodnim slogom predoivala lje-
potu i obilje hrvatske zemlje. Nu nije ni udo. Nai uenjaci, putu-
jui zemljom, nastojahu poglavito izpitati povjestne i knjievne spo-
menike naega naroda, na samu prirodu obazirahu se malo ili nimalo.
Dapae u koliko im je za njihove putopise trebalo i opisa samih
krajeva, vadili su te opise iz stranih djela. Tako nastade, da u naoj
knjievnosti imade vrlo malo materijala za prirodnu geografiju zemlje,
a i ono to bi ga bilo, nije pouzdano, jer se esto u vrevi i napuni
obilnih i kienih riei gubi jasnoa i viernost slike. Tek u najnovije
doba kuaju pojedinci na tom polju neto valjanijega uzraditi.
Sve, to se je dosele boljega pisalo o geografiji zemlje hrvatske,
potie veinom od tudjinaca. Domai nai geografi, a ima jih malo, rabe
spise tih tudjina, riedko koj ide da sam prouava zemlju svoju. Stoga
nee biti suvino, nabrojimo li i ocienimo li nekoja glavnija djela i
spise, koji govore o zemlji hrvatskoj, nebi li tim mnogomu koristili,
koj se zanima geografijom svoje domovine.
1
1
0 Dalmaciji napose pisalo se je u svih jezicih veoma mnogo. Tko eli
literaturu o Dalmaciji prouiti, neka uzme u ruku djelo: Bi bl i ograf i a del l a
Dal mazi a e del Montenegro. Saggio di Giuseppe Val enti nel l i, Zagabria,
1855. p. 160, 270273, zatim dopunjke istomu djelu (Supplementi II. & III.).
V . Klaici. Prirodni zemljopis Hrvatske *
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
2 U v o d.
Svakolika knjievnost o geografiji zemlje hrvatske moe se zgodno
podieliti na tri odsjeka:
1. Prvi odsjek obsie sve knjige i spise, to no su pisani od
konca prologa stoljea do g. 1850. Amo ubrajamo ponajprije zname-
nite putopise opata Forti sa o Dalmaciji, Hacqueta o nekoj esti
Hrvatske, i apl ovi a o Slavoniji. Iza ovih iztiu se neki domai
pisci, i to ponajprije Carrara sa velikim djelom o Dalmaciji, zatim
ilirski geograf Draguti n S e 1 j a n sa svojim na malo osnovanim zem-
ljopisom svih pokrajina ilirskih.
2. Drugi odsjek obsie djela i razprave od g. 18501867.
Padi hrvatski narod i hrvatska zemlja godinom 1850. pod vlast i
upravu beku, poee se znanstveni sredinji zavodi u Beu zanimati
za nau zemlju, te ju po svojih ljudih prouavati. U spisih beke
akademi j e znanosti , c. k. dravnoga geol okoga zavoda,
kasnije u spi si h bekoga stati sti koga zavoda, napokon u
djelih i izvjetajih c e n t r a 1 n o g a m e t e o r o l'o k o g a zavoda u Beu
nalazimo nebrojenih razprava i opaanja, koja se tiu zemlje hrvatske.
Osim toga posla sredinja vlada nekoliko uitelja Niemaca i Ceha u
Hrvatsku, koji su kraj slubenih posala svojih iztraivali novu postoj-
binu svoju. Od ovih iztiu se osobito 0. Ze i t hammer u Zagrebu,
Dr. J . Lorenz na Rieci, te neumorni i poteni Petter u Spljetu.
Od domaih pisaca odlikuju se u ovoj dobi jedini l oser i Vuko-
ti novi , koji uporedo rade sa tudjinci. Njim se moe pribrojiti jo
neumorni V. Sabl j ar, koj je tekom mukom sastavljao mjestopisni
rjenik kraljevine Hrvatske. Uz ove glavnije pisce hrvatske po-
javljuju se i drugi neznatniji, koji opisuju u asopisih pojedine prediele
nae zemlje.
3. Trei odsjek od god. 1867. poam obuhvaa rad akademije
hrvatske u Zagrebu. Najglavniji radnici u akademiji jesu Brusi na,
Matkovi , Pi l ar, Schl osser, Torbar, Vukoti novi i Vu-
ka so vi. Uz to je i krajika vlada svom silom uzela nastojati, da
upozna nau zemlju, te je izdala dosele znamenita djela o hrvatskom
Krasu i o rieci Savi. I statistiki ured u Zagrebu poe prole god.
(1876.) izdavati svoj godinjak.
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
U vod. 3
Prvi odsjek.
(1774-1850).
Najstariji a najznamenitiji pisac o geografiji Hrvatske jest B.
Hacquet. Ovaj uenjak bijae profesorom kirurgije u slovenskoj
Ljubljani, te putovae vie puti po naih zemljah. God. 1775. podje
on po Savi iz Krkoga sve do Zemuna, a god. 1781. i 1783. proui
on svu Hrvatsku od Kupe do Dalmacije. On prouavae nau zemlju
u obziru prirodopisnom i ethnografskom, te su jo i danas njegovi puto-
pisi veoma cienjeni. 0 Hrvatskoj govore sliedee njegove knjige :
Oryctographia Carniolica oder physikalische Erdbeschreibung der Herzg.
Krain, Istrien, u. zum Theil benachbarter Lander, 4 Theile, Leipzig
177989; a jo vie: Physikalisch-politiscke Reise auf den Dina-
riscben durch die J ulischen, Carnischen, Raetischen in die Norischen
Alpen im J . 1781. u. 1783. unternommen, 2 Theile Leipzig 1785.
U isto vrieme, kadno je Hacquet putovao Hrvatskom (u uem
smislu), boravljae u Dalmaciji glasoviti talijanski uenjak, opat
Forti s. On putovae po svih stranah tadanje mletake Dalmacije t.
j . od Velebita do Neretve, te prouavae ovu zanimivu zemlju sa
strane geografske, historijske i ethnografske. Djelo svoje sastavi u
pismih, te se osobito zanima dalmatinskimi Hrvati zagori", koje su
tada zvali Morl aci ". On nas prvi upoznaje sa obiaji i predsudami
naega naroda. Djelo njegovo, napisano u dva svezka, stee obu po-
hvalu, bude prevedeno na jezik njemaki i francezki, te ostade sve
do danas temeljnom knjigom za svakoga, koj se bavi zemljopisom
Dalmacije. Naslov je djelu: Vi aggi o in Dal mazi a del' abate
Al berto Forti s, Venezia 1774., volume I. & II. Slog i oblik
Fortisova djela veoma je zgodan, a uz to je pisac veoma toan i
savjestan, te je zato prava slast, kad itamo i danas ovo djelo. Sa-
vjestno moemo rei, da je Fortisova knjiga za Dalmaciju ono, to je za
prednjoazijatske narode i za Egipat stari Herodot, i to napose glede
jasnoe i ugodnosti u pripoviedanju. Opis pilje Vrlike, opisi rieka
Cetine i Krke i njihovih slapova, i jo mnoge partije vriede jo i
danas. Fortis je takodjer prvi, koj je u istoj knjizi upoznao tudji sviet
sa krasnom naom narodnom poezijom. U prvom svezku priobio je
on divnu pjesmu o Asan-agi ni ci , koja je malo ne cielu Evropu
zaniela. Vrline ovoga djela nemogu se u kratko iztaknuti; samo nam
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
4
U v od.
je aliti, da se u nas jo nitko naao nije, koj bi ga dovoljno ocienio.
Uz sve ovo opaziti valja jo i to, da je Fortis bio iskren prijatelj
narodu hrvatskomu, te ga je svigdje najljepe izkitio, gdje je samo
mogao i znao.
to je za Dalmaciju Fortis, to vriedi za Slavoniju poteni Slovak
I van apl ovi . Ovaj vrli poznavalac hrvatskoga naroda boravljae
u Slavoniji od god 18091812., te izda kasnije znamenito djelo:
Slavonien und zum Theil Croatien, ein Beitrag zur Volker- und Lander-
kunde, theils aus eigener Ansicht und Erfahrung, theils auch aus
spateren zuverlassigen Mittheilungen der Insassen, Pest 1819. II.
Theile.
Jo prije aplovia putovae Slavonijom F. W. v. Taube (Be-
schreibung des Konigreiches Slavonien und des Herzogthums Syrmien,
Leipzig 1777), nu ve aplovi sam smatra to djelo zastarjelim i
pristranim. God. 1782., kad je zemlja u slavonskom selu Eminovcu
gorjela, dodjoe u poeku upaniju dva petanska profesora, Pi l l er
i Mi tterpacher, te izdadoe godinu dana kasnije putopis u latin-
skom jeziku: Iter per Poseganam Slavoniae provinciam". Nu sve ove
nadkrili aplovi svojim djelom.
U prvom dielu svoje knjige opisuje aplovi ponajprije iizine
odnoaje Slavonije, zatim topografiju, a napokon ethnogratiju. Osobito
mu je tona i vrstna ethnografija. On govori tuj o tjelesnom ustroju
i nonjah naega naroda, o stanovih, o zadruzi, o narodnoj industriji,
o kunom i poljskom gospodarstvu, o narodnih obiajih, napokon o
jeziku i pismu hrvatskom. Svaka rieca u ovoj knjizi pokazuje, da je
taj pisac s ljubavju prouavao ivot naega naroda. U drugom dielu
svoje knjige razpravlja pisac o vjeri i crkvi naega naroda. Osobito se
zanima za pravoslavne Hrvate, te govori obseno o njihovih crkvenih
i vjerskih uredbah, o njihovih kolah i t. d. U obe nam je rei,
da je djelo aplovievo vie ethnografija, nego li geografija, ali zato
ipak za poznavanje Slavonije prevano.
Veliki dio hrvatskoga naroda i hrvatske zemlje bijae dugo vre-
mena pod upravom vojnikom, te sainjavae tako zvanu vojenu
krajinu". Oblasti te vojnike krajine nastojahu vazda revno, da upo-
znaju i proue, makar i s upravnih i vojnikih razloga, zemlju krajiku.
Osobito se je zduno obradjivala statistika, a kraj nje i fizikalni
zemljopis krajike zemlje. Zato je i bilo mogue, da pojedinci sastave
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
U vod.
5
ovea djela o vojnikoj krajini. Tako nastadoe poetkom ovoga vieka
dvie znamenite knjige, koje nam i danas slue, hoemo li upoznati
topografiju te zemlje. Amo pribrajamo najprije J . A. Demi an, Sta-
tistische Beschreibung der Militargrenze, Wien 1806; a zatim jo
vanije djelo: C. B. Hi etzi nger, Statistik der Militargrenze, 2
Theile, Wien 181723. Ovim se moe pribrojiti jo i tree djelo,
koje govori dodue samo o nekadanjoj karlovakoj krajini, ali koje je
sastavljeno riedkim trudom. J est to liepa knjiga: Fr. J ul . Fras,
Vollstandige Topographie der kroatischen Militargrenze, Agram 1834.
J ulij Fras bijae ravnateljem krajikih kola u karlovakoj krajini,
te putovae po svih stranah nebrojeno puti. Uz statistike i mjesto-
pisne biljeke ima u njegovoj knjizi sijaset opazaka i crtica o pri-
rodnih udesih ovoga kraja. Tako nalazimo dosta dobru razredbu
juno-hrvatske visoine, zatim toan pregled rieja i jezera, a mjesti-
mice i opise znamenitijih pilja i peina. Noviji nai zemljopisci rabe
to djelo veoma esto.
0 Dalmaciji pisahu i za opata Forti sa do g. 1850. veoma
mnogi, nu ti bijahu veinom prolazei putnici, koji su se esto samo
kraj obale dalmatinske provezli, te umah uzeli pisati o zemlji, nepo-
znavaju ni zemlje ni naroda. Djela ovih putnika slabo nam mogu
sluiti, te su malo privriedila za poznavanje ove neko klasine
zemlje. Amo pribrajamo knjige od K o h 1 a ', N e u g e b a u e r a
5
,
Sti egl i tza
3
i Patona
4
. Neto su bolje ove knjige: Adolf S c h m id 1,
das Konigreich Dalmatien, Stuttgart 1842; zatim djelo glasovitoga
englezkoga putnika Sir. J . Gardnera Wi l ki nsona: Dalmatia and
Montenegro, with a journey to Mostar in Herzegovina, and remarks
on the Slavonic nations, the history of Dalmatia and Ragusa , the
Uskoks etc., London 1848. Osobito ovo posljednje djelo, prevedeno
na njemaki jezik po Vilimu Lindau (Lipsko 1849), nadopunjuje opata
Fortisa u obziru historijskom i ethnografskom. Wilkinson putovao je i
po nutarnjoj zemlji, te ima od njega dobrih opisa o Imotskom polju,
o Neretvi, i t. d.
1
J . Gr. Ko hl , Eeise naeh Istrien. Dalmatien und Montenegro 2 Theile, 1851.
2
J . F. Neugebauer: Die Siidslaven und deren Lander in Beziehung auf
Kultur, Geschichte und Verfassung, Leipzig 1851.
3
H. Sti egl i tz, Istrien und Dalmatien, Stuttgart 1848,
4
A. Pat on, Highlands and Islands of the Adriatic, London 1849.
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
6
U v od.
Kraj tudjina nala su se u prvoj polovini ovoga vieka i dva
naa ovjeka, koji su se bavili zemljopisom hrvatske zemlje. Prvi je
Dalmatinac, glasoviti dr. Franj o Carrara. On odlui g. 1846., da
e u petdeset sveiah napisati obirnu i podpimu geografiju Dal-
macije. U to ime dogovori se sa knjiari braom Battari u Zadru,
te poe izdavati krasno i veliko djelo: La Dalmazia descritta dal
professore Dottor Francesco Carrara, con 48 tavole miniate, rappre-
sentanti i principali costumi nazionali, Zara 1846. Prvi svei
donese 48 slika, predoujuih narodne nonje u svoj Dalmaciji. U
daljnjih svezcih govori: od strane 1 104 o geografiji fizinoj, i to o
poloaju zemlje, o gorah i ravnicah, o riekah, jezerih, movaran, o
moru, o podnebju, zatim o rudah, napokon o flori i fauni Dalmacije.
Od strane 104121 govori o povrju i iteljstvu, a zatim od strane
121192 bavi se ethnografijom. Djelo Carrarino imalo je, izai u 50
sveia, a izala su do g. 1848. samo 24 i to do strane 192.
Ovo bijae prvo strogo geografijsko djelo o Dalmaciji, pa upravo je
zato i vjena koda, to nije cielo svieta ugledalo. Kraj toga odlikuje
se knjiga i tim, to je pisana vrstnim strukovnjakom, koj je dobro
poznavao zemlju svoju, a osim toga je upotriebio ne samo sve, to se
je o Dalmaciji do njega pisalo, nego mu je bilo mogue posluiti se
i slubenimi podatci. Slog je knjige lahak i razumljiv, te je imala ta
knjiga biti uresom svake iole otmenije kue.
Dragi pisac ove dobe o hrvatskoj geografiji jeste Draguti n
Seljan, Jo prije Carrare, za preporoda naroda hrvatskoga, poe
ovaj gorljivi sveenik raditi oko geografije. Kad je u ono doba sinula
ilirska ideja, probudi se u njem iva elja, da predoi svim Ilirom,
kakova jim je zemlja i gdje sve stanuju Iliri. Revni taj rodoljub
poe svom silom sakupljati podatke, da sastavi zemljopis ne samo
Hrvatske, ve ciele ogromne Ilirije t. j , sve Jugoslavije. I zbilja
god. 1843. izdade on ovu knjigu: Zeml j opi s pokraj i na i l i r-
ski h iliti ogledalo zemlje, na kojoj prebiva narod ilirsko-slavjanski
sa opisanjem brda, potoka, gradova i znatnijih mjesta polag sadanjeg
stalia, s kratkim dogodopisnim dodatkom i priloenim krajobrazom,
prvi dio (pokrajine austrijansko-ilirske), u Zagrebu 1843. U prvom
dielu ilirskoga zemljopisa Opisa Seljan Koruku i tajersku, Goricu i
Kranjsku, Istriju i Dalmaciju, napokon Hrvatsku i Slavoniju, Baku i
Banat. Djelo obsie dodue samo 256 strana, te je i zemljopis Hrvatske
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
U v od. 7
prilino kratak, ali toan i dobar prema tadanjemu stanju geografske
znanosti. Koja li je plemenita misao nagnala Seljana, da ui i pie
geografiju velikoga naroda ilirskoga, veli on sam u predgovoru svoje
knjige :
Zemljopis i do njega dogodovtina najpoglavitiji su predmeti,
pomoju kojih moemo jedino u ovjeanskom drutvu s uspjehom
napredovati, okolnosti sadanjosti i proastnosti temeljitije razumjeti i
odtuda poneto u budunost pogledati. Po svili bo znanostih upozna-
jemo se s poloajem ovjeanstva, njegovim razvitkom i u obe cie-
loga. svieta stanjem, a na poseb domovine nae i zemlje one, u kojoj
ugledasmo prvi put sunce, s kojom su uspomene na nau mladjanu
dobu skopane, gdje nai praotci pokopani lee, i gdje prve zvuke
materinskoga sladkoga jezika usmo! Ove su znanosti ne samo ko-
ristile, nego i tako neobhodno potrebite, da bez njih ni najmanje ne-
inoemo u cieni ovjeanstva, razvitku uma, rieju: u prosvieenosti
napredovati.
Odtuda je moja ve od poetka razvia narodne nae literature
najsladja bila zabava, da vidim, gdje obitava onaj narod, koj sa mnom
isti jezik govori, koj sa mnom iste predje i otce, iste djede i pra-
djede imenuje svojimi, sa mnom isto tako njihovim se junactvom od
najstarijih vremena ponosi, po kojega ilah ista tee krv i u kojega
prsih gori isti oganj ljubavi i na jedno s mojim tei! Da dakle vidim,
gdje je na narod ilirski, gdje su naa braa, nae sestre, koje rodi
ista majka Slavija, gdje obitavaju na tom zemljokrugu i gdje svoj
imadu stan: ovo su najsladja razkoja, ovo su najugodnija izpitivanja,
ovo su uzhienja pune moje do sada bile zabave.
To mi povod dade, da obirniji izdjelam zemljopis i koliko uz-
mogu moje sile, da narodu u ovom najvanijem predmetu i sve ostale
za sada narodne izobraenosti temelju tonija razloenja i tako reku
kip i ogledalo njegovoga bia predloim."
Drugi odsjek.
(1850-1867.)
Krvavom i kobnom godinom 1848. postrada Hrvatska, a malo
zatim stie ju jo gore zlo, njemaka vlada. Ako je njemaka
sredinja vlada Hrvatstvu silne tete naniela, to je i s druge strane
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
8
U vod.
gledala zemlju u materijalnom obziru podii. Uz to su sredinja dr-
avna i carska uena drutva nastojala, da Hrvatsku proue i na novo
odkriju.
im seje g. 1850. osnovao c. k. dravni geol oki zavod,
poee umah lanovi istoga zavoda prouavati zemlju nau. Poam
od g. 1859. osobito se mnoe specijalna iztraivanja o geologiji Hr-
vatske. U godinjaku istoga zavoda: J ahrbuch der kai serl i ch-
koni gl i chen geol ogi schen Rei chsanstal t ima malo ne u
svakom teaju po jedna ili vie razprava ili izvjetaja o geognostinih
osebinah Hrvatske. Isti je zavod do g. 1864. toliko napredovao u
prouavanju zemlje hrvatske, da je iste godine mogao prirediti vitez
Hauer za hrvatsku izlobu posebnu geol oku kartu troj edne
kral j evi ne. I iza ove godine pa sve do danas radi isto drutvo za
Hrvatsku. Razprava u godinjaku ima previe, da bi jih nabrojiti
mogli, te emo zato spomenuti samo najglavnije radnike: V. Zepha-
rovi ch, D. tur, Stol i czka J ., vi tez Hauer, Koch A., Lenz
0., Morlot, L orenz, Wol f H., Foetterl e F., Stache G.,
Homes i t. d. Po ovih razpravah bekih geologa, zatim po radnjah
nekih domaih hrvatskih prirodoslovaca kuao je kasnije pokojni i ne-
zaboravni nam Zivko Vukasovi sastaviti liepu i preglednu geologiju
hrvatske zemlje, ali ga je smrt zatekla, prije nego li je mogao djelo
kraju privesti.
I u spisih carske akademi j e u Beu (poam od g. 1848.)
imade nebrojeno razprava od raznih pisaca o stvarih, koje se tiu
geografije hrvatske. Izmedju ostalih imade tuj razprava od Hai di n-
gera, TJ ngera, Knera, Hanna, Wti l l erstorfa i t. d. Od ve-
ljae 1853. poam priobivahu takodjer u spisih iste akademije rezul-
tate meteorolokih opaanja, to jih je sastavljao carski zavod u Beu,
utemeljen jo g. 1851. velikim trudom glasovitoga meteorologa K.
K rei l a. Kasnije prestadoe dodue u akademiji izdavati meteoroloka
opaanja, ali zato poe sam meteoroloki zavod izdavati poseban go-
dinjak (Jahrbiicher der k. k. Centralanstalt fiir Meteorologie und
Erdmagnetismus). U tom godinjaku (dosele 19 svezaka) ima meteo-
rolokih opaanja od vie godina za sliedee hrvatske postaje: Budva
i Otri rt, Dubrovnik, Korula, Vis, Hvar, Klis, Knin, Zadar, Senj,
Rieka, Gospi, Zavalje, Rakovac, Zagreb, Krievci, Varadin, Zveevo,
Stara Gradika, Osiek, Brod i Zemun. Od g. 1871. izdaje centralni
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
U v o .
9
zavod za meteorologiju u Peti podatke o Hrvatskoj i Slavoniji u
svojih spisih, od kojih su dosele 4 svezka izala.
Kraj bekoga geolokoga i meteorolokoga zavoda, zatim kraj
akademije carske zanimae se za hrvatske zemlje i geografsko drutvo
u Beu. U spisih istoga drutva ima nekoliko prinosa za izuavanje
nae zemlje. Isto tako brinulo se je i beko zoologiko-botaniko
drutvo za Hrvatsku. U spisih istoga drutva imade nekoliko poveih
radnja o flori i fauni Hrvatske. Medju ostalimi spominjemo: Miiggen-
burg, Kani tz i Knapp: Die bisher bekannten Pflanzen Slavoniens
(Verhandlungen der k. k. zool. bot. Gesellschaft Band XVI. J . 1866),
zatim veliko djelo: Die Vegetationsverhaltnisse von Croatien, od A.
Neilreicha, koje je g. 1868. isto drutvo na sviet izdalo. Kad su kas-
nije utemeljili u Beu posebni sredinji statistiki ured, poe ovaj
priobivati slubena data i o hrvatskoj statistici.
Poznato je svakomu, da je sredinja vlada austrijska veoma
rada slala uitelje tudjince u Hrvatsku. Makar da je veina njih bila
neprijateljna zemlji, u kojoj su ivjeli, ipak se je nalo nekoliko, koji
su revnim prouavanjem zemlje hrvatske htjeli se poneto oduiti na-
rodu. Od ovih se iztiu napose A. Ze it hammer i J . L orenz.
Doav A. Zei thammer koncem g. 1856. u Zagreb utemelji
umah na zagrebakoj gimnaziji meteoroloku staciju i opaae teajem
triju godina (18571859) marljivo sve podnebne pojave u Zagrebu.
Rezultate svojih opaanja priobi u programih zagrebakih (i to: g.
1857 Beitrage zur Landeskunde Croatiens; 1858 Resultate der
meteorologischen Beobachtungen an der Agramer Station vom J uli
1857 bis J uni 1858; 1859 Resultate der meteorologischen Beo-
bachtungen an der Agramer Station von J uli 1858 bis J uni 1859).
Osim toga uze se on baviti mjerenjem visina u Hrvatskoj i siste-
matinim razredjivanjem gorja hrvatskoga. Od njega imademo dvie
razpravice, koje slue i danas svakomu, koj se bavi orografijom hr-
vatskom. Razprave te jesu: Zur physikalischen Geographie Kroatiens
und Slavoniens (Petermanns geogr. Mittheilungen 1859, III. str. 97),
zatim: Die wagrechte und senkrechte Gliederung Oesterreichisch-
Kroatiens (Petermanns geogr. Mittheilungen 1861. str. 95105).
U ovoj potonjoj razpravici priobi on visine za 328 toaka u
gradjanskoj Hrvatskoj, koje je on stranom sam izmjerio, stranom u
drugih djelih oznaene naao.
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
10 U vod.
Kako se je Zeithammer trudio u Zagrebu, da po novih naelih
geografske nauke izpita tlo i zrak Hrvatske, tako je profesor Lorenz
nastojao na' Rieci, da izpita rieku upaniju, kvarnerski zaliev i kvar-
nerske otoke. Revni i ueni taj prirodoslovac protrai nae primorje
osobito temeljito, te priobi od g. 18591869 niz prevriednih raz-
prava: Geologische Recognoscirungen im liburnischen Karste und den
vorliegenden Inseln (J ahrbuch der geol. Reichsanstalt 1859, str. 332);
Die Quellen des liburnischen Karstes und der vorliegenden Inseln
(Mittheilungen der k. k. geografischen Gesellschaft in Wien, 1859,
str. 103); Skizzen aus der Bodulei und den benachbarten Kiisten
(Petermanns Mittheilungen 1859 III. str. 1. etc.) Bericht iiber die
Aufforstung des kroatischen Karstgebirges (Mittheilungen der k. k.
geogr. Gesellschaft in Wien 1860 str. 97140.); Die Reina, eine
hydrographische Skizze (program rieke gimnazije od g. 1860);
Neue Radiaten aus dem Quarnero (Sitzungsberichte der kais. Aka-
demie der Wissenschaften in Wien 39. Band 1860 str. 673);
Physikalische Verhaltnisse und Organismen-Vertheilung in Quarnero
(Herausgegeben von der k. k. Akademie der Wissenschaften, Wien
1863); Brackwasserstudien an den adriatischen Kusten (Sitzungsbe-
richte der natur. Abtheilung der Akademie der Wissenschaften in
Wien Band 54. Wien 1864 str. 6.) i t. d.
Rezultate svih svojih razprava skupi J . Lorenz u jedno, te iz-
dade g. 1869. liepo i zanimivo djelo pod naslovom: Topografie von
Fiume und Umgebung vom naturwissenschaftlichen, historisch-stati-
stischen und sanitaren Standpunkte. U ovoj knjizi, obsiuoj 173
strane sa dvie karte (riekoga ili liburnijskoga gorja, i kvarnerskoga
zalteva), razpravlja pisac ugodnim slogom ponajprije o kopnu i fizi-
kalnih mu svojstvih, zatim o rizinih odnoajih kvarnerskoga zalieva,
te dodaje jo poviest Rieke i kratak oris zdravstvenih odnoaja u
riekom okoliu. Isti uenjak nije na Hrvatsku ni kasnije zaboravio,
ve svakom zgodom biljei nam to pouna o naoj domovini.' U djelu,
to ga je zajedno sa prof. Rotheoin u Beu izdao, naime: Lehrbuch
1
Mimogred spominjem ovdje, da je magjarski geograf J . H u n f a 1 v y izdao
magjarsko djelo (A magyar birodalom termeszeti viszonyainak leinisa, Peta,
18631865) u tri svezka, gdje govori o prirodnom zemljopisu Ugarske i pri-
dieljenih joj zemalja, t. j . Hrvatske i Slavonije. Djelo je ovo u nas sasvim nepo-
znato, makar da ga strukovni listovi silno hvale (n. p. Petermannov asopis).
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
U vod. 11
der Klimatologie, Wien 1874. govori on prilino mnogo o pod-
nebnih odnoajih ukupne Hrvatske (str. 404426; 441, 448).
to je za sjevernu Hrvatsku 0. Zeitnammer, a za rieki okoli
J . Lorenz, to je daleko vie za Dalmaciju neizcrpivi Franj o Petter.
Doav jo godine 1823. kano uitelj njemakoga jezika u Dubrovnik,
proivi on u Dalmaciji, koje u Dubrovniku koje u Spljetu, upravo 30
godina. On si uze ivotnom zadaom, da ovu klasinu zemlju proui
u svakom obziru. Mkad nebi alio truda, ve bi po svoj zemlji pu-
tovao, na svaki se vrh po nekoliko puti popeo, samo da upozna zemlju
i prirodu njezinu. Peter bijae dosta vri botanik, te je mnogo doprineo
k izuavanju flore dalmatinske. On napisa mnogo knjiga i djela o Dal-
maciji (Die geographische Skizze von Dalmatien, im Taschenbuche
zur Verbreitung geogr. Kenntnisse, von J oh. Fried. Sommer in Prag,
J ahrgange 1833 und 1834; Das Konigreich Dalmatien, mit vier
Karten und 20 Bildern in Farbendruck, Wien 1841, Mullersche Kunst-
handlung; Ein botanischer Wegweiser in der Gegend von Spalato,
ara 1832); nu sva ova djela nakriljuje savjestna njegova knjiga o
Dalmaciji, koju je malo ne cielo vrieme svoga boravka u Dalmaciji
sastavljao, te koju je c. k. akademija u Beu izdala. Knjiga se zove:
Dal mati en in seinen verschiedenen Beziehungen, dargestellt von
Franz Petter, a izadje u dva svezka tek iza smrti njegove, g. 1856.
i 1857.
Knjiga Petterova vriedna je za cielo, da se s njom podue zaba-
vimo, jer e ona due vremena ostati jo neizcrpivim vrelom za sva-
koga, koj si bude zaelio, da upozna Dalmaciju. Ima dodue i drugih
dobrih knjiga o Dalmaciji, ali teko da je koja vriednija od Petterove.
Prvi dio svoje knjige razdielio je Petter na tri razdiela: na
pri rodni , etbnograf ski i stati sti ki . U prirodnom zemljopisu
govori o fizikih odnoajih zemlje dalmatinske, o gorah i nizinah, o
vodah, o podnebju, o rudstvu, bilinstvu i ivotinjstvu. Kako je u ono
vrieme Dalmacija slabo iztraena bila, te nije bilo ni estitoga ove-
ega zemljovida Dalmacije: to nije udo, kad velimo, da je ovaj dio
zemljopisa donekle zastario, ili da blae kaemo, poneto nepodpun.
Petter nije mogao n. p. o geognostikom sastavu Dalmacije mnogo ni
kazati, kad je malo tko togod u tom obziru znao. Imade ipak i u
prirodnom razdielu njegove knjige nekoliko partija, koje jo i danas
stoje, te se samo popunjuju. Takove su n. p. partije o riekah, jezerih
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
12
U vod.
i movaran dalmatinskih, zatim o jadranskom moru, o vjetrovih itd. Naj-
slabije je obradio orografiju, te govori o gorab i nizinab Dalmacije samo
na dvie strane. On popunjuje orografiju kasnije pojedinimi opisi raznih
gora, nu kraj svega toga ipak je njegov pregled veoma nedostatan.
Daleko bolji i vriedniji je drugi razdiel, naime ethnografski .
U nas se obino misli, da bi samo Hrvat vrstan bio, da sastavi dobru
ethnogranju naega naroda, jer da tudjin nerazumije naega ivota.
Koji tako misle imaju donekle pravo, u koliko se to tie tudjinaca,
zavirivih samo u nau domovinu. Nu ja bih uztvrdio, da e vrstan i
uman tudjinac, bavi li se savjestno prouavanjem naega naroda,
mnogo laglje shvaati i upoznati karakteristine pojave i biljege naega
narodnjega ivota, nego li veina Hrvata, koji preko praga kue
svoje nisu ni koraknuli, te kojim su i najznaajnije crte narodnjega
ivota svagdanje, pa i nevriedne, da jih pobiljee. Tko se o tom eli
osvjedoiti, neka samo zaviri u ethnografiju Petterovu, pa e umah
vidjeti, da je umnomu i revnomu Niemcu mnogo toga u oi udarilo,
esa nam nespominju ni najbolji, domai poznavaoci naega naroda,
kanoti n. p. Vuk Karadi, Vuk Vrevi. Istina je dodue, da je
Petter neke ethnografske odnoaje krivo shvatio; tako n. p. nalazi
on jo u Dalmaciji Morlake" mjesto zagorskih Hrvata i t. d.; nu
zato ima u njega partija, kanoti o narodnih igrah, o narodnih nonjah,
o narodnoj glasbi, kojim se mi danas tek domiljamo. A Petter je
pisao o tom jo g. 1850.! Petter se je dodue u ethnografiji do-
nekle obazirao na Carraru, nu najvema je ipak samosvojan, te bi-
ljei sve, to je sam vidio i uo. Medju ostalim ljuti se osobito na
one, koji uzput u Dalmaciju zavire, pa ve piu ethnografske crtice
o Morlacih". Tako se ljuto posprdava nekomu turisti, koj je toboe
uo, da u Drniu mora svaka tek udata ena poljubiti godinu dana
svakoga mukarca, koj muu joj u pohode dodje! Ethnografija Pette-
rova zaprema 76 strana, te e uz Caplovievu ethnografiju veoma
dobro sluiti kano vrelo onomu Hrvatu, koj bude poduzeo, da pie
ethnografiju naroda hrvatskoga.
Trei ili stati sti ki razdiel prvoga diela ve je zastario, te su
samo vriedna jo ona poglavja, koja u historikih exkurzih govore,
kako su Dalmacijom upravljali Mletani, Francuzi i Austrijanci.
Drugi dio Petterova djela sadraje obsean topografsko-
hi stori ki zemljopis Dalmacije, te je osobitom pomnjom sastavljen.
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
U v o d .
13
Tuj biljei pisac po starom razdieljenju Dalmacije na etiri okruja sva-
kolika ma i najmanja mjesta dalmatinska, samo ako su iole bilo s pri-
rodnoga bilo s historikoga gledita znamenitija. Kod svakoga kotara
i mjesta opisuje mu okolicu, spominje znatnije potoke, rieke, vodo-
pade i jezera, gore, pilje i nizine, prirodne osebine, zatim historiju
i historike spomenike. Tim dielom popunjuje dobrahno svoj prirodni
zemljopis, zatim govori tuj napose o pojedinih otocih dalmatinskih.
Nabrojiv ovako u kratko sve radnike tudjince, osvrnut emo se
jo na domae uenjake ovoga odsjeka. Tuj se iztiu napose Dr.
J osi p Schl osser i L j udevi t Vukoti novi , koji su izmedju
g. 1850. i 1860. osobitim trudom iztraivali hrvatsku zemlju obzirom
na floru i na geognoziju. Neu jim ovdje sam slavu pjevati, ve neka
mjesto mene govori vrstni strukovnjak Aug. Neilreich: Sretnim slu-
ajem imamo smatrati, veli on, da su se u Krievcih nala dva prija-
telja: upanijski lienik dr. Josip Schlosser i predsjednik sudbenoga
stola Ljudevit Vukotinovi, te da su odluila, da e zajedno Hrvat-
skom putovati, te joj floru prouiti. U to ime neobilaaliu samo okoli
Krievaca i kasnije Zagreba, ve se zaputie u tri puta na put (g.
1852., 1853. i 1857.), da proue sjevernu i junu Hrvatsku. Na tih
putevih upoznae oni rieku ili liburnijsku visoinu, hrvatsko primorje
od Rieke do Baga, junu hrvatsku visoinu oko Ogulina, Otoca i
Like, uzpee se jo na Velebit i Plieivicu, zatim podjoe u sjevernu
Hrvatsku, te obadjoe Moslavinu, Kalniku goru i Ivanicu. Tako se
zgodi, da su u kratko vrieme posabrali toli obilno gradivo, da su g.
1857. mogli zajedno izdati djelce latinsko: Syllabus florae croaticae.
Ovim djelcem poloie oni teme 1 j fl ori hrvatskoj , te si ste-
koe velike zasluge, jer si je tim syllabom mogao svatko jasno pre-
doiti razliku u vegetaciji izmedju sjeverne i june Hrvatske."
Kraj syllaba obielodanie oba uenjaka silu omanjih razprava.
Tako priobi Schlosser uz druge crtice jo i svoje putopise od god.
1852., 1853. i 1857., i to u asopisu: Oesterreichische botanische
Wochenschrift (god. 1852., 1854. i 1857.), u kojem asopisu imade u
teaju XIX. toan ivotopis ovoga vrloga starine. Vukotinovi bavio
se je kraj botanike jo i geologijom, te* obielodani niz razprava o
geognostinom sastavu Hrvatske. Razprave te jesu: Geologische Be-
schaffenheit des Moslaviner Gebirges ; geognostische Skizze von Wa-
rasdiner Teplitz; Mittheilungen iiber das Kalniker Gebirge sve u
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
14
U vod.
spisih c. k. bekoga geolokoga zavoda (1852. I. 1712, II. 92
:
5,
IV. 136 i 1853. str. 5502); zatim: Lika- und Krbava-Thal; die
Plitvica-Seen in der oberen Militargrenze; obje u spisih prirodo-
slovnoga razdjela c. k. akademije beke (1857., XXV. str. 522; i
1858. XXXIII.) Vukotinovi napisa napokon i hrvatskim jezikom
nekoliko popularnih lanaka i putopisa, ele tim probuditi u Hrvata
interes za vlastitu domovinu svoju.
Nemoemo ovaj odsjek zavriti, a da zahvalno nespomenemo jo
ime Vi nka Sabl j ara, koj je velik dio ivota svoga sproveo, kupe
o hrvatskoj zemlji sve, to je vriedno da se znade, bilo prirodoslov-
noga ili historikoga. On sloi velik topografski rjenik ciele Hrvat-
ske, koj sadraje abecednim redom ne samo sva i najmanja napuena
mjesta, nego i znamenitija brda, doline, pilje, sve vode, rudna vrela,
rude, rudnike, ume, povrinu, broj marve, spomenike negdanje i
sadanje, poviest gradova i inih znamenitijih mjesta, zatim obeniti opis
medja, poloaja, podnebja, zemljita, cesta itd. Nu slaba nada, da bi
se izplatili trokovi oko toga djela, koje bi obsizalo preko sto tiskanih
araka, sklonuli su Sabljara, da je samo najglavnije iz svoga geograf-
skoga rjenika izvadio, te izdao g. 1866. Mjestopisni rjenik kraljevina
Dalmacije, Hrvatske i Slavonije". Kako se ini ovo djelo u prvi mah ne-
znatno, tako je i ovako okrnjeno za hrvatskoga geografa veoma vriedno,
jer mu uz veim dielom toan pravopis imena prua vrstan materijal
za topografiju hrvatske zemlje. koda samo, to nije cieli rukopis Sab-
ljarov svjetlo ugledao, ve e poput Vukasovieve geologije ostati samo
u rukopisu.
Trei odsj ek.
(1867 do danas.)
U vrieme njemakoga absolutizma slabo je uspievala hrvatska
knjiga. Od prirodopisnih i geografskih knjiga izala je u to doba je-
dino jedna vriednija knjiga na hrvatskom jeziku, i to J osi pa Etti n-
gera: Sriemsko-slavonsko-hrvatske divlje ivotinje, zvieri i ptice. U
Zemunu 1857.
Kad je ono g. 1860.
&
Hrvatskoj ustav vraen, poe se i naa
knjiga dizati. Nu sva knjievnost sastojae malo ne od samih pje-
sama, pripoviedaka, historikih i politikih lanaka. to se je pisalo
o geografiji ili prirodopisu, bijae tek prigodno. Amo brojimo medju
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
U v od. 15
ostalim i djelo dr. Petra Matkovi ca: Statistiki nacrt trojedne
kraljevine, u Zagrebu 1864. Ova knjiica bijae namienjena hrvatskoj
izlobi te sainjavae uvod u izlobeni katalog. U ono doba bijahu jo
izvori za takovo djelo vrlo nepodpuni i nepouzdani, te stoga ovo djelo
nemoe imati velike znanstvene vriednosti; ali je ipak znamenito
s toga, to je prva geografsko-statistika knjiga na hrvatskom jeziku
ob ukupnoj Hrvatskoj, i to sastavljena po nekom sustavu. Ve iste g.
1864. pokazuje se neki ozbiljniji karakter u knjizi hrvatskoj. Dr. Raki,
dr. Jagi i Torbar osnovae iste godine asopis Knjievnik", kojemu
je bila zadaa, da pripravi hrvatski narod na ozbiljniji rad, i da sve
bolje radnike skupi u jedno kolo. Prirodopisni i geografski lanci u
Knjievniku netiu se zato samo lih Hrvatske, ve idu vie zatim,
da upoznaju hrvatski sviet sa napredkom prirodoslovnih i geografskih
nauka. U tom asopisu pisahu prirodoslovno-geografske lanke i bi-
ljeke: J . Torbar, i v k o V u k a s o v i , dr. J akob Tkal ac,
A, Bakoti , dr. Petar Matkovi , J . Stoi r, J . Penz
i t. d., te utirahu tako put hrvatskoj akademiji i njezinu organu
Radu".
Godine 1867. bude otvorena jugoslavenska akademija, a u prirodo-
slovno-matematinom razredu njezinom skupi se skup mueva, koji
se do dana dananjega trse da im bolje zemlju nau proue. Kraj
T orbara, V u k a s o v i a i dr. Petr a Matkovi a dospjee
u akademiki zbor jo i poznati ve od prije dr. J osi p Schl osser
i L j udevi t V ukoti novi , a ovim se pridrui jo kasnije
S p i r o B r usi nai dr. J uraj Pi l ar. U 38 svezaka Rada" pri-
obie ovi strukovnjaci velik niz razprava, kojimi unapredie u velike
nae znanje o hrvatskoj zemlji. Kraj toga izdadoe dr. J . Schl osser
i Lj . V ukoti novi pomoju akademije g. 1869. veliku floru
hrvatsku". Dr. Pi l ar bavi se geologijom, te sprema za tisak oveu
geologiju Hrvatske ; a S p i r o B r u s i n a izradjuje ve dugi niz go-
dina osobitom pomnjom i savjestnosti jedan dio faune hrvatske. Isto
tako nastojao je dr. Petar Matkovi , da u dvie razprave pokae
orografsku sliku nae zemlje. Za beku izlobu napisao je isti pisac
g. 1873. knjigu spomenicu: Hrvatska i Sl avoni j a u svojih fizinih
i duevnih odnoajih. Djelce ovo vie je statistika, nego-li zemljopis.
U najnovije vrieme osnovalo se je u Zagrebu pl ani nsko
drutvo (Alpenverein), a svrha mu je, da uzbudi u narodu elju i
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
16
U vod.
volju za prouavanje domovine. Drutvo se dodue nije jo dosele iz-
taklo kojim djelom, ali zato sabire tim pomnije lanove u svoje krilo,
te jih vodi u bogatu prirodu.
Nadamo se, da e lanovi istoga drutva doskora priobivati, to
su liepa na raznih izletih vidjeli ili uli. Vriedno bi bilo, da ovo
drutvo imade i kakav poseban asopis.
I krajika vlada u Zagrebu revno se brine, da se proue nje-
zine pokrajine. U to ime izdaje ona svaki as koje djelo sadraja
geografskoga. Tako obielodani knjigu: Oskudica vode po Krasu u
hrvatskoj vojnoj krajini, 1874.; a godine 1876. izdade dva velika
djela o Savi i Posavini, zatim o hrvatskoj krajini.
1
Spomenemo li jo, da je vlada civilne Hrvatske ustrojila god.
1875. statistiki ured u Zagrebu, koj je ve god. 1876. izdao svoj
godinjak
2
, to smo u kratko sve vanije kazali, to se je radilo i
pisalo, da se proui naa domovina.
Na posliedku kazati nam je jo koju o kartah, koje nam slikom
prikazuju hrvatsku zemlju. Sve do onoga asa, dok nije c. k. vojniki
geografski zavod poeo snimati hrvatsko tlo u vojnike svrhe, ne-
imadosmo valjana zemljokaza o naoj zemlji. Da neima istoga zavoda,
nebismo imali valjana zemljovida Hrvatske. Prema gradji, to je isti
zavod sabrao, nacrtao je P a u 1 i n y veliku fizikalnu kartu Hrvatske
i Slavonije, koja je g. 1875. nakladom knjiare Albrecht-Fiedlerove
svjetlo ugledala. Za ovom e kartom sliediti jo zemljokaz Dalmacije
i susjedv\h zemalja u istom mjerilu.
Od starijih karata spominjemo sliedee:
L i p s z k y: Mappa generalis regni Hungariae partiumque adnexarum.
Pestini 1806. 9. list.
1
Djela se ta zovu: Regul aci j a Save, zatim izsuba i natapanje Po-
savja. U Zagrebu 1876. Sa pet zemljovida. K ras hrvatske krajine i kako da
se spasi krako pitanje uploke. Napisao J . V esel y. U Zagrebu 1876. J edan
zemljovid.
2
Stati sti ki l j etopi s za godinu 1874. Izdao ga statistiki ured kr.
dalm.-hrv.-slav. zemaljske vlade. Zagreb, 1876. Oko toga jela trudio se je naj-
vie g. Milovan Z o r i e i e.
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
U v o d. 17
S z e m a n J o s. Mappa dioecesis Zagrabiensis, per inclytos comitatus
Zagrabiensem, Crisiensem, Varasdinensem, Poseganum, Veroeczen-
sem, insulam Murakoz, nee non regimina confiniaria Banale I. & II.,
S. Georgense, Gradiscanum et Szluinenze extensa. 1822. 9 list.
M appa di oecesi s Bos n en si s seu Djacovarensis & Syrmi-
ensis.
G ener al s t abs k ar t e des Konigreiclies Illyrien nebst dem kon.
ung. Littorale, nach der Specialkarte reducirt, gezeichnet und ge-
stochen im k. k. militar-geographischen Institut in Wien. 1843.
(Obsie samo jugozapadnu Hrvatsku).
K at z ensc hl ager M. Zemljovid Hrvatske i Slavonije s krajinom
vojnikom. 1855. 2 lista.
S c h e d a: Generalkarte des oesterreichischen Kaiserstaates. Wien
1856. Na ovoj izvrstnoj karti ima i nekoliko listova Hrvatske.
K r u i Fr. V. Krajobraz trojedne kraljevine i pripadajuih diela
vojnike krajine, kao to i prinadleeih pokrajina sa turskom Hr-
vatskom, Hercegovinom, Crnom gorom i Bosnom. Zagreb 1862.
9 listova.
S pec i al k ar t e v o n I) a 1 m a t i e n, aufgenommen von dem k. k.
milit, geogr. Institute. Wien 186163. Novo izdanje od g. 1874.
P r egl edr i i k r aj obr az sviju katastralnili obina u Hrvatskoj i
Slavoniji. Zagreb 1864. 7 listova.
S t r as s enk ar t e von Croatien. Wien. Ein Blatt. Geologisch colo-
rirt von der k. k. geolog. Gesellschaft. 1867.
H a u e r, Geologische Uebersichtskarte der oesterreichischemjMonar-
chie. Wien 1868.
K ar t e von Kroatien und Slavonien, Militar-Aumahnie, pbotograpbi-
sclie Copien des k. k. militar-geographisclien Institutes in Wien.
Osim ovih oveih zemljokaza imala je svaka krajika pukovnija
svoje karte. Tako narisa Fi l i povi krizevaku pukovniju, ai
varadinsku, K o s o v i liku i t. d.
rb
V. Klai. l'rirodni zemljopis Hrvatske. 2
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
I.
Poloaj, veliina i sastavine kraljevine
Hrvatske.
(Poloaj Hrvatske. Razlike medju dnevnimi dobami. Medje. Povrina i puanstvo.
Sastavine. Razna imena zemljani hrvatskim.)
Hrvatska kraljevina spada nekim dielom na srednju Evropu, a
drugim dielom na poluotok balkanski. Zemlja medju riekami Dravom,
Dunavom. Savom i Kupom najjunija je est srednje Evrope, pokrajina
naprotiv uzdu mora jadranskoga najzapadnijim je primorjem polu-
otoka balkanskoga. Hrvatska dakle luci i spaja dva razliita svieta:
ona lui zapadni sviet od jugoiztonoga, ona moe posredovati medju
kulturom zapadnom i iztonom.
Vee stari Rimljani podielie dananju Hrvatsku ni dvie razliite pokrajine:
prvu, t. j . zemlju medju riekom Dravom i Savom (Mesopotamiju) pridruie po-
krajini Panoni j i , a druga, t. j . primorje hrvatsko, sainjavae najglavniju est
pokrajine Dal maci j e. U kasnije vrietne prozvae Hrvati sjevernu stranu Sla-
vonijom, a junu Hrvatskom. Tek za turskih ratova zadobi zapadni dio prijanje
Slavonije ime Hrvatske, doim je koljevka Hrvata za mletake vlade dobila opet
ime Dalmacije.
Hrvatska se kraljevina prostire izmedju 42 10' i 40" 24' sje-
verne irine, te 32 6' i 38 4' iztone duine. Po tom broji duina
Hrvatske 5 58', irina 4 14'. Udaljenost najsjevernije toke od
najjunije iznosi 530 kilom. (70 a. m.), a najzapadnije od najiztonije
480 kil. (63*3 a. m.). irina Hrvatske od 4 14' ini, da najdui
dan u godini traje u najsjevernijih stranah (oko Varadina) po prilici
15 sati, 40 asaka i 11 sekunda, a u najjunijih (oko Kotora) samo
15 sati, 5 asaka i 8 sekunda, dakle za 35' 3" manje. Najdulji dan
u godini t. j . dan ljetnoga suncokreta traje dakle na sjeveru preko
pol sata due, nego li na jugu. Geografska duina Hrvatske od 5" 58'
ini opet, da razlika izmedju dnevnih doba najiztonijih i najzapadnijih
strana iznosi 23' 51.". Kad je n. p. u Zemunu podne (12 sati), broje
na Rieci tek 11 sat., 36 as. i 9 tren.
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
Poloaj, veliina i sastavine kraljevine Hrvatske. 19
Hrvatska se zemlja moe razstaviti na dva prilino naliim tro-
kuta. Sjeverni se trokut stere svojimi kraci od zapada prema iztoku
du podnevnika, a juni od sjevera prema jugu du uzporednika.
Oba se trokuta stiu kod utoka Une u Savu. Upravo ta okolnost, to
oba trokuta teku raznim pravcem, ini, da je slika zemlje nae veoma
raztrgana i nepodpuna. Da se jaz izmedju oba trokuta izpuni, trebalo
bi zemlji hrvatskoj pridruiti Bosnu i Hercegovinu. Tada bi bila zemlja
naa zaokruena i kompaktna, te bi i u materijalnom i u duevnom
obziru mogla liepo procvasti.
Raztrgano oblije Hrvatske ini, da je i obseg zemlje veoma
velik prema povrini njezinoj. Granice naime zemlje hrvatske iznose
2530'44 kilom, ili 340*85 milja. Granice su te veinom prirodne
medje, kanoti rieke i more. Rieke (Drava, Dunav, Sava. Una, Kupa
i Sutla) obkruuju Hrvatsku u duljini od 1091-52 kil. ili 147*02 m.,
more oplakuje zemlju u duljini od 696*73 kil. ili 93*84 milje, a poli-
tike medje (suha medja) iznose 742*19 kilom, ili 99*97 milja. Prema
tomu omedjaena je Hrvatska samo etvrtim dielom suhom niedjoin,
a trima dielima prirodnimi granicami.'
Hrvatska granii sa sliedeimi zemljanu: sa zapada Istrom,
Kranjskom i tajerskom, sa sjevera i s iztoka Ugarskom (Banatom),
s juga Srbijom, Crnom gorom i Albanijom; zemlje pako Bosna i
Hercegovina steru se medju Hrvatskom, te granie s njom sad sa
june, sad sa iztone strane. Hrvatska je dakle okruena zemljami,
u kojih ive ili sami Hrvati ili srodna jim plemena: Slovenci i Srbi.
Povrina kraljevine Hrvatske broji 56.256*81 -kilometra ili
1021*69 HJ-geogr. milja, a itelja ima 2,320.995. Kraljevina Hr-
vatska zaprema po tom jedanaesti dio monarkije austro-ugarske, a
vee su od nje u istoj monarkiji samo kraljevine Ugarska i Galicija.
1
Medje Hrvatskoj jesu sliedeee: Drava prema tajerskoj i Ugarskoj sve do
dravskoga ua na 242 kil,, Dunav prema Ugarskoj sve do Zemuna na 197 kilom.,
Sava prema Srbiji i Bosni do J asenovca na 379 kilom., Una od J asenovca do
Topole prema Bosni na 75 kilom,, odavle je suha medja prema Bosni, Hercego-
vini, Ornoj gori i Albaniji du planina na 640 kil,, jadransko more do Rieke na
696 kil., zatim suha medja prema Kranjskoj na 30 kil., zatim Kupa prema
Kranjskoj do Metlike na 121 kilom., od Metlike do Save prema Kranjskoj uz
Grorjance suha medja na 38 kilom., Sutla prema tajerskoj na 60 kilom., napo-
kon Maeeljska gora prema tajerskoj na 37 kilom,
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
20 Poloaj, veliina i sastavine kraljevine Hrvatske.
Makar da je kraljevina naa malena prema velikim dravam evropskim,
ipak je mnogo vea od mnogih stranom nezavisnih, stranom poluovisnih
dravica. Hrvatska je vea od:
Kraljevine Grke sa 50.211-95 r>ki l . ili 911*90-[>g. in.
Kneevine Srbije 43.554-93 ,, 791-00
Republike vajcarske 41.418-32 752-20
Kraljevine Belgije sa 29.455-16 534-94
Isto je tako kraljevina Hrvatska vea od kraljevine eke (51.955-78
~kil. ili 943*57 G"
m
-)- ^
e
^
n am
J
e
ipak, da je Hrvatska uz sve
prostranstvo svoje veoma slabo napuena prema mnogo manjim dra-
vicam: Svajcarskoj i Belgiji. Tako broji Svajcarska 2,669.147 itelja
(3548 na [j -g. milju), a Belgija 5,553.821 (ili 9838 na Q-g. milju),
Hrvatska pako samo 2,320.995 (ili 2208 na [J -g. milju). Kad bi
Hrvatska bila napuena isto tako, kanoti Belgija, naime po 9838 i-
telja na Q-g. milju, brojila bi ona do 10 milijuna itelja!
1
Kraljevina Hrvatska sastoji od sliedeih pokrajina:
a) od kral j evi ne Hrvatske i Sl avoni j e. Ovaj je dio Hrvatske
najvei i najsjeverniji, njim upravlja hrvatski ban. Podieljen je
na 8 upanija ili 20 podupanija. upanije hrvatsko-slavonske
jesu: 1. hr vat sk e: ri eka sa podupanijom delnikom i
riekom; zagrebaka sa podupanijom karlovakom, jastre-
barskom, sisakom i zagrebakom; varadi nska sa podupa-
nijom krapinsko-toplikom, zlatarskom i varadinskom; kri e-
vak a sa podupanijom krievakom i koprivnikom; bel o-
v a r s k a sa podupan, krikom i belovarskom; 2. sl avonske:
p o e k a sa podupanijom poekom i pakrakom ; vi rovi -
ti ka sa podupanijom virovitikom, djakovakoni i osjekom;
sri emska sa podupanijom vukovarskom i rumskom.
b) od kr aj i ne hr v at sk o- sl av onsk e. Ova se hrvatsko-
slavonska krajina prostire Hrvatskoj i Slavoniji na jugu, te gra-
nii sa Srbijom i Bosnom. Krajinom upravlja zapovjedajui ge-
neral u Zagrebu, te je podieljena na est okruja: 1. hrvatska
kraj i na: okruje l i ko- otoko; okr. ogul i nsko- sl unj sko;
1
Zajedno sa Bosnom i Hercegovinom brojila bi Hrvatska 110.215*61 Q-kil.
ili 2001*69 -milja, te 3,346.000 itelja. Da su sve te zemlje napuene poput
Belgije, brojile bi 19,692.000 itelja.
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
Poloaj, veliina i sastavine kraljevine Hrvatske. 21
okruje bansko; 2. sl avonska kraj i na: okruje
gradi ko; okruje brodsko; okruje petrovaradi nsko.
c) od kr al j evi ne Dal maci j e. Kraljevina Dalmacija sastoji
od tri prediela suhe zemlje i od vie otoka (Raba, Paga, Luke,
Braa, Hvara, Visa, Korule, Mljeta i t. cl.), te se prostire na
zapadu du jadranskoga mora, a na iztoku uz Bosnu, Hercego-
vinu, Crnu goru i Albaniju. Sjeverni je i najvei dio zemlje sa
pripadajuimi otoci stara prava Dal maci j a" (neko kralje-
vina Hrvatska); srednji je dio zemljite nekadanje stare r e-
publ i ke dubr ovake; a najmanji i najjuniji dio (Kotor
sa okolicom) bijae est Arbani j e. Ova sva tri prediela lui
jedan od drugoga zemljite tursko: turski rt K1 ek dieli okoli
Dubrovnika od sjeverne Dalmacije, a turska Sutori na opet
kotorski prediel od dubrovakoga. Politiki je Dalmacija podie-
ljena na 12 okruja: zadarsko, benkovako, kni nsko,
i bensko, spl j etsko, si nj sko, i motsko, makarsko,
hvarsko, korul sko, dubrovako i kotorsko. Grad
Zadar sa kotarom ini poseban prediel. Dalmacijom upravlja ze-
maljski namjestnik u Zadru.
d) od sl ob. i kr. gr ada Ri eke sa kotarom. Gradom Riekom
i kotarom upravlja kr. guverner na Rieci.
Spomenute dakle pokrajine ine zajedno trojednu kraljevinu
Dalmaciju, Hrvatsku i Slavoniju" ili pokradeno : kraljevinu Hrvatsku".
1
Pojedine pokrajine kraljevine Hrvatske nisu si nimalo jednake
niti veliinom povrja, niti brojem puanstva. To svjedoi sliedei
pregled:
1
flz Bosnu i Hercegovinu, koje su neko pripadale kraljevini Hrvatskoj,
jesu prastare hrvatske zemlje: 1. veliki di o i ztoene I str e sve do rieke Kae,
sa susjednimimi otoci (Krk, Cres, Loinj), gdje prebiva do 165.000 Hrvata;
2. M e d j u m u r j e (Murinsel), t. j . prediel jzmedju rieke Drave i Mure od medje
hrvatsko-tajerske sve do utoka Mure u Dravu kod Legrada. Ova krajina obsie
do 735 -kilometara (13 aust. Q-milja), te broji do 60.000 itelja, malo ne samih
Hrvata. Sve do godine 1861. bijae Medjunmrje dieloni varadinske upanije u
Hrvatskoj, ali te godine bude utjelovljeno kraljevini Ugarskoj, i to upaniji
zaladskoj.
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
22 Poloaj, veliina i sastavine kraljevine Hrvatske.
1.
2.
3.
4.
Ime pokrajini
Kraljevina Hrvatska i
Slavonija
Krajina hrvat.-slavonska
Dalmacija
Grad Eieka s kotarom
Ukupno
P ov r i na
u D-g-
miljah
420 19
36881
232-33
036
102169
u -kilom.
23.137-11
20.30756
12.792 57
1957
56.256-81
1
P u e a n s t v o
absolutno
1,151.085
695.065
456.961
17.884
2,320.995
na -mi-
lju
2.739
1.885
2.001

2.208
Iz ovoga se pregleda vidi, da je kraljevina Hrvatska i Slavonija
i povrinom najvea i brojem puanstva najsilnija. Iza nje sliedi kra-
jina hrvatsko-slavonska, ali samo veliinom povrine i absolutniin
brojem puanstva. Glede relativnoga puanstva pako nadkriljuje kra-
jinu najmanja pokrajina Dalmacija,
Pokrajine kraljevine Hrvatske zovu se kraj obinih imena jo
i drugimi imeni. Tako se sva Hrvatska od Kupe pa sve do Kotora
zove Kras-zeml j om, po gorju Krasu; a onaj dio medju Savom,
Dravom i Dunavom hrvatski m M e d j u r i e j e m. Nekoje su vrieme
svu junu Hrvatsku i sjevernu Dalmaciju zvali I l i ri j om, koje je
ime Napoleon uveo, a dr. Ljudevit Gaj u irem obsegu oivio. Hrvatske
strane du jadranskoga mora od Iiieke do Dalmacije zovu jo i h r-
vatski m pri morj em.
1
Pojedini predieli u hrvatskih pokrajinah imaju jo razna imena,
stranom geografska, stranom topografska i historika. Takova su
imena n. p. Sri em, Zagorj e, Bodul i j a, Podravi na, Posa-
vi na, Moslavina, Pokupj e, L i ka, K rbava, Vi nodol , Ka-
tel a, Pol j i ca, Ko navi j e, K otari , Neretva, Boka ko-
torska, Pri morj e.
1
Krajina se je prije dielila na gornj u i l i kar l ovaku, bansku,
var adi nsku i sl avonsku.
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
Poloaj, veliina i sastavine kraljevine Hrvatske.
Geografski poloaj nekih poznatijih mjesta u Hrvatskoj.
23
M j
1 Budva
2 Kotor
3 Otri rt
4 Dubrovnik -
5- Korula
6 Vis
7 Hvar
8 Omi
9 Spljet
10 Trogir
11 Klis
12 ibenik
13 Knin
14 Zadar
15 Gospi
16 Zavalje
17 Zemun
18 Otoeae
19 Senj
20 Brod
21 Stara Gradika
22 Nova Gradika.
23 I Vinkovci
24j Rieka
25 \ Fuine
26 Lokve
27 Petrinja
28 Karlovac
29 Osiek
30 Zveeevo
31 Zagreb
32 Belovar
33 Krievci
34 Varadin
Geogr. sjeverna
irina
42
42
42
42
42
43 3
43
43
43
43"
43
43"
44 o
44
44
44"
44"
44
45
45
45"
45
45"
45
45
45
45
45
45
45
45
45
46 o
46
22'
25'
27 '
38'
59'
05'
11'
26'
SO-
BI '
33'
44'
02'
07'
33'
45'
50'
51'
00'
09'
09'
14'
17'
19'
19'
21'
26'
27'
32'
33'
49'
55'
02'
18'
Geogr . i ztona
dui na
36 27'
36 20'
36 14'
35 47'
34 48'
33 54'
34 07'
34" 21'
34 06'
33 55'
34 11'
33 33'
33 51'
32 55'
33 02'
. 33 30'
38 04'
32 54'
32 34'
35 41'
34 55'
35 05'
36 28'
32 07
32 22'
32 25'
33 58'
33 14'
36 22'
35 10'
33 35'
34 32'
34 12'
34 00'
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
Otok Korula.
II.
Horizontalno ustrojstvo.
(Poluotoci, zalievi, zajtoni i luke. Otoci i prodori. Opisi.)
Juni dio kraljevine Hrvatske spada na veliki poluotok balkanski
ili slavensko-grki, te je zapadnom obalom njegovom. Balkanski polu-
otok obrubljuje sa iztone strane more grko, a sa zapadne more
jadransko. Hrvatska dakle od Rieke do Lastve obrubljena je morem,
i to u duljini od 696*73 kil. ili 93'84 geogr. milja. N
Zapadna ili hrvatska strana balkanskoga poluotoka nije ni iz
daleka onako razvijena ni izpresjecana, kakono iztona, te je zato ta
strana dosta kasno postala znamenitom u historiji ovjeanstva. Kraj
toga je iztona obala na otvorenu moru, doim se hrvatski kraj stere
uz jadransko more, koje je malo ne sa sviju strana zatvoreno, te
vie prilii velikomu jezeru, nego li moru.
Makar da hrvatska obala na jadranskom moru daleko zaostaje
za iztonom stranom poluotoka balkanskoga, makar da je veinom
strma i krevita, ogoljena i neplodna: ipak imade nekoliko zalieva i
poluotoka, koji ju ine pristupnom i prikladnom za trgovinu i promet.
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
Horizontalno ustrojstvo.
25
Na sjeveru i na jugu prodiru u hrvatsku zemlju dva znamenita
zalieva: ri ecki i kotorski . KAeki zaliev ili Kvarnero (Sinus
flanaticus, carnicus, liburnicus, polaticus) prostire se izmedju Hrvat-
ske i poluotoka Istre, a na jugu ga diele od morske puine istarski
otoci: Krk, Cres i Loinj. Ovaj je zaliev veoma znamenit i mnogo
bolji od transkoga, te je najsjegurnijim utoitem brodova na ja-
dranskom moru. Zaliev kotorski ili boka kotorska (Bocche di
Cattaro, Sinus rhizonicus) dug je 29 kilom. (4 milje), te se razpada
na mnogo manjih zatona. Uniav na jugu kraj Otroga rta i kraj
otoka anjica u zaliev, vodi te lievi zaton do turske Sutorine, a na
desno ide kraj rta od Kumbura u velik zaton, koj se iri do tiesna
Verige. Proav Verige, dieli se zaliev na lik vile opet na dva ovea
zatona, na ri sa uski zaton (sjeverni) i kotorski (juni). Oba
lui okoli grada Perasta.
Kraj spomenutih oveih zalieva iinade i nekoliko manjih zatona
i luka: zaton bakar ski , dug 5'7 kil., a irok poprieko 0*6 kil.,
slian paetvorini; luka senj ska; juni dio pl ani nskoga pro-
dora i more novi gradsko, u koje utie rieka Zrmanja; luka
zadarska i i benski zaton, u koj utie rieka Krka; zaton so-
l i nski ili spl j etski ; zaton V r u 1 j a izmedju Omia i Makarske,
i dugoljasti i uzki zaliev Ner etvanski izmedju poluotoka Peljeca
i kopna; napokon Gr uka l uka i zaliev r i e k i (Ombla) kod
Dubrovnika. U najjunijem dielu Dalmacije spominjemo jo dva za-
tona : zaton T r oanski (Baja di Traste), i zaton Mal a L uka
kod Budve, pred. kojim se je podigo iz mora kolji Budva.
Poluotoka neima hrvatska obala, izuzev uzki i dugoljasti po-
luotok Pel j eac (Stonski rt, Sabioncello). Ovaj se poluotok prua
u more od jugoiztoka prema zapadnomu sjeverozapadu, dug je 64
kilom. (8*75 g. milja), a irok je izmedju 2*8 i 9 kilom. Kraj ovoga
spominjemo jo neznatne poluotoie: Bosi l j i nski kod Trogira,
zatim poluotok spljetski sa brdom Mrl j an om (Marjan); napokon
rt K1 e k izmedju poluotoka Peljeca i kopna, i Otri rt na
ulazu u boku kotorsku. Hrvatsku obalu prati od Rieke do Dubrov-
nika liep niz tako zvanih kopneni h otoka, koji se tik suhe
zemlje prostiru, te tako kopno jo pristupnijim ine. Otoci hrvatski
nadoknadjuju slabi razvoj obala kopnenih, te bijahu od davnih vre-
mena obljubljenim pristanitem raznih kolonista. Tu imade i tragova
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
26
Horizontalno ustrojstvo.
najstarijim naselbinam keltskim i starogrkim (n. p. na otoku Hvaru).
Najsjeverniji otoci kvarnerskoga zalieva, kanoti Krk, Cres i Loinj
nespadaju dodue dan danas pod kraljevinu Hrvatsku, ali su napueni
narodom hrvatskim, te bijahu dugo vremena dielom hrvatske kraljevine.
Otoje hrvatsko razna je oblika i veliine. Otoci sjeverni, od Rieke
do Trogira teku obino pravcem od sjeverozapada prema jugo-iztoku;
juni pako izmedju Trogira i Dubrovnika steru se od zapada prema
iztoku. Otoci nisu osobito veliki; najvei je otok Bra, kojemu broji
povrje 394 O-kil. ili 7*2 Q-m. Imade medjutim i otoka posve
malenih i neznatnih, koji nam se ine kanoti sljemena visokih i kli-
surastih podmorskih gora. Takovi se otoci zovu kolji ili ostrvi
(scoglio), te su u obe pusti i neplodni. Veina junih otoka ini se,
da su bili neko poluotoci, nu budu da hrvatska obala du jadran-
skoga mora svedjer opada, pretvorie se ti poluotoci u kopnene otoke.
U obe valja opaziti, da su ovi juni otoci i sa potresa mnogo stra-
dali, te da jim se je lice raznoliko mienjalo. Slutimo po nekoj viesti
Plinijevoj, da je poluotok Peljeac bio u davno vrieme otokom, nu
potresom da se je stvorila stonska prevlaka, te tako da se je pretvorio
Peljeac u poluotok.
Otoka i koljia ima veoma nnogo, 54 vea a 510 manjih.
Spomenut emo samo ponajznatnije i najvee, i to kako sliede jedan
za drugim od sjevera k jugu :
I. Otoj e sj everno. Velebitu na zapadu. steru se uzdu obale
hrvatske veliki otoci Rab (Arbe), i Pag (Pago, Gissa), potonji
veoma izpresjecan. Uz ove povee otoke spominjemo ove manje:
Maon, Olib (Ulbo), elva (Selva), Premuda, J i sto i Vir
(Pontadura). Izpod otoka J ista prostire se zadarsko otoje zadar-
ski kolji" u dva reda. U prvom redu diu se iz mora kraj.
kopna ovi otoci: Sestrunj , Ul j an i Pazman, a u drugom Mu-
lat (Melada), Luka (Grossa, Luiiga), I nkoronata. Izmedju oba
niza jesu maleni otoci Ezo i Zut. Zadarskim koljem na jugu
steru se ibenski kolji" (Keladuziki otoci), i to: Morter
Kapri, Zlarin, Prvi i Zuri, sa mnogimi manjimi.
II. Otoj e j uno. Omiu na jugu steru se jedan pod drugim
etiri vea otoka: Bra (Brazza), Hvar (Leina), Korul a (Cur-
zola) i Lastovo (Lagosta). Ovim na jugoiztoku uzdiu se otoci:
Mljet (Meleda), Sipan (Glupana), Lopud (Mezzo), Kolo ep
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
Horizontalno ustrojstvo.
27
(Calamotta) i neznatni ali liepi Lokruni. Istini velikim otokom na
sjeveru i sjeverozapadu prostiru se: iovo (Bua) kod Trogira,
Drveni k (Zirona), ol ta, Vis (Lissa), Busi, sv. Andri j a i
Kaca (Cazza). Osim napomenutih oveih otoka ima jo znatno
vie manjih, zatim mnogo koljia.
Vani po kulturu hrvatskoga primorja jesu jo nebrojeni pro-
dori ili kanal i , koji stranom pojedine otoke, stranom opet otoke od
kopna razstavljaju. Ovi prodori teku dvojakim pravcem: sjeverni se
steru veinom od sjeverozapada prema jugoiztoku, a juni od zapada
prema iztoku. Prodori izmedju otoka i kopna mnogo su iri od onih,
koji lue same otoke. Najpoznatiji prodori ili kanali jesu:
Kanal Mal tempo, izmedju Vinodola i otoka Krka.
Pl ani nski prodor (Canale della Morlacca ili della Montagna), du-
goljast i uzak, stere se izmedju hrvatskoga kopna s jedne, a otoka
Haba i Paga "s druge strane, te se svruje zatonom, tako zvanim
Novigradskim morem, u koje utie rieka Zrmanja.
Kvarnerski kanal , dieli Cres i Loinj od Raba i Paga.
Vel a vrata (Farazinski kanal) medju Istrom i Cresom; a M a 1 a
vrata (Quarnerolo) medju Cresom i Krkom.
Paki kanal , izmedju Paga i Raba.
Zadarski kanal , lui zadarsko kopno od otoka Uljana i Pazmana.
Kanal srednj i (Mezzo) izmedju otoka Uljana i Pazmana s jedne,
a Luke i Inkoronate s druge strane.
Kanal spl j etski , izmedju otoka Drvenika, olte, Braa i okolia
grada Spljeta.
Braki kanal, izmedju otoka Braa i grada Omia u Dalmaciji.
Kanal G-reco di Lei na" razstavlja otok Bra od otoka Hvara.
Viki prodor izmedju otoka Visa i Hvara.
Korul ski kanal , lui Korulu od poluotoka Peljeca.
Kanal Lastovski , dieli otok Lastovo od Korule.
Kanal Ml j etski izmedju otoka Mljeta i poluotoka Peljeca.
i panski kanal izmedju otoka Sipana i dubrovakoga kopna.
Kanal otoka Kol oepa, izmedju otoka istoga imena i dubro-
vakoga kopna.
Cielo hrvatsko otoje sa kanali ili prodori prikazuje nam se
kanoti podmorsko gorje: pojedine kose i vrhunci uzdiu se nad more,
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
28
Horizontalno ustrojstvo.
te tvore otoke, a doline uzdune i poprieene izmedju pojedinih gora
i kosa napunjene su vodom.
Veliina i obseg nekojih otoka:
povi si na: obsea::
Bra 394: -kilom. 1175 kilom.
Hvar 312 170-5
Pag 294 227-4
n
Korula 276 136 4
Rab 102 1013
Vis 100 59 1
olta 586 515
O P [ S I :
I. B o k a k o t o r sk a .
Ilokom zovu onaj arobni zaliev, u koji se sputaju i tonu krevite i
skoro nepristupne gore june Hercegovine i Crne gore.
Kau ljudi, koji sviet obadjoe, da je taj jedan od najljepih poloaja
zemlje ; i zbilja bi rekao, da se je ovdje priroda igrala, kad je svoje udesno
djelo na mahove stvarala.
Kad dodje s mora, poto si se nagledao sitan prosutih po puini dal-
matinskih ostrvica, to skoro jedna drugu laktom kosi ; poto si se divio
visini Velebita i Biokova, stravinomu padu Krke i bojadisanomu Trogiru,
krasnoj Neretvi i ljudskomu Dubrovniku, da ti se oku nedodije, sve od
jednom nestanu ostrvice ak do Krfa, pak se usred ove nestaice raz-
tvara ue kotorskoga zalieva, kao da ga je tvorac tu umjestio, da bude
topcu spas!
Ue je toliko irom prostrano, da se nemogu presumititi zrna od to-
pova, kad sa obje strane gruvaju. Ulazkom Otr i rt ostaje s lieve; ovo
dugo prualo hercegovakih gora na lik ljemjea o ralu, na iljku izotreno
bojnim topom. S desne vidi zimzelene breuljke l usti ke i gr bal j ske
na mahove potrapljene uz sunani pripek, sa dva otoka u pokos, koje stari
zvahu a n j i c e , a vrsnici nam M am u 1 a. Tu su ljudi lomili ljuti lit, da
joj umjeste bojni top. S prieda ti se raztvara prostrana l uka, gdje se
zimi kre i prolievaju o plitko dno biesni valovi, uzpeti i pognati junim
vjetrom, te se sustopice zapjenueni i nabreknuti na dostig sutjeu.
Kad se brod kraju doprimakne, vidi gore i dolje prosutu mno liepih
kua, gdje promaljaju izmedju zelena sada, gdje i gdje hrpom, gdje i gdje
usamljene posred ovjenanih perivoja. Ovo je stari Her cegnovi , kojemu
je brljan oblaio izpukle zidove, da mu skrije plave od olova razvaline.
Dva mu krila klonu na bokove: T opl a, igalo ak do Sutor i ne, koju
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
30
Horizontalno ustrojstvo.
vele, da su Dubrovani poklonili Turinu, tek da se prodju gorega susjeda;
i Mel j i ne, to poinju bolnicom mletakom, a svruju debanom eesaro-
vom, za kojom promalja kuk, a na kuku crkva kucka. Manastir Sa vi na,
sto je lievomu krilu brno pero, sjedi medju eeperizom i maslinom, pak ti
plieni nekom tajnom silom pogled. Vrli Novoga grad, koji su neko pa-
njolci utvrdili i ime mu svoje nadjeli, jae kao konjanik na prvom redu ze-
lenih briegova, a iza njega uzdiu se do pod oblak krovite gore.
Umine li Mel j i ne, rt od Kum bur a otvara novo ue s desne,
pak i novu lokvu dugu do Veriga, a iroku do Solila. S ovoga rta o svete
Nedjelje dugako alo krajem vode zovu Bi el a. Kua do kue u poredje,
kao labudovi smoe more, a vrh svake loza i voka s ogradom, dok su ljudi
nahodili zemlje da kopaju; pak opet na vie goli kam do planine, koja je
svaku posestrimu nadvisila, a ta je Bi el a gora. S drugo strane lei na
luk obluka Sol i ocko pol j e, podnu kojega vidi stara solila, sad luina
i movara, gdje blura i tura rastu preko ovjeka visine. Posred ovoga
obluka prua se u vodu Prevl aka, pouzahni rukav zemlje, gdje se na-
hode stare razvaline pravoslavnog manastira arkangjela Mi haj l a, koj su
Mletii razorili, poto mu kaludjere otrovae. S njega i nose Krto li ime
Mi hol ski zbor", jer su bivali na golo erkovni kmetii; pak ta seoca
razdvajaju polje od mora sa zelenim briegom. Pitomi Ti vat zapuca ga na
drugi kraj, a kad gleda na sred lokve, protee se upa ravna i ruda da-
leko na oinji domah, sa iztoka do Spasa vrh Budve, a sa sjevera vidi
uza vinju strmen, gdje oholi L oven uzdie nebu arnu glavu, koju mu
zorom obasjaju prvi sunani zraci, pak iz daleka izgleda, kao da mu je po-
zlaena.
Ova se lokva bui kod Veri ga (C a tene) na lik vre, jer tu obje obale
idu jedna drugoj u susret, kao da e se ruiti, pak napravile tiesnac toliko
uzak, da se s Le peta na kokot uje na Kamenare; opet se bre bolje raz-
idju i odalje, da naine treu luku, koja se opet dieli na lik vile u dva za-
lieva, jedan ri sanski , a drugi kotorski , a peraka strana zasadjena
medju njima kao klin. Sa sred ove lokve ugodan izgleda poloaj: s desne
strane bregovi Stol i va, okieni kotanjem u osoju, progluuju ptijim
ipirkanjem; a s lieve strmen hercegovakih klisura. S preda izgleda P e-
rast varo utoena u goloj stieni kao ipak.
Putuje li k E i s n u, dotakne otoke s v e t o g J u r aj a i B o go r o-
di i n u sred luke. Tu je katoliki manastir, gdje se narod kupi na sajam
u sred kolovoza, a pomorci svoje zavjete prilau od pamtivieka: sestre da
neobezbrate, matere da neobezsine, a ene da se u crno neobaviju. Zaliev
je ovdje dosta dobro irok Pogleda li na lievu, Mori nj lei povrh lokve
kao u njedrih velike strmen i, a vrh njega Ubi i na planini. Pogleda li
desnom, put s Perasta na Bi san udjelan u ljutoj liti biljei pusto, koju
manastir Banj a prekida. Bi s an je davao ime nekad cielomu zalievu, dok
mu ga neugrabi Kotor. Pod visokom hridi, gdje su Kri vo i j e i L ede-
ni ce, lei Eisan u dnu zalieva na strmenitu namjeu, poivalo hercego-
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
Horizontalno ustrojstvo.
31
vako, kao to je Kotor crnogorsko; jedina obina, koja je do danas sau-
vala cielo narodne obiaje, pak se i s njima dii kao paun perjem. Medju
Bisnorn i Morinjom zeleno zagaena uma lovorike nikla n grohotu, a ju-
gom iz jame Sopota, pri moru, reve jekom silno zapjenuena voda, kao
iz mlina munoga kad se valja s jae niz strmi vodopad.
Putuje li prema K otoru, krasno li izgleda prirode razlika. Ono
golo i kamenito brdo vrh Perasta prua se ak do Kotora od ozgo na
driela, a od ozdo na zavoje, to padei ponora i revotoina snuju, i nad
kojim vise grede i klisure otre i ropave, da jih ni kozja stopa neopire.
Pod ovim stranim stancem, gdje se liee soko i jastreb, potok Lj ut a,
ljeti suac, dieli krni Or alio vac od krne Dobrote. udo, da su ljudi
uzdu tako tiesnog primorja pograili onako liepih kua, sve na niz do Ko-
tora. Ako svrati okom na protivnu obalu, zeleni vrt i sad pod onim plavim
nebom, stoje spored druge obale kao zrcalo, u komu se ohola lit danimice
ogleda i ponosi svojom tunom ljepotom. I tu su ti skladni dvori obasuli
redomice svu pjeanu obalu, pa kad pod njom s broda zaviri u tihu pu-
inu, vidi svaku kuu jednu i po jednu, gdje se u vodi kao u caklu cakli i
odsieva. Tako se Pr a nj i Dobrota hvataju u kolo s Kotorom, koji je
kolovodja. Kad brod pod Kotor, a sidro teinom utone i o dno zapne, bore
se u putnika dvie elje: htio bi da slegne na kraj, da se' odmori i odpoine,
a onamo ali, da nema jo zalieva, da se nasladjuje. (Stj. Ljubia).
2. Bakarski zaiiev.
J este li bili na obalah Sorenta na skutu vatrometne gore Vezuva ?
J este li obali bajni ligurski zaiiev? J este li pohodili arobna jezera alpin-
ska, pitomo Oomsko, veliajno Ziiriko? Sigurno jeste, emu vas i pitati. A
jeste li i bili na plitvikih jezerih, jeste li vidili kvarnerski zaiiev i bez-
brojno otoje hrvatsko-dalmatinsko ? Znam sigurno, da niste. Domovina vam
je vaa manje poznata nego najoaljeniji krajevi Svajce i Italije. Doim na
Montblanku ili Vezuvu. poznate svaki ilj i romantinu strminu, na Vele-
bit ili Biokovo jedva i po imenu znate. Tek kada koj stranac zabludi u tu
nau zabitnu domovinu, te stane sav uivljen uznositi ljepotu i ar naih
krajeva, tad se tek prenemo iz svoga nehajstva, te zagiedav do sad obne-
marene prediele uvijamo, da prirodnom svojom ljepotom esto nadmauju
sve, to vidjesmo u stranih krajevih.
Takav zabitni, dugo zaboravljeni kraj jest zai i ev bakarski . Tek
stranac jedan morade nas upozoriti na ljepotu njegovu.' Pa ipak, kad se
putujui iz Karlovca u Bakar cestom ludovicejskom uzpne na vrh Pei,
pukne ti pred oima panorama, kakovoj neima ravne na daleko ni na iroko.
Pred tobom se je pruio sve do Istre bielimi jadri posijani zaiiev kvar-
nerski, komu vrata zapremaju otoci Krk i Cres, u daljini gube se, kao
1
Nadvojvoda Ludvig Sal vat or u svom djelu: Die Bueht von Bueoari
un Portore,
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
32
Horizontalno ustrojstvo.
da si ili onamo dahnuo, lanci Velebita, a tik pocl nogama lei modar kao
safir zaliev bakarski, okruen skalinastimi vinogradi po kojih se poredae
biela sela. Kako ti se strmeno sputa put prema zaljevu , svakim korakom
ti se priinja, da e posrnuti u sredinu zalieva! Ciele bi sate mogao tu
proboraviti pasu oi u daljinu, kano to to rade mali kozari i ljubke dje-
vojice, koje tiho i nepomine sjede po stienah, pak milo i zamiljeno gle-
daju u daleki sviet.
Bakarski zaliev jest jedan dio Kvarnera, fzined Istre i hrvatskoga pri-
morja prodrlo je more duboko u zemlju sve do Eieke. Kvarner je posve za-
tvoren, te nalii vie jezeru nega li moru. Otoci Krk i Cres posadili su se
pred zaliev izmed Istre i hrvatskih obala, te ine tri ulaza u Kvarner : medju
Istrom i Cresom Vel a vrata" (kanal farazinski); med Cresom i Krkom
Mal a vrata" (Quarnerolo) ; a med Krkom i obalom hrvatskom kanal
Ma I tem po. Ide li od Eieke uz obalu prema kanalu Maltempo, eto ti se
domala otvaraju vrata, koja vode u zaliev bakarski.
Zaliev je bakarski oblika kao kladivo, koga drak sainjava ulaz u
zaliev. Kladivo ovo ima dvie strane, jednu dulju, drugu krau. Cieli je zaliev
dugaak od prilike 5
-
7 kilom., a irok poprieko 0'6 kilom., te se na oba
kraja suzuje kao riba.
Tko hoe da razgleda taj veleliepi zaliev, neka se na amcu odputi iz
Eieke do ulaza, te onda udje u zaliev; i oploviv naokolo sav zaliev, neka
se uzpne na okruujue ga vrke, da se do volje nauije prirodne ljepote.
Ulaz u zaliev (vrata) dosta je uzak, tako, da bi s lievog briega na
desni lasno puka preniela. S obje strane pruilo je kopno po tri rta u more,
koji suzuju ulaz. S lieve strane mines najprije rt S r i c u, na kojem su zi-
dine nekakve zaputene tvrdjice. Njemu nasuprot lei Otri art na kraju
poloita, zelena briega. Iza ta dva rta eto opet s desna i s lieva po jedna
draga, i to s lieva neznatna draga Sri ce, a s desna zaliev i luka Kra-
l j evi ca. Kraljevici na predstrai posadio se prekrasni Frankopanski grad
na etir kule, to no je do nedavno sluio za bolnicu za krljevo. Kraljevica
uzpinje se amfiteatralno po obroncih briega Gfomilice iGUvrania, i po dolini,
to ju oba briega stiui se tvore. Minuvi opet dva rta i dvie drage, i to
s lieve rt Zri nski i vel u dragu Srice, a desne rt od Kraljevice i za-
liev Carevo, eto nas na pragu Bakarskoga zalieva. Slieve je strane Babni
vrh, s desne Gfavrani vrh sa Sti gl i novom stienom. Ogromne uto
hrpe crvenkastoga i polomljenoga stienja, koje se strmo rui u more. Nije-
dan grmi kupine, ni jedan grmeak mirisava kua neozeljenjuje ove puste
grebene i hridi. J o nekoliko put udare vesla i evo nas u zalievu.
Mora i nehotice stati od nenadana pogleda, koj ti se oku prua. Na
lievo prua se vee dugoljasto krilo zalieva, komu u dnu lei Bakar (Buc-
cari), a na desno krae i okruglo krilo, komu se je na krajn posadio Baka-
rac (Buccarizza), ravno pred tobom nie se brdo za brdom, sve jedno
drugo nadvisuju, a po njih se razredala biela sela, sve sokolova gniezda
dinih naih ,pomoraca. Iznad Bakarca razsuo se po Brani e v u vrhu
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
Horizontalno ustrojstvo.
33
na daleko i na iroko Piket ili pravo hrvatski Hrel j i n. Tamo dalje iza
goljetna K ri eva vrha nalukava se malko zloglasna sa svoje bure
M e j a. Dalje iievo iznad Crnog v r h a Meli se na podnoju Glaviine vino-
rodni Praputnik. Nu najkarakteristiniji je od svih vrh Eebar, silno do-
due rebro krnoga nam primorja, ali ljudskom rukom tako razrovano i
tako preoblieno, da vie nalii ogromnim skalinam, nego li brdu. Vrh
Rebar jest sam vinograd, nu kako su obronci strmi, valja iza svakoga reda
vinograda zemlju kamenom podzidati, te tako prirediti lozi posteljicu. Iznad
liebra posadila se usred vinograda i zelenih vonika gornja i oljnja Kraica
i Vinjevica. Sve pako ove vrke nadvisuje i u jedno skuplja goljetna Pe.
Koli neobian je pogled na Bakar! Okolo na okolo okruuju ga gla-
vice Klanac, Grrbi, Turina, Paica, Sopalj, a on seje tnj u tom kotlu (bakru,
abru) stisnuo kao Betlehem na djetinjih jaslicah, obimlju svojim Primorjem
(ulicom uz more) tjeme i podaleko bokove zalieva, do punta Mandraa sjedne,
i do suprotnih Komorica s druge strane, cielu uru etnje!
Bakarac lei sasma drugaije. Tzmed klisura Gradca i Piketskoga
vrha pruila se poloita. zelena dolina, kao mala prijatna oaza u ovoj puini
kra i stienja, komu-ni mnogobrojni vinogradi slabim svojim zelenilom ne-
mogu oduzeti kip goijetne pustinje. Na morskom rubu te plodne doline lei
Bakarac sa svojimi glasovitim! tunolovi (tunarami).
Nagledavi se liepog ovog zalieva, krenimo na li evo, da se primak-
nemo Bakru. Crni vrh i Eebar, to se do sad pred nama prosti rahu, sad su
nam na desnu ruku. Na podnoju jim tee uz morsku obalu u ivu lit usje-
ena cesta, to no vodi iz Bakra u Bakarac i u Kraljevicu, doim se po
obronku uzpinje glasovita cesta Ludovicejska, koja kraj Meje preko Pei
vodi u gorski kotar (Fuine, Delnice, Mrkopalj) i dalje do Karlovca.
Lievu obalu sainjavaju bregovi, to no se od Rieke prema jugoiztoku
pruaju, te koji su sa kvarnerskoga (riekoga) zalieva blagi i poloiti, i po
kojih se toli prijatno naslagae obje Kostrene, doim su sa strane zalieva
bakarskoga kud i kamo strmiji, mjestimice gotovo okomiti. Taj ogranak
riekih brdina pruaju se od sjevero-zapada prema jugo-iztoku zatvara sa
suprotnim si od Senja dolazeim ogrankom zaliev bakarski. Obiav strmi
vrh Babni obala je posve ravna, kao da si ju crtalom sravnio. Prvi malko
proviruje u more rt Cuk. Izpred rta ima mala pilja istoga imena, u koju
moe, kad je osjeka velika, unii amcem. Pripoviedaju, da su jedno Kr-
cani unili sa barkom jedrenjaom, ali ih unutri zatee plima, te uzrasli va-
lovi smrvise na svodu i brod i mornare. Iza Ouka stoje dvie silne klisure
Dj ed i Baba, o kojih pria narod svakojake prie.
Primiu se Bakru lieva obala postaje jo sve klisurastija i sve sliko-
vitija , a zove se tuj Pl andi e. Komadiak dalje evo nas na Art (rt),
posljednji okrajak Babne gore, koj nam je do sada asimice zakrivao pogled
na Bakar, jer se je, premda dosta nizak i irok, dosta daleko u more pruio.
Odmah iza toga vrka pocimlje gora Srebraca, pokrivena po obroncih
liepom hrastovom sumom (Artac), a uz obalu burom izgrbljenimi javorovi.
V. Klai. Prirodni zemljopis Hrvatske. O
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
34
Horizontalno ustrojstvo.
Gfdje i gdje proviruje izmed zelenila siva litica, koja se svaljuje u more, te
ga napunjuje grdnimi grebeni, to no su poznati pod imenom M e d e n j a k i.
Izpod umice Artac niu se liepe livade i vinogradi, a obala postaje sve
pitomija, to ti nakon dosadanje pustoi nemalo oku ngadja.
U divnom ovom kraju nanizale su se u obe najvee naravne protimbe
jedna uz drugu, da se esto nakon malo koraka premjesti u sasma drugi
sviet. Tu izgorjela kamenita pusto, tamo svjea zelen i blaga sjena, tako
da bi gotovo pomislio, da se nalazi uz Alpinsko kakvo jezero. Kad se u
veer bajni ruiasti bregovi ogledaju u istom, ravnom, vazda modrom
zrcalu morskom, a pastir uz frulu i diple goni na pau stado ovaca ili koju
kravicu, tad se u istinu zanosi milju u one alpinske krajeve ; ali otri
slano-grki miris i nebrojeni sivi galebovi opominju te, da si uz more.
Preav jo punat Kakaljevo, a onda iza umovite i vinogradom okru-
ene Prinove drage punat Manra, eto nas kod velike tunare izpod visoke
krne stiene, to se sa vrha Kavna svalio do mora; tu poimlje grad
Bakar. Uz brdo Eavno uzpinje se u velikih serpentinah cesta iz Bakra preko
sv. Kuzme na Eieku. Obronci pokriveni su podosta umom i vinogradom, a
nije riedka ni smokva ni murva.
Prebroivi kver (brodogradnju) Meicu, eto nas u pristanitu Ba-
karskom.
B akar sagradjen je amfiteatralno u proo.'ju Sopaljskoga i Turina
.vrha. Uz more prua se u polukrugu Primorje (marina), a iznad primorja
podie se uz bokove briega Gfrad". Na Primorju" stie se sav ivot ba-
karski : trgovina, ured, zabava. Ulica je to iroka i ista, kue podosta
ugledne i visoke. Kad iza teke dnevne zapare dune od mora hladno, blago
povjetarce, tad onamo izlazi sav sviet na etnju, tankostruke crnooke go-
spodje, crnimi koprenami zastrte, krni ozareni mornari mrkih obrvica, a i
vesela, ljepuna djeca. Nu sasma je drugaiji grad". Tu se uzpinje kua
nad kuu, a med kuami pravi nedohod od skalina, peina i uzanih prohoda,
sve se to bez svake osnove mota i kria. Kue su jednostavne, nu plos-
natih ljebastim criepom pokrivenih krovova. Skaline, kojirni se u kuu
ulazi, stupovi, koji dre striehu nad skalinami, pod kojirni ima obino jo
dubok irok svod, sve to podaje Bakru tip talijanskih gradova. Ovdje
ondje pomaljaju se izmed kua svjee zelene smokve, docim se nad vanjskimi
skalinami obino uzpinje loza. Sa malih brljanom obratenih prozoria
ruevne stare kuice proviruju iza kapaka umiljata enska lica; ili iz nji-
hovih dubina zamnieva kojagod primorcica, sladkom svojom melodijom. Na
veer i tuj oivljuje. Pred kuu izadju da predu stare ene, nabrana tamno
kura lica, a odozgor na pergoli naslonile se crnomanjaste, vragoljaste dje-
vojke evrljaju i alei se sladkom akavtinom, kakova se samo iz njihovih
ustiju uti moe. Nikakove modne nepodobtine nenagrdjuju im krasna,
bujna stasa. Da ti je samo malko zaviriti, odmah bi se tuj nastanio.
Uzpne li se, obaav grad, uz Kogulj na vrh Bakra, eto ti s lieva
stari Frankopanski grad, tako zvana kaserma", s desna puka uiona,.a
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
Horizontalno ustrojstvo.
35
medju njima vel a vrat a, na koja
moe izii izvan grada. Pak se
tada uzpni prema selu i crkvici sv.
Kuzme, to no lee na obronku So-
paljskog briega. Tu ti tekar kao
arobnim udom pukne preci oima
taj magiki sviet od kamena i mora,
zeleni i bujnosti. (Vidi nau sliku).
Pred tobom start grad i crkva sv.
Andrije, a do nogu ti oko bajnog
safirno-modrog zalieva uokolio se
Bakar. Tamo s desne , blizu rta
Mandraea podiu se u vis timare,
a nad njima uzvija se cesta preko
Srebrace i Ravna vrha put Rieke.
S lieve strane vue se uz more dal-
matinska cesta u Bakarac, Kralje- ^
vicu, Senj itd., docimse po obronku |
Eebra uzdie Ludovicejska cesta u >
Karlovac, izme nebrojenih gro-
maami podzidanih vinograda. A
med njima raztepena biela sela, od
kojih se najvie iztie s lieve ruke
na poloitoj visocini Pikct. Nasu-
prot Bakru onkraj zalieva sjedi na
podnoju Piketskog vrha Bakarac,
doim se po obronku (ravraniea bje-
lasa Kraljevica. Izlaz iz zalieva
prikrio je vrh Babni i predbrieje
Art, koje je svoj nos daleko u more
pruilo, pak ti se zaliev sada pri-
inja jezerom gorskim, odasvud za-
tvorenim.
Uzpne li se jo malko vie na
jednu glavicu troglavoga Sopalj-
skoga vrha ili na Turinu glavicu,
eno ti se preko sinjeg mora otvara
pogled na otoke Krk i Cres i na ze-
lenu Istru, kojom gospoduje po-
nosna Uka, a jo dalje u pla-
vetnoj daljini pomalja ti se Vratnik,
doim se u neizvjestnosti gube go-
ljetna rebra Velebita. Pa tako oba-
dji vrh za vrhom, popni se na svaku
i ' 1,'' '
4 !
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
36
Horizontalno ustrojstvo.
stienu, pomoli glavu izmed bielih javorova, grbavoga hraa i vitih brie-
stova, svedj e ti se ukazati nov te nov vidik, a da ti je na izbor, nebi znao
kojemu dosuditi da je ljepi.
Osobito su zanimivi vrci sa iztone strane zalieva. Po obroncih Eebra
nanizali su se poput ogromnih stepena vinogradi na terrassah, koje su radi
strmih obronaka gromaami t. j . zidom od naslagana kamena bez meltera
podzidane i jo trnjem zapremljene. Izmed terrasse i terrasse opet se mo-
taju skaline, u peinu usjeene, pravi labirint puteva i skalina. Svi ti
vinogradi izlaze na Ludovicejsku cestu, to se uz Eebar vije, pa tu imade
uz cestu mnoina vrlo uglednih od kamena liepo izklesanih portala. Koli
arobnih mjestanca ima u tih vinogradih! Sa kojegod kamenite klupe, nad
kojom je gibka smokva granje na iroko razprostrla, otvara ti se aroban
pogled na zaliev. Uz smokvu pomalja se stidljivo i po koja prastara nizka
maslina, po koja breskva i trenja.
Upravo ulazu nasuprot uzdie se krni Crni vrh, izpod koga su se
uzboile dvie peine K ovaevo i Grohot i na, doim je na podnoju
more izdubio zaliev Crno. Uz Crni vrh zavraa karlovaka cesta preko
Meje, te ostavlja obronke zalieva.
Uzpnemo li se na dalji isto tako krni klisurasti vrh Kri , tad smo
ve prekoraili bakarsku polovinu zalieva, te se pribliujerno Bakarcu. udo
boje, odkud ova goljet jo i vode smae; jer na podnoju Kria uz cestu
ima etiri vrela hladne i dobre vode, a takvih vrela imade na cieloj iztonoj
i sjevernoj obali zalieva. Bit e to ponornica voda, koja bog zna gdje u
u gorskom kotaru ponire, a ovdje opet na povrje izlazi. Voda je tu kao uz
cieli zaliev neobino studena. Kao poTtogami vidi se sa Kria ulaz u zaliev,
kako se na iroko razkroie Srica, Otri rt i ostali rtovi. Ulaz ovaj jo
se je do god. 1830. zatvarao lancem radi sigurnosti od gusara itd.
4
Yriedno je spomenuti ogromni zglob klisura, koj se tuj ve u zalievu
od Bakarca ba nasuprot Gf-avranikom rtu podie, a zove se Buri a. Na
podnoju ima mnoina ivih vrela, gdje ene iz Bakarca zasukanih skoro do
pojasa skuti rublje peru, tuku po peini drvenim! batii, da "sva dolina od
toga tropota odmnieva. Peina jim slui i za suenje rublja.
Tik iznad Bakarca uzdie se vrh Branievo, a na podnoju mu ve
spomenuti Dol Bakaraki , koj se skoro tako daleko prua izmed bre-
gova, kao to je itavi zaliev. Doista e se iznenaditi, zapaziv ovdje tako ve-
liku, liepu dolinu, punu sone, svjee zeleni.
Dolinom tee ovelik potok, koj zimi znade silno nabujati, te ogromno
stienje sa sobom valja, doim ljeti obino sasma presui. Uz potok nie se
grupa za grupom bujnih briestova, slikovitih jagnjeda i tamno zelenih ku-
pina, izmed kojih se gdje i gdje uzdie visoka kao stablo borovica. Dolina
Bakaracka sadraje sve, to zavidno oko neumornoga primorca eljeti
moe. Uz rodne bujne vinograde prostiru se tu sone livade i zlatoklase
njive, na kojih mjestimice raste i sierak (Serghum), doim amo tamo hrpe
umskoga drvlja pak smokava i treanja podavaju cielomu prei elu slikovit
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
Horizontalno ustrojstvo.
37
vid. Da ti ba nita oka nemuti, obratene su i okolne peine brljanom i
javorovi. Plodovitost ove doline potie odatle, to je ovdje crnica zemlja na
pjeskovitu podlogu naplavijena, doim drugud u tom predielu ili je tlo posve
kamenito, ili ako ima to crnice, a ona na zaeenu vapnencu slabo rodi.
Iznad K l anci ne drage, koja je uzgredna dolina Bakarakoj, uzdie
se na klisurastih, izkuenih peinah kao na visokoj piramidi ruevina stare
nekad Frankopanske gradine H r e 1 j i n s k e.
Spustimo se na obalu u Bakarac, koj je sasma drugoga znaaja
nego Bakar; reko bih skoro, da mu je ba protivan i znaajem, kao to mu
je na obalah liepoga toga zalieva poloajem napreman. Kue su sve nizke,
veinom prizemne i jednoline, a pred svakom kuom po drvena ili kame-
nita klupa, na kojoj se udie svjei veernji zrak. Usred pijace ima zdenac
izvrstne vode i oko njega klupe, gdje djevojke evrljajji, kad po vodu dolaze.
Kue su veinom uz cestu koja vodi u Kraljevicu, neke su tik uz more i uz
most (rnolo, mulj), koj je na pol od kamena, a na pol od drva na pilovih sa-
gradjen. Liepo je s veera na mostu sjediti, kad se mrak stane sputati na
tihi zaliev, na kom se ribarske ladjice ljuljaju. Vrci okolnih brdina jo se
rumene od sunana svjetla, doim na povrini jezera ve poiva mirna ve-
ernja tama. Iz vrtova pomaljaju se sablastno sjene zelenoga drvlja, doim
se sviee suprotnoga Bakra na tmastoj povrini morskoj zrcale, grade ne-
brojene zlatne, titrajue stupove. Nu kad nad dragom zahuji bura, gone
tmaste oblake po nebu i vitlaju iznad uzburkana mora prainu i zemlju sa
okolinih vinograda, tad bi reko, da si se u tinji as iz krajeva vjekovita
proljea i rajskoga mira preselio u demonsko boravite razuzdanih ivalja
i ledenoga sjevera. *
S lieve strane die se pokraj Bakarca svojimi fantastikimi crvenimi
klisurinami i zubastimi roinami nalik eiklopskim ziinam hrbat Gradac,
sputajue u more otri, sasma okomiti rt vl aki mul j . Malo dalje nadvi-
suje ga brdo Gomi l i ce, koje se svruje vrhom Gr a v r a n i a, ne tako fan-
tastinim ni strmim kao Gradac, nu isto tako goljetnim.
Na obali izpod Grradca i Gfavrania podiu se glasovite Bakarake
tuna r e, o kojih u ovom zgodom neto spomenuti. U Bakarskom je zalievu,
kako kau, na svem jadranskom moru najizdaniji tunolov. Tunina jest naj-.
vea jestiva riba, ima jih po 1*52 5 metara dugih, a kadkad i do 300
kilogr. tekih. Prava joj je domovina sredozemno more, gdje se u mnogo-
brojne zalieve zaletava; tu ju tada hvataju. Ona putuje mjeseca travnja i
svibnja u velikih hrpah po moru, dre se obino istoga puta. Kau, da pu-
tuju dri vazda s desna obalu. Ona se dakle zaletava i u zaliev bakarski, a
tad najprije dodje do Bakarca. im riba udje, nevalja niti aska asiti, nego
ju bre bolje razapetim! ve mreami zaokruiti i na kraj izvui; jer ako
ti izmakne danas, bog zna hoe li opet ljetos doi. S toga ti je biti na oprezu.
Ua najzgodnijih mjestih namjetene su iznad mora visoke ljestve, kojim se na
vrhu pritvrdi velika koara. TJ toj koari dan i no sjedi straar i pazi, da
li se ribe primiu. udnovata je otrovidnost tih ljudi. Oni vide i razpoznaju
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
as
Horizontalno ustrojstvo.
na dnu mora svaku i najmanju ribu, svakoga raka, svakoga morskoga jea
ili zviezdu.
Po tihu vremenu dolazi tunina rieko, a ni s burom, nego kada srednji
vjetar duva, tada dolazi s vjetrom. Kada riba dolazi, dojavi straar ribarom
na obali, koji na njegov znak stanu sa dva kraja zatvarati zaliev mreom
kao ogradom. Mree su ogromne, da bi njimi lasno itav Bakarac omotao,
te su tako razapete, da siu do dna mora. J ednim su krajem utvrdjene na
obali, kao na stoerih, a drugim se pominim krajem zatvaraju. Kad riba
dodje do mree, kua ju prodrieti, to joj kadikad i za rukom podje, ako joj
puste vremena. Nu ako se odmah na obalu pritee, neumakne nijedna. J adna
ivotinja u strahu esto i na kopno poskae, te se esto glavom udaraju o
peine Gfradca i Gfavrania usmrti sama, tako da znade sa stienja krv kapati.
Dakako da je to svean dan i za ribare i za cielo selo, kad dodju tunine ! To
biva obino u svibnju i u rujnu.
Dobra tunara vriedi itav kapital, jer se tu moe po 200.000 do
250.000 kilogr. ribe naloviti. S toga su veim dielom vlastnitvo dotinih
obina, koje ih za skupe novce u zakup daju. Prihod od tunara sainjava
najvei dio dohodaka ovdjenjih obina, osobito Bakarca.
Stari ljudi kau, da je na glavici Gravrania jo za njihove pameti
bila gusta hrastova uma- danas joj neima traga. Ni travka ni grmi ne-
ozelenjuje golih, otrih, kiom izpranih hridi. Na podnoju umoila se u
more ve spomenuta Sti gl i nova sti ena. Ciele dane mogao bih sjediti
tuj na vratih zalieva, na toj hridi, kad junjak goni val za valom kroz uzki
ulaz u prostranu kotlinu bakarsku, a golubovi kao nadzemne sablasti pleu
nad valovi, sad krete, sad laju, a sad se grohotom smiju.
Iz Bakarca vodi cesta preko K l ani ne, tono se je izmed Gravra-
nia i Gfomilice duboko zasjekla u krvavu liticu. Uz cestu ima malena pilja
L okvi ca, u kojoj je izdano vrelo bistre dobre vode.
im si se popeo na najvii vrh ceste, ukae ti se pod nogama Kra-
l j evi ca, sa velikim Frankopanskim gradom. Obronak Gomilice, bivi prema
Bakarcu toli strm i goljetan, ovdje je poloit, a zasadjen lozom, smokvom,
jerabikom, izmed kojih se pomaljaju masline i mendule. Dvima velikima
serpentinama prolazi cesta u Kraljevicu kraj vrela i vi ce, jedine ive
vode u okolici Kraljevice, koja je izkljuivo cisternami providjena.
Najprije nam je proi kraj staroga Frankopanskoga grada, koj je do
nedavna sluio za bolnicu krljevsku. Silna je to dvokatna zgrada, na cetir
ugla sa etir kule. Dvorite okrueno je u prizemlju i gornjem katu otvore-
nimi hodnici pod arkadami (svodovi), koje se jednomjerno jedne iznad drugih
podiu ; prizemne oslanjaju se na etverouglate pilo.ve, a gornje na stu-
pove stranom pseudojonskih, stranom rustikih glava. Zidine kula i krila
silne su, a sobe su veim dielom eliptikimi svodovi providjene. Nad mno-
gimi su vrati dovratci od crnoga mramora u tekom neukusnom barok-
nom stilu.
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
Horizontalno ustrojstvo.
39
Sa jednih prozora otvara se prekrasan vidik na cieli Kvarner, sa
drugih na liepi ulaz u zaliev i na komad zalieva, sa junih vidi se Kralje-
vica sa starim Zrinskim gradom.
Kraljevica se iz daleka priinja vrlo velika, radi mnoine vrtova i
ogradnih zidina, tono se proteu izmed razdaleko sagradjenih kua; nu kad
uje u samo mjesto, vidi da je neznatno i neugledno. Kue su jednolike i
novovjeke, veinom liepo pobieljene", te uz cestu nanizane.
Odmah izpod Frankopanskoga grada ini liepi od kamena sagradjen
most (inolo) mali zaliev Draicu, koj je uz obalu diljem kamenom poploen,
te slui Kraljevankam za perilo. Prva znamenita zgrada jest Zri nski
grad, ili kako ga naprosto zovu: stari grad. Ova gradina, prem djelomice
posve zaputena, ima zanimivih arkitektonskih uspomena : prozora svakoga
kroja, okruglih, plosnatih, iljatih, uglastih, svodova svake ruke, stu-
pova, tornjeva, vrata itd.
Luka je okolo na okolo sve diljem do Otroga rta vrlo solidno poput
quai-a kamenom obzidana, skalinami te karikami i stupovi za vezanje bro-
dova providjena. Na vrhu luke jest od kamena sazidan kver sa doki, gdje
su premnogi prekrasni kraljevaki brodovi sagradjeni.
Osim malo kua uz obalu, razsijana je Kraljevica po obronku iznad
luke. Kue su jedna od druge na razmak, a uz svaku ima vrti.
Obaav luku dodjemo do Otroga rta i tim smo obali sav zaliev Ba-
karski. Prema jugu okree obala prema Novomu, Oirkvenici i Senju.
Zaliev bakarski spada medju najbolja pristanita nae monarkije i to
toli prostranou koli dubinom svojom. Kako je ulaz nagnut prema sjevero-
iztoku, to bura (sjevero-iztonjak) kad stane duvati, neputa brodove iz za-
lieva, nu u zaliev ih najljepe goni. To je tim vanije, to je junjak ba
najpogibeljniji vjetar u Kvarneru, jer tjera brodove prema kraju. Ako je
vjetar jak, tad nije dosta brodove samo usidriti, nego ih valja i elom ve-
zati uz obalu. U Eieku luku nemoe se ni za bure ni za juga lahko unii,
a nisu brodovi ni u luki ba sigurni. (L. Mrazovi.)
3. Otok Lokrum.
Nikada neu zaboraviti onoga osjeaja, koj me je one dvie tri ure
obuzimao, to sam jih sproveo na tom malom otoku (koljiu) tik slavnoga
Dubrovnika. Priroda, poloaj, okolina, uspomene sve je to godilo srcu,
podizalo um, razblaivalo uvstva.
Taj otok ili bolje kolji, udaljen od Dubrovnika pram jugu etvrt
sata, imade u obsegu 5'56 kilom., dugaak je 1*85 kil., a irok 0
-
92 kil.,
i stere se od sjevero-zapada prema jugoiztoku. Najvii mu se vrhunac uzdie
89 met. nad morskom povrinom. Iz Dubrovnika gledan nalik je Lokrum
velikoj ladji, koja je zaplovila put iztoka.
Na onom vrhuncu gospodi tvrdjavica, da titi ulaz u dubrovaku
luku A na podnoju onoga breuljka, prama kopnu, stere se ravnica, gdje
su htjeli lazaret podignuti, te su ju s toga opasali zidinom, sagradjenom u
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
40
Horizontalno ustrojstvo.
16. stoljeu. Nu sada je ona, poto namienjena joj zgrada nebi izvedena,
obastrta prekrasnim maslinovim gajem, kojega se plod, kano svih dubro-
vakih maslina, odlikuje osobitom veliinom i ukusom.
Sav otoi obraten je umom; juni mu pako diel nasajenje lozom
i maslinom. Kako u Dubrovniku naliko je podnebje ovoga otoka radi njego-
voga geografskoga poloaja onomu u srednjoj Italiji; a i cvjetana mu je
slina cvjetani najjunijih pokrajina evropskih. Tu uspieva ne samo bilje,
koje raste u junoj Italiji i Francezkoj i u panjolskoj, nego i takovo, ko-
jemu je domovina Gfrka, Palestina i sjeverna Afrika. Amo spadaju na pr.
dvie biljke iz roda paoma, naime majuna umara i koristiti prstak. Na
Lokni nm nai e u izobilju mrtvine (myrtus), upavca itd., na prostom
istom zraku uspieva etran, narana, majuna i indijska smokva, pravi
Dubrovnik. gv. J akov. Zaliev Cavtatski.
..4, 1 1 " i
7
"I
T r
k" ZT%r' \-1~\~ k i .i k.11
:
?*IT
:?:
^1 17Wf \l!
: r
~"" I k V\'-?kfcs
Otok Lokrrrm.
jorgovan, uz plote i sti ene vi je se lovori ka, pei nu resi arapska smokva i
ogromna aloja, naprama kojoj pravi je patuljak ona, koja se u nas goji u
posndah. Gudi o samse vi dei toli ku bujnost i razvi jenost vegetaci je. Sav je
otok odjeven neprestano zeleni mdrvljem, najplemeni ti ji m grmljemi mi omi -
ri sni mbi ljem. Bor i empres ponosi to di u svoje glave. Prama jugu i i ztoku
stere se ravan, koje se boi na, obratena krasni mi borovi , polagano sputa
prema moru i zaokruuje draestnu dragu, kojajejezercunali k i kano stvo-
rena za ugodnu ljetnu kupelj. Ovaj maleni zali ev hrani mnoi nu ri ba, a
okoli ni gaj oi vljuje ubor i ' spjev pti ca, te vele, da i pjevi ce i z kanarski h
otoka i Brazi li je ovamo kadto zalutaju i ugodan zaklon nalaze.
U kratko : pri rodajeLokrum svoji mi darovi i svojomdraesti u toli ko
obsi pala, da se moe pri broji ti najljepi m peri vojemna obali jadranskoga
mora.
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
Horizontalno ustrojstvo.
41
Ne manje aroban je i vidik sa ovoga malenoga ostrova.
S jedne strane vidi bezkrajno, pram zapadu nijednim otokom ne-
stisnuto more, koje se do juno-italske obale neprekidno stere. A ovo more
oivljuje plovitba parobroda i jedrenjaa svake vrsti, koje tik Lokruma pro-
laze. Prema kopnu prikazuje se visoko i krno gorje, koje se na Snienici
do 1241 met. visoko uzpinje i koje je dubrovaku slobodnu obinu dielilo
od Zahumlja. Na sljemenu i bokovih golo je i pusto, ali na obroncih ^pod-
noju zaraslo je maslinom, lozom i borovljem. Ona plodovita dolina, upa,
koja se tuj stere ikoju obilan potok presieca, pribraja se najljepim predielom
sadanje Dalmacije. Upravo naprama Lokrumu na obronku Brgata, a izpod
ceste vodee u upu i dalje u Konavlje, vidi se pilja Betina", nad kojom
je glasoviti matematik i zviezdar, Apollonius illyricus", Marino Gretaldi
(15661624) prizivom Bete", imao svoju batinu te onamo radi svojih
pokusa s dalekozorom i optikim zrcalom silazio. Taj arobnik puke prie
nepali vie iz one pilje onuda prolazeih" ladja; ali sjea i danas na svoja
djela putnika koj gleda sa Lokruma. Ondje prikazuje se takodjer nekadanji
samostan benediktinski sv. J akova od Vinice, sagrajen 1222. god. bogo-
Ijubnim Ivanom Grunduliem i njegovom suprugom Dobroslavom. Taj je sa-
mostan mio svakomu od nas, to u njem poivaju kosti slavnoga Ignjatije
Gfjorgjia (t 1737). Tko je voljan sa otoka Lokruma jo vie pasti svoje oi
i udubsti se u prolost, moe se nasladjivati pogledom na Dubrovnik i Cavtat,
te dozvati u pamet sve duhove onoga malenoga ali dogadjaji bogatoga
kraja poam od mythickoga kralja Kadma do posljednjih zastupnika dubro-
vake neodvisnosti. Obazre li se pako na niz otoia, koji dubrovako
kopno sa mora obrubljuju, to ti se iztiu sjedne strane Mrkan i Bobar na-
prama upnoj drai, s druge zaputeni sv. Andrija, gdje nas ruevine bene-
diktinskoga samostana sjeaju na^pjesnika Mavra A
r
etrania avia (f
1576) i na njegovu u samoi izpjevanu Eemetu".
Otok Lokrum kano da je stvoren za samovanje. Ovamo se moe po-
vui i unii u Mikrokosmos", a bogata priroda, koja se je za taj pedalj
zemlje toliko pobrinula, nadomieta ti obilno svjetsku buku. Pa s druge si
strane ipak tako blizu svietu, da ostaje njim po volji u savezu. ivui na
Lokrumu kano da ivi u dubrovakom predgradju, razstavljenu od grada
uzkim jezerom. S toga se i jesu valovi dubrovake prolosti kroz tolika sto-
ljea tako ivo odjekivali o tom morskom perivoju.
Trajni stanovnici maloga dubrovakoga ostrova bijahu redovnici sv.
Beneikta. Samostan bjee jim sagrajen po dubrovakom zastupstvu uslied
zavjeta, uinjena prigodom vatre, koja je dne 12. travnja 1023. prietila sav
grad opustoiti. Nadbiskupom bjee tada ivko, kako se misli, rodom Gru-
eti-Ovarevi, a gradski naelnik Lampredij. Zakladnica jest od kolovoza
iste godine. Samostan bje sagrajen na onoj ravni, koja se k jugu i iztoku
stere i koja se je tada vile" zvala. Ali od prvobitne zgrade nije se danas
nita sauvalo. Preostala je nagrobnica s nadpisom, pod kojom bijae po
svoj prilici onaj nadbiskup ivko saliranjen. Podrtine dviju crkava, koje su
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
42
Horizontalno ustrojstvo.
sauvane, nisu takodjer starije od 14. vieka. Sadanja sgrada samostanska
veoma je prostrana; s trieina njezina prekrasan je vidik: s jedne strane
bezkrajno more, s druge otoci sv. Andrija, Koloep, Lopud, Sipan i Mljet.
Samostan naseli neki Dubrovanin imenom Petar, dovedi brau iz talij.
otoka Tremi ti, gdje se je i on bio posvetio redu sv. Benedikta. Neima sum-
nje, da ona ljepota i kultura, kojom se Lokrum i danas odlikuje, potie od
ovoga reda, koi je ne samo molio i uio, nego i pustoi pretvarao u perivoje.
Samostan lokrumski bude dobro vidjen tako kod Dubrovana, kako i kod
blinjih jugoslovenskih vladara i velemoa. Od dobroinitelja njegovih
vriedno je spomenuti knezove Ljudevita i Deu, upana Hranka, banove
Slavogosta i Boria, kralje Bodina i Eadoslava. Naelnik ove redovnike
druine bjee tako ugledan, da je od pape EugenijalII. (114553) ureen
bio znakovi biskupskimi. Dubrovaka se je obina rado sluila posredova-
njem i savjetom lokrumskih opata. Bogato obskrbljeni samostan mogae
raziriti svoju djelatnost, te polovicom 15. vieka bjee u njem ne samo
sirotite za dubrovake siromake, nego i odgojilite za dubrovaku omla-
dinu. Lokrumski Benediktinci bijahu mejutim veinom Latini, te i samostan
bude iza 1461. godine sdruen s druinom sv. J ustine u Padovi, doim
Benediktinci u blinjem samostanu sv. J akova bijahu domai sinovi. Ali u
starih Dubrovana nebijahu oba prosvjeta i rodoljublje dva opriena pojma.
Premda je lokrumski samostan teajem onih uzburkanih vjekova kad-
to od spoljanjih neprijatelja trpio, kano to g. 1571., kada ga je turski
zloglasni gusar Oaracosa poharao : to mu smrtonosni udarac zadade tek ona
uasna trenja, koja je dne 6. travnja '1667. vei dio Dubrovnika razorila,
te i njega s crkvom znamenito otetila. Kano to se nije mogao Dubrovnik
oporaviti od ove velike katastrofe, tako je i lokrumski samostan od onoga
vremena ginuo. A kada je dubrovaka republika koncem, prologa vieka
pala u veliku novanu nevolju, izhodi kod rimskoga pape prodaju Lokruma.
Tim je i samostan dospio svoje osamstogodinje vjekovanje.
U privatnih rukuh bude Lokrum zaputen ; malo ne sve propade, to
je ljudska ruka ondje podigla. Ali bujna priroda sauva, to je pod njezine
vjeite zakone podpadalo. Napokon dodje joj iznovice u pomo brizljivost
novoga gospodara, nadvojvode Maksimilijana. Lokrum bijae ve ee
stanom visokih gosti carske i kraljevske krvi. Ovdje je englezki kralj Ei-
kard, vraajui se sa kriarske, vojne kasne jeseni g. 1192., pred bjesnilom
morskim naao utoite i dubrovakim je vieem astno primljen bio. On
pokloni zato 200.000 dukata na grajenje crkve, te ovom znamenitom za
ono doba svotom sagradjena bje u Dubrovniku stolna crkva sv. Marije,
razorena takodjer trenjom g. 1667. Ovdje na Lokrumu stupi na kopno dne
19. prosinca 1396. hrvatski i ugarski kralj Sigismundo; pasiv svoj ivot
poslie nesretne bitke kod Nikopolja. On je na tom otoiu sproveo dva dana ;
a odavle bude dubrovakim knezom Marinom Eastiem sveano u grad od-
veden i u kneevskom dvoru nastanjen. Tako su dva vladaoca nala mir i
odmor na Lokrumu poslie velike nesree. I nadvojvoda Maksimiljan traio
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
Horizontalno ustrojstvo.
43
je ovdje sa svojom suprugom ubavo pristanite ; a to je on u kratko
vrieme uinio, jo vie to je zasnovao bio, jasno potvrdjuje, koliko mu
je taj dubrovaki ostrov omilio bio. Trokom i tvornim duhom ovoga da-
rovitoga care\ia preporodjen je Lokrum i obnovljen. Stari samostan pre-
tvoren je u udoban velikaki ljetni stan; redovnike elije sada su liepe
sobice, blagovalite krasna prostrana dvorana, hodnici drutvena sastaja-
lita. J urve bi sva gradja pripravljena, da se naprama moru novo krilo do-
zida. Nekadanja samostanska baa preobraena je u divan perivoj, zasadjen
biljem i cvieem ne samo domaim, nego ak iz Amerike donesenim. Cviet-
njaku pred dvorcem neimade premca ni kod ljetovnika n Schonbrunnu i
Laxenburgu, jer neima tudjer ni junoga podnebja ni jasnoga neba dubro-
vakoga. Blinji gaj izprekrian je putevi, a okolo ostrova ide kolnik tik
obale morske.
Tolikim si je.ukusom priredio carski sin obitalite na Lokrumu. Mi-
ramare kod Trsta nadkriljuje ga umjetnosti i sjajem, ali daleko je iza njega
u prirodnoj ljepoti. Vele, daje nadvojvoda odluio bio sprovesti na Lokrumu
svake godine vrieme odmora. Ali sudbini se je drugaije htjelo. Eikard i
Sigismund spasili su si na ovom otoku ivot i stupili su ovamo iza ivotne
pogibelji; a Maksimilijan, ako i ne odanle ravno, preje u novi sviet na
priestol i na stratite.
Najnovija se promjena u osobi lokruinskoga vlastelina ivo osjea. Ne
samo da su predjanje velianstvene osnove propale, nego je i perivoj poao
u nazadak. On je sveudilj draestan, jer ni nemar ljudski nemoe prirodne
krasote mnah unititi. Sobe u dvorcu stoje onako, kako jih nesretni nad-
vojvoda i jo nesretnija supruga njegova ostavie, s cielim pokutvom i
uresom.
Ovu crticu svoju priobih, da onaj, koj si po itanju i pripoviedanju
sam kr u Dalmaciji predstavlja, uvidi, kakov perivoj ima ova naa pose-
strima u svojem krilu. Kada bi Lokrum stajao uz kakav velik grad, bio bi
on stanom i zabavitem otmenijega svieta. Nemoe biti ljepe zabave, nego
li prevoz iz Dubrovnika na taj otoi i probavljaj nekoga vremena na ovoj
kapljici u irokom moru, gdje te sjea ne samo priroda na mo i dobrotu
boju, nego i svaki kamen na slavnu prolost malenoga ali srcu nam pri-
rasloga Dubrovnika. (Dr. Pr. Baki.)
4. Otok Bra.
Pogleda li na kartu jadranskoga mora, vidjeti e iztonu mu ili
hrvatsku obalu posutu mnogobrojnimi otoci i otoii, koji se niu pravcem
jugo-iztonim od Istre pa sve o Dubrovnika. Ima ih ukupno do 564 vea
i manja. Veih otoka brojimo 54, a manjih, ili kako ih onuda z ovu : ko-
ljia" svega 510. Ovi otoci teku istim pravcem, kako i sljemena gora po
kopnu, pa zato i sudimo, da ti otoci nisu no najvii vrsi i sljemena pod-
morskih gora, a kanali ili prodori, koji otoke od otoka i kopna diele, da su
podmorske doline ili polja.
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
44
Horizontalno ustrojstvo.
Hrvatski se otoci razliito oku prikazuju. J edni su neznatni, ogoljeli,
pusti i nenapueni, te ti se ini, da vidi zabludjelu peinu ili klisuru sred
mora; drugi su opet oveliki, poneto zeleni, kadkada bujni i dostatno na-
pueni. Najvei je i najznamenitiji od sviju za cielo ve u staro vrieme
hvaljeni otok Bra.
Otok Bra spada medju juno-hrvatske otoke, koji se niu uz obalu
od Trogira do Dubrovnika. Velik je 394 [J-kilom, ili 7-2 \~\-g- milja, a
broji itelja 18.330 t. j . 2544 na (Tj-milji. Slian je nepravilnoj elipsi,
obseg mu broji 117 5 kilom., najvea mu je duina od zapada prema iztoku
40
-
8 kil., a irina mu je razliita : 5-513 kil. Poloaj Braca veoma je
liep i sgodan. Prama sjeveru i sjevero-zapadu prikuio se kopnu, te gleda
prema sjeveru starodrevni grad Trogir i Spljet, a prema sjevero-iztoku vi-
soku goru Biokovo i izpod nje Omi i Makarsku. Od kopna ga tuj dieli kanal
spljetski, a zatim mnogo ui kanal braki, koj se izmedju glavine sv. Mar-
tina i Makarske suzuje do dva kilometra. J una obala otoka Braa gledi
prema dugoljastomu otoku Hvaru, od kojega ga lui hvarski kanal.Na za-
padnoj i sjevero-zapadnoj strani pako pribliio se Hvar tako otoku olti, da
tvori s njom uzak tjesnac, s kojega se otvara prekrasan vidik, kada parobrod
ovuda hrli prema Spljetu.
Slika je Braa na prvi pogled prilino tuna. ini ti se u prvi mah,
da vidi pred sobom golemu hrpu ogoljelih vapnenih gora, koje jedna drugu
nadvisuju i golotinjom nadkriljuju, Nu pogleda li bolje, to vidi da su vrsi
goram dodue bieli i krni, da posjeene ume niesu jo ponarasle, da ima
tek simo tamo neto crnoga bora; ali obronke gora ugledat e posute
liepim zelenilom od maslina i trsja, zatim bujnim biljem, to stoki za hranu
slui. Kad ide od Spljeta prema Brau, prikazuje ti se otok taj kao amfi-
teatar. Na sjevernoj obali vidi prema Spljetu neznatne gore, iza ovih sliede
u sredini zemlje ovei vrhunci, koje opet daleko nadvisuju visoki vrsi june
obale. Tako moemo na Brau razlikovati tri niza gora. Sjeverni niz gora
ima vrhunce : Prbujac 115 m., Mali Brieg 178., Zadrinov Eat 175 in.,
Dolnje Brdo 150 m. i Grla vicu 252 m.; u sredini zemlje redaju se vrsi: Sv.
Martin 244 m., Sv. J uraj 502 m., Visoka 502 m., Kimova Grlava 468 met.
i Sv. Toma 411 m.; najvii su pako vrhunci june obale: Visoko Brdo 630
m., Sv. Vid 785 ni. (ili 2484') Sv. Duh 633 m. i Sv. Kuzma 470 m.
Najvii vrh na otoku, S v. Vi d, povrh trgovita Bola, jest takodjer i najvii
vrhunac na svem hrvatskom otoju. Krasan li pukne pred oima vidik sa
toga vrhunca ! -Prema sjeveru ugleda Spljet i kameni Klis, Trogir i ma-
lene otoke iovo (Bua) i Drvenik, prama sjevero-iztoku i iztoku sladi se
oko zriju na gorostasnu goru Biokovo i dalje na zeleno Makarsko Primorje,
prema jugu vidi sav otok Hvar, Korulu i daleki Vis, a na zapadnoj strani
gleda preko koljia Sv. Andrije na iroko i otvoreno more jadransko !
Dolina i nizina ima na Brau sred vapnenih gora veoma malo. Oko
Nerezia i drugih mjesta ima nekoliko omanjih polja, ali sva ta polja za-
premaju tek kakovih 1415 Q-kilom. Kraj toga strada otok Bra, kakono
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
Horizontalno ustrojstvo.
45
i sve druge vapnene zemlje, sa
oskudice vode. Samo'na dva
mjesta, kod Bola i kripa ima na-
ravnih vrela; zdenci i lokve, po-
imence Vele Lokve, Male Lokve,
Grlogovica, Vrbnica i Paganica
odvie su visoke i daleke, te daju
ljeti samo kalnu i mlaku vodu.
Po tom se znade dogoditi, da u
ljetna doba na cielom otoku ne-
ima svjee ni zdrave vode.
Podneblje je blago i toplo,
kakono po svoj junoj pomorskoj
Dalmaciji. Srednje godinje
toplote biti e na Bracu, kano i
na susjednih otocih Hvaru, Visu,
1717-50. Velika toplota
i dostatna oborina ine, da na
ovom otoku uspievaju mnoge
riedke biline, zatim juno voe,
poimence mendula, smokva, ma-
slina.
Opisana prirodna svojstva
M
neine Bra ba zemaljskim ra- 2
jem, ali. preugodnim boravitem. <-
Makar da na cielom otoku samo ^
1415 LJ -kilom. polja imade, P-
to rodi ipak na tom malenom pro-
m
storu ito toli obilno, da dostaje ~
svemu iteljstvu, da se prehrani. *
Kraj toga prostire se po obron-
a
cih gora i po breuljcih mnogo M
velikih panjaka (do 72 Q-ki l o-
metara), koji obiluju mirisnim i
sonim biljem. Na ovih se pa-
njacih pasu mnogobrojne ovce i
koze Braana, te se odlikuju
vanredno tenim mesom i daju
izvrstno mlieko, od koga se pravi
glasoviti braki (bodulski) sir.
Najbolje rodi na Brau vino. Na
daleko je poznato brako vino
V ugava", koje je vele sladko
i mirisno, te se moe natjecati
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
46 Horizontalno ustrojstvo.
s najboljimi vini juno-franeezkimi i panjolskimi.
t
Vugave se pravi godi-
mice do 200 hektol., a prodaje se veoma skupo. Kraj Vugave rode na Brau
i druga vina, poimence: Crlenjak slian Malagi, Tribjan i Proseko, koji su
opet srodni ciparskomu vinu. Vino je u obe najglavniji prihod Braana, te
ga rodi na otoku svake godine do 80.000 barila. Za dobre godine imaju
Braani takodjer i mnogo ul j a od maslina, te ga dobe do 10.000 barila.
Bracanin dakle nije siromak. Njemu rodi dosta kruha i drugoga jela, a
i ulja, da si jelo zaini, pae ni kapljica dobra vina nikad mu neuzmanjka,
da si nadoknadi nestaicu voe.
Po visoinah june Hrvatske, gdje neima irokih i velikih nizina, ne
ima mnogo goveda. Nu tim vie imae koza i ovaca, koje se mogu i po
krnih hridinah verati, te si medju krjem malo hrane potraiti. Kako je
otok Bra pun grmlja i panjaka, nije ni udo, da na njemu ovce i koze
osobito uspievaju. Ve stari rimski pisac Plinij veli, da je Bra na daleko
hvaljen sa svojih dobrih i tenih koza (capris laudata Bratia")- Danas ne-
goje Braani vie toliko koze na otoku ih ima svega oko 2100, ali
tim bolje ovce, kojih na Brau ima preko 6000. Panjaci su braki u
obe tako na glasu, da se obino veli, kad koja koza smalake i okrljavi,
neka se prenese za koj tjedan na Bra, da e tamo sigurno ozdraviti i opet
se ugojiti. Osim koza i ovaca ima na Brau do 1200 konja i mazga te preko
900 magaraca, koji su u tih krnih stranah osobito koristni.
Vapnene i krne gore na Brau nekriju u utrobi svojoj dragocjenih
dragulja ni tvrda eljeza. Mjestimice ipak lomi se veoma liep kamen za
gradnju. Takovih kamenoloma ima napose ko d Milne, Puia i kod^Selaca.
Osim toga priaju, da je neko bio takodjer kamenolom izmedju kripa i
Spliske, te da je odtuda vadio kamen glasoviti Dukljan, kadno je gradio
svoju palau u Spljetu. I crne zemne smole (asfal ta) ima na Brau, oso-
bito kod Nerezia i kripa.
Otok Bra spada pod okruje spljetsko, te broji 7 trgovita i 15 oveih
sela. Trgovita jesu: 1. Supetar (Castel S. Pietro), broji 1701 it. i 442
kue, glavno je mjesto svega otoka, prostire se na sjevero-zapadnoj obali,
te gleda ravno prema Spljetu; 2. JSTerez i e, u sredini zemlje, bijae
neko glavnim mjestom otoka, dok je Bra od navala gusarskih ljuto stra-
dao ; 3. Sti vanj (St. Giovanni), na moru, Supetru na zapadu ; 4. Mi l na,
broji 2253 itelja i 362 kue, na zapadnoj obali sa liepom crkvom i veoma
sgodnom lukom, u koju se parobrod svraa idui iz Spljeta ili u Spljet;
5. P ui e, 1526 it. i 340 kua, na sjevernoj obali; 6. Bol , 1631 it.
i 398 kua, na junoj obali, na podnoju krnih gora, udaljen je od otoka
Hvara samo 3 kilom.; 7. Posti re, na sjevernoj obali, naprama Omiu.
Kako Bra rodi obilno vinom, a poneto i drugimi prirodninami, to je
Bracanin i prometan ovjek, te trguje po moru. U tom ga pomae i ta okol-
nost, to ima naokolo Braa sgonih pristanita, koja su sjegurnom obranom
od ljute sile uzbunjena mora. Bracanin trguje mnogo : on vozi dobra svoja
vina daleko u Zadar, Obrovac, Senj, Bag, dapae i u Mletke.
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
Horizontalno ustrojstvo.
47
Prastare predaje pripoviedaju, da su Bra ponajprije naselili Grci iz
Sicilije, te da je najstariji grad bio negdje oko katela kripa. Kadno su
Ilirija i Dalmacija pale u ruke Rimljanom, dodjoe oni i na otok Bra. Za
diobe rimske drave spade Brae sa cielom Dalmacijom pod iztono-rimsku
carevinu. Pod njom ostade sve do asa, kad Hrvati posjedoe Dalmaciju.
J edan dio Hrvata, Pagani ili Neretvani , koji bijahu zauzeli sav okoli
izmedju Cetine i Neretve, prisvojie si i susjedne otoke, a medju njimi i
Bra. Neretvani bijahu dobri i smjeli brodari, te zadavahu Mletkom silnih
jada, dok ih napokon neprisilie, da su im danak plaati morali. Kad su u
10. vieku Neretvani priznali mo hrvatskoga kralja, spade i otok Brao pod
vlast hrvatske kraljevine. Koncem 11. vieka, naime 12. oujka 1078., po-
dieli hrvatski kralj Svi ni mi r gospodi na otoku Brau pravo, da smiju
slobodno trgovati po svem kraljestvu hrvatskom, a da neplaaju nikakove
dae ni poreza. Bijae to za brakoga sudca Pelagija. Svinimir im dade ovu
povlast zato, to su nekom sgodom poastili i ljubezno primili hrvatskoga
bana Dragotu i upana Slavogosta.
I u dvanaestom vieku ostade Bra vazda uz Hrvatsku i pod vladom
ugarskih Arpadovia. Gospoda braka priznavanu samo vrhovnu vlast
ugarskih kraljeva, a u istinu vladahu sami. Na elu im bijae knez (co-
mes), a ovomu bijahu podredjeni sudci i upani. U ostalom bijae vlada na
Brau posve aristokratina : ivjela su udobno samo gospoda, a ubogi je
puk robovao. Da su medjutim ova gospoda Hrvati bili, a ne tudjinci, neka
svjedoe sliedea imena gospode, to ih nalazimo u listinah onoga vieka:
Radovan, Slavogost, J urjevi, Pobrini, Stanislav, Bratko, Batko, Prvo,
Prvoslav i ostali.
Bra spadae od vajkada pod biskupiju hvarsku. Koncem 12. vieka
sjedini se on i u politikom obziru sa Hvarom, te knez Bratko zove se
g. 1183. knezom hvarskim i brakim", a neki Ni kol a biskupom obiju
otoka". U trinaestom vieku pretrpi Bra mnogo od gusara i od Omiana,
koji su sa Spljeani vojevali. S toga se razloga dadoe Braani pod okrilje
Mletana. Iza toga vratie se dva put pod ugarsko-hrvatsku vladu (1358.
do 1390. i 1394.1420.), nu od g. 1420. ostadoe svedjer pod vladom
Mletana, dok nedodjoe u ovom vieku sa cielom Dalmacijom u ruke austrij-
skoj vladi. Kada je g. 1797. postala republika mletaka demokratikom,
podie se i demokracija braka proti gospodi; nu gjeneralmajor Rukavina
utia za tri dana cieli taj pokret.
Braani hoe, da se je J el i na, majka Konstantina Velikoga, naro-
dila na ovom otoku, te zato i slave dan 14. rujna, kad je J elina nala sveti
kri, kano osobiti svetak. Nuz J elinu tuju osobito jo Sv. J urj a, pobje-
ditelja ljutoga zmaja.
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
Liko polje i Yis'evica (Fuine).
III.
Slika hrvatskoga tla.
(Obei pregled.)
Gledamo li kartu hrvatske zemlje, to vidimo u prvi as, da je
Hrvatska pretenim dielom zemlja gorovita. Od ukupne povrine
zapremaju visoine i gorovite pokrajine oko 40.250 Q-kilom. ili 72%,
a ravnice (dotino nizine) samo 16.000 -kilom, ili 28%- Gora,
ima po svoj Hrvatskoj, a nizine diele sad jedne gore od drugih, sad
opet obrubljuju pojedine gorske kose. U Hrvatskoj nalazimo sve mo-
gue vrsti osovnih oblika, kanoti gorske kose, gorske gomile, visoine,
planme, vispoljane, dolce i ponikve, doline, nizine. Najvie prediele
imade Hrvatska u najjunijem kraju. Prema sjeveru snizuje se zemlja
sve vema, dok na najsjevernijem iztoku nepredje u nizku i veliku ni-
zinu, koja se hvata prostrane nizine ugarske.
U pojedinih pokrajinah kraljevine Hrvatske razdieljene su gore
(visoine) i nizine ovako: Dalmacija je malo ne sva gorovita; Hrvat-
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
Slika hrvatskoga tla. 49
ska u uem smislu veim je dielom gorovita (
5
/
6
gorovita, '/
6
ravna);
a Slavonija je preteno ravna (
2
/s ravna, a samo V
3
gorovita).
Hoemo li, da si jasno predstavimo sliku Hrvatske, podieliti
nam je cielu zemlju na vie horizontalnih slojeva, te jih jedan na
drugi naslagati. Po tom eto slike hrvatskoga tl a:
Najdolnji sloj ili naslagu sve do 200 met. visine nad morem
zapremaju velike nizine, kanoti Posavina i Podravina sa Podunavljem
i Pokupjem, zatim ravni Kotari i Neretva. Drugi sloj od 200-600
met. visine obuhvaa visoke ravnice iliti visoka polja, kanoti: Imotsko
polje, Sinjsko polje, Kninsko polje sa Kosovim poljem, Liku, Krbavu,
Gacko polje, i Liko polje (u rie. up.); zatim nizke gore iz-
meju Drave, Save i Kupe. Trei sloj od 600950 (dotino 1062)
met. sastavljaju najvii vrhunci nizkih gora izmeju Save, Drave i
Kupe u sjevernoj Hrvatskoj. etvrti sloj sa 9501100 met. obuhvaa
u obe sredju visinu planina juno-hrvatskih. esti napokon sloj sa
14001900 met. visine sastavljaju veoma raztreseni najvii vrhunci
u planinah juno-hrvatskih.
Najvia toka u obe u svoj Hrvatskoj je visoki Orj en u Bok i
(1898 met.), a najnie je mjesto u nutrnjoj zemlji nizina Neretve
kod Opuzena (7*5 metara).
Rieke Kupa i Sava lue hrvatske gore na dvie posvema razno-
like skupine: prva skupina spada na srednjo-evropske gore, na Al pe ;
a druga je skupina est gorj a na bal kanskom pol uotoku.
Prema tomu dielimo hrvatske gore na dva razliita gorska sustava:
A. Alpinski ogranci u sjevernoj Hrvatskoj, i t o:
1. Al pi nski ogranci med j u Dravom i Savom;
. 2. Al pi nski ogranci medj u Savom i Kupom.
B. Gorje balkanskoga poluotoka u junoj Hrvatskoj, i t o:
1. J ugozapadna ili l i burni j ska vi soci na;
2. J una vi soci na;
3. Dal mati nska vi soci na.
Nizine u Hrvatskoj stem se uz velike rieke: Dravu, Savu i Dunav,
zatim uz manje rieke i potoke. Prema tomu diele se nizine na:
1. P odra vi nu sa P o duna vl j em ;
2. Posavi nu;
3. Manj e ni zi ne (Pokupje, Neretva, Kotari).
V. Klaie. Prirodni zemljopis Hrvatske.
4
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
Vi so i ne i gore.
A. Alpinski ogranci.
1. Alpinski ogranci medju Dravom i Savom,
(Poloaj, veliina, meje. Karakter gorja. Pregled i razgloba. Pojedine esti gorja.
Greognostieki sastav. Doline i kotline. Sedla, klanjci i eeste. Rieke i jezera. Pre-
gled najviih vrhunaca. Opisi.)
Poloaj, veliina i meje. Gore hrvatsko-slavonske Mezopo-
tamije, t. j . prediela medju riekami Dravom i Savom spadaju na naj-
vee gorje srednje Evrope, na Alpe. Alpe zapremaju 5363 g. -milja
ili 295.302 -kilom., te se prostiru zemljami: Italijom, Francezkom,
vicarskom i Austrijom. Diele se pako na zapadne, srednje i iztone.
Hrvatsko-slavonske gore nisu no posljednji i najiztoniji ogranci
iztonih Alpa. Hvataju se na medji tajersko-hrvatskoj savnikih Alpa,
te se steru, kao pogorje prema svojoj uzdunoj osi iztonim juno-
iztocnim pravcem po cieloj sjevernoj Hrvatskoj i Slavoniji sve do Du-
nava. Ravna jim je duljina od Rogatca do Slankamena oko 380 kil.
(50 aust. milja).
Gore hrvatsko-slavonske zapremaju malo ne polovinu hrvatske
i slavonske zemlje medju Dravom i Savom, t. j . 14.490 Q-kil. (252
-aust. milja). Nalie rtastomu poluotoku, a obkruene su dalekimi
nizinami, koje opet obrubljuju tri velike rieke: Dunav, Drava i Sava.
Nizina ovomu gorju na sjeveru zove se Podravina, a ona na jugu
Posavina. Budu da su te hrvatsko-slavonske gore veoma blizu goram
balkanskoga poluotoka, to se mogu nekim nainom smatrati prirodnom
sponom izmedju gorja balkanskoga i alpinskoga.
Karakter gorja. Alpinski ogranci medju Dravom i Savom ne-
imaju ni iz daleka onih prirodnih obiljeja i svojstva, s kojih su prave
Alpe toliko glasovite. Doim se prave Alpe ubrajaju u red visokih
planina (sa visinom od 1G004550 met.), spadaju nae medjuriene
gore u red ni zki h gora, jer jim srednja visina bila nad morem
nenadmauje 630 m. ili 2000'. Steru se veinom pravcem od zapada
prema iztoku (ili od sjevero-zapada prema jugo-iztoku), te se iztiu
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
Alpinski ogranci raedju Dravom i Savom. 51
budi kao kupke, budi kao uzke i kratke kose, koje su obkruene pro-
stranimi ravnicami.
Bila hrvatsko-slavonskili gora ponajvie su sljemenasta oblika,
te imaju prostrane vrhove i sedla. Obronke svoje sputaju prema
sjeveru mnogo strmije, nego li prema jugu; u obe jim je juna opla-
vina razvitija i obilatija potoci. Prema tomu moe se vrlo lasno pro-
tumaiti, zato neima na sjevernih i sjeverozapadnih obroncih toliko
ljudskih naselbina, koliko na junoj. K tomu su jo juni obronci mno-
gih naih gora opasani plodnimi i liepo razvitimi breuljci i humovi,
koji se i geoloki od glavnoga gorja razlikuju. I ovi breuljci dopri-
nose, da su june strane tih gora ivahnije i napuenije.
Hrvatsko-slavonske gore veinom su umom obrasle. Ljudske
naselbine, zatim poljodielstvo, voarstvo i vinogradarstvo sie riedko
gdje preko 300 met. Budu da su te gore nizke, to neima u njih
raznih, niti estih promjena prirodnih, kakono u planinah; gore su
ove veinom zarasle bukvom, te su veoma jednolike. Ali zato ima u
njih bujnog i svjeeg drvea i ikarja, zatim ubavih dolina i boina.
Uzdunih dolina imaju nae gore malo, ali prostranih; tim vie
obiluju poprienimi dolinami. Ove popriene doline nisu duboke, ali
iroke i poloitih boina, te su si tu razne rieke svoja korita izduble.
Pregled i razgloba gorja. Glavna grana hrvatsko-slavonskili
gora poima na medji tajerskoj Macel j -gorom. Gora ova die se
na vrelitu Sutle i tee pravcem sjevernim prema Dravi. Na vrelitu
"Krapinice odieljuje se od nje gora I vani ca, koja se prostire prav-
cem od zapada prema iztoku, sve do izvora potoka Lonje. Neznatna
i nizka gora Topl i ka, sterua se medju Bednjom i Plitvicom,
spaja Ivanicu sa iztonim joj nastavkom, sa gorom Kal ni kom.
Kalnika se gora iri izmedju izvora Lonje i Glogovnice, a iza vre-
lita Glogovnice pa sve do izvora Ilove nastavlja ju Bi l o-gora.
Gora se ova zove u zapadnom dielu i Ri ekom-gorom. Od izvora
Ilove poam stem se slavonske gore sve do vrela Vuke i Londe.
Gore te zovu se raznoliko, kanoti: Crni vrh, Papuk, Krndi j a,
Bi l i -vrh i Kr sto vi -vrh. Izmedju Krstovog-vrha i grada Vuko-
vara gube se hrvatsko-slavonske gore ponajprije u neznatne breuljke,
a zatim nastaje gorska pukotina. Tek Vukovaru na iztoku diu se
gore na novo, i to pod imenom Fruske gore. Fruka gora posljednji
je ogranak alpinskoga gorja, prostire se pravcem od zapada prema
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
52 Alpinski ogranci medju Dravom i Savom.
iztoku uzporedo sa Dunavom, te se svruje na uu Tise u Dunav
kod staroga Slankamena. J edna est Fruke gore medju Ilokom i
Petrovaradinom zove se i Vrdni k-gorom.
Glavna grana hrvatsko-slavonskoga gorja nije u svih estih jed-
nako visoka. Tako se die umah na poetku u I vani ci veoma
brzo sve do 1062 m. nad morem, te je vrhunac Ivanice najviim
vrhom u svoj Hrvatskoj i Slavoniji medju Dravom i Savom. U gorah,
Ivanici na iztoku, kanoti u gori Kalnikoj i Bilo-gori snizuje se opet
ta grana veoma, te srednja visina vrhunaca u Bilo-gori broji samo
285 met. U Slavoniji uzdie se opet u gorah Papuku i Krndi j i .
Srednja visina vrhunaca u tih gorah slavonskih iznosi do 640 met.
a najvii vrhunac Papuk uzdie se do 954 met. Iza Krndije i Krsto-
vog vrha gubi se ta grana u neznatne breuljke i u ravnicu sa 110
met. srednje visine. Tek iza Vukovara uzdiu se opet vrsi Fruke
gore sa 370 m. srednje visine, te sa najviim vrhom Crvenim Gotom
(537 met.).
Ulaze u zemlju hrvatsku stere se glavna grana hrvatsko-sla-
vonskoga gorja tik nizine Dravske, te ju prati sve do CrnogaWrha u
Slavoniji. Prema tomu je i glavno razvodje pritoka i potoka savskih
i dravskih mnogo blie Dravi, nego li Savi. Tim se moe protumaiti,
zato neima Drava u Hrvatskoj tolikih i toli dugih pritoka, kakono
Sava. Tek u Slavoniji pomie se glavna grana gorja prema srfcdini
zemlje, te se tu i glavno razvodje pritoka savskih i dravskih steVe u
sredini medju Dravom i Savom. Frukom gorom pribliuje se napokon
glavno razvodje izmedju pritoka dunavskih i savskih tik Dunavu,! te
zato su ovdje i potoci savski mnogo obilniji i znatniji od dunavskih.
Spomenuta okolnost, to se glavna grana hrvatsko-slavonskfii
gora dri preteno Drave i Dunava, te to je od Save znatno uda\
ljena, ini takodjer, te je sjeverna strana (dravska) svijuh gora strma 1
nerazvita, doim je juna (savska) ne samo poloitija, nego i mnogo'
razvitija. To se pokazuje osobito tim, to se sa june strane ove
glavne grane sputaju prema nizini savskoj pojedine gore kanoti
ogranci , koji diele zemlju na vie omanjih nizina i kotlina.
Prvi ogranak odieljuje se na zapadnoj strani gore Ivanice, te
se prostire pod imenom K ostel ske gore izmedju Sutle i Krapine
prema jugo-zapadu sve do savske nizine. Na iztonoj strani Ivanice
ostavlja glavno gorje opet drugi ogranak, naime Zagrebaka gora.
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
Alpinski ogranci medju Dravom i Savom. 53
Ova se gora iri medju riekom Krapinom i Lonjom, pravcem jugo-
zapadnim do Suseda, te su tu rui strmo u Savu. Izmedju gore Ko-
stelske, Zagrebake i Ivanice prostire se breuljasta kotlina, imenom
Zagorj e. Zagorje obsie 1437 -kilom. (25 -milja), obiluje plod-
nimi dolinami i vinorodnimi breuljci, te se radi osobite prirodne
krasote zove i hrvatskom Svajcom". Ovom kotlinom tee od sjevera
k jugu Krapina, koja u Savu utie, te tako zagorsku kotlinu prema
jugu otvara.
Trei je ogranak gora Mosl avaka. Ova se odtiskuje od
glavne grane kod Bilo-gore, te se sputa izmedju Ilove i Lonje prema
jugoiztoku. Pokrajina, gorani ovim na zapadu i jugu, zove se Mo-
sl avi na.
U Slavoniji odieljuje se na vrelitu Orljave od Crnoga vrha
etvrti ogranak, naime Orl j avska gora. Orljavska se gora stere
od vrelita Orljave u slici polukruga sve do utoka Londe u Orljavu,
te se dieli na dva krila: na Poeku goru ili Babj e gore, i na
Suj ni k-goru. Od Orljavske gore odtiskuju se opet gorske granice,
popunjujue svojimi brdi prostor medju potoci Pakrom, Bielom i Ilo-
vom, te tvoree stupnjevinu ovih rieka, koju bi mogli nazvati stup-
nje vinom j ugo-zap a dne Sl avoni j e". Brda medju Bielom i
Pakrom zovu Pakrakom gorom, a ona medju Bielom i Ilovom
Bi el om gorom.
Peti i posljednji ogranak glavne grane hvata se na vrelitu Londe
i Vuke gore Krndije, te se prostire pod imenom Di l j -gore do utoka
Londe u Orljavu.
Orljavska gora, zatim gore Papuk i Krndija, napokon Dilj-gora
zatvaraju gorsku kotl i nu Poeku. Kotlina ova nalii veoma
hrvatskomu Zagorju, obiluje gudurami i uvalami, te ima gustih i pro-
stranih uma. Obsie 977 -kilom. (17 Q-m.), a srednja joj visina
iznosi 190 met. Na jugu otvara kotlinu poeku Orljava, upravo gdje
u nju Londa utie.
Pojedine esti gorja:
1. Macel j -gora, 34 kilom, duga, nastavkom je savnikih
Alpa, i prostire se od izvora Sutle k Dravi, prema kojoj kod Zavrja
strmo opada. Izmedju Rogatca i vrelita Bednje jest ta gora granicom
izmedju Hrvatske i tajerske. Najvii joj je vrh na hrvatsko-tajerskoj
granici Sv. Augusti n (522 met. ili 1648 au. stopa).
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
54 Alpinski ogranci medju Dravom i Savom.
2. K ostel skagora, 23 kil. duga, obkruena je na zapadu
dolinom Sutle, na iztoku dolinom Krapine i Krapinice, a na jugu
savskom nizinom. Najvii joj je vrh Kuna gora (538 m. ili 1703
be. stopa),
3
/
4
sata Pregradi na zapadu. Ostali su vrsi: ul ek
(513 m.), kraj Vinagore, Pi an (311 m.) kraj Desinia, Do gnje-
ve c (293 m.) kraj Tuhlja, Hum (294 m.) kraj Tuhlja, Careva
gora (511 m.), kraj Klanjca.
3. I vani ca, 52 kilom, duga, oddvaja se kod vrelita Krapi-
nice od Macelj-gore, te se prostire pravcem od zapada k iztoku sve
do gorskoga sedla kod izvora Lonje. Ivanica ima uzko i dugoljasto
bilo, a najvii joj vrh I vani ca (1062 m. ili 3355') nadvisuje sve
vrhove u sjevernoj Hrvatskoj. Ostali vrsi: Strahi ni ca (848 m.),
dva sata Radoboju na sjeveroiztoku, Veterni ca (512 m.) kod
Oure, Srdani ca (325 m.) kod Novog marofa, Suec i l i vel i ki
l i eb (787 m.) kod Radoboja.
4. Topl i ka gora, 22 kilom, duga, stere se izmedju Bednje
i Plitvice, te spaja Ivanicu sa gorom Kalnikom. Na jugoiztonom
podnoju iste gore steru se Varadinske toplice. Toplika je gora
nizka, najvii joj vrh Ose a broji samo 300 met. (950'). Ostali su
vrsi: Hamatar (299 met.) kod Beretinca, Kl j u (266 m.) kod
Novog marofa, Maar as (295 met.).
5. K al ni ka gora, 36 kilom, duga, stere se izmedju vre-
lita Lonje i Glogovnice pravcem od zapadnoga jugozapada prema
iztonomu sjeveroiztoku du desnoga briega rieke Bednje sve do na-
plavne ravnine koprivnike. Najvii joj je vrh V rani l ac (642 m.
ili 2034'). Ostali vrsi: V ukl e c (615 m.), Braev vrh (617 m.),
K ozj i hr bet (540 m.), L j ubel j (617 m.).
6. Zagr ebaka gora, 44
#
5 kilom, duga, oddvaja se od
Kalnike gore, te se protee jugozapadnim pravcem izmedju Krapine
i Lonje prema savskoj nizini. Kod Suseda, na uu Krapine u Savu,
rui se ta gora strmo u Savu. Najvii je vrh u gori Sl j eme (1036
m. ili 3276'); zatim: V el i ki pl azur (sv. J akob, 961 m.), oba
kod Zagreba; L i pa (696 m.), kod uerja;. Otri hum (484 m.)
kod Marije Bistrike.
7. Bi l o- gora, 67 kilom, duga, iztonim je nastavkom kal-
nike gore, te se prostire medju vrelitem Glogovnice i vrelitem
Ilove pravcem juno-junoiztonim. J edno krilo te gore, koje se od
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
Alpinski ogranci tnedju Dravom i Savom.
00
vrelita Glogovnice iri pravcem iztonim sve malo ne do Novigrada,
nazivalo se je prije Ri ekom- gor om. Najvii su vrsi: Gradec-
br do (349 m. ili 1164'), K ose vac (300 m.).
8. M osl avaka gor a, 36 kilom, duga, odtiskuje se sa
Bila-gore na jug prema Savi smjerom od sjeverozapada prema jugo-
iztoku, te se stere medju riekami Ilovom i Lonjom. azmino prodolje
od Vukinca putem juga dieli ju na dva krila: na iztono vee medju
azmom i Ilovom (Gar i - gora) i na zapadno znatno manje medju
azmom i Lonjom (I v a n i k a brda) . Najvii je vrh u toj gori
Hunk a (490 met. ili 1548'). Ostali vrsi: P e i nsk a kosa (300
met.), G a r i (370 m.), B r 1 j a n i k o br do (268 m.), S t a n-
kovac (171 m.).
9. Cr ni vrh, stere se junim pravcem od vrelita Ilove do
vrelita Biele i Orljave. Tu se gora dieli na dvie grane. Najvii
je vrh Cr ni vrh (865 m. ili 2738'), zatim B uj anova kosa
(830 m.).
10. P a p u k - g o r a, prostire se smjerom iztonim od vrelita
Biele i Orljave sve do vrelita Vuice. Najvii je tu vrh P apuk
(954 met. ili 3018'). Ostali vrsi jesu: T oak (840 met.), R ut
(771 m.).
11. K r ndi j a- gor a je nastavkom Papuk-gore, te se stere
pravcem junoiztonim od izvora Vuice do izvora Londe i Vuke.
Najvii je tu vrh K apa v a c (786 ni. ili 2488'), zatim K r n d i j a
vr h (478 m.).
12. Di l j - gor a. Ovu goru spaja sa Krndijom gora Krstovi
vrh. Dilj-gora tee od izvora Londe i Vuke pravcem od iztoka prema
zapadu sve do utoka Londe u Orljavu. Najvii joj je vrh Predol j e
(456 hi. ili 1433'), zatim L i po vi c a (422 ni.).
13. Suj ni k - gor a, stere se kano zapadni nastavak Crnoga
vrha poam od vrelita Orljave i Pakre du lieve obale Pakre sve
do savske nizine. Najvii joj je vrh B r ez ovo pol j e (984 ni. ili
3115'), zatim J av or ov i c a (915 met.), P s u n j - 0 r m a n o v a c
(655 met.).
14. P o e k a gor a ili B a b j e gore prostiru se opet kano
nastavak Sujnik-gore pravcem iztonim sve do utoka Londe u Orljavu.
Najvii je tu vrhunac M aksi m ov hr ast (616 ni. ili 1953'), za-
tim Cr veno br do (388 m.).
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
56 Alpinski ogranci medju Dravom i Savom.
15. Pakr aka gora prostire se medju Pakrom i Bielom
pravcem od iztoka prema zapadu. Najvii su tuj vrhunci: K i k (717
m. ili 2272'), zatim Ci ga novo brdo (446 m,), Bu (496 m.).
16. Bi el a gora, prostire se medju Bielom i Ilovom smjerom
jugozapadnim, poam od izvora Biele i Vuinske. Najvii joj je vrh
Petr ov vrh (614 m. ili 1944').
17. F r uka gora, prostire se od Vukovara pravcem iztonim
sve do utoka Tise u Dunav. Medju Ilokom i Petrovaradinom zove se
ta gora V rdni kom po istoimenom manastiru. Najvii su joj vr-
hunci: Crveni ot (537 m. ili 1701'), Grgurevsko hrae
(474 m.), V el i ki bri eg (515 m.), Opovaka uma (464 m.).
Cfeognosticki sastav. U alpinskih ograncih medju Savom i
Dravom nalazimo raznih formacija, medju ostalimi i prvotnu for-
maci j u ili pragorje. Bila svih viih gora pripadaju toj formaciji. Uz
prvotnu stvorbu imade u glavnih kosah jo gdjegdje i kamenja mla-
djih stvorba kanoti stvorbe trijake, jurske i kredine. Prigorje i humlje
pako uz glavne gore sastoji od tercijarnih tvorina, veinom od litav-
skoga vapna, ceritijskih i kongerijskih tvorina. Nizine napokon, to
se prostiru na obje strane ovoga dugoljastoga gorja, sastoje od dilu-
vijalnoga ljunka, prapora i aluvijalnih tvorina.
1. Macel j - gora, sastavljena je u korjenu svom od terci-
jarnih morskih naslaga, koje obkruuje litavsko vapno i ceritijske
naslage. Klenovniku na sjeveru steru se u toj gori trijake hallstattske
naslage.
2. K ostel ska gora, sastoji od tercijarnih ceritijskih i kon-
gerijskih naslaga.
3. I vani ca. Uzko i dugoljasto bilo ove gore sastoji od hall-
stattskoga vapna gornjega trijasa, a gdje gdje se vide pojedine par-
tije werfenskoga kriljavca i trahita (napose kod Lepoglave, Zajezde).
Prigorje sastoji na sjeveru od tercijarnih morskih naslaga, a na jugu
od litavskoga vapna i ceritijskih naslaga.
4. T opl i ka gora spada na tercijarnu stvorbu i sastavljena
je od litavskoga vapna i ceritijskih naslaga.
5. K al ni ka gora. Glavni korjen ove gore sastoji od ka-
menja prvotne stvorbe, naime od bliestnika; nu taj je korjen veoma
uzak, a na junoj mu se strani stere izmedju tercijarnih morskih i
ceritijskih naslaga do 15 kilom, duga stiena gornjo-jurske stvorbe. Na
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
Alpinski ogranci medju Dravom i Savom. 57
sjeveru opet glavnomu korjenu prostiru se tercijarne morske naslage,
Utavsko vapno i blizu Bednje ceritijske naslage. U Kalnikoj gori
ima oko Kamenice jo i melafira.
6. Zagrebaka gora. Glede geognostikoga sastava dieli
se ova gora na dvie skupine. J ugozapadna skupina sa Sljemenom sa-
stavljena je na bilu od kamenja prvotne stvorbe, naime od diorita
(zelenca), kojemu se na jugu pridruuje kloritov kriljavac i werfenski
kriljavac, a oko Suseda hallstattske naslage. Glavno gorje obrubljuje
uzka pruga litavskoga vapna. U sjevero-zapadnoj skupini oko Zeline
nalazimo sred litavskoga vapna kamenje prvotne stvorbe i to bliest-
nik, a kod Huma i Komina jo i kredino vapno. Prigorje gore zagre-
bake sastoji od ceritijskih naslaga tercijarne stvorbe.
7. Bi l o- gora spada na tercijarnu stvor bu i sastavljena je od
kongerijskih naslaga, koje mjestimice izmienjuje diluvijalni ljunak i
prapor.
8. Mosl avaka gora. Iztoni dio ili Gariku goru izpu-
njuje na bilu prvotno kamenje i to granit i bliestnik, a obkruuje ga
tercijarna stvorba: litavsko vapno, ceritijski i kongerijski slojevi. Iva~
nika brda naprotiv sastoje od prapora i diluvijalnoga ljunka.
9. C r n i vrh, spada na bilu na prvotnu stvorbu, te ima tuj
granita, koj obkruuju trijake tvorine : werfenski kriljavci i hall-
stattske naslage, zatim tercijarno litavsk o vapno i ceritijske naslage.
10. Papuk, ima na bilu prvotno kamenje: granit oko Toka;
zatim kod Vuina trahit; na Papuku i na Rutu sastoji od trijake
formacije, naime od hallstattskih naslaga, koje obrubljuju werfenski
kriljavci.
11. K rndi j a sastoji oko Kapavca od trijake stvorbe : od hall-
stattskih naslaga; na jugu oko Krndije sastavlja goru prvotno kamenje:
bliestnik i poneto granit. Kod Orahovice nalazimo jo i melafira.
12. Di l j - gora sastoji od tercijarnih ceritijskih naslaga, a
oko Podvinja od tercijarnoga litavskoga vapna.
13. S u j n i k- g o r a , bilo njoj sastavlja prvotna stvorba: granit
i bliestnik, a ove obkruuje tercijarna formacija: litavsko vapno,
kongerijske i ceritijske naslag e.
14. Poeka gora, sastoji od gornjega eocena (flia), a kod
Poege nalazimo ugljenu stvorbu: brusilovac i pieenjak, koje ob-
rubljuju ter-cijarne ceritijske naslage.
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
58 Alpinski ogranci med ju Dravom i Savom.
15. Pakr aku goru sastavljaju tercijarne kongerijske na-
slage.
16. Bi el u goru, sastavljaju isto tako tercijarne kongerijske
naslage.
17. F r uka gora, na sljemenu joj stere se prvotno ka-
menje : brusilovac, bielutnjak i vapnenjak sa uloenim serpentinom;
kod Karlovaca nalazimo kredinu stvorbu, i to karpatski pieenjak;
a iza ove ugljenu stvorbu: brusilovac i pieenjak. . Na obroncih i
i u prigorju nalazimo tercijarno litavsko vapno i ceritijske naslage.
Doline i kotline. Ve smo prije spomenuli, da u alpinskih
ograncih medju Dravom, Kupom i Savom nema oveih uzdunih do-
lina, ve samo nekoliko poprienih dolina, i to napose na junoj
strani prema Posavini. Na sjevernoj strani nalazimo uzdunu dolinu
B e d n j e , koja iza varadinskih toplica prelazi u Podravinu.
Na junoj strani jesu sliedee doline:
Dol i na K r api ne, prostire se izmedju Ivanice i Zagre-
bake gore.
Dol i na Sutl e, razstavlja Kostelsku goru od tajerskih gora.
Dol i na L o n j e, dieli Ivanicu i Kalniku goru, a zatim Za-
grebaku goru od ogranaka Kalnike gore.
Dol i na azme, dieli Bilo-goru od Moslavake gore; a
zatim razstavlja Moslavaku goru na dvie esti.
Dol i ne I l ove, Bi el e i Pakr e teku malo ne uzporedo,
zatvaraju stupnjevinu zapadno-slavonsku.
Dol i na Orl j avska, razstavlja goru Papuk od gore Sujnika.
Izmedju kotlina spominjemo kotl i nu Zagorsku, u kojoj
se sabiru svi potoci sa gora: Ivanice, Zagrebake i Kostelske, te
utiu u Krapinu izlievaju se u Savu. U kotl i ni Poekoj
(srednja visina 190 met.) sabiru se opet sve rieke i potoci sa gora
okolinjih, te utiu u Orljavu.
Sedla, klanjci i ceste. Makar da je srednja visina alpinskih
ogranaka prilino neznatna, to ipak nema u njih nizkih sedala i kla-
njaca, koji bi jih uinili prohodnimi i za promet zgodnimi. Sedla u
ovom pogorju vie su ravna i prilino visoka, te otegouju veoma
promet izmedju Posavine i Podravine. Jedini prediel izmedju Dja-
kova i Vukovara ini oveliku gorsku pukotinu i spaja tako Posavinu
sa Podravinom i Podunavljem.
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
Alpinski ogranci medju Dravom i Savom. 59
Najglavnija sedla i klanjci jesu:
1. Sedl o kod Vet e r ni ce u gori Ivanici, visoko 377 met.,
vodi iz Ivanca preko Ivanice u Zagorje.
2. Sedl o i zmedj u Zagr. gore i K al ni ka kod Novog
marofa vodi iz Varadina preko gore Pake u Krizevce.
3. Sedl o i zmedj u I vani ce i Zagr ebake gore,
preko kojega ide put iz Novog marofa u Zagorje.
4. Prodol kod L epavi ne, preko kojega vodi cesta i
akanjska eljeznica iz Krievaca u Koprivnicu.
5. Sedl o u Bi l o- gori , preko kojega vodi cesta iz Belo-
vara u Gjurgjevac.
6. Sedl o i zmedj u Crnoga vrha i Papuka, preko
kojega vodi put iz Kamenskoga preko Zveeva u Vuin.
7. Sedl o u K rndi j i , visoko 453 met., preko njega vodi
put iz Poege u Naice i u Osiek.
8. Sedl o kod K amenskoga medju Sujnikom i Pakra-
kom gorom. Preko njega vodi cesta iz Pakraca u Poegu.
9. 0 r 1 j a v s k i k 1 a n j a c, prostire se na utoku Londe u
Orljavu izmedju Poeke gore i Dilj-gore, te otvara poeku kotlinu
prema jugu, spajaju ju sa Posavinom.
10. Vi e omanj i h sedal a u F r uskoj gori , preko
kojih vode putevi i ceste iz Calme u Ilok, iz Radinca preko Krue-
dola u Karlovce, pa iz Iriga u Kamenicu.
Riekc i jezera. Budu da se alpinski ogranci vie dre uz
Dravu, nego. li uz Savu, to su pritoci dravski posvema neznatni
prema savskim. Rieke na sjevernoj strani jesu kratke i malene, naj-
znatnije su Bednj a i V o i n s k a; na junoj strani nalazimo vie
poduljih rieka: Sutl u, K r api nu, L onj u, Orl j avu i Bosut.
Gorskih jezera ima malo i malenih; poznato je j e z e r o Tra-
koansko u gori Maceljskoj i Sovsko j ezero u Dilj-gori.
Pregled najviih vrhunaca u pojedinih gorah alpinskih ogranaka.
Ime vrhuncu : I me gori: Visina u metrih : Vis. u b. stop.:
1 Ivanica Ivanica 1062 3355
2 Sljeme Zagrebaka gora . . 1036 3276
3 Brezovo polje .... Sujnik gora 984 3115
4 Papuk Papnk-gora 954 3018
b Orni vrh Crni vrh 865 2738
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
60
Alpinski ogranci medju Dravom i Savom.
Ime vrhuncu : Ime gori: Visina u mefcrih : Vis. u b. stop.-.
6 Kapavae Krndija
7 Kik Pakraka gora
8 Vranilac Kalnika gora.
9 Maksim ov hrast .. Poekagora. .
10 Petrov vrh Biela gora
11 Kuna gora Kostelska gora
12 Crveni Cot Fruka gora...
13 Sv. Augustin Macelj-gora...,
14 Hunka Moslavaka gon
15 Preolje Dilj-gora
16 Gradec brdo Bilo-gora
17 Osea Toplika gora.
Vi si na u mef cr i h :
786
717
642
616
614
538
537
522
490
456
349
300
Vi s . u b. s'
2488
2272
2034
1953
1944
1703
1701
1648
1548
1433
1164
950
O P I S I :
I. F r u k a g o r a .
Znade li, pobre, gdje je na kitnjasti Sriem? Zna li onaj sretni, bla-
goslovljeni kraj, to ga ve stari Eimljani zvahu deliciae mundi" (naslada
svieta) ? Zna li onaj krasni prediel, gdje no sve uspieva i raste, gdje je
itnica Hrvatske, gdje je narod kriepak i vatren, poput ognjene kaplje, to
no se ari na zelenili brieuljcih?
Mio ti je kraj u gorali zelenih", veli naa krasna pjesma, a kako je
tek milen onaj prediel u zelenoj Pruskoj gori , tom hrvatskom A t h o s u,
o kojem pjesnik pjeva:
U tebi se sve sliva cieliva,
E mislim ovo da zemlja nije,
Veem u raju sve da se zbiva!
Tko rad zalazi u draestne i liepe, prijaznimi sumarni i dobro uredje-
nimi vinogradi ureene prediele, a osobito tko je rad, da vidi i razgleda
jedan od najzanimivijih prediela u Evropi, taj e za cielo pohrliti onamo
Vinkovcem na iztok, da vidi Prusku goru.
U ono vrieme, kadno su jo Eimljani Sriemu gospodovali, te kad je
dananja Mitrovica (stari Sirmium) bila sreditem ovoj pokrajini, nazivahu
sve gorje u sjevernom Sriemu Mons a lm us. Oko 9. stoljea p. Isusa na-
selie se u Sriemu kraj Hrvata jo i germanski Franci, te po njih zadobi ovaj
kraj ime Franeavi l l a ili po grkih piscih
(
Ppr^p/up-ov. Kasnije pre-
tvorie Hrvati ovo potonje ime uP rusku goru, te nazvae njim gora u
sjevernom Sriemu. U novije vrieme pako bude ista gora mjestimice prozvana
Vrdni ckom gorom, i to po manastiru Vrdniku, to ga ova gora u
svojem krilu krije. Vrdnickom gorom zovu napose prediel medju Ilokom i
Petrovaradinom.
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
Alpinski ogranci medju Dravom i Savom.
61
Fruka, ili Vrdnika gora prostire se od utoka Vuke kod Vukovara
du rieke Dunava pravcem iztocnim sve do staroga Slankamena naproti
uu Tise u Dunav. Duga je ta gora 116 kilom., a povrina joj zaprema
1035 Q-kilom, ili 18 [J -austr. milja. Srednja visina ciele gore broji 253
met., a srednja visina razvodnoga bila 370 metara ili 1170' be. Najvii
su joj vrhunci: Crveni ot, manastiru Vrdniku na sjeverozapadu (537
m. ili 1701'b.), Grgurevskohrae, iznad manastira Beenova (474
met. ili 1534' b.), Vel i ki bri eg (515 met. ili 1632' b.), Opovaka
uma, kraj vrela Mlinskoga potoka (464 met. ili 1500' b.).
Umah iza Vukovara uzdiu se poloiti brieuljci, malo dalje medju
Sidom i Ilokom nastaje poloito, a jo dalje prema iztoku pravo gorsko
sljeme, koje je sastavljeno od nizkih kosa. Kod Petrovaradina suzuje se
Fruka gora, ali umah zatim iri se opet na vie kosa. Nigdje nije medju-
tim tako visoka ili iroka, da nebi mogao s jednoga kraja ili podnoja prei
za est sati na drugi kraj ili podnoje. Obronci Fruke gore veoma su raz-
noliki. Sjeverni je obronak veoma strm, te se sputa naglo i brzo sve do
samoga Dunava; juni obronak naprotiv prelazi opet lagano na ravan povor,
koj se opet gubi postupno u nizinu posavsku. U samoj gori ima mnogo du-
bokih i gudurastih prodola, koji su obino korita vodom obilnih potoka, a
mjestimice jedini putevi, koji vode u goru. Eazvodje Fruke gore protee se
Viencem" t. j . starim zanemarenim putem, to tee bilom gore u smjeru
od zapada prema iztoku. S ovoga razvodja teku potoci prema Dunavu i
Savi, i to tee na sjeveru k Dunavu L i v ar, Grab o vaki i Cerevi ki
potok, a na jug prema Savi Gad, Kapel a, L i povac, I zsel a, Les-
kova, Proval i j a i E o v a a.
Fruka gora moe se u geografskom obziru liepo prispodobiti sa go-
rom Litavskom kod Bea. Ona je poput ove posljednji ogranak iztocnim Al-
pam, samo to se je Litavska gora pruila prema sjeveru, doim seje
Fruka gora spustila prema jugoiztoku. Fruka je gora jo i pristupna i za
promet zgodna. Kako joj je srednja visina neznatna, te se ubraja medju nizke
gore, to ima jo u njoj mnogo sedala i klanjaca, kojimi moe lahko prela-
ziti s jedne boine gorske na drugu. Preko ovih sedala vode razni putevi iz
Calme u Ilok, iz Eadinca preko Kruedola u Karlovce, zatim iz Iriga u
Kamenicu, te iz Stare Pazue u Karlovce. Osim tih bijae jedan stari put
preko bila gorskoga Vienca", koj je vodio iz Mitro vice u Petrovaradin. Na
podnoju Fruke gore poredali se mnogi znameniti gradovi i trgovita. Tako
se prostiru na sjevernom podnoju tik uz Dunav ili na Dunavu sliedea
mjesta: Vukovar (6700 st.), vano trgovako mjesto na utoku Vuke u
Dunav; I l ok (3800 stan.), liepo trgovite na uzvienom i vele prijatnom i
vinogradi zasadjenom predielu ; Petrovaradi n (4400 st.), grad i jaka
tvrdja na krevitih stienah; K arl ovci (4900 st.) grad poznat sa dobra
vina, gdje je jo i stolica patrijarke pravoslavne crkve. Na junom obronku
opet procvala su sliedea trgovita: Tovarni k, Sid, Erdevi k, Euma
(7800 stan.), I ri g (4800 stan.), I ndj i j a (3500 stan.) i t. d.
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
62
Alpinski ogranci rnedju Dravom i Savom.
Kazati nam je koju o geognostinom sastavu Pruske gore. Sljeme ove
gore, koje se uzdie iznad diluvijalne i aluvijalne ravnice i iznad brieu-
ljaka tercijarne stvorbe, sastoji od prvotnoga kamenja, i to od brusilovca,
biehitnjaka i iedaastoga vapnenjaka. Kod Karlovaca razvila se j e kredina
stvorba, sastojea od karpatskoga piecenjaka. Izmedju provalnoga kamenja
imae ponajvie serpentina, zatim poneto i trahita. Kod trgovita I riga ima
obilno kamenoga ugljevja, ali za ovo i mnogo drugo blago neima aliboe
glavnica, koje bi ga izniele na sviet, da se narod njim okoristi; zato tu ne-
ima tvornica stakla kakono u Sumavi, ni zvonbe kovake kao u eljezarah
sudetskih; da u Frukoj gori nema tvornica, nego svuda je sveti mir i
tiina, koje u obini dan prekida samo kod sela Beoina klesanje mlinskoga
kamenja, a po nedjeljah i blagdanih neprestano re bi zvonjenje samostan-
skih zvonova!
Slika je Fruke gore prekrasna. Kud pogleda, sve ti je dubovi za-
raslo, gusta je tuj uma hrastova i bukova, da ju je milota gledati, u umah
se gniezde najznamenitije ptice grabeljivice, sve je tu ivo, veselo i bujno.
A da ti je tek vidjeti, kako se po prigorju nanizali vinogradi, u. kojih do-
zrievaju glasovita sriemska vina, poimence dolnjo-karlovako i rakovako,
ovo s blagim mirisom ciparskoga vina!
I ma u Frukoj gori t r i naest samostana' ili manastira, sve vjere i
obreda grko-iztonoga. Nije zato ni udo, to pravoslavni zovu Fruku
goru A thosom t. j . svetom gorom. Svi ti manastiri ili namastiri", kako
jih narod zove, spadaju pod dolnjo-karlovakoga patrijarku, a narod jih
smatra kano narodnu svojinu i blago. Sto god od dohodaka tih samostana
pretie, imalo bi se po starom obiaju davati u narodnu zakladu; ali igu-
mani i arkimandriti, polau u Karlovcih raune patrijarki, obino tako
izraunaju, kano da se je potroilo sve, to je bilo za troiti. Nu pravo go-
vorei imaju i troka, jer tu nema dana, da koga nenahrane i nepogoste. U
njih se jo i danas uva u pravom smislu riei stari slovjenski obiaj, da
svakoga doljaka ugoste.
Samostanski predstojnici gotovo su pravi gospodari vlastela svojih
samostana, a ini jim kalujeri samo inovnici kod gospodarstva; ti pred-
stojnici beru sve dohodke, a daju kaludjerom tek za ivot na godinu ka-
kovih 50 forinti; imaju za sebe stan od vie liepo uredjenih soba, jedu na
samu, a ne zajedno sa kalujeri. Obino su ueniji od inih kaludjera, jer
moraju da svre gimnaziju te da izue pravoslovje i bogoslovje, te onda e-
kaju da postanu vladike, jer se samo izmedju njih biraju vladike.
Mnogi samostani u Frukoj gori liepo su sagradjeni, na sprat visoki
etverokuti sa prostranini dvoritem, obino u kotlini tako umom i drveem
sakriveni, da jim nevidi ni u bizantinskom slogu sazidanih zvonika, dok
nedodje tik pred samostan. Nije se teko domisliti, zato su nai starci
1
Samostani ti jesu: Vrdnik,
v
Beoein, Opovo, Kruedol, Grrgeteg, J arak, Ku-
vedin, Privina glava, Beenovo, Siatovae, Remete, Ravaniea i Rernetica.
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
Alpiuski ogranci medju Dravom i Savom.
63
one samostane tako gradili; nauie jih este navale Turaka preko Save,
da si grade tvrda zaklonita, upravo te samostane, te da u njih po sakriju
svoje blago. U sredini samostana die se k nebu crkva s jednim ili vie
zvonika sve dakako sagradjeno u bizantinskom slogu.
Poav iz Karlovaca kroz liepi patrijarki perivoj, a desno uz breuljak,
na kojem je katolika crkvica, gdje je g. 1699. utanaen karlovaki mir,
clodje za tri sata hoda gorom u samostan Gr r g e t e g. Makar da je g. 1841.
mjeseca studenoga ovaj samostan poarom znatno oteen, ipak je najimu-
niji od sviju samostana u Pruskoj gori. U staro doba stanovae u njemu
metropolita, a sad je tu arkimandrita; vriedno mu je razgledati krasno po-
soblje, dosta bogatu knjinicu i slike austrijskih vladara. Vrt uz samostan
jest breuljast i romantian perivoj, a ujedno i kuhinjski vrt. Prvi osnova-
telj ovoga samostana bijae po narodnoj predaji Zmaj i l i Ognj an Vuk
Branko vi , despot srbski (oko g. 1471.).
M i j a t S t o j a n o v i , ,koj je glavnim taracanim drumom putovao iz
Karlovaca u Gfrgeteg, opisuje'svoj put ovako:
Kada putujui iz Karlovaca izaje na vrh Banstol a (227 met.),
vidi s lieva umom obrasle planine i samo s jedne toke iza briega u sred
guste ume toranj od samostana Eemeta, koj je jedan od manjih i siro-
manijih frukogorskih manastira; prema jugoiztoku gleaju razabire ne-
koliko sriemskih sela, a dalje dolje glavicu od planine A val e u kneevini
Srbiji i poneto Beograd : s desna pako ima liep izgled na Dunav i okolicu
njegovu.
Vozei se oko pol ure sa Banstola stigoh dosta neravnim i neuredje-
nim putem u neku vratolomnu provaliju, te kad se iz ove izvitlah i na blii
brieuljak uzpeh, otvori mi se liep izgled na vie oblinjih sela, osobito na
selo Kruedol, na manastir istoga imena i na seoce Prnjavor, to spada na
kruedolski manastir. Isti manastir lei liepo na podnoju nizka briega i
upravo je na udarcu puta, te nije u umi kao mnogi drugi pravoslavni sa-
mostani. Provezoh se strmenitim klanjcem preko uzahne doline pored ma-
nastira uzpevi se opet na brieg kroz seoce Prnjavor, iza kojega dodjoh na
liepu gorsku ravnicu, od koje je ovelik komad zasijan zimskimi usjevi, a
ostalo izpunjuju vinogradi. Sa iste ravnice smotrio sam na lievo izrnedju
dva visoka, umom obrasla, romantina briega zvonik od manastira Grrge-
tega. Nevozei se dugo ravnicom uz polje, itom zasijano, spustie se kola
na nekoj okuki iznenada opet u provaliju, te kad se iz nje izverah, povede
me put preliepom dolinom, zasadjenom ponajvie ljivami, koje bijahu
upravo izcvjetale te jih bijae milina gledati. Dolinom tee po prudu i ka-
menju bistra uboreca planinska struga. Kudgod sam okom pogledao okolo
sebe, po dolini ili na briegove s desne i lieve strane, svagdje vidjeli izcvje-
tale i cvatue ljive i druge voke, listajua stabla i grmlje; po vinovih
loza svuda ve bijae lastara.
Dovezoh se u Prnjavor od manastira Gfrgetega, seoce isto , to no
lei u onom draestnom predielu medju briegovi uz uborei planinski
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
64 Alpinski ogranci medju Dravom i Savom.
potoi. Na ulazu u selo udari mi u oi velik i liep vrt, a naprama vrtu
stari vonjak manastirski. U seocu minuli uz mostio mali mlin manastirski,
prekrasno udeen na strugi, koja ondje tako prijatno i ugodno ubori, kano
da se takmi sa ptiieami, to naokolo po umah pjevaju. Cim predjoh mosti,
rekoh koijau, da polako vozi, jerbo se zandih liepomu poloaju manastira
Gfrgetega, koj mi se s one toke pokaza u svoj svojoj veliini i ljepoti. Lei uz
potoi izmedju dva visoka, umom obrasla briega, a sa jugozapadne strane
okruuje ga liep brieuljast vrt, gdje je priroda sve pruila, da ga vjetina
ljudska obrati u najdraestniji perivoj, u raj zemaljski. Manastir je Grgeteg
velik i na etiri ugla jakimi zidovi sagradjen, i to na sprat; u sred etvero-
ugla sagradjena je crkva. U manastirskom dolnjem hodniku ima esma sa
istom izvor-vodom, koja obilno izvire iz briega, to se die od zapadne
strane uz manastir. Okolo manastira je liepa hrastova, bukova i lipova
uma."
Samo pol sata idu preko jednoga briega eto te iz Grrgetega u E e-
me tah, koje su u umskoj kotlini poput zagrebakih Eemeta. Eemete su
u Frukoj gori najstariji samostan, bit e jim kakovih 800 godina. Taj je
samostan prilino propao, a ivu u njemu samo dva kaludjera. Od Eemeta
iztono dva sata nalazi se K ruedol s prekrasnim vrtom. Krene li odavle
sriemskom cestom prema trgovitu Irigu, a zatim neto sjeverno u goru,
viditi e na strmu podanku milovidni manastir Opovo, gdje no je neko
na Dositej Obradovi ivio. Kod Opova i kod Iloka steru se imanja kneza
Odeskalka, koj se pie knez sriemski". Idu dalje stazom po umi i po
bregovih sad gore-sad dolje, eto te za tri sata hoda u Eavani cu, samostan
na obronku jedne gore. Milota li je pogledati onu umsku zelen za njim.
Crkva mu ljepa od svih ondjenjih samostanskih crkava; slikarije u njoj
potekle su iz novije kole, a umjetne rezbarije sve su jako pozlaene. Crkva
je ta na veliku glasu i pravoslavnim veoma mila s toga, to se u njoj poka-
zuju moi i grob cara Lazara. etiri sata hoda od Eavanice nalaze se su-
sjedni si manastiri J arak, Eemeti ca i Beenovo, sva tri ostarjela i
zanemarena. Udari li od Beenova gorom k Dunavu, dodje u Be o i n,
selo udaljeno pol sata od glavnoga karlovakoga druma, a jedan sat od
erevia, slavnoga neko mjesta i stolice sriemskih biskupa. Kue su u
Beoinu razsijane po brieuljcih izpod planine bez svakoga reda; posred
sela tee voda, na kojoj ima vie mlinova, kojim tjera vitlove voda iz lie-
bova. Samostan Beoinski udaljen od sela u zabitnu kutu u dolini uz pla-
ninski potoi, a okruuju ga visoki i umom zarasli briegovi. Sazidan je
na klju sa liepom crkvom leeom posred dvorita, a naokolo crkve pro-
stire se cvietan vrti. Sa june strane upravo nad potoiem sagradjena je
mala kapela, a s druge strane potoia pruio se po dolini samostanski vrt.
Iz Beoina eto te malo dalje u Eako vcu, gdje no tvori gorski potoi
milovidan slap. Podje li pako prema zapadu, doi e u i atovaci
napokon u K uvedi n. U ovom je posljednjem velianstven ulaz pre-
krasna vrata, a crkva se glede ljepote takmi sa crkvom ravanikoga samo-
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
Alpinski ogranci medju Dravom i Savom. "
65
stana. - Slikanje u crkvi uzete su iz ivota sv. Save, koj se je odrekao
priestolja, da bude kaludjer, te koj je umro kano vladika. U ovih posljed-
njih etiriju samostanih ivi po vie kaludjera, te su ovi manastiri dosta
bogati, to se nemoe rei i o vrdnikom, kruedolskom i onom u Privi-
noj glavi.
Hoe li se iz frukogorskoga tihoga ivota vratiti u halabuku trgu-
juih ljudi, a ti se pouri prema sjeveru; od Kuvedina za etvrt sata doao
si gorskom stazom u trgovite I l ok, koj se stere u veoma krasnoj, vino-
gradi ureenoj okolici. Pola ga je na briegu, a pola u nizini kraj Dunava,
te broji preko 600 kua. Na tom mjestu bijae rimski Ouccium poslie Ujlak,
Vilak i Vojlach zvan. Na jednom se briegu uzdie stara gradina, s koje se
liep viclik na Sriem otvara. U franjevakoj crkvi razgledaj grobove bosan-
skoga kneza Lovre, zatim slavnih junaka i vodja hrvatske vojske : Sibinja-
nina J anka i Ivana Kapistrana. (Sliku Iloka vidi nie kod rieka.)
2. Poeka dolina i njezin okoli.
S koje li god strane oje u okoli poeki, udit e se ljepoti blage
i milotne prirode. Nezna, im bi se vie nasladjivao: da li krasotom po
romantikih dolinah razstavljenihbukvika i hrastika sa tamnozelenim liem.
ili draesti brieuljastih i zelenimi usjevi pokrivenih ravnica, ili pako svje-
imi i visokimi gorami, to brane poeki kraj od ljuta sjevera. Sve, to je
Taube jo g. 1777. pisao u obe o Slavoniji, to se moe svim pravom na-
pose rei i o kraju poekom: Svagdje se izpod raznih ovjeje oi oara-
vajuih boja svietli ona vesela i osobita zelen, kojom se dua ovjeja tako
eljno nasladjuje. Pomislio bis, da ovdje neima nita uvehla, nego da se
zemlja uviek ukrauje novim cvieem. Gore i brda pokrivena sumnogobroj-
nimi razvalinami starih gradova i liepimi vinogradi, a'doline su sve vrtovi,
te ti se ini, da jih je sama priroda zasadila. Po zraku se ori amor i um
preko peine padajuih ili po zelenih livadah krivudajuih se potoia, a
prati jih cvrkut najraznijih ptiica. Kudgod okom krene, svuda te nasla-
djuju nove divote i bujna razlikost veselih predmeta." Zato se ni neudimo
uenim putnikom P i 11 e r u i M i 11 e r p a c h e r u, kada tvrde, da poeki
okoli nadkriljuje krasotom svojom mnoge druge najprijatnije krajeve, daje
mnoinom vrela i bistrih potoia tako nakvasen, da se bez prestanka
travom i cvieem nakien podsmijava u vjekovitoj mladosti. Iste gore nisu
strane ni grozovite, ve su vesele, od podanka do vrhunca pokrivene zele-
nimi sumarni, koje sakrivaju gole stiene i peine.
Kad ve tudjinci hvale tako poeki kraj, neemo ni u grieh upisati
I vanu Fi l i povi u, kada slavi ovaj divni prediel sliedeimi zanosnimi
riemi: Dolina poeka spada medju najdivnije prediele mile nam domo-
vine. Ona je Slavoncu ono, to je Hrvatu njegovo liepo Zagorje: neta do-
due prostorom manja od njega, ali glede krasota prirodnih u svakom po-
gledu premac mu. Ta dolina lei po prilici u sredini Slavonije. Nedaleko od
Kamenskoga, blizu vrelitaOrljave, ielise gora Crni vrh na dva ogromna
V. Klai. Prirodni zemljopis Hrvatske, 5
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
66 Alpinski ogranci medju Dravom i Savom.
krila, jedno juno, a drugo sjeverno. Oba ova krila zovu se raznimi imeni:
Papuk, Bi el i vrh, K rndi j a, K r stovi vrh, Di l j - gora, Poeka
gor a i Suj ni k gora, te obkruuju poeku dolinu poput kotline sa sviju
strana, sputaju u nju svoja umovita prigorja i vinorodne brieuljke.
Upravo divotnom ukazuje se poeka dolina putniku, kada dolaze od Pa-
kraca i proav K amenski kl anj ao u nju stupi. S obje strane razkriljene
gore, a sred njih divna dolina, kojom se uz tihi romon vijuga srebropjena
Orljava, a na sve strane proviruju iznad bujnih uma i poljana bieli tornjevi
sa svojimi blistajuimi se jabukami. Milijega pogleda, nego li je odavle na
poeko polje, jedva da si ovjek i pomisliti moe. Nu isto je tako divan
pogled, kad se ovjek dolaze od Naica uzpne na crnu K rndi j u, temu
se odavle sa visine od 453 met. ukae ovaj mali zemaljski raj sa svojim va-
lovitim humljem. Tu se upravo dua u ovjeku raztaplja od milinja, te on
mora i nehotice uzkliknuti: E domovino, da si mi sretna, ko to si krasna,
nebi te ljepe pod suncem bilo!
u
d) P oeka dol i na i Poega.
Poeku dolinu ili poeko polje zvali su ve stari Rimljani radi pri-
rodne ljepote i ploovitosti zl atnom dol i nom (vallis aurea). U srednjem
vieku i kasnije zvahu ga Campus Poseganus". Ova dolina zaprema ka-
kovih 977 Q-ki l om. ili 17 [J -milja, a srednja joj je visina nad morem do
190 met. U istinu nije sasvim ravna, ve je valovita, te se po njoj izmje-
njuju plodne ravnice sa humljem i brieuljci.
Poeko je polje sa sviju strana opasano gorjem , te prilii zato
kotlini. Sa sjevera ju obrubljuju dosta visoke gore Crni vrh, Papuk i
K rndi j a, sa iztoka K rs t o v i vrh, sa juga D i 1 j - g o r a i B a b j e gore
( Poeka g o r a),-*a sa zapada visoka Suj n i k g o r a. Najvie rubne gore
jesu na sjeveru i na zapadu, a najnie na iztoku i na j ugu. Ove se gore
hvataju jedna druge, te su spojene visokimi seli; jedino prema jugu pro-
bila si je rieica Orljava put izmedju nizke Dilj-gore i Poeke gore, te
tako Orljavska dolina spaja poeko polje sa ravnom Posavinom.
JSTa sjeverozapadnoj strani poeke doline izvire Orl j ava. Ona tee
ponajprije pravcem junim du Crnoga vrha i Sujnik gore, a zatim pravcem
jugoiztonim du Poeke gore sve do Orljavskoga klanjca, gdje utie u nju
najvei joj pritok L o nda, izvirua na sjeveroiztoku. U ove dvie rieke slie-
vaju se mnogi potoci, koji na sjevernih gorah izviru, te poekim poljem od
sjevera prema jugu teku. Tako utiu Straemanka, B i st r a i J aza-
potok u Orljavu, a K u tj e v a n s k i potok, A1 i b e g o v i c a i K ra j n a u
Londu. Osim ovih sjevernih potoka teku u iste rieke i drugi potoci sa ju-
nih gora, kanoti V uj ak u Orljavu kod Poege.
Liepo i plodno ter mnogimi potoci nakvaeno polje poeko, makar
da je naokolo gorami opasano, ipak je spojeno sa ostalom Slavonijom, ter
su gore, osobito june i iztone. dosta prohodne i zgodne za promet. Iz
poekoga polja vode ceste i klanjci na sve strane ravne Slavonije. J edna
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
Alpiuski ogranci m\
cesta vodi medju Sujnikom i PoeSkom goromn Cernik, druga kroz Or-
ljavski klanjao u Kapelu i Brod, tteea prelS Dilj-gore u Djako.vo,..etvrta
E
preko Krndijskoga klanjca (visok a&3 iMoti^^'-N-a-sice i Osreky ^ieter^re-ktr-
klanjca kod Kamenskoga ili na zapad u Pakrac i Lipik, ili pako na sjever u
Vuin i Viroviticu. Tako se prikazuje to poeko polje kanoti prirodno sre-
diste svoj Slavoniji. Nije zato ni udo, sto su Turci osvojivi Slavoniju,
upravo si poeko polje odabrali, da odavle vladaju i gospouju svoj naoj
pitomoj Slavoniji.
Poeko je polje plodno i blagoslovljeno, te ga rnoe u istinu uzpo-
reiti sa hrvatskim Zagorjem. Tu ti se izmjenjuju vinorodni vinogradi sa
ogromnimi ljivici i zlatoklasimi njivami, tiij je priroda narod na svakim
blagom obdarila. Pae u gorah na sjeveru i made oko Velike i dragoeienih
tH^ktSrt
^_ i wE * . .
- ".'- "
v
*'- "__; . y ^L - "* Ai' *^ *_.".;:=- : ;"-- : ***. . - *.. :.?$- S- '- "- " ' S*- .- .- ".:"_& '_- - i ' i i - . _' : ""
7
- ^f l r_ J j _ _ es S _ ? 5l
*&
ruda, medju inimi i poneto zlata. Izmedju bilja, to se u ostaloj Hrvatskoj
negoji, spominjemo napose duhan, koji no osobito tuj uspieva. Duhana
sadilo se je neko na poekom polju veoma mnogo. Duhan je ovaj utkasto-
smedje boje. uto lie slui za duhan puenac, a smeje za nofanac. T a u b e
pripovieda, da je u prolom vieku bio poeki duhan daleko na glasu, da su
ga preko Karlovca vozili u Senj, Rieku i Trst, a odavle u Italiju, dapae u
Francezku, Holandiju i vedsku. Napose g. 1776. dobie trgovci Transki
nalog, da u jedan put priskrbe iz Poeke okolice kakovih 225.000 kilogr.
duhana. U novije vrieme medjutim nesade tuj vie toliko duhana, jer je po-
rez odvie velik.
Poviest poekoga polja vele je znamenita. To nam svjedoe nebro-
jene gradine, to jih nalazimo u gorah naokolo polja. Izmedju ovih jesu
sliedee znamenitije : Daruvar, Dobri - grad ili Dobra kua, Stu p-
*
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
68
Alpinski ogranci medju Dravom i Savom.
a ni c a, Si ra, Zel en grad, Gradi na, Brestovac, Deanovac,
P e t r o v g r a d, B i e 1 a, Troj egl ava, Pakrac, K amengrad, S t r a-
angrad i t. d. Zanimiva je priica, to ju pripovieda narod o gradini
Petrovugradu na Petrovu vrhu kod Daruvara. Gora Petrov vrh slui
Daruvaranom kao koledar; ako vrh vide, slute da e biti liepo vrieme, ako
li je vrh maglom zastrt, slute kiu i buru. 0 samom gradu pripoviedaju:
\ Gospodar toga grada bijae veoma lakom i krvoloan. On hvatae svoje po-
aaliike, pae i tudje putnike, te bi mu morali sunjevati. Sunjem bijae do
smrti u njega ostati i raditi. Tako sprovede u tom gradu jedan suanj do
dvadeset godina utvrdjuju i popravljaju svoju vlastitu tamnicu. Starost i
alost bjee ga ve sasvim zatrla, te se nenadae vie, da e rod svoj ikada
vidjeti. Nu jedne veeri banu iznenada u tamnicu neki stran ovjek i ree
mu, da je njegov sin. Oba se zagrlie i uzee se od radosti cielivati. Medju-
tim se starac osviesti dosjetiv se u zao as, da mu je i sin postao sunjem
u tom gradu. Da nerobuje i on, uhvati no i probode vlastitoga si sina.
Umirui sin izpovjedi mu, da nije u tom gradu, ve u bliem Biela" zva-
nom, te da ga je nevolja nauila, da si od triesaka napravi krila i da je do
otca doletio, nebi li i njega iz suanjstva oslobodio. Iza smrti sinove umre
doskora i otac od velike alosti. U pravljenje pako krila nije se poslie nitko
razumio, dok jih nije opet neki D e g e n izumio.
I na samom poekom polju ima znamenitijih mjesta, kanoti: grad
K aptol , neko sielo Bojaka ; K utj evo, Vel i ka sa Y el i c ki m gra-
dom ; gdje su prije ivjeli junaci Stivanii, a kasnije za Marije Terezije gla-
soviti vojevoda barun Franj o Trenk, koji no je sa svojimi panduri za-
davao strah i trepet cieloj Njemakoj.
Liepo li opisuje ova mjesta na poletni Miho Pavl i no vi . On veli:
Grad Kaptol , prisloniv se uz pitome obronke nadtjee se sa Poegom
ljepotom svoga poloaja, kao to su se Bojaci iz njega i Krndije nadtjecali
junatvom sa Poekimi vitezovi. I K utj evo sumarni stoljetnicami prua
hrvatskomu narodu silnu glavnicu, da unapriedi svoju prosvjetu, o kojoj
Isusovci neko vrieme ovdje nastojahu. (Poznato je, da je Kutjevo danas pod
upravom hrvatske zemaljske vlade, te se dohodci njegovi troe u svrhe pro-
svjetne)".
Nego nije samo Bojakom i Isusovcem bila jaka stopa u polju po-
ekom ; bilo je ovdje jo golema gniezda u Vel i koj . Voze se tuj uz njive
i vinograde, uz pitome luke; to ti se ko iz rukava motaju jarci, biela-
saju kue, krile se vrbe, vrtovi se lije : iz hladovina proviruju mlinice, stupe
lupaju, voda odasvuda vrvi. udnu li alu zbijaju ti visoani sa bezazlenom
Vi so ci com. Neima boljega gazde, koj nebi imao svoje mlinice ; neima
okretnije stopanjice, koja nebi tkala sukno u prodaju i sama ga stupala.
J o se nisi naudio obilju i prirode i priproste obrtnosti u Velikoj, za-
ustavlja te brdo, oblo i osamljeno u sred te prodoli, da joj gospoduje. Na
brdu je gradina (Veliki grad), koja se uzdie nebu pod oblake. U polju
pod gradinom stoji crkva, a uz crkvu jednom sjedio liep samostan. Velicka
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
Alpinski ogranci medju Dravom i Savom.
69
vlastela Stivanii, koncem estnaestoga vieka krute borbe odrae proti
Turinu. Svetieva zastava (od god. 1765. do 1834.), to danas visi uz
sablju nad njegovim grobom, uz geslo : mrimo za viru, za kralja i za ota-
binu, svjedoi i tu, da je hrv hrvatska tekla neprestano proti zlotvoru vjere
i slobode.
Dva biskupa: Mrnjavevi bosanski (1645.) i Benli biogradski
(1672.) nadjoe utoita u Velikom samostanu, a i kosti njihove poivaju
tuj u crkvi. Eazliita vremena, razliiti dogodjaji, sretni i nesretni, pred
harnim potomstvom slievaju se u jednu cjelinu, da mu prikau prolost.
Pod crkvom i pod gradinom Yelickom slievaju se u Vel i anku s desne
Boji zdenac, sa lieve Toplice, da poto oive i nadaje bae, mlinice, stupe,
njivami i sgonovi pohrle skupa u krilo Orljavi; da opet sa Savom pa s Du-
navom zadju u ponore, to nam slikuju prodrljivost vremena."
itelji poekoga polja isti su Hrvati, kriepki i marljivi. Govore i-
stom tokavtinom, izgovora ijekavskoga i ikavskoga. Iztoni Slavonci, a
napose Sriemci zovu seljaka iz poekoga polja, osobito iz okolice Velike,
imenom i j a ka. Ovo je ime nadimak, i to aljiv, te mnogi znaju pripovie-
dati razne doskoice i dosjetke o naivnih ijacih. 0 postanku i pravom zna-
enju ovoga imena slabo se to znade ; jedni vele od ale, da se Sijai zovu
zato, to si koulje veu otraga na iji, drugi opet, to je u Sijaka veoma
debela i jaka ija. Vriedno je medjutim spomenuti, da se ime Sijak neuje
samo po Slavoniji, ve i po Hercegovini, Bakoj, Banatu i po Srbiji. Evo,
to na Vuk Karadi o tom imenu kae : Hercegovci zovu ijaci sve Srbije,
koji negovore kano oni (n. p. lijepo, bijelo, mlijeko, nego lepo, belo,
mleko i t. d.); a Sriemci i Bavani zovu ijaci Hercegovce, Dalmatince i
Hrvate. U Srbiji se kadto sastanu u vee Hercegovci i Sijai (kao n. p. na
komidbi), pa se itavu no nadgovaraju, t. j . Hercegovci pripoviedaju za
ijake, togodj moe ovjek ludje i smienije izmisliti, a tako opet ijaci za
Hercegovce; i to se sve ini u ali i u smiehu." Sudei po ovom valjda
je ime ijaci" u obe takov nadimak, to ga u ali daju ijekavci i ikavci
ekavcem, i opet obratno ekavci ikavcem i ijekavcem, da se jedni drugim
narugaju.
Na jugozapadnoj strani poeke doline, izpod Babjih gora prostire se
metropola poekoga polja, starodrevna Poega. Grad taj brojei neto
preko 3000 itelja, naslonio se o junaka plea Sokol-gore, tvrdog Kamena
i Vranovca, a pruio se na utoku divljega potoka Vujaka, kojemu odaje ud
ve samo ime. Neznamo dodue, da li je tuj za Eimljana stajao grad I ni -
cer um", i da li seje Poega neko zvala Zl atni Prag", a jo manje
mogli bismo potvrditi, da je Poega brojila jedno do 10.000 kua; nu za
cielo je istina, da je Poega u historiji naoj grad znamenit, te da je za
prijanjih vjekova mnogo vie vriedila, nego li aliboe u dananje doba.
Okolica Poege upravo je preliepa. Nedaleko grada stere se liepa u-
mica Pade", poeki prater". Osim ovoga je liepa dolina Vuj aka,
po kojoj se ire vonjaci poekih gradjana, te iz koje piri neprestance
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
70
Alpinski ogranci medju Dravom i Savom.
ugodan vjetri U okolici poekoj ima jo i nekoliko vrela, kanoti dolnja i
gornja Teki j a, Fra tro vic a, Ka pa vac, o kojoj Poeani priaju razne
priice. Tako vele n. p. za Fratrovi cu, da njezina voda ima silnu mo,
te pije li tko jednom iz ovoga vrela, da nemoe vie Poege ostaviti.
b) I z Dj akova u Poegu.
eli li iz Djakova kraim putem doi u Poegu, poi ti je preko nizke
Di l j -gore. Ova se gora prostire izmedju poeke upanije i brodskoga
okruja te lui poeko polje od Posavine. Duga je do 34 kilometra, srednja
joj je visina nad morem oko 290 met., a najvii joj vrsi siu jedva neto
iznad 400 metara. Na iztonoj i junoj strani gubi se postupno u savsku
nizinu, na sjeveru ju obrubljuje Breznica i Londa, a na zapadu Orljava, u
koju Londa utie.
Ako se dakle kada zaputi iz Djakova preko Dilj-gore u Poegu, doi
e iza Var osa u selo Paka, koje lei u udobnoj prostranoj dolini. Iza
ovoga eto te u selu Sovski dol , kojemu se na jugozapadnom obronku
stere malo jezero, koje se nikada nesmrzava. J ezero ovo zaprema za ljetne
sue kadkada samo 114 hektara zemlje, nu za kiovita proljea i u je-
seni izpunjuje voda onaj itavi kao kotao izdubljeni prostor od 2
-
853'22
hektara crne i grezovite zemlje, i onda iztie prema sjeveru u blinju dolinu.
U ljetu je okolo naokolo obrateno dugakom trskom (Phragmites commu-
nis), a sredina ostaje ista ali crna. Smioniji plivai usudjuju se a u sredinu
jezera, te tvre medju ostalimi priicami, da nemogu jezeru do dna oprieti;
drugi opet mnijrj, da je na dnu fini i tanahni mulj, u koj se ovjek spustiti
nesmije. Voa je ovoga jezera crna, te ima u sebi mnoinu malih riba, koje
spadaju na raziel arana. Ljuske jim se blite poput srebra, te pokazuju
boje od duge. Eibe su te rieko kad tee od 0*26 kilograma. Osim ovih riba
ima u jezeru u velikom broju jedna vrst vodenih kebara, tako zvani o b-
rubl j eni kozaci (Dytirus marginalis), koje zajedno s ribami u kronje
hvataju. Dri li uhvaene kebre zajedno sa ribami u jednoj posudi, to e
kebri za kratko vrieme ribe tako oglodati, da nee od njih nita ostati do
okostnice. Same ribe nemoe drati u staklenih posudah, kao n. p. zlatae,
jer e ti sve ve za nekoliko tjedana poginuti.
Iz Sovskoga dola voi te put liepom dolinom ru eva kom, koja se
stere u Dilj-gori dosta visoko. Odavle stii e kroz sela Djedinu rieku i
Kalini u Buk. Ovdje se na onom mjestu, gdje stoji siromana crkvica ove
upe, steru naokolo bedemi i nasipi, iz kojih su silno kamenje izkopali, te
ga za zidanje upnoga stana upotrebili. Ima od ovoga kamenja jo nekoliko
velikih i debelih ploa, koje su l
-
82
-
5 metra duge i iroke. Tz Buka vozi
se kroz sela: Svilnu i Eesnik u dolinu potoka Londe, koja se svake go-
dine iz svojega korita razlije i itavu okolicu nataplja, da bolje uzrodi.
Preav zatim rieicu Orl j avu, eto te u trgovitu Pl eterni ci , gdje
se sastaju dvie ceste iz gradikoga okruja : jedna vodea preko Odvoraca,
Ferkljevaca i Kadano vaca, a druga preko Sulkovaca i Bzenice. 0 prvih
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
Alpinski ogranci rnedju Dravom i Savom. 71
vlastelinih gospotije pleternike prije i za turskoga jarma nenalazimo ba
nikakovih uspomena. Prvi nam poznati vlastnik jeste barun Theodor Simen
(g. 1718.), a za njim barun Franj o Trenk, koj sjedinig. 1744. pod svoju
vlast Pleterniou, Pakrac, Brestovac, Veliku i Naice. Iza Trenka postade
gospodarom Pleternice Ivan barun Peterffy, a za ovim J akob Sveti .
Voze se od Pleternice na zapad uz ogroman neko ljivik, koj se sa
obje strane ceste stere i u kojem je prije bilo 11.111 debala ljiva, dospjeti
e u gospotiju Bl ack o, malo ali veoma udobno imanje. Selo Blacko
veoma je neznatno. Okolica Blackoga vana je u geognostinom obziru, jer
seje u gorah tuj razvila tako zvana permanska ili dyaska formacija,
koje inae nenadjosmo po svoj naoj domovini. U istoj formaciji nalo seje
kod Blackoga oveih komada gnj ede el j ezne rudae, od kojih su gdje-
koji i preko 50 kilograma teki. Sude po tom slutimo, da bi se tuj veoma
uspjeno moglo eljezo kopati.
Idu od Blackoga prema Poegi prolazi cestom, koja se vije uz pod-
noje Babjih gora. Ovdje se moe osvjedoiti, koli su tetne u tih strauah
meave i oluje. Ve kod Blackoga vidi iza male meave ovelike prostore
nasi pane pieskom i oderinami. J o bolje opaa to kod sela Vikovaca, gdje
iz uzke provalije, nad kojom stari umski grad lebdi, vieputi u godini na-
valjuju takove nevolje. Grad Vikovac sagradjen je nad istoimenim selom
i pokazuje jo glavne okrune zidove, kakono i dobro uzdranu kulu od tri
kata. Narod pripovieda, da je ovdje turski spahija stanovao, koji se je u
gi;adti za vrieme posljednjih ratova tako dugo branio, dok nisu cieli grad
upalili te sve, to je od drveta bilo, u pepeo obratili. Proav jo selom Der-
vi a ga eto te izmedju dolnjih i gornjih Vidovaca u gospotinu Poege, a
kod visokoga i preko sto godina staroga jablana uao si u sam grad.
o) I zl et u J ankovac.
Za etnju Poeanom nemanjka liepih mjesta; tu je Pade, J a-
godnj ak, K apavacka dol i na, Gr gi n dol , zatim Vi dovaki
okol i . Nu za vei izlet nije zgodno nijedno od tih mjesta. Za to se Poe-
ani utiu J ankovcu. Put je do J ankovca toli romantino prijatan iole osjet-
ljivu srcu, a sam J ankovac toli divotan, da te nezastrai ono 45 sati puta,
to ti ga je do J ankovca prevaliti. Zaputiv se u J ankovac jedna ti se divota
za drugom brzo se izmjenjuju javlja; jedva si jednu pravo i uoio, ve ti se
oko otimlje za drugom. Blaenim se uti putuju u J ankovac, blaen si u
J ankovcu stoje uz umni slap i vodoskok i pasu oko na aroj dugi, to ju
stvara arko sunce od razprenih po zraku kapljica, sitnih kao praak,
motre biserovo zrnje, to se kotrlja sa stiene niz stienu.
Krenuv iz Poege prema Papuk-gori putuje sve cio Y el i k e ravnim
poekim poljem. Tu se moe nagledati za pol drugi sat svih krasota, to
jih prui bujna ravnica, prekriljena to talasajuim se u ljetno doba klasjem,
to pitomimi livadami i rodnimi ljivici. I kukuruza, lana, zobi, jema,
prose, rai, svega e vidjeti na toj blagoslovljenoj ravnici. Velike nevidi
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
72 Alpinski ogranci medju Dravom i Savom.
pravo, doklegod. nisi u njoj. Gradinu dodue, tono se die nad Velikom te
crkvu i jo po gdjekoju kuu zapazit e ve iz daleka, pae i iz Poege,
nu svega sela nepregleda, dok godj nebude mogao rei: Eto me u Veli-
koj. Kroz nju tee potok Vel i anka, uz koj raste mnogo vrba, pa te vrbe
zakrivaju kue i krate ti vidik preko cieloga sela. Velika lee u dnu po-
ekoga polja i stisnuv se uz goru Papuk, sa svojom Veliankom i svojimi
vrbami, osobito u sumrak i za mjeseine izilazi vrlo bajna. Kad si moda
cio dan uivao krasote prirodne u J ankovcu i njimi si srce prepunio, nadjes
ipak pod veer, vrativ se u Veliku, jo skroman zakutak u njem, da spravi
tu riedku, draestnu sliku. Od Velike sada ve nastupa gorski put. Proi
ti je kroz uvale i provale; puteljci, mekimi stazicami i strmimi, krovitimi
gorskimi putevi.
J ankovac u Papuk-gori.
Okrenuvi ledja zapadu i ugnuvi se vrhuncem Papuku i Nevo-
l j au, krenuti ti je prema Svi nj cu i Bi l u. Ponajprije vidi zaporinu,
to je od utoka nabrekla, da se stvori zlaenim jezerom okolo vlastelinske
kolibe; zatim gleda Topl i ce, a iza toga udubio si se u gluhi umet, oiv-
ljen samim uborom vratajue vode.
Za poldrugi sat mune vonje ili hoda po looj i kamenjem obasutoj
cesti eto te u Dubokoj . Tu su se brda opet zakovitlala i povaljena je uma
pala u tu kotlinu, da se rtvuje ognju i ljudskomu rukodjelu. U Dubokoj je
njemaka naselbina i gl asovi ta stakl ana.
Od Duboke zakree prema sjeveru i penje se na strmu planinu, na
kojoj je izgledani J ankovac. Put te vodi po gustoj bukovoj umi, kroz koju
ti se ma i sred ljeta jedva kadto podkrade koja zraka ivlje svjetlosti. Teko
je u ovoj pustoj muklosti susretanje i s amotom svoje due i s utvarami
svoje mate, a kamo li s pogledom vujim ili s doekom hajdukim.
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
Alpinski ogranci meju Dravom i Savom. 73
Prolazei dobar sat gustom ovom hladovinom i bore se s umorom, po-
tajnim strahom i eznuem, eto te u jedan mah.iz bujne ali divlje prirode u
krasan, kultiviran gorski perivoj eto te u J ankovac.
Dananji J ankovac zvae se prije Drenovac i tu bijae staklana, ka-
kono u Zveevu ili Dubokoj. Nu kad su umu posjekli, ostade na vrh pla-
nina ravan istac, a sagradjene za staklanu kue poee se razpadati. Do-
mala domisli se ondjenji vlastelin J osi p J a nk o vi boljemu i odluci, da
e ovaj kraj kultivirati i uiniti ugodnim za se boravitem. Okanivi se dvo-
rova i salona, naini tuj umjetno jezero, vodopad, vodoskok, popravi
jednu kuicu za prebivanje i t. d. Napokon ga elja obuze, da i poslie smrti
poiva u sred bujne i svjee prirode. U to ime dade si jo za ivota uklesati
u ivoj stieni peinu, da mu bude grobnicom.
Ljudi onoga vremena smatrahu J ankovia udakom, nepojimljui
kako moe bogat ovjek ostaviti sjajne dvorane i obljubiti prirodu. Ali liepo
ga karakterie A, T. Brl i : Oa je rado ivio u samoi i divjadi, ter ju
je kao dobri kakov genij pretvarao u bae i obrtnice, dakle hoe da bude i
mrtav u sredini svojih gora i uma, koje je ljubio". Dananji mu je sviet
mnogo zahvalniji. Svake godine slue se zanj na J ankovcu u peini zadu-
nice, a mnogobrojni polaznici ovoga divnoga kraja blagodare ljubimcu pri-
rode, koji je tu ljepotu nagodio.
Cim si se na J ankovac uzpeo, umah ti udara u oi umjetan vodoskok,
a iza njega milovidan slap. udna li je tu igra razigrane voe. Sa ovisoka
mjesta rui se slap u dubljinu, a iz iste dubljine skae voda u vis i nadliee
sam slap. Uzpne li se na mjesto, odkud pada slap, eto pred tobom bujne
ravnice, a sred nje puklo maleno jezerce, koje hrani i slap i vodoskok.
Liepo li opisuje te prizore na M. Pavlinovi:
Poto se kroz te gluhe hladovine dobar sat izprebijasmo i sanjasmo,
stalo se naglije strmoglaviti. U jedanput kano da se je nebo preokrenulo i
zapalo ga lapat u ove kotore. Izpod stotine gorskih koraka otvorilo se je-
zero; a gore okupile vrbom, topolom, brezom, jadikom, pa savile se u kolo.
Put sjeverozapada odvalila se gorska platna, da puste oduka u Podravinu.
Neto nas povuklo niz vodu, da na onom drielu malko odahnemo. Ali na-
kon jezera i livada eto propale klisure, pa voa stala niza nje vratolamati.
Kad se u te dubine spustismo, pa zakoraismo preko gorskog mosteljka, da
sjednemo pod stjenovito Stensko, od iztoka nad nami voa zapljuskala, a
druga pod nami zasukljala: kroz perje titrike i jadike, ozgo posulo sunano
trunje, a maglica se odozdo zanjihala. Digosmo glave, pa se kroz rosu pro-
kradosmo na briegove. To je vilinski pozdrav, kojemu moja dua tad nadje,
ali moje pero sad nenadje odpozdrava."
Uzpevi se na ravnicu, eto te pred jezercem, od kojega se sunani
traci ko od zrcala odbijaju. Kraj jezerca vodi stazica jo dalje u goru.
Podje li ovom stazom, dolazi pred kamenu stienu. Nad stienom je kri, a
pod kriem zja peina. Uzpne li po zavojcih i Ijestvah do peine, vidi
steak, a na steku-rtveniku ita riei: f J osip J ankovic 1862. Tu je
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
74
Alpinski ogranci medju Dravom i Savom.
dakle grob toga plemenitoga mua. Siav s te peine moe kroz umu poi
do druge peine, do pi l j e.Maksi mo ve. To ti je mrtva ledenica, a bez
zublje nemoe u nju unii.
Maksim Bojani hajdnkovae do dvanaest godina (18501862). Bi-
jae strailo spahijam, ponos Sijakom. Kad bi poera za njim pola, on bi
mirno u toj pilji spavao. Maksima nema vie ; ali krvava njegova uspomena
u J ankovcu splie se s uspomenom bezazlenoga J ankovia. Dvie su pilje
uporeda", veli M. Pavlinovi, jedna na pokoj mrtvim ostankom ljubitelja
prirode; druga na prianje pustajinskih pustolovina; i obje te prolost za-
odieva svojom otajstvenom koprenom. Iz te javljaju ti se i kreu ti duu, sad
kao zraci blage svjetlosti, sad kao bljeskovi uasnih tmina, uspomene blage
i uasne. Uz sjetni pogled na steak samotnikov, uz piev slavuljev, uz ljesk
tihe vode, uz romon vira ; pri njihu lelije, pri miru majine duice, pri raj-
skoj ljepoti prirode, bljesne hajduki posmjeh, uas pohare, krv".
aav s. peina vidi, kako dva izvora probijaju iz jednog kamena ;
nu ipak svaki na svoju ruku amori i kroz svoje brvance lai, dok se oba
nesliju u jedan jarak, od kojega postaje tiho jezerce.
Na J ankovcu imade, kako ve spomenusmo, i vlastelinski dvorac, pri-
stupati svakomu. U jednoj je dvorani bio prije glasovir, zatim knjiga, puna
arkih izljeva dua, razdraganih jankovakimi draestmi. Tu e nai pjes-
mica od ljudi, koji nikad ni prije ni poslije nisu pjevali. Toliko je vrstna
priroda jankovaka, da ovjeka ne samo razdraga, ve i preporodi. Zato
pravo veli Pavlinovi: Za tragom svojih uzora moe svud obijati hrvatski
umjetnik; ali mu teko nai u domovini stope jankovake".
3. Z a g o r j e .
Tvoj je izgled vilinsko aranje,
Koje srca radou napaja,
Naih vila ti si mirno stanje,
Prava slika zemaljskoga raja ;
Milo nam se prua iza gora
Kano vali preko sinjeg mora."
Pozdrav Zagorju od V. Vezica,
Milo nam se prua iza gora, kano vali preko sinjeg mora", ovimi
riemi eli nam hrvatski pjesnik izpod Velebita, koj je vikao gledati samo
krnu goru i puinu morsku, pokazati sliku najsretnijeg predjela hrvatske
zemlje. Ako se juni Hrvat moe ponositi arobnom Bokom i ljudskim Du-
brovnikom, napokon i krnom, ali junakom i zdravom Likom: to se i sje-
verni Hrvat nee. postidjeti kitnjastoga Sriema, ni bajne kotline Poeke, a
kamo li sretnoga Zagorja, nae malene Svajce.
1 zbilja je Zagorje najsretniji i najugodniji kraj zemlje hrvatske. Tko
nevjeruje neim pjesnikovim, a ti se popni zelenoj gori zagrebakoj na
visoko sljeme, te baci oko prema sjevero-zapadu, pa da vidi golema uda !
Pred tobom je puklo sinje more zelena i ubava dolina, na moru se diu
valovi visoki humci i brieuljci nad dolinom; a sred valova razabire
biela jara hitroplovkih ajka biele gospodske dvore i liepa mjestanca
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
Alpinski ogranci meju Dravom i Savom.
75
sred dubrava na brieulj-
cih. Pa kad sve to vidi,
onda se osokoli i uztvrdi,
da nije na obljubljeni
pjesnik pravo pjevao!
U hrvatskoj zemlji ima
dva Zagorja: jedno se pro-
stire u Dalmaciji izmedju
primorskih gora i Dinar-
skih planina; drugo opet
o kojem emo vie kazati,
iri se u sjevernoj Hrvat-
skoj uz bratsku nam zem-
lju slovensku, uz liepi
tajer. Hrvatsko Zagorje
nije danas vie politina
cjelina, ali narodu i zem-
ljopiscu vriedi posebnom
pokrajinom.
Da ti kaem slabu sliku
te liepe zemlje. Uz tajer-
sku meclju stere se du
rieke Sutle od juga prema
sjeveru nizka, ali zelena
gora Kostel ska. Duga
je kakovih 23 kilometra,
a najvii su joj vrsi Kuna
gora i J api ca. Gore
Kostelske hvata se na sje-
veru raznimi rudami obil-
na I v a n i c a, te se nie
od zapada prema iztokit
do 36 kilom. Najvii vrsi
na toj gori jesu : Str a-
h i n c i c a, Veterni ca,
Suec ili vel i ki 1 ieb,
I vani ca, najvii vrh u
Hrvatskoj medju Dravom
i Savom, i Sr dan ic a.
Od gore Ivanice odvaja
se na iztoku kod Novog
Marofa duga gora Za-
grebaka i tee od sje-
vero-iztoka prema jugo-
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
76
Alpinski ogranci oiedju Dravom i Savom.
zapadu, sve do rieke Save kod Suseda. Najvii vrh gore zagrebake je
Sl j eme. Netom opisane gore, i to kostelska gora sa zapada, Ivanica sa
sjevera, a gora zagrebaka sa iztoka, zatvaraju i obrubljuju poput kotline
prostranu i plodnu dolinu, koju zovemo Zagorj em.
Zagorj e je dakle dolina, opasana sa triju strana gorskimi bedemi,
a na jugu se otvara prema rieki Savi. Dolina ova medjutim nije ravna. Ona
se sputa polagano od Ivanice prema Savi, a posuta je nebrojenim! brie-
uljci i humovi, tako da je zbilja slina valovom na moru. Zagorje je dakle
valovita kotlina, tiena sa triju strana zelenimi gorami, a izpresiecana
humci i brieuljci svake ruke. Obsie prostora do 27 [J -g. milja ili 1487
Q-kilomet, te je po tom velika kano ciela rieka upanija.
Kotlina je Zagorska zemlja plodna i blagoslovljena, podnebja svjea
ali blaga, obiluje silnim puanstvom, u gorah svojih krije neizmjerno blago
dragocjenih ruda, na mnogih mjestih vriju joj iz dubine ljekovita vrela, a
malone svako mjestance u tom divnom i sretnom kraju sjea nas davne i
slavne prolosti pradjedova naih.
Ima u naoj domovini liepih i plodnih dolina, koje ti oku gode i srce
razblauju, ali te doline nisu ni iz daleka toli blagoslovljene, koli Zagorje.
Sravni li nau Posavinu ili Podravinu sa valovitim Zagorjem, viditi e,
koli ove zaostaju za njim. Posavina i Podravina doista su plodne, ali kad
kia navali, pretvore se te liepe nizine u nepregledne movare i bare, koje
ljetinu unituju i blagi zrak okuuju, te smrtne bolesti uzrokuju. U Zagorju
ima dodue rieka K rapi na, koja na iztonom kraju Ivanice izvire, te se
poput srebrne ceste sred zagorske kotline vijuga, ali ta rieka natapa samo
livade, koje tim postaju jo mnogo plodnije i sienorodnije. U Krapinu utiu
i potoci, poimence K rapi ni ca, K ostel i na i drugi, ali i te se nerazlie-
vaju, ni netvore pogubnih movara i ritova. S toga se moe cielo Zagorje
obradjivati, i rodi doista obilno svakom vrsti ita, vinom i vrstnim voem,
osobito ljivami.
Nu ne samo plodno, i krasno je to nae Zagorje. Kad gleda nepre-
stano jednoline i daleke ravnice, ili opet samo visoke, nehotine gore,
umoriti e se i zasitit skoro eljno oko tvoje. Ali u Zagorju mienja ti se
vidik neprestance. Sad gleda bujnu ravninu, punu livada, oranica i ljivika,
sad ti oko zapne o vinorodne breuljke, sad te eto opet zatvorena u uzkoj
doli, obkruenoj sa sviju strana visokimi gorami, te ti se ini, da iz ove
doli izai nee. Upravo ta raznolikost i neprestana promjena zanima te
svedjer: svagdje vidi neto nova, nevidjena, te i utrujeno oko tvoje oiviti
e svaki as.^Nije dakle udo, to su i tudjinci ovu krasnu zemlju prozvali
hrvatskom Svajcom". Nije Zagorje visoko poput prave vajce, neima u
njemu onih udesa pravih Alpa, ali tako zvana plastika zemlje na vlas je
slina plastici ili slici prave Svajce.
Prema slici zemlje je i podnebje u Zagorju. tieno Ivanicom od
sjevera, a zagrebakom gorom od sjevero-iztoka i iztoka, a otvoreno prema
blagim i toplim vjetrom na jugu, moe se Zagorje preugodnim podnebjem
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
Alpinski ogranci medju Dravom i Savom.
!
77
ponositi. Tu neima
silnih ni naglih pro-
mjena u toploti, ka-
kono u velikih rav-
ninah, gdje se ljuta
ega u as zamieni
neugodnom stude-
ni ; niti silne zime,
to vlada u viso-
kih gorskih stra-
nah, ipak je zrak
mnogo svjeiji, ne-
go li u zagrebakoj
okolici. Podjeliza
sparna dana na put
iz Zagreba u Za-
gorje, to e ti um ah
odlanuti, im si kod
Suseda krenuo u za-
gorske strane. Oso-
bito je ugodno u Za-
gorju proljee. Bu-
dvi da tu neima to-
liko voda (rieka i
movara) kakono u
Slavoniji, to nije ni
zrak odvie vlaan,
kao to u iztonih
stranah. U mjesecu
svibnju broji sred-
nja toplota po dru.
Bancal arul 9C.U
Zagorju neima ni
estokih bura, ni
odvie kie. Teki
oblaci sa Stajera
prolaze obino pre-
ko Zagorja, te se
sputaju preko go-
ra, stranom u Po-
dravinu, stranom u
Posavinu. Na go-
dinu kii 6267 do
947 4 mm., dakle
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
78
Alpinski ogranci medju Dravom i Savom
mnogo manje, nego li u primorju, a opet vie, nego li ti iztonoj Hrvatskoj
i Slavoniji. U obe je zrak u Zagorju dosta topao ali svje, suh i zdrav, te
prija i ovjeku i svoj prirodi.
Nije hrvatska Svajca samo zemlja plodna i liepa, podnebja blaga i
svjea; ona krije u gorah svojih neizmjerno blago: vriene rude. Osobito je
juni obronak gore Ivanice prepun znamenitih ruda. Nisu te rude ni srebro
ni zlato, nego u gl j e n i s u m p o r. Tko znade, kako je neko Spanija kraj
svega obilja zlatom i srebrom bila siromana i nesretna zemlja, a kako je
danas Englezka kraj ugljena i radinih itelja silna drava, bogata i sretna,
taj e me Jahko razumjeti, kad kaem, da volim vidjeti ugljen i sumpor u
zagorskih gorah, nego li samo isto srebro i zlato.
Poam od Eogatca pa sve do Drenovca steru se na junom zagor-
skom kraju Ivanice sami slojevi kamenoga uglja, bilo svjetlo ga ugij a, bilo
lignita. Najznatniji su majdani kod Eogatca, Krapine, Eadoboja, Grolu-
bovaa, u Ouri, i kod Bele. Iz ovih i drugih majdana kopa se godimice do
19,600.000 kilogr. razna uglja, a kopalo bi se ga jo vie, samo da ima
eljeznica, koja bi taj silni ugljen u inostrane zemlje odvaala.
Mnogo znatniji i cielomu svietu poznat je majdan sumpora u Eado-
boju. Poam od 1811., kad su taj majdan sluajno odkrili, pa sve do danas
polaze ueni ljudi taj majdan, ter ga iztrauju, jer riedko gdje nalaze toliko
okamina od izumrlih ivotinja i bilja, kakono upravo na tom malenom pro-
storu. Uenjaci Studer, Unger, Heer, Morlot, Haidinger i mnogi drugi bo-
ravljahu due i ee u Eadoboju, ue ne samo geognostine onoaje,
nego iztrauju te prouavaju izumrle biline i kukce. Kad bi tko sve sku-
pio u jedno, to se je dosele samo o Eadoboju napisalo, mogao bi se podi-
iti malenom knjinicom. Lj. Vukotinovi nabraja 222 razne vrsti bilina
i 238 vrsti kukaca, koje su se u radobojskih naslagah nale. Te nebrojene
okamine radobojske rese carske muzeje u Beu. koda samo, to u Beu
imaju vie i ljepih okamina iz Eadoboja, nego li u samom Zagrebu.
Mjesto Eaoboj stere se na junom obronku gore Ivanice, te je samo
jedan sat od Krapine udaljeno, Sumporni slojevi nalaze se na junom ob-
ronku gore Mal agora (346 met. visoke) u glinastom laporu. Sloja su
dva, a u rudah sumpornih ima 3070 postot. ista sumpora. Zanimiva je
pripoviest, kako se je sumpor ovdje odkrio, jer nas sjea na one naivne pri-
poviesti o raznih okriih Fenicana. Lj. Vukotinovi pripoviea o tom
ovako:
%
Sumpor u Eadoboju nije odkrit umnim i dugotrajnim iztraivanjem,
nego to se je dogodilo u svietu toliko puta kod velevanih odkriea: sum-
por je odkrit sluajno.
Godine naime 1811. kopao si je neki tamonji seljanin u vinogradu
podrum za kliet. Koto je obiajno kod naih seljaka, nesmie kod nijedne
radnje biti bez ognja, makar i ljeto bilo. Seljak dakle taj, po imenu Ambro
naloi u jami na nekoliko stopa izkopanoj vatru, ali na svoje udo opazi
iza malo vremena, da su gorjela ne samo drva, nego i ista zemlja. Premda
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
Alpinski ogranci medju Dravom i Savom.
79
priprost seljak, to je ipak toli mudar bio i pomislio, da ovomu udu, kojim
zemlja gori, moraju biti izvanredni uzroci.
Da se bolje uvjeri, uze si komad ove zemlje, koja mu je gorjela, te
ga odnese upniku, nebi li ga ovaj prouio; nu upnik se nije razumio u
te stvari, ve metnu zemlju na prozor, obrekav Ambrou, dae on zgodnom
prilikom popitati, to je u toj zemlji i je li to valja. Taj komad zemlje
ostade medjutim dulje vremena na prozoru, dok nedonese opet puki sluaj
u kuu upnikovu tridesetnika Zavrkoga, koj vraeaju se u Krapinu
navrnu k upniku. Opaziv ovaj taj komad na prozoru, popita upnika, ka-
kova li je to jetrenasto-sura zemlja? uvi triesetnik od upnika teaj ciele
stvari, premda nije bio bolji mineralog od njega, imadjae ipak u slubi
svojoj toliko izkustva, da si je namah pomislio, nebi li to bila kakova
ugljena ili sumporna zemlja? Odluci zato, da e to bolje izpitati, te zamoli
od upnika taj komad udnovate zemlje i ponese ga sa sobom.
Domala uvjeri se Zavrki, da ta udnovata zemlja nije nita drugo,
nego sumpor najie vrsti. On prijavi to odkrie kr. kameralnoj oblasti,
koja dade okolicu pretraiti. Osvjedoiv se vlada, da ima sbilja sumpornih
ruda, sagradi ruarnicu i talionicu, te izvadi za 4050 godina mnogo sum-
pora. God. 1865. proda vlada radobojske rude privatnomu druztvu, koje je
g. 1871. proizvelo 58.800 kilogr. sumpora".
U hrvatskom Zagorju ima mnogo toplih i ljekovitih vrela ili toplica"
s kojih je Zagorje daleko izvan granica hrvatskih poznato. Svake godine
hrli u ljetno i jesensko doba mnotvo stranaca, zdravih i bolestnih u tu
nau malenu hrvatsku Svajcu, da se u svjeem zraku i kraj ljekovitih vrela
poneto ili sasvim oporavi. Najglasovitije jesu K rapi nske topl i ce.
Samo mjesto Krapinske toplice" prostire se upravo u sredini Zagorja, ob-
krueno je sa triju strana gorami, te ima
v
zato vele blago podnebje. Toplice
su lake ili indiferentne, a vrela su topla 40'6 do 43'1C, te d i ju na dan
do 45300 hektolitara vode. Krapinske toplice stekoe si u novije vrieme
vrlo liep glas, osobito oclkad su vlastnici svojski uzeli nastojati, da im
vie gostom glede stanova i inih udobnosti ugode. Godine 1872. posjetilo je
ove toplice do 24.900 ljudi, a g. 1874. do 21.200. Uz Krapinske toplice
znamenite su u dolnjem Zagorju Stubi ke topl i ce takodjer lake i indi-
ferentne. Vrela ovih toplica jo su toplija od krapinsko-toplikih, te broje
58'6C. Samo mjesto Dolnja Stubica lei u prostranoj, nizkimi brieuljci
opasanoj dolini, te je od Zagreba samo 4^5 sati odaljeno. Tree napokon
toplice u Zagorju jesu S u t i n s k e topl i ce, indiferentne, tople 31"25 do
37 C. Ove se polaze dodue najmanje, ali bi zavriedile, da se marljivije
posjeuju. Neima moda u svem Zagorju predjela, koj bi se mogao takmiti
sa okoliem tih inae zanemarenih toplica.
Hrvatsko Zagorje broji 132.000 itelja, malo ne sve samih korenitih
Hrvata. Ve sam broj itelja pokazuje, da je ovaj kraj dobro napuen, bolje
no ikoji drugi prediel u svoj Hrvatskoj. Podielimo li broj itelja brojem, koj
pokazuje povrinu Zagorja, vidit emo, da ovdje prebiva na jednoj etvornoj
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
80 Alpinski ogranci uiedju Dravom i Savom.
milji 4890 itelja. Uzmemo li na um, da podupanija delnika broji na Q
milji samo 1318 itelja, podupanija poeka samo 1733, a podupanija
djakovaka samo 1739, to uvidjamo lahko, koliko se Zagorje odlikuje pred
ostalom Hrvatskom i brojem iteljstva. Ima mejutim i u Zagorju prediela,
od kojih su jedni bolje, a drugi slabije napueni. Tako ima dolnje Zagorje
t. j . priejel jugoiztoeni mnogo manje itelja, nego li sjeverozapadni dio ili
gornje Zagorje. Gornje Zagorje, koje. obuhvaa po prilici podupaniju kra-
pinsko-topliku, broji na etvornoj milji preko 6236 itelja, dakle dva put
vie, nego li kitnjasti Sriem ; a pet put vie, nego li zadarsko okruje u Dal-
maciji.
Puanstvo u Zagorju moemo zgodno podieliti na dva razreda: na
seljake i na vlastelu. Srednjega stalia t. j . gradjana ima u Zagorju, izuzev
grad Krapinu, malo ili nita. Pae i ono malo obrtnika i trgovaca, zatim
rudara i poduzetnika, to ih nalazimo raztrkanih po svem Zagorju, nisu
porieklom Hrvati, ve tudjinci, koji se esto na tetu naega neukoga naroda
obogauju, pa onda preziru sve, to je hrvatsko, nau zemlju ostavljaju, da
se u domovini svojoj mirno nauiju blaga, to su ga u Hrvatskoj stekli.
Prosti puk u Zagorju spada medju kajkavce, te otee silno, kada go-
vori. Gornji Zagorac pribliuje se govorom Stajercu, nosi se po gradsku,
vrlo je radin, ali se ipak nemoe pomoi, jer mu je zemlja odvie napuena,
a obrta neima skoro ni malo. Dolnji Zagorac naprotiv srodan je govorom i
nonjom Hrvatu Posavcu. J edan i drugi Zagorac neoskudieva dodue ni
jelom ni pilom, ta polje i vinograd rodi mu obilno; ali gotova novca ne-
ima ni za nevolju.
Vlastela se zagorska diele opet na dva reda. Prvi su vi i pl emi i ,
t. j . grofovi i baruni, veinom narodu otudjeni potomci slavnih Keglevia,
Oria, i t. d. Visoki ovi plemii propadaju svednevice i tjelesno i duevno,
a bogata im dobra dospievaju u ruke samim tudjincem, koji nepoznaju ni
neljube naroda hrvatskoga. Imade dodue tu prevriednih iznimaka, ali su
te veoma riedke. U drugi se red broje nii plemii, ili kako jih aljivo zovu:
l j i vari . ljivari imaju syaki svoju kuu ili grad, a naokolo njega pro-
strane oranice i vinograde. Tik uz kue stem se obino gljivici. Voze se
Zagorjem udaraju ti oi nebrojeni takovi ljivarski gradovi, resei brieuljke
i oivljujui sav prediel.
Prolost je Zagorja slavna. Zaviri samo u poviest naroda hrvatskoga,
pa e na svakom listu nai koji redak o Zagorju.
Stare prie pripoviedaju. da se pradomovina svemu Slavenstvu ima
traiti negdje za gorami. Domiljati povjestnici traili su dugo tu zemlju za
gorami, pa ju nadjoe i uzkliknue : ta to je hrvatsko Zagorje ! I zbilja
sviet slavenski povjerova njima. Koji god bi od brae Ceha polazio u Hr-
vatsku, poao bi u Zagorje do Krapine grada, pa bi tamo na gradini Ceha,
Leha i Meha proboravio koj as, i ubrao bi napokon kameak, da ga po-
nese u domovinu kano uspomenu na prastari grad pradjedova svojih! Ali
ujmo priu!
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
Alpinski ogranci oielju Dravom i Savom. 81
U hrvatskoj zemlji, veli pria, stanovae neko svekoliko pleme sla-
vensko. Knezom im bijae Hrvat, a on se pokoravae rimskomu caru i
njegovu namjestniku u Hrvatskoj. Glavni grad kneza Hrvata bijae staro-
drevna gradina Krapina. Kad je knez Hrvat umro, ostavi za sobom tri sina :
Ceha, L ehai Meha, i jednu kerku, V i 1 i n u. Braa si sagradie uz Kra-
pinu jo dva grada, Psar i i Sabac, te svaki vladae u jednom gradu. Nu
doskora dozlogrdi brai rimsko gospodstvo, te odluie rimski jaram svrg-
nuti. Sestra njihova Vilina bijae se medjutim zagledala u rimskoga na-
mjestnika, te mu priobi sve, o em su braa snovala. Braa do'znavi za
izdaju sestrinu, uzidae ju u jedan toranj krapinskoga grada, koj se i
danas zove Vilinjim tornjem. Videi pako, da se nee obraniti od rimskoga
cara, odluie poi na sjeveru novu domovinu. I sbilja, braa krenue
preko triju rieka put sjevera: Ceh utemelji Cesku, Leh Poljsku, a Meli
Rusku.
Danas znade dodue u nas svako diete, da je ova pripoviest puka
bajka, ali nehotice pomilja mnogi, neima li na toj bajki ipak togod istine ?
Prava poviest Zagorja poima tek dvanaestim viekom, i tu se ve
umah pokazuje vanim dielom kraljevine hrvatske. Zagorje ini u to vrieme
posebnu upaniju, tako zvanu zagorsku upani j u". Ova upanija bi-
jae veoma znamenita, te je veinom kraljevi hrvatski kano vojvoda sla-
vonski njom upravljao. Glavno mjesto cieloj upaniji bijae grad K rapi na,
u kojem se je uvala itnica i pivnica vojvode slavonskoga. Tu u Krapini
ivljae oko g. 1225. kraljevi Bela, kasniji kralj Bela IV., i ravnae odavle
cielu slavonsku banovinu.
Teajem vjekova podigoe se u zagorskoj upaniji josi drugi zname-
nitiji gradovi, veoma vani u poviesti hrvatskoj, poimence L o b o r, Otre,
Bel ec, Bel a, Kostel , Cesar grad, Stubi ca i Bi stra. Veina ovih
gradova danas su samo ruevine, te nas sjeaju bujnoga ivota u nekadanjoj
upaniji zagorskoj.
Mnogo jo znamenitijim postade Zagorje, kadno dospije g. 1398. u
ruke Celjskim grofovom. Iste naime godine darova kralj Sigismund grofu
Her manu I I . celjskomu cielu upaniju pod kneevinu, i to sa gradovi:
Krapiriom, Loborom, Otrcom, Belcem, Belom, Trakoanom, Lepoglavom,
Kostelom i Cesargradom. Od te godine pa sve do g. 1456., t. j . do smrti
Ulrika II. celjskoga u Biogradu, bijae hrvatsko Zagorje pravim sreditem
naroda hrvatskoga. Grofovi celjski bijahu najsilniji mogunici u Hrvatskoj,
prvi doglavnici hrvatskomu kralju, a kneevina im zagorska najugledniji kraj
u svoj Hrvatskoj. ; Sin prvoga celjskoga kneza u Zagorju Hermana II.,
imenom Priderik II. bijae oenjen sa J elisavom, kneginjom Frankapanskom.
U njegovo doba ivljae u istom Zagorju u neznatnom selu Desiniu uboga,
ali liepa plemkinja Verunika, poznata po svoj Hrvatskoj krunom svih lje-
potica". Mladi Priderik upozna tu ljepoticu, ivu u Krapini i Velikom
Taboru, zagleda se u nju, te ju odlui oeniti. Grodine 1422. otruje on svoju
zakonitu enu J elisavu u gradu Krapini, a tri godine zatim oeni se
V. Klai. Prirodni zemljopis Hrvatske. O
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
82
Alpinski ogranci meju Dravom i Savom.
potajno sa liepom Verunikom. Saznavi otac mu Herman, kako se je sin
vjenao, planu gnievom, zatvori nedunu Veruniku g. 1428. u tamnicu te ju
dade u Korukom gradu Ostrovici u kupelji zadaviti. Zalostna ova poviest o
Veruniki iz Desinia bijae obljubljenim predmetom naih pjesnika, te
imamo od Stanka Vraza krasnu baladu, koja nam pria o njenoj sudbini.
Doskora iza izumra grofova celjskih ukinu kralj Matija god. I 486.
upaniju zagorsku, te porazdieli zagorske strane medju zagrebaku i vara-
dinsku upaniju. Dobra pako celjskih grofova u Zagorju dopadoe ruku
I vana K orvi na, nezakonitog sina kralja Matije, koji je bio takodjer ba-
nom hrvatskim.
J o koncem 15. vieka uzee Turci navaljivati na starohrvatske zemlje
na balkanskom poluotoku. Iza pada Bosne poe stradati svakolika juna
Hrvatska sve do Save i Kupe, a stara gospoda hrvatska moradoe ostav-
ljati djedovinu svoju, te bjeati u Slavoniju, u dananju sjevernu Hrvatsku.
Tako se sgoi, da su ti hrvatski bjegunci naselili cio zapadni dio stare
Slavonije, ter joj nadjenuli ime hrvatsko. Osobito u Zagorje dohrli mnogo
te gospode hrvatske, poimence Kegl evi .i , I) r a k o v i i, G u i i,
Or si i i drugi. Kad je iza smrti Ivana Korvina ostala udova Beatrica, te
se udala po drugi put za razuzdanoga J urja Braniborskoga, poe ovaj raz-
sipnik prodavati Korvinova imanja novo naseljenoj gospodi hrvatskoj. Tako
se zgodi, da su doskora Drakovii i Keglevii stekli malo ne cielu neka-
danju kneevinu celjskih grofova. Za burnih vremena, koja su po Hrvatsku u
estnaestom vieku nastala, bijahu ova gospoda malo ne jedini tit hrvatskoj
zemlji. Kad je Slavonija pod turskim jarmom stenjala, kad je Dalmacija
bila u ruku koje mletakih koje turskih, kad je Lika i Krbava vodila
borbu za bitak, kad je velik dio dananje civilne Hrvatske pao pod vojniku
upravu: tada ostade jo jedino Zagorje itavo i netaknuto, u njem se usre-
dotoila poviest hrvatska, ono jedino bijae slobodna zemlja hrvatska.
Pa ba u,isto doba nastade velik pokret u tom hrvatskom Zagorju,
pokret vaan, jer se je radilo o gradjanskoj slobodi hrvatskoga puka. Kad
se je na svih stranah hrvatske zemlje prolievala krv proti Turinu, ustade
puk zagorski na junake noge, da stee prava, koja idu svakoga ovjeka.
Istina, kralj seljaki Mati j a G-ubec i njegova vojska bude g. 1573. na-
metom potuena, ali zagorskoga seljaka ide slava, da se je prvi borio za
slobodu i ravnopravnost seljatva.
Malo ne svaki viek biljei nam slavu naega liepoga Zagorja. A to
da kaem tek o naem devetnaestom vieku? U Zagorju rodi se preporo-
ditelj hrvatskoga naroda, neumrli L j udevi t (raj, u Zagorju nadje y^epo-
rodjena Hrvatska najznatnijih'pristaa. Tko se nesjea grofa J anka D ra
k o v i a, i znamenitoga opata bistrikoga K r i z m a n i a ? U Zagorju pro-
ivi prvi ilirski pjesnik Stanko Vraz najljepe doba mladenatva svoga,
u Zagorju imamo traiti prve zametke operam naega nezaboravnoga L i-
si nskoga. to je Zagorje za vrierae preporoda hrvatskoga vriedilo, to e
nam tek budunost kazati.
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
Alpinski ogranci roedju Dravom i Savom.
83
Opisavi ovako u kratko cielo Zagorje i nacrtav mu neke znatne po-
viestne uspomene vriedno bi bilo spomenuti neke osobito liepe prediele i
vidike u tom blagoslovljenom kraju. Nu tko da uzmogne sve ljepote nabro-
jiti i iztaknuti, to jih vidi u naem Zagorju ? Sa svakoga oviega brieuljka
prua ti se iiep vidik na sve strane, na svakoj strani gleda neto krasna i
nova. Hoe li se uzpeti na stare gradine, eto ti Cesargrada, K ostel a,
Otrc- grada, L obor- grada i Bel ca; hoe li vidjeti liepih trgovita,
eto K rapi ne, Kl anj ca, Pregrade, Zl atara i sv. K ri a; hoe li
u kupelji, eto ti K rapi nski h topl i ca, Stubi eki h topl i ca i Su-
ti nskoga; hoe li napokon nauiti se krasnih vidika, a ti se popni na
J api c u, Kuna goru i visoku I vani cu. Kuda god bude prolazio, svi-
gdje e te zaarati liepa okolica, ureena gospodskim! dvorovi plemia i
bielimi gradii ljivara.
Putujui iz Posavine u Zagorje, moe udariti putem uz Sutlu, te
poi kraj Novih dvora u gornje Zagorje. Tu e vidjeti trgovite Kl anj e c
i Pregradu i mnogo prirodnih ljepota. Nu mnogo je zanimiviji glavni
put, koj vodi uz Krapinu i Krapinicu preko Ivanice u Ivanec i Varadin.
Ostavivi kod Suseda zagrebaku okolicu vozi se pravcem sjevernim prema
Oroslavju. Putem prolazi dolnjom Bistrom i J akovljem, na desno vidi ze-
lenu goru Zagrebaku, na lievo gore tajerske, a iza ledja uzdiu se prelaze
u nebesku modrinu Grorjanci i Samoborska gora. Kad si doao u 0 r o-
s l av j e, krasan li se vidik otvara prema sjeveru. Tamo daleko razabires
vrhunce Ivanice oko Radoboja (Hajdinsko zrno i Suec), gdje se modrinom
svojom natjeu sa svodom nebeskim, te stre u zrak poput bedema, da brane
nae Zagorje od ljuta sjevera (slika na strani 75). Pred ovimi vrhunci niu
se sitni briegovi i humci, svedj svjeiji i zeleniji, im su ti blii, a na hum-
cih bjelasaju se zvonici i crkvice, podavajui svoj okolici osobit ar. Tik
pred tobom puklo je ravno krapinsko polje, a po njem nebrojeno uto cviee,
ter ti se ini, da vidi pred sobom zeleno-uti sag.
Iza Oroslavja prei ti je preko neke Krapine. Tu se i putevi kriaju.
Glavni te put vodi uz Krapinicu preko sv. Kria ili na sjeverozapad u Kra-
pi nu i dalje u Stajer (Rogatac) ili na sjeveroiztok preko sedla kod Veter-
nice gorom Ivanicom preko Lepoglave i Beduje u Ivanec i Varadin. Drugi
put vodi u Zabok i Krapinske toplice, a trei napokon vodi i nadalje uz rieku
Krapinu tik pod podnoje visoke Ivanice. Udari li ovim treim putem,
prolazi kraj gospodskih gradia Bedekovine i Poznanovca i domala eto te
u Zl ataru, glavnom mjestu podupanija zlatarske. Cim se vie primie
Zlata.ru, tim ti se jasnije oku prikazuju slike i prilike najviega vrhunca
^ore Ivanice. ini ti se, da se vrh Ivanica uzdie tik nad Zlatarom. Vrhu
Ivanici na lievo razabires ostanke Otrc-grada, a na desno onizku Beleku
goru. Samo trgovite Zlatar, koje se u novije vrieme sve bolje die, stere
se po liepoj i plodnoj ravnici, kojom tee potok Zlatarica (slika na str. 77.),
Podje li glavnim putem preko sv. Kria, eto te u trgovitu Kra-
pi ni . Tik pred Krapinom uzdie se T rski vrh, na kojem imade glasovita
*
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
84
Alpinski ogranci rnedju Dravom i Savom.
crkva. Trgovite Krapina
stere se u dolini potoka
Krapinice i broji oko dvie
tisue itelja. Nad trgo-
vitem podigla se staro-
davna gradi na K ra-
pi nska, o kojoj smo
ve prije neto spomenuli.
Iz Krapine vodi poprieni
put preko Eadoboj ske
rudarniee sve do sedla
Ivanice kod Veternice.
Cim si preao preko ovoga
sedla, eto te u dolini Oure
i preav pokraj bogatih
ugljenokopa, Ourskih, od
kojih vodi mala eljeznica
preko Drave u Optuj na
tajerskoj, za malo doi
e u L epogl avu.
Okolica L epogl ave
upravo je prekrasna. Pre-
ma jugu gleda visoke i
iljate, te vjenim zeleni-
lom prekrite vrhunce gore
Ivanice, a prema sjeveru
puklo je ravno polje, ko-
jim si put kri rieka Bed- :
nja (vidi sliku na strani '
85.). Samo mjesto Lepo-
glava ili Liepoglava da-
nas je neznatno, nu ne-
ko bijae manastir Lepo-
glavski vele vanim sre-
ditem kulture hrvatske.
U tom naime samostanu .:
ivljahu redovnici svetog "
Pavla (Paulini), te ute- "j
meljie u svom samostanu 'i
kolu, koja bijae daleko
na glasu.
0 postanku samostana
Lepoglave ima starodnev- \
na pria, koja hoe, da je
c
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
Alpinski ogranci medju Dravom i Savom.
85
postanak toga manastira proreen ve sto godina prije. Pria veli: Poet-
kom trinaestoga vieka ivio je u pustoj umi gore Ocure u malenoj kuarici
neki siedi vjetac. Gfledaju jedno jutrom sav uzhien goru Ouru, ree
sakupljenomu puku : Ustanite i podjite kroz goru Ouru, dok nedojete na
mjesto, gdje se biela magla u vis die i ondje ete nai vuicu, kako doji
svoje vuie. Idite tamo ogledajte mjesto i znajte, da e ondje, gdje je sada
gusta uma, za sto godina sjajna crkva svoju liepu glavu" prema oblakom
ponosito uzdizati". Kad su se ljudi iz ume povratili, i pripoviedali, da su
sve onako nali, kao to jim bijae astni starac prorekao, doda vjetac:
Vi, koji ste sve vidjeli, te ete mene preivjeti, kazujte svojoj djeci, to sam
ja kazao a vi vidjeli za gorom Ourom". Pa doista, poetkom etrnaestoga
vieka stajao je u umi za gorom Ourom glasoviti samostan Lepoglava.
Koje je godine u istinu crkva i samostan Lepoglava sazidan, neznatno
tono ; isti samostanci nisu toga znali, ve su stogodinji jubilej svoga sa-
mostana slavili polag okrugloga broja g. 1400. Nu ipak nema dvojbe, da
je poetnikom toga samostana bio Herman I I ., grof celjski i zagorski
(oko 1398.), koj je ovamo uveo redovnike sv. Pavla i darovao jim Lepo-
glavu, Vestrunec, Butiinec i ostala sela. Samostanska crkva, u kojoj seje
od prvobitne starodrevne gradnje uzuvalo netaknuto samo gotiko sveti-
lite, doim je ostali dio crkve kanjimi pregradnjami izkvaren, bijae po-
sveena g. 1415. drugu nedjelju po Miholju. Videi hrvatski plemii, ko-
liko nastoje Pavlini oko napredka i boljka svoga naroda, pomaganu i dari-
vahu jih obilno. Glavni podupiratelji ovoga samostana bijahu Friderik, grof
celjski, Martin Frankapan, Ivan Korvin sin kralja Matije, car Maksimilijan
I I ., zagrebaki biskup imun Bratuli, i obitelji Keglevia, Pataia, Eat-
kaja i Drakovia. Ivan Korvin sahranjen je u crkvi Lepoglavskoj.
Kad je car J osip I I . ukinuo samostane po naoj domovini, nestade i
Pavlina u Lepoglavi. Samostanska crkva postade upnom, a samostan pre-
tvorie u kaznionu, doim su dragocjene starine, knjige, umjetnine, i riznica
raznesene kojeku.
Vei dio sadanje kaznione pripada jo starodavnoj gradnji. Velika je
to zgrada na klju, okruena naokolo romanskimi arkadami, to je ve-
lika riedkost u naoj zemlji. Prekrasni samostanski refektoriji(blagovalita),
ureeni na stienah i stropu sa fresko-slikarijami od nemale historijske zna-
menitosti, upotrebljujii se sada za bolestniku sobu i za radionicu. Vriedno
bi bilo, da se ovaj samostan tono iztrai i opie, a to je vriedno od pro-
pasti, da se spasi.
Ako te je ve srea naputila do Lepoglave, a ti nepoaLi neto truda,
da poje gledati glasoviti grad Trakoan. Ovaj grad nelei dodue vie
u naem Zagorju, ve u gori Macel j skoj , ali nemamo zgodnijega mjesta,
da o njem togod kaemo, a vriedan je, da ga spomenemo.
Podje li od Lepoglave dolinom rieke Bednje na sjeverozapad prema
izvoru iste rieke, eto te za jedan sat u gori Maceljskoj. Proav kraj sela
Ocure i Bednje, doao si domala i do izvora rieke Bednje. Ugledati e sred
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
86
Alpinski ogranci medju Dravom i Savom.
gore oveliko jezero, iz kojega tee rieka Bednja, a tik nad jezerom uzdie
se na uznositu brdu starodrevni grad Trakoan (slika na str. 87.). Na
ovom je mjestu ve u rimsko doba bio grad, nu stalni su glasovi o Trako-
anu tek iz etrnaestoga vieka, a gospodovahu u njem celjski knezovi i Ivan
Korvin. Poetkom 16. vieka dodje u ruke porodici Drakovia, te propadae
polagano poput svih hrvatskih gradova. Nu tu ga spasi od podpuna raz-
sula grof J uraj Draskovic. Zanesen ljubavlju za starinami i romantikom,
dade polurazvaljeni grad velikim trokom u gotskom slogu popraviti, kule
branita i krunita ponainiti, pa porazlomiv stienovlje oko graa probiti
kolni put do njega, a sada stoji u poneto novovjekoj odori, ali jamano
u veem sjaju, nego li ikada prije.
Vriedno je, da ogleda taj jedini sauvani spomenik starovjenoga i-
vota hrvatskoga. Kad si gradu na podnoju, pa odatle uzvine oima k njemu,
vidi brdo ovisoko i kule dovoljna obsega i tvrdine. J o vie se udi,
kad pogleda gradu na kameniti temelj, ogromnu hridinu, na kojoj se je
upro, da se nikad nepotrese. Penjui se etvrt sata uz brdo eto te pred gra-
dom. Predje li preko mosta-lananika i udje li u grad kroz jakeimjedom
okovane dveri, udara ti u oi najprije duboka cisterna, ureena gvozdenom
ogradom i klobukom na talijanski nain. Zatim e se popet u prvi sprat,
da razgleda razne sobe i bogatu riznicu, gdje e ti udarit u oi skroz sta-
rovjeko pokutvo, i nebrojeno oruje iz junakih vremena, dragocjeni likovi
starih Drakovia od najstarijeg jedobradog starog Draka Dalmatina, pa
slavnog kardinala Gjure, sve do najmladjih potomaka slavne ove obitelji.
Krasan li je vidik, to se sa etverouglatog gradskog tornja stere na sve strane.
Srce ti se iri, kad pogleda prema proelju grada na okomito se diue
goljeti tajerskih gora i kad si napari oko bujnimi sonimi livadami, a jo
ti se vie razgali dua, kad goramokrenuvledjasmotribiele zvonike obli-
njih upa, i jezero, to ga je tuj Bednja umah na svom izvoru stvorila.
J ezero Trakoansko postaje od potoka emernice, to no iz-
vire u Brezovoj gori na medji tajerskoj, te napuniv onu kotlinu oko Tra-
koana svojom vodom, tee dalje pod imenom Bednje u Dravu.' Prostorom
je ovo jezero moe biti kakovih sedam puta vee od onoga u J urjevcu (kod
Zagreba), ali to mu povrh naravitosti daje kud kamo veu prednost, jest
divlje romantina okolica, ogromne skale, medju koje se razrinulo, pa vite
i tanke smreke i omorike, kojim vrke oblieu orlovi i kobci. Oko jezera i po
obliih brieuljcih izvedeni su pute vi, mjestimice posadjeno je razno cviee,
tako da sav taj kraj nalii u istinu divlje-romantinomu perivoju. Ako te je
volja zavesti se na amcu medju briegove, gdje te nebuni nita, pa niti isti
sunani traci, uti e glas slavulja, i razabirati e skok plahe srne, plju-
sak ribe po vodi i tihi let lakokrile aplje nad vodom. Stoje ovako u sred
boje prirode i gledaju bistru vodu pod sobom, modro i jasno nebo nad
1
Pria se, da je nekada dolina Bednje sve do Lepoglave bila jedno jezero,
(na to daju slutiti i imena tamonjih livada jezerie, nad jezerom itd.), koje
si je kanje prodrlo put i odteklo Bednjom.
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
88 Alpinski ogranci medju Dravom i Savom.
sobom, a ogromne peine i zelene briegove okolo sebe, duh e ti oivjeti,
mata e se razigrati, a srce e tvoje hvaliti Bogu, to je usred malene do-
movine nae stvorio toli krasan zemaljski raj.
4. Zagrebaka gora.
Zagrebakom gorom zovemo prostranu i dugu goru, to se je pru-
ila od izvora Krapine i Lonje na jug sve do Save. Na sjeveru se u kotac
uhvatila sa Ivanicom i sa gorom Kalnikom, sa zapada i sa iztoka obru-
bile ju Krapina i Lonja, a na jugu joj plaka strme obronke srebropjena Sava.
Krasna li je lika ta gora zagrebaka. Tamo kod Save rui se strmo
u rieku, kano da si je komad odkinuo ; onizko joj bilo svedjer raste i spada,
dok se tik nad bielim Zagrebom uzdie u visoke vrhunce, da mu bude tit
i obrana, da ga zakrili okriljem svojim. Iza toga pada bilo sve postepeno,
dok se tamo iza triju Kralja razvrgne u sitne brieuljke. Vrsi toga bila
njeni su i valoviti, a ine ti se ravni i jednolini poput sljemena na krovu.
Pojedinih uvala ni sedala nerazabire pravo, jer jih visoke bukve izpu-
njuju. Tuj nevidi ni golih klisura ni razkritih gorovrsti, ve svigdje ti
udara u oi bujna zelen umska, sad jasnija i svjetlija, sad opet tamnija.
Oko same gore nanizali se nebrojeni brieuljci kanoti predstrae.
Ovo prigorje spustilo se prema Krapini s jedne, a prema Savi i Lonji s druge
strane. Na sjeverozapadu sputa se polagano u kotlinu zagorsku, a prema
jugoiztoku oborilo se naglo prema Posavini. Brieuljci ovi upravo su pre-
krasni i svjei. Obrateni su umom i vinovom lozom, na nekih omanjih
dapae vidi ljeti i zlatoklasne njive. Izmedju pojedinih brieuljaka raza-
bira se uzdune dolinice, kojimi si utriee put uborei potoci. Potoci ovi
tjeraju mnoge vodenice, a um njihov i ubor potoka oivljuje tu bujnu
goru zagrebaku. Popne li se na koj brieuljak, sa svih strana udaraju ti
u oi biela sela i visoki zvonici, gospodski zaseoci i zeleni vinogradi. Srce
ti se razigra, kad vidi, da zagrebaka gora nije pusto ni leglo divljih
zvieri, ve krasan i bujan perivoj.
Zagrebaka gora stere se od sjeveroiztoka prema jugozapada (na 10.
uru boussole ili gorskoga kompassa). Srednja visina svoj gori zajedno sa
prigorjem broji do 350 metara srednje visine, a samo gorsko bilo ima
srednju visinu od 600 metara. Od izvora Lonje i Krapine do Bistrice i sv.
Ivana raste i uzdie se gorsko bilo veoma polagano, tako da se pravo ni
nerazabire od obrubljuih ga brieuljaka; nu od Bistrice poam die se sve
vie i vie, dok se nad Zagrebom gradom nepodigne do najvee visine. Ve
kod Marije Bistricke eto ti vrh Otri hum, visok 484 met., zatim eto
Drenova sa 578 met., kod doline uerske podigla se L i pa sa 696 me-
tara, im vie ide prema jugozapadu, sve se vie uzdiu pojedini vrhunci.
Iza Lipe eto ti Kozj ega hrbta, a za njim tik nad Zagrebom podiglo se
Sl j eme (ili Bi stra) visoko 1036 met. Sljeme je iza Ivanice najvii
vrh u svoj Hrvatskoj medju Dravom i Savom. Sljemena se hvata jo V e-
l i ki pl azur i l i sv. J akob, visok 961 met., a za njim se opet sputa
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
Alpinski ogranci medju Dravom i Savom. 89
gorsko "bilo sve polagano, dok se kod Suseda neizravna sa obrubljuimi ga
brieuljci.
Sa razvodnoga bila gore zagrebake tee mno potoka toli na sje-
verozapad u Krapinu, koli na jugoiztok u Savu i Lonju. Osim toga ima u
gori mno obilnih izvora. Na sjevernoj strani tee Zagorjem Bi stra, za-
tim blizu Stubice izvire Sl ani potok , u kojem imade veoma mnogo ku-
hinjske soli (do 2%)- Mnogi po tom slute, da u gori imade i slojeva ka-
menite soli. Izmedju mnogih potoka, koji teku na jugoiztonu stranu tvore
liepepoprienedolinice, spominjemo napose : Preteri cu kod Crnomeraca ;
Medveak (sa Grraani com), koj tee izpod Medvedgrada kroz Za-
greb grad; Bl i z ni u, koja krasi perivoj Maksimir; napokon Trnavu,
koja tjera na glasu stojeu vodenicu kod Trnave ili Dubrave. Svi ovi po-
toci vani su po kulturu u zagrebakoj gori, ter su proljeem i jeseni toli
obilni, da neki ve na izvoru tjeraju po vie mlinova.
Vegetacija u gori zagrebakoj veoma je bujna. Suma je jaka i krasna,
makar da su ju u najnovije vrieme mjestimice ljuto poharali. Na podnoju
same gore i na prigorju imade mnogo kestena i drugog drvlja. Vukoti -
novi spominje ove vrsti: Castanea vesca , Quercus pubescens, Fagus
silvatica, Carpinus betulus, Cvtisus betulus i t. d. Od riedjega bilja moe
se napose iztaknuti: Chrysanthemum macrophyllum, Helleborus atroru-
bens, Hieracium leptocephalum. Spomenut valja medjutim, da flora zagre-
bake gore nije ba osobito raznolika, jer gusta uma zadaje mnogo hlada,
a u hladu i pod sjenom neuspjeva ba cviee odvie rado. Vano je, kako
Vukotinovi spominje, to se neke biline u gori ire tako bujno, da sve
drugo okolo sebe unituju. Potrudi li se tko na Sljeme, vidjeti e tamo,
kako se osobito tri biline, i to Seneci oFuchsi i , Chrysanthemum
macrophyl l um i Eubus vul gari s pomnoavaju od godine do go-
dine, da ve gotovo druge biline tamo ni neima; a medju ovim trima opet
se vidi, da e pobjeda zapasti Seneciona, koji e doskora svu prostoriju na
bilu gore zauzeti.
Negovorei o geognostikom sastavu zagrebake gore spomenut nam
je samo, da gora po svoj prilici u sebi krije obilno blago dragocjenih ruda.
Ve smo kazali, da mnogi slute , da imade tuj kamene soli; ali i drugih
ruda ima u gori. Na Velikom plazuru nedaleko od kapele sv. J akoba imade
olovnih ica, a tik do njih nalaze crljenoga i smedjega eljeza. Vukotinovi
dao je jedan komad takova eljeza analizovati, pa je naao, da u njem
imae do 75 postotaka iste kovine. I na podnoju gore, na zapadnoj strani
kod gornje Bistre imade srebra i olova, koje je u savezu s olovom kod sv.
J akoba. Prije mnogo godina kopalo se je kod Bistre srebro; mi radi pre-
maloga postotka obustavie kopanje. Pred nekoliko godina poee tuj opet
vaditi nu ne srebro , ve olovo , ali doskora zapustie i ovo poduzee. Na
drugih mjestih nalaze takodjer tragova bakru i smedjemu eljezu, a u oko-
lici Planinskoj medju Planinom i Kasinom imade slojeva liepa kamenoga
ugljevja, koji se bez dvojbe proteu sve do Cuerja.
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
90 Alpinski ogranci medju Dravom i Savom.
Makar daje gora zagrebaka prilino visoka, to je ipak prohodna,
izuzev upravo samo onaj dio od Lipe do Velikoga plazura. Preko bila
zagrebake gore vode mnogi putevi, koji spajaju hrvatsko Zagorje sa
Posavinom i svetoivanskom okolicom. J edan put vodi iz gornjega Vraba
u dolnju Bistru, drugi iz Graneine i Markuevca preko Vidovca u dolnju
Stubicu, trei iz Cuerja u gornju Stubicu, etvrti iz Blakovca na Mariju
Bistriku, peti iz sv. Ivana u dolinu Krapine i u Zlatar, esti od Triju kralja
u Hrainu i t. . Po tom. vidimo, da osobito sjeveroiztoni dio zagrebake
gore nepriei znatno prometa izmedju Zagorja i prediela iztonih. Nu taj
e promet jo vie oivjeti, kad se sagradi ve davno zasnovana cesta preko
Laza i Lipe u Zagorje.
Gora zagrebaka tim je znamenitija, to lei u sreditu domovine
nae, upravo za ledjima priestolnice Zagreba. Gora prua Zagrebu najbolju
zatitu od sjevera, a nizina savska, otvorena prema jugu, povisuje zagre-
bakoj okolici "udobnosti blage klime ne samo za ovjeka, nego i za sve
struke vinogradarstva i voarstva. S toga i jesu brieuljci naokolo Zagreba,
budu izloeni suncu i toploti njegovoj, veoma zgodni za razkone nasel-
bine ljudske, i za vinogradarstvo, koje se tuj u veliko goji.
Tlo je na ovih brieuljcih teko, veim dielom uto, ilovasto, poneto
pjeskovito ili laporno. Plugom i motikom obrajuje se muno, nu zato prija
osobito kukuruzu i krmeim bilinam, a nada sve vinovoj lozi, trenjam,
ljivam, breskvam i kajsijam. Na brieuljcih zagrebake gore uspieva na-
pose izvrstna kral j evi na ili crvena i mbri na. Ove vrsti grodja ne-
ima nigdje izvan Hrvatske, nu tako liepe i dobre neima je u svoj Hrvatskoj
nigdje drugdje, nego li upravo okolo Zagreba i obliih mjestih do Morava
i sv. Ivana na Zelini (osobito u Vugrovcu).
Na podnoju gore zagrebake biele se naokolo liepa mjestanca, koja
oivljuju goru i prigorje njezino. Na sjeveroiztonoj strani eto ti sela:
Bi stra gornj a i dol nj a, St u bi a gornj a i dol nj a i daleko po-
znata Mari j a Bi stri ca, gdje se stie poboni sviet iz bliza i daleka,
da nadje utjehe u majke boje. Na juno-zapadnoj strani biele se opet
mjesta Podsused, Vrabe, Grane i na, Cucerj e, Sv. I van, a
medju njima uzdie se i iri ponosni grad Zagreb na brdu Gri u kano
labud medju golubovi. Ve sama ta okolnost, to gora krije u svojem krilu
priestolnicu hrvatsku, pobudjuje u nama slutnju, da je gora zagrebaka
znamenita i u poviesti hrvatskoj. Nu u sred gore ima jo i starodrevnih
gradina, koje nam mnogo priaju o nekadanjem ivotu u naoj bujnoj gori
zagrebakoj. Tamo, gdje se je gora strmo spustila u Savu, uzdiu se na
visoku brdu zidine Susedgrada; izpod Velikoga plazura i Sljemena, a
Zagrebu za ledjima. na gori Mal i pl azur zvanoj, vidi ostanke neko
znamenitoga Medv edgrada; izpod Kozjega hrbta stajae neko gradina
Mi rogoj , a u divotnom kratkom dol u" stoji i sad jo nekadanji pav-
linski samostan Remete. Iznad svetoga Ivana stoje ruevine grada Z e-
l i ne, a na sjevernoj strani gorskoj ima grad Bi stra. Kad uje poviest
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
Alpinski ogranci medju Dravom i Savom. 91
tih gradova i njihovih gospodara, dolaze ti pred oi slike davnih vitezova:
Heni nga, Ta hi ja, grofova Cel j ski h, Gtr ego ri j an a ca, Her kuk a
i drugih; a mjesta, vrhunci i vrelaca svjedoe ti, da su u gori zagreba-
koj prebivali neko i kralji hrvatski. Blizu Medvedgrada nalazi vrelo
kral j ev zd en ac" i potok Kral j ev ec", zatim selo Kral j eve c",
a na sjevernoj strani Kral j ev vrh" izmedju Bistre i Stubice. Kad u-
je jo k tomu iz ustiju pastirice udne prie o med ve dgra dskom
duhu", crnoj kral j i ci i n j e z i n u gavranu", o m edvedgrad-
skom topu", a u historiji uzita, da su u Medvedgradu ivjeli kralji
Si gi smund i Mati j a, zatim odline gospodje Beatri ca Franka-
pan k a (udata za Ivana Korvina), i Barbara Cel j ska, ena kralju
Sigismundu, tad ti se i nehotice prikazuje ta zagrebaka gora bajnom i a-
robnom. Tjelesno ti oko upija eljno prirodne divote i njimi se nasladjuje,
a duevno oko tvoje gleda i razabire nejasne slike burne prolosti hrvatske.
U zagrebakoj gori nalazi toliko romantikih prediela i znamenitih
u historiji mjesta, da nezna, kojemu bi prednost dao. Kad gleda zagre-
baku sa zagorske strane, n. p. od dolnje Bistre (Vidi nae slike), nemoe
se je dosta nagledati. Vidi, kako se je iz ravnice podigla svjea i bujna
gora, odjevena raznolikim zelenilom , vidi Veliki plazur i samo Sljeme, a
pod njim se bieli na brieuljku crkvica gornje Bistre. Tamo dalje ve na
sjeveru eto i grada Bistre. Nu jo je ljepi pogled na goru sa Savske strane.
Na najskrajnjem obzorju hvata se nebeskoga svoda visoki hrbat same gore,
a sa ovoga hrbta odtiskuju se prema Posavju nebrojeni redovi gora, brieu-
ljaka i humia. Na visokom hrbtu vidi jasno glavne vrhunce Veliki pla-
zur, Sljeme, Kozji hrbat i Lipa ; pred ovinii se poredali onii briegovi: Mali
plazur sa Medvedgradom, Brestovec i Mirogoj, a sa ovih opet otisnuli se
prema Posavju sve manje brieuljci. Pogled je to zaista krasan, ini ti se,
da vidi pred sobom naravni amfiteatar, a njemu u sredini eto se biela-
ska hrvatska metropola Zagreb sa predgradji svojim!.
Nespominjui svih ljepota, to jih zagrebaka gora prua, nabrojit
emo samo neke ljepe prediele u najblioj okolici graa Zagreba. Neima
graa na blizu, koji bi se ponositi mogao toli mnogobrojnimi i liepimi seta-
listi tik gore, kakono upravo na Zagreb.
Od zagrebakoga Gri a t. j . od briega, na kojemu se bieli gornji
grad, vodi vie puteva u zagrebaku goru, koji su jedan ljepi od drugoga.
Ve samoga Zagreba hvata se na zapadu hiadovito etalite Tukanec,
obilujui pitomimi brieuljci i ljubkimi dolinami. im se makne iz grada,
eto te u gaju Tuskancu. Tu moe sada poi ili draestnom dolinicom So-
fi j i ni m putem", ili opet uzbrdice kraj liepih ljetnika i vinorodnih vino-
grada. Uzpinjes li se pol sata na brdo, eto te na Cm rok u". Odavle ti
se prua s jedne strane prekrasan vidik na goru zagrebaku i na Medved-
grad, zatim na jugu gleda ravnu Posavinu i tamo iza Vukomerikih gorica
razabires za liepa dana iljati Klek ; a s druge strane opet vidi pod sobom
romantinu dolinicu aversku, dio Zagreba Novu Y es" i marljivo obra-
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
92
Alpinski ogranci medju Dravom i Savom.
djeno brdace Okrugl j ak", svuda se biele krasni ljetnici, vlastnitvo
Zagrebana. Od Cmroka moe poi ili drugim hrbtom preko svetoga J urja
natrag u Zagreb ili opet prema sjeveru na ovise brdo Prekri j e, gdje ima
selo istoga imena. Na ovom putu prolazi kraj vinograda zagrebakih gra-
djana. Spusti li se sa Prekrija niz brdo, eto te u dolini estinskoj i u
esti nah. Odavle se moe popeti na Medvedgrad i Veliki plazur.
Veoma je liep i onaj put, koj vodi dolinom potoka Medveaka u
zagrebaku goru. Polazei iz Zagreba ovom dolinom neprestano uje ubor
vode i um vodenica, a oko ti se nasladjuje sad prijatnimi feuami na briegu
i u dolini, sad opet bujnim zelenilom po livadah i umieah. Domala eto te
u dolini averskoj , gdje se bieli crkva i nekoliko kuarica. Iza sv. Zavera
ide dalje uz Medveak svedj bujnijom dolinom, dok nedoje do sela
estine^.
estine su znamenite s toga, to su izlazitem svim onim, koji se uz-
pinju na ruevine Medvedgrada i na Veliki plazur, gdje se na vrhu bieli
malena kapelica sv. J akoba. Ide li na Medvedgrad, proi ti je kraj dvora
grofa Kulmera, a zatim se vere uz goru do ruevi na me dvedgrad-
ski h. Sam Medvedgrad sagradjen je u polovini 13. vieka za kralja Bele
IV., te bijae najprije svojinom zagrebakoga biskupa. Grad bijae ogroman
i valjanim branitem za rata medju Belom i Otakarom, kraljem ekim.
Kasnije dospije Medvedgrad u ruke upanu Gardunu, kasnije Baboniem,
kralju Sigismundu i supruzi mu Mariji, a po njemu grofovom Celjskim.
Tada boravljae u Medvedgradu razputena carica i kraljica Barbara,
druga ena cara Sigismunda i sestra Priderika Celjskoga. Po smrti grofova
celjskih zapade Medvedgrad kralja Matiju Korvina i sina mu Ivana Kor-
vina. U 16. vieku kupi taj grad Ivan Karlovi i ostavi ga Nikoli Zrinskomu.
Kasnije ga zadobi podban Ambroz Gregorianec, a poetkom 17. vieka dodje
u vlast porodice Zrinske. Iza nesretnoga pada Zrinskih stee Medvedgrad
Franjo barun Cikulin, a po njemu zadobie ga porodice Sermaa i Kulmera,
koji su mu gospodari i do danas.
Iznad Medvedgrada die se na Velikom plazuru kapelica sv. J akova.
Ovamo hrli svake godine koncem srpnja na protenje zagrebaki sviet, da
si srce razgali pogledom na Zagorje i na jug domovine nae.
Kod sv. avera utie u Medveak drugi potok imenom Gr ra a ni c a.
Podje li dolinom ovoga potoka, ostavlja na lievo krasni hum Okrug-
l j ak" i dolazi za kratak as u selo Gr a a ne. Graani su vani stoga,
to od njih vodi najbolji i najlaglji put na najvii vrh zagrebake gore, na
Sl j eme. Uzpinje li se od Graana na Sljeme, treba ti zato puna dva sata.
Izprvice je uzlaz veoma muan, jer je gora strma, nu doav do Stare
sj enokoe" i do panjaka Cresnj e", sve biva laglji i ugodniji. Oso-
bito je krasno mjestance, gdje no se potok Bukol aec, dolazei sa vrha
Brestovca, sputa u dosta duboku prodolinu, koja dieli Kozji hrbet od pri-
gorja. Tuj si sa svih skoro strana obkruen visokom gorom, samo na uu
prooline gleda ko u panorami selo Grane inu i okoli mu. Tko mari asak
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
Alpinski ogranci medju Dravom i Savom.
93
proivjeti sred visoke gore uz um gorskoga potoka i piev ptiica, nema
zgodnijega mjesta do ovoga.
Iza potoka Bukolaca uzlaz je na samo Sljeme dosta strm. Doav do
zdenca na Sljemenu, gdje imade svjea (7 0.) voda, uzpeti se treba jo na
najvii vrh, gdje je podignuta ovisoka pyramida. Pogled sa ove pyramide
na sve strane hrvatske zemlje naplatiti e ti obilno trud i muku od dva sata.
Od Grraana moe se uzpeti i na ovisoko brdo Mi rogoj . Mirogoj je
cestom graansko-markuevakom oddieljen od prave gore i vidi se kao ka-
kav ostrv bez uma i ivih potoka. Omedjaen je sa zapada Gfraanicom i
Medveakom, a sa iztoka Bliznicom. Na Mirogoju ili blizu njega bijae u
13. vieku grad Mirogoj, jer se godine 1275. spominje neki Miroslav Her-
kuk, knez i gospodar Mirogoja. Stari taj grad bio je valjda prema Marku-
evcu na starom Gradiu, Stara ves" zvanom. Yidik sa Mirogoja takodjer
je krasan. Na jug i iztok puko je obzor veoma daleko, a glede na goru
vidi jasno plastiku njezinu i gleda mjestanca u doimah i na obroncih gor-
skih. Pod nogama lei selo Graani, u gori vidi pod Kozjim hrbtom selo
Dolje, a na sjeveroiztoku razabire jasno Markuevec i Cuerje, zatim go-
ljetine oko sela Vidovca.
Spusti li se sa Mirogoja u divotni K ratki dol , eto te u Reme-
t a h. Tuj stoji crkva sa upnim dvorom, u kojem ivljahu prije redovnici sv.
Pavla (Pavlini). Neki pripoviedaju, daje g. 1275. Miroslav Herkuk Miro-
gojski poklonio Kratki dol i Blizno otcu samoivcu I skvi l i nu, koj da je
utemeljio samostan Remete. Ovaj samostan pomaganu kasnije vlastnici i
gospodari Medvedgrada. Medju inimi darova mu god. 1355. vojvodkinja
Margareta, ki cara Ljudevita, selo Pristavinu kod Grraana. Samostan
Remete bijae na dobru glasu, te mnogo naroda hrlilo je onamo, da nadje
lieka od raznih bolesti. Za J osipa I I . bje ukinut samostan, a crkva samo-
stanska postade upnom.
Iz ugodne doline Remetske ide neto uzbrdice u krasni Bukovac,
koj je daleko poznat sa dobra vina. Ovdje ti udaraju u oi neke pristale
kleti, to no rese vinograde imunijih gradjana zagrebakih, te prilie u
istinu pravim villain. Iz Bukovca eto te u najljepi kraj okolia zagrebakoga,
u divni perivoj Maksi mi r, koj se moe takmiti sa najglasovitijimi peri-
voji ovoga svieta. Neto je sama priroda uinila, a najvie se je trudila umna
ruka ljudska, da uini taj prediel najugodnijim mjestancem u Hrvatskoj. U
Maksimiru ili J urjevcu nai e svega, to eljno tvoje srce zaeli: liepih
brieuljaka i sjenatih umica, dva ovelika ribnjaka, krasnih cvietnjaka i
ruicnjaka, zvierinjak, mirnu kolibu, krasnu kapelicu sv. J urja, lovaku
kolibicu, kiosk, krasnu kuu za prebivanje ; u obe sve ljepote, to nam jih
prua najobilniji perivoj. Da park ovaj pregleda i svih se krasota nauije,
treba ti sjegurno cieli dan. Pa kad sve to vidi, razdragati e se dua tvoja
i poeljeti e si, da sav viek svoj proivi u toj divnoj i oplemenjenoj
prirodi. Iz Maksimira vodi krasan drvored jablana za pol ure natrag u Za-
greb, ostavljaju s desne brieuljke Lainske i Bukovake.
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
94 Alpinski ogranci rnedju Savom i Kupom.
2. Alpinski ogranci medju Savom i Kupom.
(Poloaj, veliina, niije. Pojedine esti gorja i najvii vrhunci. Geognos tiki sa-
stav. Doline i ceste. Najvii vrhunci. Opis.)
Poloaj, veliina i meje. Kao to su gore izmedju Save i
Drave posljednjim ogrankom gora tajerskih, tako su i gore medju
Kupom i Savom zadnji ogranak gora kranjskih. Gore te steru se
medju obima riekama: Savom i Kupom sve do utoka Kupe, razstavljaju
Krku dolinu i Posavinu od Pokupja, te zapremaju po prilici 1450
Q -kilometara.
Kod Save pribliuju se ovi ogranci Zagrebakoj gori, te su od
Suseda samo 4 kilometra udaljeni. U prijanjih vjekovih zemlje bi-
jahu ove gore u savezu sa Zagrebakom gorom, dok si nije Sava
klanjac probila i put na iztok prokrila. To svjedoi, kako Vukoti-
novi tvrdi, i geognostiki sastav obojega gorja. Isto tako bijahu ti
ogranci neko u svezi sa junim gorjem, te si je Kupa morala utrti
vele nepravilan put, da jih razstavi od gora balkanskoga poluotoka.
Karakter gorja. Na kranjsko-hrvatskoj medji uzdiu se ovi
ogranci veoma visoko, te tvore neprohodno umovito sredogorje, koje
se strmo rui prema jugoiztoku i sjeverozapadu, i razstavlja krku
dolinu od Pokupja. Ovdje nalazimo takodjer najvie vrhunce u svoj
Hrvatskoj medju Dravom, Savom i Kupom. Bregani na iztoku prelazi
to sredogorje u nizko gorje sa srednjom visinom od kojih 450 metara.
Ovo nizko gorje takodjer je na sljemenu obraslo umom, (napose
bukvom i kestenjem), a na junih i iztocnih mu obroncih raste veoma
dobro vino. Ta se est gora stere sve do eljeznice, koja vodi iz
Zagreba preko J aske u Karlovac. Iza eljeznice odtiskuje se od
te gore dugoljast i veoma nizak ogranak, koj se riedko kad uzdie
iznad 190 met., te koj se veoma marljivo obradjuje. Ovaj se ogranak
pruio sve prema Petrinji, te razstavlja Turopolje od Pokupja. Ono
sredogorje, to se uzdie od kranjske medje do Bregane, zovemo
G o r j a n c i; nizku goru, to za tim sliedi, zovemo Samobor-
skom gorom, a dugoljasti ogranak krste V ukomer i cki mi
g o r i c a m i.
Pojedine esti gorja i najvii vrhunci.
1. Gorj anci ili Uskoka gora, prostire se od medje
kranjsko-hrvatske do potoka Bregane i Kupine. U ovom sredogorju
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
Alpinski ogranci medjn Savom i Kupom. 95
najvii je vrh Sv. Gera (1175 met. ili 3718')- Iza ovoga sliede :
V i e n a c (978 met.), P a 1 j e i, Hum, Straa, B 1 a e v o
b r d o i t. d.
2. Samoborska gora ili Oki ka gora (po okikoj
gradini). Ova se gora pruila od Bregane i Kupine do zagrebako-
karlovake eljeznice. Najvie su glavice u toj gori: P 1 i e i v i c a
(781 met. ili 2467'), Gl avi ca ori ka (748 metara), Otre
(732 met.), V el i ki r n e c (609 met.), Rudam na sjeveru.
3. V ukomeri ke gori ce, duge su 45*5 kilom., i teku
od J aske do Petrinje. Ima i tuj nekoliko viih vrhunaca: K o z j a a
(232 met. ili 732 ), zatim V r a t e k i vrh (207 met.).
Geognostiki sastav. Gorjanci i Samoborska gora jesu pre-
teno gornjo-trijake stvorbe i sastoje od hallstattskoga vapna i do-
lomita. Uz gornji trijas ima poneto podredjenih partija od stvorbe
kamenoga ugljevja, werfenskih kriljavaca i guttensteinskoga vapna.
Samo na junoj strani uz Kupu nalazimo jo i silne gromade kapro-
tinskoga i radiolitnoga vapna, ter ovaj dio ini sjeverni rub june
visoine, kojom si je Kupa utrla put prema Savi. Prigorje okike
gore, zatim Vukomerike gorice spadaju na mladju tercijarnu (konge-
rijsku) stvorim.
Doline i ceste. Kako u svoj Hrvatskoj, nema ni u tom dielu
hrvatskih gora uzdunih dolina. Spomena su vriedne neke popriene
doline, kojimi teku potoci sa razvodnoga bila prema Savi i Kupi. Iz-
medju tih se iztiu napose dolina Br egane i K u p i n e. Osobito
je krasna dolina pot o ka Gradne, kojoj se na uu bieli liepo
trgovite Samobor. Dolina Gradne vodi iz Samobora u Kude, te se
tuj zove Draga".
Znamenitije ceste i eljeznice u ovom predielu jesu: z a g r e-
bako- karl ovaka eljeznica preko J aske; zagrebako-
si saka eljeznica na sjevernoj strani Vukomerikih gorica; cesta
iz Zagreba u Karlovac preko J aske, cesta iz J aske u Samobor i t. d.
Najvii vrhunci u pojedinih gorah izmedju Save i Kupe
Ime vrhuncu : Ime gori: Visina u metrih : Vis. u b. stop.
1 Sv. Gera Gorjanci 1175 3718
2 Plieivica Samoborska gora. . . 781 2467
3 Kozjaea Vukomerike gorice. 232 732
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
96 Alpinski ogranci medju Savom i Kupom.
O P I S :
Pogled sa Kozjana na Samoborsku goru.
Koga je volja, da u jedan mah zahvati oima velik dio povrja ze-
maljskoga i da si raziri obzorje na sve strane, neka se slobodno uzpinje
na najvie vrhunce; nu tko hoe, da si stvori pravu sliku koje gore i da
si upamti plastiku njezinu, njemu se je popeti na koj ovisi nu udaljeni
brieg, pa odavle promatrati mreu gorovlja i stvoriti si sliku podpunu i
jasnu. Osobito e mu to poi za rukom jutrom prije sunana izhoa i ve-
erom za sunana zapada, zatim za neto oblana dana.
Najzgodnije mjesto, s kojega se sva samoborska gora moe pregle-
dati, jest za cielo brdo Kozj an. Ovo se brdo uzdie kod sv. Nedelje blizu
Samobora, te spada na samoborsku goru, ali je od glavnoga gorja tako
odaljeno, da se s njega vidi gora ko u panorami. Kozjan je visok nad mo-
rem 302 metra, a zasadjen je sve do vrha vinovom lozom, koja rodi glaso-
vitu kapljicu. Sa brda Kozjana vidik je u obe prilino prostran i dalek.
Malo ne na dohvat vidi se prema sjevero-iztoku iza Save gora zagrebaka,
kako se strmo sputa u Savu; a daleko na sjeveru razabiru se tamno-modri
vrhunci ponosite Ivanice. Prema sjevero-zapadu vide se gore tajerske, a
na iztoku ravna Posavina sa dalekimi i zelenimi polji i dvorci imunika.
Nu najljepi je pogled prema zapadu i jugo-zapadu. Tu se je u polukrugu
savila gora samoborska, a u njoj razabire jasno visoke vrhunce, stare gra-
dine, biele crkvice i ponosito trgovite Samobor.
Pogleda li na zapad, to vidi zaledje samoborskoj gori, naime Gr o r-
j ance, koji se prostiru po glasovitom umberku. Na medji izmedju
samoborske gore i Gforjanaca uzdie se iznad Nori-sela crkvica sv. Duh,
na visoku briegu (690 met.). Sliede dalje niz briegova udari ti u oi
visoki Otre. Ovaj se vrhunac uzdie u vis poput kakove pyramide, te
je zato uzlaz nanj i nizlaz s njega veoma tegotan. Otrcu na podnoju u
uzkoj dolini imae selo Eude, kojih medjutimnevidi. Zato su Eude zna-
menite, kae jim ve samo ime. Tuj u gori ima u drobnjaku, koj se uz kri-
ljevac nalazi, slojeva bakrene i eljezne pakovine, crvena eljezovca i ocje-
lovca.. Do godine 1851 kopao se je samo bakar, a od onda do godine 1865.
priredjivali su iz ocjelovca i eljezo. Gfodine 1871. dodje sva rudokopnja
u nove ruke, nu kako su radnju na veliko osnovali, zapustie rudnik do-
skora sasvim. Danas se kriju onuda nebrojeni imii, gdje je malo prije
ljudska ruka utrla si put u utrobu zemlje.
Iz Kuda vodi put na sjever do Pl i ei vi ce, najviega vrha u gori
samoborskoj, i opet na jug do trgovita Samobora. Put do Samobora
ide krasnom i romantinom dolinom potoka Gfradne, koja se zove inae
i Draga".
Trgovite Samobor vidi se sa Kozjana sasvim jasno. Eazabiru se
tono zvonici crkve upne i franjevake, a osobito se liepo vidi kapelica
sv. J urj a, koja se je podigla tik nad Samoborom na briegu 323 metra
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
Alpinski ogranci medju Savom i Kupom.
97
visoku. Samobor broji oko 3000 itelja, te je daleko poznat sa svoga svjea
i zdrava podneblja i sa gostoljublja vrlih gradjana. Nu i sa draestne oko-
lice jest Samobor na dobru glasu.
Iznad trgovita Samobora razabire na briegu stari g r a d S a m o b o r.
J esu to ruevine neko prostrana grada, u kojem su jo pred 90 godina
stanovala hrvatska vlastela. Grrad sagradi po svoj^prilici eki kralj Pre-
mysl Otakar I I ., kad se je sa Belom I V. borio za tajersku. Kasnije dodje
Samobor u ruke I vanu J aroslavu Okikomu i Celjskim grofovom. U 16.
vieku gospodovae u njemu I van Ungnad, doim je Leonardo Gfruber poeo
kopati rude u susjednih Eudah. U drugoj polovini 16. vieka bijae vlast-
nikom grada general Krsto Ungnad, a po njemu zadobi Samobor Toma
Baka Erdody. U Erdoda ostade grad, dok ga nekupie Kulmeri, a po ovih
opet spade na Kiepache, koji ga i sad dre. Sude po tunih ostatcih bio
je Samobor neko velik i sjajan, sada se legu u podrtinah zmije, koje
je narod okrstio imenom gu".
Samoboru na jugu razabire sred smjese gorovlja najvii vrh ciele
gore, visoku P l i ei vi cu (781 met.). Ovaj vrhunac obraten je sav do
vrha. Najprije se steru polja, nad njimi vinogradi, a zatim uma najprije
bukova, zatim kostanjeva. Sam vrhunac sastoji od tri j u i 1 j a k a , koji
se diu jedan tik drugoga, te su dobrahno strmi. Osobito sa Kozjana raza-
bira se ta tri iljka veoma dobro. Pogled sa Plieivice liep je, ali se ne-
moe ni iz daleka takmiti sa vidikom sa Ivanice ili sa Sljemena. Sa Plie-
ivice nevidi ni Zagreba ni Karlovca, ali zato razabire J asku, Dubovac
pri Karlovcu, gore oko Barilovia, Kostel prema umberku, a osobito dobro
vidi ravno Turopolje" i est Posavine kod Zagreba.
Iza Plieivice sputa se gora samoborska opet prema niem vrhuncu,
na kojem se vide ruevine staroga grada Oki a. Prolost grada Okia
slabo nam je poznata, nu tim vie slovi danas sa glasovitoga vina, to
izpod grada na vrhuncu uspieva. Liepo li pjeva na pjesnik I van Trnski o
gradu Okicu: j$n
uz
g
US
j
e
javorove
Tamburice nit uz glas
Slavnim taj se grad nezove,
Neuznosi Oki nas;
Nema o njem prie,
Da se srca tie.
Samo slava vinske loze
Proslavila Oki-grad,
Mjesto sree, mjesto groze
Cvate rodan vinograd,
Po vinca si krasu
Okie je na glasu."
Umah iza Okia grada sputa se samoborska gora strmo do sitnih
brieuljaka, a zatim se razpline u dalekoj ravnici. Oki po tom stoji poput
vjerna straara, da nam uva ravnu Posavinu toli od navala dumanskih,
koli od katastrofa prirodnih.
V. Klai. Prirodni zemljopis Hrvatske. 7
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
B. Gorje balkanskoga poluotoka.
1. J ugozapadna ili liburnijska visoina.
(Poloaj, veliina i medje. Karakter visoine. Pojedine gore. Doline i dolei. Geogno-
stieki sastav. Vrela i rieke. Podnebje. Bilje i ivotinje. Ceste i eljeznice. Opisi.)
Poloaj, veliina i med je. Jugozapadna visoina hrvatska
prostire se upanijom riekom. Na sjeveru ju obrubljuje rieka Kupa,
na jugu jadransko more, doeim na zapadu i na iztoku neima tono
oznaenih medja. Na zapadu se naime hvata istarske i kranjske vi-
soeine, i to napose ondje, gdje se Uka gora istarska dieli od kranj-
skoga Kra-gorja (kod Kastva); a na iztoku se dri juno-hrvatske
visoine, te se vrhom Bitorajem sdruuje sa Velikom Kapelom, a kod
Senja ju nastavlja Senjskim bilom gora Velebit. Po tom bi mogli ovu
visoinu ovako omedjaiti: na sjeveru Kupa, na iztoku podnevnik
grada Senja, na jugu more, a na zapadu podnevnik graa Kastva.
Jugozapadna visoina hrvatska, koju neki zovu l i burni j ski m
Krasom (Krsom)", zaprema po prilici 1927 rj-kilom. (3G Q-geogr.
milja), najvea joj duljina od sjeverozapada prema jugoiztoku broji
44
-
5 kilom., a najvea irina od jugozapada prema sjeveroiztoku do
100 kilom.
Jugozapadna ili liburnijska visoina, makar da je za sebe cje-
lina gorska, spaja gore srednje Evrope sa gorami balkanskoga polu-
otoka. Sa zapadne i sjeverne strane dri se posljednjih ogranaka
srednjoevropskih Alpa, a na junoj i iztonoj strani hvata se juno-
hrvatske visoine, koja je ve dielom balkanskoga poluotoka. S ove
strane veoma je slina spomenuta jugozapadna visoina tako zvanim
Pomorskim Alpam, koje spajaju zapadno krilo Alpa sa gorami ape-
ninskoga poluotoka.
Karakter visoeine. Ve smo spomenuli, da jugozapadna vi-
soina ini za sebe podpunu gorsku cjelinu. Ovo se potvrdjuje tim
bolje, kad prouimo ustroj te visoine.
Na sjeveru izpod Kupe prostire se ponajprije od Snienika do
Bitoraja velika i visoka ravnica ili vi spol j ana. koja se uzdie
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
J ugozapadna ili liburnijska visoina. 99
9501100 met. nad povrjem morskim. Na ovoj vispoljani imade
gora, koje se jo za 400 m. nad njom uzdiu. Gore te teku pravcem
uzporednim sa obalom morskom, ali netvore kosa, nego hrpe i gorske
zglobove. Najznatnije su tu hrpe i zglobovi Obrua, Bukora, J elenca,
Snienika i Kisnjaka, zatim Malogosta, Velikoga Drgomalja, Velikoga
Debelja i Bitoraja, kojim ve poima juno-hrvatska visoina.
Izpod opisane vispoljane sputa se visoina polagano prema
moru, i to u tri stupnj evi ne. Prva stupnjevina poima na junoj
strani vispoljane, te se sputa veoma strmo (40 met. na jedan kilom.).
Sastoji naime od takovih gora, koje imaju na sjeveru veoma kratke,
a prema jugu duge i strme obronke. Na podnoju prve stere se druga
stupnjevina, koja nije toli strma, ali se veoma naglo svruje. Izmed
ove druge stupnjevine i tree stere se uzporedo sa morem dugoljasta
dolina, duga do 44*5 kilom. Ova dolina razpada se opet na vie
manjih dolaca i ponikava, kao to je dolina Rjeine, dolina Draga,
dolac bakarskoga zalieva i Vinodol. Trea napokon stupnjevina nalii
poneto nagnutoj ravnici, te je visoka samo 3060 met.; mi od toga
proviruje samo jedan dio od 36 met. iz mora, ostali je dio te stup-
njevine pod vodom.
Ve sama razgloba ove visoine pokazuje, da je sama, za sebe
podpuna gorska cjelina. Susjedna bo visoina na iztoku, tako zvana
juno-hrvatska visoina, sasvim je razlika oblika, te se nemoe s li-
burnijskom u jedan te isti red uvrstiti. Doim naime ova visoina
pada u stupnjevinah prema moru, okruena je juno-hrvatska visoina
sa morske strane visokim i neprohodnim primorskim gorjem, koje
takodjer ini, da je hrvatska obala du junohrvatske visoine veoma
slabo pristupna.
Vispoljana jugozapadne visoine hrvatske prilii iroku, oval-
nomu hrbtu, koj se na iztonoj i zapadnoj strani neto uzvisuje, a
u sredini snizuje. Izmedju pojedinih gora na vispoljani nema ni
dugoljastih ni poprienih dolina, ve velikih ponikava, a redje svrtaka
ili dolaca. Tu neima ni strmih peina ni zidina, ni otrih kukova ni
zubova, niti veoma dubokih dolaca ni ponora. Gore su na vispoljani
veim dielom liepimi sumarni zarasle; ima ipak mjesta, gdje su
ume posvema posjeene. Prva stupnjevina broji takodjer nekoliko
dugoljastih i velikih, ovalnih ponikava, a gore te stupnjevine imaju
poloite obronke! Druga stupnjevina naprotiv sva je ogoljena, gore su
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
100 J ugozapadna ili liburnijska visoina.
raztrgane, rtaste i kukaste, pae i veoma strme, a izmedju njih ima
veoma mnogo razasutoga kamenja. Osim toga broji druga stupnjevina
mnogo malenih svrtaka ili dolaca, koji su veoma duboki i puni ka-
menja. Dolina, to se na podnoju ove druge stupnjevine stere, slina
je dugoljastoj ponikvi, te je jedina dolina u svoj visoini. Nu ni ova
dolina nije posvema razvita, ve je podieljena na manje ponikve,
koje su samo na tri mjesta spojene s morskom obalom, i to poprie-
nimi pukotinami kod Bieke, Martinice i Cirkvenice. Spomenuta je
dolina sastavljena veinom od numulitnoga pieenjaka, zato je i
plodna, te je jedinom oazom u pustom kraju jugozapadne visoine
hrvatske.
Pojedine gore u jugozapadnoj visoini hrvatskoj. Budu
da gore u toj visoini netvore kosa, nego hrpe i zglobove, a ti nisu
jo dovoljno proueni, zato nemoemo gore tono razrediti. Spome-
nuti emo samo poznatije vrhunce i njihovu visinu:
Obru, 7 sati J elenju i Grobniku na sjeveru visok 1379 m.
Suhi b r i e g, 6 sati J elenju na sjeveroiztoku 1351
p i e a s t i vrh, uz Kupu 699
Sni eni k, 4 sata Kamenjaku na sjeveru 1508
Bi el a s ti e na, Crnomu lugu na sjeverozapadu 1200
Bi snj ak, Mrzloj Vodici na sjeveru (najvii vrh u visoini) 1528 (4824' b.)
Z b e 1 a e, Kamenjaku na sjeveru visok 954
V el aP l i 1143
J el eni , l
l
/
4
sata Fuinam na zapadu 1107
Z v i r j a k, 1 sat Fuinam na jugoiztoku 986
Medvedj ak, 3 sata Bribiru na sjeveru 1028
V i evi ea, 4 sata Fuinam na jugu 1430
V el i ki Dr gomal j , Delnieam na sjeveru 1154
K o s a n a k, 2 sata Mrkoplju na sjeveroiztoku 1118
Oel i m- baa, l'/
2
sata Mrkoplju na sjeveroiztoku... 1086
Doline i dolci u visoini jugozapadnoj. Visoina ova neima
osobito liepih ni podpuno razvitih dolina, ve samo ponikava, svrtaka
i dolaca, te se tako slae sa ostalim Kragorjem.
Na samoj vispoljani nalazimo nekoliko dolina, nu to nisu prave
doline (uzdune ili popriene), ve iroke ponikve, svrtci ili ravna
sedla. Ponajprije spominjemo L i ko pol j e (Li), koje je slino
eliptikomu koritu, te je naokolo obkrueno visokimi gorami; zatim
kotline Pl atak, Crni K al , Ravno, Lukovo i Okrugl ovo.
Izmedju prve i druge stupnjevine stere se glasovito Gr obni ko
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
J ugozapadna ili liburnijska visocina.
101
pol j e, po kojem tee potok Suica. Medju drugom i treom stup-
njevinom napokon prostire se spomenuta ve dugoljasta dolina, prav-
cem od sjeverozapada prema jugoiztoku, i dieli se na etiri omanje
ponikve: na dol i nu Rj ei ne, koja kod Trsata dopire do mora,
dol i nu Drage, dol i nu Bakarsku, i napokon liepu i vinorodnu
dolinu Vi nodol , do 29 kil. dugu. Sve ove itiri ponikve oclieljene
su dodue jedna od druge, ali je svaka na jednom mjestu prema
moru otvorena (Vinodol kod Cirkvenice).
(xeognostieki sastav. U geognostikom obziru valja nam u hr-
vatskoj jugozapadnoj visoini razlikovati vie stvorba. Sama vispoljana
(Plateau) pokazuje, da je sastavljena od tamnoga vapna, koje krije
mnogo glinaste zemlje, te koje pripada po svoj prilici trijakoj stvorbi.
Ovo je vapno vrstano, te mu vrste padaju prema jugu uz kut od
2535. Kraj ovoga liburnijskoga vapna ima na vispoljani i trijakih
pieenjaka i pjeenjastih kriljavaca, nu to samo mjestimice, n. p.
kod Mrzle Vodice i u brieuljcih oko Fuina. Ponikve na vispoljani
napunjene su diluvijalnimi naplavinami (hrnjage od ruevina, ljunak,
valutice, gorske survine, piesak, ilovaa), i to od ruevina najbliih
gora. Takovih naplavina ima n. p. na Likom polju.
Prva ili gornja stupnjevina sastoji takodjer od samoga liburnijskoga
vapna trijakoga. Tu medjutim neima vie nimalo pieenjaka, kakono
na vispoljani. Vrste ovoga vapna padaju takodjer prema jugu, te tako
biva, da su ovdje juni obronci gora posipani ruevinami, gorskimi
survinami i zemljom, doim su sjeverni obronci klisurasti i hridoviti.
Druga ili srednja stupnjevina pokazuje nam kredino vapno. Ovo
je vapno svjetlo, utkasto ili bielosivkasto, kadkada i rumenkasto, te
obiluje okaminami od radiolita. Gdjegdje imade u ovom radiolitovom
vapnu poneto i nuinmulitnoga vapna, te se jedno od drugoga ne-
moe razabrati, van po okaminah. U dubljih dolcih i pukotinah ovoga
kredinoga vapna nai e poneto nunmiulitiioga pieenjaka (Tasello).
Nummulitni pieenjak napunjuje napose dolinu, to se stere
izniedju druge i tree stupnjevine. Ponikve Rjeine, Drage, ponikva
Bakarska i Vinodolska obiluju na dnu korita svoga ovim pieenjakom,
ali boine njihove sastoje od ogoljenih, vapnenih peina.' Osobito se je
ova tvorina pieenjaka razvila u Vinodolu kod Drvenika, te tu sastoji
malo ne od samih nummulita (Nummulites phanospira, Nummulites
perforata, Nummulites orbitoides).
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
102 J ugozapadna ili liburnijska visoeina.
Na mnogih su mjestih vapnene vrste premetane, te po tom
slutimo, da ima i prolomnoga ili izsopljenoga kamenja u liburnijskoj
visoini. Dosele se je medjutim nalo ovakovo kamenje samo kod
Fuina, u nekom breuljku, koj sastoji malo ne sav od amfibola i
anortita.
U naoj visoini imade mjestimice, i to ponajvie u ponikvah,
diluvijalnih stvorba, koje izpunjuju pomenute ponikve 118 m. du-
boko. Svaka pojedina ponikva, koja je obkruena ovisokimi gorami, ima
svoju diluvijalnu tvorinu, koja sastoji od ostanaka i ruevina okruu-
juih ju gora. Takovih diluvijalnih stvorba nalazimo na Likom polju,
na Grobnikom polju, na vispoljanah Ravnu, Maevu i Crnom kalu.
Kraka poni kva.
Visoina se jugozapadna, kano i sve Kra-gorje u obe odlikuje
tim, to obiluje mnogimi ponikvami (Mulden), a napose dol ci ili
s vrt ci (Trichter). Ovi potonji nastaju, kada tlo propadne, to biva
osobito u vapnenih gorah. Najznatniji dolac u nas jest onaj kod Bakra,
i zove se Poni kve. Obseg mu broji 2*5 kilom., a u dubini mu pro-
stire se cielo selo.
Vrela i rieke. U obe je poznato, da su tako zvane krake
gore" veoma siromane vodom. U jugo-zapadnoj visoini kii do-
due na godinu prilino mnogo (12*513 cent.), ali voda se gubi
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
J ugozapadna ili liburnijska visoeina. 103
stranom na dnu svrtaka i ponikava, a stranom kroz ponore i puko-
tine, te tee podzemno, dok nedodje do takovog kamenja, koje vie
vode neproputa. S toga brojimo na vapnenoj vispoljani veoma malo
vrela i potoka; tek u dolini izmedju druge i tree stupnjevine, gdje
imade pieenjaka, zatim kod samoga mora nalazimo nekoliko vrela
i potoka. Voda je ovih vrela i potoka medjutim veoma hladna (7
-
5
do 10 C. stalne toplote), te po tom sudimo, da dolazi podzemno sa
vispoljane.
Na visokoj ravnici ili vispoljani nema na zapadnoj i iztonoj
strani nikakovih vrela, te tuj vade ljudi vodu iz peina i pilja, gdje
imade kadkada sniega preko cieloga ljeta. Samo u sredini vispoljane
nalazimo na Likom polju nekoliko vrelaca, 9 do IO
-
70 C. toplih.
Takova su vrela kod Mrzle Vodice, zatim vrelo potoka L i anke
(+ 8C), koja protie Liko polje i t. d.
Prva niti druga stupnjevina nemaju stalnih vrela. Tek u dolini iz-
medju druge i tree stupnjevine nalazimo obilje izvora. Tu tee takodjer
ponajglavnija rieica svekolike visoine, naime Rj ei na sa nekoliko
pritoka, i utie u more kod Rieke; zatim Rj ei na Vi nodol ska,
utiua u more kod Cirkvenice. Na samoj obali morskoj imade mno
vrelaca i potoia, koji se iza kratka toka u more izlievaju.
Poclnebje. Jugozapadna visoina broji se u red onih krajeva,
koji spadaju na podnebje aequinoktionalnih ili istononih kia. Ovdje
kii najvema u kasnoj jeseni (listopad, studeni), zatim u proljeu
(travanj), akoprem ima kie poneto i po zimi.
Prema nadmorskoj visini i odaljenosti od mora razlikujemo u liburnijskoj
visoini vie podnebnih prediela.
Sama vi spol j aua izpod Kupe veoma je studena, te joj srednja godinja
toplota nebroji vie od 7'5 C. Ovdje pada snieg do 6 mjeseci (na iztonom i za-
padnom kraju i 7 mjeseci), a taj snieg neokopni esto 56 mjeseci, tako da su
neke strane cielu godinu sniegom prikrivene. Proljee je i ljeto sa estimi vjetrovi,
studeaimi i kinimi dani vie slino zimi nego li ljetu; ljeto traje samo dva mje-
seca (od polovine lipnja do polovine kolovoza). Trenje cvatu tek poetkom lipnja,
a dozrievaju zajedno s jagodami koncem srpnja; vinova loza, koja uz zidove samo
gdje gdje raste, cvate iza polovine lipnja; korim cvate u polovini srpnja, a do-
zrieva tek koncem kolovoza. Graha imade jo zelena koncem srpnja. J eam se
anje sredinom kolovoza; uz to ima zobi i neto malo penice. Travu i sieno kose
koncem srpnja. Na iztonoj i zapadnoj strani vispoljane nerodi vinova loza ni
penica nimalo. Zrak je vispoljani dosta vlaan, a kia pada najvie na izmaku
proljea i na poetku jeseni.
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
*
104 J ugozapadna ili liburnijska visoina.
Podnebje na stupnjevinah mnogo je blae i ugodnije, te se pribliuje ugod-
noj pomorskoj klimi. I na stupnjevinah razlikujemo tri podnebna prediela.
Pr vi i naj dol nj i prediel sie od morske obale sve do ostrmina
druge stupnjevine. Godinja srednja toplota broji 13515 C; sniega ima malo,
te kad zapane, okopni za nekoliko sati; noju se zrak slabo ohladi, kie ima
manje, i to samo u proljeu i jeseni neto obilnije. Proljee poeima ve oko 20.
veljae, ljeto najkanje polovinom svibnja, jesen u listopadu, a zima koncem stu-
denoga. Ovdje traje dakle ljeto pol godi ne, esto je veoma nesnosno, te ovdje
uspieva maslina, smokva i lovorika.
Drugi ili srednj i podnebni prediel sie malo ne do same vispoljane
(druga i vei dio tree stupnjevine), te se odlikuje ve otrijom klimom. Zimi
pada tu snieg, eesto do oujka, nu obino ve iza nekoliko dana okopni. Proljee
poeima polovinom oujka, ljeto koncem svibnja, jesen koncem rujna, a zima kon-
cem studenoga.
Trei ili naj vi i predi el ini prelaz sa prediela prijanjih na studeni
prediel vispoljane. Ovdje sniei zimi veoma esto i snieg prikriva zemlju 34
mjeseca, veerom se zrak jako razhladi, tu ima mnogo magle i estih kia; nu
ipak znade esto topao zrak sa dolnjih stnpnjevina ovamo doprieti, te cieli kraj
ugrijati.
Jugozapadna visoina poznata je sa mnogih i ljutih vjetrova,
koji se ovdje kriaju. Od svijuh je najneugodniji i esto veoma tetan
vjetar sa kopna na more, koj ovdje burom zovu. 0 buri govoriti
emo napose, nu ovdje valja spomenuti, da ona duva u ovoj viso-
ini pravcem od sjeveroiztoka, te da traje u godini do etvrt godine.
Obino nije estoka, nu kadkada biesni silno, te traje neprestance po
915 dana. Kraj bure poznati su u liburnijskoj visoini sliedei
vjetri: Sci roc co (jugoiztonjak), tramontana (sjevernjak), mae-
stral e (sjeverozapadnjak) i t. d.
Podnebje je u jugozapadnoj visoini po ovjeka veoma ugodno i
zdravo. Samo u primorskih stranah izmedju Rieke i Kraljevice vlada
neugodna bolest, koju su kri l j evom nazvali. Ova je bolest, koju
neki i margari tom zovu, unesena jo prologa stoljea sa iz-
toka u nae primorje, te je veoma opasna, jer moe ovjeka svega
nakaziti, a S druge strane opet prouzrokuje silnu i trajnu bol u kostih.
Ova je bolest nasliedna, osobito ako se ljudi isto nedre. Lienici
su medjutim ipak nali lieka proti ovoj bolesti, te ju izliee za 40
do 100 dana.
Bilje i ivotinje u jugozapadnoj visoini. Razloi v malo
prije geognostiki sastav jugozapadne visoine i njezine klimatske
odnoaje, moemo ve unapred znati, da na istoj visoini nema onako
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
J ugozapadna ili liburnijska visoina. 105
bujne vegetacije, kako no ju nalazimo u drugih stranah nae domo-
vine. Poam od morskoga ala pa sve do visine umskoga prediela
nenalazi skoro nigdje obilne ni bujne trave, nego samo kukavno
grmlje i bodljikavo zelenje. Ipak se flora na stupnjevinah i na vis-
poljani moe podieliti na etiri prediela.
1. predi el prostire se do 160 met. visine. U ovom predielu nalazi,
osobito na obroncih buri izvrenih, veoma raztreseno i krljavo bilje, kanoti sla-
vulju (Salvia officinalis), Helichrysum angustifolium, ubar (Satureia variegata),
Xanthiurn spinosum, Scolymus hi^panicus i t. d. Gdje izmedju vapna poneto
zemlje proviruje, nai e jo gloga (Crataegus oxyacantha), crnoga trna (Prunus
spinosa), i Rliamnus infectoria. Na dubljih m'estih, gdje je zemlje, ima pucalike
primorske (J uniperus Oxycedrus), malihjaka tmastoga (Rubus spinosa) i bodlja-
voga draa (Paliurus aculeata). Grmlje i ikarje sa ovisokimi stabli nemoe ovdje
uspievati radi sue i bure. Tamo, gdje su obronci poloiti i gdje je dosta zemlje,
nalazi gdjegdje gusto grmlje od hrastova (Quercus Oerris i Quercus pubescens),
od jasenovca (Fraxinus Ornus), i od grabra (Carpinus Betulus) . zatim veoma malo
od sliedeih: Cornus sanguinea, Prunus Mahaleb., Rhus Cotinus, Corylus Avellana
i Sorbus torminalis. Malena polja i oranice obkruene su ovdje kamenimi zidovi,
koji teku uzporedo, te jih tite od bure. Tu e na neznatnih ovih poljih nai po-
neto voa, smokava i mendulja, zatim vinograda, neto malo jema i penice.
J edinu iznimku ine u tom pustom predielu liepe doline, sastojee od piee-
njaka, i to su doline Rjeine, Drage i Vinodola. Tu e nai na pieenjaku liepih
livada sa bujnim cvieem, ravnih i plodnih polja i vinograda, koje tite dubrave i
gajevi, zatim gusto grmlje. U Vinodolu imae izmedju pojedinih redova vinove
loze kukuruze, ita i koruna, zatim cielih vrtova od masline i smokve. Osobito
se odlikuje dolina Drage bujnom i svjeom zeleni: gustim ikarjem i livadami s vi-
sokom travom, napokon obilnimi vinogradi, koji rode dobrim, glasovitim vinom.
2. predi el prostire se srednjom stupnjevinom sve do 600 met. visine.
Ovaj je prediel prava pustinja. Nigdje skoro nema zemlje, ve naokolo vire gole
vapnene stiene. J edino u dubokih doleih i ponikvah nalazi poneto obradjene
zemlje. Dolnji dio ovoga prediela sasvim je pust, u gornjem dielu tek ima gdje-
gdje neto vie grmlja i ikarja, zatim drvea, kanoti hrastova i jasenova. Ovdje
raste: Ooryllus Avellana, Cornus sanguinea, Rosa rubifolia i eanina, Rliamnus
frangula, Sambucus nigra, Tilia parvifolia, Populus tremula, Acer Pseudoplatanus
i campestre. U pojedinih ponikvah i kotlinah sadi se i sije kukuruz, penica, korun
i vrzina.
3. predi el obsie treu stupnjevinu. Tu nalazi ne samo raztresenog bilja,
ve i trave, zelenja i panjaka, tako da je eielo tlo liepom zeleni prikriveno.
Grmlje se i ikarje mnoi, ter prelazi polagano u drvee. Najglavnije drvee jest:
prosti jasen (Fraxinus excelsior), bukva i omorika, zjatim muk (Sorbus Aria) i
vaije grodje (Lonieera xylosteum).
U sredini ovoga prediela ima ve gdjegdje i traga umam. Premda je ovaj
prediel vegetacijom mnogo obilniji od prijanjih, to se ovdje zemlja ipak mnogo
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
106 J ugozapadna ili liburnijska visoina.
neobradjuje, jer kulturno bilje uspieva ve veoma slabo. Zato ima u torn predieiu
malo polja i vrtova, a vonjaka nikakovih.
4. predi el obsie vispoljana. Ovdje ee nai bujne rudine od trave i ume
od bukava i jela. U nekojih stranah okolo Bjeine, Benkovca i Kogozna ima liepih
dubrava od jela, zatim od smrekava i drugih dubova. Oko J elenja zelene se bu-
kvici, te bukva uspieva ovdje do 1100 met. u visini. Izmedju pojedinih uma pro-
stiru se krevine, liepe livade, na kojih rastu razne biliue, kanoti: abljak (Ba-
nuuculus), driemina (Liehtnelke), slavulja, voluje oko (Wucherblume) itd. Liepih
prauma nalazimo napose oko Fuina, i to sastoje ove ume od prastarih jela.
Slaba vegetacija na j uno-hrvatskoj visoeini potakla je mnoge vjetake, da
misle o tom, kako bi se ovaj kraj umjetno sumarni nasadio. Nu dosele nisu jo
nimalo njihovi predloi i savjeti uvaeni.
Zi voti nj stvo jugozapadne visoeine hrvatske slabo je poznato, stoga
emo samo o nekih glavnijih ivotinjah govoriti. Glede si sata spomenuti nam je
da mnogo bolje uspievaju u zelenih i umovitih predielih vispoljane, nego li na
ogoljenih stupnjevinah. U okoliu Fuinskorn, u dubravali Vinodolskih i u umah
Bitorajskih nalazi lovac obilna lova, a u umah po vispoljani u obe imade lisica,
kuna, tvoraca i velikih mrkih medjeda, zatim srna i zeeva. Od domaih sisara
spominjemo goveda, ovce i koze. Goveda u visoeini pripadaju srednjo-evropskoj
pasmini (glavni typus: B. primigenius); ovaca i koza imade u onih stranah, gdje
ima panjaka, te su ovi stvorovi veoma tetni po vegetaciju, osobito po mlado
drvee. U dolnjih stranah visoine nema vie divljai (osim zeeva), a od domaih
ivotinja veoma mnogo vriede osl i i mazge, koje se osobito u Vinodolu goje.
I pti ce na vispoljani razlikuju se znatno od onih po stupnjevinah: U
, umah Bitorajskih ima velikih tetrieba (Tetrao urogallus), malih tetrieba (Tetrao
tefcrix) i treaka (Bonasia sjdvestris); a od grabeljivih ptica vide se esto: velika
uara ili sovuljaga (Bubo maximus), zatim prosti miar (Buteo cinereus), gaeavi
rniar (Archibuteo lagopus); mali jastrebac (Aecipiter nisus); brkuta (Gypaetus
barbatus) ima malo. Osim ovih imade i drugih ptica, to po srednjoevropskih u-
mah ivu. Na stupnjevinah ive liepi jareb (Perdix saxatilis), zatim se uje po
noi u gajevih uz obalu vrst sove: lulavac (Scops zorca). Od ptica grabiliea spo-
minjemo bjeloglavog ljeinara (Gyps fulvus), kojega imade esto cielo jato na
otoku Cresu.
Gmazova imade za elelo mnogo, ali nisu jote sve vrsti poznate. Otrov-
noga poskoka (Vipera ammodytes) nalazimo u dolnjih, a ridjovku (Pelias berus)
u gornjih stranah visoine. Gutera ima raznolikih. Izmedju sladkovodenih riba
odlikuju se napose pastrve u Bjeini, gdje jih ima i preko funtu tekih.
Ceste i eljeznice. Jugozapadnu visoinu spajaju veoma umjetne
ceste i eljeznice sa sjevernom Hrvatskom:
1. L u j z i n s k a (Ludovicejska) cesta vodi od Karlovca preko
Severina, Skrada, Delnicah, Mrzle Vodice, Jelenja i Grobnikoga polja
na Rieku. Ovu je cestu osnovalo privatno dioniko drutvo (1802 do
1812), a gradio ju je slavni gjeneral hrvatski Vukasovi. Cesta je ova
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
Jugozapadna ili Jib urnij ska visoeina.
107
duga 131*56 kilom., iroka 8 m., a najvia joj je toka vie J elenja
(927 met.).
2. K ar ol i na, sagradjena za cara Karla VI., sada ve za-
putena, vodi od Karlovca preko Bosiljeva, Vrbovskoga, Mrkoplja,
Fuina i Bakra put Bieke. Najvia joj je toka kod Mrkoplja (724
metara).
3. P r i mor sk a cest a iz Bieke u Senj, zatim cesta iz Ilieke
u Trst. Osim toga su spomena vriedne ceste: delnika, brodska i
moravika.
Osim ovih cesta vodi preko liburnijske visoine liepa eljeznica
od Karlovca na Rieku, duga preko 175 kilom.
O P I S I :
I. Grobniko polje.
Kad si saao na nau hrvatsku Eieku, nai e u okoliu njezinu
liepih miesta i prediela na svakoj strani. Tik nad Eiekom uzdie se vrietno
brdo, a njemu na vrhu bieli se starodrevna gradina Frankopanska, liepi
Trsat, i kraj njega samostan Franjevaca sa crkvom, o kojoj sviet razna uda
pria. Eieci na zapadu eto te opet u istarskih stranah, u liepoj i blagoj Opa-
tiji, toj hrvatskoj Nizzi; ako te je volja, moe se uzpeti na grad Kastavski,
koji su jo stari Grci utemeljili, a Rimljani zidinami opasali; ili se napokon
moe neto dalje potruditi na vrh bajne Uke gore (1394 m.), te snje pogle-
dati na hrvatsko more i otoje, koje se nie od Istre sve do Dubrovnika. eli
li medjutim hrvatsko primorje i otoje poblie upoznati, a ti sjedaj na malu
barieu, te se zavei morem i obadji hrvatsku Boduliju, t. j . otoke Krk, Cres
i Loinj, ili se zaputi kraj obale uz Martinicu, Bakar i Kraljevicu sve do
kanala Maltempo, gdje se je hrvatski otok Krk prikuio vinorodnomu Vi-
nodolu.
Sva ova mjesta i predieli zanimati e tebe Posavca, koj si vikao mo-
triti svedjer bujnu ravnicu i zelenu goru zagrebaku; ti e se uditi i di-
viti klisurastim i ogoljelim, bielim i sivkastim liticam i visinam, koje su
samo mjestimice slabom zeleni nakiene, tebe e zanieti puina morska i
ivot na moru, te e pomiljati, da si dospio iz svoga zaviaja u nov, ne
znan sviet. Samo romon hrvatske riei iz ustiju krnih ljudina sjeati e
te, da stoji na svojoj zemlji, sred narod hrvatskoga. Ali ako u tebi srce
hrvatsko bije, ako znade dinu poviest pradjedova svojih, nee ti se ni-
malo dua zadovoljiti ni obajano oko umiriti, ve e svedjer traiti i pitati,
gdje no li je ono sveto mjesto, ona hrvatska Meka, ono tuno i slavno
grobni ko pol j e", gdje no Hrvat spasi krunu kralju svomu, a prosvjetu
Evropi ?
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
108
Jugozapadna ili liburnijska visoina.
Neima za cielo po Hrvata znatnijega mjesta u svem okoliu rieckom,
nego li je grobniko polje. Svikolici znatniji pjesnici hrvatski slavljaliu to
mjesto uzvienimi pjesmami. Tko se ne sjea liepoga eposa Demetrova,
sjetne ali okrepljujue elegije Preradovieve i poletnoga opisa Niemieva ?
Pa i pravo veli pjesnik Demeter, da mu je ovo polje milije no zelene obale
vode Brente:
Sve je pusto, sve je niemo, sve uasno,
Grob golemi gniezdo nonih sova
Jedan prediel carstva Plutonova . . . .
Ipak si mi polje milo, polje krasno."
Badava e medjutim u blioj okolici Bieke traiti grobnikoga polja ;
da ga nadje, valja ti krenuti put sjevera prema gorskomu kotaru, i to lie-
pom lujzinskom cestom, koja vodi preko rieke ili liburnijske visoine sve
do Karlovca. Podji der sada u duhu sa mnom sve do toga znamenitoga polja.
Na iztonoj strani izpod Trsata i kraj Rjeine poima glasovita cesta
lujzinska, kojom e za sat stii na udjeno mjesto. Ovu je glasovitu cestu
sagradio poznati Hrvat, gj eneral Vukasovi (18031809.), te si je
tim stekao neumrlu slavu. Cesta je duga 13P56 kilom., a iroka 8met., te
se die svedjer u vis sve do 927 met., ali ne naglo, ve svedjer polagano.
Poav ovom cestom, te proav vrata J elaia bana (prije porta Hungarica)
vozi se neprestano uz brdo. Nekoje te vrieme prati na lievo duboko usje-
ena dolina Ejeine, a na desno visoke i gole vapnene litice. Put je liep,
mjestimice u goru usjeen, gdje gdje opet medju ponori podzian. Putujui
ovako do tri etvrt sata, eto te kod Zubrova sela i kod avla, gdje se jedna
cesta od Lujzinskoga druma odvaja. Tu moe nastaviti put, bilo Lujzinskom
cestom, bilo novom cestom, i stii e za etvrt sata jednini i drugim putem
na udjeno grobniko polje.
Prevariti e se, nada li se, da e jednim mahom pregledati sveko-
liko grobniko polje. U sred polja naime uzdie se malen brieuljak, imenom
Hum, a taj te priei, da nemoe svega polja na jednom vidjeti. Dodje
li dakle na polje ma s koje strane, vidjeti e samo jednu polovinu, bilo iz-
tonu, bilo zapadnu. Grobniko polje stere se od zapada prema iztoku; na
iztonom kraju visoko je 323 met., a na zapadu 293 m. Cielo dakle polje
pada od iztoka na zapad prema J elenju, a srednja mu je visina oko 300 m.
nad morem. Po tom je dakle ovo polje vie visoka ravnica, ili kotlina, koja
je sa svijuh strana gorami opasana, samo se na zapadu sputa prema dolini
rieke Ejeine. Spomenuti ve brieuljak dieli polje na dvie polovine: za-
padna je polovina manja, dugoljasta i uzahna; iztona je pako polovina
mnogo vea i zaokruena. Ovu istu zapadnu polovina protie od sjevero-
iztoka prema jugo-zapadu maleni potok Sui ca, koj je za sue veoma ne-
znatan, ali za kiovita vremena znade veoma nabujati. Suica utie na kraju
grobnikoga polja kod J elenskoga klanjca u rieku Ejeinu, te ju napunjuje,
kad ponaraste, tolikom vodom, da Ejeina cielu svoju obalu poplavljuje.
Da si uzmogne pravu sliku grobnikoga polja sastaviti, kazat u ti
togod o gorju rieke visoine u obe. Ciela visoina dananje upanije
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
Jugozapadna ili liburnijska visoeina.
109
rieke moe se sgodno podieliti na etiri prediela. Umah izpod Kupe stere
se prema jugo-iztoku sve do Velike Kapele visoka ravnica (ili plateau) , a
na njoj se uzdiu jo gore, kano ti najvia gora Ei snj ak (1528 m.). Tamo,
gdje se ova visoka ravnica svruje, sputaju se prema moru kanoti skaline
tri stupnj evi ne, izmedju kojih imade dolina, dolaca i ponikava. Tako se
n. pr. izmedju druge i tree stupnjevine stere veoma duga dolina, koja se
opet dieli na etiri manje doline i to na dolinu Ejecine, Drage, Bakra, i Vi-
nodol. Grobniko se polje neiri, kanoti n. pr. Liko polje (kod Lica) na
samoj visokoj ravnici, ve se je ono stisnulo izmedju prve i druge stupnje-
vine. Po tom je ovo polje velika kraka ponikva, dugoljasta lika, obrubljena
na sjeveru i sjevero-iztoku obronci prve stupnjevine, a na jugu obronci
druge stupnjevine.
Ova dakle opisana ponikva ili grobniko polje" postade vrlinom i
kriepou naih praotaca najslavnijim mjestom u svoj naoj domovini. 0 tom
pripovieda narod, a i knjievni ljudi, kanoti T o m a i , V r a m e c, V i t e-
zovi i drugi po prilici sliedee: Grobniko se polje zvalo odvajkada
pol j e j el ensko. Kada je medjutim kralj hrvatski Bela IV. potuen od
Tatara god. 1242. pobjegao u hrvatsko primorje, da ga obrane miice hr-
vatske, podje za njim u potjeru Batu-kan, i utabori se sa svojom divljom
etom na jelenskom polju. Noju medjutim navalie hrvatski primorci na
tatarsku vojsku, te bacaju sa strmih brdina teko kamenje, potukoe Ta-
tare posvema. Od grobova padih Tatara nadjenue kasnije cielomu polju
ime grobniko polje".
Novija iztraivanja Ivana Kukuljevia razjasnie dodue, da se glavna
bitka proti Tatarom nije ovdje sgodila, ve da se je bila izmedju otoka Paga,
Eaba i rieke Krke, nu ipak se tom sgodom i na grobnikom polju prosla-
vila desnica hrvatska. Osim toga znademo, da su i Franci g. 799. pod svo-
jim vodjom Erikom ovdje nali svoj grob, zatim da se je mnogo puti ovdje
sukobio Hrvat sa Turinom. S toga imade naokolo grobnikoga polja neko-
liko mjesta, koja narod zove grobita", te gdje se je nalo stranom grobova
rimskih, stranom opet grobova iz srednjega vieka.
Grobniko je polje velikim dielom posuto kamenjem, samo se na ne-
kih mjestih vidi crvena zemlja. Narod pria da je ovo silno kamenje postalo
od kosti prokletih nevjernika Tatara, koje da su se okamenile, a zemlja cr-
vena da je pocrvenila od krvi hrvatskih muenika, koji su ovdje za dom i
vjeru poginuli. Ueni pako ljudi slute po silnom kamenju, da je grobniko
polje bilo neko kotlinom jezera, koje da je dolinom Ejecine prema moru
odteklo. Da vidimo koliko ima u tom istine.
Naokolo grobnikoga polja prostiru se gore i brieuljci raznih geolo-
kih formacija Obronci gora na junoj strani polja veinom su sastavljeni od
krednoga vapna, u kojem imade u pukotinah mnogo plodne i crvene zemlje.
Kod doline Ejecine na zapadu nalazimo poneto pieeenjaka; gore pako na
sjeveru i iztoku jesu takodjer vapnene, ali u njihovih pukotinah ne ima ni-
malo zemlje. Samo tlo polja pokazuje, da je naplavljeno, da spada na diluvi-
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
110
Jugozapadna ili liburnijska visoina.
jalnu stvorbu, jer sastoji od grohoa, koje sie 923 metra duboko. Prema
tomu sudimo, daje grobnika ponikva bila sbilja vodom napunjena, te da
je voa naplavila na svoje dno cesti sa svojih obala. S toga nalazimo na
jugu polja mnogo crvene zemlje, koja se marljivo obradjnje, na zapadu imade
pieska i ile (Letten), a na drugih stranah pako nalazimo vapnenih valutica
i gorskih survina od vapnenca. Nije dakle istina, kad mnogi priaju, da je
grobniko polje sasvim pusto ; juna mu strana obiluje crvenom i plodovitom
zemljom, koju revno obradjuju.
Okolica grobnikoga polja prilino je pusta. Gore vapnene, to ga na-
okolo obrubljuju, velikim su dielom divlje i ogoljele klisure. Vapnene su
gore i u drugih strana divlje i klisuraste, ali su ipak sumarni zarasle. I
nae su gore u ovih stranah bile neko liepimi dubravami ureene, ali ih je
mletaka ruka malone sve posjekla. Po tom je slika cieloga toga amfiteatra
tuna i pusta, ali ipak kraj toga uzviena. Velika nevolja je po grobniko
polje i cielu okolicu ljuta b u r a, koja ovdje skoro svu godinu uva. Bura
je u ovih stranah toli estoka, da na samom polju moe prevaliti kola i put-
nike. S toga obiavaju putnici, kad bura duva, natovariti na kola mnogo ka-
menja, da im kola tea budu.
Okolo grobnikoga polja i na samom polju imade nekoliko sela, po-
imence J elenje na zapadu, Lukei na zapadu, Pokilavac na sjevero-zapau,
Draice na jugu, Podhum izpod brda Huma i t. d.
Grobnikomu polju na jugii uzdie se 510 met. visok brieg, na kojem
se bieli selo Grobnik i stari grad Frankapanski. Sa grada Grobnika iri ti
se prekrasan vidik na sve strane. Prema sjeveru gleda u dolini grobniko
polje i brdo Hum, zatim gore, koje polje obrubljuju. Prema jugu vidi jasno
goru Uku i kvarnerski zaliev. Kad je liepo vrieme, razabire dalekozorom
i hrvatsko primorje sve do Senja. Eieke nevidi, jer je drugom i treom
gorskom stupnjevinom zakrita.
Na ovom Grobnikom gradu proboravili pred nekoliko godina puna
dva mjeseca. Kad bi mi lano bilo, uhvatio bi u ruke Lorenzovo djelo : To-
pografie von Fiume und Umgebung", te bi itaju djelo prolazio raznimi
stranami okolo Grobnika, da sve vidim svojim oima, to sam liepa nauio.
ivo se sjeam jo i prve noi, koju sam na Grobniku gradu probdio.
Smjestie me spavat u prvi sprat, u kulu, gdje ive due nebijae. Bura je
bjesnila svu no- Nestisnuh ni oka. Niesam dodue junaina, ali od srca
sam tada elio, da mi se ukae koj duh Frankapanac, te da mi pria mnogo,
kako li se je nekada ovdje ivjelo, i kakvo li je tada bilo to pusto grobniko
polje.
2. Liko polje.
Liko polje prostire se sred vispoljane jugozapadne visoine hrvatske,
te je prava oaza u onoj kamenoj pustari. Vozi li se karlovako-riekom e-
ljeznicom i dodje li do Fuina, eto te na likom polju.
Liko je polje (vidi sliku na strani 48.) prostrana kraka ponikva,
dugo jedan sat, a iroko pol sata. Sve naokolo obkrueno je koje golirui koje
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
Jugozapadna ili liburnijska visoina. 111
umom obraslimi vrhunci. Sa zapadne se je strane protegnuo Vranjak, So-
vinjak, a k ovim priklopio Benkovac pak goli i raztrgani Spiunjak, a sa
sjeverne sjevero-zapadne strane uzdie ponosno svoju glavu bieli Snienik
(1508 met.), koji ni oko Petrova nije bez sniega. Sa iztone strane uzdiu
sa vrhunci: Bajta, Gradina, za njimi umoviti a mjestimice goli Bitoraj
(1387 met.), a do njega Vievica (1430 met.), koja je u najnovije doba po-
stala znamenita radi svoje riedke i prekrasne flore. Kod brda Bajte ima
vrelo bistre i hladne vode, a oko njega su smreke i jele stolaktice. NaVie-
vieu prislanja sa Kobiljak, mjestimice gol i raztrgan, a mjestimice obrasao
bujnom sitnogoricom.
Tlo eliptikoga likoga polja spada na diluvijalnu formaciju. Gore,
to liko polje naokolo obrubljuju, jesu veinom vapnene i krne, samo na
zapadnoj strani polja nalazimo brieuljke od trijakih pieenjaka i pjee
1
njastoga kriijavca. Prema tomu je zapadna strana polja pjeskovita i ilasta,
ter prilino plodna ; doim je napose iztona strana izpunjena vapnenim
koturinjcm , pa zato mrava i nerodna. Na likom polju uspieva najbolje
zelje i korun, koj je velik kao piest, nu sije se i zob, jeam i penica.
Liko se polje odlikuje pred ostalimi krajevi jugozapadne visoine i
tim, to obiluje vodom. U pjeenjaku kod Puina imadc nekoliko vrela,
zatim kod Spiunjka ima vrelo sa 3*5 Cels. toplote. Nu najzanimiviji za
cielo je potok L i anka, koja oivljuje cielo polje. Ona "probija na dva iz-
vora, i s jednoga kamena, i to podno brda Malo Rogozno. Izvori imaju
toplotu od 8 C. Svaki od ovih izvora amori na svoju i tee svojim brvan-
cem, dok se oba u jedan jarak nesliju, od kojega postaje hladna i bistra
Lianka. Uz put natapa zatim fuinske laze i rudine, okree kolesa fuin-
skih vodenica, skae i proskakuje preko kamenja, te proav sredinom Fu-
ina dieli se na dva krila. J edno krilo ili rukav protie likim poljem od
sjevera k jugu ; a drugi rukav strue podno Bajte, Gradine i duboke kotline
Gavranice. Budui da je Lianka sa svih strana zatvorena tvrdom i kame-
nitom gorom, morala bi poplaviti i u jezero pretvoriti cielo liko polje, da
joj nije priroda dala odnka. Oba naime rukava poniru; i to jedan kod Ga-
vranice a drugi kod Kobiljaka. Zatim teku pod zemljom sve do bivega
Frankapanskoga grada Badnja nedaleko Griana, gdje opet izviru i u Vi-
nodolsku Bjeinu utiu.
Lianka je dakle ponornica. Ali ona neponire uz velik um, kakono
n. p. Dobra ili Gjula kod Ogulina, Gacka kod vice ili Lika kod Kosinja.
Ponor kod Kobiljaka veoma je neznatan ; tuj guta Lianku zemlja na vie
pukotina, a jedva da razabire um potoka. Nuzgredno budi spomenuto, da
kod ponora kobiljakoga grozdi (Ribes rubnim) i ogrozd (Ribes Grossu-
laria) samoniklo rastu. Zanimiviji je ponor kod Gavranice, koja zieva iz
brda Gradine. Gavranica je velika kotlina, a razpukla se je medju visokimi
stienami, koje su s iztone strane osovne, a sa zapadne vrlo strme. Po tili
stienah gniezde se gavrani, pa odtud je i narod pilju tako okrstio.
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
1J2
Jugozapadna ili jiburnijska visoeina.
Bistra i studena Lianka, koja se ljeti ipak i do 20 C. ugrije, obi-
luje i ribami. Ve kod izvora joj ima oslastnih glavatica, a dalje u koritu
manjaka (Cottus gobio), uka i jedna vrst bjelice. Na iztonoj strani li-
koga polja protegnulo se je od sjevera k jugu Marasovo j ezero, u ko-
jem je voa ista, dno koturinjasto, a u jezeru imade mnogo uka. Osim
ovoga ima na likom polju i omanjih jezera, zatim mnogo kala i kaljua.
Podnebje na likom polju otro je i zdravo. Magle ima rieko, nu
zima je otra i cia, te traje preko pol godine. Poima naime ve poetkom
listopada i traje skoro do pod konac svibnja. Nu za ona etiri mjeseca (od
lipnja dokona rujna) sve je sazrelo i pospravljeno. U kolovozu moe se tre-
anja nazobati, a zelena graka ima jo i koncem srpnja. Kolike promjene
za putnika, kad iz ovoga kraja sred gorskoga kotara" sidje za as
nie do mora, gdje ga sretne maslina i sladka smokva!
Grlavna mjesta na likom polju jesu Fui ne i Li. Od Lica dobilo
je ime cielo polje. Fuine udaljene su od Lia samo pol sata, ali zato se
jedno mjesto nevidi od drugoga, jer se meju njimi uzdie brieg Benkovac.
Same Fui ne (od talijanskoga Fuccine- samokov) prostiru se na
uzvienoj strani likoga polja nuz karolinku cestu i eljeznicu karlovako-
rieku. U mjestu stanuje i neto odlinije gospode, navlastito trgovaca, koji
posjeduju liepe kue, pile, vodenice, i brodove na moru. U Fuini ima i pi-
varna, octarna i rakijama. Fuinarci su naseljeni to za Karla VI., to za
Marije Terezije, i to koje iz primorja, koje iz vojnike krajine, koje iz
Kranjske; zato uje u Fuinah sva tri narieja hrvatska. Nu ipak znadu
Fuinarci, da su pravi Hrvati, i u pjesmah, inae ne preveselih, spominju
gdjekoje hrvatske junake. J er je tuj senjske pastve, ori se u crkvi rie boja
u pukom hrvatskom slovu.
Uz podnoje desnih briegova stere se na samom polju selo i upa
Li . upa broji 178 kua i 2100 dua, a itelji su sami doljaci iz hr-
vatske L i ke, naselivi ovaj kraj pred etiri stotine godina. Nu prije nego
li to su se Liani ovdje naselili, mora da je naroda stanovalo na iztonoj
strani dananjega Lica, jer se nahode zidine i mirine pod zemljom, a i dru-
gih starina ima u obilju. Na to nukaju jo i imena Turanj", Mandale-
nica", Trgovalj". Prije nekoliko godina izkopali su na likom polju skele,
zvono i druge starine, to se sve sada uva u crkvici Mari j e sni ene.
Ova crkvica lei podno Vievice, a oko nje ima ruevina od kua. To bijae
i prva naselbina Liana; nu radi velike zime ostavie kue i naselise se
u dananjem Licu, gdje bura tako nebiesni.
Liani su jaki i krupni ljudi i govore istim hrvatskim jezikom, iz-
govora ikavskoga. Naselivi Li bavljahu se teatvom i stokogojstvom,
te su neke zadruge (n. pr. Marasova) brojile na hiljade ovaca. Liani su od
mladosti privikli oruju, lov jim je mio, a veoma rado idu u sereane. Gro-
dine
v
1848. pozvaejih u Turovo polje, a isto takopomogoe i ukrotiti Eieku.
(Po Drag. Hircu i Stj. Paveliu).
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
J una visoina lirvatska. 113
2. J una visoina hrvatska.
(Poloaj, veliina i medje. Karakter visoeine. Pregled i razgloba visoeine. Planine
i vrhunci Eavniee, doline i dolci. Geognostieki sastav. Sedla, klanjci i ceste.
Vrela, potoci, rieke i jezera. Opisi.)
Pol oaj, veliina i medje. J una visoina lirvatska prostire
se kao nastavak jugozapadne visoine (liburnijske) najzapadnijim kra-
jem balkanskoga poluotoka, te obuhvaa sliedee esti hrvatske kra-
ljevine : neto rieke upanije, okruje ogulinsko-slunjsko, liko-otoko,
i bansko; napokon sjeverni dio Dalmacije. Granice ovoj visoini jesu
sliedee: na sjeveru rieka Kupa i zatim Sava sve do utoka Une, na
iztoku rieka Una, na jugu dalmatinski potok Butinica i rieka Zrmanja.
Na zapadnoj strani obrubljuje ovu visoinu jadransko more sve do
Senja, a od Senja poam lui ju do Kupe podnevnik grada Senja
(32 -33' 45" iztono od Ferra) od visoine liburnijske.
Makar da se juna visoina hvata visoine liburnijske kod Senja
i-kod Bitoraja, te se ini, kano da su obje visoine samo pojedine
esti jednoga pogorja, ipak je cielo lice toj junoj visoini takovo, da
ju moramo smatrati kano posebnu gorsku cjelinu, razlinu i od libur-
nijske i od dalmatinske visoine. Visoina juno-hrvatska stere se poput
liburnijske pravcem od sjeverozapada prema jugoiztoku, te prilii ne-
pravilnu trokutu, kojemu je vrh okrenut prema Dalmaciji. Ciela vi-
soina zaprema po prilici prostor od 13.000 Q-kilom., srednja joj je
visina 707 met., te je po tom visoina drugoga reda.
Karakter visoeine. Kako smo ve spomenuli, juna je viso-
ina oblikom svojim posvema razlina od jugozapadne. Doim se li-
burnijska visoina sputa trimi stupnjevinami polagano prema moru,
opasana je juna visoina tik uz more visokom planinom Velebitom,
kanoti tvrdim bedemom, te je zato sa morske strane posvema nepri-
stupna, i to od Senja sve do Obrovca u Dalmaciji. Osim toga stere
se sredinom visoine dug niz gora od Bitoraja sve do Dinarskih pla-
nina u Dalmaciji. Gore ove nastavljaju gorske zglobove visoine li-
burnijske, zovu se raznimi imeni, kanoti Velika i Mala Kapela, zatim
Plieivica, i diele visoinu junu na dva veoma raznolika diela. Prvi
dio izmedju Velebita i spomenutoga gorja, takozvana L i ka vi so-
i na, visoka je ravnica (vispoljana), opasana jo viimi goranii; drugi
dio izmedju Velike i Male Kapele i Plieivice s jedne, a rieke Kupe
s druge strane prilii obilato razvitoj stupnj evi ni , koja se sputa
V. Klale. Prirodni zemljopis Hrvatske. O
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
114 J una visoina hrvatska.
polagano od jugozapada prema sjeveroiztoku, dok se kod Kupe i
Save nepretvori u nizinu. Ovaj drugi dio juno-hrvatske visoine pri-
lii poneto liburnijskoj visoini, jer se poput ove sputa u stupnje-
vinah; mi doim se liburnijska visoina snizuje na jug prema moru,
pada ovaj drugi dio june visoine na sjever prema Kupi i Savi.
Spomenuti niz gora, sastojei od Velike i Male Kapele, i od
Plieevice, razstavlja ne samo visoinu na dva diela, nego je i glavnim
razvodjem izmedju rieka jadranskoga i crnoga mora. Sve rieke ovomu
pogorju na jugozapadu jesu rieke ponornice, koje se po svoj prilici
izlievaju podzemno u more jadransko, rieke pako pogorju ovomu na
sjeveroiztoku teku u Kupu i Savu. Prema tomu spada lika visp^>-
ljana na podruje jadranskoga mora, a sjeveroiztona stupnjevina iia
podruje crnoga mora. Oba se diela june visoine lue jo po mnogih
biljeili. Lika je vispoljana u obe mnogo via i pusta, stoga i stu-
denija; sjeveroiztona pako stupnjevina znatno je nia, ali i plodnija
i bujnija, a napokon i toplija. Doim na likoj vispoljani neima ni-
jedne znatnije rieke, teku niz stupnjevinu prema Kupi i Savi obilne
rieke: Dobra ili Gjula, Mrenica, Korana, Glina i Una.
Karakter visoine u obe je skroz isti, kakav i ostalih tako
zvanih Kra-gora". Poput ovih nema u juno-hrvatskoj visoini pravih
uzdunih dolina niti velikih rieka, ve mjesto dolina nalazimo mno
ponikava, dolaca i svrtaka (Trichter). Osim toga nalazimo osobito u
jugozapadnom dielu visoine mnogo peina i silnih ponora, zatim pusto
i bezvodno tlo, koje strada jo vie sa ljute bure. U sjevero-iztonom
dielu medjutim gubi juno-hrvatska visoina ve polagano taj karakter
krake formacije", te gore u stupnjevini prilie vie naim goram
medju Savom i Dravom. .
Jednim se ipak odlikuje naa juno-hrvatska visoina pred osta-
limi krakimi gorami. Na ostalih krakih gorah nalazimo samo poje-
dine hrpe i sklopove gora; u naoj visoini vidimo, kako se mnoge
gore redaju jedna uz drugu, i tvore gorske kose. Gorskih kosa
razabiremo na visoini naoj na mnogih mjestih, te se one uzpinju u
planinski pojas i zarasle su umom. Doim dakle ostale krake viso-
ine imaju samo vispoljane i na njih pojedinih gorskih hrpa; uzdiu
se na vispoljanah nae visoine razne planinske kose, koje se zovu
razlieitimi imeni.
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
J una visoeina hrvatska.
115
Pregled i razgloba juno-hrvatske visoine. Srednja visina
jugozapadnoga diela junohrvatske visoine ili like visoine" iznosi
preko 800 metara. Liku visoinu obrubljuje na zapadu uz more i
zatim na jugu visoka planina Vel ebi t od Senja do vrelita Zrma-
nje; a na iztoku dugi niz planina, poznatih pod imeni: Vel i ka
Kapel a, Mala Kapel a i Pl i ei vi ca. Od tili okrajnih planina
najvia je Velebit (1010 m. srednje visine), a najnia Mala Kapela
(650 m. srednje visine), te po tom vidimo, da ciela lika visoina'
pada od jugozapada prema sjeveroiztoku. Okrajne planine: Velebit
s jedne, a obje Kapele i Plieivica s druge strane, teku malo ne uz-
poredo; izmedju ovih glavnih planina prostiru se opet srednje gore,
koje poput zglobova glavne planine veu, a tim ujedno i vispoljanu
na omanje visoke ravnice razstavljaju. Takove gore jesu: Vrbaka
staza (895 met. srednje visine), koja razstavlja vispoljanu Liku (u
uem smislu) od vispoljane Krbavske; K ameni ta gori ca izmedju
Bunia i Vrhovina, spaja malu Kapelu i Plieivicu sa Velebitom (sred-
nja visina 950 met.); Rezni k pl ani na, koja spaja Plieivicu sa
Velebitom.
Velikoj Kapeli, Maloj Kapeli i Plieivici na sjeveroiztoku sputa
se polagano prema Kupi i Savi drugi i mnogo nii dio juno-hrvatske
visoine, naime stupnjevina. Po stupnjevini ovoj teku prema Kupi i
Savi nekoje rieke, kanoti Mrenica, Korana, Glina i Una, te razstav-
ljaju gore ove stupnjevine na vie manjih grana. Zapadna grana iz-
medju Korane i Gline zove se Petrovom gorom. Petrova gora
ima srednju visinu samo od 250 met., te se zove u razliitih stra-
nah posebnimi imeni, kano Bi l o, Str maka kosa, l ug u-
nj ara, Mresunj sk i i L oskunj ski lug, Medvedj ak, Babi na
gora, Debel a kosa, Branj e vi ca, i t. d. Iztona grana stere se
medju Glinom i Unom pod imenom Zri nske gore (srednja visina
285 m.). I ova gora zove se u raznih stranah razliito: Vratni k,
Samari ca, Vranova glava, Trgovska gora i t. d.
Planine i vrhunci juno-hrvatske visoine.
1. V el ebi t ili Vel ebi , jugozapadni rub hrvatske visoine,
protee se prostorom od 135 kilom, ili 18 milja u duljini, od vrelita
Zrmanje do Vratnika (648 met.) iznad Senja. Ova krevita i divlja
planina puna je vrletnih uvala i zubastoga stienja; bilo joj se ne-
prekinuto vue, te se kraj Baga snizuje; morske su joj boine strme,
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
116 J una visoeina hrvatska.
krne, liene ume, od kie i sniega do gola izprane; iztoni su joj
obronci poloitiji i umoviti, a glavice ponajvie gole stiene, riedko
gdje travom i zelenjem zarasle. Velebitu je srednja visina 1010 met.,
najvii mu vrhunci siu preko 1700 met. nad morem. Sedlo Ota-
rijsko dieli Velebit na dva krila: na iztono-juno-iztono i sjeverno-
sjeverozapadno.
Iztono-junoiztono krilo ili Velebit u uem smislu gorski je
sklop, obrubljen dolinom rieke Zrmanje, te se prostire na medji
hrvatsko-dalmatinskoj. Najvii su mu vrsi: Vagan ski vrh (1758
met. ili 5563'), sv. Brdo (1754 m.), Vi eruna (1638 m.), Vel i ka
Vi soi ca (1617 met.), Poi tel j ski vrh (1546 met.) Gol i vrh
(1450 met.).
Sjeverozapadno krilo prostire se iznad bako-gospike ceste u
dvie uzporedne uzdune osi prema sjevero-sjeverozo^adu. Izmedju
obiju kosa steru se duboke kotline, korita i uvale. Najvii su vrsi
toga krila: Ranj ac (1699 m. ili 5376'), V el ebi tska Pl i ei vi ca
(1682 m.), atori na (1623 m.), J adi ova pl ani na (1417 m.).
2. K apel a, uzdie se umah izpod ceste Ludovicejske, hvata
se na sjeverozapadu kod Bitoraja jugozapadne ili liburnijske visoine, a
kraj Vratnika Velebitskih ogranaka. Ova se gora stere uzpored sa
Velebitom pravcem junoiztoenim u duljini od 85 kilom, ili 11 milja,
te je obkruena: Ludovicejskom cestom na sjeveru, Plitvicami i Ko-
ranom na iztoku i jugoiztoku, J osipovom cestom sa jugozapada. Ka-
peli je srednja visina samo 760 met.; ona nije toli kamenita, krna
i divlja, kano Velebit, ve je znatno vie umom zarasla. Sedlo iz-
medju J ezerana i Modrua, preko kojega vodi J osipova cesta iz
Senja u Karlovac, dieli ju na V el i ku ili sjeverozapadnu, i Mal u
ili junoiztocnu Kapelu.
V el i k a K apel a prostire se 38 kilom, medju Ludovicejskom
i J osipovom cestom, popunjuju sa svojimi ogranci prostor izmedju
Kupe i primorja do 75
-
8 od prilike kilom, popriene irine. Srednja je
visina ovoj gori 950 m. Najvii su joj vrhunci: Bi el ol asi ca (1532
met. ili 4850'), Tuhovi (1108 met.), Bi toraj (1387 m.), Si l j e-
vaa (1344 m.), Vel i ka J avorni ca (1374 m.), K l ek (1183 m.).
Mal a K apel a protee se 47 kilom, u duljini sve do jezera
Plitvikih. Srednja joj je visina 650 met. Znatniji su joj vrhunci:
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
Jiina visoeina hrvatska.
117
Sel i ki vrh (1247 m. ili 3948'), Mal a gori ca (1236 m.), Ma-
kovni k (1163 m.), Vel i ki J avor ni k (1140 m.).
3. P l i ei vi ca, uzdie se Maloj Kapeli na jugoiztoku, od
koje ju razstavljaju Plitvika jezera, te se prostire pravcem juno-
iztonim sve do vrelita Zrmanje, gdje se sa Velebitom sastaje. Zaprema
j a: s iztoka dolina Une od Bia do izvora, zatim Tiskovac i Buti-
nica do utoka u Krku kraj Knina, gdje joj se ogranci hvataju Di-
nare ; a sa zapada dolina Korenika i Krbava. Zapadni su joj obronci
kreviti, a iztoni u umu zarasli, te se ostrmljuju u plodovitu stup-
njevinu, koju obrubljuje dolina Une. Srednja visina Plieivice iznosi
preko 980 met. Najvii su vrhunci u toj gori: Oz ebl i n (1657 m.
ili 5244'), i Gol a P l i ei v i c a (1648 m.); zatim: B abi na
gr eda (1430 met.), V el i ki k amen (1567 met.), R udi l i sac
(1582 met.), V el i ki J a v o r n i k (1552 met.), V el i ki k remen
(1558 ni.), K onj ska gl ava (1336 m.), Or l avi ca (1207 m.).
4. R ez ni k - pl ani na, jest gorski zglob, veui Plieivicu
s Velebitom, te se prostire uz potok Riicu smjerom jugoiztonim.
Najvii su joj vrhunci: J el ovi vr h (1178 m. ili 3728'), i J ae-
nar vrh (1177 m.).
5. V r baka staza, prostire se medju poljem krbavskim
i likim, te razstavlja oba ta polja. Srednja joj visina broji 895 m.,
a najvii vrhunci jesu: L i si na (1200 met. ili 3795') i K ozj an
(1197 met.).
6. K ameni t a gor i ca, spaja Malu Kapelu i Plieivicu sa
Velebitom. Ova je gora na iztonoj strani vrlo strma i peinasta, za-
tvara s Plieivicom vispoljanu koreniku, a srednja joj je visina preko
950 met. iznad mora. Najvii vrhunci jesu: Mr zi n (1268 met. ili
4016') i K ozj an ski vr h (1268 m.).
7. P et r ova gor a, prostire se od Plitvikih jezera izmedju
Korane i Gline sve do Kupe. Ova . gora spada u red nizkih gora;
srednja joj visina nenadilazi mnogo vie nad 250 met. Zaratena je
bujnimi umami, a izpresjecana je mnogimi dubokimi i uzkhni doli-
nami. Najvii joj je vrh P et r ov ac (506 m. ili 1602').
8. Z r i n s k a gor a, prostire se medju Glinom i Unom, na
jug opada strmo u dolinu Une, a prema sjeveroiztoku prelazi lagano
u ravninu Kupe i Save. Srednja joj je visina 285 met. Najvii joj
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
118 J una visoeina hrvatska.
vrhunci jesu: Pri sj eka (615 m. ili 1947') u Samarici, i Vranova
gl ava (476 m. ili 1508).
Tisoke ravnice, doline i dolci (svrtci). Ve smo jednom
kazali, da u junohrvatskoj visoini nema dostatno razvitih dolina.
U sjeveroiztonom dielu nalazimo dodue nekoliko rieka, nu te teku
u gornjem teku veoma uzkimi prodoli, tek u dolnjem teku tvore
prostranije ravnice. U jugozapadnom dielu opet nai emo samo vi-
sokih ravnica ili vispoljana, veoma uzahnih, kojimi protiu rieke po-
nornice. J edina znatnija i ljepa dolina jeste u ovom kraju liepa do-
lina Zrmanje. Mjesto pravih dolina ima u juno-hrvatskoj visoini
mno ponikava i kotlina, zatim svrtaka i dubokih ponora.
Znatnije doline, dotino visoke ravnice u juno-hrvatskoj viso-
ini jesu:
A) u jugozapadnom dielu:
1. L i ka vi soka ravni ca, prostire se izmedju Velebita na
zapadu, a Vrbake staze i Plieivice na iztoku. Srednja joj visina
broji 570 met., duga je 30 kilom., a najvea joj je irina 7*5 kil. Po-
vrje joj broji 594*5 -kilom. Tlo ove ravnice, kojom tee rieka
Lika, veoma je pusto i neplodno, pieskom i muljem pokrito; a gore
naokolo ravnice sasvim su ogoljene. Lika je ravnina veoma siromana,
a podnebje joj je veoma otro. Srednja godinja toplota broji ovdje
samo 7'9C, a zima traje malo ne pol godine.
2. Vi soka ravni na Gacke, stere se od izvora rieke Gacke
uz istu rieku sve do Brloga i vice. Ova je ravnina visoka 465 met-
nad morem, te je dosta plodna i liepo obradjena. Povrje joj broji
280 -kilom.
3. K rbavska vi soka ravni ca protee se medju Buniem i
Udbinom; s iztone ju strane obrubljuju obronci Plieivice i Kame-
nite gorice, a sa zapada Vrbacka staza. Srednja joj visina broji 695
met. Nju protie ponornica Krbava. Povrje joj broji 149 -kilom.
4. K oreni ka vi soka ravni ca razstavlja Plieivicu od
Kamenite gorice, protee se od Rudanovca malo ne do Forkai
drage. Srednja joj je visina 695 met., te je razmjerno plodna. Po njoj
tee potok Korenica.
5. Zrmanj ska dolina. Ova je dolina dugoljasta, duboka i
kamenita kotlina, koju obrubljuju vrletna brda. Makar je prilino ne-
plodna, ipak je liepa, osobito u okoliu Zvonigrada.
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
J una visoeina hrvatska. 119
Sve napomenute ravnice obkruene su visokimi i vrletnimi go-
rami, te se prikazuju prema tomu kano kotline ili ponikve. Osim
ovih glavnih dolina brojimo jo nekoliko omanjih dolina, kanoti do-
linu J ezeransku, K osi nj sko- Perui ku, kamenitu pustinju
Popinsku i t. d.
B) Doline i kotline u sjeveroiztonom dielu:
1. Pl avca draga ili Pl aska kotl i na je valovita, protee se
prema jugoiztoku, a srednja joj visina broji 409 met. U toj se kot-
lini stiu i poniru potoci i potoii, izvirui na Velikoj Kapeli, i to
Mrenica, Munjava, Vrnjika sa Dretuljon i t. d.
2. Dol i na Dobre uzka je dolina, te je zatvorena strmimi i
visokimi obronci.
3. Dolina Korane duboko je usjeena, te razstavlja ogranke
Kapele od Petrove gore. I ova je dolina uzka, a esto i neprehodna.
4. Dol i na Gl i ne tee od Crnoga vrela do Brkievine, te raz-
stavlja Petrovu gora od Zrinske gore.
5. Dol i na Une, do Ripaa je uzka i krevita, od Ripaa pako
preko Bia do Poekovice razprostranjuje se i tvori plodnu ravnicu,
od Poekovice do Otoka opet se suzuje, a zatim prelazi polagano u
nizinu.
Osim nabrojenih visokih ravnica i dolina ima u juno-hrvatskoj
visoini mnogo ponikava i dolaca. Takovih ponikava nalazimo kod
Moila, zatim je Dabarska poni kva i druge. Moilskom ponikvom
tee potok Jasenica.
Greognostiki sastav juno-hrvatske visocine. Geognostiki
sastav juno-hrvatske visocine prilino je jednolian. Tuj nalazimo
samo neke stvorbe zastupane, kanoti ugljenu, trijaku, jursku, kre-
dinu, tercijarnu, zatim poneto diluvija i aluvija. Nu i to valja pam-
titi, da su neke stvorbe, kanoti ugljena i jurska, prilino neznatno
razvijene.
Kao to smo glede vanjskoga lika razlikovati juno-hrvatsku
visoinu na dvie esti: na pravu visoinu sa planinami, i na stupnje-
vinu sa nizkimi gorami, tako nam je i sa geognostikoga gledita to
isto initi. Prava visoina naime sastoji sa planinami svojimi najvie
od trijake stvorbe i od kredine; stupnjevina pako sa nizkimi gorami
sastavljena je pretenim dielom od tercijarne stvorbe.
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
120 J una visocina hrvatska.
Geognostika slika juno-hrvatske visoine jest sliedea:
Ugl j ena stvorba razvila se je i na vidik je izala u Zrin-
skoj gori oko Dvora, Trgove, Gvozdanskoga i Ravna (brusilovac,
pieenjak, gromaa); u Petrovoj gori izmedju Vojnia i turske medje
(brusilovac, gromaa i pieenjak); zatim je nalazimo u Vel. Kapeli
kod Ravne gore; u Velebitu kod Golog brda, sv. Roka i u dolini
Stikade; napokon u gori Plieivici kod ratela Graba.
Tri j ake stvorbe i to:
werfenskih kriljavaca nalazimo u Zrinskoj gori na Uni i kod Buevca
(uzke prutke); u Petrovoj gori kod Klokoa i Cetina; zatim uzke
prutke u Velebitu, zarubljujue ugljenu stvorbu; u Plieivici ima jih
kod Srba (sa saclrom), Mazina, Udbine, Zrmanje i kod potoka
Tikovca (sa sadrom).
guttensteinsko vapno zaprema malene prutke u Petrovoj gori, zatim
velik dio bila Velike i Male Kapele i Plieivice, napokon sjevero-
iztoni obronak Velebita.
kassijanske naslage nalazimo u Zrinskoj gori izmedju Brezovog polja,
Gvozdanskoga i Ljeskovca.
hallstattske naslage prostiru se u uzkih prutcih u Zrinskoj gori, zatim
oko Severina blizu Kupe, oko Slunja; kano dugi i iroki prutci na
jugozapadnom obronku Plieivice, napokon kano dug prutak u Ve-
lebitu od Senja do Zrmanje.
J urska stvorba i to gornji jura razvio se je u gori Pliei-
vici kod dolnjega Lapca.
K redi na stvorba i to:
kaprotinsko vapno razvilo se je kano dug i irok prutak medju Dobrom,
Mrenicom i Koranom od Karlovca preko Ogulina, Slunja i Cetina
sve do N. Krlja.
kredino vapno zaprema opet velik (90 kilom, dug i 30 kilom, irok)
prediel izmedju Velebita, obijuh Kapela i Plieivice, i to od Senja
do nie Gospia; zatim sjeveroiztonu stranu Plieivice; napokon
primorske prediele Velebita od Senja do Dalmacije, gdje se ve od
Jablanca pocami sve vie iri u sredinu zemlje.
Terci j arna stvorba i to:
gornji eocen prostire se u Zrinskoj gori izmedju Une i Klasniea,
zatim poneto u Krbavskoj dolini kod Bunia.
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
J una visoeina hrvatska. 121
litavskoga vapna ima u Zrinskoj gori kod Hrastovice i Dvora, a u
Petrovoj gori oko Slivovca i t. d.
ceritij ske naslage prostiru se u Zrinskoj gori oko Gline i Drague.
kongerijskih naslaga ima najvie u Petrovoj i Zrinskoj gori, gdje za-
premaju najvei dio ovih gora, osobito im se gore. vie primiu
Kupi i Savi. Ima jih jo poneto u Kapeli oko Gomilice i Janja-
gore.
Dilu vi j al ni l j unak zaprema nizine Kupe i Save, zatim i
dolinu Sunje u Zrinjskoj gori. Al l uvi j a nalazimo samo mjestimice
u kotlinah i svrtcih, zatim po dolinah rieka ponornica i pritoka rieke
Kupe. Tako ima alluvija na Gackom polju, u Lici, Krbavi, po Kore-
nikoj dolini, u dolini Gline, Mrenice i t. d.
I prolomnoga ili izsopljenoga kamenja nalazimo u juno-hrvatskoj
visoini. Tako ima serpenti na u Zrinskoj gori kod Trgove, zatim
mel afi ra u Velikoj Kapeli kod Begovog razdolja i kod Drenice, i
u Velebitu kod Senja, Otarija i kod Razbojita.
Sedla, klanjci i ceste. J uno-hrvatska visoina nije ni iz da-
leka tako visoka kao to Alpe, ali je ipak teko pristupna. J edan je
uzrok, to nema irokih i nizkih dolina; a drugi, to nema nizkih
sedala ni klanjaca. U juno-hrvatskoj visoini jesu sedla i klanjci
prema srednjoj visini ciele visoine dosta visoki, te otegouju tim
prelaz s jedne strane na drugu.
Najznatnija sedla i klanjci jesu:
1. Sedl o Otari j sko u Velebitu, visoko je 958 met., te
dieli Velebit na dvie polovine. Preko ovoga sedla vodi cesta iz Gos-
pia u Bag.
2. Zrmanj ski kl anj ac kod Zvonigrada na granici izmedju
Hrvatske i Dalmacije. Ovaj je klanjac klju Dalmacije, te preko njega
vodi cesta iz Gospia u Dalmaciju.
3. Sedlo izmedju J ezerana i Modrua, visoko je 877"8
met., lui Veliku Kapelu od Male Kapele, spaja jugozapadni dio vi-
soine sa sjeveroiztonim. Preko ovoga sedla vodi Josipova cesta iz
Senja put Karlovca.
4. Sedl o V ratni k na cesti od Senja u Otoac, visoko je
678-4 met.
5. Al an na cesti iz J ablanca na Stirovau, visok je 1382 met.
Najznatnije ceste;
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
122 J una visoeina hrvatska.
1. J osi pova cesta, vodi iz Karlovca preko Kapelina sedla
izmedju J ezerana i Modrua na Brinje, utu lokvu, i preko Vratnika
u Senj. Ova cesta bje sagradjena za cara Josipa II. Duga je 114 kilom.
2. Gospi ko-Baka cesta, osnovana g. 1786., u novije
vrieme vie puti izpravljana, vodi preko Otarija.
3. Dal mati nska potarska cesta vodila je iz ute lokve
dolinom Gacke u Otoac, odovud preko Korena i Kra u Perui, pa
ravninom Likom u Gospi i Medak, a odavle uz Kiicu u Graac,
zatim malom Popinom u dolinu Zrmanje i u Dalmaciju. Nu god.
1832. sagradie
4. novu umj etnu cestu u Dalmaciju. Ova se cesta hvata
kod sv. Roka stare dalmatinske potarske ceste, duga je 77 kil. te
vodi preko Velebita uz Mali Alan i Prag kraim putem do Zadra.
Osim ovih znatnijih cesta izprekriana je juno-hrvatska viso-
eina jo manjimi cestami. J edna cesta vodi iz Karlovca (sagradjena
1787.) u Banovinu, a mnoge neznatnije teku prema turskoj medji.
Vrela, potoci, rieke i jezera. Na juno-hrvatskoj visoini
pada izmedju sviju prediela hrvatske zemlje najvie kie i sniega na
godinu, i to oko 1262 mili. na godinu (u Gospiu 1533 mili., u Senju
1179 mil., u Zavalju 1073 mili.) Uzprkos tomu je ista visoina veoma
siromana vodom. Uzrok tomu valja nam traiti u geognostikom sa-
stavu njezinom. Veliki dio visoine naime sastoji od vapna, te sva
voda, koja na tlo pada, gubi se u vapnenih ponorih i gudurah.
Istina, iza estoke kie znade voda silno navaliti te ciele krajine po-
plaviti, ali za sue izgube se sva vrela, te narod strada ljeti sa ljute
oskudice vode.
Osobito se to opaa u jugozapadnom dielu visoine. Ovdje nema
dosta razvitih dolina, te se i ono malo rieka gubi posvema u ponorih
iza veoma kratka toka, i utie valjda podzemno u more jadransko.
Najznatnije rieke u ovom dielu jesu rieke ponornice: Li ka i Gacka,
zatim Krbava, K oreni ca i Riica. Jedina podulja rieka u tom
dielu je Zrmanj a, ali ta nespada vie u svom dolnjem toku k hr-
vatskoj visoini.
Vie vode i obilnijih rieka nalazimo u sjeveroiztonom dielu, i
to tim vie, im se bolje primiemo Pokupju i Posavini. Sjeveroiz-
tonom stupnjevinom teku rieke Dobra ili Gj ul a, Mreni ca,
K orana, Gl i na i najdulje od sviju Una.
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
Juna visocina hrvatska.
123
I jezera su, izuzev P l i t v i k a j ez er a izmedju Male Ka-
pele i Plieivice, veoma neznatna. J ezera: K onj sko i Cr no kod
Otoca presahnu ljeti, te se mogu vie pribrojiti movaram, a ostala
jezera, kanoti Bi i a j ez er o, Or aovac, J avor , J oe-
vi ca i K l i nako j ez er o u Banovini, zatim dva gorska jezera
na Velebitu prilie vie ribnjakom, jer su veoma malena.
Kad na visoini due vremena kii, provaljuje iz ponora i pilja
silna voda i poplavljuje mnoge prediele. Takovih periodinih movara
nalazimo kod sela Trnovca u Lici, kod Graca (Bara"), zatim na
ravnini Hri u Krbavi. Movara imade i u Lici oko Kosinja, kad se
Lika razlije. Ove periodine movare prouzrokuju veliku tetu, jer
unituju esto i ono malo ljetine, to u ovih stranah uzraste.
Pregled najviih vrhunaca n juno-hrvatskoj visoini.
Ime vrhuncu: Ime gori: Visina u metrih: Vis. u b. stop.:
1 Vaganski vrh Juni Velebit 1758 5563
2 Banjac Sjeverni Velebit 1699 5376
3 Ozeblin Plieivica 1657 5244
4 Bielolasiea Velika Kapela 1532 4850
5 Mrzin Kamenita gorica ... 1268 4016
6 Seliki vrh Mala Kapela 1247 3948
7 Lisina Vrbaka staza 1200 3795
8 Jelovi vrh Reznik-planina 1178 3728
9 Prisjeka Zrinska gora 615 1947
10 Petrovac Petrova gora....... 506 1602
O P I S I :
I. Uzlaz na Klek i Plieivicu.
Putuju ravnom Posavinom naom divit e se plodnosti zemlje i
bujnosti ivinstva; ponosit e se krasnim stasom lia svoje gore, godit e
ti liepi obiaji, u kojih se zrcali nehimbena mu prostota; ali uza sve to
oskudieva ti jo neto : duh ima dovoljna gradiva svojemu razmatranju,
ali oko hoe vie hrane. Kolika razlika izmedju putovanja plodnom nu rav-
nom Posavinom i divnim Zagorjem! udnovato j e, ali iva istina, da se
oko na putu, ako ga odvie velike oprieke nesmetaju, zaboravivi na realnu
korist, nasladjuje radje plastickom slikom nego materijalnim probitkom
prirode; s toga ljubitelji prirodne plastike putuju po Svajcarskoj, doim
hlepei za materijalnim uitkom trae Banate i bune velegrade.
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
124
Juna visoeina hrvatska.
Bazliitost pojava, to jih neizcrpiva u svojem milinju priroda prua
ovjeku ua visokih gorah i planinah; izmienjivanje geografskih, geologikih,
klimatologikih onoaja osnovanih na vjenih i nepromienljivih zakonih,
pa ipak izprevezenih uviek se mienjajuimi drae strni u sliku krasja i mi-
linja: to je ona privlaiva sila, koja ne samo uena strukovnjaka, ve i
prosta motritelja vue iz jednolinih ravnina u visoke planine, pa im su
vie, neobinije, uasnije, tim su mu milije.
Sljeme zagrebakih gora die se iznad morske puine jedva 1036 m.
dakle j e, uzporediv ga s Triglavom, Velikim Zvonikom, Montblankom i
t. d. maleni brieuljak, pak ipak koli divan pogled otvara se ovdje zapa-
njenu oku ovjejemu ! Pram jugu nepregledna ravnina obrubljena bosan-
skimi planinami i uznositom Plieivieom, golim Klekom i susjednom mu
Bielolasicom ; prema zapadu puste stiene gorenskih i korukih planina; od
sjevera pre#na iztoku ponosita Ivanica sa susjednom Kalnikom gorom, a
unutar ove velianstvene ograde sa sjevero-zapadne strane iz ubavih umica,
vinorodnih brieuljaka i zelenih livada spleteni, pa bielimi gradii izpre-
vezeni sag, ili bolje, divni perivoj nae Zagorje; na junom podnoju
bogata prolost i pouzdana nada ljepe budunosti naega naroda, grad
Zagreb; to je pogled, napram kojemu nee ni hladni inaterijalista obo-
jetnim ostati!
Neima jamano brda ni planine u Hrvatskoj, a moda u cieloj tro-
jednoj kraljevini, o kojoj bi se u puku vie bajalo i pripoviealo, nego to
se pripovieda o K1 e k u, to no lei u ogulmsko-slunjsko.rn okruju nedaleko
Ogulina. U svojoj bezazlenoj lahkovjernosti pripovieda si narod, kako tamo
arobnice sa sviju strana na skuptine dolaze, a poslie skuptine kolo
pleu; dapae ista Kranjska alje tamo etu svojih jaimetala. Drugi opet
otresav se ovakovih bajka, kojimi si prosti puk radnju osladjuje i razgo-
vore zainja, pripovieaju kao nedvojbeni pojav, kako se od' nebrojenih ro-
jeva pela, kojim Klek za konicu slui, stienom med ciedi. Kad bih se bio,
bivi djetetom, kojom zgodom izpod Kleka zaputio, bio bih ga i sam pre-
krstiv se, sa: daleko ti kua! pozdravio. Nu u saanjoj svojoj dobi poelih
tim vema, da se s njim upoznam, to sam za mlada toliko uo o njem pri-
poviedati. Grodino 1865. udesila mi se zgoda, te mi se elja izpunila.
Dne 23. kolovoza prispjeli u Ogulin, ali nemogoh umah na Klek,
jer su se tomu protivili do tri dana sad vjetri sad tmasta naoblaka, sad
opet dad.
Motrei Klek u vrieme ista nu vlana uzduha iz daleka, n. pr. sa
Zdveraca u Zagrebu, priinja nam se kano neki gorostas, gole glave strau
stojei uz svoje susjede : dugokosu Kapelu i Bielolasicu, a kad mu se ovjek
do Ogulina primakne: izgubi mnogo od one vclianstvenosti, kojom iz da-
leka na ovjeka djeluje ; sasvim tim, primaknuv mu se ovako blizu, nemoe
ovjek odoljeti nagonu, koj ga na njegovo pljeivo sljeme vue.
Dne 26. poelo se iza dosta obilnoga dada vedriti. J a se dakle u
drutvu g. ogulinskoga upnika Kostrenia, koj me je kod sebe nastanio
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
J una visoeina hrvatska.
125
bio, upntih do podpukov-
nika I)a, da ga umo-
lim za vjete vod je. Pod-
pukovnik me uvjeravae,
da je uzlaz na Klek umah
iza dada skopan sa po-
gibelju ivota. Ali ostavi
ja kod svoje nakane, da
u, primaknuvi se ovako
blizu Kleku, sreu sva-
kako pokuati , iao je
ovaj vrli gospodin sam
glavom naredbe dielit, da
mi se za ureeni sat na
sutradan stave prilika i
vodje na volju.
Dne 27. kolov. u 8 sati
krenuh na kolih iz Ogulina
do Turkovi-sela.koje lei
na podnoju Kleka, a od
ovud odpraviv kola na-
trag, povjerih se svojim
nogam i svojoj snagi.-
elei se popeti na Klek,
ima dva puta, jedan od ju-
gozapadne, a drugi od sje-
ver oiztone strane. Onaj
je, kako kau, mnogo lag-
lji; nu budu da bih bio
imao do tri sata iz Ogu-
lina zaobilaziti, da dodjem
na jugozapadno izhodite,
odabrali ovaj drugi put
od Turkovi-sela. Od ovud
krenuh u '/
2
10 sati. Kao
to obino kod planina,
tako se je i ovdje kosina
tek malo po malo dizala.
Penjui se poldrugi sat
doprieh do strmine, gdje
su i ruke nogam ee u
pomo pritei imale. Pri -
maknuv se vrhuncu do
kakovih 350 met., bijae
M
. I
lili'
II I
-.Mm
' i ' St t ' oi u ' i
18
fesa
[ , . , . , , , , . 1 . , 1 , .
Illlll ,1 I
l i l i ' ' . vi 111 ,". -
m
- -K - r ? t
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
126
Juna visoina hrvatska.
mi napeti svu snagu, da svladam zapreke, to su mi na putu stojale.
Ovdje je ve tlo posuto koturinjem, to se, odkinuv se od kamenita vrhunca,
razkoturalo izpod stiene. Kad si stupio na ove koturine, kliznu ti izpod
noge, pa izgubiv ravnoteje, razmahne rukom, da se za to uhvati, a ne-
naav nita do zraka, sljubi se sa zemljom, koja te granjem i krevinom
posu. Iza 2 7_ satnoga munoga hoda, penjanja i klizanja, natragovanja i
napredovanja sjeoh si ja upravo o podne na vrhunac Podkl ek a, odkud
na rt velikoga Kleka ima jedva 57 met. penjanja. Odmoriv se ovdje po-
peli se jote i za ono nekoliko metara na Klek i nastavih tlakomjer.
Sjedei na vrhuncu Kleka nisam niti ovdje naao velianstva, koje
sam si iz Zagreba ili okike Plieivice obeavao, ne valjda zato, kano da bi
ova gorostasna stiena to od svoga uznositoga lica izgubila bila, ve moda
s toga, to se ovjeku, svladavemu zapreke, koje si je neoborivim! pred-
stavljao, ini, da je nakon prekoraenih zapreka sam predmet, koj nam
jih na put stavljae, mnogo manji i slabiji, nego to i zbilja jest.
Ovdje mi pada na um slinost ovoga fizikoga Kleka sa mnogim! du-
evnim!. Imajui u namjeri s neto portvovanja skopani podhvat lecamo
se posla prihvatiti, bojei se silnih zaprieka, to nam jih svaliti valja ; a kad
smo se, upev se neto u svoju snagu, cilju omaknuli, te viei, kako je tih
gorostasnih prieaka nestalo, udimo se sami sebi, kako smo mogli oklevati
s podhvatom. Kad se ovjek misli posla latiti, netreba zapreka brojiti; od-
vanost jih i postojanost svlada, ma bile i joter vee.
Klek je, rekao bih, potencirani izraz krake formacije, koja se vie
manje cielom junom visoinom protee. Na sjevero-zapadnoj strani stre
dvie ovelike stiene, tako zvani mal i K l ek; od njega se vue uzak, kr-
ljavim grmljem porasli greben, Podkl ek, a ovaj se najugoiztonoj strani
sastavlja sa 57 met. viom, prama juno-iztonoj strani golom, do 56 m.
visokom stienom, Veliki Klek, s koje i dobiva iz daleka ono divno lice. Ova
se stiena zavruje podosta ravnim, do 14 Q-met. irokim, gustom i podu-
gakom travom obraslim povrjem.
Prema sjeveru i iztoku otvara se prekrasan vidik, ogranien onamo
Grorjanci i Samoborskom gorom, doim se ovamo u nepreglednoj ravnini
izmedju zagrebakih i bosanskih gora gubi; prama jugoiztoku die se vi-
soka Plieivica, a daleko iza nje bosanske planine ; tiesno je oko ogranieno
s june i zapadne strane, ondje malom Kapelom, a ovdje Bielolasicom.
Neobinu obliku Kleka, koj kano osamljen od drugih gora sve obli-
nje glavice svojim golim rtom nadvisuje, imade se pripisati i njegova pre-
tjerana visina, o kojoj se medju ljudini i u uenijih jelih pripoviea. J a sam
imao po slubenom nalogu izradjeni zemljovid ogulinskoga okolia, gdje je
Klek oznaen sa 4700 be. stopa, nu uzporeiv ga s drugimi glavicami po-
znate visine, a poimence s Plieivicom, pomislio bi ovjek, daje ova visina
samo na oko uzeta. Moja barometrika mjera, uzami Zagreb za osnovu,
pokazala mi je odnosnu visinu Klekove glavice 1072 met., a absolutne
1183 m. ili 3744 b. st.
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
Juna visoina hrvatska.
127
Ona godinja doba, kad se na Klek popeli, neide biljaru u prilog, jer
je bilje, osobito na krevitih mjestih, kao to je Klek, u to doba ve ocvalo,
a s vee esti ve se i osuilo. Nu budu da je minula godina vie vlana
nego suha bila, bio bih ipak podobar ubranak flore sobom ponio, da me nije
iznebuila nevolja, pred kojom ovjek na visokih, osobito poput Kleka osam-
ljenih planinah ima biti na oprezu.
Kad sam sloivi svoje strojeve i okriepivi se uzeo kupiti bilje, za-
mrai se nebo od Generalskoga stola, te se okrene s cielom svojom crnom i
bunom pratnjom prema Kleku. Nepreosta mi drugo, nego im prije silaziti,
pokupiv sve na brzu ruku ono. malo ubrana bilja, medju kojim bijae : Digi-
talis media, Dig. grandifl., Astrantia major, Circisium erisithales, Geranium
sylvaticum, Scrofularia nodosa itd.
Silaz s Kleka nije dakako bio onako muan kao to uzlaz. Ve blizu
na podnoju uhvati me kia, nu samo na kratak as, jer ostaviv mene, savi
se za due vremena okolo Klekove glavice. U
!
/
2
6 sati prispjeh pjeice u
Ogulin k vriednomu kue gospodaru svojemu.
Uzlazei na Klek i boravei na njegovu vrhuncu nisam zamjetio osim
umornosti, kojoj je uz mekaniki napor tjelovna gibanja takodjer tlak sve-
udilj tanjega zraka svoj dio doprineo, nikakovih osobitih pojava, kano to
se opaaju na neobino visokih brdinah. Nu toga nisam na Kleku niti oe-
kivao, jer se za ovakove pojave hoe mnogo veih visina. J edini pojav, to
ga zamjetih, bijae slabiji zvuk; jer pitolj, opalivi ga nekoliko puti, nije
onako estoko prasnuo kao u nizinah.
Dne 29. kolovoza oprostili se sa gostoljubivim domainom svojim u
Ogulinu, i krenuh put Plieivice.
Plieivica, sv. Brdo i Bielolasica najpoznatije su glavice u juno-hrvat-
skoj visoini. Odgodivi ove dvie posljednje toke za bolju zgodu, odluili se
ovaj put popeti jote samo na Plieivicu.
Posavjetovavi se s ljudini, bivimi ve na Plieivici: odkud bi bilo
najprobitanije i najzantmivije uzlaziti na Plieivicu, preporuivahu mi jedni
Prieboj, a drugi Korenicu, nu veina se izrazi za Prieboj.
Dne 7. rujna, prekrasna jesenskoga dana, krenuh se dva pratioca
svoja iz Prieboja. Ye iza nekoliko stotina koraka uhvati nas Plieivica svo-
jim do blizu Prieboja razastrtim zelenim platem. Ovdje se kosina nedie
tako naglo kao kod Kleka, ve se die malo po malo, no tako dosljedno, da
se malo gdje koliko desetak metara spusti, da se tim strmije opet pomoli. Ako
i nije uzlaz radi naglo osovljene strmine muan kao kod Kleka, a to je te-
ak i utrudljiv radi mnogih vrleti i sijaset leeega stabalja, koje ovjejom
rukom, koje silom elementarnih nezgoda poruena, preko kojega ovjek
svaki as prelaziti, a gdjeto i penjati se mora, Uzprkosovakovimzaprekam
nije me opet put mrzio, nahodei u izobilju prirodnoga raznolija uviek no-
vih prizora, koji su kadri rnalaksujue srce kriepiti i klonuli duh bodriti;
im sam se vema vrhuncu Plieivice primicao, tim su ovakovi prizori, meni
u ravnini odraslomu neobini, sve zanimiviji postajali.
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
128
Juna visoeina hrvatska.
Idui 3 '/
2
sata stanu me noge opominjati, da opoinem, a suho grlo,
da ga nakvasim. J edna od obinih nevolja za putnike, koji se po junohr-
vatskoj visoini penju, jest oskudica vode. Kolika razlika u tom pogledu iz--
medju naih zagrebakih gora i izmedju tih krevitih formacija junih;
ondje su geognostike vrste izpremieane ilovaom, glinom i laporom, koji
neproputaju vode u nizinu, stoga e svaki as nai vrelo; ovdje se ponaj-
veim dielom vuku vapneni nasadi sad gornje sad dolnje krede, lieni ne-
promonih ilovastih, glinastih i laporastih naslaga, stoga se upita voda iz-
gubi u upljih dubinah, osobitih biljeili kra, pa se tekar u nizinah sakupi
u podzemnih potocih, koji se mjestimice na vidjelo pomole, a onda opet u
ponorih izeznu. S toga su vrela u ovih planinah riedka. J a sam se dakle
imao zadovoljiti s onim, to mi pratioci u burai ponesoe. U dobar sam se
as ustavio na obronku, gdje su se jagode rumenile, kano to se rumene kod
nas o Duhovih, te sam si s njimi grlo poneto ohladio.
Odpoinuvi neto nastavili put dalje. Sad je ve nestajalo gustih i
golemih jela i omorika, koje su mi dosele svojim estim granjem svjetlu ze-
len u crnu goru pretvarale, teme je nizko busanje i krljavo granje, a medju
njim tik pod vrhuncem kosodrevina (Pinus pumilio) kao predtea Alpa sve
vema sjealo, da se primiem glavici, koja pod teretom estih klimatikih
nepogoda oplieila, nosi ruho alpinskoga ivota. U 12 sati, hodei dakle
uz mali odmor 5 sati, prispjeli na udjeni vrhunac, Plieivicu u pravom
smislu (inae nazvanu Gola Plieivica). Nastaviv kompas i barometar po-
dah se za as plandovanju.
Dan bijae da nemoe biti krasniji. Na samom vrhuncu stajae toplo-
mjer na 14 C, a u zavjetrini pokazivae i preko 17
-
5 C. Barometrika
visina pokazala je absolutnu visinu Plieivice na 1648 met. Uzporediv ovu
visinu s alpinskim podrujem neima kao visina osobite znamenitosti; nu
osvrnuv se na ravno ili ponajvie briejuljasto zemljite trojedne kraljevine,
navlastito Hrvatske i Slavonije, to je glavica Plieivice za nas neobino vi-
soka. Uzuh bijae suh i radi visine, u kojoj stajali, veoma prozraan. Ovdje
bi trebalo vjeta pera, da opie arobno milinje prekrasne panorame, koja se
je uzhienu s ovakova pogleda oku do nedohvatnih daljina otvorila.
Upravo prama sjeveru pruahu se Grorjanci, svrujui se prama iztoku
Samoborsko-okikom gorom, a prama sjevernom sjevero-iztoku kratko sedlo
Zagrebakih gora; prama iztoku protezahu se bosanske gore, a od iztoka
du cieloga juga do zapada razkrilio se velianstveni Velebit. Neima jamano
mjesta, s kojega bi se divna povorka ovoga hrvatskoga gorostasa ovako
podpunoma okom izmjeriti mogla, kao to je Plieivica. Niui na zapadu
iznad Senja vijuga se ovaj div poput iljastimi rtovi izpresjeena grebena
do na tromedju, gdje u perivoj Zrmanje zalazi. U tamnomodroj sjeni crno-
gorice, izpremlaenoj odsievajuim od golih vapnenih iljaka sunanim svjet-
lom, rekao bi da nazire razkriljena golema ramena, izpod kojih niu sivi
sokolovi, kojimi si je naa ponosita Lika ime u svietu proslavila.
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
Juna visoeina hrvatska.
129
Na sjevero-zapadnom obzorniku raztvorila se je povorka julskih pla-
nina, te se je u tamnoj daljini jasno mogla razabrati glavica neke planine,
koja se je u oblacih gubila. Sudei ovaj unj po poznatih bliih gorah, po
geografskom poloaju i neobinoj visini, kojom mi se u tolikoj daljini pri-
kaza, pomislih, da bi to mogao biti Tri gl av; pa zbilja, uzporediv kasnije
kompasom oznaene biljeke sa zemljovidom, osvjedoili se, da mi je pomisao
bila istinita. Nu kao to se je oko slasti nauivalo gledajui divne oblike
ovaj golemi obzornik zaokruujuih planina, tako se je sjetno i neveselo
spustilo, obazriev se na oblinji kraj: neima tu vinogradi zasadjenih obro-
naka, neima plodnih polja ni zelenih livada; mjesto njih vidi puste svje-
doke kraevite stvorbe, koji se otimlju s bujnom paprati i jalovim brinjem o"
komadi teave zemlje ; jedino glavnija mjesta s nekoliko bielih zgrada i ra-
zasute kuice sjeaju te, da i ovdje ima naroda, koj se s priekom prirodom
otimlje za kus hljeba. Pa ipak da pita Lianina, bi li se htjeo u plodni
Banat seliti, odgovorio bi ti: J este! kad bi mogao sa sobom Likuponieti".
- Natura paucis contenta.
Ako Hrvata srce boli, gledajui, gdje mu braa debelim znojem neza-
hvalno tlo s jote nezahvalnijim uspjehom teaju, koli alostnije ga dirne
pogled na tursku Hrvatsku, koje bi se s Plieivice topom dometnuti mogao.
Kako prodje preko medje, reko bi da si u plodnoj Podravini. S ove strane
kr i stiena, vresika i bujad, nekoliko hvati preko medje bujna zelen na
plodnom zemljitu; ovdje zemlja trudu ovjejemu nevjerna , tamo eljna
ruke, da joj malo truda stostrukim plodom nagradi. Krasna zemlja", ree
jedan pratilac, ali u vraih rukuh".
Na vrhu Plieivice naao sam na stieni sa strane klesarskom rukom
hrvatski urezan napis: Za vladanja nj. c. k. apostolskoga velianstva Ferdi-
nanda V. Kao to se po iztesanom gornjem licu suditi moe, bijae na ovoj
stieni jote poseban kamen s dopunjujuim napisom, nastavljen po svoj prilici
na uspomenu biljaru, pokojnomu kralju saksonskomu, te seje valjda kojom
elementarnom nezgodom od svojega podnoja odkinuo i u nizinu odkoturao.
Bilja.opazih na Plieivici manje nego li na Kleku, ubrali ga ipak liepu
kitu. Medju ostalim bijae : Eringium alpirmm, Centaurea montana, Digitalis
media, Digitalis grandiflora, Chrysantheum mont., Aconitum napellus, Silene
inflata, Grentiana germanica, Grentiana lutea, i t. d. Ova posljednja biljka,
ovdje konj ak nazvana, imade koren palac debeo, te ga ljudi obino u
torbi nose, i proti grizu s rakijom piju. Viadisavke su radi gorkoga soka,
to ga u njihovu korenju ima, gotovo sve vie ili manje ljekovite, s toga i
vladisavka konjak.
U polak tri sata poeli silaziti s Plieivice. S planina se obino lanje
i bre silazi, nego li se na nje uzlazi; nu kod Plieivice se prevarili. Ne-
prekidnoj vrleti, razkovrcenu granju i stabalju nije bilo kraja niti konca, i
da nebude bilo uza me vodja, bio bih se za glavu okladio, da po gustoj crno-
gorici neprestano jednim te istim putem krivudam. Nakon dugoga munoga
basanja banuh gotovo za mraka u Prieboj.
V. Klai. Prirodni zemljopis Hrvatske, v
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
130
Juna visoeina hrvatska.
Kad bi mi se valjalo jote po koj put s Plieivicom ogledati, okanio
bih se Prieboja, ter bih iz Korenice sreu pokuao. Doavi kasnije u Ko-
renicu, posvjedoie mi Koreniani, da je uzlaz sa Korenice svakako pro-
bitaniji.
Po mojoj barometrikoj mjeri iznosi absolutna visina Prieboja 570, a
Korenice samo 458 met. Premda dakle Korenica za 112 met. nie lei
od Prieboja, te je uzlaz i mnogo strmiji, to bih se ipak radje s ove strane
na Plieivicu penjao, jer sudei po formaciji gore i po kazivanju Koreni-
ana, izbjegnuti u mnoini zapreka, kojimi se idui iz Prieboja boriti imam.
Istina je, da e ovjek na prvi mah zazirati od oevidne strmine ; nu putnik,
vikao se penjati na visoke planine, radje e se uzpeti uz istu i strmu ko-
sinu, nego da neprestano jae preko poloena granasta stabalja, te se vere
gustom ikarom ili noge natuca o vratolomnu vrlet. (J osip Torbar.)
2. Put preko Velebita.
Bijae koncem kolovoza, a dan liep, da nemoe biti ljepi. Najmih
zato kola za malenu svoticu, da se prevezem iz Gf os pi a preko Velebita
na Otari j e, a odavle u Bag.
Provezav se selom Kaniom, ostadoe mi sela Otra i Trnovac s desna,
a Novi s lie^-a od ceste. Nizki, ali uztrajni konji liki dovezoe me doskora
do Brus an a, kojimi protie podno Velebita iz viru a bistra Bruanka, sad
padaju u liepe slapie, sad okreu koleca slabih bruanskih mlinova.
Ovdje ti oko zapinje o tamno-modri ljuti (Aconitum Anthora), koj provi-
ruje izpodgrmlja, resei poljane bruanske. Ta je biljka toli liepa, da bi
presadjena sluila na ures svakomu perivoju.
Iza Bruana uzdie se tamni Velebit s vrhunci: Col i vrh (1450
met.), Sadi kovaci Poreni kuk. Promatrajui okolicu stigoh brzo na
podnoje Velebita. Cesta se polagano uzdie i zakree sad desno, sad lievo.
Za kratko vrieme prikaza se Velebit u svem svojem velianstvu. Silne ka-
menite gromade uzdiu se nekoliko stotina metara visoko, i nadmauju
ogromnou jedna drugu. Visoke i strme glavice ili su gole ili su obrasle
umom to smrekovom to jelovom. Ima tuj ogromnih jela, te makar su pro-
ivjele ve svoj viek, ipak postojano prkose vihrom velebitskim. Pa tako i
sada vjetar dunu, uzdrmav silno gorskim dubljem, a meni se priini, da sam
na uzburkanu moru. um izeznu, ali za malo dunu po drugi put, lome
krhke grane ostarjelih smreka i rue kamenje s povisokih litica. Daleko
uje um uboree Bruanke, prepliue se hladovinom guste ume. Inae
je sve tiho, sve mirno. Neuje tuj pieva ptice pjevice, zrakom vidi samo
leprati leptiria, a po golih i raztrganih peinah vidi, kako bjegaju sive
guterice. Od velike vruine obumrlaje, re bi, toli inae zanimiva cvjetana
velebitska. JSTeima bilja, o koje bi ti oi zapinjale, izvan matoine (Melissa
grandiflora), zvonike (Campanula Trachelium) i jo nekih, koje i zagre-
baku okolicu ukrauju. Eazmatraju sad ovo, sad ono, brzo se uzpeh na
najvisutoku ceste, naime na sedl o Otari j sko, koje dieli sjeverozapadni
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
Juna visoeina hrvatska.
131
Velebit od jugoiz tonoga.
Odmah s poetka opazili
krasan zdenac, a malo
dalje potoi L j ubi cu,
koj obiluje vodom pitkom,
zdravom, a i istom poput
kristalna stakla. 0 t a-
ri j e se uzdiu do 958 m.
nad povrinom morskom,
te broje uz malu crkvicu
do 26 kua.
Odluili jedan ili dva
dana ostati u Otarijali,
da vidim okolicu i da se
nauijem krasna vidika na
sve strane. Odsjeo sam
zato kod gostioniara, koj
ima kuicu sa tri prilino
uredjene sobice za put-
nike, udio sam se liepu
uzrastu ovjenjih itelja,
koji neobiluju hranom, a
ipak su snani, krepki,
rumeni i jaki. Takav bi-
jae i moj gazda. ovjek
do hvat visok, okrugla
lica, kratkih crnih bria,
a oiju poput ugljena. S
lica si mu mogao itati
neko veselje, kad me je
opazio i saznao, da kanim
ondje ostati. Pristupiv k
njemu, potrepetah ga ru-
kom po ramenu govorei:
Kao to je visok i jak
Velebit, na kom ivite,-
tako ste i vi svi junaci od
oka". E, gospodine, od-
vrati on, to sve ini zdrava
voda, ovji sir i otar
zrak. Da dulje medju na-
mi boravite, postao bi i vi
pravi pravcati Velebia-
nin". Sad sjedosmo za stol
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
132 Juna visoeina hrvatska.
razgovarajui uz au dalmatinca, koricu kruha i grudicu ovjega sira.
J a nisam nikako imao mira, sve me je vukla elja, da im prije zagledam
more. Ustadoh dakle i podjoh s gostioniare vim sinom do Kub us a, odakle
je puko liep vidik na jadransko more. Cestu do Kubusa obrubljuje stablik
crnoga jasena, a na desnoj strani uz cestu ima neto polja, gdje se kukavni
narod trudi i radi, da si pribavi zalogaj kruha. Za etvrt sata dodjosmo do
spomenutoga Kubusa. To je humak, na koj vodi trideset i osam izklesanih
stuba, vrh mu je obloen kamenitimi ploami, na kojih lei etverouglast
kamen sa etiri napisa. Na jednom stoji uklesano : Ferdinand. Austriae imp.
1846., na drugom je ubiljeena izmjerena visina Otarija, a trei i etvrti
napis nisam razumio, jer su ve jako oteeni.
Od prevelike znalinosti potrah preko stuba, da im prije ugledam
puinu morsku. Koja velianstvenost prirodnoga prizora! Nad tobom nebo
lazurne boje, a pod tobom puklo pjenee, pljuskajue i valjajue se more.
Po njemu ti se stere mnoina arobnih otoka i otoia, a na njih se biele
gospodski gradii, gradovi i sela. Ovdje gleda otok Pag, na kojem se bieli
Novalja stara, a tamo u daljini prikriva njena koprena talijanski J alan,
leei pod gorjem apeninskim. Po moru hrli mnoina amaca, jedrenjaa i
po koj puei se parobrod, a na brodovih su odvani i smjeli sokolovi kr-
noga i dinoga nam primorja, putujui u strane krajeve i medju strane ljude,
da svietom ire ponos hrvatski. Veselo sprovode dane i mjesece na nepre-
glednoj morskoj puini, sjeajui se doma svoga,-svojih milih i dragih.
Sinje more, slavno more, nae more ! Na tvojoj gladkoj povrini pro-
ivio je mnogo zgoda i nezgoda blagi i mukotrpni narod hrvatski. Na tebi
se razvijala mo i snaga hrvatska, dok ju mletaki lav neslomi! Tvoji va-
lovi progutae silu opora mongolskih, a od njihove krvi zacrveni ti povrje !
Mnogi se junaci na tebi proslavie, ali mnogi nadjoe i grob u hladnih va-
lovih tvojih.
Sunce se primicalo zapadu; jo jednom zagrli zlatnimi traci svojimi
vrke i glavice velebitske, i eto, rek bi, utonu u duboko more. uvstvom
najveega zadovoljstva krenuh kui. Mrak se uhvatio. Na obzoru nebeskom
zablistala danica, a za njom pomolile se zviezda za zviezdom uz pratnju
vjernoga jim pastira, mjeseca.
Zavladala najvea tiina, neuje nita do otajstvena ubora Ljubice".
koja svojim umom tu tiinu prekida, a na njezinom povrju blite kapljice,
razsvietljene bliedim sjajem mjeseevim.
Bilo je ve kasno, kad sam legao na poinak. Drugi dan ustadoh prije
sunana izhoda, da se nauijem svjea zraka i da razgledani okolicu. Hladno
je, ali asak i eno sve-ti se nebo ari, sunce se uzdiglo i trenom prosulo
milijun titrajuih zraka. Eosne kapljice odsievaju poput biserja i dragulja,
sve se budi od sna, sve oivljuje. Krasan je dan.
Ovaj sam dan upotrebio za izpitivanje okolice, a najvie me je zani-
malo, da saznam, gdje tuj prebiva krasna vrst pua : Helix stenophala. Vie
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
Juna visoeina hrvatska.
133
od tri sata penjao sam se po kukovih poput divokoze, ali pomenutoj vrsti ni
traga. Sabrao sam ipak neto od drugih vrsti, zatim dva osobito velika
tipavca i mnoinu raznih i liepih kukaca i osobito velikih skakavaca.
Vraajui se dodjoh do kue nadziratelja gospiko-bake ceste. Po-
mislih, nebi li mi taj gospodin to znao o pomenutoj vrsti pua, radi koje
putuju na Otarije mnogi prirodoslovci. Za Hrvatsku je bo Hel i x ste-
nophal a" ono, to koruka biljka Wulfenovka (Wulfenia carinthiaca),
koja raste na jednoj jedinoj korukoj planini, za svu Austro-Ugarsku. Poeh
sa g. nadzirateljem razgovarati i opisah mu tono vrst, kako izgleda. On
se dosj-eti i ree, da neivi u mjestu, ve pol drugi sat odavle, u umi J a-
di evcu, s desna i s lieva od ceste. Uprosih ga, nebi li bio tako dobar i
tamo me odveo. On pristade. Bijae nesnosna vruina, sunce pripicalo ve
medju liticami, kraj kojih prolaasmo. im dodjosmo u umu, poesmo po-
zorno traiti, nu najosmo samo etiri komada mrtva i nepokvarena, a je-
dan komad iv, ali nedorasao. J a sam se tomu nemalo udio, tim vie, to
sam uo , da je tuj bio g. 1868. neki mjernik, te da jih je nabrao pune dvie
torbe i poslao u Be.
Vraajui se utrudjen i izmuen iz J adievca, sjetih se, da bi morali
nai jo i drugu vrst, Helix coerulans v. Zrmanje zvanu, pa da se okriepimo,
potraismo vrelo, koje no izvire pod Al ago vi ce vim kukom. Taj je kuk
gola stiena, visoka do 38 metara, a na podnoju je vriesom obrasla. Srui
pognut iz bistra vrela opazih jedan mrtvi komad reene vrsti, a za kratko
vrieme nabrah jih do 300 komada. Kako sam bio za njimi pohlepan, popeo
sam se bio na kuk veoma visoko, te nisam sada znao, kako u sa kuka sai.
Hvatala me vrtoglavica, gledajuc pod sobom stranu dubljinu, jer omae
li se noga, eto me smrvljena u ponoru. Tekom mukom i to bosonog sa-
joh dolje.
Od Alagovieva kuka krenuh opet natrag u Otarije. U to stigoe
kola, koja su me imala povesti do Baga. Voze se Velebitom prema morskoj
puini, promiljavah u sebi, koli krasno, koli zanimivo mora biti ovdje mje-
seca svibnja, lipnja i srpnja, kad golo i raztrgano kamenje Velebitskoga
gorostasa ukrasuje svojim jarko-crvenim cvietom draestna al pi nska
rua (Bosa alpina), ta kraljica alpinske flore i jedina bezbodlja medju svo-
jimi posestrimami. U to isto doba moe oko zapeti i o rui sitnolistnoj, koja
takojer kiti toga gorostasa. (Drag. Hire.)
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
134 Dalmatinska visoina.
3. Dalmatinska visoina.
(Poloaj, veliina, medje. Karakter i razgloba visoeine. Planine i vrhunci. Visoke
ravnice i doline. Geognostiki sastav. Klanjei i ceste. Vrela, potoci, rieke i jezera
Pregled najviih vrhunaca. Opisi.)
Poloaj, veliina i medje. Dalmatinska visoina nije sama
o sebe gorska cjelina, ve samo zapadni dio visoeine bosansko-herce-
govake i hercegovako-crnogorske.
Balkanski poluotok lue od srednje Europe rieke Kupa, Sava
i Dunav. Doline rieka Morave (bugarske), Vardara i Drina diele opet
balkanski poluotok na tri esti: na istoni ili bugarsko-grki, na
zapadni ili hrvatsko-srbski, i na juni ili albansko-grki. Na medji
tih triju esti uzdie se visoki gorski bedem ara-pl ani na, koje
vrhunci siu u vis do 2500 metara visine. Sa ovoga gorskoga sklopa
odtiskuju se gorske kose i hrpe na tri strane. Iztona grana hvata
se Stare planine ili Balkana, juna se sastaje sa gorjem grkoga polu-
otoka, a sjevero-zapadna grana stere se pod razliitimi imeni sve do
izvora Kupe u Hrvatskoj.
Ova potonja grana hvata se are-planine kod Prokl eti j e, te
se nie ponajprije pravcem sjevernim pod imeni: Kom, Bi el ati ea,
Si nj avi na, Durmi tor, Vojnik, Leberni k, Dumo, Tres-
kavi cai Bi el ani ca, a zatim se iri pravcem sjeverozapadnim
uzporedo sa obalom jadranskoga mora i to pod imeni: Bitovnja?
Zec, Radua, Stoer, Vi torog, ator, Gnjat, Di nara, Plie-
ivica, Mala i Vel i ka Kapel a. Duga ta grana prilii krtoro-
vini, te je ujedno i razvodjem medju riekami crnoga i jadranskoga
mora. Sto je god ovomu dugomu razvodnomu gorju na zapadu, tvori
visoke visoeine, koje pripadaju krakoj formaciji; a to je toj grani
na iztoku i sjeveru, pada u stupnjevinah prema Posavini i Podu-
navlju.
Prema ovomu, to smo dosele razloili, nije dalmatinska viso-
ina ino, van samo jedan dio velike visoine bosansko-hercegovako-
crnogorske, koja se prostire izmedju Zrmanje i Skadarskoga jezera.
Medje toj visoini jesu ove: na sjeveru rieka Moraa, Skadarsko
jezero i Bojana, na zapadu jadranske more, a na iztoku spomenuta
ve grana gorja, sterua se od Dinare preko Gnjata, atora, Stoera,
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
Dalmatinska visoeina. 135
Bitovnje, Treskavice, Dumoa i Durmitora do Sinjavine. Prostrana
visoeina ova pokazuje svigdje biljeg tako zvane krake formacije",
te je po tom srodna juno-hrvatskoj visoini.
Opisanu visoinu bosansko-hercegovako-crnogorsku dieli kotlina
rieke Neretve na dva diela: na bosansko-hercegovaku visoinu iz-
medju Zrmanje i Neretve, i na hercegovako - crnogorsku visoinu
izmedju Neretve i Skadarskoga jezera. Najvei dio dalmatinske viso-
soine spada na visoinu bosansko-hercegovaku, te je od ostale vi-
soine odieljen dugom gorskom kosom, koja se kod vrhunca Dinare
dieli od razvodnoga gorja, te se izmedju Dalmacije i Bosne prostire
pod imenom Di narski h pl ani na" sve do rieke Neretve. Manji
dio dalmatinske visoine spada na hercegovako-crnogorsku visoinu,
ali je tako izprekidan i uzak, da se moe smatrati samo morskim
rubom istoj visoini.
Prema tomu, to smo dosele kazali, jasno se razabire, da se pri-
rodne medje dalmatinske visoine na iztoku i jugu nemogu nikako
oznaiti, jer jih u istinu ni nema. Uzmemo li, da je Dalmacija malo
ne sva gorovita, izuzev samo ravne Kotare i nizinu Neretve, to ne-
emo pogrieiti, ako kaemo, da dalmatinska visoina obsie kakovih
200 D-milja ili 11.000 n-kilometara.
Karakter i razgloba dalmatinske visoine. Dalmatinska vi-
soina nalina je u obe visoini junohrvatskoj i liburnijskoj toli glede
plastike svoje, koli glede geoloke formacije. Odlikuje se pred njimi
samo tim, to su si neke ovee rieke njezine (Krka, Cetina) utrle put
do mora, doim rieke juno-hrvatske visoine poniru i teku podzemno
u more. Nu uzprkos tomu oskudieva i ta visoina vodom, osobito u
junih predielih. I u dalmatinskoj visoini nalazimo mno visokih rav-
nica, ponikava i svrtaka, zatim pustih krajeva, gdje se samo vide
ogoljele i krne stiene vapnene.
U sjevernom dielu dalmatinske visoine, koj spada na visoinu
bosansko-hercegovaku, razabiremo dvie glavne gorske ili planinske
kose, koje obje teku od sjeverozapada prema jugoiztoku. Iztona kosa
zove se Di narske pl ani ne". Ove se planine steru du dal-
matinsko-bosanske medje sve do Neretve, te su izprvice veoma visoke,
ali prema Neretvi se sve vie snizuju. Uzporedo ovim planinam vue
se uz more druga planinska kosa, Pr i mor ske pl ani ne, koje
se opet sve vie uzdiu, im se bolje Neretvi primiu. Primorske pla-
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
136
Dalmatinska visocina.
nine zovu raznimi imeni: T ar tar ske gore, Mosor-pl ani na,
Bi okovo, Bi l i - gora. Medju Dinarskimi i Prhnorskimi plani-
nami stem se sredinom Dalmacije neke onie kose i zglobovi, i to
takodjer pravcem od sjeverozapada prema jugoiztoku. Amo pribra-
jamo Bukovi cu, Promi nu, Svi l a j u i i beni k. Izmedju
tih osrednjih kosa i Dinarskih planina nalazimo upravo najljepe pre-
diele Dalmacije, plodne naime visoke ravnice, tako zvana polja (Knin-
sko, Sinjsko, Imotsko), kojimi teku rieke Krka, Cetina i Vrlika.
Juni dio dalmatinske visoine tako je uzahan i izpresjecan, da se
nemoe nikako slikovito razglobiti. Tu su pojedini vrhunci i gore samo
ogranci susjednih hercegovakih i crnogorskih planina, a k tomu gube i
gore oblik kosa. S toga emo podieliti te gore po politikih granicah,
te emo gore izmedju Kleka i Sutorine nazvati Dubrovaki mi
g o r a m i, a planine u Boki kotorskoj planinami K otorski m i.
Gore i vrhunci na dalmatinskih otocih teku istim pravcem,
kojim i gore na susjednom kopnu.
Planine i vrhunci dalmatinske visoine.
1. Di narske pl ani ne. Ove planine, nazvane od gore Di-
nare, jesu nastavkom hrvatske Plieivice, te se prostiru na medji
dalmatinsko-bosanskoj. Teku pravcem od sjeverozapada prema jugo-
iztoku u duljini od 640 kilom, ili 80 milja. Sa sjevera jih dieli od
Plieivice potok Butinica, a na jugu siu do Neretve, gdje prelaze
u brieuljke. S druge strane Neretve opet se poneto uzdiu. Gore
ove imaju u pojedinih predjelih posebna imena, kanoti: Marino-gora,
Al dukovak, Vrazi vrtl i , Vel i ki Lj ut. Kod Sinja prelaze Di-
narske planine u visoku ravnicu Prol oku. Najvii vrhunci u Di-
narskih planinah jesu: Di nara (1811 met. ili 5729'), kod izvora
Krke; J ansk i vr h (1770 met.), izvoru Cetine sa sjeveroiztoku;
K ap ni ca (1545 met.); Sani - br do (1677 met.); Debel o
brdo (1263 m.), gornjoj Cetini na lievo; Obi enj ak (1312 m.),
Sinju na iztoku; T ovrni ca (1273 met.) pripada vispoljani Pro-
lokoj; Str abeni ca (856 m.); Gradi na (628 m.).
2. Pri morske pl ani ne, prostiru se du obala dalmatin-
skih od mora Novigradskoga pa sve do rieke Neretve (ili bolje do
zatona Kleka). Zemlja izmedju mora Novigradskoga pa sve do jezera
Vranskoga veoma je nizka; nu ovdje kod Vranskoga poima se gorje
dizati sa Crnim brdom (300 met.) sve do rieke Krke kod ibenika.
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
Dalmatinska visoeina. 137
Iza Krke i sve do Neretve diu se planine veoma visoko, te se
razpadaju na sliedee esti: a) gore i bensko- drni ko-
kl i ske, b) Mosor, c) B i o k o v o, d) B i 1 i - g o r a.
a) Gore i bensko- dr ni ko- kl i ke poeimaju iznad i-
benika i ua Krke kod jezera Prokljanskoga, te se prostiru iz-
medju Krke, jadranskoga mora, i druma, koj vodi iz Drnia preko
dolnjega Muca u Klis i Solin. Ovo gorje zovu razliitimi imeni:
gore T ar tar ske iznad ibenika sa najviim vrhom T a r-
t a r o (435 met.); gore Drni ke sa vrhunci K i 6 i n (804
met. ili 2544'), Crni vrh (612 met.); V l ake; Mose sa
vrhuncem Movza (850 met.); Kl j ake Drage, J el i nak,
Opor sa vrhuncem Crni krug (656 met); Gol o brdo
sa vrhunci K o z j ak (788 m.) i sveti J uraj (684 met.).
b) Mosor - pl ani na, prostire se od spljetsko-klike ceste do
ua Cetine. Na jugu zaokruuje Mosor rieka Cetina, kakono
goru Velebit rieka Zrmanja. Najvii vrhunci u toj planini jesu:
Mosor (1339 met. ili 4236'), K ozi k (1325 met.), Borak
(772 met.).
c) Bi okovo- pl ani na, iri se od rieke Cetine pocam prama
Neretvi sve do Drvenika, gdje ju nastavlja Bili-gora. Ova je
planina veoma visoka prema ostalim primorskim goram. Najvii
vrhunci na njoj jesu: Sveti J ur e (1766 met. ili 5587'),
Brel a (1540 met.), Br i za (1540 met.).
d) B i 1 i - g o r a, nastavlja planinu Biokovo od Drvenika do Ne-
retve kod Metkovia. Najvii su joj vrsi: Babi na gomi l a
(1120 met. ili 3546'), Opuzenu na sjeveru; Dri nak (883 m.),
Sveti I l i j a (775 met.).
3. Osaml j ene gore u sredi ni zeml j e. Ove gore teku
u, sredini izmedju gora Primorskih i Dinarskih, sve do mjesta, gdje
se geografska duina Dalmacije veoma suzuje. Najznatnije osamljene
gore jesu'
a) Bukovi ca. Ova gora poima kod Novigradskog mora, te se
prostire izmedju Zrmanje i Krke prema Kninu sve do druma,
koj vodi iz Hrvatske u Dalmaciju. Najvii su vrhunci: J u r i-
i nka (680 met. ili 2154'), V el i ki Prosj ek (677 met.),
K uno vac (674 m.).
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
138
Dalmatinska visoina.
h) Promi na mal a i vel i ka. Obje se prostiru Kninu na jugu
izmedju Krke, ikole i drama, koj vodi iz Knina u Drni. Vr-
hunci: Promi na vel i ka (1154 met. ili 3654'); Promi na
mala (682 met.).
c) Svi l aj a, jest gorski sklop, stere se izmedju ravnice sinjske i
kninske; sa iztoka obtie ga Cetina, sa zapada ga obkruuje
potok Cikola, zatim cesta iz Knina preko Drnia do dolnjega
Muca, napokon potok utina. Najvii su mu vrhunci: Svi l aj a
(1516 met. ili 4797'), Sovro (1308 m.), V el i ki K ozj ak
(1295 met.), Pl i i vi ca (993 met.).
d) i beni k vel i ki i ma.l i , prostiru se planini Biokovu na
iztoku oko Kozice. Vrhunci: i beni k vel i ki (1320 met. ili
4176'); sv. Rok (1068 met.).
4. Dubrovake gore. Ove su nastavkom sjevernih pri-
morskih gora, veoma uzke, te se prostiru izmedju Kleka i Sutorine.
Najglavniji vrhunci jesu: Sni eni ca (1241 m. ili 3926'), kraj Cav-
tata; Vi p e r a (967 m. ili 3058'), na poluotoku Peljecu ; Rog (867
met.), Slanu na sjeveru; Tmor (846 met.), kod Stona.
5. Kotorske pl ani ne. Veliki dio kotorskih planina spada na
visoinu crnogorsku. Najglavniji vrhunci kotorskih planina jesu uj edno
i naj vi e gl avi ce u svoj Hrvatskoj. Vrhunci: Orj en (1898 m.
ili 6004'), na medji kotorsko-hercegovakoj; Dobroti ca (1577
met.), Mokrinam na sjevera; Gol i vrh (1317 met.), Risnu na iz-
toku; Pazua (1776 met.), Orjenu na iztoku; Maj na- vrh (1313
met.), iznad Budve.
6. Gore na otoci h, koji se steru uz obalu dalmatinsku,
nisu no nastavak kopnenih planina. Najglavniji vrhunci na pojedinih
otocih jesu: S v. Vid ha Brau (2484' ili 785 met.), sv. Ni kol a
na Hvaru (634 m.); sv. Vid na Bagu (270 m.), Hum na Koruli
(573 met.), Hum na Lastovu (421 met.), Hum na Visu (592 m.),
Vel i grad na Mljetu (592 m.).
Visoke ravnice i doline u visoeini dalmatinskoj. Doline u
dalmatinskoj visoeini dvojaka su karaktera. U zagorskih stranah jesu
doline oduge i oiroke, te se diele na vie manjih, ali prilino visokih
dolaca, koji su vie visoke ravnice, a narod jih onuda zove poljem".
U primorskih predielih naprotiv doline su kratke i veoma uzke, te
prilie vie prodolom. Najljepih dolina ili polja nalazimo upravo u
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
Dalmatinska visoeina. 139
zagorskoj i prekozagorskoj Dalmaciji, te su ova prekrasnimi i plod-
nimi oazami sred nepregledne, kamenite pustare. Veinu tih polja
poplavljuju svake zime potoci i rieke, koje po njih teku, nu te po-
plave nisu tetne, ve prouzrokuju upravo, da su polja ova mnogo
plodnija i koristnija, nego to bi inae bila. Najglavnije su doline
rieke Krke, Cetine i njihovih pritoka, a zatim tek sliede neke doline
omanjih rieka.
A. Dol i na Krke i pri toka j oj :
1. Kni nsko pol j e, visoka je ravnica i prostire se izmedju
Plieivice, Bukovice, Promine i Dinarskih planina. Njim tee rieka
Krka od Topolja do Knina, zatim pritoci Krke: Butinica i Kosov-
ica, napokon Radieljevac i Mraaj. Ovo je polje veoma dugo, nu
irina mu je neznatna. Prostire se od sjeveroiztoka prema jugu, od
ratela Graba do Kosova. Konjsko brdo, to se uzdie Kninu na jugu,
dieli ovo polje na dvie esti: na sjeverno ili Kni nsko polje (Za-
nada) u uem smislu, i na juno ili Kos ovo-pol je. Kninsko polje
u uem smislu prostire se uz Butinicu sve do Krke, a Kosovo polje
juno od Knina sve do mjesta Kosova uz Kosovicu.
Oba su polja veoma plodna, a osobito rodi tamo kukuruz.
2. Petrovo pol j e, puklo je Drniu na jugoiztoku, spojeno
je sa Kosovim poljem, a ime je valjda dobilo od hrvatskoga kralja
Petra Svaia (kao i Petrova gora). Ovo se polje stere uz rieku Ci-
kolu (pritok Krke), i veoma je veliko i plodno, jer ga svake godine
ta rieka poplavljuje.
B. Dol i na Cetine.
Cetinska dolina razdvaja od vrelita svoga do Trilja Dinarske
planine od srednjo-dalmatinskih gora, te je jedina rieka hrvatska,
koja tvori oveu uzdunu dolinu. I njezina se dolina dieli do Trilja
na vie polja ili visokih ravnica (dotino kotlina):
1. Vrl i ko pol j e, iri se uz Cetinu Vrliki na iztoku, oki-
eno je livadami, oranicami i vinogradi, a u njem se skuplja vie
omanjih pritoka rieke Cetine. Iz ovoga se ulazi prema jugu u
2. Kol j ansko pol j i ce, kojim se prolazi kraj vijugajue se
Cetine preko arobnih Drago vikih i Maljkovskih strana, Ribarikih
draga i dulibica na brdace Zrnaca. Iza ovoga se otvara
3. Hrvatako pol j e sve do glavice Krina, a za njim J a-
sensko pol j e, iza kojega sliedi kod Hana veliko
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
140 Dalmatinska visoeina.
4. Si nj sko polje. Ovo je polje najvee i najire u svoj iz-
tonoj Dalmaciji. Duljina mu je od Hana do Trilja (od sjevera prema
jugu) kakovih 15 kilometara, a irina kod Sinja oko 78 kilomet.
Slino je prilikom svojom elipsi, a skoro u 'sred njega tee Cetina,
primaju mnoge pritoke i tvore na jugozapadu ovee movare. Srednja
mu je visina kakovih 350 metara.
C. Osamljena polja i dol i ne.
1. Rastoko pol j e, prostire se izpod Vrgorca na granici
turbkoj, te prelazi pae i u samu Tursku. Njim tee potok Ml ade,
poplavljuju zimi cielu dolinu.
2. I motsko polje uz varo Imotski, takodjerna turskoj medji.
Ovo je polje razdieljeno na dvoje: na Prol oako okruglo polje
sa zapadne strane, i na iztocno dugoljasto Imotsko polje. Po ovom
polju tee potok Vrlika kakova 22.74 kilom., i prelazi na tursku
stranu. Ovo pitomo polje dobrano je plodno, a mogla bi na njemu
roditi pae i ria.
Kraj irokih polja u zagorskoj i prekozagorskoj Dalmaciji na-
lazimo jo i nekoliko uzkih dolina u primorskoj Dalmaciji. Osim do-
line dolnje Krke i Ceti ne, brojimo jo sliedee doline:
1. Dol i na Sol i nska, uz potok Solin, malena i neznatna, ali
puna zelenih livada i vitih jablana.
2. Ko navi j e, dobro je obradjena dolina, prostire se od
Cavtata do Hercegnovoga, te se sve vie suzuje. Po njoj tee potok
Ljuta.
3. upa, izmedju Tivanja i Budve u Boci, raziruje se na sje-
veru i zapadu.
Gfeognostiki sastav dalmatinske visoine. Geognostiki sa-
stav ove visoine veoma je jednostavan i jednolian. Tu su se razvile
samo mladje formacije ili stvorbe, nu med svimi je ponajglavnija i
ponajjaa stvorba kredina.
Od starijih formacija pokazuje se samo stvorba kamenoga ug-
ljevlja, i to na granici juno-hrvatske i dalmatinske visoine, naime
kod ratela Graba (brusilovaa i vapnenjak) na sjevernom kraju Knin-
skoga polja.
Medju bolje razvitimi stvorbami najstarija je stvorba tri -
j aka. Werfenski kri l j avci dol nj ega tri j asa ire se Kninu
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
Dalmatinska visoeina. 141
na sjeveru uz desnu obalu Butinice, zatim oko Kninskoga polja i
Kosova polja, oko Vrlikoga polja, izmedju dolnjega Muca i Sinja, na
junom obronku gore Svilaje, i na otoku Visu kod Komie. Gutten-
steinskoga vapna istoga dolnjega trijasa nalazimo Sinju na zapadu uz
juni obronak gore Svilaje izmedju werfenskoga kriljavca i virglorij-
skoga vapna, zatim izmedju Velike Popine i Kninskoga polja. Vir-
gl ori j sko vapno srednj ega tri j asa zaprema uzak rub na
junoj strani Svilaje izmedju guttensteinskoga vapna i hallstattskih
naslaga. Hal l stattske nasl age gornj ega tri j asa nalazimo
s obiju strana Kninskoga polja iza werfenskih kriljavaca na junom
obronku gore Svilaje izmedju kredine stvorbe i virglorijskoga vapna,
zatim se stere dugoljasta pruga istih naslaga u kotorskih gorah od
Sutorine do tiesna Veriga, a od Veriga kraj Kotora do Budve i dalje
do tromedje.
J urska j e stvorba mnogo neznatnija. Ona se die samo
gdje gdje poput otoka iz kredine stvorbe. Razvila se je napose u gori
Lemeu, u Dinari, Kozjaku i drugih gorah oko Vrlike; zatim u Ko-
torskih gorah sjeverno od Novoga u brdu Kameni, i izmedju hallstatt-
skih naslaga i kredine stvorbe od Kotora preko Budve do Lastva.
Kredi na j e stvorba najznamenitija i najobsenija u svoj
Dalmaciji, i ona podaje toj visoini pravi biljeg. Ova formacija upravo
ini, da je Dalmacija velikim dielom neplodna, kamena pustara. Kre-
dina stvorba sastoji ponajvie od rudistinoga vapna. Obuhvaa pako
malo ne sve vie gore i planine po svoj Dalmaciji, kanoti Dinarske
planine, velik dio Primorskih gora (osobito od ibenika do Neretve),
zatim iztoni dio Dubrovakih planina i sjeverni dio Kotorskih planina.
Otoke i kolje zapremila je nekoje posvema, nekoje veim dielom.
Eocenskaj e stvorba za kredinom najmonija. Kozi nske
vrste ove stvorbe zapremaju nekoliko uzkih pruga Drniu na za-
padu, kod Skradina i ibenika, zatim uzak prutak na otoku Ciovu,
na otoku Hvaru kod grada istoga imena, napokon na poluotoku Pe-
ljecu iznad Orebia. Nummul i tno vapno dol nj ega eocena
obuhvaa opet uzke prutke izmedju vapnenca na otoku Rabu, zatim
na Pagu oko velikoga zalieva, cieli otok Vir, via odebelih pruga u
ravnih Kotarih, prugu od ibenika do Labina i od Drnia do dolnjega
Muca; obuhvaa jo okoli Trogiru na sjeveru i dio otoka iovo, za-
tim poluotok spljetski (sa Mrljanom), prugu od Zrnovnice (iztono od
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
142 Dalmatinska visoeina.
Spljeta) preko Dvarja, upe i Vrgorca do Neretve; junu obalu Pe-
ljeca i obalu dubrovaku na kanalu ipanskom, primorje od Cavtata
do Sutorine izmedju mora i Konavlja, napokon onaj dio Boke, koj lei
izmedju zalieva, jadranskoga mora i doline upe. Gornji eocen
(fli) zapremio je opet gotovo sav prediel na sjevero-zapadu izmedju
mora Novigradskoga i srednje Krke, zatim gore malu i veliku Prominu,
zapadne boine Petrova polja, cielu morsku obalu od Trogira preko
Spljeta do Omia, a zatim uzahan prutak uz more od Omia do Brista;
kraj toga obuhvaa junu obalu otoka Hvara, tiesno stonsko, dolinu
iza Dubrovnika (upu dubrovaku), dolinu Konavlje, okoli oko Her-
cegnovnoga i iztonu stranu kotorske upe do Budve.
Neogenska j e stvorba daleko neznatnija. Kongerijske na-
slage i belvederski ljunak ove stvorbe zapremaju samo okoli rieke
Cetine do Trilja. Tako se steru te neogenske tvorine po Vrlikom
polju, a osobito obrubljuju Sinjsko polje. Ima jih takodjer jo u brie-
uljcih kod Mioia i Paria.
Di l uvi j al ni l j unak napunjuje sredinu kninskoga polja i
Kosova, zatim ravnicu kod Staroga grada na otoku Hvaru.
Dalmatinska polja (visoka), a i nizine, veinom su tvori ne
al uvi j al ne. Amo spada sredina Sinjskog polja, Imotsko polje, dio
Petrova polja, dio kotorske upe, dio ravnih Kotara, vispoljana u
Krivoijah, i napokon nizina Neretve.
U visoini dalmatinskoj nalazimo i provalnoga (izsopljenoga)
kamenja, i to: dio ri t kod Knina, mel afi r kod Vrlike i u Boci
medju Presjekom i morem, napokon di al agi t na otoku Visu kod
Komie.
Klanjci i ceste. Klanjci u dalmatinskoj visoini slabo su nam
poznati; stoga spominjemo samo nekoje, preko kojih vode ceste, pu-
tevi i puteljci.
1. Kl anj ac Prag, visok 1008 metara, preko njega vodi nova
dalmatinska cesta (preko Velebita) iz Zadra i Obrovca u Liku.
2. Kl anj ac Zrmanj ski (kod Zvonigrada), vodi iz Knina do-
linom Zrmanje u Liku i Gospi.
3. U Di narski h pl ani nah nalazimo prelaze i klanjce: kod
ratela Graba; kod Uni ta izmedju Dinare i Janskoga vrha; kod
Kadi ne bukve; kod Bi l i bri ga, gdje vodi put iz Sinja u Livno
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
Dalmatinska visoeina. 143
i Sarajevo; kod Svi sveta (Tutti Santi); kod Arana; kod Bu-
ia, gdje vodi put iz Imotskoga u Travnik; kodTJ nke, preko ko-
jega idu iz Metkovia u Hercegovinu. .
4. U pri morski h pl ani nah: Kl i ski kl anj ac, visok 340
m., znamenit u historiji hrvatskoj, dieli Mosor-planinu od Trogirskih
gora, preko njega vodi cesta iz Spljeta u Sinj; klanjac D ub c a (Dvarje),
vodi preko Biokova iz Makarske u Zadvarje i Imotski; klanjac medju
Biokovom i Bili-gorom, preko njega vodi put iz Makarske u Vrgorac.
Najznatnije ceste:
1. Umj etna cesta iz Zadra kraj Obrovca i preko Velebita
u Liku. Sagradjena je za cara Franje I. (1832). Kod Podpraga ima
malena crkvica sv. Franje, podignuta od zahvalnih podanika na uspo-
menu cara Franje.
- 2. Nutrnj a i l i kral j evska cesta (Strada regna, Strada
Napoleone). Ovu dugu cestu sred Dalmacije sagradi francuzki maral
Marmont. Cesta poima kraj Priveza i vodi kraj Knina, Vrlike, Sinja,
Trilja, Uljana i Zagvozda u Vrgorac i dalje do Metkovia, a zatim
preko Neretve i turskoga Kleka u okoli dubrovaki i cavtatski sve
do Hercegnovoga. Najtegotniji prelazi na ovoj cesti jesu: T opol je
(444 met.) kod izvora Krke, klanjac medju Dinarskimi planinami i
Velikim Kozjakom kod Kieva, Golo brdo (470 m.) Trilju na jugu,
i Turj ak kod upe.
3. Pri morska cesta (Strada maritima), vodi od Zadra do
Omia i Makarske. Medju ibenikom i Trogirom vodi ta cesta preko
gore Tartarske i gore sv. I l i j e.
4. Kraj ovih glavnih i uzdunih cesta imade jo nekoliko po-
pri eni h cesta i puteva. Najglavnije jesu: a) cesta iz Dr-
nia u Knin (poljem Kosovskim), u Vrliku (preko Svilaje), i u Skra-
din i ibenik (vispoljanom Mosekom), b) cesta iz Spljeta u Sinj,
duga 33*4 kilometra; e) cesta iz Zadvarja u Omi i u Makarsku;
d) iz Zadvarja u Imotski (veoma loa).
U novije doba ima na dalmatinskoj visoini i eljeznica. Pruga
medju Siveriem i ibenikom ve je gotova, a druga pruga iz Sive-
ria u Spljet upravo se dogradjuje.
Vrela, potoci, rieke i jezera. Na dalmatinskoj visoini imade
u obe malo vode. U zagorskih i prekozagorskih predielih nalazimo
gdje gdje jo dostatno vrela i potoia, nu u primorskih krajevih
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
144 Dalmatinska visoeina.
stradaju esto upravo sa nestaice vode. Poput svih krakih visoeina
nema ni dalmatinska visoeina obilnih rieka. Uz to se pojavljuje i taj
pojav, da se esto mienja preobilje vode sa nestaicom vode. Iza kie
ima mjestimice toliko vode, da se cieli krajevi pretvore u movare,
nu malo zatim isti su krajevi opet suhi i vodom siromani. Upravo
stoga nalazimo u Dalmaciji mnogo periodinih jezera i movara (blata).
Najglavnije rieke jesu Zrmanja, Krka, Ceti nai Neretva.
Kraj ovih spomena su vriedni jo potoci: Solin, rnovni ca, Vr-
l i ka, Lj uta, zatim i k o 1 a, pritok Krke, i u t i n a, pritok Cetine.
Jezera na dalmatinskoj visoini sva su periodina. Najznameni-
tija jesu: jezero Prol oako, jezero Rastoko, J ezero i J e-
zerce. Periodinih movara imade na Kninskom polju, na Sinjskom
polju i na Imotskom polju. Movare te nastaju od rieka Krke, Cetine
i Vrlike.
Pregled najviih vrhunaea u dalmatinskoj visoini.
Ime vrhuncu : Ime gori: Visina u metrih : Vis. u b. stop.:
1 Orjen Kotorske planine. . . 1898 6004
2 Dinara Dinarske planine.. . 1811 5729
3 Sveti J ure Biokovo 1766 5587
4 Mosor Mosor 1339 4236
5 ibenik vel ibenik 1320 4176
6 Snieniea Dubrovake gore. . . 1241 3926
7 Promina vel Promina 1154 3654
8 Babina gomila Bili gora 1120 3546
9 Kiin Drnike gore 804 2544
10 Sv. Vid Otok Bra 785 2484
11 J uriinka Bukovica 680 2154
12 Tartaro Tartarska gora 435 1578
O P I S I :
I. Kninsko polje.
Pomisli si dolinu, neveliku ali jednu od najpitomijih, najobradjenijih
u svoj prekozagorskoj Dalmaciji, obuzimljuu u dulj do 74, a u sir na nekih
mjestih do 23 kilom. Od juga obvija Kninsku dolinu (ili polje) uleglo i raz-
sojasto, vinogradi i umom zaodjeveno K onj sko brdo, diele ju od jo
divnijega i pitomijega K osova pol j a", koje lei na iztok planine Pro-
minske, te je spojeno sa velikim i liepim. Drnikim ili Petr ovi m pol j em.
Kosovo je ne samo prostrano i pitomo, ve je i prepuno razvalina starinskih
gradova, tvrdjava, dvorova i kula neko junakih srdara. Pak jo i sada
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
Dalmatinska visoeina.
145
imae tud mnogo prastarih i glasovitih porodica, koje se jo u doba samo-
stalnosti spominju i koje si i za vremena turskih navala neumrlu slavu
stekoe. Koliko u prisoju toliko u osoju ovoga polja divno je i preugodno
razgledati najljepe obradjene i razvedene vinograde sa itnim! njivami po-
inieane.
Po hrvatskoj prii, koja se je u hrvatskoj kronici sauvala, drae
kralj Dimitar Svinimir veliku skuptinu v petih crkvah na Kosovu", te
bude tuj toboe od nevjernih Hrvata ubijen.
Kninsko polje zaokrueno je sa svih strana visokimi planinami i
oboritimi strminami, okieno i kao posijano zelenilom zaodjevenimi poleglimi
humii, na kojih su okupljena biela sela i usajene biele crkve sa jedno-
likim! iljatimi zvonici. Svuda se gleda bujno rastlinstvo, pitomo voe, na
uzvode razvijeni vinogradi. Uz razvaline nekadanjih dvorova samostalne
hrvatske gospode sada su liepi ljetnjaci kninske rodoljubne vlastele. Osim
K r k e proticu poljem joter glasovita u narodnih pjesmah i poviedanjih
etiri velika potoka : Or ani c a, Buti ni ca, Eadi e l j eva i Mra-
aj sa mnogimi pomanjimi potoii i vrelaci, koja tiho puu, natapajui
cvjetne sjenokoe, vone bae, i itne njive. Ista mrka i vrletna Di nara
(planina) pokazuje svojimigrebenastimiizubastimi vrsi, oboritimi podvrci,
prisojastirni i razsojastimi boci preliepe prizore svaijemu oku, tim vie,
jer je sve to spojeno s neizbrojnimi predajarni i priam!, koje svjestan
kninski seljak znade ivahno i poetino pripoviedati. Njemu su svi ti vrsi,
strane, predieli, isti dralovi, orli, gavrani, kukavice, to tuda prolieu,
predmet kakve bajke ili pjesme, u koju otroumno uplie te stvorove to-
boe utiue u ovjeju kob.
Sva kninska okolica prepunjena je uspomenami, predajarni i ostanci
hrvatskih samostalnih vremena i estokih borba s Turinom. I puk, koji
ovuda stanuje, odlikuje se ponajbolje prastarim hrvatskim uzorom. Tamno-
lika lica, visoka ela, crnomanjastih vlasi, pogleda ubojito vatrena, stasa
zamaita i visoka, govora jedra i pravilna, razbudjena pjesnikoga duha.
Ljubomoran u potenju i znaaju, gostoljuban do skrajnosti, zanesen za
igranjem kola, neustraiv borilac za dom i narodnost; okretan, vrst, va-
tren, otrouman, sposoban za svaki nauk i umjetnost, sve je elje upro u
narodno slavodobie, i u izgon Turina : taki ti je pravi Kninjanin. I Knin-
kinja je upravo junakog srca, jer na medjau turskome znade toj nemani
najodlunije u svih sluajevih prkositi, kao to je u svojoj kui najveselije
i najumiljatije eljade na svietu. Zanosito pjeva pjesme, koje najbujnijom
matom okiuje i najnjenijim ustvom izrazuje. Kuda god kninskom oko-
licom prodje, na sve strane osluhiva milo gigoenje, sitno potreskivanje,
tanko zujanje mladih Kninkinja, uz gromovito popievanje, nabreen trie-
sak, razlieue se ookanje zdrava i gorostasna Kninjanina.
Usred polja, na protegnutu humku, u preliepu poloaju vidi se V r-
pol j e, koje rad osobite ljepote i pitome obradjenosti, svaijemu se oku
zazrie, te ga stranci prozvae kninskim Schonbrunom". Nedaleko odatle
V. Klai. Prirodni zemljopis Hrvatske. 10
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
146
Dalmatinska visoeina.
uzdiu se sa svake strane po jedan, a jedan u sriedi do deset metara vi-
soki kamen, nazvan Uzdah- kamen. Izpod tog kamena kao na vrata
ulazi se u jedno arobno jezero. 0 tom kamenu i jezeru prosti puk svako-
jakih udnih basna poviea, ali mu je jedna i istinita, ona naime, da je gla-
soviti junak i etovodja fratar Kesica, izagnavi Turke iz Drnia, gonio jih
do Uzdah-kamena i u to jih jezero mnoge natjerao.
K sjeveru od Knina ima liepo selo Gol ubi . Puk kae: Bio jedan
bogati kralj, imao dvore u Kosovu polju, kojih se razvaline i sad razaznaju
kao i kamenica, gdje se je obiavao kupati. On je imao dvie sestre, liepe
kao sjajne danice, jednoj bilo ime Danica, a drugoj Golubica. Ovoj za mi-
raz dade kralj najljepi prediel u kninskom polju, koga je ona u pravi peri-
voj obratila. Tu je dvore sagradila, koji po njezinu imenu budu nazvani
Golubii. Stoga je tu jo i sad najizvrstnije svakovrstno voe, osobito
kruke i praskve, stanovnici, vrli samouci vjeto izradjuju svakojake
stvarice. Tud tee i Buti ni ca, koja ini liepih slapia. Nije daleko ni
selo Grab na tromedji, gdje su neko mletake vojnike strae i medjane
vlasti stanovale, pak je onda dosta cvalo; ali je u vrieme turskih navala
sasvim uniteno bilo, a sad se opet poneto die. Ono je znamenito, jer su
tuda ruevine nekakve gradine, po predaji puka staroga Stri dona, rod-
noga mjesta naega velikoga sv. J erolima. Tu je bila i kula velikoga kr-
anskoga krvnika dizdara Ibrajima Velagia, koji no je devetdeset i devet
kranskih glava odsjekao, dok najposlije i njegovu na junakom mejdanu
slavni J ankovi Stojan neodsjee.
U zasoju kninskog brda k staroj strai ", gdje se stie Buti-
nica i Radieljevac, bio je neko Kam en-mo s t", a sada je drveni Bu-
l i n- most". Puk veli: Neka gizdava bula bi zatravljena s nekoga kran-
skoga junaka, koga joj brat ubi, a ona se zdvojna tu utopila. Drugi kau:
Nije bilo tuj mosta, pak u gazu mnogi se topili, na to se smilovala neka pai-
nica, dala most sagraditi, te s toga se i nazvao Bulin-most.
Na jugu Knina vidi se ve spomenuto liepo selo Bi skupi j a, gdje
su neko kninski biskupi stanovali; tuj je bila i kula zlobnoga i nesmilje-
noga Muje J elakovia, koj je nesretne krane u pokrajno jezero bacao,
stoga je i sada sve krvavo, i tek e se onda razbistriti, kad onoliko i Tu-
raka unj bace.
U dno june strane prostanoga polja kninskoga uzdie se osamljeno
Kninsko brdo.. Od iztoka i podneva neto se uliee, a k vrhu se suzuje i
kao zarubljeno ostaje. Na tom zarubu podigoe stari Hrvati jaku tvrdjavu
i izpod nje vrsti upanski grad. Uz podnoje prislonila mu se nova varo.
Stare gradine stoje danas, kako su pred vjekovi stale, sto puti zaklon i
obrana hrvatske drave, sto puti grob i zator dumanskih eta.
Gornji grad ili pravo tvrdjava protee se kao i kninsko brdo od juga
prema sjeveru do preko 260 met. Sva je ova tvrja opasana previsokim!,
debelimi i vrlo jakimi zidinami, koje su na nekih mjestih, gdje je poloaj
brda zalitievao, do 26 metara uzdignute. Gdje brdo okomice pada, tu su
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
148 Dalmatinska visoeina.
nizki, a gdje se strmo obara ali je kakva pukotina bila, tud je trebalo i zi-
dove vie podignuti.
U dolnji, pravi grad silazi se na golema i vrsta, zaprienicami i
prevratnicami utvrdjena vrata, preko uzdiuih se i sputajuih mostova
jednom, sa obje strane visokimi zidovi i tornjevi uvrenom ulicom. On
stoji posve razstavljen, do jedno 100125 metara nie od gornjega grada,
obuhvaaju bokove brdine, te je takodjer sa svih strana opasan visokimi
i jakimi bedemi, koji su sad vii sad nii, kako je to gdje hridoviti po-
loaj zahtievao. I u ovaj, kao i u najgornji grad, ulazi se iz dolnje nove
varoi, takodjer sasvim razstavljene, preko mostova na spust i uzig na
gorostasna utvrdjena vrata i ulicom sa visokimi zidovi itornji uvrenom.
Premda je i u ovom srednjem predielu tlo sasvim nejednako, budui po-
svuda porazbacane hridine, izbuljeni kukovi, izboene vrleti, to ipak ima
zadosta poprenih, na zavoje razvedenih i na osamljene toke razbacanih
ravnica i dragica. Zato u tome dielu, uz ogromne obranbene gtadje, pro-
strane vojnike kasarne, velike oruane, podzemne barutane, duge svodove,
iroke bolnice, iztaknuta branilita, nahodi se joter i liepih palaa, ukus-
nih stanova, draestnih perivojia, vonjastih baa, zelena grmlja, a u
sriedi prastara crkvica sv. Ivana. U tome su gradu esto stanovali nai
kraljevi, banovi, upani i ini dostojanstvenici, i ovdje su dravni sabori sa-
borovali. I ovaj je tvrdi i dosta prostrani grad hrvatska slobodna ruka sa-
gradila za vrsto obranite svojih vladara i sabora, te i sada obstoje isti
dvorovi i stanovi, samo to jih je poneto prema novijim vojnikim izumom
i prema potrebam tvrdjava mletaka, a od ne davno i austrijska vlada izprei-
naivala.
Na podnoju kninskoga brda od jugoiztoka sagradjen je novi va-
ro Kni n. Kada od zapadne strane ili od Promine prema Kninu dolazi,
nenadano prispije na rub Konjskoga brda", koje na tu stranu sasvim
strmo pada, te ti se pred oima jednim mahom raztvori sve krano, divno i
arobno kninsko polje (Zanada"), a pred tobom stoji krno kninsko brdo
i na njem prostrana tvrdjava, gornji i dolnji grad; pak gleda, kako se sa
podnoja istoga brda arobno uzpinje nova varo Knin. Nije mogue opi-
sati ljepotu, koja ti se predoava. Eek bi, da si nenadano prispjeo u kakav
prediel Svajce ili Stajera. Toliko je divan i aroban pogled, toliko ti se srca
i oka dojimlje!
Nu kad si niz strmine Konjskoga brda saao u to polje, te preko oduga
mosta u varo Knin uniao, sasvim te iznenadi udnovato lice varoi. Tik
uz rieku Krku sagradjen je red dosta liepih kua i palaa, sve jedna sa
drugom spojena; proelje jim gleda na jedinu, iroku s obje strane svakakovimi
duani nareenu ulicu, to preko ciele varoi provodi. Budui kue na ne-
jednaku temelju, i to polovica na tvrdu, a polovica na popustljivu tlu sa-
gradjene, tako su sve odve na uzna kao izvrnute, te misli: vajme! sad
e se sve u rieku prevaliti. Tomu su Kninjani navikli, pak se rado ino-
strancu podsmiehavaju, kad jim opasnost tih gradja napomene. Kninska va-
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
Dalmatinska visoeina. 149
ro zbijena je u jedan odvie malahan kuti, koj sainjava sljubljivajue se
Kninsko i Konjsko brdo, a jo ju vie stiskuje i suzuje protiua tudier rieka
Krka. Zato su Kninjani usilovani penjati se sa svojimi stanovi uz uzvisito
kninsko brdo, kad jim neda k polju rieka. Koliko je god sa Konjskoga brda,
Topolja ili Biskupije arobno gledati uz brdo sagradjeni Knin , toliko ti je
neugodno, kad si u njem, penjati se uz izboene hridine i oborite strmine.
Nazad malo godina nastojalo se oko toga, da Kninjani zapomu onkraj Krke
nove zgrade graditi, gdje bi jim bio prostor preugodan i irok, a zrak ist;
nu nekoliko okorelih starinjaka uzprotivi se. Knin neima velika obzorja,
niti slobodne propuhe, a gdjekad je u najdolnjem dielu i povodnji izvr-
en. Tim biva ovaj liepi kraj kadkada grozniav. (S. Milinovi.)
2. Put po dalmatinskom Zagorju.
Tko eli Dalmaciju upoznati, nije mu samo kraj dalmatinske obale
prolaziti i s jednoga otrova na drugi ploviti. Eazne neprilike, koje su skop-
ane s putovanjem po nutarnjoj Dalmaciji, zastraujum noge, da neidu dalje
u nutarnju zemlju. Pa ipak nisu te neprilike tolike, kako si mnogi misle.
Zimi je dodue tee tud prolaziti, osobito kaduvieke dadi ili bura pue, pa
ipak volim u toj dobi putovati, nego li ljeti, kad arko sunce pripie a riedko
gdje vode ima, kad nenadje po osamljenih selih svjea mesa i kad se plai
groznice, koja osobito tudjince mori.
Opisati u sada svoj put po jednom dielu dalmatinskoga Zagorja, koje
se je pruilo od Skradina prema Klisu, te koje je toli od porieja Cetine, gdje
se steru Vrlika i Sinj, kao to i od primorja meju ibenikom i Spljetom
ograjeno podosta visokim! gorami.
Od ibenika, to ga ostavih upravo u podne za liepa sunana dana,
ide tek nekoliko stotina koraka cestom uzbrdice prema sjeveroiztoku, pa
eto te u okoliu, koj ti veoma liepo pokazuje karakter dalmatinskih prediela.
Kamenje se tuj sjaji na ogoljenoj zemlji izpod razruene i zapraene akro-
pole biskupske. Izmedju kamenja vijuga se cesta uz brdo, na kojem neraste
ni dub, a nenie ni trava. Ljeti moda prikriva slaba zelen vinove lozice tu
poput mrtvaca bliedu zemlju, ali sada ine i sivkaste grane nekojih pre-
riedkih smokava, koje mjestimice nad zidinami i kamenjem proviruju, cieli
taj prediel pravom slikom velike pustare. Ugleda li u daljini koju neznatnu
hrpicu maslina, to se nad zemljom uzdiu, to ti samo osili neugodni uti-
sak, pa ti se ini, kano da vidi malo hrdje na staru eljezu. Ali nada sve
udno djeluje na te more, ovdje sred gorovlja, rtova i koljia. Misli, da
stoji na visoku brdu, a silne ponore i jazine ovoga brda i drugih gorskih
bila da izpunjuje voda mjesto zraka, te da iz vode proviruju samo ona uzahna
bila, sljemena i vrhunci. Iz bliza igra modro more u prostorijah medju liti-
cami, koje je poplavilo ; iz daleka blista se opet poput srebrena ogledala
medju tamnimi, orijakimi peinami. U istinu je to znamenit prediel, pa
hoe li pravo poznati narav dalmatinskoga otoja, a ti se popni ovamo. I u
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
150
Dalmatinska visoeina.
junijih stranah nai e liepih vidika na more i koljie, ali nigdje nije pre-
diel tako typican, kakono upravo ovdje.
Podje li u nutrinju zemlje, to nije tlo vie tako pusto, kako uz mor-
ski al. Na polojitih kamenih poljih, a jo vema u po ikvah nai e sve
vie razsijanih maslina. Na mnogih je dapae mjestih uspjelo radinim kme-
tovom, te su polja, tiena od vjetara, tako od kamenja oistili, da su jih u
malene oaze pretvorili, te tamo i na nekoliko hvati ita posijali.
Momci sa turbani i perini, koji jim niz plea vise i od srebrenjaka
zvee, karavane sa magaradi, a za njimi gonjai sa malenimi bievi, ene u
arenu oielu i preslicom u ruci, napokon i rondari (etnici) sa ugimi
pukama oivljuju taj prediel.
Sivkaste zidine, obrubljujue kamena polja, vijugaju se poput zmija
sred maslinskih vrtia prama sivim sljemenom; tamo se uzdiu meju ma-
slinami pyramide od kamenja, to su ga na susjednih panjacih pokupili.
Ima li na svietu bie, koje se svaim i najmanjim zadovoljava, to je onda
za cielo dalmatinska ovca. Ova ti se pase na takovih panjacih", gdje sva
paa sastoji ili od sitne trave, koja je poput hrizokola polegla po zemlji, ili
od nestanih klica, to su pro klijale medju steki, ili napokon od pouele,
krljave trave, koja se uti sred obzidanih etverokuta.
U cieloj pokrajini, odavle poam pa sve do mjesta Gulina, gdje se
ceste u Skradin i Drni kriaju, razabire sliedee prizore : sad vidi modro
more u dubini meju sivkastimi i smedjimi malo ne posve ogoljenimi hri-
dinami i liticami, sad opet utu travu medju bodljikavim ginepre-grmljem,
koje je bura prema jugu savila, sad daleko na rubu obzorja biele i sniene
planine, sad duboke jame i jazine, sad napokon gdje gdje koju bukvu
sa uteim liem sred ute trave. A nad svimi ovimi predieli hara le-
dena bura, koja si sa snienih i visokih planina bosanskih silom kri put
prema moru.
Na razkriju stoji biel, kameni stup, koj ti kazuje, kamo da podje i
kako e dugo putovati. Visoka poljana, koja se tuj stere i na kojoj se iri
selo Griilin, razlikuje se znatno od krajine, kojom smo dosele prolazili. Ne-
isto selo Griilin zastrto je drveem, a nedaleko odavle zeleni se ovelika du-
brava od bukava, te ju zidovi brane protiva nepozvanim gostom: kozam i
ovcam. Pa ipak ti se ini, kano da je ta bujna zelen ovdje samo zato, da ti
jo groznijom prikae pustaru, koja se iza toga stere sve dotle, dok se put
vijugaju se neputa prema zatonu kod Skradina. Ova je pustara mrtva i
gluha, samo kadkad razabire jednolini i bugarei piev nevidivih pastira,
koji tamo daleko izmedju ogromnih klisurina i steaka pasu stada svoja.
Ova je pustara zdvojna i uzviena. Samo crno trnje proviruje razsi-
jano iz kamenih litica. Na sjeveroiztonom obzorju pako biele se medjane
gore poput nasipa od ubiela. Kamena ravnica ove pustare siee to gorje
upravo u sriedi na dvoje, te ti opaa samo sniegom pokrivene vrhunce.
Motre ove prizore eto te do drugog mjesta, gdje se cesta sputa opet prema
moru. Ona se krivuda raznoliko, a im se vie sputa, tite ju ostrmljujue
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
Dalmatinska visoina.
151
se zidine. Tu nalazi veo masline i ikarja od maslina, a i gdjekoju kozu,
gdje se vere uz litice. Vidi pae i poput smaragda zelene usjeve, plodne #
oaze, to jih je revna ruka Dalmatinca stvorila sred krnoga Krasa. Na po-
sljedku ukazuje ti se onkraj modroga vodenoga ponora Skradin sred kamene
i vodene pustare. Slian je hrpi razbacanih utih kocka, kad ga gleda sa
maslinskih dubrava sputajue se ceste. Doskora ti nestaje na cesti maslina,:
a mjesto njih stre opet valovite sive peine, na kojih nije ve odavna po-
rasla ni mahovina.
Poav cestom opet dalje, nalazi gdjekoju dragu, kamo mo bure nedo-:
pire i tamo uspieva maslina uz smreku. Na jednom prestaje cesta kod neke
smedje stiene uz obalu i udno ti je gledati ogoljene te stiene uz svjetlozelenu
vodu rieke Krke. Skradin, to se na onostranoj obali rieke prostire, udaljen je
od ibenika oko tri i pol sata, a moe se baricom preko Krke do njega pro-
vesti. Samo se sobom razumije, da e se svaki samo zato potruditi do Skra-
dina, da vidi vodopad Krke, koj smatra sva Dalmacija svjetskim udom, a i
drugi sviet priznaje, da ga je za cielo vrieno vidjeti.
Hoe li do ovoga slapa Skradinski buk" poi, a ti se provezi uz
Krku baricom do njega, jer e ga tako lasnije pregledati. Vonja ti traje
od Skradina oko jedan sat. im se vie slapu pribliuje, tim vie nalazi
na povrini milijune bielih mjehuria, a zatim se ukazuje iroki i svjetli
slap, koj ti se bieli iza silnih oblacina, to se na podnoju njegovu u vis
diu. Oko ti moe samo nekoliko trenutaka ovaj sjaj ponieti, a zatim se
odvraa od njega, da ga za as opet gleda i s njim se nasladjuje.
Imade li gdje u nutrnjoj Dalmaciji kua, to se uzdiu kraj njih visoki
jablani. Isto tako vidimo i pad Krke medju jablani, koji su uzrasli kraj vo-
denicah na rtih i otocih izpod slapa.
Ugledav Skradinski buk po prvi put, vidi silnu razliku izmedju njega
i alpinskih vodopada. On je iri nego li vii, te prilii gorostasnoj kaskadi,
kakovih nalazi po vrtih, uredjenih na Versaljsku. Od poznatijih prirodnih
pojava sline ruke mogli bi s njim sravniti slap Eajne i to samo glede lika,
a ne glede mnotva vode. Slap skradinski rui se preko est batrica. Uz-
porediti bi ga mogao sa plazurom, sjajuim se na podnevnom suncu. Tam-
niji razmaci, kod plazura ponori, jesu ovdje duge crte, gdje peine kroz
pjenu proviruju. Prilika bi ova bila podpuna, da nezastiru poneto slap
oblaci od vodene pare. J utrom medjutim prua ti slap sasvim drugu sliku.
Tada se ini dolnja est vodenoga oblajatamno-modra; im vie uvis do-
pire, postaje oblaje sve bielije poput mlieka, a iza njega razabire jasno
gogolje vodopada.
Krene kraj vodopada uzbrdice, eto te domala u divljai od brljana,
mahovinom zastrtih litica, od dudova i maslina, a u nju se rui do petdeset
omanjih kaskada sa visine od kakova 32 metra. Tuj ti se dua malko raz-
vedri, ali umah i razcvili, kad pomisli, kako li bi krasna bila ta naa
klasina Dalmacija, da joj nisu neljudi sve ume, a tim i sve rieke i potoke
za vjekove unitili. Iz kamene pustare, koja tek stotinu koraka pred slapom
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
152
Dalmatinska visoina.
doima, dospio si tuj u sjenat kraj, iz iztonoga mrtvila preniee te vile na
ljubko mjestance, gdje sve ive, die, gdje je priroda svjea i vesela.
Vratimo se sada opet do onoga razkrija uz bukovu umu kraj sela
Gulina, pa podjimo sjeveroiztonim pravcem prema Drniu. Tu ti zamjenjuju
pustaru livade i plodna polja, a zelena boja takmi se sa pepelnastom bojom
mrtve pustare. Sve jasnije razabire na sjeveroiztoku veinom gole obronke
gora. I opet gleda na novo mrku pusto , a prelazi preko mnogih jama i
jazina. U tih jamah i jazinah opaa veinom malene nasade bukava i ne-
znatne njivice od nekoliko etvornih metara. Nu silno e se tek uditi, do-
dje li iza ovoga pustoga polja do prve gorske kose i dospije li u onaj kla-
njao od sivih peina, kojim prolazi u Drni. Tu neima u tjesnacu ni gori,
ni doli, a ba ni sa strane nijedne zeleni vlati. U dubini pako zuji i stenje
neto: tamo se vere i tura uta rieka Cikola kroz siva vrata, kroz kamene
peine. Tu je svuda naokolo zemlja i peina tako opustoena, kano i zidine
Drnike, koje se nad ovim klanjcem u visini uzdiu i tuno na zemlju glede.
Strano li je pogledati za sunana zapada na te mrke hridine, u kojih
nije ve stotine godina nita iva niklo. Mrtvi se vapnenjak razsjao poput
sjeverne zore, zaario se poput veernjih oblaka ljetnih na moru. Tu slavi
pusto pobjedu svoju, ona uie baklju u slavu, neka se vidi po svoj pustoj
zemlji, neka vide tu crvenu baklju, koji prolaze kamenim poljem, neka ju vidi
sirotad u nevoljnih kuarieah.
Maleno trgovite Drni prostire se na sjevernom obronku prve gorske
kose, koja se je razgranila sa Dinarskih planina prema pustomu polju, ko-
jim smo upravo sada proli. Ova kosa pravom je granicom rastlinstvu dva-
juh krajeva. Doim smo do nje i do njezinog klanjca, gdje ju prodire tut-
njea Cikola, prolazili samom pustom zemljom; stere se izmedju nje i bo-
sanskih gora plodna i zelenom travom zastrta vispoljana. im prodje ikolin
klanjac i zagleda tu liepu visoinu, odmah ti srcu odlahne, a oko ti se
zame sladiti bujnom zeleni. Ova vispoljana u dalmatinskom Zagorju razli-
kuje se podpuno od veega diela primorja i kolja, nu ipak si nesmijemo
pomiljati, da je to kakova Arkadija, jer i tuj se znaju pustare i peine iz-
mienjati sa plodnimi oranicami i zelenim! livadami. Iza Drnia razsijana su
medju dubravami od voaka malena sela, a nad njimi stre u vis krasni
zvonici. Sav okoli, izuzev neke kamenite prediele, veoma je nalian hum-
lju u junoj Ceskoj, to se stere blizu obala Sazave. Tu ide po klanjcih,
ali boine su zarasle zelenimi livadarni, a nad sobom razabire gori mnogo
crnih dubova. Ovdje ili ondje vue se lieno gdjekoj potok prema ikoli, a
korito mu je duboko urezano. Uz potok eto i malene vodenice, koju je za-
strla hrpa dubova, te izmed njih razabire buk vode i tutanj kolesa.
Isto je takova i ona okolica, kojom ide odavle prema Eomljanom. Na
iztoku te prati veinom visoka vapnena kosa, po kojoj vidi dugoljaste
pjege sniega i silne valutice. U dolini pako sabrala se iza kamenih stiena
voda u movaran, te nezna, kamo e odtei, na sjever ili na jug. Samotnom
dolinom Postinjskom eto te do sela Muca, koje je poput drugih naselbina
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
Dalmatinska visoeina.
153
ove doline na daleko razasuto meju klisurami i bukvami. Ovdje vidi bukve
visoka stabla, kako zasjenjuju suhu zemlju; nad umom pako, koja se iz-
mienja sa vinogradi, uzdiu se s desna i s lieva sive stiene i zatvaraju dolinu.
Proav kraj malenih umica, koje su na obranu proti kozam i ovcam
visokim! zidovi opasane, eto te do razkrija, gdje yodi jedna cesta u Sinj,
a druga u Spljet. Cesta u Spljet tee prema jugu i uzdie se ponajprije na
vispoijanu Prugovsku. Od Prugova dolazi u okolicu Konjskoga, koje je
visokom gorom odieljeno od doline izmedju Sinja i Spljeta. Cesta se vi-
juga raznoliko medju otrimi hridinami. Krasna ti se slika prikazuje, kad
si se na vrh raztroene gore popeo, pa gleda, kako se ona sputa juno
izmedju Sinja i Klisa u liepu dolinu ili kotlinu, koja se sva zeleni od vino-
grada i njiva. J o ti vema oku godi pogled na zeleno more, kojega nisi
dugo vidio, tumaraju svedj po kamenih poljih. Zriju na more vidi i preko
mora tamne stiene otoke Brae i oltu.
Malo zatim eto unaste peine, kako se strmo die u vis a na njoj stoji
tvrdja Klis, obrubljena utimi zidinami. Od Klisa vijuga se cesta silno prema
moru. Prema jugu gleda Poljice, i gore, kako se preko Omia rue strmo
prema moru. Za tobom uzdiu se tamna i sivkasta sedla nad zelenim vrtom,
a pred tobom se je pruio zeleni poluotok spljetski, obkruen kanalom ka-
telskim. Srce e ti od radosti uzkucati, kada se iza duga hoda po kamenoj
pustoi primakne Solinu, te tamo ugleda biele mu kue sred vrtova i bi-
stru rieku Solin, kako medju cvieem i drveem ubori. Visoko nad jablani
solinskoga potoka stre gore poput oblaka, a potok sam ubori i hrli, kano
da mu je jo stotine milja prevaliti, a kad tamo, za nekoliko asaka eto ga,
gdje iza blinje livade roni i nestaje ga u duboku moru. (H. Noe.)
3. Na sinjskom polju.
Dne 23. lipnja 1868. odvezoh se sa g. T. iz Spljeta u Sinj. Putem
prikaza nam se glasoviti brieg Mosor, za koga neki hoe, da mu ime po-
tie od rieei Mons aureus" (zlatno brdo) zato, to su tamo u prastaro doba
zlato kopali. J a mislim, da bi se to zaniekati moglo, jer po tvorbi Mosora
sudei nisu valjda niti prije zlata nali, a nee ga ni nadalje nai. Na boku
gore vidilo se iz daleka amo tamo ueti, te ja upitah, to bi to moglo biti.
Odgovorie mi, da je to zrela ra, koju ondjenji itelji siju, gdjegod ima
malo zemlje, jer tamo vrlo dobro uspieva. Ako bi dakle ime Mosor ili Mosor
proizlazilo od riei Mons aureus, postanak toga imena mogao bi se u istinu
tumaiti tim, to se je i u prastaro doba ito sijalo; a poto se isto uti i
svietli kao zlato, kad sazrije, to su u istinu mogli goru nazvati zlatnom go-
rom. To je moglo biti nekada tim laglje nego sada, jer je na istoj gori moralo
prije biti mnogo vie zemlje, dakle i vie raita, doimsada ima malo toga,
a i bit e ga sve to manje, jer kia izpire i odnaa zemlju uviek vie i vie.
Od Spljeta poami sve do Sinja vidjeh na putu, kako su poskakivale
hiljade i hiljade malih krastaa (Bufo viridis, Laurent), tako da jih je
po itavoj zemlji moralo biti vie milijuna. Prolazei kroz posvema opu-
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
154
Dalmatinska visoeina.
stoeno i kamenito zemljite, poe se na jednom pomaljati si nj ska rav-
ni ca ili si nj sko pol j e. Za istinu, jedva sam svojim oima povjerovao,
da sam u Dalmaciji. Gfore su tuj dodue sve naokolo gole, ali zato ti rav-
nica, koja u sredini lei i koju dieli rieka Cetina na dvoje, prua prekrasan
pogled; a opreka medju krevitom i pustom gorom, i medju zelenilom te
ravnice ini prizor ovaj sve zanimivijim'. U 9
l
A dospjesmo u varo Si nj ,
gdje me g. T. pozove u svoju kuu, da mu budem gost.
U veer krenusmo na brieuljak tik Tove kue, odkuda seje vidjelo
posvuda naokolo nekoliko stotina kriesova, liep prizor u mraku. Sto bijae
to ? U oi sv. Ivana Krstitelja je obiaj, da svaka kua svoju vatru loi, a
onda svaki po tri puta preko vatre skae, to je osobito za djecu veliko
veselje. Zatim pokose na polju malo klasja, naine kitu i popre ju na
ovoj vatri, oiste zrna iz kite i jedu jih sa malo soli. Sutra na dan sv. I vana
bijae naroda u varou Sinju vie no obino, te je na trgu sve od njega vr-
vilo. Od svega naroda u ovoj okolici ne samo da su Sinjani najistiji, (vrlo
jim je krasna nonja), nego su oni najljepi i visoka stasa, te makar su
skoro u primitivnom stanju kulture, ipak su vrlo razboriti i bistroumni. J a
sam se divio tomu narodu, i pomislio, ta bi od njega bilo, kad bi se barem
malko za njegov boljak radilo. Tko se eli s ovim dielom hrvatskoga naroda
upoznati, neka bude tamo na dan sajma, to je dva puta na tjedan, ako dobro
pamtim; ili jo bolje na sveane dane, jer onda vidi u Sinju ne samo se-
ljane iz najbliega susjedstva, nego iz svih sela itave ravnice, a svako se
skoro selo po drugih nonjah razlikuje.
Nu da vremena negubim, poeo sam ve isti dan okolicu iztraivati,
i to ponajprije blii kraj nazvan R u dua. Zemlja je na ovom mjestu ne-
obino crna i to stoga, to izpod tanahnoga sloja ove zemlje lei sloj lignita,
koj spadajui u najnovije treogorje t. j . u pliocensku stvorbu, izgleda kao
i sadanje orahovo ili hrastovo drvo, koje nije niti na pol u ugljen pretvoreno ;
a ume, iz koje proizlaze, morale su bez dvojbe pokrivati gore stojee gole
briegove. Kopali su jedno vrieme na tom mjestu i upotriebili ga kao drvo, zato
valjda i ime Eudua. Drugi dan, budui kiovito, pohodio sam razvaline
staroga grada Sinja
2
, koj se uzdie iznad same varoi na brdu, visoku 448
met. Ovaj u sredovjeno doba jaki i nepredobitni grad bijae dugo vremena
straom na klanjcu izmedju Sutine, Plieivice, Prologa i Visoke. Tu prebi-
vae neko glasoviti vojvoda cetinskj I van Nel epi ( f 1435), bore se
za slobodu hrvatsku i proti Sigismundu i proti Mletanom. Za turskih ra-
tova izdae g. 1536. nevrieni I van Bili grad Sinj Turkom, te on ostade
u njihovih ruku do g. 1686., kad ga oslobodie junaci Stojan J ankovi i don
1
Liepo li i zanosno opisuje S. Milinovie to sinjsko polje: Sinjsko ti se polje
u vrieme etve predstavlja kao iroko more sa zlatkajueim se, prelievajuim ta-
lasjeui, kojim jutrenja i veernja tiha povjetarca tiho ljuljackaju. Izpreprieano
je poredaninii jablani, velikimi oranicami, evjetnimi i raiomirisnimi livadauii, gdje
je leglo neizbrojnih prepelica i ugodno razkoje inostranskih i mjeanskih lovaca.
?
Sinj znai po Mikloiu = brieg ili hum (collis, turris).
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
Dalmatinska visoina.
155
Ivan Grrci. Odsele odbijae Sinj hrabro navale turske, a najvie se odlikova
g. 1715. u sinjskom ratu", kadno je fratar Vuko vi P avao dne 14.
kolovoza silnu vojsku Mehmedovu od 80.000 momaka pobio i 11.000 Tu-
raka usmrtio. Odsele ostade Sinj miran pred Turci, a Sinjani ustanovie na
vjean uspomenu te sjajne pobjede viteku igru Sinjsku alku". U no-
vije vrieme poruie Prancezi zidove staroga grada, bojei se, da se nebi u
njih hrvatski narod proti njima obranio.
Budui 25. lipnja liep dan, ja i moj prijan T. uzesmo konje i hajd do
Bi l i bri ga. Tu su zadnje kue na turskoj medji, a odavle sam naumio na
blinji Prol og, da vidim vrst riedka pua (Helix crinita, Sandri), od ko-
jega bijahu samo dva podpuna komada u mojoj zbirci. Vidio sam tuj razne
vrsti pua i skakavaca, ali od Helix crinite ni ive ni mrtve. Podjoh jo i
dalje, nebi li joj ipak u trag uao, ali uzalud. Do tornja Torre Prol og",
kako je naznaio Sandri za prebivalite te vrsti, nisam se mogao udaljiti, i
tako mi ostade elja neizpunjena. Ako vrst ta onuda ivi, to mora svakako
biti preko i mnogo dalje, moe bit iza dalmatinske medje u Hercegovini.
Nezadovoljni vratismo se u Sinj. Sliedei dan potraivao sam plotove ora-
nica i na moje udo nadjoh na istom mjestu ive pue : Helix secernenda i
Helix pomatia. Vaan je to sluaj zato, to je to prvo mjesto u Dalmaciji, gdje
sam naao jestivog pua. U vrelu sinjskog polja, imenom Mari ca vri 1 o,
naao sam vrst roda Planorbis. Poslie podne istoga dana pregledao sam
mjesto Stupa rusa izpod briega Nebesa, i u sloju lapora tercijarne
pliocenske stvorbe nadjoh mnoinu okamenjenih sladkovodnih puia, medju
kojimi bijae i nov, dosele nepoznat rod.
Dne 29. lipnja nadjoh sloj iste tvorbe, sadravajui sladkovodne stvari.
Mjesto se to zove Cuguri na gl avi ca, to je brieuljak odmah blizu
Sinja, koj bje razkopan za gradnje ceste, prve, to e junaina stran glavne
ceste, koja u Vrliku vodi. Isti brieg sastoji od vapnenog lapora, koj se na
ploe odkida, a -nije skupa zbijen kao stuparuki lapor. Ovu vrst kamena
zovu tamo mu l i k a (talij. Molecca). Bilo je tuj mnogo bilinskih otisaka, od
kojih sam uzeo nekoliko boljih, ali tako slabo sauvanih, da dvojim, hoe li
se moi prepoznati i oznaiti.
Po podne podjosmo na arobno Hrvatako pol j e i do najljepeg
sela Hrvatee, koje se stere Sinju na sjeveru. Putem sam vidio jakih slo-
jeva sadre, koji su na povrini izjedeni i poneto zemljasti. Ondjenji seljaci
z'ovu to mjesto Sl ane sti ne, udnovato ime, jer sadra nije po svom teku
ni najmanje slana, ali valjda ju tako zovu, jer spominje makar iz daleka na
sol. Osim toga je sadra najei pratilac soli, te je za rudara uviek prvi na-
putak, da se soli na takovu mjestu nai moe. Mogue dakle, da je i tu ne-
ko soli bilo, nu da je sad leite ve od vode izprano. U selu Hrvatce
imao sam priliku vidjeti veoma krasnu sliku majke boje, bez dvojbe umo-
tvor, nu nepoznata slikara, za koju kau ljudi, da ju je jo pred dvie sto go-
dina donio neki vojnik u selo. Neumjee naih seljaka neda, da se odstrani
od nje kruna i srce od uta mjeda, koje su priliepili ne bez utrba samoj slici,
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
156
Dalmatinska visocina.
Akoprem mi je podnebje sinjsko prilino prijalo, jer se pribliuje po-
neto zagrebakomu, gdje kolikogod znade ljeti biti po danu vrue, to na
veer moe uviek uivati malo Mada, doim po primorskih gradovih po
danu ee, a pod veer i po noi vlada jo nesnosnija sparina i vruina : to
sam uzprkos vruine drugoga srpnja, koja je i u Sinju bila jedva snoljiva,
nastavio svoja iztraivanja. Iao sam do briega P a vi ca kl anac, komu
na podnoju izvire potok Gr oru ci ca. Bijae ve nekoliko tjedana, da seje
osuio, samo vrelo nije ni mokro bilo, a kamo li da je tekla voda. Nebi
skoro ovjek vjerovao, da med onimi golimi izgorjelimi stienami kap vode
izvirati moe, kad ga nebiu to uputile osuene vodene biljke, koje su tamo
bile. Svake godine nestane tako voda iz ovoga potoka za vrieme vee vru-
ine, a ljudi pripoviedaju, da je voda nekada neprestano tekla, ali da su
Turci, prije nego to odoe, zaepili vrelo i tim nezadovoljni, jo ga i vra-
arijami osuili. Neima pako sumnje, da su tomu oni krivi, koji su hara-
jui i sjekui ume opustoili gore okolo sinjske ravnice. Potok Gforuica
zato je glasovit, to se u njem nalaze mo a ri l e (Proteus), udnovata vrst
plazavaca, koje su odavno poznate kao ivue u kranjskih piljah, a malo
tko i sada znade, da i u Dalmaciji ivu, pae sam uo, da to neki nisu ni
vjerovati htjeli. Stvar je ipak nedvojbena, jer svake godine skoro, kad potok
nabuji, nadju po jedan, dva komada, koje vrelo izbaci. Fitzinger dobio je od
pok. Carrare nekoliko moarila iz Sinja, a isti drei, da je dalmatinska vrst
od kranjske razlina, imenova ju njemu na ast Hypochthon Carra-
rae. Da izpod gore Pavica-klanac mora biti podzemno jezero, neima dvojbe,
jer inae ove ivotinjice nebi mogle ivjeti, a jo se manje razplodjivati.
Hodajui koritom Gforuice iza druge kuice, koja je negda mlinom
sluila, spazih, kako je voa lievu obalu duboko izkopala i odkrila isto ta-
nahan sloj lapora, u kom je bilo mnogo sladkovodnih puia, i to tako jo
sada ivuih, kao i izumrlih vrsti. Sloj ovaj od Goruice, kao i onaj Stupa-
rue i ugurine glavice jasnim su dokazom, da je u tercia,rnoj dobi si nj -
sko pol j e sainjavalo vel i ko j ezero, dok si nije voda prokrila put
medju vapnenastimi klisurami Poljice. Onda je nastala Cetina, koja je u on-
danjem kotlu jezera a sadanjoj ravnici izdubila svoje korito i tamo se medju
poljske gore- na dva mjesta strmo spustila, tvorei dva krasna vodopada.
Sudei po vrsti lapora i u njem sadranih vrsti drim, da je naslaga u-
gurine glavice najstarija, ona Stuparue poneto mlaclja, ako nije moebit
istodobna, ona pako Gforuice bez dvojbe najmladja, jer lapor nije tako utvr-
djen, te ima tu uz izumile i sadanjih vrsti, doim druga dva mjesta imaju
samo izumrle vrsti.
Treega srpnja htjeo sam obii prostranu ravnicu na sve strane. U
to ime uzesmo si ja i T. konje. Prolaze ravnicom doli smo napokon po
prilici u sredinu ciele ravnice, k mjestu Mu sa, udaljenom oko 5-5 kilom,
od Sinja. Tu bijae sve mokro, te mi nadjosmo ovdje dosta razprostranjen
sloj treseta, a drim, da je prilino dubok, svakako mora sve to vema rasti,
jer kroz zimu mjesto je poplavljeno, tako da nastane prava movara. Upravo
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
Dalmatinska visocina.
157
tamo, gdje smo mi bili, poslie kositbe siena i sita, upalila se je g. 1867.
treset, a izgorjelo j e, kako mi kazivahu za 300 dana zemlje, to kod njih
znai onoliko zemlje, koliko se obino za 300 jesenskih dana izorati moe.
Poar je trajao puna dva mjeseca, kopali su naokolo jame, da ga ogranie,
ali sve badava, jer je gorjelo tako dugo, dok nisu jesenske kie vatru
ugasile. Dim toga poara pokrivae cielu dolinu, i u samom varou, koj je
znatno udaljen, nisu se ljudi vidjeli na nekoliko koraka daljine, a smrad
bijae veoma nesnosan.
Sto svakoga prijatelja prirode mora u Sinju presenetiti, to su ri be,
koje ribari u dane sajma, a osobito u petak na trgu prodavaju. Eibarite
ovo razlikuje se od svih drugih (bilo za morske ili sladkovodne ribe)
tim, to one ri be, koj e tu nal azi , nee tako brzo drugdj e
nai . Tu ima pastrva, i to upravo vrst Trutta Dentex, koja izvan Dalma-
cije ive jedino u Soi; ukl j a o str ul j a (Aulopyge Hiigeli), jedina vrst
ovoga roda u Evropi, sanatomikog gledita veoma zanimiva; ukl j a me-
ci c a (Phoxinellus alepidotus), ova i prijanja ivu izvan Dalmacije samo
u Siriji. Trna zatim kl ena", mlade zovu kl eni i , (Squalius Illyricus),
takodjer u Dalmaciji i Soi ivua vrst; medju ovimi naao sam i dva ko-
mada vrsti Squal us mi crol epi s, koja se vrst i u Bosni nadje, a bolje
ju poznavaju u Vrgorcu pod imenom makl i .
Od same pohlepe ja sam mnogo komada od svake mogue vrsti riba
nabavio, jer ako tko glavom ovamo nedodje, nemoe dobiti ove vrsti, koje
akoprem jih tamo u izobilju ima, ipak nema ovjeka, koj bi htio ili znao
iste za zbirku spremiti. Eibari, koji su vidjeli, kako sam izabrao riba, za
porabu nauke", pomislie, da ja idem u trag tajnim ljekovom. Zato poee
mi donositi kojekakve stvari, od kojih sam nabavio neto Bithynia , Lim-
naea i Sphaerium od Koute jaruge blizu rieke Cetine. Drugi put donio mi
je neki ribar iz vrela Kumin, koje u Cetinu utie nakon pol kilometra kod
sela Bajagia, veoma zanimive stvari t. j . podvrst Melanella Hollandri, koja
se u Dalmaciji samo ovdje nadje, doim je ima u Hrvatskoj posvuda.
Za vrieme moga boravka u Sinju prisustvovao sam znamenitoj po nas
svetkovini. Sinjska naime mala gimnazija, jedina hrvatska gimnazija (za
onda) ciele Dalmacije, bje poviena na prvi stepen. U isto vrieme bjee po-
pravljena ciela zgrada, i tom prilikom otvarahu ju sveanim nainom. Iza
crkvene svetkovine bijae u veoj dvorani gimnazije besjeda, deklamacija i
pjevanja, i na koncu banket kod otaca Franjevaca, jedinih uitelja na ovom
zavodu, koji su i mene pozvali, te pri objedu nazdravili medju ostalimi i
brau u sjevernoj Hrvatskoj.
Sprovedi nekoliko ugodnih dana u Sinju, krenuh 5. srpnja opet natrag
put Spljeta. (S. Brusina.)
4. Bi okovo i sv. Jur e.
Koga je volja, da vidi kraku goru u pravom obliku, neka se potrudi
do planine Biokova. Tu e ugledati visoku i krnu planinu, ogoljenu i raz-
rovanu, slinu ruevinam gorostasne gradine.
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
158
Dalmatinska visoina.
Planina B i o k o v o prostire se uz dalmatinsku obalu od rieke Cetine
pa sve do Neretve. J unijoj i znatno nii dio zovu jo i Bi l i - gorom.
Slino je Biokovo u mnogom planini Velebitu. I Biokovo je nalik na visoku
zidinu, to no brani ulaz s mora; i ono lui primorje od zagorskih strana.
Ali Biokovo ti se priinja jo ogromnijim, uasnijim. Pa u istinu je najvii
vrh planine Biokova, s v. J ure (1766 met.) za est metara vii od najvi-
ega vrha Velebitske planine (Vaganski vrh 1758 met.). I ostali vrsi Bio-
kova dosta su visoki: Brel a i Bri za, svaka po 1540 met.
udna ti je slika te ogromne planine. Sastavljena je od kreine stvorbe,
koja upravo sainjava one ogoljene vrleti u gorah jul no hrvatskih. Pojedine
glavice ili vrhunci kano da se sastae u kolo, a nad svimi poiva sv. J ure
poput kraljice kola. Uzpne li se tekom mukom tomu vrhuncu na ogoljenu
i mrku glavu, krasan ti se vidik otvara prema puini morskoj i na kopno
dalmatinsko. Na sjeveru razabire sve do Spljeta, a prema jugu vidi sve
tamo do Dubrovnika. Nebrojeni otoci, kolji i koljii ine ti se, kano da jih
vidi na liepo izvedenu zemljokazu, a najbolje razabire otok Bra. Gore
tuj ni nevidi, sav ti se Bra priinja kano liepa ravnica. Ostali otoci, a na-
pose maleni koljii Pomo, Sv. Andrija i l^elagosa, to no proviruju iz du-
boka mora, kano da su neznatne krtorovine na prostranoj, pokoenoj livadi.
J edino prema sjeveroiztoku zatvaraju ti vidik nehotine gore, to no lue
Dalmaciju od susjedne Hercegovine.
Mnoge li ve uene glave krenue uz teku muku na vrh Biokova,
da se nauiju divna pogleda na sve strane. Cujmo opata Portisa, to nam
on o svojem uzlazu pripoviea:
Najvia planina uz dalmatinsku obalu jest Bi okovo, kojemu se na
podanku bieli grad Makarska. Iz daleka priinja ti se ta gora biela i
sasvim ogoljena; zato joj i pristaju imena Al bi us i Adri us, kojimi ju
bjehu u staro vrieme okrstili. Kad vidi tu planinu ovako pustu, klisurastu
i razrovanu, malo da te volja nemine, da se na nju uzpne. Pa i nemoe
ni konja jahati, ve ti je puziti i verati se etveronoke, hoe li na vrh pla-
nine. Mene je medjutim gonila elja, da vidim l edeni ce, to jih nalaze
na vrku gore, a to su takove peine ili pilje, u kojih imade i za najvee
ege dosta lea i sniega. Obronci sv. J urja posvema su razprhli i raztro-
eni, te najbolji puteljci su ljebovi, kojimi si je voda put utirala. Cesto bi
mi kamenje, i koturinje izpod nogu uzmicalo, te bih se pobojao, neu li
pasti. Tada sam se sjetio munoga uzlaza na Vezuv, gdje sam koji put po
dvaput natrag kroio, htjevi jedan korak napred.
Krasan vidik na mora, na otoke i koljie bijae mi malo ne jedina
nagrada za toliku muku i trud. U ledenicah, koje sam upravo poao traiti,
nebijae vie poetkom listopada nimalo leda. Spustili se u nekakav duboki
ponor, u koj sunce odozgo sijae, a odavle krenuh kroz pokrajne peine i
pilje duboko u utrobu cieloj planini. Nu tuj poutih najednom estoku zimu,
koja me je van izagnala. Izaav opet na sunce namjerili se na drvene ko-
panje, u kojih pastiri tale led i snieg, kada vode stoku svoju, daju napoje".
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
Dalmatinska visoeina.
159
I glasoviti pisac Fr. Petter uzpe se dva put na vrh svetoga J urja,
da proui floru blokovsku. Prvi put podje iz Bake vode, a drugi put iz Za-
gvozda. J edan svoj uzlaz opisa on u posebnom lanku (Regensb. bot. Zei-
tung vom 21. J anner 1852).
Na podanku Biokova, stere se uz morski al uzahan rub plodne zemlje,
to ga Dalmatinci zovu Pri morj em" u uem smislu. Stere se Primorje
od zatona Vrulje do Neretve, te prilii u mnogom obziru Katelom spljet-
skim. Neko su zvali taj kraj Pagani j om ili Parathal assi j om. Glavno
je mjesto u tom predielu grad Makarska, valjda rimski Eatanium. Cielo
je primorje plodno, mnogimi potoii navodnjeno (Vrutak, Buiavica), te
Kapela sv. J ure. Mirabela.
Omi. Samostan sv. Pranje.
Pri morske gore kod Omia.
je pravim kontrastom prema ogoljenoj planini Blokovskoj. Liepo li ga slika
na umni Mihovio Pavlinovi :
J uni obronak Blokovski, od Cetine do rieke Neretve, starinom se
prozvao Primorje. Uzglavje mu je naslagani gvozd Biokovski, a podnoje
jadransko more. Primorje do samih stiena, koje su se gole nadanj naklopile,
zaraslo je maslinom i lozom. Kra je uzbrdice mnogo, ali je i dole i jeka,
istimi vodami nadojena i junim suncem osunana. Primorje je upno i pi-
tomo, jere se uviek zeleni: vilovita brda i doline mienjaju se i sazivlju ro-
monom nepresunih vrela. Tu sve radja, pa i limun u sred zime na otvo-
renu polju svoje plodove nosi. Ali kad sjever duhne, tad nestaje primorske
ljepote. Niz biokovske strmine iznenada spua se huka. Eto bure. Iz poetka
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
160
Dalmatinska visoina.
pomalo, pa sve to vei vihar bije, zavija, kri, die i zemlju i more. Kad
jedan, kad tri, kad osam, a kad i petnaest dana sjever zvidi i biesni. Tad
nema ni posla za teaka, ni za broda pristupka. Nijedna doba godine nesmeta
primorskoj buri, u sred ljeta ona znade izvratiti zimu. Poglaviti su joj ro-
kovi: tri ouljni, Duhovo, Vidovo, Petrovo ; a vie kad joj od volje. Iza bure
primorje je opet kao to je i bilo, ali nije vie ljetine, kao to je prvo nje
bilo. Bura je primorski bi, prviinajnemiliji haralija teakih truda. Ubavo
primorje uviek radja ; ali jedva tree ili etvrte godine da teak doeka obi-
lati plod svojih truda. Sreom da primorac o samoj zemlji neivi: tko u
moru, tko na brdu, tko po svietu, lovom, paom, trgovinom, svak opet svoj
hljebac zna iztui i nasuprot buri, pa tako neskapa od gladi.
U najnovije vrieme uzpe se na Biokovo prof. Ad. S t o i , te nam
opisuje svoj uzlaz (u kolovozu 1875.) ovako:
elei nacrtati kratku sliku planine Biokovske, na koju se popeh
prologa kolovoza sa svojim sinom, sluateljem prirodnih nauka i sa drom.
Meyerom Offenbakim, znadem, da ona nee izai sjajna. Na Biokovu ne-
razveseljuju ovjeka ni liepe doline, ni zeleni vrhunci, ni bistri slapovi, ni
plavetna jezera, ni tisue drugih prizora, koji ukrauju krajeve karnikih i
julskih Alpa; zato se bojim, da nee moja slika zadovoljiti vae nade.
Kosa Velebitskih gora, koja zatvara jadransko more sa iztone strane,
tvori vie nizova gorskih, te iztie vie strmenih glavica i visoina, koje u
raznih slikah silaze u more ili opet dotiu se mora sa uzvisitimi i esto
prekidanimi obalami idu okomito prema sjevero-zapadu diu se velian-
stveno do Biokova, najvie planine cieloga gorja, zapremaju do 196 kilo-
metara.
Povrina ove planine die se s mora u tri stepenice, od kojih zadnja
daleko nadvisuje ostale. Prva stepenica uzpinje se naglo i strmo do 1357
met. nad morem. Na najviem dielu njezinu neima nikakve vegetacije ; do-
im u dolnjem dielu uz more zelene se perivoji, uljici, vinogradi, koji okru-
uju prijaznu Makarsku, ublauju poneto turobne prediele, to nad njom
stre. Ali ovaj zeleni prediel esto je prepleten divljom goleti, koja se uka-
zuje sad usred ilovastih brdaca, sad iztiu se na skrajnjem vrhuncu bli-
nje visoine, sad opet izlazi ko otoii iz mora. Druga stepenica, koja je
gdje gdje posuta onizkom borovicom i bukvami, die se u istom pravcu do
1518 met. Najvii vrhunac tvori vrh s v. J ure, tono se visi 1766 m. nad
morem.
Prologa ljeta dakle u kolovozu iza kako proputovasmo nutrnju
Dalmaciju sidjosmo k moru, te se sustavismo u Makarskoj, eljni po-
peti se na Biokovo. Tko je igda putovao Dalmacijom, te su mu ivo u pa-
meti divlje i gole vapnenaste stiene, koje se uzpinju skoro okomito nad ovim
gradom, lako e se domisliti nemalim jadom, koji ti treba prevladati, kua
li popeti se s ove strane. Mi medjutim oluismo to poduzeti osim dra. Ma-
yera, u koga nije bilo toliko odvanosti, te osta u gradu. Grospodin Dudan
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
Dalmatinska visoeina.
161
Makaranin pridrui nam se, to nas nije moglo nego razveseliti, budu su
mu ti krajevi dobro bili poznati.
Poto odredismo dan te si naruismo provodie, dadosmo se na teak
put o dva sata u jutro. Provodii idjahu pred nama providjeni sa svimi po-
treboami. J edan od njih bijae natovaren ogrtai, drugi jelom i pilom,
trei spremnicom za bilje i papirom za omatanje biljka. Napokon svakomu
od njih bijahu puke o ramenu.
Do mala dignu se mjesec: bijae posljednji njegov etvrt; te jedva
razabirasmo put kraj fantastina njegova svjetla.
Prvi sat minu dosta brzo. Prolaasmo med maslinami i vinogradi, ali
skoro nesta svake kulture. Noge su svedjer zapinjale, kamenje se je umno-
avalo, putevi postajahu sve strmiji i nepriliniji ali uza sve to neklo-
nusmo duhom. Temperatura bijae najpovoljnija. Put zapoe nalikovati na
stepenice, ali kakove stepenice ? put strm, teak, preAdjan i izprevijan.
Iza dva sata hoda osvanusmo na nekakvoj ravni, gdje odpoinusmo
srknuv malo maraskina.
J u trnje svjetlo oivi jasnije okolicu, sjene postae vidnijimi. Pod na-
im nogama silaae brieg naglo k moru. Nad naom glavom uzpinjahu se
gole hridine, vratolomne i neuredne, kano da ele zaustaviti onoga, koji
kani tua proi. Malo da neklonusmo duhom, ali ipak osokoljeni provodii,
koji u svom interesu prikazivahu nam neznatnim! zapreke, koje trebae sa-
vladati, krenusmo napred.
Preav nekoliko stranih, golih strmina, koje tvore brdo Vl aku,
dodjosmo do visoine, koju zovu Zavod, gdje su rasle etiri divlje kruke.
Znoj nas bijae od velika truda sve oblio.
Nai toplomjeri pokazivahu 16 C. Uzpesmo se do 950 metara.
Pod nama leae grad Makarska, te nam se injae, kano da vidimo
dolje prijatelje, kako nas sa trga pozdravljaju. Provodii izbacie nekoliko
hitaca iz puaka. Imadjasmo i lovakih rogova, kojih trepeui glas spojen
sa praskom baruta, tvorae silnu jeku i odjeku.
J utrnje svjetlo postajae sve jasnijim. Iza po sata poinka zaputismo
se dalje, akoprem je bio put sve gori. Htjedosmo svakako osvanuti na pr-
voj stepenici prije izlaza sunca.
Polagano, bilo s umora ili opreza sliedjasmo provodie. Grdjekad bi
se uhvatili rukama i kakvog ikarja, da se podupremo te popnemo vie.
Nae toljage tada sluahu nam dobro.
Kod Crnog Dol ca tek da mogosmo dalje. Hrpe kolosalnih klisura
stajahu jedna na drugoj kao kakve zidine. Malo da neklonusmo duhom. i-
nilo nam se, kano da smo zabludili krivim putem, ali na nae udo moglo
se je proi uzkim puteljkom iza te gromae.
Nai provodii bijahu mnogo spretniji od nas. Lakoi i brzini nogu
tih gortaka moraosmo se upravo diviti, te oni nalaahu podporita i ondje,
gdje bi ja lahko izgubio ravnoteje. Krnost i jakost njihova esto mi je
dobro dola. -
V, Klai. Prirodni zemljopis Hrvatske. 11
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
162
Dalmatinska visoeina.
Znoj nas bijae sve oblio. Utrudjeni svladamo i posljednje grebene,
te napokon padosmo na vrhunac prve visocine.
Nebijae jote osam sati. Sunce dizalo se velianstveno nad silne
gorske strmine na iztoku. Oko nas bijae sve divlje i pusto. Sada bijasmo
1361 met. nad morem, dakle u visini, s koje se mora otvoriti divan pogled.
Lagodniji a manje zabrinuti, ogledasmo se oko sebe, i nemogosmo se nadiviti
prizoru, to se je oko nas irio.
Visoeina bijae- gola i pusta, tek gdjegdje vidjala se po koja borovica,
koja raste i u posljednjem zakutku, gdje iole drvlje uspieva. Na ovoj viso-
lni dizahu se neki goli grebeni, koji prema sjeveru sainjavahu oko nje
cieli niz visova, kojih nuzgredni trakovi silaahu prema jugu okomito k moru
sa obalami visokimi i lankovitimi, a prema iztoku opet spajahu se sa brie-
gom, komu kau V o z a c.
Ovdje pod naim nogama iri se poluotok Peljeac, otok Korula,
Hvar, zatim Yis, Bra i olta. Mlado sunce pozlati svojimi trakovi te otoke
oblika dugoljasta, a ledja uzdignutih. Eazmatraju to more, sjetismo se Pe-
lasga, koji obitavahu po zapadnoj obali, koji dadoe i moru ime pelasgiko,
Libnrna i Ilira, koji svi stanovahu u ovih krajevih.
Svrnuv okom prema zapadu ugledao si obalu na sve mogue naine
izkrivudanu. Sada se more protee u irinu i duljinu, sada se opet stee i ini
se, kao da se gubi medjunizkimii zatvorenim! obalami, med ponori i strmi-
nami, ali se malo za tim opet ukazuje, te se svija oko streih i provirujuih
brdina. Mi imadjasmo dva iz vrstna pomorska dalekozora, pomoju kojih
mogosmo razabrati preko Mosora poluotok spljetski sa ljepota mi, koje ga
okruuju, i koj bijae boravitem cara filosofa Dukljanina.
Nadalje gledaju uz uzvienu obalu, usred koje se nalazi Diomedov
rt, kojega glavica tvori visoinu Boraja, prediel pust i divlji, mogasmo mo-
triti i preko samoga ibenika i njegovih otoia. Zrak bijae toli elastian,
da smo bili iza kratka poinka opet posve oporavljeni.
Idu dalje preko puste i gole visocine, pokazivae se desno k Tur-
ni -evu Dol cu velika i nepravilna vrtaa ili dolina. Tu opazismo prve
bukve. Za cielog naeg putovanja nevidjesmo tih stabala, nego riedko kad
i to razdaleko, al uviek u jarcih i dubokih dolinah, gdje ih visoke glavice
strmih briegova tite od biesne bure, koja odmotav se od Biokovskih pilja,
gdje kao da ima svoje sielo koji ministar Eolov, buno i silno silazi dolje,
da razbiesni cieli zaliev.
Cim smo dalje ili, nestajae mora. Poto nam izeznu onaj ugodni
vidik, skoro nas neka sjeta obuze usred same kri, jer sve to dalje idjasmo,
sve to gorovitiji bijahu krajevi.
Ako je to doba bilo zgodno za iztraivanja geologika, nije ono pru-
alo biljaru mnogo blaga. Dugotrajna sua bjee sve i ovuda sprila. Biedko
si opazio gdjegdje po koju zelenu biljku u kakvu hladovitu zakutku.
Traei po krapah i kuljah, u kojih je bilo voljkoliko zemlje, naidjosmo
kadkad na koju uvenutu biljku, koju pohlepno utrgnusmo. Ovdje ubrasmo
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
Dalmatinska visoina.
163
Colchicum Bivonae, i J uniperus nana. Med ovim stienjem nalazila se u izo-
bilju najljepa od dalmatinskih Clausilia, makarska Clausilia. Vrlo riedka
bijae neka druga vrst istog roda, koju drim za novu.
Staze bile nam zanimivije med onimi slikovitimi peinami, im ugle-
dasmo kakovu liepu biljku. Cesto se je puhalo u lovake rogove, da se nebi
izgubili. Tkogod bi od nas zaostao, da proui sastav briega i da ubere koju
biljku.
Nai provodii razgovarahu se medjutim s nekim pastirom, uvajueim
svoje koze, koje su eljno traile svaki struak trave, to ga je sua po-
tedila.
Bio je to vlastnik mjesta, gdje bi bili imali ruati. Nebjesmo se uda-
ljili po kazivanju provodia, nego pol sata. To nam je drago bilo, jer nas je
glad sjeao eludca, koj je bio prazan, te nam je trebalo svakako rieiti ga
te neprilike ; opazimo napokon dolinicu, do koje da prispiemo, trebae nam
svladati jote nekoliko gorostasnih peina, koje nam stajahu na putu. Pre-
valismo napokon i to, te u 9 sati bijasmo na mjestu, kako smo elili pri-
spjeli. Toplomjer kazivao 17 C
Za malo nadjosmo se svi kod kukavne kolibice, visoke tek koji metar,
u dolinici zatvorenoj oda svih strana hridinarni. Uz kolibicu stajalo malo
poljice, na njem bijae poneto ita i koruna. Neusuiv se nitko od nas od-
pocinuti u tom brlogu, priredismo pomoju naih toljaga i drugih drva te
granja nekakav krov naslonjen na kolibicu, da nas titi od sunca. Prostriev
pokrivae, legosmo i za mala obuze nas sladki san. Medjutim se spremao
zajutrak. okolada i kava bijae skoro gotova. Provodii nas probudie i
bilo nam je osobito slastno jesti. Pastir prida k tomu jote neto od svojih
proizvoda, izvrstna mlieka i sira. Tele : En maugeant vient 1' appetit", i
mi to sbilja izkusismo, te odluismo takodjer prirediti objed.
Prijatelj Dudan preda se na novo u naruje blagoga Morfeja, moj sin
prodje sa provodiem, da biljari malko dalje. J a se latili istoga posla, ali u
blizini.
Odmah uz kolibicu nadjoh Myosotis alp., a malo dalje na goloj stieni
stajala hrpimice Euphorbia myrsinites. Naa valjana momad razmahnu se
ivo u naoj kuhinji, te za malo bjee objed gotov, usmo nekoliko hitaca
iz puke moga sina, koj se je vraao veselo s dobra pabirkovanja. Spremka
mu bijae puna najrazliitijih biljka. Bilo je tu ljubica, a med njima mislim
Viola spec. Pantokova, nadjena u Crnoj ori, Calium lucidum var., Gfalium
purpureum itd. Bio tuj velik broj i Clausilia, te zanimiva crnogorska Helix
Pouzolzii.
Manusmo se skoro razmatranja tih predmeta, jer nam je trebalo
doista to je prozainije namiriti elje svoga eludca. Sjedosmo, da bla-
gujemo. Bisotto bio uslastan, meso dobro svareno, a stranom i peeno na
ranju. Nije nam falilo ni vinca, te iztrusismo vie kupica. Napitnice spro-
vadjasmo pucnjavom puaka. J amim, da nam je taj objed u slast io, jer
je bio zasoljen gladom turista.
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
164
Dalmatinska visoina.
Toplomjer poskoi o podne do 21 C.
Tu proboravismo pet sati. Po tom dadosmo se na put uza zvuk lo-
vakoga roga. Zemljite bilo nam je dosta povoljno. Za jedan sat dodjosmo
do Strmena brda; poesmo opet uzlaziti te za l'k sata prispjesmo na
L i bni Grvozd, odakle mogosmo ve zamjetiti sv. J uru, najviu toku
Biokova.
Skoro poesmo silaziti sa protivne strane briega prolaze med grebeni
i strminani, gdje je bilo bukava. U pukotinah peinastihgromadanadjosmo
liepu Saxifraga lasiophylla, paprati i mahovine. Medju liaji bijae na tih
gromaah raznih vrsti Collema, Lecidea, Verrucaria, Placodiuma, Callopisma,
Opegrapha itd. Bilo je tu i njenih biljka, poimence Lactuca muralis, Se-
necio Nebroensis, Leontodon saxatilis, Alsine graminifolia, Cerastium ar-
vense, Cerastium grandiflorum, Yesicaria graeca, Serratula radiata, Hiesa-
cium lanatum. Nadjoh tu i nekoliko zareznika, poimence Carabus Scheidleri,
Gfeotrupes sylvaticus , Oeotrupes vernalis. Ugodna zaista za nas zabava,
koja je nadoknadjivala svaku neudobnost. Nekom pjeskovitom stazom pre-
djosmo preko male doline, obkoljene unjastimi grebeni, koju zovu Popova
vrtaa. Minuse tako druga dva sata idu uviek prema sjeveru preko kri-
ljavasto-vapnenastih strmina. Preav preko nekakva tjesnaca dodjosmo u
liepu umicu, imenom T ri naest bukava. Ovdje stadosmo.
Doim su nosioci odloili svoja bremena, dielila se unka, sir i hljeb,
a to sve zasladismo kojom aicom vinca. Bili smo i tako gladni, kao da
smo dugo postili. J a sam ovdje uredio, to sam bio sabrao. Na uspomenu
svoga izleta odluismo si urezati imena na kori onih orijakih bukava uz
biljara Fridrika Augusta, kralja saksonskoga, koji je 1841. putovao ovud
sa drom. Biasollettom u znanstvene svrhe.
Bilo je, a irnade jo svedjer valjanih botanika, koji obuzeti ljubavju
za naukom, prokazuju ove teko pristupne briegove. Od onih, koji su se
zanimali vegetacijom njihovom, vriedni su spomena: Dr. dementi, Porten-
schlag, Moretti, Dr. Neumayer, Dr. Petter. Dr. Yisiani proputovao je s ried-
kom marljivosti vie godina uzamance ove krajeve, te je razjasnio Floru
mnogimi opazkami, crpljenimi na samom izvoru; i to sve strogo kritino.
Nemogu na ino, nego da spomenem uvenog uenjaka Tomasini-a, koji je
preao preko ove glavice u razno doba godine, i ijoj prijaznosti moram
zahvaliti oznaku skupljenih biljka.
Toplomjer pokazivae 18 C. Ovdje nadjosmo Hippocrepis comosa,
Peucedanum longifolium, Teucrium Arduini, Teucrium Chamaedris, Satu-
reja J uliana, Anthyllis Yulneraria var. rupestris, Saxifraga rotundifolia,
Mattiola varia, Solidago virga aurea v. alpestris, Biscutella laevigata, As-
pidium lonchitis, Aspidium aculeatum, Asplenium viride.
Odpoinuv malko, idu jedan za drugim sad po gorskih, sad po u-
movitih predielih, dodjosmo na Mal u Strugu. Odavle vodi staza preko
duboke jaruge, dok se prispije na kamenitu visoinu Vel i ku Strugu,
visoku 1422 met., odakle nam se raztvori pred oima novo obzorje. More
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
Dalmatinska visoina.
165
svanu pred nama. Sunce je ve zalazilo, doim su njegovi traci pozlaivali
zrcalo morsko. Hvar i Vis bijahu odjenuti najljepim modrilom; zapadne
obale bijahu posute najnjenijimi ruiastimi i ljubiastim! bojami. Doista
smo se mi divili onomu krasnomu stupnjevanju boja, moj se sin uzpe na
Vel i ki Trogl av, nedaleko od nas, kojega glavica sie prema sjeveru do
1580 metara.
0 bok ovomu stoji Mal i Trogl av, to tvori jamu, koju zatvaraju
stoljetne bukve, gdje odluie nai provodici da prenoimo. Trae po rupah
peinastih gromada nadjoh liepu Helix, pripadajuu Campileam. Njezin je
oblik onakav, kakova ima Helix setosa tipica, ali razlikuje se od ove krat-
cinom dlaka, bjelijom bojom dolje, a tamnijom na zavojih, koji su i iri,
nego u one druge. Kad ju prvikrat pogleda, ini ti se vrlo slinom onoj
drugoj, ali kad ju malko pomnije promotri, naije na takove oznake , te
je nemoe nikako zamieniti s onom drugom. Ona je pupasta, okrugla,
stisnuta, ozgor malko izboita i iljasta, boje je plavkasto smedje, vrsta,
neprozirna, neizravno ljebasta, ima tri smedjo-crna zavoja ivo iztaknuta,
te prema dobijem kraju prelaze u boju smedjo-crvenkastu. Zavoja imade 5
i pol prilino pupastih, na vrku otrih. Otvor je vei nego li one druge,
obao i jajast. Visina 15, diam. 32 milimetra. Uzimam si slobodu posvetiti
ju prijatelju Brusini, vrstnomu dalmatinskomu prirodoslovcu i predstojniku
zoologikoga odjela hrvatskoga narodnoga muzeja u Zagrebu. (Oampylaea
Brusinae).
Moj sin povrati se veseo sa svoga izleta, nose mi sbirku vrlo liepih
biljka, to ih je ubrao na Velikom Troglavu. Bile su tu nekolike Saxifraghe,
Sempervivum montanum, Draba elongata var. aizoides, Sedum anopetalum,
Geranium macorhizum irobertianum, Scrofularia laciniata. Asperula cvnan-
chium, Anthriscus sicula, Bupleurum cfrnium, Allium paniculum, Marubium
candidissimum, Centaurea cuspidata, Cerastium grandiflorum, Ballota ru-
pestris, Bupleurum exaltatum, Achillea Clavenae, Scutellaria alpina, Dian-
thus strictus, Arenaria gracilis.
Dana je sve vie nestajalo. Strmom stazom dodjosmo napokon u za-
klonite, preko 9 metara iroko. Uniav u onu tamnu kulju, prije svega
odlucismo zapaliti dobar oganj. Nai provodici skupie dobrahno goriva, te
domala razsvietli sve vatra ivim rumenilom.
No bijae liepa, ali hladna. Toplomjer se snizi do 8 C. Legosmo
svi oko vatre : svak je htio, da se stopi, bacaju neprestano drva u vatru.
Liepa li doista prizora. Sjedjasmo oko vatre pue koji smotku, koji lulu.
Ma i da bijasmo umorni, bijasmo ipak dobre volje. Eadovali smo se sutra-
njemu danu. Popismo kavu, tad poesmo misliti o sanku. Koe razastriesmo
po tlih, da se obranimo od vlage, po tom zamotasmo se u pokrivala, legnuv
na tvrdu zemlju.
Uzglavjem bio nam kamen pokrit mahovinom, krovom nam bilo gra-
nje stabala, a atorom zvjezdano nebo. Domala zavlada svuda muk, svatko
zatvori oi osim onoga, kojemu bijae nadgledati, da vatra neutrne, te
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
166
Dalmatinska visoeina.
se tako nepriblie vuci, kojih lako da onuda bijae, a mi neeljasmo nikako
postati njihovim plienom.
Meni je bilo suvie zima uzprkos vatre i moga pokrivala. Strven od
velika napora ipak usnuh u predzorje.
Kada se probudismo, sunce je ve zlatilo vrke stabala. Spremiv svoju
prtljagu, zgureni od zime izadjosmo iz te pilje, da prispijemo do cilja svoga,
kamo su nas sve nae elje vukle.
Neko vrieme idjasmo mimo Vel i kog Trogl ava, doim se je uz
nas dizao Sveti J ure u podpunom svojem velianstvu. Crkvica na nje-
govu vrku sjala je od sunanih zraka. Provodii nai svjetovahu nas, da
se povratimo prikazuju nam potekoe i pogibelji silazka. Htjedosmo skoro
da ih posluamo, ali moj sin nehtjede nita uti o povratku, doim ve bi-
jasmo na domaku svojih elja, te se stane odvano hvatati glavice briega.
Nehtjeosmo ni mi zaostati, ve ga stadosmo odvano sliediti, hote
svakako popeti se gore, ma da nam je bilo prolaziti kroz same grebene.
Umoreni, oznojeni dodjosmo do podnoja briega. Ovdje ugledasmo pogdje-
to zemlje sa kojom biljkom. Kano da nas je cvjetana (flora) htjela nagra-
diti rad nae odvanosti. Osobito nas razveseli Urtica glabrata, vrlo riedka
biljka, koje neubrae vie na Biokovu, iza kako ju priobi Clementi u spisih
fiorentinskoga kongresa. Njezini ruiasti vjenii imadjahu mnogo Sca-
biose holosericee, oko koje leae sivkasti leptir
1
, koga sam badava na-
stojao zarobiti. Arenaria Arduini vidjala se svuda, a med ovom izticae se
Dianthus sylvestris, Echium petraeum, Dorycum suffruticosum, Vincetoxi-
cum fuscatum, Senecio nebrodensis, Arenaria gracilis, Dianthus strictus,
Bupleurum exaltatum, Alyssum microcarpum, Campanula rotundifolia i
druge biljke, koje natruse kamenje svojimi vjenii.
Doista, plien bijae bogat. Tada nastavismo put uz peinasti greben
do 60 met. dug, koji stajae okomce med dva duboka bezdna sav izkuljen
i izsjeen. Ovaj mi se dio uzlaza najmanje milio. Do mala poesmo ve po-
pinjati se na zadnju glavicu. Trebae upravo uzpinjati se, hvataju se ru-
kama i nogama za grdne strmine i hridine. S lieva i desna otvarahu se pro-
pasti, u koje da se sunovratimo, jao si ga nama; ali mi kano da ve pre-
zirasmo svaku pogibelj, uzpinjasmo se malo ne etveronoke, dok neosva-
nusmo na vrhuncu samom, moj sin ipak prvi.
Bijae tada 7 i pol sati. Toplomjer pokazivae 12 C. Toljage svoje
zasadismo na krov crkvice, a puke pukoe u slavu naega uzlaza.
Prispjesmo na vrak usred onako ive, onako liepe prirode. Kakvih
li nebijae tu kontrasta orografskih, koliki broj glavica i jaruga, svaki as
nova oblika, kano poigravaju se jedno s drugim u svakojakih promjenah;
koliko li grebenastih labirinta neprevalismo !
Bijasmo na najvioj glavici Biokova. Po najnovijih iztraivanjih Sv.
J ure ima 1766 met. nad morem.
1
U mnogobrojnih blokovskih piljah nalazi se i Proteus (moarila).
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
Dalmatinska visoeina.
167
Zrak bijae bistar, proziran, te nam bijae mogue u veliku daljinu
gledati sve naokolo bez ikakvih zapreka.
Ciela nam se Dalmacija od Zadra pa do crnogorske visocine prikaza
bez ikakve koprene. Divan prizor za svaku poletnu duu, koji naplauje
svaku neudobnost uzlaza! Kroz dalekogled mogosmo opaziti kao kakvu
plavkastu sjenu brieg Grargano na obali talijanskoj.
Na iztoku vidio se cieli niz glavica, koje se oslanjahu jedna o drugu,
sa kojih se die u vis u krajnjem obzorju divski Durmitor.
Kakav li bijae istom prizor sa strane sjeverne! Ovdje se Biokovo
prigiblju sputa tvore uzlastu ravan, preko koje se vrlo liepo opaa Imotsko
polje, jezero i samo mjestance Imotski na malenom briekuuza silne jaruge
i jazove, koji su nanizani pokraj hercegovake visocine, koju zaobljuju tek
vidivi briegovi. Krenuv pogledom neto prema zapadu, ukae ti se ravnica
sinjska, kninska, a malko dalje Dinarske planine.
S Neretve dizahu se kadkad bielkasti oblaii, koje tjerae silan vje-
tar k moru. Nai provodii zaneseni za junaka djela svoje brae, pripisi-
vahu ih poaru Trebinja.
U kapelici, koja sastojae od etiriju zidova i krova, pripravismo za-
jutrak, kavu i okoladu. Po tom poliegosmo i outismo slast grijati se na
toplih sunanih zrakah.
Vrak briega tvorae neku vrst ravni, duge 30 do 40 met., smjera
sjevero-iztonoga, skoro bez ikakove vegetacije. Na okrajcih cvae Verbas-
cum densiflorum, Verbascum phlomoides i Myosottis sylvatica v. alpestris.
Groli bijahu okrajci i okrajnih briegova, tek da si gdjegdje ugledao po koju
borovicu i gdjegdje po jarugah po koju hrpu bukava, koje su voljkoliko
ublaivale pusto tih goleti.
Biokovo jeste na svom podnoju sastavljeno od dolnjega eocena ili
nummulitnoga vapnenca. Na ovom poiva gornji eocen (Flysch), za kojim
sliedi jak sloj radiolitikog vapnenca. Zavoji su mu sada opazivi, sada opet
smeteni i nepravilni; ovih crta ide pravac od sjevero-zapada prama jugo-
iztoku, a njihova inklinacija tvori na obzorju moda najvie kut, manji od
45. Skupine prikazuju kadkad smjer krivudast, ali jote ee ine se kano
porazbacane bez ikakva reda, te su vie puta izpresjecane tankimi slojevi
ute ilovae (terra ocracea). Duboke razpukline i nutrnje upljine, koje se
kadkad upravo i otvore, oznauju osobito ovu formaciju. Uzdizine skoro su
uviek piramidalne, koje su esto s.pojene medju sobom kano zidom od 60
do 90 met. visokim, sputaju se opet u ponore, koji su esto okrueni
velikanskimi gromadami stienja, koje kano da je bilo sunovraeno sa str-
eih glavica susjednih briegova.
Sa sjeverne strane nije Biokovo oblika toliko fantastina, te silazi
postupice k ravnici, s toga bi daleko lake i bez pogibelji bilo uzpeti se sa
Zagvozda.
Sa ove strane nije toliko strmo niti zastraljivo, te ima dapae tti
grmlja- i bilja razne vrsti.
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
168
Dalmatinska visoeina,
Razmatraju dugo ono velianstveno pozorite, trebalo je misliti i na
povratak.
Dogovoriv se s naimi provodii, da emo udariti drugim, zgodnijim
putem, u 9 'A sati dadosmo se na put, odklanjaju se od prvotnoga pravca
prama zapadu. Na okrajcih briega sabrali neke vrlo zanimive vrsti biljka.
Bijae tu Campanula rotundifolia, Achillea odorata, Euphrasia officinalis
var., Avena flavescens, Agrostis sp. te opet nekoliko primjeraka Campilea.
Silaz bijae izkrivudan, trebalo je prei duboke jarke i otre hridi.
Nu oduevljeni za svoju stvar, da umnoamo svoju sbirku, svladasmo i ove
neprilike. Noge privikoe takvim potekoam, a i strah nas od vrtogla-
vice minu.
Nakon jednog sata prispjesmo u umovitu kotlinu, nazvanu Kotl i ,
po tom trebae sai sa brda I zgorj el og dol ca, Pl i tvi na pak Duna-
vej ka, dok napokon u 11 sati osvanusmo u dolini Pod K amenskom
Kosom. Ovdje odpoinusmo u hladu.
Medjutim eludac kao da nam nije dao mira; ali teko nama: pro-
loga dana pojeosmo skoro sve, to bijasmo sa sobom ponieli. Nepreosta
nam ino, do li komadi peena mesa, koj je trebalo na malene ielove po-
dieliti, neto malo hljeba i sira, to je sve. Vina neimadjasmo ma ni kapi, a
voda bila mutna, vrua, pa i nje vrlo malo. J edan od provodia zaputi se
k nekoj pilji, misle ondje nai voe.
Iza po sata vrati se on nosei nekakve utkaste tekuine, koja nam
je ipak, poto ju procieismo, posluila ugasiti veliku edju. Preosta nam
jote neto malo rakije, eera i neki limun, te priredismo neku vrst okrep-
ljujuega pia. Od toga je tek pojedinca zapalo pol kupice
1
.
Iza dva sata poinka valjalo je krenuti dalje, da nebismo biti i opet
prisiljeni prenoiti na briegu, a to tim vie, to nam bijae ve svega po-
nestalo. Prije svoga odlazka pribliismo se ulazu nekakve pilje, koja se
otvarae na obronku neke strme i visoke klisuraste zidine, koja s protivne
strane zatvarae ovu olinicu. Provodii htijahu, da je to medvedja pilja.
Bili bi ju rado protraili, ali nebijae nam vie mogue zadrati se, ele
svakako doi do obale prije noi. Na boku briega ugledasmo stado ovaca.
Silna edja prisili nas te doviknusmo pastirici, da nam dade malo
mlieka ali niesu tu vriedile nita niti liepe riei niti novac. Nije bilo
druge van krenuti dalje. NastaAismo uzlaziti po strmu briegu Str opi ,
koji je visok 1394 met., da po tom opet silazimo, i tako idu gore dolje do-
djosmo u olinicu K ol ovrat, gdje bijae nekoliko poljaca sa korunom.
Od neke kuarice doje nam u susret pastirica, mnogo prijaznija od prve,
pokaza nam mjesto, gdje nadjosmo vrelo bistre i hladne voe kao led
1
Veoma mnogo imade izvora vrlo bistre vode, koja izvire na eieloj junoj
strani Biokova; neki od ovih sadravaju mineralnih estica, kao magnezije, e-
ljeza itd. TT samih selili Tueepi i Podgora, u daljini od 4 kilometra, imade
preko 100 izvora ive vode.
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
Dalmatinska visoeina.
169
Nastavismo jote pol sata prelaziti preko nekog briega, idu lievo uz
doline i ponore vie manje umovite. Malo po malo, te na put posta sve
manje opasnim, pa za malo eto nas na nekoj visoini. Stupaju napried
ugledamo otoke, pa napokon s lieve strane Makarsku.
Bijahu 2 sata i pol. Tlo se poe snizivati, napredovasmo vrludaju
amo tamo med strmimi peinami. Put se sve vie snizivae i postajae sve
hrapavijim. Preav neku ogromnu peinu, prikaza nam se^straan prizor.
Bijae to strahovit otvor, mi ga razmatrasmo sa strahom. inilo se, kano
da se je ovdje brieg polomio od potresa, dielomice sruiv se u nevidjenu
dubljinu. Grromade golih klisura porazbacanih poput zidina, sainjavahu
bokove toga stranog prelaza.
Po mom mnienju proizveden jest taj prolom silnimi vodami. Da je
voda izdubla dobar dio boka briega, nose pred sobom velike mase, stvar
je nedvojbena. Samo treba spomenuti, da sam prolom proizveden navalom
vode nemoe u svih pojedinostih razjasniti toga velevanoga geolokoga
dogodjaja, s toga se mora uzeti, da je prolom nastao s drugih razloga; na-
pokon taj prolom nemoe da bude bog zna kako izvanredan, uzev u obzir
podzemne praznine, kojimi se iztice ova formacija.
Pretrauju pukotine i rupe onih hridina, nadjosmo nekoliko riedkih
biljka. Bjee tu Campanula Portenschlagiana, Papaver hybridum var., Se-
necio rupestris, Vesicaria sinuata, Campanula Scheuchzerii, glomerata,
persicifolia, Marrubium candidissimum, Echium italicum, Hieracium ver-
bascifolium, Hieracium lanatum, Stachys italica.
Silaasmo po onih strminah, gdje tek da ima mjesta kuda bi mogla
dvojica uporedo proi, a na gdjekojih mjestih bijae uzka staza med veli-
kimi streimi peinami, koje su popadale dolje odkoturav se 6090 met.
Uvjeravam vas, da je tom zgodom trebalo osobite opreznosti, da se nesuno-
vratimo u one silne ponore, koji zjahu pod nama cieli sat hoda.
J a gledah uviek lievo na peine, da me neuhvati vrtoglavica. Doav
na neku vrlo strmu visoinu, punu kamenja, koje nam je svaki as odska-
kivalo od nogu; moj sin spusti se doli nekoliko stotina metara, ekaju nas
na podnoju nekakvog peinastog rta, gdje se je svravao grdni taj silazak.
Ovdje zapoimahu aluvijalne naslage, prekidane ogromnim, gladkim vap-
nencem. Ove naplavine, razstavljene od kredastih tvari, valjda su posljed-
kom jakog djelovanja vode sa ove strane.
Yijugajuc uviek amo tamo nastavismo svoj vratolomni silazak, koji
je trajao debela dva sata. Ali do mala ukazae nam se zeleni brieuljci, koji
su umiljato silazili k moru. Kreu sad lievo, sad desno kroz one peine,
napokon dodjosmo do Vodi ca, gdje odpoinusmo. Nekoliko hrastova za-
klanjae od sunca na nau veliku radost nekakav zdenac.
Tko bi odozgo razmatrao one strme peine, nebi vjerovao, da se moe
onuda silaziti, ali uzprkos zlim nogam i kamenju, o koje se esto spotak-
nusmo, nedogoi nam se nita zla. Oporaviv se poneto, idjasmo po sata
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
170
Dalmatinska visoina.
nizbrdice putem tako pjeskovitim, da su nam noge do gleanja ulazile u
piesak. Eavan bijae nam blizu.
Stanje mojih nogu bijae vriedno saaljenja. Moradosmo obustaviti se
uz crkvicu sv. J erolima. Desna noga bijae mi ozliedjena od nekakvih a-
vala, koji probie podplat i dodjoe do same moje jadne noge. U ostalom
moja obua tek da je mogla trajati do grada. Odielo prijatelja Dudana bi-
jae sve na komadie raztrgano, jer se je verao po golih peinah, a ruke mu
bijahu ozledjene, doim se je hvatao preveo otrih peina.
Tlo, kojim sada stupasmo, bijae ilovasto, vapnenasto, pomieano sa
vrlo drobnim kremenom, na kojem se iri dobar komad obradjivane zemlje.
Prijanji strani prizori prelaze sada u druge nove i vrlo umiljate ; tu vidi
vinograda, krcanih zrelim grodjem, koje bijae za nas pravim melemom
1
.
Napokon ubrasmo jote po koji cvietak, mirisavu Ajuga-ivu
2
, Cistus creti-
cus, Eryngium creticum, Delphinium peregrinum, Echium pustulatum,
Lithospermum petraeus , Crozophora tinctoria , Bonjeania hirsuta , Iberis
umbellata, Ballota rupestris, biljke, koje su liepo zakljuile nau sbirku, a
sauvane u biljniku bit e nam uspomenom na kraj vrlo zanimiv sa svoje
Flore, koja imade ovdje svoj posebni znaaj, doim se sve vie mienja, im
se vie pribliuje akroceracenskim goram, pribliuju se Flori iztonoj i
sjeverne Afrike.
Preav neko pusto i kamenito polje, prispjesmo na cestu, kojom pu-
tuju dalje med vinogradi, murvami, maslinami i liepo uredjenimi vrtovi,
skoro bijasmo u samom gradu. Nekoliko puti pukoe nae puke u slavu
naega dolazka.
0 6 sati bijasmo ve u gostioni, gdje nam gostioniarka ivo nasto-
jae oko objeda, kojega smo zbilja i trebali. Ovdje nas oekivae idr. Mayer,
zadovoljan da nas opet vidi.
ivahnosti ni veselja nije falilo, dapae za objeda ovo je sve vie raslo,
a sjetismo se i Biokova i siede njegove glave Sv. J ure.
1
Od plodonosnoga bilja, koje posebno oznauje ovaj kraj, spomenuti valja
uljiku (maslinu). Toliko se ih ovdje vidja, te misli da su prave ume; imade ih
stoljetnih, koje proizvode za dobrih godina do dva mletaka vedra ulja.
2
Dornaei sviet zove ovu i druge biljke na Biokovu ivica, pripisuju- im
ljekovitu mo, te ih rabi s dobrim uspjehom kod gdjekojih bolesti.
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
C. Peine i pilje u Hrvatskoj.
(0 vrstih peina u obe, o prostranstvu i postanku njihovu. Peine sa sigom
(kajom). Vode u peinah. Temperatura. Plinovi. itelji u peinah. Propad tla i
svrtci. Peine i pilje u Hrvatskoj. Opis).
0 yrstih peina u obe, o prostranstvu i postanka nji-
hovu. Bilo nam je dodue govoriti o peinah (jame) i piljah, kad
smo promatrali gore hrvatske, nu veliko obilje raznolikih peina u
naoj domovini nuka nas, da o njih koju napose kaemo.
Narod na misli i vjeruje, da pilje u domovini naoj nisu
prazne, ve da u njih prebivaju veoma raznolika bia. Tako se pri-
povieda u nekih stranah, da se piljami unilazi u podzemni ili crni
svi et", gdje imade palia i drugih malenih stvorova. Drugi opet
priaju, da su pilje bile boravitem raznih divova ili gorostasa,
zatim nemani, kanoti zmajeva ili pozoja, koji su zemlji mnogo jada
zadavali. Narodne pripoviedke spominju, da u pilji ivi usud"
(fatum), koji ljudem dobru i zlu sreu dosudjuje, zatim da divljan"
(Polyfem) uva stado svoje u sagradjenoj peini. Kau ljudi dapae
i to, da je narodni junak Kraljevi Marko poao snivati u peinu,
kad mu je ivot dosadio, te da e skoro svanuti dan, kad e opet
ustati.
Peine su bilo uplje, bilo vodom ili kojom drugom inorodnom
tvari (piesak, blato) napunjene prostorije u nutrinji zemlje, te se u
nje unilazi izvana raznimi otvori. Peina ima po svoj zemlji, nu naj-
vie u gorah. Tu jih ima sad na podnoju gora, sad u boinah, sad
opet na vrhuncu. Kadkada nalazi samo jednu peinu, kadkada jih
vie na skupu. U potonjem su sluaju esto peine poredane tako,
da jim otvori glede prema istoj strani svieta, ili tako, da se steru
uzdu neke doline, te da se mogu smatrati podzemnim nastavkom
istih. Najvie i najznamenitijih peina nalazimo u vapnenih gorah,
osobito li starijem alpinskom vapnu; zatim obiluju peinami jo i
dolomit i sadra. U ostalih kaminah imade jih mnogo manje. U plo-
e vcu (Quadersandstem) nai e samo otvorenih pilja (dveri), u
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
172 Peine i pilje.
rulji i granitu vie pukotina, kojimi se verati mora, u vulkanskih
gorah pako samo neizmjernih upljina, nalinih mjehurom.
Glasoviti prirodoznanac Aleksander Humboldt dieli peine ili
jame na tri vrsti: na peine naline pukoti nam, zatim na peine
naline svodovom, napokon na peine sline l i ebovom (Spalten-,
Gewolb- und Schlauch-Hohlen). Prve su dugoljaste i uzke, te imaju
malo ne paralelne stiene; potonje pako jesu veoma uzke, te se viju-
gaju poput rieke. Peine, naline svodovom, jesu velike i visoke;
kad u njih stoji, ini ti se, da si u crkvi ili u ogromnoj dvorani.
Ove peine ili jame zovu se i pi l j e (Grotten), te imaju iroke
ulaze i neznatnu dubljinu. Veina peina medjutim sastoji od pro-
storija svih triju vrsti, te je n. p. u istoj peini spojeno vie
pilja sa vie peina slinih liebovom. Otvori pojedinih peina ili su
jednako visoki, ili se uzdiu jedan nad drugim poput spratova. U
potonjem sluaju valja ti se po ljestvah penjati s jedne prostorije
u drugu.
Ul azi (otvori) u peine i pilje veoma su razliiti. Sada te
vodi tiesan i neznatan ulaz, da ga jedva nadje, u ogromne jame
pod gorom; sada opet dolazi sitnimi dveri ili kapijami u malenu,
tek spomena vriednu pilju. Gdjekoja peina ima dva ulaza, sa svake
strane po jedan; ovi ulazi stoje jedan prema drugomu, te ine, da
peina prilii tunelu. Tako imade n. p. peina kod Tounja izpod
brda Krpelja dva ulaza, jedan kod Tounja, a drugi kod Otarija.
Ciela peina prilii podzemnomu hodniku. Oblikom mogu ulazi biti
slini ili svodu ili dverim. Kod nekojih su peina otvori jednako
visoki sa dnom peina, kod drugih su nii,, a kod treih vii. Dno
(Sohlen) peina tee ili uzporedo sa svodom (Decken) ili mu se
sad pribliuje, sad udaljuje. Isto tako mogu se stiene (Seitenwande)
u peini jedna drugoj pribliiti ili jedna od druge udaljiti. Ovim
nainom tvore tada razne odjele, komore ili omanje dvorane i t. d.
Otvori ili ulazi mnogih peina u juno-hrvatskoj visoini bijahu za
vrieme turskih ratova zagradjeni, jer se je u njih narod pred turskimi
zulumari sakrivao.
Prostranstvo peina takodjer je raznoliko obzirom na duinu,
irinu, visinu i dubljinu. Imade peina veoma malenih, a i velikih i
dugih na stotine metara. Najvea i najznatnija je u Evropi pilja
;
,P ost oj in ska j ama" u Kranjskoj, koja je duga do 5840 met., a
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
Peine i pilje.
173
visoka na najviem mjestu 146 met.; zatim Pl ani nska j ama",
duga 5650 met., a visoka do 70 met. U naoj domovini neima oso-
bito dugib pilja. Najdulja je pilja Vrl i ka, zatim Samograd
kod Peruia (760 met.), zatim Movri ca na otoku Mljetu (do
200 met.).
Peine i pilje postal e su na razliite naine. Mjeburom sline
upljine u gorab vulkanskih nastale su po svoj prilici razvijanjem
plinova za tvaranja dotinoga kamenja. Druge opet peine postale
su, kad su se gore razpukle, ili kad su se gore dizale ili padale,
napokon tim, to je mjestimice tlo propalo. Ali najveu est peina
izprala i izdubila je voda, i to napose u sedimentarnom kamenju.
Peine i pilje sa sigom (kajom). Peine i pilje, nabodee
se u gorab vapnenib ili blizu njib, obloene su iznutra po stienab,
po svodu i na dnu nekom ukruenom taloinom od vapna, koju
si gom i kaj om (Tropfstein, kapnik) zovemo. Siga nastaje ovako.
Atmosferika voda, koja se na gore sputa, prima u se mnogo ugljine
kiseline. Prodirui voda kroz goru do pilja i peina, raztvara po-
moju ugljine kiseline vapno, te pomieana sa vapnom kaplje u
peine i pilje. Ovdje se voda opet izblapi, a raztvoreno se vapno
ukruti, te tvori si gu, koja je biela i svjetla.
Kada voda u pilju prodire i kaplje, tvori ona sigu ili na svodu
ili na stienab ili na dnu. Siga je ta veoma raznib, esto liepib i
fantastikih slika i prilika. Tvorbe od sige, koje se sa svoda sputaju,
nalie ledenicam (Eiszapfen) ili bolje cunju, koji je svojim podnojem
prirasao uz svod. Takove se tvorbe od sige zovu stal akti ti . Pada
li voda na dno, to raste siga od dna prema svodu; tada je tvorba
sige nalina stupu, ili bolje cunju, koj prema svodu postaje sve
tanjim. Takove se tvorbe zovu opet stal agmi ti . Kad se napokon
voda sputa po stienab, tvori ona od nepravilnih poluvaljaka razne
oblike, koje krstimo draperi j ami . Sve tri tvorbe od sige mogu
biti veoma obilne i silne. Tako ima n. p. stalagmita sa 610 met.
visine, a do 16 met. obsega. U hrvatskoj pilji Samograd imade
jedan stup od sige, koj je do 6 met. visok, a do 2 metra debeo.
Isto tako imade veliki stalaktit, debeo poput noge jaka ovjeka, u
Mamulinoj peini u Krbavskoj ravnici.
Siga raste neprestance, ali veoma lagano. Nagel je proraunao,
da se ona za 70 godina samo za 0'72 millim. odeblja. esto kaplje
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
174 Peine i pilje.
voda na dno u male izdubine, gdje plivaju malena zrnaca pieska.
Kada tu voda izhlapi, hvata se siga tih zrnaca, koja svedjer rastu
i debljaju. Tako nastaju tako zvani graenj aci (Erbsensteine).
Vode u peinah i piljah. Veliki je dio peina suh, jedino
jih moi voda, to sa povrja zemlje prodire. Imade ipak mnogo
peina, kojimi protiu potoci i rieke; u nekojih dapae nai e
daleko pod zemljom movara i jezera, koja su kadkada prilino velika.
Osobito su u tom znamenite peine i pilje u juno-hrvatskoj viso-
ini i u Dalmaciji. U juno-hrvatskoj visoini imade mnogo ri eka
ponorni ca, koje se u peinah gube, te esto vie na vidjelo ni
neizlaze. Tako se n. p. rieka Dobra ili Gj ul a gubi kod Ogu-
lina u peinah, dok opet kasnije neizadje. J ezera imade malo 'ne u
svih znatnijih peinah n. p. u Mamulinoj peini u Krbavi, u Hrnja-
kovoj peini kod Bunia, u piljah kod Barilovia, u pilji Eskula-
povoj kod Dubrovnika, a napose je liepo jezerce u sigastoj pilji kod
otoka Visa, gdje se moe i amcem voziti.
Temperatura i plinovi u peinah. U peinah i piljah uviek
je toplota mnogo manja, nego li pod vedrim nebom. U postonjskoj
pilji broji toplota za najvruih dneva jedva -j-9 do -f-llC. Valja
opaziti, da je temperatura u peinah mnogo jednolinija i konstant-
nija, nego li izvan njih; nu temperatura premnogih peina stoji ipak
u nekom razmierju prema vanjskomu uzduhu.
Imade ipak peina i pilja, za koje to obenito pravilo nevriedi.
Amo brojimo tako zvane l edene pei ne, u kojih leda nikada
nestaje, makar je okolica izvan pilja 12 19C. topla. Ovakove su
pilje u visokih gorah i duboko pod zemljom. Do njih nemogu doprieti
topli vjetri niti povee mnotvo zraka, otvori jim glede prema sjeveru
ili iztoku. U tih se piljah nabere po zimi mnogo leda, koji se sav
nemoe ljeti odtopiti. pilja i peina sa vjeitim ledom i sniegom
ima i u Hrvatskoj. Takove su: Kom, kod Palanke u Lici, Lede-
ni ca kod Studenaca blizu Peruia, napokon L edeni ce u gori
Mrzledrage kod trgovita Mrkoplja i vie Ledenica" u gori Biokovu.
Ima i takovih pilja, iz kojih se po najveoj zimi magla die, kanoti
peina Paetovova j ama u gori J apici, kod Klanjca u Zagorju;
zatim peina, iz kojih vjetar duva (Aeolove peine), n. p. peine na
Biokovu u Dalmaciji.
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
Peine i pilie. 175
U nekih peinah napokon nahode se razni plinovi, kano ugljina
kiselina i t. d. Ugljina kiselina tea je od zraka, te se dri vie tla;
zato nekodi toliko ljudem, koliko malenim ivotinjam (psu, maki),
koje se u tih piljah udave. Tako su u jednu pilju kod Barilovia
bacali pse, ali se nijedan nije povratio.
itelji u piljah. Peine su i pilje evropske u novije doba
postale veoma znamenitimi, odkad su prirodoznanci u njih nali mnogo
drevnih ostanaka ovjejih i ivotinjskih, te time stekli nove gradje
za izuavanje prolosti i razvoja nae zemlje. Tako se mjestimice
nalo u piljah mnogo okostnica predpotopnih ivotinja, te uenjaci
pronadjoe, da su to ostanci prastarih grabeljivaca i travoderaca.
Veinom su to kosti medjeda i hijena, zatim travoderaca: jelena,
slona i nosoroga. Mnogo je tih okostnica dolo poplavami u pilje,
ali na mnogih kostih imade opet tragova, da su jih grabeljive zvieri
oglodale, te zato se i zakljuuje, da su jih potonje amo dovukle.
Nalo se i ovjejih kosti uz posudje od gline, te se je mnilo, da
su to ostanci predpotopnih ljudi; nu novija su iztraivanja razjasnila,
da ovi ljudi pripadaju dodue historijskoj dobi, nego da su veoma
slabo izobraeni bili, te da su u piljah obitavali. (Doba kamena.) '
U strogo historijsko vrieme sluile su peine utoitem za navala
neprijateljskih, zatim su jo i danas nekom stranom skrovitem haj-
duka i razbojnika. U Hrvatskoj sluile su napose peine i pilje
narodu za obranu proti Turinu. Juno-hrvatska visoina broji silesiju
takovih pilja, kojim su ljudi u ono doba otvore (ulaze) zagradili,
te u njih se skrivali. Tako je spomenuta ve peina kod Tounja bila
prije zagradjena zidom, dva metra debelim, te tu ivljahu porodice
J urai , Fumi i Rebrovi , branei se od navala turskih.
I dananji dan borave u peinah razne ivotinje, makar ne toli
goropadne, kakono neko. U pojedinih peinah nalazi kadkada i-
mia, gdjekoje zvieri, zatim ptica, napose goluba dupljaa (columba
oenas). Ali ponajglavnije i izkljuivo ivi u ovih peinah moari l a
(Ohn, Grottenmolch, Proteus anguineus), udnovata ivotinjica, polo-
vinom riba, a polovinom guter. Ovoj je ivotinji svekoliko ustrojstvo
tiela udeeno prema stanu, gdje joj je prebivati. Biele je i njene
1
Pripoviea se, da su u peini kod J esenice nali ovjeje kosti uvanreltie
veliine; isto tako i u pilji Samograd da je bilo starinskoga posudja.
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
176 Peine i pilje.
koe, kroz koju vidi boju mesa i krvne cievice , krge mu stre
nad glavom poput perjanice, oi su mu opnom zastrte, a etiri slabe
noke jedva jo putaju puziti. Sve ovo pokazuje, da je taj stvor
stvoren, da prebiva u tamnih dubinah, do kojih nedopire ni ega ni
mraz." Dosele nalo se je moarile sedam vrsti na trideset i dva
razliita mjesta (u nas u potoku Goruici kod Sinja u Dalmaciji).
Budu da se moarila hrani mesom, kako no i neke ribe, to sudimo,
da u peinah imade i drugih manjih ivotinjica. Od bilina nai e
u piljah i peinah okreine (conferve) razne vrsti.
Propati tla. Govore o piljah valja nam spomenuti i pro-
pade tl a (Erdfalle) t. j . kotline ili svrtkaste ponore, koji su od
pilja nastali. Ovih kotlinastih ili svrtkastih ponikava (Vertiefungen)
imade osobito mnogo u naoj juno-hrvatskoj krakoj i u dalmatinskoj
visoini. Dr. E. Tietze veli o tih ponikvah: Tko je ikada bio na
krakoj (hrvatskoj) visoini, a nije opazio onih ponikava, slinih
kotlom i lievkom, koje se nalaze malne svuda, poimence po irokih
visoinah, ali i po obroncih ili boinah gorskih, kao to ima tomu
dokaz na obronku Kapele kod Modrua, koje su manje ili vie pra-
vilnoga oblika, razliitih promjera, te malone jedna uz drugu, i tko
jih nije proklinjao, siav noju sa staze? Nije li morao rubom tih
vrlo estih i kadto 30 i vie metara dubokih ponora i jametina
hodati i iztraivati uzahne bridine, nebi li naao, kuda mu je poi?
Upravo ta kotlinasta slika uini, da su neki pisci juno-hrvatske
gore nazvali koziavim gorjem".
Ovakove kotlinaste ponikve ili ponori zovu se svrtci ili vrtae
(Trichter, slov. dolina), te su postali, to je svod mnogim peinam
propao, te se tako otvorila peina od ozgora i pretvorila se u svrtak.
Svrtaka ima u junih hrvatskih gorah bezbrojnih, te su veinom 20
do 80 met. duboki, a 1550 koraka iroki. Na dnu ovih svrtaka
ima esto mnogo krja i kamenja od upalih svodova; krje i kamenje
pretvara se kasto u plodovitu zemlju, te tako su mnogi svrtci naj-
Ijepimi oazami sred kamenite pustinje.
Manje svrtke zovemo naprosto j am a mi.
Peine i pilje u Hrvatskoj. Sjeverna Hrvatska medju rie-
kami Savom i Dravom imade dodue nekoliko peina i pilja, ali te
su malene i neznatne. Tim vie pilja imade u junoj Hrvatskoj, od
Save do Kotora, i to ne samo velikih, nego i liepih. J una je Hr-
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
Peine i pilje. 177
vatska malo ne sva uplja poput spuve, te se zato tuj broj peinam
ni nezna, a kamo li da su sve pretraene i iztraene.
a. pi l j e u Hrvatskoj i Sl avoni j i med j u Dravom i Savom:
1. U gori zagrebakoj imade nekoliko pilja, kanoti kod Vr a b ea,
sv. i mun a, i ona kod grada Zel i ne medju sv. Ivanom i Bi-
stricom .
2. Paetovaj amau brdu J apici (Kostelska gora) kod Klanjca.
Iz ove se pilje die magla po najveoj zimi.
b. Spi l j e i pei ne u j unoj Hrvatskoj :
1. L edeni ca, u brdu Mrzle drage kod trgovita Mrkoplja. U
ovoj pilji imade vjenoga leda i sniega.
2. Tri pilje umberake, dvie su kod Soica, a jedna Bi el a
strana" kod Mrzlopolja.
3. Spilje kod Barilovia. Preav Koranu, nai e
#
sto koraka
daleko od Korane u gori prvu pilju. Uav u nju, hrli u bezdno
do 13 metara duboko, a zatim te eto u ravnini. Ide li do 36 met.
dalje, dolazi do malenih humaka, dana ti nestaje, te uje samo
ubor podzemnoga vrela. Ljeti je ova pilja veoma hladna, a voda
prestudena. etvrt sata od prve ima druga pilja, a petdeset koraka
dalje trea, koja se sputa umah u bezdan. U ovu su potonju pilju
bacali pse, ali se nijedan nije vratio.
4. J aki - pei na kod Mraaja (slunj. okr.), i druga uz nju,
gdje su se u prijanje vrieme od napadaja turskih branili.
5. Mamul i na pei na. U Krbavi se stere izmedju J oana i
Pecana ravnica Hri. Tu imade u gori Mamulina peina. Ulaz u
pilju nije irok, broji po prilici 4 metra. U pilju se stupa kanoti
u podrum. Doav u nju, sputa se sve dublje te vidi nad sobom
veliki svod te. pilje. Silesija goluba dupljaa i imia, uplaenih
riedkim tropotom, hrli iz pilje van. Prispjev do dubokoga dna ovoga
ulaza, nemoe dalje bez svjetla, a iza ledja vidi visoko nad sobom
titrati sunano svjetlo. Nad tobom podigao se je uzvien svod, te
arobne slike i prilike od si ge ukrasuju raznoliko vlane stiene ove
dvorane. Podje li dalje, valja ti se na strm kamen penjati, da dospije
do ulaza u drugu dvoranu. Tu ti nestaje i posljednjega traka sun-
anoga svjetla, te ti se ini, da si doao u krajeve vjene noi. Ovdje
V. Klai. Prirodni zemljopis Hrvatske. 12
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
178 Peine i pilje.
nalazi razne jame i kotline, koje si je kapajua voda izdubla. Ide li
dalje, eto te do vode; staza se suzuje, a tebi neima druge, nego da
ribnjak pregazi. .Ribnjak se stere oko kamenja u slici srpa, dug je do
11 m., irok preko l m. , a dubok do 1 m. U sredinu ribnjaka sputa
se sve do povrine vode sa svoda veliki stup od sige (stal akti t),
debeo kano noga jaka ovjeka. Pregazi li ribnjak, vode te razne
staze u vie pokrajnih dvorana, u koje se popeti stranom nemoe,
a stranom se moe uz veliki napor. Neke su dvorane vele prostrane,
svodovi su jim tako visoki, da se u tamu gube. Nezna za istinu,
emu da se vie divi: na stienab vise velike sigovice, na drugih
su mjestih opet zidine ukraene bliteimi se oblaci, koji uz svjetlo
bakalja raznobojno sjaju. Nekoji ti se ine kano srebrne zviezde,
drugi su bieli poput vapna, uti, smedji, stakloviti. Dno je tih dvo-
rana posuto ovjejimi kostmi, mnoge je siga u kamen utisnula.
Kada je tu toliko ljudi poginulo, nezna se. Na prstih nekojih nalazi
jo prstenja,od mjeda, koje je od vode pozelenilo. U ovoj pilji
nadjoe komad zlatnoga ovratnika, 8 centim. dug, 6 komada srebrenih
puceta, 30 komada srebrenih novaca i vrtljarski no. (Po Fraasu).
6. pi l j a u pei ni Bogunovi a greda, kod sela Koma
u Lici, tu ima mnogo goluba dupljaa. U gori Komu ima mnogo
manjih peina, gdje se pele roje.
7. etiri pilje kod dolnjega Lapca. Prva je pod gorom J an
kovia vrh; druga je Drai ca pei na izpod gore Kuk; izpod
gore Visocice jo su dvie peine: Popovi a pei na i upel j ak-
pei na. Sve bijahu neko zagradjene.
8. I vanova pei na u gori Ivanov vrh, blizu sela Mutilia.
Ulaz je u pilju malo ne posvema zagradjen.
9. Lonarova pei na, na kraju sela J oana, nedaleko Ud-
bine. Otvor te pilje vidi se sa ceste, koja vodi preko ravnice Hri
put Korenice.
10. pi l j a Samo grad kod Peruia, u gori Grabovai. Ova
liepa, sigasta pilja duga je preko 760 metara. (Opis vidi str. 182).
11. Pei na kod sela Studenaca je liepa, te se iri pod zemljom
388 koraaja. irine je i visine veoma nejednake. Ulaz joj je preko
metra irok i visok, a dno ravno. U samoj peini ima kod jednoga
razkrija veoma duboko bezdno, a uzanj je okamenjena koljka, puna
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
Peine i pilje. 179
preiste vode, koja se sabire od kapih, padajuih sa svoda. Ova je
pilja veoma liepa, te se ini, kano da je od mramora.
12. Zel ena pei na, kod sela Bunia. Imade tik na ulazu
liepi kameniti svod, a moe se njom proi do 28 met. pod zemlju.
I tu ima maleno jezerce. Iza kie poplavljuje voda iz ove peine
sav okoli do Laudonova gaja.
13. Hr nj a kov a pei na blizu Zelene peine, ima maleno
jezero, koje prouzrokuje este povodnje.
14. Pei na na iztonih obroncih gore Klokoevca kod Petrovog
sela. Ulaz joj je preko 1 metar visok. Uniav u nju, ide strmo
dolje putem do 4 metra irokim, a do 1200 koraka dugim.
17. Pei na nedal eko Bri nj a, na putu u Letinac, u gori
Siniiu. Ova podzemna peina tako je velika, da u nju stane 2000
ljudi. Veinom je napunjena vodom, koja tvori maleno jezerce.
18. Dvie pei ne kod J ezerana na podnoju Kapele,
zatim pilja u Draici kod Salopek-sela; napokon peina na izvoru
Mrenice, kod sela Zagorje, duga preko 200 koraaja.
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
180 Peine i pilje.
19. Tri pei ne kod Mreni ce. Prva, Sui k, jest izpod
gore Maravi-kose, te se u nju gubi potok Suik; dalje dvie su
neznatne.
20. Dvie pei ne kod Otari j a. Prva je izpod gore Krpelja
iznad ponora, u kojem se gubi Mrenica, te je '/2
ur e
duga, veoma
uzka i nizka. Neima izlaza, te je suha, kad nije Mrenica narasla.
Druga je takodjer izpod brda Krpelja, ali blie Otarijam, duga je
do 15 met. Veoma je vlana, zimi se uzdie iz nje silna magla.
21. Pei na kod Jesenice u Piteniku, 18 met. duga a 1*5 m.
iroka. U njoj su nali osobito velike kosti ovjeje.
22. Pei na kod Janjagore na izvoru Dretulje; zatim peina
u gori Zvirnjaku kod Rakovice, neko zagradjena, ima iznutra tri
odjela sa vodom; napokon peina kod dolnjeg Premilja, gdje su se
skrivali hajduci Simo Devi i Trifun Rui.
23. Pei ne oko gradine Tounja (kod gore Krpelj). Prva je
tik gradine, duga je 55 met., visoka 8 met., a iroka do 45 met.
Neko bijae zagradjena do 2 metra debelim zidom, te u njoj borav-
ljahu porodice J urai, Fumi i Rebrovi, skrivajui se pred navalami
Turaka. U toj peini moe stajati do 1000 lj LIJ , ima podzemni hodnik,
kod vodi sve do Otarija. U toj je peini maleno jezerce sa ribami.
Druga je Suhaj ska pei na, nedaleko od mosta preko Tounj-
cice, 25 met. duga, 22 met. iroka i do 9 met. visoka. U umi
Krpelj, blizu Tounja imade trea peina, Rabati na pei na, do
90 met. duga, 9 met. iroka i 18 met. visoka. Blizu izvora potoka
Bistrac je etvrta peina, Haj duka pei na, a napokon peta
Suhodoska, 9 met. duga, preko 3 met. iroka i 5 met. visoka.
24. Kod potoka Mrenice imade peina blizu Tria, koja je
bila neko zagradjena, te je sluila skrovitem pred Turci. U njoj'
se je nalo ovjeiih kosti, naunica i t. d.
25. Pei na kod Popovog sela, 55 met. duga, 7 met. iroka
i 3-5 m. visoka. Tu imade liepih proziraca (Bergkristall).
26. Napeani , na Dobri kod sela Erdelja. Duga je 5 met. a
moe se u nju unii samo ljestvami. Bijae neko zagradjena.
c. Spi l j e i pei ne u Dal maci j i .
1. pi l j a Eskul apova (Scipum?) nie Cavtata. U dolini
Konavljanskoj uzdie se gora Snienica. Na iztonoj strani ove gore
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
Peine i pilje.
181
nalazi se stal akti tska pilja sa malenim jezercem, duga 50 met.
U ovoj pilji, kau, da je obitavao Kadmo, naav sa suprugom svojom
utoite u Konavljana. U istoj pilji da je prebivao i Eskulap, koja
se zato po njemu i imenuje. Inae se zove ta pilja i zmaj eva
pi l j a. Veoma je prostrana, ima labirintske hodnike, dvorane sa
svodovi, pae i jezero. Poput pilje Vrlike sva je pocrnjela, jer se
je u njoj vatra loila. Tu su po svoj prilici ivjeli Epi dauri tanci ,
kad su pred Avari i Hrvati (568630) bjeali. Pria pripovieda, da
je u toj pilji ivio neko zmaj ili pozoj imenom Boas, te da je cieli
okoli s njega stradao, dok ga nije sv. Ilarij ubio.
2. Beti na pi l j a, prostire se uz more izpod gore Brgata,
1 kilom, na jugu Dubrovnika. Duboka je i prostrana, a imade irok
ulaz. Narod pria, da je pred dvie sto godina u toj pilji ivio neki
arobnik Bete", koj da je zviezde motrio, moru zapoviedao, pae i
brodove nekim zrcalom palio. Taj arobnik nebijae medjutim drugi,
nego li slavni mathematik Mari no Getal di (f 1624). Ovaj umni
mathematik i rizik uvede na novo Archimedova zrcala. Iznad pilje
sterae se dobarce njegovo, te on upotriebi ulaz u pilju, da tamo
namjesti svoje astronomike teleskope i druge stvari, koje su mu
za iztraivanje sluile. (Vidi sliku na str. 183).
3. pi l j a Vrl i ka, kod Vrlike. Ova sigasta pilja stere se
nedaleko izvora Cetine na podnoju gore Dinarske. Put do nje vodi
klanjcem; ona bo lei u sedlastoj dolini, tako reku medju Dinarom
i Gnjatom. Ulaz je u pilju uzak, te vodi strmo dolje po valuticab.
Idu valuticami, doi e u prilino prostranu dvoranu, koja je od
ulaza veoma udaljena, te zato tamna, te nemoe bez svjetla ni koraka
dalje vidjeti. Dalji se put po pilji raznoliko krivuda pod gorom, te
eto te doskora do muljasta dna, koje se sad die sad pada. Doav
u sredinu, suzuje se pilja, te nemoe upravno hoditi, ve ti je
puziti. Proav taj klanjac raziri se pilja za as, nu suzuje se opet,
te se dno sada toli ostrmljuje, da nemoe dalje bez ueta. Kau,
da se tuj moe veoma duboko spustiti, i da se onda uje voda u-
boriti. Misle, da je to um rieke Cetine.
Sama pilja nasladjuje veoma oko raznimi bizarnimi oblici sige,
koji se prikazuju sad kano stupovi, sad kano pilastri, koji svod dvo-
rana dre. Ob ovoj pilji pie liepo Fortis u svojem djelu o Dalma-
ciji pod naslovom: Podzemni put".
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
182
Peine i pilje.
4. pi l j a sv. J akova sa sigom na poluotoku Bosoljinskom
kod Trogira.
5. Dvi e pi l j e kod Babinog polja na otoku Mljetu. Zovu se:
Ostaevi ca i Movri ca. Prva je duga 25 met., iroka 18
-
9 met.,
a visoka 15*8 met., a otvara se izpod brda Katune. Samo zidovi
posuti su sigom. Druga pilja Movrice" sie do 31 met. duboko u
goru, te ima razne oblike od sige.
5. Si gasta pi l j a na otoku L astovu sa stalaktiti.
7. Si gasta pi l j a kod otoka V i sa (na kolju Ravni cu).
Ova je pilja malena, ali liepa i veoma pravilna. Ima joj do 12*6 met.
irine, a napunjena je vodom, da se u njoj amcem voziti moe.
Svod pilje prilii upljoj polukruglji, u sredini iste ima nainjena
mala luknja, kojom prodire sunano svjetlo u pilju. Voda u pilji
gladka je poput ogledala, a tako ista i prozirna, da razabire i naj-
sitnije predmete na pjeskovitu tlu ove vode. U obe je ciela pilja
toli krasna i simetrina, da joj doskora ravne nenadje.
O P I S :
Spilja Samograd" kod Peruia.
Spilja ima u Hrvatskoj mnogo, poimence kod sv. Simuna, u Vrabu,
koja ima i krasne sige, kod Barilovia ima pet omanjih i jedna vea Vra-
i" zvana, kod Brloga na Kupi, Ozlja, u brdu Sniiiu kod Letinca neda-
leko Brinja itd., nu od svih tih daleko je ljepa razlikou tvora, obiljem
sige, veliinom i prostranstvom pilja Samograd. Prije no stanem opisivati
pilju, rei u koju o Peruiu.
Mjesto Perui (622 met. abs. vis.) stoji na dalmatinskoj potarskoj
cesti, koja ide iz utih Lokava na Otoac, Gfospi, Graac i Malom Popinom
u Zrmanju. Crkva, uiona i upni dvor biele se na brdacih etvrt sata od
mjesta udaljenih.
Crkva Peruika ima devet liepih rtvenika, a prvi s desna od glav-
noga rtvenika posveen je bi. djevici Mariji, koju resi pet nizova zlatna i
srebrna novca, od raznih vladara. Nedaleko od srkve stoje na brdacu raz-
valine gradine, od kojih je najbolje sauvana kula do 10 metara visoka.
Gfodine 1553. predobio je Perui Malko, paa bosanski, a dvie godine
kasnje dao je i utvrditi spomenutu kulu. Bilo je g. 1569. , kadno Senjani
ovdje Turke hametom potukoe. Gfodine 1585., na 22. srpnja osvojie Pe-
rui generali Leslie i Herberstein, te Turci pobjegoe u Bilaj. Ipak ostade
ovdje turskih obitelji, koje se kasnije pokrstie. Po ostancih rimske ceste
dalo bi se nasluivati, da je tuj neko rimsko mjesto stajalo.
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
Peine i pilje.
183
Sad o samoj pilji!
Spilja Sarnograd udaljena je od upnoga dvora pol ure, te je u samoj
utrobi gore Grabovae (727 met. ili 2442' visoki vrhunac u Velebitu). Sva-
kako valja imati vjeta provodia i nekoliko zublja ili bolje iztesanih lui,
jer od njih neima toliko dima.
Put je do Samograda vrlo hrdjav, jer je svuda razsijana sila zdrob-
ljena i iljasta kamenja. Put vodi kraj brda, na kojem stoje gradine, veli-
kom poljanom, a zatim zakree kraj nekoliko kuarica uz brdo. Za pol ure
dodjosmo do Grabovae. Tuj ti zieva velika kotlina do 22 metra iroka, a
1012 met. duboka, te oko nje stoje osovne stiene, obraene ikarjem i
drugim biljem. U kotlinu vode priprosto sklesane skaline, kojimi vrlo oprezno
ii mora ; jer inae te je nestalo u kotlini, im se pribliismo otvoru pilje,
Beti na pi l j a.
prhnu nad nami nekoliko goluba dupljaa (columba oenas), koji ovdje po
pukotinah stanuju. Otvor pilje pukao je na zapadnoj strani, te je 5*68 m.
irok, a do 7 m. visok. Kroz otvor struji hladan zrak, i akoprem nije tem-
peratura toli nizka, ipak je dobro, da se im ogrne. Sa svoda ulaza spu-
taju se kao zavjesa raznoliki stalagmiti, rumenih okrajaka.
Dno je ulaza koso, te puno ovelikoga, djelomice kaleiniranoga kamenja.
To vlano tlo otegouje ponekle ulaz putniku. Proav ulazom zakrene na
desno i eto te u prvoj dvorani, punoj prekrasnih stalaktita i stalagmita u
stotine razliitih slika i prilika. Vidi ih u prilici dubia, grana i granica,
gdjegdje se poredae poput brdina, medju kojimi ima dolina, ravnica, pu-
teva i po koje jezerce. Dakako sve to u malom. Dvorana ova bit e oko 18
met. visoka, a iroka 79 met. Odavle se dolazi sigastom pregradom u
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
184
Peine i pilje.
drugu dvoranu. I tu ima krasnih prilika. Da spomenem samo najudniju
na desnoj strani dvorane. Svoda i stiene prihvatio se do 1 metar dug,
kusastunj, postavljen vrhom na podnicu drugoga cunja, ovaj stoji na trulu
(Kuppel), a ovo na poveem cunju, koj lei podnicom na tri omanja cunja,
ova tri opet na tri, dok se svruju iljastimi kukovi, koji se dna pilje pri-
hvatie. S druge ti se opet strane prikazuje siga u prilici orgulja. Ovu dvo-
ranu pregradjuje strma sigasta stiena, kojom se nemoe proi. Ali da ti ni
dalja divota naravi neostane sakrivenom, re bi da se je priroda zaoto po-
brinula , te s desna iste strmine ostavila upravo tolik otvor, da se krozanj
provui moe. Eto i tree sjajne, ogromne dvorane. Dtvotni ti sjaj blieti
pred oima, kano da si uao u vilinske dvore. Pred tobom stoje tri povea
i tri omanja korita, puna bistre i studene vode. Kako je divno odielila i
obrubila siga batricami jedno korito od drugoga ! Pogleda li tlo pilje, ini
ti se, da je obloeno mozaikom, toli se je krasno siga naslagala i u najumjet-
nijih prilikah poredala. Likovi su zviezdasti, okrugli, trakasti, vlasuljasti,
ljuturasti, tisue i tisue oblika slau se i mienjaju na tom prostoru. Po-
poav nekoliko koraaja, dodjosmo do najvee satvorine prirode u Samo-
grau.
To su vam dva stupa, od kojih je jedan do 6 met. visok, a 1"8 met.
debeo, a drugi s lieva,visok je do 2 met., a debeo preko 1 m. Koliko je
tisua, da milijima kapi vode trebalo, dok se je ta mnoina sige naslagala.
Uzmemo li po Nagelu, koji pie, da se siga u 70 godina samo za 0'72 mi-
limetra odeblja; koliko je tisua godina trebalo, dok se je onaj prvi stup
za dva metra odebljao ? Na jednom i drugom stupu nai e upisana ili
uklesana imena onih posjetnika, koji ovamo dodjoe. (Pravo barbarstvo
ovjejih patuljaka, koji su na divotnu satvorinu prirode udarili svoj peat,
mislei, da e postati bezsmrtni, a onamo su nagrdili krasotu prirode!).
Stupovi nisu gladki, ve se je siga naborice naslegla, a ima na njih i liepih
oblika. Od ovdje ide strma stiena, kojom se mora eteronoke povlaiti,
te e doi u etvrtu omanju, takodjer krasnu dvoranu. Tuj ima na kraju
kulja. Moj mi je provodi govorio , da se nemoe dalje, nu drugi ljudi,
koji su iza mene Samograd posjetili, tvrde, da se ovuda ulazi u petu veliku
dvoranu, u kojoj se nalazi veliko jezero. Ovdje da je konac ovomu velian-
stvenomu i divnomu tvoru prirode. Da je mogue pustiti u pilju sunanu
zraku, da zasine tim arobnim prostorom, ta Samograd prometnuo bi se
dvorom od bisera, kao da ga je vila sagradila. U pilji je tiho, nita neuje,
van kako kaplja za kapljom pada s visine.
Siga je samogradska uta ili crvena, a s nutra biela kao snieg.
Samograd je preko 760 metara dug. Idu polagano, treba ovjeku
poldruga ura, dok sve pregleda. Pa da mora i dulje u pilji boraviti, nebi
ti bilo dosadno, jer se duh dovoljno zabavlja, gledajui onu mnoinu razno-
vrstnih slika i prilika.
Samograd se aliboe slabo posjeuje, jedino ako se do njega godinom
jedno ili dva drutvanca potrude, da se nagledaju te vanredne ljepote, toga
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
Peine i pilje.
185
divnoga tvora prirode. Nebi li bilo pametno, da se na sviet mjesto u Po-
stojnu do Samograda potrudi? Na Samogra, mislim, nezaostaje nimalo
za Postonjskom piljom, to se tie krasote. Udobnosti za putnike neima
tu dakako nimalo. Valjalo bi odstraniti neke zapreke, i to spomenute strme
prelaze iz jedne dvorane u drugu, mnoinu kamenja kod ulaza, a napokon
bi potrebito bilo, da se pilja zatvori; jer ovjeka srce boli, kad gleda onu
mnoinu slomljene sige , koja po dvoranah i kod ulaza lei, te koju bar-
barske ruke oteuju.
Obaav sve, povratismo se istim putem. Kad izadje iz pilje, te
zagleda arko sunce, bujnu zelen i osjeti ugodnu toplinu, priini ti se,
kao da si se preporodio, ili nakon duljega vremena iz tog vilinjeg svieta
izaao na sviet boji.
Spiljo krasna! piljo divna ! opratajui se s tobom, s tvojom skrom-
nom tiinom, istim ti zrakom, krasnimi, velianstvenimi i milolikimi
prilikami, kliem ti iz svega grla: Sjaj mi, sjaj!
Samogra bi valjalo tono izpitat, jer se je u treoj dvorani nalo
starinskoga posudja: tri dna, dva odlomka s uresom i tri bez uresa. Po
tom se moe slutiti, da su neko ljudi u Samogradu stanovali. Ali da se
bolje pretrai, nalo bi se sigurno i ljudskih kosti, a moda i ivotinjskih
okamina. Nebi li moda na Samogra izaao na glas svietom, kao to
prije nekoliko godina pilje aurignaka i abevillska u Francezkoj ?
(D. Hire.)
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
N i z i n e .
1. Posavina.
(Obi pregled. Pojedine cesti Posavine. Prirodni odnoaji Posavine.)
Obi pregled. Posavinom zovemo prostranu i dugu nizinu,
koja se je pruila uz rieku Savu od hrvatsko-kranjske medje sve
do Zemuna. Hrvatskoj zemlji pripada Posavina od ua Sutle do
ua Une sa obje strane rieke Save, a od ua Une do ua Save
pripada Hrvatskoj samo lieva ili sjeverna strana Posavine. Posavinu
obkruuju sa sjevera: gora Zagrebaka i Moslavaka, zatim Pakraka
gora, Sujnik gora, Poeka gora i Fruka gora; a na jugu: Gorjanci,
Samoborska gora, Vukomerike gorice i Zrinska gora, napokon gore
bosansko-srbske. Sa ovih gora teku Posavinom nebrojeni manji pri-
toci prema Savi, te su pritoci sa junih gora daleko vei i znatniji
od pritoka, koji dotiu sa sjevernih gora.
Na hrvatsko-tajerskoj medji visoka je Posavina 130 met., a
kod Zemuna samo 76 met. Posavina pada dakle u Hrvatskoj od
zapada prema iztoku i to za 54 metra. Srednja joj visina u cieloj
Hrvatskoj broji 96*3 met., a ravna joj duljina iznosi 409 kilom. Kod
Siska sastaje se Posavina sa nizinom Kupe, sa Pokupjem, a u Sla-
voniji okolo Djakova prelazi u Podravinu, te je tako preko Podravine
spojena sa velikimi nizinami rieke Dunava.
Posavina spada po geognostikoj sastavini svojoj stvorbi aluvi-
jalnoj i diluvijalnoj; te bi bila najdragocjenijim biserom i najljepim
predielom kraljevine Hrvatske, da nema po njoj silnih movara. Posa-
vina je dodue i ovako plodnim predielom, ali silne poplave i movare
kode i priee svaki bolji razvoj ovoga kraja. Tik obreja savskoga
naime stere se uz rieku veoma dubok kraj, koj neda, da pritoci
savski u Savu utiu, ve se razlievaju i poplavljuju svake godine
velik dio Posavine.
Pojedine esti Posavine. Ve smo prije spomenuli, da Po-
savinu obkruuju razne gore sa sjevera i s juga. Ove se gore sad
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
Posavina. 187
pribliuju, sad opet odaljuju, te ine, da je Posavina raznoliko iroka
i da se dieli na omanje nizine i kotline. Tako je Posavina iroka:
od medje do Suseda 46 kilom., kod Suseda 2 kilom., kod Rugvice
13 kilom., kod Siska 2025 kilom., kod Lonje 19 kilom., kod J a-
senovca 15 kilom., od Jasenovca do stare Gradike 4 kilom., kod
stare Gradike 15 kilom., kod Prica 8 kilom., kod Kobaa 16 kilom,
kod Broda 7 kilom., kod Novigrada 15 kilom., kod Vinkovaca 23
kilom., kod Rajeva sela 45 kilom., kod Mitrovice 11 kilom., izpod
Mitrovice do Zemuna 30 kilom. Prema toj raznolikoj irini dieli
se Posavina na sliedee kotline i nizine:
1. Kotlina izmedju hrvatsko-tajerske medje i Podsuseda. Ova
se kotlina moe smatrati nastavkom kranjskoga Posavja, obkruena
je Gorjanci i Kostelskoin gorom sa zapada, a na iztoku Samoborskom
i Zagrebakom gorom, koje se kod Podsuseda jedna drugoj na dva
kilom, prikuuju. U ovoj kotlini utiu u Savu Sutla, Lunica i Kra-
pina sa sjevera, a potok Bregana s juga. Dolinom Krapine spojena
je ova kotlina sa Zagorjem.
2. Vel i ka kotl i na na obj e strane Save ,od Suseda
do Si ska. Ovu kotlinu zatvaraju na zapadu Samoborske gore i
Zagrebaka gora, a na iztoku ju suzuju Moslavake gore iza Siska,
gdje se pribliuju juno-hrvatskoj visoini. Na jugu obrubljuju ovu
kotlinu Vukomerike gorice, a prema sjeveru zalazi ona uz Lonju
daleko prema Krievcu i Belovaru sve do Kalnike gore.. Ova velika
kotlina, koju bi po glavnom gradu mogli nazvati Zagrebakom
kotl i nom, zove se razliitimi imeni. Na desnoj obali Save zovu
ju izmedju Zagreba i Lekenika Turopol j em, a dalje prema Sisku
Odranski m pol j em. Turopolje (Campus nobilium Turopolje) dugo
je 45*4 kilom., a iroko 22'7 kilom.; srednja mu je pako visina
110 met. Na lievoj obali nie Rugvice zove se ta kotlina imeni
J eoveki i Treboveki ret, zatim Krl ovi m pol j em, a
prema Krievcu Kri evaki m poljem.
3. Kotl i na i zmedj u Si ska i Stare Gradi ke. Ovu ko-
tlinu obrubljuju na sjeveru: Moslavaka gora, Pakraka gora, Sujnik-
gora, a na jugu Zrinska gora i bosanske gore. I u toj kotlini raz-
likujemo vie esti: Lonj sko pol j e, na lievoj obali Save, stere
se na obih stranah Lonje, a granice mu jesu: na zapadu Sisak, na
iztoku ue Lonje, na sjeveru Moslavaka gora, a na jugu Sava.
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
188 Posavina,
Lonjsko polje dugo je 30*3 kilom., a iroko 22*7 kilom., a povrje
mu broji 1150 kilom. Sjeverni dio Lonjskoga polja uz Moslavaku
goru mnogo je vii od junoga i movarnoga, koj se stere izmedju
Lonj'e i Save. Srednja je visina cielomu polju 103 met. Lonjsko
polje nastavljaju na lievoj obali Save izmedju Plesma i stare Gradike
Mokro pol j e i Mramorsko pol j e, kojim je srednja visina 97
met. Na desnoj obali savskoj izmedju Sunje ili Puke i Save prostire
se Ri barsko polje.
U ovoj kotlini sabiru se i utiu u Savu sliedee rieke i potoci:
Lonja sa Ilovom i Pakrom na lievoj obali, a Sunja ili Puka na
desnoj obali.
4. Kotl i na i zmedj u stare Gradi ke i Broda. Kotlina
se ova iri na lievoj strani Save, a obkruuju ju sa sjevera Sujnik-
gora, Poeka gora i Dilj-gora. Rieka Orljava, dolazea iz poeke
doline, tee prema Savi sredinom kotline, te ju dieli na dva diela.
Zapadni dio od Gradike do Orljave zove se rnec-pol j e, a sre-
dnja mu je visina 95 met.; iztoni se dio zove J el a si, sa srednjom
visinom od 91 met.
5. K otl i na i zmedj u Broda i Mi trovi ce. Ovu kotlinu
na lievoj obali Save obkruuje sa sjevero-zapada Dilj-gora, a sa
sjevero-iztoka Fruka-gora, koja se je kod Mitrovice primakla Savi
na 11 kilom. Na sjeveru kod D Jakova i Vinkovaca sdruila se ta
kotlina sa Podravinom i Podunavljem. Kotlinom ovom tee rieka
Bosut s pritoci Biem, Beravom, Spavom i Studbom. Zapadni dio
zove se Bi ko pol j e (srednja visina 86:6 met.), a iztoni dio do
ua Bosuta jest ni zi na Spave i Studbe (srednja visina 85 m.).
Makar da su i ostale kotline movarne, ima u ovoj ipak jo prostra-
nijih movara, kakono J oava, Klakarjaa, Virovi, Kriva noga itd.
6. Iza Mitrovice stere se esta kotl i na sve do Zemuna. U
ovoj se kotlini stiu sve vode sa Fruke gore, te tvore nepregledne
movare, kanoti Obedsku baru, Gal ovau, Erveni cu i t. d.
Ova kotlina pada prema iztoku od 85 do 76 met., te prelazi kod
Zemuna u Podunavlje.
Prirodni odtroaji Posavine. Spomenuli smo ve, da po
Posavini tee uz Savu veoma nizko korito, u koje se mnogobrojni
pritoci slievaju, te ovako tvore mnogobrojne movare. Movare se
svedjer mnoe u Posavini od zapada prema iztoku, te su najogromnije
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
Podravina.
189
upravo na uu Save u Dunav. Osobito proljeem, kad snieg kopni,
znadu te movare ponarasti i okuiti svukoliku Posavinu. Istina je
dodue, da u tih movaran ima obilna i zanimiva fauna i flora, ali
te su movare ipak prava nevolja po cielo Posavje, jer kode i
ovjeku i ivotinji, prouzrukuju este i ljute bolesti, osobito groz-
ni ce. S toga razloga nije ni udo, to je puk u Posavini nezdrav
i slab, te to se svakim danom znatno umaljuje. To nam svjedoe
okruja: petrovaradinsko i brodsko. U ovih okrujih bijae jo god.
1869. do 89.577 itelja, a god. 1874. samo 83.474. U kratko vrieme
od 5 godina umaljilo se je dakle puanstvo za 6103 itelja ili za
7 %T- O
vo
i
e za Cie
lo alostan znak, te pokazuje, kako je skrajnje
vrieme, da se jednom ve Sava i njezini pritoci urede, a pogubne
movare sasvim izsue.
Gdjekoje godine znade se u proljeu i sama Sava razliti, te tada
je velik dio Posavine sav pod vodom. To se dodue nezgadja svake
godine, ali kada se zgodi, tada je preko 4123 kilom, sa 330 miesta
pod vodom, a svakolika ljetina ubogih Posavaca pogine i potrune.
Ovakovom se zgodom pojavljuju jo i epidemine bolesti, s kojih
stradaju ljudi i domae ivotinje, koje i onako teko ivu u tih
movarnih predielih.
Srednja godinja toplota Posavja biti e 11.05 Cei. Vlage ima
u Posavju oko Zagreba godinom do 73%, oko Broda 80*38 %, a
oko Vinkovaca 81*45 %
2. Podravina.
(Obei pregled. Pojedine esti Podravine. Prirodni odnoaji Podravine.)
Obi pregled. Podravinom zovemo onaj ogranak velike nizine
ugarske, koj se prostire uz obje obale rieke Drave. Podravina ili
dravska nizina poima ve na tajeru Optuj ski m pol j em, pre-
lazi zatim u Hrvatsku i Ugarsku, te se ovdje prostire sve do ua
Drave, gdje se hvata velike nizine dunavske, naime Podunavlja. Na
lievoj strani Drave, izmedju Drave i Mure, zove se ta nizina Medju-
murj e m. Ovo je Medjumurje slino poluotoku, napueno je hrvatskim
narodom, nu od god. 1860. pridieljeno je kraljevini Ugarskoj.
Hrvatska Podravina iri se samo uz desnu obalu Drave. Od
Optujskoga polja lui ju gora Maceljska, a na jugu obrubljuju ju
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
190 Podravina.
sliedee gore: Toplika gora, Kalnika gora, Bilo-gora, Crni vrh,
Papuk i Krndija. Kod Djakova sdruuje se sa Posavinom, a izmedju
Osieka i Fruke gore stie se sa Podunavljem. Sa spomenutih gora
teku Podravinom u Dravu nekoji pritoci, kanoti Plitvica, Bednja,
Bistra (Koprivnica), i Karaica (Voinska) sa mnogimi potoci.
Kod Varadina visoka je Podravina 170 met., kod Bednje 142
met., a kod ua Vuke u Dunav 85 met. Po tom pada ona u cieloj
Hrvatskoj za 95 met., a od Bednje do ua Vuke za 57 met. Sre-
dnja joj visina u cieloj Hrvatskoj broji 103 met., a ravna duljina
od tajerske medje do Vukovara 265 kilom.
Pojedine esti Podravine. Hrvatske gore, koje Podravinu s
juga obrubljuju, pribliuju se as Dravi, a as se opet od nje oda-
ljuju. Tako n. p. pribliuju se gore oko Varadina na 15 kilom.,
zatim se opet kod Koprivnice prilino udalje. Kod Virovitice priku-
uju se gore na novo na 1520 kilom., a zatim se opet sve vie
odaljuju do 45 kilom., dok jih u Djakovtini sasvim nestane. Prema
tomu moemo cielu Podravinu podieliti na dvie ovelike kotline.
1. K otl i na i zmedj u V ar adi na i V i rovi ti ce i l i hr-
vatska Podravi na u uem smi sl u. Ovaj dio ini sa susjednim
Medjumurjem jednu cjelinu, te se uzdie 140150 metara nad
povrjem morskim. Ovom nizinom teku potoci Bednja, Plitvica i
Bistra (Koprivnica), a medju njimi uzdiu se poloiti i pjeani brie-
uljci. U obe je nizina movarna i pieskovita. Tako tvori Bistra
vie movara, a kraj Varadina prostire se abniko blato.
2. Sl avonska Podravi na ili dr avsko- dunavska ni -
zi na. Prostire se od Virovitice do Vukovara izmedju Drave i gora
slavonskih (Crni vrh, Papuk, Krndija), te obuhvaa prostora preko
3254 [J kilometara. Tlo nizine spada na aluvijalnu stvorbu, te pada
od zapada prema iztoku. Tamo, gdje Drava utie u Dunav, t. j .
Osieku na iztoku uzdie se maleno humlje pod imenom Ai m a k i h
i Er dutski h brda (Bilobrdo =100 metara).
Od Virovitice poam stere se sred nizine slavonske preko Kapelne
(Lug), Lazia, Selca, epina i Klise veoma duboka kotlina. Veina
gorskih potoka, koji prema Dravi odtiu, nemogu do Drave doprieti,
ve se okaljue u sred toga korita, i tvore velike movare. Izmedju
sviju je najdublji movarni prediel Osieku na jugu sa movarom
Palaa, te mu srednja visina broji samo 83 met. Gorski potoci, koji
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
Podravina. 191
tvore te movare, jesu: adjavica, Voinska, Vojlovica, Krajna,
Piana, Orahovaka rieka, Majanac, Ferianska rieka, Breznica,
Dubovik. Od sviju tih rieka kri si jedina Voinska put prema Dravi,
te dobiva ime Karaica. Mnoge movare nastaju tuj takodjer toli
od Vuke koli od Dunava.
Prirodni odnoaji Podravine. Iste nevolje, s kojih strada
Posavina, tite i Podravinu. Sama Podravina bila bi poloajem i pod-
nebjem svojim najsretnijim krajem Hrvatske, da neima onih nepre-
Podravi na i znad Osieka.
glednih movara. Neko se sterahu po toj nizini bezkrajne ume
hrastove, nu u novije vrieme unistie jih prometni ljudi malo ne
sasvim. Od kulturnih bilina uspievaju ovdje sva cerealija i soivnice,
kukuruz, repica, korun, repa, vrstno voe, napose ljive , orasi i
vinova loza. Trave ima silesija, a svekoliko je bilje mnogo sonije i
vie hranivo, nego li bi u prvi as i pomislili.
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
192 Manje nizine.
Za ljude je dakako ovaj prediel poguban, a isto tako i za
goveda. Ljudi trpe kao i u Posavini s groznice, te pogibaju hrpi-
mice, osobito u movarnih predielih nie Osieka. Zato su ve odavna
nazivali ovaj kraj grobom Niemaca".
Srednja godinja toplota ciele Podravine biti e ll
,
0Cels.
Podnebje je kontinentalno, te razlika medju najstudenijim i najto-
plijim mjesecom broji 22
-
7" Cels. Kie i sniega pada u Osieku godi-
mice 125 dana, u Varadinu oko 110 dana. Najglavniji je vjetar
sjeverozapadnjak, a za njim jugozapadnjak i jugoiztonjak. Godinje
oborine broje u Osieku na godinu 616 millimet.
3. Manje nizine.
1. Pokupje. Ova se nizina prostire Karlovcu na sjevero-iztoku
uz lievu obalu rieke Kupe. Prilina je trokutu, kojemu je temeljnica
na zapadu izmedju Karlovca i Gorjanaca. im se ta nizina vie stere
prema iztoku, sve se bolje suzuje, dok se kod Siska nesastane sa
Posavinom. Pokupje okruuju na sjeveru Gorjanci, Samoborska gora
i Vukomerike gorice, na jugu ga dieli od Petrove i Zrinske gore
rieka Kupa. Dugo je Pokupje 28 kilom., a isto toliko je i iroko
medju Karlovcem i Gorjanci. Srednja visina cieloga Pokupja broji
111 met. (Rakovac 123 met., Caprag 100 met.). Pokupjem teku
neki omanji potoci, koji se iljaviu na sjeveru sa Kupi nom
sastaju, te a Kupu utiu. Kad se Kupa i Kupina razliju, poplave
do 225 kilom. Pokupja. '>
2. Kotari. Kotari prostiru se u Dalmaciji medju jadranskim
morem, gorom Bukovicom i riekom Krkom. Srednja jim visina broji
160 met. (kao Podravina kod Varadina). Kotari nisu sasvim ravni,
ve se tu izmienjuju humci i brieuljci sa uizkimi kotlinami. Najnii
je prediel movarna ni zi na Ni nska i okolica jezera Bokanj -
skoga. Brieuljci Pudari ca (127 met.), Gole (119 met.) i Bo-
kanj ac (112 met,) lue ovu nizinu od junije, gdje se prostire
jezero Nadi nskoi Vransko i movara Vranska. Izmedju jezera
Nadinskoga i Vranskoga uzdie se Petrov vrh sa 261 met., a
Vranskomu jezeru na iztoku i J ugu poimaju ve bregoviti i goro-
viti predjeli.
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
Manje nizine. 193
3. Neretva. Neretva je najnii prediel svekolike Hrvatske, jer
joj srednja visina broji jedva 25 met. (kod Opuzna samo 7*5 met.).
Ova se nizina prostire na obje strane rieke Neretve od Metkovia
do Opuzna. Duga je 14*8 kilomet., a na turskoj je medji iroka
34 kilom. Najira je u obe medju Metkoviem i Opuznom, a
najua kod Opuzna. Povrje joj broji 114 Dkilom. Naokolo Neretve
uzdiu se nizki i vii briegovi, kanoti Babina gomila, Gradina, Osoje,
Trovro i t. d.
Neretvanska nizina nalina je donekle misirskoj Delti". Svake
godine koncem studenoga poplavljuje ju rieka Neretva ili sasvim ili
djelomice, te ostaje poplavljena do mjeseca travnja. Nu kad se opet
osui, osobito je plodna. Tuj uspieva tada obilno kukuruz, smokva,
murva, mogranj, vino, korun i sirak; a u preostavih movarah imade
pijavica, aa i raznih vodenih ptica. Krasno se vidi svakolika Neretva
sa ovisoke gore Ruj ni ce.
U SLO&euPJ Qj 0BAV1 HHVATSKOJ
Broj
V. Klai. Prirodni zemljopis Hrvatske.
13
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
IV.
Vulkani i zemljotresi.
(Uvod. Vulkani. Zemljotresi. Opisi vulkana i zemljotresa.)
Uvod. Svatko je ve uo pripoviedati, ili je itao neto o
vulkanih i zemljotresib. Ovo su najstraniji pojavi u prirodi, s njih
propadaju ciele pokrajine i najljepi gradovi. A koliko je ljudi
postradalo, kad je koj vulkan poeo kidati, ili kad je silan potres
pretvorio velike i sjajne gradove u kamenu pusto? Da vidimo, kako
postaju i kako su postali vulkani i zemljotresi. *
Iz poetka nije bilo nita u svemiru do fina plina (Gas), a taj
plin bio je po Carusu aether". Plin se je poeo po svojih vjenih
zakonih na jednom mjestu skupljati i sguivati, pa tim, to je sa
svih strana plin letio k tomu jednomu mjestu, poela se je ta sgu-
ena masa sve bre i bre okretati oko svoje osi, te sve vema
privlaiti k sebi nov plin. Za ovoga okretanja odpadali bi vei ili
manji komadi od one ogromne mase, ali jih je ona ipak toliko k
sebi privlaila, da su se morali u podobi kruglje oko nje okretati.
Od tih manjih komada odpali bi gdjeto drugi jo manji, pa bi
oko svoje mase kruili. Od glavne mase, od sunca odpala je zemlja
i drugi planeti, a od zemlje i drugih planeta njihovi mjeseci. Tim
privlaenjem i okretanjem ugrijala se je masa tako, da se je pretvorila
u samu ar i vatru. Kad je ve prestao bio plin letiti k toj masi,
poela se je ona hladiti; im su komadi manji bili, tim su se prije
ohladili i okorili na svojoj povrini, doim se nae sunce jo do
danas nije okorilo, nego jo neprestance gori. 0 mjesecu, koj je od
nae zemlje odpao, misli se, da je ve obumro, budui da je tako
ohladnio, da na njem neima vode ni zraka.
*) Po M. Kipatieu.
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
Vulkani i zemljotresi.
195
U svom poetku okretala se je zemlja s mjesecom oko sunca.
Na njoj nebijae jo kore, a ni vode. Vodene pare i slapovi okru-
avahu tako zemlju, da sunani traci do nje dopirati nemogahu. Oni
nemogahu na zemlju pasti; jer im bi pali, odmah bi se na ari
njezinoj opet u paru pretvorili. Po Bischofovu raunu trebalo je 353
milijuna godina, dok se je zemlja tako ohladila, da se je na njoj vrsta
kora uhvatiti mogla. Tek onda su mogle pare i slapovi pasti na
zemlju u podobi vode, tako da je okolo okrugle ravne zemlje bila
sama voda veliko pramore. Sad tek odsievahu se prvi put traci
sunani o naoj zemlji. Zemaljska ar bijae obkoljena tankom korom
i vodom. U samoj ari razvijale su se vodene pare, a i kroz koru,
koja bi znala na nekih mjestih i propui, prodrla bi voda, pa bi se
u onoj neizmjernoj vruini pretvorila veoma brzo u paru. udimo
se velikoj sili pare, koju ljudi proizvode toplinom od preko 100 Cei.;
kolikom se silom tek raziri para, koja dolazi od 1500 C. vruine!
Vulkani i topla vrela potakoe ponajprije u prirodoslovaca
misao, da u zemlji mora biti skrivena velika vruina. Poee kopati
i nadjoe, da je u zemlji to dublje to vruje, tako da bi ve
u dubini od 45 kilometara morala biti vruina od 1500C. , a
tek odtud moe poticati raztopljena lava, koju kidajui vulkan po
okolici svojoj razaspe, jer se samo u tolikoj vruini moe masa raz-
topiti u lavu. Na tom temelju osnovae zemljoslovci spomenutu teoriju
o postanku zemlje.
Silna para, to se je u sredini zemlje uz golemu vruinu raz-
vijala , poletila je nebrojeno puti iz utrobe prema kori: ona je
razdielila vodu od kopna, digla iz morske dubine zemaljsku koru na
povrinu, te je tako stvorila prvo kopno. Ta sila nije ni do danas
prestala djelovati; ona je itave nizove gora, te mnoge i mnoge
otoke iz mora podigla. Kad nebi mogla para prodrieti zemaljsku
koru, udarila bi u nju najveom silom, pa bi se opet raztepla, a
zemlja bi na milje daleko zastrepila: tako bi postao potres;
ali kad bi koru prodrla ili ve gotov otvor nala, onda bi izala, a
za njom bi se razlila iz zemlje gorua masa, koju lavom nazivamo:
nastala bi erupci j a ki danj e vul kana, s kojim je obino
spojen i zemljotres.
Vulkani (ognjoinet, vatromet, sopka). Vulkanom zovemo
brieg, zailjena vrhunca s otvorom (drielom, kraterom), koj ide
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
196 Vulkani i zemljotresi.
kroz cieli brieg dolje do gorue mase. Takav vulkan moe ili tek
nastati ili ve obstoji s otvorom, koji budi neprestano kida budi
samo od vremena do vremena. U vulkanih, koji asomice kidaju,
moe se za vrieme mirovanja njihova ovjek pustiti kroz drielo i
prouiti zidove briegu, pa doi do lave, koja se na svojoj povrini
ohladi i okori. Neka nitko nemisli, da je to presmion podhvat, jer
nikad nee takova junaka zatei kidanje vulkana u samom briegu.
Svaki put ve nekoliko dana prije, nego to e vulkan provaliti,
pojave se u prirodi znaci prietee pogibelji.
Da si uzmogne predoiti tu grozu u podpunoj joj slici i vi-
djeti, kako je priroda sve najgroznije pojave upotrebila pri kidanju
vulkana, samo da se u to veoj strahoti svietu prikae, opisat
emo sve pojave, koji prate kidanje svakoga vulkana od poetka do
kraja, dok se on neumiri.
Dan dva, dapae i nekoliko dana prije kidanja uje se pod
zemljom strana grmljavina i tutnjava, tako da ve ona napuni okolne
stanovnike strahom i uasom. U goruoj masi razvila se je vodena
para, pa se je zaela velikom silom napred turati i tim je tutnjavu
prouzroila. To gibanje i komeanje gorue mase pa i vodena para
ugrije cielu okolicu, gdje se vulkan nalazi, tako da se od onoga
treptanja zraka i osobitoga zadaha sve ivotinje uzbune, te kao smu-
ene trtaju i gledaju pobjei iz toga za nje pogibeljnoga zraka, pa
i sam ovjek osjeti na sebi sve znakove prietee nesree. Napokon
vodena para nekako izmakne iz gorue mase, iz briega izleti prva
lopta vodene pare, a podzemna grmljavina prestane. Sad nagnu iz
briega sve to ee kao snieg biele lopte letiti prema nebu nekoliko
hiljada metara visoko, pa se sve naniu po njem kao oblak. Prolaze
vodena para uz veliku silu kroz upljinu briega, udre iz njega trgati
tree iljeve kamenja i sa sobom dizati u zrak tu ogromnu prainu
i pepeo. Na oto polete bombe, pa vrte se u zraku zamu pucati,
para svom silom udari u podnoje briega, te se ono pome uvijati,
i sad nastupi najgroznija strahota, koja ovjeka izpod krova tjera;
zemlja se zame tresti, sve se rui, ovjek u razjarenoj prirodi gleda
najstranije pojave. Silni prah i pepeo digao se je u biele oblake, i
njim se je tako pomieao, da je nebo i zemlja potavnjela, a i zna
se dan u no pretvoriti. Munje i tekua vatrena masa opet u briegu
sve vie raste i die se, tako da se kroz otvor odsieva na tamnih
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
Vulkani i zemljotresi. 197
oblacih i tim zacrveni cielu okolicu. Sad, kad je priroda timi pojavi
ve sve ivotinjstvo zastraila, postala je istom najgroznijom. Tekua
lava, to no se je u briegu bila digla, provalila je sad brieg sa strane,
pa potekla na iroko i daleko i pokrila cielu okolicu za sve vjekove.
Za tim udari strana kia-lijavica puna praine i pepela, pa gdje je
ona pala, sve je unitila; ondje se nezazeleni trava skoro, a sela i
gradovi na dohvatu joj prahom su i muljem zasuti. Tim najpogub-
nijim pojavom, tom kiom, moja nazvanom, zavrila se je ta
grozota. Pa sad je tek mogue ovjeku u umirenoj prirodi zgraati
se od velike pustoi. Milje i milje daleko okolica i mjesta zasuta su
prahom, sve je crno kao u alosti, a u samoj blizini vulkana stoji
ohladnjela, okorjela lava nekoliko met. visoko. Iz Etne je n. pr. u
prosincu g. 1843. tekla lava 8 dana (od 17. do 25.), pa je prevalila
5 geografskih milja daljine, a mjestimice ila je etvrt milje na iroko;
pukotina, to ju je napravila lava u briegu, da van prodre, bila je
400 koraaja dug a, a jedno 20 koraaja iroka.
Dan danas ima na svietu tri vrsti vulkana. J edni su u nepre-
stanoj djelatnosti, drugi se samo periodino pojavljuju (Vezuv i Etna),
a u treu vrst broje se oni, koji su nekad bacali, a od onda se
sasvim umirili i utiali. Takvih ugueni h vul kana ima dosta u
Evropi, a moda gdjekoji i u Hrvatskoj, makar se dosele izvjestno
nezna za nijedan.
Vulkani kidaju esto i u moru, te tvore tada i na povrju
morskom omanje otoke. Skoro tri etvrtine povrine zemaljske pokriva
more, pa nije ni udo, ako se vodenoj pari i lavi prohtije prodrti
zemaljsku koru pod morem. Pa i jesu u novije doba, odkad se na
te pojave vie pazi, vie put kidanje izpod mora zamjetili. Mornari
bi na ladji na jednom osjetili podmorski tutanj i potres, more bi se
strano uzpjenilo i bez vjetra uzbibalo. Sad bi se na jednom mjestu
digli ogromni valovi, gdjekoji put bi se i zemlja pokazala, mali bi
otok nastao, a ako li ne, onda bi vodene pare velikom silom vodu
razturile, tako da bi krvava boja gorue lave mogla paru i nebo
zacrveniti. Dakako pri takvih riganjih nemoe ni pepeo ni lava velike
tete nanieti, jer se oboje po moru na dnu razlije. Najobinije je,
da se takvi mali otoii poslie kidanja opet slegnu i pod morem
sakriju. Tako se god. 1839. podie kod otoka Malte drugi malen
otok, koj je kidao, nu kad se je primirio, odmah ga je i nestalo.
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
198 Vulkani i zemljotresi.
Zemljotresi, potresi ili trusovi. Ve je spomenuto, da potresi
i vulkani nastaju tim, to vodene pare nastoje izbjei tlaku i vruini,
te najveom silom udaraju o zemaljsku koru, pa ako ju prodru ili
nadju ve gotov otvor, za njimi lava potekne: to su pojavi, koje kod
kidanja vulkana nadjosmo; neuzmogne li vodena para otvora nai niti
kore probiti, onda ona udara o koru, zemlja se uzdrma i uztrepti,
a para se razbije; to je, to potresom nazivamo.
Malo ne svi potresi stoje u savezu sa provalom kakvoga vul-
kana, nu iz toga jo nesliedi, da nemoe vulkan kidati, a da i ne-
prouzroci potresa, a niti pako da nemoe potres nastati bez provale
vulkana. Tako u Islandiji, gdje ima mnogo vulkana, nedodje nikada
do potresa, jer para prodje lahko kroz vulkane, doim opet u Ame-
rici, u Kordiljerah, gdje takodjer mnogo vulkana ima, jesu potresi
skoro svakdanji pojavi. Na naoj hrvatskoj obali, osobito u Dalmaciji
od Dubrovnika do Kotora, gdje u sadanje vrieme nikakvih vulkana
neima, osjete se ipak esto potresi.
0 nainu, kojim udaraju pare o zemaljsku koru, zavise razne
vrsti potresa. Najobinija vrst je, gdje udarac moe potrajati po neko-
liko trenutaka, da i nekoliko minuta, te im dulje udarac traje i im
jih vie sliedi, tim je strasnije opustoenje. Mnogo riedja je vrst,
gdje se potres za potresom u daljini kano valovi razlieu, tako da
se na dva mjesta skoro u isto vrieme osjeti potres, doim se u sre-
dini nemoe nita zapaziti. Najgroznija pa i najriedja vrst j e, kad
se potres zame kao vir u okrugu kretati, gdje no sve, i to je naj-
vre i najtee, samo onako rui i obara.
Strahote i grozote vulkana mnogo su strasnije sa svojih vidivih
pojava od potresa, ali za oto znadu potresi vie tete nanieti ovjeku
i svoj prirodi. Oni porue jednim udarcem itave gradove, zatrpaju
ruevinami tisue i tisue ljudi, iz ravnica naprave itave dolove ili
briegove, valove biesna mora natjeraju na kopno, pa sve unite, to
si je ovjek stotine i stotine godina sticao i pravio. Na Svesvete
g. 1755., upravo kad je sviet u crkvi bio, potrese se grozno i neu-
veno priestolnica-portugalska, Lisabon, te 40.000 ljudi pogibe u tinji
as. Dne 4. veljae 1794. uniti jedan jedini potres grad Quito u
Americi i poubija 40.000 ljudi. U Kalabriji uniti strani potres
veljae 1783. preko 30.000 ljudi, a potres u Caracasu 26. oujka
1812. pokopa 10.000 ljudi. Najvei potres na Jamajki bio je 6. lipnja
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
Vulkani i zemljotresi.
199
1692. On je razorio do temelja Kingston. More se je tako uzpjenilo
i uzburkalo, da je u grad provalilo i jednu veliku ladju medju poru-
ene kue dotjeralo. Takva nesrea postie g. 1783. grad Messinu;
uzburkani valovi morski razlie se medju gradske ruevine, tako da
nitko nije mogao ni misliti na bieg, nego sve morade propasti.
U dravi Peru potresi su jako obini pojavi, ali dva potresa
ostae u vjeitoj uspomeni: svaki od njih zatjera biesnee valove
medju poruene zidine glavnoga grada Lime. 28. listopada 1746.
poeo je potres, a za 24 sata osjetilo se je do 200 udaraca; poslie
prvoga udarca, koj je najjai bio, oko 10 sati u veer naraslo je
more preko noi 25 met. povrh obine visine i unitilo mjesto Cal-
lao, to je na luci lealo, sa 5000 stanovnika, tako da su samo
gradske zidine jo itave ostale. Mnoge ladje, to su u luci stajale,
odplovie preko poruenih kua, a etiri ladje stadoe, kad se je
more ve natrag povuklo bilo, itav sat daleko od mora na obali
za gradom medju baami. Ljudi sa tih brodova bili su jedini, koji
su zaostali kao svjedoci te groze. God. 1586. tako se more zatreslo
na jedno 100 milja, da su pomislili, nije li doao sudnji dan, a i
mnogim tisuam je taj dan posljednji put sunce svanulo.
Isto tako, kao to se kad i kad pojave vulkani pod morem,
uztrepti i zemlja pod morem, a uzdrhe i more, to dosta esto
osjete plovei po moru brodovi.
U koliko su teajem vjekova hrvatske zemlje stradale od po-
tresa, nije dosele poznato.*) Pojedini opisi, to jih ovomu poglavju
o vulkanih i zemljotresih dodajemo, neka nam barem poneto nado-
knade podpuniji pregled ob uguenih vatrometih i o znatnijih zem-
ljotresih, koji su hrvatsku kraljevinu preobrazivali.
O P I S I :
I. Ob uguenom vatrometu Mrljanu.
Ako od Ljubljane putuje kroz dobiju Kranjsku napram. Trstu ; ako
nadalje pozorno motri kopno uzdu hrvatskoga i dalmatinskoga primorja ;
ako prate alpinske ogranke proui hrvatsko zemljite ak do mora, moe
') Pripovieda se, da je god. 1757. trgovite Virovitica sa potresa stradalo.
Zidine su kucam tako popucale, da nisu mogli vie u njih stanovati.
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
200
Vulkani i zemljotresi.
za stalno rei, da e onaj, koj bude prouio krajeve ove u zemljoslovnom
obziru, obogatiti znanost neizmjernim blagom. Korak za korakom ovo je
sve vul kani ka zeml j a, na kojoj ona moda nebrojna sredita izmeta
nebijahu jo po nikomu oznaena. Koliko bi krasna nauka pribavilo zem-
ljoslovcu (geologu) znanstveno motrenje hrvatskih i dalmatinskih otoka;
kakovih li bi se vrela nalo u Krajini i Bosni za prispodobu ove znanosti!
Motre samo povrno uvidjeh, koli je vaan sustav naega podanka; pa
zato predlaem ove nekolike opazke svoje, nebi li jih tko poblie prouio.
Dubrovnik, hrvatska Atina, bijae jur sruen zemljotresom (trusom). Mljet,
liepi otoi jadranskoga mora, pokazuje sliku ulupljena vatrometa, iz
kojega izvire netroivim vrelom sijaset plovuca. Uglovi okruglih otoia,
uzdignutih iz dubine jadranskoga mora, takove su spodobe, da dosta jasno
pokazuju vulkaniki izvor. Ovi su podatci javni i obeniti, nu jote nepro-
ueni. Kao primjer kunje u takovom motrenju navesti u ono, to sam
opazio na brdu Mrl j anu
!
) koj se die nad gradom Spljetom u Dalmaciji.
Iza grada Spljeta, za koj pukomet daleko, ugledat e ti oko prama
sjeveru more katelansko, koje se lasti i cakli tihano kao jezero, i koje
plae na okrug sedam kula, to se diu ukraj njega, kao sedam labudova,
kao sedam brae u kolu uhvaene, kao sedam moma zagrljenih o veernjoj
zabavi, kad silazi sunce. Povrh sela raste svuda na brieuljcih zelena ma-
slina, razbujena oskorua, kitna mendula, drobna smokva, stepastabreskva,
i na trkljah pripeta stere se loza po zemlji. Katela su liepa i upna kao
dar boji, a njihovi sinovi pristali i kipni ljudi, slavna grana hrvatskoga
plemena, starinom j unaci , pokazuju i dan danas svojom krasnom strukom
smionost srca svojega. Pram iztoku lei starodavni Solin, okruen svojimi
rusevinami i svojom povieu kao najtvrdjim bedemom, kroz koj tee i dan
danas ona rieka, koja je tada plakala mramorne stupove uzvienih palaa,
a sada para korito i rui obale, trgaju graje plodnih livada. Prama zapadu
die se iz mora Trogir sa svojim hramom, koj bi krasio i Eim sveti, kad
bi se u njem nalazio. Pram podnevu penje se otresito iz vala siedi Mrl j an,
kremenit, podkopan, gol kao kua bez gospodara. Onaj Mrljan, koj se je
zelenio za vrieme solinske propasti, sada je s vee strane pust, kukast,
zaraen bliedom kaduljom, indijanskom svokvicom i vrstim Aloem, i jedva
se s ove strane koza po njem nabrsti. Oh da Mrljan otvori svoju eljust, te
da stane mrmljati i kidati kao moda jedno, to bi bilo sa Spljetom, koji
mu na podnoju stoji i viri pram jugu zvonikom svetoga Dujma kano jednim
okom? Pusto li si Spljetsko polje, okieno vrtlom, sadom i vinogradom,
nakvaeno bojom rosicom, a ljudskom nenavidicom!
Sad moe lanje razumjeti, usred koje velianstvene prirode stoji
Mrljan. Petdeset koraaja daleko od grada napram zapadu prua se on u
') Geoloki sastav okolice spljetske pokazuje, da Mrljan nije bio nikada
vulkan; ali prjobisrno ipak taj opis, jer nam kazuje inae zanimivih podataka.
Kazati nam je jo, da su i drugi podatci o vulkanizmu u ovom lanku osnovani
na krivu temelju.
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
Vulkani i zemljotresi.
201
more; samo je jednim okrajkom spojen s kopnom, i na tom okrajku stoji
Vel i Varo. On pokazuje tri vrhunca sasvim okrugla i rek bi iljasta,
medjn kojinii onaj u sredini visok je za 183 metra. Veoma je razliit prizor
ovoga brda, ako ga motri sa dva razliita stajalita: t. j . s rta, na kom je
groblje svetoga Stjepana, ili s rta od Poljuda ; s druginii riemi: da li mo-
tri stranu Mrljana, koja je obraena prema podnevu, ili onu, koja je okre-
nuta k sjeveru. Sa strane podnevne obraten je Mrljan bujno svakim voem ;
a sa strane sjeverne sav je gol i kukast. Obale su na mora sa svih strana
hridovite i visoke, i opaa se sve okolo naokolo neobina dubina u moru.
Mrljan je, moe se rei, sav podkopan i upalj , i ja mislim, da je Veli
Varo sasvim sagradjen na prirodnom svodu ili vrh podzemnih galerija.
Iza Bajamontove palae otvara se podzemno zjalo, koje vodi kroz brdo dvie
i pol talijanske milje daleko, te se na svretku zdruuje s poprienim lie-
bom, koj para brdo od sjevera do podneva (juga). Ovaj poprieni, podzemni
lieb ima vie izvanjskih otvora ; ako u kojem od ovih izpali kuburu, uje
razlievanje glasa izlaziti bistro kroz glavno zjalo iza spomenute Bajamon-
tove palae. Dubinu takovih podzemnih prooli nije mi bilo mogue opre-
dieliti: nu ona je svakako zamaita, te se mora uvijati i pod morem. U
jedno takovo zjalo pram sjeveru brda spustio sam jedno 37 met. duboko
dobro zaareni plamen sviee i u toj dubini sviea utrnula uz udnovati
tropot i jaki plamen, razvijajui zaguni vonj sumpora. Kroz to isto zjalo
spustio sam komad daske, koja je izplivala poslie nekoliko sati dvie i pol
talijanske milje daleko iz izvora sumporne vode. Taj izvor tee neprestano
iz grebina pram podnevu na podnoju brda kroz sredinu Veloga Varoa,
te se u more ulieva. Ova sumporna voda mora svakako izvirati iz dubokih
podzemnih tavana, jer je poneto i mlaka, navlastito dok stupi u dahokruni
zrak. U sluajevih, kad zemljotres zadrma zemljom, uje se kroz ova zjala
udnovat tutanj, kano da se uzlovi rieavaju podzemnim gruvanjem topova.
Na sjevernoj strani Mrljana moe se opaziti, da je kamenje najvema kre-
menito, te su se odatle i vadili u staro doba oni kremeni, to su upotreb-
ljavali na dugocievkah i na kuburah. Tjeme navlastito treega iljka Mr-
ljana sastoji se iz nagomilanih grebina uz vrletne prodori i razpukline, kao
to obino biva pri krateru vulkanikih planina.
Po
v
ovih oznakah mogao bih zakljuiti, da je Mrljan ugueni vatromet
(sopka). Zdrielo kidanja morao je biti osrednji iljak, a izkiana tvar morala
se je nadometati sa strane podnevne. Sada nastaje pitanje: da li je Mrljan
sam po sebi sainjavao uzalj vatrometa, ili je bio spojen s kojim drugim
uzljem? J a mislim, da se na to nemoe odgovoriti, dok se svestrano i po-
tanko neobjavi sveza otoka i otoia jadranskoga mora. Doba kidanja
Mrljana svakako je spojena s razvojem i nzignuem naih ostrovia, i
moi e se oznaiti tek onda, kad bude hrvatsko i dalmatinsko primorje
svestrano izpitano. (C. A. Bakoti.)
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
202
Vulkani i zemljotresi.
2. Potres ili trus Dubrovnika g. 1667.
Neima mogue dogadjaja u ivotu naroda hrvatskoga i zemlje hrvat-
ske, koji bi se toliko dojimao bio srdaca hrvatskih, kakono grozna trenja,
s koje je grad Dubrovnik god. 1667. toliko ljuto postradao. Svakomu je
Hrvatu dovoljno poznato, koliko je Dubrovnik vriedio i vriedi za poviest
kulture hrvatske, kako je u 16. i 17. vieku stekao slavno ime Hrvatske
Atine". U ono nevoljno vrieme, kada je sav ostali narod hrvatski vodio
ljuti i zdvojni boj o bitak proti Turinu, kadno se je ciela Hrvatska preo-
brazila u daleku, nepreglednu pusto, bijae jedini Dubrovnik oazom, gdje
se je Hrvat slobode i mira nauiti mogao. Dubrovnik cvjetae tada u sva-
kom obziru: tu si mogao nai gradjansku slobodu i vrline, tu si naao
ivahne trgovine sa cielim svietom, tu bijae jedino ognjite, gdje se je
udomio hrvatski duh i jezik. Kadno je ostala Hrvatska radjala vojevode
Zrinske i Frankapane, Berislavie i Lenkovie, radjahu se u Dubrovniku
umni pjesnici hrvatski: Gfundulii, Palmotii i drugi.
Ali najednom propade sva slava i bogatstvo Dubrovnika u tinji as.
Neobori ga turska divlja ni mletaki lav; Dubrovnik budne rtvom pri-
rodne moi: silnoga potresa, kojemu se neote ljudska ruka. Grozna nesrea
uniti grad i mnoge spomenike hrvatske i dubrovake prolosti, mnoge
dragocjene rukopise, ali i blagostanje samoga grada. Nesrea Dubrov-
nika bijae velika, zato nije ni udo, da je postala obljubljenim predmetom
mnogih pjesnika hrvatskih. Ve stariji pjesnici kanoti Ni ko Grj i vo
B u n i , a zatim Petar K anavel i i J aketaPal moti probugarie
nad nesreom grada Dubrovnika, a i na noviji pjesnik Preradovi
oplakuje u liepoj elegiji pad Dubrovnika ovimi riemi:
Kad pod suncem tako jasne sree
Ti cvjetae u najljepem cvietu,
Kad iz tvoga perivoja vee
Duh mirisa treptae po svietu:
Tada potres sve na jedno cviee
S tebe strese t ah na vjenu tetu:
Ojadi se do korena tada,
A cvjetae poslie malo kada".
J una obala dalmatinska, a napose primorske strane izmedju Neretve
i Boke Kotorske stradahu o vajkada sa estih i ljutih potresa. 0 tom nam
priaju mnogo narodne predaje, a i poviest biljei nam malo ne za svako
stoljee po vie trusova. Tako pripoviedaju Bokelji, da je neko bio grad
Eisan glavnim gradom ciele Boke, te da se je i sam zaliev zvao risanskim
zalievom. Nu na jednom zgodi se ljuti potres , ter starodrevni grad Eisan
i slava njegova propade za vieke u more. Narodne prie pripoviedaju nam
medjutim i o drugih potresih na inih mjestih. Tako razabiremo iz liepih
pripoviestih o postanku Hrastovakoga jezera u Banovini i o Soljanskom
jezeru u slavonskoj Dilj-gori, da su tu neko ljuti potresi harali i jezera
ova stvorili.
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
Vulkani i zemljotresi.
203
U juno-hrvatskom primorju medjutim, osobito u dubrovakih stranah
stradaju jo i dan danas s ovakovih nevolja. Otok Mljet, zatim krajevi od
Dubrovnika sve do Budve toli su nesjegurni i nemirni, da su ljudi ve
pomiljali, neima li u ovom preielu kakova podzemna sopka (vatromet),
koja e doskora provaliti, te prouzroiti jo vee nevolje.
Gfodina 1822., 1823. i 1824. bijahu stanovnici otoka Mljeta u velikoj
stisci radi estoke pucnjave, koju su mljetskim! detonacijami prozvali. Sve
ovo vrieme naime razabirahu na otoku Mljetu svaki as, kano da im pod
zemljom topovi gruvaju, sad blie, sad dalje. Uz pucnjavu ponavljahu se
estoki potresi. Po prvi put prikaza se taj prirodni pojav poetkom oujka
1822., a najee je pucalo u kolovozu i rujnu 1823. S neprestane pucnjave
i estokih potresa zabrinu se sav narod na otoku. Sa svih strana dohrlie
ovamo uenjaci, da proue taj pojav, a iz Bea, Milana , Pavije i Padue
dospjee komisije, da vide, -to li se tuj zbiva. Neki nevjesti odaslanik
oitova, da kraj Mljeta imade podmorski vulkan, koj e doskora kidati i
otok Mljet unititi; ujedno predloi, neka se sav narod iz Mljeta preseli u
okoli Neretve, jer da mu pogibelj prieti. Mnienje ovo, potekave od ovjeka
neuena, prouzroi jo gori strah medju narodom, te viest o novom vulkanu
dopre a do cara Franje I. Ovaj poalje glasovitoga prirodoznanca P a r-
t s c h a na Mljet, da protrai i razvidi, u koliko je ta viest istinita. P a r t s c h
proboravi cieli mjesec listopad 1824. na Mljetu, proui sve odnoaje, te
izda knjiicu '), u kojoj razloi, da neima straha od vatrometa. I sbilja,
njegova je rie vriedila. Malo iza njegova odlazka prestade pucnjava;
potresi se dodue god. 1838., 1839., 1843. i 1850. pojavie, ali Mljet ne-
postrada nijednom sgodom.
Mnogo nesretniji od otoka Mljeta bijae vazda grad Dubrovnik. Ve
stari Pl i ni j spominje, da je nekadanji Epi daurus, bivi prije na otoku,
uslied potresa spojio se sa kopnom. A i kasniji Dubrovnik pretrpi u poznije
doba ljutih poraza od trenje. Osobito se spominju trusovi od god. 1481.,
1482., 1520. i 1639. Uzburkana i nemirna priroda uini puanstvo dubro-
vako veoma nabonim, te Dubrovani uticahu se molbami svetcem, a
napose sv. Vlahu, zatitniku grada Dubrovnika.
Veoma tetan po Dubrovnik bijae potres od god. 1520. Eanj i na
ga opisuje ovako: Godine Isukrstove 1520. bijae strahovit trus u Dubrov-
niku i svemu njegovu zemljitu dne 17. svibnja oko 7 sati u jutro. Bijae
to na dan svetkovine uzaaa Grospoinova, a u doba kneevanja Petra
Boza Sarake. Zemlja se tako zatrese, da se je mnogo vlasteoskih kua po
gradu otetilo, nekoje dapae da su i do temelja razorene. I crkve, napose
stolna crkva postrada, te tu osta jedno mrtvo eljade i mnogo ranjenih;
po kucah umrie 17 eljadi. tete po gradu raunalo se je kojih 100 tisua
dukata, a po selih do 50 tisua".
')P. Partseh: Berieht liber das Detonations-Phanomen auf der Irjsel
Meleda bei Ragusa. Wien bei Heubner 1826,
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
204
Vulkani i zemljotresi.
Potres ovaj kosnu se duboko srdaca Dubrovana. Bolje no igda obra-
ahu oi prema nebu, molei za milost. Da se potres neopetuje, odredi
dubrovako viee, da se odsele svake godine obavi sveani prohod na dan
uzaaa Gospodnjega, a jo prije dade sagraditi crkvu s. Salvadore (sada
la Chiesa del Terremuoto).
Nu svi zavjeti i zadubine nekoristie Dubrovanom. Gfodine 1639.
ponovie se opet potresi, te mnogo se kua srui , a mnogim opet oslabi
temelj posvema. Ve ovim potresom bijae uzdrman sav grad i popucale
mnoge zidine; nu odluni i najgori trus imao je stii tek. god. 1667.,
te razoriti hrvatsku Atinu posvema. ')
Bijae to g. 1667., za kneza Sime Gfetaldia, na samu veliku sriedu,
dne 6. travnja. Ve due vremena neouti Dubrovnik potresa, pa zato
ivljae narod bezbrino, vesele se dojduemu uzkrsu. Dubrovako viee
bijae zakljuilo, da e se na taj dan rano sastati, da u oi velikoga blag-
dana podieli oprost od kazna svim krivcem i zloincem grada Dubrovnika.
Svanulo jutro krasno i liepo, vedrina se blistala na nebu, uzduh bio
blag i miran; sve je navietalo, da e biti najljepi dan. Stanovnici grada
bjehu ve poustajali: vienici pohrlie ve neki u kneevski dvor, a poboni
narod navrvio jatomice u crkve, da izvri jutrnju pobonost. Ve dva sata
sijae arko sunce, bijae ve izmedju 8 i 9 sati uj utro. Nitko se nenadae
ni iz daleka nikakvu zlu, sve bijae mirno i spokojno. Ali najednom sred
te svete tiine velike nedjelje, sred najveega mira u prirodi, kad nije ni
najmanje vjetri pirio, potrese jedan jediti ali snani potres cielim gradom,
i u tinji as pretvori se malo ne cieli grad Dubrovnik u kamenu pusto.
Osim lazareta i nekojih vre sagradjenih kua uzanj poruie se sve
zgrade i kue te pokopae u svojih razvalinah 5000 ljudi. Propade ih tim
vie, jer se je mnogo naroda u crkvah sabralo.
Tko nepade prvi as pod ruevine, poe bjeati iz kue na polje, ali
pod mnogimi ugibala se zemlja, raztvarala se, i zakapala ih u svoje dubine.
Mnogi pobjegoe u luku da se spase, ali imadoe to vidjeti. Tamo se
uzburkalo more, sada padalo duboko i odticalo , sada opet naraslo za dva
lakta u visinu, kano da e poplaviti sav kraj. Ladje se jedna o drugu krile,
i veina ih potonula u morskih dubinah. Gfore u okoliu Dubrovnika poee
se tresti; a jedna se tvrja dva put raztvorila, pa opet zatvorila. Uz trus
razabirae se takojer neka mukla i strahovita tutnjava, prilina gromu, koja
') Ob ovom poiresu pisahu istodobniei: Sera f i no E azzi i , Eelazione
dell' horribile terremoto sequito nella eitta di Eagusa, ed altre della Dalmazia
et Albania, il giorni della 6. aprile 1667. In Venezia, 1667. appresso Gio. Pietro
Pinelli. T r avagi ni F r anei sei , Super observationibus a se faetis tempore
ultimorum terraemotuiim, ac potissimum ragusiani physiea disquisitio. Lugduni
Batavorum. 1669. alim, to nemogoh nijedne od ovih knjiga dobiti.
Kraj ovih spisa o potresu spominje F. Petter jo i obirno izvjee holland-
skoga konzula van Da mm a, to ga je ovaj svojim drzavam poslao. J a se
drim ovdje najvie Appendinija.
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
Vulkani i zemljotresi. 205
se produlji za koji dan, zdenci i vodometi usahnue, a silna se praina
podignu u vis poput gusta oblaka i zakri nebo.
Potres potraja uz neke stanke osam dana. Tko seje u prvi as spasio,
kad se je grad ruio, dobjee bezsviestau na trg, ili potee. kud su ga
samo noge nosile! Iza prvoga udarca spasi se sretno na trg do est stotina
ljudi, ali kakovi li bijahu! J edni bijahu ranjeni na glavi, drugi na ruku ili
nogu, te drhtahu i pogibahu ovdje od straha, nepoznavajui jedan drugoga
a kamo da bi mislili o spasu svojih milih svojaka i prijatelja. Povrativi
se poneto u se, te razabravi se od silnoga straha, podjoe neki od ovih
traiti izpod ruevina svoje roditelje,'djecu i prijatelje. Ali svedjer novi
potresi prikrie opet mnoge sred ruevina, a drugi zdvojie, da e izpod
gomile kamenja koga spasiti. Gfrad bijae tako razvaljen, da nitko nije
mogao nai ni mjesta, gdje mu je kua stajala.
Ljudi poginu zaista mnogo. Knez dubrovaki Sime Getaldi nadje
smrt u palai svojoj sa obitelji svojom, a s njim postradae mnogi vienici,
koji stajahu pred dvorom i oekivahu as, da jih pozove zvono na vieanje.
Osim ovih poginu Grjuro Krok, odredjeni holandezki rezident kod porte sa
30 pratilaca, zatim dva malteka viteza, jedan Niemac, duvne sv. Marka i
mnogi drugi uglednici. Ista nevolja snaclje i cielu kolu malene djece, koju
su jo nekoliko dana zatim uli plakati i moliti voe, a niesu im mogli
pomoi. Od sveenika neostade no samo deseti dio. Osobitim nainom spasi
se nadbiskup. On skoi sa svoga grada* kroz prozor i umae smrti. Makar
da se je na nogi ljuto ozleio , hrlijae ipak uz svu bol sa preostavimi
sveenici po gradu, kuda se je moglo prolaziti, te izpovieae i blagosivljae
umirue, a pobudjivae preostave, da neklonu duhom i ufanjem u Boga.
Neprestanim potresom pridrui se jo i nevolja ljua. U mnogih kucah
bijahu pred potresom naloili u peih vatre ; sada bukne izmedju drvlja
razorenih kua silan poar, te pretvori nekadanji grad u platneno more. K
tomu se svemu pridrui jo snaan vjetar te razdunu oganj, s kojega su
opet mnogi postradali, koji su se potresu uklonili bili. Nitko nepomisli u
ovo vrieme, da vatru gasi; sve bijae poteklo iz okruja gradskoga. J edni
stajahu omamljeni pred gradom, a drugi se ukrcae na brodove pod Lokru-
mom, te oekivahu s uasom kobni as, kad e se razvaline grada na sve
strane razpriti. U gradu bijahu naime na tri mjesta spremili mnogo praha
i salitra, a poar se ve pribliivase ovim predielom. Nu tu se najednom
u najveu radost njihovu poar ugasi, te bar razvaline grada ostadoe na
svom mjestu.
To nebijae sva nesrea toga grada. J edva je dne 8. travnja poar
prestao, eto nove nevolje. Pred uzkrs obavljao se je u Dubrovniku sajam,
te zato nadodje iz okolia ovamo mnogo prostoga svieta. Videi ta prostaina
(veinom ljudi pravoslavni) grad razvaljen, potee ona, da oplieni grad i
da odnese ono malo dobra, to su potres i poar sauvali. Tko bi od Du-
brovana svoje blago branio, onoga bi ti divlji prostaci umah ubili.
Potres, poar i grabe ovih divljaka poplaie Dubrovane toliko, te
se nemogoe osmjeliti, da udju preko razruenih zidina u grad, da barem
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
206 Vulkani i zemljotresi.
spase preostalo blago i da prekopaju ruevine, nehi li koga jo iva nali.
Tu ohrabrie nesretne gradjane njihova vlastela. Od vienika preostade ih
samo 25; ovi se sastadose u viee, te pobudjeni vrlim Nikolom Buniem
pojoe oslobadjati i razkapati ruevine svoga grada. Nikola Buni sakupi
oko sehe preostavu vojsku, te poe s njom goniti iz grada opore proste
svjetine, a ostali latie se posla, te uzee izkapati svoju brau i nadjoe jo
gdjekojega na ivotu.
Tekabi eda, to stie hrvatsku Atinu ove kobne godine, razcvili
mnoge Dubrovane, koji su izvan zaviaja svoga ivjeli. Izmedju mnogih
drugih probugari i Korculanin Petar Kanaveli nad razvalinami slavnoga
grada. U njegovoj istodobnoj pjesmi: Grad Dubrovnik vlastelom o trenji"
pripovieda on, kako se je njemu u J aki nu ukazala kraljica slavnoga Du-
brovnika i opisala propast grada ovimi ri emi :
Gdje ja vidjeh svietlieh zgrada
Vrhe obraat zemlji doli,
Gdje se ori i razpada
Sto a do tie, to do poli.
Gdje se u no dan mi obrati,
Gdje se sakri nebu lice,
Gdje nevidjeli ve ni sjati
Zrak od sunca, ni daniee;
Gdje mnjah, da se nebo otvori,
I da gnjev svoj na me mee,
I da zemlja svom ponori
Prodrieti me hoe vee.
Koja boles moe biti,
Ko boljezan bjee moja,
Kada zauli svud vapiti
I uzdisat bez pokoja.
Majke placu, otci cvile,
I nie, da ih tko pomoe,
Sebe i sinke svoje mile
Vide ginut, ah jaoh Boe!
Crkve Bogu posveene,
Djevianski sveti dvori,
Sve ostae obraene
Vrhom do dna, dnom do gori;
Po ulicam svega grada
Vidjeh puke na sve strane
(Srce mi se jaoh razpada)
Prije neg mrtve zakopane.
I nebjee jaoh nikoga
Da njih teke tube uje.
I nevolju puka moga
U potrebi i pomiluje.
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
Vulkani i zemljotres
Kami neosta na kamenu,
Svi se puti zagradie,
U as vidjeli diku streuu,
Liepo mene ka resae.
Uzdignu se gora jedna
Od kamenja razorena,
Sama pokrit ka bi vriedna
Sva ma dobra neizbrojena.
Majka s eereom, otac s sinom,
A brat s bratom zagrljeni
Stiena ostae pod teinom
Zakopani, ah jaoh Boe!
Zatim paka oganj vrli,
Ki se usjeknu gradu u kosti,
Sve poee i popali
Bez ozira, bez milosti.
Vode svoj tiek uzmakoe
Za moj poraz vjekoviti,
A moje suze nemogoe,
Plam mogui ugasiti."
Grozna katastrofa od godine 1667. uniti slavu i blagostanje grada
Dubrovnika za uvieke. On se podignu dodue na novo iz pepela svoga,
pomladjen, ali slab. ivotare kakovih 150 godina izgubi napokon i slo-
bodu svoju.
Ali potresom od g. 1667. nije prestala djelovati ona podzemna mo,
s koje cielo juno primorje hrvatsko strada. J o i danas ivi Dubrovanin
u vjeitu strahu od potresa, ter liee riedko kada spokojno na poinak, ve
ga uviek mori neugodna slutnja, nee li moda osvanuti mrtav u razvalinah
doma svoga.
To svjedoi i vrli Niemac $\ Petter u svojem djelu o Dalmaciji, pripo-
viedaju nam o novijih potresih u Dubrovnikn. On veli doslovce : Za moga
boravka u Dubrovniku od travnja 1823. do prosinca 1826. sgodi se u ovom
gradu preko dvadeset potresa. Znatan je trus bio 7. kolovoza 1826. jutrom
ob 6. uri, a jo ei 17. travnja 1827. u tri sata po podne. Mjeseca rujna,
listopada, studenoga i prosinca 1840. uestae potresi toliko, da se je sviet
silne katastrofe bojao. Poetkom listopada bjeao je svatko iz grada, koj
je samo mogao ; ista vojska preseli se iz grada u pregradje Pile. Mnogo jai
trus sgodi se 17. travnja 1850. u 11% sati noju. S ovoga i sliedeih po-
tresa postrada mjesto Ston, brojee samo 150 kua i 383 itelja, toli jako,
da su se kue veinom poruile ili su se pako razpukle. Gfod. 1851. bjesnila
je opet ta podzemna mo toli estoko u malom Stonu, da ga je malo ne
sasvim unitila. Ove neprestane i ozbiljne opomene vie moi, koja nad
zviezami stoluje, sjeaju nas umrle ljude, da smo mi nestani i slabi, a
naa djela neznatna. Mnoge jo ruevine grada od god. 1667., kojih mje-
*a&tmtmmans*&mm
8*-
.. GE HRVATS
DRAVI HRVATSKOJ
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
208
Vulkani i zemljotresi.
stimice u Dubrovniku nalazimo, opominju nas vazda na ono, to se je ve
jednom zbilo, i to bi se joter vie puti zbiti moglo. Zato i dubrovaki
sviet vazda trepti; srce mu je nemirno, a u grudih mu je tjeskobno. Tko
je samo jednom takov potres doivio, moe si lasno strah Dubrovana pro-
tumaiti. J a barem neu nikada stranoga asa zaboraviti, kada se je jutrom
7. kolovoza 1823. Dubrovnik stresao. Bijah jo u krevetu te snivah sladak
san, kada me na jednom trgnu od sna silan tropot i buka. Kad progledali,
vidjeh, kako se svod i triem moje sobe amo tamo mie, a supruga mi
uzkliknu: Boe nas obuvaj, eto potresa!" Poletih s kreveta na prozor te
uoih na ulici ljudi, uskoivih iz kua, te kleeih i vapijuih za milost
boju. Zid kue, u kojoj prebivah, bijae odozgo do dolje sav razpukao, i
to prouzroi onaj sileni prasak. Sav taj potres trajae tek nekoliko trenu-
taka, a iza toga zavlada opet mir i tiina, kano da se nije upravo nita
zbilo. Mornari, to su na brodovih spavali, kazivahu, da su i oni taj trus
ivo poutili."
3. O zemljotresih u Zagrebu dne 31. listopada i I. studenoga 1872.
Prvi studenoga veoma je znamenit u historiji zemljotresa, jer toga
dana godine 1755. razorena je do temelja portugizka priestolnica Lisabon.
Tom prilikom pogibe do 30.000 itelja to pod ruevinami zgrada, to uslied
uasna poara, koji je iza toga sliedio. Ta je godovnica i za Zagreb od neke
vanosti, jer isti dan (i dan prije) imadosmo i mi priliku upoznati se s tim
prirodnim pojavom, koji ako i nije bio toli silan, ipak je ostavio kod zagre-
bakoga puanstva dosta silan utisak. Da se uzmogne prispodabljati, nee
biti suvino, ako ovdje u malo riei predoimo te grozote onoga lisabon-
skoga potresa. Svatko znade, kako su na Svesvete 1755., upravo kad se je
sviet u crkvi desio , tri silna udarca za etiri trenutka nainila od cieloga
grada ruevinu. Ljudi, to nisu poginuli, potraie spas u biegu ; nu zla jim
posluila srea, jer biegajui na rieku, odplave jih silni valovi rieke Taja ;
a koji su spas na ravnu potraili, propadoe u otvarajuih se drielih i pu-
kotinah, iz kojih sukljae crn dim i plamen. Za est asova bijae bogati
grad sama ruevina, a ega potres nije unitio, to je poharao silni poar.
Kolika je to alost biti morala, o tom si teko moe stvoriti sliku onaj, koji
nita slina nije doivio. Prema ovomu potresu jesu zagrebaki potresi od
g. 1872. posvema neznatni.
Prvi udarac osjetie u Zagrebu u etvrtak 31. listopada oko 12 sati
i 15 asova poslie podne; ali jer nitko na potres slutio nije, to gaje najvei
dio iteljstva smatrao za neku buku ili tropot, koj se je u kui dogodio.
Najznamenitiji potres bijae u noi istoga dana oko 10 sati 59 asaka. Uz
gromotnu tutnjavu od jedno etiri trenutka (sekunde) potresu se zgrade,
zazveknu prozori, visei predmeti i slike uznjihaju se i zatropotaju, a spa-
vajua eljad plaho se prenu iza sna, nemogu se oteti nekomu strahu i
grozi, koja ih je snala. Od kunih ivotinja jedini su psi alobnim zavija-
njem svaki potres pratili.
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
Vulkani i zemljotresi.
209
Oko 11 sati, 21 asak i 30 trenutaka pojavi se druga trenja od dva
trenutka, koju nakon trenutka mira nasliedi pojedini ojak udarac. Smjer
gibanja kod ove trenje bijae preteno od sjev.-sjev.-izt. prema jg.-jg.-zap.
Bilo je jo trenje u l i sat. 50 as. i 30 tren. od jednoga trenutka
trajanja sa sliedeim pojedinim udarcem i smjerom preteno sjeveroiztonim
i jugozapadnim ; zatim oko 12 sati 24 aska 40 trenutaka od poldrugoga
trenutka trajanja po prilici; a napokon poslie mira od poldrugoga sata opet
znatniji potres od poldrugoga trenutka trajanja, kod kojega, to je veoma
znamenito, bijae jasno osjetiti, kako se smjer zemljotresnoga talasa mienja ;
s poetka bijae vie sjevero-sjevero-iztoan i jugo-juno-zapaan, al malo
po malo predje u odrjeito sjeveroiztoan i jugozapadan smjer. Oko 3 sata
14 asaka u jutro osjeti se samo tutnjava bez potresa.
I stoga dana (1. studenoga) u 8 sati 1 as. potrese se zemlja neto
slabije za poldrugoga trenutka trajanja, a oko podne istoga dana bijae jo
nekoliko veoma slabili udaraca, i tav se je pojav zavrio 2. studenoga u 6
sati 24 asa u jutro tutnjavom bez potresa.
Sielo tih potresa jamano je naa gora zagrebaka; dakle su valjda
posve lokalan pojav. Pa i nije vjerojatno, da bi nam ti potresni talasi preko
savske naplavine od jugozapada doli, jer bi tada pri osjeanoj jakosti kod
nas Samoborci n. p. jo jae udarce outiti morali, doim tamo nisu za po-
tres nita znali, a osim toga moralo bi negdje na obalah jadranskoga mora
doi do groznih katastrofa, to se medjutim dogodilo nije. Nadalje razlog,
da imamo u zagrebakoj gori traiti sielo potresa, jest upravo promjenljivo
i vihorasto talasanje zemlje, koje se je opazilo, to se nemoe s udaljenim
potresnim uzrokom, po zakonu talasanja krutih i kapljivih tjelesa, nikako
u sklad dovesti.*
Mnoge su i razliite hipoteze, to su jih zamislili uenjaci, da protu-
mae zemljotrese. J edni su htjeli, da su plinovi u utrobi zemaljskoj uzrokom
potresa ; drugi, da su podzemne oluje, dakle munjotoci, uzrokom njihovim ;
a trei, da potresi nisu nita drugo nego tropot, koji nastaje, kada se rue
podzemne pilje i t. d.
* Dr. 0. Zeitharnmer pobiljeio je potrese u Zagrebu od g. 18301846. Ovi
se zgodie:
1830. 8. veljae u 10 sat. 40 easaka jutrom 2 trenutka trajuei potres,
koj su u dolnjem i gornjem gradu jednako eutili.
1832. 2. veljae medju 5 i 6 sat. u jutro bijae valovit potres od sjev.
prema jugu, a prije bijae dosta estoka bura, koju je podzemna tutnjava poput
grmljavine pratila.
1834. 11. prosinca u 2 sata 30 easaka u jutro bijae potres od sjevero-
iztoka prema jugozap.
1836. 18. studenoga u 4 sata 15 as. jutrom bijae slab potres.
1837. 22. rujna oko 12 sat. 30 as. poslie podne bijae estok potres,
a pred njim podzemna tutnjava sliena grmljavini. Potres bijae valovit, eutio se
je od juga prema sjeveru; malo koja kuca ostade neoteena. Trajao je 3 trenutka.
V. Klai. Prirodni zemljopis Hrvatske, 14
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
210
Vulkani i zemljotresi.
Nije dvojbe, da mnogo raznih uzroka moe proizvesti iste uinke.
Tako u blizini jaka vodopada zemlja je na daleko u vjeitom treptanju ; ali
toliko ipak dan danas znanost doputa, dre se mnienja Humboldtova, da
zemljotresi (kao i pojavi vulkanski) nisu nita drago nego reakcija raztop-
ljene utrobe zemaljske na okorjelu povrinu svoju, a dodaje jo taj popravak,
da i nebeska tjelesa, najpae sunce i mjesec znatno uplivaju na zemljotrese.
Ako'je naime, mniju teoretici, nutarnjost nae zemlje u raztopljeno-tekuem
stanju, tada po istih, zakonih privlaiva sila sunca i mjeseca ima djelovati
na tu nutarnjost, te kao to na moru prouzrokuje osjeku i plimu, tako sli-
nim nainom moraju prouzrokovati razmjerno dizanje i padanje te raztopljene
mase u nutarnjosti zemlje.
Sunce i mjesec, kada istodobno prolaze podnevnim kolobarom, (dakle
za punoga i mladoga mjeseca), prouzrokuju u moru najjae plime i osjeke,
dakle po analogiji moraju djelovati i to jae na tu raztopljenu kapljevinu
zemlje, t. j . potresi moraju biti tada ei i jai. Sto je teorija davno izrekla,
to je pretresivanje mnogobrojnih potresa i dokazalo: da su naime potresi
najei onda, kada su sunce i mjesec zemlji najblii i kada svoje privla-
ive sile sjedine, a to je za utapa i mlaja. Znamenito je svakako, da su se
i ovi zagrebaki potresi za mladoga mjeseca zbili; jer 1. stud, u 6 sat. i 34
as. nastupio je upravo mladi mjesec.
Pretresivanje raznih zemljotresnih opaanja pokazalo je i to, da su
potresi mnogo ei u hladnoj polovini godine, nego li u toploj. To nije
teko protumaiti: sva se tjelesa steu, kad toplinu gube.
U hladno pako doba godine izgubi zemaljska kora za stalno vrieme
vie topline nego li u toploj polovini godine, dakle se i stee bre ; doim
je s druge strane gubitak topline same jezgre uviek stalan i j ednak, te se
jednomjerno stee; odatle dolazi, da kora mjestimice popuca kao ljuska na
orahu ili lupina na mogranju, a pucanje kore prouzrokuje zemljotrese.
Te se pukotine zemaljske dodue nevie, jer jih pokrivaju zemaljske
vrste vie rahle, za koje ovo pravilo stezanja nevriedi (nego samo za kri-
stalnu lupinu zemaljsku). Medjutim dogodilo se je ve i to, da su brazgo-
tine a do povrja zemlje ile, te iz njih je za ciela potresa sukljala vatra i
Potres se je ponovio neto slabije dne 24. u dva sata 45 easaka u veer, i 25.
iza ponoi,
1839. 3. oujka u 1 sat 17 eas. noeju, prije toga podzemni tutanj i
slaba valovita trenja od iz. prema zap., zatim estok vertikalan udarac uz glasan
prasak, kano da se je teko breme na svod sruilo. Trajae 2 trenutka. Neki ljudi
kau, da je i 21. listop. u 11 sat. u veer bio potres.
1840. 27. kolovoza u 12 sat. 56 as. poslie podne estok potres, koj su
eutili i u Karlovcu, Petrinji, Glini i Ljubljani.
1843. 20. studenoga u 8 sat. 30 eas. jutrom estok potres od juga prema
sjeveru, uz glasnu tutnjavu. Trajao je 3 trenutka.
Veina dakle ovih potresa zgodila se je u j e s e n s k o i zi msko doba:
izmedju mjeseea rujna i veljae.
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
Vulkani i zemljotresi.
211
dim, kao to smo to naveli kod potresa Lisabonskoga i kao to se je opazilo
kod mnogih drugih velikih potresa.
Kako mu drago bilo, iz maloga se je ovom zgodom nauiti dalo, kako
su potresi neugodni gosti. Sreom, da u nas neimaju one sile, kojom haraju
junu Ameriku, Antille, I taliju, Siciliju i Malu Aziju. Spominje se dodue,
da se je jednom toranj crkve sv. Marka uslied potresa poruio* ; ali na-
vadno prolazi potres bez velike tete po zemlju.
* Naime g. 1506., kadno je potres razorio mnoge kue i poruio toranj crkve
sv. Marka. Kasniji potresi u Zagrebu (godine 1586. i 1590.) ueinie takodjer
mnogo tete.
-
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
V.
Geognostiki pregled hrvatske zemlje.
(Uvod. 0 postanku i razvoju hrvatske zemlje. Nahodita koristnih rudi,. Opis.)
Uvod. Geognozija ili zemljoznanstvo vana je grana geografske
znanosti, jer nas ui poznavati zemlju, kakova je i od kakovog je
kamenja sastavljena. Ue zemljopis Hrvatske prouiti nam je geog-
nostiki ustroj njezin tim pomnije, to upravo geognostiki pojavi
znatno uplivaju na ivot i razvoj svih organskih stvorova. S toga
smo upravo razloga ee govorili o geognostikom sastavu pojedinih
gora, te mislimo, da je potrebito, da jo jednom pregledno nacrtamo
geognostike osebine nae domovine, nebi li nam se jasnijom ukazala
pradavna poviest njezina.
U obe su poznate dvie vrsti kamenja: jedno je kamenje po-
stalo ognj em, a drugo vodom. J o se i dan danas dogadja, te
silne vodene pare tjeraju na asove iz dubine zemaljske kroz vatro-
mete (sopke) silesiju raztaljena kamenja, koje na povrju zemlje
ohladi i ukruti. Slutimo punim pravom, da je i u pradavna vremena
mnogo kamenja slinim nainom na povrje zemlje dospjelo, te zo-
vemo to kamenje erupti vni m ili prol omni m (izsopljenim) kame-
njem. Kamenje je ovo ledaastoga, gromadnoga sastava (krystallini-
sche Massenstruktur). U dananje se vrieme tvori ovako samo vul-
kansko kamenje, kanoti hrapavac (Trachyt) i adi (Bazalt); nu za
prolih perioda postalo je ovako sve tako zvano pl utonsko kamenje:
ulja (Granit), sienit, zelenjak (Griinstein), gabrovac (Gabbro), portir i
melafir. Kamenje, to se je od vode odluilo i sleglo, te kao talo-
ina naslagalo u naslage ili vrste, zovemo tal oni m ili sedi men-
tarni m kamenjem. Sedimentarno kamenje postalo je opet dvojakim
nainom: ili je voda kod stvaranja toga kamenja djelovala samo me-
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
Greognostieki pregled hrvatske zemlje. 213
kaniki, ili pako kemiki. Gdje je voda samo mekaniki djelovala,
tamo je starije kamenje trgala i krila, pojedine mu esti raznaala,
te jih na druga mjesta opet nanosila kano piesak, ljunak ili mulj.
Ovakovo kamenje zovemo krni m ili kl asti ni m, te ubrajamo
ovamo: pieenjak (Sandstein); giinenjake (Tliongesteine), kanoti kri-
Ijavu glinu (Thonschiefer), ilovasti lapor (Tegel) i lapor (Mergel);
zatim krnjagu (Breccie), gromau (Conglomerate), vatre njacki maak
(vulkanischer Tuff), gorske ruevine (Gebirgssckutt), valutice (Ge-
schiebe), i t. d. Ovim se nainom tvori kamenje jo i danas u svih
morih, jezerih, riekah i potocih. Kano kemijska ili lubena taloina
od vode nastalo je mnogo kamenje, koje se u vodi raztvara i razlui,
te kad se voa pretvori u paru, opet naslae. Ovo je kamenje sve-
koliko ledaastoga sloga (krystallinische Struktur), te ubrajamo ovamo:
pravapno (Urkalk), sigu (Kalksinter), dolomit, tubu (Graphit) , ka-
menu sol, sadru, i t. d. Slinim su nainom postali u pravieku uz
silnu toplotu svi l edaasti kri l j avci , kanoti rulja (Gneis), bliest-
nik (Glimmerschiefer), zeleni kriljavac (Chloritschiefer), rogovaa
(Hornblendescbiefer) i t. d.
Tvrda kora zemlje nae nesastoji medjutim samo od ruda;
imade u njoj i silnih ostanaka organikih bia, kanoti ivotinja i bi-
lina, koji su u vrstah zemaljskih zakopani. Bilje je za tvaranja vrsta
zemaljskih davalo (i daje) mnogo ugljika, a ivotinje ponajvie ugljino-
kiseloga vapna. Sve ugljevlje ubrajamo zato medju biljevnjae (Phyto-
genide), a malo ne svekoliko vapno u zemaljskih vrstah medju ivo-
tinjae (Zoogenide). Ponajglavnije sedimentarne biljevnjae jesu: ugljac
(Anthracit), crni i mrki ugalj, treset (Torf), crna smolina (Asfalt),
petrolej i t. d.; a najglavnije sedimentarne ivotinjace jesu vapnenci,
i to mramor, kreda i Ijuturno vapno (Muschelkalk). Najgornja pako
vrsta zemaljske kore sastoji od prsta (Dammerde), a osobito od
zeml j e crni ce (Humuserde), koju tvore raztvorene esti biljevne
i rudne. Glede naina, kako li se jedna vrsta kamenja naslae na
drugu, valja opaziti, da ima dvie vrsti naslaga (Auflagerung): na-
sl aga j ednol i ka (normalna, gleichformig), i nasl a ga ra zl i ka
(abnorm, ungleichformig). Naslaga nalazimo ponajglavnije kod sedi-
mentarnoga kamenja, i to tako, da se jedna vrsta kamenja ili hri-
dina, poslae neposredno po drugoj. One vrste (Schichten), koje se od
ostalih odlikuju raznolikim sastavom ruda, zovemo sl oj evi (Lager,
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
214 Geognostieki pregled hrvatske zemlje.
Flotze). Tako n. p. nalazimo u. rulji slojeva od vapnenca, ili u uglje-
vitom pieenjaku slojeva od ugljena. Svigdje je tu naslaga jednolika,
to jest: jedna se je vrsta poslagala upravo horizontalno po drugoj.
Kadkada se dodue nadje, da naslaga kod sedimentarnoga kamenja
nije jednolika ni horizontalna, nu tada valja znati, da je tu prvo-
bitna naslaga s raznih promjena poremeena. Plutonsko ili vulkansko
kamenje imade nasl agu razl i ku t. j . pojedine vrste neposlau se
jedna po drugoj, ve jedna vrsta presjeca ostale, ili se je sloila
ostalim po strani. Razlika je naslaga trovrstna: i casta (gangformig),
gl avi asta (kuppenformig) i gredasta (stockformig). i com zo-
vemo poprienu pukotinu kroz ostale vrsti kamenja, izpunjenu dru-
gim kamenjem. ice su dvovrstne: kamene i rudne. Prve su iz-
punjene samim kamenjem, a druge sastoje sasvim ili veinom od
rudaa, kovina, sjajnika i blistavaca. Gl avi astu naslagu ima samo
prolomno ili eruptivno kamenje, gdje se izbaeno kamenje naslae
nad drielom (otvorom) poput zvona ili cunja. Gr e dam i zovemo
velike gromade kamenja, oblika leastoga, pakrugljastoga ili sasvim
nepravilna, koje prodiru kroz ostale vrste.
Absol utnu starost pojedinoga kamenja nemoemo opredieliti;
ali tim sjegurnije rel ati vnu starost t. j . koje je kamenje starije,
koje li mladje. Glede kamenja jednolike naslage valja opaziti, da je
tu uviek mladja ona vrsta, koja se je po drugoj poslagala. Za kame-
nje razlike naslage vriedi, da je uviek popriena ica, glavica ili
greda mladja od vrsta, koje presjeca. Prema tomu opredielie zemljo-
znanci dobu vrstanog i eruptivnog kamenja, te prozvase sve esti
gorja, kojega se je kamenje u isto doba i od istih tvari satvorilo,
formaci j om ili stvorbom (epoca, terreno). Uz to oznaie rela-
tivnu starost sedimentarnim i eruptivnim formacijam.
Svaka nam formacija ili stvorba prikazuje po jedan odsjek iz
poviesti razvoja nae zemlje, a vie stvorba ini opet po jedno raz-
dobje ili periodu. Prema historiji ovjejega roda razdielie i poviest
nae zemlje na pet vel i ki h razdobj a ili peri oda: na praviek,
stari viek, srednji viek, novi viek i sadanji viek. Ove periode zovu
jo i prema razvoju organikih stvorova na zemlji, u k oliko jim na-
lazimo ostanaka u sedimentarnih formacijah, sliedeimi imeni: pro-
zoj ska, pal eozoj ska, mezozoj ska, kaenozoj ska i antro-
pozoj ska perioda.
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
Geognosticki pregled hrvatske zemlje.
215
Iza ovoga uvoda moemo u kratko i pregledno koju progovoriti,
kako li je zemlja hrvatska postala, i kako je dananje lice zadobila.
To emo pako udesiti tako, da emo o pojedinih formacijah, poam
od najstarije do najnovije gdjeto kazati, te ujedno svaki put spo-
menuti, ima li gdje u naoj domovini istih stvorba.
0 postanku i razvoju zemlje hrvatske. Englezki zemljo-
znanac Charles Lyell tvrdi svim pravom, da se je zemlja stvarala
i postajala polagano i mirno, bez silnih prirodnih katastrofa. I da-
nas vidimo, kako nam se zemlja neprestance mienja i preobrazuje,
a mi to tek opaamo, ili pako niti nevidimo. Istina je dakle, da je
naa zemlja postala mirno, ali je zato trebalo nebrojenih vjekova.
Da vidimo dakle, kako je zemlja u obe, a napose domovina naa
bila u svakom od onih pet razdobja ili perioda, o kojih smo prije
govorili.
Ve unapried valja nam kazati, da je izmedju svih pokrajina
kraljevine Hrvatske upravo kraljevina Hrvatska u uem smislu naj-
bogatija razliitimi formacijami. U Hrvatskoj nai emo primjera za
sve formacije i periode. Mnogo su siromanije i jednostavnije Slavo-
nija i Dalmacija.
Prvo razdobje: Prozojska perioda ili praviek zemlje.
U ovo razdobje spada tako zvano prag or je, od kojega su na-
stale sve kasnije stvorbe. Ovo pragorje sastoji od ledaastoga kame-
nja, od ulje (granita), sienita, zelenca i bielutkastoga portira (Quarz-
porphyr), zatim od rulje (G-neis), bliestnika (Glimmerschiefer), amfi-
bolnog kriljavca, bieljaka (Granulit) i tinjca (Phyllit), napokon od
podredjenih kamina: zrnastoga vapna, gorikovca (Magnezit) i zmi-
jaka (Serpentin). Ovi su ledaasti skriljavci postali u davnoj davnini,
kad su samo kemike i fizike sile djelovale. Za ovoga razdobja nije
bilo nijednoga ivuega bia, zato nema u tom pragorju ni kakovi h
okami na (petrefacta).'
I. Prvotna stvorba ili ledaasto gorje. Svekoliko ledaasto
kamenje zovemo i prvotnom stvorbom, jer je najstarija est nae
zemlje. Prvotna se stvorba dieli na tri razdjela, koji sastoje od vrsta-
noga i ledaastoga kriljavoga kamenja i od eruptivnoga kamenja,
1
Da li je takozvani Eozoon eanadense ivotinja ili samo rudna smjesa,
jo nije rieeno.
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
21G Geognostiki pregled hrvatske zemlje.
koje presjeca pojedine vrste. Najstarija je stvorba rulje, zatim stvorba
bliestnika, a trea i najmladja je stvorba tinjca.
Prvotne ove stvorbe neima u junoj Hrvatskoj ni u Dalmaciji, ve samo u
pokrajini meju Savom i Dravom, i to na sljedeih mjestih: U Zagrebakoj
gori (bliestnik, kloritov kriljavae. bielutak); u Mosl avakoj (Gariekoj) gori
sa ovimi vrstami kamenja: uljom, sienitom, rogovaom i bliestnikom , a najvie
kriijavom, sitnozrnom ruljom, prelazeom gdjegdje u bliestnik. Utrunjen u drago
kamenje nalazi se u Moslavakoj gori sinedjac (Rauehtopas). Bolje nego u Mosla-
vakoj gori zastupana je prvotna stvorba vi gorah Sl avonski h. U gori Krn-
di j i (kod Kutjeva, Gradca, Gradia) sastoji ta stvorba od ralje, bliestnika i ro-
govaee; zatim bilo Papuk- gore izmedju Kamenskoga i Drenova sastoji od gra-
nita. Granit napunjuje takodjer porieje potoka Slobotine iznad Eogovlja. Prvotnu
stvorbu nalazimo jo u Suj ui k- gori (granit i bliestnik); i u gori Kal ni -
koj sjeverno od Obrea i Kamenice (bliestnik). Medju pragore spada napokon
jo i Pruska i l i Vrdni ka gora izmedju Divoa i Vrdnika (prabrusilovac,
bjelutnjak, ledaasti vapnenjak s uloenim serpentinom).
Drugo razdobje : Paleozojska peri oda ili stari vi ek zemlje.
Odkada su zrak i voda poeli djelovati na zemlji, poeli su i
raztvarati i kriti prvotno ledaasto gorje. Odsele sastoje stvorbe ze-
maljske kore veinom od esti prvotnoga gorja, koje su voda i zrak
preobrazi vale u druge stvorbe, a ove opet u tree. Uz ove stvorbe
imade i eih eruptivnih stvorba.
Dragim razdobjem dakle poima dugi niz tako zvanih sedimen-
tarnih formacija, koje su postale od taloin^vodenih. U tih stvorbah
nalazimo u pojedinih vrstah i ostanaka raznoga bilja i ivotinja.
Ostanke raznih rodova bilja i ivotinja, koji su tada ivjeli, te
kasnije izumrli, nalazimo u okam in ah (Petrefacte, Fossilien) medju
kamenjem. Svaka vrsta kamenja ima posebno bilje i ivotinje, i to
prema razdobju, u kojem su same vrste postale. Tu su okamine sje-
gurnim provodiem i pomagalom kod oznaivanja dobe za pojedine
vrsti i razdobja. Fl ora (bilje) paleozojske periode sastoji malo ne od
samih tajnocvietka: ponajglavnije su haluine, paprat, crvotonice itd.
Od faune (ivotinja) nalazimo veinom koralje, bodljae, me-
kuce i lankonoce i t. d., od kraljenjaka imade samo vodozemaca,
gmazova i riba. Isto podnebje, jednoliko bilinstvo i jednoliko ivo-
tinjstvo: sve to oznauje nam karakter malenih i ravnih otoka od
kopna, i velikoga, bezkrajnoga mora u ovoj drugoj, paleozojskoj
periodi.
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
Greognostiki pregled hrvatske zemlje.
217
Druga perioda zemlje broji etiri formacije ili stvorbe: si l ur-
sku, devonsku, karbonsku ili ugl j enu, i permi j sku i l i
dyasku.
Prelaz sa prvotne formacije u silursku tvori na mnogih mjestih
silan niz vrsta, koje zovemo posebnim imenom: kambri j ski m su-
stavom ili stvorbom. U njoj se je nalo organikih ostanaka, i to
okamina od crva kolutaa (Ringelwurmer).
2. Silurska stvorba ili viek trilobita (trokrpci). Silurske vrste
sastoje od vele raznolikih sastavina: od gromae, pieenjaka (osobito
drobnjaka, Grauwacke), kriljave gline, vapna i zelenca; te su nastale
od taloina morskih. U njih imade samo haluina i ostanaka od mor-
skih ivotinja i to: lankonoaca, mekuaca i zrakara (Strahlthiere).
Ponajglavniji su trilobiti t. j . predpotopni korepnjaci, slini rakom,
kojih imade silesija okamenjenih. Ova formacija obiluje rudnimi i-
cami (poneto zlata, eljezne rudae, olovnoga sjajnika).
Nije jo iztraeno, ima li te stvorbe u Hrvatskoj. Vukotinovi tvrdi, da je
ima u Zagrebakoj gori.
3. Devonska stvorba ili viek riba oklopnjaa. Ova stvorba
imade drobnjakoga pieenjaka, kriljave gline, vapnenca (osobito
dobrih vrsti mramora), crljene gromae, pieenjaka, zelenca (dio-
rita), napokon i maka od zelenca. Za devonske dobe ve se je kopno
prilino pomnoalo i razgranilo, & more smanjilo i suzilo ; zato imade
u devonskoj stvorbi i takovih taloina, koje su postale od sladkih
voda (rieka i jezera). Bilinstvo na kopnu sastojae od paprati, crvo-
tonica; od kraljenjaka (ivotinja) pojavljuju se u tom vieku silne
ri be. (Zato i zovu neki geolozi tu dobu stvorbom riba.). I u devon-
skoj stvorbi imade ruda, kanoti srebra, olova, ive, tutije i eljeza.
Da li se je gdjegod u Hrvatskoj ta stvorba razvila, nije se dosele jo iz-
vjestno ustanovilo; nn ini se, kao da je ima poneto u Petr ovoj gor i , u
gori Samobor skoj , i u I vani ci , gdje na robnjaku lee one rudae,
koje tamo kopaju.
4. Ugljena (karbonska) stvorba ili viek tajnocvietaka. Poznato
je, da kamenoga uglja nema samo u ugljenoj formaciji, ve i u dru-
gih ; ali upravo iiajznatnije i najizdanije slojeve najboljega fossilnoga
ugljena (anthrazita ili ugljaca, i crnoga ugljena) nalazimo u ovoj
stvorbi. U nijednoj drugoj periodi nisu prirodne sile toli pogodno
djelovale na bilinstvo, koje je obilno i bujno cvalo, te tako stvorilo
ove silne slojeve ugljena. Ugljena se stvorba dieli na dvie razliite
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
218
Geognostiki pregled hrvatske zemlje.
esti. Dolnja i starija est morska je tvorba, koja nam se ukazuje
stranom kano tvorba vapnena (gorsko vapno ili ugljeno vapno) ili
kano tvorba od pieenjaka i kriljave gline (Kulm-formacija). Ali
mnogo znatnijih i mnogobrojnijih slojeva imade tek gornja i mladja
est, tako zvana produkti vna ugl j ena formaci j a, koja je
tvorba sladkovodna i kopnena.
Formacija gorskoga ili ugljenoga vapna imade faunu morsku,
te nastavlja u tom obziru formaciju devonsku. Ugljeno je vapno
tamne boje, obiluje liepim mramorom, te ima mnogo rudnih ica,
(olova, tutije).
Produkti vno ugl j eno gorj e sastoji od svjetloga ili tamno-
sivoga ugljenoga pieenjaka, od kriljavoga pieenjaka i kriljave
gline; medju kamenjem imade mnogo slojeva ugljena, a uz ugljen
veoma esto i ugljenoga eljezca. Slojevi kamenoga ugljena naslagan
SU se ponajvema u kotlinah ili basenih, te su bili neko stranom
obale na ravnih otocih i kopnih, a stranom su se otaloili u kopnenih
kotlinah. Svi organiki ostanci potiu od kopnenog bilja i ivotinja,
zatim od sladkovodnih ivotinja. Bilje ove dobe kano da je raslo uz
obale, uz morski al i u movaran. Uz bilje tajnocvietno ima tuj ne-
koliko vrsti crnogorice i jednosupnica (Monokotyledoneae).
U naoj domovini sastavljaju ovu stvorbu tako zvane zi l j ske vrste
(Gailthaler Sehiehten), koje su od Ziljske doline nazvane, a sastoje se iz brusi-
lovea, pieenjaka, gromae i vapnenjaka. Kamenoga uglja ima u nas samo mali
vitlie paklinastoga uglja kod ratela Graba u Dalmaciji. Od prolomnoga kamenja
nalazimo zmijaka i hrapavca (u Frukoj gori), zatim zelenjaka (u Samoborskoj
gori. U hrvatskoj stvorbi ugljenoj ima i el j ezni h, bakr eni h i ol ovni h
r uda (u gori Samoborskoj, Petrovoj i Kostelskoj).
Okamina nalazimo sliedeeih: od bilja paprati (Neuropteris, Sphenopteris,
Alethopteris) i segalina (Stigmaria i Sigillaria); od ivotinja krakaee i brachio-
poda (Produetus i Spirifer), zatim osobito riba (morskih psovina).
Stvorbu kamenoga uglja nalazimo u naoj domovini: u Pr uskoj gori
od Grabova, Beoina i Ledinaea pa do Eemeta, uPoekoj gori , u K a 1-
ni koj gori (brusilovac, pieenjak i gromaa), u K ostel skoj gori
(pjeenjak), u Zagr ebakoj gori (pieenjak), u Samoborskoj gori
(brusilovac, gromaa i najvie pieenjak), u abar skom, del ni kom i
vrbovskom okoliu, u V el ebi tu, napokon kod r atel a Graba u Dal-
maciji (brusilovac i vapnenjak).
5. Dyaska ili permijska stvorba ili viek riba hrskavica sa ca-
klinastimi Ijuskami (Ganoidei). U ovoj stvorbi razlikujemo dva glavna
odjela: dolnji odjel sastoji od crvenoga pieenjaka i gromaa, imade
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
Geognostieki pregled hrvatske zemlje. 219
samo ostanaka od kopnenoga bilja, te se zove stari m crveni m
pi eenj akom (das Rothliegende); gornji odjel pako sastoji po-
najvie od vapnenoga i dolomitnoga kamenja, imade samo pomorsku
faunu, te se zove rudni kova (Zechstein) ili rudnikovaka forma-
cija. Permijska formacija, koja se je u Permi u Ruskoj dobro raz-
vila, obiluje bakrenimi rudami, te tako se stere nad ugljenim gorjem
izvrstno bakreno gorje. Glede organikih ostanaka slina je ova for-
macija stvorbi ugljenoj; nu ipak ima u njoj redjih i manjih slojeva
ugljenih. U starom crvenom pieenjaku imade velikih trskovitih
rastlina, crnogorice, papratnjaa i neto paoma, od kojih nalazimo
mjestimice toliku silesiju okamenjenih stabala, da jih punim pravom
moemo nazivati kamenimi dubravami". ivotinjstvo je zastupano
osobitom vrsti riba hrskavica. Uzprkos tomu ima dyaska stvorba
veoma malo organikih ostanaka, jer se je u ovom vieku gorje stva-
ralo ponajvie od eruptivnog kamenja, od portira i melafira, koji su
ee provaljivali. Viek permijski ili dyaska stvorba veoma je burna
formacija, te je iva oprieka mirnoj i dugotrajnoj formaciji ugljenoj.
U naoj domovini sastoji ova stvorba od glinenog portira, felsitporfirovog
maka i hrnjage. Ima je samo u Poekoj gori izmedju Poege i Blackoga,
zatim meju Poegom i Vrhovei, (eljezne rudaee kod Blaekoga).
Tree razdobje: Mezozojska perioda ili srednji viek zemlje.
Mezozojskoj se periodi pribrajaju tako zvane drugodobne
stvorbe, kanoti stvorba tri j aka, j urska i kredi na. U ovom
razdobju prekidaju veoma riedko pojedine provale eruptivnoga kamenja
raznolike tvorbe kopnene i morske. Od bilja izumrle su ve neke
vrsti, paprat ostaje jo, a uz nju se pojavljuju conifere, paome i
druge, a u vrieme kredine stvorbe imade i drvea s liem (Laub-
baume). ivotinjstvo je najbolje zastupano mekuci (ceratiti, ammo-
niti, belemniti); najkarakteristiniji su gmazovi, i to napose guteri
(Saurii). Kraj ovih nalazimo prve tragove pticam i sisavcem tobol-
arom.
6. Trijaka stvorba (hrpa trojice) ili viek abnjaka oklopnjaka
(Panzerlurche). Trijaku stvorbu sastavljaju tri hrpe: areni pi e-
enj ak, koj se je poslagao po rudnikovcu, zatim u sredini lju-
turno vapno, a nad ovim i l asti ugl j en (Lettenkohle) sa a-
ru nom. areni pjeenjak sastoji od glinastih, veinom crvenih kad,-
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
220
Geognostiki pregled hrvatske zemlje.
kada i bielih ili arenih pieenjaka: Ljuturasto vapno morska je
tvorba od sivoga vapna, glinastih lapora i dolomita. areni lapor i
pieenjaci tvore napokon ilasti ugljen (piecenjaka tvorba uz neko-
liko ugljenih slojeva) i arun.
U trijakih gorah imade mnogo slankamena, zato se takove
gore zovu i sl ane gore; kraj soli kriju u sebi jo i olova, bakra,
eljeza i tutije. Flora (Conifere, Cycadee) i fauna (abnjaci, oklop-
njaci i druge) arenoga pieenjaka jesu tvorine kopnene i sladko-
vodne, ljuturno vapno naprotiv sastoji od ostanaka morskih i-
votinja.
U naoj domovini dielimo trijaku stvorbu na dolnji, srednji i gornji trijas.
Dol nj i tri j as sastavljaju u nas pieenjaci, vapnenjaei i dolomiti
s neto malo rupavine. Pjeenjak je na dvovrstan: gr edi nski pj ee-
nj ak (Groedener Sandstein), kadkad crven, pun glinenca, bez okamina; ivver-
f enski kr i l j avac, crven ili zelen, kriljav, sa ostanci ljuturnjaka i pu-
eva. Vapnenjak je takodjer dvovrstan: gut t enst ei nski vapnenj ak, crn
ili tamnosiv, tanko vrstan, sa malo okamina ; i wer f enski v a p n e n i kri -
l j avac, ili siv, glinen i kriljav, ili opet siv i pjeskovit. Dolomit je crn, siv,
kadkada i biel; a rupavina obino uta ili siva. Najvanije okamine dolnjega
trijasa u naoj domovini jesu ljuturnjaci (Myacites Fassaensis, Posidonomya
Clarai, Avicula Venetiana).
Srednj i tr i j as sastoji u nas od v i r g 1 o r i j s k o g a vapna sa
okaminami (Retzia trigonella), te ga imademo samo malo u Dalmaciji oko Zunia
i nie Drnia.
Gornj i tr i j as u Hrvatskoj sastoji od afanitikih kriljavaca i piee-
njaka i dolomita, i neto malo lapora. Afanitiki kriljavci razvili su se samo
poneto u banskom okruju (.Trgovska gora) i u Kotorskih gorah meju Stanje-
vii i livadami. U Kotoru i gori Svilaji ima i ka si j an ski li vrsta (Oassi-
anerschichten). Vapnenjak je vievrstan: hal l st at t sko vapno, r abel ska
vrsta, d a e li s t e i n s k o vapno i koesenska vrsta. Najvanije oka-
mine gornjega trijasa u naoj domovini jesu: Halobia Lommeli, Monotis salinaria,
Pleurotomaria radiata, Megalodus triqueter i t. d.
U trijakoj stvorbi nae domovine nalazimo i rudaa, kanoti eljezne ru-
dae (u Velebitu), zatim tutijevca, tutijeva blistavca i olovnoga sjajnika (u Ivan-
ici). Osim toga ima u naem trijasu mnogo sadre (kod Stubice, u Samoborskih
Eudali, kod Srba, Sinja, Mioeia i na otoku Visu) i napokon sl ani h vod a
(Slani potok u gori Zagrebakoj, i kod Hana blizu Sinja).
Trijaka je stvorba u Hrvatskoj veoma razprostranjena, osobito nalazimo
mnogo werfenskili, gutfensteiuskih i hallstattskih vrsta. Trijasa imaju trupine svih
slavonskih gora osim Pruske gore i gora kraj Broda. U Hrvatskoj sastoje sve
glavne gore osim Moslavake posvema ili barem ponajvie od trijasa; u Dalmaciji
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
Geognostiki pregled hrvatske zemlje. 221
ima trijasa u Debel om brdu, u K onj skom brdu (monte Cavallo), u
Svi l aj i , kod Drnia, Sinja, Vrlike, napokon na otoku Vi su kod Komie.
7. Jurska stvorba ili viek Ammonita, Belemnita i guter-riba.
J urska stvorba (prozvana po gori J uri u vicarskoj) zove se jo i
i krovaka stvorba (Oolith-formation), jer imade u njoj veoma
esto ikrovca i eljezne rudae. Prema boji glavnih kamina dielimo
ovu stvorbu na crni J ura ili Lias, na smedji J ura (Dogger), i bieli
J ura (Malm, koraljno vapno). Mnogi meu izmedju smedjega i bie-
loga J ure jo i Weal dsku stvorbu, koja se je osobito u Englez-
koj razvila. J urska stvorba obiluje silnimi ostanci organikih tjelesa,
osobito morskih ivotinja. Tu nalazimo morske gutere (Ichthyosaurus,
Plesiosaurus), ribe, rake, ammonite, brachiopoda, koralja, spuava itd.
U Hrvatskoj sastavljaju ovu stvorbu vapnenjaei razliite boje, sa mnogom
dresvom (Hornstein) n. p. kod J elenja u Hrvatskoj, kod Vrlike i u Kotoru. U
hrvatskoj J uri nalo se je vie okamina, n. p. od traana: Ammonites Erato i
Aptychus lamellosus, od krakaea: Terebratula diphya.
J urska se je stvorba u naoj domovini malo razvila. Na vidiku je u gori
K al ni koj , sastavljajui glavni dio vrha Vranilea; u brdu Vi ni e i kod Kar-
lovca, izmedju Lokava i Eieke; na zapadnom obronku V i so i c e kod Lapca. U
Dalmaciji se je vie razvila, i to u gori Di nar i , K ozj aku, Gr n j a t u; u Ko-
toru sjeverno od Risna, te od Kotora do Stanjevia i Braia; napokon na otoku
Hvaru (kod Vrboske).
8. Kredima stvorba ili viek rudista. Ova je stvorba dobila ime
svoje od krede, koje ona mnogo u junoj Englezkoj i sjevernoj Fran-
cezkoj imade. Kraj neznatnih tvorina sladkovodenih ima ova stvorba
mnogo morskih vrsta, koje obiluju okaminami, te sastoje od vapne-
njaka, vapnenoga lapora, pieenjaka, pieska i gline. Ponajglavnija
joj je kamina kreda. Bilje ove stvorbe spada najvema medju mor-
ske trave, imade ipak mjestimice naplavljeuih ostanaka od kopnenih
bilina, i ugljenih tvorina. Okamine od ivotinja spadaju foraminiferom,
spuvam, morskim jeom (Echinide), a napose r ud i stom t. j . lju-
turnjakom, kojih imade j edi no u kredinoj stvorbi.
U Hrvatskoj sastavlja kreinu stvorbu slieee kamenje: vapnenjak, dolo-
mit, dolomitova hrnjaga, lapor, pjeenjak i gromaa.
Vapnenjak je raznobojan, a kadto tako biel, da na nekih mjestih daje
najljepi mramor. Gjekoji su vapnenjaei kod nas tako tanko ploasti, da se njimi
zgrade pokrivaju (mjestimice u Dalmaciji). Na drugih mjestih opet namoeni su
vapnenjaei asphaltom tako, da su iz njih postali tako zvani pakl e nj a ci (As-
phaltgesteine), iz kojih se asphal t vadi. Takovih paklenjaka ima napose u Dal-
maciji, i to u gori Dinari, Mosoru, kod Suhog dolca, Vrgorca, na poluotoku Peljecu ,
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
222
Greognostieki pregled hrvatske zemlje.
i na otoeih Oiovu i Brau. Vapnenjaei kreine stvorbe u Hrvatskoj odlikuju se
jo osobito okaminami od r u cl i s t a, te se po njih nazivaju kapr oti novi mi
(od Caprotina), r adi ol i tovi mi (od Badiolites) i hi puri tovi mi (od Hippu-
rites) vapnenj aei . Isto je tako vapnenjak mjestimice (sjeverno od Senja, kod
Kutereva, Krivog puta) prepun foraminifera, te tvori i eiele prave for am i n i-
f erove tavane (Foraminiferen-Banke). Kraj nabrojenih ivotinja imade u
naoj kredinoj stvorbi jo okamina od nekih ljutura (Inoeeramus), nekih riba
(Ptycliodus) i gutera (Mosasaurus).
Kredina se je stvorba u naoj domovini, osobito u junih stranah veoma
obilno razvila. U Slavoniji nalazimo ovu stvorbu na vidiku samo u Fr uskoj
gori u Cereviekom dolu i kod Slankamena, u Hrvatskoj pako: u banskom okruju
na malom prostoru u gori umari ci , u K a 1 n i e k o j gori medju Sudovcem
i Granom, u Zagr ebakoj gori kod Komina i oko Oreja, u Okickoj ili
Samoborskoj gori kod Plieiviee, u zapadnom kutu Zumberka, u Zagreba-
koj upaniji medju Kupom i Dobrom, onda juno od Karlovca medju Koranom i
hrvatsko-turskom medjom s jedne, a Severinom, Ogulinom, Slunjem i iztonom
stranom planine Plieiviee s druge strane, napokon uz hrvatsko-istarsku medju
sve do planine Velebita, sastavljajue gore i stupnjevine uz more, medju Vel e-
bi tom i Mal om K apel om pako zapremajue gotovo sav prostor sve do Ko-
rniea. J o je ona vidiku uz more nie Senja i na zapadnom obronku planine Ve-
l ebi ta. U Dalmaciji vide se u sjevero-zapadnom dielu samo tri uzka prutka
ove stvorbe od Nina do ibenika, ali u sjevero-iztonom kraju imadu ju sve pla-
nine (Di nara, Mari no, Svi l aj a), isto tako sastoji se nie ibenika i Sinja
malo ne svekoliko kopno iz ove stvorbe. U Kotorskih stranah razvila se je ova
stvorba u planinah oko K otor a, otoke je pako zapremila gdjekoje posvema,
gdjekoje veim dielom.
etvrto razdobje: Kaenozojska perioda ili novi viek zemlje.
U kaenozojsku periodu ubrajamo tako zvane treodobne
stvorbe i l i terti j arne formaci j e. Za ovih se je stvorba ze-
maljska kora znatno promienila, te zato nalazimo sada sasvim nove
i razliite tvorine toli sladkovodne koli kopnene. U kaenozojskoj pe-
riodi podigle su se po posljednji put gorske kose u vis, a tu su oso-
bito djelovale vulkanske sile. Tercijarne tvorine sastoje se od vrstih
gromaa, od kompaktnoga vapna, pieenjaka i kriljavca, od pieska
i ilovastoga lapora. Ove tvorine, i to morske taloine obiluju solju,
sadrom, sumporom i petrolejom, a sladkovodne vrsti imaju mnogo
smedjega ugljevja. U kaenozojskoj periodi ve su mnoge ivotinje,
kanoti Ammoniti, Belemniti, kopneni i morski guteri sasvim izumrli,
mjesto njih pojavljaju se na naoj zemlji po prvi put vel i ki si-
savci. I bilje se sasvim promienilo. Nalazimo ve liepe zelene dubrave
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
Geognostiki pregled hrvatske zemlje. 223
u Evropi, a u tih ubravah tropskih dubova, kanoti smokve, lovorike,
kamfornjaka, mrtvina i paoma. Ovo dokazuje, daje za tercijarne dobe
nae zemlje bilo u Evropi veoma vrue i bilinstvu pogodno, kako
danas u vruem pojasu nae zemlje. Kaenozojska se perioda lui na
dvie stvorbe: naeocensku stvorbu, i naneogenskustvorbu.
9. Eoeenska stvorba ili viek Nummulita i Palaeotherija. Ova
se stvorba zove eoeenska zato, jer se je u toj dobi zametnula prva
klica dananjemu bilju i ivotinjstvu nae zemlje. Razvila se pako
ta stvorba najbolje u kotlini parikoj i londonskoj, a zatim u raznih
gorah po svoj Evropi. Nalazimo u njoj prve sisavce, predtee kasni-
jim nosorogom, tapirom, kratkom, konjem, preivaem, zvierim, maj-
munom, i t. d.
U Hrvatskoj sastavljaju eoeensku stvorbu vapno, lapor, laporni kriljavae,
gromaa i pieenjak.
Vapno je vievrstno: kozi nski vapnenj ak (nazvan po selu Kozini
u Istri), smedjast, ponajvie laporan, tanko vrstan, na poluotoku Peljecu jo i
pun pakline (Bergther); f or ami ni f er ovo vapno, debelo vrstani ili kri-
ljavi vapnenjak sa foraminiferami; al veol i novo i l i borel i sovo vapno,
ploasti, veoma krhki, ukasti ili crvenkasti kriljavi vapnenjak sa okruglimi
foraminiferi, poimence alveolinami; n umni u l i t no vapno, esti ili zrnati,
ponajvie ukasti ili sivkastobieli, u tavane sloeni vapnenjak sa foraminiferi,
poimence nummuliti. Gdjegdje (u nas u Boci medju Kumburorn i Meljinami) je
ovo nummulitno vapno pravi nummul i tni mramor, jer na prerezu veoma
liepe are kae. Pieenjak je nummul i tov pi eenj ak, kad ima okamina,
nummulitnih ; h a 1 u e v pi eenj ak (u nas juno od Gline), kad ima osta-
naka od haluga; i napokon f l i ev pi eenj ak, vrstan i bez okamina.
U eocenskoj stvorbi nae domovine nalazimo na poluotoku Pel j ecu
krutu, a na otoku iovu tekuu paklinu. Ugljena ima takodjer naa stvorba, i to
kod Seovaea u Poekoj gori , kod Gjurmania u gori Maeel j skoj , na
vie mjesta u Pro mi ni i kod Kljaka u Dalmaciji. Isto tako imade i glinene
eljezne ruae u Pr omi ni .
Od okamina nalazimo jur spomenute foraminifere, vie vrsti Ijuturnjaka,
pueva, riba, gutera, a od sisavaca osobito debokoee (Antracotherium dalnia-
tinum).
Eoeenska je stvorba u Hrvatskoj veoma razprostranjena, te je osobito u
junoj Hrvatskoj veoma koristna po razvoj vegetacije. Ova je stvorba u juno-
hrvatskih gorah (Kra-gorje") jedino plodna oaza sred pustinja i golih hridina,
koje tvori kredina stvorba. Eoeenska je stvorba na vidiku u Slavoniji samo u
Poekoj gori , gdje no joj gromaa najvei dio trupine sastavlja. U Hrvat-
skoj nalazimo ju u gori Maeel j skoj ; u banskom okruju iztono od Brezova
polja preko visa Sumar i ee i V r anove gl ave do Umetiea u irini od 11
kilom., a juno-iztono do Une medju Kostajnicom i Divuom, onda na malom
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
224
Geognostiki pregled hrvatske zemlje.
prostoru uz potoke Petrinju, Utinju i Glinu, zatim pri uu Crne Drage i Kre-
menice (kod Lasinje) u Kupu; na sjevernom prikrajku Krbave kod Bunia; na-
pokon u Primorju poami od Eieke kroz doline Dragu, Bakar sku dol i nu
i V i nodol i nie do Novoga. U Dalmaciji izila je ova stvorba u veliko na
vidik. Tu zaprema ona gotovo sav prostor na sjeverozapadu medju jadranskim
morem i riekom Zrmanjom od Nina i Novigradskoga mora pa do rieke C i k o 1 e.
Juno od Oikole malo je ove stvorbe na izdanku, i to: od Drnia preko Kljaka
do Malea uzak prutak, zatim uzak prutak od ibenika preko Trogira i dalje uz
more do blizu ua Neretve, gdjeno za malo prestaje, a onda se preko Stona na-
stavlja, te jo jedno kod Dubrovnika prestavi dalje preko Slana, Captata u Boku
kotorsku do Budve ide. Jo se od ovoga drugoga prutka oieljuje kod rnovniee
(iztono od Spljeta) novi prutak, koji se odatle preko Dvara, upe, Vrgorca do
Neretve vue. Napokon je ova stvorba poneto na vidiku na poluotoku Pel j ecu
i na otocih Babu, Pag u, Ul j anu i H v a r u.
10. Neogenska stvorba ili viek Mastodonta. Raznolike morske,
brakine i sladkovodne tvorine neogenske formacije izpunjuju vei-
nom kotlinaste nizine izmedju gora, te obiluju koristnimi rudacami,
osobito smedjim ugljenom, solju i sumporom. Flora i fauna ove stvorbe
pokazuju, da su se ve miesale biline i ivotinje vruega pojasa sa.
onimi umjerenoga pojasa. U nebrojenih slojeviti smedjega ugljena na-
lazimo movarnih empresa, jela i hrastova. Od sisavaca imacle izu-
mrla ve vrst slonova (Mastodonti, Dinotherije) i nosoroga; a zatim
konja, jelena, irafa, zvieri, dabara, i t. d.
Neogenska se stvorba dieli u nas na etiri razdiela, i to na tvorinu a q u i-
t a n s k u, morsku, sar matsku i k o n g e r i j s k u.
A qui t an ska tvor i n a je veinom sladkovodna, te obiluje slojevi od
smedjega ugljena. Sastoji od lapornih kriljavaca i pjeenjaka, te samo gdjegdje
(i to podredjeno) od vapnenog kamenja. Ova je tvorina najdolnji razdiel neogen-
ske formacije.
Morska tvor i na (Marine oer Mediterranstufe) sastoji od l i tav-
skoga vapna (nuliporovo, amfisteginovo, celeporovo, koraljevo), od pjeenjaka,
morskoga lapora, morskoga i badenskoga tegalja, morskoga pieska i gromae.
Sar matska ili oeri ti j ska t v o r i n a sastoji od ce' ri ti j skoga
vapna, sarmatskoga lapora i ceritijskoga pieska.
K onger i j ska tvor i na napokon sastoji od sladko vod noga vapna,
sladkovodnoga lapora, kongerijskoga teglja, kongerijske ilovae, napokon od bel-
vederskoga ljunka i pieska.
U tvoritiah neogenske tvorbe nalazimo po naoj domovini mnogo ugljena i
nafte, eljezne rudae i sumpora. Sumpora nalazimo u Rad ob oj u, i to dva
sloja u lapornom kriljavcu.
Neogenska stvorba sastavlja u naoj domovini prigorje, vise i brieuJjke oko
F r u k e gore, oko K r n d i j e , Papuka i Poeke gore u Slavoniji,
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
Geognostiki pregled hrvatske zemlje. 225
oko Mosl avake (u uzkom prostoru), K al ni eke, I vani ce i Zag r e-
bake gore, na sjevero-iztonom kraju slunjskoga okruja i u banskom okruju
u Hrvatskoj. Na ovom pi*ostoru tvori neogen i neka brr posvema, kao to su:
E r utsko i A 1 masko brdo, Di l j - gora, J Si eka, Bi el a, Hr ast o-
vako brdo, Bl atua, V oj ni ko pobrdj e. J o je ova stvorba poneto
na vidiku u ponikvi kod J anj e gore u bivoj ogulinskoj, kod dolnjega Za-
vaija u bivoj otokoj pukovniji. U Dalmaciji nalazimo neogen na iztonom kraju
Dr ni ke r avni ce u brieujjcih kod Mioia i Pariea, na Cetinskoj dolini
oko Sinja, i odatle dalje na uzkom prostoru sve do Koljana, napokon na malom
prostoru do Vrlike.
Peto razdobje: Anthropozojska peri oda ili sadanji viek zemlje.
Iza tercijarne periode zgodie se na povrju nae zemlje veoma
znatne fizikalne promjene. Zrak se nad zemljom na jednom silno
razhladio, nekadanje tropske vruine nestade, a iza nje navali ljuta
studen, koja je sve bujno bilje prijanje dobe utamanila. Cielo po-
vrje zemlje pokrie silne l edene pol j ane i p laz uri , te su tu
ivotarile ivotinje, koje se danas dese samo u najsjevernijih stranah
nae zemlje. Ova se doba zove doba pl azura ili l edeni vi ek
zeml j e. "Nu doskora poe se zemlja naa opet po malo ugrievati, te
podnebje postade u naih stranah onako umjereno, kako je danas.
U ovo vrieme nastaje anthropozojska ili quarterna perioda nae
zemlje, za koje se je i ovjek po prvi put pojavio.
II. Quarterna formacija ili viek mamuta i praovjeka. Kvar-
terne taloine (ili naplavljene gore) sastoje od oblua i valutica, koje
su esto spojene u gromae, zatim od pieska, ilovae i gline. Ove
najmladje geoloke tvorine izpunjuju vei nom ravni ce i ni zi ne
uz ri eke, zatim doline i dolce u gorah. I u Hrvatskoj nalazimo tu
formaciju u ravnicah i nizinah uz rieke, napose u Posavi ni , Po-
dravi ni , Neretvi i t. d. Stvorba ova dieli se na stari j u i
ml adj u napl avu (diluvij i aluvij), te je teko luiti stariju od
mladje naplave. Tvorine starije naplave jesu: Diluvijalno oblue, brus-
nica ili prapor (Loss), crvena zemlja (Terra rossa), ivi piesak (Flug-
sand), hrnjaga od kostf (Knochenbreccie), zabludjeli hrebi (Erratische
Blocke); a tvorine aluvija ili mladje naplave jesu: aluvijalni ljunak
(Alluvialschotter), melj (Silt), vapneni maak (Kalktuff), treset (Torf),
prst, (Dammerde), i ruevine (Schutt). Taloine ovoga vieka nastale
su najveim dielom od kopnenih voda, taloina morskih ima veoma
V, Klai. Prirodni zemljopis Hrvatske. 10
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
226 (reognostieki pregled hrvatske zemlje.
malo, jer su mora i kopna tada ve onakova bila, kakova su sada.
Kraj vrsta od oblua i pieska po dolinah uz rieke i potoke, zatim
po izsuenih jezerih i na tlu pilja nai e i diluvijalnih taloina od
ilovae, koje brusni com ili praporom (Loss) zovemo. U brus-
nici imade i kuarica od ivuih jo, bielih pueva, a mjestimice i
ostanaka od ivotinja iz prasvieta.
I u kvarternoj formaciji nalazimo koristnih i vriednih ruda.
Zemlja brusnica veoma je zgodna za obdjelavanje, vrste od oblua,
pieska i ilovae daju nam gradivo za ceste i gradje, u movarnih
stranah nalazimo treseta, u nekih pae taloinah ove formacije ima
i zlata, platine i dragulja (na Uralu, u Braziliji i Kaliforniji).
Vani su ostanci od sisavaca ove dobe. Imade tuj ostanaka od
ivotinja, koje su ili ve u predhistorijsko vrieme izumrle (n. p. od
mamuta i zviert po piljah), ili kojih je tek u historijsko doba ne-
stalo (n. p. jelen velerog i t. d.).
Glede ovjeka ui nas znanost, da ga je bilo na zemlji ne samo
u plazurnom vieku, nego dapae i u tercijarnoj periodi. Ljudi za
mamutovog vieka boravljahu u peinah i piljah, te arkeolozi zovu
prvu dobu ovjeju naj stari j om kamenom dobom. Zaml adj e
kamene dobe gradio je ovjek ve nadvodne gradj evi ne
(Pfahlbauten), te u ovo doba sastaje se geognozija sa historijom.
Prouivi dosele, kako se je teajem stoljea i tisuljea mie-
njalo lice Evrope i nae domovine, spomenuti nam je, da smo o geo-
gnostikom sastavu pojedinih gora i gorja ve s prieda govorili, kada
smo razpravljali o tlu hrvatske zemlje. Poznavanje geognostikih od-
noaja koje zemlje imade medjutim i praktinu vriednost, jer sazna-
jemo, gdje i kakovih koristnih ruda ima u kojoj zemlji. Stoga emo
jo u kratko ovdje napomenuti, kakovih koristnih ruda ima naa do-
movina i gdje su jih dosele nalazili.
Nahodita koristnim rudam. Kako je geognostiki sastav hr-
vatske zemlje veoma raznolian, to nalazimo na raznih mjestih i
veoma raznih ruda, koje nam slue toli za ivot u obe, koli napose
za obrt. Upamtiti nam je, da je sjeverna Hrvatska izmedju Drave i
Kupe koristnimi rudami daleko bogatija, nego li juna Hrvatska, gdje
je prevladala tako zvana kraka formacija". Najglavniji rudni pro-
izvodi nae zemlje jesu: kameni ugljen, eljezo i sumpor. Nabrojiti
emo sada nahodita koristnim rudam u Hrvatskoj, te emo govoriti
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
Geognostieki pregled hrvatske zemlje. 227
najprije o so 1 ih, zatim o kamenj u i zeml j an, okovi nah i ru-
da ah, napokon o gori vi h rudah.
A. Sol i .
Kuhinjska sol. Kamene soli nije se dosele u nas nigdje nalo,
nu slutimo svim pravom, da e je biti na onih mjestih, gdje imade
tako zvanih sl ani h potokah", zatim sadre, jer se sol obino dri
sadre. Tako imade Slani potok" u gori Zagrebakoj, zatim slani
potoi kod Sinja u Dalmaciji. Slanih izvora ili sl ati na (Salzquellen)
nalazimo jo kod Varadi nski h topl i ca. Veoma mnogo morske
soli dobivamo iz jadranskoga mora, te su u tom obziru znamenite
morske solane na otocih Pagu i Rabu, zatim kod Stona na poluotoku
Peljecu.
Gorke soli nadjeno je jednom u rudniku u Samoborskoj gori
(po stienah).
B. Kamenje i zemlje.
Sadra. U nas je dosele nadjeno greda sadre kod gornje Stu-
bice, u samoborskih Rudah, kod Tiskovca i Srba u juno-hrvatskoj
visoini; napokon u Dalmaciji, i to kod Mioia, Sinja (Slane stine"),
Hrvatca, Podosoja i na otoku Visu kod Komie.
Vapnenjaci. Vapnenjaka ima u naoj domovini veoma mnogo,
a napose u gorah, koje spadaju na balkanski poluotok. Ove su gore
malo ne skroz sastavljene od vapnenjaka. U tih krajevih nalazimo na
mnogih mjestih takodjer bi el a i arena mramora, osobito na
otoku Rabu, zatim na koljih: sv. Andrija i Pomo kod Visa. Si ge
ima dosta u mnogobrojnih peinah i piljah (Samograd, Mamulina pe-
ina, Vrlika peina i t. d.). Karubi ce (litographischer Stein)
nalazimo na otoku Hvaru.
Teci (Baryte). Oci l j evca (Spatheisenstein) ima sklada u
Samoborskih Rudah i u Trgovskoj gori, osobito kod Ljubine, gdje su
slojevi ociljevca do 10 metara debeli. Teca (Baryt) nalazimo
kod Pilara u Lici, a tuti j evca (Smitsonita) kopaju mnogo kod
Ivanca u gori Ivanici.
Malahiti. Modroga bakrenj aka (Kupferlazur) ima u Za-
grebakoj gori kod sela Mikulia; a mj edene zel enke (Chryso-
koll) nalazimo u Papuk-gori kod Velike u Slavoniji.
*
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
228 Greognostiki pregled hrvatske zemlje.
Mastnici i zemlje. Mi l ovke (Talk) ima u nas u gori Zagre-
bakoj ; a gl i ne (Thon) nalazimo u naoj domovini u veliku obilju,
osobito u predielih medju Kupom, Savom i Dravom.
Bielutci. Zutaa (Zitrina) i adj avaca (Rauchtopas) nala-
zimo u gori Trgovskoj i Samoborskoj; j a m e (Jaspis) nalazimo u
Frukoj gori i Trgovskoj gori; kal cedona ima u Frukoj gori kod
Beoina i u Lici; a j amopol a (Opaljaspis) nali su u gori Kal-
nikoj.
Dragulji. Izmedju dragulja poznat je u nas samo turmal i n
(skorila), kojega (crnoga i sitnoga) nalaze u gori Moslavakoj.
0. Kovine i ruae.
Rudae. Magneti ta (Magneteisenstein) ima u gori Zagrebakoj
kod sv. J akoba; crvene ili sj aj ne el j ezne rudae (Haematit)
nalazimo u Petrovoj gori, u Velebitu i kod Kl jaka u Dalmaciji.
Gnj ede el j ezne rudae (Limonit) ima kod Sokola, Crnoga luga,
Mrzle vodice i u Fuinah u liburnijskoj visoini, gdje su ju prije
kopali; zatim u Petrovoj i Trgovskoj gori, gdje ju i sada kopaju;
izmedju Kupe i Gline, i Gline i Une u Banovini; u Kostelskoj gori
i Sucu (Ivanica), u Zagrebakoj gori, u Kamikoj gori i u gori
Moslavakoj, u Poekoj gori; napokon u Velebitu i u planini Pro-
mini u Dalmaciji. Mangani ta i Pol i ani ta ima kod nas u Petro-
voj gori.
Kovine, a) Drage kovi ne. Zl ata ima u nas koje u krup-
nom ljunku, koje u piesku na dnu rieka. Tako nalaze zlatnoga dro-
bia u krupnom ljunku gora slavonskih (Papuka, Krndije i Sujnika),
i to oko Velike (u 56.000 kilogr. ljunka 201 gram zlata), zatim oko
Kutjeva, i oko Cernika i Sagovine (u 56.000 kilogr. materijala do 87"5
gram. zlata). Zlata nalaze jo u piesku rieke Drave, te ga kod Drnja
seljaci izpiru.
b) Proste kovi ne. el j eza neima u nas ista, ve ga vade
iz raznih rudaa, kanoti iz magnetita, limonita i t. d. Meteorno
el j ezo palo je, koliko je poznato, u tri puta na nau domovinu
(kod Hraine, Milane, i kod Slavetia).
Pakovine (Kiese). Sumporne pako vi ne (Eisenkies) kopaju
u gori Trgovskoj, a ima je u kamenju gore Zagrebake, Moslavake
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
Geognostieki pregled hrvatske zemlje. 229
i u Velebitu. Bakrene pakovi ne (Kupferkies) kopaju u Petrovoj
gori, u gori Trgovskoj i Samoborskoj, a ima je i u Zagrebakoj gori.
Sjajnici (Glanze). Olovnoga sj aj ni ka (Bleiglanz) kopaju u
gori Trgovskoj (u rudniku Viktoriji ima i ledaca od njega), i u Ivan-
ici ; a ima ga jo na Velikom plazuru u gori Zagrebakoj, u Pa-
puku (kod Velike), u Lici i kod Kljaka u Dalmaciji. U Trgovskoj
i Zagrebakoj gori ima i srebrnj aka t. j . olovnoga sjajnika sa
srebrom. G mi ine a (Fahlerz) nalaze u gori Trgovskoj.
Blistave! (Blenden). Tuti j evog bl i stave a (Zinkblende) ko-
paju ugori Trgovskoj i u Ivanici; a rume ni ce (Zinnober) nadjeno
je neto kod Tra, juno od abra, onda neto malo kod Trogira u
Dalmaciji.
D. Gr orive rude.
Sumpornjaci. Sumpora nalazimo poglavito sa sadrom i zem-
nom smolom u naslagah lapora u Ivanici kod Radoboja (gdje ima
gomolja od veliine oraha do veliine ovjeje glave). Sumpornih
vrela ima u Varadinskih toplicah i kod Spljeta u Dalmaciji.
Smoline. Asfal ta ili crne zemne smol e ima osobito mnogo
u Dalmaciji i poneto u juno-hrvatskoj visoini (kod Zrmanje u Lici).
Najglavnija nahodita asfalta u Dalmaciji jesu: kod Unita, Suhog
dolca, Krivoga dolca, Vrgorca (do 10 met. debela naslaga istoga
asfalta), blizu Metkovia i maloga Stona, na poluotoku Peljecu kod
Glini grada i Ponikvah; na otoku Brau kod kripa i na otoiu
iovu. Nafta izvire u Bain-dolu i kod Petrova sela u Slavoniji,
zatim kod Paklenice blizu Mikloke u Hrvatskoj.
Ugljevje. Crnoga ili pravoga kamenoga ugl j ena ima u
Ivanici (kod Lepoglave, Ivanca i Vrhovca), zatim kod Graba u Dal-
maciji (svjetli ugalj). Mrkoga ugl j ena nalazimo dosta po svoj
Hrvatskoj, i to u Sriemu kod Iriga; u virovitikoj upaniji kod Pa-
uja i Vuina; u poekoj upaniji kod Gradita, Kutjeva, Velike,
Dobre kue, Batinjana, Seovaca i Cernika; u gradikom okruju kod
Novske, Raia i J agme; u Banovini kod Vranovine, Ponikvara, Pedlja,
Segestina i Lovce; u zagrebakoj upaniji kod Bregane, Kravarskoga
i Planine; u varadinskoj upaniji kod J erovca, a u okolici Krapin-
skoj i Kosteljskoj na vie mjesta; u krievakoj upaniji kod Dre-
novca, Rasinje i Glogovnice; u belovarskoj upaniji kod Jagnjedovca
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
230
Geognostieki pregled hrvatske zemlje.
i Apatovca; u Lici kod Trnovca i Bruana; u Dalmaciji izmedju
Spljeta, ibenika i Zadra, osobito kod Siveria, Veluia i Smilia;
napokon Sinja, Turjaka, Trilja i Kljaka. Treseta i l i truskavi ce
nalazimo dosta uz prostrane i mnogobrojne movare (n. pr. na Sinj-
skom polju), te nam rabi za gorivo.
O P I S :
Zlatne rude u Slavoniji.
Kada ovjek boravi medju kamenjem i stienami srednje Slavonije, ne-
pojimlje, kako mogu plodne ravnice te zemlje zagreznuti u kaljue. Tu u
gorah ima gradiva za najljepe ceste ovoga svieta samo treba promieniti
dosadanje nazore o gradnji cesta, te poeti graditi od mjesta, koje kamenjem
obiluje, prema mjestu, gdje ga nije. Na taj bi nain bilo gradivo ne samo
mnogo bolje prema dosadanjemu loemu, nego bi bilo i puno cienije. A to
je nada sve vriedno: uinili bi se pristupni najljepi predieli nae domovine,
kultura bi se irila tamo pod okriljem divne prirode, gdje sada u zabiti samo
neukost i sirotinja klije. Gfdje rodi sonije voe i ugodnije vino, nego li
medju hridinama slavonskih gora, gdje ima ljepih panjaka nego tamo, gdje
voda niz kose ubori, natapaju livade potrebitom vlagom? A kako bi tek
montanistika industrija procvala! Tu ima el j ezne rude u izobilju, da
ju rabe i za nasipavanje cesta. Ima i srebonosni hol ovnj aka, raznih
bakreni h ruda, tuhe i ugl j a. Dananju Zvee vs ku stakl anu
ubija najvie zlo stanje prometala, a koliko bi takovih staklana moglo ob-
stojati uz toli silnu koliinu istoga bjelutka, kakovoga riedko drugdje
imade.
Pae nesmijemo ni to s uma smetnuti, da je g. 1852. Grottman na
junom obronku Papuka kod Velike prao zl ata, i to do 201 gram od
56.000 kilogr. materijala. Nema dvojbe, daje naemu narodu najbolja zlatna
ruda njegova plodna i prostrana zemlja i vea radinost, ipak bi mogli sma-
trati to za sreu, da se montanistiki podhvati jednom i u naoj domovini
razprostrane, jer su izvorom zasluge i privrede, kad i sama zemlja plod
uzkrati.
Od godine 1852. promienile su se okolnosti izpiranja zlata u mnogom
na povoljnije, te je stoga vriedno i opet ovo pitanje malo pretresti.
Ponajprije nam je upamtiti, da su leita zlata puno ira, nego to
jih je Gfottman uzeo. On bo nespominje nijedno mjesto na sjevernom obronku
Papuka, to valjda nije imao prilike, dajih obadje; a upravo s teoretikih
razloga mora biti ova strana rudami mnogo obilnija, kao to je i iztona ili
sibirska strana Urala i sjeverna strmija strana Zagrebake gore rudami
bogatija. Eazlog nam je traiti u okolnosti, to je poloitija strana uviek
vie cjelokupno nad srednjim niveau-om uzdignuta, doim strmija odgovara
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
Greogrjostiki pregled hrvatske zemlje.
231
tonije crti proloma, te su ovdje naslage vie prosjeene i izvrgnute raznim
putevom. tvorbe rudnih ila. K tomu su na sjevernom obronku Papuka ko-
turine od bjelutka isto tako este kao i u okolici Velikoj, a hrdjast i sipak
bjelutak jest prava matica zlatu.
Iztraivanja Grottmanova od g. 1852. pokazala su, da i u okolici C e r-
ni kai Sagovi ne imade zlata, i to u 56
-
000 kilogr. materijala do 87*5
gram. zlata. U ljunku kod Skrobutni ka i gornj ega L i povca iz-
prana je po tadanjih nazorih neznatna koliina od 22 grama zlata. Kod
Velike izprao je spomenuti rudar jedanput 57.75 grama, a drugi put 201
gram zlata.
Kad su u Kaliforniji g. 1848. poeli zlato kopati, navalili su rudari
najprije na samorodno zlato, te su doskora izcrpili sve epove u aluvijalnih
ruljah. Zatim su sve vie izpirali i usavrivali nain izpiranja, koj je od
proste drvene ili limove zdjele sve mogue oblike dobivao, Napokon u naj-
novije A
T
rieme usavrilo se je izpiranje zlata hydraulickimi strojevi na takav
nain, da se rentira posao kod 4-4 grama zlata na 56
-
000 kilogr. materijala,
jer izpiranje tih 56.000 kilogr. stoji sada 2 for. 50 nove., a izprano zlato
vriedi skoro dvostruko. Hydrauliekim se putem sada u Kaliforniji izpire
najvei dio zlata i na takovih mjestih, gdje se inae nikojimi drugimi sred-
stvi nebi nita postii moglo.
U Eusiji, gdje je izpiranja zlata jo tako slabo usavreno, da stoji
peteset puti vie nego li u Kaliforniji hydraulickim putem, smatraju ipak
leita sa 201 gram na 56.000 kilogr. materijala veoma bogatimi. Kod nas
pako, izuzev to Podravci nesavrenimi strojevi peru zlato u Dravi, nema
nikakovih slinih poduzea, premda se naa zemlja moe nazvati upravo
zlatonosnom.
Amerikanski geolog J ames D. Dana (u svojem krasnom djelu: a
system of mi neral ogy 514 ed. the gol d'regi on of Vel i ka,
southern Sl avoni a"), predstavlja si po literarnih podatcih, da se kod
nas bog zna kako ivahno radi oko izpiranja zlata, docim se u istinu za
etvrt stoljea nije valjda nijedna zdjela zlatonosnoga pieska ma ni za po-
kus izprala.
Uvaimo li dakle, da je hydraulicko-strojbeni nain izpirauja zlata
1215 put jeftiniji, negoli vriedi srednja koliina zlataizprana tim nai-
nom u Slavoniji, te uzmemo li na um, da vode u naih slavonskih gorah ne-
manjka, da se pae uz malen troak mogu i vodometi ustrojiti, kao n. p. u
J ankovcu : to sliedi ve samo po sebi, da bi se poduzee na tu kovinu vjero-
jatno rentirati moglo, te elimo, da se shodni pokusi kojom prilikom poduzmu,
pa da se i predloi uine, kako bi valjalo to poduzee udesiti prema mjestnim
okolno stim. fDr. J uraj Pilar.)
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
Suti nske topl i ce.
VI.
0 v odah.
(Obi pregled.)
U ovom poglavju govoriti nam je o sliedeih stvarih: 1. o vrelih;
2. o riekah; 3. o prekopih (kanalih); 4. o ribnjacih i barah; 5. o
jezerih; i 6. o moru.
Premda u predielu izmedju Kupe i Boke kotorske godimice
mnogo vie kii, nego li u sjevernoj Hrvatskoj izmedju Kupe, Save i
Drave: to se ipak nemoe glede obilja vode juna Hrvatska (i Dal-
macija) ni iz daleka takmiti sa sjevernom Hrvatskom. U sjevernoj
Hrvatskoj nalazimo velike i obilne rieke i mjestimice nepregledne
movarine, doim su u junoj Hrvatskoj rieke malene i neznatne.
J una Hrvatska ima opet nekoliko krasnih jezera, kakovih u sjever-
nih krajevih nenalazimo. ;-;
Budu da se uz morsku obalu prostire ovisok i malo ne ne-
prekinut gorski rub, te zato nijedna ovea rieka neutie u jadransko
more, to neima gotovo nijedne vodene ceste, koja bi spajala nutrnje
krajeve sa primorjem.
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
1. V r e l a .
(0 vrelih u obe. Toplota vrela. Rudna vrela. Naj glavni ja rudna i topla vrela.)
0 vrelih u obe. Svekolike tekue vode nastaju od vrela, koja
izviru obino na obroncih i na podnoju gora; nu imade i vrela, koja
niu na vrhuncih gorskih, na ravnicah i u barah, dapae i na dnu
rieka, jezera i mora. Tako se je n. p. dokazalo, da na dnu jadran-
skoga mora izviru mjestimice vrela, koja dobivaju vodu sa Velebita
ili Uke (u Istri). Nedaleko Moenica u Istri izvire slinim nai-
nom na dnu mora sila sladke vode, te kad ovo vrelo iza silne kie
ojaa, nemoe nijedan amac u obsegu od 50 metara ploviti. Vodu
dobivaju vrela iz zraka, kanoti kiom, sniegom, i t. d., a oblaci kini na-
staju tim, to se more izparuje. Pravi dakle izvor svim vrelom na
zemlji jest more. Voda, to u slici kie, sniega, grada i t. d. na
zemlju pada, prodire kroz zemaljske vrste duboko u zemlju, dok ne-
dodje do kamenja, koje vode neproputa. Tu se u podzemnih kotli-
nah i peinah sabire i skuplja, te nie opet na povrju zemlje kano
vrelo. Prodire li voda sa visokog mjesta kroz vrste zemaljske u du-
bine, te ukazuje li se na mnogo niem mjestu, tada zovemo to vrelo
padaj ui m (absteigende Quellen); tjeraju li plinovi ili ostala vodu-
rina neki dio vode iz dubine u vis, zovemo to vrelo vrutkom (auf-
steigende Quelle). Padajua vrela obino su studena, a vrutci topli.
Stal na vrel a (Constante Quellen) izviru neprestance, as ovi ta
(periodische Quellen) samo kadkada, obino iza estoke kie, u gor-
skih stranah u proljee, kad snieg kopni; a promi enl j i va (inter-
mittirende Quellen) vrela obiluju as vodom, as opet presahnu na
due vrieme. Tako presahnu dne 2. rujna 1809. gradski zdenac u
Karlovih varih posvema, te poe tei tek 15. listopada 1823. isto tako
obilno, kako i prije.
Sva vrela nisu jednako silna glede obilja vode. Imade vrela,
koja samo kapaju; druga opet nalie potokom, im izviru. Tako n. p.
donose vrela Krapinskih toplica dnevice kakovih 45.200 hektolitara
vode, a vrelo Varadinskih toplica 39.50041.800 hektolit. Obilnih
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
234
V r el a.
vrela nalazimo napose u juno-hrvatskoj visoini, gdje se u podzem-
nih ponorih i dubokih peinah silna voda sabire, ter esto iza kinih
dana na povrje prodire i ciele krajine poplavljuje. J aka su n. p.
vrela Gacke, koja su vie nalina potokom. Osobito je jako vrelo
Sl unj cice. To vrelo izlazi uz obilnu vodu iz peine, tjera sat hoda
dalje kod Slunja do eterdeset mlinova, a malo zatim tvori prekrasan
vodopad, i rui se u Koranu. Obilje vode u pojedinih vrelih zavisi
napose od geognostikoga sastava onoga kraja, gdje vrelo izvire. U
vapnenih gorah vrela su mnogo silnija i obilnija, nego u stranah, sa-
stojeih od pieenjaka ili drugog kamenja, koje vodu upija.
0 toploti vrela. Toplota vrela veoma je razliita. U obe
vriedi pravilo, da je srednja toplota kojega vrela jednaka srednjoj
toploti mjesta, gdje vrelo izvire. Vrela e dakle biti toplija, koja iz-
viru na polutniku i u nizinah, nego li ona, koji izviru u sjevernih
stranah ili na visokih gorah. Toplota vrela u visokih Alpah broji jedva
2'56'2
n
C, a toplota vrela u nizinah iznosi 12*515 Cels., i vie.
Vrela dakle sve su studenija, im izviru vie nad povrjem morskim.
To neka posvjedoe vrela zagrebakoga okolia. Vrela zagrebaka,
koja izviru u nizini, n. p. u Maksimiru ili Laini (160 met. nad
morem), topla su 12*5 do 13*75 i vie stupnjeva Cei.; vrela, izvirua
na zagrebakom humlju (125260 met.), mienjaju toplotu izmedju
10 i 13-73 C.; vrela napokon u zagrebakoj gori (visoka 300 do
700 met.) imaju toplotu izmedju 7*5 i 1T25
0
C. Uzmemo li jos,
da je srednja godinja toplota grada Zagreba 11 "5 C., sravnimo to
sa toplotom vrela na zagrebakom humlju (10 i 13^75 Cei.), to vi-
dimo, da toplota zagrebakih vrela odgovara posvema toploti okolia,
gdje vrela izviru.
Imade medjutim mjesta u naoj domovini, gdje kano da to
pravilo nestoji. Mnoga vrela u hrvatskom' primorju, napose u okolici
Rieke i Bakra, veoma su studena, doim je godinja toplota dotinih
strana dosta znatna. Vrelo n. p. rieke Rjeine, koje je visoko samo
283 met. nad morem, imade stalnu srednju toplotu od samo 7*6 C,
doim srednja toplota vrelita broji 12 C. Isto tako imade na Rieci
nekoliko vrela, koja su u kolovozu samo 9" C. topla, makar da u
gradu Rieci broje 3537
-
5C. topline. Vrela ta jesu: vrelo u Brajdi
(9-5 C), na Korsu (9 C.) i kod gimnazije (8'8C.). Vrela napokon
u bakarskom zalievu imaju takodjer stalnu toplotu od 99*5 Cels.
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
V r el a.
235
Ovo prividno nesuglasje izmedju toplote vrela i vrelita protumaio
je Dr. J . Lorenz sliedeim nainom. On veli, da su ova vrela samo
pri vi dna, t. j . da to nisu prava vrela, ve samo sbiralita podzem-
nih vrela. Prava vrela da poimaju na visokoj vispoljani liburnijskoj,
koja se stere od Snienika do velike Kapele, te koja je preko 10G0
met. visoka i veoma studena. Ovdje da se gubi studena voda u vap-
nene peine i ponore, te da uz prvobitnu toplotu tee podzemno
dalje sve do primorja, gdje toboe izvire kano pravo vrelo. Ovo se
najbolje dokazuje tim, to spomenuta primorska vrela nikada nena-
rastu, kad kii na Rieci ili u Bakru, nego kada dadi na vispoljani
liburnijskoj, i to narastu onda tek za dva, tri dana, dok suvina voda
sa visoine do primorja dospije.
U naoj domovini nalazimo medjutim i takovih vrela, koja su
mnogo toplija od svoga vrelita. Tako imade n. p. u Radoboju vrelo
(u Handovi), koje broji 29'5C. Da si silnu toplotu ovakovih vrela
protumaimo, valja nam znati, da ta vrela izviru iz dubokih dubina
zemlje nae, gdje za svaka 52-5 metra toplota za 1C. raste. ujemo
li, da su vrela Topuskib toplica vrua do 61-25 C, to sudimo, da
potiu iz dubinah zemaljskih, koje se steru do 2800 met. izpod ravne
zemlje.
Sva vrela, koja su topla 31-25 Cels. (25 ft.) i vie, zovemo
topl i cam i (Thermen). Ova vrela ili toplice imaju stalnu toplotu,
te jih .nalazimo ne samo po naoj domovini, nego i po svem svietu.
Veina toplica rabi nam za lieenje. Najtoplije su u nas toplice
Topuske, koje broje do 61-25 C. Za ovimi sliede Stubike toplice sa
58*6 C. i Varadinske toplice sa 57-5C. U obe valja opaziti, da
kraljevina Hrvatska ima uz Ugarsku najvie toplica u srednjoj Evropi.
Toplice su podieljene u Hrvatskoj ovako: Najvie jih ima kraljevina
Hrvatska u uem smislu, zatim Slavonija. Dalmacija neima toplica
nijednih.
Najznatnije su toplice u Hrvatskoj:
1. Topusko, u hrvat, krajini, 61'25 do 56*25 C.
2. Stubice, u Hrvatskoj, 58*6 C.
3. Varadinske toplice, u Hrvatskoj, 57-5 do 56-25C.
4. Lipik, u Slavoniji, 47*5 do 31 C.
5. Daruvar, u Slavoniji, 47 do 40 C.
6. Krapinske toplice, u Hrvatskoj, 43-1 do 40-6 C.
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
236
V r el a.
7. Sutinsko, u Hrvatskoj, 37*5 do 31-25 C.
8. Lee, u Hrvatskoj, 36 C.
Rudna vrela. Nijedna voda na povrju zemaljskom nije po-
svema ista. Toli voda sa vrela koli sa potoka i rieka ima u sebi
neto plinova i krutih sastojina. Ona vrela, koja sadraju mnogo
rudnih estica, zovemo rudni mi vrel i . Osobito toplice imaju u sebi
mnogo rudnih sastojina, jer znatnom toplinom moe voda mnoge rude
veoma lahko raztvarati i usisati. Imade medjutim i studenih vrela,
koja obiluju plinovi ili krutimi esticami. Rabe li nam vrela koja za
liek, zovemo jih kupel j i ili l j ekovi ta vrel a.
Rudna se vrela nazivlju po onih rudah, koje nam od njih naj-
vema slue; mnoge bo vode rudnice imaju posvema jednakih estih
od razliitih ruda. Toplice neke obiluju napose mnogimi esticami
raznih krutih tjelesa, te imaju to svojstvo, da mogu te estice odlu-
iti. To biva osobito kod vapnenih i sumpornih vrela. Tako n. p.
odlau sumporne toplice varadinske mnogo sumpora po mjestih,
kuda teku. Staloeni sumpor ukruuje se opet, te tako biva, da ove
toplice tvore neku koru. Imade opet toplica, koje sadraju veoma
malo krutih sastavina, te kojim voda prilii sasvim zdenanoj vodi.
Takove se toplice zovu i ndi f erentne ili l ake. Lake su toplice u
naoj domovini: Daruvar, Krapina, Stubica i Topusko.
Rudna vrela dielimo prema tomu, koliko i kakovi h krutih
estica sadraju, na sliedee vrsti:
a) Al kal i ka vrel a ili ki sel i ce (slatine), n. p. Jamnica u
Hrvatskoj.
b) Sl ane vode ili si an ci, n. p. Slani potok u Hrvatskoj.
c) J odna vrel a, n. p. Lipik u Slavoniji.
d) Sumporna vrel a, n. p. Varadinske toplice u Hrvatskoj,
i Spljetska vrela u Dalmaciji.
e) el j ezna vrel a, n. p. Valpovo u Slavoniji.
Najpoznatije toplice i rudna vrela u Hrvatskoj.
1. A patovac. Ovo je mjestance u belovarskoj upaniji, dva
i pol sata daleko od Krievaca. Voda apatovaka spada medju na-
tronske kiselice, boje je zelenkaste, a teka slano-kisela. Toplota vode
broji 12 C.
2. Dar uvar ske topl i ce. Daruvar lei u poekoj upa-
niji, u dolini, kojom prolazi potok Toplica, 125 met. nad morem. Za
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
V r e 1 a.
237
Rimljana zvale su se ove toplice Thermae Jasorvenses, s toga imade
ondje i rimskih starina. Daruvarske toplice spadaju medju lake (indi-
ferentne) toplice, dobivaju vodu od pet vrela, koja su topla od 40
do 47 C.
3. 11 i d e. Ovo se vrelo stere kod Velike u upaniji poekoj,
ali nije dosele protraeno ni izpitano.
4. J amni ka ki sel i ca. Jamnica se prostire na lievoj
strani Kupe blizu sela Pisarovine, 3 ure od Zagreba i 2 ure od Kar-
lovca, u upaniji zagrebakoj. Voda Jamnika spada medju alkalinsko-
muriatike kiselice, te slui poput rogatake i gleichenberke kiselice
za kupanje i ljekovito pie; pae se i razailje u staklenkah daleko
izvan Hrvatske (godine 1864. do 80.000 boca, g. 1876. do 150.000
boca). Toplota kiselice broji u zdencu 1011-25 C., a izvan zdenca
dol5"Cels.
5. K amena gori ca, stere se kod Novoga Marofa u upa-
niji varadinskoj, te spada valjda medju indiferentna vrela.
6. K amensko, kraj Karlovca u upaniji zagrebakoj, spada
medju kiselice ili slatine, nu nije jo izpitano.
7. K r api nske topl i ce. Ove toplice lee n sredini hrvat-
skoga Zagorja u upaniji varadinskoj, 1 'A sata od trgovita Krapine,
5 sati od Zagreba, a od eljeznikih postaja Poliani i Zaprei 4 sata
daleko. Samo mjesto uzdie se 150 met. nad morem, a sva vrela za-
premaju oko 1077 met. Krapinske toplice broje se medju lake ili
indiferentne, a tople su 40*6 do 43*1 C. Ona dva vrela, koja se oso-
bito rabe, donose u 24 sata do 45*200 hekt. vode. Krapinske se toplice
veoma mnogo polaze. Nedaleko od ovih toplica stere se sumporni
majdan Radobojski.
8. L a si nj a. Lasinja se stere u banskom okruju, 4 sata da-
leko od Zagreba, te je od J amnice samo riekom Kupom odieljena.
Lasinjska voda spada medju alkalike kiselice (slatine), te ju prof.
Schneider uzporedjuje sa vrelom Vichy Coelestinskim" u Francez-
koj. Toplota kiselice broji 11 C. Voda se upotrebljuje poput J am-
nike toli za pie, koli za kupanje.
9. L e e. Ove toplice lee u zagrebakoj upaniji nedaleko
Karlovca, te se ubrajaju u red lakih ili indiferentnih voda. Tople su
36Cels. Poblie nisu izpitane.
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
238
V r el a.
10. L i p i k. Lipik se stere u upaniji poekoj na potoku Pakri
nedaleko Pakraca. Lipike su toplice veoma znamenite i jedine te vrsti
u Evropi, jer spadaju medju ona vrela, koja se odlikuju obiljem j oda
i natrona, a uza to su osobito tople. Poznate su sa svoje ljekovi-
tosti malo ne po svoj Evropi, a upotrebljuju se koje za kupanje
koje za pie. Imade etiri vrela, koja su topla od 31 do 47*5 Cei.
U 24 sata izvire vode preko 16"950 hektolitara.
11. Sl ani potok, izvire u okolici stubikoj, u upaniji va-
radinskoj, 3 sata od Zagreba daleko. Voda je ova bistra, topla 7^5
Cels., te spada medju slance (u jednoj funti vode 122 grana soli).
12. Sl anj e, u upaniji krievakoj, 1 sat od Varadinskih
toplica. Vrelo je ovo radi sl anoga teka dobro poznato, nu nije iz-
pitano.
13. Smrdee topl i ce, u upaniji varadinskoj, nedaleko
Klanjca. Indiferentne toplice, neiztraene.
14. Spl j etska sumpor na vrel a. Ova vrela izviru kod
Spljeta izpod brda Mrljana tik mora, te utiu zatim u more. U vodi
tih vrela ima natrona i sumpora, ali ne uvieke jednako. Topla su ta
vrela kano i morska voda, zato se mora voda ugrijati, kada se upo-
trebljuje za kupanje. Gdjekoje godine presahnu vrela ova sasvim (n.
p. 1840.).
15. Stubi ke topl i ce, u hrvatskom Zagorju, upaniji
varadinskoj. Ove indiferentne toplice lee u prostranoj, nizkimi brdi
opasanoj dolini, te imaju vie toplih vrela, od kojih se samo dva
osobito rabe. Voda je topla 58'6 C.
16. Suti nske topl i ce, u hrvatskom Zagorju, upaniji va-
radinskoj. Ove indiferentne toplice tople su 31*25 do 37*5 C.
17. Sveta voda, u upaniji virovitikoj, dosele neizpitana,
18. Topusko. Topusko se stere u banskom okruju, u dolini
opasanoj liepimi brieuljci. Visoko je nad morem 126 met., daleko
je od Zagreba 83 kilom., od Petrinje 30 kilom. Topuske su toplice
indiferentne, imaju tri vrela, koja su topla 56'25 do 61*25 Cels.
19. Val povo. Ovo se trgovite iri u liepoj i plodnoj ravnici
u upaniji virovitikoj. Pol sata Valpovu na jugu jesu el j ezne
kupelji, nekada ve Rimljanom poznate (Jovalium).
20. V aradi nske topl i ce. Ove se toplice stem 1'/ sat
daleko od Varadina, 7 sati od Zagreba, u upaniji varadinskoj. Samo
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
V r el a. 239
mjesto uzdie se u liepoj dolini 280 met. nad morem. * Toplice va-
radinske bijahu ve starim Rimljanom poznate, te su jih ovi rabili
i nazivali Aquae J assae". Mnogi napisi i druge starine svjedoe, da
su se stari Rimljani tuj veoma rado desili.
Varadinske toplice jesu sumporne (osobito mnogo sumpornoga
vodika), te jedno jedino vrelo daje u 24 sata 39*50041.800 hektolit.
vode. Vrelo je veoma toplo (5625 do 57'5Cels.), te se tim bitno
razlikuje od spljetskib sumpornih vrela.
21. Vr l i ka vrel a u Dal maci j i . Vrlika se stere ne-
daleko Sinja u liepoj ravnici. Vrelo vrliko nema mnogo kemikih
sastavina, niti je toplo, te slui samo hvdropatikoj lieitbi (liecenje
studenom vodom).
Kako se polaze toplice u nas:
1
2
3
4
5
6
7
I me t o p l i e a m
Krapinske toplice . . . .
Varadinske toplice. ..
Daruvar
Stu bia
Sutinsko
Leee
Broj gosti godine 1875.
odlienijih
gosti na due
vrieme
2812
1481
776
280
36
96
178
seljaka iz
okolice
20.182
26.710
2688
2965
3411
300
uk upno
22.994
28.191
3.464 '
3.245
3.447
96
478
1
Godine 1875. razaslali su do 10.000 boca voe lipieke na sve strane. U
Top uskom bilo je g. 1873. do 7500 gosti.
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
2. R i e k e .
(TTvod. Podruje crnoga mora. Podruje jadranskoga mora. Eieke ponornice.
Slapovi ili vodopadi u Hrvatskoj.)
Uvod. Rieke kraljevine Hrvatske teku u dva mora: u crno
more na iztoku, i u j adr ansko more. Prema tomu diele se
rieke hrvatske na dva pomorj a: jedne teku pravcem iztonim
u crno more, a druge pravcem zapadnim u jadransko more. Od hr-
vatskih rieka pomorja crnoga netee upravo nijedna u samo more,
ve sve utiu bilo posredno bilo neposredno u ponajglavniju rieku
srednje Evrope, u Dunav.
Razlika izmedju rieka obiju pomorja jest velika. Rieke pomorja
crnoga, od kojih su najznatnije Drava i Sava, duga su toka, teku i
padaju polagano, a prolaze veinom plodnimi nizinami. Rieke naprotiv
pomorja jadranskoga obino su kratka toka, teku brzo i padaju naglo,
kre si put kroz kamenite stiene, te tvore mnogo slapova ili vodo-
pada. Mnoge rieke ovoga pomorja gube se dapae u ponorih, te teku
podzemno u more (rieke ponornice).
Gl avno razvod j e izmedju rieka obiju pomorja jeste crta,
povuena od gore Snienika preko Risnjaka, zatim preko Velike i
Male Kapele i Plieivice sve do Dinarskih planina. Ova razvodna crta
tee od sjeverozapada prema jugoiztoku, te dieli po tom cielu Hr-
vatsku na crnomorsku i jadransku Hrvatsku.
Oko dvie treine ciele Hrvatske spada na pomorje crnomorsko,
naime 660 -milja ili 36.339 -kilom., a neto preko jedne tre-
ine spada na podruje jadransko, naime 360 -milja ili 19.822 Q-.
kilom. Obzirom na pojedine krajeve spadaju:
na podruj e cr nomor sko: ciela kraljevina Slavonija i Hr-
vatska, izuzev samo rieku i donekle delniku podupaniju; zatim
krajina hrvatsko-slavonska osim okruja liko-otokoga,
na podruj e, j adr ansko: ciela kraljevina Dalmacija, od hr-
vatske krajine okruje liko-otoko, a od gradjanske Hrvatske
podupanija rieeka i poneto delnika.
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
Podruje srnoga mora. 241
A. Podruje crnoga mora.
1. Dunav.
Dunav (Ister, Hister, Danubius i Danuvius Donau) je iza
Volge najvea rieka u Evropi; podruje mu broji 14.630 geog. milja
ili 8045 n-myriam., duina toka broji mu 2848 kilom. Dunav je
najglavnija rieka srednje Evrope: on spaja zapad sa iztokom, te je
znatnom cestom za promet naroda srednjoevropskih. Tu u Podunavlju
bile su se nebrojene bitke; tu su se narodi svi j uh vjekova as kano
prijatelji as kano neprijatelji sastajali i obili. Uz Dunav dodje
Attila, bi boji", sa iztoka u srce Francezkoj, njegove stope na-
sliedie Magjari. Srednjim Dunavom dopriee Obri ili Avari na bal-
kanski poluotok, a poetkom 7. vieka dodjoe Hrvati i Slovenci sa
hladnih Karpata na topli jug. U poznije doba
%
srednjega vieka pre-
laahu Podunavljem kriari sa zapada na iztok, nu istim putem do-
djoe opet Mongoli i Turci sa iztoka, da popliene Evropu. Da, i sam
Napoleon Veliki stekao je slavu u Podunavlju.
Dunav nastaje kod Donaueschingena u Baenskoj, na junoiz-
tonom obronku Crne ume, od dva izvora: Brege i Bri g a ha.
Gornji tek Dunava ili nj emaki Dunav sie do Pouna; srednji tek
ili ugarsko- hrvatski Dunav do Kladova; a vl ako-bugarski
Dunav ili dolnji tek sie do ua u crno more. Vrelite Dunava vi-
soko je 1126 met.; a kod Paso v a. gdje ulazi u monarkiju austro-
ugarsku, broji mu visina 274 met.
Ue je Dunava deltasto, te obsie do 2587 [J -kilom. Najslav-
niji su mu rukavi: Ki l i a, Sul i na (95125 met. irok, a 920
met. dubok), sv. J uraj (Georgijevska).
Dunav postaje plovkim kod Ul ma; od g. 1830. brode po njem
parobrodi. Dunav ima silesiju i obilnih pritoka na desnoj i lievoj
strani. Hrvatski pritoci svi su na desnoj strani i to: Drava, Vuka
i Sava.
Dunav u Hrvatskoj. Dunav obtie Hrvatsku (dotino Slavo-
niju) u svojem srednjem toku, te joj je sjevernom i iztonom grani-
com prama Ugarskoj (Bakoj i Banatu). Nedaleko Osieka utie unj
V. Klai. Prirodni zemljopis Hrvatske. t u
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
242 Podruje crnoga mora.
riejka Drava, zatim tee i
obrubljuje on Hrvatsku u
duljini od 196 kilom, sve
do utoka Save kod Ze-
muna. Od dravskoga ua
do Vukovara tee nizinom,
od Vukovara do Slanka-
mena prostire se tik njega
uzporedo Fruka gora, a
od Slankamena do Zemuna
prolazi opet nizinom. Ma-
kar da mu je hrvatska
obala ili desni brieg neto
vii od lievoga (ugarskoga);
prouzrokuje ipak ee po-
vodnje, s kojih zemlja ljuto
strada."
irina, dubina i visina
Dunava veoma je razliita,
dok tee Hrvatskom. Tako
mu broji irina izmedju
Dravskoga ua i Vukovara
568 do 758 met., izmedju
Vukovara i Palanke 379
do 568 met., a kod Petro-
varadina 1106 met. Dubok
je Dunav izmedju Drav-
skoga ua i Vukovara 4*7
do 12
-
6 met., a izmedju
Vukovara i Palanke 6-3 do
17 met. Kad u Hrvatsku
ulazi, visoka je povrina
Dunava kod ua Drave
74'89 met., a kad izlazi,
to inu visina kod Savskoga
ua broji samo 63*85 m.
Dunav pada dakle u Hr-
mi
mm
mm
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
Podruje crnoga mora.
243
vatskoj za 11 "04 met. , ili na 17*8 kilometara duljine za 1 metar
visine.
Makar da Dunav obtie Hrvatsku na veoma kratkom toku, to
je ipak znamenit po promet i trgovinu nae domovine. On spaja zemlju
Hrvatsku s jedne strane sa srednjom Evropom, a s druge strane sa
iztonom Evropom i sa Crnim morem. Promet na hrvatskom Dunavu
raste sve to vie. Neobziru se na provoznu trgovinu, opaamo, da je
g. 1872. prolo Dunavom preko 91,687.500 kilogr. Na Dunavu mogu
u naih stranah broditi ve veliki parobrodi sa tovari od 200.000
do 500.000 kilogr.
U hrvatskom Podunavlju nastali su liepi gradovi, koji e s vre-
menom jo bolje procvasti. Tako se stere uz Dunav znamenita tvrdja
Petrovaradi n, a njoj o boku srbski Novi sad. Izmed Fruke
gore i Dunava biele se sriemski Karl ovci , a na uu Save u Dunav
podigao se je znameniti Zemun, doim se njemu nasuprot bieli po-
bratim mu Bi ograd, priestolnica srbske kneevine.
2. Sava.
Uvod. Sava je najznamenitija rieka hrvatska. Ona je dodue
pritok velikoga Dunava, ali za jugozapadne zemlje slavenske mogla
bi vriediti vie, nego li sam Dunav. Ona tee samimi zemljami sla-
venskimi, njezino podruje obuhvaa pokrajine slovenske, hrvatske i
srbske. Sava pae poput srebrnoga pasa" svekolike zemlje juno-
slavenske, ona jih spaja i jednu drugoj pribliuje.
Sava izvire pod visokom gorom Triglavom (2865 m.) u Kranj-
skoj, Ima dva izvora: podkorjenski ili sjeverni, i bohinjski (Savica).
Od izvora svoga tee pravcem iztonim najprije Kranjskom, zatim se
vije na medji izmedju Kranjske i tajerske, od ua Sutle do ua
Une tee Hrvatskom, a zatim opet razstavlja Hrvatsku od Bosne i
Srbije sve do Zemuna i Biograda, gdje u Dunav utie.
Sava prima pritoke sa kranjskih i tajerskih gora, sa alpinskih
ogranaka hrvatsko-slavonskih, sa juno-hrvatske visoine, sa bosanskih
i srbskih gora, dapae i sa crnogorske visoine. Prispodobiv desne joj
pritoke sa lievimi, vidimo, da su desni pritoci mnogo vei i zname-
nitiji od lievih. Tako nalazimo na desnoj strani velike pritoke Kupu,
-X-
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
244 Podruje ornoga mora.
Vrbas, Bosnu i Drinu, a na lievoj same neznatne, kanoti Sutlu, Kra-
pinu, Lonju, Bosut i t. d. Uzrok je tomu pojavu taj, to se na lievoj
strani pribliuje Savi njezina posestrima Drava, koja ie od nje obino
samo 742 do 111*3 kilom, udaljena. Cielo porieje Save obsie 1630
Q-milja ili 89.647 Q-kilom., te obuhvaa sliedee zemlje: jedan dio
Kranjske, tajerske, Hrvatske i Slavonije, svu sjevernu Bosnu, malenu
est Crne gore, napokon i dio Srbije.
Sava u Hrvatskoj. Duina i razvoj rieke Save od izvora do
ua joj broji 1062 kilom. Od toga prevali ona preko dvie treine po
hrvatskom zemljitu, naime 739 kilom. Sava tvori medjutim nebro-
jene zavoje, koji ine, da se ravna udaljenost njezinoga ua od iz-
vora za mnogo razlikuje od njezinoga razvoja. Tako broji ravna uda-
ljenost ua od izvora iste rieke samo 712 kilom., a udaljenost od
hrvatsko-tajerske medje do ua joj kod Zemuna samo 445 kilom.
Sava ulazi na uu Sutle na hrvatsku medju, a kraj ua Bre-
gane u samu zemlju hrvatsku. Od ulaza poam sve do Suseda Sava
je jo gorska rieka, tek iza Suseda iri joj se dolina u sve iru i
veu nizinu. Porieje Save od ua Sutle do Zemuna zaprema u Hr-
vatskoj (dotino Slavoniji) kakovih 25.205 Q-kilom. Nizina, koja ju
prati na lievoj obali, tako zvana Posavina, obuhvaa 8862 [H-kilomi
Makar da je Sava najznatniji pritok na desnoj strani Dunava,
to je ipak u svakom obziru toli nepravilna i neuredna, da je dosele
razmjerno malo vriedila za razvoj i trgovinu zemalja, kojimi protie.
Tek kad se posvema uredi, biti e prava blagodat za zemlje svoga
podruja.
Sto se i ri ne tie, valja opaziti, da je Sava veoma nepravilna.
Od ua Sutle pa sve do Rugvice dieli joj se korito na nebrojene
manje rukave, a uz to su joj obale tako raztrgane, da se prava i-
rina rieke pravo ni proraunati nemoe. Kad je Sava plitka, onda joj
irina broji kod Sutle 94 met., a kod Zagreba po prilici oko 126 m.
Poam od Rugvice iri se korito Save svedjer prema uu. Imade
ipak i nie Rugvice na mnogih mjestih uzkih tj esnaca, kano na
primjer medju Svinjarom i Pricem, zatim vie Mitrovice i uz Mitro-
vicu, nadalje nie Boljevaca, i t. d. Uz tjesnace broji korito Save
mnoge prei ri ne (Ueberbreiten), kano n. p. nie Rajeva sela. U
obe nam je primjetiti, da je korito Save veoma nepravilno, tako, da
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
Podruje crnoga mora. 245
se esto tjesnaci i preirine neposredno izmienjuju, ili su si na do-
maku. Srednja je irina Save od Rugvice do Zemuna sliedea:
Kad je naj-
plia, met.
Kad je ravno-
brena, met.
Medju Bugvieom i Oapragom
Capragom i Jasenovcem
Jasenovcem i Starom Gradikom
Starom Gradikom i utokom Vrbasa. .
Vrbasom i Bosnom
Bosnom i upanjem
Zupanjem i Baom
Baom i Hrtkovci
Hrtkovci i Zemunom
85
99
138
151
170
208
337265
237474
237474
142
157
163
190
246
281
284341
303-664
379474
Kako nije korito Save jednako iroko, tako nije ni jednako
duboko. Dubi na Save veoma je razliita; uz dosta znatne dubine
nalazimo mjestimice i plitine, koje za plitke vode priee parobrode,
da nemogu broditi. Znatne dubine nalazimo u Savi nie Trebarjeva,
uz Ivanski bok, a napose u spomenutom ve tjesnacu medju Svinja-
rom i Pricem. Kad su tu g. 1875. za najplie vode mjerili dubinu
savskoga korita, nali su, da je matica 2025 met. duboka. Ovo je
valjda i najvea dubina u Savi.
Srednja dubina Save za najmanje vode iznosi po prilici:
od Rugvice do Capraga medju 0*13 m. i 5*0 m.
Capraga do Jasenovca 2 37 6*32
Jasenovca do Stare Gradike . . . 3'16 6"32
Stare Gradike do upanja . . . . 3*16 6*32
upanja do Zemuna 2'84 6-32
Sava, dolazea iz gorskih strana, donosi sobom silno oblue
(Geschiebe); uz to dere takodjer svoje briegove, te nagomilava toli
oblue koli te oderine i odlomine na mnogih mjestih svoga korita.
Isto tako donose i pritoci savski mnogo oblua i ljunka, te tako na-
staju u koritu savskom pl i ti ne, kadkada i grede ili sipine od
pieska i ljunka, esto dapae i ci el i otoci usred rieke. Znatnije
plitine savske jesu: medju Uticom i Jasenovcem, uz Dolnji varo
(Stara Gradika), vie Doline, vie Novoga grada; medju jarugami i
Samcem, nie Drine, uz Klenak, vie i nie Podgajicke Ade, napokon
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
246 Podruje crnoga mora.
mnogo jih izmedju Mitrovice i Zemuna.