UNESCO Program participacije

MONITORING LOKALITETA SVJETSKE BATINE UNESCO

Monitoring lokaliteta svjetske batine UNESCO

UNESCO program participacije, 2013: Bosna i Hercegovina, Bugarska, Maarska, Rumunija, Srbija, Slovenija

UNESCO Program participacije Projekat:

MONITORING LOKALITETA SVJETSKE BATINE UNESCO

Kratica:

MWH

Sabrala i uredila:: Vanja Debevec Avtori tekstova: Pierre Galland, Katri Lisitzin, Mihael Kline, Azra Hadi, Akos Poyandy, Daniela Mihai, Josefina Postavaru, Miljana Okilj, Tsvetelina Ivanova, Tsvetelina Kalinova, Mirjana Andri, Dejan Verani, Vanja Debevec

Autori fotografija: Regional Inspectorate of Environment and Water Ruse, Darja Kranjc, Milijana Okilj, Letizia Fambri, Aks Pottyondy, Iozefina Postvaru, Tatjana Bregant, Borut Lozej, Toma Zorman, Rihard Baa Dizajn: Joe Porl, JPStudio Divaa

Prevodi i lektura: Veris, d.o.o., Ljubljana Park kocjanske jame, Slovenija kocjan 2, SI -6215 Divaa T: 00386 5 70 82 100 F: 00386 5 70 82 105 E: psj.info@psj.gov.si http://www. park-skocjanske-jame.si

Web stranica projekta: http://mwh.park-skocjanske-jame kocjan, decembar 2013. godine

kocjan, decembar 2013

Ova publikacija rezultat je projekta Monitoring UNESCO-vih lokaliteta svjetske batine koji se odvijao tokom 2013. godine, u okviru UNESCO-vog programa participacije. Projekat je objedinio sljedee UNESCO-ve lokalitete svjetske batine: podruje Starog mosta starog dijela grada Mostara, Bosna i Hercegovina; most Mehmed-pae Sokolovia u Viegradu, Bosna i Hercegovina; Nacionalni park Pirin, Bugarska; upravljani rezervat Srebarna, Bugarska; benediktinska opatija Pannonhalma, Maarska; historijski centar Sighioara, Rumunija; transilvanska sela sa utvrenim crkvama, Rumunija; Gamzigrad Romulijana, Srbija; Ljubljansko barje, Slovenija; kocjanske jame, Slovenija. Kao vodei partner u projektu, Regionalni park kocjanske jame, Slovenija, organizovao je radionicu na temu monitoringa za predstavnike lokaliteta koji su partneri u projektu, koju su vodili priznati strunjaci iz oblasti prirodne i kulturne batine, kao i iz oblasti komunikacija. Tekstovi iz publikacije sadre kratak opis onih lokaliteta sa liste svjetske batine koji su odluili uestvovati u projektu. Predstavljanje lokaliteta poredano je alfabetskim redom, po zemljama, na engleskom jeziku. Takoer su navedeni opisi projekta, doprinosi strunjaka i prijedlozi za buduu saradnju u mrei lokaliteta.

1
SADRAJ
1. PROJEKAT MONITORINGA 2. LOKALITETA SA UNESCO-ove LISTE SVJETSKE BATINE
VANJA DEBEvEC

7 7 10 11

3. PARTNERI u PROJEKTU 4. PREZENTACIJE PARTNERSKIH LOKALITETA SVJETSKE BATINE

PROJEKAT MONITORINGA LOKALITETA SA UNESCO-ove LISTE SVJETSKE BATINE

VANJA DEBEvEC
Lokaliteti sa UNESCO-ove Liste svjetske batine predmet su paljivog procesa upravljanja, gdje znaajnu ulogu igra monitoring. Zajedno sa efikasnim programima razvoja koji olakavaju ouvanje njihovih izvanrednih univerzalnih vrijednosti, program monitoringa je od kljune vanosti za zatitu prirodnih vrijednosti kao i kulturne batine. Opredijeljeni za njegovanje saradnje izmeu lokaliteta sa liste svjetske batine u jugoistonoj Evropi i susjednim dravama, regionalni park kocjanske jame, Slovenija, pripremio je zajedniki projekat koji se jednako bavi i prirodnim lokalitetima i lokalitetima kulturne batine. Zemlje koje su odgovorile na na poziv za saradnju na projektu su: Bugarska, Bosna i Hercegovina, Maarska, Rumunija, Srbija i Slovenija. U 2013. godini, projekat koji je odobrio UNESCO-ov Centar za svjetsku batinu u sklopu programa participacije spojio je sljedee lokalitete sa liste svjetske batine: Podruje Starog mosta starog dijela grada Mostara, Bosna i Hercegovina; Most Mehmed-pae Sokolovia u Viegradu, Bosna i Hercegovina; Nacionalni park Pirin, Bugarska; Upravljani rezervat Srebarna, Bugarska; Benediktinska opatija Pannonhalma, Maarska; Historijski centar Sighioara, Rumunija; Transilvanska sela sa utvrenim crkvama, Rumunija; Gamzigrad Romulijana, Srbija; Ljubljansko barje, Slovenija; kocjanske jame, Slovenija. Svrha projekta je omoguiti menaderima i strunim savjetnicima partnerskih lokaliteta da steknu osnovne vjetine potrebne za monitoring, koje e biti organizovane kao efikasan alat i koje e se koristiti u zatiti izuzetne univerzalne vrijednosti te svakodnevnom upravljanju lokalitetima svjetske batine. Kada je pravilno osmiljen, program monitoringa olakava izradu periodinih izvjetaja u okviru razliitih konvencija i programa na dravnom nivou te nadlenih vlasti, a doprinosi i boljoj saradnji meu lokalitetima sa liste svjetske batine, rezervata biosfere, ramsarskih lokaliteta, Natura 2000 lokaliteta i dobitnika Evropske diplome. Projektni ciljevi: - Olakavanje procesa periodinog izvjetavanja - Doprinos planovima upravljanja za lokalitete sa liste svjetske batine - Uspostava potpuno funkcionalnog sistema monitoringa za sve lokalitete ukljuene u projekat - Predstavljanje alata za realizaciju pravilnog monitoringa menaderima, koji e biti pripremljeni i da obue lokalne zajednice te kolege koje rade na drugim lokalitetima - Osnaivanje mree lokaliteta svjetske batine na podregionalnom nivou. Projektni rezultati: - Web stranica sa kratkim predstavljanjem lokaliteta

3.1. Podruje Starog mosta starog dijela grada Mostara, AZRA HAdI 3.2. Most Mehmed-pae Sokolovia u Viegradu, MILIJANA OKILJ 3.3. Nacionalni park Pirin, TSvETELINA IvANOvA 3.4. Upravljani rezervat Srebarna, TSvETELINA IvANOvA 3.5. Benediktinska opatija Pannonhalma, AKS POTTYONdY 3.6. Historijski centar Sighioara, dANIELA MIHAI 3.7. Transilvanska sela sa utvrenim crkvama, IOZEFINA POSTvARU 3.8. Gamzigrad Romulijana, MIRJANA ANdRI 3.9. Ljubljansko barjePrahistorijske sojenice u okolini Alpa Sojenice u blizini Iga, dEJAN vERANI 3.10. kocjanske jame vANJA dEBEvEC KATRI LISITZIN

11 13 15 17 19

21 21 23 25

27 29

5. MONITORING SVJETSKE KULTURNE BATINE

31

6. MONITORING KLJUNI ELEMENT U UPRAVLJANJU LOKALITETIMA SVJETSKE BATINE 33

dR. PIERRE GALLANd MIHAEL KLINE

7. KOMUNIKACIJA I MONITORING LOKALITETA SVJETSKE BATINE 8. MONITORING VRIJEDNOSTI SVJETSKE BATINE

vANJA dEBEvEC vANJA dEBEvEC vANJA dEBEvEC

36 38 39 40 41 42

9. MREA LOKALITETA SVJETSKE BATINE U PROJEKTU 10. ZAKLJUAK

10. ZAHVALe 11. SODELUJOI V PROJEKTU

- Baza podataka koja se moe koristiti za izvjetavanje po razliitim konvencijama i u analizama rezultata rada - Prikupljanje i klasifikacija podataka u skladu sa ranije uspostavljenim sistemom - CD sa posebnom naslovnom stranicom koji sadri informacije koje mogu koristiti drugi lokaliteti - Integracija procesa periodinog izvjetavanja u projekat - Redovno osoblje koje radi na lokalitetima svjetske batine e proi obuku za provedbu efikasnog monitoringa na lokalitetima, uz primjenu jednostavnih ema za monitoring koje prethode izradi modela za monitoring. Saradnja je otpoela 2011. godine, kada je uz pomo Nacionalne komisije Slovenije izraena specijalna web stranica: http://mwh. park-skocjanske-jame gdje su predstavljeni svi lokaliteti koji uestvuju u projektu. U isto vrijeme, odluili smo da web stranicu iskoristimo kao platformu za buduu komunikaciju meu lokalitetima i da na taj nain ponemo sa osnaivanjem mree lokaliteta sa liste svjetske batine na pod regionalnom nivou. Pored ovog cilja, projekat e olakati i proces periodinog izvjetavanja, doprinijeti planovima upravljanja za lokalitete sa liste svjetske batine, podrati izradu sistema monitoringa za partnerske lokalitete, te obaviti obuku osoblja za monitoring i ukljuiti lokalnu zajednicu u proces. Projektni partneri su se okupili na radionici koja se odvijala u Regionalnom parku kocjanske jame u periodu 8. 13. septembra 2013. godine, gdje su predstavnici pojedinanih lokaliteta sa liste svjetske batine predstavili svoje lokalitete drugim uesnicima. Zajedno smo napravili pregled postojeih praksi monitoringa na pojedinanim lokalitetima u smislu njihove izuzetne univerzalne vrijednosti.

Program obuke je bio usmjeren na pitanja vezana za lokalitete prirodne i kulturne batine. Strunjak IUCN-a iz vicarske, Pierre Galland, predstavio je aspekte prirodne batine, dok je konsultantica ICROM-a iz vedske, Katri Lisitzin, govorila o pitanjima vezanim za lokalitete kulturne batine. Program je obuhvatio i predavanja o komunikaciji, podizanju nivoa svijesti po pitanju znaaja odnosa sa javnou, te pripremio uesnike za proces ukljuivanja lokalnih zajednica u monitoring lokaliteta sa liste svjetske batine. Ta predavanja je odrao Mihael Kline iz Slovenije, profesor sa Fakulteta drutvenih nauka Univerziteta u Ljubljani. Kroz intenzivan program obuke uesnici su stekli temeljit novi uvid u pitanja upravljanja i monitoringa na lokalitetima svjetske batine. Razgovarali smo o indikatorima u vezi sa izjavama koje se tiu izuzetne univerzalne vrijednosti, upoznali se sa praksama efikasnog upravljanja, i dobili informacije o znaaju uspostave partnerstava sa lokalnim zajednicama i drugim javnostima. Tokom terenske posjete kocjanskim jamama uesnici su dobili informacije o pitanjima upravljanja vezanim za konzervaciju ovog lokaliteta, ukljuujui njegov razvoj i sigurnost posjetilaca, procjenu kapaciteta lokaliteta i izazove upravljanja povezane za turizmom. Takoer smo razgovarali o znaaju pripreme i provedbe monitoringa u svrhu periodinog izvjetavanja. Katri Lisitzin je predstavila nekoliko primjera dobre prakse vezano za lokalitete kulturne batine, a Raphael Schmid primjer monitoringa za lokalitet prirodne batine Jungfrau Aletsch u vicarskoj. S obzirom na razliite prirodne fenomene i raznolikost kulturne batine, te u svjetlu tehnikih zahtjeva koji se odnose na pojedi-

nane aktivnosti monitoringa, kroz zajednike aktivnosti smo doli do zakljuka da bi bilo vrlo teko sastaviti konkretan niz indikatora koji bi bili jednako vani za sve lokalitete i u isto vrijeme sluili kao predmet zajednikog monitoringa i interpretacije. U veini sluajeva, uspostavljene indikatore koji prate fizike, hemijske, bioloke i sline pojave, te kao takvi omoguavaju monitoring stanja konzervacije lokaliteta sa liste svjetske batine, mogue je utvrditi i ve su integrisani u procese monitoringa. Bez rezerve je dogovoreno da pitanje percepcije i razumijevanja vrijednosti lokaliteta svjetske batine zahtijeva izuzetnu panju, budui da odraava na raniji rad i diktira planiranje upravljanja u svjetlu angamana lokalnih zajednica i posjetilaca. Odluili smo da pripremimo poseban upitnik koji bi se mogao koristiti na svim lokalitetima. Zajedno smo odabrali kljuna pitanja koja su ukljuena u upitnik, kao to su vjerodostojnost lokaliteta, jasna prezentacija izuzetne univerzalne vrijednosti, uzajamne prednosti te dodatne vrijednosti, i ukljuivanje lokalnih zajednica. Rezultati radionica su naroito dali dobru priliku da se dalje razvije meusobna saradnja, kao i po okonanju projekta. Detalji su navedeni prije upitnika na stranici Xxx. Na radionici, svaki lokalitet paljivo je ispitao svoje planove za monitoring koje je predstavio projektnoj grupi i strunjacima. Pregled tih programa i struni prijedlozi bit e dostupni za dalje istraivanje i razvoj na svakom lokalitetu.

U budunosti, lokaliteti e moi direktno komentarisati i dobiti informacije o aktivnostima i saradnji putem foruma koji e na stranici projekta biti dostupan partnerima i strunjacima. Web stranica e imati, pored ostalog, i bazu podataka s informacijama sakupljenim kroz budue uporedne analize upitnika i biblioteku izvjetaja pojedinanih lokaliteta, strunu literaturu u .pdf formatu; omoguavat e periodino izvjetavanje, monitoring prirodne i kulturne batine, strunu obuku uposlenog osoblja na lokalitetima, kao i komunikaciju. Svi lokaliteti e izvravati aktivnosti kako bi predstavili planove za monitoring i rezultate projekta na dravnom nivou. U svrhu omoguavanja ovih aktivnosti, uesnici e dobiti CD i pisane publikacije koje su dostupne na internetu. Pored redovnih aktivnosti i saradnje, svi partneri u projektu bit e u mogunosti prenositi svoje znanje drugim lokalitetima koji nisu ukljueni u projekat i time pomoi provedbu odgovarajue prakse monitoringa i laku provedbu periodinog izvjetaja. Periodini izvjetaji predstavljaju posebnu vrstu zadatka u kojem i menaderi moraju procijeniti svoj vlastiti uinak. Ovim projektom emo ustanoviti saradnju koja e nam omoguiti stjecanje dobrog uvida u uinak postavljenih zadataka, moi e iznositi ideje o tome kako i koji zadaci bi se u budunosti trebali nastaviti izvravati, unapreivati i dopunjavati. Putem monitoringa lokaliteta svjetske batine, mi emo pratiti stanje konzervacije izvanrednih univerzalnih vrijednosti i evaluirati nae znanje i uspjehe u ispunjavanju obeanja da emo tititi, konzervirati i razvijati UNESCO-vu svjetsku batinu.

2
PARTNERI u PROJEKTU PREZENTACIJE PARTNERSKIH LOKALITETA SVJETSKE BATINE
3.1. Podruje Starog mosta starog dijela grada Mostara, Bosna i Hercegovina
AZRA HAdI

BOSNA I HERCEGOvINA
Zavod za zatitu spomenika, Federalno ministarstvo kulture i sporta, Sarajevo Republiki zavod za zatitukulturno-istorijskogi prirodnognaslijeaRepublike Srpske Podruje Starog mosta starog grada Mostara Most Mehmed-pae Sokolovia u Viegradu

BULGARSKA
Ministarstvo okolia i vodoprivrede, Sofija Nacionalni park Pirin Upravljani rezervat Srebarna

MAARSKA
Benediktinski samostan Pannonhalma

RUMUNIJA
Izvor: http://www.potepuh.si/

Institut za nacionalnu batinu, Bukuret Stari grad Sighioara Transilvanska sela sa utvrenim crkvama

SRBIJA
Republiki zavod za zatitu spomenika kulture Beograd Gamzigrad - Romulijana

SLOvENIJA
Slovenaka nacionalna komisija za UNESCO Ljubljansko barjePrahistorijske sojenice u okolini Alpa Sojenice u blizini Iga Park kocjanske jame, Slovenija Nastamba koja je kao urbano naselje u 15. stoljeu podignuta na raskrsnici vodenog i kopnenog puta prvobitno se nalazila u dolini rijeke Neretve, izmeu brda Hum i podnoja planine Vele. Ovu nastambu relativno male veliine, sa dvije kule na dvije strane mosta, u historijskim izvorima spominje se 1452. godine. Njeno sadanje ime Mostar, prvi put je spomenuto 1474. i dolazi od rijei mostari uvari mostova. Za vrijeme osmanske uprave,

10

11

3.2. Most Mehmed-pae Sokolovia u Viegradu, Bosna i Hercegovina

Most po svojoj konstrukciji, izgradnji i funkciji predstavlja jedinstven spomenik svjetske batine. Most je uniten granatiranjem 1993. godine. Pod patronatom UNESCO-a, uspostavljen je meunarodni tim strunjaka za rekonstrukciju Starog mosta, obnovu kula Tara i Halebija, sultan-Selimovog mesdida te drugih objekata unutar spomenikog kompleksa. Nakon obnove, Stari most je zvanino otvoren 2004. i Odbor za svjetsku batinu je 17. jula 2005. godine upisao podruje Starog mosta starog grada Mostara na UNESCO-ovu Listu svjetske batine u skladu sa (za kulturu vezanim) kriterijem (vi): Sa preporodom Starog mosta i okolnih objekata, uvrena je i ojaana simbolina snaga i smisao grada Mostara kao izuzetnog i univerzalnog simbola suivota zajednica razliitih kulturnih, etnikih i vjerskih miljea to dodatno istie bezgranine napore ljudske solidarnosti za mir i snanu saradnju kada se nau oi u oi sa golemim katastrofama. Njegova obnova je simbol meunarodne saradnje i suivota razliitih kulturnih, etnikih i vjerskih zajednica.

MILIJANA OKILJ

Azra Hadi, Milijana Okilj, Jelena Savi (fotografija: D. Kranjc)

Jednoluni most, naslonjen na priobalne stijene formirao je konstrukciju nalik na leptira, krila rairenih izmeu obala rijeke Neretve. Luk mosta je izuzetno elegantan, u obliku elipse, neuobiajen za objekte osmanske mostogradnje. Sinteza autohtonog materijala, podneblja te snaga mjesta na kojem se nalazi inspirisali su graditelja mosta mimara Hajrudina da oblikuje prirodu i demonstrira svoju genijalnost kroz odabir lokacije za izgradnju mosta, konstrukciju i istanan osjeaj za urbanizam, osmislivi most u savrenoj harmoniji sa okruenjem. Gradnja mosta okonana je 1556. Kompleks mosta uputpunjuju odbrambene kule - Tara i Halebija. Cjelovitou svoje konstrukcije, izgradnje i funkcije, most predstavlja jedinstven spomenik svjetske batine. ak i danas, Stari most je originalan motiv za knjievne i likovne stvaraoce.

Most na rijeci Drini u Viegradu je remekdjelo mostogradnje. Izgraen je u periodu izmeu 1571. i 1577. godine prema elji i naredbi Mehmed-pae Sokolovia, a osmislio ga je veliki dvorski arhitekt mimar Sinan. Najstariji pisani dokument govori o eksproprijaciji zemlje za izgradnju mosta (sidil viegradskog kadiluka). Jedinstvenost viegradskog mosta uglavnom se vee za njegov oblik radi se o graevini koja se svija pod otrim uglom; sainjena od dijela sa jedanaest lukova koja spaja dvije obale Drine i rampe sa etiri luka kojom se most pod pravim uglom spaja s lijevom obalom rijeke,

pratei poloaj zemljita. Du cijelog mosta iznad lukova se protee vijenac oblikovan u vapnencu. Iznad vijenca se nalazi ograda mosta. Most se na estom stubu sa obje strane iri. Na desnoj strani nalazi se kameni zid sa niom gdje se nalaze dvije ploe sa natpisom. Gornji natpis je stariji i datira iz 1571./72., donji iz 1577./78. godine. irina ceste preko mosta je est metara. Zidovi ograde debeli su 60 centimetara i dugi 179,44 metara. Most na rijeci Drini predstavlja jedan od najvelianstvenijih djela arhitekture 16. stoljea. Most je simbol Viegrada i cijele regije.

12

13

fotografija: M. Okilj

grad osmansko-orijentalnog tipa podignut je sa obje rijeke Neretve. U periodu 1520.-1566. uglavnom je bio opasan bedemima, te je potom transformisan u utvrenu nastambu gdje je Stari most, to je neuobiajeno, bio smjeten u njenom sreditu, a izgraen je na mjestu prethodnog srednjevjekovnog mosta.

3.3. Nacionalni park Pirin, Bugarska

TSvETELINA IvANOvA
Most Mehmed-pae Sokolovia u Viegradu upisan je na UNESCO-ovu Listu svjetske batine na 31. sjednici Odbora za svjetsku batinu odranoj u Christchurchu, na Novom Zelandu, od 23. juna do 2. jula 2007.godine. U obrazloenju upisa navedeni su kriteriji (ii) i (iv).

Jelena Savi (fotografija: L. Fambri)

U dijelu planine Pirin koje je najlijepe, najvelianstvenije i najposjeenije, izmeu podruja Predelai Todorove polyane, nalazi se najstariji nacionalni park u Bugarskoj. Uspostavljen 1962. godine kao Nacionalni park Vihren koji obuhvata 9.736 hektara povrine, u svrhu ouvanja prirodnih neposjeenih dijelova stoljetnih uma makedonskog bora (Pinus peuce) i bosanskog bora(Pinus heldreichii),Nacionalni park Pirin sada pokriva teritoriju od 40.356 hektara. Unutar parka, postoji preko 50 vrhova preko 2.500 metara visine. Najvii meu njima je Vihren, sa 2.914 metara nadmorske visine, trei najvii vrh na Balkanskom poluostrvu. Od stjenovitih vrhova do dolina, planinu presjeca 35 velikih i malih krakih gudura u kojima je smjeteno oko 170 gleerskih jezera. Nacionalni park Pirin je 1983. godine upisan na UNESCO-ovu Listu svjetske batine, sa podrujem koje zauzima 27.000 hektara.

Odlukom UNESCO-ovog Odbora za svjetsku batinu, 2010. godine teritorija ove lokacije je proirena, kako bi obuhvatila glavninu visokog planinskog podruja sa preko 2.000 metara visine i veinom se sastoji od alpskih livada, stjenovitih sipina i vrhova. Trenutno ova lokacija sa Liste svjetske batine pokriva teritoriju od oko40.000 hektarau planinama Pirin i preklapa se sa Nacionalnim parkom Pirin, osim kada su u pitanju dvije skijake oblasti, iznad gradova Bansko i Dobrinishte, koje su utvrene kao zatitne zone lokacija sa Liste svjetske batine. Nacionalni park i lokacija sa liste svjetske batine smjeteni su na najviem dijelu planine Pirin, na visini izmeu 1.008 i 2.914 metara, sa tipino alpskim reljefom kojeg oslikava znaajna segmentiranost, strme padine, visoki grebeni i duboke rijene doline, a obuhvataju gleerska jezera, vodopade, peine, i preteno crnogorine ume.

14

15

Fotografija: Nacionalni park Pirin

3.4. Upravljani rezervat Srebarna, Bugarska

TSvETELINA IvANOvA
Na vrhovima i grebenima vegetacija je rijetka, ali mogue je naas opaziti planinskog penjaa, divokozu i simbol Pirina: arobni cvijet runolista. Nie padine su pokrivene zakrljalim zimzelenim drveem, crnom i bijelom jelom, smrekom, bijelim i crnim borom te naseljene medvjedima, vukovima, lisicama, jelenima i divljim svinjama... U blizini kolibe Banderitsa nalazi se i najstarije crnogorino drvo u Bugarskoj - Baykusheva Mura, staro oko 1.300 godina. Nacionalni park Pirin i lokaciju sa liste svjetske batine odlikuje izuzetan biloki diverzitet i visok procenat endemskih vrsta. Tu je mogue pronai preko 1.300 vaskularnih biljaka, koje ine 1/3 bugarske flore, a meu njima je 86 endemskih vrsta za podruje Balkana, 17 endemskih vrsta za Bugarsku i 18 lokalnih endemskih vrsta. Unutar teritorije Nacionalnog parka Pirin i lokacije sa Liste svjetske batine, nalazi se i oko 2.100 vrsta beskimenjaka i 229 vrsta kimenjaka 6 vrsta riba, 8 vrsta vodozemaca, 11 reptila, 159 vrsta ptica i 45 sisara, od kojih su neke u razliitoj mjeri ugroene - 5 vrsta je navedeno u bugarskoj Crvenoj knjizi, a 4 vrste u Evropi prijeti izumiranje dugouhi imi, svijetlosmei puh, gola krtica i smei medvjed.

Tsvetelina Kalinova, (fotografija: D. Kranjc)

Srebarna je eutropsko jezero na obalama rijeke Dunav, 18 km udaljeno od grada Silistra. Godine 1948. jezero je proglaeno nacionalnim rezervatom, u koji su uvrteni i umski pojas du obale rijeke Dunav; ostrvo Komluka i akvatorij izmeu ostrva i rijene obale. Godine 1999. rezervat je pretvoren iz strogog u upravljani prirodni rezervat, kako bi se omoguile neke aktivnosti u svrhu upravljanja vlanim podrujima.Godine 1983. jezero Srebarna i prirodni rezervat uvrteni su na UNESCO-ovu Listu svjetske batine. Pod zatitom Svjetske batine nalaze se jezero i ekosistem vlanog podruja povrine 638 hektara, koji su dodatno zatieni s 673 hektara zatitne zone koja je

oformljena 2008. odlukom Odbora za svjetsku batinu, u skladu s kriterijima UNESCO-ove Konvencije o svjetskoj batini.Blizu dvije treine jezera prekrivaju trska, uskolisti rogoz, obini rogoz, laksmanov rogoz i druge movarne biljne vrste. Na otvorenim vodenim povrinama, u ljeto se razvija vegetacija, na primjer abogriz (Hydrocharis morsus-ranae), bijeli lopo (Nymphaea alba) i razliite vrste jezerskog bilja (Potamogeton ssp.). Specifinost ovog jezera su prirodna plovea ostrva koja su formirana od sedimenata okruenih korijenjem trske.

16

17

(Fotografija: Regionalni inspektorat za okoli i vodu RIEW-RUSE)

3.5. Benediktinska opatija Pannonhalma, Maarska

AKS POTTYONdY
Zatieno podruje nastanjuje jedina kolonija dalmatinskih pelikana (Pelecanus crispus) u Bugarskoj, kao i najvee populacije gnjezdarica ugroenog patuljastog kormorana (Phalacrocorax pygmeus), patke njorke (Aythya nyroca) i kosca (Crex crex). U kasnu jesen i zimu, jezero je okupljalite raznih vrsta gusaka: guske crvenovoljke (Branta ruficollis) i lisaste guske (Anser albifrons); tu se moe nai i vei broj divljih gusaka (Anser anser). Jezero je dom i najvee mjeovine kolonije aplji: velike bije aplje (Egretta alba), male bijele aplje (Egretta garzetta), opaste aplje (Ardeola ralloides), aplje liarke (Platalea leucorodia), crnog ibisa(Plegadis falcinellus), gaka (Nycticorax nycticorax). Jezero je jedno od najvanijih gnjezdilita u dravi za glavatu patku (Aythya ferina), patku njorku (Aythya nyroca), divlju gusku (Anser anser) i grbavog labuda (Cygnus olor). Srebarna se od 1976. nalazi meu Vlanim podrujima od meunarodnog znaaja, kao i na UNESCO-ovoj listi rezervata biosfere. 1989. jezero je proglaeno za Podruje od znaaja za ptice, a trenutno je dio Evropske ekoloke mree - Natura 2000.

Tsvetelina Kalinova, Tsvetelina Ivanova, Svetlana Ivanova, (fotografija: L.Fambri)

Upravljani rezervat Srebarna i lokacija sa UNESCO-ove Liste svjetske batine dom su znaajnom broju razliitih vrsta, zajednica i ekosistema, s 2748 zabiljeenih vrsta. Jezero Srebarna je najvanija lokacija uz bugarski dio Dunava kad su u pitanju zatita slatkovodne flore i faune. Neke ovdanje vrste su rijetke, ugroene ili jedinstvene za ovu dravu. Meunarodni znaaj ove lokacije odreen je prije svega izuzetno bogatom ornitofaunom. Na ovom podruju registrovan je ukupan broj od 223 vrste ptica, od ega se 54 ovdje i gnijezde, a 57 ih se nalazi u bugarskoj Crvenoj knjizi.

Benediktinski samostan Pannonhalma je 996.godine osnovao maarski vojvoda Gza. Samostan podignut u ast svetom Martinuod Toursapostao je istoni mostobran srednjevjekovne evropske kulture. Opat Uro (1207.-1243.), upnik crkve koja i danas stoji na tom mjestu borio se da odbije Mongole sa zidova samostana-uporita. U vrijeme opata Mta Tolnaia samostan Pannonhalma je stekao poseban status meu benediktinskim samostanima u Maarskoj, a 1541. godine postao je glavna opatija. Tokom osmanske okupacije duge jedno i po stoljee, sveenici su morali provoditi krae ili due vremenske periode u bijegu. Tek kasnije mogli

su otpoeti sa rekonstrukcijom oteenih zgrada. Budui da tradicija koju predstavlja vladavina svetog Benedikta ne stavlja naglasak na rad zajednice, nego na sam ivot u zajednici, Josip II je 1786. godine zabranio sve samostane benediktinske zajednice u Maarskoj. Red je ponovno uspostavljen 1802. godine, a kao primarna oblast djelovanja dodijeljeno mu je srednjokolsko obrazovanje. Nakon 1945. godine komunistiki reim je konfiskovao imovinu benediktinskog reda. Od 1950. godine vlasti su dozvolile da srednje kole u Pannonhalmi ponovno ponu sa radom.

18

19

fotografija: Aks Pottyondy

3.6. Historijski centar Sighioara, Rumunija

dANIELA MIHAI
Od kraja komunistikog reima u Maarskoj, benediktinska zajednica Pannonhalma, pored toga to je nastavila sa radom u oblasti obrazovanja, pokuava pronai sredstva koja e im omoguiti da ispune svoju ulogu u Crkvi, ali i u sekularnom ivotu. Glavna opatija zajedno sa svojim harmoninim prirodnim okruenjem 1996. godine uvrtena je na UNESCO-ovu Listu svjetske batine. Proglaena je za kulturno nasljee, no zbog nevjerovatne vrijednosti svog krajolika na listu je takoer ukljuena i prirodna okolica. Tokom posljednjih godina ubrzano se razvila turistika infrastruktura: gosti mogu posjetiti novi restoran, obnovljeni botaniki vrt, otvoreni vrt sa ljekovitim biljem i ajdinicom, te nagraivani vinski podrum, gdje e biti primljeni uz toplu dobrodolicu.

Aks Pottyondy, (fotografija: L.Fambri)

Grad Sighioara smjeten je na jugu okruga Mure u posebno lijepom krajoliku platoa Trnavelor, na mjestu gdje se potok Sae ulijeva u rijeku Trnava Mare. Znaajka ovog grada je jasna podjela na utvrdu i donji grad podjela je naglaena visinskom razlikom i sa tri plantae koje prekrivaju uzvisinu na kojoj je utvrda. Staro naselje strateki je koristilo 425 m visoko izolirano podruje unutar trokuta uzvisinu na kojoj je utvrda. Srednjevjekovni grad imao je trgovaku ulogu zahvaljujui injenici da se nalazio na sjecitu vanih trgovaih ruta, ali i vojnu, zahvaljujui svom stratekom poloaju. Malo naslje osnovano na zaravni na uzvisini izvorno je bilo utvreno zidom dugakim 903 m koji je okruivao dvije zaravni na brdu. Osiguravalo ga je 14 kula, od kojih je svega 9 ouvano. Odbrambeni zid datira iz 15. i 16. stoljea. Usljed promjena u vojnoj tehnologiji, graen je u nekoliko razliitih faza. Najbolje ouvani dio

visok 8-10 metara nalazi se na zapadnom dijelu utvrde, izmeu Uarske i Mesarske kule. Kule su gradili i branili zanatski cehovi. Najreprezentativniji, koji su se ouvali i do danas, jesu limarski (Zinngiesserturm), uarski (Seilerturm), mesarski (Fleischerturm), koarski (Krschnerturm), krojaki (Schneiderturm), obuarski (Schusterturm), kovaki i sahat-kula (biva Vijenica). U gradu su se ouvala i dva gotika spomenika: Crkva na uzvisini i Samostanska crkva, kao i ostaci druge gotike kapele koja datira iz 14. stoljea. Crkva na uzvisini posveena je sv. Nikoli i to je najznaajniji arhitektonski spomenik u gradu, predstavnik transilvanskog gotikog stila. Nalazi se na vrhu brda, s dominantnim pogledom na okolni krajolik. Crkva je graena u razliitim fazama tokom 14. i 15. stoljea. Graena je u stilu otvorenih laa, s tri jednako visoke lae koje nadsvouje mrea gotikih lukova. Kor se sastoji iz dvije lae i poligonalne petostrane apside.

20

21

Fotografija: Institut za nacionalnu batinu, Bukuret

Delavnica (fotografija: L.Fambri)

Samostanska crkva je posveena Djevici Mariji i locirana je u blizini sahat-kule. To je drugi najvaniji gotiki spomenik u gradu. Datira iz druge polovine 13. stoljea i smjetena je nasuprot dominikanskog samostana na istonom kraju platoa, koji je uniten 1886. godine. Graena je u stilu otvorenih laa, s tri lae koje presijecaju tansepti s krinim presjecima (obnovljeno). Lukovi lae uniteni su u poaru 1676., a u 17. stoljeu obnovljeni. Kor se sastoji od poligonalne apside koja je ouvala izvorni gotiki luk s rebrima. Visoki strop s velikim zabatom istie monumentalnost crkve. Proelje bez dekoracija krase prozori s gotikim okvirima. U crkvi se takoer ouvao i barokni oltar iz 1680., kao i kolekcija orijentalnih tepiha. Rimokatolika crkva izgraena 1894. godine nalazi se u sjevernom dijelu platoa, gdje su se nekada nalazile Kljuarska kula, Obuarski bastion i samostan sestara franjevki. Izgraena je u eklektinom stilu koji je bio tipian za taj period, a njeni obrisi zapreminom podsjeaju na ranije graevine. U blizini Crkve na uzvisini nalazi se zgrada prve gradske kole (1619.), kao i novogotika zgrada srednje kole (1901.) izgraena na mjestu stare kole prema projektu arhitekta Gottfriend Orendija.

Centralni element kompleksa ini Trg utvrde. U obliku je kvadrata (40x40 m) i presijeca ga jedna ira ulica, colii, koja povezuje trg sa dominantnom utvrdom, te poprena, osovina dobro utvrenih granica koja povezuje trg sa dvije glavne kapije: sahat-kulom i ulazom koji se nalazi ispod Kule Taylorovih. U Donjem gradu, najvaniji urbani element je Trg Hermanna Obertha (trnica), stari trgovaki trg u obliku trokuta koji je smjetenna uzvisini ka utvrdi na brdu. Kue koje ine strane trga ine jedinstven kompleks, a s poetka ulica koje se sputaju niz padinu prua se spektakularan pogled na utvrdu. Nakon 1950. godine trg je preinaen u zelenu povrinu gradski park. S obzirom na stepen ouvanosti gradske srednjevjekovne urbane strukture i njegovu graditeljsku batinu, Sighioara ima najveu gustinu historijskih spomenika meu rumunskim gradovima, to istie jedinstvenost njegovog arhitektonskog kompleksa.

Transilvanska sela sa utvrenim crkvama pruaju ivopisnu sliku kulturalnog krajolika june Transilvanije (u centralnom regionu Rumunije). Za ova sela su karakteristini specifini sistem upotrebe zemljita, obrazac naselja i organizacija porodinih farmi, to je sve sauvano jo iz kasnog srednjeg vijeka. Njihov jedinstven karakter formiran je zahvaljujui prisustvu utvrenih crkava, dominantnih objekata u cjelokupnoj urbanoj sktrukturi koji ilustruju razliite periode izgradnje, koji datiraju iz perioda od 13. do 16. stoljea. Tokom 13. stoljea maarski kraljevi su poticali njemaku populaciju zanatlija, zemljoradnika i trgovaca, koji su uglavnom dolazili iz regiona Rajnske oblasti, na naseljavanje podkarpatskog regiona Transilvanije(koja je

tada bila dio Kraljevine Maarske). Poznati kao transilvanski Sasi, uivali su specijalne privilegije koje im je dala maarska kruna, sve do uspostave Austro-ugarskog carstva. Uprkos tome to su ivjeli u zemlji gdje su veina stanovnitva bili Rumuni i Maari,transilvanski Sasi su ouvali svoju civilizaciju netaknutom tokom stoljea. Geografska lokacija obronaka Karpata izloila je zajednice transilvanskih Sasaopasnosti kada je Osmansko Carstvo poelo prijetiti maarskom kraljevstvu i Evropi. Kao reakciju na to, izgradili su odbrambene objekte gdje su se mogli skloniti od osvajaa. Nedostajali su im resursi evropskog plemstva i bogatih trgovaca, koji su gradili utvrde oko cijelih gradova, te transilvanski Sasi odluili da oko svojih crkava-

22

23

Fotografija: Institut za nacionalnu batinu, Bukuret

Gradska Vijenica u eklektinom stilu, bive sjedite okruga Trnava Mare, izraena je u periodu 1886. -1888. godine na mjestu starog dominikanskog samostana, dominikanskog samostana za ene i Bavarske kule. Zgrade u historijskoj jezgri, naroito one koje su pripadale zanatlijama (i u manjoj mjeri trgovcima) nude tipoloku raznolikost koja je dodatno istaknuta nejednakou parcela i oblikom terena. Najstarije drvene kue arheoloki dokumentovane u dananjem Muzejskom trgu i Trgu utvrde datiraju iz 13.-14. stoljea. Gradska putna mrea datira iz 14. stoljea, a sainjavaju je 3-4 uzdune, gotovo paralelne ulice, te nekoliko poprenih prolaza.

3.7. Transilvanska sela sa utvrenim crkvama, Rumunija

IOZEFINA POSTvARU

3.8. Gamzigrad Romulijana, Srbija

MIRJANA ANdRI
Prejmer:cisterijanskagotska crkva je tokom 15. stoljea dobila kruni utvreni ograeni prostorsa dva koncentrina zida visoka 12 metarai iroka 6 metara, kao i ulazne kule. Unutar ograenog prostora, postoji oko 250 skladita na tri ili etiri nivoa koji su povezani sa zidovima, te kojima je mogue pristupiti kroz vanjske drvene stepenice i galerije. Viscri:romaneskna kapela je proirena poetkom 16. stoljea, tako to je crkvi koja se sastojala od jedne lae dodat pojaan sprat koji se oslanja na polukrune lukove sa masivnim potpornim stubovima; zidovi su ojaali cijeli komplet tokom 17. stoljea.
Iozefina Postvaru, (fotografija: D. Kranjc)

naprave utvrde, ograujui skladita unutar zidom opasanih graevina kako bi mogli izdrati duge opsade. Sedam sela koja su ukljuena na Listu svjetske batine odabrana su izmeu 250 lokaliteta gdje su ivjeli Sasi u Transilvaniji, na osnovu zastupljenosti sistema utvrde koji je primjenjen na crkvi. Biertan:zgrada nalik na dvoranu iz kasnog gotskog perioda, zavrena oko 1522.1523. godine, na niskom uzvienju u centru sela bila je okruena sa tri pojasa zidova i kula. Clnic:divnu stambenu kulu iz sredine 13. stoljea, sa kapelom i ovalnim zidom, zajednica Sasa transformisala je 1430. godine u snanu citadelu sa visokim zidovima i kulama.

Drjiu:crkva iz kasnogotskog perioda sa muralima (1419.) utvrena je tokom perioda prema 1520., pojaanim spratom na potpornim stubovima i pravougaonim ograenim prostorom sa kulama restruktuiranim u 17. stoljeu. Saschiz:crkva iz kasnogotskog perioda (1493. 1525.) zamiljena je i izgraena kao utvrda; sprat za odbranu ini da crkva izgleda kao visoki bastion. Valea Viilor: poetkom 16. stoljea crkva je iz ranog gotskog perioda preinaena u kasnogotski stil, dok je u isto vrijeme dobila i odbrambeni sprat koji se nalazi iznad kora, lae i kule. est metara visok ograeni prostor sijeku odbrambeni otvori, kojima se pristupa iz pokrivenih prolaza ispod kojih su ozidani nadsvoeni prolazi.

Arheoloko nalazite Gamzigrad Romulijana, Galerijeva carska palata nalazi se u istonoj Srbiji, 11kilometara zapadno od Zajearai 230kilometara istono od srbijanske prijestolnice Beograda. Ovaj kompleks sastoji se od grupe objekata za stanovanje okruenih sistemom dvostruke utvrde i memorijalnog kompleksa smjetenog na oblinjem uzvienju. Izgraen je izmeu 297.i 311. godine nove ereprema idejnom

planu rimskog cara Gaja Valerija GalerijaMaksimilijana, nasljednika Dioklecijana u Drugoj tetrarhiji. Prema sistemu upravljanja koji je vaio u tetrarhiji, nakon 20 godina vladavine car je morao odstupiti s prijestolja i povui se proslavljajui vicennalia (20. godinjicu vladavine imperatora). Poput Dioklecijana, Galerije je odluio izgraditi utvrenu palatu u svom rodnom mjestu, gdje je namjeravao provesti ostatak ivota.

24

25

Fotografija: Republiki zavod za zatitu spomenika kulture Beograd

Dvostruka utvrda izgraena je u kratkom vremenskom periodu. Unutranji, manji zid, izgraen je prvi, kada je Galerije dobio titulu cezara. Nakon to je dobio titulu avgusta, bila mu je potrebna vea i impozantnija utvrda, te je izgraena ona vanjska, koja se sastoji od brojnih objekata za ceremonijalnu i privatnu upotrebu. Glavnom komunikacijskom cestom podruje utvrde je podijeljeno na sjeverni dio koji se koristio za ceremonije i stanovanje, te juni dio koji je bio namijenjen za javnu upotrebu. Samo je sjevero-zapadno podruje iskopano, konzervirano i predstavljeno javnosti (dio Galerijeve palate, mali hram, hram posveen bogu Jupiteru i javna kupatila).
Bojana Mihaljevi (fotografija: L. Fambri)

3.9. Ljubljansko barje Prahistorijske sojenice u okolini Alpa Sojenice u blizini Iga, Slovenija
dEJAN vERANI

Memorijalni kompleks na brdu Magura, smjetenom istono od palate, sastoji se od dva mauzoleja i spomenika podignutih u slavu imperatora Galerija i njegove majke Romule. U blizini, pored ruevina tetrapilona, vidljivi su tragovi drevnog puta. Izvanredna univerzalna vrijednost ovog nalazita lei u injenici da je to primjer imperatorskog kompleksa iz perioda Druge tetrarhije (305.-311.). Umjetnika vrijednost njegovih mozaika, kamenih dekoracija i ukrasa spada u najvia ostvarenje kasnoantikog perioda. Odbor za svjetsku kulturnu batinu je potvrdio univerzalnu vrijednost i autentinost ovog nalazita koje je 2007. godine upisano na Listu svjetskog naslijea. Arheoloka iskopavanja na nalazitu, kao i konzervacijski rad, sistematski se provode od 1953. godine.

Ne postoji mjesto na svijetu gdje tako precizno moete slijediti razvoj prahistorijskih kultura nego to su to jezera i vlana podruja alpskeregije. Lokaliteti su ouvani pod vodom i

u movarama. Na povrini, jedva da su vidljivi. Izuzetan su izvor informacija za arheologe, botaniare, dendrokronologe, klimatologe, geologe i druge.

26

27

fotografija: T. Bregant

3.10. kocjanske jame Slovenija

vANJA dEBEvEC
Na mjestu gdje se nalazilo jezero u vremenu sojenica sada se nalazi Ljubljansko barje; movara veliine 150 km2. Nalazi se tik uz glavni grad.Mozaik razliitih stanita osigurava ivotni prostor za mnoge, ukljuujui i neke ranjive i ugroene vrste. Zahvaljujui obilju raznovrsnog biljnog i ivotinjskog svijeta, Ljubljansko barjeje dio evropske mree zatienih podruja Natura 2000. Od 2008. godine, podruje je proglaeno regionalnim parkom. Sojenice su uvrtene na listu svjetske batine u junu 2011. godine, pod vodstvom vicarske u okviru meunarodne nominacije drava Alpskeregije. Od oko 1.000 poznatih lokaliteta u vicarskoj, Njemakoj, Austriji, Italiji i Francuskoj, predloeno je 111 lokaliteta, od kojih se dvije grupe sojenica nalaze u Igu.Javna institucija Krajinski Park Ljubljansko barje,postala je upravitelj sojenica u Igu i lan Meunarodne grupe za koordinaciju. Podruje Sojenica u Igu proglaeno je spomenikom od dravnog znaaja 02/01/2014. kocjanske jame su 1986. godine uvrtene na UNESCO-ovu Listu prirodne i kulturne svjetske batine. Ponos potaknut priznanjem svjetske zajednice i kasnijim redefiniranjem identiteta te regije i ljudi koji u njoj ive, bio je praen i novom odgovornou u smislu trajne zatite i ouvanja svjetske batine. Posebnim zakonom iz 1996. Vlada Republike Slovenije osnovala je Regionalni park kocjanske jame i uspostavila tijelo koje e se brinuti za ovu zatienu oblast. Program zatite i razvoja Agencije javne uprave za Park kocjanske jame zasnovan je na pravnim odredbama koje nameu neophodna ogranienja u pogledu specifinih oblika ivota i ljudskog djelovanja u ovom stanitu, te imaju za cilj ouvanje postojeih oblika ivota i djelovanja na povrinski, ali i podzemni ekosistem. Podzemni tok rijeke Reka u kocjanskim jamama uvrten je 1999. godine na listu vlanih podruja od svjetskog znaaja Ramsarske konvencije. Kao rezervat krake biosfere, kocjanske jame su 2004. godine postale dijelom svjetske mree rezervata biosfere u okviru UNESCOovog prekograninog programa ovjek i biosfera (MAB). Pod visokim, strmim liticama, rijeka Reka ponire u kocjanske jame, tee kroz peine Mahorieva jama i Marinieva jama, ponovno izvire u krakoj dolini Mala dolina i ulijeva se u jezero u Velikoj dolini, gdje napokon ponire u peinu umea jama, koja je dugaka 250 m, a na najviem dijelu dosee visinu od 80 m; peina zauzima zapreminu od 870.000 m3 i povrinu od 16.700 m2. Rijeka tee svojim tokom kroz Hankejev kanal, podzemni kanjon visok 95 m te irok i do 15 m, koji se otvara u

28

29

fotografija B. Lozej

Barbara Zupanc (fotografija: D. Kranjc)

U junim Alpima, fenomen sojenica na obalama alpskih jezera i vlanih podruja pojavio se oko 5300 pne. Takoer se javio 4300 pneu sjevernim Alpima. Najstarija naseobina sojenica u Sloveniji je Resnikov prekop, 4600 pne. Sojenice su imale nekoliko prednosti u odnosu na sela graena na samoj povrini tla: ivot na obali znaio je blizinu polja, ispaa i obilje vode, to je bilo povoljno za putnike rute i ribarenje. Izgradnja sojenica je bila relativno jednostavna, dok je izdizanje terena omoguavalo bolji pogled i sigurnost u sluaju oruanog sukoba. Uporedivi arheoloki nalazi pokazuju da je podruje Alpa bilo relativno homogeno. Podruje se dijeli na oko trideset kulturalnih grupa. Sojenice iz Ljubljanskogbarja obuhvatile su raspon od tri milenija sa oko etrdeset sojenica, koji se okonao u srednjem bronzanom dobu oko 1600 pne. To se desilo zato to se jezero transformisalo u moavaru. U drugim dijelovima Alpa takve naseobine su opstale do kasnog bronzanog doba oko 850 pne, a u nekim sluajevima ak i do ranog eljeznog doba oko 500 pne.

4
U podzemnom sistemu rijeke Reke, ouvale su se rijetke peinske ivotinje. Od podzemnog ivotinjskog svijeta, najbrojniji su veslonoci (Copepoda), a jedan od njih je Elaphoidell aslovenica Wells(syn. Elaphoidella karstica), endemska vrsta u kocjanskim jamama. Tu su po prvi put opisane i vrste Moriaropsis scotenophila i Speocyclops infernus. U ponornici se takoer moe nai i ovjeija ribica (Proteus anguinus), endemska vrsta u Dinaridima. Na brojnim arheolokim lokacijama unutar zatiene zone vrena su iskopavanja, ukljuujui peine, naselja i groblja koja svjedoe da je ovo podruje bilo kontinuirano naseljeno u mezolitskom i neolitskom periodu, kao i bronzanom i eljeznom dobu i prahistoriji, pa sve do seobe naroda i ranog srednjeg vijeka. Na ovom podruju, slovenski naunici zapoeli su sistematsko prouavanje krakih fenomena, a njihova nauna saznanja postala su poznata irom svijeta. Regija kocjanskih jama izuzetno je znaajna za temeljno istraivanje krakih podruja i krakih fenomena jo od 19.stoljea naovamo. Mnoge slovenske rijei koje su koristili prvi speleolozi kako bi opisali pojedine pojmove, a koji su kao tehniki termini usvojeni u speleologiji, potiu iz kocjanski jama, ukljuujui i meunarodne geomorfoloke termine kao to su karst i doline.

MONITORING SVJETSKE KULTURNE BATINE

KATRI LISITZIN

emu monitoring?
Rije monere dolazi iz latinskog jezika i znai upozoriti. Kada govorimo o monitoringu, zapravo govorimo o utjecaju vremena i okolnostima koje utjeu na vrijednosti batine u odnosu na specifine indikatore. Monitoring je sastavni dio sistema upravljanja, to ukljuuje planiranje, provedbu i monitoring. Tu se radi o prikupljanju i analiziranju podataka kako bi se provjerilo je li sistem upravljanja efektivan; to je alat za prepoznavanje stvari koje su potrebne da bi se unaprijedilo upravljanje lokalitetom. Monitoring se moe raditi u razliite svrhe: Sistematski monitoring kao dio svakodnevnog procesa upravljanja Hitni ad-hoc monitoring kad se ukae potreba za akcijom u datom trenutku usljed specifinog problema. Procedure svjetske batina zahtijevaju redovni monitoring. Indikatore koji e biti koriteni u monitoringu potrebno je navesti u nominacijskim dosjeima. Sastavni dio toga su reaktivni monitoring, stanje konzervacije i periodino izvjetavanje. Upitnici za periodine izvjetaje korisna su osnova za monitoring lokaliteta. Na primjer, pitanje u PR dijelu II Da li se kljuni indikatori za mjerenje stanja konzervacije koriste u monitoringu toga kako

se odrava izvanredna univerzalna vrijednost lokaliteta? moe se iskoristiti za uspostavljanje plana monitoringa odreenog lokaliteta. Monitoring nije samo prikupljanje podataka premda postoji potreba za zajednikom bazom podataka koja e biti fokusirana na vrijednosti svjetske batine. To je i proces u kojem se ti podaci koriste da bi se stekao opti pregled situacije ili uslova na lokalitetu, kao i efektivnosti i rezultata upravljanja lokalitetom. To je alat za praenje trendova i promjena koje bi menadment trebao uzeti u obzir.

Sabina Pugelj, Vanja Debevec, Darja Kranjc (fotografija: L. Fambri)

Martelovu dvoranu, najveu podzemnu kraku dvoranu. Dugaka je 308 m, iroka 123 m, a prosjena visina stropa iznosi 106 m, s najviom takom od 146 m; zapremina dvorane je 2.100.000 m3. Ulazi u peine izuzetno su slikovite krake doline. Zahvaljujui jedinstvenim geomorfolokim i mikroklimatskim uvjetima, u Maloj i Velikoj dolini, razvili su se izvjesni izvanredni i dobro ouvani ekosistemi. Ovdje jedan pored drugog rastu mediteranski, submediteranski, srednjoevropski, ilirski i alpski biljni elementi. Na ovom malom podruju mogu se pronai i glacijalni i termofilni ostaci, kao ivo svjedoanstvo prolog biljnog svijeta iz ledenog doba. Velika dolina je tipian lokalitet endemske biljke Campanula justiniana Witasek.

ta je predmet monitoringa?
Izjava o izvanrednim univerzalnim vrijednostima je referenca koja se prati na lokalitetu. Svjetska batina se bavi fizikim aspektima lokaliteta, procesima koji ine lokalitet i asocijacijama povezanim s vrijednou lokaliteta. Osjeaji autentinosti, istinitosti, integriteta i cjelovitosti od sutinskog su znaaja. Monitoring se usredotoava na atribute (ili nosioce vrijednosti, kljune odlike), to mogu biti oblik i dizajn, materijali i sadraj, upotreba i funkcija, tradicije, tehnike i sistemi upravljanja, lokacija i poloaj, jezik i drugi oblici nematerijalne batine, duh i osjeaji, te drugi unutranji i vanjski faktori. (Operativne smjernice, 2013., stav 82)

30

31

5
Kao to je navedeno ranije, monitoring analizira da li funkcionie upravljanje lokalitetom i na koji nain se mijenja stanje konzervacije. Vano je uzeti u obzir pozitivne promjene, a ne samo prijetnje! Imovina svjetske batine mora imati sistem monitoringa koji je usredotoen na vrijednost svjetske batine. Sistem monitoringa obuhvata kljune indikatore koji e se koristiti za mjerenje i ocjenu niza faktora, ukljuujui i stanje konzervacije lokaliteta. Ti indikatori trebaju biti u jasnoj vezi sa atributima koji prenose potencijalnu izvanrednu univerzalnu vrijednost, kako bi se osiguralo da su ti atributi ouvani, konzervirani i da se njima upravlja tako da se ta vrijednost odri. Ne postoje standardi za izbor pravih indikatora. Indikatori mogu biti kvalitativni i kvantitativni. Trebali bi odraavati dugorone promjene, ali i biti realistini tako da se uklapaju u ciklus monitoringa te relevantni za ciljeve upravljanja na datom lokalitetu. Smjernice i primjere moete pronai u posljednjim resursnim prirunicima svjetske batine, te u praksi procjena utjecaja batine, te kroz upoznavanje na koji nainom su novoupisani lokaliteti to uradili u svojim planovima upraljvanja. Dodatna literatura: World Heritage Resource Manuals: Managing Cultural World Heritage (2013) Managing Natural World Heritage (2012) World Heritage Papers # 10: Monitoring World Heritage

Ko vri monitoring?
Kredibilitet rezultata monitoringa takoer zavisi od toga kako se on radi. Monitoring e imati vei kredibilitet ako se obavlja na transparentan i sistematski nain. Treba razmisliti kako ukljuiti lokalnu zajednicu u monitoring. Podizanje nivoa lokalne ukljuenosti u proces upravljanja i podizanje nivoa svijesti u javnosti bi moglo pomoi ovom procesu. To bi takoer moglo poveati i upoznatost sa ciljevima menadmenta.

MONITORING KLJUNI ELEMENT U UPRAVLJANJU LOKALITETIMA SVJETSKE BATINE

dR. PIERRE GALLANd
Prirodni lokaliteti se uvrtavaju na listu svjetske batine zbog svoje dokazane jedinstvenosti, ili izvanredne univerzalne vrijednosti, u skladu sa definicijom iz operativnih smjernica za primjenu Konvencije [whc.unesco.org/archive/ opguide05-en.pdf]. Ova vrijednost je utemeljena na tri stuba: vrijednostima lokaliteta, njegovom inegritetu te predloenim mjerama upravljanja. Cilj menadera i odgovorne uprave je da konzerviraju i valoriziraju lokalitete i njihovu vrijednost, kako bi ih u punoj cjelovitosti prenijeli buduim generacijama. Uvrtavanje na listu nije cilj samo po sebi, nego tek inicijalni korak, mada izuzetno vaan, jednog dugoronog procesa. Menaderima su potrebni instrumenti za efikasno i efektivno upravljanje i periodinu evaluaciju stanja lokaliteta za koji su odgovorni. Redovan monitoring, zasnovan na unaprijed definisanim indikatorima, predstavlja odgovarajui alat pomou kojeg se mogu osigurati podaci vezano za efikasnost i efektivnost upravljanja, kako bi se programi aktivnosti prilagodili i periodino revidirao plan upravljanja lokalitetom. Monitoring je kljuni element ciklusa upravljanja, koji se po engleskom nazivu skraeno zove PEMT planiranje, evaluacija, monitoring, prevoenje u akciju.

DeFinisanje ciljeva i polazne take

Jasni ciljevi i polazina taka u smislu popisivanja karakteristika lokaliteta kljuni su za pripremu programa monitoringa. Ciljevi se mogu definisati na razliitim nivoima: ukupni cilj, specifini ciljevi, aktivnosti, itd. Monitoring e biti definisan u skladu s tim na drugom nivou. Izjava o izvanrednoj univerzalnoj vrijednosti (u daljem tekstu: Izjava), koju zajedno sastavljaju dravne strane i struna savjetodavna tijela Konvencije (IUCN za prirodne lokalitete) predstavlja ukupni cilj lokaliteta. Paljivo sastavljanje ove izjave je stoga kljuno u svrhu garantovanja koherentnih aktivnosti upravljanja. Izjava je zasnovana na postojeoj vrijednosti i stanju cjelovitosti lokaliteta u trenutku uvrtavanja. List atributa koji se povezuju sa vrijednou lokaliteta mora biti kvantifikovana to je vie mogue kako bi se pravile periodine ocjene stanja konverzvacije lokaliteta.

Kako obavljati monitoring?

Prilagodite monitoring lokalitetu! Vremenski okvir koji odgovara karakteru lokaliteta i sredstva omoguit e da se monitoring obavlja redovno. Treba razmisliti i o alternativnim metodama, jer razliite metode iziskuju razliite nivoe resursa i vjetina. Koritenje jednostavnih naina monitoringa moe biti efektivno kao i koritenje komplikovanih metoda i onih koje uzimaju mnogo vremena. Fotografija odreenog mjesta u odreenom trenutku prua mnogo informacija. Vrijedi obratiti panju i na to kako se koriste rezultati monitoringa. Prate li se prave stvari koriste li se rezultati da bi se unaprijedilo upravljanje? Kontinuitet monitoringa od kljune je vanosti, a revizija aktivnosti monitoringa treba se redovno obavljati. Iz ove perspektive, vano je razmiljati o ljudskim i finansijskim resursima.

32

33

Razliite oblasti i nivoi monitoringa

Monitoring treba biti usmjeren na razliite aspekte upravljanja i dati odgovore na razliita pitanja. U skladu s tim, moraju se izraditi konkretni indikatori. Nivo monitoringa Procesi Rezultati (outputi) Ishodi i utjecaj Kontekst

Indikatori moraju biti zasnovani na injenicama i brojevima; mogu biti izraeni na kvantitativan ili kvalitativan nain. Takoer mogu biti rezultat diskusija, debata, intervjua. U dobrom programu monitoringa ove kategorije su u ravnotei. Pragovi i mjerila: na neke indikatore se odgovara sa da ili ne (ostvareni ili neostvareni rezultati). Kriterij ostvaren mora biti zasnovan na postojeim standardima (organski proizvod, potvreno porijeklo, odrivi turizam, itd.) ili na unaprijed ustanovljenim standardima (zasnovanim na ranijim iskustvima iz slinih situacija).

2. Periodino izvjetavanje Odbor za svjetsku batinu zaduuje Centar za svjetsku da svakih est godina organizuje samoprocjenu svih lokaliteta svjetske batine po statutarnim regionima. Izvjetaji se objedinjuju; data sinteza se predstavlja Odboru te se izrauje akcioni plan kako bi se odgovorilo na najrelevantnije identifikovane potrebe. 3. Pregled svjetske batine Pregled svjetske batine e uvesti proaktivni monitoring u primjenu Konvencije za zatitu svjetske batine. IUCN izrauje ovu transparentnu i nezavisnu informaciju kroz ocjene pregleda konzervacije. Ove ocjene su projekcije potencijala lokaliteta svjetske prirodne batine da sauuva svoje vrijednosti tokom vremena, na osnovu procjene razliitih dokumenata. Pregled e tokom vremena napraviti ocjenu stanja konzervacije svih lokaliteta svjetske prirodne batine i poveati upoznatost javnosti vezano za vanost tih lokaliteta za ouvanje biodiverziteta.

Da li su procesi adekvatni za ispunjavanje ciljeva? (adekvatne tehnike, prihvatanje meu lokalnim stanovnitvom, itd.) Do kakvih su (direktnih) rezultata dovele aktivnosti? Koji je efekat aktivnosti? ta je ukupni utjecaj na vrijednost lokaliteta? Modifikacija drutvenog, ekonomskog i okolinog konteksta uticaj na aktivnosti i njihovu efektivnost

Ovi razliiti instrumenti za monitoring na globalnom nivou bi trebali biti zasnovani na stalnom biljeenju situacije i promjena na nivou lokacija. Samo obuhvatan i kontinuiran program monitoringa na nivou pojedinanih lokaliteta moe osigurati visoko kvalitetne rezultate ovih procesa, uz prihvatljivu investiciju u smislu finansijskih i ljudskih resursa. Menaderima lokaliteta se toplo preporuuje da uspostave relevantne aktivnosti monitoringa u ranoj fazi, ak tokom pripreme nominacije.

Monitoring na lokalitetima svjetske prirodne batine

Centar za svjetsku batinu i struno savjetodavno tijelo (IUCN) odgovorni su za monitoring stanja konzervacije lokaliteta svjetske prirodne batine. Provode se tri razliita procesa monitoringa: 1. Reaktivni i izvjetaji o stanju konzervacije Ukoliko IUCN ili Centar za svjetsku batinu dobiju izvjetaje o prijetnjama koje se pojavljuju, verifikovae ih i zahtijevati od drave da dostavi informacije. Ukoliko su prijetnje ozbiljne, bit e organizovana misija reaktivnog monitoringa (na terenu) kako bi se uradila revizija stanja konzervacije lokaliteta. Na osnovu dobijenih informacija, Centar za svjetsku batinu i IUCN mogu odluiti da podnesu izvjetaj o stanju konzervacije Odboru za svjetsku batinu, koji e ukljuiti i preporuke vezano za poboljanje situacije na terenu.

Indikatori Da bi mjerili promjene, indikatori moraju biti ustanovljeni i redovno biljeeni. U idealnom sluaju indikatori ispunjavaju sljedee kriterije: Jeftini: lako je do njih doi, u razumnom vremenskom okviru i uz razumna finansijska sredstva Osjetljivi: u stanju su registrovati promjene na vrijeme i doprijnijeti upravljanju Prihvatljivi: mjerene promjene moraju biti stvarne i relevantne za donoenje odluka Pouzdani i koherentni: podaci iz razliitih izvora daju iste rezultate

34

35

6
KOMUNIKACIJA I MONITORING LOKALITETA SVJETSKE BATINE
MIHAEL KLINE
Komunikacija je osnovni alat za upravljanje u svakoj organizaciji. U tom pogledu, komunikacija unutar organizacije jednako je vana kao komunikacija izmeu organizacija i vanjskog okruenja. To je kljuna komponenta procesa upravljanja koja nam pomae da osiguramo funkcionisanje kako za zaposlene tako i za sve vanjske uesnike u procesu, u skladu sa vizijom i operativnim planom svake pojedinane organizacije. Takva je takoer i filozofija funkcionisanja na lokalitetima svjetske batine, tako da je ova UNESCO-ova radionica o uestvovanju obradila sljedee tri teme: vanost komunikacije u zatienim podrujima, komunikaciju u procesu monitoringa uz uee lokalne zajednice, te strategiju komuniciranja za lokalitete svjetske batine. Teme su u nastavku teksta predstavljene kroz kratke saetke koji kao cjelina ukazuju da je komunikacija u okviru lokaliteta svjetske batine kljuna komponenta njihovog uspjenog funkcionisanja. uprava lokaliteta svjetske batine neminovno uvodi promjene. Promjene u okruenju zahtijevaju promjene u ljudskim sistemima, opini, gradu, lokalnoj zajednici, te pojedinanim organizacijama. Promjene se uvode na vie nivoa: aktivnosti, organizacija, stanje svijesti, stavovi, te ponaanje razliitih grupa aktera u procesu. Drugi nalaz ukazuje na injenicu da komunikacija predstavlja kljunu komponentu upravljanja promjenom. Njen dugoroni zadatak je da povea nivo prihvatanja: najprije vizije, potom ciljeva za dugoroni razvoj, te konano ideja, mjera, predloenih rjeenja i slino. Ljudi na promjenu obino reaguju cijelim nizom razliitih negativnih reakcija, poput oka, nevjerice, osjeaja krivnje, projiciranja i racionalizacije, do pozitivnijih reakcija kao to je integracija i prihvatanje. Iskustvo nas ui da velike promjene zahtijevaju paljivije planiranje i poboljanu komunikaciju koja olakava upravljanje promjenom. Ovo zauzvrat zahtijeva od uprave zatienog lokaliteta da planira promjene. Trebaju ljudima, lokalnim i drugim akterima u procesu dati mogunost da iznesu primjedbe, te uzeti u obzir postojee obiaje i norme i osigurati relevantne, tane i obuhvatne informacije o planiranim promjenama.

novima neke organizacije osjeaj da idu u zajednikom pravcu. Ona omoguava i da sve odluke sadre zajedniku nit, to je neophodno za dobro funkcionisanje u okviru ogranienih sredstava i izvjesne nesigurnosti. Ipak, strategija je vie umjetnost nego nauka, tj. kreativna primjena podataka koje menadment koristi kako bi propisao efikasno rjeenje za probleme u nekoj organizaciji.

KOMUNIKACIJSKA KOMUNIKACIJA U PROSTRATEGIJA ZA LOKALI- CESU MONITORINGA TETE SVJETSKE BATINE UZ UEE Strategija je koncept koji osigurava laLOKALNE ZAJEDNICE
Uspjean proces komunikacije poinje s pristupom koji je suprotan onom koji je predstavljen u svim teoretskim modelima. Ne poinje sa kodiranjem poruke, nego sa njenim dekodiranjem, ili jednostavnije reeno, ne poinje izlaganjem nego sluanjem. Svaka (uspjena) komunikacija zapravo poinje i zavrava monitoringom. Metode koje se u praksi koriste u tu svrhu su brojne i raznovrsne, te se kreu od jednostavnih grupnih diskusija, intervjua, anketa, analiza analognih i digitalnih zapisa i dokumenata do brojnih drugih, vie ili manje formalnih pristupa. Svi pomau menaderima na lokalitetima svjetske batine da steknu neophodan uvid vezano za stavove, osjeanja, miljenja, te ponaanje razliitih grupa aktera u procesu. To je tzv. pristup izlaz ulaz, koji predstavlja osnovu neophodnu za donoenje odluka, strateko planiranje, upravljanje projektima i druge procedure u procesu upravljanja. Sa razvojem digitalizacije takvi uvidi su postali osnova za osmiljavanje razliitih stratekih saveza sa akterima u procesu, to zauzvrat poveava vjerovatnou da e se lokalitetima svjetske batine efikasno upravljati i da e oni efikasno funkcionisati. Oni postaju uesnici u kreiranju sadraja, donoenja odluka, komuniciranju, promovisanju i izradi iskustava Samo dobro edukovani i obueni menaderi lokaliteta, zajedno sa motivisanom lokalnom zajednicom koja je voljna saraivati, mogu efikasno sauvati kulturnu i prirodnu batinu. Vjerujemo da je ovaj trening takoer doprinio konzervaciji prirodne i kulturne batine i u ovom dijelu svijeta.

Komunikacijska strategija uvijek proizlazi iz marketinke strategije, koja se s druge strane,izrauje na osnovu poslovne strategije. To je naroito bitno budui da je usmjerena na kontakte sa vanjskim okruenjem, odnosno aktere u procesu koje je organizaciji najtee kontrolisati. Upravljanje komunikacijom se sastoji od etiri faze: planiranje, organizacija, provedba i kontrola (monitoring). Potonjim smo se bavili na radionicama, a bit e i detaljnije obraeno u okviru sljedeeg podnaslova. Tu postoji jedna nova stvar koju je potrebno istai, a koja je rezultat digitalne revolucije, tj. mogunost ili prilika da se korisnici osnae kao uesnici u procesu kreiranja. Korisnicima se daje prilika da uestvuju u kreiranju proizvoda ili usluga na osnovu svojih sposobnosti ili iskustva sa datim proizvodima ili uslugama. Ovo se odnosi na komunikacijski spektar koji se inae previe esto povezuje sa rijeima. Danas, komunikacija se odnosi na proizvode/usluge te na ponaanje svih lanova organizacije, kao i samih korisnika, koje je povezano sa njihovim iskustvom u pogledu ponude ili pojedinanih usluga na lokalitetima svjetske batine.

VANOST KOMUNIKACIJE U ZATIENIM PODRUJIMA

U naem pokuaju da odgovorimo na pitanje Zato je komunikacija u zatienim podrujima od tako izuzetne vanosti? fokusirat emo se na dvije pretpostavke ili dva nalaza. Prvi je injenica, potvrena kroz iskustvo, da

36

37

7
MONITORING VRIJEDNOSTI SVJETSKE BATINE
vANJA dEBEvEC

8
MREA LOKALITETA SVJETSKE BATINE U PROJEKTU
vANJA dEBEvEC

Na radionici koja je odrana u septembru 2013. u Parku kocjanske jame uesnici su istakli vanost monitoringa stanja konzervacije vrijednosti svjetske batine. Utvrene su tri ciljne grupe koje e imati kljunu ulogu u nastavku efikasnog upravljanja svjetskom batinom: strunjaci, lokalne zajednice i posjetioci. Za svaku od ovih grupa istakli smo znaaj specifinih pokazatelja koji bi mogli biti koriteni u formiranju javnog mnijenja, kako bi se na taj nain mogao stei uvid u razumijevanje vrijednosti i percepciju svjetske batine. Kad su u pitanju strunjaci, kao znaajni pokazatelji prepoznati su: svijest o izvanrednoj univerzalnoj vrijednosti lokaliteta, wow faktor, profesionalizam, stepen konzervacije i mogunost odrivog razvoja. Kad su u pitanju lokalne zajednice, istakli smo koristi koje moe imati tijelo zadueno za upravljanje lokalitetom i lokalnu zajednicu, linu percepciju i percepciju svjetske batine, ukljuenost lokalne zajednice u rad i upravljanje svjetskom batinom. Najznaajniji pokazatelji za posjetioce su: vjerodostojnost, kvalitet doivljaja posjete i prezentacija lokaliteta. Osnovana je radna grupa koju ine Aks Pottyondy, Tsvetelina Ivanova, Tsvetelina Kalinova, Svetlana Ivanova, Sabina Pugelj, Darja Kranjc i Vanja Debevec; uz pomo dr. Klinea, Debevec je za svaku od ovih grupa pripremila i upitnik. Upitnici su dostupni na engleskom, bosanskom, bugarskom, maarskom, rumunskom, srpskom i slovenskom jeziku.

Upitnici na engleskom i slovenskom su dostupni na internetu, na stranici http://mwh. park-skocjanske-jame na kojoj direktno moete unijeti odgovore. Ti odgovori, kao i odgovori dostavljeni Parku kocjanske jame, Slovenija, putem partnerskih stranica, bit e statistiki obraeni. Partnerski lokaliteti bit e obavijeteni o rezultatima, a u budunosti e uz pomo foruma na web stranici biti omoguen kvalitetan prevod; takoer e biti mogue dodati nove pokazatelje kao i pitanja. To e omoguiti stvaranje jedinstvene baze podataka s informacijama koje je mogue koristiti u efikasnom upravljanju lokalitetima kako kulturne tako i prirodne batine, ali i drugim lokalitetima svjetske batine u regiji, koji su svi pozvani da nam se pridrue u ovom izazovu. Ovi podaci posebno e biti korisni u pripremi komunikacijskih strategija koje e se koristiti za ukljuivanje lokalnih zajednica u proces monitoringa, to je zadatak koji predstavlja zajedniku obavezu lokaliteta koji uestvuju u projektu. Istovremeno, ti podaci predstavljat e dobar pokazatelj uinka rada na svim lokalitetima kulturne i prirodne batine. Za sve informacije u vezi s upitnicima za partnerske lokalitete i informacije u vezi s aplikacijama za saradnju za druge lokalitete kontaktirajte upravu Parka kocjanske jame Slovenija. Kontakt-informacije potraite na posljednjoj stranici.

ta je to u nainu provedbe to dijeli uspjene od dobrih projekata? Nije nuno neto vezano uz nove projektne resurse i odredbe, nego uz injenicu da se aktivnosti izmeu partnera odvijaju po ve utvrenoj putanji. Projekat monitoringa svjetske batine spojio je deset lokaliteta svjetske batine iz est razliitih drava. Imali su zajedniki izazov efikasno upravljanje i monitoring, uslijed ega su osnovali partnersku grupu koja se istie svojim razumijevanjem relevantnih pitanja, strunou i posveenosti ouvanju izvanrednih univerzalnih vrijednosti navedenih lokaliteta. To je uvealo dodatnu vrijednost aktivnosti i rada na svakom od lokaliteta, jer grupa ne samo da podstie nau ambiciju da postignemo ciljeve na dravnom nivou, nego nam omoguuje da predstavimo svoje aktivnosti i u regiji, da postavimo nove zadatke u saradnji s drugim lokalitetima i razmijenimo dragocjena iskustva, znanja i vjetine. Naa ambicija je da stvorimo mreu partnerskih lokaliteta koji bi: ohrabrili predstavljanje lokaliteta svjetske batine i rezultata rada na dravnom i regionalnom nivou;

njegovali UNESCO-ve vrijednosti svjetske batine i svijest o vanosti konzervacije i ouvanja svjetske batine za budue generacije; promovirali odriv razvoj lokaliteta svjetske batine. Uesnici u projektu preuzeli su zajedniku obavezu da prate stanje konzervacije vrijednosti svjetske batine i nastave ovaj napor s prijedlogom za komunikacijsku strategiju za navedene lokalitete. Dodatno, podaci iz prijedloga moi e se koristiti za procjene kapaciteta pojedinanih lokaliteta. Trajna veza izmeu lokaliteta neophodna je, jer e nam omoguiti da uimo jedni od drugih o problemima koji se javljaju prilikom redovnog monitoringa, prevoda podataka i uvoenja mjera prilagodbe. Danas, takva mrea i rad u njoj omoguuje bri prenos znanja i vjetina, rjeenja i prijedloga za efikasno djelovanje i unaprijeeni utjecaj dobrih rezultata. Takoer, to dodatno pojaava nau predanost ouvanju svjetske batine.

38

39

9
ZAKLJUAK
vANJA dEBEvEC

10
ZAHVALe
elimo izraziti zahvalnost na uspjeno realiziranom projektu sljedeim institucijama i pojedincima:
UNESCO-ov Centar za svjetsko naslijee, na tome to su nam ukazali povjerenje i podrali projekat, Kerstin Mainz, Marjutki Hafner, Magdaleni Tovornik, Gordani Beltram, na strunom doprinosu i podrci koju su pruili projektu, Katri Lisitzin, Pierru Gallandu, Mihaelu Kline, na profesionalnoj podrci i ohrabrenju, te strunosti iz oblasti monitoringa kulturne batine i komunikacijskih vjetina koju su podijelili s drugim uesnicima projekta, Darji Kranjc, Sabini Pugelj, Letizii Fambri, Tomau Zormanu, Nensi Iulita i Darji Ivani, na efikasnoj organizaciji i odravanju radionice u kocjanu, Raphaelu Schmidu za prezentaciju studije sluaja, svim vanjskim saradnicima koji su doprinijeli uspjenoj pripremi publikacije i web stranice, te lokalnim pruaocima usluga koji su uestvovali u organizaciji septembarske radionice u kocjanu, svim autorima koji su dali svoj doprinos ovoj publikaciji, te svima koji su uestvovali u projektu i uloili napore i entuzijazam u kreiranje njegovog sadraja, kao i onima koji su pomogli u njegovoj provedbi i uloili vrijeme u izgradnju prijateljskih veza unutar mree lokacija svjetske batine.

Projekat Monitoring lokaliteta sa UNESCO-ve liste svjetske batine rezultat je dugotrajnog rada i napora da se integriu lokaliteti suoeni sa zajednikim izazovom i zadacima. Tokom ovog jednogodinjeg projekta svjedoili smo povezivanju pet strunih institucija, deset lokaliteta svjetske batine, tri meunarodno priznata strunjaka, te 21 strunog konsultanta iz institucija i sa lokaliteta iz est zemalja. Za potrebe projekta uspostavljena je i web stranica: http://mwh.park-skocjanske-jame. Stranica sadri prezentacije lokaliteta, forum za partnere, biblioteku i pregled rezultata zajednikih aktivnosti. Web stranica e se aurirati aktivnostima mree lokaliteta i pojedinanih partnera. U septembru 2013. godine Park kocjanske jame odrao je obuku na kojoj su partneri imali priliku nauiti neto vie o monitoringu prirodne i kulturne batine, te o komunikaciji u regijama svjetske batine.

Deset lokalnih prualaca usluga smjetaja, hrane i drugih usluga pomoglo je u realizaciji radionice koja je privukla mnogo medijske panje. Zajedno smo pripremili upitnike za procjenu stanja konzervacije vrijednosti svjetske batine, koji su namijenjeni strunjacima, posjetiocima i lokalnim zajednicama. Baza relevantnih podataka i poreenje analiza rezultata upitnika bit e dostupni na web stranici. Lokaliteti e imati priliku razmijeniti miljenja i smjernice za potrebe periodinog izvjetavanja, posveujui posebnu panju uslovima monitoringa. Tokom realizacije zajednikih zadataka, uesnici u projektu imat e mogunost da prenesu svoje znanje drugima i pomou CD-a. Zajedniki zadaci pripremljeni su kao izazov svim uesnicima. Bilo nam je zadovoljstvo ispuniti zadatke koji nam pomau u ostvarenju ciljeva postavljenih u okviru projekta. Projektni partneri nastavit e nae napore na unapreenju saradnje izmeu lokaliteta s liste svjetske batine, kao i da razmjenjuju znanja i iskustva.

40

41

11
UESNICI U PROJEKTU
Slovenija
Marjutka Hafner, direktorica ureda UNESCO-a u Sloveniji, generalna sekretarka Slovenake nacionalne komisije za UNESCO Barbara Zupanc, direktorica parka Ljubljansko barje Dejan Verani, dipl. ing. arh.,Sojenice Ljubljansko barje, Slovenija Gordana Beltram, dr., direktorica Parka kocjanske jame, Slovenija Vanja Debevec, magistrica,biologinja, naelnica odjela za istraivanje i razvoj, Park kocjanskejame Darja Kranjc, univ. dipl.etnologinja i kulturna antropologinja, Odjel za istraivanje i razvoj, Park kocjanske jame, Slovenija Toma Zorman, dipl. ing. umarstva, naelnik odjela rendera za zatitu prirode, Park kocjanske jame, Slovenija Sabina Pugelj, dipl. ing. arh., staistkinja u Parku kocjanske jame, Slovenija LetiziaFambri, studentica na postdiplomskom studiju upravljanja batinom, Trento, Italija Nensi Iulita, agencija Razvojni putevi, Seana

Strunjaci:
Katri Lisitzin, magistrica, strunjakinja i konsultantica ICOMOS-a, vedska Pierre Galland, dr, strunjak i konsultant IUCN-a, vicarska Mihael Kline, dr, Fakultet drutvenih nauka Univerziteta u Ljubljani, ef katedre za marketinke komunikacije i odnose s javnou, Istraivaki centar za meunarodne odnose, Slovenija

Bosna i Hercegovina
Azra Hadi, dipl. ing. arh., struni savjetnik za graditeljsko i arheoloko naslijee, Zavod za zatitu spomenika, Federalno ministarstvo kulture i sporta, Sarajevo Milijana Okilj, naelnica odjeljenja za kulturnoistorijsko naslijee, Republiki zavod za zatitukulturno-istorijskogi prirodnognaslijeaRepublike Srpske, Banja Luka Jelena Savi, Republiki zavod za zatitukulturnoistorijskogi prirodnognaslijea Republike Srpske

Maarska
Aks Pottyondy, zamjenik direktora ureda, Benediktinski samostan Pannonhalma va Kntor, Benediktinski samostan Pannonhalma

Primer dobre prakse:

Raphael Schmid, projektni manager, vicarske Alpe Jungfrau Aletsch

Rumunija
Daniela Mihai, direktor programa, Institut za nacionalnu batinu, Bukuret Iozefina Postvaru, Institut za nacionalnu batinu, Bukuret

Srbija
Bojana Mihaljevi, Republiki zavod za zatitu spomenika kultureBeograd Mirjana Andri, Republiki zavod za zatitu spomenika kultureBeograd

Bugarska
Tsvetelina Ivanova, Ministarstvo okolia i vodoprivrede, Sofija Tsvetelina Kalinova, Nacionalni park Pirin Svetlana Ivanova, Regionalni inspektorat za okoli i vodu RIEW-RUSE

42

43