Bilten Franjevačke Teologije Sarajevo, XL (2012/2013) 1-2

FRANJEVAKA TEOLOGIJA SARAJEVO
Godina XL
br. 1-2
ak. god. 2012/2013.
ISSN 1330-7495
1-2
Sarajevo 2013.
Bilten Franjevake teologije - Sarajevo

Nakladnik: Franjevaka teologija Aleja Bosne Srebrene 111, 71000 Sarajevo tel: +387 (0)33 45 32 66, fax: 46 05 07 e-mail: tajnteol@bih.net.ba Za nakladnika: Vili Radman Ureuju: Vili Radman, Marko Karamati i Josip Jozi Korektura: Franjo Baraban, Denis Juri i Hrvoje Vranje Korice: Zdenko Grgi Grako oblikovanje: Branko R. Ili Tisak: Grafotisak - Grude
Pred Vama je, potovani itatelji, novi broj Biltena. Nadamo se da e novi broj uz naa promiljanja, sjeanja i lanke donijeti poneto novoga i zanimljivoga iz povijesti, kulture, lozoje i teologije. Prvi dio Biltena donosi Kroniku dogaaja u franjevakoj provinciji Bosni Srebrenoj, u opoj i pokrajinskoj Crkvi, u kulturnom i politikom ivotu kroz ovu godinu. Slijede informacije o predmetima i profesorima s Franjevake teologije u ak. god. 2012/2013, a potom izvjetaji naih studenata s ferijalnih teaja stranih jezika. U rubrici Reeksije i lanci donosimo nekoliko zanimljivih prijevoda i priloga autora koji razmiljaju o ulozi papinstva u Katolikoj crkvi, djelima pojedinih papa i vanosti papinske slube. Osobit je naglasak stavljen na ulogu kardinala Ratzingera za vrijeme Drugog vatikanskog sabora, i na pontikat Ivana Pavla II. Jedan prilog govori o crkvenoj liturgiji i suvremenom nastojanju da se liturgiju shvati kao retro-moment, bjeei od stvarnosti u idilu prolih vremena, te prilog o Charlesu Darwinu kao teologu, iju sliku ponajvie iskrivljuju oni koji sebe nazivaju darvinistima. U bloku Ljudi sjeanja dogaaji donosimo iroku paletu sjeanja na ljude uistinu razliitih karaktera, zanimanja i uloga u drutvu i povijesti. Ova godina puna je obljetnica roenja i smrti linosti koje su obiljeile povijest zadnjih desetljea prolog stoljea, ali i zadnjih stoljea. U tom pogledu spominjemo se vanih ljudi i dogaaja, a studenti su donijeli svoja razmiljanja o vojskovoama, umjetnicima, lozoma i teolozima, papama i mirotvorcima, analizirajui njihovo znaenje za povijest svijeta, reektirajui njihove rijei i djela, te su pokoju poruku pokuali aktualizirati i za dananje vrijeme. Tako se u ovom broju mogu nai sjeanja na davno Bosansko kraljevstvo i Stjepana Tomaevia, na vrijeme Eugena Savojskog i prilike u Bosni potkraj 17. stoljea, ili sjeanje na vrijeme, ulogu i znaaj ubijenog amerikog predsjednika J. F. Kennedyja. Tu su i razmiljanja o lozoma D. Diderotu, S. Kierkegaardu i A. Camusu i njihovoj analizi vjere, licemjerja u vjeri te o manjku ili viku vjere u Boga, u svijet ili u samoga sebe. Tu je i analiza umjetnikog dostignua R. Wagnera, osvrt na nacistiko vrijeme i posljedice nacistike politike, opis lika francuske pjevaice dith Piaf, moda najpopularnijeg glasa prolog stoljea u Europi. Donosimo takoer i neke vane dogaaje vezane uz ljude koji su moda dali osobit peat svome vremenu kao to su papa Ivan XXIII. sazivajui Drugi vatikanski sabor, Martin Luther King svojim poznatim govorom I have a dream i njemaki kancelar Willy Brandt gestom poklona rtvama u varavskom getu. U rubrici Obljetnice Bosne Srebrene donosimo nekoliko obljetnica franjevaca Bosne Srebrene koji nas i nisu tako davno napustili, a istakli su se svojim znanstvenim, literarnim ili pastoralnim radom. Rubrika Literarni pokuaji donosi promiljanja i pjesme naih studenata i prijatelja, a Dokumentirano biljei nekolicinu izvjetaja o vanim dogaajima u Provinciji i svijetu, u kojima su sudjelovali nai studenti.
U ovom broju Biltena donosimo reprodukcije likovnih djela iz umjetnikih zbirki Vjeke Boe Jarka, dugogodinjeg profesora Franjevake teologije u Sarajevu, koje je donirao pojedinim ustanovama. Druei se prijateljski dugi niz godina s brojnim likovnim umjetnicima skupio je preko 3.000 umjetnikih djela od kojih je najvei dio darovao s ciljem kulturnog i duhovnog obogaenja pojedinih sredina (Plehan, Sarajevo, Mostar, Stolac, Neum, Bugojno, Varadin, apljina). Nastojao je pridobiti graditelje i obnovitelje sakralnih prostora za veu otvorenost prema stvaralakom umjetnikom izrazu i povezati ih s pomno odabranim umjetnicima predlaui im pritom teoloki osmiljene sakralne teme. Time je on pedagoki utjecao na sredinu koja je, zahvaljujui tome, poela misliti drukije (Edo Murti). Dio umjetnike kolekcije darovao je svome zaviaju, odnosno Zalobi kralja Tomislava apljina, koja je dijelom izloena u Galeriji Vjeko Boo Jarak (2010) u rodnom mjestu Potkosi, koju vodi spomenuta Zaloba iz apljine. Josip JOZI
Kronologija dogaaja
SADRAJ KRONOLOGIJE
FRANJEVCI BOSNE SREBRENE (25. IX. 2012 25. IX. 2013) _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 7 1. Franjevaka teologija _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 7 2. Kroz Bosnu Srebrenu _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 13 IZ OPE I POKRAJINSKE CRKVE _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 64 KULTURA UMJETNOST _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 77 1. Likovna umjetnost _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 77 2. Kulturni dogaaji, pisci, knjige _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 81 3. Putopisne biljeke _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 84 DRUTVO POLITIKA _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 94
Marko Karamati
KRONOLOGIJA DOGAAJA (41-42) D R U T V O C R K VA F R A N J E V C I
(25. IX. 2012 - 25. IX. 2013)
Franjevaka teologija Nova akademska godina Na Franjevakoj teologiji u Sarajevu u utorak 25. rujna 2012. zapoela je nova akademska godina 2012/13. Liturgijsku slubu imao je prov. fra L. Gavran. Potom je dekan fra V. Radman kratkim izlaganjem u amteatru oznaio poetak nove akademske godine. Dan Teologije Prigodnom sveanou i ove je godine na spomendan bl. Ivana Duns kota (8. 11. 2012) obiljeen Dan Franjevake teologije u Sarajevu. Nakon mise, koju je predvodio prov. L. Gavran, odrana je akademija u amteatru Teologije. Bogoslovni zbor Fra Nenad Duji, pod ravnanjem fra Ante Kovaia, nastupio je s tri pjesme, Kyrie i Agnus Dei iz gregorijanske mise Orbis factor te Panis angelicus od C. Casciolinia. Izlaganje pod naslovom Godina vjere: Porta Fidei i apostol Pavao odrao je fra Anto Popovi. Zatim su podijeljene diplome diplomantima (ove godine ih je bilo 20) te nagrade najuspjenijim studentima. U zavrnici nastupio je VIS Juki izvedbom pjesme Zvona. Predstava aka Franjevake gimnazije aci visoke Gimnazije 5. prosinca 2012. priredili su u amteatru Teologije predstavu O ljubavi i drugim neistim silama. Ovdje nije rije o romanu kolumbijskog pisca Gabriela Garce Mrqueza, nego o kolau
Godina XL. broj 1-2 2012/2013.
pjesnikih tekstova starih grkih i rimskih pisaca. Predstavu je s acima pripremio fra Ivica Studenovi, profesor klasinih jezika odabrao je tekstove i reirao predstavu. Nakon toga su tamburai visokih aka, pod vodstvom Tome Maltara, priredili mali koncert odabranih pjesama. Bila je to ugodna veer i druenje s gostima iz Visokog. Predstava je prvotno odrana u Visokom 13. studenoga u prisutnosti grkoga veleposlanika u BiH, Karolosa Gadisa, koji je uenicima odrao predavanje Grki jezik vie od kulture: neizostavan u znanosti i tehnologiji. Nakon veere, veleposlanik
Galerija Vjeko Boo Jarak, Potkosa

7
Bilten Franjevake teologije Sarajevo
je pratio predstavu O ljubavi i drugim neistim stvarima duhovit kola glasovitih antikih ljubavnih stihova, koje su rijeju, pokretom i glazbom interpretirali aci Gimnazije pod vodstvom profesor fra Ivice Studenovia, Ane Tomas, Melise Zerdo i Tome Maltara. Predstava Tartuffe na Boinoj priredbi Tradicionalna boina priredba za 2012. godinu odrana je u petak naveer 21. prosinca. Na poetku je nastupio bogoslovski Zbor fra Nenad Duji s gregorijanskom skladbom pod ravnanjem fra Ante Kovaia. Nakon toga uslijedila je pozdravna rije i estitka studenta fra Silvana di Benedetta, te nastup Tamburakog orkestra Teologije sa skladbama Tiha no i Veseli se, Majko Boja (arr. Vedran iak). Sredinja toka priredbe bio je dramski komad omad Tartuffe prema istoimenoj prii komediografa Jean-Baptistea Molirea (1622-1673). Lani pobonjak i varalica, Tartuffe, , nametnuo se imunom glavaru ru obitelji Orgonu svojom tobobonjom pobonou, nesebino nou, prijateljstvom i ovjekoljubivo vou, toliko ga zaludivi da mu je obeao svoju ki za enu, iako to ona nikako nije eljela, a na koncu mu je e prepisao i cijelo svoje imanje. Kada licemjer Tartuffe, radei o glavi svome dobrotvoru, pokua konano preuzeti u svoje vlasnitvo tvo kuu i izagnati Orgona i njegovu govu obitelj, stvar spaava kralj koji ponitava dokument o prijepisu episu imanja, a Tartuffea vode u zatvor. Predstava je od poetka do o kraja uspjela sauvati visok intenzitet itet napetosti i dramskog zapleta. Glumalumaka ekipa studenata i studentica ca Teologije pokazala je solidnu glumaku umaku uigranost, tako da i nije bilo izrazizrazito slabog mjesta. Za to treba napoapoBUENJE, FRANO KRINI
8
se zahvaliti redateljici Aneli Krianac, koja je i sama imala jednu glumaku ulogu. U predstavi su sljedei likovi: Mme Pernelle, mati Orgonova (Emanuel Radi), Orgon, suprug Elmirin (Silvio Zlatarevi), Elmire, ena Orgonova (Jelena Mami), Damis, sin Orgonov (Marijo Plavi), Mariane, ki Orgonova (Ana Juki), Valre, Marianin prosac (Bojan Martinovi), Clante, urjak Orgonov (Nicolae Golea), Tartuffe, lani pobonjak (Matija Mileti), Dorine, Marianina prijateljica (Anela Krianac), M. Loyal, sudski inovnik (Josip Peri), Policijski inovnik (Petar Ramljak), Flipote, slukinja ge Pernelle (Vesna Bonjak). Dramatizaciju potpisuje Ivan Nuji, reija i rad sa studentima Anela Krianac, asistenti Matija Mileti i Julijan Madar, minka Karmela urea. Glumaki rekviziti (odopozajmljeni iz Narodnog pozorire) su poza ta u Sarajevu. U zavrnom t dijelu Boine priredbe nastud pili su VIS Juki sa skladbama p Zvonii i Sretan Boi svakoZv me, te Tamburaki orkestar pukom boinom pjesmom Narodi nam se Kralj nebeski. Amteatar Teologije bio je prepun publike, koja Teologij je, sudei sude po raspoloenju, bila vrlo zadovoljna ovom priredbom! zadovolj Kradljivci na krovu U noi uoi Krad Bogojavljenja, 5/6. sijenja 2013, Bogojav kradljivci su skinuli ca 40 dunih kradljiv metara bakarne okapnice (irina 50 cm) sa ravnoga dijela krova Franjevake teologije, koju su potom, njevak kako je to uobiajeno u toj brani, povoljno prodali svojim poznatima zanatlijama-metalcima. Popeli su se, zanatlija usprkos senzornim reektorima, na koristei gromobranske vodokrov ko im nije prvi put. U prosincu ve. To i prole godine odnijeli su dijelove oluka u prizemlju. Prije nekoliko oluk godina policija ih je uhvatila na godi djelu kada su skidali bakarni podjel krov s crkve u kompleksu zgrade
Kronologija g dogaaja
Teologije. Izgleda, sudei po medijskim napisima o slinim kraama, teko im je stati u kraj. Na a ulicama redovito skidaju poklopce sa ahtova ime ugroavaju sigurnost nost u prometu, a posebnu tetu nanesu kraom neke bronane ane skulpture (tako je prije 2-3 godine ispred visoke Gimimnazije ukradena portretna tna bista fra Grge Martia iji je autor kipar Ivan Metrovi policija ju je pronala izrezazanu u Kaknju). Duhovna obnova Duhovna obnova na Teologiji giji ove je godine bila od iste ste srijede 13. veljae do nedjeelje 17. veljae. Obnovu je predvodio fra Mirko Jozi s osnovnom temom ivjeti iz z vjere i u vjeri odgovorno. Diplomski ispiti U petak 8. oujka 2013. diplomske ispite (usmeni dio) ) polagali su sljedei studenti Franjevake teologije Sarajevo: Ivana Banovi, Bruno ubela, Ivan Filipovi, Beatrica Jelui, Matija Kurevija, eljko Nuji, Jozo arevi, Marinko trbac i Zlatko ivkovi. Svi su uspjeno zavrili. Skuptina Konferencije VRPP BiH Skuptina Konferencije viih redovnikih poglavara i poglavarica Bosne i Hercegovine (KVRPP BiH) odrana je 9. oujka 2013. u prostorijama Franjevake teologije pod predsjedanjem predsjednice Konferencije s. Ivanke Mihaljevi. Na Skuptini su sudjelovali provincijalni poglavari i poglavarice sa sjeditem u BiH te devet predstavnika mukih i enskih redovnikih zajednica iji lanovi djeluju u Bosni i Hercegovini s provincijalnim sjeditem izvan BiH. Na Skuptini je sudjelovao apostolski nuncij u BiH, nadbiskup Luiggi Pezzuto,
DJEVOJKA S KNJIGOM, M FRA RANO KRINI
konferencije BiH delegat Biskupske konf vrhbosanski pomoni biskup Pero Sudar, te predstavnica predstavn Hrvatske Konferencije viih vi redovnikih poglavara i poglavarica sestaprovincijalna glavarica gla ra Urulinki s. Jasna Lui. Nakon uvodnih uvodn rijei s. izlaIvanke Mihaljevi, Mih ganje Redovnici i nova Red evangelizacija imao je evangelizac P. Sudar. Na N koncu je za novog predsjednika Konferencije Konferencij izabran fra L. Gavran, a za zamjenicu s. Franka Bagari. Uskrsna priredba: Uskr predstava Poncije preds Pilat Pil Sveana priredba u povodu blagp dana da Kristova uskrs us nua, u organizaciji odrai iji Franjevake F j k teologije, t na je u amteatru Teologije 23. oujka 2013. godine. Najprije je zbor bogoslova Fra Nenad Duji, pod ravnanjem fra A. Kovaia, izveo skladbu Adoramus Te, Christe (Giovanni Battista Martini), a nakon pozdrava prisutnima fra Matije Miletia, Tamburaki orkestar Teologije izveo je skladbe astimo te, Kriu sveti (arr. Vedran iak), i Pjevaj hvale, Magdaleno (arr. Pero ubi). Sredinja toka ove priredbe bila je dramska predstava Poncije Pilat, prema romanu Mire Gavrana, koju su izveli studenti Franjevake teologije. Nakon toga je VIS Juki izveo skladbe Okreni lice, Gospodine (A. B. imi) i Eli, eli (J. Oroli), nakon ega je estitku izrekao gvardijan fra Mile Babi, da bi na koncu Tamburaki orkestar izveo uskrsnu pjesmu Kraljice neba, raduj se (arr. Pero ubi). Predstavu Poncije Pilat izveli su studenti Franjevake teologije, pod vodstvom
9
izvoae predstave. Predstava je izvedena i u Domu kulture u Jajcu 4. svibnja 2013. u okviru VII. festivala Plivske omahe bosanskohercegovako vieglasje, te u Slavonskom Brodu 22. listopada u povodu 20. obljetnice Zlatnog cekina. Simpozij profesora lozoje i teologije U Sarajevu je od 2. do 4. travnja 2013. godine odran XXXVII. simpozij profesora lozoje i teologije iz BiH i Hrvatske. Domaini su bili Franjevaka teologija i Katoliki bogoslovni fakultet. Tijekom skupa odrano je sedam izlaganja. Prvi dan skupa bio je na Katolikom bogoslovnom fakultetu u Sarajevu. Drugoga dana (3. travnja) sudionici su posjetili Fakultet islamskih nauka u Sarajevu i Pravoslavni bogoslovski fakultet Sveti Vasilije Ostroki u Foi gdje su se informirali o njihovu radu. Treega su dana izlaganja bila na Franjevakoj teologiji. Program je potrajao do podne i time je skup zavren. Arhitektura u totalitarnim drutvima Na Franjevakoj teologiji 19. travnja 2013. bilo je predavanje pod naslovom: Arhitektura u totalitarnim drutvima tridesetih godina XX. stoljea s posebnim osvrtom na III. Reich. Predava je bio Duko Bai, koji ivi i radi u Sarajevu, i koji je diplomirao na Arhitektonskom fakultetu u Sarajevu, a izlaganje je bilo iz okvira njegove doktorske disertacije. Kratku uvodnu rije imao je M. Karamati, koji je i pozdravio predavaa i goste. Dva najizrazitija totalitarizma u XX. stoljeu ostvarila su se u Sovjetskom Savezu i nacionalsocijalistikoj Njemakoj. To su sistemi koji nisu doputali nikakav pluralizam, nikakvo autonomno djelovanje, niti pravni drutveni poredak. Oni su terorom kontrolirali cjelokupnu drutvenu stvarnost, sva podruja ljudskoga ivota i djelovanja. To se ticalo takoer i kulture i umjetnosti, pa tako i arhitekture. to se tie nacistikog razdoblja u Njemakoj tridesetih godina XX. stoljea, arhitektura je, kako je istaknuo predaGodina XL. broj 1-2 2012/2013.
PLETI ME, PLETI, MAJICE, FRANO KRINI
redateljice i scenaristice Anele Krianac. Ona je znalaki iz romana M. Gavrana izvukla kljune naglaske za scenarij i stvorila uvjerljivu dramsku predstavu sa sredinjim likom Poncijem Pilatom. Njemu je u zavrnici namijenila i ulogu obraenika koji je od monog rimskog namjesnika, zahvaljujui svojoj supruzi Lei, stradaloj u njegovu progonu Isusovih sljedbenika, i sam postao simpatizer Isusa iz Nazareta. Glumci su s dosta uvjerljivosti obavili svoje glumake zadae. Uloge: Pripovjeda (Nicolae Golea), Poncije Pilat (Matija Mileti), Lucije (Silvije Zlatarevi), Jafet (Emanuel Radi), Lea (Anela Krianac), Kajfa (Josip Peri), Isus (Daniel Stani), Toranije (Mario Plavi), Rahaba (Vesna Bonjak), straari (Bojan Martinovi, Julijan Madar). Dramatizacija i reija (Anela Krianac), asistenti (Matija Mileti i Julijan Madar), rad na sceni (Alen Duspara), glazba (Silvano Di Benedetto), fotograf (elimir Gogi), snimatelj (Darko Pejanovi). Gledatelji, koji su ispunili amteatar, dugotrajnim pljeskom su nagradili sve
10
Kronologija dogaaja
va, dobila ulogu dijela ideolokog aparata s namjerom da kao takva zamijeni religiju. Kroz simbolizam, didaktinost i teatralnost trebala je posluiti kontroli pojedinca. Gradei monumentalne graevine, nacisti su polazili od teorije vrijednosti ruina te su ih gradili iskljuivo od kamena, kako su to inili stari Grci i Rimljani. Fhrerova ideja je bila preoblikovanje gradova namjenjujui im posebne uloge, meu kojima su: Berlin kao prijestolnica svijeta, Hamburg kao vrata Reicha, Nrnberg kao grad partijskih sletova, Mnchen kao grad pokreta NSDP, Linz kao kulturna prijestolnica. Predava je na zanimljiv nain prezentirao sadraj izlaganja ilustrirajui ga slikama (power-point). Na koncu da spomenemo jo i to da je predava pronaao Encyclopediu Britannicu otuenu, iz knjinice Teologije, te ju je ovom prilikom predao knjinici. Koncert Velianstveni Bach U petak naveer 26. travnja 2013. u 19 sati odran je na Teologiji koncert glazbe u poast Johanna Sebastiana Bacha. Nastupili su: Adnan Buljumi, violina; Hanan Hadajli, auta; Ivan itinski, truba; Bartolomej Stankovi, klavir i orgulje. Takoer su sudjelovali glumci dramske sekcije Franjevake klasine gimnazije Visoko: Dajana Zlovi, Mario Alma, Fabio Badrov i Andrija Maji oni su naduhovit nain tumaili prie iz Bachova ivota. Program (u amteatru): Talijanski koncert (Allegro Andante Presto): Bartolomej Stankovi; Air: Adnan Buljumi; Badinerie: Hanan Hadajli; Preludij i fuga u c-molu: Bartolomej Stankovi; Bach/ Gounod: Ave Maria: Ivan itinski; Jesus bleibet meine Freude: Ivan itinski, Hanan Hadajli, Adnan Buljumi, Bartolomej Stankovi; (u crkvi): Chaccona u d-molu za violinu solo: Adnan Buljumi; Partita I: Hanan Hadajli; Toccata i fuga u d-molu za orgulje BWV 565: Bartolomej Stankovi. Dokumentarac o duhovnim zvanjima U organizaciji Povjerenstva za pastoral
zvanja pri Hrvatskoj konferenciji viih redovnikih poglavara i poglavarica i Konferencije viih redovnikih poglavara i poglavarica BiH, u subotu 18. svibnja 2013. na Teologiji, prikazan je dokumentarni lm za promociju duhovnih zvanja pod nazivom Susret darivanje Boga ovjeku. Rije je o etiri svjedoanstva redovnika i redovnica razliite redovnike pripadnosti. Promociju su predvodila dvojica karmeliana, od kojih o. Vinko Mami, provincijal karmelianske zajednice iz Zagreba. S njima su bile i dvije redovnice. Darovnica umjetnikih slika (20. 5. 2013) Veronika Bila, sa stanom u Sarajevu (Trg nezavisnosti 2/V), darovala je Franjevakoj teologiji u Sarajevu etiri slike svoga preminuloga supruga, slikara Miroslava Bilaa (1931-2003), raene u tehnici ulja: Memento mori (65 x 95 cm), Stari Konak (100 x 80 cm), Konji (120 x 80 cm) i Dva konja (124 x 110 cm). VIS Juki na StudentFestu U Sarajevu je odran drugi po redu Studentski festival BiH na kome su se natjecali studentski bendovi (19-23. svibnja 2013). Nakon prve veeri 19. svibnja, bend Franjevake teologije VIS Juki proao je u nale koje je odrano 23. svibnja u klubu Underground. Na nalnoj veeri nastupilo je pet bendova. Nakon svih izvedbi iri se nije mogao odluiti tko je pobjednik, pa su tri benda
ISUS PRIMA NA SE KRI, IVO DULI

11
prola u nale nala: mostarski bend Venus, sarajevski bend Arhitektonskog fakulteta te franjevaki VIS Juki. Bendovi su odsvirali jo po jednu pjesmu. Nakon toga iri je proglasio pobjednika: bend Arhitektonskog fakulteta. Osim proglaenja najboljeg benda, proglaeni su i najbolji pojedinci: najbolji bubnjar, gitarist, basist te najbolji vokal. lan VIS-a Juki Matija Mileti, saksofonist, dobio je nagradu za originalnost. Godinji koncert Tradicionalni godinji koncert na Teologiji odran je 24. svibnja 2013. Nastupio je pijanist Bartolomej Stankovi, klavir: Putovanje kroz glazbene epohe. Barok: George Friedrich Hndel: Passacaglia u g-molu; Johann Sebastian Bach: Preludij i fuga u B-duru WTK I; Domenico Scarlatti: Sonata u d-molu. Klasicizam (beka klasika):Joseph Haydn: Sonata u D-duru, I stavak; Wolfgang Amadeus Mozart: Rondo Alla Turca; Ludwig van Beethoven: Sonata u C-duru, op. 2, br. 3, I stavak. Romantizam:Franz Schubert: Impromptu u As-duru, op.142, br. 2; Franz Liszt: Liebestrume br. 3 u As-duru; Frederic Chopin: Etida u c-molu, op.10 br.12. Kasni romantizam:Sergej Rachmaninoff: Preludij u cis-molu, op. 3 br. 2; Alexander Scriabin: Etida u dis-molu, op. 8, br. 12. Impresionizam:Maurice Ravel: Menuet sur le Nom dHaydn; Claude Debussy: Preludij General Lavine Eccentric.
Moderna:Avdo Smailovi: Metamorfoze; Kreimir Seletkovi: Neurosis; Boris Papandopulo: Studija br.1. Predavanje uz obljetnicu pada Bosne pod osmansku vlast U amteatru Teologije odrao je predavanje prof. dr. D. Lovrenovi 27. svibnja 2013. pod naslovom Pad Bosne 1463. u svjetlu ugarsko-bosanskih odnosa a u povodu 550. obljetnice pada Bosne pod osmansku vlast. Autor je analizirao kompleksnost odnosa izmeu Ugarske i Bosne tijekom vie desetljea koji su prethodili konanom padu Bosne. Ukazao je i na ulogu Rimske kurije u spletu povijesnih zbivanja toga vremena, kao i na pitanje vjerskih prilika (Crkva bosanska, dominikanci potom franjevci, odlazak bosanskog biskupa u akovo). Taj dogaaj iz 1463. u svjetlu ugarsko-bosanskih odnosa treba sagledati na drugaiji nain, nego kada je rije o bosansko-turskim odnosima, istaknuo je Lovrenovi. Naime, povijest bosansko-turskih odnosa od 1386. do 1463. uzimajui u obzir promjenjivi politiki i vojni aspekt ipak je pravolinijska povijest u kojoj je tadanja vodea vojna sila regije jugoistone Europe, meu brojnim drugim, pokorila i Bosansko kraljevstvo. Kada je rije odnosima Bosne s Ugarskom, oni su bili znatno sloeniji i ticali su se bosanskih politikih i konfesionalnih prilika. Jo od sredine 13. stoljea, kada je intervencijom Rimske kurije i Ugarske dolo do izmijetanja sjedita Bosanske katolike biskupije u akovo, sve do 1463. kada je, takoer zahvaljujui i pasivnom dranju Ugarskog kraljevstva, vojno i politiki slabija Bosna podlegla pod vojnim pritiskom Osmanskog Carstva. Predavanje su organizirali Franjevaka teologija i Drutvo za prouavanje srednjovjekovne bosanske historije pri Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Publika je sa zanimanjem sluala izlaganje predavaa. Zavretak akademske godine Dana 28. lipnja 2013. zavrila je akademska godina
ISUSA SKIDAJU S KRIA, IVO DULI

12
Kronologija dogaaja
POSLJEDNJA VEERA, IVO DULI
na Franjevakoj teologiji. Toga dana odrana je sjednica Vijea Teologije, na kojoj su razmatrani rezultati rada u proteklom semestru, a uveer je bila i misa zahvalnica. Prikaz Bosne franciscane (7. 7. 2013). Na portalu Stanak.org, Marjan Drma donio je prikaz asopisa Franjevake teologije Bosna franciscana br. 38/2013. Autor je posebnu pozornost svratio na priloge sa srednjovjekovnom tematikom budui da je i sam portal posveen bh. srednjovjekovlju. Franjevaka ljetna kola Od 14. do 20. srpnja 2013. na Teologiji je odrana Franjevaka ljetna kola duhovnosti. Od 33 prijavljenih pristiglo je 20 sudionika/ca: 8 lanova i lanica Franjevakog svjetovnog reda mjesnih bratstava iz Vukovara Zagreba i Livna, 7 brae franjevaca iz Zagreba i Sarajeva, te 5 sestara franjevki (2 Keri milosra iz Zagreba, 2 kolske sestre franjevke iz Zagreba i 1 sestra klarisa iz Zagreba). Predavanja su drali fra Anelko Barun, fra Pero Vrebac, s. Kata Karada, fra Rozo Brki, fra Mile Babi i fra Marinko Peji. Formacija gvardijana i ekonoma Dana 4. rujna 2013. na Teologiji je odran Prvi meuprovincijski susret formacije
gvardijana i ekonoma. Tom prilikom su o slubi gvardijana i ekonoma imali izlaganja fra Velimir Blaevi (Sluba ekonoma i upravljanje vremenitim dobrima u Franjevakom redu u svjetlu Generalnih konstitucija i Statuta) i fra Marko Mre (Praktini vidovi slube gvardijana i ekonoma). Potom je uslijedio rad u skupinama. Susret je zavren u popodnevnim satima. Kroz Bosnu Srebrenu Bojovnik na predziu nacionalnog i crkvenog pravovjerja. Tijekom sedamstogodinje prisutnosti u Bosni i Hercegovini, bosanski franjevci su stekli historijsko iskustvo i umijee da unutar razliitih politikih sustava, esto njima nesklonih ili otvoreno neprijateljskih, pokuavaju pronai modus vivendi, odnosno optimalan nain preivljavanja i opstajanja u interesu svoga poslanja u katolikom puku. U tom kontekstu vidimo mjesto i ulogu Udruenja katolikih sveenika Dobri pastir u vrijeme druge Jugoslavije (osnovano 1950) u kojem su vodeu ulogu imali bosanski franjevci. No, ima ih koji iz nekih svojih razloga na to drukije gledaju te Udruenje neargumentirano i najee zlonamjerno
13
NEIZBJENI SUSRET, IVO DULI
kritiziraju, nazivajui njihove lanove kolaboracionistima komunistikog reima, tovie izdajnicima, premda nitko od tih tzv. kritiara do dana dananjega nije niim dokazao da je ono nekom naudilo ili nanijelo tetu. Udruenje uglavnom napadaju oni, u klerikalnim i njima bliskim nacionalistikim krugovima, koji ne podnose bosanske franjevce, jer se ovi ne uklapaju u njihove nacionalistike modele bh. hrvatstva. Jedan od korifeja harange na bosanske franjevce jest dr. Jure Krito s Hrvatskog instituta za povijest iz Zagreba koji o franjevcima pie s puno strasti kad god mu se za to ukae prilika, ustrajui u pravilu: o njima nikad dobro! Sjetimo se samo kako je 2006. sarajevski Katoliki tjednik izdano dao svoje stranice za njegove pametske napise o Dobrom pastiru i bosanskim franjevcima. Nestrpljivo je ekao novu priliku. est godina kasnije ona mu se pruila, a povod je pretisak knjige I. Gavrana Lucerna lucens?, koju je on stavio na svoj privatni indeks zabranjenih knjiga! Naime, ujesen 2012. Krito se javio na portalu HRsvijet pame14
tom u etiri nastavka (29. studenoga, te 3, 5. i 10. prosinca) pod naslovom Snalaljiva politika Dobrog Pastira. Politiko prilagoavanje (nekih) franjevaca Bosne Srebrene u komunizmu i nakon njegova sloma (to je kasnije i ukoriio: Biljezi jedne franjevake politike u BiH, 2013). No sada vie nije u pitanju samo Dobri pastir, nego i dananji franjevci i Franjevaka teologija u Sarajevu o kojima on konstruira infantilne optube: oni ale za Jugoslavijom, nisu pravi Hrvati, Teologija je Kumroveka kola komunizma, u njoj se njeguju vrijednosti koje to ne mogu biti u njoj se odgajaju mrzovoljnici koji iznova objavljuju neije polemike spise kako bi se podravalo protivljenje legitimnim predstavnicima Crkve (!), itd. Dokle je Krito razvio te svoje udbake komunistiko-boljevike manire u nadziranju bosanskih franjevaca, govori, uostalom, i njegova tvrdnja kako on zapravo zna ak to oni misle bez obzira to i kako govore: oni su prava kopija dobropastirskoga jugoslavenstva, koji, i kad bi zborili o domovini, nisu pomiljali na Bosnu i Hercegovinu ili Hrvatsku mislili su iskljuivo na Jugoslaviju. Uistinu je ovdje rije o egzotinoj i bizarnoj pojavi s obzirom na injenicu da dotini gospodin ivi metaforiki i ziki miljama daleko od Bosne i Bosne Srebrene. Ovdje panoramski donosimo reakcije na Kritinu klevetniku kampanju, koje su, na portalu Prometej i u Svjetlu rijei, objavili Petar Jele, eljko Pavi, Ivan Markei, Luka Markei, Ivan Bubalo i voditelj ove Kronologije Marko Karamati. Dr. fra Petar Jele (1), (Prometej, 10.12. 2012). Jure Krito, bivi sveenik dominikanac i vrlo ugledni povjesnik sa zagrebakog Katolikog sveuilita i Hrvatskog instituta za povijest uhvatio se zadnjih dana na opskurnom portalu hrsvijet, kojeg izmeu ostalog ureuje najvei strunjak za masone i sve mogue neprijatelje rvackog katolikog naroda fra Miljenko Mia Stoji dokazivati kako su franjevci BoGodina XL. broj 1-2 2012/2013.
Kronologija dogaaja
sne Srebrene, posebno oni iz sveenikog udruenja Dobri Pastir bili dobre sluge komunistikog reima. Krito sljedbenike udruenjaa pronalazi i danas, posebno meu profesorima i studentima Franjevake teologije u Sarajevu. Nije to prvi put da Krito pokuava oblatiti franjevce Bosne i Srebrene i to ini redovno, svakih nekoliko godina, pridruujui se u toj neasnoj raboti svom kolegi sa instituta, jo jednom velikom povjesniku Ivi Luiu, koji je svoj zanat ispekao u pijunskom miljeu, kojemu je oito vrlo blizak i sam Jure Krito. Bilo bi potpuno gubljenje vremena pobijati sve besmislene teze koje Krito iznosi u svome tekstu, poput one da ja ne osuujem zloine koje su komunistike vlasti poinile nad mojom asnom subraom fratrima Bosne Srebrene. Ovim se Krito sasvim diskvalicira i pokazuje kao ovjek koji je upadno sklon laganju, to ne prilii jednom bivem sveeniku i ovjeku kojemu je stalo do povijesne istine. Koliko je daleko spreman ii povjesnik Krito u izmiljanju, pokazuje i ova reenica iz njegova teksta objavljenog na spomenutom portalu: Susret s historiograjom fra Petra Jelea bilo je razoaranje, utoliko vee to su mi i osobna oekivanja bila vea. elio sam, kako sam mu u Rimu osobno rekao, da netko dobro proelja arhive i napie dobar, znanstveno utemeljen rad o Katolikoj Crkvi u Bosni i Hercegovini u doba NDH. Do miljenja Jure Krite ne drim apsolutno nita i jako mi je drago to se razoarao u moju doktorsku tezu, jer da je situacija obrnuta, iskreno bih se zapitao gdje sam to pogrijeio. Krito se u gore citiranoj reenici pokazao kao pravi klerikalac kojemu je la jedna od glavnih osobina: dotini povjesnik, naime, tvrdi kako smo se nas dvojica sreli u Rimu i kako mi je on tamo ko biva osobno davao neke savjete. No stvar je potpuno drukija: Juru Kritu, naime, nisam NIKAD u ivotu ni vidio niti susreo. S Jurom Kritom nisam NIKAD u ivotu prozborio niti jednu jedinu rije, Jure Krito mi NIKAD nije nita osobno rekao,
posebno ne da dobro proeljam arhive i napiem dobar, znanstveno utemeljen rad o Katolikoj crkvi u Bosni i Hercegovini. Ukratko reeno: Juru Krito LAE da smo se nas dvojica ikad vidjeli, susreli i razgovarali o bilo emu. A da Juri Kriti oito nimalo nije stran udbaki pristup i podmetanje pokazuje jedna druga stvar, koju on ovdje potpuno preuuje. Krito se, naime, itekako zanimao za moj rad i prije nego sam ga zavrio, jer je slutio da on nee biti poput njegova i radova koji su do sada izali o toj tematici. Dotini je prije same obrane moje doktorske disertacije zaista doao u Rim i sastao
ISUS SUSREE ENE, ZDENKO GRGI

15
se s jednim od mojih korelatora s kojim se ve otprije zna, te je pokuao, oito po instrukcijama iz njemu slinih i bliskih mu krugova, ocrniti i mene osobno i moj doktorski rad. Kriti se meutim plan potpuno izjalovio, te sam za svoj doktorat dobio ocjenu summa cum laude i nagradu Papinskog sveuilita Gregoriana, to ovdje ne volim spominjati, no dobro je znati i taj podatak upravo zbog ljudi poput Jure Krite. Kao to ve rekoh, Juru Kritu nisam nikada sreo pa stoga nisam do danas imao ni prigode da mu ovim putem izrazim svoju iskrenu suut zbog propale mu misije u Rimu. Usput, ne bi bilo loe da dotini potrai i strunu pomo jer laganje i izmiljanje dogaaja i razgovora koji se nikada nisu zbili, moe izazvati velike probleme za njega osobno i za njegovu najbliu okolinu. Na kraju estitam Hrvatskom institutu za povijest, a posebno Katolikom sveuilitu u Zagrebu to je angairalo ovakvo moralnu i
strunu osobu da im vodi odsjek za povijest i pouava mlade ljude povijesnoj znanosti. Bit e to oito dobar i kvalitetan kadar. Kad ovaj vrli znanstvenik zna ovako bestidno izmiljati o ljudima koji su jo uvijek ivi te govoriti o nekim susretima i razgovorima koji se nikada nisu dogodili, emu se onda uditi kada se dotini povjesniar krene blatom nabacivati na jednog asnog provincijala Bosne Srebrene Josipa Markuia i na drugu njegovu subrau koji su osvjetlali obraz Franjevakom redu i itavoj Katolikoj crkvi za vrijeme Drugog svjetskog rata. G. Krito, ako se nekada upoznamo i sretnemo, onda ete mi moi rei sve ono to ste mi navodno ve rekli na naem susretu koji se nikada nije dogodio i valjda ete tada moi razaznati to je san, a to java! Dr. fra Petar Jele (2), (Prometej, 11. 12. 2012) Na brojna podmetanja i neistine o bosanskim franjevcima, studentima i profesorima Franjevake teologije u Sarajevu koje rim je njihov deurni povjesniar Jure Krito u etiri nastavka objavio na portalu hrsvijet, odgovorio sam mu onako kako i prilii ood vjeku koji u svojim istupima sramoti astan vj naziv povjesniara i koji pokazuje viegona dinji, vrlo zavidan nivo nesnoljivosti, ali i di kompleksa, to ih kao bivi sveenik domiko nikanac ima prema franjevcima Bosne Sreni brene. To je pokazao u mnotvu polemika br koje je vodio i prije mene s fra Ignacijem ko Gavranom, fra Velimirom Blaeviem, s G akademikom Srekom Dajom i drugima ak koji su nastojali argumentirano odgovoriko ti na njegove uporne klevetnike napade. Unato svoj argumentaciji, nisu mu naravno Un nita mogli dokazati i aliboe vremena to ni su ga utroili nadajui se da ljudima poput Jure Krite argumenti neto vrijede. Ju Kao to je itateljima ve poznato, Jure Krito je u svom etvrtom nastavku sramotKr nog pameta protiv bosanskih franjevaca no na portalu hrsvijet spomenuo i na navodni osobni susret u Rimu i to kako mi je davao os neke savjete glede moga znanstvenog rada. ne Jure Krito je to, naravno, u cijelosti izmiJu
ISUS TJEI JERUZALEMSKE ENE, ZDENKO GRGI

16
Kronologija dogaaja
SELJAKA BUNA, ZDENKO GRGI
slio kao to i inae izmilja u itavom nizu svojih tekstova prema onoj narodnoj to se babi tilo, to se babi snilo. Jer, dotinog gospodina nisam nikada u ivotu ni vidio ni uo, niti od njega dobio bilo kakav savjet, a svakako ga od njega ne bih nikada ni traio ni prihvatio. U svojoj reakciji na moj tekst Krito govori da sam se u odgovoru posluio udarcima ispod pojasa. Ne znam zato tako misli i zato bi se radilo o bilo kakvim udarcima ispod pojasa, ako sam ukazao na to da ovjek govori potpune neistine i izmilja dogaaje koji se nikada nisu zbili. Ako je moje ukazivanje na njegovo isto izmiljanje neega to se nikad nije dogodilo udarac ispod pojasa, to je onda njegovo, ponavljam, isto izmiljanje? Valjda neka nova viteka vjetina a la Krito! G. Jure Krito, valjda donekle i sam svjestan da je provaljen, u svojoj reakciji reterira, no u svojoj nevolji i na svoju nesreu dodaje i nove detalje, meni naravno sasvim nepoznate, te veli: U Rimu sam boravio dva puta dok je fra Petar bio tamo na studiju. Prvi put kao lan meunarodnoga tima koji je dobio zadau da proui osobnu arhivu biskupa Aloisa Hudala kao pripremu za meunarodni simpozij o biskupu koji je spaavao Austrijance i Nijemce poslije Drugoga svjetskog rata, a neki krugovi su
ga optuivali zbog skrivanja ratnih zloinaca i zbog pomaganja da izbjegnu sudove. Mislim da mi je upravo u vrijeme moga istraivanja u Njemako-Austrijskom koledu Santa Maria dellAnima fra Petrov dobar poznanik rekao da ima jedan bosanski franjevac koji pie disertaciju o Crkvi u BiH u vrijeme NDH (neto u tom smislu i zato su jednostruki navodni znaci). Da, to mi je bilo drago i htio sam se upoznati s mladim buduim povjesniarom. Dobio sam i telefonski broj i - dalje se zna. Sjea li se fra Petar toga ili ne, hoe li priznati to ili ne posve mi je svejedno. Kako se vidi iz ove najnovije Kritine verzije, sada odjedanput vie nema ni govora o naem osobnom susretu i njegovim savjetima, nego je dotini dobio moj telefonski broj i dalje se zna. Pa to se to sad sve dalje zna, g. Krito? Ne zna se nita, jer niega nije ni bilo pa stoga se nitko toga ni ne moe sjetiti: ni ja htio ne htio pa ak ni Vi osim ako sve niste ne samo izmislili, nego si to sve jednostavno umislili?! I da ponovimo lekciju, oito Vam to nee biti vika: Nas se dvojica, g. Krito, nikada nismo osobno vidjeli i nikada nismo razgovarali ni telefonom ni na bilo koji drugi nain. Svojom novom verzijom izmiljotine samo ste se jo gore zapetljali u
17
ENA U MOLITVI, ZDENKO GRGI
kuine. Nita tu ne pomae plitki i jeftini sozam tipa i dalje se zna, nego samo pokazuje Vae podcjenjivanje zdravog vog razuma itatelja, kao da to oni nee e prozreti ve na prvi pogled. Ali moda od svega bude i neke ke koristi: moda shvatite kako je puno no rizinije izmiljati o ivim ljudima, a, nego se nabacivati blatom na bosannske fratre koji vie nisu meu ivima, ma, a to je Vama oito postala pravaapravcata opsesija. ivi ljudi, naime, znaju i odgovoriti, ba onako kako i zasluujete. Moda ak shvatite i to koliko je razorna za Vau vjerodostojnost Vaa izmiljotina o onodobnoj tobonjoj radosti (!) to ima a jedan bosanski franjevac koji pie e disertaciju o Crkvi u BiH u vrijeme me NDH. Ali, poznajui Vas radi se eo jo jednoj istoj izmiljotini. Naime, me, nadaleko je svima poznata Vaa radost dost i ljubav prema bosanskim franjevcima. ima. Izgleda da im saznate za nekog bosanosanskog franjevca, odmah Vas, zbog silne radosti i ljubavi koju osjeate prema ma njima, uhvati velika elja da ih nazoovete i druite se s njima, ba kao to o se to uinili i sa mnom u Rimu - u Vaim snovima, naravno. Ne namjeravam poput Sreka a Daje, Ignacija Gavrana, Velimira Blaevia i drugih gubiti sate i sate objanjavajui bilo to ovjeku koji k ji je j sklon ovakvom konfabuliranju. Ovakvim ponaanjem, podmetanjima i izmiljanjem sami ste sebe, g. Krito, to se mene osobno tie, potpuno diskvalicirali za bilo kakvu buduu raspravu, a nivo na koji ste pali plasiranjem potpunih izmiljotina jako dobro pokazuje kakav ste ovjek i povjesniar. To to Vam se ne svia moj doktorat, jako mi je drago. To to me smatrate loim povjesniarom, jo mi je drae, a najdrae od svega je to Vama, Vaem kolegi Ivi Luiu, bh-Veernjaku, HDZ-u i Draganu
18
ovi oviu, pojedinim klerikalnim krugovima u Crkvi, portalima poput hrgovi svijeta i slinima i dalje jako smetaju svijet bosanski bosans franjevci. Bosanski franjevci su, kako ree moj kolega fra Stjepan Lovri, bili i ostali mete puno preLov ciznijih strijelaca nego to ste Vi. A ciz eto, jo su tu i fratri i njihova Bosna i Franjevaka provincija Bosna SreFr brena. bren I na Vau veliku alost ostat e i dalje! dalj Lako emo s Vama jer kao i gore pobrojani pucate samo orcima. A ukoliko ukoli me zaista toliko elite osobno upoznati ili uti telefonom (da Vam se upoz ispuni ispu neostvareni dogaaj iz Rima), znate znat moju adresu. Moj savjet glede strune stru pomoi zbog izmiljanja dogaaja gaa koji se nisu nikada dogodili, naravno, narav i dalje stoji. Dr. eljko Pavi (1), Zagreb (Prometej, 12. 12. 1 2012). Gledajui sa strane, ne mogu se naudit Juri Kriti i njegovim autogolovima koje sebi u zadnje vriautog jeme zabija s nesmanjenom estinom. S druge dru me strane jo vie udi, zbog ega je toliko najaio po Dobrom Pastiru, fra Ivanu areviu, Ivanu Pa Lovrenoviu, a sada i po fra Petru L Jeleu. Njih braniti uope mi nije Je namjera, budui da za tim nemaju n potrebe ni oni sami njihova djela, po za razliku od Kritinih, najrjeitije govore o karakteru tih ljudi. Prije bi go trebalo obraniti Kritu od njegovih tre nedolinih ispada u povijesnoj zna d nosti, kako bi rekao Stjepan Zimmermann. Koliko se sjeam, Krito je doktorirao na psihologiji glasovitoga neoskolastiara Josepha Marchala. Dakle, Jure Krito nije nikakav povjesniar po struci, ve neoskolastik. Stoga me opet udi da Krito nije nita nauio od spomenutoga Marchala koji je izvrio tzv. transpoziciju Kanta. O emu se radi? Sve do pojave Marchalova petosveanoga) djela Le point de dpart de la mtaphysique (sv. I-V, 1922-47) neoskolastika nikako nije mogla preko Kanta
Kronologija dogaaja
zbog njegova nijekanja mogunosti spoznatljivosti onoga nadosjetilnoga. Marchal je prekoraio tu (samo-)postavljenu granicu i stupio u vrlo plodan dijalog s Kantovom moralnom lozojom, ime je i samoj neoskolastici omoguio da postane dionicom aktualnih lozojskih problema, bez ikakvih ideologijskih ostraenosti. U tom sam smislu svojedobno dva-tri puta poticao Kritu da se dalje razvija u tom smjeru. Meutim, budui da mu to oito ne dozvoljava njegov plemenski mentalitet jednako kao ni drugom raspopu Juri Zovku, on je krenuo u obraun sa svim nepravovjernim sveenicima i teolozima, pri emu njegova znanstvena argumentacija gubi svaki karakter znanstvenosti zato to je ispunjena onim najniim strastima kojih bi se on kao raspop, dakle vjerojatno kao jo uvijek vjernik, morao stidjeti iz dna due. Kritina namjera zbog toga i nije da bude povjesniar, ve prije svega onaj koji e poput onog nesretnog Josipa Jurevia otkrivati i dekretirati potonje istine ovoga svijeta i cviliti nad ugroenou hrvatskoga bia. Svi ostali, koji se tomu protive, ili su komunjare ili neizljeivi jugonostalgiari. Od takve je sheme tumaenje cijelu Bosnu zaboljela a i danas neprestano boli glava. Bolest na smrt ne dolazi iz tuih, nego iz vlastitih redova u liku spomenutih koji su gori od bilo kakve ne-hrvatske rak-rane. Kada Jure Zovko u jednom svom lanku prigodom osnivanja Bonjake akademije u Sandaku kae da je to bio najbolji povijesni potez od Oluje, po emu se tada Kritino kvaliciranje Dobroga pastira razlikuje od spomenutih bedastoa? Ni po emu zato to i jedan i drugi i trei izvan svoje koe vide samo UDBU, KOS i sline institucije, a zaboravlja se npr. uloga Jurina strica Boe Zovka u frankfurtskoj UDB-i. Tomu jedno za svagda treba stati na kraj, posebice to spomenute Krite svojim znanstvenim istraivanjima blate one ljude kojima nisu do koljena, koji su svojim ivotima svjedoili vlastitu vjeru. Tragedija je to jedan Krito-vjernik toliko blati svoja
vjerska uvjerenja da su mu potpuno strane rijei poput razumijevanja, pratanja, pomirbe itd. Zamislimo samo kako takvi ljudi odgajaju svoju djecu, o studentima da i ne govorimo. Nasluao sam se more studentskih pria o spomenutima i njihovom javnom ustaovanju, no te su prie, opet naalost, kod studenata esto pile vode, budui da su mladi ljudi kao glina, tj. kako ih oblikuje, takvi e i biti. Sramota je to, sramota do Boga, ukoliko spomenutima ta rije ita znai osim ako se ne radi o hrvatskome Bogu. Ovdje nikako ne elim teologizirati niti moralizirati, budui da sam i sm zasigurno mnogo gori od spomenutih u stvarima gdje sam i sm nakrivo nasaen, ve izriito apelirati na spomenute da se jedno za svagda okanu spomenutih budalatina, ne zbog njih samih, nego zbog brojnih generacija koje upropatavaju kao profesori. Jure Krito oito ne razumije niti povijest niti aktualnu situaciju u BiH, njemu je kao pohercegovaenom Bosancu mrska svaka pomisao na cjelovitu Bosnu. Rastui u dominikanskom samostanu ostao je
AUTOPORTRET, ZDENKO GRGI

19
potpuno sterilan prema zbiljnosti, a time i prema povijesti koju olako vrednuje sa svojih, imanentno nacionalistikih pozicija. Stoga me doista zanima koji su to bosanski franjevci koje on smatra svojim prijateljima i prema kojima se odnosi s toliko razumijevanja i ljubavi. Nacionalizam je vrlo ozbiljna psihika bolest i zato je najbolje lijeiti se na vrijeme. Ili to je rekao davno jedan moj prijatelj odvjetnik iz Metkovia dok smo studirali u Sarajevu: Ljudi, Isusa mi, nisam nacionalist, al volim svoju naciju! U Jure Krite nema ljubavi, ve samo mrnja prema svemu to se ne uklapa u njegov nacionalistiki nazor o naciji. Tu e mrnju prevladati tek kada skupi barem mrvicu bezpretpostavne ljubavi prema blinjemu koju su tijekom svoje krvave, tune i istodobno ponosne povijesti uvijek iznova iskazivali bosanski franjevci. Dok ne skupi tu hrabrost, Krito e zavijati na mjesec poput Ivana ev. aria i pisati spjevove poglavnicima bilo koje vrste bitno je da su poglavnici! Dr. Ivan Markei, Zagreb (Prometej, 15. 12. 2013). O lijepa, o draga, o mila UDBO,/ dar u kom sva blaga vinji nam Bog je do,/uzroe /uzroe istini od nae sve slave,/uresu ve,/uresu jedini od ove Rvacke,/sva cke,/sva srebra, sva zlata, svi i ljudcki ivoti/ ne mogu bit plata tvoj istoj lipoti. Slobodi i svojoj Dubravi, neko davno, slinim stihovima ma pjevao je Ivan Gunduli, uli, veliki hrvatski pjesnik. ik. Danas o toj slobodi gornjim njim stihovima trebali bi u Hrvatskoj, u Bosni i Hercegovini, ovini, u hrvatskoj dijaspori, a posebice u HDZ-u
PORTRET KIPARA RA IVANA METROVIA, ZDENKO GRGI
20
(razliitih usmjerenja), mnogi pjevati. Rei ete zato? Evo odgovora! Da ne bi UDBE, rijetki bi iz Europe, Kanade, June ili Sjeverne Amerike poetkom devedesetih doli u Zagreb, na Prvi opi sabor Hrvatske demokratske zajednice (HDZ). Sad se, naravno, postavlja pitanje, to je UDBA imala s tim? I ako je imala, to u tome ima loe? Naravno da nema nita loe. Samo elim konstatirati kakva je bila drutvena, politika i povijesna situacija vremena kada se to zbilo. elim, dakle, rei da su okvir za drutveno djelovanje ak i poetkom devedesetih davale ondanje vlasti predvoene lanovima Saveza komunista, a kamoli da okvire djelovanja nisu davale etrdeset godina ranije. Dakle, zahvaljujui UDBI moglo se bez ikakva straha sudjelovati na Prvome opem saboru HDZ-a, odranom u Dvorani Lisinski 24. i 25. veljae 1990. Dakle, tono u dan, etrdeset godina nakon utemeljivanja Dobroga Pastira (25. sijenja 1950). Sjetite se samo lic iz prvih redova na tome Saboru: od generala JNA, imenom Franjo Tuman, do udbaa svjetskoga kova, kakav je bio Josip Manoli. Za njihovu partizantinu i udbatvo protiv njih nitko u novoj Hrvatskoj nije podignuo optupo nicu. Druge sud sudionike udbakoga miljea na tome Saboru da to i ne spominjem. Ti drugi zacijelo su bdjeli da sve protee u najboljem redu. U svojemu batrganju u laima, a sve da d bi dokazao razloge svoga bavljenja bosanba skim franjevcima, franjevcima Juro Krito kaza i sljedee: Objavio sam dokument Slube dravne bezbjednosti (SDB), (SDB nekadanje UDB-e, za BiH, u kojem se jasno sn navodi da je Dobri Pastir osnovala st UDB-a, da njiU me upravlja i da lanovi toga udrulanov
Kronologija dogaaja
enja predstavljaju najvii oblik obavetajnog rada. Naravno da sam istaknuo da nisu svi lanovi bili voljni suradnici i da su mnogi upotrebljavali to komunistiko udruenje za bolje pastoriziranje povjerenog im puka. Upravljaki vrh tog udruenja, meutim, bio je voljan i agilan suradnik i samo je o njima rije. Zar se ne bi moglo nai slian dokument i za Prvi opi sabor HDZ-a? Od kada su to dokumenti UDBA-e postali vjerodostojni izvori podataka, ako su njihova izvjea uvijek do sada bila krivotvorba? Dragi i vrli Juro! A kad bi sve to i bila istina za Dobri Pastir, zar ne bi danas bilo korektno zahtijevati od Franjevake provincije Bosne Srebrene da ve sljedee godine, u dan Gospodnji, 25. sijenja 2013., uprilii u Sarajevu, u povodu 63. godinjice osnivanja Dobroga Pastira, jednu veliku sveanu akademiju na kojoj bi se jo uvijek agilnim agentima UDBA-e, uruilo zahvalnice, ispisane zlatnim slovima, to su u najteim poslijeratnim trenucima utemeljili Udruenje katolikih sveenika Dobri Pastir pomou i preko kojeg su bosanski franjevci uspjeli pastorizirati katoliki puk u Bosni i time osigurati normalan rad svome Sjemenitu u Visokom i Bogosloviji u Sarajevu. Osnivanje Dobroga Pastira in je za svaku pohvalu i trebalo bi uistinu svake godine slaviti obljetnicu njegova utemeljivanja. Naalost, svi oni sveenici u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, meu kojima naravno prednjae najvii pastiri (pastir = obanin) koji su slijepo slijedili vatikanski antikomunistiki zov divljine, gurali su vlastiti narod u uvijek sve veu provaliju. U svojoj slijepoj poslunosti Vatikanu ostali su bez ikakvih osjeaja za novonastalu poslijeratnu balkansku zbilju. A kad je Vatikanu zatrebalo ostvarivanje istone politike, svi su odjednom zaboravili Alojzija Stepinca i njegovu rtvu. Samo desetak godina nakon njegove smrti (1960), Tito je 1971. bio primljen u Vatikanu na najvioj dravnikoj razini. Blaenome kardinalu Alojziju Stepincu kosti su se
SUSRET, ZDENKO GRGI
mogle prevrtati u grobu! A te iste godine, u prosincu 1971., nakon sjednice u Karaorevu, Hrvatsko proljee se ugasi, i muk u Crkvi hrvatskoj zavlada. Bojim se da to sve je bilo po nalogu iz Vatikana. Meutim da itatelji ne bi bili u nedoumici to je to uistinu bio Dobri Pastir, ovdje donosim tekst natuknice Dobri Pastir u Hrvatskoj enciklopediji Bosne i Hercegovine, sv. I. (A-) (2009). Mostar, Hrvatski leksikografski institut Bosne i Hercegovine, str. 585. DOBRI PASTIR, udruenje katolikih sveenika Bosne i Hercegovine. Nakon II. svj. rata u komunistikom svijetu pa tako i u Jugoslaviji pojavila su se razna sveenika udruenja: pravoslavna, muslimanska pa i katolika u Istri, Sloveniji i Bosni (25. I. 1950). Bosansko udruenje Dobri Pastir imalo je na poetku 197 lanova: od toga broja 57% bili su bosanski, 29% hercegovaki franjevci, a 14% lanovi dijecezanskog klera. Prije njegova osnivanja svoj pristanak na taj in dale su uprave Sarajevske i Banjaluke biskupije; Mostarska je to uskratila. U travnju 1950. Biskupska
21
IMUN POMAE ISUSU NOSITI KRI, ELIMIR JANE
konferencija Jugoslavije izjavila je da lanstvo u udruenjima nije probitano (non expedit), da bi ve 1952. odluila da ono nije ni doputeno (non licet). Sva tri tadanja katolika udruenja imala su po smislu istovjetna pravila, ali nijedno od njih nije bilo zabranjeno. Prema tome, ni Udruenje Dobri Pastir u Bosni nije bilo zabranjeno, jer crkvene uprave u Sarajevu i Banjoj Luci nisu proglasile tu zabranu. Tako je Dobri Pastir nastavio svoj rad, iako su neki (osobito iz dijecezanskog klera) iz njega istupili. Dobri Pastir je svojim postojanjem i radom stvarao bolje ozraje izmeu katolikih sveenika i komunistikih vlasti; elio je pokazati da je Bosna i Hercegovina njihova zemlja i da je katolikim sveenicima stalo do obnove vlastite zemlje, to su profesori i studenti Franjevake teologije u Sarajevu i profesori i aci Franjevake klasine gimnazije iz Visokog pokazali vlastitim sudjelovanjem na radnim akcijama. Na temelju toga Dobri Pastir mogao je traiti da javne ustanove i privatnici napuste zaposjednute upne stanove i samostane, da se ne zabrani rad sjemenita, da se porez odmjerava pravedno, da se vrate matice, da se dopusti vjeronauk u crkvenim prostorijama, da se pomogne utamnienima, da se odobre popravci i novogradnje crkvenih zgrada, da se dobije zdravstveno i mirovinsko osiguranje crkvenih osoba itd. Dobri Pastir omoguio je tiskanje potreb22
nih vjerskih knjiga (npr. Katekizma, Novog zavjeta, molitvenika, pukog vjerskog kalendara i dr.) u vrijeme kada toga nije bilo. Strah biskupa na poetku toga razvoja pokazao se neopravdanim: Dobri Pastir nije stvorio neku zasebnu narodnu crkvu i nije ni u emu oslabio crkvenu stegu, nego je u Bosni omoguio koegzistenciju i blagotvorno djelovanje Crkve. U nedostatku hrvatskih nacionalnih institucija u Bosni i Hercegovini u tom poslijeratnom razdoblju, Dobri Pastir je svojim djelovanjem na kulturnom i vjerskom polju uvao i ouvao ne samo katoliku vjeru nego i hrvatsku nacionalnu svijest i hrvatski jezik. Njegovo je znaenje nemjerljivo za ouvanje kulturnog, vjerskog i nacionalnog identiteta bosanskohercegovakih Hrvata. I. Gavran / I. Markei I da zakljuim: Bosanski franjevci, ili kako tvrdi Juro Krito, UDBA, osnovae Udruenje katolikih sveenika Dobri Pastir. U redu! Samo bih dodao: svaka ast onome tko je to uradio fratri ili UDBA, ili oboje zajedno. Uinio je dobro djelo. Pa, moj Juro, nek su svi ti utemeljivai Dobroga Pastira i bili udbai, kakve to veze ima. Nikome nisu nanijeli zlo. Svome narodu uinili su dobro. I Svetoj Majci Crkvi naoj. Kao i mnogi od onih (hrvatskih i katolikih) udbaa koji bijahu na Prvome opem saboru HDZ-a, u Lisinskom, ali sa zakanjenjem od etrdeset godina nakon utemeljivanja Udruenja katolikih sveenika Dobri Pastir. Dakle, razlika je u samo etrdeset godina. Zamisli, Juro, koliko su bosanski pratri bili vidoviti(ji) i napredni(ji). Aferim im bilo! Dr. fra Luka Markei, (Prometej, 15. 12. 2012). () Bosanske franjevce on [Jure Krito] strogo osuuje, oni su njemu krivi jer su u duhu svoga utemeljitelja sv. Franje Asikoga i njegova vjernog nasljedovatelja bosanskoga franjevca fra Anela Zvizdovia, ve u tursko doba u Bosni, traili i nalazili rjeenje problema u njihovom duhu dijaloga i ljubavi prema svakom ovjeku kao svojem blinjem, bez obzira na podrijetlo, naciju i
Kronologija dogaaja
religiju. Pritom se slui svim sredstvima bez potivanja istine i morala. Po njemu, cilj posveuje sva sredstva, pa se i laima moe sluiti radi postizanja svojega znanstvenoga uspjeha i poraza svoga velikog neprijatelja u bosanskim franjevcima. Sve je to ogavnije, kad se zna da je zavrio kolovanje i odgoj kod dominikanaca, redovnika koji su po sv. Dominiku bili i ostali od poetka do danas duboko povezani u bratskoj meusobnoj ljubavi s franjevcima, redovnicima po sv. Franji! To bratstvo i ljubav meu njima i njihovo bratstvo i ljubav s drugim ljudima i narodima, u svim njihovim razliitostima i suprotnostima, sigurno nee pomutiti neprijateljstvo i mrnja Jure Krite prema bosanskim franjevcima. Naprotiv! () Dr. eljko Pavi (2), Zagreb (Prometej, 24. 12. 2012) () Svatko znade da ja nisam nikakovrsni povjesniar. No mi koji smo studirali lozoju puno smo toga nauili od povjesniara, budui da bez shvaanja smisla povijesti i sam smisao bitka ostaje besmislen. Ili to bi Schleiermacher rekao sa sv. Pavlom: Slovo ubija, duh oivljava! Ne svjedoi li vlastitim ivotom rije objave, Sveto pismo ostaje mrtvo slovo na papiru. I tu sada dolazimo do kvake, o kojoj u svojemu odgovoru meni govori uvaeni gospodin Jura Krita. Naime, prema jednoj openito poznatoj anegdoti, kada je G. W. F. Hegel napisao svoju doktorsku radnju De orbis planetarum te je predao komisiji, tada su ga njegovi najbolji prijatelji upozorili da su prirodoznanstvenici na nebu otkrili novu zvijezdu koja mu bre ili naprosto rui sustav njegove doktorske radnje. Rekli su mu, dakle, da bi bilo dobro da taj svoj sustav malice prilagodi tom novom otkriu. Hegel je, tvrde zli jezici, odgovorio: Ni sluajno! Ali, gospodine Hegel, vele mu opet oni dobrohotni prijatelji, to je nova injenica koju bezuvjetno morate uvaiti! Opet zli jezici tvrde da je gospodin Genadij Grigorovi Gegelj mirne due izjavio: Utoliko gore po injenicu!
Tako se ne smije pisat ni lozoja povijesti, a kamoli lozoja prirode. Tada u oba sluaja dospijevamo u onu najcrnju vrstu naturalizma koja prijeti da uniti sve to se protivi ovoj Hegelovoj izjavi. Povijest nije opet izravno reeno protiv Hegela nikakva prizornica beskonanoga samoozbiljenja duha, ono kroz to on samome sebe uvijek iznova i vazda govori da je on sva, sma i cjelokupna zbiljnost opet samome sebi zavija kao onaj, u mom prvom lanku spomenuti vuk. No, gledajui s druge strane a to smo u Sarajevu nauili zahvaljujui naim profesorima lozoje Hegel, ma koliko ga ja osobno mogao optuivati za totalitarne implikacije njegovih misli, dospijeva ne dodue na terminologijskoj, ve na ljudskoj razini, do fundamentalnoga razlikovanja historije i povijesti. Hegel kada u svojim ranim spisima kritizira pozitivnu teologiju kao mrtvi kabinet prirodnjaka ispunjen mrtvim insektima (pa valjda i on mora biti mrtav ako je tako uvjetovan svojim predmetom), Nietzsche kada govori o antikvarnoj povijesti i o Koristi i teti historije za ivot. Zbog ega to napominjem?
SJEANJE NA SLIKARA IVU DULIA, ELIMIR JANE

23
Iz vrlo jednostavnoga razloga, zato to neki ljudi, koji nikada nisu preli Savu u smjeru BiH, tako olako donose sud o onome to Nijemci podrazumijevaju pod svojom rijeju Geschichte mi u hrvatskome nemamo za tu rije dobroga adekvata, no imaju ga Slovenci: zgodovina. Ono to se uvijek iznova dogaa (das Geschehende) i to nas bilo kao povijest bilo kao historija u ozbiljno razumljenom smislu pogaa kao ono to nam je dosueno (das Geschickte, Schicksal) i pred im ne postoji nikakva mogunost uzmaka na razini osobne odgovornosti. Ta mogunost postoji jedino kada se ivi s one strane Save!!! Dalje, ono to se meni jako dopalo u povijesnoj znanosti razdoblja romantike i malice kasnije (Dilthey, Droysen, Ranke itd), ono zbog ega se uope bavim lozojskom hermeneutikom, jest onaj stari zahtjev koji su jasno denirali Edmund Husserl i njegov uenik Martin Heidegger, naime da se same stvari moraju tumaiti po smislu iz njih samih. Zbog ega je rije smisao toliko znaajna za cjelokupnu sferu tzv. duhovnih znanosti? (Ovdje sam namjerno pod upitnik i tzv. stavio meni omiljene duhovne znanosti / Geisteswissenschaften/ upravo zbog navedenog ostraenog povjesniara. Jo sam davno kao student u Sarajevu shvatio da ono to su za hrvatsku povijesnu znanost u metodologijskom smislu uinili Radoslav Lopai, Nada Klai i Mirjana Gross moe
SNIJENI PEJZA, GABRIEL JURKI

24
svima nama posluiti kao uzor, bez obzira na to to se i sm ne slaem s nekim njihovim tezama). Opet iz vrlo jednostavnoga razloga koji je takoer prekosavske naravi! Kako bismo imali smisao za prekosavske povijesne muke, za ono o emu su pisali toliki nai uglednici (u ovoj u svezi spomenuti samo meni vrlo dragoga fra Jaku Baltia), moramo prije svega to je i u povijesnoj egzegezi diktum biti taknuti, pogoeni. ime, dragi gospodine Krite? Blinjim naprosto, njegovom osobnom i povijesnom mukom! Mi to, kad blinjega nastojimo razumjet u lozoji, nazivamo hermeneutikom situacijom, bez ijega razumijevanja nema nikakve meusobne razumljivosti, a kamoli snoljivosti ili trpeljivosti. Upravo se u takvoj situaciji nita ne preuuje, nego se sve uobziruje. Ako toga obzira nemamo, propali smo ne samo kao znanstvenici to je jo i najmanji problem, ve kao ljudi naprosto. Jer, to bi rekao E. Lvinas: Ovdje sam, sluga va naprosto bez tematiziranja! Samo obeaj da vie nee ubijati Drugog! Premda opet malice ispada iz konteksta reenoga, ovdje mi s obzirom na pitanje o metodologiji historijsko-povijesnih znanosti g. Krita na pamet pada vrsna misao pokojnoga Tome Verea on je u tomu zbilja bio nenadmaan i posve izvoran: Sacra doctrina sveta nauka nije istovjetna s teologijom teologa. (T. Vere, Iskonski mislilac, Zagreb 1978., str. 17 i d.). Na prvo sam se itanje ove Vereove izjave od srca nasmijao, no kasnije me ozbiljno poela boljeti glava potpuno je bio a i sada jest u pravu. Sacra doctrina je, ako sam dobro razumio pokojnoga Verea, samo za one koji su u stanju ljubiti blinjega, blinjega koji gospodina Krita uope ne pogaa. A ako nema blinjega, nema ni Boga, nema niega ima samo Holokaust, Jasenovac i sve ono ega se moemo jedino stidjeti! Pisanje povijesti vrlo je ozbiljan i zahtjevan posao i ja se divim svakomu tko se
Kronologija dogaaja
poduhvati takovrsne rabote. No, jednako su tako vrlo esti, oni u mom prvom tekstu spomenuti nedolini ispadi (S. Zimmermann). I to se moe opravdati ukoliko nije uestalo do nepodnoljivosti, tj. do one razine kad se svatko razuman zapita: Tko je to naruio? Budui da ne mogu odgovoriti na to pitanje, bolje da se opet usredotoimo na znanost povijesti, pod kriterijima koje sam samo malice ocrtao u ovom uvodnom dijelu. Dobri pastir. Polazei od onoga, netom i isto metodologijski navedenoga, zbilja mi nije jasno zbog ega je gospodin Jura najaio na Dobri pastir. Budui da sam mlai i od g. Jura, a kamoli od sudionika poput pokojnoga fra Ignacija, komu spomenuti moe samo ljubit stope zato to nikad nije preo preko Save niti shvatio Bosnu i njezinu povijesnu zbilju, usudit u se samo isto metodologijski sa strane prokomentirati neke znakovite opaske g. Jura. U Svjetlu rijei studenoga 2006. fra Ignacije postavlja jedno elementarno ili, bolje reeno, fundamentalno pitanje g. Kritu (usp. toka 1): Zar smo svi, kad je dola komunistika vlast, trebali izginuti ili robijati. Zar smo svi, g. Krito, krivi to smo uope ivi na ovim prostorima Bosne. Po Vama, bolje bi bilo da su svi izginuli na Bleiburgu, jer tad bi g. Jura i onaj Jurevi dobili masnu apanau. Kako moe jedan raspop, koji tendira k tomu da bude graanski povjesniar, prosuivati o tomu, jesu li franjevci bili nepoudni petrovakoj redodravi? Osobno, kada bih se usudio initi tu prosudbu, morao bih imati kompletnu dokumentaciju o tomu. A od koga da je dobijem? Tu ete me, gospodine Krito, morati pouiti jednako kao i o tomu kako ste doli do onoga dokumenta da je UDBA osnovala Dobri pastir. ak i da je UDBA osnovala Dobri pastir, tko je gospodine Krito osnovao Va Institut za povijest? Jer kada uz vas gledam jo neke ljude koji tamo rade, esto se zbilja s ljudskim ogorenjem upitam: Kakva je razlika izmeu UDBE i SIS-a?, dakle
PEJZA, GABRIEL JURKI
izmeu vas i onih koji ste vi upravo bili!? udno je to, posve udno to bi rekao jedan moj dobar prijatelj, od mene podosta stariji profesor, pokojni je fra Ignacije u polemici s Kritom pokuao privesti ga europskoj, da ne kaem Aristotelovoj logici, no uzalud! Ja bih rekao daba! G. Jura Krita i to je pokojni fra Ignacije izvrsno primijetio nikada nije bio niti na jednoj radnoj akciji, osim gdje se kajmailo. Poteni rad bio je poteni rad i u doba Pola Pota! Sukladno reenomu nedolini ispadi sastoje se po mojemu sudu u sljedeem: 1. Najvie sam bio zateen i ganut reakcijom jedne asne sestre koja je zbog mog pisanja obeala da e se od sada moliti za me. Objanjenje njezina tako velikoduna obeanja je sljedee: Moj je otac [] puno pretrpio ba radi udruenja, kao i naa itava obitelj. Kako je reagirala odmah nakon fra Ignacijeva odgovora meni, izrazila je svoje razoarenje njegovim pisanjem. Uvjeren da e ustrajati u vrenju obeanja, nadam se da mi sestra ne e zamjeriti to ovime njezine misli postaju njezino javno svjedoenje. (J. Krito, Posljedice moga lanka o sveenikom udruenju Dobri Pastir, u: Katoliki tjednik 40/2006., str. 30). ad.-1. Ja doista su-utim s tom spomenutom asnom sestrom i zbilja mislim da se treba moliti za g. Jura Krita. Obeavam da u to i sam jedno, ali samo jedno uinit. Takoer vjerujem da su to nai bosanski
25
PORTRET VJEKE BOE JARKA, LJUBO LAH
franjevci ve odavno uinili ili kako bih ja to rekao na svoj nain halalili. Da je ivio ikad u Bosni (pod ivotom u sluaju g. imenovanoga ne podrazumijevam puku ziku prisutnost), g. Krito bi svakako shvatio dubinsko-povijesno znaenje te rijei. Jadno je s jedne, no s druge strane bijedno, to to se g. Krita kao vajni historiar, kako je kazao fra Luka Markei, poziva na to da njezine misli postaju javno svjedoenje. Dobra je sna, zbilja dobra, i ona zacijelo svojim ivotom svjedoi svoju vjeru, no onda mi nije jasno zato to ne ini i gospodin imenovani, nego se poziva na nju kao na jedini argument svojih znanstvenih teza. Opet sramota Usput, ne e se pie sastavljeno. Taj Stjepan Babi e potpuno unititi hrvatski jezik! 2. Taj mi sveenik pie: Pitam se tko to jo ne zna da su velika veina lanova Sveenikoga udruenja Dobri pastir [] bili slijepe i poslune sluge UDB-e i KOS-a. Njihovi kolaboracionisti koji su kao prvi i najvaniji zadatak imali: njukati, pijunirati, pratiti, navoditi druge na razgovore o politiki kakljivim temama, redovito podnositi izvjea i uvijek donijeti neto novo
26
u informativnim razgovorima kao rezultat i uspjeh, kao dokaz svoje odanosti i kolaboracionizma. [] Iskustvo toga sveenika, mora se priznati, toliko je bolno da i danas uznemiruje. Ne treba ga, meutim, skrivati, jer izbjegavanje suoavanja sa stvarnou nikad ne moe dovesti do ozdravljenja. (Ibid.) ad.-2. Uvaenoga g. Krita moram upozoriti na tvrdu injenicu da sam se ja, eljko Pavi, sin Marka Pavia, vodio u sarajevskoj UDBI pod kodnim imenom Modria. O emu se radi: Jedno jutro, nakon jednoga simpozija, dou po mene u sobu u studentskome domu Nedarii etvorica UDBAA, glasoviti Dragan Kijac, Devad Bejdi, eljko Puina i Zlatan Rami i pravac u UDBU. To je bila godina 1986., mjeseca svibanj, taman pred ispite. Vodili su me s pitoljem pod pazuhom na ispite to vrlo dobro znade moj profesor i dragi prijatelj Predrag Finci. Htjeli su ne da me uhapse, nego da ocinkam sve svoje profesore s kojima sam se ve tada obiteljski druio, petrovce, franjevce, moje drage prijatelje s Islamskoga teolokog fakulteta itd. Toliko sam ve tada imao prijatelja, a Bogu fala, imam ih i sada. Jedva sam se rijeio belaja Sve sam ih mogo, a moda po Vaoj metodologiji i trebao ocinkat! Mrano je, strano mrano, pozivati se na ljude koji prepoznaju kolaboracioniste, koji svugdje njue UDBU, jer kao to sam Vam napisao u drugome svojemu pismu: samo etnik moe prepoznati etnika ili, to je meni isto, ustaa ustau. Stoga je potpuno razumljivo to onaj kod Vas spomenuti neimenovani mrak kae: Jednostavno se ovjek udi odakle i danas nekim udruenjaima takve sulude ideje da hvale i brane Udruenje. Ovdje moram biti rigidan i izravan: princip je UDBE da se nikada ne navodi izvor princip je svake, pa i povijesne znanosti da se argumentira po tisuu puta, sukladno aktualnim spoznajama. To me opet, kao i u sluaju one asne, uvjeruje da g. Krito nije nikakav povjesniar. To u apsolutnome smislu nema nikakve veze sa znanstvenom argumenGodina XL. broj 1-2 2012/2013.
Kronologija dogaaja
tacijom. Jer ovo to je napisano moe se uvijek tumaiti i ovako: ovjeka koji je to napisao mogao sam i ja izmisliti i onda vrlo lahko napraviti kompletnu konstrukciju. Ne mogu vjerovat da su bosanski franjevci toliki vampiri da spomenuta asna i spomenuti gospodin ne smiju izai u javnost. O lijepa, o mila, o draga UDBO to je nedavno napisao Ivan Markei, okani se vie nas u obliku g. Krita. 3. Povijest se uvijek pie s odmakom od vremena zbivanja kad osobne strasti sudionitva nisu prisutne i kad dokumentacija postaje dostupna. I o udruenju Dobri pastir tek sada na vidjelo izlaze dokumenti koji bolje osvjetljuju njegov nastanak, intenciju i ulogu. Do sada se samo nagaalo sa je UDB-a iza osnivanja Dobroga Pastira, a sada to potvruju i njegovi dokumenti. To je za historiograju novost kojoj se treba radovati. ad.-3. Eh, sada se zbilja moram nasmijat elementarnom povijesnom neiskustvu. Zato? U vrijeme tzv. NDH bilo je u Zagrebu uglednih Hrvata koji nisu bili njihove pristae, a u koje oni zbog njihovog ugleda nisu smjeli dirati. Takav je bio i Stjepan Zimmermann. I to se dogodilo? Kada su se povlaili iz Zagreba, ustae su tada podijelile svim tim nepoudnim Hrvatima (koji nisu bili ni ustae ne partizani) najvia ustaka odlija, ijem primanju oni naravno uope nisu ni prisustvovali, ali su zbog toga zavrili na komunistikom sudu kao ustaki kolaboracionisti u ovaj se potonji termin g. Jura oito izvrsno razumije. I kada veli da se u sluaju novoga otkria novih dokumenata treba radovati, tada doista treba ovjek biti oajan: Kaine, gdje Ti je brat? Mislim da se ovdje treba stati i prestati kako bih dometnuo jo neto o znanstvenom karakteru historiara, g. Krita. Bosanski franjevci i bespua povijesne zbiljnosti. U svojoj Preuenoj povijesti s tim se naslovom potpuno slaem g. imenovani nastoji kapitalizirati svoj znanstveni povratak u Hrvatsku time kako e nam
protumaiti to kako je Katolika crkva na ovim prostorima vazda bila demonizirana i preuivana. Kako, pitam se, ako su
AUTOPORTRET, LJUBO LAH

27
primjerice nai bosanski franjevci radili za UDBU? Onda su ne samo oni, nego i svi vjernici s franjevakim upama uivala u blagodatima udbakoga kolaboracionizma!? Od njega, valjda, ive i danas, a ne od svoje povijesne muke tu-bitka, kako bi rekao M. Heidegger. Ovdje oito neto ne tima. Ne tima zato to g. imenovani, koji oito nije uvaio jezini standard R. Lopaia (dodue ni J. Stadlera), stalno tvrdi da, ak i kad su u Banja Luku doli trapisti, nita nije moglo poremetiti tu suverenu dominaciju nad katolikim stanovnitvom. (J. Krito, Preuena povijest. Katolika crkva u hrvatskoj politici 1850.-1918., Zagreb 1994., str. 99. Na ovom se mjestu ispriavam g. Kritu zato to ova knjiga doista predstavlja njegovu doktorsku disertaciju, no to kao to bi rekao Hegel nita ne govori u prilog injenici /Tat-Sache/ koja je vie nedjelo nego djelo). Kakva dominacija, g. Krito? To se u Bosni vazda zvalo ivjeti sa svojima, dijeliti istu muku, umirati za blinjega u najdoslovnijem smislu rijei. I kada jedan general franjevakoga reda ne elim Vam rei koji, zato to mi je Nase voll da Vas poduavam povijesti, pie Stadleru: A gdje ste bili prije, dok su moja subraa krvarila pod turskom vlau, tada jednako tako mogu isto pitanje postaviti i Vama. Koliko sam vidio u ovoj knjizi, samo ste obilazili udruge naih kako biste u obranu HKP-a postali znanstvenik.
Ja ne razumijem to Vama kao znanstveniku smeta dominacija naih ujaka. Cijelo vrijeme u spomenutoj knjizi cvilite kako su samo hercegovaki franjevci bili pravovjerni i osvijeteni Hrvati: zaboravili ste da ih je utemeljio i odcijepio ona naa nesrea fra Rafo Barii, zaboravili ste da je fra Grgo otiao u Bosnu iz Hercegovine i vie se nije htio vratit). A i to je povijesna teta, iji ste Vi izravni proizvod, budui da Duvno, naalost, odavno pripada tamo. U tu se vrst demokracije nikada ne bih mijeao. Nego bih htio samo jedno, zbilja dobrohotno kazat: Preuivanje povijesne muke bosanskih franjevaca jest preuivanje svakoga onoga koji se u Bosni uti kao zaviajnik! Vi to oito niste, a onda se opet postavlja pitanje vaega hermeneutikog legitimiteta da jaite po takvim stvarima. Kao to ste i sami napisali da povijesne prosudbe potrebuju vremenski odmak i injenice, nije mi onda jasno, emu se radujete, budui da nemate niti znanstvenoga odmaka, a kamoli onih Hegelovih nesretnih injenica. () Dr. fra Marko Karamati, (1) (Svjetlo rijei, 358, sijeanj 2013). Predoziranje mrnjom. Padom totalitarnog reima i raspadom bive drave uestale su rasprave o karakteru i praksi komunistike vlasti koja je striktno kontrolirala prostor ionako doziranih individualnih i kolektivnih sloboda u drutvu. Promicanjem jedino valjanog miljenja, onog to ga je zastupala vladajua ideologija, oblikovao se sistem jednoumlja, inae tipian za svako totalitarno drutvo. Za neopreznu rije kontrolori partijskog pravovjerja mogli su bilo koga optuiti da radi protiv naroda i drave i tekovina revolucije. Jo su sredinom 1970-ih i poetkom 1980-ih, u vremenu oputenije reimske stege, etvorica franjevaca Bosne Srebrene i trojica hercegovake provincije robijali po nekoliko godina danas bismo rekli nizato. Te injenice dobro oslikavaju barem jedan aspekt toga totalitarnog reima. Crkveni
CVIJEE, LJUBO LAH

28
Kronologija dogaaja
DJEVOJICA SA CVIJEEM, LJUBO LAH
ljudi i ustanove, unutar tog okruenja, bili su pod posebnom prismotrom. Danas je to tema za istraivanja i analize. Njoj se pristupa razliito: racionalno i trijezno, s jedne, razbarueno i s ideolokim konstrukcijama i sumnjivim argumentima, s druge strane. Posebno su buni i nametljivi oni koji su u sebi osjetili nacional-misionarski zov da javnosti diferencirano predstave crkvene ljude, jedne kao reimske suradnike jer im je prioritet bio materijalno, a druge kao patnike i muenike jer su se opredijelili za duhovno po projektiranom modelu novih hagiografa kakav je dr. Ivo Lui s Instituta za hrvatsku povijest u Zagrebu. Budni nadzornici nacionalnog i crkvenog pravovjerja bosanskih franjevaca otkrivaju u njih, po tko zna koji put, sumnjive heretike tendencije te minuciozno najderski ivaju poveznice s minulim ideolokim sistemom, prokazujui ih, ak i u tome, da su se besplatno lijeili i primali mirovine (I. Lui) nek se zna tko su i odakle su! A kao takvo heretiko arite i danas ivahno u prosincu 2012. dr. Jure Krito, s Katolikog sveuilita u Zagrebu i Hrvatskog instituta za povijest, gromoglasno je prokazao ne
bilo koga ili ega, nego sadanju poratnu Franjevaku teologiju u Sarajevu, visoku lozofsko-teoloku ustanovu bosanskih franjevaca, batinicu tradicije znamenitih kolskih institucija Bosne Srebrene iz 18. stoljea tada na irokom potezu od Budima i Osijeka, do ibenika i Makarske. Prokaziva dr. J. Krito, hrabar kakvog ga je ve majka priroda iznjedrila, sa sigurne vremenske distance, etvrt stoljea nakon pada komunizma, boj junaki bije s komunistikom stoglavom adajom da se sve prai. Ne treba se dakle uditi to mu je onda omiljena tema upravo Franjevaka teologija, kao nastavak kumroveke kole, koja stvara narataj ija kvazi teoloka ideologija naznaava ukorijenjenost u komunistikoj revolucionarnoj ideologiji. Ona je, obavjetava nas pronicljivi Krito, bila i ostala oazom u kojoj se njeguju vrijednosti koje to ne mogu biti i u kojoj se odgajaju mrzovoljnici koji e smatrati dunou perpetuirati neije polemike spise kako bi se podravalo protivljenje legitimnim predstavnicima Crkve. Tu smo dakle. Neiji polemiki spisi zapravo su razorna demontaa isforsiranog mita o J. Stadleru kao lucerni lucens (svjetiljki to
29
KOIJA, LJUBO LAH
svijetli) iz pera dr. fra I. Gavrana, koji je kasnije na istu temu u nekoliko poteza istoga J. Kritu, to bi se ono reklo, rastavio na proste faktore. Groteskno je da se Krito, s obzirom na poznatu injenicu njegove bive pripadnosti dominikancima, ba u pitanjima crkvene odanosti naao nuditi kao uzor franjevcima koji su i u najteim okolnostima ostali do kraja vjerni svome zvanju! Dokle stigosmo! Groteskno je i to da J. Krito koristi prilagoeni komunistiki model optube u kojoj sintagma protiv naroda i drave, prerasta u njegovu protiv naroda i Crkve! Nacionalni i katoliki heretici, po rijeima ovog nadzornika pravovjerja, uope ne znaju ni tko su ni to su: oni zapravo ele rei da su sluajni Hrvati, te ih, kao takve, nadzornik Jure poziva nek se ve jednom odreknu hrvatstva i postanu Bosanci pa tako vie nee moi kriviti Stadlere, Tumane i druge katolike-Hrvate i Hrvate-katolike. I tako ovaj stopostotni Hrvat a i crkveni ovjek (ne znamo u kojem procentu!), ozbiljno poruuje tim sluajnim Hrvatima: Neka ne zaborave da e u bosansko-hercegovakome drutvu i dalje biti smatrani razliitima i kad postanu Bosanci-katolici; jedini im je, dakle, izlaz za ouvanje identiteta postati Bonjacima! Tako savjetodavac! Ne znamo, meutim, kakav je to identitet kojim se dotini zaogrnuo piui, na primjer, o svom ljubaznom instruktivnom susretu s franjevakim doktorandom na sveuilitu Gregoriana u Rimu, koji se nikada, ba ni30
kada, nije dogodio, a i tota drugo da ne spominjemo!? Somnambulni identitet, ili...? No, pustimo to, vano je da je on dokazano pravi katolik-Hrvat i pravi Hrvat-katolik! S ovom klevetnikom, i neuveno vulgarnom, kampanjom visokog intenziteta sumanutih i somnambulnih kvalikacija ujahao je dr. Jure Krito iz podsljemenske metropole kroz irom otvorene vratnice ravno na portal HRsvijet, doekan rairenih ruku, gdje mu njegov brat-suborac fra Miljenko Stoji takoer izgara u borbi protiv svih ideolokih zastranjenja, pa tako i onih na Franjevakoj teologiji u Sarajevu. Teologija, pak, u svojoj novijoj povijesti pamti 1947. godinu, kada su je obeskuili komunisti, 1992. kada su je zaposjeli i opljakali etnici, i evo, u tom neslavnom nizu, 2012. kada se vertikala Katolikog sveuilita obruila na nju s nakanom da je moralno devastira i opljaka. J. Krito, navodni antikomunist komunistikih manira, predoziran mrnjom, nije ni shvatio da se uhvatio u isto kolo s komunistima i etnicima. Ovi je nisu uspjeli unititi nee ni on zajedno sa svojim poslodavcima! Dr. fra Marko Karamati (2), (Svjetlo rijei, 359, veljaa 2013). Krene drumom, a on ode umom. S pravom se katkad upitamo koji je smisao ui s nekim u raspravu o nekoj zapoetoj i posve konkretnoj temi, a druga se strana izmakne i ponudi priu kojom hoe zaobii ono bitno u sadraju rasprave. To nije rijetka pojava. Evidentne injenice koje drugoj strani ne idu u prilog, u replici se zaobiu, a pria se o sporednom. Tako je i u sluaju reagiranja dr. Jure Krite na moj tekst iz prolog broja Svjetla rijei, koji raspravi pokuava dati drugi pravac i zaobii stvarnu temu, a to je njegov napad na Franjevaku teologiju u Sarajevu, pokuaj diskvalikacije njezina rada i ljudi. Njegova obuzetost Bosnom Srebrenom, a sada i Teologijom, u svojstvu prokazivaa (iako je ziki, i jo vie metaforiki, stotinama milja daleko i od Bosne i
Kronologija dogaaja
od Teologije!) zapoela je prije vie godina i ekao je samo pogodnu priliku da krene iznova. Ovaj put bio je to pretisak jedne kritike knjige o Josipu Stadleru. U svojstvu njegova zatitnika i branitelja, odmah se dao na posao te je na jednom portalu u vie nastavaka ispisao ono to je osjeao u dui. U njemu se iznova probudila zabrinutost za nacionalno i crkveno pravovjerje u Bosni Srebrenoj i na Teologiji, zbog ega je odaslao poruke sluajnim Hrvatima da ve jednom postanu Bosanci kako ne bi vie okrivljivali njegove politike ikone i druge svete uzore. A to je teko postii, tvrdi on, kad je Teologija ostala oazom gdje se poduavaju vrijednosti koje to ne mogu biti. ak ide tako daleko da otkriva ne samo to ine, nego i to misle oni koji ale za komunistikim sustavom i pokazuju spremnost braniti njegov svjetonazor te poput vidovnjaka, koji zalazi i u najskrovitije misli drugih, kae kako franjevci kad bi govorili o domovini nisu mislili na Bosnu i Hercegovinu ili nedaobog Hrvatsku mislili su iskljuivo na Jugoslaviju! Iznositi ovakve besmislene tvrdnje, bolje reeno klevete, u lanku na portalu, a u svome odgovoru na moj osvrt u Svjetlu rijei praviti se da nema pojma o tim nebuloznim i klevetnikim podmetanjima, samo pokazuje da je s ovakvima svaka daljnja rasprava bespredmetna i suvina. U vezi s ovom temom Miljenko Stoji je tek usputno spomenut i u ovoj je kontroverzi imao daleko manjeg udjela ali ga je ipak imao. Neemo ovdje spominjati njegovo pisanje o pojedincima s Teologije (o emu se ima to rei) na opskurnom portalu, u kojem je jedan od urednika, ili pravljenje neprimjerenih foto-montaa za koje on, kao urednik, takoer snosi odgovornost. Zaustavit emo se na njegovu osvrtu na zbirku udnih tekstova sumnjiva sadraja u franjevakoj periodici, gdje se on snebiva, kako kae, nad udnim silnicama to proizlaze iz odreenih stranica. Rije je uglavnom o odabranim prijevodima tekstova s njemakoga jezika. Jedan od takvih priloga s koopernim
naslovom to je to prosvjetiteljstvo, u stvari je prijevod lanka Christopha Martina Wielanda, njemakog pripovjedaa iz 18. st., jednog iz kruga klasinog weimarskog etverozvijea u kojem su bili jo Goethe, Herder i Schiller. Isto tako udne ga silnice obuzimaju zbog jednog drugog prijevoda posveenog francuskom lozofu Voltaireu. Sporno mu je takoer i citiranje istaknutih javnih osoba i znanstvenika kao to su: Nelson Mandela, Henry David Thoreau, Gustav Jung, Abraham Lincoln, Artur Freed za koje znalci [kakav je valjda i on] tvrde da su pripadali masonskim skupinama te itekako doprinijeli razaranju ovjeanstva. Franjevaka teologija se, nasuprot autoru, ne eli ograditi zidovima i getoizirati. Navedene osobe uzima kao kulturne i povijesne injenice, jer su dale doprinos ne razaranju nego izgradnji ovjeanstva. Teologija se otvorila jo 1970-ih godina prema novim idejama u duhu II. vatikanskog sabora i tu otvorenost eli sauvati dokle to god bude mogue, jer to smatra svojim civilizacijskim dostignuem. A ako netko ima tekoa u prihvaanju drugog i drugaijeg, to je njegov problem. Dr. fra Ivan Bubalo, (intervju, Prometej 15. 2. 2013; Bosna franciscana, 38/2013). () - Nedavno se opet iznova, po tko zna
MATER DOLOROSA, LJUBO LAH

31
koji put, povela polemika izmeu Jure Krite i pojedinih profesora s Franjevake teologije oko sveenikog udruenja Dobri pastir. Krito to ini u redovitim vremenskim razmacima, a svjedoci smo da se i s najvieg, ali i s niih mjesta u ovdanjoj Crkvi, u razliitim prigodama napada to udruenje i one koji su mu pripadali. Nije teko uvidjeti povezanost i sinkroniziranost tih napada te tko stoji iza svega. Moete li objasniti u emu je problem sa sveenikim udruenjem i zato ono i danas toliko smeta pojedinim crkveno-politikim krugovima u Bosni i Hercegovini? Ponajprije ini se potrebnim ukazati na ono to lako uvia i onaj tko ba i nije posebno upuen u temu Dobrog pastira. I takav, kada vidi kakve se optube iznose i ime se one toboe potkrepljuju, vrlo lako prepoznaje svu njihovu neutemeljenost i nategnutost kao i, u najmanju ruku, sumnjivu dobronamjernost tuitelj pod platem, naravno, hinjene zabrinutosti za Crkvu i Narod. A zato se taj sluaj iz 50-ih godina prolog stoljea u zadnje vrijeme ponovno aktualizira, moe se pretpostaviti s prilinom sigurnou: udruenje je samo prividni cilj napada, pravi cilj su bosanski franjevci koje se identicira s tom udrugom, i netko je u kontekstu svojih interesa procijenio da je sada pravi trenutak za ofenzivniji nastup. Standardna optuba je uvijek ista: fratri su oduvijek sumnjive crkvenosti i sumnjivog hrvatstva ne dakle samo danas, nego i u
MOST, LJUBO LAH

32
doba komunizma i u tursko doba, i u vrijeme spora s prvim sarajevskim nadbiskupom i kasnije u drugim unutarcrkvenim nesuglasicama neprilagoeni svojima, ali zato udvorni papuari svih osvajaa i gospodara, od Sultana do Tite. Da taj kriterij crkvenosti i hrvatstva ne govori ba sve o onom kranski i ljudski najbitnijem, o tome ne bih ovom prilikom. Ali ako emo i o tome, o crkvenosti i hrvatstvu, onda bih samo podsjetio na rijei tadanjeg provincijala fra J. Markuia upuene sudionicima osnivake skuptine Dobrog pastira: Reklo bi se da se Crkva [...] besprincipijelno zaokree. Ne zaokree se, ve upravlja vremenom. Kada dakle u ovom vaem poslu sveenikog udruenja pokazujete slobodu drutvenog kretanja u ovom vremenu, kad se inilo da smo kao sveenici neim potiteni, glasnici ste vjeno ivotvorne Crkve. Njegove, ne samo ove rijei, kao i rijei ostalih tadanjih franjevakih provincijala u istoj prigodi da ne spominjem jo neke crkvene uglednike svjedoe o duhovnoj snazi, razumijevanju povijesnog trenutka, irini vidika i vjeri u Providnost, to emo sve danas teko sresti igdje, kod kritiara Udruenja ponajmanje. Fratri, naravno, niti su bili niti jesu bezgreni, ali uz ovakve kritike i kritiare mogu biti prilino sigurni da nisu previe skrenuli s pravog puta. Kad je ve ovdje rije o Crkvi i Narodu, ini mi se umjesnim podsjetiti i na Markuievu ispovijest vlastitog katolianstva i hrvatstva u opasnostima velikog vremena, koja ujedno izrie i naelni stav njegove zajednice: Ako me tko pita: zato smo ostali tu gdje smo se nali u tolikim opasnostima, to imam rei? Ali najprije to je zapravo opasnost u velikom vremenu?! Jedina je opasnost, da se ne pokae ovjekom. Smrt je manja opasnost. Ostali smo zato, da i za budunost skupa sa svojim narodom vazda ivimo i hrvatski i katoliki, a sa svima ostalim u najljepim odnosima i stvarno bratski.A da smo se uklonili nekud, bi li
Kronologija dogaaja
bolje bilo po katolianstvo i hrvatstvo to mi pitamo?! Ostali smo, da i mi posvjedoimo za istinu, svoje ideale i vjerovanja. Nismo bili politiari, ve jedino ispovijedaoci [confessores]. Ostali smo, jer je tako pravo, i jer smo smjeli ostati. - Historiar J. Krito je svoje optube proirio i dalje te je optuio profesore i Franjevaku teologiju u Sarajevu da u njoj stasaju ideoloki borci kakvi su se odgajali u Politikoj koli Saveza komunista Hrvatske u Kumrovcu? Zaista teke kvalikacije!? E pa eto, takve su besmislice najbolja ilustracija onoga to je upravo reeno glede iskonstruiranih optubi na raun bosanskih franjevaca. Moda samo treba dodati kako sve to Krito radi kitei se uvaenom profesijom historiara i tu onda nastaje bitni nesporazum. Jer da je to historiograja, on bi se prije svega drao Tacitova principa sine ira et studio [bez gnjeva i naklonosti] i prema franjevcima i prema njihovim osporavateljima. On se meutim prema franjevcima odnosi cum ira, a prema osporavateljima, posebno njihovu Rodonaelniku, cum studio, i to u tolikoj mjeri i na takav nain da prve demonizira, a druge uzdie na oltar. Ispada na koncu da je Krito historiograju pobrkao sa svojevrsnom hagiograjom, u tome posebno podran od nekih crkvenih krugova, pa bi uz njegove tekstove valjalo, po uzoru na emisije reklamnog karaktera na televiziji, staviti upozorenje: uradak pod pokroviteljstvom... * * * Kvislinzi svuda oko nas U veernjoj emisiji na radiju Mir Meugorje, koju vodi fra Mario Knezovi, gostovao je 30. kolovoza 2013. dr. Nino Raspudi sa Sveuilita u Zagrebu. Razgovor se vodio o uobiajeno arolikim temama. Nakon to su sluateljstvu s pohvalom predstavili nae drage biskupa i vladiku, Ratka i Grigorija, voditelj je predloio da nastave o bosanskim franjevcima. Raspudi je to rado
PORTRET MARIJAN MARI, LJUBO LAH
prihvatio, jer su oni, po njegovu vienju, kvislinzi/izdajice i ta kvislinka nit ide od fra Anela Zvizdovia iz 15. st. preko udruenja Dobri pastir, sve do sadanjih profesora na Franjevakoj teologiji. Ovdje se radi, veli Raspudi, o jednoj alosnoj pojavi koja ima neke svoje povijesne uzroke. Mi imamo jedan kontinuitet kvislinke politike od Ahdname do danas i o tome treba govoriti. alosno je to, kolokvijalno ih u Hercegovini zovemo daide iako oni govore da su ujaci, da se nisu oglaavali dok se gaze politika prava najmalobrojnijeg naroda u Bosni i Hercegovini, tovie aktivno su hvalili i podupirali pseudograansku Lagumdijinu politiku. alosno je da smatraju da bi se Hrvati u veinskim podrujima trebali odrei svojih politikih prava, da bi njima bilo komotnije na Nedariima. Nee biti komotnije. To je jedan poseban mentalitet, oni su razvili jednu vrstu tokholmskog sindroma, to dimije se to kae kod nas, arapska rije dimi koja oznaava pripadnike u islamskim zemljama neislamskih naroda koji razviju taj nekakav mentalitet, kako bih rekao oni se vie ljute
33
SVETI FRANJO, LJUBO LAH
od Bonjaka na neke hrvatske zahtjeve za svojim pravima ili ne daj Boe za veinskom teritorijalnom jedinicom. Nalazili su se uvijek na jaoj strani, oni su miljenici ovih medija u Hrvatskoj koji imaju kulturnu hegemoniju, recimo Jutarnji list ih je pun. Predstavljaju ih se kao veinski glas Hrvata u Bosni to je apsolutno netono i veina hrvatskih medija to ne razumije. /.../ Radi se o jednoj agresivnoj manjini sveenika franjevaca Bosne Srebrene koji su koristili tu udobnu ulogu toboe potenih Hrvata i koji su onda uivali silnu medijsku potporu u Sarajevu, u dominantnim krugovima u Zagrebu i od meunarodne zajednice, a koji se potpuno nemoralno i neodgovorno odnose prije svega prema vlastitom narodu. /.../ To je jedna alosna pojava, ali kaem javnost bi trebalo bolje upoznati s jednom tradicijom, koja vue jo iz vremena komunizma iz udruge Dobri Pastir kojima je puno blii bio Tito i jugoslavenski reim nego njihova braa stradalnici, tako da ta linija kontinuiteta te kvislinke politike i tog odnosa nema veze to narod nema politikih prava mi emo biti posrednici izmeu naroda i bega, to kaem ima svoje povijesne korijene, ali radi se o izrazitoj manjini i mislim da im ak ne treba davati previe pozornosti. Tako Raspudi.
34
Neobino duga kvislinka linija kroz povijest, koju je javnosti otkrio zagrebaki profesor, na poticaj fra Marija Knezovia, i to ba posredstvom meugorskog radija Mir! Raspudi se (ne)hotice, u iseljenitvu u Zagrebu, pridruio svojim zemljacima dr. Juri Kriti i dr. Ivi Luiu, te u poneemu upotpunio njihova vienja o Bosni Srebrenoj. Njegova su originalna otkria o dugom kontinuitetu kvislinke politike od Ahdname do danas i o tokholmskom sindromu. ini se da je dotini doivio jak tektonski potres u glavi koji je u njemu izazvao pravi tsunami zloudnih misli! I on postupa prema ve ustaljenom naelu: o franjevcima Bosne Srebrene nikad dobro, koje je brino odnjegovano kod Krite i Luia, ali mogao je svojim otkriima barem dati neki privid utemeljenosti! Pokuamo li u tom velikom valu kvisling, u kontinuitetu od stoljea petnaestoga, formirati lanac od onih najistaknutijih, onda je na elu kvisling fra Aneo Zvizdovi koji je ishodio opstanak fratara i katolika pod Osmanlijama (a mogao je utei u zavjetrinu podno Sljemena te biti poteen nominacije za kvislinga, odnosno papuara, po jednom Raspudievu sliniku!); slijede kvisling fra Matija Divkovi, pisac prve knjige na narodnom jeziku u BiH (1611); kvisling fra Filip Lastri zaetnik znanstvene historiograje u BiH (18. st.); kvisling fra Augustin Mileti utemeljitelj analfabetskih teajeva (19. st.); kvisling fra Mato Nikoli prvi diplomirani lijenik u BiH (1807) i osniva prve moderne apoteke (1813); kvisling fra Ilija Starevi osniva prve puke kole u BiH (1823); kvisling fra Ivan Frano Juki pokreta prvog asopisa u BiH (1850); fra Grgo Marti, kreevski Hercegovac, pjesnik i utemeljitelj realke u Sarajevu, lan osmanske etverolane komisije za trasiranje ceste SarajevoMostar preko Ivan planine, koju su tvorila dva ininira od vojnikoga kora, jedan civilni ininir iz Sarajeva i ja, veli fra Grgo, kvisling jedan! Toliki val u nevelikoj ljudskoj glavi! Sve kvisling do kvislinga preko Dobrog pastira
Kronologija dogaaja
do profesora Franjevake teologije danas. Raspudi je tu nemilu pojavu dijagnosticirao i objasnio tokholmskim sindromom! Taj sindrom, navezanost na vlastite progonitelje, kod lanova Bosne Srebrene, jest jak, akutan, moda neizljeiv, jer je, po Raspudiu, prerastao u jedan poseban mentalitet! Tom mentalitetu na osobit su nain pridonijeli fratri, pioniri medicine u BiH da uzmemo njih za primjer Raspudieva otkria. Tako fra Franjo Graci, zahvaen tim sindromom, u svojoj medicinskoj knjiici (1795) poruuje itatelju ako mu se djelo ne svidi neka se barem svide pokuaj i ljubav koju osjeam prema ljudima, ne pravei razlike meu osobama i vjeroispovijestima, bilo da su muslimani, pravoslavci i drugi. On radi i za svoje progonitelje, i ne slutei, naravno, za moguu potonju dijagnozu. Pod tim su sindromom djelovali, sudei po Raspudievoj dijagnostici, takoer lijenik i farmaceut fra Tomo Dani (18. st.) kao nepopravljiv prijatelj bolesnog dela oveanstva (Ivo Andri), diplomirani lijenici-kirurzi fra Mato Nikoli i fra Mijo Sui (19. st.), kao i fra Petar Bakula, koji je ak bio kuni lijenik Ali-pae Rizvanbegovia, pravi pravcati kvisling! Tako je nastajao taj poseban mentalitet kod fratara sve s ciljem da im bude komotnije u ivotu! Slino i Raspudiev sudrug na bojinici protiv daida, Ivo Lui, tu tenju za komocijom vidi u njihovoj stalnoj borbi za materijalne vrijednosti. Tako su u vrijeme bive drave uivali brojne blagodati i koristili se, izmeu ostalog, besplatnim lijeenjem i mirovinama (itaj: izdaja naroda i Crkve!). Kako je ovu nemilu pojavu, od stoljea petnaestoga, teko iskorijeniti, slutimo da e tri barjaktara s predzia nacionalnog i crkvenog pravovjerja, dr. Raspudi, dr. Lui i dr. Krito, produiti svoj monitoring na sljemenskim osmatranicama, te i dalje, kao pravi domoljubi i katolici, motriti kretanje pritajenih heretikih, nenarodnih, kvislinkih i neokomunistikih sjena kroz Bosnu Srebrenu i pravodobno izvjeivati svekoliku javnost!
* * * Svjetlo rijei i njegov glavni urednik U ovom prilogu dajemo panoramski pogled na zbivanja vezana za mjesenik Svjetlo rijei, list Bosne Srebrene, smjenu njegova urednika Drage Bojia i povlaenje niza dugogodinjih suradnika koji su svojim prilozima pridonosili da Svjetlo rijei uistinu bude svjetlo na ovim prostorima. Po miljenju mnogih, Svjetlo rijei je najproliraniji list u katolikom miljeu u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj, a u samom je vrhu unutar ukupnog medijskog spektra.
DJEVOJKA IZ BOSNE, LJUBO LAH

35
List je pokrenut prije 30 godina i svojom irinom nadilazio je ve utabanu klerikalnu zatvorenost i sklerotine crkvene publikacije. U njemu je respektirana razliitost s obzirom na suradnike i svjetonazore, nacionalnu, konfesionalnu ili neku drugu pripadnost. Izraz je to duha Bosne Srebrene oblikovan na sedamstoljetnom iskustvu povijesti bosanskoga franjevatva od fra Anela Zvizdovia, preko fra Filipa Lastria, fra Ivana Frane Jukia pokretaa prve periodine publikacije u BiH Bosanskog prijatelja (1850), fra Grge Martia, fra Julijana Jelenia, do fra Josipa Markuia i drugih. Svjetlo rijei je imalo svoje mjesto u krugu visokoobrazovanih kao i u irim slojevima vjernika to potvruje, za nae prilike, i solidna naklada od deset tisua primjeraka. Ono je bilo otvoreno za kritiko opserviranje relevantnih drutvenih zbivanja kao i ljudi koji nastupaju u javnosti bilo da se radi o onima s drutvene ili pak crkvene scene. Niiji javni nastup nije po sebi bio izuzet od kritikog vrednovanja pa bio on drutveni djelatnik ili crkveni knez, svejedno zvao se on biskup, kardinal ili provincijal. Nove okolnosti za Svjetlo rijei poele su u drugoj polovici travnja 2013, odnosno nakon intervjua to ga je glavni urednik fra Drago Boji dao portalu Prometej u povodu 30. obljetnice lista. To je poetkom lipnja, na zahtjev hercegovakoga provincijala, koji je ocijenio da su neki dijelovi intervjua uvredljivi za hercegovake franjevce, do-
KRAVE NA ISPAI, MARIO MIKULI

36
velo do njegove smjene. Ovdje donosimo sporne dijelove intervjua: Na pitanje zato su se hercegovaki franjevci, koji su do 1992. bili suizdavai lista, od njega odustali, Boji je odgovorio: Bila je to ipak nepremostiva razlika u vienju Bosne i Hercegovine, posebno Bosne, hrvatskog pitanja i bosanskih katolika i Hrvata. Ta razlika postoji i danas, iako su rat, porae i osobito slubena politiko-medijska agitacija uz pristajanje i nekih vjerskih poglavara uinili da se i meu bosanskim Hrvatima i katolicima (naalost, i nekim bosanskim franjevcima) proiri hercegovaki sindrom odbacivanja Bosne i Hercegovine kao drave i drutva, kao povijesne datosti i kulturne, socioloke i politike mogunosti. Trebalo bi puno vie prostora da se analizira taj kompleksni fenomen, ali jasno je i neutralnom promatrau da ovakav koncept Svjetla rijei nije spojiv s onima koji su podravali i podravaju hercegbosansku, kasnije samoupravnu, pa troentitesku i konano narodno-saborsku politiku i koji i danas ale to se ciljevi te politike nisu ostvarili. S tim u vezi treba kazati kako hercegovake franjevce ne moemo jednostavno teretiti jer je rije o opoj tendenciji i jer to na koncu spada na etiko-vjerniku razinu zbog utnje o zlu koje se dogaalo na njihovu podruju, zbog utnje o progonima i zloinima nad ljudima druge vjere i nacionalnosti, osobito nad Bonjacima zbog utnje o logorima. No, moe ih se sasvim jasno teretiti da su sasvim jasno i konkretno bili sudionici (ponekad i kreatori) u politici koja je za cilj imala preseljenje (tj. etniko ienje, a onda i ubijanje i progon) bosanskih Hrvata te njihovo udomljivanje na svome na hercegovakoj krnoj grudi. Jo se nitko ozbiljnije nije pozabavio tim segmentom ratne prie, posebno nainima manipulacije prognanih bosanskih katolika i njihovim ivotima u hercegovakom suanjstvu (). Na upit o vjeri, izmeu ostalog, rekao je sljedee: (...) Vjera, naravno, prua ljudima i utjehu i smijemo govoriti o
Kronologija dogaaja
njoj i kao o posljednjem ovjekovom utoitu u smislu da je ona ivotni stav koji ne odustaje od nade protiv svake nade i koji se temelji na optimizmu i povjerenju u Boga. To je naravno posve neto drugo od dananje event-vjere, hodoasnikog turizma i softcore-duhovnjatva upakiranog u teatralnost i duhovnjaki muziki und duhovnjatva, kakvo se propagira primjerice preko svetita kao to je meugorsko ija se cijela teologija bazira na lai i manipulacijama, pri emu se i sveto kao takvo i Bog na bizaran i perverzan nain zloupotrebljava. Upravo je sumnja temeljni i konstitutivni element vjere. (...). Tako Boji. Provincijal Hercegovake franjevake provincije fra Miljenko teko obratio se pismom 22. travnja provincijalu Bosne Srebrene fra L. Gavranu u kojem, izmeu ostalog, pie da su u intervju iznesene dvije nedvosmisleno opasne i uvredljive teze od kojih se jedna odnosi openito na hercegovake franjevce, a druga na fenomen Meugorja. Stoga on u ime hercegovakih franjevaca trai od provincijala da postupi po svojim ovlastima, sukladno ZKP, GS i GK. Hercegovaki franjevci oekuju ispriku za ove javno iznesene, niim dokazane, klevetnike rijei, dodavi jo kako e s tim upoznati i Upravu naega Reda u Rimu. A Vas najusrdnije molim da nas u budunosti zatitite od ovih nemilih objeda... stoji na kraju pisma. Provincijal teko, dakle, jasno sugerira sankcioniranje i daje upute koje zakonike koristiti. Uprava Bosne Srebrene promptno je sazvala izvanrednu sjednicu i ve 25. travnja provincijal je slubeno obavijestio fra Dragu Bojia, da se denitorij jednoduno ograuje od njegova naina pisanja te da ne dijeli njegove stavove iznesene u spomenutom intervjuu. Nadalje veli da e se on kao provincijal u ime sve brae Bosne Srebrene ispriati brai u Hercegovini zbog uvrede koja im je nanesena, a od njega je zatraio da se ispria hercegovakim franjevcima preko njihova provincijala i da
SELJAKA BUNA, URO SEDER
ispriku objavi na portalu Prometej tako da to mogu itati i uvaiti svi oni koji su proitali intervju. U pismu hercegovakom provincijalu pisanom istoga dana, 25. travnja, provincijal Bosne Srebrene pie o ekspeditivnom sazivu izvanredne sjednice Uprave: Primili smo Vae pismo br. 199/2013. od 22. 4. 2013. u kojem se alite na neprimjereno pisanje fra Drage Bojia na portalu Prometej.ba u vezi s hercegovakim franjevcima i u vezi s Meugorjem. Vrlo smo ozbiljno shvatili Vau intervenciju i prostudirali ono to fra Drago tamo napisao. I mi smo, kao i Vi, taj tekst ocijenili neprimjerenim, uvredljivim, pa ak i opasnim ako bi iz njega izvodili krajnje konsekvence. Stoga smo odmah sazvali izvanrednu sjednicu Denitorija Franjevake provincije sv. Kria Bosne Srebrene, juer u 16 sati, i sasvim jasno i otvoreno diskutirali o iskrslom problemu. Tako je glavnom uredniku Svjetla rijei u oba provincijalata presueno, uz izraze opasno, uvredljivo, neprimjereno, objede, klevetnike rijei... Zbog toga je od njega zatraena isprika. Urednik je, meutim, smatrao da nema razloga ispriavati se za miljenje iza kojeg stoji. Smatrao je da svoje gledite moe slobodno iznijeti i, ako je potrebno, dodatno ga pojasniti, odnosno braniti. No, od toga nita, njega je Uprava Bosne Srebrene, nakon to nije
37
AHDNAMA, URO SEDER
poslao ispriku, sankcionirala ispunjavajui u konanici zahtjev hercegovakog provincijala. Kasnije je u pismu svoj brai franjevcima (15. 6. 2013) provincijal naveo da je pismo herc. provincijala samo bilo povod za nau reakciju i smjenu, a urednika nije smijenio ni zbog samog pisanja na portalu Prometej, nego zbog nepotivanja odluka Uprave Provincije! Urednik je potom obavijestio suradnike Svjetla rijei o svojoj smjeni, zahvalivi im pritom na suradnji (12. lipnja 2013): ()Povod za ovu odluku Uprave Provincije - pie Boji bio je moj intervju koji sam polovicom travnja uz 30. obljetnicu Svjetla rijei dao za portal Prometej (taj intervju moete proitati na tom portalu). U tom intervju sam govorio o koncepciji Svjetla rijei, ali sam se dotaknuo i drugih tema. Govorio sam i o pogubnosti hercegbosanske politike i o duhovnjatvu i meugorskoj teologiji (teologija pod navodnicima!) koja se bazira na laima i manipulacijama. Tjedan dana nakon toga reagirao je hercegovaki provincijal fra Miljenko teko s pismom upuenom provincijalu fra Lovri Gavranu i Upravi Bosne Srebrene u kojem je, pogreno interpretirajui moje rijei i vadei ih iz konteksta, dajui im i nepostojeu teinu slubenosti odnosa izmeu dviju Provincija, te je traio od Uprave Bosne Srebrene da protiv mene poduzme sankcije. Na izvan38
rednoj sjednici Uprave Provincije na koju sam i sam bio pozvan, pojasnio sam svoje rijei i rekao da intervju nisam objavio u Svjetlu rijei, da se moje rijei nekorektno i nefranjevaki podiu na razinu slubenosti, da mi se insinuira necrkvenost pa i manjak pravovjerja, da se ni po novinarskim pravilima ni po crkvenim dokumentima ne moe prikraivati sloboda miljenja i govora pogotovo u podruju koja se ne odnose na vjeru i moral, nego na kritiku drutvenih fenomena. Kazao sam takoer da se moje rijei ne odnose na Hercegovaku franjevaku provinciju u cjelini niti na sve njezine lanove, nego na hercegbosansku politiku i one koji su je podravali i podravaju. To sam kasnije uinio i u pismu Upravi Provincije i ispriao se svima koje su moje rijei eventualno uvrijedile. Objanjenje i ispriku sam poslao i hercegovakom provincijalu fra Miljenku teki. Na moja pisma nisam dobio nikakav odgovor, osim jednoga mail-pisma provincijala fra Lovre Gavrana u kojem neumoljivo zahtjeva da izvrim dekret.(...) Na smjenu urednika Svjetla rijei stigle su reakcije Upravi Provincije s razliitih strana. Reagirali su Profesorski zborovi Franjevake teologije u Sarajevu i Franjevake klasine gimnazije u Visokom, franjevci samostana u Jajcu, suradnici Svjetla rijei, te niz pojedinaca. Svi su pozvali Upravu Bosne Srebrene da povue odluku o smjeni urednika. Ovdje donosimo pregled reagiranja triju franjevakih ustanova i suradnika Svjetla rijei. Profesorski zbor Franjevake teologije Sarajevo (28. 6. 2013). Sa svoje redovite sjednice 28. lipnja Profesorski zbor Teologije uputio je pismo Upravi Provincije s prijedlogom da se pitanje smjene glavnog urednika drukije rijei, odnosno da se povue dekret. Profesori jednoduno smatraju da je potrebno koristiti prije svega snagu argumenata a ne mo vlasti, kako je to uobiajeno u svakoj civiliziranoj zajednici.
Kronologija dogaaja
Tekst pisma proitao je fra Mile Babi na sjednici u prisutnosti provincijala i svih lanova Uprave koji su neoekivano banuli na sjednicu. Profesori su jednoglasno, uz dva suzdrana glasa, stali iza proitanog teksta u kojem su od Uprave zatraili povlaenje dekreta! Ovdje, u ovom kontekstu, ne moemo mimoii udnu tvrdnju Ive Luia po kojoj, od svih onih koji su zatraili povlaenje dekreta, jedino profesori Teologije u Sarajevu nisu to izriito uinili. To je napisao u lanku objavljenom na portalu Prometej i potom u tjedniku Dani (26. 7. 2013): Sudei prema pismima upuenim provincijalu, smjeni fra Drage Bojia su se suprotstavili franjevci jajakog samostana, iz koga je fra Drago potekao, nastavnici Franjevake gimnazije iz Visokog, suradnici Svjetla rijei i profesori Franjevake teologije iz Sarajeva. Svi osim zadnjeg izriito su zatraili da se odluka povue. Tako Lui. Ostaje upitno to je Luia motiviralo da tako neto zakljui, budui da se iz samog pisma profesor Teologije tako neto ne moe iitati, u to se, uostalom, itatelj lako moe uvjeriti usporeujui ga s ostalim pismima?! Evo teksta pisma: Na sjednici Profesorskog zbora Franjevake teologije od 28. VI. 2003. godine raspravljano je zbog vanosti same stvari i zbog toga to je fra Drago Boji lan naega zbora o odluci Uprave Povincije da fra Dragu Bojia smijeni s dunosti glavnog urednika Svjetla rijei. Povod za njegovu smjenu bilo je pismo hercegovakoga provincijala fra Miljenka teke koji u ime Uprave Franjevake provincije Uznesenja BDM zahtijeva ispriku za izjave (koje on proglaava klevetama) glavnoga urednika Svjetla rijei fra Drage Bojia, sadrane u njegovu intervjuu danom internetskom portalu Prometej. U ime Uprave Bosne Srebrene hercegovakim franjevcima se ispriao provincijal fra Lovro Gavran te zahtijevao da se i fra Drago ispria hercegovakim franjevcima tako to bi ispriku trebao uputiti hercegovakom provincijalu i cijeloj javnosti preko
portala Prometej. Na provincijal fra Lovro Gavran u pismu Svoj brai franjevcima Bosne Srebrene od 15. lipnja 2013. pie da je D. Boji smijenjen, zapravo, zbog nepotivanja odluka Uprave Provincije. Uzimajui u obzir sve navedeno, smatramo potrebnim istaknuti sljedee: 1. Tekst objavljen u javnoj sferi vrijedi onoliko koliko vrijede njegovi argumenti. 2. Tko s njime nije zadovoljan, neka ga opovrgne vlastitim argumentima ili neka njegova autora tui civilnom sudu (takav je danas obiaj u demokratski ureenim dravama). 3. Uprave obiju Provincija nisu presudile snagom argumenta, nego snagom autoriteta i time su prekrile temeljne slobode autora: slobodu savjesti, slobodu misli i slobodu govora. Franjevac meutim ima obvezu odbiti ono to je contra Regulam et animam suam (ono to je protiv Regule i njegove due, tj. protiv njegove savjesti). 4. Ako se Uprave smatraju mjerodavnima da snagom autoriteta presuuju o tekstovima objavljenima u javnoj sferi, onda bi, dosljedno, morale donositi presude o
DOBRI OTAC SA SVOJA DVA SINA, URO SEDER

39
tekstovima autora obiju Provincija koji su dosad objavljeni i koji e to istom biti; to je, naravno, s jedne strane neizvedivo, a s druge protivno pravima i slobodama ovjeka pojedinca. Na temelju svega iznesenog Profesorski zbor smatra da odluka o smjeni fra Drage Bojia nije opravdana te predlae Upravi da je povue. Profesorski zbor Franjevake klasine gimnazije Visoko (17. 6. 2013): Osjeajui po savjesti odgovornost za stanje u cijeloj naoj Zajednici, ovim iznosimo svoj stav u vezi sa smjenom glavnog urednika mjesenika Svjetlo rijei fra Drage Bojia. Poznato je da je fra Drago jedini kolovani novinar u naoj Provinciji i da se za mjesto glavnog urednika, odlukom Uprave Provincije, pripremao postigavi doktorat na jednom katolikom sveuilitu u Beu te je time u naoj Provinciji najkvaliciraniji za tu slubu. Takoer, Svjetlo rijei se prepoznaje ne samo kao vaan stup nae Zajednice, nego i kao ponajbolji katoliki mjesenik Crkve u Hrvata, a svojom kvalitetom i tridesetogodinjim marljivim radom svojih urednika i suradnika pribavio je naoj Zajednici velik ugled. Imajui sve to u vidu, smatramo da je smjenjivanjem fra Drage Bojia s mjesta glavnog urednika dovedena u pitanje ureivaka koncepcija Svjetla rijei (vie od 20 suradnika otkazalo je suradnju), po kojoj je ovo glasilo
poznato od svoga poetka. Ako je fra Drago zasluio da ga se kazni zbog nepotivanja odluke Uprave Provincije, drimo da je nastali problem mogao i trebao biti rijeen drukije, na osobnoj razini, npr. zabranom javnog istupanja, a ne njegovim smjenjivanjem te nanoenjem tete i Svjetlu rijei i naoj Zajednici u cjelini. Osjea se da je ova Vaa odluka, a to je oito i iz Vaega pisma od 15. lipnja, unijela velik nemir u nau Zajednicu. Zbog svega toga, molimo da ovu svoju legalnu odluku preispitate uzimajui u obzir nove injenice koje su nakon nje nastale. Franjevci jajakoga samostana (19. 6. 2013). Mi franjevci rodom iz samostanskog podruja Jajce ili slubujui trenutno na ovom podruju, okupljeni na samostanskom kapitulu u Jajcu, razmatrali smo Vau odluku kojom fra Dragu Bojia, lana naeg samostanskog podruja, razrjeujete slube glavnog urednika Svjetla rijei i imenujete upnim vikarom u Busovai. Mi smatramo da je fra Drago savjesno, odgovorno i profesionalno vrio svoju slubu i Svjetlu rijei. Naime, fra Drago je jedini kolovani katoliki novinar u naoj provinciji i svojim radom je doprinio kvaliteti ovog lista i promociji nae cijele zajednice. Smatramo da je Vaa odluka donesena ishitreno, da za nju nema dostatnih razloga, da je ona nepravedna prema fra Dragi i da nanosi tetu Svjetlu rijei i cijeloj naoj i samostanskoj i provincijskoj zajednici. Zato Vas molimo da preispitate svoju odluku i da povuete dekret kako bi fra Drago nastavio svoj dosadanji posao, za dobrobit Svjetla rijei, ali i nae cijele zajednice. Suradnici Svjetla rijei (21. 6. 2013). Ivo Lui iz Zagreba, kolumnist Svjetla rijei, obratio se suradnicima elektronskom potom (12. lipnja 2013) i predloio da se formulira jedan razuman apel nadlenima za povlaenje odluke o smjeni fra Drage Bojia, a koji bi oni dobili na usklaivanje i potpisivanje ukoliko ele. Tako je nastalo
KRIST NOSI KRI, URO SEDER

40
Kronologija dogaaja
pismo upueno Upravi Provincije i Ureivakom vijeu Svjetla rijei s pedesetak potpisnika, od kojih su barem polovica suradnici. U pismu stoji: Protivimo se odluci o smjeni fra Drage Bojia sa mjesta glavnog urednika jer je neetina, neljudska, nekranska, i jer je protivna naelu dobrog upravljanja. U znak neslaganja do daljnjeg prekidamo svaku suradnju s redakcijom Svjetla rijei. Ne moemo prihvatiti smjenu urednika koji predano, kreativno i vrlo odgovorno ostvaruje ureivaku politiku koja predstavlja stvaralaki kontinuitet najboljega to je dala franjevaka zajednica Bosne Srebrene u posljednjih tekih trideset godina. Kao takvo, Svjetlo rijei je davno prelo granicu usko vjerskog asopisa i postalo javno dobro svekolike javnosti razdrte i pogaene Bosne i Hercegovine, te susretite svih ljudi dobre volje, kao i brojnih itatelja izvan BiH. Ujedno, na suvremen nain je armiralo Bosnu Srebrenu, te pribavilo nemjerljiv doprinos njezinu poslanju, dostojan ujake tradicije, ali i postalo simbolom dijaloga u Bosni i Hercegovini. U tom pogledu, odluka o smjeni glavnog urednika nije samo pitanje unutarnjih odnosa u franjevakoj zajednici, ili pitanje povrede nas urednika i suradnika, nego ruilaki in protiv humanizacije javnog prostora u BiH. Pored svega, ne moemo prihvatit rigidan in odmazde prema fra Dragi Bojia samo zato to je zadrao pravo na vlastitu savjest, koju nitko nikome i nikada ne smije i nema pravo oduzeti. Stoga predlaemo da ponovo razmotrite svoju odluku i da s obzirom na oite razlike u naim gleditima organiziramo javni razgovor (ako smatrate da je zatvoreni nuan prihvaamo i to kao korak ka rjeenju), na kojem bismo razmotrili razloge odluke koja je dovela u pitanje opstanak Svjetla rijei. Ako ovo ne smatrate dovoljnim razlogom i odgovornim prijedlogom, na sljedei korak bit e traenje podrke ire javnosti i internacionaliziranje naeg zahtjeva.
PLEHAN, URO SEDER
Budui da nije bilo nikakva odgovora od strane Uprave Provincije, pismo je objavljeno na portalu Prometej, a suradnici-potpisnici odustali su od daljnje suradnje u Svjetlu rijei. Niz napisa, vezano za sluaj Svjetla rijei, objavljen je u tiskanim i elektronskim medijima, meu kojima su: zagrebaki Jutarnji list i tjednik Novosti, sarajevski tjednici Dani i Slobodna Bosna, rijeki Novi list i mostarski Dnevni list. Na internetskim stranicama (portal Prometej) tekstove su objavili fra Luka Markei, fra Ivan arevi, Enver Kazaz, Ivo Lui, eljko Pavi i Jadranka Brni (portal Autograf) dajui potporu smijenjenom uredniku. Njima se pridruio i niz poznatih novinara i publicista iz Hrvatske i BiH: Viktor Ivani, Predrag Luci, Heni Erceg, Drago Pilsel, Emil Karamati, Boris Paveli... Na ove reakcije i pozive na razgovor nije bilo direktnog odgovora sa strane Uprave Bosne Srebrene. No, provincijalov intervju Katolikom tjedniku i pismo brai, publicirano u slubenom glasilu Bosna Srebrena, moe se smatrati indirektnim odgovorom/porukom svima koji su se zauzeli da se ovaj sluaj drukije rijei. Evo izvadaka iz intervjua KT-u i iz pisma brai: Provincijalov intervju Katolikom tjedniku (br. 30, 28. srpnja 2013). (...) Potujemo solidarnost fra Draginih suradnika u SR-u sa svojim smijenjenim glavnim urednikom. To je lijep in ljudske solidarnosti. Ali ne
41
spomenutih civilnih medija, vidljivo da su to mediji jedne orijentacije koji se daju manipulirati i uvlaiti u unutarnja pitanja jedne zajednice koja legalno, legitimno i s puno obzira rjeava otvorena pitanja u svojim vlastitim projektima (...) Provincijalovo pismo brai (Bosna Srebrena, 2/2013, str. 3-4). () Na provincijskoj razini najvie je praine izazvala smjena glavnog urednika Svjetla rijei. I prije su se glavni urednici SR mijenjali, ali nije bilo tolike buke kao sada. Oito je u ovom sluaju nekima vie stalo do njihovih osobnih interesa, nego do fra Drage Bojia i samog Svjetla rijei. Ali, neka, barem je svatko javno pokazao svoje pravo lice, pa kome valja valja, kome ne valja ne valja A hvala Bogu, ima nas jo koji vjerujemo u Boga i znamo da Bog vodi i nae osobne ivote i cjelokupnu povijest i da e On na kraju krajeva iznijeti na vidjelo svu istinu i suditi po apsolutnoj pravdi: i miroljubivim borcima za ope dobro, pravdu i mir, i agresivnim borcima za osobni i partijski interes, koji se znaju postavljati iznad Boga i Crkve i sami odreivati to bi Bog morao uiniti u konkretnoj situaciji i kako bi se Crkva morala ponaati, da bi bila u skladu s njihovim osobnim poimanjem pravde. Ne bilo nas meu takvima! Ovi posljednji dogaaji pokazali su jasno da jo uvijek postoje odreene podjele u naoj Provinciji, koje je ova Uprava nastojala svojim nepristranim ponaanjem nadii i ostvariti maksimum jedinstva Provincije. Meutim, onaj koji ne eli jedinstvo, on svjesno stvara razdor. Takvi su ovaj puta i poimence pokazali tko kojoj partiji pripada. Opet se potvruje ona izreka: Svako zlo za neko dobro! Ovom zgodom se pokazalo takoer i to: kako tko shvaa provincijsku Upravu. Koliko nam na zdrav razum kazuje, provincijska Uprava je izabrana da upravlja Provincijom, a ne da se opstruira i da joj se onemoguava rad a mi imamo odreeni broj onih koji konstantno
PORTRET TEOLOGA KARLA BARTHA, URO SEDER
cijenimo otkazivanje suradnje sa Svjetlom rijei, uz zahtjev Upravi provincije: Ne gasite nam Svjetlo rijei! Kao da je njima vie stalo do SR-a nego nama! SR je na, i ako ga itko voli, onda ga volimo mi. Ljetni dvobroj 7-8/2013. iziao je u vrlo tekim uvjetima, pripremljen u iznimno kratkom roku, ali na vrijeme i sasvim u redu. U meuvremenu je imenovan i novi glavni urednik. Oito, Svjetlo rijei, ne samo da nije ugaeno, nego ide dalje kao da nikakvih problema nije ni bilo. Bosanski fratri su ga nastavili voditi i ureivati. Dakle, tu se nita ne mijenja. () Sudionici te prie su mislili da e svojim pritiscima prisiliti Upravu provincije te da e ona promijeniti svoju odluku i vratiti fra Dragu na njegovu prijanju slubu. To poglavlje je zavreno. Povratka nema. Svjetlo rijei pripada Franjevakoj provinciji Bosni Srebrenoj i samo Uprava BS-a moe odluivati o njemu, a ne bilo tko sa strane. injenica je da ta hajka koliko-toliko kodi ugledu provincije, ali e najvie nakoditi svojim sudionicima. Provincija nastavlja svoj ivot i rad neovisno o tomu. (...) to se tie
42
Kronologija dogaaja
i sustavno opstruiraju rad Uprave Provincije. Od samog poetka ove Uprave, inili su i ine sve to je u njihovoj moi da diskreditiraju Upravu i da joj onemogue normalan rad, ali hvala Bogu pozitivne snage su uvijek bile jae i Provincija je kako-tako, iako sitnim koracima, ila naprijed. Danas je opstrukcija dola dotle da se poneki umiljeni gospodin usudi i ne izvriti dekret Uprave Provincije, mislei da je i to njegovo pravo. Neka se takvi ne ude kad ih stignu zakonske sankcije, koje smo do sad nastojali izbjegavati, ali one se nee moi izbjegavati u nedogled. () Mi smo Red, a to znai da ne podnosimo nered. Ako smo redovnici, i ponaat emo se kao redovnici. Ako netko nije spreman ponaati se kao redovnik, neka se upita gdje mu je mjesto. U Redu sigurno nije. () Bog blagoslovio svu brau koja znaju nakloniti glavu da prime blagoslov. To je saeta bilanca kontroverze o Svjetlu rijei i njegovu uredniku. Je li moralo sve ii tim tokom? Dakako da nije! S malo mudrosti, ljudske uviavnosti, evaneoskog i franjevakog duha, to se pitanje dalo razumno razrijeiti. Toga je svega, naalost, nedostajalo! Sve je pedantno odraeno u korist vlastite tete! * * *
Barlovci P u t k r o z g r o b l j e U rjeenju koje 14. oujka 2013. izdalo Ministarstvo saobraaja srpskog entiteta, s potpisom ministra Nedeljka ubrilovia naloeno je Banjalukoj biskupiji i upnom uredu Barlovci da odmah, a najkasnije u roku od tri dana od dana dostavljanja rjeenja izvri uklanjanje dvije metalne kapije na ulazu u katoliko groblje Crkvine u Dragoaju, upa Barlovci. Groblje je jedno od najstarijih u banjalukom podruju i uvijek je bilo ograeno, stoga je udno rjeenje da se uklone ulazne vratnice, to samo ukazuje na bahat odnos vlasti prema malobrojnim katolicima povratnicima. upa Barlovci, desetak km sjeverno od Banje Luke, imala je ca 4.000 vjernika (1991), a danas tek oko 190. Sve ostale Srbi su protjerali. Beograd P r o s l a v a o b l j e t n i c e Dana 8. prosinca 2012. u Beogradu su obiljeene tri obljetnice vezane uz crkvu Sv. Ante i njezina arhitekta: 50. obljetnica posvete crkve (1962), te 140. obljetnica roenja i 55. obljetnica smrti slovenskoga arhitekta Joe Plenika (1871-1955), projektanta arhitektonski izuzetno vrijedne crkve. Tom je prigodom, nakon slube Boje, koju je predvodio nadbiskup beogradski Stanko Hoevar, prireena je prigodna akademija. Prisutne su pozdravili prov. fra L. Gavran i gvardijan samostana fra Benedikt Vujica, koji je odrao predavanje o temi
POSLJEDNJA VEERA, URO SEDER

Godina XL. broj 1-2 2012/2013. 43
Prisutnost bosanskih franjevaca u Beogradu. Nije odrano predavanje dr. Damjana Preloveka (Ljubljana) po naslovom Joe Plenik graditelj crkava, jer nije mogao zbog vremenskih neprilika doputovati iz Ljubljane. Sveanost je popratio Ekumenski muki zbor s trima glazbenim tokama. Pokrovitelj sveanosti bila Ambasada Republike Slovenije u Beogradu. Slovenski ambasador se tom prilikom obratio prisutnima te zaelio da se crkva, kao arhitektonski biser, zatiti od zuba vremena i divlje gradnje uokolo! Papin izaslanik Scola Izaslanik pape Franje, milanski nadbiskup kardinal Angelo Scola, koji je predvodio proslavu u povodu 1700. obljetnice Milanskoga edikta u Niu, 22. rujna 2013. imao je misno slavlje u crkvi Sv. Ante u Beogradu zajedno s beogradskim nadbiskupom S. Hoevarom i jo petoricom biskupa te dvadesetak sveenika meu kojima i gvardijan beogradfskog samostana fra Benedikt Vujica kao i upnik fra Ilija Alandak. Misno slavlje zapoelo je procesijom i uz pjevanje upnoga zbora. Misno slavlje je bilo na dijelom na latinskom dijelom na hrvatskom jeziku. Bila/Livno P r e d s t a v l j a n j e k n j i g e U upnoj crkvi u Biloj kod Livna 12. sijenja 2012. predstavljena je knjiga Marka Semrena, pomonog banjalukog biskupa, ivljenje pred Bogom ivim (Meditacije nad spisima sv. Franje Asikog). O
knjizi su govorili fra Josip Jozi i s. Kata Karada, zamjenica provincijalke kolskih sestara franjevki iz Sarajeva. Na koncu se prisutnima obratio i sam autor. Tu su veanost popratili tamburaki sastav novaka, pjevaki zbor upe Bila te KUD Tribanj. Bobovac Vo j n o h o d o a e Na ostacima srednjovjekovnog kraljevskoga grada Bobovca u srednjoj Bosni, nedaleko od franjevakog samostana u Kraljevoj Sutjesci, odrana je 20. listopada 2012. molitva za domovinu uz hodoae katolika pripadnika Ministarstva obrane, Oruanih snaga BiH i redarstvenih snaga. Tom je prigodom otvorena Godina vjere u okviru Vojnog ordinarijata BiH. Hodoasnici su se okupili u podnoju Bobovca na rijeci Bukovici te su se u procesiji popeli na Bobovac. Hodoasnicima su se pridruili i vjernici iz nekoliko upa kao i jedna skupina iz Mostara. Misu je predvodio vojni ordinarij Tomo Vuki, kome se pridruio i vojni ordinarij iz RH, Juraj Jezerinac. Okupljeni vojnici su doli iz raznih vojarni od Oraja, na sjeveru, do apljine, na jugu, na elu s generalima Antom Jeleom i Ivicom Jerkiem. Na sveanosti je sudjelovala i poasno-zatitna bojna Republike Hrvatske u sveanoj odori sa zastavama RH i Vojnog ordinarijata. Brestovsko O b l a e n j e n o v a k a U nedjelju 7. srpnja 2013. u upnoj crkvi u Brestovskom, u vrijeme misnog slavlja, po prvi put obukli su franjevaki habit e-
KRISTOVA GOZBA, URO SEDER

44 Godina XL. broj 1-2 2012/2013.
Kronologija dogaaja
storica mladia, koji ele biti lanovi provincije Bosne Srebrene: Stjepan Lukaevi (Brestovsko), Antonio Mijatovi (Tuzla), Ivan Mijatovi (Tuzla), Josip Adri (Osova), Stjepan Antolovi (Tolisa) i Ivan Peri (Brestovsko). Z l a t n a m i s a U nedjelju, 28. srpnja 2013. u upnoj crkvi u Brestovskom proslavio je fra Benedikt Vujica 50. obljetnicu svoga sveenitva. Prigodnu propovijed odrao je fra Mile Babi. Fra Benedikt je bio dugogodinji profesor na Franjevakoj teologiji u Sarajevu. Trenutno je na slubi u samostanu Sv. Ante u Beogradu. Bugojno Va n d a l i z a m n a g r o b l j u (1.7.2013) Na gradskom katolikom groblju Sutanovii poruena su ili oteena 32 nadgrobna spomenika. etiri nadgrobna spomenika sa nadgrobnim ploama su prevrnuti, jedan prevrnut i polomljen, dva kamena kria slomljena, jedan kameni kri prevrnut, est metalnih krieva koji datiraju s kraja 19. stoljea polomljeno, jedan stari kri je savijen, devet drvenih krieva je polomljeno, osam krieva iupano i okrenuto naopake. To je bilanca vandalskog divljanja na groblju. Prema izvjetaju medija, uhien je jedan mladi Josip Bodrui. Foa K r o v n a c r k v i U upi Foa kod Doboja, na blagdan Preistog Srca Marijina (8. 6. 2013), zatitnika upe, odrana je misna sveanost kojom je prilikom obiljeen i dovretak radova na krovu nove upne crkve. Nakon mise, uz koncert izvorne glazbe, uprilien je i ruak za sve okupljene vjernike, a upnik fra Jozo Gogi zahvalio je svima koji su svojom dareljivou omoguili da izgradnja crkve kroz dvije godine dospije do krova. Fojnica K o l a u d a c i j a o r g u l j a U nedjelju 30. rujna 2012. obavljena je sveana kolaudacija orgulja u crkvi Duha Svetoga samostana u Fojnici koncertom dvoje glazbenika: operne pjevaice KataGodina XL. broj 1-2 2012/2013.
BOI, URO SEDER
rine Kiki (rodom iz Zenice) i orguljaa Davora Ljubia (Zagreb). Izveli su djela Morandia, Francka, Caccinia, Tostia, Albinonia, Bacha, Pergolesia, Dvoaka, Hndela. Orgulje su iz 1896. godine, a kolaudacija je obavljena u povodu njihove restauracije koju su obavili specijalizirani majstori Mijo Prskalo i Jozica Bonjak. Gvardijan fra Nikica Vujica je istaknuo da je restaurciju omoguila Vlada Republike Hrvatske te pripomo vjernika. Prigodnu liturgijsku sveanost predvodio je fra Davor Dominovi. Va n d a l i z a m n a c r k v i (10. 3. 2013). U lijalnoj crkvici Gospe od Anela u Kazijeviima (upa Fojnica) netko je, iz nepoznatih motiva, porazbijao prozore. O tome su tamonji vjernici obavijestili gvardijana fra Nikicu Vujicu i Policijsku postaju u Fojnici koja je izvrila oevid. Gvardijan je izvijestio i Meureligijsko vijee BiH. Crkvica se nalazi na putu izmeu Fojnice i Prokokog jezera. O b l j e t n i c a b i s k u p a f r a A u g u s t i n a M i l e t i a U samostanu u Fojnici prigodnom akademijom 7. svibnja 2013. obiljeena je 250-ta obljetnica roenja biskupa fra Augustina Miletia i 200ta obljetnica poetka njegova apostolskog vikarstva u Bosni. O ivotu i djelovanju biskupa Miletia govorili su fra Anelko Barun i fra Petar Andrijani, a na kraju se
45
EMAUS, URO SEDER
prisutnima obratio i fojniki gvardijan fra Nikica Vujica. Tekstove iz fra Augustinovih djela itao je glumac Miodrag Miki Trifunov a svoj doprinosr Akademiji dao je Zbor bogoslova Franjevake teologije iz Sarajeva Fra Nenad Duji. Biskup Mileti (1863-1831) jedan je od apostolskih vikara. Studirao je u Italiji. Bio je 13 godina predava u Brescii i Padovi. God. 1803. imenovan je pomonim biskupom fra Grgi Ilijiu Vareaninu, a 1813. preuzeo je upravu nad Bosanskim vikarijatom. Inicijator je pukog opismenjavanja kroz analfabetske teajeve. Objavio je katekizme Poetak slovstva (1815), i Istomaenje stvari potrebitih nauka krstjanskoga (1828), u narodu vrlo popularni pod imenom Biskupovaa. O b l j e t n i c a a h d n a m e (14. 5. 2013) Sveanom akademijom u samostanskoj crkvi u Fojnici obiljeena je 550. obljetnica ahdname, dokumenta to ga je sultan Mehmed el Fatih dao fra Anelu Zvizdoviu na polju Milodrau, po kojem
46
su franjevci mogli ostati u Bosni i sluiti katolicima. Taj se dokument uva u fojnikom samostanu. O ahdnami su govorili Sreko M. Daja i Ivan Lovrenovi. U svom izlaganju Daja je istaknuo: U modernim politikim razraunavanjima koja teku pod drukijim duhovnim i politikim odrednicima od odrednica Osmanskog carstva, pogreno je ahdnamu idealizirati kao dokument o ljudskim pravima. Ahdnama nije bila niti je mogla biti dokument ljudskih prava u suvremenom znaenju, ali isto tako niti list papira bez ikakva stvarnoga znaenja. Ahdnama je legimirala prisutnost i djelovanje bosanskih franjevaca, dakle u okvirima vrlo skuene islamske tolerancije prema kranima, i time omoguila - usprkos raznolikim politikim i nancijskim pritiscima, ratnim nevoljama i velikim brojanim gubitcima - povijesno preivljavanje katolianstva u Bosni i Hercegovini te drugim zemljama koje su bile dospjele pod osmansku vlast. Ivan Lovrenovi je naglasio kako se ahdnama mora tumaiti iz svojega konteksta, te se o njoj ne moe govoriti iz aspekta ljudskih prava, jer je koncept ljudskih prava neto to je nastalo tek u modernom vremenu, niti kao o dokumentu temeljnih vrijednosti Bosne i Hercegovine. Ahdnama je istovremeno garancija dozirane zatite, ali i historijsko svjedoanstvo nejednakosti. to se tie starosti papira ahdname i platna plata to ga je prema tradiciji fra Anelu darovao sultan, izneseni su zakljuci strunjaka Hrvatskog dravnog arhiva i Instituta Ruer Bokovi, o emu su izvijestile Tatjana Munjak i Nada Horvatini. Analizom C/14 ustanovljeno je kako donji, glavni, dio ahdname datira izmeu 1443. i 1484. Prema tome on je originalan, dok je starost papira gornjeg dijela (titular) ahdname, datirana izmeu 1650. i 1799. godine. Navjerojatnije, kako je naglasila dr. Horvatini, zbog oteenja vodom ili vatrom, gornji dio ahdname je naknadno rekonstruiran i dodan na donji, originalni dio. Plat, platno je iz vremena izmeu 1469. i 1625.
Kronologija dogaaja
i uistinu moe biti sultanov dar fra Anelu Zvizdoviu. Na koncu sveanosti gvardijan fra Nikica Vujica uruio je posmrtno priznanje hadi hazu Ramizu efendiji Paiu (1929-2010) za svjedoenje humanosti prema ljudima, jer se kao glavni imam u Fojnici, pred poetak i u vrijeme rata, zalagao za mir i suivot, a nakon rata zauzimao se za povratak prognanika u Fojnicu. C r k v a u G o j e v i i m a U Gojeviima je 18. kolovoza 2013. blagoslovljena obnovljena lijalna crkva Sv. Franje (upa Fojnica). Obnova je zapoela 2006. godine rekonstrukcijom krova. Godine 2010. podignut je novi zvonik sa dva zvona. Potom je 2012. ureen okoli, a 2013. crkva je iznutra obnovljena. Postavljene su i postaje krinoga puta, dar upe Kufstein (Austrija) koju vodi fra Kristijan Montina. Gorica / Livno a k o n s k o r e e n j e U samostanskoj crkvi na Gorici kod Livna 25. studenoga 2012. za akone su reena dvojica lanova provincije Bosne Srebrene: fra Bruno ubela i fra Jozo arevi. Obred reenja obavio je biskup Marko Semren. I z l o b a g r a f i k a U organizaciji Franjevakoga muzeja i Galerije na Gorici je 28. lipnja 2013. otvorena Izloba 164 grake iz donacije Zbirke Bikupi. Izloene su 164 grake od 82 suvremena hrvatska slikara i graara koje je donirao Boo Bikupi, kolekcionar umjetnina i negdanji ministar kulture Republike Hrvatske. Izlobu je otvorio Velimir Plea, generalni konzul Republike Hrvatske u BiH. Dovrena restauracija zid o v a c r k v e Zidovi i strop samostanske crkve Sv. Petra i Pavla na Gorici, koje je oslikao Marko Antonini 1906, restaurirani su tijekom zadnjih 12 godina. Restauracija je dovrena u kolovozu 2013. Izveli su je likovni restauratori Suzana Damiani,
njezin mu Ivan i nekoliko studenata s Odsjeka za restauraciju Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu. Gornja Dubica K i p G o s p e a l o s n e U poruenoj upnoj crkvi u Gornjoj Dubici uniteno su i brojna umjetnika djela meu kojima su slike Slavka ohaja, ure Sedera, Ljube Laha... Takoer je uniten kameni kip Gospe alosne kipara Josipa Marinovia. God. 2011. izraen je bronani kip Gospe alosne (v. 190 cm), izliven u Zagrebu, iji je autor kipar Slaven Milievi, a smjeten je u crkvenom dvoritu. Ivanjska N o v a k a p e l a u A b r i i m a U naselju Abrii, upa Ivanjska, podignuta je nova kapelica, razorena 1995. godine. Blagoslovljena je 7. rujna 2013. Za izgradnju kapelice zasluni su mjetani Tomislav Dizdar i Anto Jajevi, koji ive u Hrvatskoj. Kotor Varo Ob l j e t n i c a i z g o n a H r v a t a Dvadesetu obljetnicu izgona Hrvata iz Kotor Varoa obiljeili su
SUNCOKRETI, URO SEDER

47
6. listopada 2012. brojni Kotorvaroani okupljeni kod Kria iz 1911. u Kotoriu. Misno slavlje predvodio je banjaluki biskup Franjo Komarica, a prigodna izlaganja su imali dr. Ivo Pranjkovi (pregled najvanijih zbivanja u kotorvarokom kraju kroz prolost do danas), vl. Anto Ivi, upnik upe Sopje kraj Virovitice (proitao je 727 imena stradalnika kotorvarokog kraja). Potom je govorio zapovjednik I. kotorvaroke bojne, brigadir HV-a i pukovnik HVO-a, Zoran Pilii. Tom je prilikom otkriven kip Gospe alosne, kipara Ante Jurkia. Spomen-obiljeje projektirao je arhitekt Marko Mui iz Ljubljane, inae autor projekta kotorvaroke upne crkve, o kojoj je arhitekt Zlatko Ugljen napisao ove rijei: Sa nadahnutim osjeajem za numinozno, kroz tok skulpturalnog, crkva Djevice Marije objavljuje se ligranski lepravom strukturom u kojoj svjetlo i sjena kooptiraju snagom prostorne transcendentnosti (2012). Kraljeva Sutjeska P o s j e t p r e d s j e d n i k a RH Predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipovi posjetio je 20. oujka 2013. Franjevaki samostan u Kraljevoj
Sutjesci. U pratnji gvardijana fra Zorana Jakovia, kustosa muzeja fra Stjepana Duvnjaka, te u nazonosti veleposlanika RH u BiH, Tonija Staniia, i niza drugih gostiju, obiao je i pogledao crkvu Sv. Ivana Krstitelja, knjinicu i muzej. Potom je predsjednik Josipovi odrao sastanak s franjevcima sutjekog samostana te je tom prilikom bilo rijei o projektima koje je do sada nancirala Vlada RH, te o projektima koje bi trebalo realizirati uz pomo Vlade (zatita knjiga, restauracija Matica). Razgovaralo se i o aktualnim temama s kojima se susreu franjevci i narod toga kraja. U svom govoru Predsjednik se osvrnuo na povijesno i kulturno bogatstvo toga kraja i samostana i rekao kako samostan sa svojim umjetnikim i kulturnim blagom nije samo dio bosanske i hrvatske povijesti i kulture nego i europske. Osim s franjevcima, Josipovi je razgovarao i sa drutveno-politikim predstavnicima Hrvata Srednje Bosne. Bilo je govora o povratku prognanih i obnovi kua, zapoljavanju Na koncu je gvardijan fra Zoran Jakovi Predsjedniku darovao umjetniku sliku s motivom samostana i crkve. Kreevo T o m i s l a v M e u g o r a c (1928 2012). U Franjevakom samostanu u Kreevu 14. studenoga 2012. preminuo je dr. fra Tomislav (Ivan) Meugorac. Pokopan je u Kreevu 16. studenoga na mjesnom groblju nakon mise zadunice u samostanskoj crkvi. Rodio se 28. rujna 1928. u Vinitu (upa Osova) kod epa. Gimnaziju je pohaao u Visokom dva razreda, a zavrna dva razreda i maturu privatno je poloio u Sarajevu. U novicijat je stupio 1946. u Kraljevoj Sutjesci. Potom je studirao teologiju u Sarajevu (1947-53), a za sveenika zareen 1952. Nakon toga je pohaao studij biologije i kemije u Sarajevu i Beogradu (1953-58). Potom je predavao biologiju i kemiju na Franjevakoj klasinoj gimnaziji u Visokom, a 1963. u ime Provincije odlazi u Frankfurt gdje je nastavio studij na tamonjem Sveuilitu.
POLJUBAC GUBAVCU, JOSIP BIFFEL

48
Kronologija dogaaja
God 1966. postie doktorat iz biologije i biokemije. Tamo je poeo organizirati duobrinitvo za hrvatske radnike u Frankfurtu i okolici. Magistar je hrvatskih studenata teologije u Knigsteinu od 1967, te znanstveni suradnik na sveuilitu u Bochumu (1969-71). Na Institutu za ziologiju (teorijska medicina) u Tbingenu organizira i vodi biokemijski laboratorij (1971). Habilitira humanu ziologiju i dobiva titulu privatnog docenta i venia legendi za tu disciplinu (1977). Odlukom Ministarstva za znanost i umjetnost u Stuttgartu imenovan je profesorom biokemijske kardiologije (1981). Godine 1981. zatraio je od Kongregacije za redovnike i svjetovne institute indult za eksklaustraciju i inkardinira se u biskupiju Rottenburg-Stuttgart (1981). Slubu duobrinika za zatvorenike u Rottenburgu obavlja od 1982. do 1987. Umirovljen je 1. listopada 1998, a od kraja 2007. godine umirovljenike dane proveo je u franjevakom samostanu u Kreevu. Objavio je ca pedeset znanstvenih radova na njemakom jeziku. Na hrvatskom jeziku je objavio: Mali prirunik za hrvatske radnike u zemljama u kojima se govori njemaki, (Freiburg 1968); Anton Steiner, Isusovi susreti: rad s Biblijom u zajednici, prijevod s njemakog, Svjetlo rijei, Sarajevo, 1992; Vodi animatorima za organizaciju biblijskih susreta, Svjetlo rijei, Sarajevo, 1992; Prikrivana istina. Uloga bosanskih franjevaca u organiziranju duobrinitva i socijalne skrbi za hrvatske sezonske radnike u Njemakoj, Svjetlo rijei, Sarajevo, 2001; Sjeanja jednog bosanskog fratra na ratne godine 1941.- 1945, vlast. naklada, Kreevo-Zagreb 2008; II. dop. izd. 2009; Praktini njemako-hrvatski prirunik za svakidanju upotrebu za Hrvate-katolike iz Hrvatske i BiH, vlast. naklada, KreevoZagreb 2009; Rodoslovlje Meugoraca iz Vinita (opina epe), vlast. naklada, Kreevo-Zagreb 2010; II. dop. izd. 2012. Simpozij o zdravstvenoj k u l t u r i U Franjevakom samostanu u
OPLAKIVANJE KRISTA, JOSIP BIFFEL
Kreevu odran je 5. rujna 2013. II. simpozij Izvori za prikupljanje i istraivanje podataka o zdravstvenoj i socijalnoj kulturi sa posebnim osvrtom na Srednjobosanski kanton i ire. Na programu je bilo 10 referata, meu kojima i referati: o djelovanju sestara milosrdnica, o franjevkom radu u zdravstvu u fojnikom distriktu, te o bolnici Dr. fra Mato Nikoli u Novoj Biloj. Meu referentima su bili Anto Buzuk, Mina Kujovi, Ajnija Omani, Dragana Baner, Mevlida Serdarevi, Fahrudin Kulenovi i dr. Na koncu su Zbornik s prethodnog simpozija odranog u prosincu 2010. predstavili dr. Mirko Gruji i dr. fra Marko Karamati. Organizatori simpozija su Drutvo za zatitu kulturno-povijesnih i prirodnih vrijednosti Kreevo i UG Trezvenost Sarajevo. Kreevski su franjevci, na elu s gvardijanom fra Mijom Rajiem, srdano doekali i primili sudionike i goste simpozija. Ni M o z a i c i u c r k v i U unutranjosti upne crkve u Niu, koju vode franjevci Bosne Srebrene, zapoelo je umjetniko ureenje postavljanjem mozaika (12. rujna 2013). Teme su biblijske, uglavnom dogaaji iz Kristova ivota, a jedan je mozaik posveen Isusovoj majci Mariji. Autor mozaika je slovenski teolog i slikar Marko Rupnik. Po zavretku toga posla predviena je posveta crkve. Ureenje crkve vodi upnik
49
Ovarevo N o v i p r e z b i t e r i j i p o s v e t a c r k v e Godine 2012. obiljeena je 180. obljetnica upe Ovarevo kod Travnika. U zavrnici proslave, na dan zatitnika upe Sv. Mihovila 29. rujna 2012, kardinal Vinko Pulji obavio je posvetu crkve. Tijekom zadnjega rata crkva je bila devastirana. Pod vodstvom upnika fra Marinka Didaka obnovljena je njezina unutranjost, ureen prezbiterij, izvedeni novi mramorni oltar, krstionica i ambon sve po projektu arhitekta Zlatka Ugljena. Crkva je zablistala u posebnom sjaju.
PEJZA MEDITACIJA, JOSIP BIFFEL
fra Niko Josi. Ona je u gradu gdje se ove godine slavi 1700. obljetnica Milanskog edikta to ga je izdao car Konstantin, roen u tada rimskom Naissusu danas Ni. Car je tim dokumentom dao slobodu kranima u Carstvu te su od tada mogli javno prakticirati svoju vjeru. Nova Bila B r a n k o N e i m a r e v i (1929-2012) U bolnici u Novoj Biloj 21. studenog 2012. preminuo je fra Branko Neimarevi, lan provincije Bosne Srebrene. Misa zadunica i pokop bili su na groblju u Guoj Gori 23. studenoga. Fra Branko je roen je 5. listopada 1929. u Guoj Gori od roditelja Ive i Mande r. Bajo. Na krtenju je dobio ime Franjo. Osnovnu kolu je pohaao u G. Gori (1937-41), Franjevaku klasinu gimnaziju u Visokom (1941-47), studij teologije u Sarajevu (1948-54). U novicijat je stupio u Kraljevoj Sutjesci 23. 7. 1947, sveane zavjete poloio u Sarajevu 8. 12. 1952, reen za akona 3. 10. 1954, a za sveenika 10. 10. 1954. u Sarajevu. Bio je denitor Provincije (1970-73), gvardijan u Jajcu, Guoj Gori, te u Monopoliju i Belmonteu u Italiji (u vrijeme izbjeglitva) gdje se nalazio novicijat Bosne Srebrene. Slubu upnika obavljao je u Kotor Varou, Jajcu, Guoj Gori, Docu, voditelja misije u Innsbrucku, a slubu kapelana u Rami, Jajcu, Bugojnu, Guoj Gori i Beogradu.
50
O t u e n b r o n a n i k i p (3. 9. 2013). Bronani kip sv. Mihovila ukraden je iz dvorita upne crkve u Ovarevu. Kip je bio u sklopu spomenika poginulim braniteljima i civilima tijekom zadjega rata (72 branitelja i 9 civila). Postavljen prije desetak godina. Petrievac/Banja Luka Z a p a l j e n a v r a t a n a c r k v i U rano jutro na Veliki petak 29. oujka 2013. nepoznati poinitelj je zapalio vrata franjevake crkve Sv. Ante na Petrievcu, u rubnom dijelu Banje Luke. Crkva je jo u izgradnji, a projektirao ju je arh. Ivan traus. Iako materijalna teta nije velika, ali je negativna poruka tog zlodjela itekako jaka. Plehan/Boinci K r a a g r o b l j a n s k e o g r a d e (travnja 2013). Mjesno groblje u Boincima, upa Plehan, smjeteno uz regionalni put Derventa Podnovlje, ograeno je s prednje strane, od puta, betonskom ukrasnom ogradom, a tri preostale strane, preko etiri stotine metara duine, ograene su icom. Budui da je ica bila povuena u pet linija, ukradeno je preko dvije tisue metara ice. Oko tisuu metara ice izrezano je i odneseno s ograde kojom je bila privremeno ograena obnovljena kua Ante Marijia preko puta boinakoga groblja u vrijeme njegove odsutnosti.Groblje, u kojem se nalazi i kapela, ogradili su mjetani.
Kronologija dogaaja
F r a S l a v k o B a b i j (1940-2013) U subotu 22. lipnja 2013. godine, u samostanu Sv. Marka na Plehanu, nakon dulje bolesti, u 73. godini ivota i 49. godini redovnitva, preminuo je fra Slavko Babij. Pokopan je na plehanskom groblju 25. lipnja. Fra Slavko je bio asni brat u provinciji Bosni Srebrenoj. Roen je 9. listopada 1940. u mjestu Bukovac, upa Plehan kod Dervente, od oca Ivana i majke Tekle r. Graljuk. Kao asni brat slubovao je u sljedeim samostanima:na Bistriku u Sarajevu, u Visokom, u Tolisi, na Trsatu u Rijeci, na Gorici kod Livna, te u dva navrata a na Plehanu. Slubu samostanskog vikara a obavljao je u samostanima na Gorici i na a Plehanu. Rama/it F r a V i n k o P e t r o v i (1930-2013) U 83. godini ivota, , 18. veljae 2013, u Rami je preminuo fra a Vinko Petrovi. Pokop je bio 20. veljae na a mjesnom groblju u Ripcima. Rodio se 4. . travnja 1930. u Prozoru od roditelja Ive i Ane r. Zane. Na krtenju je dobio ime Tomislav. Osnovnu kolu je zavrio u Prozoru u (1939-43) i Travniku (1943-45). Potom je e pohaao Franjevaku klasinu gimnaziju u Visokom (1945-49), u novicijat stupio 5. . listopada 1949. u Kraljevoj Sutjesci. Sveano je zavjetovan 7. 10. 1953, a za sveenika je zareen 1. 7. 1956. u Sarajevu. Pastoralno je djelovao u upama: Rama/it, , Tolisa, Ulice, Vijaka, Dobretii, Gornja a Tramonica, Kraljeva Sutjeska, urkovac c i Fojnica. Od 1983. godine je ivio u samostanu Rama/it gdje je obnaao slubu u ispovjednika. Bavio se i glazbom. F r a J e r o n i m V l a d i Godine 2013. bila je 165. obljetnica roenja i 90. obljetnica smrti fra Jeronima Vladia a (1848-1923), franjevca Bosne Srebrene. . Agilni Ramljak, Boo Miura, u suradnji i s ak. kiparom Stjepanom Divkoviem iz z Tuzle dao je izraditi medalju u povodu tih h jubileja. Medalja je taktilne mjere, neto manja od 10 cm promjera. Na aversu u
je reljefni portret fra Jeronima Vladia u enfaceu s laganim pomakom u lijevu stranu. Pozadina je blago konkavna ime je bez jakih prijelaza dobio prostor za veu dubinu reljefa. Rub medalje je vrlo irok i iskoriten za sav tekst. Unutranja krunica ne prati samo oblik ruba, nego se nastavlja rubom kapua. Ostatak habita simetrino likovno korespondira s tekstom na gornjoj polovici, gdje pie fra Jeronim Vladi, a ispod neto sitnijim slovima franjevac bosanski. () Na drugoj je strani, reversu,
Medalja izraena u povodu Vladieva jubileja

51
naslov njegova djela, Uspomene o Rami i ramskom franjevakom samostanu, ukomponiran u dva reda kao i na aversu. () On uokviruje vrlo plitki reljef franjevakog samostana na itu prema slici K. Liebschera iz 1895. Ta je slika, crnobijela, reproducirana u izdanju iz 2008., a ve je sama po sebi komponirana u krugu koji je razbijen prvim planom s prikazom fratra na konju koji putuje po teko prohodnim kamenitim stazama. () (Ana Divkovi, Veernji list, 23. 2. 2013). U povodu Vladieve obljetnice odran je i prigodni skup 22. lipnja 2013. na kojem je proitano sedam referata. Izlaganja su imali Sreko M. Daja, Ivan Lovrenovi, Anto Jelii, Ivo Pranjkovi, Drago Boji, Josip Jozi, Ivan arevi i Ana Divkovi. U referatima su predstavljeni ivot i djelo fra Jeronima Vladia, njegov jezik, uredniki rad, njegovi pogledi na odgoj i vjeru itd. Z l a t n a m i s a Na svetkovinu Velike Gospe, 15. 8. 2013, zlatni jubilej sveenitva proslavio je fra ivko Petrievi. Prigodnu propovijed odrao je fra Mijo Dolan. Velika Gospa je zatitnica ramske upe i tog dana dolaze brojni hodoasnici u Gospinu crkvu na itu kao i Ramljaci koji ive izvan Rame ili su na radu u inozemstvu. R e d o v n i k i d a n U Franjevakom samostanu Rama/it, u organizaciji Konferencije viih redovnikih poglavara i
poglavarica BiH, odran je 7. rujna 2013. XVI. redovniki dan o temi Uloga Blaene Djevice Marije u formaciji redovnika/ ce. Bilo je oko 200 redovnica i redovnika. Prisutne su pozdravili gvardijan samostana fra Tomislav Brkovi i provincijal fra Lovro Gavran. Prigodna izlaganja odrali su s. Kata Karada Marija uzvieni primjer u ivotu Kristovih uenika i fra Danko Perutina Marija model vjere. Liturgijsko slavlje predvodio je kardinal Vinko Pulji. Susret provincijala dviju k o n f e r e n c i j a U samostanu u Rami od 23. do 25. rujna u organizaciji dviju slavenskih Konferencija provincijala OFM (KPMOFM) u odran je susret Junoslavenske i Sjevernoslavenske konferencije provincjala OFM vezan uz temu Franjevaka formacija i suradnja meu Konferencijama. Prvog dana, 23. rujna, fra Ernest Siekierka odrao je prvo predavanje Stanje Reda pred Plenarno vijee Reda. Potom su odrane zasebne sjednice dviju Konferencija, nakon ega je slavljena veernja misa. Drugoga dana, 24. rujna, bile su sljedee teme: priprema za Plenarno vijea Reda OFM, poetna i trajna formacija, te priprema za skuptinu UFME. Treeg dana, 25. rujna, organiziran je posjet kolskim sestrama franjevkama u Bijelom polju, zatim franjevcima u Mostaru i Meugorju. Rim G e n e r a l R e d a n a n o v o j d u n o s t i Papa Franjo imenovao je u proljee 2013. tajnikom Zbora za posveeni ivot i drutva apostolskog ivota poglavara Franjevakog reda, fra Jos Rodrguez Carballa, i istodobno ga imenovao naslovnim biskupom Belcastra s dostojanstvom nadbiskupa. Carballo se rodio u panjolskoj 1953. Obavljao je vie slubi u svojoj Provinciji. God. 1977. izabran je za gen. denitora, a 2003. za generalnog ministra Reda. Novi generalni ministar R e d a Fra Michael Anthony Perry novi
ANNO DOMINI 1573., JOSIP BIFFEL

52
Kronologija dogaaja
je generalni ministar Franjevakog reda. Izabran je u srijedu 22. svibnja 2013. Fra Michael je na toj dunosti naslijedio fra Josea R. Carballa. Fra Michael A. Perry, roen je 7. lipnja 1954. u Indianapolisu (SAD), sveane zavjete poloio je 10. listopada 1981. a za sveenika je zareen 2. lipnja 1984. Izabran je za generalnog vikara Reda 2009. Samobor S e m i n a r o f r a n j e v a k o j f o r m a c i j i Susret poglavara Franjevakog reda, fra Josea R. Carballa, s braom s privremenim zavjetima o temi Franjevaka formacija u svjetlu izazova naega vremena zapoeo je 28. veljae 2013. a zavrio 2. oujka 2013., u Samoboru u kui Tabor. Na tom susretu sudjelovali su provincijali Bosne Srebrene (Sarajevo), Provincije sv. irila i Metoda (Zagreb), Sv. Jeronima (Zadar), Presv. Otkupitelja (Split), Sv. Kria (Ljubljana), provincijski tajnici za odgoj i izobrazbu te bogoslovi; ukupno 117 sudionika. Uz poglavara Reda na susretu su bili generalni denitor tajnik, fra Ernest Sikierka, te generalni tajnik za odgoj i izobrazbu, fra Vidal Rodrguez Lpez i njegov zamjenik fra Sergiusz Badyga. Sarajevo F r a m a f e s t Prvi festival duhovne glazbe Franjevake mladei Framafest. odran je 21. studenoga 1998. na Franjevakoj teologiji u Sarajevu. Petnaest godna kasnije, na Framafestu u Sarajevu 20. listopada 2012, okupilo se preko tisuu framaa iz BiH i Hrvatske. Susret je poeo u 12 sati misom u crkvi Sv. Ante na Bistriku (Sarajevo), gdje je goste pozdravio domain fra Ivan arevi. Festivalski dio poeo je u 16 sati u Bosanskom kulturnom centru, a otvoren je glazbeno-scenskim nastupom skupine framaa iz Livna pod ravnanjem Dinka Perie. Na poetku se prisutnima obratila i Josipa Vukoja, predsjednica Frame BiH. Nastupile su Frame Brajkovii, Brestovsko, Busovaa, itluk, Dolac, Fojnica, Gua Gora, Humac, Jajce, Kiseljak, Koerin, Nova Bila, Osova, PodGodina XL. broj 1-2 2012/2013.
IVO DULI IZVAN ZIDINA, JOSIP BIFFEL
milaje, Posuki Gradac, Rama it, Rijeka, Rumboci, Sarajevo, iroki Brijeg, Tomislavgrad i Vitez. lanovi irija su bili: fra Joso Oroli, fra Stanko Mabi, Melisa Zerdo, Sanja Tavi i Nataa Mandi. Najprije su izvoai dobili zahvalnice i statue, a potom su proglaeni pobjednici: Nagrada za najbolji tekst pripala je Frami Posuki Gradac i pjesmi S Tobom Kriste zauvijek ostajem, najboljom koreograjom proglaena je ona Frame Rama/it za pjesmu Pokrenimo naa srca, a ukupni pobjednik XV. Framafesta je pjesma Ti si moj smisao Frame Jajce. D u h A s i z a u Maloj galeriji Sv. Ante 23. listopada 2012. u Franjevakom samostanu u Sarajevu odran je meureligijski susret Duh Asiza. Prigodna izlaganja imali su Drago Boji i Devad Hodi. Organizatori susreta su Franjevaki samostan Sv. Ante i Internacionalni multireligijski interkulturni centar IMIC Sarajevo. Rije je o tradicionalnom susretu koji ve niz godina organizira Franjevaki samostan Sv. Ante s ciljem irenja meureligijskog dijaloga u duhu svetog Franje Asikog. Predstavnik IMIC-a fra Drago Boji pozdravio je prisutne, naglasivi da se ovim susretom nastavlja tradicija franjevaca samostana Sv. Ante na Bistriku.
53
POSLJEDNJA VEERA, JOSIP KLJAKOVI
Namjera je ujediniti razliite nivoe meureligijskih susreta od institucionalnog, gdje se susreu voe religijskih zajednica, do teoloko-znanstvenog, duhovno-meditativnog i dijaloga ivota. Izlaganje o dijalogu iz perspektive teolokog obrazovanja odrao i profesor na Fakultetu islamskih nauka Devad Hodi. Susret je upotpunjen prigodnim muzikim programom. Predstavljen Fojniki grb o v n i k U Maloj galeriji samostana Sv. Ante u Sarajevu predstavljeno je 15. studenoga 2012. faksimilno / fotografsko izdanje Fojnikog grbovnika, koje je ocijenjeno kao najuspjeliji pokuaj izmeu nekoliko izdanja kroz zadnjih etrdesetak godina, odnosno kao najvjernije originalu, u emu je posebna zasluga fra Franje Miletia, iskusnog fotografa. To nije komercijalno izdanje, naglasio je gvardijan iz Fojnice fra Nikica Vujica. Cilj je bio postii to vjerniju sliku originala. Tehnike detalje vezane za nastanak objasnio je fra Franjo Mileti, autor fotograja. O Grbovniku su govorili Stjepan osi (Split) i
54
Ivan Lovrenovi (Sarajevo). U glazbenom dijelu programa nastupila je sopranistica Katarina Kiki uz klavirsku pratnju Alme Aganspahi. Knjiga Borisa Divkovia Na Bistriku u Sarajevu u samostanu Sv. Ante predstavljena je 21. studenoga 2012. knjiga sabranih tekstova Borisa Divkovia (1981-2011) naslova ivot nadvladava brojke u izdanju Svjetla rijei. Knjiga je izala u povodu prve obljetnice prerane smrti Borisa Divkovia. U knjizi se nalaze Divkovievi tekstovi, njegove reportae s putovanja po Bosni i Hercegovini te tekstovi sjeanja njegovih prijatelja sakupljeni pod nazivom Dobrota bez obala. O B. Divkoviu pisali su: Dominika Ani, Monika Krei, Roberta Niki, Marija Barnjak, Miljenko Petrievi, Darko Rubi, Enver Kazaz, Ivan arevi, Drago Boji, Branko Ili, Dennis Gratz, Kenan Efendi Boris Divkovi roen je 19. sijenja 1981. godine u Tuzli. Franjevaku gimnaziju zavrio je u Visokom 2000, teoloki studij na Franjevakoj teologiji u Sarajevu 2006.
Kronologija dogaaja
Radio je u Svjetlu rijei, BH radiju. Bio je potpredsjednik Nae stranke i, kako je zapisao jedan od njegovih prijatelja, ovjek koji je vratio moral u politiku. Preminuo je u zagrebakoj bolnici Rebro 19. studenoga 2011. godine. Nacionalna i univerzitets k a b i b l i o t e k a U potrazi za izdanjima fra Matije Divkovia (1563-1631), NUB u Sarajevu posjetili su Dolores Grmaa (Filozofski fakultet, Zagreb) i fra Marko Karamati (Franjevaka teologija, Sarajevo). Tamo smo nali 17 Divkovievih knjiga, razliitih izdanja, razliite ouvanosti. Svaku smo pojedinano opisali: u kakvom je stanju i to joj nedostaje. Sve je to vezano uz pripremu izdanja Divkovieva Nauka krstjanskoga (Venecija, 1611) pisanog na bosanici. Prigodom ovog posjeta napose treba istaknuti ljubazan prijem j p j u Biblioteci od strane direktora Biblioteke dr. Ismeta Ovine, njegove zamjenice mr. Amre Reidbegovi, te voditeljice Raritetne zbirke, Muamere Smaji. tovie, taj je posjet regi- striran na slubenoj stranici
Biblioteke, a i u nekim medijima (Dnevni list, Mostar, 24. 11. 2012). Fra Boo (Pavlimir) Bori (1934-2012) U Sarajevu je 23. studenoga preminuo fra Boidar Bori, lan provincije Bosne Srebrene. Pokopan je na sarajevskom groblju Sveti Josip 27. studenog. Rodio se u Sarajevu 18. listopada 1934 od oca Joze i majke Matije. Na krtenju je dobio ima Pavlimir. Osnovnu kolu zavrio je u Sarajevu (1941-45), franjevaku klasinu gimnaziju u Visokom (1948-55), novicijat (1952-53), lozofsko-teoloki studij na Franjevakoj teologiji u Sarajevu (1955-59). Sveane zavjete poloio je 1956, za sveenika zareen 26. 7. 1959. Zavrio je takoer Arhitektonsko-urbanistiki fakultet u Sarajevu (1965-69). Nakon mlade mise bio je iz politikih razloga uhien i interniran na Goli Otok (1959-60). ( ) Bio jeupni j p vikar u Kreevu, Kiseljaku, Lepenici i Vareu, te upnik u Novom eheru (1976-79). Predavao je crkvenu umjetnost na Franjevakoj teologiji u Sarajevu (1970-76) te na Vrhbosanskoj katolikoj teologiji (1974-92). Prvi njegov projekt su kule na proelju crkve u Olovu (1968). Pravio je projekte za novogradnje, adaptacije i obnove: ukupno 23 crkve, 27 kapela, 9 samostana, 11 upnih kua i 15 dvorana za vjeronaunu obuku.
KRISTOV PAD POD KRIEM, JOSIP MARINOVI

Godina XL. broj 1-2 2012/2013. 55
F r a n j e v a k i i z v o r i U dvorani Sv. Franje u Sarajevu / Kovaii predstavljena je 29. studenoga 2012. knjiga Franjevaki izvori u izdanju Franjevakih zajednica Hrvatske i Bosne i Hercegovine. O knjizi i njezinoj vanosti govorili su s. Kata Karada, fra Marinko Peji, a o radu na pripremi izdanja fra Pero Vrebac. Svoj doprinos predstavljanju dali su takoer Ivana Vidovi (Franjevaka obitelj), te glumac Miodrag Miki Trifunov (Pjesma brata Sunca). Sveanost su upotpunili svojim glazbenim tokama Zbor bogoslova Fra Nenad Duji i Vis Juki. Fratri u zgodama i nez g o d a m a u etvrtak 6. prosinca 2012. u Maloj galeriji Sv. Ante u Sarajevu predstavljeno je tree izdanje knjige kratkih aljivih pria i zgoda pod naslovom Fratri u zgodama i nezgodama u izdanju Franjevakog samostana it/Rama. Knjigu je uredio fra Tomislav Brkovi. O knjizi su govorili Enver Kazaz, Iva Beljan, Dino Pobri i Tomislav Brkovi. Ima mnogo razloga zbog kojih je ova knjiga specina, i sam njen anr je specian. O njoj se moe napraviti antropoloka studija istaknuo je E. Kazaz. Ivu Beljan su se najvie dojmile dvije karakteristike knjige: da rui i ismijava, da gradi i uspostavlja. Jezik je leeran i jednostavan. U priicama se obru odnosi moi i nemoi, vanosti i nevanosti, ozbiljnosti i neozbiljnosti zakljuuje I. Beljan.
V r i j e m e s n i j e g a U Bosni i Hercegovini 8. prosinca 2012. pao je snijeg: u visinskim predjelima dosegao je visinu oko 70 cm, a u nizinskim do 40 cm. U Sarajevu je 9. prosinca visina snijega bila 20 cm. Znatno tee stanje bilo je u Hrvatskoj gdje je zbog snijega (i jakog vjetra) otean promet prema Dalmaciji. Nekoliko dana kasnije snijeg je u Sarajevu iznova pao. Izmeu 12. i 15. prosinca temperatura se spustila (do 17). Ali je 16. i 17. prosinca naglo otoplilo i snijeg je brzo iezao. No 18. prosinca snijei gotovo cijeli dan. Nije dosegao neku visinu. Do konca godine i tijekom sijenja bilo je samo povremenih snjenih padavina to je gotovo zanemarivo za ovo doba godine. Slino i tijekom veljae. Nakon ugodnih predproljetnih dana, iznenada je u Sarajevu 15. oujka 2013. uz malo zahlaenje osvanuo snijeg visine oko pet centimetara. I on se brzo istopio. Ponovno je pao 25. oujka ali samo 3-4 cm. Proljee je ve uzelo maha. Vi t r a j i u c r k v i S v. A n t e U prosincu 2012. u crkvi Sv. Ante postavljeni su novi vitraji fra Perice Vidia. Rije je o prozorima iznad pobonih laa koji su rasporeeni u nizu od po tri trifore i na jednoj i na drugoj strani (ukupno 18 prozora). Autor je slikarski tematizirao neke stare franjevake crkve kao to su u Olovu, Srebrenici, Podmilaju, Kreevu, Sarajevu Ovim vitrajima prethodili su njegovi vitraji na koru crkve s temama o sv. Franji. Vidi je ove vitraje nastojao koloristiki nasloniti na Dulieve vitraje (njih 17) postavljene u crkvi koncem 1960-ih (Kristologija i Stvaranje). P r o v a l a u s a m o s t a n U noi sa srijede na etvrtak, 20/21. sijenja 2013, nepoznati poinitelj (ili vie njih) provalio je kroz glavna ulazna vrata u zgradu samostana svetog Ante na Bistriku u Sarajevu. Sa samostanske portirnice otuio je laptop, kljueve dvaju vozila, prometnu dozvolu te oko 80 KM. Nadzorne kamere tom su prigodom bile u kvaru.
BOI, LJUBO IVANI

56
Kronologija dogaaja
R a d i o e m i s i j e Nakon vie od est godina prekida, franjevci su poetkom 2013. nastavili s radio-emisijom Bosna Srebrena. Cilj je plasirati vijesti iz provincije Bosne Srebrene, donositi aktualnosti i pratiti vjerska i kulturna zbivanja, ali obraivati i druge teme koje su u izravnoj ili neposrednoj vezi s pastoralnim i kulturnim radom bosanskih franjevaca i njihovih institucija i koje su aktualne i vane za katoliku zajednicu na prostoru na kojem djeluju bosanski franjevci. Emisija, koja se daje jednom tjedno, produkcija je Franjevakog medijskog centra Svjetlo rijei Sarajevo. Emisiju prenose sljedee radio-postaje: Radio Bljesak (Okuani / HR); Radio Busovaa; Radio FBiH (Federalni radio); Radio Herceg-Bosne; Radio Jajce; Radio Kiseljak; Radio Kupres; Radio Rama; Radio Usora; Radio Vrhbosna (Sarajevo); Radio-postaja Oraje; Radio-postaja epe; Web portal: Posavina TV.
PORTRET IVA DULIA, LJUBO IVANI
M o l i t v a z a z v a n j a etvrta uskrsna nedjelja, koja se slavi kao Nedjelja Dobroga pastira, obiljeava se i Dan sveenikih i redovnikih zvanja. U organizaciji Konferencije viih redovnikih poglavara i poglavarica u BiH u crkvi Sv. Ante na Bistriku u Sarajevu prireena je 20. travnja 2013. molitva za duhovna zvanja na kojoj se okupilo oko pedeset redovnica i redovnika koji su molili za nova redovnika i sveenika zvanja. Koncert franjevakih bog o s l o v a U crkvi Sv. Ante na Bistriku u Sarajevu bogoslovi Franjevake teologije odrali su koncert 23. travnja 2013. Nastupili su Zbor bogoslova Fra Nenad Duji, Tamburaki orkestar i VIS Juki. Program je zapoeo pozdravnom rijei gvardijana fra Ivana arevia, nakon ega je nastupio zbor Fra Nenad Duji, pod ravnanjem fra Ante Kovaia. Zbor je izveo pet polifonih skladbi: Panis angelicus, Da pacem, Domine, Ecce qomodo moritur iustus, Iesu rex admirabilis i Adoramus te, Christe.
Potom je uslijedio prigodan govor fra Danimira Pezera, metra bogoslova, o glazbi i bogoslovskim aktivnostima te nastup tamburakog orkestra i vokalno instrumentalnog sastava Juki. Oba sastava su izvela po pet pjesama meu kojima su pjesme Veliko je sad veselje, Kraljice neba, Na nebu zora rudi, Zvona, Plegaria a Nuestra Senora de los ngeles i Stvoreni za nebo. Portal FMC Svjetla rije i U prostorijama FMC Svjetlo rijei 8. svibnja 2013. slubeno je pokrenut istoimeni internetski portal. Cilj portala je svakodnevno prenositi najvanije vijesti iz podruja vjere, drutva i kulture kako stoji u obrazloenju. Likovna izloba Breke U okviru Dana kantona Sarajevo Hrvatsko kulturno drutvo Napredak priredilo je u prvoj polovici svibnja 2013. u Maloj galeriji Sv. Ante u Sarajevu Likovnu izlobu Breke. Izloena su izabrana djela
57
IMUN CIRENAC, ZLATKO KESER
27 slika i 1 skulptura s Meunarodne likovne kolonije Breke (Tuzla) na kojoj je zadnjih godina sudjelovao zapaen broj likovnih umjetnika iz BiH, Hrvatske, Slovenije, Austrije, Maarske, Crne Gore, Srbije Izlobu je otvorila predsjednica Udruge likovnih umjetnika HKD Napredak, Snjeana Idrizovi. Susret mladih teologa U organizaciji Meureligijskog vijea BiH i Fondacije Konrad Adenauer, u Sarajevu, Foi i Hercegovini odran je od 15. do 18. svibnja 2013. Meureligijski susret mladih teologa. Trideset studenata s Franjevake teologije, Pravoslavnog bogoslovnog fakulteta iz Foe, Fakulteta islamskih nauka i Katolikog bogoslovnog fakulteta iz Sarajeva, imalo je priliku posjetiti ova uilita te se kroz druenje upoznati s ostalim studentima. Studenti su posjetiti Atik-painu damiju u Foi, Staru pravoslavnu crkvu, Akenasku sinagogu, Katedralu i Begovu damiju u Sarajevu. Oni su kao prilog boljem upoznavanju, takoer predstavili povijest svojih uilita i neke obiaje iz vlastite tradicije. Zadnjega dana susreta obili su tekiju na Buni, manastir u itomisliu i franjevaki samostan u Mostaru.
58
A k a d e m i j a u p o v o d u o b l j e t n i c e a h d n a m e U povodu 550 godina od kako je sultan Mehmed el Fatih fra Anelu Zvizdoviu izdao dokument ahdnamu (1463) po kojem su franjevci mogli ostati s katolicima u zaposjednutoj Bosni, u Narodnom pozoritu u Sarajevu odrana je 25. svibnja 2013. sveana akademija na kojoj je nastupio i interreligijski zbor Pontanima. Tom je prilikom predsjednik Odbora za obiljeavanje obljetnice Ahdname podijelio je povelje Prijatelj Bosne turskom ministru vanjskih poslova Ahmetu Davutogluu, predsjedniku Evropskog vijea Hermanu Van Rompuyu i bivem slovenskom predsjedniku Milanu Kuanu. Kuan je povelju primio osobno, a drugima e biti naknadno dostavljene. Potom su, lanu Predsjednitva BiH Bakiru Izetbegoviu, lanici ratnog Predsjednitva BiH Tatjani Ljuji i fra Luki Markeiu uruene povelje Zlatna Ahdnama. Koncert Muzike akadem i j e S a r a j e v o U crkvi Sv. Ante u Sarajevu na Bistriku u nedjelju 26. svibnja 2013. u okviru VI. festivala Majske muzike sveanosti, profesori i studenti Muzike akademije iz Sarajeva odrali su koncert klaGodina XL. broj 1-2 2012/2013.
Kronologija dogaaja
sine glazbe. Na programu su imali Requiem u c-molu talijansko-francuskog skladatelja Luigija Cherubinija (1760-1842) i Krunidbenu misu u c-duru KV za 317 Wolfganga Amadeusa Mozarta (1756-1791). Cherubini je vei dio svoga ivota proveo u Parizu u tmurnim vremenima Revolucije i nakon nje u napoleonsko doba. Uz sakralna djela, skladao je herojske opere u duhu Revolucije za raskone orkestracije i velike zborove. Cherubinijev Requiem (1. Introitus, 2. Graduale, 3. Dies irae, 4. Offertorium, 5. Sanctus, 6. Pie Jesu, 7. Agnus Dei) dirigirala je Amna Husejnagi (II ciklus studija u klasi prof. Reada Arnautovia). Mozartovu Krunidbenu misu dirigirao je prof. Read Arnautovi, a solisti su bili: Aida orbadi, sopran; Zana Stanikovska, mezzosopran; Amir Saraevi, tenor i Ivan ari, bas. Preko 120 mladih izvoaa Muzike akademije iz Sarajeva (orkestar i zbor pjevaa) izveli su uistinu zahtjevna djela. Bila je to jedna mala kruna njihova rada kroz proteklu akademsku godinu. Izjava Uprave Bosne Sreb r e n e U povodu 550. obljetnice ahdname Uprava Bosne Srebrene 28. svibnja 2013. dala je izjavu za javnost: Mi, bosanski franjevci ne moemo u ovom povodu slaviti nikakvu obljetnicu, jer za nas ovo nije obljetnica za slavlje. Naime, prije 550 godina nekada slavno Bosansko kraljevstvo je uniteno, posljednji bosanski kralj Stjepan Tomaevi je vjerolomno pogubljen (5. lipnja 1463.), bosanska kraljica Katarina Kotromani-Kosaa je dodue uspjela pobjei iz Bosne, ali se nikad vie nije mogla vratiti u svoje kraljevstvo. Ovo je, dakle, godinjica nae nacionalne i dravne tragedije. Malo svjetlo u velikoj tami jest bila Ahdnama, ali je ona vrlo esto bila samo mrtvo slovo na papiru. esto je gaena i nije potivana od mjesnih monika, iako je bila i ostala neka pravna podloga za franjevako inzistiranje na osnovnim ljudskim pravima u Otomanskom carstvu. Neki Ahdnamu uzdiu na mjesto koje joj ne pripada kao da je to
bila prva Magna charta libertatum. Naprotiv, ak 1150 godina prije toga, 313. god. poslije Krista, krani su dobili jo vaniju povelju, Milanski edikt, od rimskog cara Konstantina Velikog. Ove godine slavimo 1700. obljetnicu toga dokumenta. Razlika izmeu Ahdname i Milanskog edikta je ogromna. U Rimskom carstvu prije toga edikta svi su graani imali slobodu vjere osim krana, a u Osmanskom carstvu nitko nije imao slobode vjere osim muslimana. Milanski edikt priznaje i kranima ono to su imali svi drugi graani Rimskog Carstva, a Ahdnama tolerira krane i Katoliku Crkvu, to inae u Otomanskom carstvu nije bio obiaj. Ako se mi danas moemo prisjetiti neega velikog iz tih dana onda je to veliina fra Anela Zvizdovia, koji je i u tom trenutku nacionalne i dravne tragedije uspio nadii sebe i svoj povijesni trenutak i stupiti pred osvajaa, traei slobodu vjere svome narodu priznajui da je njegov narod izgubio svoju politiku slobodu i samostojnost. Odreena veliina i politika mudrost moe se priznati i Mehmedu II. el Fatihu jer je znao ocijeniti da mu osvojena zemlja ne vrijedi nita bez njezina stanovnitva, koje e tu zemlju obraivati i njemu davati porez, pa je zato i dao Ahdnamu fra Anelu, naglaavajui jasno da ona vrijedi samo dotle dok su oni posluni i vjerni njegovoj zapovijedi, kao to izriito glase zavrne rijei Ahdname.
BEZ NAZIVA, ZLATKO KESER

59
Mi, bosanski franjevci, ne prenaglaavajui niti podcjenjujui znaenje Ahdname, uvijek emo poput fra Anela Zvizdovia nastojati gajiti dobre odnose sa svim svojim susjedima i voditi konstruktivan i miroljubiv dijalog sa svim ljudima dobre volje, bez obzira na njihovu vjersku, nacionalnu i ideoloku pripadnost. Izjava je, moemo rei, u bitnome korektna u odreenju vanosti ahdname za franjevce i katolike, ali ima i nekih manjkavosti koje su se mogle izbjei. Nju, naime, nije prikladno zapoeti negacijom da mi obljetnicu ahdname ne slavimo i tako je intonirati da ostavlja dojam kao da je protiv nekoga uperena. Obljetnicu uistinu nitko ne slavi, nju se samo obiljeava, to je sasvim u redu! Nadalje, anakrona je uporaba pojma nacionalno, a nije prikladna ni usporedba ahdname s poveljom cara Konstantina danom kranima 313. godine: to su, s obzirom na vrijeme i povijesni kontekst, neusporedivi dogaaji!
P o b o n i c i n i z a m (19. 6. 2013). Nesvakidanje e-pismo stiglo je fra Dragi Bojiu nakon njegove smjene s urednikog mjesta Svjetla rijei. Poslao mu ga je fra Ivo Pavi, upnik u urkovcu u Bos. Krajini, koji je izrazio neskrivenu radost (!) zbog odluke Uprave Provincije. On nudi fra Dragi poboni savjet ispunjen cinizmom: Dragi fra Drago, hvala Bogu da je provincijal s upravom tako odluio i da su progledali. Ova odluka e ii (nadam se) na tvoje intelektualno obraenje. Zna To ti nedostaje. Moe se ljutiti. Slino sam se ponaao prije svoga obraenja. Ponizi se i odreci se duha racionalizma (njemake teologije). U privitku ti aljem ispit savjesti. Meni je pomogao prije 15 godina. Bratski pozdrav. Dr. sc. fra Ivo Pavi. Svaki komentar je suvian! I z l o b a f r a P. V i d i a ; z l a t n a m i s a U Galeriji Sv. Anto u samostanu na Bistriku u Sarajevu 28. lipnja 2013. otvorena je izloba fra Perice Vidia u organizaciji Matice hrvatske u Sarajevu. Tom je prilikom predstavljena i nova Vidieva monograja, o kojoj je govorio akademik Vladimir Premec. Fra Perica je u nedjelju 21. srpnja 2013. u crkvi Sv. Ante imao zlatnu misu pedeset godina od sveenikog reenja. Tom je prigodom propovijedao fra Ivan arevi. Sveanost je uzveliao glazbenim ugoajem zbor vinkovake upe sv. Euzebija i Poliona. Slavonski Brod P l e h a n s k a v e e r (8. 12. 2012). Osmi puta za redom udruga Plehan iz Slavonskog Broda organizirala Plehansku veer u dvorani Brod na koju su se u subotu, 8. prosinca 2012, okupili brojni Plehanani i njihovi prijatelji. Prisutne su pozdravili fra Mirko Filipovi s Plehana, te predsjednik udruge Plehan Ilija Depina, a svoju daljnju potporu Plehanu iskazao je i slavonskobrodski gradonaelnik Mirko Duspara. Susret je animirala glazbena skupina mladih iz Fojnice, Varea i Sarajeva na elu s fra Mirkom Majdandiem.
PORTRET, ZLATKO KESER

60
Kronologija dogaaja
Kad se gase mladi ivoti U nedjelju, 5. svibnja 2013, u prometnoj nesrei u Zagrebu ivot je izgubio Boris Stani u 28. godini ivota. Knjiga njegova ivota je zatvorena u najljepe doba mladosti. Rodio se 11. travnja 1986. u Slav. Brodu. U rodnom gradu pohaao je klasinu gimnaziju Fra Marijana Lanosovia, koju vode franjevci Provincije Sv. irila i Metoda. Na Sveuilitu u Zagrebu zavrio studij ekonomije. Sa zarunicom Korinom logar, koju je upoznao u vrijeme studija, spremao je skoro vjenanje. Sve se lijepo posloilo, a onda je dolo kobno nedjeljno svibanjsko jutro Svi koji su se s Borisom susretali poznaju ga kao veselog i duhovitog mladia, punog ivota, u drutvu komunikativnog i vrlo omiljenog, u sportu angairanog, duhovno i intelektualno radoznalog, pred ivotom odgovornog. Oaravao je svojom neposrednou i iskrenou. A znao je postavljati zbiljska ivotna pitanja. Bio je iskreno okrenut drugima. Iskazivao je duboku ljudsku osjetljivost za blinje, sudjelovao je u njihovim radostima, nadama i strahovima. Ta svojstva, tu Borisovu sjajnu plemenitost duha, plemenitost kakve je danas, ini se, sve manje, nije bilo teko zapaziti. Bio je proliranih ivotnih stavova, ali i uvijek spreman osluhnuti druge i uiti na njihovu iskustvu. Volio je svoj zaviaj, svoje bosansko-posavske korijene, iju je duhovnu ljepotu, kulturu i tradiciju, u sebi brino njegovao i javno promovirao. Boris je pokopan na gradskom groblju u Slav. Brodu 8. svibnja. Oprotajno slovo imali su fra Marko Karamati te njegov prijatelj i kum Filip Pepi koji je u oprotaju rekao: Nikada nisi zaboravljao korijene svojih predaka. Volio si svoje i na svoje nisi dao! To svi od tebe trebamo nauiti. Kroz tvoju je vedrinu prema svima nama zraila neopisiva ljubav prema Bosni, Posavini i tvome Slavonskome Brodu. Tvoje veselje, osmijeh i ljubav prema tvojim blinjima uvijek e ostati u naim sjeanjima. Ne poznajem one koje svojom dobrotom nisi mogao uiniti jo veselijima i sretnijima.
USKRSNUE, ZLATKO KESER
Kako god dan zapoimao, uvijek si ga znao okrenuti na dobro. Tvoj osmijeh, radost i vjeru nikada neemo zaboraviti. Svilaj Z l a t n a m i s a U rodnoj upi Donji Svilaj svoje zlatomisniko slavlje imao je fra Zlatko (Marijan) Matanovi 4. kolovoza 2013. Propovijedao je fra Domagoj imunovi iz Slav. Broda. Zavrio je gimnaziju u Visokom, studije teologije i lozoje u Sarajevu. Mladu misu imao je 11. 8. 1963. Slubovao je kao kapelan na Plehanu, u Vitezu, Podmilaju, pionici, Domaljevcu, Ulicama, G. Dubici, Foi kod Doboja, Rumbocima, Potoanima, a slubu upnika obavljao je u Potoanima i G. Dubici. Tuilovi/Vojni N o v a c r k v a U Tuiloviu (upa Vojni) 20. srpnja 2013. sisaki biskup Vlado Koi posvetio je novoizgraenu crkvu koju opsluuju bosanski franjevci. Vjernici su mahom prognani katolici iz Bosne. Slubu upnika obavlja fra Anto Ivanovi.
61
Tomas. Kumstvo crkve pripalo je suprunicima Rui i Anti Ugljareviu, a liturgijsko posue s pozlatom darovala je obitelj Rue i Ive Sadri. Prostor zapaljene i devastirane crkve prije rata bio je umjetniki ureen djelima slikara Josipa Biffela i kipara ime Vulasa. Projekt za novu crkvu prvotno je bio izradio ugledni zagrebaki arhitekt Nenad Fabijani, ali on, naalost, nije usvojen. Projekt je inovativan u obliku kocke, prilagoen posavskoj ravnici. Oblaganje crkve drvenim materijalom tankim paletama (posavska impregnirana hrastovina) predstavlja zanimljivu inovaciju na ovim prostorima. Neto slino zapaamo kod amerikog arhitekta Daniela Libeskinda na njegovu projektu muzeja slikara Felixa Nussbauma u Osnabrcku. Danas je, meutim, u provinciji Bosni Srebrenoj dobrim dijelom trend kako nije toliko vano kakva je crkva kao graevina. A zato je to tako, poodavno je objasnio fra Josip Markui osvrui se na injenicu da od tri Plenikova projekta za Bosnu (jedan je bio za franjevce) nijedan nije realiziran, te zakljuuje da je to iz razloga njihove originalnosti, koja je pretvrda za na ukus i dosadanju naviku za oblike. Vare Z l a t n a m i s a U upnoj crkvi Sv. Mihovila u Vareu svoj zlatomisniki jubilej proslavio je fra Leopold Rochmes 4. kolovoza 2013. Rochmes je rodom iz vareke upe gdje je i slubovao kao upnik od 1976. do 1982. godine. Tijekom tog razdoblja izveo je obnovu upne crkve. Fra Leopold je ve dugo vremena svojom slubom vezan za crkvu Sv. Ante u Beogradu, a trenutno je katedralni upnik i generalni vikar Beogradske nadbiskupije. Prigodnu propovijed, posveenu zlatomisniku, odrao je beogradski nadbiskup Stanko Hoevar. Visoko K a p i t u l n a r o g o i n a m a Tradicionalni kapitul na rogoinama koji se svake godine odrava na Dan Provincije, 14. rujna, ove je godine
ANANIJA I SAFIRA, ZLATKO PRICA
Ulice C r k v a p o d k r o v o m upna crkva u Ulicama kod Brkog, koju su u zadnjem ratu zapalili pripadnici srpske vojske u svome osvajakom pohodu (1992) i od koje su ostali tek zidovi, nakon dva desetljea je obnovljena. Godine 2012. ona je stavljena pod krov, a 3. studenoga 2012. odrana je prigodna misna sveanost zahvale. Projekt za obnovu crkve izradili su arh. Jure i Ana Pranji iz Tuzle, a organizator radova bio je upnik fra Anto
62
Kronologija dogaaja
odran u Visokom. Na kapitulu se okupilo oko stotinu franjevaca. Ovaj put obiljeen je i Dan rtava i muenika Bosne Srebrene. Predavanje o toj temi odrao je Marko Semren, pomoni banjaluki biskup. On je predvodio i misno slavlje. Franjevci su pohodili ostatke (konzervirani temelji) franjevakog srednjovjekovnog samostana u Milama (danas Arnautovii) nedaleko od Visokog. Potom je odran aktualni sat. Vitez O b l j e t n i c a c r k v e n a K a l v a r i j i / C r k v i n i U nedjelju 15. rujna 2013. obiljeena je 100. obljetnica crkve/svetita Gospe alosne na brdu Kalvarija/Crkvina u Malom Mounju, upe Vitez, koja je sagraena 1913. godine po nacrtu Ivan Klbiga. Gradnju su inicirali isusovci (prije svih p. Anton Puntigam) koji su vodili Nadbiskupsku gimnaziju u Travniku, a na upravu franjevcima upe Vitez predana je 1930. Crkva je podignuta na arheolokom lokalitetu, zvanom Crkvina, gdje su otkriveni ostaci kasnoantike bazilike iz IV. stoljea. Ona je obnovljena, a uz umsku stazu sa serpentinskim usponom, duljine oko 600 m, koja vodi prema vrhu breuljka do crkve, postavljene su postaje Put kria koje je u mozaiku izvela slikarica Blaenka Salavarda. Postaje su ugraene u stupce od jablanikog granita, visine ca 200 cm. Sve je lijepo i s mjerom oblikovano. Dvije urezane linije u prednju plohu granita, uspravna i poprena, tvore kri i nou mogu svijetliti to stvara dodatni estetski ugoaj. est vitraja u crkvi izradio je slikar uro Seder. Obnova je izvedena po ideji arhitekta Romana Vukoja iz Zagreba. U malo predvorje crkve, narteks, odvojeno od naosa staklenom stijenom, moe se uvijek ui i u cjelini vidjeti i doivjeti unutarnji prostor crkve. Cjelokupno ureenje crkve, pristupnih staza i postaja Put kria, organizirao je upnik fra Marko Kepi, koji istie veliku angairanost upljana jer su zduno pomagali obnovu, ne samo novanim sredstvima, nego i svojim zikim radom, jer prijevoznim sredstvima nije bilo mogue
granitne supce i drugi materijal transportirati uskom usponskom stazom. Postaje je blagoslovio kardinal Vinko Pulji, koji je potom predvodio misno slavlje zajedno s prvincijalom fra L. Gavranom i isusovakim provincijalom o. Antom Tustonjom. Toga se dana na sveanosti okupilo, prema svjedoanstvu upnika, gotovo 12 tisua ljudi. Usprkos tako velikom broju, svi su mogli, na platou u podnoju breuljka, pristupiti objedu i tako se okrijepiti. Zagreb M a r i j a B a b i (1920-2013) U Zagrebu je u 93. godini ivota 26. kolovoza 2013. preminula Marija Babi r. Ilii u 93. godini ivota. Roena je u Rumbocima (opina Prozor). U braku s muem Stipom imala je dvije keri i etiri sina, meu kojima je i fra Mile, lan provincije Bosne Srebrene. Pokopana je na zagrebakom groblju Mirogoj. itae/Podhum D v i j e z l a t n e m i s e Svoj zlatomisniki jubilej proslavio je 14. srpnja 2013. u upi itae/
IZGON IZ HRAMA, ZLATKO PRICA

63
Podhum fra Emanuel Juri. Na misi je propovijedao fra Franjo Radman iz Visokog. Misno slavlje pjevanjem je popratio pjevaki zbor iz Kreeva. U istoj upi pedesetu obljetnicu misnitva, zlatnomisniki jubilej, proslavio je takoer i fra Gabrijel Tomi, tono dva mjeseca kasnije, 14. rujna 2013. na dan Uzvienja Svetoga Kria. Propovijedao je fra Slavko Topi. Sveanost je glazbom popratio fra Mirko Majdandi sa skupinom fojnikih tamburaa. IZ OPE I POKRAJINSKE CRKVE Malo crkvene demokracije Dekretom broj 675/2012 od 4. svibnja 2012. godine, kardinal Vinko Pulji imenovao je lanove Sveenikog vijea Vrhbosanske nadbiskupije na mandat od pet godina. Prethodno su profesori Franjevake teologije u Sarajevu dobili glasake listie da prema l. 4 Statuta Sveenikog vijea izaberu svoga predstavnika. Veinom glasova izabrali su fra Ivu Markovia. To je usmeno potvrdila i kancelarija Vrhbosanskoga
ordinarijata. Meutim, dekretom kardinala Vinka Puljia za lana Sveenikog vijea imenovan je fra Anto Popovi. Tako kardinal Vinko Pulji pri biranju lanova Vijea poeli pokazati malo demokracije, a kad mu izabrani ne odgovora, onda on pronae drugi put sam demokratski izabere! U zemlji udesa (1) (10. 10. 2012). Na itlukom portalu, uz brojne raznolike napise, proitali smo i poruku vezanu uz tamonju duhovnu obnovu koju je vodio fra Ivo Pavi, upnik iz urkovca kraj Banje Luke. O tome smo na itlukom internetskom portalu proitali sljedee: Rijei fra Ive Pavia vode na put obraenja, a okupljenima u Dobrom Selu (itluk) 10. listopada 2012. Pavi je juer proitao i dio Boje poruke koju je primio pripremajui se za duhovnu obnovu, a koji glasi: Pozivam vas djeco moja budite jedno srce jedna dua da se mogu ponositi svima vama i da me svi proslavljate i svi se jednoduno meni klanjate. Obilno u nagraditi svako odricanje i svladavanje. Nita ne gubi kad se meni preda i nita ne gubi onaj koji mene slua. elim u vas izliti obilje svoga Svetoga Duha i uiniti vas svojim apostolima. Tko ima ui neka uje, Duh dolazi tamo gdje je sloga, ljubav i poslunost. Duh e vas voditi a ne ovjek jer proklet je ovjek koji se boji ovjeka, proklet je ovjek koji se uzda u ovjeka, a blago onome tko se uzda u Gospodina Doao sam meu vas raskrvavljenih, ruku, nogu i srca. Zar me ne vidite. elim vas sve sa svoga kria privui k sebi, sve vas podjednako, ali traim od svakoga poslunost i poniznost. Klonite se idolopoklonstva i klanjajte se jedinome i pravome Bogu u njegovoj Crkvi. Ljubim vas i sve grlim svojim probodenim rukama. h t t p : / / w w w. c i t l u k . b a / i n d e x . php?option=com_content&view=article &id=2362:poela-duhovna-obnova-u-dobrom-selu&catid=24:religija. U zemlji udesa (2) Meugorskoj vidjelici Mariji Luneti Pavlovi na Boi 25.
DAMA SA SUNCOBRANOM, ZLATKO PRICA

64
Kronologija dogaaja
12. 2012. ukazala se Gospa s djetetom Isusom: Gospa je dola sa malim Isusom u naruju i nije dala poruku, ali je mali Isus progovorio i rekao: Ja sam va mir, ivite moje zapovijedi. Znakom kria Gospa i mali Isus zajedno su nas blagoslovili. Angela Merkel na Evangelikoj sinodi Njemaka kancelarka Angela Merkel gostovala je na Evangelikoj sinodi 5. studenoga 2012. u Ostseebad Timmendorfer Strand i tom je prilikom odrala govor u kojem je, izmeu ostalog, naglasila da je danas kranstvo najprogonjenija religija. // Nema vjerske zajednice u svijetu koja je vie progonjena negoli krani. Zatita progonjenih krana vaan je dio njemake vanjske politike. Ona je slobodu vjere oznaila kao elementarno ljudsko pravo. Fanatizam, ograniavanje vjerskih sloboda, podcjenjivanje vjere dio je naega svijeta. Savezna Republika nije utemeljena izriito laicistiki, rekla je, imajui u vidu spomen Boga u preambuli njemakog Ustava. U povodu proslave 500. obljetnice Reformacije 2017, ona se nada da e jubilej imati i misionarsku komponentu koja bi mogla dosegnuti od vjere udaljene ljude. Dala je takoer poticaja ekumenskim nastojanjima: Ja mislim, da mi u sekularnom svijetu trebamo u prvi plan stavljati ono to je zajedniko u kranskim religijama rekla je kancelarka. Merkel je protestantkinja, ki protestantskog pastora. Irinej trai papinu ispriku (11. 10. 2012). Patrijarh Srpske pravoslavne crkve, Irinej, smatra da jo nije mogue da papa Benedikt XVI. doe u posjet Srbiji na obiljeavanje 1700 godina Milanskog edikta (313-2013) u Niu jer za to jo nije vrijeme. Smatram da bi to bilo korisno, ali ima puno spornih stvari, tako da ipak smatram da nije dozrelo vrijeme za jedan takav susret, te dodao da se papa prije dolaska u Srbiju mora ispriati zbog Jasenovca. Moda bi isprika Katolike crkve za
DJEVOJKE NA ODMORU, ZLATKO PRICA
zloin u Jasenovcu bila gesta koja bi ulila nadu da se tako neto vie nikad nee ponoviti. Ipak, moda bi korisniji od isprike bio dijalog i susret u kojem bi se pozabavili povijeu i potvrdili da su se tamo dogodili tragedija i zloin. A zloin je zloin, ma tko da ga ini. Sluga Boji opet u bijednom izdanju, opsjednut nebeskom Srbijom. On bi samo o svojima stradalim, rtve drugih ga ne zanimaju. to je sa Srebrenicom? to je s Vukovarom? I tako uvijek kad bi se mogao napraviti kakav pomak, sluga Boji iz rukava izvlai neto to e upotrijebiti protiv ideje susreta i pribliavanja. Kakve veze sa svim tim ima obiljeavanje obljetnice Milanskog edikta? Retorika crkvenih velikodostojnika U novije je vrijeme, napose nakon promjene vlasti na zadnjim izborima u RH, od strane crkvenih velikodostojnika sve izraajnija zaotrena retorika o nekim aktualnim temama (pitanje zdravstvenog odgoja u kolama, rada nedjeljom, dvojezinost natpisa u Vukovaru). Najee se to dogaa s oltara i u prigodi velikih svetkovina. Kritika stanja
65
NEREZINE NA LOINJU, ZLATKO ULENTI
u drutvu je itekako poeljna, ali je upitno koristiti propovjedaonicu i to redovito na najvee svetkovine Boi, Uskrs i Veliku Gospu. Ove svetkovine vjernici snanije doivljavaju i nije ih mudro kontaminirati politikim porukama, kad postoje drugi oblici komunikacije s javnou (priopenje, konferencija za novinare), koje crkveni velikodostojnici, naalost, malo ili nimalo ne koriste. Pogotovu je to nelagodno kad se radi o neodmjerenoj kritici, pa ak i uvredljivoj, i jo se pritom iskazuje naglaena netrpeljivost prema odreenoj stranakoj opciji unutar politikog spektra. Bilo da se radi o desnoj ili lijevoj politikoj opciji na vlasti, narod ju je izabrao, i tu injenicu treba respektirati. Ne moe biti jedna narodna, a druga nenarodna vlast. Nedomiljeno je i opasno praviti usporedbe s nacizmom kako to olako ini biskup Valentin Pozai koji kae: Ne treba zaboraviti da je nacizam doao na vlast putem demokratskih izbora. Zlorabei naelni legitimitet i zadobiveni mandat, zaveo je diktaturu i dalje je poznato. Treba li upozoravati na slinosti s komunizmom u Hrvatskoj danas?; ili: Hrvatskoj treba nova Oluja. Takva militaristika retorika samo pojaava zapaljivu atmosferu u drutvu i ne doprinosi rjeavanju za druvo vanih pitanja. No, nije samo on sklon prejakim izjavama. Ima i drugih. Po ovom vukovarskom bih dogaaju [uvedba dvojezinih natpisa] sad mogao slobodno rei da ova
66
vlast nije samo odnaroena, kako sam ju nazvao kad je ukinula pokroviteljstvo Sabora nad komemoracijom tragedije u Bleiburgu, nego to vie ova je vlast oito protunarodna! Ona naime ide direktno protiv naeg, hrvatskog naroda, gazi ga i ne potuje nikakve primjedbe niti opravdane zahtjeve. Tako govori sisaki biskup Vlado Koi. Ili kad dravnim elnicima poruuje: Zar je za njih misa na Boi odlazak na proslavu narodnih obiaja? Ako tako misle, tada ih molimo: nemojte nam dolaziti niti na Boi na misu, jer za nas su nai blagdani otajstva vjere. Stoga bi ve jednom bilo najbolje prestati s tom praksom da nevjernici dolaze u prve redove na misu, a ne znaju se ni prekriiti. Ovdje ne ostaje nimalo prostora za dijalog. Lako je zalupiti vratima, a to onda?! Uostalom, nikome se ne moe oduzeti pravo da doe u crkvu u bilo kojoj prigodi, ona je za sve otvorena, pa tako i za premijera Milanovia koji je takoer sklon, kao i njegov ministar Jovanovi, zagluljivo netolerantnoj retorici. A koliko je vlast protunarodna o tome se odluuje na izborima, a ne s oltara. Hrvatsko drutvo je u uvelike podijeljeno, a takva retorika to samo produbljuje. Kritizirati treba, ali i znati kako, kada i gdje to initi i to samo u interesu opeg dobra. U protivnom, takve su kritike samo pogodan materijal za senzacionalistiko razvlaenje po medijima! Pravo na razliitost Svojom reakcijom na inspirativan tekst uvaene profesorice sa zagrebakog Sveuilita, Jadranke Brni, kolumnistice Svjetla rijei (Pravo na razliitost, Svjetlo rijei, listopad 2012, str. 10), fra Miljenko Mia Stoji, irokobrijeki franjevac, pokazao je da zaista ima tekoa s onima koji drukije misle. Autorica u svom tekstu, izmeu ostalog, pie: Bojimo se onih koji su razliiti od nas jer se bojimo naih vlastitih mogunosti da sami budemo drukiji, da dopustimo da nas ljudi i ivoti mijenjaju, da se prepustimo dinamici sazrijevanja, trajnog rasta i otkrivanja.
Kronologija dogaaja
Svijet dijelimo na mi i oni samo kada ne prihvaamo vlastiti nutarnji svijet u kojem prebiva mnotvo glasova meu kojima samo u tiini moemo razabrati onaj najdublji glas jedinstva. Jedinstva u kojem pripitomljujemo nae vlastite drugosti i u kojoj su sve mogunosti otvorene. Na sljedeoj stranici Svjetla rijei navedeni su citati pet autora kojih je razliitost zasmetala Stojia: Nelson Mandela, Henry David Thoreau, Carl Gustav Jung, Abraham Lincoln i Arthur Freed. Njihovim kratkim citatima nema se to prigovoriti sasvim su ljudski i evaneoski ali Stojieva nevolja s razliitou je u tome to oni nisu katolici! alosno! Evo Stojieve reakcije na njegovu portalu HRsvijet (10. 10. 2012): Hajde, rei u da ne znam, kamo bih smjestio lanak iz jednih naih katolikih novina. Napisan je u rubrici Duhovne stranice. Istie nekakvo pravo na razliitost. Zamirisalo mi to odmah na novosvjetske poredae, bolje da to kaem nego da spomenem one skupine iz Beograda koje svoj stav brane upravo ovim rijeima. I naravno za potkrijepu iznesenoga posluie rijei sljedeih osoba: Nelson Mandela, Henry David Thoreau, Carl Gustav Jung, Abraham Lincoln, Arthur Freed. Ako su ve duhovne stranice, valjda je trebalo navesti neke svece ili barem neke kranske mislitelje? Od ovih spomenutih ima ih koji uope nisu vjerovali u Boga i za koje znalci tvrde da su pripadali masonskim skupinama te itekako doprinijeli razaranju ovjeanstva. Tako znalci kau i, po ovome lanku, trebalo bi im dopustiti pravo na razliitost, zar ne? Ili ne bi? Tako Stojiu spomen na nekakvo pravo na razliitost mirie na novosvjetske poredae. Je li to pledoaje za jednoumlje? Zaista je zaudno da se sljedbenik sv. Franje spotie o ono to se ve odavno smatra civilizacijskim dostignuem, a to nas ui evanelje ve dvije tisue godina! Ubijen upnik Katoliki sveenik vl. Mile Ivani, upnik upe Gospiko-senjske biskupije sv. Franje Asikog Zavalje,
koja se nalazi na teritoriju Bosne i Hercegovine dvadesetak kilometara od Bihaa, pronaen je mrtav 9. veljae 2013. u upnoj kui u Zavalju. Umro je, sudei po ranama na glavi, nasilnom smru. Ubijen je uveer 8. veljae. Dan-dva kasnije osumnjienici za ubojstvo su uhieni (trojica maloljetnika). Ubojstvo su izvrili iz koristoljublja (upnik se vratio iz Hrvatske gdje je podigao svoje mirovine, te donio novac za isplatu radova na tek dovrenoj kui. upnik je pokopan 13. veljae u Zavalju. Novi nuncij u BiH U nedjelju 10. veljae 2013. u Sarajevo je stigao novi nuncij za Bosnu i Hercegovinu i Crnu Goru Luigi Pezzuto (Luii Pecuto). Roen je 30. travnja 1946. godine u Squinzanu (Skvincano) u Italiji. Za sveenika je zareen 25. rujna 1971. godine, doktor je teologije. U diplomatskoj slubi Vatikana je od 1. travnja 1978. godine i slubovao je u Papinskim predstavnitvima u Gani, Paragvaju, Novoj Gvineji, Brazilu, Senegalu, Ruandi i Portugalu. Otpravnikom poslova ad instar u Apostolskoj nuncijaturi u Kongu i u
DJEVOJKA I PATULJAK, ZLATKO ULENTI

67
Gabonu, imenovan je 18. listopada 1995., a 7. prosinca 1996. apostolskim nuncijem u istim dravama. Dana 22. svibnja 1999. godine imenovan je apostolskim nuncijem u Tanzaniji a 2. travnja 2005. apostolskim nuncijem u El Salvadoru i s te slube dolazi u Bosnu i Hercegovinu. Odlazak pape Benedikta XVI Ako izuzmemo povremena medijska nagaanja, jedva da je itko pomiljao na svojevoljan odlazak pape s trona sv. Petra u Rimu. Stoljea su prola a da se tako neto nije dogodilo. Stoga je vijest od 11. veljae 2013, kada je Benedikt XVI. najavio odlazak iz svoje slube, odjeknula u cijelom svijetu. U javnosti se o tome nita nije slutilo, pa tako niti u vatikanskim krugovima, sve dok to papa nije obznanio na kardinalskom konzistoriju u povodu kanonizacije trojice svetaca. Obraajui se kardinalima izjavio je kako je, nakon ozbiljnog promiljanja i viekratnog ispita savjesti pred Bogom, doao do vrstog uvjerenja, da njegove snage uslijed poodmaklih godina
PORTRET DJEVOJKE, ZLATKO ULENTI

68
nisu vie takve, da bi na primjeren nain obavljao Petrovu slubu. Stoga, svjestan ozbiljnosti ovog ina, s punom slobodom izjavljujem da se odriem slube rimskog biskupa, nasljednika svetog Petra, koju su mi povjerili kardinali 19. travnja 2005, tako da e od 28. veljae 2013, u 20 sati, rimsko biskupsko sjedite, Stolica sv. Petra, biti ispranjena Prisutne je iznenadila ta neoekivana vijest, ili kako ree vatikanski glasnogovornik F. Lombardi, bio je to grom iz vedra neba. Papa je, meutim, takvu mogunost nagovijestio u intervjuknjizi Svjetlo svijeta (2010): Ukoliko papa jasno uvidi da ziki i duhovno vie ne moe izvravati zadau svoje slube, onda on ima pravo a moda i obvezu da odstupi. Dodao je jo: I ja opaam da mi snage smalaksavaju. U dvomilenijskoj povijesti Crkve poznat je samo jedan sluaj dragovoljnog odlaska s kojim se moe usporediti odluka Benedikta XVI. Rije je o papi Celestinu V. koji je 1294, prije ravno 719 godina, svojom voljom odstupio iz slube. Nakon smrti pape franjevca, Nikole IV (1292), 12 kardinala je kroz 27 mjeseci biralo novoga papu i nijedan od kandidata nije uspio dobiti dvotreinsku veinu. Konano je predloen i izabran kandidat izvan kardinalskog zbora, u narodu ugledan redovnik-pustinjak, 85-godinji Petar iz Murronea (1209-1296), kao papa Celestin V, koji je taj izbor nerado prihvatio. Kardinali su ga, s obzirom na njegove godine, izabrali kao prijelazno rjeenje. Ubrzo je uvidio da nema sposobnosti za tu slubu, da mu je ona strana i daleka, te je nakon konzultacija objavio dokument o odstupu pape, a potom je s kardinalom Benediktom Gaetanijem pripremio formulu odreknua koju je proitao na kardinalskom konzistoriju 13. XII. 1294. Na papinskom tronu naslijedio ga je B. Gaetani kao Bonifacije VIII, a potom ga dao uhititi i pritvoriti s obrazloenjem da eli sprijeiti mogui rascjep u Crkvi. Godine 1313. Celestin je proglaen svetim. injenica da je od tada prolo vie od sedam stoljea i da se kroz
Kronologija dogaaja
to vrijeme slian dogaaj nije ponovio, odluka pape Josepha Ratzingera/Benedikta XVI. ve je i zbog toga postala sredinja vijest i glavna tema u svijetu. Ostavimo li po strani medijske spekulacije, papinu odluku moemo razumjeti kao razuman i promiljen in ovjeka kome snage smalaksavaju. Prirodno je i mudro povui se s mjesta jedne zahtjevne slube u trenutku slabljenja zike i duhovne kondicije. Papa Ratzinger je to osjetio i tako postupio. Bez pretenzija da dajemo ocjenu njegova ivota i rada, moemo samo kratko rei da je karijeru zapoeo kao perspektivan sveuilini profesor otvoren za nove teoloke vidike, da je sudjelovao, uz Hansa Knga, kao najmlai ekspert na II. vatikanskom saboru (1963-65) i utjecao na neke vane odluke, te da je njegova sjajna knjiga Uvod u kranstvo (predavanja sa sveuilita u Tbingenu 1967) bila, konano, pokazatelj njegove intelektualne otvorenosti i raskone erudicije. Imenovanjem za mnchenskog nadbiskupa i kardinala (1977) i proelnika Kongregacije za nauk vjere u Rimu (1981), te izborom za papu (2005), Ratzinger je svoje stavove u mnogome promijenio. Njegova ranija sveuilina otvorenost se suzila ili sasvim iezla, on se okrenuo tradiciji i prolosti te je iz tog kuta gledao na temeljna pitanja dananje Crkve i suvremenog ovjeka, s vrstim uvjerenjem da se na taj nain najbolje moe odgovoriti na izazove dananjega svijeta. Pa ipak, usprkos tako naglaenoj okrenutosti tradiciji, on ju je u jednom trenutku i prelomio svojom ostavkom. A to i nije mala stvar! Oprotaj od pape Benedikta u Berlinu (28. 2. 2013). Oprotajna misna sveanost u povodu odstupa pape Benedikta XVI. s papinske stolice odrana je u katedrali Sv. Hedwige u Berlinu pod nazivom Veliki teolog naega vremena. Njemaki katolici i Savezna Vlada izrazili su poast Benediktu XVI. Na sveanost je doao predsjednik Biskupske konferencije Robert Zollitsch, berlinski nadbiskup kardinal Rainer Maria
PROPOVIJED NA GORI, ZLATKO ULENTI
Woelki, a bili su kancelarka Angela Merkel, predsjednik Bundestaga Norbert Lammert, ministar zdravstva Philipp Rsler, bavarski predsjednik vlade Horst Seehofer i dr. Papa Franjo. Svjetska javnost je s velikim zanimanjem iekivala vijest iz Vatikana tko e biti novi papa. To potvruje i injenica da je oko 5.000 novinara bilo akreditirano u Vatikanu u vrijeme konklava. I kao to je bio dogaaj za medije neoekivana ostavka pape Benedikta XVI, tako je i izbor kardinala Jorge Maria Bergoglia iz Argentine bila prvorazredna vijest u svjetskoj javnosti. Iako nije spominjan meu kandidatima, njegov izbor oigledno nije bio sluajan. Naime, jo u konklavama 2005. on je uz J. Ratzingera (Benedikta XVI) bio drugi najozbiljniji kandidat za izbor novoga pape. On je prvi papa Latinoamerikanac i prvi nakon vie od jednog milenija izvan Europe. Prvi je papa iz isusovakog reda i prvi koji je uzeo ime Franjo. Ve prvi njegov nastup u javnosti dao je naslutiti da unosi neke posebnosti koje e ga initi drukijim u odnosu na obiaje svojih prethodnika, i u mnogo emu je prvi. Obratio se prisutnim vjernicima na trgu, njih oko 200 tisua, s balkona bazilike sv. Petra jednostavnim pozdravom Dobra veer i nakon nekoliko upuenih rijei, zaelio im Laku no. Bio je odjeven u bijelu papinsku odjeu bez crvenih dijelova odjee
69
USKRSNUE JAIROVE KERI, ZLATKO ULENTI
kao znakova visokih dostojanstvenika (bez crvene mozzete, crvenih cipela). Nije stavio zlatni papinski kri na prsa, nego svoj dotadanji od obinog metala. Sutradan je rano otiao automobilom vatikanske andarmerije u baziliku Svete Marije Velike gdje se pomolio, a popodne je odrao prvu misu u Sikstinskoj kapeli. Vozio se autobusom s kardinalima, umjesto papinskim autom. Inauguracija 19. oujka: Uz nekoliko stotina tisua vjernika na trgu Sv. Petra, oko 130 dravnih delegacija (meu kojima su predsjednici drava ili vlada, nekoliko okrunjenih glava, prinevi, plemstvo delegaciju RH predvodio predsjednik Ivo Josipovi, a delegaciju BiH predsjedavajui Vijea ministara, Vjekoslav Bevanda) i 30 delegacija razliitih religijskih zajednica. U susretu s novinarima objasnio je da je uzeo ime po Franji Asikom, siromaku iz Asiza, utemeljitelju Franjevakog reda, nakon to ga je nadbiskup Sao Paola zagrlio po izboru i rekao mu Ne zaboravi siromane. Prije Franje Asikoga to ime nije postojalo (Franju, kome je bilo krsno ime Ivan, njegov ga je otac, trgovac tekstilom, prozvao talijanskim imenom Francesco/ Franjo mali Francuz, neki misle po Franjinoj majci Francuskinji, drugi po svojoj uspjenoj trgovini u francuskoj pokrajini Provansi). Uzevi ime Franjo, kod novoga pape zapaamo upravo crte asikog sveca: jednostavnost i spontanost, opredjeljenje za siromane, interes za ekologiju, naklonost prema svemu stvorenom.
70
Franjevci u Konjicu i briga za ivotinje (23. 2. 13) Na ulicama bh. gradova nalaze se brojni psi lutalice koji su meta mjesnih lovakih drutava. Azili za pse jo nisu stekli pravo graanstva. Primjernu brinost meutim pokazuju franjevci u Konjicu za pse bez vlasnika. Sv. Franjo je razgovarao sa ivotinjama, a konjiki franjevci, kojima je na elu gvardijan Anthony Burnside, omoguuju svojim spaavanjem da je sve manje pasa lutalica na ulicama. Pse lutalice fratri smjetaju u privremeno sklonite u Donjem Selu, gdje ih tri mjeseca hrane, lijee, steriliziraju, a zatim ih voze u Be, gdje je sjedite organizacije Animal Care. Domove im na koncu nalaze u Njemakoj i Austriji, odakle od njihovih novih vlasnika u Konjic esto stiu pisma zahvalnosti. Prije pet godina mali bolesni gladni pas uetao je u nae dvorite. Zbrinuli smo ga i ubrzo za njega nali udomitelja. Nastavili smo raditi i otad, kada naemo psa lutalicu u gradu, u suradnji s veterinarom pruamo mu pomo, a preko odreenih organizacija te pse udomljavamo u Austriji i Njemakoj, rekao je za bh. medije fra Anthony. Papa Franjo uzburkao mirne vode. Za kratko vrijeme od izbora argentinskoga kardinala Jorge Maria Bergoglia (13. 3. 2013) za poglavara Katolike crkve, koji je uzeo ime po sv. Franji Asikom, o njemu je neobino mnogo napisano. Svojim simbolinim gestama (odluio se za obini metalni kri umjesto zlatnoga, pozdravio je vjernike na Trgu Sv. Petra s Dobra veer, odustao od nekih dijelova tradicionalne papinske odjee, vozio se autobusom s kardinalima umjesto papinskim vozilom, osobno platio svoje hotelske raune, oprao noge zatvorenicima razliitih vjera i obaju spolova na Veliki etvrtak, odustao od useljenja u papinsku palau, mimo protokola se susretao s vjernicima...) kod velikog dijela svjetske javnosti s razlogom je pobudio simpatije. Istina, ponegdje je izazvao nedoumice, a nije manjkalo ni onih koji su prema njemu zauzeli odbojan stav.
Kronologija dogaaja
U iroj crkvenoj javnosti njegov izbor za papu i njegovi prvi nastupi su prihvaeni kao dobar znak, dok su u dijelu slubene Crkve, koji vie inzistira na tradiciji, njegovi postupci, prema oekivanju, naili i na kritike tonove. A sudei po onome to dopire u javnost, i u Rimskoj su kuriji viemanje zateeni njegovim potezima. S nekoliko tih obinih ljudskih gesta, u duhu sv. Franje koji mu je prvi uzor, izgleda da je potresao pomno razraeni i uhodani ritam ivota i ponaanja u Vatikanu. U tome se krije nada da bi provjetravanje ponajprije moglo zapoeti unutar vatikanskih zidova kao prvi korak crkvenih reformi. Jednako tako, i podalje od Vatikana, unutar hijerarhijskih struktura Crkve, nije prolo bez iznenaenja. Crkveni velikodostojnici iz BiH i Hrvatske su oekivano izrazili radost na izboru novoga pape, ali takoer iznenaenje i zbunjenost njegovim nastupnim gestama. To je priznao i akovako-osjeki nadbiskup M. Sraki u uskrsnom susretu s novinarima: Dakako da je sve iznenadio svojim nastupom, od prve rijei, kada je pozdravio sa Dobra veer! Treba znati da se u drugim zemljama svijeta ne pozdravlja kao u naim slavenskim narodima s Hvaljen Isus i Marija. Pokazao je da dolazi iz drugoga svijeta. A na papine programatske rijei Siromana Crkva za siromane, pozvao se na vlastitu skromnost: Ja ivim skromnije od pape, i mi akovaki biskupi nemamo posebnu kuhinju, nego jedemo s bogoslovima i sveenicima i nismo trebali ekati papu Franju da nam dri lekcije. Istini za volju, papa Franjo nikome nije drao lekcije, ali su se oigledno mnogi crkveni velikodostojnici osjetili ponukanima da stanu pred ogledalo, to je dobar znak. Novinari nisu zaobili ni kard. J. Bozania. Upitali su ga, bi li se i on, kao papa Franjo, dok je bio nadbiskup Buenos Airesa, vozio javnim gradskim prometom, na to je odgovorio da bi mu moda nekad bilo zgodnije poi autobusom, ali tu je sluba koju moram izvriti i stii na vrijeme. Za dubrovakog biskupa M. Uzinia papa
Franjo je prava srea za Katoliku crkvu jer je za samo nekoliko dana nizom malih, ljudskih gesta vratio kranstvo na mjesto koje mu po njegovoj biti pripada, ali je izrazio i bojazan da e nakon brojnih pohvala u svijetu, uslijediti njegovo medijsko raspinjanje od stanovitih lobija. Izmeu onih koji su pourili da papu to prije diskvaliciraju izdvajamo dvojicu novinara. Samo dva dana nakon konklav, berlinski ljeviarski Tageszeitung (15. oujka) iz pera novinara Deniza Ycela objavio je izrazito hukaki i uvredljiv lanak pod naslovom Suradnik hunte nasljednik Hitlerova omladinca. U njemu autor pie da je novi papa, sudei po dosadanjim saznanjima, reakcionarna stara vrea kao i njegov predasnik, i nitko na vatikanskom tronu ne moe promijeniti uhodani tijek jer uvijek staru reakcionarnu vreu nasljeuje druga njoj jednaka. I tako u tom stilu! lanak, na koji je bilo vie od 400 reakcija, zasluuje mjesto u nekoj imaginarnoj antologiji opskurnih tekstova Goebbelsova nadahnua. Na tom je tragu i tekst novinara Marinka ulia u zagrebakom tjedniku Novosti. Tendenciozan je, neargumentiran, i nije na ast novinarskoj
VERONIKIN RUBAC, SLAVKO OHAJ

71
profesiji: Od navodno velike socijalne skrupuloznosti novog pape zasad kao sigurno imamo samo paradni solidarizam u obliku plaanja vlastitih hotelskih rauna, odricanja od zlatnog kria, skupih cipela i tako to. A kako je navodno Bergoglio sasvim solidno koegzistirao s argentinskom huntom, onda, po uliu, slijedi da od onog habemus papam (imamo papu) prikladnije izgleda habemus papak!. S vie strana je potvreno da optube vezane za suradnju s huntom nemaju nikakve osnove. Tako je i najistaknutiji argentinski borac za ljudska prava u vrijeme diktature (1976-81), Adolf Prez Esquivel, dobitnik Nobelove nagrade za mir (1980), izjavio da su lane sve optube protiv tadanjeg isusovakog provincijala Bergoglia. No, ni Ycelu ni uliu takvo svjedoanstvo nije potrebno jer su oni sliku o papi ve ranije uredno posloili: od poluistina, lanih konstrukcija, podmetanja i vlastite zlobe, kako ve prilii takvim novinarima. To je njihov svijet! Stranako farbanje kamena temeljca U vremenu nakon zadnjega rata izgra-
AUTOPORTRET, SLAVKO OHAJ

72
ene su u Bosni brojne crkve, preteno na mjestima poruenih, ali takoer i niz novih koje nisu posljedica ratnih razaranja. U opustoenoj i osiromaenoj zemlji s desetcima tisua mrtvih, spaljenim domovima, unitenim naseljima, razorenim sakralnim objektima, gradnja novih crkava nije bila ni laka ni jednostavna. Ipak mnogo ih je podignuto. Bilo je i zapaenih arhitektonskih ostvarenja, ali ne velik broj. Crkve se i dalje grade. Tako je na 8. rujna 2013. poloen kamen temeljac za novu crkvu u Husinu kod Tuzle. Nesumnjivo lijepa vijest. Ali nikako nije lijepa vijest da su kamen temeljac poloili zajedno nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Pulji i predsjednik HDZ-a BiH Dragan ovi. Crkveni velikodostojnik i stranaki elnik nali se na istom zadatku! Moda to iznenauje? No, neto se slino ve dogodilo. Sjetimo se kako je ovi kardinalu predao pastirski/biskupski tap na sveanosti Velike Gospe u Komuini 2005, i to, ni manje ni vie, nego, kako je rekao, u ime hrvatskoga naroda. To je neodoljivo asociralo na srednjovjekovnu sliku o laikoj investituri crkvenih osoba. Sada su zajedniki otvorili poetak gradnje crkve. Pritom je bilo pobudnih rijei, inae estih u zadnje vrijeme, o vanosti zajednitva Hrvata, to je sasvim u redu, ali ono se tako ne gradi. injenica da elnik stoerne stranke, u funkciji predsjednika Hrvatskog narodnog sabora, navodno krovne organizacije bh. Hrvata, nije svojedobno na sabor pozvao predstavnike svih hrvatskih stranakih opcija, jasno je poruio da ne prihvaa one koji drukije razmiljaju, te da mu je stranaki, a ne hrvatski nacionalni interes na prvom mjestu. Stoga su prie o zajednitvu samo prazne rijei, a ovakvo zajedniko polaganje kamena temeljca u slubi stranake promidbe. Ovaj dogaaj je konano pokazao to se podrazumijeva pod crkvenim i narodnim jedinstvom! Budui da je Crkva naelno otvorena svim ljudima, obvezna je nadstranaki djelovati tako barem oekujemo svi mi koji se osjeamo slobodnima i drukije misliti!
Kronologija dogaaja
Teror nad kranima u Nigeriji Poetkom adventa 2012. u Nigeriji, u njezinom sjevernom djelu u saveznoj dravi Borno, na granici prema adu, gdje su veinski muslimani, tamonje krane pripadnici ekstremnog muslimanskog pokreta Boko Haram (Zapadna izobrazba je grijeh), prema svjedoanstvima oevidaca, kolju ritualno poput ivotinja. Napadai su uz uzvike Allahu-ekber upali u vie kranskih kua i njihovim iteljima kao ovcama rezali vratove. Ubilake akcije su planirali i proveli s velikom pomnjom. Potom su sve zapalili. Gotovo u isto vrijeme oko 50 terorista je napalo crkve kao i neke dravne ustanove u Gamboru Ngala. Meu kranima se ova bestijalnost razliito tumai. Dok tamonji biskupi to stalno objanjavaju socijalnom bijedom i socijalnim razlikama, a ne religioznim razlozima, gdje se iz osvete napada bolje stojee krane, drugi misle da je mrnja sasvim jasno religiozno motivirana. (Izvor: Christ in der Gegenwart, 50/2012, str. 562).
HEDA, SLAVKO OHAJ
Zatvor zbog konverzije (16. 1. 2013). U gornjoegipatskom gradu Biba, u upravnoj oblasti Ben Suef, osuena je jedna osmolana obitelj na 15 godina zatvora, jer je s islama prela na kranstvo. Meunarodno drutvo za ljudska prava (Die Internationale Gesellschaft fr Menschenrechte, IGFM) u Frankfurtu kritiziralo je presudu kao eklatantno krenje obvezujuih ugovora o ljudskim pravima, zatrailo je od njemake vlade da od predsjednika Mursija zatrai oslobaanje obitelji. Ugovori se moraju obdravati istaknuo je glasnogovornik IGFM-a. Prema informaciji IGFM-a, Nadia Mohamed Ali, majka sedmero djece, prvobitno je bila kranka koja je prije 23 godine konvertirala na islam. Nakon smrti mua Mohamed Abdel-Wahab 1991, ona je odluila vratiti se na kranstvo. U tome joj pomoglo sedam inovnika (2004-2006) da u dokumentima za cijelu obitelj promijeni ime i vjersku pripadnost. Svim su lanovima obitelji u rodGodina XL. broj 1-2 2012/2013.
nim listovima unesena kranska imena i izdane im osobne iskaznice. inovnici su zbog toga osueni na po pet godina zatvora. (Izvor: ZENIT.org, IGFM). Nasilje nad kranima u Pakistanu (9. 3. 2013). Vie od 3.000 rasrenih muslimana ulo je u Joseph Colony, kransku etvrt u Lahoreu, nakon uhienja kranina kojeg optuuju da je prije tri dana uvredljivo govorio o proroku Muhamedu. Tom su prilikom muslimani spalili vie od sto kranskih kua (prema nekim svjedocima 160 spaljenih kua). Kranin Sawan Masih je uhien u petak poto ga je njegov znanac, musliman Shahid Imran optuio za blasfemiju, kazneno djelo za koje se u Pakistanu, nestabilnoj zemlji sa 180 milijuna stanovnika, meu kojima je 97 posto muslimana, izrie smrtna kazna. Velik broj krana je nakon toga pobjegao iz svog doma strahujui za svoj ivot. Zakon o blasfemiji
73
ve poetkom srpnja, salastiki ekstremisti izvrili nekoliko morbidnih egzekucija odsjecanjem glave meu kojima su egzekutirali i koptskog sveenika Mina Abouda Sharobeena. Krani u Siriji (23. 8. 2013). Maronitski patrijarh kardinal Bechara Butros Rai strahuje da razvoj dogaaja u Egiptu, Siriji i susjednim zemljama prijeti nestanku kranske batine na Bliskome istoku. Danas smo svjedoci potpunog unitenja svega to su krani u 1700 godina izgradili, rekao je 23. kolovoza patrijarh u razgovoru za Radio Vatikan. Kranski poglavar upozorava i na krivnju zapadnih zemalja koje zbog gospodarskih interesa potiu sukobe izmeu sunita i iita, te navodi da su Muslimanska braa (egipatska ekstremistika islamska organizacija) dobila donacije od dvije milijarde dolara sa zapada. Primjeri Egipta, Sirije i Iraka pokazuju da uvijek kada nastane kaos u nekoj bliskoistonoj zemlji, stradaju krani. U Egiptu su krani rtve sukobljenih muslimanskih struja, a u Siriji su rtve sukoba izmeu sunita i iita, svjedoi patrijarh Bechara Butros Rai. U Siriji Zapad potpomae protivnike Assadova reima, koji se navodno bore protiv diktature i za osloboenje iz potlaenosti. U stvari radi se o najmranijim teroristikim islamistikim skupinama koje su ve poinile najgore zloine nad kranima i ne samo nad njima. Objavljena je snimka klanja sirijskog katolikog sveenika Francoisa Murada, a vidjeli smo kako jedan od boraca za osloboenje naroda upa srce vojniku i jede ga pred kamerama! Islamisti na zaposjednutim teritorijima unitavanju samostane i crkve, obeauju kranske svetinje, otimaju i ubijaju sveenike. Njima su se, naalost, pridruili fanatizirani pojedinci iz BiH iz muslimanskih vehabijskih krugova koji sudjeluju u zloinima. Tamo ih je ve nekoliko poginulo. Muftija Farid Salman, poglavar Vijea uleme Ruske Asocijacije Islamskog Sporazuma u intervjuu za RIA Novosti je izjavio:
MRTVA PRIRODA, SLAVKO OHAJ
je zbog svoje neovjenosti privukao pozornost meunarodne zajednice i zabrinutost nakon afere Rimsha od prije godinu dana. Afera je nazvana po nepismenoj pakistanskoj etrnaestogodinjakinji koja je tri tjedna provela u pritvoru u jednom od najstroih zatvora u zemlji, nakon optube da je spalila listove papira na kojima su bili ispisani kuranski stihovi. Pakistanski sud je u postupku odbacio sve optube protiv Rimshe. Teror nad Koptima u Egiptu Sredinom kolovoza 2013. samo u tijeku 24 sata u osvetnikom bijesu islamisti, pripadnici Muslimanskog bratstva, diljem Egipta napali su 52 kranske crkve, ali takoer i privatne radnje i kue pripadnika koptske zajednice, kojih ima oko 8 milijuna. Napadi su zapoeli odmah nakon to je vojska smijenila islamistikog predsjednika Mursija. Muslimansko bratstvo ne oprata Koptima to je mjesec dana ranije njihov patrijarh Tawarados II. zajedno s najjaim sunitskim autoritetom u dravi, imamom Al-Azhara Ahmedom El-Tayebom, podrao generale u uklanjanju s predsjednike dunosti islamista Mursija. Ubrzo nakon pada Mursija,
74
Kronologija dogaaja
Paradoksalno je da kransko prisustvo na Bliskom Istoku predstavlja garanciju ouvanja tradicionalnog islama. Poslije svakog pokolja i istjerivanja kranskog stanovnitva sa odreenog predjela Bliskog Istoka, poinje unitavanje tradicionalnog islama. U predratnoj Siriji nije bilo podjele po religijskim osnovama: Da, postoje predjeli kompaktno naseljeni, ali je stav predsjednika Bashara al-Assada isti prema Sirijcima, a ovo se odnosi na sve Sirijce, a ne na pojedine manjinske ili veinske religijske grupacije; ovaj odnos je nezavisan od religiozne pripadnosti pojedinaca. Prema najnovijim vijestima pobunjenici povezani s teroristikom organizacijom Al-Qaedom unitili su nekoliko prastarih idovskih mauzoleja u blizini grada Aleppo. Oni ciljano unitavaju kulturnu batinu, napose vjerskih manjina. Poetkom rujna upali su u vrlo staro kransko naselje Maaloula, dijelom ga unitili, a od sedam drevnih crkava tri su spalili. Da ivot kranskih i drugih manjinskih skupina postaje sve tei, svjedoi i injenica da je 36 lanova islamske uleme u jednom od najveih predgraa Damaska izdalo fetvu u kojoj stoji da sunitski ski vjernici mogu zaplijezaplije niti dobra, stanove ove i kue krana, Druza, Alavita i drugih manjina koji ne ispovijedaju suunitsku religiju u Proroka. To bi se koristilo za kupovinu oruja, a jednim m dijelom za roddbinu ehida (muuenika za islam) m) i sl. (Izvor: Fidesdiesdienst, 26/09/2013). 3). Pred najavljenu enu moguu ameriku intervenciju u Siriji zbog koritenja kemijskog ijskog oruja, u britanskom nskom Parlamentu voena ena je
rasprava (29. 8. 2013) o zahtjevu premijera Davida Camerona da se Velika Britanija pridrui amerikoj intervenciji. Tom je prilikom govor odrao zastupnik George Galloway, koji se usprotivio da intervenira u korist pobunjenika, odakle donosimo ovaj ulomak: I dok sluam ovdje o tome kako je Assad lo, pitam se... kako to da je prije svega nekoliko godina sveano doekan u Buckinghamskoj palai, a bivi premijer ga je predloio za orden? Svi su ga slavili kao modernizatora, ali naravno... sada se pria promijenila, jer ova Vlada eli promjenu reima u Damasku... to me dovodi do druge i zadnje toke koju u iznijeti danas. Razlog nelagode je taj to ljudi vide pravi karakter sirijske opozicije. Vidjeli su video snimke, stravine video snimke... pogledajte te snimke, pogledajte kako jedan od zapovjednika pobunjenika ree prsa ljudskog bia, jede mu srce i jetru i snima se dok to radi, stavlja to na YouTube jer misli da je atraktivno... Pogledajte snimke kako kranskim sveenicama reu glave... ne odrubljuju, nego ba reu... s kuhinjskim noevima. ak su i biskupa ubili ovi ljudi. Sve religijske manjine u Siriji, a ima su idejom da ih 23, prestravljene s bi mogli pobijediti pobunjenici... p i gospobunjenici koje premijer pr podin ministar vanjskih popodravaju na sve slova podr naine koje mogu, novVe dvije cem i orujem. oruj podravaju ove godine po ljude koji ine ovakve zloine. Cameron nije doCamero bio zeleno svjetlo, a i Obama je odustao od intervencije. No ostaje intervencij injenica da Zapad i orujem pomae dalje oru
SPUTANI DJEAK, STIPO LEDI
75
ba tu mranu zloinaku opoziciju. ini to iz nekog svoga interesa. Najnovije vijesti kazuju da sirijski pobunjenici masovno prelaze u otvoreni savez s AL-Qaedom nakon to su izostali ameriki napadi na Siriju. Trinaest najjaih pobunjenikih brigada udruilo se u savez odbacujui prozapadnu sirijsku nacionalnu koaliciju. Time su se pokazali onim to jesu teroristika organizacija. Slini dogaaji u Tunisu, Libiji i Egiptu (tzv. arapsko proljee) potvrdili su da su pobunjenici, koji toboe oslobaaju narod, ustvari oni koji arapska drutva vode unazad u mrane vjerske diktature, gdje e vladati erijat. A to znai da ona tolerancija prema drugaijima, koja je postojala pod prosvijetljenim arapskim diktatorima, nestaje i da to najvie pogaa krane i druge manjine! Atentat na crkvu u Pakistanu (22. 9. 2013). Atentat na Crkvu Svih svetih u Pashawaru, u vrijeme nedjeljne slube Boje, kada je poginulo 80 ljudi a 170 ranjeno, pokazuje kako je teko kranima ivjeti i opstati u Pakistanu, kao i u drugim veinski islamskim zemljama. Izrazita muslimanska netolerancija, uglavnom vjerski motivirana (optube za navodnu blasfemiju i sl.), prema nevelikoj kranskoj zajednici vodi se s ciljem istrebljenja krana u Pakistanu, a slino je i u veini drugih islamskih zemalja. U muslimanskom Pakistanu od 185 milijuna stanovnika, samo ih se oko 3 milijuna krana. Zloin su poinila dvojica
atentatora-samoubojica upravo u trenutku kada je iz crkve izlazilo oko 600 vjernika. Atentatori pripadaju grupi radkalno-islamistikih talibana iz skupine pod imenom Jandullah. Atentat je navodno izvren kao osveta zbog napada amerikih dronova bespilotnih letjelica. Napad na nedune mukarce, ene i djecu koji su se skupili na molitvu, jest sramotan i kukaviki in izjavio je nadbiskup Karachia Joseph Coutts. U znak alosti za poginulima sve kranske kole bile su zatvorene od 23. do 25. rujna. (Izvor: ZENIT.org). Atentat u Najrobiju (22. 9. 2013). Gotovo istodobno kada je izvren atentat u crkvi u Pakistanu, islamski teroristi somalijske ekstremne organizacije Al-Shabab, bliske Al-Quaedi, napali su luksuzni trgovaki centar Westgate u Najrobiju u Keniji. Ubijeno je vie od 60 osoba. Sudei po svjedoanstvima preivjelih i ovaj je atentat izvren ciljano protiv krana. Napadnut je centar u kojem su bili brojni ameriki i europski turisti. Prema rijeima preivjelih, napadai su svoje rtve pitali, jesu li muslimani ili krani. Identicirane krane su ubijali najee pucnjem u glavu, dok su muslimani mogli otii. U dvojbenim sluajevima postavljali su unakrsna pitanja o molitvenim surama, pie afriki dopisnik lista Stuttgarter Zeitung. Proslava obljetnice Milanskoga edikta u Niu U subotu 21. rujna 2013. obiljeena je 1700. obljetnica Milanskoga edikta, to ga je izdao rimski car Konstantin u Milanu 313. godine i njime dao slobodu kranima. Obljetnica je obiljeena misnim slavljem na stadionu air u Niu. Misu je predvodio izaslanik pape Franje, kardinal Angelo Scola, milanski nadbiskup metropolit, zajedno s domainima: nadbiskupom metropolitom beogradskim mons. Stanislavom Hoevarom te svim lanovima Meunarodne biskupske konferencije, koja obuhvaa Srbiju, Crnu Goru, Makedoniju i Kosovo, predvoenim nadbiskupom barGodina XL. broj 1-2 2012/2013.
MAJKA S DJETETOM, UZELAC MILIVOJ

76
Kronologija dogaaja
skim mons. Zefom Gashijem, m, zatim u zajednitvu s nadbiskupom pom metropolitom vrhbosanskom kom kardinalom Vinkom Puljiem, m, umirovljenim washingtonskim nadbiskupom kardinalom Theodorom McCarickom i nadbiskupima i biskupima iz: Hrvatske Bosne i Hercegovine, Slovenije, Albaanije, Austrije, Italije, Bugarske, ske, Rumunjske, Sjedinjenih Amerikih Drava i Velike Britanije. nije. Na misi je koncelebriralo oko 120 sveenika u prisutnosti od oko 2.000 hodoasnika. Srpsku ku Pravoslavnu crkvu predstavvljala je delegacija sainjena od najbliih suradnika nikog epipiskopa Jovana, a bili su i preddstavnici drugih vjerskih zajeddnica meu kojima i islamske. ke. Bili su takoer prisutni i najvii ii predstavnici vlasti Republike ke Srbije na elu s predsjednikom m Tomislavom Nikoliem kao i princ Aleksandar II. Karaororevi i princeza Katarina Karaorevi te vei broj veleposlanika nika kao i gradonaelnici Nia, Aleksinca i Zajeara Z j i drugi uglednici. Misno slavlje izravno je prenosila Radiotelevizija Srbije. Uz zvuke fanfara na stadion su donesene i kod oltara postavljena estica Kristova Kria, darom Modenske biskupije i svetita Nonantola nedaleko od Milana, te moi sv. Jelene, koje su dar njemake biskupije Trier. Pred moima je molitvu predvodio krievaki grkokatoliki biskup mons. Nikola Keki. Dok su biskupi i sveenici u sveanoj procesiji ili prema oltaru, mladi su na travnjaku stadiona napravili veliki znak kria. Prije poetka mise proitano je pismo pape Franje upueno, 8. kolovoza 2013. kardinalu Scoli kojim ga imenuje svojim izvanrednim izaslanikom na slavlju u Niu. Kardinal Scola je svima prisutnima prenio pozdrave pape Franje, spomenuvi da su se
MAJKA S DJETETOM, IME VULAS
na stadionu okupili ok kako krani tako i drugih religija i nevjernici vjernici dru s podruja podru cijele regije. Svima uputio poruku mira. je upu KULTURA UMJETNOST KUL Likovna umjetnost Liko Klovi u svojim Dvorima Julije K 2013). Po prvi put u Hr (3. 1. 20 vatskoj i u svijetu Galerija Klovidvori predstavila je (8. 11. evi dv 2012 20. 1. 2013) sitnoslikarski opus Juraja Julija ka Klovia (1498-1578). K Roen je u Grianama u R Hrvatskom primorju te je H kao osamnaestogodinji ka mladi 1516. otiao u Vem neciju koja je u tom asu ne europska prijestolnica tieur skarstva. Imao je mecene ska visokim crkvenim dostou vi janstvenicima kod kojih je janstv slubi (kardinali Grimani, bio u slu Campegio, C i te Alessandro Farnese kod kojeg ostaje do konca ivota). Za zagrebaku izlobu iz inozemstava su stigla 22 rada 15 crtea, 7 minijatura i 3 originalna kodeksa. Kodeks Evangeliarium Grimani koji sadri iluminacije s likovima evanelista i prizorima iz Kristova ivota te bogato ukraene inicijale stigao je iz Biblioteke Marciane u Veneciji, a kodeks Libro dOro iz londonskog British Libraryja. Klovievo remek-djelo asoslov Farnese javnost e vidjeti u faksimilu jer je original pohranjen u New Yorku, Pierpont Morgan Library i rezerviran je za drugu izlobu. Kodeks Rylands Latin, takozvani misal Europe i Orijenta, stigao je iz glasovite knjinice The John Rylands Library of Manchester. Iz Muzeja Louvre uspjelo se pribaviti ak pet djela slavnu
77
Bilten Franjevake teologije g j Sarajevo j
KRI, IME VULAS
minijaturu Tri teoloke vrline uz jo etiri crtea, a iz rentinske Galerije Ufzi doao je Kloviev autoportret koji vrlo rijetko naputa galeriju. Od Klovievih djela koja se nalaze u Hrvatskoj izloena su dva crtea ne knjinice iz Nacionalne i sveuiline u Zagrebu (Uskrsnue i Bogorodica s usnulim Isusom, nastao tao po uzoru na Michelangela), crte Judita i Hoinetu grake loferno doao je iz Kabinetu g restauratorHAZU-a, a iz Hrvatskog ra Posljednji skog zavoda minijatura sud koju je Vlada RH kupila 2006. voj aukciji u godine na Sothebysovoj Londonu. Minijatura Gloria in excelreda predsjedsis Deo, u vlasnitvu Ureda nika RH, zanimljiva je zbog toga jer je ukrasni okvir crtea najvjerojatnije iluminirao Klovi. Iz Moderne galenijatura Sveti rije u Zagrebu stie minijatura Petar s apostolima pred vratima raja alegorija zemaljske i nebeske crka Vlada RH i ve koju je 2008. kupila vlja javnosti. koja se prvi put predstavlja Minijatura Isus na Maslinskoj gori posuena je iz jedne domae privatne zbirke. Autorica ove vrlo vane i do sada najopsenije izlobe o Kloviu u svjetskim razmjerima, jest Jasminka Pokleki Stoi, via kustosica Galerije Klovievi dvori. Reeksije vremena (1945-1955) (3. 1. 2013). Pod ovim nazivom Galerija Klovievi dvori posvetila je svoj izlobeni projekt jednom desetljeu novije hrvatske povijesti koje je bitno utjecalo na ivot tadanjih ljudi ali i njihova potomstva (12. 12. 201210. 3. 2013). Na izlobi su prezentirana i neka rana djela istaknutih umjetnika poput Tartaglinog portreta Tita u maralskoj uniformi, Murtieve Rijeke iz 1947, Augustinievog Noenja ranjenika, Ra78
Partiz daueve Partizanke ili Kata PejnoK vi Ksenije Kantoci. Iz Hrvatskog d dravnog arhiva su p posuene fotograje iz tog vremena popu onih skulturnog put sl sleta Hrvatske, prvom majskih parada, prvog ko kongresa AF-a, dok Beograd stigle i fotograje su iz Beograda prijem s velikim dravniTitovih prijema on cima poput onoga s carem Hailom Selasijem. etv Praka etvorica (3. 2. 2013). Um Izloba u Umjetnikom paviljonu u Zagrebu (18 (18. 117. 3. 2013) predj zentirale je djela prake etvoriU ce: Milivoj Uzelac, Vilko Gecan, Varl Vladimir Varlaj, Marijan Trepe. neformal naziv za etvoricu To je neformalni slika koji su djelovali hrvatskih slikara tijek u Pragu tijekom Prvog svjetskog nek rata i kroz nekoliko godina poraa. njihov boravka u Pragu Godine njihova n ostavile su u njima traga u formativnom smislu to je takoer imalo hrv odjeka na hrvatsku likovnu umjetA nost uope. Autor izlobe je Zvonko Makovi. Picasso u Klovievim dvorima (8. 4. 2013). Galerija Klovievi dvori ugostila je Pabla Picassa (1881-1973) jednog od najveih slikara 20. stoljea od 23. oujka do 7. srpnja 2013. Bila je to retrospektivna izloba iz Nacionalnog muzeja Picasso u Parizu. Izloba obuhvaa stotinjak Picassovih djela slika i skulptura od prvih dviju slika iz 1895. koje je naslikao kao 14-godinjak, pa do posljednih slika koje nose njegov potpis, ali i neto fotograja iz osobnog arhiva. Autorica izlobe je kustosica Nacionalnog muzeja Picasso u Parizu Anne Baldassari. Kroz 12 dvorana Klovievih dvora izloba prati glavna razdoblja Picassova stvaralatva. Ona je kroz protekle tri godine, koliko traje obnova Nacionalnog muzeja Picasso,
Kronologija dogaaja
obila Europu, SAD, Australiju, Kanadu, Bliski istok, Japan, Rusiju, Tajvan, Kinu i Hong Kong. Nakon svjetskog putovanja, zavrit e u Parizu na svome trajnom odreditu. Nacionalni muzej Picasso (Muse national Picasso) osnovan je 1985. godine s ciljem da bi okupio sva ona djela koja su Picassovi nasljednici darovali Francuskoj. Dali su francuskoj dravi pravo da prva izabere djela izmeu njih 70.000 sauvanih u Picassovim ateljeima. Tako je nastala zbirka najvanijih umjetnikovih radova. S ciljem da se zbirka sauva u cjelini i prui mogunost lakeg prouavanja Picassova opusa, nasljednici su 1978. predali oko 200.000 predmeta (korespondencija 20.000 pisama, 11.000 isjeaka iz novina, 15.000 fotograja) iz umjetnikova osobnog arhiva. Nakon jo jedne donacije iz 1990. i sustavnog otkupa djela, muzejska zbirka danas ima 5.000 Picassovih djela i ona je danas najcjelovitija javna zbirka. Izloba Maxa Liebermanna rmanna Berlin/Wannsee (22. 7. 2013). 3). Na izuzetno atraktivnom mjestu, na a obali berlinskog jezera Wannsee, ee, nalazi se ljetnikovac/vila slikara kara Maxa Liebermanna (1847-1935), 935), oko kojeg se protee vrt i park ark s ukrasnim biljem i povrem to ga je njegovao sam slikar. On n je 1909. dao sagraditi vilu na obali bali jezera kao obiteljski ljetnikovac ac gdje je u miru mogao slikati. Vie ie od 200 njegovih slika nastalo je e u njegovu 7.000 etvornih metara etara velikom vrtu, u kojem i danas nas moemo vidjeti sve ono to je e on u njemu sadio i njegovao. Liebermann ebermann je svoju inspiraciju nalazio alazio i u francuskom slikarstvu, pa ova aktualna izloba pod nazivom ivom Max Liebermann i Francuska ska predstavlja slikarske povezninice s francuskim slikarstvom. On je boravio u francuskom selu BarbiGodina XL. broj 1-2 2012/2013. 2/2013.
zonu, mjestu gdje su se okupljali francuski slikari od sredine 19. stoljea i slikali teme seoskih poljodjelskih radova, to je inspiriralo i Liebermanna, pa su te teme dominantne i na toj izlobi. Jedna od njegovih zapaenih slika, na primjer, jest Vaenje krompira na poljodjelskom imanju. Liebermann je roen u Berlinu i bio je protivnik vladajueg akademizma u umjetnosti. On je suutemeljitelj i predsjednik Berlinske secesije. Bio je na elu Pruske akademije umjetnost (1920-1933). Razoaran nacistikim preuzimanjem vlasti, povukao se s Akademije. Ubrzo je umro. Nakon smrti njegova je udovica Marta od nacista prisiljena prodati dvorac (1940) a da bi izbjegla deportaciju izvrila je samoubojstvo (1943). Poslije rata slikarevi nasljednici su povratili vilu i potom je prodali gradu Berlinu. Godine 1995. vilu (kojoj je sada muzej) preuzela je novoosnovana Udruga Max Liebermann i ona vodi brigu o njoj i vrtu. (U blizini je i vila vi na obali jezera u kojoj je odrana odra Konferencija Wannsee 20. sijenja 1942. na sij kojoj su nacisti nacist donijeli odluku o konanom rjeenju idovskog pitanja). pitanja) Museum Hannover Sprengel M (27. 7. 2013). 2013 Poznati muzej moderne i suvremene umjetsu nosti u Hannoveru, uz izuzetHanno no veliku zbirku umjetnina zb (najveim dij dijelom donacija Bernharda Sprengela) koja se Spr nalazi u fondu muzeja a dijelom u stalnoj muzejskoj postam vi, redovito prireuje zapaene pri likovne izlobe. izlobe Budui da se radi o velikom prostoru zgrade atraktivnog suvremenog arhitektonsuvrem skog izraza, koja se jo i proiruje, istodobno se, uz u stalni postav, prireuje vie vi izlobi. Ovaj put se izdvajaju izlobe iz
JEDRA, IME VULAS
79
Schwitters u Engleskoj i isti sluaj. Unaprijed nepredvidivo od Marcela Duchampa do Gerharda Richtera. Prva izloba posveena je slikaru Kurtu Schwittersu rodom iz Hannovera. Schwitters je napustio nacistiku Njemaku 1937. i otiao u Norveku. Zadnjim brodom, prije njemake okupacije Norveke, uspio je zajedno sa sinom otii u Englesku (1940). Kao njemaki graanin bio je neko vrijeme interniran zajedno s drugim izbjeglicama, meu kojima je bilo umjetnika. U kampu je sudjelovao na izlobama. God 1941. puten je na slobodu i otiao je u London, gdje upoznao niz tamonjih umjetnika i likovnih kritiara (Ben Nicholson i Herbert Read). Nakon to je vidio njegovu samostalnu izlobu 1944, Read ga je nazvao najveim majstorom kolaa. Na ovoj izlobi su predstavljene njegove slike iz engleskog razdoblja, ali i djela nekoliko engleskih umjetnika s kojima je Schwitters zajedno stvarao i s kojima ima likovne poveznice. Druga izloba isti sluaj. Unaprijed nepredvidivo od Marcela Duchampa do Gerharda Richtera tematizira sluajnosti u umjetnikom stvaranju. Naime aime u 20. i 21. stoljeu umjetnici vrlo esto u svoje stvaralatvo uvezuju sluaj. Ono to nije ni predvidivo o niti planirao neoekivano zauzme uzme vano mjesto u umjetnikom kom konceptu i dovede do neobiobinih i neoekivanih rezultata. ltata. Dok bi Marcel Duchamp pustio da padnu niti konca te bi one ne sluajno nastale krivine bi ksirao, Kurt Schwitters bi sluajno no pronaeni predmet na ulici integrirao egrirao u svoje kolae. Gerhard Richter, vrlo poznati suvremeni njemaki jemaki slikar iz Klna (autor dvaju ju novih vitraja u klnskoj katedrali), i), koji bi za svoje obojene table u posebnom osebnom
PORTRET KIPARA RAULA GOLDONIJA, VALERIJE MICHIELI
80
postupku izluivao pojedinane tonove boje, kasnije je iao, iz razloga utede vremena, na to, da ukljui pripomo kompjutorski podranog generatora sluaja. Na izlobi su predstavljeni sljedei likovni umjetnici koji u svom umjetnikom stvaranju ukljuuju sluajnost: Marcel Duchamp, Hans Arp, Max Ernst, Kurt Schwitters, Jackson Pollock, Niki de Saint Phalle, Daniel Spoerri, Dieter Roth, John Cage i Gerhard Richter. Picassov muzej u Barceloni (7. 8. 2013). Jedna od znamenitosti Barcelone, glavnog grada panjolske pokrajine Katalonije, jest i Picassov muzej pred ijim je ulazom svakodnevno dugi red ljubitelja umjetnosti koji ele pogledati djela jednog od najveih likovnih umjetnika XX. stoljea. Muzej je smjeten u rezidencijalnoj palai obitelji Berenguer dAguilar u ulici Montcada. U toj se palai otkrivaju arhitektonski tragovi iz 13/14. stoljea, ali je sadanji oblik dobila u 15. stoljeu u vrijeme Joana Berenguer dAguilara, a daljnja modernizacija zgrade potjee iz 16. i 18. stoljea. Picassova djela nala su svoje utoite u ovoj zgradi prije pet desetljea 1963. 196 godine. Jedan od razloga za to jes jest injenica da je Picasso u svome ranom rano razdoblju, prije odlaska u Pariz, ivio i radio u Barceloni. Osnovu ove muzejske postave donacija Picassova bliskog ine do prijatelja Jaume Sabarts-a, prijate potonje donacije Picassa te po (1968, 1970) i njegove udovi(1968 ce 1982. 198 Ukupno se u muzeju 4.249 djela meu kojima nalazi 4 najkompletnija zbirka iz njei najko gova ranog ran stvaralatva to ovaj muzej to ini referentnim. Tamo je takoer i 57 djela, varijacije na Velzqueza Las Menias iz 1957. (darovnica iz 1968). To je jegodine (dar serija koja se dina umjetnikova u u svojoj svo cjelovitosti moe vidjeti samo u tom muzeju. dj Muzej posjeduje i bogatu M graku zbirku te 42 kegr
Kronologija dogaaja
ZGAENI PAS, VALERIJE MICHIELI
ramike (darovnica iz 1982). Picasso je bio od svoga mladenakog doba jako vezan za Barcelonu, te je podupirao projekt ustanove muzeja i postao je njegov glavni mecena. U ovom kontekstu nije na odmet spomenuti da se u Barceloni nalazi ulica dAvini (Carrer dAvini) po kojoj je uvena Picassova slika Avinjonske gospoice dobila ime, a ne, kako se obino misli, po junofrancuskom gradu Avignonu. To je prva kubistika slika i njome je zapoela nova umjetnika faza u njegova stvaralatvu. Picasso, iako apolitian, bio je kritiki oporbenjak Francove diktature u panjolskoj. Stoga je, kau, Franco u Madridu bjesnio kada je 1963. u Barceloni otvoren Picassov muzej. Otvaranje muzeja bio je i znak katalonskog otpora Generalisimusu koji je dokinuo kulturnu i politiku autonomiju Katalonije, zabranio uporabu njihova jezika. Jedino su redovnici samostana Montserrata (70 km sjeverozapadno od Barcelone) smjeli pisati na katalonskom i tako je ostalo kroz 40 godina diktature. Slika, Guernica koju je naslikao (1937) u vrijeme panjolskog graanskog rata a naGodina XL. broj 1-2 2012/2013.
kon njemakog bombardiranja toga grada, mogla je po autorovoj elji, biti izloena u panjolskoj tek poslije Francove smrti. No Picasso to nije doivio jer je umro 1973, a Franco 1975. Kulturni dogaaji, pisci, knjige asopis posveen Andriu asopis Hrvatska misao, koji izdaje Matica hrvatska Sarajevo, br. 44/2012, u cijelosti je posveen nobelovcu Ivi Andriu u povodu 120. obljetnice roenja. asopis je predstavljen u Knjinici Ivo Andri Katolikog kolskog centra u Sarajevu 15. listopada 2012. u sklopu Dana Matice hrvatske Sarajevo. Uvodnu rije imao je Dalibor Ballian, glavni urednik asopisa, a potom su o Andriu i prilozima njemu posveenim govorili Marko Karamati i Ivan Lovrenovi. Nekoliko je uenika italo vlastite priloge i izvatke iz Andrievih djela. Brojne posjetitelje pozdravio je i predsjednik Matice hrvatske Sarajevo fra Perica Vidi.
81
KRISTOVA PROSLAVA, VASILIJE JOSIP JORDAN
irilina batina Moda neobina tema, ali nesumnjivo vana. Dva pisma, latinica i irilica, na junoslavenskom prostoru danas su tako rasporeena da irilica pretee na Istoku, na prostoru bizantskopravoslavne tradicije (Srbija, Makedonija, Bugarska), a latinica na Zapadu (BiH, Hrvatska, Slovenija). U srpskom kulturnom prostoru irilica se razumijeva kao nacionalno pismo, iako se njome slue sve zemlje bizantsko-pravoslavne tradicije. Na hrvatskoj strani, mnogi se, optereeni povijesnim razlozima pa i iskustvom nerijetkog nijekanja njihove kulture s istonih strana, distanciraju od irilice a usput se preutno odriu i svoje iriline batine, usprkos injenici tropismene (glagoljica, latinica, irilica) i trojezine (hrvatski, latinski, staroslavenski) kulture hrvatskoga srednjovjekovlja, kako je to paleoslavist i kroatist Eduard Hercigonja pedantno predstavio u svojoj tako naslovljenoj knjizi (1994). Godine 2012. napunilo se 500 godina od prvotiska dubrovakog irilinog molitvenika Od blaene gospoe oje, s pripojenih Petnaest molitava svete Brigite, tiskanog u Veneciji 1512. godine. Bila je to prigoda da se svrati pozornost na zanemareno hrvatsko irilino nasljee te je s tim ciljem koncem studenoga 2012. u Zagrebu prireen znanstveni skup Hrvatska irilina batina. Na pitanje kako to da je irilica hrvatsko pismo, po rijeima Matea agara,
82
kroatista sa Sveuilita u Zagrebu, odgovor je jednostavan, zato to su njome pisana vana djela hrvatske knjievnosti i diplomatike, i zato to su Hrvati, odnosno njihovi preci u vrijeme kad nacionalna identikacija nije bila kao danas, njome pisali, te je nuno atribuiranje hrvatska irilica umjesto zapadna (Vijenac, 15. 11. 2012, 14). Ta zapadna inaica irilice, koju je iro Truhelka nazvao bosanicom (1889), bila je rairena u Bosni, Dubrovniku i srednjoj Dalmaciji ali u svojim razliitim varijantama (bosanskoj, poljikoj i dubrovakoj). Nazivom bosanica u jezinoj struci se oznauje minuskulna hrvatsko-bosanska irilica XVXIX. st. (Ivo Pranjkovi, Hrvatska knjievna enciklopedija, sv. 1, Zagreb 2010), ali je njezin razvoj mogue pratiti ve od XI. st. Na prostoru dananje BiH takvi su rani spomenici, na primjer, Humaka ploa (XI. st.), Povelja Kulina bana (1189), natpisi na stecima itd. Dolaskom Turaka bosanicom su se sluili ne samo katolici, nego i muslimani koji su to pismo nazivali begovicom. Bosanica je u Bosni najprisutnija kod franjevaca. Tim je pismom tiskana prva knjiga u BiH na narodnom jeziku Nauk krstjanski (1611) fra Matije Divkovia, kao i knjige niza drugih franjevakih pisaca: fra Stjepana Matijevia, fra Pavla Posilovia, fra Pavla Papia, fra Stjepana Margitia, a svoje su ljetopise, koji su u novije vrijeme objavljeni, pisali takoer bosanicom fra Bono Beni, fra Nikola Lavanin i dr. Franjevci su bosanicu doivljavali i uvali kao nacionalno pismo, te su pojedini provincijali u XVIII. st. inzistirali da se u franjevakoj zajednici iskljuivo ona koristi, a ne latinica, koja je u to vrijeme kod njih poela prevladavati. Knjievnost bosanskih franjevaca, kao dio hrvatske knjievnosti, posjeduje, dakle, svoju irilinu batinu koja ima svoje mjesto u kulturnoj i knjievnoj povijesti Bosne i Hercegovine. Stjecajem posebnih povijesnih i drutvenih okolnosti te se injenice neopravdano zanemaruju, a na irilicu se gleda kao iskljuivo tue pismo. irilina
Kronologija dogaaja
batina je dio nae duhovne i kulturne povijesti i konano moramo nauiti znati to vrednovati. Otkrie Bosne (9. 12. 2012) Knjievnica i sveuilina profesorica Julijana Matanovi, koja je inae po roenju iz Bos. Posavine, u razgovoru za agenciju Anadolija izjavila je kako se prije osjeala Osjeankom i Slavonkom, a sada se, veli, Bosna uvukla u mene. Rekla je da ju je pokojni Ivo ivkovi, njezin suprug (bio je potpredsjednik Nove hrvatske inicijative) vratio Andriu i Bosni. Nakon njegove smrti, upitali su me kako se sada osjeam i ja sam rekla jednu jako runu reenicu: Jako sam ljuta na njega. Novinari su se udili tome kako mogu biti ljuta na njega. Bila sam ljuta jer mi je nekako poremetio identitet. Kada me je ponovo nauio Bosni i kada sam Prokletu avliju proitala na drugi nain, onda je umro. Prije sam bila Osjeanka i Slavonka, a sada vie ne znam, sada se uvukla ta Bosna u mene. Za moj povratak Bosni bili su vrlo vani franjevci Srednje Bosne, pogotovo franjevci iz Kraljeve Sutjeske, koji su bili moji veliki prijatelji. Magdalenino prvo zimovanje je bilo na brdacima Kraljeve Sutjeske. Oni su me u tim fratarskim elijama nauili da treba gledati kroz prozor i da snijeg kroz te prozore drugaije pada, ba onako kao to pada no nakon to su pokopali fra Petra u Prokletoj avliji. Julijana je stigla franjevcima u Kraljevu Sutjesku posredovanjem Dolores Grmaa sa Sveuilita u Zagrebu. Kroatisti iz Zagreba u Bosni Skupina od oko 35 kroatista (profesora i studenata) boravila je u Bosni od 15. do 19. svibnja, meu kojima su bili profesori: Ivo Pranjkovi, Mateo agar, Dolores Grmaa, Kreimir Mianovi i Lada Badurina (spomenuti su 17. svibnja bili gosti na Teologiji). Cilj im je bio upoznati Bosnu izbliza, prije svega franjevako nasljee. Tako su posjetili samostane u Jajcu, Rami, Guoj Gori,
Sarajevu, Visokom, Kreevu, Fojnici, Kr. Sutjesci i Dubravama (Brko). Konaili su u Rami, Visokom i Sarajevu. U Sarajevu su posjetili samostan na Bistriku, Filozofski fakultet (tamo su im bila organizirana predavanja), Zemaljski muzej. Pero imunovi (1949-2012) Profesor novije hrvatske knjievosti na Univerzitetu u Sarajevu, a potom na mostarskom Sveuilitu, Pero imunovi, preminuo je 15. prosinca 2012. godine. Rodio se u Sarajevu 21. prosinca 1949. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Sarajevu 1972. na Odsjeku za historiju jugoslavenskih knjievnosti. God. 1973. zapoinje raditi na istom fakultetu, najprije kao asistent, potom docent i izvanredni profesor. Doktorsku disertaciju obranio je u Sarajevu 1988. godine. Zbog polemikih tekstova u vezi s problemima ideologije u istraivanju knjievne povijesti, nekoliko godina nije mogao objavljivati. U vrijeme rata bio je
NEVJESTA, VASILIJE JOSIP JORDAN DRAGICA C. JORDAN

83
u Sarajevu do 1993, potom je zaposlenik na Sveuilitu u Mostaru. Pokopan je na katolikom groblju na Stupu u Sarajevu 18. prosinca. Oprotajno slovo imali su dr. fra Marko Karamati, dr. Perina Mei (Sveuilite u Mostaru) i dr. Branko Leti (Univerzitet u Sarajevu). Nagrada Vjekoslavu Gercu Udruenje Klepsidra, koje dodjeljuje nagradu Isa-beg Ishakovi, i ove je godine (rujan 2013) uruilo priznanja u pet kategorija istaknutim prijateljima grada Sarajeva. Nagradu u kategoriji Nauka dobio je prof. dr. Vjekoslav Gerc, koji je izrazio zadovoljstvo kako saom nagradom tako i injenicom da je ona liena svake politike konotacije, ba kao i ja rekao je laureat. Hipokrat u svome hipokratikumu kae da ljekar ne bi trebao da pripada nijednoj politikoj stranci, niti bi smio obnaati bilo kakvu politiku dunost. Dunost je ljekara da prui svaku pomo, bez obzira na njegovu politiku, nacionalnu ili religijsku pripadnost. Ako nas u ivotu mnoge stvari razdvajaju po politikoj, nacionalnoj i vjerskoj osnovi, onda je medicina ta koja nas spaja, poruio je Gerc. Uz Gerca ovogodinji su laureati nagrade Isa-beg Ishakovi u drugim kategorijama (kulturna batina, domoljublje, umjetnost...) Beba Selimovi, Nihad engi, Sanela Jenkins i Zdravko oli.
Putopisne biljeke Potsdam/Berlin (22. 7. 2013). Potsdam je grad u neposrednoj blizini Berlina. Nastao je u 10. stoljeu kao slavensko naselje Podstupim na rijeci Havel, a danas ima oko 150.000 stanovnika. U njemu se nalaze tri dravna sveuilita, tridesetak znanstveno-istraivakih ustanova, a 15% populacije ine studenti. U njemu se nalazi, kao svojevrsna urbanistika i arhitektonska atrakcija, Nizozemska etvrt 134 kue tipski izgraene (1734-1742) u nizozemskom stilu za majstore i radnike koje je iz Nizozemske pozvao pruski kralj. U Potsdamu su rezidirali pruski kraljevi sve do 1918. godine. Dvorac Friedricha Velikog (1712-1786) Sanssouci (Bez briga) kao i vrt s biljnim nasadom iz raznih dijelova svijeta nalazi se na popisu UNESCO-ove svjetske batine i nezaobilazna je turistika destinacija. Atraktivan je takoer i dvorac Cecilienhof s poetka 20. st. koji je car Vilim u duhu engleske ladanjske arhitekture dao podii sinu Vilimu i njegovoj eni Ceciliji (zadnja graevina dinastije Hohenzollern), takoer je na popisu UNESCO-a. U njemu je, budui da je u ratu ostao neporuen, odrana Potsdamska konferencija, izmeu 17. srpnja i 2. kolovoza 1945, na kojoj su sudjelovali ameriki predsjednik Truman, engleski premijer Churchill i sovjetski voa Staljin, gdje se dogovaralo o poratnoj budunosti Europe i svijeta. Podjelom Njemake nakon rata, Potsdam je dopao Istonoj Njemakoj (DDR). Nakon ujedinjenja Njemake (1990) zapoela je iroko zasnovana obnova biveg DDR-a. Tu je obnovu doivio i Potsdam. Dananji Potsdam jedva je prepoznatljiv u odnosu na vieno 1990-ih. Obnova cijeloga grada i nove fasade na svim zgradama uinile su od negdanjeg grada tmurnog izgleda jednu atraktivnu malu metropolu (postao je glavni grad savezne pokrajine Brandenburg), pored velikog Berlina koji je sam jedna od saveznih pokrajina. Desetci prekrasnih vila u nizovima u nekim ulicama privukli su
MUZIKANTI, VASILIJE JOSIP JORDAN

84
Kronologija dogaaja
imune Berlinane da tu stanuju a u Berlinu rade. Barcelona (5-9. kolovoza 2013). Luka i najvei grad na Sredozemnom moru, glavni grad Katalonije, drugi po veliini u panjolskoj, meu pet najposjeenijih gradova u Europi (est milijuna posjetitelja godinje), to je, najkrae reeno Barcelona. Kao i veina starih gradova i Barcelona ima svoju predaju i povijest o svome osnutku. Nju je, prema jednoj legendi, u 3. st. pr. Kr. osnovao kartaki vojskovoa Hamilcar Barca, otac Hanibalov, pod imenom Barcino. No, povijesne su injenice da je u 2. st. pr. Kr. tamo utemeljena rimska kolonija Barcino, a u 5. st. Barcelona je glavni grad zapadnogotskog Carstva. God. 717/18. zaposjeli su je Mauri (Arapi) koji su ostali do 801. god., kada su ih protjerali Franci pod Ludvigom Pobonim, sinom Karla Velikoga. Barcelona je tada postala dijelom Hispanske (panjolske) marke. Nastupilo je vrijeme relativnog mira i gospodarskog procvata grada. God. 985. po zadnji put su maurske trupe pod vodstvom Al-Mansura upale u grad i iza sebe ostavile velika razaranja i pusto. Nakon toga grad se sve vie razvija u kulturno i gospodarsko sredite Katalonije. Vrhunac srednjovjekovne kulture Barcelona postie na prijelazu iz 13. u 14. stoljee kada se gradi veina gotikih crkava u gradu. Grad 1450. dobiva svoje prvo sveuilite. God. 1469. tajno su se vjenali kralj Aragona Ferdinand i kraljica Kastilije Izabela. Time je udaren temelj jedinstvu panjolske i njezinu usponu do svjetskog imperija u kojem sunce nikad ne zalazi. God. 1493. Ferdinand i Izabela primaju u Barceloni Kristofora Kolumba, prilikom njegova povratka s prvog amerikog putovanja, te ih informira o svojim otkriima, o novim zemljama i bogatstvima koja se tamo nalaze. Kao podsjetnik na Kristofora Kolumba (panj. Cristbal Clon), njegov epohalni pothvat, te susret s kraljevskim parom, uz luku se izdie spomenik njemu posveen u visinu od 60
BEZ NAZIVA, VILKO GECAN
metara s bronanom gurom na vrhu visokom 7 metara. Najvii je to spomenik od njih ezdesetak posveenih tom otkrivau Novoga svijeta! Zbog monopola Seville na trgovinu s Novim svijetom u 16. stoljeu, Barcelona gospodarski slabi. Tako je ostalo gotovo tri stoljea sve do ukidanja trgovinskog monopola Seville (1778). Barcelona je potom gospodarski prosperirala sve do Napoleonove invazije 1811. godine. Tijekom 19. st. sve vie jaa katalonska nacionalna svijest i sve se vie njeguje kulturna posebnost Katalonaca, a Barcelona postaje simbolom katalonske samostojnosti i identiteta. U Barceloni je 1888. odrana prva Svjetska izloba koja je pruila pravu priliku da se grad svijetu predstavi kao kulturna i gospodarska metropola Katalonije. Druga Svjetska izloba odrana je tamo 1929. godine. Tada su Katalonci izgradili monumentalan izlobeni paviljon u kojem je danas nadaleko poznati Nacionalni muzej Katalonije. Jo jedan paviljon zasluuje posebnu pozornost, a to je njemaki, koji je projektirao jedan od najveih arhitekata 20. stoljea Ludwig Mies van der Rohe (1886-1969). On je uistinu jedina moderna zgrada koja je izala iz okvira historicizma na Svjetskoj izlobi. Stjecajem vanjskih okolnosti on je nedugo poslije izlobe poruen, ali je 1986. u povodu stote obljetnice roenja arhitekta rekonstruiran, te je danas prava atrakcija koja privlai svojom
85
SVETA OBITELJ, VILKO GECAN
modernom formom iako je prolo vie od 80 godina od njegove prvotne prezentacije. Paviljon nema vrsto deniranog prostora, unutranjost i izvanjskost se naprosto meusobno prelijevaju. Na izlobi je bio jedva zapaen, a danas po svojoj inovativnosti vrijedi kao remek-djelo arhitekture 20. stoljea. Godine 1931. Katalonci su izborili autonomiju. Nisu je, meutim, dugo sauvali. Zbog injenice da je Barcelona tijekom panjolskog graanskog rata (1936-1939) bila republikanski bastion otpora Francovoj armadi, Generalisimus je, nakon pobjede, god. 1939. dokinuo katalonsku autonomiju a Katalonce politiki i kulturno podvrgnuo svojoj krutoj totalitarnoj vladavini. Zabranio je katalonsku kulturu i pisanu uporabu katalonskog jezika, izuzevi jedino benediktince na Montserratu, koji su jedini imali povlasticu pisati katalonski. Tako je ostalo sve do Francove smrti 1975. Godine 1977. Katalonija iznova uspostavlja autonomiju, s pokrajinskom vladom u Barceloni, a 1979. dobiva Autonomni statut prema kojemu ima pravo na svoj parlament, policiju, pravosue, radio i televiziju, jezik,
86
kolstvo... Danas ima oko sedam milijuna Katalonaca. Glavni katalonski grad Barcelonu obiljeila su velika imena drutvenog, kulturnog, umjetnikog i sportskog ivota: Kristofor Kolumbo, Eusebije Gell, Antonio Gaud, Pablo Picasso, Joan Mir, Salvador Dal, Georg Orwell, Gabriel Garca Mrquez, Montserrat Caball, Josep (Jos) Carreras, Carlos Ruiz Zafn, Cristina de Borbn, Lionel Messi... Svi su oni, svatko na svoj nain, dali svoj peat ovome gradu. Godine 1992. u Barceloni su odrane olimpijske igre, to je medijski izdiglo Barcelonu kao modernu europsku i svjetsku metropolu. Takoer treba napomenuti da su tradicionalne borbe s bikovima u panjolskoj, koje mnogi drugdje u svijetu ne mogu ni razumjeti ni prihvatiti, u Kataloniji zabranjene 2012. godine. U staroj gradskoj jezgri Barcelone osjea se arm mediteranske metropole. Ulice donekle podsjeaju na one koje poznajemo u dalmatinskim gradovima, iako su neto ire. Stambeni blokovi, napose oni iz vremena secesije/modernizma u arhitekturi, redovito ukraavaju uski cvjetni balkoni s metalnom ogradom, to je tradicija koja se i danas uva. Od 1855. g. sustavno se urbanizira novi dio grada pod vodstvom arhitekta Ildefonsa Cerda, u to se kasnije ukljuuju trojica vrsnih barcelonskih arhitekata Antonio Gaud, Lluis Domnech i Montaner i Josep Puig i Cadafalch. Oni su u duhu modernizma oblikovali najveu gradsku etvrt u Europi, to je stilska paralela jugendstilu Njemakoj, art nouveau u Francuskoj, secesiji u Habsburkoj Monarhiji. Meu znamenitostima Barcelone nezaobilazne su monumentalne gotike crkve: katedrala Sv. Eulalije i crkva Santa Maria del Mar. Katedrala, s tri zvonika na proelju, najveim je dijelom dovrena u razdoblju od 13. do 15. st., dok je moni toranj u sredinjem dijelu proelja podignut poetkom 20. stoljea. Posveena je sv. Eulaliji, prvoj zatitnici Barcelone, etrnaestgodiGodina XL. broj 1-2 2012/2013.
Kronologija dogaaja
njoj muenici iz vremena Dioklecijanova progona krana poetkom 4. stoljea. Crkva Santa Maria del Mar je biser katalonske gotike kojoj je kamen temeljac postavljen 1329, a 25 godina kasnije (1384) je posveena; to je jedina gotika crkva u Barceloni koja je u svoje doba u cijelosti dovrena. Ona je daleko slavnija od katedrale. Teko je oteena u potresu 1428. kada su uniteni neki vitraji, koji su obnovljeni 1459. Poetkom panjolskog graanskog rata 1936, Crkvi neprijateljske skupine unitile su oltar i slike, a tijekom tog rata i sama crkva je oteena. Danas je nesumnjivo najglasovitija i za hodoasnike i turiste najprivlanija crkva Sv. Obitelji Sagrada Familia kojoj su temelji udareni 1882. Zapoeo ju je arhitekt Francisco de Villar koji ju je zamislio kao neogotiku katedralu. Izvedeni su pod njegovim vodstvom neki dijelovi kripte. Godine 1883. gradnju preuzima 31-godinji arhitekt Antonio Gaud i Cornet (18521926), koji je izmijenio projekt i u potpunosti mu dao svoj arhitektonski peat. Po svojoj inovativnosti i matovitosti on je uistinu najizvornija linost u europskoj arhitekturi na prijelazu iz 19. u 20. stoljee. Tvorac je neokatalonskog stila, u kojem nastoji evocirati veliko razdoblje gotikog graditeljstva. Gaud je zavrio studij arhitekture u Barceloni. Ve se kao student izdvajao svojim neobinim idejama. Ni njegovim profesorima nije bilo jasno u kojem e se pravcu razvijati i gdje e zavriti. Na sveanosti predaje diplome 15. oujka 1878. profesor mu se obratio rijeima: Tko zna, dajemo li ovu diplomu luaku ili geniju. Vrijeme e nam to pokazati. Godine 1883. gradi prvu palau, a 1885. drugu za svoga kasnijeg mecenu, bogatog industrijalca, grofa Eusebija Gella (1846-1918), koji e u njegovoj karijeri odigrati vanu ulogu. Gell je zarana zapazio talent kod Gaudja. On mu je 1884., kao 32-godinjaku, ponudio da radi projekt nekoliko paviljona i ulaznih vratnica i pritom rekao: Ti moe u
to utroiti novca koliko hoe, najvanije je da to bude lijepo. Na prijelazu 19. u 20 st. E. Gell naruuje izvedbu vrlo postranog parka (danas Park Gell) na 15 hektara zemljita. Visoki zid sa sedam kapija okruuje bajkoviti park s nizom paviljona i matovitih ukrasa za to je inspiraciju Gaud nalazio u prirodi. Zadnjih 12 godina svoga ivota (19141926) sasvim se posvetio crkvi Sagrada Familia pored koje je za sebe izgradio nastambu kako bi trajno boravio na gradilitu. Nju je smatrao svojim ivotnim djelom. To njegovo opredjeljenje proizlazilo je i iz injenice da je bio vrlo religiozan. U svojoj kui (danas muzej), u kojoj je sve sam dizajnirao, nalazi se kapelica s oltarom gdje se svakodnevno molio, a ponekad je tu drana i misa. Na njegovu ormariu pored kreveta stajala je knjiga Liturgijska godina opata dom Prospera Gurangera koju je redovito iitavao i njome se nadahnjivao. Visoko je cijenio liturgiju i njezinu estetiku. Sagrada familia puna je simbolike i kreativne matovitosti. Predvieno je da se ona dovri do 2026. godine, do stote obljetnice Gaudjeve smrti. Tada e imati 18 zvonika,
Crkva Sv. Obitelji Sagrada Familia

87
razliito visokih ve prema vanosti kome su posveeni, i oni e gradu navijetati svoju molitvu u kamenu. Do sada je izvedeno osam zvonika, po etiri na istonom i zapadnom proelju kojih se visina kree vie od 100 m. Sredinji je zvonik, visine 170 m, najvii i posveen je Isusu Kristu, a njega okruuju zvonici etvorice evanelista, navjestitelja Rijei Boje. Po etiri zvonika na tri proelja crkve Roenja Isusova, Muke i Proslave posveena su dvanaestorici apostola, a jedan Bogorodici. Glavno ulazno proelje crkve jest proelje Proslave na junoj strani, na kojem su ulazne bronane vratnice posveene molitvi Oena. Naime, na pet metara visokim vratnicama ispisan je kompletan tekst Oenaa na katalonskom, a reenica iz Oenaa Kruh na svagdanji daj nam danas navedena je na 50 jezika, meu kojima i na hrvatskom. Cijela je graevina zamiljena kao navjetaj vjere, katehetska pouka, i ona je zapravo propovijed u kamenu. Sklad izmeu arhitektonskih rjeenja i vjerske poruke potpun je, i vidljiv je u svim pojedinostima. Pogledamo li unutranjost crkve, osim fascinantnog izgleda, sve je u funkciji vjere i obavljanja obreda uz savrenu harmoniju arhitektonske i katehetske ideje. U crkvi je, uz poprenu, pet uzdunih laa s 52 stupa koji se izdiu poput umskih stabala to se prema vrhu granaju. To je Gaudjevo svjesno unoenje ideje prirode na kojoj se on trajno nadahnjuje.
POD GALGAMI, VILIM SVENJAK

88
Sredinja laa je visine 45 metara. Stupovi simboliziraju 52 nedjelje u godini. Oni uokolo prezbiterija posveeni su Doau i Korizmi, druga etiri Boiu, Cvjetnici, Uskrsu i Duhovima, stupovi u poprenoj lai posveeni su uskrsnom vremenu, a oni, to dijele pet laa, nedjeljama kroz godinu. Ideja stupova u sakralnom prostoru ima svoju dugu povijest i ona poiva na prastarom shvaanju svetog prostora kao reeksa prirode. Naime, jo u antikim hramovima stupovi su se razumijevali kao kamena stabla, odnosno kamene ume, to je kroz potonju povijest trajno obiljeilo kransku sakralnu arhitekturu prije svega onu bazilikalnog tipa. (Slina ideja razgranatih stupova vidljiva je u kripti nove crkvi arhitekta Marka Muia u Podmilaju gdje se stupovi u vrhu granaju). Zbog biblijske i liturgijske znakovitosti kao i zbog arhitektonske inovativnosti i meusobne fascinantne harmonije, Sagrada Familia jest jedinstvena pojava u sakralnom graditeljstvu. Unutranjost crkve prostire se na 4.500 m2 i u njoj ima mjesta za 8.000 posjetitelja, od ega je samo na galerijama 1.000 mjesta. Ona je na popisu svjetske batine UNESCO-a, kao i jo najmanje est Gaudjevih ostvarenja u Barceloni. Gaudjevo djelo neki su stilski podvodili pod zakanjelu gotiku, neki su pak u njemu vidjeli reeks baroka... Meutim, Gaud rui sve te granice stilskog nasljea, tako da se ne da olako svrstati i staviti u neki tradicijski stilski okvir. Otklonio je karakteristine oznake gotike: iljaste lukove i potporne stupove kontrafore. Umjesto njih koristi parabolini luk i stupove s nagibom ovisno o rasporedu tereta kao stablo drveta koje se naginje u zavisnosti od teine lia na granama. Takav je bio Gaud! Kada je 7. lipnja 1926. nakon svoje uobiajene jutarnje molitve u crkvi Sv. Filipa Nerija, na putu prema gradilitu svoje crkve Sagrada Familia, potonuvi u misli, prelazio ulicu, zahvatio ga je tramvaj i teko povrijedio. Policajac ga nije prepoznao jer kod njega, inae gotovo prosjaki odjeGodina XL. broj 1-2 2012/2013.
Kronologija dogaaja
venog, nije naao nikakve osobne dokumente, a taksist ga odbio odvesti u bolnicu jer je bio uvjeren da je to neki prosjak te nee moi naplatiti uslugu. Konano ga je u besvjesnom stanju bolniko vozilo odvezlo u bolnicu Santa Cruz. Tri dana nakon toga on je umro. Tek se tada saznalo da je to Gaud, jedan od najveih katalonskih i panjolskih arhitekata svih vremena, i cijela je Barcelona tugovala za njim. Pokopan je u kapeli kripte njegove Sagrade Familie. Tako on poiva u crkvi kojoj je posvetio najvei dio svoga ivota i koja je najvee njegovo djelo. U Vatikanu je u tijeku proces njegova proglaenja blaenim, to bi se moglo dogoditi 2016. u povodu 90. obljetnice smrti. Montserrat (8. 8. 2013). Oko 70 km sjeverozapadno od Barcelone na visini od 1.200 metara nalazi se krajolik fascinantno modeliranih stijena koje se u irini od 5 km izdiu poput visokih tornjeva bruenih vjetrom i kiom tisuama godina. Rijetko vien pejza stijena neobinih oblika! S pogledom iz doline, odakle vozi iara, vidi se samostan koji sugerira pomisao da tamo mogu ivjeti samo orlovi i pustinjaci. Meutim, kad iara stigne do terminala, slika se naglo mijenja te imamo osjeaj kao da smo u minijaturnom gradskom naselju gdje dominiraju benediktinski samostan i bazilika, a jo kad opazimo da s druge strane stie brdski vlak sa zupanicima, onda je iznenaenje potpuno. U ovom udesno stjenovitom gorju, prema tradiciji, pronaena je Crna Madona nevelika statua izraena u drvu! Rije je o drvenom kipu Gospe iz 12. stoljea ije je lice poptuno u crnoj boji. Pronali su je pastiri kojima se ukazala udesna svjetlost uz nebeske zvuke te ih dovela do jedne peine gdje se nalazila Crna Madona. Tamo su krani, bjeei pred Maurima, arapskim osvajaima, u nepristupani stjenoviti Montserrat, sakrili Gospin kip, koji je po legendi oslikao apostol Luka. Pastiri su naae dojavili biskupu, a kada
DJECA, VJERA VOJNII
se Gospin kip nije dao pomaknuti, onda su tu sagradili kapelu. Jo u ranom kranstvu tamo su redovnici-pustinjaci imalu svoju naseobinu a u vrijeme Zapadnih Gota bila je i Marijina kapela. U 11. stoljeu benediktinci su na brdu podigli prvi samostan, koji su uskoro nadomjestili veim, izgradivi i baziliku. Od 15. stoljea glas o udotvornom Gospinom kipu se irio i izvan granica zemlje. Crna Madona iz Montserrata je, uz Santiago de Compostela i Guadalupu, danas najvaniji panjolski hodoasniki cilj. U 19. stoljeu papa Leon XIII. proglasio ju je zatitnicom Katalonije. U vrijeme Francove diktature (1939-1975) samo su benediktinci na Montserratu smjeli pisati na katalonskom jeziku. Oni su svojim radom i uenou samostan Montserrat uinili kulturnim i duhovnim centrom. U Montserratu je 15-17. st. bila glasovita kola za teologiju, lozoju, glazbu, knjievnost i slikarstvo. Napoleonove trupe su u 1811. razorile cijeli samostanski kompleks, ali je uskoro iznova rekonstruiran. Uz Crnu Madonu, na Montserratu se u muzeju mogu vidjeti umjetnike slike i vrlo vrijedni biblijski rukopisi. Dugo ekanje u redu da se samo naie kraj Gospina kipa, govori o velikom interesu vjernika da hodoaste na Montserrat, ali i brojnih turista. U prolasku kraj kipa, koji se nalazi u malo povienoj prostoriji iznad glavnog oltara, s otvorom
89
ISUSA SKIDAJU S KRIA, NADA PIVAC
koji omoguuje da se kip vidi iz same bazilike, vjernici blago dodirnu kip, prekrie se i odlaze kako bi i drugi mogli doi na red za to je potrebno strpljivosti i vremena. Od Sarajeva i Narone do Konavala i dalje (20-22. 9. 2013). Put od Sarajeva preko Ivan planine i dolinom Neretve, kroz Mostar i Hercegovinu, do juga Hrvatske Dubrovnika i Konavala ima niz kulturnopovijesnih i turistikih destinacija. U tom nizu na karti kulturno-povijesnih odredita u novije vrijeme krupnim slovima upisan je Vid kod Metkovia nakon spektakularnih arheolokih otkria vezanih za antiki grad Naronu, koja su rezultirala izgradnjom muzeja na mjestu nalaza in situ. Povijest Narone trajala je barem tisuu godina. Prvi put je spomenuta u 4. st. pr. Kr. kao grko trgovite. Od 1. st. pr. Kr. Narona je rimska kolonija i vano sredite, gdje je uz trgovinu bilo vrlo razvijeno graditeljstvo, kiparstvo i slikarstvo. Tamo je relativno rano zapoela kristijanizacija. Ve u 5. i 6. st. u Naroni je sjedite biskupije. Posvjedoeno je postojanje najmanje triju kasnoantikih
90
crkava, od kojih je jedna bila na mjestu dananje crkve Sv. Vida. Antika Narona se ugasila vjerojatno u 6. ili 7. stoljeu u vrijeme barbarskih provala. Kao arheoloki lokalitet poznata je od druge polovice 19. st. gdje je prva iskopavanja obavio poznati arheolog Carl Patsch. Narona je, meutim, postala svjetski poznata arheoloka destinacija 1995. kada je otkriven rimski hram Augusteum, posveen diviniziranom caru Augustu, (izgraen 10. god. prije Krista) sa 16 obezglavljenih mramornih kipova carske dinastije, meu kojima se izdvaja kip cara Augusta. Kipovi potjeu dijelom iz prvog, dijelom iz prve polovice drugog stoljea poslije Krista. Na mjestu otkria, in situ, izgraen je Arheoloki muzej Narona moderno arhitektonsko zdanje (projekt: Goran Rako), prvi takav muzej u Hrvatskoj, otvoren 2007, s ukupno 900 eksponata. Na ureenom prostoru ispred muzeja postavljeni su ostaci ukrasnih arhitektonskih dijelova hrama. Unutra, u najveoj dvorani muzeja je prostor negdanjeg hrama u kojem su na povienoj galeriji izloeni spomenuti kipovi, najsenzacionalnije otkrie Narone, a u vitrinama arheoloki predmeti (novci, staklo, komadii kipova, predmeti od kosti, keramike i kovine). Na terasama su prezentirani spomenici od kamena koji su sluili kultnim i pokopnim potrebama. Izvan zgrade muzeja je dobro sauvani mozaik, takoer in situ, koji se moe pogledati kroz stakleni pokrov. Sadraj muzeja predstavlja neprocjenjivo kulturno-povijesno i umjetniko blago, koje je, stjecajem okolnosti, stoljeima lealo pod zemljom na mjestu Pleaevih tala u Vidu, i, ba zahvaljujui toj injenici, ono je sauvano od unitenja do danas! Ova velika skupina kipova u Augusteumu najpotpunija je prezentacija razvitka carskoga kulta itavoga rimskog imperija! Neposredno prije izgradnje muzeja skulpture su bile na izlobama u Splitu, Zagrebu, Oxfordu, Vatikanu i Barceloni. U ovom kontekstu vrijedno je spomenuti sluaj kipa carice Livije, Augustove
Kronologija dogaaja
ene, ija je obezglavljena skulptura pronaena sredinom 19. st. (ne zna se tona lokacija) dospjela u Opuzen. Arheolokom analizom (Emilio Marin) utvreno je da glava u muzeju Ashmolean u Oxfordu, koju je engleski arheolog Arthur Evans, 1878. god., u zamjenu za cilindar (visoki muki eir) dobio od nekog mjetanina, i tamo je odnio, zapravo pripada opuzenskom torzu Livije. Kako je Livijina glava iz Oxforda 2002. bila pozajmljena za izlobu u Splitu, na molbu s hrvatske strane oxfordski muzej je bio voljan glavu trajno vratiti u u budui muzej Naronu pod uvjetom da tamo stigne i Livijina skulptura-torzo iz Opuzena. Gradsko vijee Opuzena nije prihvatilo taj prijedlog, a ni Vlada RH nije intervenirala, te je Livijina glava vraena u Oxford! Tako je inat i parcijalni interes rezultirao gubitkom jednoga izuzetno vrijednog djela! Nedaleko od muzeja, na breuljku, nalazi se upna crkva Gospe Snjene (dovrena 1965), a u njezinoj neposrednoj blizini je monumentalni bronani spomenik Domagojevi strijelci irokobrijekog kipara Stjepana Skoke, kao povijesna reminiscencija na hrvatskog kneza Domagoja iz 9. stoljea. Crkva je graena od klesanog kamena i ona dominira cijelim naseljem, a napose lijep estetski dojam ostavlja vitki etvrtasti zvonik (1973). Crkva Sv. Vida iz 16. st. smjetena je usred polja na ulazu u Vid i jdna je od najstarijih u neretvanskom kraju. Tako je dananji Vid, odnosno povijesna Narona, postao nezaobilazno mjesto za sve one koji se zanimaju za kulturnu povijest i umjetnost. Peterolana izletnika druina Stanii i Marijanevii iz Slav. Broda i moja malenkost iz Sarajeva nastavila je svoje putovanje prema Dubrovniku i Konavlima. Tamo smo se u blizini Dubrovnika smjestili u upnoj kui u Postranju, gdje nas je na konaenje primio na ljubazni domain, mladi upnik, don Robert ibari. S njim smo sljedeeg dana pohodili Cavtat, neveliki gradi smjeten 19 km jugoistono od Dubrovnika, administrativno sredite KoGodina XL. broj 1-2 2012/2013.
navala. U rimsko doba zvao se Epidaurus, a kad su njegovi itelji pred navalom Slavena 614. pobjegli podno Sra, u dananji Dubrovnik, nazivali su ga Civitas vetus (Stari grad/zaviaj), od kojeg je kroatizacijom nastalo ime Cavtat. Od znamenitih ljudi u njemu su roeni pravnik Baltazar Bogii, politiar Frano Supilo, slikar Vlaho Bukovac U gradu se nalazi franjevaki samostan i crkva Gospe od snijega Provincije Sv. Jeronima iz 15. stoljea. Na groblju iznad grada iz daleka se opaa mauzolej obitelji Rai, remek-djelo Ivana Metrovia. Pohod na oblinji nenaseljeni otoi Supetar, s ljetnim restoranom, upotpunio je lijepe dojmove sa cavtatskog izleta. Odlazak na Sr, brdo iznad Dubrovnika, odakle se prua prelijep panoramski pogled na grad i more, ali i na okolna naselja (Bosanka, Brgat), uz sunan dan i ugodan povjetarac, ostaje za lijepo pamenje. Sr je dobio ime po sv. Sru (Sergiju), prvotnom zatitniku Dubrovnika. Na njemu je podignuta obrambena strateka utvrda Imperijal, koju su zapoeli graditi Napoleonovi vojnici a dovrili austrougarski (19. st.). Ona je najveu ulogu od svoje izgradnje odigrala u zadnjem ratu (1991-1995). Zahvaljujui njoj, mali broj hrvatskih branitelja uspio je, hrabrou i umijeem, obraniti vrh Sra pred navalom dvanaest tisua pripadnika srpsko-crnogorske vojske 1991. koji su krenuli na Dubrovnik, i time su dali nemjerljiv doprinos obrani cijeloga grada. Na Sru se izdie veliki bijeli Kri, koji je
LJETO KRAJ NERETVE, NADA PIVAC

91
podignut 1997. god. na mjestu u ratu poruenog. Vidljiv je iz grada, a nou je osvijetljen te sam vrh Sra s Kriem neodoljivo privlai poglede. Do vrha vozi i iara koja je, nakon ratnog razaranja, obnovljena i iznova je u funkciji od 2010. U planu je i pomalo kontroverzna izgradnja golfskih terena na ravnom platou brda. Mnogi se Dubrovani pribojavaju nekontrolirane apartmanizacije Sra zbog ega su traili referendumsko izjanjavanje. Meutim, zbog slabog odaziva graana referendum nije uspio. Preko sela Bosanke i graninog prijelaza Ivanica ulazak u istonu Hercegovinu bio je i svojevrstan podsjetnik na negdanji povijesni trgovaki karavanski put koji je vodio od Dubrovinka prema Bosni. Bosanka nosi takvo ime jo od 14. st. upravo zahvaljujui tom trgovakom putu. Kako se neko putovalo preko Bosanke zabiljeio je prvi bh. putopisac fra Ivan Frano Juki (1818-1857). Naime, u svom
POITELJ, NADA PIVAC

92
putopisu Putovanje iz Dubrovnika preko Hercegovine u Fojnicu (1840) on je slikovito opisao putovanje s kiridijama iz Dubrovnika u istonu Hercegovinu i dalje u Bosnu, u krajeve pod osmanskom vlau. Evo, kako je to izgledalo: Odluivi dijeliti se iz Dubrovnika put Fojnice, izaem 13. noem. [studenoga] 1840. u predgrae Ploe gledati na taboru, ne bi li se koji do Mostara naao kiridija. Bijae dan od pazara: mnoina svijeta, i do 500 konja raznom robom natovareni. // Poslije tri sata po podne prekida se tabor (sastanak), i ja naavi kiridiju ostavim Dubrovnik u drutvu od preko 400 ljudi. Praeni po obiaju od carskog inovnika, koji se deputat zove, s nekoliko soldata i jednim ocirom, proosmo po sata odstojeu fortecu Sre i pod njom selo Bosanku. Put ide sve navie uz brdo, odprije alostan, jedva da je paripe ii moglo, no sad se popravlja; tek u mrak preosmo granicu drugog cara, proavi najprije kroz selo dubrovako Brgat. Odma preko mee jest Carina, mjesto gdi je turska jedna kua, i u njoj iz Trebinja umrukdija. Drutvo razie se kud koji u oblinja sela, a ja sa 8 kiridija i 52 konja (svi krani osim jednog Turina) nastavih put. //. (I. F. Juki, Sabrana djela, sv. 1, Sarajevo 1973, str. 18-19). Tako Juki prije 173 godine. Dok je uzbrdice od Bosanke preko Brgata Jukievo paripe jedva ii moglo, na Land Rover taj isti put do Ivanice na granici vozi vijugavom asfaltnom cestom i bez ikakva naprezanja svladava uspon. Neka druga vremena. Potom se sputamo prema Trebinju, atraktivnom gradiu, mnogima poznatom i po negdanjem neslavnom gradonaelniku Boidaru Vuureviu, koji je bio obeao izgraditi stariji i ljepi Dubrovnik nakon to ga razore njegovi tobdije u odbrambeno-otadbinskom ratu, ali i po 27-godinjem Sranu Aleksiu, Srbinu, kojega su etvorica srpskih vojnika kundacima puaka ubili na trnici u Trebinju (1993) jer je svoga sugraanina Bonjaka branio od batinanja. Sjajan primjer ovjeGodina XL. broj 1-2 2012/2013.
Kronologija dogaaja
nosti! Njegov je otac na osmrtnici napisao: Umro je vrei ljudsku dunost. Prolazimo kraj tog najjunijeg bh. grada, smjetenog u pitomoj dolini rijeke Trebinjice, prema naoj sljedeoj destinaciji, manastiru Tvrdou, 4 km zapadno od Trebinja, na desnoj strani iste rijeke. Manastir je podignut 1509. godine na temeljima ranokranske crkvice, danas konzerviranim i vidljivim ispod postakljenog poda. Freske je u njemu izradio dubrovaki slikar Vicko Lovrin 1510, sin slikara Lovre Dobrievia. Godine 1694. manastir je razoren. Obnovljen je tek u 20. st. i sada je u njemu oko desetak monaha. Ispred crkve, podignute 1928, zatekli smo nekoliko monaha koji sjede na dvorinoj klupi, dok je unutra jedan mladi monah ureivao prostor i ljubazno odgovarao na naa pitanja o crkvi i manastiru. U neposrednoj blizini nalaze se manastirski vinogradi i vinski podrumi s poznatim vinom Tvrdo, a tu je i trgovina sa suvenirnicom u kojoj se moe nabaviti domae vino i poneka knjiga, uglavnom o povijesti i kulturnom znaenju tvrdokog manastira. Put smo nastavili kroz Ljubinje i Stolac. Zaustavili smo se kod najljepe srednjovjekovne bh. nekropole steaka u Radimlji. Rijetko viena ljepota u bijelom klesanom kamenu. Steci razliitih oblika: ploa, sanduk, sljemenjak, kri, s raznovrsnom i bogatom reljefnom simbolikom. Pogledali smo jo i galeriju Vjeko Boo Jarak u Potkosi na Dubravskoj visoravni, te se popeli na nezaobilazni slikoviti stari grad Poitelj, solidno obnovljen nakon ratnih razaranja. I jo se radi na njegovu ureenju i revitalizaciji. Zanimljivo je da su novija arheoloka istraivanja (Tihomir Glava) potvrdila da je Poitelj bio opasan bedemima prije osmanskog osvajanja (1471). Iako o Poitelju postoji ponajvie podataka od svih bh. srednjovjekovnih gradova, ime grada nije upisano na arheolokoj karti srednjovjekovnih gradova (nego samo osmanskih). Otkriveno je da se na cijeloj povrini oblog zida unutranjosti Kuline lako raspoznaje srednjovjekovni nain gradnje
BITI U POITELJU, NADA PIVAC
s karakteristinim krunima otvorima relativno malog promjera i pukarnicama, koje su s vanjske strane zida Kuline zatvorene. Istovremeno, na junoj strani Kuline otkriven je i stari prvobitni ulaz u utvrdu visoko podignut od tla. Ti novootkriveni detalji na strukturi Kuline i istonog bedema mijenjaju do sada vladajue miljenje, po kojem je najstarija srednjovjekovna jezgra Poitelja na prostoru poligonalne kule i njezine okolice, dok su svi ostali objekti nastali poslije (T. Glava) (Vjekoslava Sankovi Simi, Gradovi utvrenih naselja, u: Stari gradovi Bosne i Hercegovine, Sarajevo 2012, str. 166-167). Naputamo atraktivni stari grad Poitelj i kreemo u pravcu Mostara. Tamo iznova, kao i na poetku naega putovanja prema jugu, ugodno druenje s naim ljubaznim mostarskim prijateljima Marijanoviima, ovaj put u vinskom restoranu Romanca, okruenom vinogradom, maslinama i vonjakom! Ugodan predah prije kratkog posjeta izvoru Bune i puta u Sarajevo!
93
PRIKAZANJE ISUSA U HRAMU, MIRKO RAKI
DRUTVO POLITIKA Razvlaenje Andria Ove je godine (2012) obiljeena jo jedna obljetnica nobelovca Ive Andria, trea unazad sedam godina: nakon 30. obljetnice smrti (2005) i 50. obljetnice primanja Nobelove nagrade (2011) pristigla je ove godine i 120. obljetnica roenja. Rodio se 10. listopada 1892. od roditelj Hrvata u Docu kod Travnika; krten je u upnoj crkvi u Travniku, djetinjstvo proveo u Viegradu kod tetke i tetka, gimnaziju zavrio u Sarajevu, studirao u Zagrebu, Beu, Krakovu i Grazu. U diplomatskoj je slubi od 1920. do 1941., potom je u Beogradu gdje u povuenosti pie i dovrava nekoliko svojih djela. Nakon rata biran je za zastupnika u Skuptini BiH i Skuptini Jugoslavije, te za predsjednika Saveza knjievnika Jugoslavije. Stvorio je knjievno djelo iznimne umjetnike vrijednosti za koje je dobio Nobelovu nagradu 1961. Do konca ivota dosljedno je jugoslavenski orijentiran. Duhovni je suputnik bosanskoga franjevatva, to je rezultiralo njegovim franjevakim pripovjednim ciklusom, a kao duhovnu i literarnu potku u svoje je djelo utkao franjevake kronike. Danas, 120 godina od Andrieva roenja i dva desetljea od raspada drave u kojoj je on vidio ostvarenje svojih ideala, mnogo se toga promijenilo u pogledima na njegov lik i djelo. On je postao predmetom nacionalnog prisvajanja, odbacivanja ili
94
ignoriranja. Srpska ga je strana ne samo posvojila, nego i politiki koristila, osobito u zadnjem ratu, napravivi od njega politiki simbol, upotrebljavan i u najbanalnije propagandne svrhe. U tom je duhu nedavno nastala ideja o gradnji Andrigrada u Viegradu, iju nakanu zrcali groteskna izjava tvorca te zamisli, redatelja E. Kusturice, da e Andrigrad projektirati duh Republike Srpske, koji proistie iz Andrieve literature. Suprotno tome, znatan dio bonjakih intelektualaca od 1990-ih Andria sasvim odbacuje, u njemu gleda onoga koji je u svom djelu u loem svjetlu predstavio bh. muslimane, poticao mrnju prema njima, te koji je, tovie, pridonio svemu zlu to su ga Bonjaci doivjeli tijekom zadnjega rata. I ovakvo je gledanje rezultat specine drutvene atmosfere iz 1990-ih. U Hrvatskoj su 1990-ih, u vremenu kada se mjerilo koliki je tko Hrvat, u Andriu vidjeli ponajprije nacionalnog izdajnika. Upadan primjer tog odnosa opaamo u oveem novinskom prilogu jednoga knjievnog povjesniara (Vjesnik, 18. i 19. travnja 1994). Autor je Andria, bez ijedne armativne rijei o njemu, opisao tek kao renegata koji se dodvoravao svetosavskim kcijama. Nita od Andria kao pisca i nobelovca! Ali rado ga se vidi u liku masona. Upravo takav se nedavno ukazao redovniku Reda sv. Franje, koji mrgodno spominje obiljeavanje 120. obljetnice roenja onoga koji nije bio nita drugo doli stoerni mason, emu, uostalom, treba zahvaliti i Nobela. Od konca 1990-ih odnos prema Andriu u hrvatskoj se knjievnosti pomalo mijenja na to ukazuju uestala izdanja njegovih djela od strane nekoliko zagrebakih izdavaa te Matice hrvatske u Sarajevu. No sve to jo nije dovoljno kako bi Andri zauzeo ono mjesto u hrvatskoj knjievnosti koje mu i pripada, uz napomenu da je on kao pisac nesumnjivo trojne pripadnosti, ali ipak, prije svega, pisac svijeta. U naim prostorima imat e pravo mjesto onda kad ga se bude gledalo kao pisca a ne kao inspiratora
Kronologija dogaaja
srpske entitetske tvorevine, hrvatskoga renegata i masona te mrzitelja svega bonjako-muslimanskog. Bez priznanja zloina nema katarze (9. 10. 2012) U Srebrenici se nije dogodio genocid. Rije je o pojedinanoj krivnji pripadnika srpskog naroda. Srpski parlament osudio je ovaj zloin, ali nije rekao da je rije o genocidu. Ni jedan Srbin ne priznaje genocid u Srebrenici, pa ni ja rekao je srbijanski predsjednik Tomislav Nikoli prilikom svoga slubenog posjeta Italiji, prenosi agencija Anadolija izjavu koju je dao talijanskom dnevniku Corriere della Sera. On takoer smatra da su Radovan Karadi i Ratko Mladi, koji su na suenju u Haagu, nevini i takvima se moraju smatrati sve dok im se ne dokae krivnja. Preslaganje fotelja Kako od Bosne i Hercegovine stvoriti jednu funkcionalnu dravu, pitanje je na koje, ini se, nitko ne moe dati adekvatan odgovor. Od prestanka rata i Daytonskog sporazuma koji ju je u startu uinio invalidnom i nesposobnom za samostalno funkcioniranje podijelivi je na dva entiteta, jedva da se osjea bilo kakav pomak. Sve to zahvaljujui politikim voama koji ne vide dalje od nacionalnog tora, jo bolje od svojih fotelja, ali i meunarodnoj zajednici koja sve gleda kroz spektar svojih interesa. Od zadnjih izbora na dravnoj razini trajna je borba za pozicije, borba za smjene pojedinih nositelja funkcija odnosno za preslaganje ministarskih i drugih fotelja. Jednako i na upanijskoj/kantonalnoj razini. Vrijeme trai brzo rjeavanje najvanijih problema gospodarske prirode, a i drugih je problema na pretek, dok oni jo preslau fotelje, prave ove ili one parlamentarne veine stvarnim problemima drutva se ne bave, a pola je mandata ve prolo od zadnjih dravnih izbora. Nezaposlenost i dalje obara rekorde, a brojni koji rade ne dobivaju plae, najvei dio stanovnitva jedva sastavlja kraj s krajem, dio ih je tovie na rubu gladi, ali
politiari i dalje zauzeto rade na preslaganju fotelja. Korupcija vidljiva na svakom koraku, ne mogu / ne ele je ekasno otklanjati, jer je dobar dio njih u nju duboko zagazio. Dobili su mapu europskog puta, ali je ne itaju, dok iz dana u dana prouavaju mapu ministarskih fotelja. A gdje im je Bosna i Hercegovina? Oni je na toj mapi svojih parcijalnih nacionalnih interesa nigdje ne vide. Voa srpskog entiteta, koji BiH ni na koji nain ne priznaje, ak se smrtno uvrijedi na bilo kakav njezin spomen, jer njemu je jedino vana njegova entitetska nacionalno oiena i homogena latifundija. Od njega nisu ni drugi daleko odmakli: predsjedavajuem Predsjednitva BiH otme se preko jezika kako aktualni turski premijer ne pripada samo Turcima nego je on i na zajedniki lider, jer mu je navodno BiH na samrti ostavio u amanet raniji predsjednik! I tako moe u ovoj zemlji! elnik hrvatske stoerne stranke, kae da ta stranka bez obzira o kojim se pitanjima govori eli biti partner sa SNSD-om strankom gospodara iz Laktaa, s kojom uspostavlja strateki odnos i to je dugorona pria, veli on, a i kako ne bi bila kad hrvatsko pitanje u razgovorima nije tema niti e biti. Vod i stoernik se u svemu slau! I nita udno kad iz Europske unije stigne posve negativno godinje izvjee (listopad 2012) u kojem stoji kako u BiH i dalje nema zajednike vizije
PEJZA, BEHAUDIN SELMANOVI

95
niti o pravcu kojim bi trebalo krenuti, niti o institucionalnom okviru, te ona ne moe napraviti kvalitativan skok naprijed prema EU. To je i oekivano, jer za zajedniku viziju ovdanji politiari nemaju ni volje ni vremena, oni imaju druge brige kako presloiti unosne fotelje! Kulturni standard vedska tvrtka Ikea, poznata u svijetu po proizvodnji sobnog namjetaja, u jednom je svome katalogu, namijenjenom Saudijskoj Arabiji, na reklamnoj fotograji namjetene sobe s roditeljima i dvoje djece, izbrisala lik ene. Kad je taj skandal otkriven, u ime tvrtke uslijedila je isprika, jer da se radilo o pogreci. A koliko je ba to u pitanju, vidi se iz njihova objanjenja u kojem kau kako se katalozi koji se isporuuju u 62 razliite verzije slini, no da potuju kulturne standarde zemlje u kojoj e se dijeliti. Dakle, potuju kulturni standard Saudijske Arabije, za koju, ljubitelji jezika politike korektnosti, kau da je konzervativna, a u stvari je to reim koji gazi elementarna ljudska prava, ponajprije ena, koje ni ulicu ne smiju izai bez pratnje, a kamoli voziti auto ba konzervativno drutvo! Ovdje je vaniji prot vedske tvrtke negoli dostojanstvo ene, zbog ega se brino pazi da se ne povrijedi, politiki korektno i besmisleno reeno, kulturni standard. Moda izgleda udno da to dolazi iz ved-
ske gdje je najvii standard ljudskih prava u svijetu. Ali to ne iznenauje, kad je trgovina u pitanju. Prot je iznad morala! Takva vrst podilaenja nije rijetkost i jo usto, u ovom sluaju, reimu zemlje gdje se djeca u kolama otvoreno poduavaju mrnji. O tome je u svojoj knjizi egipatsko-njemaki istraiva islamskoga svijeta Hamed Abdel-Samad naveo nekoliko primjera iz kolskih udbenika u Saudijskoj Arabiji o odnosu prema pripadnicima druge vjere. Tako u udbeniku za etvrti razred stoji: Prava vjera znai to, da nevjernike i politeiste mrzi i prema njima bude nemilosrdan. U udbeniku za esti razred: Majmuni su idovi, ljudi subote, a svinje su krani, bezvjerni pristae Isusa (Hamed Abdel-Samed, Der Untergang der islamischen Welt, Mnchen 2010, str. 43). Ti se udbenici koriste ne samo u Arabiji nego i u devetnaest europskih zemalja, u kojima postoje saudijske akademije (str. 44). kolski odgoj za mrnju i terorizam! Od 19 terorista, sudionika napada 11. rujna na Ameriku, 15 ih je iz Saudijske Arabije. Sve je to vie-manje poznato, pa ipak se tom i takvom reimu podilazi iz demokratske vedske, a prijatelj mu je i mona Amerika koja se dii demokracijom i ljudskim slobodama! Ipak, interes iznad svega! Priznanje episkopu U etvrtak, 6. prosinca 2012. u Srjevu, u prostorijm Meureligijskog Vije u Bosni i Hercegovini, odrn je 65. redovita sjednic Skuptine Meureligijskog vije. Na sjednici su sudjelovali: predsjednik MRV BiH krdinl Vinko Pulji, ndbiskup metropolit vrhbosnski, Grigorije, episkop zahumsko-hercegovaki i primorski, Husejin ef. Smji, muftij srjevski, i Jkob Finci, predsjednik Jevrejske zajednice BiH. lanovi Skuptine Vijea su potpisali zahvalnicu njegovom preosvetenstvu, g. Vasiliju, episkopu zvorniko-tuzlanskom za njegov dugogodinji doprinos razvoju meureligijskog dijaloga u BiH. O Vasiliju Kaavendi i njegovim (zlo)djelima mnogo
MRTVA PRIRODA, BEHAUDIN SELMANOVI

96
Kronologija dogaaja
znamo. Kada pak gore navedeni lanovi Meureligijskog vijea potpiu zahvalnicu za njegov dugogodinji doprinos razvoju meureligijskoga dijaloga u BiH, onda je to Vijee pokazuje kao karikatura neega to bi po imenu trebalo biti. Dini lanovi Vijea galantno su stavili potpise na neto ega se treba stidjeti! Ne priznaju da su pobjegli (5. 12. 2012). U intervjuu za Glas Slavonije dr. Ivo Lui, s Hrvatskog instituta za povijest u Zagrebu, ponavlja svoju mantru da Tuman i Miloevi nikada nisu imali namjeru dijeliti BiH. Pria o podjeli BiH nastala je u koordinaciji (pro)jugoslavenskih i nekih stranih politiko-obavjetajnih krugova, a pojavila se neposredno nakon razgovora izmeu predsjednika Tumana i Miloevia, koji su zaprijetili jedinstvu Jugoslavije. Potom je proirena u oporbenim hrvatskim te bosansko-hercegovakim politikim i obavjetajnim krugovima i to nakon to su uspostavljene linije obrane prema Srbima koji su osvojili vei dio Hrvatske i oko 70% teritorija Bosne i Hercegovine. Pria je posluila za slabljenje, odnosno politiku diskvalikaciju predsjednika RH Franje Tumana, a bila je i dio kampanje u predsjednikim izborima u Hrvatskoj 1992. godine. Nekima je ta teza posluila kao opravdanje za gubitak teritorija ili za povlaenje s bojinice. Oni su tvrdili i jo uvijek tvrde da nisu poraeni niti su pobjegli, nego su prodani ili su izdani. Tako Tumanov vjerni sljedbenik. No, da je Posavina pala ba izdajom i ba stoga jer je Tuman bio opsjednut podjelom Bosne, valjda je svima, osim Luiu i slinima, i odve jasno, a pogotovo je to vidljivo iz njegova novogodinjeg razgovora s novinarima (1991/92) kada je otvoreno ukazao na loginost podjele BiH izmeu Hrvatske i Srbije: injenica je da dva milijuna Srba ivi zapadno od Drine. Vea opasnost zadravanje odnosa mrnje i nesnoljivosti koji eruptiraju atentatima, ratom, etnitvom,
PORTRET FRANJEVCA, CELESTIN MEDOVI
ustatvom nego ukloniti razloge tom neprestanom nadmetanju i klanju. To se moe ostvariti tako da se nacionalni ciljevi Srbije ostvare da ona vie nema razloga za ekspanziju, a ujedno bi se Hrvatskoj prikljuilo njezine krajeve, jer je sadanji hrvatski perec neprirodan. () U hrvatskom je interesu da se taj problem rijei na naravan nain kako je bila rijeena Banovina. Pri tome bi mogao ostati dio zemljice Bosne gdje bi Muslimani imali veinu i ta bi drava Bosna mogla biti tampon izmeu Hrvatske i Srbije. Time bi ujedno nestala i kolonijalna tvorevina BiH. (Slobodna Dalmacija, 31. 12. 1991 1. 1. 1992). Temeljni narod U Bosni i Hercegovini, razvuenoj izmeu nacionalizama, ve se vie od 150 godina spore o tome ija je: je li srpska, hrvatska ili bonjaka, i nikako da shvate da je ona svih onih koji u njoj ive. Naalost zadnji je rat to pitanje uinio jo aktualnijim kada je silom oruja odluivano ija treba biti. U tome je primarnu ulogu
97
fesora na Fakultetu islamskih nauka. U svome intervjuu (Osloboenje, 31. 12. 2012 / 1. i 2. 2013, str. 12-15, ref. 13) to ga je vodila urednica Vildana Selimbegovi, gdje izmeu ostalog stoji: Cijela ova politika igranka koju imamo na politikoj sceni, zahvaljujui tzv. parlamentarnoj veini, nije samo usredsrijeena na ponitenje drave Bosne ve jednako tako, ak i vie, na reduciranje Bonjaka geografski, nacionalno i politiki, kako bi oni, kao temeljni narod ove zemlje, uz sve potovanje prema svakom rodoljubu iz drugih etnikih skupina, izgubili tlo pod nogama, zaboravili svoj nacionalni identitet i prestali biti takav politiki faktor u zemlji i u regiji Balkana. Temeljni narod, u prijevodu glavni narod, ne znai nita drugo doli nek se zna tko je gospodar u Bosni, odnosno drugi su narodi usputni, a o daljnjim konzekvencama ne treba troiti rijei. ovi i sarajevski Hrvati Predsjednik HDZ-a BiH Dragan ovi izjavio je da bi Sarajevo moglo ostati bez Hrvata i da je vrijeme da se to otvoreno kae: Samo zajednikim djelovanjem moemo stvoriti ambijent da nam ljudi ostaju, da se ne iseljavaju s odreenih prostora. Takav prostor je, na primjer, Sarajevo, gdje je i sjedite Vrhbosanske nadbiskupije, tamo je na uzoriti kardinal Vinko Pulji, a prijeti nam opasnost da jo za naih ivota Sarajevo ostane bez Hrvata katolika. Danas je vrijeme da o tome jasno progovorimo. (Veernji list, 31. 12. 2012 / 1. 1. 2013). Dotini kao da je zaboravio da je prije dvije godine rekao kako su u Sarajevu ostali samo oni Hrvati koji nemaju gdje i koji nita ne razmiljaju (Dnevni list, 21. 12. 2010). Valjda nije bilo vrijeme da o tome jasno progovorimo! Jo jedan doprinos politikoj vjerodostojnosti elnika stoerne stranke! ovi kod prijatelja Dodika (9. 1. 2013). Dan srpskog entiteta. Predsjednik HDZ-a BiH Dragan ovi uvjeren je da postoji napredak u srpskom entitetu i da je to itavo podruje dobilo jedno potpuno novo
DVIJE FIGURE, DUAN DAMONJA
odigrao agresivan osvajaki projekt stvaranja Velike Srbije po kojem je BiH u cijelosti srpska, to se reektiralo i na druge dvije strane, istina, na drukiji nain. Na bonjakoj strani ponovno se pojavila sintagma, koju je svojedobno izrekao Alija Izetbegovi, o Bonjacima kao temeljnom narodu u BiH koja je u osnovi uperena protiv BiH. Rije je o izjavi dr. Reida Hazovia, pro98
Kronologija dogaaja
ruho. Osobno sam uvjeren da se napredak teko moe ikada vidjeti iznutra, kao i kojom on dinamikom ide, pogotovo kada je on, na neki nain, u ambijentu recesije i globalnog zastoja u itavom svijetu. Zato ga itelji RS-a ne doivljavaju na pravi nain, ali uzmite slike od prije pet, deset, petnaest godina, pa ete vidjeti to je danas ovaj prostor rekao je ovi u izjavi novinarima u Banjoj Luci. ovi je napomenuo da mu je drago da je doao na dananju proslavu Dana RS-a, na poziv svog prijatelja, predsjednika RS-a Milorad Dodika, da na neki nain bude dio tog slavlja, 21. godine RS-a. Prijemu u povodu Dana RS-a, koji je odran u zgradi Vlade, prisustvovali su predstavnici vlasti RS-a i predstavnici RS-a u zajednikim bh. organima, ruski ambasador Aleksandar Bocan-Harenko te predstavnici srpske pravoslavne zajednice i drugi. Predsjednik Federacije Bosne i Hercegovine ivko Budimir smatra da je prisutnost delegacije Hrvatske demokratske zajednice BiH na obiljeavanju dana srpskog entiteta u Banjoj Luci duboko povrijedilo osjeaje Hrvata i Bonjaka kao stradalnika zadnjega rata. I posve je upravu! Bosanska Posavina Pitanje Bosanske Posavine i dvadeset godina nakon njezine devastacije i etnikog ienja ostaje traumatian podsjetnik za sve one koji su tamo ivjeli. To je tema o kojoj se tek ponekad raspravlja zahvaljujui, ponajprije, onima koji je u sebi nose kao dio osobne i zaviajne povijesti, kao na primjer organizatori Okruglog stola u Oraju 25. sijenja 2013. Istina o Posavini nije neka nepoznanica, premda se razliito prema njoj odnose. Poznati su inspiratori i poinitelji progona Hrvata i Bonjaka, poznato je tko je popalio i razorio njihove domove i opljakao njihove posjede, kao i to da je nestanku Posavine, onakve kakva je bila, kumovala i hrvatska politika najprije 1992. kada je vojno preputena Srbima i, kasnije, stavljanjem potpisa na mirovni sporazum pod meunarodnim patronatom. Sa snebivaGodina XL. broj 1-2 2012/2013.
njem smo sluali rijei jednog hrvatskoga ministra u Samoboru, prilikom njegova posjeta Teologiji u izbjeglitvu (1994), koji nas je uvjeravao da je po sebi razumljivo da Srbi trebaju imati posavski koridor kako bi bili povezani njihovi razdvojeni dijelovi. On je, uostalom, samo iznosio gledite slubene hrvatske politike proizilo iz dogovora sa srbijanskim predsjednikom Slobodanom Miloeviem. U Daytonu u SAD, pred sklapanje sporazuma o miru (1995), na pitanja iz bh. delegacije o Bosanskoj Posavini, Miloevi je viekratno ponovio Franja i ja smo se o tome ve dogovorili. Daytonskim sporazumom samo je potvren gubitak Posavine za Hrvate i Bonjake. Nezainteresiranost za Posavinu stranakih voa bh. Hrvata, napose iz tzv. stoerne stranke, proizlazi iz bliske politike suradnje s laktakim voom Dodikom i, tovie, prijateljskih odnosa s njim, dok se on, zauzvrat, toboe dobrohotno zauzima za poloaj Hrvata u Federaciji. Bh. hrvatska udvornika politika doputa sebi sudjelovanje na euforino slavljenim obljetnicama srpske entitetske tvorevine. Nisu se, meutim, udostojali doi na skup u Oraju, na
KRALJICA KATARINA I FRATAR DAJU GOSPI U ZATITU KREEVSKU CRKVU, OMER MUJADI
99
koji su uredno pozvani. A da to nije sluajno nego, dapae, u skladu s proklamiranom politikom, pokazuje i izjava Sulejmana Tihia na tom skupu, predsjednika najvee bonjake stranke, SDA, koji je rekao kako je oekivao da hrvatske stranke pokau interes za Posavinu, ali eto nisu. A jasno mu je zbog ega nisu: Na jednom od sastanaka s Dodikom i oviem veli Tihi pokuao sam postaviti pitanje Bosanske Posavine na to mi je Dodik odgovorio: ta te briga Posavina to je moja i ovieva stvar. A da je to ba njihova stvar i njihova briga pokazuju, ne bilo gdje i bilo kada, nego upravo na svojim veselim susretima nazdravljajui u slavu entitetske tvorevine i opustoene Posavine! Velika je to stvar a i velika briga! Suoavanje s istinom Dana 30. sijenja 1933. vlast u Njemakoj preuzeo je Hitler i uskoro poveo Europu i svijet u ratnu katastrofu. Poznato je to se sve kasnije do-
SKIDANJE S KRIA, OMER MUJADI

100
godilo. Istoga datuma, 80 godina kasnije, njemaka kancelarka Angela Merkel obratila se javnosti s mjesta gdje je neko bila centrala Gestapo-a (Tajna dravna policija) u Berlinu. Ona je nedvosmisleno podsjetila svoje sunarodnjake da odgovornost za zloine nacistikog reima nikada ne prestaje, ona je vjena. Cijeloj jednoj generaciji Nijemaca predbacila je lakomislenost kada su pristali uz politiku stranku vidljivo loih namjera. Bila je to svojevrsna inventura savjesti pred cijelim svijetom. I nezamislivo je da bi joj se netko imalo ozbiljan, u toj danas jednoj od najmonijih zemalja svijeta, zbog toga suprotstavio. Ovo spominjemo samo zbog male paralele s prilikama na ovim naim balkanskim prostorima, jer ovdje je sve drukije. Nitko ne staje pred ogledalo da bi vidio sebe i svoju savjest! Naa prolost, obiljeena represijom i progonima nakon Drugoga svjetskog rata, imala je svoju jednu jedinu pravovjernu interpretaciju svoju jedinu istinu. Pobjednici su proklamirali privilegiranu i zatienu istinu, ispisivali sebi herojske hvalospjeve, i u isto vrijeme demonizirali i proganjali protivnike. I tako je prolo pola stoljea dok se nije raspukao totalitarizam u kojem je funkcionirala propagandna la kao dio sistema. Ali njegovim padom ona nije nestala. Ula je u okvir javnog drutvenog i politikog ponaanja i razmiljanja. Zatvorenici su na Golom otoku imali vie hrane i bolje lijenike nego pacijenti u bolnicama tvrdi negdanji upravitelj te zloglasne kaznionice (Osloboenje, 26. 1. 2013.). Osvajaki rat iz 1990-ih, nije osvajaki nego odbrambeno-otadbinski, srebreniki genocid s haakim certikatom, tvrde, nije se dogodio, dan kada je poela troipolgodinja opsada Sarajeva (6. 4. 1992) jest dan kad je poeo progon Srba iz Sarajeva i najvee etniko ienje u Europi nakon Drugog svjetskog rata, a opsade Sarajeva uope nije ni bilo, jer je termin opsada nerelana klasikacija. I tako bi se moglo ii u nedogled. Tipina goebelsovtina na djelu koja traje.
Kronologija dogaaja
Usporedimo li sve to s izjavom njemake kancelarke, elnice jedne od najuzornijih demokracija svijeta, onda se kao u ogledalu vidi ovdanji politiki establiment u svoj svojoj bijedi! Vehabije bi uvele hara (18. 2. 2013). elnik vehabijskog pokreta iz Buima u BiH, Husein Bosni, poznat pod imenom Bilal, izjavio je da im je namjera od Srba i Hrvata uzimati 10 posto imovine. On bi tu praksu uveo po uzoru na Osmansko Carstvo u kojem se od nemuslimana uzimao hara. U hutbi (propovijedi), koja je stavljena i na YouTube, govornik je poruio sljedbenicima da ne smiju dirati ast i prolijevati krv Srba i Hrvata, ali samo ako su pod okriljem islama. Njegove su obveze prema takvim povlasticama koje ima u naem drutvu da bude lojalan i jednom u godini, ako bude imao mogunosti, odvoji onoliko koliko halifa odredi, kao to su Osmanlije odredile Srbima 10 posto, rekao je Bosni. Bogatai bi, rekao je u nastavku, trebali jednom godinje donijeti desetinu i onda bi bili mirni i nitko ih ne smije dirati ili mobilizirati. Pojava vehabizma u BiH predstavlja nemalu opasnost za bh. drutvo. Oni nemaju nita zajedniko s autohtonim islamom u BiH, to je import iz Saudijske Arabije podravan njihovim novcem i djeluje destruktivno i u islamskoj zajednici i u cijelom drutvu. Savrenstvo erijata pogubnost demokratije U ponedjeljak 25. veljae u dvorani hotela Tuzla u Tuzli odrana je tribina pod gornjim naslovom. Nastupili su Nusret Imamovi i Bilal Bosni, voe vehabija iz Gornje Maoe, odnosno Buima. Obojica su ranije bili uhiivani zbog terorizma. Tribina je odrana u ispunjenoj dvorani (250 mjesta) gdje su prevladavili oni s dugim bradama i kraim hlaama. Skupina graana Tuzle je organizirala prosvjede protiv odravanja tribine tih ve dulje vremena poznatih ekstremista. Toj tribini je bila posveena i TV-emisija Poteno koju
A. G. MATO, MARIJA UJEVIGALETOVI
vodi Duka Jurii. Sudionica u toj emisiji, s maramom na glavi, koja za sebe kae da je Bonjakinja i muslimanka opravdava odravanje vehabijskog skupa, jer kad bi u ovoj zemlji bio erijat ne bi bilo siromanih i gladnih uvjerena je ona! Drugi sudionik, provehabija, poznat po svojim ekstremnim stavovima, Fatmir Alispahi, kazao je da je demokratski dopustiti odravanje takvoga skupa. Nije, meutim, rekao je li zapravo u tome pogubnost demokracije!? Vatrogasci na odmoru. Uoi ovogodinjeg Uskrsa, u noi 22/23. oujka 2013. izbio je poar u obnovljenoj obiteljskoj kui hrvatskoga povratnika Ivana okevia u Donjoj Tramonici, u Bosanskoj Posavini. Kua, vrijedna oko 260.000 KM sasvim je izgorjela, po svoj prilici zbog neke tehnike greke. No, takve se nesree dogaaju, i rekli bismo ni ovaj sluaj nije neka iznimka. Ipak on se po neemu izdvaja. Naime nijedna pozvana vatrogasna sluba, od njih nekoliko, nije se odazvala. Vatrogasci iz Pelagieva odbili su poziv jer da im je oprema u kvaru, oni iz amca i Gradaca nisu htjeli doi jer da to ne pripada teritoriju njihove
101
KAMENI CVIJET, EDO MURTI
nadlenosti, a iz policijske postaje su javili da je samo jedan policajac u slubi. Sedam sati nakon poziva, kada je poar ve progutao zgradu, stigli su vatrogasci, a policija se pojavila 10 sati od prvog poziva. Teko je razumjeti kako su toliki odbili doi u pomo sve s nekim udnim izgovorima usprkos mnogim pozivima jer je bila ugroena i susjedna kua. No, kako se ovdje radi o hrvatskom povratniku s jedne strane, i srpskim lokalnim vlastima i slubama, s druge strane, ta se injenica odbijanja pruanja pomoi ne moe tek olako pokriti takvim izgovorima. Oni su neuvjerljivi. To je samo znakovit dio atmosfere u kojem ive malobrojni Hrvatipovratnici u srpskom entitetu. Neumoljiva je to stvarnost. No to nimalo ne smeta da se u politikim vrhovima stvaraju srpsko-hrvatska saveznitva, dijele ili primaju poasti, podjeljuju peati i ordeni, sudjeluje na obljetnikim proslavama entiteta sve je naprosto idilino. U toj idili, meutim,
102
nema mjesta za Hrvate-povratnike. Oni preivljavaju na rubu drutva. Samo nekoliko dana nakon poara, entitetski potpredsjednik, Emil Vlajki, velikosrbin iz reda hrvatskoga naroda (kome je sluaj oko poara kue hrvatskog povratnika sitan dogaaj da bi se njime bavio), izraava zabrinutost za opstanak srpskog entiteta u moguoj NATO-ovskoj BiH, ali takoer i za Hrvate, jer bi se u toj situaciji, poduava on, egzodus Hrvata, koji su najvee rtve etnikog ienja u BiH, krajnje intenzivirao, posebno iz sredinje Bosne. Ve poznati cinizam! Ne spominje tko je etniki oistio entitet u kojem je on potpredsjednik! No, nita neobino, jer to ne vole spominjati niti oni iz politike vrhuke bh. Hrvata koji su s vodom iz Laktaa u pobratimskim odnosima. Stoga se Vlajki, kao i njegov nadreeni, zauzima za Hrvate koji su negdje drugdje, daleko, a ne u Banjoj Luci, Tramonici, ili, na primjer, u Dragoaju gdje je entitetsko Ministarstvo prometa i veza naredilo da se skinu vratnice s katolikog groblja! Sve to ukazuje na pervertiranost i karikaturalnost i politike i politiara ije unosne fotelje plaa narod, a do kojega ovi, po svemu vienom, jedva da ita dre! S fanaticima uvijek oprezno. U novije vrijeme u javnosti je bio zapaen nastup pojedinaca iz muslimanskih vehabijskih/ selejskih skupina. Jedan od njihovih predvodnika, Husein Bosni Bilal, ak je zatraio da se Srbima i Hrvatima uvede hara od 10% njihove imovine koji bi godinje plaali muslimanima te bi mogli mirno u ivjeti BiH. Jo je intrigantnije bilo njihovo organiziranje tribine Savrenstvo erijata, pogubnost demokratije u Tuzli (o tome v. SR, br. 361, U retrovizoru) gdje su promovirali krajnje retrogradne ideje. One su uglavnom saudijski import i strane su muslimanskoj tradiciji u BiH. A da bi se iz prve ruke saznalo u emu je bit tih ideja, dobro je uti kako razmilja islamist Mohamed al-Zawahiri, brat sadanjeg
Kronologija dogaaja
voe Al-Kaide, kojega hamburki tjednik Die Zeit smatra jednim od najutjecajnijih islamista svijeta. U svom razgovoru za Die Zeit (31. 1. 2013), naslovljenom Oko za oko, on je bez okolianja rekao da mu je cilj vjersko ovladavanje svijetom. Mi smo opasniji od nuklearnog oruja, jer posjedujemo jednu stvar: vjeru za koju smo spremni umrijeti. Muslimani vole smrt kao to drugi vole ivot. Ako muslimani budu napadnuti, onda oni svi postaju dihadisti. Bude li se Zapad s respektom odnosio prema islamu, i njega e druga strana respektirati. A evo to za Al-Zawahirija znai respekt: Zapad treba i mora kapitulirati pred nadmonijim islamom On nadalje smatra da muslimanima treba vladati jedino putem Alahova erijata. To je sistem, koji je nastao daleko prije demokracije, i mi pod njim sretno ivimo 1.400 godina. Stoga muslimani moraju svoju religiju ofenzivno iriti. A kako to treba initi, Al-Zawahiri odgovora: Najprije misioniranjem ljude treba pozvati da se obrate. Ako to odbiju, mora ih se pozvati, da sa svojom religijom ive u islamskom drutvu. Ako i to odbiju, onda se moramo boriti Mi Europljanima pruamo mogunost da postignu istinski uspjeh im pristupe islamu. Samo ako se slijedi islam, iskusit e se prava i vjena srea. Ovakav islamski radikalizam nije za podcjenjivanje. U islamskim drutvima on blokira svaki napredak i razvoj, a drugdje u svijetu progovara terorizmom. Koristei demokraciju, fanatizirane vehabije/seleje govore o pogubnosti te iste demokracije i rade na podrivanju demokratskih institucija drutva, a na to u BiH oni najodgovorniji jo uvijek gledaju blagonaklono i s mnogo naivnosti. Veernji osmijeh Na portalu HRsvijet (lipanj 2013), Miljenko Mia Stoji je bacio kratki pogled na tekst fra Luke Markeia (donesena je i njegova slika) u povodu smjene fra Drage Bojia s mjesta glavnog urednika Svjetla rijei, i iskreno se obradovao: Nasmijeih se sino itajui jedan lanak. Pronaoh ga na portalu koji inae
ne pratim, ali me upozorie na njega. Uvaeni, angairani, pametni, i kako sve ne tepae sebi, ovjek onoga vremena naizgled
EVANELISTI /SKICA ZA VITRAIL/, EDO MURTI

103
razbuca sve oko sebe. Stisklo mu drugara pa se on sad razmahao. A taj drugar bio opet stiskao sve oko sebe. Negdje iz nebeskih visina propisa kako se treba vladati i to treba razmiljati. Pa ga spustie na zemlju. Njemu to bi sirovo i nepravedno, a njima potez koji moraju napraviti ako ele zatititi sebe. Dotini je, naime, otiao predaleko. Ne bih htio da bilo tko u ovome pronalazi bilo koji dogaaj iz ovih dana. Ovo je samo uvod i nita vie. A osvrt je, pak, neto posve drukije, zar ne? Spomenuh sve samo zbog toga to samozvani branitelj samodopadno izjavi da oni nisu skupinica, da se niega ne boje. U napisanom kao da mu nasluujem drhtanje glasa. Je li dolo vrijeme za naplatu? Oito jest. Ne pali vie ni socijalizam, ni prisezanje na neku maglovitu BiH zaboravljajui svoju Herceg Bosnu, ni dvolina briga za svoj puk. Potroilo se povjerenje, to ti je. (...) Stoji, koji ne prisee na neku maglovitu BiH, u kojoj sam ivi, pokazao je neskrivenu radost zbog progona Bojia. No u redu, kad se ve ne moe neem drugom radovati, da se barem u ovakvoj prilici konano moe iz due nasmijeiti, jer sam ivi u konstantnoj stisci borbe s masonima, komunistima, globalistima i drugim nemilim pojavama. Neostaljinistiki teatar U Bosni i Hercegovini, koja je podjelom na dva entiteta uinjena funkcionalno invalidnom, malo to funkcionira u skladu s europskim ci-
ISKRE SVJETLOSTI, EDO MURTI

104
vilizacijskim standardima. Nevjerojatna koliina politike bahatosti i prezira prema graanima ove zemlje od strane politike klase kontinuirano upropatava zemlju strovaljujui je na civilizacijsko dno. Borba za stranake politike pozicije i privilegije obnaatelja politikih funkcija, potisnuli su opi interes za koji bi se trebali zauzimati i po kojem bi se trebali prepoznavati. To se ak i ne skriva od oiju javnosti! O svemu tome slikovito govori pravosudna farsa vezana za optubu i uhienje predsjednika Federacije BiH ivka Budimira. Od poetka se nasluivalo da se radi o namjetenom politikom procesu radi preraspodjele fotelja u vrhu vlasti. Budimir je uhien 26. travnja 2013. teatralnim upadom specijalaca s dugim cijevima u zgradu Predsjednitva (!) u prisutnosti brojnih naruenih medija. Na zahtjev tuiteljstva BiH (Oleg avka i Diana Kajmakovi) sud je Budimiru odredio jednomjeseni pritvor zbog organiziranog kriminala, odnosno osnovane sumnje da je primao novac za pomilovanja kanjenik. Istoga dana ujutro njegov je ured u Mostaru pretresala tuiteljica Diana Kajmakovi. Nita ne bi bilo neobino da upravo tada nije u njezinoj prisutnosti izveden pokuaj podmetanja obiljeenog novca koji bi tuiteljstvu bio krunski dokaz za Budimirovu korupciju. Meutim, nije sve ilo po voznom redu, pa je taj groteskni scenarij zavrio nespretnim ubacivanjem torbice s oznaenim novcem u kantu za kiobrane u hodniku ispred Budimirova ureda od strane zbunjenog podmetaa I. Knezovia. Sve su to snimile nadzorne kamere a potom emitirala Federalna televizija. Nitko se u tuiteljstvu nije na to ni osvrnuo, nitko iz vlasti nije pozvao na odgovornost odgovorne za takvo montiranje, nego je tuiteljstvo, tovie, po isteku jednomjesenog pritvora zatrailo jo dva mjeseca. Entitetski predsjednik M. Dodik je na televiziji prije presude izjavio da e Budimiru biti produen pritvor, ime je otvoreno poruio da se odluke sudova nadziru iz sredita politike moi! MeGodina XL. broj 1-2 2012/2013.
Kronologija dogaaja
utim, preduhitrio ih je Ustavni sud BiH, najvia pravosudna instanca, uvaivi apelaciju Budimirovih odvjetnika i ocijenivi pritom da su izjave na koje se Sud BiH pozvao uopene i da spadaju u kategoriju rekla-kazala dokaza. Nakon te neuvene pljuske, Sud je Budimira oslobodio iz pritvora. No, tuitelji i dalje nastavljaju igrati zadanu im igru kao da se nita nije dogodilo. Dokazi i nisu toliko vani budui da iza cijele akcije stoje moni politiki pokrovitelji i njima posluni mediji. Ovu udnu igru ilustriraju i brojni biseri Budimirovih tuitelja koji sliku o sluaju ine jo vie transparentnom. Naime, oni su tvrdili, niim to potkrepljujui, da je Budimir od pomilovanih kriminalaca elio stvoriti stranaku vojsku, to je u sferi fantastike; oni su ga pritvorili jer je navodno primao novac za pomilovanja, ali ne znaju, i ne mogu dokazati, od koga, ni kada ni koliko je primio; svodili su svoju sumnju najprije na dva imena (A. Kulovac, A. Kari), a na kraju se pokazalo da ti uope nisu ni pomilovani; tvrdili su da imaju svjedoka kojega nisu ni vidjeli ni ispitali, a nazvali ga kljunim(!); ponudili su Sudu kao dokaz uobiajen radni telefonski razgovor novinara FTV-a A. Avdia s Budimirom, koji nema nikakve veze sa sluajem; neistinito su ustvrdili da Budimirova ki ivi u Hrvatskoj i da tamo ima imovinu; govorili su o pomilovanju supruge etrdesetogodinjeg T. ., koji, kako se ispostavilo, uope nije oenjen I na kraju farse tuitelj Oleg avka je na roitu 5. lipnja priznao da, istina, nema dokaza da je (Budimir) uzimao novac, ali da je on znao da se uzima akom i kapom, te je iznova zatraio pritvor za njega da ne bi pobjegao(!). Taj zahtjev sud je 10. lipnja odbacio kao neosnovan. Sve to u iole razumnom ovjeku izaziva muninu! No, jahai idu dalje! U cijelom postupku odslikavaju se tipine staljinistike istraiteljske metode. Milijuni su ih iskusili u prvoj zemlji socijalizma, ali i ire. A kako to izgleda, slikovito je opisao ruski nobelovac Aleksandar
PLAVE MASLINE, EDO MURTI
Solenicin u svom romanu U prvom krugu: Susjedi denunciraju Ivana Selivanovia Dirisina da se bavi antisovjetskom propagandom, nakon ega Komitet dravne sigurnosti (KGB) provodi istrani postupak i dolazi do sljedeeg rezultata: Istina, utvrdilo se da se on uope nije bavio takvom propagandom, ali mogao je, budui da je sluao njemaki radio. Istina, nije sluao njemaki radio, ali mogao ga je sluati, budui da je kod kue imao radio-prijemnik, to je bilo zabranjeno. Istina, nije imao radio-prijemnika, ali lako ga je mogao imati budui da je po profesiji radio-inenjer. Prevedeno na neostaljinistiki jezik Budimirovih bh. tuitelj, kojemu spoitavaju organizirani kriminal i korupciju, to bi izgledalo ovako: Istina, utvrdilo se da se on uope nije bavio organiziranim kriminalom, ali mogao je, budui da je od osuenih kriminalaca uzimao novac za pomilovanja. Istina, nema dokaza da je uzimao novac, ali mogao ga je uzimati budui da je znao da se to ini i akom i kapom. Istina, on to nije znao, ali je lako mogao znati budui da obnaa visoku dunost predsjednika Federacije! Upravo ovakva neostaljinistika pravna egzibicija i brutalno gaenje zakonitosti u svrhu unitenja politikog protivnika izvodi se teatralno pred oima cijele javnosti i ak uz adekvatnu podrku zakonodavne (!) i izvrne vlasti. O orkestriranoj podrci hukakih medija da se i ne govori.
105
FABIJAN OVAGOVI KAO MATIJA GUBEC, FERDINAND KULMER
I nikom nita! Osim ponekog intelektualaca i dva-tri medija (FTV, Dnevni list, Osloboenje i poneki portal), svi ostali ute! Zasluuju li graani BiH ovakav neostaljinistiki udar na pravni sustav i elementarna graanska prava!? Zajedno ni na poklon rtvama Tradicionalna komemoracija za desetke tisua rtava iz 1945. na Bleiburgu i Krinom putu, odrana je 11. svibnja 2013. godine, uz manje prisutnih posjetitelja negoli prethodnih godina. Ovaj put bez pokroviteljstva Sabora RH i bez potpore iz dravnog prorauna. Pokroviteljstvo je preuzelo desetak upanija, gradova i opina iz Hrvatske i BiH te iseljenikih zajednica. Ranija obiljeavanja su bila s naglaenom politikom retorikom kako predstavnika svjetovne tako i crkvene
106
vlasti usmjerenom na poinitelje tih zlodjela kao i ideologiju kojom su se vodili i u koje ime su vladali gotovo pola stoljea. Takoer se redovito mogla vidjeti i endehazijska ikonograja, to je ove godine izostalo. Misu na ovogodinjoj komemoraciji predvodio je splitski nadbiskup koji je u propovijedi istaknuo da izraavanje poasti stradalnicima bleiburke tragedije sve nas podsjea i stavlja u vjerniki odnos sa svim rtvama rata i dugog krinog puta, nastradalih od ljudske zloe u raznim ideolokim uniformama od Bleiburga, Jasenovca do Vukovara i kabrnje. Izmeu nekoliko drugih govornik izdvaja se nastup virovitiko-podravskog upana. On je kritizirao sadanje obnaatelje vlasti u Hrvatskoj, jer da su oni ideoloki sinovi onih istih zloinaca koji su krivi za Bleiburg i Krini put, koji hoe revidirati povijest, sakriti svoje zloine // okaljati rtve. Hrvatski politiki vrh (predsjednik RH, predsjednik Sabora i predsjednik Vlade) distancirao se od obiljeavanja bleiburke tragedije. Kao politiare lijevog spektra tamo ih se rado ne gleda, a ako ne dou, onda im se to spoitava. Ponajvie su iz tih razloga odustali od odlaska u Bleiburg. To je, uostalom, potvrdio aktualni predsjednik Vlade izjavivi da ove godine ne ide na komemoracije jer to samo politikoj konkurenciji slui da iri netoleranciju. Stoga se sadanji politiki vrh odluio za drukiji nain obiljeavanja. Prole godine je pohodio najvee grobite rtava partizanskog zloina, Tezno, ove godine poloio vijence pred Kriem na Mirogoju, te se poklonio rtvama Jasenovca. To je sasvim u redu, ali ipak ostaje injenica da se to ne ini zajedniki i na jednom mjestu, bez obzira na politika opredjeljenja. A Bleiburg je ipak najizrazitiji simbol traginih poratnih zbivanja i pravo mjesto za obiljeavanje. Meutim, i dalje se lijevi i desni uporno ukopavaju u svoje ideoloke rovove. A bilo bi ve vrijeme da se komemoracija shvati prije svega kao poast rtvama, a sve ostalo, vezano uz ta zbivanja, prepusti historiograji!
Kronologija dogaaja
Besprizorne politike igre U Sarajevu su poetkom lipnja odrani prosvjedi graana pred zgradom Dravnog parlamenta zbog toga to parlamentarci od veljae ove godine nisu uspjeli donijeti Zakon o jedinstvenom matinom broju graana (JMBG), zbog ega novoroenad ne mogu dobiti broj i potrebne dokumente. Razlozi su u nedostatku politike volje. Neposredni povod prosvjedima jest sluaj tromjesene djevojice koja je trebala hitno lijeenje u inozemstvu ali nije mogla bez putne isprave, to je ipak provizorno rijeeno, ali je jedna druga tromjesena djevojica desetak dana kasnije preminula, emu su vjerojatno pridonijeli i problemi s JMBG-om. Prosvjednici su 5. lipnja blokirali zgradu Dravnog parlamenta u kojem su bili zastupnici i nekoliko stotina stranaca. Izlazak im je omoguen sutradan u rano jutro. Iako takav oblik prosvjeda nije prihvatljiv, donekle je ipak razumljiv, jer je bahatost politiara prevrila svaku mjeru. Bahatost se pokazala i u neposrednim reakcijama napose unutar srpskog i hrvatskog politikog miljea. Oni su sav problem sveli na sigurnosne uvjete parlamentaraca: Srbi i Hrvati se vie ne mogu osjeati sigurno u Sarajevu izjavio je Veso Vegar iz HDZ-a 1990. Prosvjedi u Sarajevu su upereni protiv RS-a prosudila je predsjednica entitetske vlade eljka Cvijanovi. Talaka kriza u Sarajevu bila je inscenirana politika predstava, iji je cilj bio ustavno uvoenje novog graanstva negiranjem nacionalnih prava tri naroda u BiH oglasio se neizbjeni Milorad Dodik. O tome je on potajno razgovarao u Mostaru, a s kim drugim, ako ne s D. oviem (HDZ BiH), gdje su obojica licemjerno izrazili zabrinutost za sigurnost hrvatskih i srpskih zastupnika u Sarajevu. Nitko u toj ve poslovinoj bahatosti bh. politiara nije spomenuo Zakon o JMBG-u koji ve pola godine nisu uspjeli rijeiti, nitko se nije sjetio bolesne djece. Zakona i djece nije se sjetila ni Aleksandra Pandurevi gledajui kroz prozor Parlamenta odakle je patetino poruila sluGodina XL. broj 1-2 2012/2013.
ateljima: U ovom momentu kroz prozor gledam jedan natpis Rame uz rame protiv faizma. Znai tim je sve reeno, da su svi protesti prvenstveno upereni protiv nas iz Republike Srpske! Kad je ovako ve sve reeno, onda je suvian svaki komentar! Graanska inicijativa U drugoj polovici svibnja i poetkom lipnja 2013. pozornost javnosti u Hrvatskoj na sebe je svratila Graanska inicijativa U ime obitelji koja je organizirala prikupljanje potpisa za odravanje referenduma s ciljem da se u Ustav unese odredba po kojoj je brak iskljuivo zajednica ene i mukarca. Ta Inicijativa, provedena uz pomo pet tisua volontera, prikupila je vie od 700.000 potpisa i ispunila uvjete za odravanje referenduma. Bilo je, razumije se, i osporavatelja te akcije. Sasvim je razumljivo da ima onih koji drukije misle o toj akciji, to je demokratsko pravo svakog ovjeka, ali je teko razumjeti da se
KOPA, ROBERT FRANGE MIHANOVI

107
ona nastojala pod svaku cijenu kampanjski dezavuirati, omalovaiti i diskvalicirati preko medija, to je rezultiralo napadima na volontere (oko 50 prijavljenih incidenata). Tako smo mogli uti: Graanska inicijativa je nazadnjaki pokret koji je progresivnom dijelu zemlje zgadio referendum kao oblik direktne demokracije (Mate Kapovi), to je pomno planirana akcija Crkve i politike desnice (Sanja Sarnavka), elnica Inicijative eljka Marki sa svojom tvrtkom zarauje milijune, a posluje i s dravom, oni misle da nisu homofobni (voditelj Dnevnika HTV-a Zoran prajc), visaica Blanka Vlai je pokazala svoje pravo lice, (krivo se opredijelila) a prijavom Adidasu (sva je odjevena u Adidas odjeu) prokazivai su sugerirali da joj se dadne otkaz sponzorstva (Osobne stavove naih partnera ne komentiramo odgovorili su iz Adidasa). Svakako, u ovoj kampanji, posebno se banalnom ini Kapovieva podjela drutva na nazadne i progresivne! Tipino po komunistikom modelu! Saudijske i sarajevske slinosti (9. 7. 2013) Vlasti Saudijske Arabije zaprijetile svim strancima nemuslimanima koji jedu, piju i pue u javnosti u vrijeme ramazana bit e protjerani iz zemlje! Naime, slubeno je objelodanjeno da ukoliko stranci budu primijeeni da kre muslimanski post u javnosti bit e predmetom mjera odvraanja koje ukljuuju ponitenje njihovih radnih ugovora i protjerivanje iz kraljev-
ZAGORA, FRANO IMUNOVI

108
stva. U Saudijskoj Arabiji, naftom bogatoj zemlji, koja ima vrlo niske standarde ljudskih prava, ivi oko osam milijuna stranaca uglavnom iz Azije, meu kojima je i velik broj krana. Nemuslimani nemaju nikakvih prava za prakticiranje svoje vjere. Prole godine visoki islamski predstavnik izjavio je da na arapskom poluotoku ne moe postojati niti jedna crkva. Sve koje su u meuvremenu izgraene treba ih poruiti. Toliko o saudijskom razumijevanju drugih i drugaijih! U Sarajevu malo drukije? (12. 7. 2013). Bh. mediji su objavili vijest, kako je u ugostiteljske objekte u sarajevskoj opini Stari Grad upuena Obavijest o toenju i pijenju alkohola. U toj Obavijesti stoji: Povodom predstojeeg mjeseca Ramazana obavjetavamo Vas da je Odlukom o rasporedu poslovnih djelatnosti na podruju Opine Stari Grad Sarajevo (Sl. novine Kantona Sarajevo br. 02/07), u lanu 10. regulisano da nije dozvoljeno toenje i prodaja alkohola u neposrednoj blizini (do 5 metara) obrazovnih institucija, vjerskih objekata, harema i dvorita istih. U skladu s gore navedenim, traimo da postupite prema navedenoj Odluci. Takoer ako niste u ovoj zoni zabrane (5 metara), molimo Vas da toenje i prodaju alkohola, u mjesecu Ramazanu, u skladu s tradicijom Bonjaka, ako je mogue izbjegnete u potpunosti. I to nije sve! Osim to su poslane obavijesti ugostiteljima, isto su na sjednici Opinskog vijea Stari Grad Sarajevo koja je odrana 25. juna, 2013. godine, zatraili vijenici Gradimir Gojer (Klub Stranke za BiH) i Suljo Agi (Klub SDA). Podnosim inicijativu, u ime Kluba SDA, da nadlena inspekcija uputi pismo svim vlasnicima ugostiteljskih objekata u neposrednoj blizini vjerskih objekata, da se bar u vrijeme ramazana suzdre i ne toe alkoholna pia, rekao je Suljo Agi, dok je Gradimir Gojer predloio da se razmotri mogunost da se zatite islamske svetinje na Baariji, odnosno u Starom Gradu. Zaista udne odredbe i inicijative! Neshvatljivo je da u
Kronologija dogaaja
bh. sekularnom drutvu (tako se ono predstavlja!) predstavnici vjerskih zajednica, pa tako i islamske, ovako zadiru u javni prostor i odreuju ponaanje ljudi koji ne pripadaju toj zajednici ili pak ne ele ivjeti po njezinim odredbama, odnosno drukijeg su svjetonazora, etnike ili vjerske pripadnosti. A pogotovo to imaju u tom podruju uredovati lanovi Opinskog vijea? Zar je to njihov posao? O koga to treba tititi islamske svetinje? Zar od onih koji se hoe osvjeiti aom piva a doli su kao turisti da razgledaju grad ili od sugraana drugaijih uvjerenja? Zar u Sarajevu kojeg se esto kae da je otvoreno za druge i drukije treba saudijsko ozraje, saudijsko poimanje tolerancije i ljudskih prava koja su na samom dnu u svijetu?! Je li se to potiho uvodi erijat u ovaj grad?! Hoe li uskoro i oni koji nose drukija imena morati se udaljavati pet metara(!) iz zone zabrane da ne bi koga uvrijedili? A da egzotika bude potpuna pobrinuo se svojom inicijativom Gradimir Gojer koji uope ne pripada bonjako/muslimanskom korpusu? Odakle njega zahvati brinost uvanja islamske svetinje koju nitko ne ugroava!? Ili moda ovaj njegov doprinos udaru na ljudska prava u Sarajevu ima neku raunicu?! U ovom gradu ima jo iznenaenja: u svom odgovoru na upit novinara o potronji lijekova, ministar zdravstva Kantona Sarajevo, Eldan Lokmi, za Sarajevo i njegovo okruenje koristi novi geografski termin muftijstvo: Ali, ta potronja lijekova je posljedica te negativne migracije iz siromanih u bogatija podruja. Jednostavno, graani ovdje osjeaju sigurnost po pitanju zdravstva. Sarajevsko muftijstvo (istaknuo: M. K.), ukljuujui Prau, Kreevo, Kiseljak broji 800.000 stanovnika, a Sarajevu gravitira 700.000 stanovnika koji uivaju zdravstvenu uslugu. (Osloboenje, 31. oujka 2013). Ministar se obraa javnosti kao nekom forumu islamske zajednice, a ne graanima zemlje koja je po ustavu sekularna a ne teokratska. To mnogo govori i o karakteru politike kulture ovdanjih obnaatelja vlasti!
KRISTOV PAD POD KRIEM, FRANO IMUNOVI
Nije lako odoljeti izazovu odlikovanja RS je sinonim za 220.000 istjeranih Hrvata, tisue muki ubijenih, otetu imovinu, no o tome se malo govori, izuzevi biskupa Komaricu. Hrvatski politiari tamo idu slaviti dan RS-a, ime poruuju da srpska politika prema Hrvatima nije sporna, nego samo bonjaka. emu vodi takva politika i prijateljevanje ovia i Dodika? To je pitanje u intervjuu tjedniku Republika Slavi Kukiu postavila novinarka tjednika (12. 7. 2013) na to je on odgovorio: Ne treba potpuno amnestirati ni uvaenog biskupa. Jer, i on za slave RS prima odlikovanja i priznanja umjesto da tu situaciju iskoristi i pred cijelim svijetom demisticira lozoju i reim zbog kojeg na tom prostoru umjesto nekadanjih 220.000 danas ivi svega desetak tisua njegovih sunarodnika. Nije se teko sloiti s miljenjem Slave Kukia! Primiti od Dodika orden, zaista je skandalozno! U Korau ubijen povratnik (12. 7. 2013). U Korau, kod Bosanskog Broda, u srpskom entitetu, u svojoj je kui, gdje je sam ivio, ubijen hrvatski povratnik
109
POTKOSA U STOLAKIM DUBRAVAMA, FRANO IMUNOVI
Nikola Lipovac (74). Ubijen je kuhinjskim noem koji je pronaen pored njega. Ubojice su se potom odvezli njegovim autom i zapalili ga u Luanima na ribarskom putu prema Savi. Policija je preko registracijskih oznaka dola do imena vlasnika. Uhiena su etvorica osumnjienih. Pretpostavlja se da je to uinjeno iz koristoljublja. Lipovac je radio u Francuskoj od poetka rata i imao je skromnu mirovinu, moda i neto uteevine. S udbakog bunjita U Mostaru je, u organizaciji HKZ Troplet-a, 19. srpnja 2013. predstavljena knjiga Djelovodnik efova bosansko-hercegovake Udbe 1970. - 1992., koju su priredili Vice Vukojevi i Boe Vukui. O knjizi su govorili Anto Jeli-Balta, Ivan Beljan i Vice Vukojevi. U svome izlaganju Vukojevi je govorio i o aktivnostima Udbe prema Katolikoj crkvi. U tom kontekstu, oito smiljeno i tendenciozno, preao je na govor o fra Luki Markeiu i fra Marku Oroliu, naglasivi da meu njima postoji velika razlika, razumije se, s obzirom na kooperaciju s komunistima. Analizom dokumenata utvreno je kako je fra Marko Oroli bio nazoan jednom skupu u Njemakoj na kojem su se pjevale hrvatske pjesme. Meutim, nije to prijavio ali je umjesto njega to prijavio netko drugi pa je Oroli od partnera Komunistike partije, to su bili svi lanovi Udruenja Dobri Pastir, za kaznu preve110
den u suradnika, to je bio najnii oblik suradnje kazao je Vukojevi. Kod Markeia je drugi sluaj, veli Vukojevi. On je bio lojalan partner Saveza komunista a od takvih se ne prave obini suradnici. Svoje partnerstvo Markei je dokazao i dokazuje nizom postupaka pa tako i knjigom Crkva u samoupravnom socijalizmu, to je puno vie nego je Partija traila od svojih partnera unutar Crkve istaknuo je Vukojevi. Dostupni arhivski dokumenti nedvojbeno pokazuju da su Komunistika partija i UDB-a u poratnom razdoblju osnovali Udruenje Dobri pastir i preko njega kontrolirali procese ustvrdio je nadalje Vukojevi. Kao primjer te suradnje naveo je fra Josipa Markuia, poratnog provincijala Bosne Srebrene i gosta na II. zasjedanju AVNOJ-a. Iz Markuievih prijepiski s Vatikanom vidljivo je kako je Sveta Stolica zabranjivala suradnju s komunistikim vlastima i osnivanje udruenja bez dozvole papinske nuncijature, na to su se ak tri franjevaka provincijala ogluila kazao je Vukojevi, istaknuvi kako je suradnja koju je koncem etrdesetih godina s KPJ i UDB-om uspostavio fra Josip Markui jo uvijek ostala aktualna jedino unutar jedne skupine franjevaca u provinciji Bosni Srebrenoj. Vukojevi je takoer naveo niz slinih primjera, istaknuvi kako je od svih nekadanjih republikih sredinjica UDB-e jedino arhiv bosanskohercegovake UDB-e ostao u cijelosti ouvan. to je tome tako treba u prvom redu zahvaliti mr. Mati Bobanu, predsjedniku HR Herceg Bosne, koji je uz pomo svojih suradnika, a na moje osobno traenje, cjelokupni arhiv UDBA-e BiH prebacio u Zagreb, kazao je Vukojevi, dodajui kako je i to jedan od razloga pokuaja diskreditiranja Mate Bobana i vodstva nekadanje HR Herceg Bosne. Tako Vukojevi! No, kako vjerovati Vukojeviu, tom nematovitom falsikatoru, koji upadno ili izmilja, ili prekraja, ili preuuje?! Ali, od njega to nije neoekivano niti iznenaujue. Naime, to je onaj Vice Vukojevi ija
Kronologija dogaaja
je komisija za istraivanje ratnih i poratnih zloina utvrdila da su u Jasenovcu ubijena 203 idova! To je onaj koji je na sebe skrenuo pozornost javnosti 2009. kada je na dan obiljeavanja holokausta nad europskim idovima izjavio: Logorom Jasenovac upravljali su idovi, drava je samo dala strau, a postoji i ugovor izmeu vlade NDH i idovske opine Zagreb o nanciranju uprave toga logora. Koliko on svemu pristupa tendenciozno i selektivno, govori i injenica da je zaboravio kazati u koju kategoriju spada Mate Boban, kad ga ve spominje: suradnik, partner, organizator, partijski partner Crkve, komunistiki agitator koji je, im je osvanuo dan njegove punoljetnosti, pohitio da se upie u Partiju. Oroli je degradiran, Markei ostao partner, jo nas zanima to je ovdje, da ne idemo na preiroko, samo Mate Boban? Kako da Vukojevi, kad se ve dao u udbako razvrstavanje, napravi takav propust!? No, to oekivati od ovjeka za koga je NDH u Jasenovcu samo dala strau! Pogledajmo mi ipak to poznati udba Josip Perkovi, koga trai njemaka policija zbog ubojstva hrvatskog emigranta urekovia prije 30 godina, kae u jednom svom pismu o Vukojeviu. Ma to mislili o sadraju pisma, jedno je sigurno, da ono potvruje milje u kojem se Vukojevi kretao: Rade Vukojevi, Vice Vukojevi i Ilija Stani bili su glavni konspirativni organizatori u uklanjanju i egzekuciji zloinakog ustakog Generala Maksa Vjekoslava Luburia. Vice Vukojevi je 1968. i 1969. djelovao u inozemstvu BeZrichParis i uz pomo visokog funkcionara UDB-e Stanka Karadeglije koordinirano drao na vezi Iliju Stania. Stani je bio plasiran u sam domicil Generala M. V. Luburia. Uz pomo dvojice Vukojevia, Stani je ilegalno s povratnom namjerom doao u Jugoslaviju, te sa Stankom Kardeglijom u Sarajevu uglavljuje ekasne metode egzekucije. (Perkovievo pismo kolegama iz slube bezbjednosti u Beogradu, 28. 6. 1992). Dovoljno o vjerodostojnosti VukoGodina XL. broj 1-2 2012/2013.
jevievih udbakih pria o nekim franjevcima. Za Vukojevia na koncu moemo rei: udba jednom, udba zauvijek! Totalitarizmi XX. stoljea i njihove rtve Europski dan sjeanja na rtve totalitarnih i autoritarnih reima obiljeava se u Hrvatskoj 23. kolovoza. Ideja potjee od Prake deklaracije o zloinima komunizma (3. 6. 2008). Europski parlament je 23. 9. 2008. proglasio 23. kolovoza Europskim danom sjeanja na rtve staljinizma i faizma (23. kolovoza 1939. sklopljen je njemako-sovjetski pakt o nenapadanju i sporazum o podjeli interesnih sfera u istonoj Europi). Europski parlament je 2. 4. 2009. donio rezoluciju Europska savjest i totalitarizmi o proglaenju Dana sjeanja na rtve faizma, nacizma i komunizma sva tri totalitarizma su izriito osueni kojom su pozvani parlamenti i vlade lanica
ANEO, FRANJO LIKAR

111
Bilten Franjevake teologije g j Sarajevo j
ISUS NOSI KRI, KSENIJA KANTOCI
EU, kao i drava kanandidata za ulazak u EU Ui zemalja povezanih s EU, U, da tu odluku provedu u djelo. Europski parlament ent je preporuio da svaka zemlja odredi vrijeme i nain obiljeavanja. Estonija, a, Latvija, Litva, Slovenija i vedska, dska, kojima se pridruila i Hrvatska, a, prihvatile su 23. kolovoza za obiljeavanje biljeavanje Europskog dana sjeanja nja na rtve totalitarnih i autoritarnih nih reima, dok ostalih osamnaest st zemalja obiljeava 27. sijenja, a, Meunarodni dan sjeanja na rtve holokausta. Tri i su totalitarizma XX. st. uzrokovali najvee zloine: faizam, nacizam i komunizam. Dok su faizam m i nacizam pobijeeni u II. svjetskom ratu, komunizam se svijetu i ij predstavio pod krinkom antifaizma, jer je sudjelovao u antifaistikoj koaliciji. Stoga se tek potiho govori o komunistikim zloinima, a uglavnom o zlodjelima faizma i nacizma. Nerijetko se poistovjeuju antifaizam i komunizam. Bilanca rtava triju totalitarizama u XX. st., strahovito je velika: vie od 200 milijuna, te nijedan od njih ne zasluuje potedu. Prema njemakom sociologu Gunnaru Heinsohnu broj rtava genocida i democida triju totalitarizama XX. st. (do 1993) jest sljedei: ubijeno je ukupno vojnika i civila 203.219.000 (Lexikon der Vlkermorde), od kojih su vojnici 34.021.000, a civilne rtve 169.198.000. Od ukupnog broja civilnih rtava 110.286.000 otpada na komunistike reime, 27.691.000 na nacistiku Njemaku i faistike vlade, 26.676.000 na autoritarne vlade, 2.028.000 na demokratske vlade, te ostatak na druge (gerila). Od spomenute brojke ukupnih rtava 129.908.000 su posljedica zloina to
112
su ih reimi poinili nad vlastitim graanima, a od toga su komunistiki reimi odgovorni za smrt 101.929.000 svojih graana. Usprkos grozotagraa ma na nacizma i faizma, brojano najvei zloin poinili n reimi i su komunistiki ko uglavnom uglavno nad vlastitim graanima najvie najv Sovjetski Savez i Kina. Konano treba kazati da je Kon u dananjem kontekstu neumjesno koristiti pojam antifaizma: on u poj izvornom znaenju ne postoji jo z od vremena vremen pobjede nad faizmom i nac nacizmom! U nae je vrijeme isti anakronizam! A nama danas ostaje osta obveza na sjeanje i ljudsko ljuds suosjeanje sa rtvama sve ostalo preva pustimo historiograji! p
Nastavak slijedi!
Galerija Vjeko Boo Jarak, Potkosa

Akademska godina 2012/2013.
PROFESORI I PREDMETI
(zimski i ljetni semestar ak. god. 2012/2013) Dr. Luka Markei Dr. Velimir Valjan Dr. Ivan Bubalo Dr. Boo Luji Dr. Mile Babi De Ecclesia De gratia De virtutibus Casuistica moralis De principiis Quaest. select. de phil. Theologia biblica VT Archaeologia biblica Christologia Quaest. select de psych. Phil et psych. relig. Paedagogia traumat. Ars sacra Archeologia christiana Pneumatologia Homiletica Intr. in theol. past. Administ. paroec. Intr. spec. in NT Catechetica De islamismo Origo et his. rel. Sem. theol. fun. Intr. in ius et norm. gen. Ius de Eccl. mun. doc. et san. Normae de par. reg. Ius matrimoniale Theologia spiritualis Sem. dogmaticum De sacramentis 2 2 3 3 2 2 2 3 2 3 2 2 1 2 2 2 2 2 3 2 2 2 1 3 3 2 2 2 1 2 2 2
115
2 2 3 1 3 2
Dr. Marko Karamati Dr. Stjepan Duvnjak Mr. Ivo Markovi
Dr. Anto Popovi Dr. Ivan arevi Dr. Vili Radman
3 2
Dr. Ivan Sesar
Dr. Marinko Peji Mr. Miro Jeleevi

Dr. Danimir Pezer
Liturgia theologica Lingua latina Sem. liturgicum Libri liturgici Hist. Eccl. medii aevi Hist. Eccl. novi aevi Musica sacra Communicologia Intr. in philosophiam Theodicea Logica Methodologia Cosmologia Hist. ord. et. prov.
2 3 1 2 3
2 2
Dr. Petar Jele Mr. Anto Kovai Dr. Drago Boji Dr. Josip Jozi
3 1 1 2 1 3 2 1
1 3 4
Mr. Anelko Barun
116
STUDENTI TEOLOGIJE
(Zimski semestar ak. god. 2012/13) Sem. Mat. broj ubela Bruno arevi Jozo Kurevija Matija ivkovi Zlatko Bonjak Vesna* Dautovi Matea* Juri Boris* Kresi Dragan* Katui Mario Petrovi Davor Pili Ivan Todosijevi Dana* Di Benedetto Silvano Duspara Alen Jakovi Ivan Kovaevi Darko* Lovrinovi Darko Pejanovi Darko Peri Josip Petrievi Josip Pili Josip Plavi Marijo Puelja ana* Radi Emanuel afradin Goran* ibenik Luka* trkalj Boidar Tui Ivan Nikola Katava* Raji-Cakalin Nikola* Vujica Ivan* Buljan Ana* urkovi Olja* 11 11 10 10 9 9 9 9 9 9 9 8 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 6 6 6 5 5 1396 1405 1400 1407 1410 1411 1418 1420 1414 1415 1416 1417 1423 1424 1426 1428 1430 1433 1434 1435 1436 1437 1438 1439 1441 1421 1442 1444 1427 1440 1445 1447 1448 Golea Nicolae* Madar Julijan Mami Jelena* Martinovi Bojan Mijatovi Ivan Ragu Marta* Stani Danijel Grabovac Tanja* Areina Andrija Barei Goran iri Sonja* Digumovi Darijo otlo Kristijan* Gogi elimir Ivanievi Vanja* Josi Emanuel Juki Ana* Ljubii Ivan* Mileti Matija Miloloa Ivana Ramljak Petar ekerija Jure Vuleta Ana Dadi Marijo Juro Ivan Livani Darko Mihaljevi Martina* Martinovi Ivanko anti Danijel* ibenik Nediljko imunovi Ivica* Vidi Kristijan* Zlatarevi Silvio Sem. Mat. broj 5 5 5 5 5 5 5 5 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1449 1451 1452 1454 1455 1456 1457 1458 1459 1460 1473 1461 1462 1463 1464 1465 1466 1474 1468 1469 1470 1471 1472 1475 1476 1477 1478 1479 1480 1481 1482 1483 1484
* Vanjski student/studentica
117
STUDENTI TEOLOGIJE
(Ljetni semestar ak. god. 2012/13) Sem. Mat. broj ubela Bruno arevi Jozo Bonjak Vesna* Dautovi Matea* Juri Boris* Kresi Dragan* Katui Mario Petrovi Davor Pili Ivan Todosijevi Dana* Di Benedetto Silvano Duspara Alen Jakovi Ivan Kovaevi Darko* Lovrinovi Darko Pejanovi Darko* Peri Josip Petrievi Josip* Pili Josip Plavi Marijo Puelja ana* Radi Emanuel afradin Goran* Luka ibenik* trkalj Boidar Tui Ivan Nikola Katava* Raji-Cakalin Nikola* Vujica Ivan* 12 12 10 10 10 10 10 10 10 9 8 8 8 8 8 8 8 8 8 8 8 8 8 8 8 8 7 7 7 1396 1405 1410 1411 1418 1420 1414 1415 1416 1417 1423 1424 1426 1428 1430 1433 1434 1435 1436 1437 1438 1439 1441 1421 1442 1444 1427 1440 1445 Buljan Ana* urkovi Olja* Golea Nicolae* Madar Julijan Mami Jelena* Martinovi Bojan Mijatovi Ivan Ragu Marta* Stani Danijel Grabovac Tanja* Areina Andrija Barei Goran Digumovi Darijo otlo Kristijan* Gogi elimir Josi Emanuel Juki Ana* Mileti Matija Miloloa Ivana Ramljak Petar ekerija Jure Vuleta Ana Dadi Marijo Juro Ivan Livani Darko Mihaljevi Martina* Martinovi Ivanko anti Danijel* ibenik Nediljko imunovi Ivica* Zlatarevi Silvio Sem. Mat. broj 6 6 6 6 6 6 6 6 6 6 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 2 2 2 2 2 2 2 2 2 1447 1448 1449 1451 1452 1454 1455 1456 1457 1458 1459 1460 1461 1462 1463 1465 1466 1468 1469 1470 1471 1472 1475 1476 1477 1478 1479 1480 1481 1482 1484
* Vanjski student/studentica
Najbolji studenti 2012/2013: Dautovi Matea, Bonjak Vesna, Barei Goran, Josi Emanuel, Juri Boris, Tui Ivan, Gogi elimir, Radi Emanuel, Dadi Mario. Diplomirali 2013: ubela Bruno, Filipovi Ivan, Jelui Beatrica, Juri Ivan, Markovi Petar, Nuji eljko, arevi Jozo, trbac Marinko.
118 Godina XL. broj 1-2 2012/2013.
Iz ivota studentske zajednice
Fra elimir Gogi
Bitna sastavnica ljudskog ivota jest zajednica. U zajednici se ovjek raa, odrasta i djeluje, ona je temelj stvaranja naselja, gradova, drava i monih carstava. Bez prvotne zajednice danas ne bismo imali iroku paletu jezika i kultura te ona jedina nosi zasluge za tisuljetnu povijest, koju prouavamo i o kojoj piemo. Povijest austrijske prijestolnice zapoinje u prvom stoljeu poslije Krista kada je rimska vlast na ovom podruju postavila vojniki tabor za obranu sjeverne granice Carstva. Tabor je bio smjeten pokraj Dunava centar dananjega grada i nosio je naziv Vindobona. Ostaci toga prvotnog naselja vidljivi su i danas. Tu je sluilo nekoliko tisua legionara, a ubrzo nakon njihova dolaska mjesto je brojalo oko 30.000 ljudi iz svih dijelova carstva. U sljedeim se stoljeima Vindobona razvija u grad, a time mijenja i naziv. Tako salzburki anali iz IX. stoljea donose naziv Wenia. Naziv vue korijene iz keltsko-romanskog izriaja Vedunia (umski potok) za rijeku koja protjee kroz grad i ulijeva se u Dunav. Moderni neto izmijenjeni naziv Wien za rijeku i za grad koristi veina jezika, a ime Be u hrvatskom jeziku potjee od maarskog oblika Bcs. U XII. stoljeu Be postaje vano obrtniko mjesto, a 1156. grad je uzdignut u rang rezidencije vojvod. Pobjedom Rudolfa I. nad Otokarom II. 1278. godine Beom poinju vladati Habsburgovci. To je jedna od europskih vladarskih kua koje su Austrijom, kao vojvode, nadvojvode i carevi, vladali do 1918. godine. Ime potjee
od njihovog matinog dvorca Habsburg u dananjem vicarskom kantonu Aargauu. U njegovom kulturnom i drutvenom napretku najvie se istakao Rudolf IV. s dva odluna poteza: osnivanje univerziteta 1365. i gradnja srednje najdue lae u crkvi Sv. Stjepana. Napredak grada potvruje najprije njegovo proglaenje biskupskim sjeditem te ujedno proglaenje crkve Sv. Stjepana katedralom i konano godine 1556. Be postaje carskim sjeditem ime je postignut cilj habsburke dinastije. Prva polovica XVI. st. obiljeena je ekspanzijom Osmanskog Carstva, pod vodstvom Sulejmana Velianstvenog, koji ih 1529. godine dovodi pred Be. Nakon trotjedne neuspjene opsade grada osmanska se vojska povlai, to je znailo prekid irenja Osmanlija ka zapadu. Ova je opsada upozorila na neadekvatnu zatitu grada tako da e se sljedee stoljee i pol pristupiti
121
potpunoj obnovi i uvrivanju gradskih zidina. Vanost ovog pothvata uvidjet e se za druge opsade Bea 1683. godine, ponovno od strane Osmanlija. Tromjesena opsada zavrit e porazom Osmanlija u bitci na Kahlenbergu, ime je konano zaustavljeno irenje Osmanskog Carstva. Potonje utvrivanje gradskih zidina odredit e dananji izgled grada. Godine 1858. obrambeni zid oko grada biva sruen, a njegovom je duinom napravljena ulica, koja ide u krug, na to upuuje sam naziv, Ringstrasse. Kako se grad irio, podruje koje ona okruuje postaje centar grada, a uz nju nastaju graevine u stilu historicizma od povijesnog i kulturnog znaaja muzeji, palae, dananja gradska opera, zgrada parlamenta, univerziteta, itd. Ovaj je dio grada zasigurno najprivlanija turistika destinacija Bea. Najstarija, meni najvanija i prva graevina koju sam posjetio u ovom dijelu grada bila je katedrala Stephansdom, izgraena u gotikom stilu. Juni toranj katedrale visok je 136 metara i to je odlino mjesto za razgledanje beke panorame. Sjeverni toranj, naalost, nije izgraen do kraja. Kada stanete ispred ove velebne graevine pogled e vam izmamiti njezin krov. Sastoji se od 230.000 naizmjenino poredanih komada krovne opeke u deset boja. Na junoj strani krova prikazan je dvostruki orao s inicijalima cara Franje I. i godinom 1831, a na sjevernoj strani grbovi Austrije i Bea, te godina 1950. Unutranjost katedrale je trobrodna srednji brod vodi do glavnog oltara, lijevi brod krase slike s marijanskim motivima, a desni je posveen apostolima. Oduvijek je bila velika ast biti pokopan unutar crkve, pa tako i u Stephansdomu nalazimo grobnice Eugena Savoyskog i Friedricha III, ija je izgradnja impresivnog sarkofaga trajala 45 godina, a zapoela je 25 godina prije njegove smrti. Takoer vrijedi posjetiti kriptu, gdje su smjetene grobnice biskupa i kraljeva, te katakombe. Godine 1735. u njih su premjetene kosti sa svih groblja, do tada smjetenih uokolo katedrale, a sahranjivanje u njima
122
je obavljano sve do 1783. godine, kada je zakonom zabranjeno sahranjivanje unutar grada. Brojne su kosti i danas vidljive u nekoliko prostorija katakombi. Druga vana turistika atrakcija jest Schnbrunn. Povijest ovog mjesta see u kasni srednji vijek (XIV. st.) kad se ono nazivalo Katterburg i bilo vlasnitvo samostana Klosterneuburg. Krajem XVI. stoljea mjestom su zagospodarili Habsburgovci nakon ega mijenja naziv, grade se dodatne graevine i slui raznim svrhama. S vremenom je ono postalo kraljevskom ljetnom rezidencijom i tu su boravili Ferdinand II, Leopold I, Charles VI, Marija Terezija, Franz Josef i drugi. Danas je ovo mjesto pod UNESCO-vom zatitom svjetske kulturne batine. Kompleks se u Schnbrunnu sastoji od spomenute kraljevske palae i velikog vrta u baroknom stilu s centralnom, velikom fontanom, nekoliko manjih fontana i brojnim statuama. Jedan dio vrta zauzima najstariji zooloki vrt u svijetu, dom vie od 700 ivotinjskih vrsta sa svih sedam kontinenata, od kojih su mnoge meu najugroenijim vrstama na svijetu.
Be, kao povijesna i kulturna metropola, rodni grad je mnogih poznatih linosti iz svih podruja ljudskog zanimanja. To je rodni grad glazbenih klasiara W. A. Mozarta, Josepha Haydna, L. van Beethovena, kao i glazbenog genija Franza Schuberta. U Beu su roeni i slikar Gustav Klimt, arhitekt Friedenreich Hundertwasser, teoretiar znanosti Erwin Schrdinger, psiholog Alfred Adler, neurolog i psihijatar Viktor Emil Frankl te lozo Karl Popper, Ludwig Wittgenstein i Martin Bubber. Podruje Austrije i grad Be nije zaobilo ni djelovanje sljedbenik sv. Franje iz Asiza, koji ovdje dolaze nedugo nakon osnivanja reda i osnivaju dvije provincije. Od 2007. godine te su dvije provincije spojene u jednu Provincija sv. Leopolda, u kojoj je danas 135 franjevaca smjetenih u 23 samostana. Samostan u Beu jedan je od vanijih u Provinciji i nalazi se u samom centru grada, tek nekoliko minuta od katedrale. O njegovoj vanosti u austrijskoj prijestolnici svjedoi trg ispred samostana koji nosi ime Franziskanerplatz. Trg s nekoliko stoljea starom fontanom danas je mjesto nekolicine restorana i kaa, gdje brojni turisti rado predahnu, neto prigrizu i osvjee se. Ovaj je samostan usko povezan s franjevakom humanitarnom organizacijom za srednju i istono Europu Franziskaner Hilfswerk FMO Franz hilf! jer u njemu ive njezin dugogodinji voditelj Pater Ulrich Zankanella i sadanji voditelj p. Gottfried Wegleitner, koji je gvardijan samostana i vikar Provincije. Franz hilf! je osnovana 1994. godine s ciljem pomagati franjevakim zajednicama u socijalnom, karitativnom i pastoralnom radu, izobrazbi i izgradnji. Nakon rata u Bosni brojne humanitarne projekte ostvarila je upravo ova organizacija, a pomagati nisu prestali ni danas. U izvjeu iz 2012. godine naa je zemlja na drugom mjestu po broju ostvarenih projekata (13) i darovanog novca. Uz ovu humanitarnu organizaciju, koja djeluje izvan austrijskih granica, u samostanu se svakog petka priprema ruak za siGodina XL. broj 1-2 2012/2013.
romane, no ruku se mogu pridruiti i svi ostali koji ele. Takoer i ostalim danima se siromanima na samostanskoj porti podijeli odreen broj obroka. Samostan je isto tako aktivan i na kulturnom podruju. Naime, u samostanskom se oratoriju nalaze najstarije orgulje u Beu, to izaziva elju kod mnogih orguljaa da na njima zasviraju, a goste pak da uju zvuk starih orgulja i to je dovoljan razlog da samostan svakog zadnjeg petka u mjesecu organizira koncert. Ovaj samostan ve dugi niz godina rado ugouje bogoslove Franjevake provincije Bosne Srebrene te im uz ugodan boravak omoguuje teaj njemakoga jezika. Za to je najvie zasluan fra Florenz Graf. Meutim, ove su godine gostinjske sobe bekog samostana rezervirane puno prije mog upita da doem tu i pohaam teaj. Iako je tako bilo, fra Florenz se pobrinuo i naao mi smjetaj u dominikanskoj zajednici te osigurao teaj. Bilo mi je uistinu zadovoljstvo upoznati fratre iz ovog samostana, gostoljubive i susretljive, ljude s kojima sam prvi put priao njemaki. Osobito sam se obradovao kad mi je nekoliko njih reklo da su bili u Bosni. Nakon petodnevnog boravka kod fratara preselio sam se u dominikanski samostan, gdje sam ostao do povratka u Bosnu. Preavi kod dominikanaca nisam u potpunosti otiao od fratara. Naime, svaki sam dan bio kod njih na ruku te ih posjeivao i ostalim prilikama. Mjesec dana provedenih kod redovnika propovjednika zaista je bilo jo jedno lijepo iskustvo i prilika da se barem malo pribliim njihovom nainu ivota i djelovanja te uvidim slinosti i razlike s franjevakim ivotom. Dominikanski je red (Red propovjednika) osnovan 1216. u Toulouseu. Kao i franjevaki pokret i dominikanski je nastao kao reakcija na cjelokupno stanje u drutvu i Crkvi, osobito na raskoan ivot sveenika i djelovanje sekti koje su irile krivovjerje. Za razliku od monakih zajednica, dominikanci se ne veu uz jedno mjesto, nego djeluju izravno meu
123
ljudima. Studirali su, propovijedali i bavili se apostolatom. Tako samo deset godina nakon svoga osnutka dolaze u Be pozivom vojvode Leopolda VI, gdje ih narod prihvaa i to im je prva stepenica ka uspjehu. Njihov samostan iz XIII. stoljea jedan je od tri samostana, uz Dubrovnik i Krakow, koji su uz mnotvo nevolja od osnutka do danas preivjeli. Najvea ga je nevolja zadesila za vrijeme prve osmanske opsade Bea. Samostanska je crkva bila najveim dijelom unitena, a kamen njezinih zidova odnoen je za uvrivanje gradskih zidina. U XVII. st. samostan je ponovo oivio, a broj brae se stalno poveavao. Za razvitak samostana presudno je bilo prijateljstvo s habsburkim vladarima, koji su dominikancima davali velike privilegije. U to vrijeme zapoela je potpuno nova izgradnja crkve te ureenje samostana u baroknom stilu. Crkva i samostan i danas batine neto od tog izgleda. U samostanu ivi deset sveenika i etiri studenta na elu s priorom p. Viliamom Stefanom Dci. Najstariji brat, p. Innozenz, ovog je ljeta proslavio stoti roendan, a njegovo je porijeklo iz naih hrvatskih krajeva. Njihove aktivnosti razliitog su prola povjesniari, bibliari, teolozi itd. a nekoliko njih su profesori na Bekom univerzitetu, mnogi, meutim, ve umirovljeni profesori. Pored svega toga njihova glavna misija je briga za ljude. Misiju ostvaruju radom s ljudima, propovijedanjem i humanitarnim djelovanjem. Njihova prilino velika i lijepo ukraena samostanska crkva u Beu vjernicima je otvorena od ranih jutarnjih sati pa do kasno naveer. Molitvena aktivnost poinje jutar124
njim, a zavrava veernjim ocijem, koji su u cijelosti pjevani. Uz nedjeljne mise i propovijedi dominikanci obiavaju i drugim danima pod sv. misom izrei krau, ali poticajnu propovijed, to je odsjaj njihove trajne zadae. Zajedno sa mnom na teaju su bila jo petorica franjevakih studenata iz Rima etvorica sveenika i jedan brat laik porijeklom iz Argentine, Meksika, Italije, Poljske i Rusije. Svi smo imali isti cilj: to bolje nauiti njemaki jezik. Nastavu smo, uz polaznike iz svih zemalja svijeta, susretljive uitelje i osoblje, i ove godine pohaali na Alpha Sprachinstitut. Polaznici su teaja dolazili iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije, Makedonije. Teaj, koji se sastojao od tri sata dnevno, sadravao je rad s tekstovima, razgovor, uenje gramatike, vjebe iz gramatike, pisanje sastava, skupni rad na odreenu temu, igre i naravno nekoliko provjera znanja. Cijeli ovaj program olakavala nam je voditeljica skupine Raphaela Mikura. Uz redovnu nastavu postojao je i Alpha plus program. On se sastojao od organiziranih posjeta i druenja, sve u svrhu bolje komunikacije meu polaznicima. Tako je, primjerice, organiziran posjet katedrali, gradskoj operi, gdje se izvodi tradicionalni novogodinji koncert, gradskoj trnici, zatim druenja uz peenje palainaka, pjesmu, gledanje lma. To je teaj uinilo zanimljivijim. Upoznati drugi jezik, kulturu, ljude i povijest uvijek je izazov koji sa sobom nosi potekoe. One s vremenom nestaju, tj. onda kad ovjek osjeti da je prihvaen te da je on sm dio tih stvari. Za to su neizmjerno vani ljudi s kojima radimo i koji su nam posrednici te novine. Beki su redovnici fratri i dominikanci svojom susretljivou i dobrohotnou zasluni da sam se uklopio u njihov mentalitet, jezik i nain ivota te da se ni u jednom trenutku nisam osjeao strancem u njihovoj zajednici. Takva dobrodolica uvijek izmamljuje ugodno sjeanje na mjesec dana provedenih u gradu Habsburgovaca.
Fra Mario Katui
Ve godinama naa Provincija omoguuje svojim studentima odlaske na teaj nekoga stranog jezika. Ove godine meni su ponudili da pohaam teaj talijanskog jezika u Milanu. U poetku, koliko god Milano bio grad svjetskoga glasa, i nije mi se dalo ii u tu prijestolnicu mode. Sama pomisao da moram sam prevaliti put od Sarajeva do Milana, a pri tome i u samom Milanu pronai samostan, u kojemu sam trebao stanovati, inilo mi se prestranim. Ipak sam se pred kraj estog mjeseca uputio prema Milanu. Put je bio dug i naporan. Stigao sam pred veer i pronaao samostan lake nego to sam to uinio u Sarajevu kada sam prvi put doao. Fratri su me vrlo ljubazno primili u samostan i strpljivo pokuavali razumjeti to pokuavam rei na svom loem talijanskom. Naravno, prenosio sam im pozdrave iz Bosne.
Bratstvo je brojalo sedam fratara koji su me odmah poeli uiti osnove jezika. Ve nakon dva dana gvardijan je pozvao uitelje u samostan da bi dogovorio nastavu za mene koja se prvi put odravala privatno u samostanu. Bio sam jedini uenik, to je velika prednost u svladavanju jezika. Kroz boravak u Milanu ne samo da sam uio jezik nego i kulturu, nain ivota tamonjih fratara, a i obinih ljudi te divio se bogatstvu koje grad posjeduje. Od svega to sam vidio u Milanu najvie me se dojmila katedrala koja zaista izgleda velianstveno. Svaki detalj je paljivo, umjetniki uraen to privlai dnevno tisue posjetitelja. Takoer je to druga po veliini katedrala u Italiji, poslije one Sv. Petra u Rimu te druga po veliini gotika u svijetu. U njoj su pokopani mnogi znaajni likovi iz povijesti, od kojih je najpoznatiji sv. Karlo Boromejski. Uz katedralu se nalazi Galeria Vittorio Emanuele II. koja povezuje trg Il Duomo s trgom Milanske skale. Ona je jako velika te pokrivena staklenim krovom. Unutar nje se nalaze razne trgovine poznatih dizajnera te mnogi restorani koji su veoma skupi. Takoer je u Milanu vrlo zanimljivo vidjeti tvravu Castello Sforzesco koja je ukraena lijepim vrtovima, a u kojoj se nalaze razni muzeji. Ovaj lokalitet je prava meka za milansko stanovnitvo u vrijeme sunanih dana. Milano je vaan grad i za kransku povijest jer je u njemu izdat 313. godine Milanski edikt kojim car Konstantin daje slobodu kranima. I danas postoje ostaci
125
lokaliteta na kojem se sve to dogodilo, a danas je to jedno je od glavnih okupljalita mladih. Poznato je da Milano prijestolnica svjetske mode. Tu se nalaze svi svjetski modni brendovi. Pristupani su, naravno, samo onima debljeg novanika, dok bi ostali morali podii kredit, koji bi vjerojatno otplaivali itav ivot. Naravno nezaobilazna destinacija svakog posjetitelja je stadion San Siro, koji je kua dva milanska kluba Milan i Inter.
Svoje milanske dane nisam provodio samo eui se, nego su me fratri upoznavali sa irom okolicom, tonije vodili su me po cijeloj Lombardiji, do samog sjevera i granice sa vicarskom. Upoznao sam mnoga prirodna i povijesna bogatstva te provincije. Ve nakon nekog vremena, kako sam bio sam, malo mi je dosadilo stalno biti u okruenju Talijana i govoriti samo talijanski. Da to tako ne bi bilo, pobrinuli su se fra Nikola Kozina i fra Robert Slikovi, koji su mi doli u Milano u posjetu iz Firence, gdje su boravili zbog uenja talijanskog jezika. Boravak u Milanu zaista mi je bio jedno lijepo iskustvo, ne samo zbog uenja novog jezika, nego i zbog upoznavanja drukijeg naina ivota i kulture talijanskih fratara. Oni su se zaista potrudili da mi boravak u Milanu bude obogaenje te im na tome zahvaljujem. Takoer zahvaljujem naoj provinciji Bosni Srebrenoj na podrci.
126
Fra Silvio Zlatarevi
Gledajui lmove, dokumentarce, reklame i emisije o Parizu, taj je grad za mene uvijek bio samo nedostini pojam. Nikada nisam mogao zamisliti da u prolaziti uz rijeku Senu, stajati ispod Eiffelovog tornja pogleda uprtog u visinu, ili moda popeti se na toranj i promatrati prelijepu panoramu grada, ili pak da u posjetiti jedan od najpoznatijih muzeja na svijetu Louvre. Nezamislivo! Sve o Parizu i u Parizu bilo mi je nepoznato, iako sam za puno stvari uo. Ali ovo se ljeto taj pojam pretvorio u stvarnost, te su mi se sloile slike o Parizu sa zbiljom toga grada. Nezaboravno ljeto. Moj kolega fra Mario Dadi i ja proveli smo mjesec dana u Parizu na teaju francuskoga jezika. Nae putovanje zapoelo je 26. lipnja u jutarnjim satima kad smo se zaputili autobusom za Beograd, gdje smo i odsjeli u franjevakom samostanu Sv. Ante Padovanskog. Tamo su nas lijepo ugostili gvardijan fra Benedikt Vujica, vikar fra Ilija Alandak i fra Leopold Rochmes. Sljedeeg dana u podne bili smo na aerodromu pripremajui se za prvi let avionom. Nakon dvosatne plovidbe zrakom doli smo na aerodrom Paris-Beauvais, koji je 80 km udaljen od Pariza. Tek sada je zapoela naa parika pustolovina. Doi do Pariza! Potraga za autobusnom stanicom, brojem autobusa, dolazak do metroa, a tek onda snalaenje u metrou i traenje izlaza! Nakon sat vremena lutanja nali smo Counvent des Francisains u Rue Marie-Rose 7, u kojem nas je doekao i u samostan smjestio bosanski franjevac fra Vlatko Mari. Nakon smjetaja otili smo na veeru
gdje smo upoznali i ostalu brau u samostanu, arolikih nacija i boja: u samostanu ima fratara ak iz Vijetnama i s Madagaskara. Sljedeih dana smo se upisali na Institut Catholique de Paris i ili u obilazak grada. Teaj odnosno nastava francuskog jezika zapoela je 1. srpnja. U naem razredu bilo je 15 uenika razliite dobi, od 16 do 33 godine i iz razliitih zemalja, kontinenata. Prvi susret s francuskim jezikom, s prvim rijeima, pobudio je u nama elju i zanimanje za uenjem toga jezika. Svakom novom minutom je bilo zanimljivije. Osjeali
127
smo se kao mala djeca koja tek progovaraju nove rijei, a nama su bile nune za komunikaciju u gradu, iako se odmah moglo primijetiti da smo stranci u stranom gradu. Nastavu smo imali od ponedjeljka do petka i to 21 sat u tjednu. Kada nam zavri nastava odemo u samostan neto prigristi i odmah se zaputimo u grad kako bismo vidjeli znamenitosti Pariza. Meu prvim znamenitostima bio je, svakako, Eiffelov toranj koji nas je oarao svojom ljepotom, svojom visinom i masivnou. Teko je ostati ravnoduan ispred te velebne graevine, a tek pogled s njega na Pariz trajao je dugo, jer se cijeli grad mogao vidjeti. Postoji anegdota o Eiffelovom tornju, koja kae da su neki toranj smatrali i nazivali ruglom grada i hrpom starog eljeza, koje trune na zraku, vjetru i kii. Jedan od njih bio je i francuski knjievnik, Guy de Maupassant. No, on je svakodnevno odlazio na vrh tornja i tamo bi ruao. Zato ba na toj hrpi eljeza? Razlog mu je bio jednostavan. Vrh Eiffelova tornja bio je jedino mjesto odakle se ne vidi upravo ta hrpu starog eljeza. Katedrala Notre Dame ostavila nas je bez rijei, jer izgledom i svojom arhitekturom privlai, a nije ni udo da je i u romanima opisivana. Ili smo i u obilazak muzeja. Meu najpoznatijim muzejima je muzej Louvre u koji se ne moe ba tako jednostavno ui.
I pored kupljenih ulaznica mora se ekati najmanje dva sata na ulazak. Zatim vojni muzej Invalides. Obili smo i Pompidou (moderni muzej), Luksemburki park, Le Grand Opera, Bastille, Montparnasse (najvia zgrada u Parizu), groblje poznatih linosti Cimetiere du Pere Lachaise (tu su pokopani npr. Honore de Balzac, Frederic Chopin, Moliere, Jim Morrison), zatim Moulin rouge, Sacre Coeur, fontanu Saint Michel te Champs Elysees. Jednostavno smo uivali u ljepoti grada. Imali smo ak i tu sreu da smo mogli sudjelovati na glavnoj proslavi u Parizu, Danu Republike Francuske koji se slavi 14. srpnja. Sav narod se slio ispred Eiffelovog tornja, gdje je odran koncert lharmonije i opernih pjevaa, te vatromet koji je trajao punih 45 minuta. Sve je izgledalo arobno. Pribliio se kraj teaja. Moram priznati da nije bio lako napustiti svakodnevnicu Pariza u koju smo se brzo uhodali, pogotovo ljude s kojima smo se svaki dan druili, od kojih smo uili jezik ali i razliite kulture. Svi su nam ostali u lijepom sjeanju. Doao je i 27. srpnja i taj dan smo krenuli kui u Sarajevo, zadovoljni uinjenim i doivljenim. Ovim putem elimo zahvaliti svima koji su nam omoguili teaj francuskog jezika, onima koji su nas poslali, i onima koji su nas u Parizu primili. Posebna hvala ide koli Institut Catholique de Paris, koja nas je nauila prvim koracima francuskog jezika u tom prelijepom gradu svjetlosti. Paix et bien!
128
Fra Davor Petrovi
Nisam imao neku pretjeranu elju otii vidjeti Skandinaviju, ali nakon inicijative fra Ivice Pavlovia i fra Leona Kikia, ovogodinji ljetni raspust ostat e mi u lijepom sjeanju. Putovanje je poelo polako i sigurno, bez urbe, a nae odredite su bila dva grada Kbenhavn u Danskoj i Malm u vedskoj, koji su meusobno povezani osam kilometara dugim Oresundskim mostom. to pomisliti o jednoj naciji, ve prvi dan, kada na autoputu vidi da se nikome ne uri, tj. da 99% vozaa potuje ogranienja brzine od 90 ili 110 km/h? Onaj jedan posto sigurno su ljudi iz naih krajeva, denitivno, ali dobro je da ih rijetko sretne. Cijene pogonskih goriva ili benzina, vjerojatno zbog promjena na burzi, mijenjaju se svakih 10-15 minuta, a kod nas svakih 14 dana! Lov za jeftinijim benzinom zna se pretvoriti u zanimljivo iskustvo utrke s vremenom Imati dobar ili solidan automobil u Danskoj ili vedskoj skoro je pa privilegij, jer je porez na motorna vozila toliki, da u kupnji vlastitog auta kupi i dravi jedan! Skandinavci koriste engleski jezik u javnim ustanovama, trgovinama, na cesti, a to znai da vas apsolutno svatko razumije i ono to mi se jako svidjelo, u ljudima ne postoji doza nekog jezinog ponosa i uzvienosti. Nisam sakrivao iznenaenost nad brojem biciklista uope, dok su nas domaini posebno upozorili na nedavne medijske kampanje o veoj pozornosti i paljivosti u prometu nad ovim sudionicima u saobraaju. Bicikl je skoro pa glavno prijevozno sredstvo po kii, a i niskim temperaturama Samo zbog cijena, na cigarete i
Godina XL. broj 1-2 2012/2013. 129
alkohol treba zaboraviti, ali svakako treba probati domae specijalitete koji se nude u trgovinama ili restoranima. Prve dane iskoristili smo za obilazak grada Malma, u kojemu smo nali smjetaj u skromno opremljenom hotelu u centru grada. Grad se nalazi na krajnjem jugu vedske u provinciji Skane. Sa svojih 272.000 stanovnika, trei je grad po broju stanovnika u vedskoj. Osnovan je 1275. godine i bio je vie stoljea drugi grad po veliini u Danskoj kojoj je tada pripadao jug vedske. Morski tjesnac resund ga odvaja od Kopenhagena. Malm, kao i ostatak june vedske, ima oceansku klimu. Unato njegovom sjevernom poloaju, klima je relativno blaga u odnosu na druge lokacije u slinim geografskim irinama, ili ak i neto junije, uglavnom zbog Golfske struje. Zbog svoje sjeverne geografske irine, dnevno svjetlo se protee do 17 sati ljeti, a samo oko 7 sati zimi. Bogata povijest dobro integrirana s modernim ivotom i imigracijom od Malma je stvorila multikulturalno sredite. Grad ima velik broj stanovnika koji pridonose njegovom meunarodnom karakteru. Ova destinacija atraktivna je po mnogo emu. Nadimak Grad parkova govori sam za sebe, a duga pjeana plaa Ribersborg (koju nazivaju Skandinavska Copacabana) ili jedinstveni most resund koji nas vodi ravno u Kopenhagen samo su neke od brojnih atrakcija ovoga grada. Most resund izmeu Malma i Kopenhagena od 2000. godine povezuje skandinavski poluotok s europskim kontinentom. Most je jedan od najveih kompleksnih graevina u Europi, a sastoji se od 8 kilometara mosta, 4 kilometra umjetno napravljenog otoka Pepparholmena te 4 kilometra tunel. Most kao graevina sam je po sebi graevinski skok u ovom tisuljeu. On prua jau i opseniju suradnju koja ukljuuje gospodarstvo, obrazovanje, istraivanja i kulturu u regiji, ali i na meunarodnoj razini.
130
Kad sam ve kod mostova odmah se sjetim rijei naega nobelovca Ive Andria koji je bio impresioniran mostovima svoga doba. to bi tek rekao da vidi ove dananje velebne mostove kao to je resund. Andri kae ovako: Od svega to ovek u ivotnom nagonu podie i gradi, nita nije u mojim oima bolje i vrednije od mostova. Oni su vaniji od kua, svetiji od hramova. Svaiji i prema svakom jednaki, korisni, podignuti uvek smisleno, na mestu na kom se ukrtava najvei broj ljudskih potreba, istrajniji su od drugih graevina i ne slue niem to je tajno ili zlo. Mislim da su Skandinavci jako dobro shvatili vanost mostova za dananjeg ovjeka. Malm nudi odline mogunosti za oping i zabavu te brojne hotele i restorane na udaljenosti od samo nekoliko minuta hoda u centru grada. U sreditu grada postoje ostaci stare tvrave Malmhus koju je 1434. sagradio Erik VII. Pomeranski. Znaajan je park Pildammsparken s jezerom. Spektakularni vijugasti neboder Turning Torso, otvoren je 2005. godine i sa svojih je 190 metara visine druga po visini stambena zgrada u Europi. Njegova silueta moe se vidjeti s cijelog podruja resunda. Drugi dio naeg putovanja smo proveli u Kopenhagenu, glavnom i najveem gradu Danske kao i najveoj danskoj luci. Lei na istonoj obali otoka Zeland i dijelom na otoku Amager. Taj je grad za Dan-
sku ne samo veliko sredite nego i odlina kola rada, reda, poduzetnosti i napretka. Za Kopenhagen je njegova luka bogat i nepresuan izvor blagostanja. To je i ekoloki ist grad jer e na Radhuspladsenu (trgu) pitomi vrapci jesti prolaznicima iz ruke... ovdje se toe cijelom svijetu poznata piva Tuborg i Carlsberg. U grad smo stigli vlakom i prvo to nam je upalo u oi jest veliki natpis Hercegovina na zgradi preko puta kolodvora. Nije u pitanju nikakva ala, a da niste upali u prolaz u vremenu shvatit ete im malo okrenete glavu i vidite grad uredan i ureen po pravim skandinavskim pravilima. Dok hodate ulicama Kopenhagena, svuda oko vas prolaze ljudi na biciklima. Vie od treine njegovih stanovnika koristi bicikl kao prevozno sredstvo. Za njih su postavljene staze s posebnim semaforima. Takav nain prijevoza prihvaen je i uklopljen u svakodnevne aktivnosti stanovnika, to na jednoj strani omoguava bolju kondiciju, a na drugoj dokazuje i brigu za ivotnu sredinu, jer manje automobila je i manje zagaenja! Stambeni objekti graeni su iskljuivo od cigle. Evo, ne sjeam se jesam li vidio ijednu klasinu,
onu nau je fasadu. Jednostavno, cigla na sve strane. Nakon toga uputili smo se prema glavnoj atrakciji koju nudi ovaj moderni grad. To je kanal Nyhavn ili Nova luka. Nekad u prolosti ozloglaeni dio Kopenhagena prepun bordela, alkohola, mornara i estih tunjava, danas je nezaobilazno turistiko odredite ovog grada, kao i vrhunac turistikog obilaska gradskih kanala brodom. etalite ispred niza arenih drvenih i ciglenih kua iz 17. i ranog 18. stoljea u svako je, pa i najhladnije doba godine, prepuno turista i lokalnog stanovnitva. U veini arenih kua koje se ogledaju u slikovitom kanalu glavnog danskog grada, smjestili su se prilino skupi kai i restorani koji posluuju tradicionalna danska jela. Sjeverna i sunanija strana kanala uvijek je preplavljena turistima koji i u hladnije dane na terasi nekog od kaa piju pivo, nogu sigurno zamotanih u dekicu. Oni koji ne ele platiti visoke cijene pia u kaima snau se kupovinom piva u nekoj od trgovina te sjednu na klupu ili sam rub kanala, jednako uivajui u bogatoj atmosferi prekrasnog centra Kopenhagena. Na ovaj se nain drue ne samo turisti ve i brojni Danci. Dok etate uz kanal u slikovitoj ete luci uoiti uspavane stare drvene brodove koji se lagano ljuljaju na valovima i ivi su dokaz nekadanje bogate vikinke pomorske tradicije. Naime, sve do 11. stoljea Danci su bili poznati kao Vikinzi, koji su zajedno s Norveanima i veanima kolonizirali, napadali i trgovali u svim dijelovima Europe. Danas je ovo pravi pomorski muzej na otvorenom. Na kunom broju 20 je slavni Hans Christian Andersen napisao neke od svojih pria, te ga se na njegov roendan (2. travnja) moe sresti na ulicama u obliku kostimirane osobe. A najstarija je kua uz kanal izgraena 1661. godine. Kanal Nyhavn dug je 300 metara, u 17. stoljeu prokopali su ga i na njemu dokove izgradili veani, ratni zatvorenici iz dansko-vedskog rata. Kanal vodi od mora do Kraljevog trga (Kongens Nytorv)
131
i luke u starom centru grada gdje se nekada istovarao ribarski ulov i teret s brodova pristiglih sa svih strana svijeta. Sredinom 20. stoljea kanal je izgubio na svojoj pomorskoj vanosti jer su brodovi postali sve vei i trebali su vee luke. Vrlo ugodna etnja od Nyhavna do Churchill parka ili rivom iznad Admiral Hotela, dovodi nas do mjesta na sjeveroistoku grada gdje Den Lille Havfrue (Mala sirena) zamiljeno gleda u more. Postavljen 1913. godine, ovaj kip slavi heroja Hansa Christiana Andersena te je postao svjetski simbol Kopenhagena. Od starijh zdanja u Kopenhagenu panju najvie privlae kraljevski dvor Amalienborg pored koga je i Mramorna crkva, gradska Vijenica i fontana Geon. Primjerci renesansne arhitekture su zgrada stare Berze i dvorac Rosenborg u centru grada, dok su Okrugli Toranj i dvorac Fredensborg iz baroknog perioda. Tu su jo nezaobilazni Povijesni muzej i Muzej moderne umjetnosti Louisiana. Ne smijem zaboraviti spomenik Srena Kierkegaarda, velikog danskog lozofa, teologa i knjievnika, utemeljitelja egzistencijalizma. Moderna arhitektura u ovom gradu ostavlja upeatljiv utisak, a posebno zgrada Opere, biblioteka zvana Crni Dijamant i koncertna dvorana Dr. Byen. Nezaobilazni prizor u Danskoj jesu vjetrenjae. S proizvodnjom struje i ovih turbina zapoelo se tijekom sedamdesetih, a danas je Danska zasluna za polovinu proizvedenih vjetrenjaa u svijetu. Kau da ponekad viak proizvedene struje besplatno alju Njemakoj. Danska i njezini stanovnici ve se godinama izjanjavaju kao najsretnijima na svijetu. Uzme li se u obzir da se radi o sjevernoj zemlji s malim brojem sunanih dana, da je stopa poreza od 26% meu najviima u svijetu, vrlo je zanimljiva injenica da su njezini stanovnici tako zadovoljni.
To emo shvatiti ako, pogledavi statistiku, vidimo da Danska ima najjae razvijenu drutvenu zajednicu te se ak 97% graana izjanjava da se ima na koga osloniti u trenutcima nevolje. Nadalje, ak 16 sati tjedno potroe na neobavezne aktivnosti u slobodno vrijeme (rekreacija, druenje s prijateljima, hobiji...). Moda je upravo ta socijalizacija temelj zadovoljstva graana Danske. Oni tu ivotnu lozoju nazivaju hygge, koja je i jedan od temeljnih oznaka danske kulture. Hygge znai oputanje s dobrim prijateljima ili voljenima, dok se uiva u dobroj hrani i piu, a prijateljska atmosfera se nadopuni paljenjem svijea ime se postie ugoda i zajednitvo. Tko je bar jednom posjetio ove krajeve, moe savreno dobro razumjeti zato se ba stanovnici ovih zemalja osjeaju najsretnijima na svijetu. Socijalna sigurnost, odlina zdravstvena skrb, siguran posao, ekoloka svijest i prije svega savren sustav obrazovanja koji od samog poetka govori ljudima da je ovaj svijet najljepe mjesto za ivot! Lijepa sjeanja me jo dre, kao i praina s putnikih cipela koju sam dva dana oklijevao oistiti.
132
Reeksije lanci
Frank Thadeusz
Papu Grgura XIII. pamti se prije svega po njegovoj kalendarskoj reformi. Zaboravljeno je, da je Svetu Stolicu skupim projektima umalo otjerao u propast Tuno je mjesto bio Rim, kada je 13. svibnja 1572. godine za papu izabran Grgur XIII. Forum Romanum nekad sredite mone imperije pretvorio se u panjak. Ostatke carske arhitekture oborene stupove i kamene blokove dobrim dijelom je zatrpalo smee i prljavtina. Sveti otac stoluje u zaputenom gradu i gradu bez naroda. U vrijeme procvata u Rimu je ivjelo skoro milijun ljudi, a sada ih jo ima tek 60.000. itave gradske etvrti su nenastanjene, a tamo gdje ljudi jurcaju vlada smrad i tjeskoba. Grad jedva vie da ita moe ponuditi osim svoje povijesti i znamenitog imena. Za razliku moda od Firenze ili Praga, u Rimu je intelektualni ivot zamro. Nema nikakvog velikog univerziteta. Novi papa dolazi iscrpljenoj metropoli u pravi as. Grgur voli reprezentativnost i rasko. Osim toga i znanost mu lei na srcu. Obje ove sklonosti snano slijedi pontifeks koji je u slubu izabran sa 70 godina. Papa, ije je graansko ime Ugo Buoncompagni, je stupio u slubu tjelesno u dobroj formi. Predstoji mu jo 13 godina slubovanja, u kojima e uistinu pokazati svoju proturjenu prirodu. Grgur je prilino otvoren prema svijetu, ali je krvavi masakr na francuskim protestantima u takozvanoj Bartolomejskoj noi proslavio radosnim Te Deum (Tebe Boga hvalimo). Privatno papa ne ivi raskono, ali e njegove graditeljske aktivnosti dovesti domainstvo Svete Stolice gotovo do kolapsa. On bi vjerojatno najradije uao u povijest kao gorui protureformator i kao pobjednik nad protestantizmom koji se oko njega razmahuje, ali se u ovoj borbi nije mogao iskazati. Danas se Grgur pamti po jednom ostvarenju koje je po njemu dobilo ime, a
135
koje ni sam pontifeks nije u potpunosti sagledao. Kako god, papa je pripravio put Gregorijanskom kalendaru, prema kojem se danas orijentira veina stanovnika Zemlje. Kalendar koji je do tada vrijedio, bio je onaj Julija Cezara, proglaen prije 1.600 godina na Forumu na kojemu je sada pasla stoka. Meutim, u meuvremenu se njegovo korigiranje pokazalo prijeko potrebnim, jer je djelo tog rimskog vladara bilo samo otprilike tono. Julijanski kalendar epao je svake godine za 11 minuta i 14 sekundi. U vrijeme Grgura ta se neusklaenost u mjerenju vremena popela na gotovo deset dobrih godina. Buoncompagnijevo reformsko nastojanje bilo je potkrijepljeno praktinim rasuivanjem. Uskrs je konano trebao opet
padati na nedjelju nakon prvog punog mjeseca u proljee. Takoer je bilo nuno jedno usklaeno raunanje vremena za novu odredbu o broju crkvenih pjesama koje su obvezivale katolike i koje se u odreene dane morale pjevati. Nekoliko desetljea ranije astronom Nikola Kopernik upozorio je na puno ire shvaanje nebeskih tijela prije nego ikakva reforma kalendara bude smislena. Nije se trebalo nadati da e Grgur takvo to razumjeti. Crkva je Kopernikovo glavno djelo O kretanju nebeskih tijela odloila u ormari za uvanje otrova. Djelo je donijelo posve ispravnu tvrdnju, za to vrijeme nevjerojatnu, da se svi planeti kreu oko Sunca, a Zemlja da se uz to jo kree i oko sebe. Glava Katolike
136
Reeksije lanci
crkve meutim vrsto je smatrala da je Zemlja sredite svemira. Grgurov najvaniji povjerenik u komisiji za reformu kalendara iako je i on bio pristaa geocentrine slike svijeta odnosio se prema dogmama katolianstva puno spretnije nego njegov vrhovni pastir. Vjerojatno je ova osobina pomogla njemakom astronomu i isusovcu Christoferu Claviju da uspije s novom Grgurovom uredbom koju je traio. Strunjaci na tom zasjedanju na papinu zapovijed jo uvijek nisu mogli tono iznai koliko uistinu traje jedna godina. Ali jedinica od 365 dana, 5 sati i 48 sati i 20 sekundi, koja je konano nanovo utvrena, ila je ispred prirodnog tijeka godine samo za 26 sekundi. Kao hitne mjere Grgur je 1582. Godine odmah dao da se deset dana u komadu dokine, kako bi nadoknadio zaostatak koji se pojavio. Zato je u toj godini na 5. listopada doao 15. Danas bi takav vremenski skok vjerojatno izazvao kolaps svjetskog trgovinskog prometa. Reforma s kraja 16. stoljea, zapeaena jednom crtom pera, stvarat e stalno zbrku, strah i protest i kod vjernika katolika. Buoncompagni jedva da je mogao pratiti ono o emu se njegovi reformatori kalendara mozgali. Dao je meutim da se napravi zgrada iz koje bi astronomi mogli vriti promatranja i pisati studije Toranj vjetrova, okien skupocjenim freskama. U meuvremenu je dodue izgubio funkciju zvjezdarnice, ali je i dalje ostao dio vatikanske drave.
Buoncompagni je sebi podigao jedan znaajniji spomenik s kupolom visokom 42 metra, koja kao sastavni dio Bazilike sv. Petra sve do danas oduevljava posjetitelje. U kapelicu, koja nosi njegovo ime, Grgur je ugradio dosta mramora, sedefa, pozlaene bronce i dragog kamenja. Kako bi poboljao lo papinski budet, optereen takvim skupim projektima, Boji je graditelj prestraio plemstvo sumnjivim zahtjevima. Grgur je pokrenuo dugove, koji su navodno nekad davno zaboravljeni. Druge se izdatke moglo bez muke opravdati logikom Svete Stolice. Pored nevjernika, Turaka i idova Grgur je stvarao izmatike i heretike, protiv kojih se navodno borio. Osnovao je nuncijature u Mnchenu, Klnu, Grazu i Luzernu, ijom je pomou htio sprijeiti napredak protestanata u Svetom Rimskom Carstvu. Grgur je u Starom svijetu svugdje otvarao isusovake kolede. Ali najveim bedemom protiv religioznih zabluda postala je institucija u srcu Rima: Grgur je isusovaku kolu Collegio Romano, koju je dobra tri desetljea prije ustanovio utemeljitelj Ignacije Lojolski, pretvorio u papinski univerzitet, koji je poslije po njemu nazvan Gregoriana. Grgur takoer nije ispustio iz vida ni to da njemu bude dobro. Na jednom od sedam breuljaka staroga Rima, na Kvirinalu, Sveti je otac dobio usred ruevina propalog carstva novu ljetnu rezidenciju. U njoj pak nije dugo uivao. S njemakog preveo Silvio Zlatarevi
137
Norbert F. Ptzl
Snagom svoje vjere Ivan Pavao II. pridonio je propasti komunistike vladavine. Svojom karizmom postao je medijska zvijezda. A bjeao je od obnove Crkve Ateist od straha zazva ime Svevinjega. Zaboga omaklo se predsjedniku komunistike partije Poljske Edwardu Giereku, kada je uo da je njegov zemljak Karol Woytila izabran za papu. Kau da je ministar za vjerska pitanja Kazimierz Krakol na smrt problijedio kada je svojim sluateljima morao ispuniti obeanje koje im je dao zbijajui alu: astim vas ampanjcem ako Poljak postane papa. Bezbonim monicima u Varavi brzo je postalo jasno da odluka kardinalskih glasovanja dana 16. listopada 1978. nee donijeti nita dobroga njihovu sustavu. Dotadanji krakovski nadbiskup Woytila cijeli je svoj sveeniki ivot mrcvario komunistiku vlastelu. Svojim je propovijedima i govorima zagovarao religioznu slobodu i bio je trajnim izazovom reimu. Odobravao je gradnju novih sakralnih prostora bez dravne privole, a Crkvu je uinio utoitem opozicije. Strah od novoga pape pokazao se utemeljenim za komuniste. Devet mjeseci poslije izbora za papu, Ivan Pavao II. organizirao je prvi od devet posjeta svojoj domovini, a njegov tadanji dolazak pretvorio se u trijumfalnu povorku. Jo je i sovjetski dravni elnik i voa stranke Leonid Brenjev upozorio svoje poljske drugove: Ne primajte ga, to e samo izazvati ljutnju. Ali, stranako vodstvo u
* Naslov izvornika: Norbert F. Ptzl, Der Menschenscher, u: SPIEGEL GESCHICHTE, Hamburg, br. 4/12, str. 134-137.
138 Godina XL. broj 1-2 2012/2013.
Reeksije lanci
Varavi moralo je stisnutih zuba promatrati kako milijuni poljskih katolika oduevljeno pripremaju doek svom natpastiru. Puno se povjesniara slae u tome da je Woytilin nastup u Varavi bio poetak kraja Istonoga bloka. Godinu dana nakon toga nastao je prvi slobodni sindikat u tadanjem socijalistikom radnitvu, koji je postao narodnim pokretom za demokraciju i slobodu. Sindikat Solidarno pripremio je put uruavanja komunistike vladavine. Predvodio ga je katolik elektriar iz Danciga Lech Walesa, a moralna potpora bili su mu crkva i papa. Solidarnoi ne bi vjerojatno ni bilo bez Wojtyle, a bez njega ne bi bilo ni tako naglog sloma Istonog bloka. U jednom razgovoru za njemaki Spiegel iz 2004. godine Walesa je izraunao: Kad bih morao u postotcima izraziti tko je koliko zasluan za slom komunistikog sistema, rekao bih ovako: pedeset posto zasluan je papa, trideset posto Solidarno i Lech Walesa, a ostalo Helmut Kohl, Roland Regan i Michail Gorbatschow. Koliko to divizija ima papa? s prezirom je jednom pitao Josif Stalin, a time je htio rei da je ovjek iz Rima nemoan. Ispostavilo se, meutim, da vjera moe brda premjetati. Michail Gorbatschow upriliio je 1. prosinca 1989. godine kao prvi sovjetski voa posjet papi Ivanu Pavlu II. u Vatikanu, jer je u papi s Istoka i Vatikanu viGodina XL. broj 1-2 2012/2013.
dio ono pogrebno drutvo koje e pokopati komunistiku imperiju. Woytila je izabran u osmom krugu glasovanja nadmonom veinom od 111 glasova kardinal s pravom glasa. Bilo je to pomalo neobino za Vatikan i odnose u njemu: papa s 58 godina ivota i tim brojem glasova. Kada je izabran malo je tko za njega znao na Zapadu. Bio je prvi netalijanski papa nakon 455 godina papinstva i prvi Slaven na Svetoj stolici. Woytilin pontikat trajao je 26 godina drugi najdui u Crkvi, a na kraju pontikata nitko mu na svijetu nije bio ravan u popularnosti. Njegova bolest i smrt 2. travnja 2005. godine ganuli su svu javnost, nevjernike na jednak nain kao i vjernike. Izmeu izbora i smrti prostirala se Woytilina epoha proturjeja. Vie od etvrt stoljea Poljak je na Petrovoj stolici polarizirao svijet i Crkvu. S jedne strane djelovao je neopisivo moderno, a u staromodnu kuriju unio je svjeinu. Poljski pontifex dokinuo je puno ukoenih pravila ponaanja i dvorsko-ceremonijalnih elemenata svojih prethodnika. Reformskog papu Ivan XXIII, koji je od 1958. do 1963. upravljao Crkvom, jo se uvijek nosilo u nosiljci po crkvi Svetog Petra u Rimu, dok je Ivan Pavao II. znao u kupaim gaicama ulaziti u svoj bazen u ljetnoj rezidenciji u Castelgandolfu, dok su ga paparazzi pri tom fotograrali. Nije branio da ga se slika pri skijanju na Dolomitima i na planinarenju u dolini Aoste zaogrnuta debelom zimskom jaknom. S druge strane Ivan Pavao II. bio je obiljeen mistinom poljskom pobonou i pokazao se reakcionarnim u pitanjima vjere. Ve je u drugoj godini svoga pontikata oduzeo teoloku katedru Hansu Kngu u Tbingenu. Otresito se ponio prema teologiji osloboenja u Latinskoj Americi, a njezinom zagovorniku i glasnogovorniku Leonardu Boffu 1985. naredio jednogodinju pokoru utnje oduzevi mu pravo javnog nastupa. A onda je
139
utemeljitelja ultrakonzervativnog tajnog saveza Opus Dei Josemar Escriv 2002. proglasio svetim. Ivan Pavao II. ostao je nepopustljiv u pitanjima kontracepcije, seksualnog morala, priputanja priesti rastavljanim branim partnerima, u pitanjima euharistijskog zajednitva s kranima drugih konfesija, u pitanju uloge ena u Crkvi i sveenikog celibata. Homoseksualnost je osuivao kao smrtni grijeh na isti nain kao i koritenje kondoma. Njegovo beskompromisno odbijanje crkvenog savjetovalita oko trudnoe, koje je omoguavalo da ene dobiju potvrdu za nekanjiv pristup pobaaju, izazvalo je u Njemakoj estoku kontroverzu. Ovaj papa je uz to jo s oklijevanjem reagirao kad je saznao da je velik broj crkvenih suradnika seksualno zlostavljao djecu u razliitim ustanovama. O njegovoj ljubavi prema putovanjima u poetku se prialo svata. Dok njegovi prethodnici jedva da su ikad naputali Vatikan, Ivan Pavao II. je letio svijetom. Stoga se ovog vele-putnika ironino i nazivalo ne heiliger nego eiliger Vater Otac Pourio. U svoja 104 slubena putovanja posjetio je 129 drava, i preao preko 1,16 milijuna kilometara. Gdje god da je nastupao, izazivao bi preushieno oduevljenje. Ribar ljudi jednostavno je mobilizirao mase naroda. Klicali su mu kao pop-zvijezdi, a osobito mladi, oboavali su ga kao idola. Na misi koju je 1995. godine predvodio u Manili, glavnom gradu Filipina, okupilo se etiri milijuna vjernika. Bilo je to najvee bogosluje u povijesti. Freiburki teolog Jan-Heiner Tck oznaio je papino vrijeme kao ponikat superlativa: Woytilina karizmatska osobnost, njegov tankoutni smisao za simbolike geste, njegov suvereni odnos s medijima ojaali su znaaj papinstva. Drugu stranu medalje opisuje Heinz Bude, katoliki profesor sociologije iz Kassela: Kao nijednog papu do sada Ivana je Pavla II. vie zanimalo vanjsko djelovanje
140
Katolike crkve nego unutarnja obnova. On je zapravo Crkvu prepustio samoj sebi, jer je za cilj imao i time se povodio da drutvu pokae mo vjere. Kao nijedan drugi pontifex prije njega, Woytila je svoju misiju doslovce razumijevao kao nalog za izgradnju mostova prema drugim religijama i kranskim konfesijama, i pri tom uope nije sumnjao da je katoliki put jedini koji donosi spasenje. Kao rimski biskup posjetio je najprije 1983. godine evangeliku crkvu, Kristovu crkvu njemake zajednice u glavnom gradu Italije. Kao prvi papa, Ivan Pavao II. kroio je u travnju 1986. idovskom sinagogom u Rimu. A kao prvi katoliki poglavar molio se u svibnju 2001. godine u muslimanskoj omejidskoj damiji u Damasku. Izmirenje sa idovima, starijom braom krana, kako ih je nazivao, bio je jedan od stupova njegova pontikata. U memorijalnom je centru holokausta u Yad Vashemu u oujku 2000. godine molio idove za oprotenje ovako: Kao rimski biskup i nasljednik apostola Petra pouzdano jamim idovskom narodu da Katolika crkva najdublje ali zbog svake mrnje i progona idova te zbog svih antisemitskih postupaka koje su krani bilo kad i bilo gdje poinili protiv idova. Papa je ceduljicu, na kojoj je napisao ispriku, utakao u Zid plaa. Uvodnik asopisa Jerusalem Report konstatirao je: Uistinu nijedan ovjek u
Reeksije lanci
dva tisuljea povijesti nije toliko uinio za izmirenje krana i idova kao ovaj poljski papa. Pod vodstvom ovog pape Katolika je crkva uredila i svoj odnos prema prirodnim znanostima. Sanctum ofcium ili papinska inkvizicija osudila je 1616. godine znanstvenu tezu astronom Galilea Galileja i Nikole Kopernika da se Zemlja okree oko Sunca kao glupu, apsurdnu i heretinu. Galilejeva je optuba 1992. godine opovrgnuta, a godinu kasnije i Kopernikova. Crkva je 1996. sklopila mir i s teorijom evolucije Charlesa Darwina, koja se suprotstavlja doslovnom tumaenju biblijskog izvjetaja o stvaranju. Ivan Pavao II. umijeao se nadalje i u svjetsku politiku. Njegove su velike teme bile ljudska prava i mir. Nakon pada komunizma estoko je kritizirao zapadni kapitalizam, a time je dokazao da nije htio biti pandur odreene ideologije ili duha vremena. Crkva mora postati snanim pokretom za ljudsku osobu i njezino dostojanstvo, kako je 1991. godine napisao u enciklici Centesimus annus, ne samo u istonoj i srednjoj Europi, nego i na zapadu. Politika i religija dodirnuli su se onoga trenutka kada je Ivan Pavao II. u rujnu 1986. godine pozvao u Asiz predstavnike svih svjetskih religija da se zajedniki mole za mir. Odazvalo se 65 predstavnika 12 najvanijih vjerskih pravaca: budisti,
Tibetanci na elu s Dalaj Lamom, japanski intoistiki sveenici, protestantski pastori, islamski mule, idovski rabini i pravoslavni episkopi. U puno drava, u kojima se u to vrijeme ratovalo, posluan je papin poziv, da oruje utihne na jedan dan i jednu no. Papa je otro osudio ameriki rat u Iraku, a Palestincima je stalno pokazivao svoje simpatije. Kad je u jubilarnoj svetoj godini 2000-toj otputovao u Izrael, demonstrativno je posjetio i palestinski izbjegliki kamp Dheisheh kraj Betlehema i tamo uputio apel ondanjim politiarima da napokon iznau mirno rjeenje za tu pokrajinu. Ni do danas nije jasno je li atentat 13. svibnja 1981. na Ivana Pavla II. imao politiku pozadinu. Dok se papa u svojem papamobilu, terenskom vozilu bez krova, vozio na generalnu audijenciju preko Trga sv. Petra, u njega je iz pitolja pucao turski terorist Mehmed Ali Agca. Trei metak pogodio je papu u trbuh. Metak je promaio vane organe u tijelu, a tu zaslugu Marijin je tovalac pripisao udu i zatiti Majke Boje, rekavi: Jedna je ruka pucala, a druga je upravljala ispaljenim metkom. Simbolinu snagu prema Ivanu Pavlu II. imao je i datum ovog dogaaja. Naime, 13. svibnja, u godini oktobarske revolucije 1917, kako je to papa uvijek iznova naglaavao, Marija se prvi put ukazala djeci pastirima u blizini portugalskog sela Ftime, te im povjerila tri tajne. Jedna od vidjelica zapisala je te tajne izmeu 1935. i 1941. godine, a taj se tekst uva u tajnom vatikanskom arhivu. Trea poruka iz tog vienja objelodanjena je prvi puta 2000. godine i u njoj je stajalo napisano da e skupina vojnika iz vatrenog i ubojitog oruja pucati i tako ubiti biskupa u bijeloj odjei. Krvavi bijeli pojas sa svoje sutane, koju je nosio u trenutku atentata, prikazao je i darovao Crnoj Madonni iz Czstochowa u Poljskoj. A zrno, koje mu je operacijom odstranjeno iz trbuha, poslao je pozlano i ugraeno u jedan vijenac u Ftimu.
141
Pretpostavljalo se da su po pitanju atentata konci bili u rukama istonih tajnih slubi. Izvritelj je atentata meutim utio o moguim nalogodavcima i osuen je na doivotnu robiju. Ivan Pavao II. posjetio ga je u rimskom zatvoru Rebibbia. Bila je to dojmljiva gesta opratanja. Od posljedica ranjavanja papa se nikad u potpunosti nije oporavio, a sve do tada je bio veoma vitalan i u sportskom izdanju. Uskoro su pridole i druge bolesti i operacije, a meu njima i operacija i ugradnja umjetnog kuka, to mu je ubudue oteavalo hod. Najvie ga je meutim pogaala i smetala Parkinsonova bolest. Jakom je voljom pokuavao kontrolirati drhtave ruke i napreui se pokuavao je jasno govoriti. Taj kontrast izmeu tjelesne sputanosti i duhovne svjeine i snage podario je papi jedan novi oblik fascinacije. Iako teko bolestan do posljednjeg je trenutka obnaao svoju dunost koja ga je iscrpljivala i nije se tedio. Odmarat u se u vjenosti, obiavao bi rei. Nije se htio povui sa slube i to nije dolazilo u pitanje: Ni Isus nije jednostavno siao s kria.
142
Na uskrsno je jutro jo 2005, usprkos teko zacjeljujuoj rani na duniku, pokuao s prozora apostolske palae podijeliti blagoslov Urbi et orbi, ali nije uspio ni rije izgovoriti. ulo se samo hroptanje njegova glasa. Umro je est dana poslije toga. Santo subito! (odmah proglasiti svetim!), skandirali su deseci tisua ljudi na Trgu sv. Petra dok je dekan kardinalskog zbora Joseph Ratzinger predvodio misu zadunicu za pokojnog Ivana Pavla II. Ratzinger, kao njegov nasljednik Benedikt XVI. pourio se da i ostvari tu neodgodivu elju. Novi je papa ve poslije nekoliko tjedana otvorio proceduru proglaenja blaenim, usprotivivi se tako pravilu koje kae da se s postupkom kanonizacije moe zapoeti tek nakon to proe pet godina od smrti kandidata. Medicinski neobjanjivo ozdravljenje od Parkinsonove bolesti u sluaju jedne francuske asne sestre priznato je kao udo potrebno za proglaenje blaenim. Prvi dan mjeseca svibnja 2011. godine papa Benedikt XVI. navijestio je blaenstvo rijeima: Ivan Pavao II. je blaen. S njemakog preveo Ivan Tui
Alexander Smoltczyk
*
Drugi vatikanski sabor trebao je biti nosilac brine obnove. Dogodilo se suprotno. Koncil je postao 68. Katolike crkve. A nemalu krivnju u tome snosi i provokator iz Marktla na Innu Svake godine neto prije Uskrsa prestaju svi poslovi u Vatikanu i cjelokupna crkvena drava, od pape do potara Poste Vaticane, zapoinje s duhovnim vjebama. Na duhovnim se vjebama moli, pjeva, raspravlja, pa moli, razmilja, posti i opet moli. Bez obzira to je to hijerarhija i to je samo njoj pridrano znanje, svejedno to se napolju pred zidinama dogaa: deset dugih dana klerika svjetska sila ponire u sebe i konano jednom misli samo na sebe. Tako je bilo i s onim koncilom, koji je 11. listopada 1962. godine proglaen otvorenom procesijom velikodostojnika kroz Baziliku sv. Petra. Koncil je trebao biti trenutak promiljanja u tisuljetnom razvoju Crkve. Kolektivno razmiljanje, trogodinje razmatranje stanja i poloaja cjelokupne Crkve danas. I zapravo sve je ve bilo spremno, radne biljenice i prazni papiri za pisanje blagoslovljeni, ravnotea izmeu uvara i obnovitelja vjere nacrtom odreena a onda se dogodilo neto. Koncil je skrenuo s kursa. Izmakao je kontroli onih u hijerarhiji, zadobio vlastitu snagu ivota, a ako to nije bilo djelo Duha Svetoga, onda je to u krajnjem sluaju bilo djelo inata jednog mladog teologa kojeg nitko nije zamjeivao. Drugi vatikanski sabor postao je pozornicom Josepha Ratzingera, zagovornika bezuvjetnih i radikalnih stajalita u pravom smislu rijei. Koncil je postao bina za one koji ele ii u korijen stvari. Netko je tu traio obnovu Crkve, i to odmah. to je toga sunanog listopadskog dana zapoelo na Trgu sv. Petra, preraslo je u dogaaj od kojeg se Crkva nije oporavila sve do danas. Duboki uzdah, od kojeg se dobiva vrtoglavica, ok ustvari, kako bi to
* Naslov izvornika: Alexander Smoltczyk, Die Stunde des Joschka Ratzinger, u: Spiegel Geschichte, Hamburg, br. 4/12, str. 116-123.
Godina XL. broj 1-2 2012/2013. 143
upravo ovaj tvorac nemira J. R. kasnije, puno puno kasnije rekao: Vaticanum II. je odluujui crkveno-politiki dogaaj moderne, a za francuskog predsjednika Charlesa de Gaullea bio je to ak najvaniji dogaaj 20. stoljea. Sabori su za novovjekovni katolicizam kolektivna mjesta sjeanja par excellence, pie crkveni povjesniar Gnther Wassilowsky: na saborima se odreuje koji smisao ima Crkva, tu se zasnivaju temelji zajednikog identiteta i motivira budue djelovanje. Cijela jedna generacija sveenika donijela je osobne odluke upirui pogled u Drugi vatikanski sabor. U etiri kruga zasjedanja radilo se na esnaest dokumenata stoljea, njih se dekretiralo i promulgiralo. Svaki se kameni u zgradi miljenja i moi prevrnuo, posve slino onome to e se samo nekoliko godina kasnije dogoditi u isto tako krutom sekularnom svijetu, svijetu izvan zidina Vatikana. Koncil je bio 68-a Katolike crkve. Nakon Koncila Crkva je postala drugaija. S novim obredom otvorenim za sve jezike. S novom svijeu naroda Bojega i zajednitva svih krtenih katolika. Bez one umiljenosti o savrenosti koja je stoljeima trajala. Prvi put je priznata religija svakog ovjeka i zapoet dijalog s drugim religijskim uenjima. Namjesto izricanja anatema (osuda) sada nastupa osvjedoenje pozitivnim izlaganjem vlastite vjere i osvjedoenje kroz ivot drugoga i drugaijeg. Kruta i reakcionarna Crkva bojala se demokracije i prosvjetiteljstva kao vraga takva Crkva morala se sada pozdraviti s latinskim jezikom. Trebala se otvarati, a ne izolirati, kad ve sve oko nje tone u religioznu ravnodunost. Bio je to kopernikanski obrat, da je Rim priznao, da se moda jo uvijek nebo okree oko crkve Sv. Petra, ali Zemlja vie ne. Popis od 3044 sudionika na Koncilu danas se moe itati kao Gotha genealoka knjiga plemia katolike teologije. Bili su to velikodostojni crkveni plemii, okupljeni na jedno mjesto: Karl Rahner, Josef
144
Frings, Julius Dpfner, francuski mislioci Yves Congar i Marie Dominique Chenu, Brazilac Helder Camara, Giovanni Batista Montini budui papa Pavao VI. te isusovci Henri de Lubac i Augustin Bea. Zatim Marcel Lefebvre, kasniji izmatik, te izvjesni Karol Wojtyla iz Krakova. Frre Roger, utemeljitelj zajednice u Taizu, pozvan je kao promatra. Kao periti teoloki savjetnici koncilskih otaca na Koncil su stigli Hans Kng i Joseph Ratzinger, dva mlada teologa sa svojih trideset i neto. Kada je 1870. godine izbio njemako-francuski rat, Prvi vatikanski sabor je iste godine u listopadu morao prekinuti i odgoditi svoja zasjedanja. Nakon gotovo stotinu godina, pa i za vatikanski pojam vremena, pojavila se neodgodiva potreba za nastavkom rada. Osobito zbog toga to se u svijetu u meuvremenu odigralo dosta toga, izmeu ostalog dva svjetska rata te progon
Reeksije lanci
idova, koji se dogaao ak i direktno pod papinim prozorom. Pape Pio XI. i Pio XII. preispitali su potrebu sazivanja sabora, ali Pio XII. bio je ustvari i previe protureformator, a da bi se upustio u pokus zvani aggiornamento. Moderna je za njega bila i suvie sumnjiva, ukljuujui i sve nove teologije. Meutim, njegov nasljednik Ivan XXIII. najavio je Koncil ve tri mjeseca poslije svog ustolienja za papu, u jednom malom govoru kojeg je pred kardinalima Rimske kurije odrao u crkvi Sv. Pavla izvan zidina. A njih je to toliko zanimalo, kao da im je itao popis svoga rublja, tako tu scenu opisuje isusovac Peter Hebblethwaite. Ivan je XXIII. tako vrsto govorio, iako je slutio da ni sam ustvari nee doekati zavrnu fazu rada Koncila. Preasna brao tim je rijeima otvorio prvu sjednicu. Majka Crkva se raduje jer je osobitom milou boanske providnosti osvanuo ovaj arko iekivani dan. Rije je tu onda o zatiti i irenju vjere, o novom dobu, proljeu jednom, o otvaranju Crkve svijetu, rije je ukratko o un balzo innanzi, o skoku naprijed. Boanska providnost meutim nije organizatorima nita rekla o onome to e se poslije dogaati. Stvarna postojea Crkva nije se ba dugo radovala, nego se pobunila. Najprije u osobi kardinala Achille Linarta iz radnikog grada Lilla. Dva se puta uzaludno javljao za rije, a onda je uzeo mikrofon u svoje ruke: francuski biskupi nisu odobravali to da se ve unaprijed pripremljene komisije jednostavno odobre kimajui glavom. Uostalom, te ljude jedva da se poznavalo. A onda je ustao klnski kardinal Josef Frings i pridruio se miljenu Francuza: ne ide to tako. Iza njega je sjedio njegov savjetnik i zapisniar, prof. dr. theol. Ratzinger, profesor fundamentalne teologije u Bonnu na rijeci Rajni.
1
Ratzinger u poetku nije bio ni od kakvog znaaja, morao je govoriti ustima znaajnog i poznatog kardinala, kako i sam za se kae. Frings je tada imao 75 godina, a u nacistiko je vrijeme bio jedan od hrabrih ljudi. Nije ga se uope smatralo naprednim kardinalom, a ba tim je vie i privukao pozornost na sebe i slualo ga se. Taj je Fringsov nastup, sjea se Ratzinger, bio udarac o bubanj, koji e odrediti poetni ton nadolazeih zasjedanja: Na koncilu je bila takva situacija da koncilski oci jednostavno nisu htjeli prihvatiti unaprijed gotove tekstove i takorei obavljati samo poslove biljenika, nego su htjeli u skladu sa svojom slubom zajedno se boriti za rije. Frings je skoro bio oslijepio, a Ratzinger je pisao nacrte njegovih sljedeih govora u kojima Frings objanjava da je papinski tekst o boanskoj objavi (Dei Verbum) neprikladan, te trai da se diskusija iz temelja promijeni i ponovi. Osim toga traio je da metode Svetog Ocija budu transparentnije. Koncilski su oci iznenaeno gledali, a onda su poeli pljeskati usprkos strogoj zabrani aplauza, a zatim su se sloili s Fringsovim prijedlogom divei se smjelosti pojedinca. Bilo je to kao da danas pripadnici Jusosa1 mladi socijalisti zguvaju i bace u smee naelni prijedlog predsjednitva SPD-a i preuzmu vodstvo nad kongresom stranke. Osjetio se daak pobune. Frings i drugi biskupi, veli Ratzinger primijetili su traak nade da je novi trenutak kranstva ipak mogu, i da oklopni tit skolastike treba slomiti. Nije tu bilo samo odobravanja rijeima placet ili non placet, jer se po prvi put na jednom koncilu pozabavilo teologijom iz koje je nastao toliki broj dokumenata Drugog vatikanskog sabora da mogu zauzeti dva metra police za knjige. Sveti sabor odredio je sebi za cilj... tako poinje prva konstitucija Dei Verbum. A ...oci su se sloili,
Jusos skraeni oblik imena organizacije Jugendsozialisten. To je organizacija mladih socijalista njemake socijaldemokatske stranke SPD-a.
145
zavrava s primjetnim uzdahom olakanja zadnja odredba Inter mirica. Saborski su dokumenti odmah objavljeni. I to je bila jedna mala revolucija, jer su debate prijanjeg Tridentskog koncila, recimo, bile duga tri stoljea pod kljuem, kako bi se izbjeglo svaki oblik diskusije. Zadnji svezak kritikog izdanja pojavio se tek 2001. godine. Na Drugom vatikanskom saboru, kako biljei povjesniar dogmi Knut Wenzel, razvila se zapravo posebna teologija Koncila. Joseph Ratzinger nosio je tada u sebi neto to je imao i jedan drugi Joseph. Bio je to Joschka Fischer, (na neki nain) mladi provokator koji je sve zbunjivao svojim tezama, sanjao novi poetak i dvije generacije kasnije popeo se visoko na ljestvici dravnog aparata. Koncil je bio vrijeme Joke Ratzingera. Dakako, s jednom temeljnom razlikom. Teologu Josephu nije trebalo ni deset godina da uvidi granice onog postavljanja svega u pitanje, te da shvati kako postoji odreena dijalektika izmeu obnove i ouvanja poklada vjere. Frings i njegova dva teoloka savjetnika Ratzinger i Hubert Luthe, boravili su za vrijeme zasjedanja sabora u zajednici Anima neposredno uz crkvu Sv. Petra, gdje su njemaki sveenici i bogoslovi imali zajedniku blagovaonicu i knjinicu. Zajednica Anima postala je okupljalite koncilskog buntovnikog duha. Ovdje su nastajali dokumenti, memorandumi, upozorenja, operativni planovi protiv Kurije. Ratzingerov je prvi Non-Paper2 o boanskoj objavi kasnije na zadnjem zasjedanju 18. studenog 1965. u svojim glavnim crtama postao slubeno stajalite Crkve u dokumentu Dei Verbum (Rije Boja). Najopseniji i sredinji dokument koncila je Gaudium et spes (Radost i nada). Ova je konstitucija dola gotovo kao iz vedra neba, neplanirano i fenomenalno kao kojekakvo zaee. Uvodne reenice ovog do2
kumenta zna napamet svaki sveenik koji ivi sa siromanima i radnicima: Radost i nada, alost i tjeskoba ljudi naeg vremena, osobito siromanih i svih koji trpe, jesu radost i nada, alost i tjeskoba Kristovih uenika, te nema niega uistinu ljudskoga, to ne bi nalo odjeka u njihovu srcu. Mi smo jedan narod, Boji narod. Dokument Syllabus errorum ili Popis zabluda smatrao je jo 1864. godine da su ljudska prava blasfemija koju treba osuditi. Drugi je vatikanski sabor meutim uspio priznati ovjeku ono to ovjeku pripada, kao i Bogu ono to Bogu pripada. Jer, budui je ovjek stvoren na sliku i priliku Boju, onda nema razloga da ga se zbog spola, boje koe ili poreznog statusa omalovaava. Dostojanstvo ovjeka kao osobe spada na bit ovjeka, a ono se temelji u Bogu. Koncil strogo osuuje ubojstvo, genocid, pobaaj, samoubojstvo, eutanaziju, muenje ljudi, psihiko zlostavljanje, policijsku samovolju, ropstvo, prostituciju, trgovinu ljudima u svakom obliku te nehumane uvjete ivota i rada. Sve ovo je u najgoroj mjeri suprotno dostojanstvu Stvoritelja. Znakovi vremena o kojima govori Gaudium et spes kao to su emancipacija ena, radniko pitanje, kriza napretka i dekolonizacija nisu menetekel upozorenje na opasnost od zla, nego izazovi. Ovi znakovi su stvar crkve. Katolik je tako postavljen pred politiki zadatak. On se ne smije ustezati initi ono to ope dobro objektivno od njega trai. Gaudium et spes je dokument koji nema nita zajednikog s onim jeftinim kulturnim pesimizmom, ija je zadaa da uznemiri zabrinute goste u nekoj talk-show emisiji i bude temom papinskih nedjeljnih nagovora. Promjena zbilje, prije svega modernizacija i tehniki napredak, za veinu koncilskih otaca naravno bio je dobar broj i onih skeptinih nije razlogom za bijeg od zbilje.
Engl. Non-Paper oznaava neslubeni radni dokument.

146
Reeksije lanci
Ovdje je rije o nastojanju da se svjetlo objave dovede u vezu sa strunim znanjem svih ljudi, a to je jedan itav program rada. Koncil je izrazio svoje aljenje to nije dovoljno potivao autonomiju znanosti. To nije pak znailo da je Galileo Galilei odmah bio osloboen optubi to e tek 1992. uiniti papa Ivan Pavao II, ali to je otvorilo put jednom posve produktivnom dijalogu izmeu Vatikana i astroziara, atomskih ziara, genetiara i biologa evolucije. Ako ne postoji suprotnost izmeu stvaranja svijeta i ljudskog stvaralakog djelovanja, onda je svijet ovjeku otvoren. Dijelovi teksta koji govore o radu bili su podloga za sve ono od ega e kasnije nastati teologija osloboenja i radniko sveenstvo: Aktivan rad kao sluenje Bogu s perspektivom da se dostigne vea pravednost, cjelovitije bratsko zajednitvo i humaniji poredak u drutvenim odnosima. Nada u spasenje s onu stranu svijeta trebala bi ve u svijetu doi do izraaja. Za neke je to revolucija, kako god da se uzme. Za Ratzingera je, kako njegov biograf John L. Allan veli, najvaniji dokument
Drugog vatikanskog sabora bio dogmatska konstitucija o Crkvi Lumen gentium Svjetlo naroda. Ona je bila novi ustav crkve. Njezin cilj je bio da uravnotei odnos izmeu pape i biskup, poslije one glasovite dogme o papinoj nezabludivosti, koju je proglasio Prvi vatikanski sabor. Lumen gentium denira bit Crkve. Je li ona samo Boje ili ljudsko djelo, ili oboje? Crkva je prije svega sakrament, ali je Kristovo kraljevstvo vee i obuhvatnije od Crkve, kako to pie dogmatiar kardinal Walter Kasper. U svojoj vidljivoj stvarnosti Crkva reprezentira jednu drugu stvarnost. Osim toga, jedna jedina Kristova Crkva ostvaruje se u Katolikoj crkvi i to rimskoj. Ove rijei zvue iskljuivo, ali ako se tekst tonije proita vidljivo je da se ne radi o izjednaavanju Kristove Crkve s Katolikom crkvom. I izvan Katolike crkve, kae se tamo, mogu se nai mnogovrsni elementi posveenja i istine. Ima tu jo poneto to je napisano sitnim slovima, ali je napisano: Onaj tko evanelje bez svoje krivnje ne poznaje, a ipak iskrena srca traga za Bogom, moe postii vjeno spasenje. Istone se Crkve razlikuju dodue od Katolike crkve svojim obredima i oenjenim sveenicima, ali to nije na tetu jedinstva Crkve, jedinstva koje u ovoj raznolikosti ostaje netaknuto, kako se to navodi u dekretu o Istonim Crkvama. S ovim se idejama Rim otvara dijalogu i svakom susretu religija, bilo u Asizu ili gdje drugo. Ni islam nije poganska sablast, nego ga se cijeni kao priznavanje vjere u jednoga Boga u abrahamskoj tradiciji. Onaj posebni savez Boga s izraelskim narodom ne treba okajavati, dakle on se ne dokida. Katolika crkva smatra konstitutivnom povezanost s izraelskim narodom. Ivan XXIII. je takoer iz liturgije Velikog petka dokinuo onu uvredljivu molitvu za idove koja kae neka na Gospodin skine veo s njihovih srdaca. Crkva nije societas perfecta kako se to do sredine stoljea smatralo i uilo, jer
147
nekakvo savreno drutvo ne bi imalo potrebu za izazovom svijeta. Crkva bi bila opremljena svim instrumentima ve od samoga Boga i mogla bi autonomno ivjeti bez svijeta. Koncil je ovu utopiju crkve kao nekakvog svemirskog broda preutno sahranio. Crkva je drutvo, realna ivua zajednica konkretnih ljudi. Crkva nije nadvremenita i nepromjenjiva. Ona je ustvari narod Boji sa svim prednostima i nedostacima. Crkva nosi u svome krilu i grenike. Stoga je u isti mah i sveta i potrebna ienja, ona neprestano kroi putem pokore i obnove. Ovdje se moe naslutiti onaj augustinski temeljni motiv pontikata Benedikta XVI. Crkva koraa na putu hodoaa izmeu progon u svijetu i Boje utjehe. Papa je nositelj slube upravljanja Crkvom, ali u posve jasnom zajednitvu s biskupima. Biskupi ne predstavljaju nekakav prijenosni remen koji poinje od pape i kurije, nego vre svoju vlast. Sluba biskupa stupila je u sredite teologije o crkvenim slubama. Ekumenizam unutar kranskih zajednica nije bio sredinjom temom sabora. Ipak je s odredbom Unitatis redintegratio niknuo jedan novi impuls. S ovim je dekretom, tvrdi njegov kroniar Knut Wenzel, Katolika crkva ula u slubeni proces unutarcrkvene ekumene. Protestantizam jo uvijek nije Crkva dodue, prema
ovom dokumentu, jer je izvan slijeda koji je zapoeo s Petrom, ali e se s njim jo voditi razgovori. Objava vie nije priopenje boanskih uredbi koje Crkva onda kao obavezu stavlja na znanje i ravnanje. Objava dotie samog ovjeka kao takvog i to kao Boje sebe-otkrivanje koje spaava. Vjera poslije koncila nije samo nekakva intelektualna poslunost, nego temeljni in osobnog samoostvarenja. Prvi odobreni koncilski dokument bio je konstitucija o svetoj liturgiji Sacrosanctum concilium. Teko je izmjeriti kakve je sve duevne boli prouzroila liturgijska reforma. Za laika je moda banalna stvar, hoe li sveenik govoriti misu okrenut vjernicima leima ili ne. Teoloki gledano, ova promjena u liturgiji oznaavala je premjetanje naglaska s rtvenog karaktera mise na zajednitvo vjernika communio a time i na komunikaciju. Pisac Martin Mosebach prisjea se, kako bi se njegova majka grozila gledajui sveenika za oltarom kao za gostionikim ankom, i kako joj veselo otvorenih usta u lice pjeva, te kako se zbog toga odluila da u crkvu vie nikad nee ii. Sveenik u ornatu zlatne boje, obavijen tamjanom, okrenut leima narodu izgovarajui nerazumljive molitve na latinskom jeziku, a vjernici klee primajui priest polaganjem hostije na jezik to je bila misa svih vremena, prema odredbama jednog drugog koncila, onog u Tridentu 1545-1563. A sada toga odjednom vie nema? Veliki broj vjernika meutim nije bio spreman na ovaj korak, pa ni do danas. Sudionik koncila Marcel Lefebvre pobunio se protiv toga i osnovao je 1970. godine prilino utjecajni pokret tradicionalista sveenikog bratstva svetog Pija X.. Za ove je tridentince sabor bio kapitulacija pred duhom vremena i otpad od istinske tradicije. Upravo e ovo bratstvo biti ono koje e papu Benedikta XVI. poetkom 2009. uvesti u krizu njegovog pontikata.
148
Reeksije lanci
I uistinu, slubu ovoga spomenutog pape moe se razumjeti samo u vezi s Drugim vatikanskim saborom: Ratzinger je na se uzeo jaram, da kao papa zatvori ranu, ijem je nastanku sm on kao mladi teolog poprilino pridonio. Kako ga je muila razjedinjenost s ovim bratstvom, Benedikt je tridentincima ponudio povratak u okrilje crkve tihim gestom milosra, a time se usprotivio javnosti i koncilskim biskupima. A ve godinu i pol dana prije toga ovaj je papa dozvolio povratak tridentinskog obreda, tj. tridentinske mise. Skidanje ekskomunikacije s ovog bratstva iz temelja je ilo u krivom smjeru, kako to i sm Benedikt u jednom pismu priznaje: Poziv na pomirenje sa skupinom ljudi odijeljenih od Crkve pretvorio se na ovaj nain u neto suprotno: u moje, kako je to izgledalo, namjerno zaobilaenje svih pokuaja Koncila da doe do pomirenja izmeu krana i idova, ukidanje onih koraka koje je sam Koncil u pomirenju inio, a tim koracima koraati i dalje ii od poetka je bio cilj moga teolokoga rada. ak i koncilski dogmatiar kardinal Kasper kae: Program aggiornamenta doveo je Crkvu u opasnost da od tolike otvorenosti izgubi svoju jasnu liniju, a tamo gdje je Crkva pokuavala jasno i nedvojbeno govoriti, ba se tamo izloila opasnosti da djeluje mimo ljudi i njihovih problema. Drugi je vatikanski sabor zavrio 7. prosinca 1965. godine gestom, na koju se izvan Rima reagiralo s poprilinim zijevanjem, ali se u Crkvi u svijetu osjetio dah povijesti. Pavao VI. i patrijarh Atenagora I. iz Konstantinopola zajedno su dokinuli obostranu ekskomunikaciju, koja vue jo od rascjepa kranstva 1054. godine. I ne samo to, nego se i prisjeanje na izopenje trebalo zatomiti, tu obiteljsku svau koja je nakon vie od 900 godina napokon okonana: e, to je bilo veliko crkveno kino.
Drugi vatikanski sabor nije bio nikakva propagandna priredba. U onoj ozbiljnosti zalaganja oko aggiornamenta bilo je prisutno i moglo se osjetiti takoer i iskustvo jednog svjetskog rata, kao i upozorenja na opasnosti Auschwitza, Gulaga i Hiroshime. Tako je nastala koncilska Crkva. Ne koncilska Crkva kao realna Crkva, nego Crkva koju tek treba ostvariti, Crkva kao zadaa. Naravno, trebat e jo vremena, da Crkva, kojoj je Bog podario Drugi vatikanski sabor, i postane Crkvom Drugog vatikanskog sabora, kako to ree Karl Rahner u jednom svom izlaganju samo etiri dana poslije Koncila. A ba je pontikat nekadanjeg koncilskog buntovnika Josepha Ratzingera najbolji primjer za pojedine stvari koje su ostale nedoraene, i to pola stoljea nakon poetka Drugog vatikanskog sabora. Ekumena je premjetena u umjetnu komu, uloga je biskupa i danas marginalna kao nekad prije Koncila, kurijalna Perestrojka je nestala. Jo uvijek u Rimu vlada srednjovjekovna dvorska drava, gdje se vode bitke za mo, pa i uz pomo novinarskog senzacionalizma i dvorske posluge. Dvorska drava, u kojoj poneko jo uvijek tei za duhom Koncila kako bi ga opet mogao istjerati iz Crkve. S njemakog preveo Davor Petrovi
149
Martin Mosebach
Povijesna i religiozna mo papinstva I. Je li Petar boravio u Rimu? Je li tu umro na kriu ili negdje drugo na postelji? Uzdie li se Bazilika sv. Petra s Berninijevim gigantskim bronanim svetohranitem nad Petrovim grobom? Ovo su nova pitanja formulirana su u samo jednom stoljeu, a temeljno su dovela u pitanje svaku predaju. Meu duhovnim osobitostima prosvjetiteljstva nalazi se i pokoja sklonost prema teorijama zavjera kao na primjer: Karlo Veliki nikad nije ni postojao, a tri stoljea koja slijede iza njega plod su lukavosti otonskog klera koji je krivotvorio dokumente; ili, Shakespeare nije Shakespeare nego Francis Bacon ili Earl of Oxford; a tako je i Petrova smrt u Rimu sveenika obmana s ciljem utemeljenja moi i vlasti papinstva. Ali, zato onda stoljeima, u kojima je primat rimskog biskupa kao Petrova nasljednika bio tek u zaetku, nije bila sporna injenica postojanja Petrovog groba u Rimu? Zato bizantsko pravoslavlje, koje se ve i prije crkvenog raskola nalazilo u estokoj borbi za prevlast s rimskim papom, nikad nije dovelo u sumnju Petrovu mueniku smrt u Rimu i njegov poasni primat meu crkvenim patrijarsima? Sektaki ratovi divljali su u ranoj Crkvi, te se razvijala i irila svaka mogua vrsta krivovjerja. Tako se uistinu moe rei da u kasnijoj Crkvi sve do dananjeg dana nije postojao nijedan teoloki spor, a da nema korijene u ovim prvim stoljeima a to da je Petar kao rimski
biskup bio razapet pod Neronovom palicom, bila je jasna injenica za sve antike krane, iako nije bilo nikakvog podatka o prijavi njegovog boravka u Rimu niti kakav protokolarni broj njegova smaknua. Galilejski ribar, pridolica u velegrad, ostavio je prije svega tragove u sjeanju ljudi koji su postali kranima na temelju njegovog propovijedanja. Katolika crkva mora imati povjerenje u predaju. Za jednog katolika je gotovo muno da se sada oduevi scijenti-
* Naslov izvornika: Martin Mosebach, Fels mit Zukunft, u: Spiegel Geschichte , Hamburg, br. 4/12, str. 140-143.
150 Godina XL. broj 1-2 2012/2013.
Reeksije lanci
stikim ritualima dananjice i da se poziva na novija i najnovija istraivanja koja e potvrditi ono to je on od prije znao da je Petar utemeljio Rimsku crkvu. Bogu su trebale dvije stvari kako bi postao ovjekom: krilo djevice i latinski jezik. Ova tako provokativna reenica Paula Claudela, kakav je i njezin autor, saeto govori o tome kakav je katoliki pogled na povijest svijeta. Rije je u punini vremena postala tijelom i to u jednoj od provincija Rimskog Carstva tako je ovaj nadnaravni dogaaj bio najue povezan s Rimom. A da bi Crkva nastavila ivjeti i vjera u Isusa Krista mogla se dalje prenositi, nuno je bila potrebna institucija, a institucijom je jednostavno bila rimska drava koja se od jednog cara do drugog razvijala u univerzalnu monarhiju. Teoloki spor o tome kolika su papinska prava i koliko neograniena mo pape uope odgovara papinskoj slubi, koliko je ta ista vlast kasnije nezakonito prisvajana protivei se moda uope prvotnom karakteru papinske slube, sva su ta pitanja ovom temeljnom postavkom zapravo suvina. Vrhunac oblikovanja papinstva bila je dogma o papinskoj nezabludivosti u pitanjima vjere i morala, koja je proglaena na Prvom vatikanskom saboru 1870. godine neto malo prije dokinua Papinske drave. Dogma nije bila znakom apsolutistikog ovlatenja papinske slube, kako se to pogreno interpretiralo, nego konstitucije papinske slube, a ona se sastoji u eksplicitnom podlaganju pape cjelokupnoj predaji Crkve. Nije nezabludiva osoba, nego ogromni korpus predaje u spisima, rijeima i obiajima tokom dvije tisue godina, a svaki pojedini papa samo izrie taj korpus svojim ustima. Kakvu budunost ima papinska sluba? Tko bi smio ovdje prorokovati? Isusovo obeanje da Stijenu vrata paklena nee nadvladati ne kae nita o tome hoe li Crkva kraj vremen doekati u raskoi i obilju. Njezini pogledi u budunost govore suprotno. Filozof i sociolog Arnold Gehlen
smatra istinitim uvjerenje koje kae: Kranski vijek je pri kraju. U Europi se mogu nai indicije za to, ali mogu li i u ne ba tako malom ostatku svijeta? Povjesniar Ferdinand Gregorovius zapazio je 1878. godine kako papa Pio IX. lei na mrtvakom odru kao svrgnuti idol i kao posljednji predstavnik politikog papinstva. A onda dolazi jedan Ivan Pavao II. i postaje najutjecajnijim papom crkvene povijesti od Inocenta III. koji je upravljao Crkvom od 1198. do 1216. Da bismo uvidjeli kakav sve potencijal u papinstvu lei jo i danas, dovoljno je zamisliti da kardinali na sljedeim konklavama izaberu za papu nekog Kineza, ovjeka koji je 20 godina proveo u nekom kineskom koncentracijskom logoru, kao nekad kad je car Konstantin izvlaio iz skrovita progonjene biskupe. Svatko bi sebi danas i sam mogao predoiti posljedice jednog takvog izbora lice svijeta bilo bi sasvim drugaije. II. Papinske institucije u Rimu nazivaju se pridjevom sacer svetima u doslovnom prijevodu rijei. Tako se primjerice jedno papinsko ministarstvo naziva Sacra Congregatio. Ova upotreba rijei preuzeta je od rimskih careva kod kojih sacer nije znaio nita drugo nego carski. S ovim epitetom potvrivala se nepovredivost i nedodirljivost najvie dravne slube. Od takve carske nedodirljivosti pape su meutim bili prilino daleko, poevi od Petra. Malo je vremen u kojima papinska sluba nije bila izloena najotrijim napadima. U hijeratskoj ukoenosti i otuenosti mnogi pape izgledali su kao europski pandani sveenikim kineskim carevima ova upeatljiva slika skriva poput paravana sukobe i prijetnje koje su ponekad ile i do zikog obrauna, a pred koje se papinstvo znalo postaviti tijekom svoje povijesti. Prvi Petrovi nasljednici umirali su kao i sm Petar muenikom smru, a za rimskih careva, koji su bili krani, bilo je smjenjivanja papa s vlasti i njihovih progona. U ranom srednjem vijeku razjarena je svjetina bacila
151
mrtvo tijelo jednog pape u rijeku Tiber, a le jednog drugog pape bio je pod sudskim procesom i naposljetku je oskvrnavljen. Pape su morali bjeati, bili su protjerivani, morali su se skrivati. Bonifacija VIII. francuski je carski izaslanik oamario, a u Avignonu je papinstvo bilo pod francuskim skrbnitvom. Biralo se protupape. Jednog je papu smijenio Koncil u Konstanzu. U pljaki Rima poznatoj pod imenom Sacco di Roma papa je 1527. godine morao s vrha Aneoske tvrave gledati kako carska vojska pustoi Rim u najveoj pljaki svih vremena. Kranski knezovi odricali su se papinstva a ne samo protestantski. Pio VI. i Pio VII. otjerani su iz Rima i dralo ih se izolirane u francuskom pritvoru. Crkvena drava, najstarija drava Europe, osvajana je i dokidana. I u XX. stoljeu stajao je pred Vatikanom tenk s uperenom cijevi prema bazilici sv. Petra, dok su njemake trupe odluivale o tome je li bolje da se papu odstrani. A Pavao VI. i Ivan Pavao II. bili su jo rtve pogibeljnih atentata. Moda su jo opasniji bili mnogi pape koji nisu bili dorasli svojoj visokoj slubi: loi sveenici i slabi upravitelji, pohlepni politiari moi, zarobljenici svojih obiteljskih interesa, ogranieni i slijepi za potrebe odreenog povijesnog trenutka. Kako je jedna takva institucija, na razliite naina napadana tijekom dvije tisue godina, te s vie dramatinih razdoblja i njihovih lomova uope mogla preivjeti, ako je njezina vrhovna glava tako esto zakazivala u tekim krizama? Ateist bi moda rekao da je ovdje na djelu drevna globalna zavjera o potlaenosti naroda. Sociolog bi moda ukazao na mo institucije koja je vie od zbroja njezinih lanova i monija je nego pojedini njezini predstavnici. Tradicionalni protestant prisjetio bi se Luterova prokletstva papinskog Babilona-bludnice, koja e biti pobijeena tek na posljednjem sudu. Ciniki agnostik bi se vjerojatno pozivao na tvrdoglavost i neukost priprostog naroda koji se protiv svakog razuma uporno kai za oinski autoritet. Katolik bi naravno morao ukazati na to da papa
152
uope nije glava Crkve nego je samo njezin predstavnik i najzad nije ni odgovoran za uspjeh i sreu Crkve u povijesti. III. Pa i protivnici papinstva morali bi biti zadivljeni strukturom ove slube koja je od poetka u osobi Petra na neobian nain osigurana pred krizama. Mogue je da i najsposobniji papa ne uspije kao nasljednik i Kristov zamjenik, kao stijena na kojoj e Crkva biti sagraena. Krist je ustvari za slubu jaanja brae u vjeri izabrao upravo onoga meu svojim uenicima, koji je dodue stalno pokazivao temperament i strast, ali je zakazao kada je trebalo svjedoiti za uitelja. Stade se kleti i preklinjati kae evanelist opisujui Petrovu izdaju vjere kod vatre u dvoritu velikog sveenika, a time nimalo ne sumnja da je teina ove nevjere bila ogromna. to Isus pokazuje s izborom Petra? Sluba zamjenika ne zahtijeva nikakve posebne nadarenosti i talente, ne trai karakternost i provjerenu kvalitetu svaki ovjek je za ovu slubu jednako prikladan i neprikladan. Krist je postao ovjekom, te stoga svaki ovjek na jednak nain moe zastupati Krista. Nijedan papa ne moe biti izdajnik Krista kao to je to Petar bio kod dvorske vatre velikog sveenika. Nijedan papa ne moe slijediti Krista vie od Petra, jer se on dao razapeti za Krista. S Petrovim izborom utemeljen je za Crkvu odluujui princip odvajanja slube i osobe odnosno mogunost da utjelovljeni Krist i onaj Krist koji blagoslivlja ovjeka postane zoran i u nedostojnim ljudima. U Petrovom izboru ostvaruje se nadalje katolika antropologija koja ovjeka razumijeva kao slabog i grenog, ali istodobno i pozvanog na najveu savrenost. S izborom Petra uvedena je temeljna neovisnost Crkve od njezinog zemaljskog politikog uspjeha, te zajamena otpornost od razoaranja prema mjerilima povijesne ekasnosti. Sluba, utemeljena u osobi Petra, bila je jednako prikladna kako za vlast nad svijetom tako i za ilegalu.
Reeksije lanci
Sve se kree, Heraklit ree / Petrova stijena, i ona tee, spjevao je Carl Schmidt kako bi ismijao aggiornamento, tj. prilagoavanje Crkve modernom svijetu poslije Drugog vatikanskog sabora. Ali, ova je Stijena kroza sva stoljea bila i vrsta i tena, i uspijevala se prilagoditi najrazliitijim politikim prilikama: papa je u antiko doba bio rimski dravni inovnik, a u srednjem vijeku germanski vlastelin, u graanskim ratovima XIX. stoljea barokni suveren i proturevolucionarna stranka, a u XX. stoljeu postao je glavom globalne aktivne nevladine organizacije nakon to ga je gubitak Papinske drave oslobodio od okova talijanske nacionalne politike. A neki zavretak takvih transformacija sve je manje predvidljiv, budui su se velike ideje Novog vijeka, opasne po papinstvo, potpu-
no istroile. Raspolae li Katolika crkva moda uistinu tajnom nepremostivosti svoga naina vladanja i upravljanja? IV. Ve je u Srednjem vijeku ona Konstantinova darovnica raskrinkana kao naivna krivotvorina, u kojoj stoji da je car Konstantin Veliki u Rimu sagradio ne samo tri velianstvene bazilike lateransku kao rimsku biskupsku crkvu, te bazilike Svetog Petra i Svetog Pavla nad grobovima apostolskih prvaka, te da je papi Silvestru ustupio ne samo carsku palau na Lateranu, nego mu je jo uz to darovao zemlju oko Rima kao crkvenu dravu. Ovdje bi se moglo jednako dobro govoriti o bajci sa stvarnim temeljem, kao to ga bajke i obiavaju imati. Konstantin je osnovao svoj novi glavni grad Konstantinopol i utemeljio tamo novi senat, dok je papa ostao u nekadanjoj carskoj palai i nije postao dvorski kapelan svemonog cara. Ostavivi papi Silvestru Rim, moglo bi se vrlo slikovito rei, Konstantin je papi i Rim poklonio, jer ovo je trenutak poetka samostalnosti rimskih papa i njihovo uzimanje u posjed Rima, koliko god da je ovaj grad naizgled ostao pod carskom vlau. Meutim, tek su Franci stvorili papino vlastito kraljevstvo, jer je prema njemakom feudalnom pravu posjedovanje zemlje bilo povezano s vlau. Od tada je zamjenik onoga, ije carstvo nije bilo od ovoga svijeta, imao carstvo u ovom svijetu. Papinska svjetovna vlast nikad nije bila bez kritike. Carski pravnici, koji su papu neprestance podinjavali caru, zagovarali su da Crkva mora biti siromana, da vikar Raspetog mora biti nemoan u svijetu. To su zagovarala i veina pripadnika pokreta siromanih, kao i najjai glas kranske kulture srednjeg vijeka, Dante Alighieri, koji je naglaavao papinstvo bez posjeda. Ali upravo u Danteovo vrijeme pape su dospjeli u ruku francuskog kralja i morali su se pokoravati njegovim zapovijedima i upravo se tada vrlo jasno oitovala crkvena korist papinske suverenosti. U Avignonu je napokon postalo
153
jasno da je Katolikoj crkvi, proirenoj po svim zemljama svijeta, bio potreban teritorij na kojem papa nee biti podlonik nijednog vladara niti graanin ijedne republike, izoliran od dohvata monika koliko je to na zemlji mogue. Postepenost je mjera politike, a ne idealno rjeenje. Otad katolici imaju dvije domovine: svoju vlastitu i onu rimsku Papinsku dravu, koju se u XX. stoljeu svelo na tono odreene granice. Bilo da su ultramontani (strogo kleriki odani papi) bilo da su ultramarini (isto plave boje) s onu stranu planina i mora, svi katolici su dio svoje lojalnosti povezivali s papom, a sumnjiava protukatolika propaganda tvrdila je u XX. stoljeu da je to i najvaniji dio. Ovo pak cijepanje lojalnosti bilo je jedno od najvanijih preduvjeta europske slobode. Sukobi izmeu monarha i papa oko poslunosti i oko novca njihovih podanika nisu zasigurno imali za cilj slobodu, ali je ona bila produkt tih sukoba. Papa je apelirao na savjest krana i poticao ih na otpor dravnim vladama, a to je sprijeilo nastanak societas perfecta savrenog drutva, jednog samom sebi dovoljnog i u sebe zatvorenog drutva, a takvo se drutvo u XX. stoljeu naziva totalitarnom dravom. Neki oblik potpune ovisnosti Crkve o jednoj takvoj dravi koja je prema samoj sebi dobronamjerna, bio je prilino sumnjiv, ali tek je u XX. stoljeu bilo pridrano da stvori zloinaku dravu. ak i pravoslavci Grci, Bugari, Srbi i Rusi, koji papinsko prvenstvo shvaaju kao poasni primat bez mogunosti zadiranja u nacionalne crkve, priznaju da eksteritorijalnost natpastira Crkve moe sauvati Crkvu od kobnih zapleta s loim reimom. Upravo je pontikat Ivana Pavla II., koji je doavi s terena vlasti Sovjetskog Saveza postao predstojnik Katedre sv. Petra, jo jedanput to jasno potvrdio: sve i da Konstantinova darovnica nije ni postojala, bilo bi i vie nego pametno odnosno mudro izmisliti je. V. Jedna od najneobinijih drama svjetske povijesti bila je pretvaranje svjetske mo154
narhije u svjetsku crkvu. Isus Krist roen je kao sin jedne od najnacionalnijih nacija na svijetu, a istodobno i kao podanik carstva koje je pretendiralo na univerzalnost. U Novom su zavjetu navedeni carevi, za ije vlasti je bio roen i razapet. O jednom rimskom vojniku rekao je: Takvu vjeru kao kod ovog ovjeka ne naoh u Izraelu. Odredite Petrovih i Pavlovih velikih misijskih putovanja bio je Rim. Ali onda se slika Rima pomraila u ranom kranstvu. Grad i u njemu utjelovljeno carstvo postaju olienje zla, onaj Babilon tajnovitog Ivanova Otkrivenja. Rimska vlast postaje olienje nepravde, trijumf zvijeri iz Otkrivenja koji e prethoditi propasti svijeta. A stoljea koja su prethodila Konstantinovom preokretu nisu ni u kojem sluaju bila obiljeena stalnim progonima krana. Izmeu Nerona i Dioklecijana bilo je vremenskih razdoblja miroljubivog suivota u kojima se Crkva mogla iriti, te razvijati i uvrivati svoju biskupsku strukturu. A
Reeksije lanci
onda je nadoao neuveni i nepredvidivi povijesni trenutak u kojem je car Konstantin kranske biskupe uzdigao na rang carskih prefekata, one biskupe od kojih je veina jo nosila oiljke i ozljede iz vremena Dioklecijanovih progona. I otada je Crkva lagano urastala u institucije Rimskog Carstva, sve dok ih nije u potpunosti popunila i apsorbirala. Ve od kraja XVIII. stoljea poelo se govoriti o propasti Rimskog Carstva, a sve do tada dravni pravnici ga uope nisu smatrali propalim, nego da i dalje postoji. Sve ako dravne i nacionalne oblike europskih drava nastalih nakon seobe naroda i ne bismo gledali kao produetak Rimskog Carstva, ipak je njegova forma oita u liku rimske crkve. Goethe je u svom djelu Zahme Xenien pronaao izraz od neobine preciznosti za ovaj fenomen. U kratkom dijalogu izmeu Isusa i Rima, Isus tu progovara i pita: A na savez, vrijedi li za sva vremena?, a Rim odgovara: Sad se zovem Rim, a kasnije u se zvati humanost. Iz jedne univerzalne ideje civilizacije razvio je religiozni ideal humanosti. Dok su pape postepeno preuzimali insignije i oblike rimskog carskog vremena, nastao je i jedan oblik estetskog i politikog jezika koji e uiniti da istina proslavljenog Krista, kralja postane svjetonazorom. Sve je vie izgledalo kao da je antiki carski Rim sa svojim ustavom, pomijeanim s republikanskim i monarhistikim elementima, bio samo priprava za Crkvu. Oblici strahopotovanja, koji su nastajali u ast caru, sada su usmjereni na Isusa Krista i tek tada su postali smisleni i opravdani. Ono to su Isusovi suvremenici slutili u trenucima Isusova preobraenja i njegovih ukazanja, a to su slava njegove istinske naravi i prisutnost Bojeg kraljevstva, to je se sada vjernicima htjelo predoiti u carskom sjaju papinstva. Rimska crkva je uistinu sauvala vane institucije Rimskoga Carstva. Papa je stupio na mjesto cara i prihvatio njegov sveeniki naslov pontifex maximus. On nosi crvene carske cipele a one vuku porijeklo
od [tzv. rex sacrorum] visokog sveenstva rimske republike koje je prinosilo rtve. Poput Dioklecijana i papu prate oni koji nose svijee i tamjan u liturgijskim procesijama. On je okruen senatorima, zapravo kardinalima koji nose senatorski purpur i dolazi na okrugli Trg sv. Petra praen usklicima okupljenog naroda. Ako dublje pogledamo, otkrit emo bezbroj takvih nasljednih osobina. One su uvijek i izazivale kritiku. Stapanje Isusove poruke o ljubavi s rimskim monim aparatom, s utemeljenjem sveenikog kraljevstva koje e reprezentirati Raspetog, neprestano je izazivalo osjeaj izokretanja kranstva u njegovu suprotnost. Ipak je Katolika crkva ostala pri svome i to s opravdanim razlozima. Proturjenost predstavlja smrt za odreeni lozofski sustav, a za Crkvu je ona ritam njezina razmiljanja: moglo bi se rei da je paradoks tajna njezine vitalnosti. U sporu oko Kristove naravi Crkva je odbila ono jednoznano, logiki prihvatljivo rjeenje arijanaca koji su Krista shvaali kao Boje stvorenje, a i ono monozitsko koje je Kristovu narav smatralo iskljuivo boanskom, tako to je odobrila neobjanjivu formulu: Krist je potpuno ovjek i potpuno Bog. Bog u tijelu postao je vidljivom Crkvom, a Bog se htio pokazati u ljudima. Postavi ovjekom Bog je obnovio dostojanstvo ovjeka, a svijet i njegova materija postali su ponovno sposobni za poboanstvenjenje. No, ljudi nisu prestali naruavati ovo stanje. Svijet neprestance lebdi izmeu stalnog grijeha i stalnog opratanja. Ljudska ikona ovog stanja jest papa, vladar onog jo ne kraljevstva. Svijetu zaraenom istonim grijehom potrebna je harmonija i opratanje papa je tu za oboje. On je drava koja stoljeima garantira autentinost Kristovih dogaaja i uva je od samovolje subjektivnosti. On je sveenik koji uprisutnjuje svoga Uitelja dok oprata grijehe. S njemakog preveo Emanuel Radi
155
Stefan Klckner
Prijeti li opasnost od perpetuiranja liturgijskog pluskvamperfekta?

Romantiari ranog 19. stoljea reagirali su na prosvjetiteljstvo ponovnim otkrivanjem estetski shvaenog katolicizma. I na dananjoj liturgijskoj sceni poneto podsjea na ondanji pokret: orijentira se prema suenom obliku tradicije, i pri tome previa da se vjera i liturgijske izraajne forme moraju uvijek iznova prilagoavati i prevoditi Retro je in! Ova reenica izgleda paradoksalna koliko je oito i tona. Ali, istaknuto obiljeje retra i jest to, da se kod njega radi o pokuaju prezentiranja (pred) prolosti o ponovnom oivljavanju ivotnog stila, mode, ponaanja i glazbe davno prolih vremena. Krivo je miljenje da je ovdje rije samo o citatu retro meutim nije nikakav citat kojim bi se prolost svjesno dovelo u napetost s konkretnom aktualnou. Naprotiv, radi se o jednom nabreklom zombiju koji u formama prolosti trai sigurnost i aroliju davno izblijedjelog sjaja (tako pie Niklas Maak u feljtonu Frankfurter Allgemeine Zeitung 26. prosinca 2012). iroki slojevi modernog drutva doivljavaju retro sve tamo do pop-glazbe, koja inae igra ulogu pokretaa aktualnosti i tako slovi kao paradigma hip-a, in-a i onog to se trai. Izlazak najnovijeg albuma amerike pjevaice Lane Del Rey (Born to die) bio je povod upadici novinara Niklasa Maaka u FAZ-u: Ove pjesme ne zvue samo kao uglazbljeni sir na tostu mlako i rastezljivo, njih uz to treba i stilski opisati kao zvuk ezdesetih proturen kroz kanali* Naziv izvornika: Stefan Klckner, Gegenwelt in Retro Look u: Herder Korespodenz 3/12 132-137. Autor Stefan Klckner je stalni akon i profesor gregorijanske glazbe i liturgije.
156 Godina XL. broj 1-2 2012/2013.
Reeksije lanci
zacijski otvor hiphopa. I k tome jo nita novoga iz toga se nije razvilo za Maaka nije loe to postoji retro, nego je problem to jo samo retro postoji (podvlai pisac). Oito je veliko iskuenje u kojem se kompleksnost naih dana eli pojednostavljeno presresti oruem prolih vremena. Ne radi se ovdje o nekom valu mode ili o nekom razvoju ukusa specinog za odreene skupine, nego o rezultatu naveliko provedenih trinih analiza (Maak): u pozadini ne lei modni mainstream, nego svjesna strategija! Moe se govoriti i o jednom mentalno duboko usidrenom raspoloenju, koje je zahvatilo ire slojeve drutva. Pored straha od brda ekonomskih, socijalnih i ekolokih problema vanu ulogu igra i malaksalost onog reformskog impulsa, koji je do prije par desetljea jo uvijek brinuo o tome da se ide naprijed. Na mjesto volje za novinom i kreativnou sada je dola frustracija i melankolija; a retro se tim hrani izgubljenim zanosom volje za novinom. U retru estetski preivljava ono ega se politiki odreklo: euforije novog poetka, vjere u mogunost promjene, vjere u budunost. (Maak) S retrom u nadvremenitost Ve izvjesno vrijeme u Katolikoj crkvi pljuti oito malo vei retro val. Kao to primjer s pop glazbom pokazuje, taj val nije ba dovoljno razsvjetovljen, a da bi u crkvi bio neto posebno. Retro valovi se u crkvi stalno dogovaraju. Oni spadaju na ustav crkve, ukoliko je crkva takav povijesni ustroj ljudi koji (re)agiraju. Ovo je neupitno sve dotle dok se ne popusti iskuenju da se neko prolo stanje (primjerice snimak nekog crkvenog liturgijskog ili glazbenog trenutka) ne shvati vie kao povijesno uvjetovanu situaciju, nego mu se pripie karakter nadvremenitosti, pa ga se ovjekovjei i dadne mu se trajno priznanje a time i normativni autoritet. Tako Crkva postaje slikom nekog sakralnog protu-svijeta (moglo bi se u ovom
kontekstu govoriti i o razsvjetovljenoj Crkvi), koji se opasnoj struji povijesti opire kao stijena i ljudima nudi utoite pred nepogodama povijesnog tijeka vremena. To bi bio onaj barem djelomini oprotaj od ecclesia semper reformanda, koja s Bojom pomou hodoasti kroz povijest i koja se neprestance i to u razliitim pojavnim oblicima mora mukotrpno oblikovati. Neko generalno razsvjetovljenje Crkve nemogue je, Bogu hvala, u naem drutvu, jer su crkvene obveze i previe isprepletene s drutvom. To meutim oito ne vrijedi za liturgiju. Danas postoji, liturgijski gledano, puno kutova koji se kite modom davno prolog vremena. Uzmimo, recimo, razvoj liturgijskog jezika (iz onih dogaanja oko sprovodnog obrednika, gledajui i novi misal, moemo neto od toga naslutiti) i liturgijskih oblika slavlja, ali pogledajmo takoer i sve veu koncentraciju liturgijskih kompetencija oko zareenih slubenika i sve ire potiskivanje to treba zamijetiti laikih slubi. Ovaj se proces sasvim slubeno predstavlja kao proces zdrave korekture u zadnjoj liturgijskoj reformi, koja je bila izrazito opeaena orijentacijom na pracrkvene uzore, proiavanjem i redukcijom na ono bitno. Onaj tko danas razmilja o napetosti izmeu navezanosti na vrijeme i nadvremenitosti na liturgijskom polju djelovanja, nai e se u sukobu sa suprotnim tendencijama, koje oito preferiraju reciprone estetske i teoloke modele, primjerice s namjernim ponovnim priputanjem tridentske mise. O kojem je svijetu ovdje rije? Radi li se o romantinom prisjeanju na onu ecclesia triumphans u kojoj raskono odjeveni slubenici izvode veliki sveti igrokaz pred oima zajednice koja se klanja, uti i koja je osloboena svake naporne aktivnosti? Treba li misa moda na ovakav nain postati mjesto utoita od zbilje, kako to i sam pica provokatorskog koplja novog basta-katolicizma, Matthias Matoussek opisuje u svojoj knjizi koja se pojavila 2011.
157
godine: Za nas je katolike liturgija izlaz iz svakodnevice i vrata u svetinju (...). Ako ima neki suprotni svijet, onda on nastaje i objavljuje se u sjaju ovih svetih ina. Retro ovdje prerasta u romanticizam, ija je namjera ne samo formu, nego s formom i drutvene strukture i razumijevanje uloga iz starih vremena prenijeti u sadanjost: retro nije samo stil, retro je i sadraj! Tako tekstovi onih pjesama, koje je Niklas Maak kritizirao, transponiraju i sliku ovjeka i rodno-specino razumijevanje uloga ezdesetih godina prolog stoljea, jer se tu govori o enama, koje su bezuvjetno odane svojim muevima (...), mukarac je onaj koji provaljuje u banku, vozi brze automobile; ena izgleda super, ona ezne, ona zuji okolo, ona eka. to ovo znai za sliku sveenika, recimo, i to na pozadini onih citata iz knjige svetog upnika iz Arsa, Ivana Marije Vianneya, kojima Benedikt XVI. daje puno prostora u svom pismu pri otvorenju sveenike godine 16. lipnja 2009. godine: O, kako je velik sveenik! () Bog mu se pokorava: on izgovori dvije reenice, i na njegovu rije Gospod silazi s neba i ulazi u malu hostiju (...). Bez sakramenta sveenikog reda ne bismo imali Gospodina. Tko ga je poloio u tabernakul? Sveenik. Poslije Boga sveenik je sve! (...) Bez sveenika bi smrt i muka naega Gospodina bila bez ikakve koristi. Sveenik je taj koji nastavlja djelo spasenja na zemlji (...). to bi nam koristila kua puna zlata, kad ne bi bio netko tko e nam vrata kue otvoriti? Sveenik ima kljueve nebeskog blaga: on je taj koji otvara vrata, on je domain dragomu Bogu; upravitelj njegovih dobara? Treba li dakle koritenjem ovakvih tekstova na prominentnim mjestima, tekstova koje bi se teoloki i povijesno moralo barem jasno okvalicirati, onu neraskidivu vezu izmeu opeg i ministerijalnog sveenstva, koju je Drugi vatikanski sabor razvio (Lumen gentium, pogl. 9. i 10.), ponovno nadomjetati slikom upnik-Bog? A zajednica da ezne, okolo zuji i eka?
158
Ovo sadanje vraanje nazad zapravo se krivo fokusira na ono tridentsko. To vraanje je ustvari povratak u 19. stoljee, koje je uz vane crkvene pokrete htjelo provesti i restauraciju katolicizma. Ono se pri tom orijentiralo na srednji vijek i 16. stoljee te je u mnogoemu rezultiralo loom kopijom punom krastavih rana (zapravo trulim zombijem). Reakcija na prosvjetiteljstvo kao na neto propalo Stvarno iz dna due mrzim prosvjetiteljstvo naega vremena: nita dobroga, ustvari nita od njega ne potjee. I ve zato to je drevan, dajem prednost katolicizmu. Sve novoga ne slui niemu (...). Sve je otad loije, i sama je Njemaka u tom okviru propala, nema tu vie ni snage ni volje, osim moda jo u onom nesretnom, potlaenom i prevarenom ostatku, gdje jo pokoja iskra one stare vjere onako tedljivo tinja. enu, koja je ovo napisala, moe se smatrati, imajui u vidu njezino porijeklo i ivotni put, jednom od najobrazovanijih ena svoga vremena: Dorothea Schlegel (1764-1839), roena kao Brendel Mendenssohn, ki velikog prosvjetitelja Mosesa Mendenssohna, te kasnije supruga Friedricha Schlegela. Ove je rijei napisala svojoj prijateljici Caroline Paulus. Dvije godine kasnije obratila se zajedno sa svojim muem Friedrichom u sakramentskoj kapelici klnske katedrale upravo na ono drevno katolianstvo kojeg je zajedno s nemalim brojem ranih romantiara jenskog kruga nauila ne samo cijeniti nego i voljeti. Dorothea Schlegel nije u to vrijeme bila sama kada je rije o odbacivanja prosvjetiteljstva kao neeg propalog i o emocionalno motiviranom okretanju prema katolicizmu. Razoaranje tobonjim neuspjehom prosvjetiteljstva u napoleonskom dobu i Metternichovim uzdizanjem baroknih kneevina povezalo se kod nemalog broja duhovnih veliina s poetka 19. stoljea u brizantnu mjeavinu enje za religioznim
Reeksije lanci
poretkom srednjeg vijeka i vizionarskom projekcijom nacionalne tvorevine u kojoj bi narod pronaao svoj identitet. Ono vjeno i ono nadvremensko, koje vie nije bilo podreeno igri socijalnog i politikog razvoja, postalo je znakom crkve i religije na putu preuzvienog pjevanja i slavljenja. Orijentacija prema prolosti kao program Friedrich von Hardenberg, samoprozvani Novalis, pokuao je obuhvatiti i denirati bit romantike u procesu romantiziranja ovako: Romantiziranje nije nita drugo doli kvalitativno potenciranje. Romantiziram stvari tako to onom opem dajem neki uzvieni smisao, onom uobiajenom tajanstveni ugled, onom poznatom dostojanstvo nepoznatoga, onom konanom beskonaGodina XL. broj 1-2 2012/2013.
ni privid. Je li u ovim kriznim vremenima bilo boljeg recepta od onoga okrenuti se nadvremenitom misteriju a time i onoj instituciji, koja je ovim misterijem zastupniki upravljala, i traila da ga kroza sva vremena nepromijenjenog ouva? Tko malo prostudira umjetnike slike ovog vremena primjerice one Caspara Davida Friedricha Crkva e mu se pokazati kao povijesni citat (osobito u gotici), ili u obliku ruevine (slutei negdanju veliinu), ili kao siluetu dovrene katedrale (obeavajui buduu). Nije ni udo da se Katolika crkva s (neo)gotikim toposima u arhitekturi i umjetnosti nadovezivala na ovo vrijeme. A u romantiarima je pronala veliku podrku, ak i u onim protestantskim kao to je kralj Friedrich Wil hem IV. koji je poticao na dovretak gradnje klnske katedrale.
159
Nova religija u 19. stoljeu sastojala se dakle uglavnom od vie ili manje uspjelih estetskih reminiscencija stare religije da zapravo puno i ne udi da se pored crkvenog graditeljstva i crkvenog slikarstva i crkvena glazba okree uzorima iz srednjeg vijeka, odnosno (u sluaju glazbe) rimskoj renesansnoj koli. A ovo je opet bio dio programa, tako to su citati povijesnoga trebali biti pokazatelji navodne nadvremenitosti. Osobitost crkvenog stila isticala se od sada time to je glazba trebala pobjei od svega onoga to je zvualo izvan Bojeg doma. Ova misao nije bila nova. Ve su crkveni oci, papa Ivan XXII. i Tridentski sabor, pokuavali odstraniti svjetovnost iz crkvene glazbe kako bi u bogosluju izbjegli neiste i lascivne melodije i tekstove. Ali tek e se u 19. stoljeu promatrati samo onaj zvuk ija e harmonija i ritmika raznovrsnost biti neprimjerena bitku kranske religije i njezinoga kulta. Tako je Franois-Ren de Chateaubriand napisao u svojoj knjizi Le gnie du Christianisme (O duhu kranstva), koja se iz tiska pojavila na Veliki petak (!) 1802. godine, o biti gre160
gorijanskoga korala: Kranstvo je ozbiljno kao mukarac, ono sebe nee zanijekati ni kad se nasmije. Nita nije tako lijepo kao to su uzdasi koji religiji izmamljuju nae muke. Otro je kritizirao Stabat mater Giovannija Battista Pergolesija (1736): Pergolesi je u svojoj Stabat mater pokazao sve bogatstvo svoje umjetnosti. Ali, je li nadmaio jednostavni crkveni napjev? Kod svake strofe promijenio je melodiju, a unato tome i dalje ostaje bitni karakter tuge u ponavljanju istoga osjeaja i takorei u monotoniji bola. (...) Pergolesi je stoga pogreno shvatio istinu, koju naglaava teorija o strastima, kada je htio istaknuti da jedan uzdah due ne nalikuje onom prethodnom. Svugdje gdje postoji promjena, javlja se i rastresenost, a gdje ima rastresenosti, tu vie nema tuge. U gotovo isto vrijeme u Njemakoj je jedan drugi autor promiljao slino o karakteru crkvene glazbe. U svojim izlaganjima o Staroj i novoj crkvenoj glazbi napisao je E. T. A. Hoffmann 1814/15: S Palestrinom je neosporno nastupio najslavniji period crkvene glazbe (dakle i glazbe
Reeksije lanci
uope), koji se, postajui sve bogatiji, odrao skoro dvije stotine godina u pobonom dostojanstvu i snazi. (...) Bez ikakvog ukrasa, bez melodijskog zanosa oni isti i usklaeni akordi slijede jedan za drugim, a njihova jaina i odvanost zahvaaju ljudsku ud neopisivom silom i uzdiu je u visine. (...) Najia, najsvetija i najcrkvenija mora biti ona glazba koja dolazi iznutra kao izraz ljubavi, zanemarujui i prezirui sve ono to je svjetovno. Palestrinina su jednostavna i dostojanstvena djela tako prihvaena najjaom snagom pobonosti i ljubavi, te navjeuju boansko kao mo i velianstvo. Kako se poetkom 19. stoljea u domeni umjetnosti svijet podijelio na realni i umjetni (irealni), tako je romantiko spisateljstvo sakralnu glazbu gledalo u jednoj novoj funkciji: ona je stajala na strani svijeta umjetnosti koji se u konanici prema realnosti odnosio kao zasebni i protivni svijet. U isto vrijeme sakralna je glazba stajala i prema tom zasebnom svijetu jo jednom u nerjeivoj napetosti, i to tako to nije oi upirala samo u nadvremensko-mistino, nego se morala u potpunosti odrei i ljudskih (svjetskih) emocija. Koliko su kompozitori slijedili ovaj ideal, to je za drugu raspravu. Ostali su meutim postulati i iluzije, s obzirom na karakter sakralne glazbe i njezinog izvoenja, koji sve do danas neprestance uskriavaju u onim momentima kada crkva sa svojom liturgijom nakon burnih reformi opet kree velikim korakom unatrag. Meu tim iluzijama na prvom mjestu je programsko odustajanje od suvremene estetike ne samo zbog toga to bi to bilo previe ugodno suoiti se s izazovom nove umjetnike stilistike, naprotiv, sve vie ulogu preuzima takvo shvaanje da postoji takav jedan glazbeni stil koji je vjean kao to postoji jedan liturgijski jezik u jednoj formi liturgijskog slavlja koji tei za tim da trajno nosi karakter nadvremenosti. Poljski kompozitor Krzystof Penderecki napisao je 1997/98. zapaeni Credo.
To djelo ostavlja sluatelja bez rijei, jer Penderecki tako snano posee za kasnoromantikim tonskim jezikom prema kojem se djela kasnog Brucknera doimaju ba revolucionarnim. Ray Robinson pie u brouri uz CD o namjeri kompozitora: Na poetku svoje karijere Penderecki je bio poznat po svojim eksperimentalnim i revolucionarnim mislima. Danas je zabrinut zbog otuenja i kompozitora i publike, a to otuenje razvilo se tijekom 20. stoljea. I on je neko sanjao avangardistiki san o unitenju tradiranih glazbenih oblika, ali danas on trai sintezu (...). On sintezu denira kao cjelinu koja je vie od sume svojih dijelova (...), kao fuziju zajednikog iskustva. Credo je najmlai korak u traenju ovog univerzalnog glazbenog jezika. Credo je djelo koje u sebi sjedinjuje etrdeset godina vlastitog glazbenog iskustva i dvije stotine godina povijesti glazbe. Ono je glazba za publiku s kraja 20. stoljea. Bojim se da je posljednja reenica istinita. Ako je pak tono da sakralna kompozicija u post-postmodernoj rascjepkanosti kasnog 20. stoljea ne moe izgledati drugaije, onda barem moramo biti svjesni retro fenomena: on bi bio naime goli i sumarni povratak u davna vremena a ne sinteza koja trai da nosi karakter nadvremenosti. Stalni i svako malo obnavljani rasko liturgijskih simbola i bogatstvo crkvene umjetnosti u nemalom broju sluajeva tono su u dijametralnoj opreci sa zastraujue radikalnom jednostavnou poruke, od koje dolaze sva bogatstva. A povijest crkve crkvene liturgije, glazbe i umjetnosti puna je ove napetosti izmeu mune obrane raskoi i radikalnog ikonoborstva, izmeu retra i revolta. Prihvatiti nemogunost raspolaganja Bogom Kao opomena zazvui ovdje jedna reenica iz Shakespeareove drame Troilo i Kresida:
161
tis made idolatry to make the service greater than the God. (Ludilo je i budalatina uiniti slubu veom od Boga). Ova reenica u teolokom kontekstu znai: samo prihvaanje nemogunosti raspolaganja Bogom spaava onu neobinu kvalitetu njegove ljubavi prema nama ljudima kao Boga povijesti i to kao Boga nae povijesti, koju je od samog poetka htio pratiti i obiljeiti slobodnom voljom i slobodnom ljubavlju. Uvijek je napast bila velika da ljudi Boji potvrdni odgovor uine predmetom svoje kultne administracije i pritom da ne ostave nimalo prostora za Boju nedohvatljivost. Nakon to se izraelski narod vratio kui iz progonstva i kad su poeli graditi novi hram, progovara prorok Izaija Izraelu ove Boje rijei: Nebo je moje prijestolje, i zemlja je podnoje mojim nogama. Kakvu ete mi kuu graditi i kakvo je mjesto mojeg poivalita? (Iz 66,1). Ono to mnogim vjernicima sve vie smeta u naim crkvenim prostorima je gotovo juristiko ksiranje liturgijskih mjesta koje zapravo ne moe uiniti spoznatljivom transcendenciju s aspektom suverene Boje neraspoloivosti neka se ovdje samo uzmu u obzir sve uoljivije tendencije kako sveenikovo sjedite opet biva rastrono ureeno i neprimjereno izdvojeno iz zajednice, njoj nadreeno. Tomu pridonose i esto previe koriteni liturgijski rekviziti sjetimo se samo natuknica ikonostas od svijea i ambon od cvijea. Sve to dovodi dotle da se s krutom slubenou liturgijskih prostora ujedno topografski manifestiraju i sama crkvena sluba i njezina hijerarhijska prava. Zasigurno bi drukije moralo izgledati arhitektonsko konkretiziranje neraskidive isprepletenosti opeg i ministerijalnog sveenstva, kako ju je razvio Drugi vatikanski sabor.
Tamo gdje ovjek zna da su crkva, paramente, ureaji, glazba, obredi da je sve to tu radi njega, a ne radi Boga tamo je uinjen i prvi korak u pravom smjeru. Jer, ta spoznaja ne uva samo od hijerarhijskog hibrisa, nego i od opasnosti da se prvenstveno akteri sunaju u sjaju kojim zrai slavlje na slavu Boju. To pokazuje upravo jedan liturgijski tekst: Uistinu je dostojno i pravedno, tebi svemogui Oe zahvaljivati i tvoju veliinu slaviti. Tebi nije naa hvala potrebna, ali je tvoj dar to smo ti zahvalni. Po naim hvalospjevima ti ne biva vei, nego mi stjeemo milost spasenja po Gospodinu naemu Isusu Kristu. Ove se godine Katolika crkva sjea 50. obljetnice otvaranja Drugog vatikanskog sabora. Nije retro nunost sadanjeg trenutka, to kulturno-estetski motivirano prisjeanje trijumfalistikog habitusa u liturgiji, nego stav ecclesia (liturgia) semper reformanda kao izraz ljudske borbe da onaj propter nos homines et propter nostram salutem kranske poruke uini shvatljivim ljudima naeg vremena i da se pri tom danas dovedu u jedan uravnoteen odnos sadraj poruke, vanjska forma kulta i situacija, potrebe onih koji takoer slave. Srenu Kierkegaardu zahvaljujemo ovu sljedeu zajedljivu, ali ujedno i krajnje prikladnu anegdotu: U raskonoj dvorskoj kapeli nastupa neki naoiti dvorski propovjednik, izabranik uene publike, pred odabranim krugom uglednih i obrazovanih, i dirljivo im propovijeda o rijeima apostola: Izabra Bog ono slabo i prezreno. A nijedan se od prisutnih ne nasmija. Ovdje poentirano opisana opasnost ostaje aktualna a da se danas nitko ne bi nasmijao, to se vie ne moe garantirati. S njemakog preveo Darko Pejanovi
162
Michael Blume
Osvrt na Charlesa Darwina kao teologa

I kritiari teorije evolucije kao i samozvani darvinisti pozivaju se na popularna miljenja o Darwinu, koja s njegovim ivotnim djelom i nainom razmiljanja esto nemaju gotovo nikakve veze. Bolje je da umjesto ovakvih iskrivljenih slika bacimo pogled na Darwina kao znanstvenika, tragaa za Bogom i studenta teologije U mnogim amerikim crkvenim zajednicama, a sve vie i u europskim slavi se 12. veljae, na roendan Charlesa Darwina (1809-1882), Dan evolucije u ast svega stvorenoga i njegova izuavanja. Kada o tom govorimo, moramo se prisjetiti i injenice da je za Darwina na izborima amerikih narodnih zastupnika 2012. godine, u saveznoj dravi Georgia, okrugu AthensClarke, glasalo 4.000 ljudi. Povod takvom solidariziranju s Darwinom bio je nastup republikanskog kandidata Paula Brouna, koji je u rujnu u jednoj baptistikoj crkvi izjavio: Boja je Rije istinita. Napokon sam to shvatio. Sve to to su me uili o evoluciji i embriologiji i teoriji velikog praska, sve su to lai koje dolaze direktno iz pakla. Budui da osim Darwina nije bilo protukandidata, Broun je neosporno dobio svoj izborni okrug. Takoer je navijestio da e se boriti za svoje mjesto u znanstvenom odboru donjeg doma Kongresa SAD-a. Charles Darwin ambasador pakla? Nije sluaj da samo slabo upueni kritiari ovog velikog uenjaka smatraju da je on
bio redukcionist, neprijatelj religije i onaj koji je nijekao Boga, napredak i smisao ivota. Pa i mnogi samozvani darvinisti govore da je Darwin pretea popularnih
* Naslov izvornika: Michael Blume, Besser als Darwinismus, Ein Blick auf Charles Darwin als Theologen, u: Herder Korrespondenz, Monatshefte fr Gesellschaft und Religion, 67. godite, Freiburg, br. 1/2013., str. 33-37. Michael Blume (ro. 1976) profesor je religijske znanosti na univerzitetu u Jeni. Doktorirao je 2006. temom iz takozvane neuroteologije i specijalizirao se u evolucijskim pitanjima religioznosti i religije. Za svoj znanstveni blog Priroda vjere dobio je 2009. godine SciLogsovu nagradu. Njegova najnovija knjiga Evolucija i pitanje Boga. Charles Darwin kao teolog objavljena je u sijenju 2013. u izdanju Herder.
Godina XL. broj 1-2 2012/2013. 163
kritiara religije kao to su Ernst Haeckel (1834-1914) i danas Richard Dawkins, a to to oni tvrde s povijesnom stvarnou ima malo ili gotovo nikakve veze. Anglikanska teologija Darwinov jedini studij Kad god nastupam pred prirodoznanstvenicima uvijek se rado naalim i najavim kako u sada najprije iznijeti teze jednog teologa. Tad se lica onih najskeptinijih odjedanput promjene i ponu se smijati, im se na platnu pojavi Darwinov lik, sumnjiava se lica sigurno zbune i prasnu u smijeh. Darwin teolog? To pak nije istina! Ali jest. Jedino to je ovaj najznaajniji znanstvenik XIX. stoljea uspio postii, prekinuvi studij medicine, bio je bakalaureat u anglikanskoj teologiji. A na univerzitetu u Cambridgeu pratila ga je takva srea, jer se veina njegovih profesora uz teologiju bavila izriito empirijskim znanostima iako su i sami sumnjali u pojedine znanstvene uvide (konkretno na primjer koliko je stara Zemlja i kad je bio opi potop). Tako je i predsjednik kluba univerzitetske Debate za vrijeme Darwinova studija, anglikanski sveenik, teolog prirode i lozof znanosti William Whewell (1794-866), ve 1833. godine rekao: Ako je u pitanju materijalni svijet onda moemo barem do te mjere biti sigurni da Bog svojom snagom stvari ne stvara pojedinano, kao zaseban sluaj, nego postepeno etabliranjem opih zakona. Ovim kao i jo jednim citatom Francisa Bacona zapoeo je Darwin svoje prvo englesko izdanje djela Postanak vrsta. Naalost, njemaki prijevod ovog djela nije preuzeo nijedan ovaj citat. Sve do danas mnogi smatraju da je Darwin studirao u okruju najmranije predznanstvene skuenosti. A bilo je obrnuto: Darwin je uio teologiju u vremenu interdisciplinarnosti empirijskih studija i buenja znanosti. Darwin je u mnogo emu ovdje opisanom reduciran samo na prirodoslovca, a
164
time je i pogreno interpretiran. To je vidljivo i s obzirom na predmet njegova istraivanja: Darwin se nije bavio samo empirijskim i evolucijskim injenicama prirode, nego i kulture i duha. U dva svoja najznaajnija djela Porijeklo ovjeka (1871) i Izraavanje osjeaja kod ivotinja i ovjeka (1872), Darwin se bavi evolucijom osjeaja, jezika, estetike, psihe, kao i samosvijesti, empatije, morala, vjere u Boga, pa ak iskustvom molitve i meditacije samo da spomenemo ovaj mali broj primjera. Groteskna je takoer i popularna pretpostavka da je Darwin iz evolucije iskljuio svaki dublji smisao i svaki vii napredak. Da to nije tako pokazuje primjerice peto poglavlje njegovog Porijekla ovjeka koje zavrava optimistino: Po svoj prilici tonija je i bolja pretpostavka da je napredak u evoluciji bio puno openitiji nego nazadovanje, da se ovjek, iako sporo i s nedostacima, svojom snagom uzdizao iz primitivnijeg stanja u sve savrenije stanje spoznaje, morala i religije. Mjerilo napretka za Darwina nije bila kompleksnost, biomasa, znanje ili tehnologija. Evolucijski moral ustvari tei za suosjeajnou i za suradnjom sve do zlatnog pravila, koje je Darwin otkrio kako u religijama tako i u lozojama, primjerice
Reeksije lanci
u lozoji Marka Aurelija kojeg je on veoma cijenio. Prema tome, za Darwina uope nema sumnje: nije se priroda sama popela na vrh ovog evolucijskog brda, nego jedino u suradnji s kulturom, razumom i religijom. Na zlo uzvraati dobrim djelima i ljubiti neprijatelja vrh je moralnosti, do koje su nas, a u to se slobodno moe posumnjati, doveli socijalni instinkti sami po sebi. Ovi su instinkti nuno morali biti visoko njegovani i povezani sa simpatijom, te su rasli uz pomo razuma, pouke, ljubavi i straha Bojeg, i prije nego se jedno takvo zlatno pravilo moglo izmisliti i usvojiti. Darwinova upuenost u humanistike znanosti kudikamo nadilazi one dananje popularizirane redukcionizme njegova stajalita, koji hoe, recimo, duhovna iskustva svesti na puke epifenomene ili popularizirati problematine pojmove kao to je pojam genski egoizam. Evolucija religioznosti i slik o Bogu Darwin je vrlo pomno razlikovao s jedne strane bioloke temelje jezine sposobnosti ili religioznosti od kulturnih tradicija kao to su jezici i religije s druge strane. Bilo mu je sasvim jasno: Ako je teorija evolucije ispravna, onda se ona mora s obzirom na svako ljudsko izricanje pokazati interdisciplinarnom. Protiv ovih, i danas jo tobonjih darvinistikih teza, da je evolucija samo jedan bioloki pojam te da kultura i duh nisu neto zasebno, odluno se borio i Darwin argumentima koji vrijede sve do danas. Ovaj je znalac sukladno tome odbacio i tadanje aktualne teze o pra-monoteizmu, prema kojemu su sve dananje religije manje ili vie bile iskvareni oblici nekadanje savrene slike o Bogu. Za Darwina je monoteizam sa svojim udoreem bio naprotiv jedna potonja forma visokog i vrhunskog razvitka: Veina i danas postojeih praznovjernih elemenata ostatak su ranijih krivih religioznih nazora. Najvii oblik religije velianstvena ideja Boga, koji mrzi
grijeh, a ljubi pravednost bio je nepoznat u pradavnim vremenima. Evoluciji vjere u Boga Darwin je posvetio puno stranica svoga teksta kao i nebrojene primjere iz prirode zabiljeene u svojim djelima O porijeklu i u Osjeajima. Njegovo je polazite da vjera u nevidljivi i duhovni bitak izrasta iz potpuno prirodnih funkcija mozga, koje je on objasnio na primjeru svoga psa te koje i dananje kognitivno istraivanje u konanici opisuje pojmovima HAD Hyper-Agency Detection i TOM Theory of Mind. Prema tome, kompleksniji nervni sustavi (zaista i kod pasa) odraz su jednog hiperopaanja onoga to u sebi nosi ivot, tzv. HAD-a: Evolucijski gledajui puno je relevantnije dvadeset puta grm smatrati medvjedom, nego jedan jedini put medvjeda smatrati grmom. Izvanredna socijalna iva bia, kao to je ovjek, kojeg je Darwin vie puta oznaio kao socijalnu ivotinju, uz to jo pokazuju da su duhovno stanje i dranje ivih bia pretpostavka za preivljavanje: kako spontano tako i kroz razmiljanje lagano uviamo tko e nam se i zato pokazati prijateljem ili neprijateljem. U ovim rudimentarnim naznakama za pretpostavku o (kako se to danas formulira) opaajuem, nad-empirijskom bitku i Darwin je ve primijetio evolucijske temelje religije. Ovdje poinje njezin kulturni razvitak sve do apstraktnih i moralizirajuih boanstava: Vjera u duhovni bitak, [Darwin ovaj bitak imenuje pluralom rijei agency] (agencies), lagano se pretvori u vjerovanje u egzistenciju jednog ili vie bogova; jer uroenici e po prirodi stvari duhovnim biima pripisati iste one strasti, istu onu elju za osvetom, i iste one sklonosti koje i sami u sebi osjeaju. Darwin je takoer tono prepoznao i u meuvremenu znanstveno objanjene, prilagoene funkcije ovih pretpostavki za vjeru: U zajednikim vjerovanjima u pretke, duhove ili boanstva ljudi se povezuju u mrenu suradnju, koja e se pokoriti zajednikim predajama i pravilima. Pritom pak
165
Darwin nije upao u zamku da svaki oblik religije automatski smatra dobrim, nego je izmeu ostalog podsjetio na rtvovanje ljudi odreenom krvolonom boanstvu, na dokazivanje krivnje nedunih osoba pred boanskim sudom tako to bi im se dao otrov, opeklo vatrom, nekim oblikom arobnjatva itd. Zato se, kae Darwin, ponekad isplati razmiljati o takvim oblicima praznovjerja, jer nam pokazuju na koje smo sve mogue naine duni hvalu iskazati usavravanju naeg razuma, znanosti i naem nagomilanom znanju. Ona gruba religija koja je jo uvijek u prirodnom i kulturnom stadiju sazrijevanja i koja tendira ka praznovjerju mora se, prema Darwinu, razumno i znanstveno obraditi i oplemeniti: ovim je stavom student teologije Darwin utemeljio nunost akademsko-znanstvene teologije! Kod njega je i uznapredovala interpretacija Svetog pisma naila na odobrenje: Koliko god bilo lijepo i dobro udoree Novog zavjeta, teko se moe osporiti injenicu da je i njegova savrenost dijelom ovisna od interpretacija, koje i sami dajemo metaforama i alegorijama. Ve je samom Darwinu, za razliku od velikog broja dananjih prebrzih zakljuivanja u jednom ili drugom pravcu, bilo potpuno jasno, da se teoloko-metazika pitanja, istina, empirijski mogu obogatiti, ali ne i rijeiti: Ovo se pitanje, naravno, posve razlikuje od onog drugog, postoji li naime stvoritelj i upravitelj svemira; na ovo su pitanje potvrdno odgovarali najvei umovi, koji su ikad postojali. Darwinov osobni put vjere Sm Darwin ocrtava u pismima kao i u svojoj autobiograji, kako je on religiozno gledajui iz jednog vie skeptinog obiteljskog okruja urastao u biblijsku pobonost koja je ponekad bila i intenzivna. I na brodu britanske mornarice HMS Beagleu razveseljavao je jo posve pobone ocire estim citiranjem Biblije.
166
Njegov zavrni ispit u teologiji poloio je temom o djelu teologa prirode Williama Paleya (1743-1805), o kojemu je kasnije pisao: Ne vjerujem da sam se ijednoj drugoj knjizi toliko divio kao Paleyovoj Prirodnoj teologiji: mogao bih je gotovo napamet izrei. S godinama su mu porasle vjerske sumnje i sve se vie izjanjavao kao agnostik. Pa ipak su ga dugogodinja prijateljstva vezala ne samo s kranskim evolucionistima, kao to je botaniar Asa Gray (1810-1888), nego i s Johnom Brodie-Innesom (1815-1894), koji je u Darwinovom rodnom mjestu Down obavljao upravo onu slubu, za kojom je neko i Charles Darwin teio: slubu seoskog upnika. Obojica su bili angairani u dvjema lokalnim humanitarnim organizacijama i u drutvu sakupljaa novca za siromane, ije je vodstvo Darwin poslije preuzeo od Innesa. Poboni ga je upnik uvijek branio od crkvenih kritiara i naglaavao da Darwina nikada nije doivio kao neprijatelja religije. I kad bi raspravljali o teoriji evolucije, Darwin bi znao ovako rei: elio bih otkriti injenice ne uzimajui u obzir ono to stoji napisano u knjizi Postanka. Ja Mojsija ne napadam, smatram dovoljnim da Mojsije sam na sebe pazi. Kad su Darwinu u rujnu 1881. u posjet dola dvojica deklariranih ateista Edward Aveling i Ludwig Bchner kako bi tada ve poznatog utemeljitelja teorije evolucije pridobili za sebe, Darwinovi su pozvali i Innesa. Meu njima se razvila kontroverzna debata, a nju opisuje tu prisutni Darwinov sin Francis ukratko ovako: Dr. Aveling pokuao je pokazati da pojmovi agnostik i ateist imaju praktino isto znaenje ateist je netko tko ne nijee Boju egzistenciju, ali je bez Boga tako to u opstojnost nekog boanstva nije uvjeren. Odgovori moga oca pokazivali su sklonost neagresivnom agnostikom dranju. Dr. Aveling je izgleda smatrao da nedostatak agresivnosti u stajalitima moga oca ne ini ba neku bitnu razliku s obzirom na svoja stajalita. Ali po
Reeksije lanci
mome sudu ba je ova razlika ono to moga oca razlikuje od one vrste mislilaca (class of thinkers) kojima pripada dr. Aveling. Rado se prihvaa miljenje kako su Darwinova sve vea vjerska kolebanja oko teizma bila prije svega znanstvenog karaktera, jer je opovrgavanjem Paleyeve prirodne teologije shvatio da se evolucija i vjera u Boga ne mogu pomiriti. Naravno, i ova je popularna predrasuda pogrena, a to moemo vrlo dobro prosuditi, jer se znalac Darwin neprestance iznova borio s ovim pitanjima i svoja je zapaanja o tome stavljao na papir. Darwin dakle nikad nije napravio tu sve do danas uestalu greku da Boga smatra znanstvenom, a time i falsiciranom hipotezom. Temeljni razlog njegovih sve jaih kolebanja bilo je teodicejsko pitanje: pitanje boli i smrti u stvorenom svijetu. Uobiajeni argumenti koji su to pitanje potkrjepljivali, za Darwina nisu imali nikakvu vrijednost, jer upravo i nebrojene ivotinje moraju patiti, a ne mogu se odluiti za ili protiv Boga, niti im se instinkt moe moralno usavriti. Godine 1856. Darwin biljei: Koji to avolji odvjetnik moe napisati neku knjigu o traljavim, rasipnim, pogreno zlobnim i okrutnim djelima prirode? Ne uzimajui u obzir njegovo doivotno slabano zdravlje, teodicejsko je pitanje dotaklo Darwina i direktno: dok je kui radio na svojim djelima, umrlo mu je vie djece i to tekom smru. Prestao je nedjeljom odlaziti u crkvu nakon smrti svoje omiljene, desetoGodina XL. broj 1-2 2012/2013.
godinje kerke Annie, iju je bolest vie od godinu dana pratio svakodnevnim biljekama koje je tjeskobno morao iitavati. Takoer se puno pisalo o poznatom delicate arrangement blagom dogovoru od 1. srpnja 1858. godine, prema kojem su Darwin i Alfred Wallace na nagovor Darwinovih prijatelja s Linnean Society trebali itati tekstove koji bi dokazali da je Darwin ve prije Wallacea otkrio princip prirodne selekcije. Rijetko se pak spominje zato ovaj znanstvenik nije mogao sudjelovati na ovoj, za njega tako vanoj, prezentaciji: upravo je toga dana otpratio na groblje svoga sina Charlesa Waringa, koji je s pet godina umro najvjerojatnije od groznice arlaha, a koji je po svoj prilici od roenja nosio Downov sindrom. Druga ki, Mary Eleanor, imala je samo nekoliko tjedana kad je umrla a Darwin je sam sebe krivio za to, mislei kako je svoje slabo zdravlje nasljedstvom prenio na djecu i da je zbog toga sukrivac u njihovim patnjama. Za Darwina i njegovu enu Emmu teodiceja nije bila samo akademska vjeba, nego egzistencijalna kunja. Drugo kritiko stajalite odnosi se na ekskluzivizam spasenja osobito meu kranskim grupacijama. U Velikoj je Britaniji ve uvelike bila ostvarena sloboda religije. Stoga je puno vjerskih zajednica u estokoj konkurenciji s drugima pokuavalo spasiti one koji drugaije vjeruju ili uope ne vjeruju. Tako se i u Downu od anglikanske crkve odcijepila ve jedna zajednica novokrtenika, u kojoj je i Henry Lexington, Darwinov dugogodinji vrtlar i suradnik, djelovao kao akon. Biblijske prijetnje o paklu Darwin je meutim odluno odbijao: Ne mogu razumjeti da mi netko u svojoj najboljoj elji kae da je kranstvo istina; jer kad bi to bilo tako, ini mi se da to tekstovi vrlo jasnim jezikom govore, da su ljudi koji ne vjeruju, vjeno kanjeni, onda bi se to odnosilo i na moga oca i moga brata i gotovo na sve moje najbolje prijatelje. Takav nauk je za osudu. Veliki broj ivuih religija u svijetu bio je za Darwina jedan
167
od argumenata za to da jedna religija, koja tvrdi da samo ona posjeduje istinu, i nema ba ekskluzivno pravo na nju. Povratak velikim pitanjima Odluujue za njegovo sve jae pristajanje uz agnosticizam bila je evolucijski utemeljena sumnja u spoznajnu mo ovjeka, koju je vie desetljea tematizirao u brojnim tekstovima, kao i u jednom pismu Grayu u kojem kae: Osjeam veoma snano da je cijela ova tema preteka za ljudski intelekt. I pas bi mogao pekulirati o Newtonovom duhu. Pustite svakom ovjeku da se nada i vjeruje u ono u to se moe nadati i vjerovati. Meu evangelikim kranima uvrijeilo se jedno neprovjereno uvjerenje prema kojem je Darwin doivio jo i obraenje na smrtnoj postelji. Takvo to meutim Darwin ne bi skrivao od drage kranke, svoje ene Emme i to govori o neprovjerenosti ovog miljenja meu evangelicima. Njegova ki Etty njegovala ga je sve do smrti i prisjea se njegovih posljednjih trenutaka: esto je uzvikivao: O Boe, o Gospodine Boe, ali mislim da to samo pokazuje koliko je bolestan trpio. U svim debatama oko njegove smrti, koje su esto bile bez pijeteta, zaboravlja se, da se Darwin u zadnjoj godini ivota jo jednom intenzivno pozabavio religioznim pitanjima. Poticaj mu je bio lozof William Graham (1839-1911), ija je knjiga The Creed of Science (Znanstveno vjerovanje) donijela nacrt jednog evolucijskog teizma i tako utrla put dananjem estom pojmu emergencije.** Graham je napravio nacrt naprednog razvoja materije polazei od zike i kemije, preko biologije sve do kulturnih i humanistikih znanosti. Boanska volja skrivena je iza takvog naprednog razvoja materije. Nju se moe spoznati samo
na nesavren nain, a utjelovljena je i svijetom pronoena preko velikih religijskih utemeljitelja kao to su Buda, Muhamed, a osobito Isus Krist. Darwina je ova knjiga ganula te je u posljednjem mjesecu svoga ivota, toga srpnja, napisao njezinu autoru: Odavno me nijedna knjiga nije toliko zainteresirala kao ova. Graham je ovdje izrekao svoje najdublje uvjerenje, puno ivlje i jasnije nego to bih to ja uinio, da svemir nije proizvod sluajnosti. Ali u meni se stalno pojavljuju strahovite sumnje imaju li uvjerenja ljudskog duha, koja su se razvila iz niih ivotinjskih oblika, ikakvu vrijednost, ili smije li se u ta uvjerenja imati povjerenja? Hoe li netko povjerovati u uvjerenje duha majmuna, ako bi majmun u duhu uope imao neki oblik uvjerenja? Graham je Darwinu odmah odgovorio te se razvilo dopisivanje meu njima i dogovorili su susret. Do toga naalost nije dolo zbog Darwinovog zdravstvenog stanja. Grahamova knjiga o vjeri i Darwinovo oduevljenje njom potonuli su u zaborav. Kritiari i pristae irokog pokreta darvinizma pristupaju Darwinu s redukcionistikom i navodno autoritarnom slikom. Ova slika meutim s Charlesom Darwinom, s ovjekom koji je cijeli ivot interdisciplinarno radio, istraivao, tragao i iskreno postavljao pitanja, ima malo ili gotovo nimalo veze. Bolje je rei da smo u veini empirijskih i lozofskih pitanja oko evolucije i religije daleko, moda ak i iza onog statusa znanja i diskusije, kojeg je ovaj graanski znanstvenik ve bio postigao. Da rastemo uz istinskog Charlesa Darwina i pored naprednih znanstvenih disciplina i pogleda na svijet tu ansu uglavnom nismo iskoristili. S njemakog preveo elimir Gogi
** Pojam emergencije (lat. emergere - pojaviti se, ukazati se, izviriti, doi na vidjelo) oznaava spontano nastajanje potpuno novih osobina i struktura u jednom sustavu (u ivom svijetu) na temelju njihova meusobnog odnosa i vezanja ve postojeih elemenata tog istog sustava.
168 Godina XL. broj 1-2 2012/2013.
Ljudi sjeanja dogaaji
Fra Boidar trkalj
In memoriam Stjepanu Tomaeviu i jednom kraljevstvu 1463.*

U povijesti Bosne i Hercegovine bilo je nekoliko dogaaja gaaja koji su imali veliki utjecaj ecaj ne samo na njezine itelje, lje, nego i na okolne narode de i drave. Jedan od njih h je pogubljenje posljednjega bosanskog kralja Stjepana Tomaevia i pad Bosne po Osmansku vlast 1463. godine. Iako o se ova godina navodi kao o pad Bosne pod Osmansku ku vlast, Osmanlije su puno uno ranije, skoro itavo stoljee, ee, bili prisutni na ovim podrujidrujima. Prije dolaska Osmanlija nlija Bosansko je kraljevstvo bilo o u politikom, politikom kulturnom i gospodarskom razvoju. To posebno vrijedi za vrijeme vladanja kralja Tvrtka I. (1353-1391). On je iskoristio krizu Ugarsko-Hrvatskog Kraljevstva i proirio svoje kraljevstvo. Bosna je tada imala najvei teritorij u svojoj povijesti i bila najmonija drava na zapadu Balkana. Iako je Bosna u temelju bila feudalna drava, ipak nije rije o strogoj formi feudalizma. Kraljevi nisu imali potpunu suverenost u vladanju. Vii plemii (ve (velmoe), koji su bili samostalni mosta zemljoposjednici, imali imal su pravo odluivati o vanim dravnim pitav njima, te su esto sa svonj jih pozicija diktirali tko e naslijediti bosansku krunu. To je ujedno bio k povod estim sukobima p meu bosanskim velim kaima. Bosna je imala ka nesreu to je u to vrijeme nes Ugarska bila dominantna Uga susjedna susjed zemlja. Ugarska je dugi niz godina vrila vojni i politiki pritisak na Bosnu, a njep zini su vladari pretendirali na bosansku p krunu. Taj se pritisak najvie oitovao na crkvenom podruju. Ve je 1252. godine utjecajem ugarske politike sjedite bosanskog biskupa iz Vrhbosne premjeteno u akovo, a u vremenu iza toga, bosanski su vladari zbog svoje naklonosti bosanskoj narodnoj crkvi, esto optuivani za herezu. Ova dva faktora: meusobni sukobi bosanskih velikaa i stalni pritisak Ugarske bili su presudni to je Bosansko kraljevstvo
* Literatura: 1. LOVRENOVI, Dubravko, Na klizitu povijesti: sveta kruna ugarska i sveta kruna bosanska, Synopsis, Zagreb Sarajevo, 2006. 2. LOVRENOVI, Ivan, Unutarnja zemlja, Durieux, Zagreb, 1998. 3. MALCOM, Noel, Povijest Bosne: kratki pregled, Erasmus Gilda Novi Liber Dani, Zagreb Sarajevo, 1995. 4. PRELOG, Milan, Povijest Bosne: u doba osmanlijske vlade, Naklada J. Studnike i druga, Sarajevo. 5. TRUHELKA, iro, Nai gradovi: opis najljepih sredovjenih gradova Bosne i Hercegovine, Naklada J. Studnike i druga, Sarajevo, 1904.
Godina XL. broj 1-2 2012/2013. 171
dolaskom i prodorom Osmanlija postepeno slabilo te na koncu i nestalo. Stoljee i pol padanja aptom esto se kae da je Bosna u tadanjoj politikoj konstelaciji aptom pala. No, taj izraz ima samo nostalgini karakter, jer je Bosna padala dugi niz godina, skoro stoljee i pol (1386-1528). Osmanlije su planski slabili Bosnu i vrlo dobro primjenjivali svoje specine metode osvajanja. Strpljivo su prodirali u vojne, politike, kulturne, religiozne i ekonomske strukture bosanskog feudalnog drutva. Tek nakon tih utjecaja uslijedila je invazija 1463. godine, koja je bila vrlo ekasna i tako ostavila trajan peat na drutvo i kulturu na ovim podrujima. Prvi upad Osmanlija na podruje Bosanskog kraljevstva dogodio se 1386. u dolini Neretve i vrlo lako je odbijen. Samo dvije godine kasnije Osmanlije su opet doivjele poraz u bitki kod Bilee. Poetkom 15. stoljea jedan od najmonijih bosanskih velikaa, vojvoda Hrvoje Vuki, dovodi Osmanlije u Bosnu kao svoje saveznike,
ne samo zbog sukoba s drugim bosanskim velikaima, nego i zbog sukoba s ugarskim kraljem Sigismundom i njegovom politikom da se okruni i bosanskom krunom. Za Hrvoja i neke druge velikae vea opasnost po Bosansko kraljevstvo bili su Ugari, dok su Osmanlije predstavljale samo prolaznu opasnost. Tako se u Bosni stvaraju dva tabora: na jednoj strani je ugarska vojska koja podupire kralja Ostoju, a na drugoj Osmanlije i vojvoda Hrvoje koji podupiru kralja Tvrtka II. Vrlo brzo je uslijedila bitka kod Usore (1415) gdje Osmanlije nanose teak poraz ugarskoj vojsci. Od tog vremena Osmanlije su gotovo u potpunosti prisutni u politikom, drutvenom, ekonomskom, ali i duhovnom ivotu Bosne. Osvajaju utvrene bosanske gradove i utvruju se u istonim krajevima zemlje, a zatim osnivaju i prve upravne jedinice u Bosni (1448). Kada je 1459. osvojena srpska Despotovina, sljedea faza osmanskih osvajanja bila je Bosna. Meusobni sukobi bosanskih velikaa, suzdrana politika ugarskih vladara, sve uestalije pljake i upadi Osmanlija, odbijanje plaanja danka dosegli su svoj vrhunac 1463, kada Mehmed II. neoekivano brzo
172
godinama koje su slijedile, Bosna je ostala na periferiji Carstva i Europe, to je u bitnome obiljeilo njezinu daljnju povijest. Kralj na rubu Zapada U vrijeme sudbonosnih dogaanja u Bosni sredinom 15. stoljea na kraljevskom prijestolju sjedio je kralj Stjepan Tomaevi. Prijestolje je naslijedio od svoga oca, kralja Stjepana Tomaa (1461). Jedini je bosanski kralj koji je okrunjen papinskom krunom. Okolnosti u kojima je zasjeo na prijestolje bile su veoma nepovoljne. Na jednoj strani imao je Osmansko carstvo, praktino najjau vojnu silu, a na drugoj suzdranost i prazna obeanja ugarskog kralja Matijaa i ostatka Europe. Dodatna i stalna nepovoljnost bila je spomenuta nesloga i razdijeljenost meu bosanskim velikaima koji su pozivali Osmanlije u pomo u svojim meusobnim obraunima. Neki su zbog toga bili primorani predati se bez imalo otpora. Bosanski kralj i njegovo kraljevstvo bili su nemoni pred silom Osmanlija i njihovim namjerama da prodru sve do srednje Europe. Stoga je Bosna Osmanlijama i njihovim eljama na neki nain bila samo usputno odredite. Svjestan situacije u kojoj se nalazi, kralj Stjepan Tomaevi okrenuo se prema Zapadu traei pomo od pape i ostalih europskih vladara naglaavajui kako Osmanlije nisu prijetnja samo Bosni nego i ostatku Europe. Pisao je najprije papi Piju II, jer je znao da samo kao katoliki vladar moe dobiti pomo. Traei od pape krunu i biskupe za Bosnu, te nainivi denitivan otklon od bosanske narodne crkve, kralj Stjepan Tomaevi postaje katolikim vladarom, a bosansko kraljevstvo poprima karakter katolike drave. Realizaciju tog sporazuma sprjeavao je ugarski kralj Matija Korvin sa svojim zahtjevima. On je smatrao da bosanski kralj treba biti podloan ugarskom kralju. Usprkos tome papa alje svoje poslanike koji su u studenom 1461. okrunili kralja Stjepana Tomaevia. Tim je inom bosanski
173
osvaja Bosnu. Tim inom prestaje postojati bosanska feudalna drava, a posljednji bosanski kralj glavom je platio goleme raune koji su se nakupljali u prvim desetljeima 15. stoljea. Budui da je zemlja bila opustoena, Osmanlije se povlae, to daje priliku ugarskom kralju Matijau Korvinu da iste godine izvri protuudar. Od osvojenih dijelova Bosne osnovane su dvije banovine: Jajaka i Srebrenika. No, jezgra prave Bosne s Vrhbosnom i Bobovcem ostala je u rukama Osmanlija. Jajaka i Srebrenika banovina bile su od velike koristi u obrani hrvatskih zemalja; prva je branila ulaz Osmanlijama u Hrvatsku, a druga u Slavoniju. Ugarski su kraljevi postavljali banove po svojoj volji, ali oni su uglavnom prebivali izvan Bosne. Nesustavna i neorganizirana obrana ovih banovina pogodovala je Osmanlijama koji e 1512. osvojiti Srebrenik i sjeveroistonu Bosnu, te tako zapoeti novu fazu svojih osvajanja. Osmanlije potom prodiru i pljakaju po hrvatskim podrujima. Jajce ostavljaju po strani, ali zatvaraju sve putove koji vode do njega, te tako ono biva okrueno sa svih strana. Konano nakon 65 godina krvavog odupiranja pada tvrdi grad Jajce, a za njim i ostale utvrde Jajake banovine. Time je zavren proces osmanskog osvajanja: Bosna se utapa u Osmansko carstvo i poprima sve njegove znaajke na politikom, drutvenom, kulturnom i duhovnom podruju. U
kralj priznat za neovisnog vladara u odnosu na ugarskog, a Bosna se kao drava pravno izjednaila s Ugarskom. Ugarski je kralj najprije bio ogoren tom papinom odlukom i traio je njezino ponitenje. No, kad je vidio da se natrag ne moe, morao se pomiriti s tom injenicom. Papino okrunjenje davalo je nadu u predstojeoj borbi protiv Osmanlija, kako Bosni tako i ostatku Europe. Zavaran praznim obeanjima Ugarske, Venecije i Rima, kralj Stjepan 1462. odbija platiti danak sultanu. Idue godine sam sultan Mehmed II. Osvaja predvodi vojni pohod na Bosnu i vrlo brzo zauzima Bobovac, a zatim i Jajce koje mu se bez borbe predaje. Kralj bjei u utvreni grad Klju gdje ga je stigao Mahmut-paa koji mu obeava ivot i slobodu ako se preda. Nakon predaje kralj Stjepan je doveden iz kljua u Jajce. Po nalogu sultana kralj je morao narediti ostalim gradovima i utvrdama da se bez otpora predaju. Nakon toga sultan ga je dao pogubiti zajedno s ostalim bosanskim velikaima ne uvaavajui obeanja Mahmut-pae. Tako u Bosni nestaju tri srednjovjekovne ustanove: Bosansko kraljevstvo, samostalna Crkva bosanska i bosansko plemstvo. apat o prolosti Osmanskim osvajanjem Bosna je temeljito oplijenjena i opustoena, a njezino je puanstvo u znatnoj mjeri odvedeno u progonstvo ili je pobjeglo. Preostalo je puanstvo ostalo u Bosni i prilagodilo se novonastaloj situaciji: jedni su preli na islam i u cijelosti se uklopili u novi model drutva, a drugi su prihvatili rizik i ostali u kranskoj vjeri. Tada je na povijesnu scenu stupio fra Aneo Zvizdovi koji je bio svjestan situacije u kojoj se nala Bosna. Stoga je odluio stupiti pred sultana Mehmeda II. i zatraiti slobodu ispovijedanja katolike vjere, te slobodu opstanka katolika i franjevaca u Bosni. Tom prilikom sultan mu je dao carsku povelju Ahdnamu u kojoj mu te slobode pod zakletvom obeava. Ahdnama je postala jedan od najznaajnijih dokume174
nata za ivot franjevaca i katolika u Bosni za vrijeme Osmanske vladavine. Od ovih dogaaja prolo je 550 godina. Ova obljetnica daje priliku da se konano bosanskohercegovaki povijesni dogaaji obiljee samo kao povijesni dogaaji, bez nacionalnih, konfesionalnih, politikih i proterskih pretenzija koje su dosada uglavnom stupale u prvi plan. Takoer je prilika da se pokae kako bosanskohercegovaka povijest nije iskljuivo povijest sukoba, nasilja i mrnje kako se to esto potencira u Bosni i Hercegovini, ali i ire. Pogubljenje posljednjeg bosanskog kralja Stjepana Tomaevia i pad Bosne pod Osmansku vlast jest kraj jednog povijesnog razdoblja sa svim njegovim osobinama i posebnostima, te poetak jednog novog, u mnogo emu drugaijeg razdoblja. Stoga ih kao takve treba i gledati. Iako posljedice ovog povijesnog loma osjeamo i danas, potrebno ga je oistiti od svih njegovih negativnih oznaka: mitologizacije, viktimizacije, krivotvorenja povijesnih injenica i slinog. Tako emo uljepati sliku ne samo bosanskohercegovake povijesti, nego i sliku dananje Bosne i Hercegovine u cijelosti.
Fra Mario Dadi
Uz 350. obljetnicu roenja Eugena Savojskog (16631736)*

Eugen Savojski bio je jedan od znaajnijih vojskovoa Austrijskog carstva. Posebno se istaknuo u sukobima s Osmanlijama na kojima je dobrim dijelom i izgradio vojnu karijeru. Za nas su posebno zanimljive i vane njegove intervencije u Bosni. Naime, njegov vojni pohod na Bosnu bitno je utjecao na sudbinu i budunost katolikog puka u Bosni i Hercegovini, te i na politiku situaciju sljedeih stoljea. Stoga je vano razmotriti to je zapravo dovelo do tog pohoda, koji je bio cilj samog pohoda te na koncu koje su posljedice proizale kao rezultat takvog vojnog pohoda. Takoer je bitno upoznati ivotni put ovog istaknutog vojskovoe. Austrijski Francuz talijanskog porijekla Eugen Savojski roen je u Parizu, 1663. godine. Bio je princ, matematiar i vojnik ije ime i danas ivi u knjigama. ivotna pria Eugena Savojskog zanimljiva je samim time to je podrijetlom Talijan, po nacionalnosti Francuz, a po vojnoj karijeri Austrijanac. Eugen potjee iz Savojske dinastije ija se vlast prostirala diljem Italije i jednim dijelom u vicarskoj. Jedna je od najstarijih europskih dinastija s burnom povijeu, a utemeljio ju je Humbert Bijelih ruku. Krajem 1861. godine grofovija Savoja potpala je pod francusku vlast, a Savojska dinastija odrala se do 1946. godine do onoga trenutka kada Italija biva proglaena republikom. Princ Eugen najprije je u Parizu zapoeo studij matematike. Meutim, elio je dati svoj doprinos u obrani Europe od nadirue osmanlijske sile te naputa studij i javlja se u francusku vojsku. Budui da su ga Francuzi odbili, sa svega dvadeset godina
* Literatura: 1. BARUN Anelko, Svjedoci i uitelji, Svjetlo rijei, Sarajevo Zagreb, 2003; 2. GAVRAN Ignacije, Suputnici bosanske povijesti, Svjetlo rijei, Sarajevo, 1990; 3. GELO Jakov... et al., Stanovnitvo Bosne i Hercegovine: narodnosni sastav po naseljima, Dravni zavod za statistiku Republike Hrvatske, Zagreb, 1995; 4. LOVRENOVI Ivan, Bosanski Hrvati, Synopsis, Zagreb Sarajevo, 2010; 5. RCKERT Urlike, Turci pred Beom, u: Bilten Franjevake teologije Sarajevo, Godina XXXIX, br. 1-2, ak. god. 2011/2012, Sarajevo 2012.
Godina XL. broj 1-2 2012/2013. 175
stupa u slubu austrijskog cara Leopolda I. te dragovoljno slui u obrani Bea od Turaka 1683. godine. Nakon to se iskazao u sukobu s Osmanlijama nezaustavljivo je poeo napredovati u vojnoj karijeri. U kratkom roku postao je feldmaralom. To je bio jedan od najviih vojnih inova u Austriji, a danas mu je ravan in generala. Kao feldmaral austrijske vojske aktivno je sudjelovao u esnaestogodinjem Bekom ratu predvodei carsku vojsku u mnogim bitkama. Budui da su se Osmanlije nakon poraza pred Beom povlaili na istok, veina bitaka Bekog rata odvijala se na Balkanu. Stoga je Eugena ratni put doveo i u Bosnu, a to je za nas posebno zanimljiva i vana epizoda iz vojne karijere ovog vojskovoe. Vrhunac vojne karijere Savojski je dostigao 1733. kada biva proglaen vrhovnim zapovjednikom austrijske carske vojske. Tu slubu je obnaao svega tri godine. Njegov ivot se ugasio 14. travnja 1736. godine u Beu. Vojni pohod na Bosnu Eugenov pohod na Bosnu odigrao se zapravo pred sam zavretak Bekog rata i to potpuno neplanirano. Naime, nakon bitke kod Sente u kojoj su Osmanlije doivjeli katastrofalan poraz od carske vojske, pot176
pisan je 1699. godine mir u Srijemskim Karlovcima. Budui da su turske postrojbe bile razbijene, ratrkane i demoralizirane, Bosna je ostala nezatiena i gotovo da je nije imao tko braniti, osim lokalnog muslimanskog stanovnitva i malobrojnih gradskih vojnih posada. Eugenu se tako iznenada otvorila prilika koju nije mogao propustiti. Jer, kada bi osvojio Bosnu, uspio bi osigurati zalee, ako bi dolo do novih ofenzivnih djelovanja prema Osmanlijama na istoku i jugu Balkana. Meutim, nije mogao tek tako upasti na teritorij Bosne pa je kao izgovor za svoj izlet u Bosnu iskoristio dogaaje koji su se odigrali jo poetkom Bekog rata. Nakon poraza pred Beom, osmanska se vojska povlaila, tako i u Bosnu, a za njima i izbjeglo muslimansko stanovnitvo koje je takoer pobjeglo bojei se osvete nadirue austrijske vojske, kako navodi Anelko Barun u svome djelu Svjedoci i uitelji. Osmanlije su tako bijes zbog poraza nadomjestili nasiljem nad katolikim stanovnitvom u Bosni te progonom istih kao i njihovih duobrinika, franjevaca Bosne Srebrene. Posljedica tog progona bile su lokalne bune katolikog stanovnitva u Bosni. Svi ovi dogaaji posluili su Eugenu kao izgovor za napad na Bosnu, tj.
pojavio se kao spasitelj i zatitnik bosanskih katolika, koji su mu svojim bunama na neki nain stvorili povoljnije uvjete za napad. Tako je u listopadu 1697. godine Savojski kod Slavonskog Broda preao Savu i zapoeo vojni pohod na Bosnu. Prodirao je sa sjevera s dobro opremljenom i odlino uvjebanom vojskom prema centralnoj Bosni te je tako osvojio Doboj, Maglaj, epe, Zenicu, Kakanj i Visoko. Sustavno je, dakle, napredovao dolinom rijeke Bosne sputajui se prema svome konanom cilju, Sarajevu. Kad je stigao do Sarajeva, pozvao je branitelje grada na predaju. Kako se na njegov ponovljeni poziv Sarajevo nije predalo, ak su sasjekli njegova trubaa na komade, a asnika koji je traio predaju ranili, Savojski nareuje da se grad na juri zauzme. Sarajevo je spaljeno i porueno. Prema Barunu, veliki dio grada je uniten te su izgorjele Careva damija i katolika crkva. Carska vojska se povukla natrag preko Save s korisnim podatcima o novoj bojinici. Osloboditelj bosanskih katolika to je zapravo Savojski elio postii u Bosni vidi se iz njegovih rijei koje Ignacije Gavran citira u svome djelu Suputnici bosanske povijesti pod naslovom Eugen Savojski i Bosna. Te rijei glase: Nadam se takoer da u moi povesti preko Save sve krane koji u ovoj zemlji borave. Ovaj Eugenov pohod, koliko god je bio katastrofalan za Osmanlije, toliko je teak udarac zadao i bosanskim katolicima i njihovim duobrinicima, franjevcima Bosne Srebrene. Bosanski katolici su radosno doekali carsku vojsku i aktivno poduprli njezino djelovanje protiv Osmanlija. Nakon to su uvidjeli da se carska vojska povlai, i domai katoliki puk se povukao za njima u strahu od osmanske odmazde. Rauna se da je tada 40.000 katolika napustilo Bosnu i prelo Savu. Naravno, s pukom je odselio i dobar dio franjevaca, a posljedice toga se osjeaju i danas. Ivan Lovrenovi u knjizi Bosanski Hrvati navodi kako je u Sarajevu,
prije velikog egzodusa 1697. pod Eugenom Savojskim, cvao katoliki graanski sloj, iz kojega su se razvili krupni trgovci, mecene i diplomati. Takoer navodi da je nakon ovog nemilog dogaaja sav graanski trgovako-obrtniki sloj iselio iz Bosne ili je propao. Te posljedice se oituju sve do danas u vrlo malom postotku katolika u Bosni i Hercegovini, a prije prodora Osmanlija katolici su u Bosni i Hercegovini inili veinu stanovnitva. Uzrok tome su i granice odreene mirom u Srijemskim Karlovcima. One su razdvojile Hrvatsku od Bosne. Hrvatska se ponovno nala pod okriljem kranske Europe za razliku od Bosne i Hercegovine koja je i dalje ostala pod osmanskom vlau sve do kraja 19. stoljea. Kasnije su bosanskohercegovaki katolici asimilirani u hrvatsku naciju. To se jasno vidi po tome to se danas u Bosni i Hercegovini podudaraju religijska i etnika pripadnost kod sva tri konstitutivna naroda. Gotovo svi Hrvati su ujedno i katolici, svi Srbi ujedno i pravoslavci kao to su i gotovo svi Bonjaci ujedno muslimani. Odstupanja su neznatna. Do 1992. godine u Bosni i Hercegovini ivjelo je prema podatcima Dravnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske iz 1995. godine 758.140 Hrvata, a danas ih je jo manje, pretpostavlja se oko 500.000, a to e vjerojatno potvrditi i popis stanovnitva iz 2013. godine. Smatra se da je od 1699. godine, to jest od kraja Bekog rata iz Bosne odselilo preko 200.000 katolika. Ostalo je svega 17.000 katolika, 26 fratara-sveenika i 3 brata laika. U Bosni su ostala tri samostana iz kojih je pastorizirana itava Bosna, a to su fojniki, kreevski i sutjeki. Broj katolika u Bosni udvostruio se tek 1768. godine. Tako je jedan katoliki narod doivio veliku katastrofu zbog uspjeha jednog spasitelja katolika, iji se ciljevi oito nisu poklapali s ciljem domaeg puka. Cijena tog pohoda plaa se i danas, 350 godina nakon roenja Eugena Savojskog. Savojski je bio u vojnom pohodu na Bosnu. Da je kojim sluajem doveo mirovne snage, moda bi situacija bila i gora.
177
Fra Silvano Di Benedetto
Povodom 300. obljetnice roenja Denisa Diderota (1713-1784)*

Od vremena Francuske revolucije, pariki Panthon uva posmrtne ostatke Francuza koji su uinili znaajne stvari za naciju. U ovom drutvu francuskih velikana osobito se istiu prosvjetiteljski mislioci Voltaire i Jean-Jacques Rousseau. Peti listopada ove godine, o tristotoj obljetnici roenja, njima dvojici se trebao pridruiti i njihov suvremenik Denis Diderot. Meutim, i ovaj se pokuaj uvoenja Diderota u Panthon, poput brojnih prijanjih pokuaja, nije ostvario. Zato je Diderot toliko kontroverzna linost; i zato je on aktualan i danas, tri stoljea poslije njegova roenja, a vie od dva poslije njegovog djelovanja i smrti? Neprijatelj drutva i drave Diderot je roen 5. listopada 1713, u gradiu Langres na sjeveru francuske. Njegov otac, Didier, bavio se proizvodnjom pribora za jelo; a majka Anglique je bila koareva kerka. Pored Denisa, zrelu dob je doivjelo jo troje njihove djece. Sam Denis je u poetku htio biti sveenikom. Nakon to je zavrio studij lozoje, odustaje od toga. Odlazi u Pariz, na Colledge dHarcourt. Njegov otac se nadao da e Denis zavriti medicinu ili pravo. Denis,
meutim, nakon dvije godine kolovanja odluuje postati piscem, zbog ega ga je otac razbatinio. Bez nancijskih sredstava i njihovog izvora, Diderot poinje prevoditi knjige s engleskog jezika na francuski. Upoznaje Jean-Jacquesa Rousseaua, koji e mu
* Literatura: 1. Denis DIDEROT, Redovnica, Zagreb, 2011; 2. Denis DIDEROT, Fatalist Jacques i njegov gospodar; Rameauov neak, Naklada Ljevak, Zagreb, 2002; 3. Denis DIDEROT, Indiskretni dragulji, Scarabeus-naklada, Zagreb, 2010; 4. Denis DIDEROT, Pismo o slijepcima, Zora, Zagreb, 1950; 5. Philip Nicholas FURBANK, Diderot: A Critical Biography, A. A. Knopf, New York, 1992. 6. Robert G. INGERSOLL, The Great Indels, American Atheist Press, 1990; 7. Andrew S. CURRAN, Diderot, an American Exemplar? Bien Sr! u: New York Times, Jan 25, 2013, str. A27
178 Godina XL. broj 1-2 2012/2013.
postati dugogodinji ali ne i doivotni prijatelj, te Anntoinette Champion, s kojom se oenio 1743. godine. Prva Diderotova izdana djela izazvala su brojne kontroverze. Godine 1746. izdaje Filozofske misli (Penses philosophiques), estoku kritiku tadanjeg francuskog drutva, kojom je zaradio policijski nadzor. Godine 1748. godine izdaje Indiskretne dragulje (Les bijoux indiscretes), zbirku vulgarnih pria. Konano, 1749. godine izdaje Pismo o slijepima (Lettre sure les aveugles a lusage de ceux qui voient). Zbog materijalistikog i ateistikog pogleda na svijet, usprkos injenici da je Pismo izdano anonimno, Diderot je bio tri mjeseca u zatvoru te je morao obeati da vie nee govoriti protiv Crkve. Na svom najpoznatijem djelu Encyclopdie Diderot je radio od 1745. do 1772. godine. Godine 1753. Antoinette i Denis dobivaju dijete kerku Angelique, koja je jedina od Diderotove djece doivjela odraslu dob. Meutim, njegov brak propada i od 1755. je u dugogodinjoj vezi sa Sophie Volland. Diderot je takoer bio zapaen likovni kritiar, napisao je dvije predstave, ali njegova su najznaajnija djela ostala neobjavljena do prve polovice 19. stoljea. Diderotovi najvei prijatelji u ovo doba bili su lanovi salona baruna DHolbacha, koji je oko sebe sakupljao najradikalnije mislioce svoga doba. Godine 1772. prestaje Diderotov rad na enciklopediji, te on ostaje bez prihoda. Da bi svojoj kerki osigurao miraz, odluuje prodati svoju bogatu privatnu knjinicu. Ruska carica Katarina II. Velika (1729-1796) priskae mu u pomo kupujui knjinicu, ali ostavljajui je na koritenje Diderotu. Takoer ga zapoljava kao knjiniara sa stalnom plaom. Iz zahvalnosti, Diderot odlazi u St. Petersburg 1773. godine. Posljednje godine svoga ivota Diderot provodi piui. Njegovi su prijatelji polako umirali, a naroito ga potresa smrt Sophie Volland 22. veljae 1784. Nedugo potom, u drutvu svoje supruge, i sam Diderot umire 31. srpGodina XL. broj 1-2 2012/2013.
nja 1784. godine u Parizu. Sahranjen je na inzistiranje svog zeta, jer je Diderot bio otvoreni ateist u kosturnicu parike crkve Sv. Roka, gdje su sahranjeni i brojni drugi ljudi kontroverzna ivota. Ironijom sudbine, ova crkva je postala poprite centralnih dogaaja Francuske revolucije. Enciklopedija i bijes uvrijeenih Ako zavirimo u udbenike povijesti koji se bave 18. stoljeem, nai emo Diderota spomenutog iskljuivo zbog rada na Enciklopediji. Prvotno, Diderot je trebao prevesti djelo Ephraima Chambersa Cyclopaedia or Universal Dictionary of Arts and Sciences na francuski jezik. Uz njega je na djelu trebao raditi matematiar Jean Le Rond dAlembert, a izdava djela je trebao biti Andr Le Breton. No, njih se trojica uskoro odluuju da objave daleko ambicioznije originalno djelo na francuskom jeziku, pod punim naslovom Encylopdie, ou dictionnaire raisonn des sciences, des arts et des mtiers. Prva dva djela izdana u sklopu enciklopedije Prospectus (1750) i Discours prliminaire (1751) bila su namijenjena pripremi terena upoznavanju moguih itatelja s konceptom i ciljevima enciklopedije. Prvi svezak same Enciklopedije izlazi 1751. godine, te je do 1772. godine, kada je zavren rad na enciklopediji, objavljeno 17 svezaka s lancima te 11 svezaka s ilustracijama. Enciklopedija je od poetka bila trn u oku tadanje vlasti, a osobito Crkve. Ve 1752. policija pretrauje Diderotovo prebivalite. Uslijed pritiska enevskih pastora, koji su se nali uvrijeeni jednim lankom, 1758. dAlembert odustaje od rada na projektu. Godinu dana kasnije, rad na Enciklopediji je i slubeno zabranjen. Voltaire predlae Diderotu da izdaje djelo izvan zemlje, no on odluuje ostati u Parizu i potajno izdavati Enciklopediju. Pri tome je imao i pomagae u instancama vlasti Malesherbes, Directour de la librarie, koji ga je trebao progoniti, potajno mu je
179
pomagao, kao i Madame de Pompadour, ljubavnica Luisa XV. S toke gledita tadanjeg vremena, Enciklopedija je bila jedinstven poduhvat. Rije je o prvom djelu takve vrste koje ukljuuje suradnju brojnih autora, spomenutih imenom; te prvom koje je imalo detaljan sustav unakrsnog referenciranja. Enciklopedijom se nije htjelo obuhvatiti samo akademsko znanje, nego cjelokupnost saznanja dostupnog tadanjem ovjeku, bilo ono akademske, zanatske, poljoprivredne ili bilo koje druge prirode. lanci su bili razvrstani u tri skupine pamenje (povijest), razmiljanje (lozoja), te imaginacija (poezija). Pored Diderota i dAlemberta, na ovom su djelu radili brojni drugi autori, meu njima i poznate povijesne linosti kao to su Voltaire, Rousseau i Montesquieu. Najvie je lanaka njih 17.226 napisao Chevalier Luis de Jaucourt. Sam Diderot je, prema izvjetajima, posvetio lavovski dio svoga vremena enciklopediji ureujui lanke drugih autora piui svoje lanke (oko 10.000), te nadgledajui izradu ilustracija. S dananje toke gledita, Enciklopedija se istie svojim utjecajem na politiku i drutvo onoga doba. Pojedini autori se nisu ustezali u Enciklopediji iznijeti otvorenu kritiku tadanjega francuskog drutva izmeu ostalog, naglaeni su koncepti vjerske slobode, vlasti kao neega to je dano od ljudi, a ne putem nasljedstva ili od Boga, i ekonomskog liberalizma. Upravo je Denis Diderot napisao da njome eli promijeniti nain na koji ljudi misle. Enciklopedija je utjelovljenje ideje Prosvjetiteljstva; spomenik uvjerenja u snagu znanja i kritikog razmiljanja. Radikalni materijalist i ateist Mada se Diderot danas najee spominje u vezi s Enciklopedijom, njegova su druga djela sakrivena u polutami povijesti knjievnosti daleko fascinantnija. Ve se u Filozofskim mislima (1746) jasno naziru obrisi njegova svjetonazora: naglaava
180
se vrijednost naravnoga elementa ovjeka naspram potiskivanja vlastite udi; skepticizam kao prvi korak prema iznalaenju istine; te antipatija prema kranstvu toga doba. Pri pisanju ovog djela Diderot je jo uvijek sklon deizmu. Godinu dana kasnije, Diderot je napisao La Promenade du sceptique dijelom estoku kritiku religije, dijelom lozofsku raspravu. Kroz metaforu etnje suoavaju se osjetni uitci i moralna trezvenost, a Diderot ne daje prednost ni jednoj ni drugoj opciji. Ovo djelo je objavljeno tek 1830. Da je bilo objavljeno kada je napisano, Diderot bi vjerojatno bio izgnan ili zatoen zbog krenja zakona protiv blasfemije. U svom Pismu o slijepima, djelu koje istrauje prirodu ula vida, Diderot predmnijeva da je slijepoj osobi koja odjednom progleda potrebno neko vrijeme da se slike koje se dobivaju vidom poveu sa ve postojeim osjeajem za udaljenost i oblik stvari, koja se najprije stjee dodirom. Meutim, glavna tema djela je odnos izmeu uvstvenog iskustva i moralnih datosti pojedinca. Posljedice izdavanja ovog djela tri mjeseca u zatvoru nagnale su Diderota da druga kontroverzna djela ostavi u rukopisu, te su ona tek posthumno objavljena. U ovom djelu Diderot iznosi i svojevrsnu anticipaciju Brailleovog pisma, ali i to je osobito frapantno teorije evolucije. Diderot je napisao dva romana: Fatalist Jacques i njegov gospodar i Redovnica. Nijedan nije objavljen za Diderotova ivota. Roman La Religieuse (dovren 1780, izdan u 19. stoljeu) Diderotov je protest protiv prakse toga doba da se neeljenu djecu, osobito djevojke, alje u samostan. Nastao je iz Diderotovog pokuaja da uvjeri jednog svog prijatelja da se vrati u Pariz uz pomo tobonjih pisama od redovnice, koja je otila u samostan protiv svoje volje i trai pomo. Kasnije su ta pisma preinaena u roman. Diderot je i sam imao bolnih iskustava s ovom praksom: njegova sestra Angeliqu je poludjela i umrla u samostanu;
a i on sam je proveo neko vrijeme u samostanu dok se kolovao za sveenika, odakle je pobjegao. Ovo djelo sadri i jako slikovite opise homoseksualnosti, to je izuzetno netipino za vrijeme u kojem je nastao. Preveden je i na hrvatski jezik, a snimljeno je i vie lmskih adaptacija. Fatalist Jacques i njegov gospodar (Jacques le fataliste et son matre) djelo je potpuno drugaije prirode. Diderot je na ovom djelu najvjerojatnije radio od 1765. do 1780. godine, a prvo francusko izdanje je objavljeno 1796. Meutim, djelo je ve prije toga bilo prevedeno i dva puta objavljeno na njemakom jeziku: prvi put u nepotpunom obliku 1785; a zatim u cijelosti 1793. Prevoditelj prvog izdanja bio je nitko drugi nego Johann Wolfgang von Goethe. Pozadina za radnju je putovanje sluge Jacquesa i njegovog gospodara nekamo destinacija ostaje nepoznata do kraja romana. Gospodar nareuje Jacquesu da pria o svojim ljubavnim avanturama. Njegove
prie su preuzete izravno i neprekriveno iz romana Tristram Shandy (autor: Laurence Sterne). No, Jacquesa stalno prekidaju razni likovi iz romana, ukljuujui i itatelja. Roman je prepun takvih kaotinih upadica, prekidanja i kontradiktornosti; napisan je stilom koji je blii postmoderni nego 18. stoljeu. Glavne teme koje djelo obrauje su opreka kcionalnog djela (Tristram Shandy) prema stvarnosti, satira lozoje fatalizma, ali i preispitivanje Diderotovog materijalizma; te licemjerje koje se nalazi u brojnim religioznim osobama i lozoma. Tako Jacques koristi svoju lozoju to god se, dobro ili zlo, dogodi dolje, ve je odreeno gore da opravda brojne ine upitne moralne vrijednosti. Rameauov neak (Le Neveu de Rameau ou La Satire seconde) djelo je dijalokog karaktera, a opisuje razgovor izmeu dva lika Moi (lika pripovjedaa) i Lui (implicitno: Jean-Franois Rameau, neak poznatog kompozitora). Dovreno je prije 1774. godine, a prvi put objavljeno ponovno na njemakom, u Goetheovom prijevodu 1805. Lui se otvoreno predstavlja kao bestidni parazit i osrednji glazbenik. U domiljatom i briljantnom dijalogu ova dva lika raspravlja se o geniju i umjetnosti, te se osuuje tendencija nagraivanja osrednjosti u drutvu. Iznenaujue je ovdje nai tvrdnju da bi ovjek odrastao bez ikakvog odgoja i edukacije zadavio oca i spavao s majkom vie od stotinu godina prije Freudove psihoanalize. Pod naslovom Indiskretni dragulji krije se bizarno djelo koje je Diderot napisao zbog opklade. Anonimno je objavljeno 1748. Radnja se vrti oko arobnog prstena koji ini da enski spolni organi priaju (!), i to iskljuivo na talijanskom jeziku, kojeg je Diderot smatrao najlascivnijim. Diderot je napisao i dvije predstave - Le Fils naturel (1757) i Le Pre de famille (1758), koje nisu bile toliko zapaene; meutim njegovi eseji o kazalinoj umjetnosti su imali velik utjecaj na njemakog knjievnika Gottholda Lessinga; a njegov Esej o slikarstvu
181
(Essai sur la peinture) je umnogome utjecao na Goethea i Charlesa Baudelaira. Istina i sloboda esto je citirana Diderotova izjava da ono to religioznom ovjeku predstavlja raj, lozof ateist treba nalaziti u opravdanju i sjeanju kod buduih pokoljenja. Ipak, dok se danas imena Voltaire i Rousseau veu uz Prosvjetiteljstvo njih su dvojica davno uvedeni u Panthon s poetka teksta Diderot i dalje ostaje fusnota u svjetskoj povijesti, poznat prvenstveno po svom radu na Enciklopediji. Dva su imbenika ponajvie doprinijela tomu. Prvo, veina je Diderotovih djela objavljena posthumno. Kako je ve u ovom tekstu spomenuto, nakon Pisma o slijepima on nije smio izdavati provokativne tekstove, jer je bio pod policijskim nadzorom. Ve se samim radom na Enciklopediji igrao s vatrom, pogotovo ako se uzme u obzir injenica da je i pri pisanju lanaka za nju zadrao svoj otar kritiki ton. Stoga su njegova kljuna djela ostala u ladici do 19. stoljea. Drugo, Diderot je otro osuivao svaki oblik apsolutistike vlasti, religije i neslobode. To ga je, zajedno sa DHolbachom i njegovim salonom, uinilo nepodobnim i nakon Revolucije, koji su vie voljeli umjerenije prosvjetitelje, k tomu i deiste, Voltairea i Rousseaua. Ipak, Diderotova su djela inspirirala brojne lozofe i pisce. Meu njih se ubrajaju linosti kao to su Goethe, Hegel i Nietzsche; te Sigmund Freud, utemeljitelj psihoanalize. Marx ga je dva puta naveo kao svog omiljenog pisca. Danas su njegova djela prevedena na brojne jezike, po njima se snimaju lmovi i prave predstave. U jednom od svojih poznijih djela, Posies Diverses (1875), Diderot prepjevava izjavu koja se najee pripisuje Jeanu Meslieru (1664 - 1729), koji je izrazio elju da se posljednjega kralja zadavi crijevima posljednjega sveenika. Ova reenica najbolje izraava ekstremnu radikalnost Diderotovog odnosa prema religiji i apsolutistikoj vlasti, koje je Diderot vjerojatno
182
smatrao dvjema glavama istog udovita. Mada je Diderot imao priliku da susretne kraljicu Katarinu Veliku (1729 1796) koja je bila na glasu meu prosvjetiteljima kao prosvijeena vladarica nije promijenio svoj stav prema apsolutizmu i monarhiji. Dapae, u svom djelu La Rfutation dHelvetius pie da je vladavina prosvijeenog vladara po njegovom miljenju uvijek loa ideja. Na Diderotovu stavu o religiji se moemo malo due zadrati. U Diderotovo vrijeme, plemstvo i sveenstvo bili su stalei jo priznati od drave; a francuska Crkva je skoro bila dio dravnog aparata. Njegov stav i kritika Crkve zasigurno vuku dijelom korijene i iz tog iskustva. Takoer, njegova je sestra Angelique veoma rano umrla zbog neprilagoenosti samostanskom ivotu, na koji je bila primorana. I to je vjerojatno utjecalo na njegovo stajalite. Ipak, Diderot bi i pod drukijim okolnostima zauzeo isti stav. U svom Pismu o slijepima pie da bi vjerovao u Boga samo ako bi ga mogao dotaknuti. U romanu Fatalist Jacques opisuje lik o. Hudsona, poznatog crkvenog reformatora, iji se osobni ivot nimalo ne slae s njegovim javnim licem. Dakle, Diderot se, vjerojatno, protivio religiji s lozofskog stajalita jer je bio uvjereni materijalist; ali i s etikog, jer je smatrao da je religioznost esto krinka iza koje se krije pokvarenost. I danas se, osobito u znanstvenom svijetu, nae ljudi sa slinim pristupom religiji. I danas su prigovori koji se upuuju protiv religije slini. Iz toga, izmeu ostalog, proistjee aktualnost Diderota u dananjem kontekstu jedni ga uzdiu kao heroja, drugi ga pokuavaju zaboraviti i zamesti pod tepih povijesti. Ipak, ako ni zbog ega drugog, Diderot zasluuje priznanje barem zbog svoje odanosti onom to je smatrao istinom. Zasluuje priznanje to se nije dao smesti prijetnjama ni komforom, nego se svojih uvjerenja drao do kraja ivota. Konano, zasluuje priznanje jer je cijenio ljudsku slobodu povrh svega, te se zbog njezine vrijednosti nije ustruavao kritizirati vlasti, poretke, kraljeve i bogove.
Fra Goran Barei
Povodom 200. obljetnice roenja Srena Kierkegaarda (1813-1855)*

Danski lozof, teolog Sren Kierkegaard je najizrazitiji protivnik Hegelova racionalizma, a po tezama svog iracionalizma pretea je lozoje 20. stoljea. U mnogim razmiljanjima bio je daleko ispred svoga vremena, ali naalost kao i mnogi veliki umovi shvaen je tek nakon smrti. Zaetnik je lozoje egzistencije i moni borac sa samim sobom na putu postajanja kraninom. Veina ili gotovi svi njegovi tekstovi u sredite stavljaju pojam vjere, koja je za neke utemeljena na jasnim principima i uvrtena u pojedine sustave. Za Kierkegaarda je vjera borba sa samim sobom, esto nelogina, a spasonosna, apsurdna, ali nudi ostvarenje kranske egzistencije. Sa strepnjom od mladosti Sren Kierkegaard rodio se 5. svibnja 1813. godine. u Kopenhagenu kao najmlae od sedmero djece iz drugog braka njegova oca Mikaela Pedersona Kierkegaarda. Petero djece je umrlo u djetinjoj dobi to je otac shvatio kao Boju kaznu zbog svojih grijeha. Naime, otac mu je potjecao iz siromane obitelji a u mladosti je u bijedi i tekom poslu prokleo Boga. Nakon smrti prve ene eni svoju slukinju Anu Sorensdatter Lund, Srensovu majku, koja mu je prije vjenanja bila ljubavnica, a etiri mjeseca poslije rodilo im se prvo dijete. To je smatrao drugim svojim velikim grijehom. Mikael se kasnije obogatio trgovanjem vunom, ali su ga
* Literatura: 1. Sren Kierkegaard, Die Tagebcher, ed. Theodor Haecker, Hegner Verlag, Leipzig, 1941. 2. Sren Kierkegaard, Ili-ili, Svjetlost, Sarajevo, 1990. 3. Sren Kierkegaard, Ponavljanje, Grafos, Beograd, 1975. 4. Sren Kierkegaard, Strah i drhtanje, Verbum, Split, 2000. 5. Branko Bonjak, Povijest lozoje, Zagreb, 1993. 6. Aleksandra Golubovi, Vjebanje u kranstvu. Kierkegaardov doprinos tumaenju kranske religije, Filozofska istraivanja, br. 112, 28 (2008.), sv.4, Zagreb, 2008. 7. Aleksandra Golubovi, Od egzistencijalne nedoumice do lozoje egzistencije u S. Kierkegaarda, Obnovljeni ivot (63) 3, Zagreb, 2008. 8. Bonifac Badrov, Sren Kierkegaard, Dobri pastir, sv. I IV, XIX XX, Sarajevo, 1970. 9. Ivan Macan, Vjerovati u nesigurnu objektivnost?, Obnovljeni ivot (68) 3, Zagreb, 2013. 10. Aleksandra Golubovi, Kierkegaardova epistemologija religije, Obnovljeni ivot (65) 2, Zagreb, 2010.
Godina XL. broj 1-2 2012/2013. 183
itavoga ivota razdirali neopisivi osjeaji krivnje. U tom duhu odgaja i svoju djecu u strogom pijetistikom protestantskom s osjeajem straha i krivnje. I sam Sren zapada u osjeaj krivnje. Bio je slabe tjelesne grae, pomalo pognut, pa se inilo da je grbav. Psihiki, sam priznaje, bio je raskidan, podvojen u svojoj nutrini i ta podvojenost je bila karakteristika njegova duha. Godine 1830. na sveuilitu u Kopenhagenu zapoeo je studij lozoje i protestantske teologije uz koji se jo bavio knjievnou i povijeu. Tijekom studija prolazi kroz ivotnu krizu, zanemaruje studij i vjeru, i preputa se raskalaenom nainu ivota, uvijek nosei duevne patnje. Potresen oevom smru 1838. doivljava obraenje te nastavlja zanemareni studij koji zavrava 1840. i postie stupanj magistra radom Pojam ironije s trajnim pogledom na Sokrata. Kada mu je bilo 24 godine (1837) upoznaje mladu djevojku Reginu Olsen koja je ostavila trajan trag na njegovu ivotu. Kao student 1840. zaruio se s Reginom, ali je ve sljedee godine prekinuo zaruke. Moe se rei da je to uinio iz vjerskih motiva. On je osjeao poziv za viu zadau koju u braku ne bi mogao ostvariti i zato je htio, kao Abraham, da rtvuje Bogu ono to mu je najdrae na svijetu. U svom Dnevniku pie: moje zaruke s njom i moj prekid jesu zaruke s Bogom. Godine 1841. seli se u Berlin kako bi sluao predavanja profesora Schellinga o odnosu lozoje i stvarnosti. Nezadovoljan Schellingovim idealizmom vraa se u Kopenhagen gdje se posveuje lozoranju i pisanju svojih djela. Sva djela napisao je u razdoblju od 18431855, a veinu je objavio pod pseudonimima. Tako je 1843. objavljeno djelo Ili ili, a slijedee dvije godine Strah i drhtanje, Ponavljanje, Pojam strepnje, Filozofske mrvice, Stadiji na ivotnom putu. Godine 1846. objavio je Zavrni neznanstveni post scriptum uz Filozofske mrvice, a 1849. objavljene su Bolest na smrt i Vjebanje u kranstvu. Pred
184
kraj ivota zavrio je pisanje Dnevnika koji je imao 2845 strana te izdaje asopis Trenutak. Izilo je samo devet brojeva asopisa od svibnja do rujna 1855. Zdravlje mu je bilo narueno te je 2. listopada pao onesvijeten na ulici i prevezen je u bolnicu gdje je 11. studenog 1855. umro u 42 godini ivota. Njegova elja je bila da na nadgrobnom spomeniku ima uklesan natpis On je bio individua, elei poruiti da je jedinka spremna preuzeti odgovornost za individualnu egzistenciju. Vjera nije neto samo po sebi razumljivo Sren Kierkegaard proveo je ivot traei odgovor na pitanje to je ovjek?, te je pritom pokuao ovjeka opisati ne kao dio nekog vieg drutvenog ili lozofskog sustava, nego kao samoodreujueg pojedinca. ovjek je bie mogunosti, slobode i osobne odgovornosti za vlastitu sudbinu. Kierkegaard je vrsto vjerovao kako na ivot odreuju nai postupci a na njih utjeu nai izbori koji bitno mijenjaju tijek naega ivota. Ti izbori rezultat su iskljuivo nae osobne volje, a ne neke vanjske sile. Meutim, upravo ta apsolutna sloboda volje ne donosi nam sreu ve u konanici postaje izvor frustracije. Kako bi to objasnio, u djelu Pojam strepnje Kierkegaard navodi
sljedei primjer: Zamislimo ovjeka koji stoji na rubu provalije. Ako pogleda preko ruba, iskusit e dvije vrste straha. Jedan od njih strah je od pada, a drugi je strah kojega stvara uroeni nagon da e se baciti u provaliju. Ovaj drugi strah proizlazi iz njegova saznanja da ima apsolutnu slobodu izbora odluke za ili protiv smrti. Slinu situaciju imamo i kada se moralno odluujemo. U trenutku kada shvatimo da nam naa slobodna volja omoguuje uiniti dobro djelo, ili pak zlodjelo, to u nama izaziva strepnju i time sloboda volje nije vie privilegij nego postaje teretom. Sloboda podrazumijeva ne samo izbor da uinimo neto, ve i odgovornost za izbor i to je ono to ovjeka optereuje. Kierkegaard kae da je egzistencija sastavljena uvijek od posebnih trenutaka, prostora i vremena, a trenutak je sve. Razumjeti trenutak nije nimalo laka stvar. ovjek je u ivotu esto pred izborom mogunosti koje se meusobno iskljuuju, te se ovjek nae na raskru bez smjernica. Mora odluiti, bez tue pomoi. Za Kierkegaarda nema determinizma razvoja dogaaja u povijesti jer je ovjek pred slobodnim izborom, a izbor je nemogue izbjei, jer i ne-izbor je izbor. U skladu s tim Kierkegaard naglaava da i trenutak vjere nije nimalo lagana stvar. ovjek se ni u jednoj dimenziji ne moe samoostvariti kao u religioznoj. U projektu tog ostvarenja glavni mu je oslonac vjera koja je ovjekova najvia strast. Ona je takoer polazna toka u ovjekovom nastojanju da postane kranin a postati kranin je potpuno ostvarenje. Bog je taj koji je u ovjeka usadio elju za ostvarenjem, a ono se nee dogoditi ukoliko se ovjek religiozno ne ostvari. Bez odnosa s Bogom, ovjek ne moe postii samoostvarenje. Ali koji je to trenutak vjere i to on sa sobom nosi? Cijeli je ljudski ivot sastavljen od trenutaka u kojima se ovjek odluuje ili ili. Neki su trenuci vani, neki manje vani. Izmeu svih tih trenutaka, postoje oni osobiti u kojima vremenska kategorija kao takva dobiva svoj smisao. To je onaj trenutak
kada se vjenost ulijeva u vremenitost, beskonanost u konanost punina vremena. U tom trenutku dogodi se sve to se ima dogoditi. Trenutak vjere bio bi trenutak izbora u kojem se vjeno mijea s vremenitim, ali taj proces ne slijedi logiku ovoga svijeta, nego ide do samozatajenja kako bi se postiglo samoostvarenje. Kierkegaard kae: Valja imati iste ljudske hrabrosti da se sve privremeno napusti, da bi se vjenost dobila. Zato trenutak vjere nije neto po sebi razumljivo. Vjera je, tovie, esto povezana s apsurdom. Egzistencija kao izabiranje U predgovoru Kierkegaardove knjige Bolest na smrt kae se da ovjek, za razliku od svih drugih bia, egzistira. To znai da je neprestano na putu prema onome to jo nije, a to bi mogao biti. Svoju lozoju Kierkegaard naziva egzistencijalnom jer polazi od toga da je neophodno misliti da bi se ivjelo, a ne ivjeti da bi se mislilo. Ono to je obiljeilo Kierkegaardov ivot jest sukob s protestantizmom i netrpeljivost prema Hegelu, koji primat daje ideji, a ne bitku i ivotu. Kierkegaard potpuno odbacuje Hegelov racionalizam i pred lozoju postavlja potpuno novi zahtjev: osvijetliti pojedinani egzistencijalni ivot izoliranog pojedinca u njegovim elementarno raspoloivim ivotnim situacijama. Neko sustavno shvaanje i ivljenje lozoje jednostavno je neprihvatljivo i nemogue, jer veina ljudi najee govori jedno, a radi drugo te njihov ivot nije u skladu s njihovim razmiljanjima. Zato najprije dolazi ivot a onda lozoja kao objanjenje ivota, a tek onda teorija. Hegel je svojim lozofskim razmiljanjima neprekidno provocirao Kierkegaarda. Prema njegovu miljenju ono to je umsko jest zbiljsko. Hegel shvaa ovjeka pod prizmom univerzalnosti i pri tome zanemaruje ovjekovu individualnost i neponovljivost, dok je kategoriju pojedinca potpuno izgubio iz vida. Za razliku od
185
njega Kierkegaard pokuava staviti naglasak na ovjekovo pravo na pojedinanost (originalnost) te naglaavanje egzistencije nasuprot esenciji. Kierkegaard je protiv teorije i smatra da nije mogue ivot zatvoriti unutar odreenog sustava jer je ivot neto dinamino, otvoreno promjenama i razliitim mogunostima te se uvijek nalazi u sferi praktinoga. Kierkegaardova je glavna zadaa biti u slubi ovjeka, obraniti njegov dignitet te raskrinkati lano kranstvo. Crkva, tj. kranstvo nije utjeha, ono je prvenstveno borba, napor svakog pojedinca da stupi u odnos s Bogom koji predstavlja posljednju svrhu njegova postojanja. Kierkegaard u suprotstavljanju Hegelovoj metafori o ivotnim dobrima ovjeka izvodi svoju postavku o stadijima na ivotnom putu. Odluka ovjeka u njegovoj neposrednoj egzistenciji o tome to e biti, ovisi od njega samoga. U toj odluci on potvruje svoju osobitost, neponovljivost i osobnu vrijednost. Takvo samo-razvijanje ovjeka mogue je po njemu kroz tri stadija: estetiki, etiki i religiozni. Meu njima ne postoji mogunost kontinuiranog prelaska, nego se stadiji ostvaruju izborom, inom volje. A in ili akt volje jest skok u nepoznato. esto se, pak, dogodi povratak iz jednog vieg stadija u nii, samo prikriveno. Prepoznatljivi stadiji egzistencije Za prvi, estetski stadij, cilj ivota je u neposrednosti, u uitku, ljubavi. U njemu ovjek izabire ono izvanjsko i osjetilno i ivi prema naelu: ivot treba uivati. U ovom stadiju ovjek nastoji da zaustavi trenutak i nezadovoljan svojim Ja oekuje da se ono preobrazi u neko drugo Ja. Estet je osoba koja ivi od trajnog isprobavanja novog te ni u emu nije sposoban uvidjeti ljepotu i smisao. On ivi i uiva od trenutka do trenutka. Ovdje je prepoznatljiva i jedna vrsta ovisnosti, ona psiholoka. Naime, sve to ovjek vie ostaje na estetskoj razini, to postaje o njoj vie ovisan, manje slobodan. Estetski stadij moemo slobodno gledati u
186
tenji za ostvarenjem svoga izgleda, u praenju mode, uivanju sporta, ili sree u kladionicama, u brizi oko najnovijih modela mobitela, ili sveobuhvatnosti televizijskih kanala. Slino se ovaj estetski stadij pokazuje i u religioznom ivotu. Onaj trenutak uivanja u religioznomu ast zbog slube, pridrana vlast, uivanje u vanjtini purpurnih boja to su trenuci uivanja i za Kierkegaarda nemaju nikakve veze s vjerom. Kierkegaard kae: Najbolji izraz za estetsku egzistenciju jest: ona je u trenutku. Za nju je trenutak sve: Carpe diem, carpe horam. Ako je trenutak sve, a on prolazi, onda se prema tome itav ivot gubi u nitavilu. Etiki stadij je novi stadij i oprean je estetskom. To je stadij razumskog izbora, a ne vanjtine. Estetska egzistencija je u trenutku, dok je etika u povijesnom vremenu. Za estetsku egzistenciju vrijedi princip uitka a za etiku princip dunosti. Ta dunost ne smije se shvatiti kao neto vanjsko to se namee ovjeku, nego neto to je u njemu, njegovo najintimnije bie. Etiki stadij je podruje izbora kojim individuum preuzima odgovornost prema samome sebi, prema drutvenoj sredini u kojoj ivi i prema Bogu. Kierkegaard kae: Birati uope jest pravi i strogi izraz za etiko. Jedino bezuvjetno ili ili koje postoji jest izbor izmeu dobra i zla, a i to je takoer apsolutno etino. Postoji granica etikog. Etika je dostatna kad treba realizirati openito, a kad se radi o specinosti individualnih savjesti, ona zapada u probleme. Naime, ima sluajeva kada treba suspendirati etiku. To je sluaj sa Abrahamom. Bog trai da rtvuje svoga sina Izaka. S etikog stajalita to je apsurd i monstruoznost, jer nije razumno. Etika osuuje takav in, takvu zapovijed i takvu poslunost. Abraham bira apsurd, izlazi iz svojih razumskih granica i prelazi u religiozni stadij. Etiki stadij jest moda i danas prepoznatljiv u onim primjerima ivota u kojima se razum ne dokida nikad i ni po koju cijenu. Onda kada se zaobilazi
gurnost drugih ivotnih stadija. Moda se ovaj stadij pokazuje danas u ustrajavanju u ivotu protiv svake nade, u ljubavi prema drugom, u ljubavi prema neprijatelju, prema strancu, u trudu oko dijaloga, u svim onim momentima u kojima se zapravo ne zna rasplet situacije. Perverzija ovog stadija jest, prema Kierkegaardu, najgora. Skrivati se iza vjere, a ostvarivati samo etiki ili estetski stadij svoje egzistencije, nije uope kranski. Kranstvo moda ivi i od apsurda, poevi od Isusova koji zavrava smru, pa sve do danas. Tri strasti i vjera Za Kierkegaarda strast nije samo jedna od emocija. Za njega je vjera strast. Ona se odnosi na sve ljude i dovodi do krajnje svrhe egzistiranja, tj. do Boga. Kierkegaard kae: Vjera je jedno udo, pa ipak nijedan ovjek nije iz njega iskljuen; jer ono u emu je sav ljudski ivot sjedinjen jest strast a vjera je strast. Takoer tvrdi da je vjera najvia strast u ovjeku. Na drugom mjestu veli: Vrhunac unutranjosti jednog subjekta, tj. egzistirajueg subjekta je strast, strasti korespondira istina kao paradoks i injenica to istina postaje paradoks je upravo utemeljena u odnosu prema egzistirajuem subjektu. Ta strast ili vjera se razvija, a tek dostie svoj vrhunac u religioznosti B u objavljenoj, kranskoj religioznosti. Kierkegaard spominje vie vrsta strasti strast miljenja, strast razuma i strast vjere. Najvei paradoks misli je eljeti neto to nadvisuje misao kao takvu. Moglo bi se rei da je smetnja razumu vjera pa u tom smislu najvei izazov razumu predstavlja upravo Bog. Razum prema Kierkegaardu nema mo dokazati Boga, jer ako Bog ne postoji onda je nemogue dokazati njegovu egzistenciju, a ako postoji, onda je ludost eljeti je dokazati. Moemo zakljuiti da strast miljenja predstavlja pogansku religioznost (religioznost A prema kojoj ovjek eli spoznati Boga usprkos injenici da je to nemogue), dok se strast
187
rtvu za drugoga ga i patnju za druge, jer to razum ne dozvoljava. Etika je egzistencija galantna, ali zna pasti u onu estetsku, te joj ostane samo nomen etinosti u koji se ne smije dirati. Takvi su sluajevi esti oni u kojima se sve do detalja racionalizira, ali ne zbog razuma, nego zbog vlastitog estetskog interesa koji se krije iza etikog. Bitna kategorija religioznog stadija jest vjera. Ovdje ovjek stoji u odnosu prema osobnom Bogu ije su zapovjedi apsolutne i ne mogu se mjeriti mjerilima ljudskog razuma. Ono to Abraham radi jest skok u nepoznato, njegov je pothvat smion, ali rizian, on je samoopredjeljenje za objektivnu nesigurnost. Taj skok jest vjera za Kierkegaarda. Bog je transcendentni apsolut ija se egzistencija ne moe dokazati. Bog samoga sebe objavljuje ljudskoj svijesti i oituje ovjekovu potrebu za Bogom. A ovjekov odgovor je izazov, in vjere u Bie koje stoji iznad dohvata lozoje. I taj in vjere nije neto to se moe izvriti jedanput zauvijek ve se mora stalno ponavljati. I to je najtei stadij stadij u kojem je vjera neprestance povezana s najveim krepostima istinitou, iskrenou, hrabrou, odlunou i to sve kroz nesiGodina XL. broj 1-2 2012/2013.
vjere odnosi na objavljenu (kransku) religioznost koju Kierkegaard naziva religioznost B, a koja ima za cilj uspostavljanje odnosa izmeu pojedinca i Boga. Da bi Kierkegaard opisao razliku izmeu dvije vrste religioznosti poziva se na antiko doba te primjeuje kako ve Sokrat pretpostavlja da Bog postoji, te si ga predoava kroz ideju svrhovitosti. Bog je u antikom vremenu predstavljao ideju ostvarenja najvie ovjekove svrhe, no ipak samo apstraktnu ideju. Religioznost krana se manifestira kroz vjeru u Boga koji egzistira zbiljski (Isus Krist) i uzeo je oblije ovjeka. On sam za sebe tvrdi da je Istina, no ljudski razum to ne moe shvatiti. Razum ne moe pojmiti neto apsolutno razliito od njega. Da je on istovremeno i Bog i ovjek, razum ne moe znati jer bi to znailo da spoznaje Boga, a to je nemogue. Takoer ne razumije injenicu da je Bog apsolutno razliit od ovjeka. Ovdje su prepoznatljive crte protestantske teologije, ali takoer i injenica da apsurd nije uzaludan Abraham i da traenje Boga ne prestaje, usprkos nemogunosti dokaza za njega. Kierkegaard tvrdi da je vjera strast, a predmet vjere paradoks; ali paradoks sjedinjuje upravo proturjeje. On ono povijesno ini vjenim, a ono vjeno povijesnim. Moda i danas imamo razliitih strasti, a strast vjere taj paradoks izbjegavamo: kada se odluujemo za ivotni poziv iz interesa, a ne iz ljubavi prema tome, kada ulazimo u politiku sferu zbog novca, a ne iz strasti za napretkom, kada prijateljujemo s drugima ne zbog drugog, nego zbog vlastite promocije. Jer, i danas je paradoks voljeti bez interesa, radovati se tuem uspjehu, i biti prijatelj zbog prijateljstva, dok se druge dvije strasti miljenja i razuma ipak malo ee viaju. Kierkegaard danas Kierkegaard je zaetnik posebne struje u suvremenoj lozoji za koju je misterij
188
ljudske egzistencije glavni lozofski problem i ona se naziva egzistencijalna lozoja ili egzistencijalizam. Glavni predstavnici egzistencijalizma Heidegger, Jaspers, Sartre, Gabriel Marcel, Berajev upotrebljavaju rije egzistencija u znaenju koje joj je dao Kierkegaard, u znaenju konkretne ljudske egzistencije, zbog ega ga i smatraju zaetnikom te lozoje. Kierkegaard je imao utjecaj ne samo na formiranje egzistencijalne lozoje Martina Heideggera, Karla Jaspersa i drugih egzistencijalista, nego i na nastanak tzv. dijalektike teologije Karla Bartha i njegovih uenika (Emil Brunner, Friedrich Gogarten, Rudolf Bultmann). Kierkegaard je na poseban nain i danas aktualan zbog svoga naglaavanja vrijednosti ljudske osobe. On istie ljudski individuum u njegovoj konkretnoj egzistenciji i njegovu vrijednost koja proizlazi iz osobnog odnosa s Bogom. Za njega je pojedinac, individuum jedina ljudska stvarnost, dok su ovjeanstvo, narod i drava apstrakcije. U svojoj potrazi za izvornim u ovjeku Kierkegaarda se moe usporediti s grkim lozofom koji je svoj ivot takoer posvetio traganju za ovjekovim posebnostima Sokratom te ga esto nazivaju Sokratom sa sjevera. Slino kao i Sokrat, Kierkegaardu nije bila namjera poduavati ljude lozoji i kranstvu, nego ih voditi prema kranstvu te je nazivan i Sokrat kranstva. Kierkegaard shvaa kranstvo kao religiju koja omoguava u najdubljem znaenju rijei realizaciju individualne egzistencije i za njega postati pojedinac isto je to i postati kranin. Danski pisac Johannes Hohlenberg kae: I sada stoji njegovo djelo tu i stavlja nas pred svoj Ili Ili, ali sada se ne radi vie o izboru izmeu estetskog i etikog pogleda na ivot, nego o izboru izmeu individuuma i kolektivnosti, izmeu pojedinca i mnotva, izmeu slobode i ropstva, izmeu Krista i Antikrista. Leon estov zapisa: Kierkegaardov glas bio je i ostat e bez sumnje uvijek vox clamantis in deserto.
Fra Emanuel Josi
Uz 200. obljetnicu roenja Richarda Wagnera (1813-1883)*

Glazba je umjetnost koja ne izraava sve ono to se misli da ona izraava. Zapravo, glazba je po deniciji umjetnosti ekspresija, ali ega? Ona nikada ne moe izraavati jedno osjeanje, ili jedan stav, pogotovo ne neko psiholoko stanje ili prirodni fenomen. Izraz nikada nije bio imanentno svojstvo glazbe. Njezin razlog postojanja ni na koji nain nije uvjetovan izrazom. Nije glazba radi ekspresije. Ukoliko, kao to je to skoro uvijek sluaj, izgleda da glazba neto izraava, to je samo iluzija. ovjek je, zbog nesavrenosti svoje prirode, prisiljen na prolaznost i na vremenske kategorije prolosti, sadanjosti i budunosti, i nikad do kraja realno ne ostvaruje svoju sadanjost. Glazba je umijee u kojem ovjek pokuava posadanjiti stvarnost ili ostvariti sadanjost. Nije potrebno analizirati evolucijske tendencije cjelokupne glazbene situacije i odatle praviti reeksiju glazbe. Jer, reeksijom nekog evolucijskog oblika ostvarujemo samo reeksiju reeksije, a duhu, ili onom neopisivom u ovjeku, ne ostavljamo prostor. Ako je glazba izraz neega, onda je ona izraz onog do kraja neizrecivog. Potrebno je slijediti svoj nutarnji
glazbeni poziv i ii za njim tamo gdje nas vodi. Ova unutarnja pobuna protiv ekspresije i elja za nedenirano novim i za raskidom sa starim obiljeila je i kompozitora Richarda Wagnera. Wagner se prepustio ne
* Literatura: 1. ANDREIS, Josip, gl. red., Muzika enciklopedija, 2. dio K-, Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb, 1963; 2. ANDREIS, Josip, Historija muzike, 1. svezak, drugo, preraeno izdanje, kolska knjiga, Zagreb, 1966; 3. HEVELER, Kasper, Muziki leksikon, tree proireno izdanje, Budunost, Novi Sad, 1998; 4. TURKALJ, Nenad, Mala istorija muzike, Naprijed, Zagreb, 1963; 5. TURKALJ, Nenad, 125 opera, kolska knjiga, Zagreb, 1997; 6. TAMBUK, Zdenko, ur., Muzika umetnost, Interpres, Beograd, 1972; 7. AVLOVI, Ivan, Nauka o muzikim oblicima, Sarajevo, 1998. 8. GOULDING, Phil G., Klasina glazba, V.B.Z. Zagreb, Zagreb, 2004. 9. GEORG-DELLIN, Martin, Richard Wagner, Sein Leben-Sein Werk-Sein Jahrhundert, Wilhelm Goldmann Verlag, Mnchen, 1983.
Godina XL. broj 1-2 2012/2013. 189
samo svom glazbenom prohtjevu, nego i prohtjevu shvaanja vlastitog ivota. Od glazbe do drame Richard (Wilhelm) Wagner njemaki je kompozitor, dramatiar, pjesnik, pisac, pozorini reiser. Roen je u Leipzigu 1813. godine. Carl Friedrich, Richardov otac bio je policijski inovnik, strastveni glumac, diletant koji je strast za pozoritem prenio i na svoju djecu. Umro je dok je Richard bio dijete od tek nekoliko mjeseci. Ne moe se tono rei je li Richardu otac genom prenio strast za pozoritem, jer postoje nagaanja da mu Carl i nije bio otac. Naime, Richard je bio poprilino pod utjecajem svoga ouha Ludwiga Geyera, koji je bio glumac, komediograf, pjesnik i slikar. Smatralo se da mu je Geyer pravi otac, jer se njegova majka s njim esto nalazila i za ivota Richardova pravog oca. Kao srednjokolac se zanimao za pozorite, a na poseban nain ga privlai Shakespeare. Volio je meutim i mitoloke teme. Prvu glazbenu naobrazbu stekao je uei violinu kod R. Sippa i klavir kod orguljaa G. Mllera. Harmoniju i kontrapunkt je uio kod Christiana Theodora Weinliga, kantora crkve Sv. Tome u Dresdenu. Tamo se preselila i Wagnerova cijela obitelj 1814. godine. Par godina nakon smrti ouha, ije je prezime Geyer Richard nosio sve do 1828. godine, obitelj mu seli u Prag. Richard ostaje u Dresdenu. Sa 16 godina po prvi put slua Beethovenovu operu Fidelio i odluuje se za muziku kao ivotni poziv. Bio je izrazito sposoban na poetku svoje glazbene formacije. Ali, Wagner se prije pokazao kao dramatiar nego glazbenik, a to e presudno utjecati na reformu opere. Proao je Europom, od Dresdena (1842-1849) do Zricha (1849-1858), od Venecije do Tribschena a (1866-1871) i Bayreutha (1872-1881). . Umro je u Veneciji 1883. Prolo je sto trideset godina otkako o je ovaj slavni kompozitor bio na umjet190
nikoj sceni. Umjetnika scena biljei Wagnera kao sredinju pojavu u razvoju europske opere iz druge polovice 19. stoljea. Pripada kompozitorima zrelog romantizma i to mjesto dijeli zajedno s Berliozom i Lisztom, ali se na poseban nain izdvaja kao veliki reformator opere 19. stoljea. Za razliku od ostalih reformatora kojih je takoer u povijesti glazbene umjetnosti bilo, on probleme reforme najprije razrauje teoretski, na poseban nain u svojoj knjizi Opera i drama. Nakon teoretske razrade poinje stvarati na temelju novih reformiranih ideja. Wagner impresija nacistike politike Naputajui Feuerbachovu idealistiku lozoju Wagner objeruke prihvaa Schopenhauerovu pesimistiku da bi potkraj ivota zavrio u parsifalskoj religioznoj mistici. Zanimljivo da je Wagner prijateljevao s Nietzscheom sve do izvoenja Parsifala. Nakon izvoenja ovog djela postali su otri protivnici jedan drugome, ali se ne moe zanijekati da se utjecaj Nietzschea osjea i u Parsifalu. Naglaena plemenitost i cinizam, erotinost i asketska povuenost u njemu se podjednako izmjenjuju. Wagner je ovjek koji svoj vijek provodi kao fanatik vlastitih ideja koje iri perom, notom, glazbom i rijeju. Jedna pikanterija
Godina G di XL XL. broj b j1 1-2 2 2012/2013. 2012/2013
koja se vee uz Wagnerovo ime nezaobilazna je. Naime, Adolf Hitler bio je oboavatelj Wagnerove glazbe. Razlozi zato su mnogi, a jedan sigurno lei u injenici da Wagner u svojim djelima obrauje njemake mitove, a Hitler u njegovom sadrajnom izriaju vidi utjelovljenje svoje vizije njemake nacije. Adolf je prihvaao ono to mu se sluno svialo za svoju propagandu, a kriao i izbacivao one dijelove u kojima nije mogao pronai utjelovljenje i opravdanje svojih ideja. Wagner i Hitler dvije kontroverzne osobe svoga doba nalaze se na istoj liniji. Wagner u umjetnikom svijetu, a Hitler u politikom. Nije meutim iskljueno da u toj umjetniko-politikoj ljubavi postoji i stvarni razlog njezinog postojanja, jer meu Wagnerovim spisima postoji i onih koji vrlo otvoreno pokazuju to je Hitler kod Wagnera cijenio. Wagner nije podnosio idove, a uz idove na poseban nain katolike i Francuze. Ni danas jo nije prestala rasprava o tome koliko su Wagnerova stajalita doprinijela razvoju nacistike misli. Koliko je daleko Wagner otiao sa svojim kontroverznim idejama moe se vidjeti iz broure koju je objavio u kolovozu 1850. godine pod naslovom Das Judentum in der Musik idovstvo u glazbi. Naime Wagner je u asopisu za glazbu Neue Zeitschrift fr Musik, u kojem su razliiti autori dijelili svoje tekstove i razmiljanja o muzici, proitao izmeu ostalog izraz hebrejski ukus za umjetnost. Na ovaj izraz Wagner se toliko iskalio da je napisao itav niz osuda idovskog naroda, njihove politike, a osobito umjetnosti. Autor Martin Gregor Dellin u knjizi Richard Wagner, Sein Leben, sein Werk, sein Jahrhundert navodi da je ta mrnja iz Wagnera izala kao kad otrov izae iz ljudskog bolesnog dijela tijela. Wagner pada u najekstremnija raspoloenja. U njemu se dogaa neprestana smjena godinjih doba. Autor Dellin pie da je to prividna revolucionarna radikalnost koja mu muti pogled. Nekad liberalan, sada ekstremno konzervativan, nekad protiv deGodina XL. broj 1-2 2012/2013.
nicije, sada denira kako eli, nekad protiv ekspresije, sada jasno izrie mrnju i postaje impresijom zla 20. stoljea. Wagner izdaje liberalizam koji je htio ivjeti i on mu sada postaje samo apstraktni princip. Njegova reenica vie ne poznaje logiku, sam sebe pobija i ponitava. Liberalni duh pie ovakve rijei: Ne trebaju se idovi emancipirati, mi se trebamo emancipirati od idova, jer oni su tako ogavni. Franzu Lisztu 1851. godine pie ovako: Dugo sam godina ve bijesan na idovsku privredu i taj bijes dio je moje naravi, ona ne moe bez njega kao to ni krv ne moe bez ui. Povod tome bila su mi njihova prokleta djela i morao sam eksplodirati. Njihova su se djela tako proirila i zadaju strah svijetu. Moralo je tako biti, zato sam i napisao to da ja njima jednom napokon utjeram strah. Nadalje Wagner pie kako idovi vladaju svijetom i kako e jo dugo vladati dokle god novac bude vladao svijetom, a novac je onaj koji unitava rad i djelovanje. Prema njegovom miljenju idov nije sposoban nita izrei na europskom jeziku. Nakon svih optubi koje upuuje idovima, Wagner sada ide u drugu krajnost. Govori o idovima kao nesposobnima za glazbu i njezin izriaj, naziva ih kvariteljima glazbene misli, a onda nastavlja kako nisu idovi pokvarili glazbu nego je pokvarena glazba dozvolila idovima da se u njoj raskalae. Koji apsurd! Wagner, ovjek koji nemirno evoluira, postaje genij apsurda. On smatra kako su idovi neprijatelji koje se ne moe mrziti jer oni za njega ne postoje. A ono to ne postoji to se ne moe mrziti. Tu prestaje logika realnosti. Ahasverska mrnja Wagner je fundamentalni mrzitelj ljudskog roda. Onoga koga je mrzio nemilosrdno je satirao. esto je spominjao kako treba istjerati ono to se samovoljnom ogavnou idova nastanilo u umjetnosti. esta i nemirna olujna raspoloenja, koja
191
se izmjenjuju kod Wagnera, napadala su i one ljude koje je volio. Za Heinricha Heinea, koga je izrazito cijenio, rekao je: On je idovska savjest kao to je idovstvo zla savjest nae moderne civilizacije. S Ludwigom Brneom, koji je bio jedan od zaetnika moderne literarne kritike, Wagner je bio zadovoljan. Brne je kritizirao i prozivao sve ono to nije moralno, samo na humoristiki nain. Wagner staje na stranu Brnea, ali zato? Iako je idov, Wagner za njega kae: Brne je znao da postati ovjekom zajednice znai prestati biti idov. Neka nam to bude pouka pa kotalo nas i znoja i bijede i straha i muke i bola... Wagner svoj spis protiv idova zavrava rijeima: Dobro zapamtite, samo jedno vas moe spasiti i otkupiti od prokletstva koje vam lei na pleima, a to je Ahasverovo otkupljenje propast. Ahasver je bio lik iz kranskih legendi iz 13. stoljea, koji se navodno Isusu podrugivao, dok je Isus bio na krinom putu. Isus ga je, prema legendi, prokleo i uinio besmrtnim na taj nain da luta po zemlji i nikada ne nae mir i spokoj vjeno lutajui idov. Wagner uzima ovu sliku za idove koji su po njegovom miljenju osueni da lutaju po zemlji traei mir koji im uvijek izmie. Genij apsurda je bio isti antisemit. No, treba priznati da antisemitizam nije bio ono to je danas. Tada nije bilo jo onoga to se kasnije dogodilo idovima, te se ne mogu ni Wagnerove izjave uzimati same za sebe. U ono vrijeme mnogi su pisali protiv idova. Izmeu ostalih i Karl Marx. U lanku O idovskom pitanju 1843. godine Marx pie sljedee: Koji je zemaljski idovski smisao? Praktina potreba, odnosno vlastita korist. A koji je svjetski idovski kult? To je novac. idovski Bog se posvjetovnjaio, on je postao svijet za sebe. Lutanje je idovski Bog. Iz ovog Marxovog kratkog citata vidi se da i za njega nema emancipacije idova te da su oni kao takvi neto posebno. Marx kae kako postoji emancipacija ljudskog roda od kapitalizma, odnosno od vremena kada novac vlada svijetom, i
192
zato i on s Wagnerom dijeli misao kako se od idova treba osloboditi. Genij i Bayreutsko pozorite Svaki ovjek, bio on umjetnik ili ne, doivi vrijeme kada njegova nit ivota dosegne kulminaciju. Moe li se govoriti o vremenu kada Wagner dosee kulminaciju? Teko, on kao da izmie antropolokim kategorijama, on se uzdie u sfere kozmikog i njegov cjelokupni ivot se moe obiljeiti kao olujno doba. Zanimljiva linost, njegov karakter, zapravo njegova cjelovita osobnost koju nosi i pronosi umjetnikim ivotom predstavlja jedno olujno more. On nije samo zanimljiv senzacionalistima u ijim umovima takoer zauzima posebno mjesto. On je zanimljiv svakom, jer se u njemu burno izmjenjuju dobro i zlo. Kao ovjek i kao umjetnik bio je podloan nemirnom evoluiranju u kojem su protuslovlja esto krila i mijenjala liniju njegovog zapoetog puta. Bilo je uobiajeno da brzo pada u najekstremnija raspoloenja, te se na takav nain njegova velika ivotna snaga preobrazila u pesimistiko negiranje ivota. ivotne prilike vodile su ga kroz rasko i bijedu, od pada do uspona, pa ponovnog pada, no Wagner je uvijek smogao snage da poe dalje, voen dubokom vjerom u ispravnost svoga miljenja i djelovanja. Kada se kae da je bio uasno ljudsko bie time se ne hiperbolizira niti jedan jedini dio ovog izriaja. Lagao je, varao, zavodio tue ene, razarao obitelji i izdavao prijatelje. Bio je glazbeni genij i pervertirana linost svoga doba. Genij se ovdje ne zaustavlja. Mrnja prema ovjeku ne smiruje ga, a intrigantni ivot ne svodi ga na okvire. U Wagneru se raa nenadmaiva sloboda i podie mu ego do vrhunca. Glazbeni kritiar Harold C. Schonberg je jednom zgodom napisao kako ne bi bilo pretjerano rei da je Wagnerov ego toliki da je sebe potajno smatrao bogom, a da su ga na Zemlju poslale tajanstvene sile.
Vrhunac svega je izgradnja Bayreutskog pozorita, koje je otvoreno 1876. godine, a pri otvorenju je izvedena tetralogija Prsten Nibelunga pod vodstvom H. Richtera. Ovo pozorite simbolizira hram koji je Wagner izgradio sam sebi kako bi u njemu bio tovan kao bog. Budui da je imao sljedbenike, umislio je sebi da ima i tajanstveno poslanje te na koncu gradi svoj hram. Izgradnjom pozorita u Bayerutu obistinila se misao kritiara Schoenberga. Kritiari Wagnerovog opusa su jednostavno oduevljeni njegovom glazbom. Tonovi njegovih djela duh preplavljuju strau i zanosom, a srce obuzima udnja. Sluajui Wagnera i njegova djela ovjek iskorai iz stvarnosti putem tajne nebeske uzvienosti. Pijanist i dirigent Bruno Walter nakon sluanja opere Tristan i Izolda izjavio je kako mu se ivot promijenio. Na jednom mjestu kae: Wagner je bio moj bog, a ja sam elio postati njegovim prorokom. Walter, Schoenberg samo su neki koji su u Wagneru prepoznali elju za boanstvom ili poreenjem s najuzvienijim. Tragajui za enom svog ivota mnoge je prevario da bi na koncu pronaao onu koja e poslije njegove smrti zasjesti na njegovo prijestolje.
Istom oholou i bezobzirnou Ist nastavlja se vladavina kraljevna stva. Ta vladavina Wagnera traje stv i danas, a u Bayreutu se svake godine odigravaju tzv. Bayrego uther Festspiele Bayreutske u sveane igre, od 25. srpnja do sv 28. 2 kolovoza. Ove igre zadnjih godina veu se i uz njemaku g kancelarku Angelu Dorotheu k Merkel. Naime, svake godine M nakon posjeta sveanih igara u n Bayreuthu, kancelarka njemaB ke k drave odlazi na godinji odmor. o Richard Wagner je i danas predmet istraivanja. Ostavio je neto to istra niti jedan kompozitor nije. Mnogobrojna djela koja je Wagner ostavio velianstvena su djela koja nadmauju dostignua ondanjih kompozitora. Neka budu spomenuta samo najvanija: Orkestralna Simfonija u C-duru, Simfonija u E-duru, Osam uvertira. Od klavirskih djela: Tri sonate u B-duru, A-duru i Es-duru, Fantazija u s-molu. Dramska djela Lohengrin napisan 1848, Die Meistersinger von Nrnberg, Parsifal, Der Ring des Nibelungen (Nibelunki prsten), Das Rheingold (Rajnsko zlato), Die Walkre (Valkira), Siegfried (Zigfrid), Gtterdmmerung (Sumrak bogova), Tannhuser (Tanhojzer, 1845), Tristan und Isolde (Tristan i Izolda, 1857 - 1859), Der Fliegende Hollnder (Holananin lutalica, 1841), Siegfried-Idyll (Zigfridova idila). Svjedoci smo vremena u kojem linost kompozitora samo ponekad zablista sretnim sjajem univerzalnog stvaratelja. Tom idealu se pribliava pojava Wagnera. Zablistao je na polju umjetnosti i obasuo ga velianstvenim plodom. ivio je za to da iz svake situacije izae kao pobjednik i da stekne sve ono u to je strast uloio.
193
Fra Darko Livani
U povodu 100. obljetnice roenja Alberta Camusa (1913-1960)*

Albert Camus roen je 7. studenog 1913. u alirskom gradu Mondovi, danas Drean. Imao je vrlo teko djetinjstvo. Odrastao je u siromanoj obitelji, majka mu je bila nagluha, a otac mu je poginuo u Prvom svjetskom ratu. Uz pomo dravne stipendije zavrio je gimnaziju i upisao lozoju na Sveuilitu u Aliru gdje je i diplomirao. U svojoj mladosti bavio se sportom, bio je vratar sveuilinog kluba, ali je obolio od tuberkuloze, pa je morao privremeno prekinuti i sa studijem. Nakon toga bavio se razliitim poslovima te je bio prodava automobilskih dijelova, privatni uitelj i meteorolog. Godine 1936. osnovao je i kazalinu druinu Radniko kazalite za koju je pisao, reirao i glumio. Camus je bio pripovjeda, dramaturg, esejist i novinar. Dobio je Nobelovu nagradu za knjievnost 1957. za roman Pad. Bavio se politikom, ali nije zagovarao ni jednu ideologiju pa je esto ulazio u sukob sa svojim strankama i iz njih bio izbacivan. Zalagao se za ljudsku solidarnost i suosjeanje prema ljudima koji trpe i ziki i moralno, te se tako suprotstavljao svakoj tiraniji, ideologiji i robovlasnitvu. Upozoravao je na nejednakost meu rasama i narodima, bogatima i siromanima. Borio se protiv svakog oblika ratovanja, pa makar u pozadini bila i pozitivna nakana (npr. borba za slobodu ili jednakost), te ga se s pravom moe nazvati pacistom.
Camus se bavio i lozojom. U svome lozofskom radu posebno je pridonio razvitku teorije apsurda kroz svoje djelo Mit o Sizifu, a u Strancu i Kugi pronalaze se tragovi te teorije. Zbog toga ga mnogi svrstavaju u egzistencijaliste, ali on sam se nije tako osjeao. Poginuo je u prometnoj nesrei 4. sijenja 1960. zajedno sa svojom djecom. Camus i egzistencijalizam Budui da Camusa mnogi svrstavaju u egzistencijalizam, potrebno je istaknuti
* Literatura: 1. Albert Camus, Dnevnici s putovanja, Ceres, Gornja Jelenska, 2006; 2. Albert Camus, Mit o Sizifu: Ogled o apsurdu, Veselin Maslea - Svjetlost, Sarajevo, 1987.
194 Godina XL. broj 1-2 2012/2013.
njegov odnos prema egzistencijalizmu. Egzistencijalizam se bavi ovjekom pojedincem, njegovom slobodom i samoostvarenjem, odnosno nainom ljudskog postojanja, pa je prema tome ovjek u sreditu te lozoje. Egzistencijalizam stavlja na prvo mjesto egzistenciju, dakle prije esencije, te podrazumijeva da ovjek sam stvara svoju bit, ovisno od naina izbora egzistencije. Tako bit ovjeka nije unaprijed odreena. Ovaj pravac zapoinje s Jean-Paulom Sartreom. On istie da egzistirati znai biti tu, te da nita ne moe ovjeku unaprijed odrediti karakter i njegove ivotne ciljeve osim njega samoga. U egzistencijalizam spada i teorija apsurda koju susreemo kod Camusa. Ona dovodi u pitanje smisao ljudskoga ivota u nepravednom, nemoralnom svijetu, smisao ovjekova truda da to stanje popravi, te se bavi pitanjem ovjekove prolaznosti, smrti koju nitko nee izbjei i tu postavlja pitanje postojanja Boga i zagrobnog ivota. Iako Camus i njegovo djelo nosi sve karakteristike egzistencijalizma, on je odbijao biti svrstan u bilo koji lozofski pravac, te je za sebe tvrdio da je samo mislilac. Traei smisao Camusova literarna djela neodvojiva su od njegovog ivotnog iskustva. Sam Camus imao je jako teko djetinjstvo, doivio odbaenost i diskriminaciju, posebno u socijalnom i skrbnikom aspektu, to se oituje u njegovom protivljenju nepravdi i nejednakosti meu ljudima. Otac mu je poginuo u ratu to je sigurno vodilo Camusa do postavljanja pitanja kao to su: Zato ba moj otac? Gdje je tu pravda? Kako se trebam odnositi prema onima koji su uzrok tog gubitka? Je li potrebna osveta i ima li ona smisla? Kako nastaviti ivot dalje i ima li smisla uope nastaviti? Camus se upravo zbog svoga vlastitog gubitka protivi svakom obliku ratovanja, jer je i sm osjetio to znai ivjeti bez oca, a svakom je djetetu roditelj neupitno poGodina XL. broj 1-2 2012/2013.
treban. Majka mu je bila nagluha i gotovo nepismena, uz to cijeli ivot pobolijeva od tuberkuloze. Taj osjeaj bio mu je poticaj da se solidarizira s onima koji na bilo koji nain trpe. Iako su sve ove ivotne injenice patnja i bolest bile uzrokom njegova razmiljanja o smislu ivotu, ipak su te iste injenice bile uzrokom i njegova osjeaja solidariziranja s patnicima. Tu Camus gotovo nesvjesno odstupa od smisla koji je praktino vidljiv. U djelima esto pokazuje svoje ogromno znanje po pitanju religioznih pokreta i grko-rimske kulture, kao i povijesti naroda i njihovih kultura, te pokazuje i zavidnu dozu razumijevanja umjetnosti. Ova injenica lako se moe shvatiti kada se uzme u obzir Camusova svestranost imao je mnogo zanimanja te je proputovao veim dijelom svijeta, traei vii smisao. Za sebe tvrdi da ne vjeruje u Boga i da nije ateist. Zanimljivo je i da svome vremenu suprotstavlja antiku Grku, koja je prema Camusu u svemu znala nai pravu mjeru. U svojim djelima literarnog sadraja pokazuje kako je vjet u opisima prirode, te se, kao onaj koji je dovodio u pitanje smisao, i ovdje pokazuje kao onaj koji u prirodi vidi smisao postojanja, neeg vrijednog, to ne moe biti apsurdno, te odlino prodire u misaoni sklop svojih sugovornika i kritizira njihovu neiskrenost i licemjerstvo, lano predstavljanje poradi vlastite koristi i nezasluenog ugleda. Uz to Camus velia selo i prirodni krajolik, te esto gotovo ironino ismijava velike gradove i ivot u njima. I sam priznaje da mu je srce mirno pred neboderima grada. Oni ga ostavljaju ravnodunim. Vano je istaknuti da je Camus estoki protivnik materijalizma kojeg smatra preprekom razvoja umjetnosti, kulture i ovjekova duhovnog ostvarenja i najveim porokom svojega vremena. Neke od ovih nabrojenih znaajki Camusovog literarnog izriaja pokuat u predstaviti kroz Camusovo djelo Dnevnici s putovanja u kojem Camus putuje Sjevernom
195
i Junom Amerikom te svoja zapaanja i razmiljanja biljei u dnevnike. Stvarati ili unitavati smisao Camus je odrastao na selu, bez oca i u tekom siromatvu. Iz takvog ivotnog iskustva mogao je razumjeti odbaene ljude preputene samima sebi: ...visoki crnci prekrasni od dostojanstva i otmjenosti, u dugim bijelim tunikama, crnkinje u starinskim haljinama ivih boja, miris pistacija i balege, praina i vruina. Nekoliko sati samo, ali vraa mi se miris moje Afrike, miris neimatine i naputenosti... Camus uoava veliku socijalnu razliku u amerikom drutvu koje je podijeljeno na bogate i siromane te u takvoj situaciji ismijava ameriku enju za tehnolokim napretkom: Kontrast koji najvie zaprepauje prua podastiranje luksuza palaa i modernih zgrada nasuprot favelama, na jedva stotinjak metara od raskoi, nekim vrstama naselja baraka koja su stijenjena uz padine breuljaka, bez vode i svjetla, gdje ivi siromano stanovnitvo, crno i bijelo. Na svome putovanju susree se sa svojim prijateljem Bromleyom koji eli iskoristiti Camusov publicitet, a Camus to ovdje koristi kako bi ismijao amerike uene ljude koji ele od svoje uenosti imati samo prot ne pazei na kulturnu i umjetniku vrijednost, te se tako pokazuju kao izraziti licemjeri: Objanjava mi da ne znam njegovati svoj publicitet, da ovdje imam dobar standing koji treba iskoristiti i da bi uspjeh Kaligule i mene i djecu potedio oskudice. Po njegovoj raunici zaradio bih 1.500.000 dolara. I samo ovo protivljenje licemjerju i koristi zbog publiciteta navodi na pomisao da je Camus vjerovao u dobro i u smisao onoga to je kao dobro osjeao i kao dobro zastupao. Takoer susree i razliite ljude, veinom one koji se lano predstavljaju kao kulturni, bogati, sretni, a zapravo su primjer licemjerstva i iskvarenosti: Krznar X je na brodu. Saznajemo tako da posjeduje prekrasan ser196
vis od porculana, izvanredan srebrni pribor za jelo, itd... ali se slui kopijama koje je po njima dao izraditi, uvajui originale pod kljuem. Ako je suditi po dojmu, on takoer posjeduje kopiju ene s kojom je vjerojatno uvijek vodio kopiju ljubavi. Uz to Camus navodi i razlog pokvarenosti kod ljudi. Za njega to je gramzivost za materijalnim dobrom koju smatra jedinim suvremenim problemom: Slaemo se s R.-om, koji je i dalje ugodan prijatelj, u tome da je jedini suvremeni problem onaj novac. Pokvarene njuke, istruljele od gramzivosti i nemoi. Camus ipak, uz sve ove negativnosti i kritike, ukazuje i na ljepotu amerikog krajolika, a posebno opisuje more i nebo koji ga posebno nadahnjuju i smiruju u njegovom bijegu u samou: ...u jo uvijek prozirnoj noi, more i neki osjeaj mira diu se iz voda. Uvijek sam se smirivao nad morem i ta mi beskrajna samoa na trenutak prija... Camus nedvojbeno pristaje uz nedirnutu prirodu i izraava svoje veliko nezadovoljstvo stijenjenim gradovima: U svakom trenutku ovaj golemi kontinent bez cesta, sav preputen prirodnoj divljini, mogao se preokrenuti i zastrijeti ove lano raskone gradove... Teorija apsurda i srea Teorija apsurda postavlja pitanje smisla ovjekova ivota, njegove patnje i boli, nastojanja i tenji te konano i smrti. Iz toga svakako proizlaze i pitanja o samoubojstvu, ovjekovoj spoznaji, slobodi i njegovom samoostvarenju. Camus svoju teoriju apsurda izlae u djelu Mit o Sizifu. To djelo predstavlja skup lozofskih eseja o apsurdu te su oni skupljeni u jednu cjelinu pod nazivom jednog od eseja Mit o Sizifu. U ovome skupu lozofskih eseja Camus detaljno razrauje svoju teoriju apsurda koja e kasnije imati utjecaja na daljnji razvoj egzistencijalizma.
Prvi od eseja jest Apsurd i samoubojstvo. Na samom poetku spomenutog eseja Camus navodi da postoji samo jedan ozbiljan lozofski problem samoubojstvo. Zatim zakljuuje da samoubojstvo nastaje kada ovjek ostane bez smisla vlastitoga ivota. Svaki ovjek, prema Camusu, bori se za ivot ukoliko njegov ivot ima odreeni smisao zbog kojeg vrijedi ivjeti. Ali kada ovjek ostane bez takvog uporita, dolazi do kunje samoubojstva, jer ovjek ostaje bez svakog dubljeg razloga da ivi. Camus navodi da svako tijelo, pa tako i duh, bjei od boli i smrti. Takvo izmicanje smrti prua ovjeku nadu u neki drugi ivot. Camus naglaava da taj drugi ivot ovjek treba ili zasluiti, ako on postoji, ili ivjeti u obmani da postoji neka velika ideja (Bog) koja ga nadrasta, uzvisuje, daje mu smisao, ili ga pak izdaje (ako ne postoji). Camus u eseju Apsurdna sloboda citira Nietzschea i ponovno se dotie siluete smisla: Jasno je da je glavna stvar i na nebu i na zemlji pokoravati se dugo vremena i u istom pravcu: s vremenom, iz toga proistie neto radi ega ivot ima smisla na ovoj zemlji, kao na primjer vrlina, umjetnost, muzika, ples, razum, duh, neto to preobraava, neto pronjeno, ludo ili boansko. Iz toga proistjee da ivot na zemlji ne nijee ljudsku slobodu, nego upuuje na to da ovjek iz slobode prihvaa potivanje pravila visokog morala, a upravo to za Nietzschea ima smisla. Upravo je tu postuGodina XL. broj 1-2 2012/2013.
lirana i ljudska sloboda, jer ovjek se oito sam odluuje da potuje visoki zakon, ili pak da ne mari za njega. Time i Nietzsche ustvruje da samoubojstvo nema smisla, jer ono potvruje ovjeka iza tog ina. Posebno je zanimljiv zadnji esej u ovome djelu, a to je upravo Mit o Sizifu. U njemu Camus donosi mitsku priu o Sizifu koji je nakon svoje smrti stigao u podzemlje. Ali, budui da se htio osvetiti svojoj eni, bogovi ga vraaju u ivot da ispuni svoje htijenje i da se vrati u pakao. No, Sizif okusivi ponovno slast ivota, kri ugovor s bogovima. Oni ga kanjavaju da neprestano mora gurati veliki kamen na vrh planine, ali se kamen uvijek otkotrlja u podnoje planine, tako da Sizif nikako ne moe svoj posao privesti kraju. Camus u ovoj prii kaznu bogova ne vidi u tome to Sizif neprestano neto radi to nikako ne moe dovriti, nego u tome to je Sizif svjestan svojega posla i toga da je to vjena osuda, a on opet iznova i iznova kotrlja svoj kamen prema vrhu planine. Sizif ovdje ne predstavlja ovjeka koji je samo kanjen. On u njemu vidi ovjeka koji je iz svoje slobode izabrao da bude kanjen. ovjeka koji je bio hrabar rei bogovima ne, i ispatati za svoj stav. Za Camusa je Sizif u konanici ak i sretan i Camus na kraju kae: Sama borba da se stigne do vrha dovoljna je da ispuni ljudsko srce. Sizifa treba razumjeti i shvatiti kao sretnog. Na kraju je moda potrebno jo istaknuti i Camusovu vjernost prema vlastitim stavovima. ivio je veoma teko, teko djetinjstvo u kulturi koja je posve razliita od njegove izvorne, u siromatvu. Kasnije je Camus obolio, a ta ga bolest pratila do kraja ivota. Odatle razlozi njegovih pitanja za smisao ivota. No, Camus je ivio vjerujui u vrline, pravednost, slobodu, neto to preobraava... i borio se za to. On je, slino Sizifu, nastojao da pobolja svijet i pomogne drugima da razumiju prave vrijednosti. Moda nije uspio u svim svojim nastojanjima, ali je sigurno da je to imalo smisla, i vjerujem da je bio sretan.
197
Fra Ivan Tui
Sjeanje na Willyja Brandta uz 100. obljetnicu roenja (19131992)*

Ove se godine navrava sto godina od roenja Willyja Brandta, njemakog kancelara koga svijet najvie pamti po kleanju pred memorijalnim spomenikom rtvama Varavskog geta 1970. godine. Taj je in izazvao veliku pozornost meu irim drutvenim slojevima te postao primjer i simbol otvorenosti za iskreno pomirenje. No, da bismo ispravno interpretirali ovaj dogaaj i njegovo drutveno znaenje moramo ga promatrati u kontekstu Brandtove ivotne i politike biograje. Willy Brandt roen je u Lbecku 1913. godine. Ime mu je bilo Herbert Ernst Karl Frahm. U ranoj mladosti, sa sedamnaest godina, ukljuuje se u socijaldemokratsku stranku Njemake SPD. Dolaskom nacista na vlast emigrirao je najprije u Norveku, budui da je bio aktivist u pokretu socijalistike mladei do 1933, kada pred progonom Gestapa bjei iz zemlje. Sedam godina poslije, nacisti ga stiu i tamo, zbog ega seli u vedsku. U emigraciji je nastao njegov pseudonim Willy Brandt s kojim e ui u povijest, a skandinavsko iskustvo bilo je veoma vano za njegovo politiko i ljudsko sazrijevanje. Nakon Hitlerovog pada vraa se u Njemaku, prvo kao dopisnik s Nrnberkih
procesa za niz skandinavskih listova, a zatim kao slubenik Norveke vojne misije u Berlinu. Neto kasnije, 1947. godine, ponovno uzima njemako dravljanstvo i to pod pseudonimom, te ponovno pristupa SPD-u. Od tada vrtoglavim usponom zapoinje njegova politika karijera. Najprije je uao u njemaki Bundestag, a 1957, u vrijeme berlinske krize, postaje gradonaelnikom Berlina. iroka mu
* Literatura: 1. Opasna sjeanja i pomirenje, ur. Sran Sremac, Zoran Grozdanov i Nikola Kneevi, Ex libris, Rijeka, 2012; 2. Miroslav VOLF, Iskljuenje i zagrljaj: Teoloko promiljanje identiteta, drugosti i pomirenja, STEPress, Zagreb, 1998; 3. Krajolik od krikova: O dramatici teodicejskog pitanja, ur. Johann Baptist Metz, Ex libris, Rijeka, 2011. 4. Ingeborg GABRIEL, Opratanje sjeanje pomirenje, u: Svjetlo rijei 332 (2010) 6-9. 5. Mile LASI, Kultura sjeanja, Friedrich-Ebert-Stiftung, Sarajevo 2011. 6. Povijest, ured. biblioteke Jutarnjeg lista, br. 17. i 18, Zagreb, 2008.
198 Godina XL. broj 1-2 2012/2013.
je omiljenost osigurala socijaldemokratsku kandidaturu za kancelara na izborima 1961. Njegov protukandidat bio je Konrad Adenauer, dotadanji dugogodinji kancelar (od 1949), pa je Brandt izgubio izbore. Zatim je 1964. imenovan za predsjednika socijaldemokrata, nakon to je mnogo pridonio isticanju umjerenog i reformistikog pravca i pokretanju novog pravca u vanjskoj politici zasnovanog na traenju sporazuma s europskim Istokom. Brandt je poslije bio vicekancelar i ministar vanjskih poslova (1966-1969), a naposljetku i kancelar od 1969. godine. A upravo je ta Brandtova epoha u Kanzleramtu, u Bonnu, po opem sudu, progresivna epoha u njemakoj povijesti. Najvee rezultate postigao je u vanjskoj politici, otvorivi dijalog sa zemljama europskog Istoka. Bila je to njegova istona politika u okviru koje je sklopio ugovore sa Sovjetskim Savezom i Poljskom 1970. godine. Sklopljen je i sporazum o poloaju Berlina 1971, a 1972. priznao je postojanje Njemake Demokratske Republike. Treba imati na umu da je njegov politiki rast obiljeen i mnogim protivljenjima, jer Willy Brandt nije doekan rairenih ruku u poslijeratnoj Njemakoj. S epitetom emigranta uao je u politiku stranku na ijem je elu bio Kurt Schumacher, ovjek koji je preivio nacistiki koncentracijski logor, dok je Brandt bio tek mladi antifaist. Iako je emigrant u Berlinu doekan sa skepsom, brzo je naao naina da se uz pomo uvenog berlinskog socijaldemokrata Ernesta Reutera probije u medije kroz okotale strukture SPD-a, sluei se pritom nerijetko i makijavelistikim metodama. Zbog njegove istone politike velik je broj autora, publicista i historiara prepoznao u njemu vrstu nacionalnu dimenziju i smatrao ga je stvarnim praocem njemakog ujedinjenja. Brandt je to ujedinjenje doekao u dubokoj starosti. U trenucima ruenja Berlinskog zida, izgovorio je legendarnu reenicu: Neka sraste ponovo ono to i pripada jedno drugomu. Brandtu je
zasigurno simboliki in ruenja zida leao pri srcu, jer je bio gradonaelnik Berlina za vrijeme njegove gradnje 1961. godine. Suoavanje s prolou Njegova je najvea politika zasluga suoavanje s nacistikom povijeu Njemake. Osnovna znaajka nacistike ideologije bila je mrnja prema idovima koji su bili ravnopravno ukljueni u njemako drutvo, ali su istovremeno posjedovali i drugi identitet kojeg se nisu odrekli. Ta se mrnja reektirala najprije u zakonskim odredbama koje su imale za cilj zauvijek protjerati sve idove iz Njemake, a kasnije se ostvarila u sustavnom progonu, nasilju i odvoenjem u logore. Zauzeem srednje i zapadne Poljske idovsko pitanje, kako su ga nazivali elnici Treeg Reicha, dobilo je potpuno novu dimenziju. Hitler je morao poeti planirati to s oko tri milijuna progonjenih, velikim dijelom idova, koji su ivjeli ratrkani u malim i velikim zajednicama, a na koje poljsko stanovnitvo nije gledalo prijateljski. Zbog toga se donosi proglas kojim se nareuje zatvaranje svih idova u geta u velikim gradskim sreditima. U cijeloj Poljskoj otvoreno je ak 400 geta. Getoizaciju su pratili pokolji i brutalne metode specijalnih pokretnih odreda. U Varavi je bio jedan od najveih idovskih geta iz kojeg je u razdoblju od srpnja do listopada 1942. godine odvedeno preko 310 tisua idova u logor Treblinka, gdje su poubijani. U sijenju 1943, nakon to je zatvoreno 6 tisua ljudi, borci iz geta su napali naciste i rauna se da je tijekom borbi ubijeno 7 tisua idova, a nekoliko desetaka tisua ih je odvedeno u logore smrti. S kontekstom takvih stranih zloina njemaki se narod morao suoiti nakon kapitulacije Njemake. Taj proces je zapoeo s Konradom Adenauerom po zavretku rata, a istinski ga je nastavio Willy Brandt, najprije svojom politikom priznavanja zloina vlastitog naroda. Njegova politika kultura
199
nepovratno je trasirala put izmirenja s Istokom, pri emu je kleanje u Varavskom getu bilo simboliki in u najjaem smislu, a ne tek prazno politikantstvo. Moemo li ovaj in smatrati simbolom pomirenja uope, ne samo u politikom smislu, nego i u osobnim i drutvenim odnosima? Sjeanje kao preduvjet pomirenja Pomirenju, kao krajnjem cilju, prethodi sjeanje. Htjeti se sjeati, po Norbertu Recku, nije odluka koju jednog dana jednostavno donesemo, pa je ponemo provoditi. Sjeati se znai postii dogovor sa samim sobom da emo voditi drugaiji ivot. Preduvjet za pomirenje jest zapravo to objektivniji pogled na onu najbolniju zbilju i dogaaje u privatnom ivotu kao i ivotu itavog naroda. Sjeanja je, takoer, potrebno s drugima dijeliti i, isto tako, sluati sjeanja drugih, jer sluajui priu drugih, obistinjujemo svoju ljudskost. Pri tom prihvaamo da drugi ljudi imaju druge ivotne prie, koje su istovremeno dio zajednike ljudske sudbine. Zajednika sjeanja u kojima proivljavamo patnje sugovornika zbliavaju nas. Nai ivoti postaju povezani i isprepleteni istim nitima sjeanja. Na njima se temelji identitet ovjeka, ali i identitet naroda kao cjeline. Identitet moje osobe, odnosno na identitet, rezultat je individualnih, odnosno kolektivnih sjeanja. A tek nam sjeanja omoguuju da u vremenu doivimo svoj identitet i da ga kao takvoga ouvamo. Ipak, znamo da su sjeanja esto bolna. S njima se teko suoiti. Zato od njih esto bjeimo. Ali, htjeli ili ne, izbrisati ih ne moemo. S njima se moramo suoiti. Ono to nam se dogodilo, nemogue je izbrisati. Zato je pravo umijee znati na koji se nain suoiti sa sjeanjem, jer ako na kreativan nain ne prevladamo uspomene, one nam mogu ugroziti put stvaranja novog i proienog ivota. Smisao sjeanja nije vraanje unatrag, nego ima za cilj univerzalno pomirenje za budua vremena. Iluzorno je
200
samo ekati neko vrijeme da uspomene iz prolosti prestanu boljeti. Dogaa se upravo suprotno: to se vremenski vie udaljavamo od tekih trenutaka iz prolosti, vie nas okupiraju i svakim nam danom postaju sve vei teret. Iskustvo potisnute patnje ima svaki ovjek. To je univerzalno ljudsko iskustvo. Na toj osnovi mogue je graditi univerzalnu etiku sprjeavanja patnje i nasilja. Zato je potrebno da lanovi razliitih grupa meusobno oivljavaju uspomene, kako bi se probudilo meusobno razumijevanje i suut. To je preduvjet stvarnom i iskrenom pomirenju. Uvidjeti patnju drugoga preduvjet je za razumijevanje i vlastite patnje. Mnogi smatraju da je za pomirenje vano zaboraviti prolost, da zaborav moe miriti sukobljene strane i biti osnova za novi mirni poetak, dok, s druge strane, sjeanje raspiruje negativnu energiju i doprinosi poveanju nesporazuma i nepovjerenja. Sjeanje se, dakle, negativno vrednuje i
povezuje s mrnjom, osvetom i razdorima. A trebalo bi biti obratno. Sjeanje se mora izrei, jer sama patnja trai da se izrekne, ona ne podnosi skrivenost i samou. Treba rei da je sjeanje bitno biblijska i kranska kategorija. U sreditu idovstva i kranstva je spomen na spasonosna Boja djela u povijesti. Zato sjeanje trai da bude aktualizirano, ono ja vano za identitet pojedinca i naroda. Zapravo, i vjera kranstva ivi od sjeanja. U tom smislu in Willya Brandta pred spomenikom rtvama Varavskog geta moemo protumaiti kao susret u sjeanju s patnjama i bolima rtava. To sjeanje jest supatnja sa rtvama. On je nastupio kao politiki voa naroda u ije ime su ti zloini uinjeni i u ime toga naroda, iskreno je pokazao da i sm u sjeanju proivljava nesree koje je milijunima prouzroio nacistiki reim. Tim ivotnim opredjeljenjem pokazao je da je mogue na nov nain odnositi se prema prolosti i potpuno novim pogledom gledati svoje blinje u sadanjosti. Izgradnja zajednitva Stvarnost, kao proces uvijek rastuih sloenih meusobnih djelovanja, pokazuje kako je izgradnja zajednice kroz meuljudske odnose jedna od njezinih glavnih znaajki. Pomirenje, kao rije koja se koristi kada su narueni odnosi koji omoguuju zajedniki ivot, upuuje na proces ponovnog uspostavljanja zajednitva. Veoma je teko ponovno uspostaviti pravedan odnos gdje se na individualnoj ili kolektivnoj razini uinila teka nepravda, meutim, mirnog suivota nema bez odreene doze pravednosti. Pri tome svaki pojedinani, osobni in jest veliki doprinos u procesu pomirenja. Velike su mogunosti da se pojedinano pridonese pomirenju, jer pojedinac kao pripadnik odreene skupine naroda preuzima inicijativu, te nekadanjim
neprijateljima prua ruku pomirenja. Zauzimanje pojedinca i bezuvjetno pomirenje na politikoj razini usko su vezani jedno uz drugo, jer doi do jednog zadovoljavajueg stanja na ovom polju mogue je samo onda ako je ovjeku stalo do toga, tj. ako je spreman nekadanjem neprijatelju oprostiti. Brandtov je in odraz njegove osobne supatnje s nevinim rtvama te je, istovremeno, simboliki in supatnje i suuti cijelog njemakog naroda prema rtvama zloinakog reima. Ovim inom narod i njegov voa odbacuju zlo koje je uinjeno u njihovo ime i kaju se zbog njega, te ponizno klee pred rtvama uinjenog zla. Ovdje se moe govoriti o sazrijevanju svijesti o osobnoj i kolektivnoj odgovornosti prema rtvama. Sazrijevanje osobne i kolektivne odgovornosti je istovremen proces, jer je ovjek odgovoran i kao pojedinac i kao lan odreenog kolektiva. Ali, odgovornost je iskljuivo vezana uz osobnu svijest, jer kolektivna svijest kao takva ne postoji, jer kolektiv nije subjekt. Zato se jedino pojedinca moe pozivati na odgovornost, radilo se o obinom ovjeku ili pak predsjedniku drave. Prostor na kojem se jo uvijek nije dogodilo istinsko pomirenje, a na kome je itekako prisutno sjeanje, ali zlo sjeanje ili zlopamenje (. Mardei), jest ovaj na. I nama je, dakle, potrebno ienje sjeanja na nain kojega smo gore naznaili. Najvea prepreka tomu jesu drutvene (i religijske) i politike strukture moi. Te strukture vode glavnu rije u naemu drutvu, one su nositelji i proizvoai mitologiziranih sjeanja i one dre otvorenima ratne rane. ini se da je gotovo i nemogue da se iz jednog takvog ambijenta pojavi neki na Willy Brandt, a na nama svima, osobito religijskim zajednicama, lei odgovornost koju nije mogue izbjei nikakvim neodreenim i jalovim govorima i stalnim odgaanjem da se otpone s ozbiljnim i iskrenim procesom pomirenja i zbliavanja.
201
Fra Ivan Pili
Uz 80. obljetnicu dolaska Hitlera na vlast 1933.*

Nijedno stoljee u povijesti ljudskog roda nije ostalo obiljeeno tolikim brojem malignih totalitarnih ideologija (faizam, nacizam, komunizam), sukoba globalnih razmjera (dva svjetska rata), globalnih kriza, strahova i katastrofa (velike ekonomske krize, hladnoratovski strahovi od posvemanjeg unitenja planet Zemlje) kao XX. stoljee. Stoljee koje je donijelo i najblistavija tehnoloka dostignua koja su promijenila ovjeanstvo, donijelo je i neke od najmranijih sustavnih ubijanja, genocida, kulturocida, pomora, logora, ali i nesustavnih, zastraujue svirepih zloina. Ogromna koliina povijesnog zla koja se taloila prethodnih stoljea kao da je eksplodirala u XX. stoljeu, a u drugoj polovici umalo da je kulminirala i treim svjetskim sukobom koji bi oznaio i kraj ljudske vrste. Pa, iako se taj globalni i za ljudski rod vjerojatno posljednji sukob nije (jo?) dogodio, zlo je ostavilo kao to zmija odbacuje zmijsku kouljicu brojne tragove diljem svijeta od Ruande, Indokine, Salvadora, pa i do naeg vlastitog, bosanskohercegovakog svijeta koji je pred sam kraj XX. stoljea pretrpio neviena divljatva i zloine. Pa ipak, ako se mora birati zlo iz XX. stoljea koje gurira
kao najvee i koje e ostati najupamenije u iduim stoljeima, onda izbor unato brojnim kandidatima pada na nacionalsocijalizam, koji je osmilio, pokrenuo i vodio Adolf Hitler. Od okultizama do kulta Nije jednostavno govoriti o nacistikim zloinima za vrijeme Drugoga svjetskog rata pod demonsko-frerskom palicom Adolfa Hitlera. Jo je tee govoriti o zlu
* Literatura: 1. POVIJEST, Prvi svjetski rat i poslijeratna Europa (1914-1936), ured. biblioteke Jutarnjeg lista, br. 16, Zagreb, 2008. 2. POVIJEST, Predveerje rata i Drugi svjetski rat (1936-1945), ured. Biblioteke Jutarnjeg lista, br. 17, Zagreb, 2008. 3. LENK, Kurt: Das paradoxon des Nationalsozialismus u Geschichte und Gegenwart 1/83, Vierteljahreshefte fr Zeitgeschichte, Gesellschaftsanalyse und politische Bildung, 2. Jahrgang, Mrz, 1983, str. 3-23. 4. C.LANGER, Walter: HITLER, Psiholoki prol, Tajni dosje amerike tajne slube OSS 1943. Ured. biblioteke Veernjeg lista. 5. BONHOEFFER, Dietrich: Otpor i predanje, pr. Tomislav Ivani, Kranska sadanjost, Zagreb, 1974. 6. BONHOEFFER, Dietrich: Etika, pr. Alen Kristi, Ex Libris, Sarajevo, 2009.
202 Godina XL. broj 1-2 2012/2013.
u smislu obljetnice, jer o zlim stvarima rijetko tko pie. Sjeanja na zla i mrana vremena treba gledati u smislu pouke za to svjetliju budunost. Nacisti su prizivali neobine duhove i slijedili okultne tradicije koje su tiho postojale u Europi tisuama godina. Zloin i prolijevanje krvi u nacistikoj Njemakoj postao je kult, a graen je na izopaenom shvaanju mranih religijsko--poganskih mitova, naime, mjeavini mitskih bitki izmeu svjetla i tame i zastraujuem putovanju u svijet kojim vladaju mistici, luaci i ubojice. Na takvu izopaenu ideologiju i tenju za zastraujuim zloinima jo nakon rata reagiraju mnogi, a prvenstveno papa Benedikt XV. koji se strastveno zalagao protiv beskorisnog klanja i uputio poziv mira koji je izazvao brojne oprene reakcije. Njegova mirovinska misija naalost nije uspjela, a samo je elio da se zadri mir nakon Prvog svjetskog rata kako bi se ouvalo ljudsko dostojanstvo. Nautrb njegovim eljama da se prekinu grozote rata, civiliziran svijet se ponovno pretvorio u polje smrti. Civiliziranom svijetu je oito manjkalo zla, gladi i nedaa, te je hrlio kao grlom u jagode za jo stranijim zloinima. Nacizam je postao industrija smrti nedunih ljudi koji su smatrani protivnicima i poradi lakeg likvidiranja bilo ih je potrebno etiketirati kao sotonske neprijatelje za masovna ubijanja s torturom bez ikakvog snoenja odgovornosti. Moderna i razvijena Europa strmoglavila se na dno preplavljena univerzalnim ludilom koje ju je odvelo ususret samoubojstvu. Univerzalno ludilo je predvodio Adolf Hitler, jedan od najveih mranjaka nae, ne ba daleke, povijesti. Ludilo je proizvelo nepregledne zloine i strahote i to sve pod izlikom Boga i religije, zapravo Svetoga, tj. onog starozavjetnog Boga koji kanjava i ranjava sve one koji nisu iste arijevske krvi. Adolf Hitler, (20. travnja 1889. 20. travnja 1945), njemaki politiar austrijskih korijena. Po mnogima, u politikom svijetu, glavna gura dvadesetog stoljea.
U povijesti novijeg doba slovi za najveeg zloinca (demonskog vou) koji je svijetu praktiki demonstrirao utjelovljenje Sotone. Bio je voa ekstremno desniarski nastrojene Nacistike stranke, tj. Radnike stranke (DAP), Kancelar Reicha i Fhrer poglavar drave jednostranakog sustava s diktatorskom i autokratskom vlau i idealima nacionalsocijalizma. Kao dijete sanjari da postane umjetnik i kao to sam kae najljepe u ivotu osjeao se itajui knjige, svirajui klavir i slikajui. U mladosti je prolirao svoju izopaenu ideologiju: rasizam, antisemitizam i pangermanski ekspanzionizam. Takoer mu nije bilo strano neprijateljstvo prema socijaldemokratima te austrougarskom parlamentizmu kao i suluda ambicija da pokori svijet te stvori novu idealnu arijevsku dravu i crkvu u kojoj ne postoji Isus Krist nego samo Hitler, vrhovni sveenik i prorok. Budui da se graom tijela nije mogao nadmetnuti arijevskoj rasi, u politikim razgovorima isticao se izvanrednim govornitvom i uivao potovanje. Nije bio jednostavan ovjek, naime, bio je zahtjevan, srdit i autoritativan. Svoju neracionalnu ideologiju s oduevljenjem je gradio pozorno sluajui velikana Richarda Wagnera kojeg sam smatra velikim umjetnikim genijem i uzorom. Hitlerove vizije Wagner je oblikovao svojim mitskim germanskim svjetovima i junacima samotnjacima koji uspostavljaju drutveni poredak. Strastveno je prieljkivao da mase u njemu otkriju genija jer se smatrao predodreen za velike stvari. Najzad su se puste matarije sudarile sa stvarnou. Po zavretku rata i pada carske Njemake pod vodstvom cara Franje Josipa koji je vladao vienarodnom monarhijom vie od pola stoljea razbuktale su se politike i socijalne revolucije. Rat je zavren s velikim brojem rtava (oko 10 milijuna mrtvih) i iza sebe ostavio nerede, nezadovoljstva, elju za kanjavanjem, strah i nadu u revoluciju. Nakon rata i tekih ljudskih gubitaka nastupa materijalno, politiko, ali
203
i institucionalno mrtvilo. Usprkos velikoj Njemakoj vojnoj moi, carstvo je doivjelo svoj svretak kao i mnogi drugi veliki imperiji: Rusko Carstvo, Austo-Ugarska Monarhija i Osmansko Carstvo. Njemaka je ekonomija svretak rata doekala u kolapsu, pojavili su se razliiti drutveni i politiki sukobi, a u zemlji zavladao osjeaj nesigurnosti koji je nagovjetavao mranu budunost. Njemaki narod tridesetih godina dvadesetog stoljea pogaa ekonomska kriza koja rezultira masovnom bijedom i nezaposlenou koju zemlja dotad nije upoznala. Njemako je puanstvo kroz povijest tradicionalno bilo uzor discipline, poslunosti, autoriteta, a sad se najednom nalo u nacionalnoj panici. Socijaldemokrati i stranke politikog centra gubile su podrku naroda, a istovremeno su komunisti, nacionalisti i nacisti lako stjecali nove pristae. Ove dvije strane su se smatrale krajnje neprijateljskima. U svojim su propagandama obeavali mir i boljitak (socijaldemokrati), a novi, tisuljetni Reich koji bi preporodio njemaki narod i iskorijenio idove i marksiste (nacisti). Nacisti su propagirali arijevsku rasu (dravu) i olako dolazili do novih pristaa. Radnitvo je naputalo socijaldemokrate i prelazilo komunistima i nacistima to je rezultiralo jo veim sukobom dviju suprotstavljenih stranaka s razliitim pogledom na svijet. Veina je Nijemaca ekala svog novog idola, zapravo, novi pokret (nacistiki) koji je, premda u poetku podcijenjen, poeo buditi Njemaku, ali i raati novog dravnog kancelara nakon Hindenburga. Predvoditelj pokreta i novi kancelar Reicha bio je ovjek iz sjene, narodni spasitelj, zapravo, ovjek od kojeg su oekivali sve, Fhrer, Adolf Hitler, koji uspostavlja nacistiku diktaturu i ojaava osobnu vlast. Ova diktatura bila je kobna za demokratske i komunistike stranke koje su do zadnjeg trena vjerovale u vlastitu pobjedu. Hitler nacionalistiki orijentiranoj Radnikoj stranci mijenja ime u Nacistika stranka. Stranka golemog publiciteta svjedoi irini
204
njegove zavodljive vizije, tj. sposobnosti da on predstavlja uskrisitelja Njemake, najveeg arhitekta i vojnog genija svih vremena. Svojim proliranim ulinim govorima napadao je idove, liberale, komuniste, socijaliste, kapitaliste i ubrzo stekao prve privrene zavedene sljedbenike - sirotinju. Ekonomska je kriza u Njemakoj pomogla Hitleru kao i faistima u Italiji da se domognu vlasti. Nitko nije slutio da e njihov voljeni Fhrer (voa) na kraju postati Verfhrer (zavodnik) koji e odvesti njemaki narod u najveu povijesnu, kulturnu i duhovnu katastrofu i sramotu. Slabost starog Hindenburga Kako bismo u cijelosti obuhvatili razvoj nacizma od 1919. do 1933. i propast nacistikog pua u studenome 1923. u Mnchenu, vano je stvoriti sliku o tadanjoj situaciji u Njemakoj. Nakon rata Weimarski ustav (11. kolovoza 1919) u oima Nijemaca imao je veliku manu: prihvatio je poraz, potpisano primirje i mirovni ugovor u Versaillesu. Hitler je preuzeo nacionalsocijalistiku radniku stranku (NSDAP), proputovao cijelom Njemakom, a napose Bavarskom i regrutirao nove sljedbenike. Pristae takve ideologije nisu bili mirni graani; naoruani su nosili smee koulje i svjesno se pripremali za borbu. Osnovan je Narodni promatra koji je bio javno glasilo stranke. Meu Hitlerovim pristaama bilo je nezaposlenih intelektualaca poput Alfreda Rosenberga, baltikog izbjeglice koji je postao teoretiar rasizma, ili Josepha Goebbelsa koji je upravljao propagandnim slubama, ali i asnici koji su nakon demobilizacije ostali bez plae, poput avijatiara Hermana Gringa i Rudolfa Hessa. Dvadeset tri drave su zbacile svoje stare dinastije i prihvatile demokratski ustav te slale delegate u gornji dom, Reichsrat. Naime, glavnu vlast imao je Reichstag, zapravo skuptina birana opim pravom glasa s razmjernim predstavljanjem naroda. Predsjednik Republike bio je zapovjednik
vojske, potvrivao je ministre i zakone, ali i imao pravo rasputanja Reichstaga. Ovakav sustav susreo se s velikim tekoama. Koalicija umjerenih (socijaldemokrati i stranke politikog centra) u Weimarskoj Republici bila je u sukobu s krajnjom ljevicom (komunisti i nezavisni), ali i krajnjom desnicom (nacionalisti, graanska stranka, nacisti). Dravu je zahvatila inacija (jedan dolar vrijedio etiri marke). U dravi je dolo do etiri pobune: najprije crnog Reichswehra, zatim komunistike pobune, separatizma u Porajnju i najpoznatije pobune zvane Hitlerov pu u Mncehenu, 8. i 9. studenoga 1923. Ratni junak pua bio je general Ludendoff. Hitler i Ludendorff u maru s 300 nacista krenuli su prema sjeditu bavarske vlade. Policija je paljbom zaustavljala demonstrante, Ludendorffa uhitila, a nedugo zatim i Hitlera i osudila ga na 5 godina zatvora u Landsbergu. Suenjem je Hitler postao nacionalni heroj. Izdravanje kazne bilo je kao u hotelu. U zatvoru pie prvi dio svoje knjige kombinaciju autobiograje i programatskog spisa (Moja borba). U svojoj knjizi spaja antisemitizam i antimarksizam u jedno, boljevizam smatra instrumentom idova u borbi protiv arijevsko-germanske rase, zastupa radikalni nacionalizam i neprijateljstvo prema republici i demoGodina XL. broj 1-2 2012/2013.
kraciji, ali otkriva i svoj matoviti zadnji element, naime, osvajanje Istoka i irenje arijevske rase. Knjigu nitko nije itao, a pogotovo shvaao ozbiljno. Poetkom tridesetih godina dvadesetoga stoljea, kada Radnika stranka doivljava svoj uspon, Hitlerovo djelo pronalazi itatelje (izdano je u milijunskim nakladama i prevedeno na 16 jezika). Stranka 1929. godine broji samo 120 000 lanova koji su nerijetko izazivali podsmijeh, ali sve vea nezaposlenost ide u prilog Hitleru jer konstantno broji nove lanove. Izborno tijelo u Njemakoj sve vie naginje lijevoj-komunistikoj ili desnoj-nacistikoj opciji i slabi Njemaku narodnu stranku. Zahvaljujui krizi nacizam postaje velika politika sila u Njemakoj. Nacistika milicija SA (Sturmabteilungen, Jurini odredi) uzrokuje sve vea nasilja i do 1932. broji 300.000 lanova. Voa milicije bio je bojnik Rhm. Stranka je imajui vojnu silu zahtijevala mnogo novca, ali Hitler nije namjeravao izvesti dravni udar s novog poloaja. Znao je da mu treba izborna pobjeda kako bi postao kancelar. Poetkom 1932. bila su dva kruga predsjednikih izbora (u prvom krugu Hindenburg je imao 18.600.000, a Hitler 11.500.000, dok je u drugom krugu Hindenburg imao 19.250.000, a Hitler 13.500.000 glasova). Hindenburg nudi Hitleru da ue u koaliciju koju Hitler odbija ciljajui samo na titulu kancelara. U meuvremenu je novi kancelar postao Kurt von Schleicher koji neuspjeno izbjegava ekonomsku krizu. Prestraeni Hindenburg poziva Hitlera na elo drave htijui dokazati njegovu nesnalaljivost na mjestu kancelara. Naravno, bila je to fundamentalna pogreka 30. sijenja 1933. Nasilje se dokopalo moi i postalo svakodnevna rutina. Hitler dobiva punu vlast od Reichstaga da donosi uredbe i zakone i da mijenja ustav premda je postojao Reichstag i Reichsrat. Hitler je prihvatio crno-bijelo-crvenu zastavu, ali s razliitim rasporedom boja nego na carskoj zastavi iz Drugog Reicha. Narodu je predstavio novu zastavu koja se
205
sastojala od crvenog pravokutnika s bijelim krugom u kojem je crnom bojom bio upisan kukasti kri. Sredinom 1933. godine Nacistika stranka je jedina postojea stranka u Njemakoj. Preostalo je samo uvrstiti nacistiku kontrolu u Njemakoj, a za takav plan se posluio specijalnom dravnom policijom (Gestapo) pod vodstvom Heinricha Himmlera koji je istodobno vrio dunost vrhovnog zapovjednika SS-a (Schutzstaffeln, Zatitne jedinice) ili nacistike jedinice namijenjene Hitlerovoj osobnoj zatiti. Najvei je problem, kojeg Hitler rjeava koalicijom Gestapa i SS-a, predstavljala SA jedinica koja je diktirala zakon na ulicama i traila nastavak revolucije to Hitleru nikako nije ilo u prilog. Tako Hitler 1934. u noi dugih noeva nareuje okrutno smaknue velikog broja zapovjednika SA, a izvritelji takvih monstruoznih djela bile su jedinice SS-a. Te iste godine umire i predsjednik Hindenburg i Hitler zauzima, naime, ujedinjuje poziciju predsjednika i kancelara Reicha te postaje vrhovni zapovjednik svih oruanih sila. Jednostavno reeno, postaje gospodar Njemake. Rijeivi stabilnost teaja marke zapoinje ponovno naoruavanje Njemake. Oivljava industrijsku proizvodnju, ali i smanjuje stopu nezaposlenosti. Od prvotnih 6 milijuna nezaposlenih pri preuzimanju vlasti do 1939. broj nezaposlenih smanjuje se na samo 200.000. Holokaust strah od jednog identiteta Vaan cilj nacistike strategije bio je unitenje komunizma i Sovjetskog Saveza, ali i cjelokupne idovske populacije u Europi i svijetu. Naime, lanovi idovske zajednice bili su esto obrazovaniji i ambicizniji od katolike veine te su mnoga javna imena pravnika i lijenika upravo dolazila iz njihovih redova. Tako su uspjeni idovi izazivali ljubomoru, a strogi vjernici budili ksenofobiju. Nacisti su idove smatrali
206
smrtnim neprijateljima i odgovornima za svaku nesreu. esto su bili predmet optubi za kapitalizam i socijalizam, liberalni tisak i modernu umjetnost, obrtniku krizu i emancipaciju ena. U javnosti su optuivani kao ujedinitelji njemakih neprijatelja (komunizma i zapadnog liberalizma). Po nacistikom racionalnom sklopu idovstvo nije vjera, nego nia rasa koju treba svesti na robovski oblik egzistiranja, jer zapravo kao takva eli nauditi arijevskoj rasi Nijemaca. Svako mijeanje s idovskom rasom slabilo je vlastitu naciju. Dolaskom Hitlerove vlade na vlast 30. sijenja 1933. javno se poela razraivati antisemitska propaganda, a idovima se zabranjuje braniti svoju vjeru, identitet i drutvenu ulogu. Progoni i protjerivanja idova poveaju se 1935. godine, a po novom zakonu smatraju se graanima drugog reda. idovima je u procesu arijanizacije uskraivana svaka mogunost preivljavanja. Hitler je morao planirati to uiniti sa idovima kako bi konano rijeio idovsko pitanje. Premda u poetku planira miroljubivu emigraciju idova na Madagaskar, afriki otok, pod francuskom upravom koja ne daje pristanak Treem Reichu. Zatim se planira deportacija na Istok (podruje Urala), ali se ni on nije mogao realizirati nakon pregovora sa Sovjetskim Savezom. Jedinice SA, SS i HJ (Hitlerjugend, Hitlerova mlade) pale idovske domove, sinagoge i trgovine. U Kristalnoj noi, 9. stu-
denog 1938, ubijen je 91 idov, a 21.000 mukaraca odvedeno je u koncentracijski logor Sachsenhausen kraj Berlina, u Buchenwald kraj Weimara i Dachau prvi nacistiki koncentracijski logor koji je prvotno trebao sluiti za zatvaranje politikih protivnika. Osim politikih protivnika, u logor se smjetaju idovi, Romi, sveenici, pastori, kriminalci, homoseksualci i asocijalni pojedinci. Kasnije se logor dograuje i slui za psihiko i ziko zlostavljanje koje rezultira smru, iako prvotno nije planiran kao logor smrti. Plinska komora nikad nije proradila u ovom logoru, ali oko 3.000 hendikepiranih i bolesnih zatvorenika ipak je ubijeno u plinskoj komori kraj Linza. U dvanaest godina postojanja kroz logor Dachau prolazi 206.000 zatvorenika od kojih je 31.951 stradalo, premda se broj stradalih ne moe sa sigurnou utvrditi. Takvi logori su postojali jo u Mauthausenu, Flossenbrgu, Ravensbrcku, itd. Oznaavani su kraticama KL (koncentracijski logor) ili VL (logor smrti). Broj ubijenih idova u Europi to u getima ili u procesu ienja, a napose u KL Lublin, Kulmhof, Sobibr, Belzec, Treblinka i Auschwitzu iznosio je oko 5 milijuna. Zloglasni logor u Auschwitzu odnio je oko milijun rtava, a genocidne radnje predvodile su specijalne snage jedinice SS-a. Vlakovima pristigli ene, djeca, starci kao i svi asocijalni masovno su likvidirani. U lipnju 1942. u istom logoru vre se pokusi na ljudima. Nad ulazom u logor stajao je natpis Arbeit macht frei (rad oslobaa). Auschwitz je bio podijeljen u dva dijela: na radne logore u kojima su zarobljenici radili kao roblje za njemaku industriju i na Auschwitz II Birkenau koji se koristio u svrhu istrebljenja svih onih radno nesposobnih i nepodobnih. Naime, u logoru su postojale 4 plinske komore koje su koristile plin ciklon B i bile povezane s krematorijem, a funkcionirale su sve do studenog 1944. Premda su za koncentracijske logore (kojima se zastraivalo protivnike) svi znali, Trei Reich je logore smrti skrivao od javnosti.
Broj ubijenih idova u Njemakoj i u drugim europskim zemljama (Poljska, SSSR, Rumunjska, Bugarska, ehoslovaka, Maarska, Italija, Jugoslavija, Francuska...) bliio se brojki od 6 milijuna. Okvirno se smatra da je u razdoblju od jeseni 1941. do ljeta 1944. godine ubijeno preko tri milijuna idova u logorima smrti, dok brojka stradalih u konanom rjeenju idovskog pitanja prelazi brojku i od 6 milijuna. Drugi svjetski rat je je rat s najvie rtava u povijesti. Broj mrtvih premaio je 50 milijuna ljudi. Najskuplju cijenu je platio Sovjetski Savez s 20 milijuna rtava, Kina s 10, Poljska 6, Njemaka 5, Japan oko dva milijuna, Jugoslavija milijun. Drugi svjetski rat ojaao je komunizam u Kini, ali i uzrokovao slabljenje europskih kolonijalnih imperija (Francuske, Velike Britanije i Nizozemske) ime su stvoreni uvjeti dekolonizacije i zahvaljujui kojem su u Africi i Aziji osvanule nove nezavisne drave. Mesijanski ili ljudski? Dvadeseto je stoljee bastion zla i totalitarnih ideologija kreiranih na univerzalnom ludilu kolektiva kojeg predvodi pojedinac u sluaju nacionalsocijalizma Hitler, nacionalni Mesija i apsoluti gospodar Treeg Reicha. Paradoksalnost nacionalsocijalizma vidi se iz injenice da je ludilo Fhrera postalo i ludilo nacije, ako ne i veeg dijela kontinenta. Nacionalsocijalizam je graen na mitu (nacionalnom mitu politikih oznaka koji sam po sebi nije neto loe, zapravo je dio svakog drutva), ali u totalitarnim diktaturama izvor je brojnih malignih ideologija. Paradoksalna je stvar totalitarne diktature ta da je Hitlerov nacionalsocijalizam i religijskog karaktera iz ega proizlazi da je arijevska rasa predodreena rasa produkt Bojih ruku a njezin voa nacionalni Mesija (prorok i sveenik) Adolf Hitler. Takoer je zanimljiva injenica da je Fhrer (voa) postao i Verfhrer (zavodnik) koji je okupirao ogromne teritorije i pokorio milijune ljudi.
207
Kobnog 30. sijenja 1933. svojim dolaskom na vlast na utrb oekivanja politikih protivnika i tadanjeg drutva koje ga je gledalo s podsmjehom promijenio je koncepciju svijeta, ali za tu koncepciju nije kriv luak Hitler, nego njemako ludilo koje je rodilo (stvorilo) Hitlera (Mesiju), zapravo, ovjeka izopaenih postupaka, lozoje i moralnih naela. Nacionalsocijalizam je s mistinim uenjima i reformatorskim pogledima na svijet zahtjevna, zapravo zla politika stvarnost. U ovakvom izopaenom svjetonazoru znanje i racionalnost ne donosi rjeenje stvari, ve nepokolebljiva vjera u pobjedu totalitarne maligne ideologije. Nacistiki pogled na svijet doveo je u pitanje samu ljudskost (dostojanstvo) ovjeka. U novom moralnom drutvenom poretku, kao pripadnik pokreta otpora, protiv nacizma bio je Karl Jaspers, njemaki lozof savjest nacije (drave), ali i francuski intelektualac Jean-Paul Sartre, najznaajniji lozof egzistencijalizma (humanizma). Otvaraju obzorje za novo promiljanje o biti i smislu ovjeka nakon najvee tragedije ljudskog ovjeanstva. Zastupaju ideju humanizma bitno naglaavajui odgovornost ovjeka. Hannah Arendt smatra kako se nacistiki zloini ne mogu vie pravno sankcionirati i u tomu lei pravi uas, jer za takve zloine vie nema primjerene kazne. Christian Wulff je prvi njemaki predsjednik koji je odrao govor u koncentracijskom logoru Auschwitz-Birkenau koji oslikava zloine Nijemaca nad milijunima ljudi, a svijet ispunjaju gaenjem i sramotom. On smatra da Nijemci snose povijesnu (trajnu) odgovornost koja je potpuno nezavisna od individualne odgovornosti i da kao takvi ne smiju dopustiti da se ovakvi zloini ikada ponove. Shodno miljenju Wulffa i kod nas je ista situacija u bosanskohercegovakom drutvu gdje se ljude ne moe vie primjereno kazniti za poinjena zlodjela tijekom zadnjeg rata (Srebrenica, Ahmii, deportacije ljudi...), ali se moemo nadati da u oba sluaja postoji ona najvea instanca Bog.
208
Dietrich Bonhoeffer je takoer pripadnik pokreta u borbi protiv Hitlera, koji je u prvom redu zavodio sirotinju, tj. one koji su u svojoj marginalnosti i odbaenosti ogoreno traili utjehu i spasenje. Predavao je na sveuilitu i meu studentima pokrenuo pacistiki pokret, zapravo protivljenje Hitlerovoj mladei koja je u javnosti mahala orujem i privlanim krilaticama. On smatra kako je kraninu zabranjeno ikakvo pripravljanje na rat, naime, ako kranin podie oruje na drugoga automatski podie oruje i na Krista. Budui da je Hitler cijelu zemlju pripremao za rat i u svojoj izopaenoj namisli uvelike napredovao, Bonhoeffer se obraa i postaje kranin/ ovjek iznimnog vremena i mjesta. tovie, doivljava duboki duevni potres, odbija vojnu slubu i bjei kratko u Ameriku. Nedugo zatim shvaa kako je pogrijeio, vraa se i proivljava teko razdoblje nacionalne povijesti s kranima u Njemakoj. Nakon obraenja, nasljeduje Krista ne samo u Crkvi nego i u svijetu. U pokretu otpora kao teolog i kranin morao je izvravati dvoznane tehnike zadae. U svojoj misiji do kraja ostaje priseban, ne skriva se iza svoje crkvene slube, tovie gubi upniku i kransku reputaciju. Hrabro se bori protiv nacizma i Hitlera. Najzad biva ogoren zbog nereagiranja Crkve na zlo zahtijevajui veu ulogu Crkve u kritici maligne ideologije i reima. Nije podravao antisemitsku
politiku ve je pomagao idove da se spase bijegom iz Njemake. Nerijetko je spominjao kako iskljuivanje idova proizvodi i iskljuivanje Krista budui da je i on bio idov. Junak njemakog otpora nacizmu nakon neuspjene operacije zbacivanja zla s vlasti biva zatvoren i preseljavan po vie koncentracijskih logora gdje mu u jednom od njih ivot zavrava vjeanjem. Nacistiki projekt, tj. teorija ili uvjerenje kako raznovrsnost nacija slabi carstvo vodila je raanju antisemitizma, odnosno stvaranju istog ivotnog prostora superiornoj arijevskoj rasi, odnosno, konanom cilju stvaranja homogene, autarkine etnike drave koja bi inkorporirala ideje pangermanizma. Maligna je ideologija stvarala: 1) Otvorenu mrnju drugoga, (idovi, Romi, Poljaci, homoseksualci, invalidi); 2) Strah od drugoga i njegovo hitno, zapravo konano rjeenje (Holokaust nad idovima); 3) Ljubomoru i zavist zbog tueg napretka kojeg se poistovjeivalo sa sotonom; 4) Rasizam i diskriminaciju; 5) Neosnovane optube za kapitalizam, socijalizam, umjetnost, liberalni tisak; 6) Nacionalizam i militarizam; 7) Eugeniku (Dobri geni) program za poboljanje ljudske vrste kojim se sprjeava inferiorne ljude da imaju potomstvo (negativna eugenika), a potie superiorne da se to vie razmnoavaju (pozitivna eugenika); 8) Fhrera, Mesiju princip nacionalnog voe nove i
idealne arijevske drave i Crkve bez Krista; 9) Odbacivanje demokracije kao i ukidanje politikih stranaka i slobodne tampe; 10) Snanu demonstraciju lokalne kulture; 11) Antislavizam; 12) Ogranienje slobodnog ispovijedanja vjere; 13) Odbacivanje moderne umjetnosti i povratak klasicizmu; 14) Malograantinu; 15) Suradnju sa faistikim i totalitaristikim reimima. Dvanaestogodinje vladanje nacistikog organiziranog zla sa svim svojim oznakama kosi se s fundamentalnim kranskim vrijednostima. Nacizam stoji nasuprot humanoga i racionalnoga, zapravo on kao nikada ranije sve vrijedno zbacuje u kut i izlae beskompromisnom, iracionalnom i nasilnom demonstriranju zla pod parolom kranskih elemenata to se protivi samoj osobi Isusa Krista. Zloupotrebom kranskih elemenata sosticirano zlo stjee nesluenu irinu. Zlo se javlja u liku svjetla, dobroinstva, povijesne nunosti i socijalne pravde za ovjeka te progoni pravednost i samim time ne zasluuje otkupljenje. Nacionalnom su ludilu podlegli razumni koji nisu bili u stanju vidjeti bezdan zloe. Bog za razliku od nacizma bez razlike ljubi ovjeka i svijet. Ne nekog idealnog ovjeka, ve ovjeka kakav on jest, ne neki idealni svijet, nego zbiljski svijet. Bog postaje ovjekom, zbiljskim ovjekom i ne doputa da ljude i svijet dijelimo prema naim mjerilima, a sebe nameemo kao Boje suce. Bog titi zbiljskog ovjeka onakvog kakav jest i suprotstavlja se njegovim tuiteljima i sucima. On kao najvia instanca ne trai za sebe najsavrenijeg ovjeka (Hitlera) da se s njim povee, nego preuzima ljudsku narav onakvu kakva jest. Isus nije ideja ovjeka, nego konkretni ovjek. Ono to se dogaa ovjeku to se dogaa i njemu. Lik Isusa Krista uobliuje se u ovjeku, ali ovjek ne postaje Bogom i to je fundamentalna greka u nauku nacizma. ovjek ne moe sam provesti promjenu svoga lika, nego samo Bog preoblikuje njegov lik u lik ovjeka, tako to ovjek postaje, ne Bog, nego ovjek pred Bogom.
209
Fra Mario Katui
Sjeanje na papu Ivana XXIII. (1881-1963)*

Lombardija je sjeverna provincija u Italiji s glavnim gradom Milanom. Ime je dobila po Langobardima, germanskom plemenu koje je 568. godine osvojio sjeverni dio Italije sa sjeditem u Paviji. Utjecaj germanske kulture nastavio se i dalje kroz povijest. Tako je Bekim kongresom 1815. godine uspostavljeno Lombardsko-venetsko kraljevstvo kojim vlada dinastija Habsburg, koja je na ovome podruju bila prisutna i ranije od 1706. do 1797. Godine 1848. izbila je revolucija kojom je austrijska vlast protjerana iz Milana, a nedugo poslije i iz Venecije. Takvo stanje nije dugo trajalo pa se Austrija u Italiju vratila ve slijedee godine i ponovno stekla izgubljene prostore. Lombardija se konano oslobodila Austrije tek 1859. godine, a Venecija 1866. godine pripojila Kraljevini Italiji. Ovo dugo razdoblje austrijske vlasti u Italiji ostavilo je tragove na ovom podruju tako da i danas imamo neke dijelove sjeverne Italije u kojima se govori njemaki jezik. Znatan je bio takoer utjecaj na kulturu ljudi, jer iako je Austrija bila okupator, znatno je utjecala na napredak i kulturu ovih krajeva. Na ovom podruju nalazi se takoer jedno alpsko selo Sotto il Monte u blizini Bergama, nedaleko od Milana. Ni po emu ne bi bilo vano da u njemu, na neki nain, nije otpoela promjena unutar Katolike
* Literatura: 1. Lazzarini, A., Papa Ivan XXIII., ivot i linost, Druba ss. Nae Gospe, 1963, Zagreb. 2. Giancarlo, Z., Utopija pape Ivana XXIII., Kranska sadanjost, 1977, Zagreb. 3. Kung, H., Izborena sloboda: Sjeanja, Ex libris i Synopsis, 2008, Rijeka.
210 Godina XL. broj 1-2 2012/2013.
crkve. U tom selu rodio se Angelo Giuseppe Roncalli, budui Ivan XXIII. Sanitarac i prijatelj mladih Roncalli je roen 25. studenog 1881. godine u siromanoj seljakoj obitelji kao prvo od dvanaestero djece u obitelji. Otac je imao elju odgojiti ga i osposobiti za poljoprivredne poslove od ega je obitelj ve generacijama ivjela. Djetinjstvo provodi u krugu obitelji sve do svoje 12. godine kada odlazi u sjemenite u Bergam unato oevom negodovanju. U Bergamu ostaje sve do zavretka teologije nakon ega odlazi u Rim gdje ponovo slua neke teoloke predmete. Od 30. studenog 1901. do 30. studenog 1902. godine slui vojni rok u 73. pjeakoj pukovniji brigade Lombardija. Zbog odlinog gaanja iz puke postao je podnarednikom to je smatrao jednom velikom promjenom za svoj ivot. Nakon vojske rekao je da je zahvalan Bogu to je imao priliku iskusiti i takav ivot, ivot jednog vojnika. Njegov boravak u vojarni kasnije e uvelike utjecati na njegov rad i disciplinu s mladima. Dana 13. srpnja 1904. polae doktorski ispit iz teologije, a 10. kolovoza iste godine zareen je za sveenika u Rimu te je istog dana imao prvu svetu misu u Bazilici sv. Petra. Poslije reenja postao je tajnik novog bergamskog biskupa Giacoma Marie Radinija Tedeschija koji e mu postat uzor u sveenstvu. U slubi tajnika ostao je deset godina. S ulaskom Italije u Prvi svjetski rat ponovno oblai odoru sanitetskog podnarednika, a nakon toga postaje vojni kapelan i na toj slubi ostaje do 1918. godine. Nakon rata prelazi u sjemenite u Bergam te radi kao predava crkvene povijesti u sjemenitu i teologiji. Osnovao je, takoer, kao profesor, studentski dom. Razlog tomu je vjerojatno bilo doivljeno iskustvo patnje mladih ljudi u ratu nemogunost kolovanja i pohaanja nastave, odlazak mladih na opasne fronte, gubljenje nade u mladim danima. Papa Benedikt XV. imenuje ga za predsjednika misijskog apostolata za
Italiju (Consiglio centrale dellOpera della Propagazione della Fede). Vatikanski slubenici su esto ismijavali Roncallija, kao nekog ruitelja vatikanskih pravila i prokuanih postupka. Tako je u djelu Ignazia Silonea Avventura di un povero cristiano uzviknuo kardinal Caetani papi Celestinu V: Ne vlada se Oenaem. Upravo je Roncalli htio i uporno na svim svojim slubama radio suprotno. Istono od kurije Papa ga imenuje biskupom 19. oujka 1925. i odmah ga alje kao vizitatora u Bugarsku da pomogne pribliavanju katolika razliitih obreda. Tu je nailazio na velike probleme s bugarskim kraljem Borisom. Naime kralj je sklopio katoliki brak s kerkom Vittoria Emanuelea III. u Asizu, a odmah nakon povratka u Soju sklopio je brak po pravoslavnom obredu. Kralj Boris je rekao Roncalliju da je pogrijeio to je prevario papu. Nuncij je na to pobijesnio, ali je ipak i u toj situaciji sasvim ljudski postupio to je razbjesnilo vatikansku diplomaciju. U svjetlu tih dogaaja, koji su mu zaista bili jako teki, u svom Dnevniku due zapisao je da mu nevolje u Bugarskoj nisu zadavali Bugari nego sredinja vlast Katolike crkve. Nakon slube u Bugarskoj, koju naziva trnovitim putem, premjeten je u Istambul. Razlog njegova premjetanja bile su proturjene upute koje su dolazile od Rimske kurije, od kardinala Sincera i od Tisseranta. Ako bi posluao upute jednog odmah bi se time zamjerio drugom. U tom sukobu s Rimom kae da se osjeao odsjeenim od svega, od bilo koje mogunosti za napredovanjem. Kao nuncij u Turskoj, posebnu brigu je vodio oko progonjenih idova. Pokuavao je na sve mogue naine da ih zatiti. Na poseban nain je u Turskoj dolazilo do sukoba izmeu crkvenog diplomatskog stava i onoga to je za Ronccalija znaio kranski posluh. Zamjeralo mu se, takoer, to je uao u dijalog s njemakim ambasadorom Franzom von Papenom, koji
211
je kratko bio kancelar Njemakog Reicha, te kratko i vicekancelar u Hitlerovu kabinetu 1933-1934, i koji se raziao s Hitlerom odmah u poetku. Kao diplomat u Turskoj dolazio je povremeno na mise i sprijateljio se s Ronccalijem. To je smetalo kuriji, ali je nuncij bio dobra duha za dobre stvari. Poslije Turske odlazi u Grku i Francusku. U Francuskoj je pomogao tridesetak biskupa koji su bili osueni od strane novog Vichyjevog reima. Roncalli je poslan u Francusku da uspostavi dijalog s novom vlau. Na svim ovim mjestima bio je upeatljiv i ivio je vrlo skromno. Papa Pijo XII. proglasio ga je godine 1953. kardinalom, a samo tri dana kasnije imenovao ga je venecijanskim patrijarhom gdje ostaje do 1958. godine. Papa Pijo XII. umire 9. listopada 1958. godine, a sljedee konklave poinju 28. listopada iste godine. Trei dan konklava izabran je za novog papu Angelo Giuseppe Roncalli kao 263. papa. Uzeo je ime Ivan, ime zatitnika svoje upe, Lateranske bazilike, ime svoga oca i ime onoga koji je imao pripraviti put Gospodinu. Kao papa nastavio je ivjeti vjeru koju je ponio iz obiteljskog doma, a njezino geslo glasi: Uzdati se u Gospodina, sauvati mir srca, uzimati sve s dobre strane, biti strpljiv i initi svima dobro, a nikada zlo. Za papu je izabran u 77. godini. Zvali su ga prijelazni papa, a vjerojatno je i biran kao kompromisno rjeenje izmeu konzervativne i umjerene strane. No, Ivan XXIII. je ve koncem sijenja 1959. godine krenuo s iznenaenjima te najavio rimsku dijecezansku sinodu, ekumenski sabor, novo itanje znakova vremena u duhu Isusa Krista aggiornamento (posadanjenje). Drugi vatikanski i svjetska kriza Kada mu je jedan kurijalni slubenik rekao da se sabor ne moe pripremiti do 1963, papa mu je rekao: Pa dobro odrat emo ga 1962. U elji da odri sabor bio je sam jer rimska kurija nije bila za takvu vrstu sa212
bora, tovie, nailazio je na omalovaavanje vatikanskih slubenika nieg ranga. Htio je takoer reformirati Kuriju, ali kroz Osservatore Romano osjetilo se veliko protivljenje. Proglasio je sabor iz iste potrebe da se nakon sedamnaest godina od rata konano krene s lijeenjem rana, da se zatvori jedna era, a otvori druga. I sam je bio sudionik ratnih zbivanja te je vidio i kao sveenik u svome kraju koje vrijednosti rat unitava. Na zlobne i loe reakcije upuivao bi ovakav ili sline komentare: Netko kae, to sam takoer i ja uo, da je papa suvie optimist, da ne vidi nita osim dobra, da sve stvari uzima s one dobre strane. Ali dakako, ja se ne znam distancirati naravno, na moj nain od naega Gospodina, koji ipak nije inio nita drugo do irenja oko sebe dobra, radosti, mira, ohrabrenja. Sabor je ipak zapoeo. Otvorio ga je 2. listopada 1962. godine sveanim govorom Gaudet Mater Ecclesia, gdje je rekao da je koncil pastoralan i ne moe biti nikakav drugaiji. Smatrao je da se II. vatikanski sabor treba prikloniti jednoj vrsti uiteljstva, a to je pastoralno uiteljstvo. Koncil je takoer snano bio usmjeren i ekumenski. Njegovi nasljednici su ga nazivali ekumenskim papom. Carigradski patrijarh Atenagora I. je primijenio rijei iz Evanelja na Ivana XXIII: I bi poslan od Boga ovjek imenom Ivan. Na samom poetku II. vatikanskog sabora u svijetu se dogaa jo jedan vaan dogaaj za ovjeanstvo, dogaaj koji bi mogao usmjeriti svijet na neku drugu stranu. Naime u to se vrijeme stvorila napetost izmeu SAD-a na elu s predsjednikom Kennedyjem i SSSR-a na elu s Nikitom Hruovom. Ta napetost je u povijesti poznata kao Kubanska kriza. Ova dva dogaaja nimalo beznaajna kao da su se dogaala na dvije planete. Tek poneki kardinal osjea dah tragedije koja je zahvatila svijet, a s druge strane ruski asopis TASS je posvetio nekoliko redaka Koncilu. Slubeno su istaknuli znaenje Sabora, a napose odlomak u kome se kae:
Nema ovjeka koji ne mrzi rat i koji ne ezne arko za mirom. Crkva ne prestaje proklamirati svoju elju za mirom i svoju lojalnu suradnju svakom iskrenom nastojanju za mir. Na inicijativu Kennedyja upuen je poziv papi Ivanu XXIII. da, kao neutralna osoba, pokua smiriti napetost izmeu ove dvije zemlje. Papa je ubrzo uputio pismo Hruovu i Kennedyju te na Radio Vatikanu pozvao svijet na mir. Obje strane pristale su na papin apel te kasnije dogovorile niz susreta kojima bi se kriza privela kraju. Pacem in terris Za njegova pontikata nastalo je puno enciklika: Ad Petri Cathedram, Sacerdotii nostri primordia, Grata recordatio, Princeps pastorum, Mater et magistra, Aeterna
Dei sapientia, Paenitentiam agere i Pacem in terris, kao najvanija papina enciklika. Nakon to mu je lijenik saopio da mu ne preostaje puno vremena za ivot, jer ga bolest dobro naela, Ivan uvia da mora ostatak vremena posvetiti miru. Bio je svjestan kranske manjkavosti u pristupu miru. elio je dati novi peat novom humanizmu u svijetu koji se pojavio nakon brutalnosti Hiroime. U tom kontekstu nastaje enciklika Pacem in terris kao poziv na otkrivanje zajednikih osobina svih ljudi, na otkrivanje zajednikog ovjetva. Pacem in terris nije enciklika koja se obraa samo katolicima nego je upuena svim ljudima dobre volje, te stoga cijelom ovjeanstvu. Zbog ratnih nedaa, o kojima je Ivan XXIII. razmiljao u enciklici, problem je bila suradnja meu ljudima razliitih kultura, podrijetla i ideologija. Stoga je
213
apel upuen ljudima dobre volje, poziv na suradnju u svrhu opega dobra. Zato je ova enciklika govor o ovjeku kao preduvjetu za mir. Mir nije neto izvanjsko, dogovoreno, politikom ujednaeno, nego mir je stvar ovjeka. Papa Ivan XXIII. bio je takoer ovjek dijaloga i otvorenosti za svaku vrstu komunikacije, naroito s istonim zemljama. Oko toga je bilo puno polemika i prigovora koji nisu odobravali razgovor i suradnju s komunistima. Papa je u jednom osvrtu na tu problematiku rekao: To moe biti iluzija, ali moe biti izravna nit Providnosti, a ja nemam pravo da je prekinem. Kasnije je u privatnu audijenciju primio novinara Alekseja Adubeja i njegovu suprugu koja je bila ker Nikite Hruova. Zbog toga ina mu je skovan i nadimak Nikita Roncalli. U javnosti i realnosti Ameriki list Time svake godine proglasi nekoga osobom godine, u najboljem ili najgorem smislu. Tako je Ivan XXIII. u listu Time 1962. proglaen osobom godine zbog svoje popularnosti. Za njega su kazali da je najpopularniji papa modernog doba, a moda i uope. Postoje, takoer, neke loe strane njegova pontikata. Roncalli je imao jedinstvenu priliku da reformira Kuriju no to nije u potpunosti iskoristio. Sve dotadanje protureformske kardinale iz Pijove Kurije, papa je ponovno potvrdio, upranjena mjesta je popunio konzervativnim kurijalnim funkcionarima. Sve tajnike pojedinih dikasterija je zaredio u nadbiskupe i time poveao broj dvorskih biskupa bez dijeceze, a predsjedavajuima reformskih komisija imenovani su uglavnom protivnici reformi. Papa Ivan XXIII. umro je 3. lipnja 1963. godine. Iza sebe je sigurno ostavio veliko bogatstvo, bogatstvo koje ne pripada samo Crkvi nego i svijetu. Njegova smrt nije pogodila samo vjernike katolike, nego svakog ovjeka koji je pratio njegov hod.
214
Engleski list Sunday Miror kazao je povodom njegove smrti: ivom vatrom svog dubokog ovjekoljublja, svojom ljubavlju za ljudski rod, svojom odvanou, svojom pobonou i na kraju svojom vedrinom on je tako rei, osvojio srce svijeta. Nadahnuo je katolike i zadivio protestante, pomogao svima koji su nesigurni, koji sumnjaju. Hruov je rekao da nisu samo papu izgubili katolici nego svi vjernici dobre volje. Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je 2000. godine blaenikom i odredio da njegov spomendan bude na dan otvaranja II. vatikanskog sabora. ivot mu je obilovao dobrim djelima u zalaganju za ovjeka i samo ovjeka bilo kojoj naciji, rasi ili konfesiji on pripadao. Njegov ivot unutar Crkve snano je bio usmjeren prema obnovi. Njegova djela govore o njemu kao ovjeku koji pokuava popraviti sadanjost da bi bila bolja budunost. Nije se vraao nazad nego je htio istraiti nove mogunosti i nove smjernice za Crkvu. Dananji pogledi na Koncil i dokumente, koje je Koncil iznjedrio, veoma su razliiti. Na jednoj strani je istinska volja da se djeluje u svjetlu zakljuaka II. vatikanskog sabora, a na drugoj konzervativna oporba protiv svega to Koncil donosi i to bi s ljudskog stajalita bilo sasvim normalno za djelovanje Crkve, u vremenu koje se brzo mijenja. Jedna karikatura kae: Kada je Crkva otvorila vrata svi su vjernici izili. Moda se ta vrata nakon Koncila uope jo nisu ni otvorila, kako bi u nju mogli ui ljudi s novim pogledom na ivot, ljudi u ubrzanom tehnolokom, industrijskom, komunikacijskom i svakom drugom razvoju. Uistinu, svi bismo trebali osobno dati svoj udio u provedbi ideja i zakljuaka Drugog vatikanskog sabora. Ukoliko se ne pristupi razmiljanju o saborskim dokumentima, Crkva na svom motoriu nee sustii moderna i brza vozila te e stalno traiti parking i na koncu zavriti u muzeju starih stvari, koje su nekad vrijedile, a vie ne slue niemu.
Danijel Stani
Rijeima o liku i djelu dith Piaf (19151963)

Prema legendi, ova je velika francuska glazbenica roena hladne zimske noi, 19. prosinca 1915. godine u ulici naselja Belleville u Parizu. Majka joj je bila sama kad su trudovi poeli. Sila je u ulicu da pozove taksi, ali je bilo prekasno beba je ve bila tu. Dva policajca u prolazu pomogli su rodilji s trotoara. Meutim, u rodnom listu stoji da je roena u mjesnoj bolnici. Bilo kako bilo, te je noi na svijet dola dith Giovanna Gassion. dithina mati Annetta bila je pjevaica. Kad bi pjevala po kaima i u ulicama, svoju bi ki ostavljala majci na uvanje. Otac Louis joj je bio na fronti, a kad se jednog dana iznenada vratio, oduzeo je punici malenu dith i povjerio je svojoj majci, jer je vidio u kakvim mu uvjetima dijete ivi. Punica je bila vlasnica javne kue u Normandiji. Tako joj je unuica neko vrijeme ivjela i odrastala uz bordelsku atmosferu. Budui da je bila dragulj u kui meu bludnicama, one su marno vodile brigu o njoj. Sa svojih est godina oboljela je od keratitisa upale ronice oiju, pa su je djevojke odluile odvesti u Lisieux, na grob sv. Terezije od djeteta Isusa. Nedugo zatim, mala je dith ponovno progledala. Cijeli je ivot ostala bliska maloj Tereziji i esto se utjecala njezinu zagovoru. Godine 1922, po zavretku rata, otac ju je odluio povesti sa sobom. Louis je bio cirkuski umjetnik, a da stvari budu i gore, ostao je bez posla i odluio postati ulini zabavlja. Prialo se kako je tada dith prvi put nastupila, i to jedinom pjesmom
koju je onda znala napamet francuskom himnom Marseljezom. Oarala je sve svoje sluatelje. La mme Piaf Osam godina poslije odlazi od oca i nastavlja ulino pjevanje u duetu, zajedno sa svojom prijateljicom Simonom Berteau. Trajalo je to dvije godine, dok sluajno nije upoznala svoju prvu ljubav na parikom brdu umjetnika Montmartre. Ve je dogodine iz te veze izala njezina prva i jedina ki Marcelle. dith je tada imala tek 17 godina. O svojoj keri nije vodila brigu, kao ni njezina majka o njoj. Mala je Marcelle umrla od meningitisa u treoj godini ivota.
215
U jesen 1935. dith se upoznala s Louisom Leple, upraviteljem kabareta u parikoj ulici Champs-lises. Kad ju je uo kako pjeva snanim i specinim glasom punim uroenih trilera, uvidio je da joj nije mjesto na ulici. Ponudio joj je posao i plaao joj 40 franaka po veeri. Ovaj ju je kao prvi mentor nazvao La mme Piaf (franc. dijete vrabac, vrapi). Bila je niska rasta, visoka tek 1,47 m, pa joj je ovaj nadimak itekako odgovarao. Ipak, imala je nevjerojatno snaan glas i jasnu artikulaciju. Ve je 1936. godine snimila prvu pjesmu poto je nauila osnove scenskog nastupa. Tada je ve poela na nastupima nositi iskljuivo crno, ega se drala do samoga kraja. Mecena Leple ubijen je u travnju 1936, pa je Pianoj slavi na put stajalo mnotvo negativnih komentara, koji su je dovodili u vezu s njegovom smru. I optunica je podignuta, ali i odbaena. Stupila je u romantinu vezu s tekstopiscem Raymondom Assoom, koji joj je pomogao da se izvue iz krize, a metamorfoza se dogodila i u imenu odsad e pjevaica jedinstvenog glasa biti poznata neprolaznim imenom dith Piaf. Uspjeno se uspravila i nastavila putem slave. etrdesetih se godina uspjeno bavila glazbom pisala je tekstove, upoznavala slavne osobe i nastupala pred brojnim gledalitem. Bila je vrlo uspjena u Parizu i cijeloj Francuskoj. U nizu ljubavnika sljedei je bio Yves Montand, poznati glumac i pjeva. dith ga je otkrila 1944. godine i postala njegov mentor. Nije prola ni godina dana, a postao je jedan od najpoznatijih francuskih pjevaa svog vremena. No ljubav nije dugo trajala razili su se kad je njegova slava postala gotovo ravna njezinoj. Drugi svjetski rat Piaf je provela u Njemakoj, bodrei francuske vojnike. Tek kad je sklopljen mir Piaf je postala poznata i na meunarodnoj sceni nastupala je po Europi, Junoj Americi i Sjedinjenim dravama. U poetku je amerika publika nije cijenila, ali joj je popularnost skoila s pozitivnom ocjenom jednog njujorkog glazbenog kritiara. Godine 1945. napisala
216
je La Vie en rose (franc. ivot u rozom), pjesmu koja ju je vjerojatno obiljeila kao novu zvijezdu na glazbenom nebu. Za tu joj je pjesmu posthumno dodijeljena nagrada Grammy, a meu glazbenicima koji su kasnije obradili ovu pjesmu jesu Louis Armstrong, Aretha Franklin, BB King, Tri tenora i mnogi drugi. Vrhunac karijere doivljava u poznatoj parikoj glazbenoj dvorani Olympia, gdje je esto nastupala, uvijek pred krcatim gledalitem. Godine 1949. zapoela je novu romansu s Marcelom Cerdanom, poznatim francuskim boksaem, a bio je ljubav Pianog
ivota. Njemu u ast napisala je i pjesmu Hymne lamour (franc. himna ljubavi). Bila je shrvana u listopadu iste godine, kad je ula da je, dolazei njoj u posjet, poginuo u padu aviona. Ovog oenjenog mukarca i oca troje djece voljela je vie od bilo koga drugog. Njezino zdravlje bilo je narueno, nije ga mogla preboljeti. Uz alkohol, sad je postala ovisnik i o morju. Ta se ovisnost pojaala poslije nekoliko automobilskih nesrea. Naizgled preboljevi Cerdanovu smrt, udala se po prvi put uope 1952, ali se ve 1957. rastala. Pet godina poslije ponovno se udaje, ovaj put za 20 godina mlaeg grkog frizera imenom Tho Sarapo. S njim je u braku ostala do svoje smrti. Posljednje godine svog ivota snimila je svoju posljednju pjesmu LHomme de Berlin (franc. Berlinac). Zahvaljujui svom uspjehu zaradila je veliko bogatstvo, ali je uvijek ostala jednostavna mala mravica u svojoj crnoj haljini. Postala je simbolom za tadanji duh Pariza. dith je bila Pariz, Pariz je bio dith. Sluateljstvo su inili pripadnici svih klasa njezine su se pjesme ticale i siromanih i bogatih. Iako se uvijek nadala da e umrijeti tijekom nastupa na pozornici, smrt ju je zatekla 10. listopada 1963. godine u malom gradiu Grasseu na francuskoj obali. Kad je umrla, mu ju je potajno prevezao u Pariz, da bi se moglo rei da je umrla u svom rodnom gradu. Pokopana je u groblju Pre Lachaise u Parizu, pokraj njezine keri, a u istoj su grobnici kasnije pokopani i njezin otac i mu. Zbog njezina ivota uskraen joj je katoliki obred ukopa, ali je prema izvjetaji-
ma toj sveanosti ipak bilo prisutno oko sto tisua oboavatelja. Tuga bez odgovora Jedna od posljednjih Pianih pjesama Je ne regrette rien (franc. ne alim ni za im) govori o njezinu stavu prema ivotu koji je ivjela. Naime, kao prava umjetnica, zanemarila je sve negativne kritike na vlastiti raun i nastavila ivjeti u svojim pjesmama. Dana 10. listopada 2013. ipak se za nju slavila spomen-misa u njezinoj rodnoj upi u naselju Belleville u Parizu. Bilo je to na dan 50. obljetnice njezine smrti. Pjesme ove ekstravagantne pjevaice i danas diu. Uvrtene su u brojne igrane lmove i doivjele su bezbroj obrada. Snimljeni su i biografski lmovi od kojih je najpopularniji onaj iz 2007, s Marion Cotillard u glavnoj ulozi, nazvan kao i ovaj lanak prema vjerojatno najpopularnijoj pjesmi La Vie en rose, odnosno prevedeno ivot u ruiastom. Film je osvojio dvije lmske nagrade Oscara. U njezinim je pjesmama uvijek bio traak tuge. Oito joj je nedostajala toplina obitelji. Majka joj je umrla mlada i nije viala oca. Kad joj je bilo tek 19 godina, umrla joj je ki. Uz to do kraja ivota nije uspjela nadvladati svoju ovisnost o alkoholu. No danas, pedeset godina od njezine smrti, sjeamo se velike ene koja je svojim pjesmama dirala srca sluatelja. Jo uvijek mlade generacije ljubitelja glazbe mogu osjetiti snane emocije u pjesmama Parikog vrapia, vjerojatno najbolje francuske pjevaice svih vremena dith Piaf.
Non! Rien de rien Non! Je ne regrette rien Car ma vie, car mes joies Aujourdhui, a commence avec toi!
Ne, ni za im, Ne, ne alim ba ni za im! Jer moj ivot, moje radosti, dananji dan to poinje s tobom!
217
Goran afradin
Uz 50. obljetnicu smrti J. F. Kennedyja (1917-1963)*

Drutveno-politiku scenu druge polovice prolog stoljea posebno je obiljeio karizmatini ameriki predsjednik, kojega se ove godine sjeamo povodom pedesete obljetnice smrti. John Fitzgerald Kennedy roen je 29. svibnja 1917. godine u izrazito bogatoj i utjecajnoj katolikoj obitelji porijeklom iz Irske, koja je nakon emigracije uspjela odsanjati ameriki san. Navedene reference obiljeile su cijeli njegov ivot, pa i smrt. Boleljivi pobjednik kolovao se na najprestinijim uilitima, a panju javnosti privukao je ve svojim diplomskim radom, koji je kao knjiga Why England Slept postao bestseler. Rad je, kako i sam Kennedy navodi na naslovnoj stranici, aluzija i odgovor na pitanje While England Slept kolekciju govora Winstona Churchilla o naoruavanju Britanije protiv nacistike Njemake u vrijeme II. svjetskog rata. Nastavak Churchillovih govora o njegovu pogledu na vanjsku politiku Britanije do travnja 1939. (Step by step) Kennedy takoer ne izostavlja. On svoj rad koncentrira oko tehnikog termina appeasement policy mirovne, popustljive, konverzacijske politike. Neizbjean
rezultat zakanjele konverzacije u sluaju II. svjetskog rata jest, kako veli Kennedy, politika naoruavanja umjesto politike razoruavanja. Neuspjelom, zakanjelom
* Literatura: 1. Jim BISHOP, The day Kennedy was shot, Funk & Wagnalls, New York, 1968; 2. Jim BISHOP, A day in the life of president Kennedy, Random House, New York, 1964; 3. Herbert VON BORCH, Kennedy: Der neue Stil und die Weltpolitik, R. Piper & Co Verlag, Mnchen, 1961; 4. William MANCHESTER, Death of a President, Harper & Row, New York, 1967; 5. Edward HYMOFF and Phil HIRSCH, The Kennedy Courage, Pyramid Books, New York, 1965.
218 Godina XL. broj 1-2 2012/2013.
konverzacijom Britanije i Njemake, na prvom mjestu Nevilla Chamberlaina i Adolfa Hitlera (Mnchenski sporazum), appeasement policy postaje sinonim za slabost i kukaviluk. Prodajui ljude cijelog jednog podneblja kupovalo se vrijeme za naoruavanje, i to savreno paradoksalno poradi mira u svijetu. John F. Kennedy, marginaliziran ak i od strane vlastitog oca u odnosu na starijeg sina Josepha, nije ba postao slavan preko noi. Za poetak, ak ni u vojsku nije primljen. Odbijen je kao medicinski nesposoban. Gotovo apsurdno je nabrajati, ali dijagnosticirano mu je toliko bolesti da bi se jedna opsena studija mogla pozabaviti samo tim problemom. utica, osteoporoza, upala crijeva, problemi s kraljenicom i leima te Addisonova bolest samo su neke koje se najee spominju. John F. Kennedy je ipak u ratno vrijeme otiao u mornaricu. Njegov amac je 1943. potopljen kod Salomonskih otoka, ali je on, i sam ranjen, uspio spasiti jednog lana posade. Odlikovan je brojnim priznanjima, a otok na kojem su nali svoj spas nazvan je Kennedyjev otok. Nakon vojnih brodoloma, Kennedy je zaplovio vodama politike. Ni tu ba nije naiao na povoljan vjetar, jer se na njegovu jarbolu vijorila etiketa katolika. Prvi vjetar u lea uslijedio je od strane oca, nakon to je 1944. u ratnom avionu nad La Mancheom izgubio starijeg sina Josepha u kojega je polagao sve nade. Taj vjetar donio je i prvu mrlju na ruhu Johna F. Kennedyja, jer se spekulira da ga je otac politiki armirao vjerojatno zahvaljujui poznanstvima s majom. Temelj takvim spekulacijama je izrazito veliko bogatstvo oca. Bilo kako bilo, diskriminirani John F. Kennedy odjednom se naao u utrci za mjesto koje vjerojatno sanja svaki iole ugledan ameriki politiar. tovie, pobijedio je. Postao je 35. predsjednik SAD-a, prvi i jedini katolik na funkciji ipak rezerviranoj za veinski, protestantski milje. Za njega su glasale gotovo sve nacionalne manjine. Postojala je odreena sumnja u validnost
izbora, ali je pobjeda ovjerena bez incidenata bilo kakve vrste. Na prvi pravi ispit novi predsjednik nije morao dugo ekati, budui da je drutveno-politika rana svjetskih ratova jo krvarila po cijelom svijetu. Veoma ozbiljna konfrontacija SAD-a i SSSR-a ve je 1962. godine izazvala podrhtavanje ovjeka pred njegovim vlastitim tehnolokim dostignuima. Naime, u sukobu interesa SAD-a i SSSR-a izbila je famozna Kubanska kriza, prilikom koje su prsti Kennedyja i Hruova bili na okidau nuklearnog rata. U trenutcima strepnje nad budunou ljudske vrste, iscrpljujue napetosti cijeloga globusa, John F. Kennedy je razmrsio gordijski vor bez presedana. Na njegov je poziv znaajno asistirao svojim apelom za mir i papa Ivan XXIII, ali je zadnju rije ipak imao politiki autoritet. Berlin simbol svjetske slobode Pored navedene nuklearne krize, ezdesete godine prolog stoljea obiljeio je i berlinski jasko. Ameriki je predsjednik dao podrku Zapadnoj Njemakoj, ali mu se od strane kritiara ipak zamjera injenica da svoju genijalnu retoriku nije dosljedno provodio u praksi. Savren, kolski primjer neodoljive retorike je govor 26. lipnja 1963. ispred Rathausa Schneberg. Prilino hrabro, svjesno se izloivi mogunosti atentata, John. F. Kennedy otvoreno napada komunistiki reim. Sve one koje u njemu vide ekonomski, socijalni ili kakav drugi val budunosti vie puta poziva neka dou u Berlin (Let them come to Berlin!). Viestruko se obruio i na sramotu Berlinskoga zida otvoreno ukazujui kako je on znak poraza komunistikog reima, ofanziva protiv povijesti i humanosti, znak odvajanja onih koji ele biti zdrueni mueva i ena, brae i sestara. John F. Kennedy zapoeo je uveni govor usporeujui Civis Romanus sum, najveu hvalu od prije dva tisuljea, s tadanjim Ich bin ein Berliner. Status
219
rimskog graanina ukljuivao je rimsko graansko pravo, koje je nosilo odreene zadae, ali i jamilo mnoge zakonske, socijalne, porezne i druge povlastice. Bio je to privilegirani drutveni status, garancija slobode. Upravo slobodu Kennedy obeava i ushienoj masi prvog fronta, i to svakome od njih, jer je sloboda nepodjeljiva i istinska tek onda kada su svi slobodni. Vjeto to inkorporira u uvenoj analogiji: Svi slobodni ljudi, gdje god ivjeli, graani su ovoga grada, Zapadnog Berlina; i zato, kao slobodan ovjek, ponosan sam to mogu rei Ich bin ein Berliner. U samo etiri ne ba puritanski izgovorene rijei Kennedy je pokupio brojna srca. Sadrajno su te rijei koncentrirale toliko energije da se samo ekao onaj originalni gestikulacijski trik korak-dva unatrag kako bi uslijedio Big Bang auditorija. Originalna forma tih rijei koju je Kennedy drao u rukama prilikom govora danas se uva u Kennedyjevom muzeju u Berlinu, a izgledom podsjea na neke suvremene politike govore: Ish bin ein Bearleener. John F. Kennedy Berlinu je pripisao graansko pravo privilegirane slobode, simbol svjetske slobode. Kakav je dojam ostavio njegov govor svjedoi izvjetaj da se u noi njegova ubojstva vie tisua ljudi okupilo na trgu koji je slubeno preimenovan u John F. Kennedy-Platz. Blagoslov i mrlja ideala Na unutarnjopolitikom planu John F. Kennedy je uinio znaajan pomak za SAD. Prvenstveno njegovom zaslugom ekonomska slika drave jako je dobro izgledala. Za povjerenje i popularnost predsjednika unutar drave to je krucijalan segment. Veliku popularnost je stekao i svojim planom reformi u unutarnjoj politici koji je egzistencijalno najugroenijima jamio sigurnost. Moda i najvea kvaliteta koju je John F. Kennedy posjedovao bila je svijest za socijalno ugroene, marginalizirane i diskriminirane u bilo kojem kontekstu. Drutve220
no-politike frakcije povijesti koje su ga igrom sluaja okupirale i ekskluzivirale samo su pridonijele globalnoj popularizaciji. John F. Kennedy je ipak vie bio ovjek svakodnevnice. Do lipnja 1963. bio je oprezan i suzdran glede graanskih sloboda, ali otada se artikulirano borio za prava ugroenih, zdravstvena prava starih i prava djece na kolstvo, jednakost ena te prava crnakog stanovnitva. Kongresu je predloio revolucionarne nacrte stvarnog provoenja graanske ravnopravnosti crnaca i u tom kontekstu pokuao mijenjati kolektivnu svijest drutva. Znaajna gura pokreta zatite Afroamerikanaca tog vremena je crnac James Howard Meredith. Donekle je testirao rasnu retoriku predsjednika Kennedyja revolucionarnim upisom na University of Mississippi. Rasna retorika Johna F. Kennedyja tom je prilikom postala zaista i rasnom politikom, jer je jedan crnac u SAD-u dobio vojnu ziku zatitu. Ponajvea mrlja na unutarnjopolitikim idealima Johna F. Kennedyja krije se u dunglama Vijetnama. Vijetnamski rat su, istina, obiljeila tri amerika predsjednika, ali Johnson i Nixon su ipak naslijedili ono to je ve zapoeto za vrijeme Kennedyja. O njemu su miljenja glede rata u Vijetnamu dosta podijeljena pa istinu treba traiti negdje na pola puta i s velikom dozom opreza. Francuska je, naime, kolonijalna ekspanzija koncem 19. stoljea dugorono promijenila sudbinu kolonizirane Indokine. Vijetnamski narod se nije poklonio kolonizatorima i poeo je borbu za nacionalno osloboenje koja je kulminirala ba u pogreno vrijeme, koncem II. svjetskog rata kada se gotovo cijeli globus dijelio na komunistike i antikomunistike sile. U tom znaku se i amerika vojska umijeala u vijetnamski rat nakon konferencije u enevi 1954. gdje je vijetnamski teritorij komunistiko-antikomunistikom logikom podijeljen prema 17. paraleli june geografske irine. Ukoliko je strah od komunistikog jaanja bio istinski razlog ukljuivanja SAD-a u vijetnamski rat, onda je mogue
da je John F. Kennedy bio i pod politikim, a i pritiskom sukoba osobnih uvjerenja. Javnost je ostala uskraena za odgovor na ovo pitanje, iako je bilo i burnih reakcija. Ostaje otvoreno i pitanje je li John F. Kennedy i u kojoj mjeri ostao vjeran svojim idealima? Nita se sa sigurnou ne smije rei. Amerike trupe su, iznenaene silom Vijetkonga i Vijetnama prvi put u povijesti izgubile bitku, ali gorak okus Pirove pobjede ostao je na tlu Vijetnama s preko 600.000 izgubljenih ivota. Filmski zavretak Kratki presjek konteksta politike djelatnosti Johna F. Kennedyja ima zaista lmski scenarij. U samo par godina dogodila se Kubanska kriza, tehnoloki hladni rat SAD-a i SSSR-a, Vijetnamski rat, podizanje berlinskog zida, crkveni Koncil,
pokret za graanska prava, i sve to zainjeno socijalno-ekonomskom nesigurnou proizvedenom domino efektom. Na svim navedenim frontovima Kennedy je bio aktivno ukljuen, u veoj ili manjoj mjeri marionetski, po slubi. Kako se bliio kraj prvog predsjednikog mandata situacija je ve pomalo stagnirala. Nije vie bilo one poetnike marginalizirajue bure, odnosi sa svjetskim liderima su donekle dovedeni u red, popularnost je nadmaila sva oekivanja, a birako tijelo pokazivalo je pozitivne vibracije. Tim slijedom dolo se i do izborne kampanje u Dallasu 22. studenog 1963. godine. Kao da je inscenirano zatije pred buru. Fatalnu buru. Osumnjieni Lee Harvey Oswald nije poteno doekao suenje, ubijen je pod jednako misterioznim okolnostima pod kakvim je ubijen i John F. Kennedy. Iako je zvanina presuda pala na Oswalda kao
221
samostalnog poinitelja atentata, skovane su mnoge spekulacije o teoriji zavjere, kao i mnogi mitovi koji krue i danas. Gotovo da javnosti nikada nije bilo upitno pitanje zavjere, bilo je samo upitno koliko je uzak krug ljudi koji ju je sproveo u (ne)djelo, iako je slubeni peat pao na jednog jedinog samonalogodavca. U novije vrijeme sve se vie govori o kriminalno-politikom establimentu koji vedri i oblai nebom pod kojim je stradao i John F. Kennedy, ali zaudo, dokazima ni traga. Zaboravljeni Camelot Atentat na Johna F. Kennedyja okirao je svjetsku i ameriku javnost. Ostala je jedna samorazumljiva praznina koju vjerojatno nitko odmah nakon njega ne bi mogao ispuniti. Uz ime Johna F. Kennedyja vezalo se zlatno doba amerike demokracije, ideja svjetskog mira, ideja jednakosti svih ljudi koji udiu isti zrak. Generacije aktivista ezdesetih godina poistovjeivali su se s tom ikonom svjetskog aktivizma. Udovica Jacqueline Kennedy us222
poreuje boravak u Bijeloj kui s Camelotom dvorcem kralja Arthura, pa se cjelokupno predsjednikovanje Johna F. Kennedyja esto naziva Camelot. Taj Camelot posljednjih decenija nije vie pokretaka snaga aktivizma, tu i tamo ponekog inspirira, ak se o njemu i zna jako malo, zaboravlja ga se. Povjesniari su prema njemu zauzeli dosta objektivniji stav koji otkriva i mnogo mrlja. Pripisuje mu se upetljanost u organizirani kriminal, narkotike, pa ak i u nerazrijeeni sluaj smrti Marilyn Monroe. Veinom su to nedokazane spekulacije, ali injenica je da rue reputaciju. Bilo kako bilo, prolo je ve pola stoljea od gnusnog prekida zlatne ere SAD-a, ere jedne od najveih i najutjecajnijih linosti druge polovice prolog stoljea. Iako ga prate odreene mrlje privatnog karaktera, na politikoj je sceni John F. Kennedy uinio mnogo dobra. Zub vremena, naalost, ne tedi ni dobro ni zlo, najvee ni najmanje. Tako i Camelot, koji nekad nije imao barijere, sada polako tone u zaborav.
Boris Juri
Martin Luther King: I have a dream 50 godina poslije

Lincoln Memorial, Washington DC. Oko 250 tisua ljudi svih boja okupilo se povodom Mara na Washington u protestu za posao i slobodu svih graana Sjedinjenih drava. Godina je1963. Nekoliko govornika istupa, ali ini se kako svi oekuju jednog apostola nenasilja. Upravo e on taj dogaaj u svome velikom govoru oznaiti kao najveu demonstraciju za slobodu u povijesti amerike nacije. Demonstraciju koja izraava jedan san. Martin Luther King, ml., baptistiki sveenik iz Atlante (Georgija) danas je u svijetu poznat kao jedan od najveih modernih mirotvoraca i boraca za ljudska i graanska prava, ne samo graana SAD-a (jer je tamo djelovao) nego i cijeloga svijeta. Povijesno, njegovo je djelovanje pokrenuto u vrijeme snane rasne nesnoljivosti amerikih bijelaca prema crnoj rasi sredinom 20. stoljea. Isprobano nenasilje Svoje javno djelovanje King je zapoeo ve na svojoj prvoj upi u Montgomeryju
223
(Alabama) u rujnu 1954 godine. Iako je jo uvijek bio nepoznat javnosti, izabran je za predsjednika Komiteta bojkota gradskog autobusnog prijevoza koji su pokrenuli crnci radi rasne netrpeljivosti koju su doivljavali u javnom prijevozu. Bilo je to 1955. godine. Ve nakon nekoliko mjeseci King e biti uhien navodno zbog prebrze vonje, a nedugo nakon toga moi e uvidjeti pravu cijenu jednog takvog zalaganja u segregacijskom drutvu: naime, njegovi su protivnici podmetnuli bombu pred njegovu kuu to je izazvalo materijalna oteenja, ali sreom, nitko nije stradao iako su u kui bili njegova supruga i dijete. King je tada govorio na nekom skupu. Kad su se te veeri pred njegovom kuom suelili naoruani crnaki prosvjednici i policija, King je izgovorio rijei koje su jasno odredile njegov nain borbe. Prosvjednicima je kazao neka sklone oruje jer svoje e neprijatelje ljubiti, bez obzira na to to im ine. Vjerojatno su mnogi pomislili: ludost! U vremenu do svoje smrti 1968. svjedoit e i izloiti se mnogim kordonima policajaca i razdraenih policijskih pasa, gledat e policijsku brutalnost uperenu protiv prosvjednika njihova premlaivanja, tjeranje vodenim topovima, ali i brutalnost zloglasnog Ku-Klux-Klana tajnog rasistikog udruenja koje se nakon desetak godina ponovno aktiviralo kako bi potpomoglo daljnji rasizam. Oni su ak suraivali i s policijom te odraivali za njih posao premlaivanja prosvjednika, a nisu tedjeli ak ni novinare i njihovu opremu. FBI je do 1968. godine raspolagao informacijama o 50 planiranih atentata na Kinga, a znalo se i to da je njegova glava ucijenjena na 100.000 dolara. Snagu za jedan takav ivot i nadahnue za djelovanje King je crpio iz svog ivotnog opredjeljenja, iz svoga sveenitva. Nenasilje je interpretirao kao kranstvo u akciji, pri emu je Isusovu etiku djelovanja uzdigao s verbalne na praktinu razinu. Pitanje s kojim se i danas prilino muimo... Ve kao student King je
224
pokazao zanimanje za tekstove Mahatme Ghandija i amerikog lozofa Henryja Davida Thoreaua. Njihove je ideje povezao s Isusovim govorom na gori koji mu je ostao glavna inspiracija, a za njega bi svakako vrijedila Isusova invokacija blago mirotvorcima, oni e se sinovima Bojim zvati. Njegovo djelovanje i otpor nimalo se ne moe nazvati kukavikim jer se otpor prua, no on ipak nema istu mjeru; cilj nije unititi protivnika, nego se s njim pomiriti. Taj otpor ukljuuje spremnost i da se otrpi patnja, ali bez osvete, jer patnja prema Kingu ima veliku odgojnu i preobraajnu snagu. Temelji ovakvog otpora su uvjerenje da i sam Univerzum
stoji na strani pravednosti: Ako je Bog za nas, tko e protiv nas? (Rim 8,31). Kao 34-godinjak 1964. godine Martin Luther King dobio je Nobelovu nagradu za mir. Dodijelio mu ju je svijet uvijek pasivno oduevljen, svijet koji se divi, ali koji zatvara oi za svaku patnju drugoga. I na dodjeli te nagrade King e ponuditi svijetu odgovor na odluujua politika i moralna pitanja naeg vremena nenasilje. Time je njegov program djelovanja dobio i univerzalnu vrijednost rjeenje za vjeito koniktni svijet, no malo e toga svijet ikada preuzeti od Kingova djela. Unato tome, on e ostati dosljedan do samoga kraja: na boinoj propovijedi 1967. to e dodatno pojasniti: Mi smo isprobali vanost i znaenje nenasilja u naoj borbi za pravednost meu rasama u SAD-u, ali sada... dolo je vrijeme da se nenasilje isproba u svim sluajevima konikata meu ljudima, a to znai nenasilje i na meunarodnoj razini.1 Osamljenost King nije doivio samo naspram slobodnoga svijeta ve i u iskustvu sa svojim pristaama koji nisu mogli vidjeti smislenost borbe u kojoj se zlo ne vraa zlim. Vrhunac njegove popularnosti bio je upravo na washingtonskom maru. Sljedeih godina gubit e mnogobrojne pristae, ali ne zbog nedosljednosti, nego upravo obratno. Kritizirat e nepravednost na ijoj god se strani ona nalazila. Ipak, nakratko emo se vratiti u 1963. Martin L. King istupa kao i toliko puta ranije i izrei e govor pred cijelim svijetom. I have a dream, uje se vie puta, a za govornicom stoji ovjek uzdignute glave. I nakon svakog povika ovacije tisua ljudi. Izgovoren je govor od kojih 16 minuta, no u svijetu e odjekivati do danas. S vremena na vrijeme, pojavi se opasnost, i ona je stalna, da se sjeanje na ovaj govor, kao i na samog Kinga pretvori u obini klie. A taj klie sastoji se u izazovu da ga liimo njegova povijesnog konteksta i stvar1
ne borbe za jedan bolji i pravedniji svijet jednakih ljudi te ga smjestimo u podruje mitskog i kultnog. Kasnomodernistiki svijet uvelike je obiljeen krizom svakog ideala, a i ono to ostaje, ostaje ispranjeno, lieno svoga sadraja. Zato je od neupitne vanosti sauvati izvorni smisao i stvarnu podlogu ovoga govora. Jer prije svega pedeset godina jedan je ovjek pred svijetom traio ravnopravnost svih amerikanaca, podsjeajui na neizbjeno sada. A ono to nam ponajvie od govora ostaje kao misaoni, ali i djelatni uzor, to je da se ostvarivanje svojih prava treba dogaati bez nepravednosti prema drugima. Ima li snanije poruke za svijet dananjice koji svoje potrebe ostvaruje uvijek i samo nautrb slabijih, nautrb manjina? Muku nenasilnog otpora King je nazvao stvaralakom patnjom, dakle patnjom koja nije sama sebi cilj, nego koja daje plodove bolje budunosti i od brijega oajanja ini kamen nadanja. Ovaj pojam stvaralake patnje moe se upotrijebiti za vrlo simbolinu usporedbu s politikom slikom kod nas u BiH. Istina je kako naa politika u svakom sluaju izbjegava, pa i bjei od patnje muke koja proizvodi neku novost. Ona meutim bjei i od stvaralatva jer posljednjih decenija nismo vidjeli niti jednog stvaralakog patnika koji je bio spreman pretrpjeti bol raanja jednog boljeg drutva u naoj zemlji. Politiku su, ini se, vodili ljudi koji nisu i jo ne znaju snivati bolje svjetove, jer oni su jedini od svega i mogli uzimati najvie. Martin Luther King nastupa poput proroka, a njegov govor u nekim dijelovima podsjea na govore starozavjetnih proroka Izaije i Amosa, a negdje ak i psalmista. King ima san unato stranoj stvarnosti u kojoj ivi, i za njega, ta je istina sama po sebi razumljiva: svi ljudi su stvoreni jednaki. Na koncu svoga govora u Washingtonu, on zaziva slobodu, trai od svijeta da
Martin Luther KING, [Hrsg. Heinrich W. GROSSE], Schpferischer Widerstand: Reden, Aufstze, Predigten, Gterslocher Verlagshaus Gerd Mohn, Gtersloch 1980., str. 110-117.
225
joj dopusti doi, da proe kroz svaki gradi jer e samo sloboda ubrzati dolazak dana u kojem e se sve razliitosti meusobno sastati u pjesmi o slobodi, o dugo iekivanoj slobodi. Time je King probleme svoga drutva prikazao ujedno i kao probleme cijeloga svijeta; zato njegov govor ostaje i nama tako aktualan. Neto obuhvatniji san? U posljednjim godinama ivota, Kingov je san zadobio i znatno ire dimenzije. Time se njegova kritika drutvenog poretka produbila, pa je problem nejednakosti postao samo jedna karika u lancu okovanog ovjeka. Ipak, ovdje valja kratko razviti nekoliko misli o samom pojmu sna. Sni u ljudskom ivotu esto predstavljaju jednu hipotetinu dimenziju stvarnosti koja je optimalno ostvarena dakle u onoj za nas najboljoj mogunosti. Zato smo skloni o nekim stvarima koje smatramo dobrima kolokvijalnim govorom oznaiti da su dobre kao u snu. Postoji naravno i san u svojoj izopaenosti koji onda oznaavamo kao nona mora. Martin Luther King je ubijen a da njegov san nije ostvaren. Ipak, jedan takav san moemo oznaiti prorokim. U tom smislu on postaje kritiki te tako s jedne strane upozorava na postojee nepovoljno stanje, a s druge strane zaziva jedno drugo vrijeme koje e ispraviti zlo postojeeg vremena. Time taj san paradoksalno postaje vrlo snaan izriaj stvarnosti jer upravo na nju ukazuje i nastoji je preobraziti. Vano je i to kako Kingov san ni u jednom trenutku ne postaje sebian: on svojim snom obuhvaa gotovo cijeli svijet jer shvaa vanost opeg dobra svih ljudi kao vrlo bitnog uvjeta vlastitoga dobra. Tako je King izbjegao veliku opasnost: zanijeti se privatnim snovima i tako zaboraviti ivjeti, a ivjeti je mogue (ipak!) samo s drugima.
2
Zato se nadalje zauzima za pitanja siromanih prozivajui politiko-privredni kolonijalizam onih velikih. Njegov san u cijelosti je bio zauzet za orijentiranje prema drutvu koje e biti okrenuto prema ovjeku, a ne prema produktu. ini mi se, jo jedno aktualno podruje suvremenog svijeta... Smatrao je da se drava koja ulae vie u vojsku nego za socijalne reforme pribliava svojoj duhovnoj smrti. Ne osjeamo li danas neto slino dok promatramo jaz izmeu bogatog Sjevera koji nekontrolirano stvara sredstvo protiv drugoga oruje, i siromanog Juga koji ne uspijeva osigurati ni ono najpotrebnije za ivot?! King e svoju socijalnu osjetljivost, na jedan vjerniki nain izraziti upravo godinu dana prije svoje smrti, prilikom jednog govora u New Yorku. Ja vjerujem da naem Ocu posebno lee na srcu oni meu nama koji pate, koji su potlaeni, nepotivani i bespomoni,... Dolazim ovamo govoriti u njihovo ime. Na je zadatak da govorimo u ime slabih, u ime onih koji nemaju glasa, za rtve nae nacije, za one koje ona naziva neprijateljima.2 Tim je govorom ujedno stao na stranu oteenih vijetnamaca, ime je izrazio jasnu kritiku i neslaganje s ratom u Vijetnamu, a time je iznova izgubio potporu ovoga puta liberalnih bijelaca kojima rat ipak nije toliko smetao. Crkva glas uutkanih Ve sam spomenuo kako je Kingovo razumijevanje kranske egzistencije imalo za posljedicu njegov san koji je imao univerzalni karakter. Najvaniju ulogu u posredovanju kranskih naela posjeduje Crkva. Prema Kingu, ona mora biti glas onih koji nemaju glasa. Ona treba stati na stranu potlaenih i nemonih te javno imenovati nepravdu o kojoj se u drutvu uti ili koju se ignorira. Crkva ne smije utjeti u ime interesa nekih pojedinaca, grupa ili
Martin Luther KING, [Hrsg. Heinrich W. GROSSE], Testament der Hoffnung. Letzte Reden, Aufstze und Predigten, Gterslocher Verlagshaus Gerd Mohn, Gtersloch 1974., str. 75-92.
226
organizacija. Njezin glas mora biti kritiki i mora biti ukljuen u svakodnevnu politiku. Snana je to poruka dananjoj Crkvi koja esto uti i preuuje mnoge nepravde svijeta jer se plai da e izgubiti dobar glas i trenutnu (ugodnu) poziciju u drutvu. ini se da je to King dobro prepoznao. Jer kakvi su oni koji nemaju glasa? To su najee obespravljeni, siromani, potlaeni i na svim razinama marginalizirani ljudi za koje se nema tko zauzeti. Crkva treba stati na njihovu stranu i zauzeti se za njih; po uzoru na Isusovo djelovanje i ona mora postati socijalno usmjerena zajednica. Ipak, koliko je puta Crkva povijesno gledano riskirala svoj ugled radi onih najmanjih vjerojatno je mogue lako izbrojati, jer hijerarhija je bila najvanija instanca, a inilo se sve radi njezine asti, vlasti i volje za mo koja po prirodi voli imati podanike koji e se pokoravati svakoj naredbi odozgo. Jednostavnije reeno, Crkva je oduvijek
djelovala s visine, zaokupljena uglavnom vlastitim sjajem i neoptereena problemom maloga ovjeka. Nije mnogo drukije ni danas, iako se Crkva nakon Drugog vatikanskog sabora umnogome okrenula jednom drutveno angairanijem kranstvu: i dalje se Crkva, kako ona lokalna, tako i opa, iz straha da vie ne bi bila apsolutni autoritet i vlast, plai svijetu pruiti ruke jer misli da bi se to moglo shvaati kao slabost jedne neslomljive religiozne utvrde. Ne shvaa da se u tome krije njezina najvea snaga. Isusova pak perspektiva uvijek je polazila odozdo: njegovi susreti vrlo esto su susreti s ljudima koje vladajue drutvo izgoni postrance proglaavajui ih nepodobnima, odbaenima od Boga i od ljudi. Tako se danas poesto ponaa i Crkva: osjea se tako velikom u odnosu na svijet da ak i Boga podjeljuje kako hoe. Toga je svjestan i King koji iz vlastitog sveenitva, koje razumijeva kao socijalno
227
angairani rad, stoji na liniji Isusa Nazareanina koji govori za one bez glasa autoritetom Boga. Sve ovo dio je sna jednoga ovjeka, i zato bi bilo krivo kazati kako se san Martina Luthera Kinga iscrpljuje u njegovu govoru I have a dream, iz 63. Njegov san izraen je kroz sve njegove govore i propovijedi, te ponajvie kroz stav koji se nije plaio svoje kranske orijentacije prema Isusovoj etici djelovanja. Njegova vizija i glas nisu ni danas previe ivi, dapae. Nije lako ivjeti ostvarujui onu stvaralaku patnju dok nenasilno pruamo otpor neslobodi. Zato je vano rei da ni Kingov san nije bio naivna sanjarija, nego put koji je razvijao svjetsku perspektivu jednog ivljenja koje hoe dobro svakog ovjeka. Naposlijetku, ne samo crnca. Ne treba naravno rei kako njegove tenje iscrpljuju sve ono potrebno za jedan bolji svijet drutveno-politikih odnosa, ali ako danas barem sjeanjem na njega dobijemo hrabrost da govorimo u ime onih koji nemaju glasa, njegov san i danas ostaje ivjeti meu nama.
Na koncu ovoga rada smatram vanim spomenuti i to kako uvijek zadivljuje jedna takva osobnost velikih ljudi koji svoj ivotni put nadahnjuju vlastitom vjerom. Koliko to mora biti jedna proivljena vjera i koliko snano mora biti takvo pouzdanje u Boga i njegovo vodstvo, a da se ovjek ne pokoleba pred tolikim zlom s kojim se nae oi u oi?! Sigurno je pak da takvih vjernika nema mnogo u naoj vjernikoj povijesti, iako danas imamo pregrt najraznovrsnijih svetaca. A njihovi vjerniki putovi umnogome su bili mistika zatvorenih oiju (J. B. Metz), ali ne jer su snivali, nego jer su prije svega mirili na potrebe ovoga svijeta. Zato i nama danas ostaje pitanje snivamo li dane boljeg svijeta za sve, ili jo uvijek samo mirkamo na patnje onih koji su drugi, pretvarajui se kako nita s time nemamo? Mogu li se u naem vremenu ostvariti oni zavrni usklici Kingova govora: Konano slobodni! Konano slobodni! Veliki svemogui Boe, mi smo konano slobodni!
228
Obljetnice Bosne Srebrene
Fra Franjo Baraban
Crtica o fratru i biskupu uz 250. obljetnicu roenja (1763-1831)*

Teko je prihvatiti istinu da je i patnja dio ljudskog ivota. Svaka patnja, pad i ustajanje, odraz su one snage i smisla koji ivotu odreuju smjer putem kria, do ludosti na kriu. U toj ludosti slama se naa logika neprihvaanja patnje i poprima apsolutno drugi smisao. Tu e prevladati logika Raspetoga. U patnji je skrivena naa radost, a u umiranju na ivot, pisao je Bonhoeffer u svojoj agoniji. Ova misao da se iitati iz ivota i pisma fra Augustina Miletia. Mileti je vjerovao u smisao i nije ga se bojao traiti piui, propovijedajui, susreui ljude i nalaziti ga tamo gdje mu svakog traga nestaje. Tragovi due na papiru Bilo je to prije dvjesto pedeset godina, tonije 16. veljae 1763. godine kada je u skromnoj, zanatskoj obitelji roen Toma Mileti, koji e kasnije uzeti ime Augustin. Jo kao dijete obitelj mu se rasula, majka umrla od kuge, a otac se oenio drugom. To je uvelike utjecalo na djeakov ivot i stanje duha. Ipak, ostao je razigran i vedra duha, spreman na izazove. U takvom ivotu i vjera je nala svoje mjesto. Volio je ii na misu, druiti se s fratrima i uiti od njih. Malo pomalo, doao je trenutak odluke za ivot po primjeru svetog Franje. Razigrani
ivot i dokolicu mijenja boravkom u samostanu, studirajui. Zaboljelo ga je to mu je pri dolasku nametnuto da obavlja poslunike poslove, umjesto da se bavi naukom, koju je tako volio i koju je smatrao najvanijom za fratarski pomladak. Tada je rekao da e, ako ikad bude imao ovlasti, ukinuti poslunike poslove, koji uzimaju najljepe vrijeme ivota i da e uiniti sve da se pomladak posveti nauci i studiranju.
* Literatura: 1. Alilovi Ivan, Bibliograja hrvatskih pisaca Bosne i Hercegovine do godine 1918, Kranska sadanjost, Zagreb, 1986. 2. Barun Boris Jakov, Duobriniki rad biskupa fra Augustina Miletia (1763 - 1831), Novigrad, 1988. 3. Batini fra Mijo, ivotopis fra Augustina Miletia, Zagreb, 1883. 4. Mileti fra Augustin, Naredbe i uprave, Rim, 1828.
Godina XL. broj 1-2 2012/2013. 231
Reeno je odrao. Kad se kao apostolski vikar vratio u Bosnu, pripravnike je razrijeio poslunikih poslova i zapovjedio da se posvete uenju. Samostansku obuku i novicijat uspjeno zavrava, marljivo radei i napredujui u nauci. Studije lozoje i teologije zavrava u Italiji, u Padovi i Bresciji gdje e ostati predavati kroz deset godina. Imao je veliki ugled u Rimu, bio veliki poznavatelj skolastike lozoje, ispovjednik, kojega ljudska suosjeajnost nikada nije napustila. Tu empatiju prepoznali su i graani Padove koji su, kad je, zahvaljujui svom dobrom prijatelju i kardinalu Stjepanu Borgiji, bio proglaen biskupom i apostolskim vikarom u Bosni, bili zaista presretni i po gradu ushieno vikali: ivio! Jedini koji bijae tuan u ovoj radosnoj prii bio je biskup Mileti, skroman i blage due, mislei da nije dorastao ovoj funkciji. Ipak su ga ona pritajena hrabrost i altruistiki stav osvjeili i osokolili da to mora prihvatiti. To je bilo vrijeme devetnaestoga stoljea, kada je ve onemoali apostolski vikar u Bosni fra Grgo Iliji, nestrpljivo ekao da mu doe pomo za upravljanje Vikarijatom u liku biskupa i zamjenika fra Augustina Miletia. Prije dolaska u Bosnu na poziv cara Franje II. odlazi u Be i gore uspijeva s carem dogovoriti da se ovaj zauzme za bosanski puk u Carigradu i da primi jo estoricu kandidata na kolovanje u Neustadt, o carevom troku. Budui da je caru omilio, obea mu to ispuniti. Augustin se potom otom vrati u Italiju da obavi jo neke pripreme preme i onda konano poe u Bosnu. Doavi u ubogu i ratovima osakaenu aenu Bosnu, srce mu obujmi obru boli, beznaa, Golgote. Bit e da ga je, unato takvoj situaciji, ono neto sa strane guralo lo naprijed. Kao zamjenik biskupa Ilijia, , radio je samo dio poslova, dok je ostalo sm Iliji obavljao. U Bosni je tada ivot bio teak, osobito za katolike. Okrutna na Osmanska sila ve je duboko ugnijezdila svoju surovu tiraniju i nepotenje meu bosanski svijet kojemu, u,
232
kako zapisa pjesnik anti suze stoljeima teku, ali srce ne umire. Bilo je teko, ali Mileti se stoiki nosio s izazovima tekog vremena. Narod je u njemu odmah prepoznao blaga ovjeka, ponizna sveenika i bratskog biskupa. Snano se zalagao za narod i duobriniki skrbio o njemu, pomagao konkretno, i djelom i rijeju. Najprije je rijeio spor oko biskupa Ilijia i franjevaca koji su se alili da im se biskup poeo mijeati u redovnike poslove i odredbe. Mileti je, obostranom rtvom, rijeio da nitko ne bude previe oteen i uvrijeen. Svoju taktinost pokazivao je i u poslovima s Austrijom i Osmanskim carstvom, od kojih je isposlovao brojne dispenze i fermane. U poslanici 20. oujka 1813. godine pie da prima na se brigu bremena pretekoga... sada pak darem, stresam se i predam promiljajui tegobu brimena i dunosti Te iste godine bila je kuga diljem Bosne i stradanja su bila neopisiva. Ljudi su bjeali u ume, mrtvaci ostajali nepokapani, polja neobraena, kue naputene. Nestajalo je itavih sela i naselja. Mileti je u tako tekim trenucima traio od pape prekid posta za vjernike u cijelom Apostolskom vikarijatu, to je Sveta stolica odobrila. Budui da u takvom vremenu nije mogao putovati, posvetio se pisanju. Prvo djelo nosi naslov Poetak slovstva koje objavi u Splitu 1815. godine. Tri godine kasnije izdao je Pastirske naredbe i uprave.
Za djecu i priprosti puk pie Istomaenje stvarii potribitii nauka karanskoga. Osim tih djela pisao je i poslanice, molitve, pjesmice, koje je narod jako volio. Velika briga, predanost i skrb za narod, brojna putovanja shrvae biskupa Miletia i uzdrmae mu zdravlje. Groznice ga nemilosrdno salijetale, a on teko podnosio. I u takvom stanju odlazi pohoditi Livno, upu Vidoi. Dana, 18. srpnja 1831. umire u Vidoima. Mileti i Bosna nakon Bekog rata Nakon Bekog rata, stanje u Bosni se uvelike izmijenilo, ponajvie na politikom podruju. Za Bosnu tada poinje jo jedno turbulentno razdoblje. Dolazi do iseljavanja katolikog stanovnitva, smanjenja broja upa, samostana i useljavanja muslimana iz osloboenih podruja. S druge strane, provincija Bosna Srebrena dijeli se na tri podruja: dalmatinsko, prekosavsko i bosansko, te se osniva Apostolski vikarijat.
Muenja i progoni katolika, a i fratara, nastavljena su gdje su god pri povratku prolazile osmanske ete. Osveivali su se katolicima smatrajui ih izdajicama i krivcima njihova poraza. Na provincijskom kapitulu odranom 1699. godine nareeno je gvardijanima da se vrate u naputene krajeve i ponovo oive svoje krajeve u vjeri. Kongregacija za nauk vjere nalae bosanskom provincijalu 1723. godine da sprijei katolike u naputanju svojih domova. Nakon toga broj katolika polako poinje rasti. Fra Franjo Travnianin pie u svom izvjetaju 1701. godine, da su franjevci bili bez hrane i gotovo goli i bosi. Opet se moralo zaduivati, kupovati crkveno ruho, posue. Fra Filip Lastri opisuje da braa nisu imala to jesti, da nemaju crkava, da mise odravaju u zgradama i pojatama ili od kie pokriveni kabanicama negdje u umi. Ipak, fratri i narod ne posustae, tovie, u takvim patnjama vjerski ivot katolika bio je na visini, revan i poboan. Takva situacija doekala je biskupa Miletia koji nije mogao ostati ravnoduan na sve to. Pisao za narod Mileti je teko prihvaao Bosnu bez pisma i knjige, pa stoga odlui ubiljeiti svoje jezikoslovno i bogoslovno znanje na papir da bi narod pribliio vjeri, i vjeru narodu. U katehetskom djelu Poetak slovstva donosi jezgru kranskoga nauka, razne molitve, tiva i meditacije. Vjeran crkvi, i njezinim odredbama, pie Pastirske naredbe i uprave s namjerom da narodu, a osobito upnicima budu od koristi. Kakva mu bijae dua, tako mu ist i jedar bijae jezik, ukraen starim oblicima i govorom predaka. Sve to je zapisao, zapisao je zbog ovjeka, kojega je izazivao na hrabrost i odlunost u vjeri, pa bilo to katkad i mimo zakona. ovjek mu je bio poetak i cilj svega njegovog pisanja. Mileti brine i o djeci. Bio je dareljiv i radostan vidjevi djecu u crkvama i u obiteljima, to je, oito, nakon seljenja naroda iz Bosne, bila zasigurno jedna posebna radost.
233
Zato pie Istomaenje stvari potribiti nauka karanskoga za uvibavanje dice i eljadi priprostite. Moda je, zapravo, bio veliki redovniki boem, putnik u dui, pa je, poput Apostola naroda i svjetskog putnika, pisao Poslanice, u kojima hrabri narod u vjeri, ali i izvjetava o upama i Crkvi. Kad se govori o Miletievim djelima, treba imati na umu da je Mileti bio svjestan toga to znai pisati u poratno vrijeme. Kada se itaju Istomaenje i Pastirske naredbe i uprave, ne stjee se dojam da je u pozadini nekakav crkveni ili znanstveni autoritet, nego svijest da je to narodu bilo potrebno. To je vidljivo iz Miletievih mnogih pozivanja na stara vremena, kako je to nekad bilo pri obredima krtenja, krizme ili vjenanja. Jednostavno, da se osvjei i da se ne zaboravi. Ako se uzme da je u Bosni nakon pohoda Eugena Savojskog ostao mali broj vjernika, a tek sveenika fratara, onda su uredbe, pravila, tumaenja Svetog pisma i uvoenje slovstva bile nuno potrebne mjere. Zato je, svim silama, jer mu je teko bilo vidjeti kako se narod raspada i bjei iz svojih domova, htio oivjeti Bosnu i vjeru njezina puka. Posvjedoeni altruizam Na putu od djeaka do biskupa i nisu se stvari vele promijenile. Kako poivi u mladosti ludo, razigrano i bez granica, tako mu bijae cijeloga ivota. Ludo sa iteljima uboge Bosne, razigrano s braom, i bez granica u susretu s drugima iskazujui im podrku i ljubav. Tako bi mogao zapoeti govor o karakteru biskupa Miletia: ovaj svijet mu nije bio nimalo ruan, nijedan pedalj zemlje nije prezirao, nijednu ljudsku duu nije zanemario, nijedan ideal nije iznevjerio, iako su i zemlja i due i ideali bili dobro nagrieni. Mileti je iz prie svoga djetinjstva i ivota kod fratara u fojnikom samostanu nauio da samo iz-
graujui sebe moemo izgraivati druge i drugima pomagati. Putujui Bosnom plakao je, patio, ali je ipak iao naprijed. Tlaili su njega i narod, ali nije pao. Kao pastir, okretao se neprestance oko svoje osi i gledao gdje su mu ovce, i kad bi izgubio onu jednu, dvije, iao bih u potragu dok ih ne nae. Iskustvo njegova rada i studija po Italiji omoguili su mu da postane otrouman i taktian u burnom vremenu, u vremenu kada je nuno i kompromis sklapati kako bi se ostalo vjerno sebi. I od biskupa se Miletia moe nauiti to je to kompromis, koji se danas esto sklapa u politikom i u vjerskom ivotu, ali iz razliitih interesa. Miletiev kompromis i s carem i s turskom vlau bio je kompromis altruizma kompromis za druge, a ne poradi vlastite asti i vlasti. U tom nastojanju nosio je brau, djecu, puk, pa i one, koji su se smatrali njegovim neprijateljima. Mileti zanemaruje logiku odbacivanja. On je navijetao svojim ivotom ono to je ljudsko i boansko. Miletiev ivot je ivot osvjedoene osobnosti. I sve to imae, bezuvjetno davae. Sve to nemae, nastojae imati za dobrobit naroda. Na jednom mjestu pie fra Mijo Batini, njegov ivotopisac, kako bi, kad bi opomenuo brata i uvidio da ga je raalostio, otiao u sobu ispriati mu se, oprati mu noge i cjelivati mu ih. Batini je pisao ivotopis, a ne legendu, te je stoga ovaj primjer oito realna slika Miletia kao osobe. Na stranici koja se zove Bosna, zavrava jedan ivot, ivot pun izazova, pun entuzijazma i optimistinog pogleda u budunost, u onostranost. Uknjiio se u povijest ove zemlje, postao dio njezine batine, proao putem oskudnim i ubogim, tijesnim i mrkim. Supatio je s narodom ispisujui sasvim drugaije stranice ivota, stranice susretljivosti, dobrote i milosra. To je ono to je krasilo ovog bosanskog ovjeka, ovu linost koja odraava ono za im obian ovjek moe i smije teiti.
234
Fra Denis Juri
Uz 200. obljetnicu roenja (1813-1887)*

Doista je posebno ovjekovo opiranje tami, osobito na podruju prenoenja znanja i informacije. Dok se odmatalo klupko povijesti ovoga starog ovjeanstva, mnogi nisu bili ni svjesni da e se o njihovim suvremenostima bilo da se radi o stvarima koje su za pohvalu ili pak o onima koje bi se najradije zatakale znati i u dalekoj budunosti. Za to su bili i jo uvijek jesu zasluni oni strpljivi ljudi koji su umjeli pisati i prenijeti dogaaje drugima, onima koji dolaze poslije njih. Pravo njihovo dostignue bilo je to da mogu nadii bjelinu papira i iza njega vidjeti osobe, kojima e ono napisano sluiti za rast i buenje realne slike svijeta. Ovoga stvarnog vanjskog svijeta, ili pak onog, takoer stvarnog, nutarnjeg. Marljivi pisac i ovjek bio je i fra Jako Balti. Na putu izmeu carstava Godine 1813. u selu Bukovica pored Travnika rodio se Jako Balti. Bilo je to za vladanja vezira Derendelije. Balti je sin Ante Baltia i Mande, ro. Stipi. Roditelji mu bijahu dobri katolici, a to ih je potaklo da se presele blie upi u Guoj Gori, kako bi ee mogli sudjelovati na misama. To se naime dogodilo samo nekoliko godina nakon Jakinog roenja. Ondje je Jako pohaao i osnovnu kolu, koju su vodili guogorski fratri. Tako je Jaku zamijetio njegov upnik o. Jakov Krianac pa je zatraio od Jakina oca da svoga mladog sina poalje u fratre. Budui da je to bila i Jakina elja, otac je pristao. Po emu ga je upnik zamijetio, otkrivat e se kroz cijeli njegov ivot, a kao rezime svega toga ostavio nam je fra Jako svoj Godinjak. Otkad se preselio kod fratara, Jako se poeo ozbiljnije baviti knjigom i pisanjem. Godine 1832. obukao je franjevaki habit,
* Literatura: 1. Jako Balti, Godinjak od dogadjanja i promine vriemena u Bosni 1754-1882, Synopsis, Sarajevo, Zagreb, 2003. 2. Jakov Matkovi, ivot O. Jakova Baltia 1813-1887, naklada Seraf. Pervoja, Tisak Vogler i dr., Sarajevo, 1908.
Godina XL. broj 1-2 2012/2013. 235
a godinu iza toga poloio je i prve redovnike zavjete. Poslan je na studij lozoje u Maarsku zajedno s jo estoricom drugova. Ondje je gorljivo studirao, oduevljen idejama o slobodi i snazi prosvjete. Zavrivi studije u Maarskoj 1840. godine, vratio se pun entuzijazma i poleta (pomalo i naglog) u Bosnu zajedno s Ivanom Franjom Jukiem. U Bosni su ozbiljno radili na kolovanju puka, a zbog toga su bili pod budnim okom vlasti. Vlast je, naime, sumnjala da se sprema neka pobuna, na to ovi fratri i bijahu spremni. To ih je natjeralo da se privremeno sklone u Dubrovnik. Po povratku iz Dubrovnika fra Jako se povjerio fra Marijanu unjiu o svojim namjerama o ustanku. Ovaj ga pak odgovori od toga te fra Jako ponizno poslua, razmisli, zakljui te promijeni svoje nakane. Otada je fra Jako djelovao u Oraju kao duobrinik i poduavajui mlade u pismenosti, a ve godine 1847. Provincija ga posla u Carigrad, gdje je kod Porte zagovarao bosanski puk. Ondje je vrlo revno i sposobno obavljao povjereni mu posao. U Carigradu je ostao dvije godine te je uspio nauiti turski jezik. Svoje znanje turskoga prenosio je na mlade u Bosni. ak je napisao i tursku slovnicu za puke kole (netiskano). Po povratku u Bosnu 1849. obavljao je razliite slube u Provinciji. Bavio se osobito gradnjom sakralnih objekata. Veinu svoga ivota proveo je na podruju srednje Bosne. Zasluan je za gradnju i guogorskog samostana. Zbog svoga angamana mnogo je puta bio optuivan od turske vlasti, koja ga je neprestano kontrolirala. Zahvaljujui svojim mudrim smicalicama i velikom odvanou jednom je izbjegao i da ga pritvore. Bio je ovjek pogleda uprta prema cilju. A znao je svoj cilj, biti uz narod kao svjetlo postavljeno na visoko mjesto. Ukroene promjene U njegovom Godinjaku izvire puno slika koje oslikavaju njegovo doba. On je neumorno biljeio politika i drutvena
236
poprilino brza mijenjanja svoga vremena. Osobito je naglaavao kako su se te promjene odnosile prema kranima u Bosni. Bilo je to burno vrijeme turske vlasti u kojemu je ona nagrizana izvana, ali jo vie iznutra. Turski upravitelji su se vrlo brzo izmjenjivali te je svaki od njih donosio vlastitu nafaku. Sve je to utjecalo na rad samih franjevaca, koji su ostali gotovo jedini katoliki sveenici na ovim podrujima koja su pod vlau Turaka. Tako su ovome narodu predstavljali sve. Fratri su narod zastupali i kao politiari i kao duobrinici. Sve nam to fra Jako saima u svome Godinjaku koji nosi puni naslov Godinjak, od Dogajdjah Cerkvenih, Svietskih, i promine vrimenah u Bosni. Sabro ga fra Jako Balti od godine 1754. do god. moga ivljenja. O namjeri pisanja Balti sm progovara: Ne trai, milo potomstvo, u Godinjaku kakve mudrolie, nego samo proste dogaaje. Izvore je crpio iz samostanskih knjinica, ali i iz ondanje povijesne literature. Godinjak je pisao oko 40 godina. esto je u tome bio sprijeen, ali je stalno mislio na pisanje, a na to ga je vjerojatno gonio njegov ar iz mladosti. Pisao je strpljivo, kao da je krotio brze konje vremena i vremenskih mijena. Nije ga zanimalo to e tko o tome misliti, on je pisao istinu i nije se toga plaio. Mislio je na to kako da novim generacijama donese togod korisnoga. Zanimalo ga je to se dogaa u vezirskim krugovima. Imao je o tome informacije jer je vezir tada boravio u Travniku. esto je ubacivao neke vlastite komentare i doivljaje. Pogodilo ga je primjerice unitavanje kulturnih spomenika, ogromnih kamena (steaka, narod zove) po grobljim, ija mjesta po sjeanju nabraja te kako su ih Turci ruili, kamenje nosili, zidali damije ili od njega mostove pravili, ili kako su ih zbog svoje nesmotrenosti dali poruiti. Kasnije ga je politika slabije zanimala. Kod Baltia, takoer, moemo iskusiti razvitak misli njegova vremena. Turska se sve vie ugleda na Zapad pa uvodi neke promjene koje e olakati ivot katolika u
Bosni. Ipak, k neko k podrazumijevanje d ij j muslimanske prevlasti ostalo je u zraku, koji se i dalje teko udisao. Balti se toliko ne bazira na sukobu konfesija. On, kao franjevac, nastoji oko potenja, a sloboda i kultura predstavljaju kod njega osnovni trzaj prema napretku jednoga naroda. Istina, ne tedi Balti kritike prema vlastima ukoliko one ne ispotuju dana obeanja, ali ipak je bio s njima u dobrim, ili bolje rei, mudrim odnosima, kao pravi diplomat. Slovo i istina Jo je Godinjak i pravi jezini spomenik, s kojega se ita mnotvo specinosti i zanimljivosti staroga jezika iz travnikoga kraja. Sam naslov Godinjaka pokazuje specinosti jezika toga vremena. Balti je zanimljiv i po staroj mudrosti i uzreicama napisanim ne zbog estetike izraza, nego iz iskustva steenog u tekim vremenima: Jedna kapa na svaku glavu ne moe!, Tko umide, taj imade!, Posli veselja slidi alost. Baltiev se izraz ini grubim, ali istinitim. On se ne ustruava i unutarcrkvene prilike opisati svakidanjim jezikom, te emo nai izraze za pojedine crkvene dostojanstvenike koji u Rimu ocrnjuju fratre, oplinivi Provinciju dobrim imenom, laima, koje niki za smij uzimae. Moe se initi udnim to Balti vrlo oskudno spominje pitanja duobrinitva i ondanje kateheze. To je pak opravdano prilikama toga vremena, kad se praksa vjernika
temeljila na jednostavnom ivljenju. Ipak, t Balti spominje mnoge fratre. To su fratri B bosanske okoline, koji su, zbog specine b povijesne situacije, sami stvorili modele p svoga djelovanja. Nisu imali svoje mecene s niti n su bili dionici katolikoga trijumfalizma. Imali su jednostavan ivot na prostorima I svojih starih, uvanih i ponositih samostana s i ondje su gajili zdravi polet za stvaranjem. Bili B su slobodni od hijerarhijskih, unaprijed j pravednih normi, te se nisu ustruavali kritizirati pojedine biskupe ako ovi nisu pok stupali poteno. Ima u svemu tome i fratars ske grubosti, a neki u tome mogu pronai i sablazni zbog nekih postupaka i izriaja, a Balti nita ne proputa. Znao je taj ljetopisac ironijom i ujedno ozbiljnou nabaciti kakav zakljuak o pojedinoj stvari. Ipak, to je sasvim realna slika koja se ne eli skrivati iza kulisa lane pobonosti. Ova, dakle, realnost na sceni nastupa bez kulisa i tako svu pozornost privlai na sebe, jer u njoj se istina krije. On je neke ljude simpatizirao, a neke ne. I nije se bojao to i iznijeti. I opet je ostao dosljedan istini. U tome je veliina Jake Baltia. Onima s druge strane papira Budui da je osvijetljen jo jedan maleni kutak prolosti, koja eka da se zaokrui, moemo zadovoljno rei kako posjedujemo jo jednu vrijednost. Vrijednost pisane rijei u kojoj se jedan ivot nesebino potroio. Dostojanstven ivot je onaj isprepleten radom koji sigurno raa dobrim plodovima. Nastavlja se tako preko Jake Baltia eho Isusovih rijei o umiranju sjemena. To u dananjem svijetu ugodnih ponuda ne stoji kao vrijedno jer se nude zaobilazna rjeenja. Fra Jako je istroio ivot da nam togod saopi o tekoj stvarnosti umiranja u rastu na ovome svijetu. Vrijedi eto ivjeti tek za ono za to vrijedi i umrijeti. Mili itatelju! Najradije bi ti htijo opisati vesele i dobre dogaaje od nae mile otabine, ali crna godina, crne plode nosi. Nepriatelj dojde i posija ljulj u najboljoj njivi, veli slovo Boje.
237
Fra elimir Gogi
Uz 150. obljetnicu smrti (1797-1863)*

U drugom broju teolokog asopisa Crkva u svijetu iz 2001. godine objavljen je lanak Crkva izmeu dviju oprenih nostalgija autora eljka Mardeia. Autor u lanku obrauje dvije razliite i oprene tenje. Prva nostalgija tei da se jo jednom dostigne i doivi iskonsko sveto, a druga tei obnovi nekadanje svjetovne moi organiziranog svetog, tj. obnovi svjetovne moi Crkve. Potonja nastaje Konstantinovim proglasom slobode za kranstvo i time kranstvo prihvaa tri nove i do tada nepoznate mu stvari: crkvenu dravu, pravo i grku lozoju. Od svog nastanka u III. stoljea ova nostalgija prevladava u Crkvi sve do Drugoga vatikanskog koncila. Od mladog fratra do mladog biskupa Neemo se prevariti ako ovu ideju primijenimo na jedan sluaj koji je prerastao u aferu. Rije je o tzv. Bariievoj aferi, koja je trajala 14 godina, od 1832. do 1846, a u njezino rjeavanje povremeno su se ukljuivale sve relevantne instance, crkvene i dravno politike, od Rima do Bea, od bosanskih vezira do stambolske vlade (I. Lovrenovi).
Rafo Barii rodio se 24. lipnja 1797. godine u uglednoj obitelji Bariia, u selu Oeviji, upa Vijaka kraj Varea. Pet dana poslije na krtenju mu daju ime Pavao.
* Literatura: 1. MARDEI, eljko, Crkva izmeu dviju oprenih nostalgija u: Crkva u svijetu, br. 2, XXXVI., Split, lipanj 2001; 2. KECMANOVI, Ilija, Bariieva afera, Sarajevo, 1954; 3. BARUN, Anelko, Svjedoci i uitelji: Povijest franjevaca Bosne Srebrene, Svjetlo rijei, Sarajevo Zagreb, 2003; 4. LOVRENOVI, Ivan, Bosanski Hrvati: esej o agoniji jedne evropsko-orijentalno mikrokulture, drugo, proireno izdanje, Synopsis, Sarajevo Zagreb, 2010; 5. GLAVA, Radoslav, ivot i rad fra Rafe Bariia, Mostar, 1900; 6. GAVRAN, Ignacije, Suputnici bosanske povijesti, Svjetlo rijei, Sarajevo Zagreb, 2007; 7. JELENI, Julijan, Bio-bibliograja franjevaca Bosne Srebrenike, I, Zagreb, 1925; 8. GAVRANOVI, Berislav, Uspostava redovite katolike hijerarhije u Bosni i Hercegovini 1881 godine, Beograd, 1935.
238 Godina XL. broj 1-2 2012/2013.
Sakrament sv. potvrde podijelio mu je biskup fra Grgo Iliji. Sa 16 godina odlazi u franjevaki samostan u Kraljevoj Sutjesci, jedino mjesto gdje je tada mogao stei obrazovanje. Budui da je bio duhovno i intelektualno nadaren, brzo je zavrio samostanske nauke i 1817. ulaskom u novicijat postaje lan Bosne Srebrene. Nakon godine uspjenog novicijata sveane je zavjete poloio u ruke provincijala fra Petra Kordia. U to vrijeme u Bosni nije bilo viih kola pa je Provincija bogoslove na studij slala u Italiju ili Maarsku. Mladi Barii odlazi u Italiju, u grad Torino, gdje za est godina uspjeno zavrava kolovanje. Godine 1824. poloio je stroge ispite iz lozoje, koju je predavao u Turinu, i teologije, koju je predavao u Bologni. Zbog svoje uenosti bio je na dobrom glasu te je sklopio prijateljstva s mnogim velikim linostima i to mu je pomoglo da je vrlo mlad imenovan biskupom u 35. godini. Zbog nestaice duobrinika u Bosni mladi Barii se, nakon vie od deset godina boravka u Italiji, 1830. vraa u Bosnu i biva postavljen za upnika u posavsku upu Zovik. Fratri i narod jedna nostalgija Nakon odlaska redovnog bosanskog biskupa Ponse iz Bosne u akovo, sredinom XIII. stoljea, bosanska je biskupija bez crkvenog poglavara i njegovih sveenika bili gotovo pet stoljea. Kroz to su vrijeme duobrinitvo u Bosni vodili sljedbenici sv. Franje, doavi u Bosnu etiri decenije nakon biskupovog odlaska. U prvoj polovici XVIII. st. papa Klement XII. uspostavlja Apostolski vikarijat u Bosni direktno podvrgnut Propagandi, a za biskupa su bosanski franjevci birali jednog od svojih lanova. Godine 1463. Mehmed II. Osvaja zaposjeda Bosnu i tada nastaju vrlo nepogodne prilike po bosanske katolike. Franjevci misionari iz drugih zemalja vraaju se u svoje provincije, mnotvo katolikog puka
odlazi u susjedne katolike zemlje, a u Bosni ostaju veinom matini franjevci. Tadanji je kustos Bosanske kustodije fra Aneo Zvizdovi odluio iznai nain za ouvanje katolike vjere i naroda u Bosni. Ovaj hrabri redovnik odlazi sultanu Mehmedu u tabor Milodra 28. svibnja 1463. i uvjerava ga da su njegovom vilajetu potrebni bosanski katolici. Tom prilikom mu sultan izdaje Ahdnamu, koja je, iako u mnogo sluajeva osporavana od osmanskih upravitelja u Bosni, bosanskim franjevcima i katolicima osiguravala legitimno ostajanje i djelovanje na ovom najzapadnijem dijelu monog osmanskog carstva. Imajui Ahdnamu trudili su se svom puku stvoriti to bolje i povoljnije prilike. U ovo vrijeme bosanski puk i fratri svjedoili su upravo onu prvotnu Crkvu zajednicu Kristovih uenika, siromanih i proganjanih od dravne vlasti i vjere. Fratri su bili istinski apostoli, pastiri svoga puka, koji se gotovo ni u emu nisu razlikovali od obespravljene bosanske raje krana. Tomu svjedoi injenica da su fratri, poto su im samostani bili uniteni, stanovali u obinim obiteljima i u njima nazivani ujakom. Tim su izrazom bili zatieni od nasilnih osmanskih upravitelja tako to ovi nisu znali da taj izraz ne oznaava krvno srodstvo s lanovima obitelji. Ujedno tim su mu izrazom vjernici svjedoili svoju odanost i smatrali ga lanom svojih obitelji. To je bio odraz one prve nostalgije i prvotne Crkve, o kojoj pie Mardei i koja je prevladavala u prva tri stoljea. Bariieva afera druga nostalgija U XIX. su stoljeu mono Osmansko Carstvo zahvatili veliki nemiri. Zbog njih u Bosni najvie trpe oni koji su se morali pokoravati vlasti krani. Sunarodnjaci muslimani utjeruju im nesnoljive namete, tlae ih na razne naine te nitko nije znao kad e jadnom stanju doi kraj. Godine 1831. na slubenoj vizitaciji u Vidoima kraj Livna umire biskup fra Augustin Mileti. Time stolica apostolskog
239
vikara biva ispranjena pa Provincija, prema privilegiju iz 1735. godine, za tu slubu predlae trojicu kandidata. Sveta Stolica imenuje mladog Bariia azotskim biskupom i apostolskim vikarom u Bosni i Hercegovini 27. oujka 1832. godine. Za biskupa je reen 30. rujna 1832. u akovu, a ustolien je u Kraljevoj Sutjesci 5. prosinca iste godine. Bilo se nadati da e svojim ugledom i poznanstvima poboljati prilike bosanskih krana. Naalost, voen svojim eljama dolazi u sukob s fratrima, a time ujedno i s narodom. Nastaje uistinu nepotrebna afera koja niega dobroga nije donijela. Takvo je Bariievo postupanje odraz nostalgije za upraviteljskom moi Crkve, a ona se najvie oitovala u povredi prav, privilegij i mijeanjem svjetovne vlasti u crkvene poslove. Boravei izvan Bosne u slobodnim zemljama vidio je centralistiko ureenje biskupija u kojima su biskupi imali svu vlast. Postavi biskupom htio je takvo ureenje, bez obzira na okolnosti, provesti u Bosni i Hercegovini, gdje su franjevci, jedini sveenici na tom podruju, uivali mnoge povlastice. im je doao na biskupski tron Barii za generalnog vikara, izvanjskog vikara i tajnika izabire fratre bez znanja i suglasnosti provincijskog starjeinstva. Uz to fratrima oduzima povlastice koje im je dao njegov prethodnik, biskup Mileti, u sutjekom samostanu trai nove prostorije za svoju rezidenciju, a crkvu eli za katedralu. Svojim nepromiljenim postupcima Barii je 1834. izazvao prvi vei sukob, koji je izbio zbog poasnog govora upuenog od strane provincijskog starjeinstva austrijskom caru Franji I. U govoru se spominju prava po kojima Starjeinstvo moe premjetati duobrinike. Smatrajui da su time njegova prava umanjena, biskup se duboko uvrijedio pa u sijenju 1834. objavljuje okrunicu upuenu Starjeinstvu i puku. U njoj otro napada objavljeni govor i pomou dogmatike i crkvenog prava dokazuje kako njemu pripada sva vlast u Vikarijatu.
240
Sukob takoer izbija godinu poslije, za vrijeme vizitacije Provincije od strane Ilije Starevia, i to sa sutjekim i fojnikim fratrima zbog biskupskog trona. U Sutjesci Barii zabranjuje sjediti pored njegovog trona, a kad su se fratri pobunili, crvku je udario interdiktom. U Fojnici nije htio vriti svete obrede te ga je gvardijan na koljenima morao moliti da to uini. Ipak Starevi je nakon vizitacije uspio izmiriti biskupa i fratre na provincijskom kapitulu u svibnju 1835. Mir postignut 1835. godine nije dugo trajao jer ve dvije godine nakon njega izbija novi sukob. Barii odlazi u Rim podnijeti pismenu i usmenu izjavu o upravljanju Vikarijatom. Tom prigodom tui se na franjevce i od Vatikana trai da razgranii prava izmeu njega i Provincije u njegovu korist, naravno. Rim tako donosi sljedee odluke: Sutjeki samostan odsada je stalna rezidencija apostolskog vikara; Samostanska sutjeka crkva predaje se biskupu za vrenje svojih slubi i u njoj se treba podignuti prikladan biskupski tron; U sluaju biskupove smrti arhiv i njegovu zaostavtinu preuzima i uva generalni vikar; Provincijal ne smije obilaziti upe odmah nakon biskupova pohoda; Biskup ima pravo neke lijale podignuti na razinu upa. Ovim odredbama fratri su bili ogoreni jer su im privilegije, koje su uivali vie od 400 godina, sada bile dokinute. U svibnja 1838. sastavljaju primjedbu i alju je u Rim. Zahtijevali su ublaenje odredbi, ali Barii je bio strogo protiv toga. Godine 1839. u Bosnu stie papin izaslanik fra imun Milinovi, provincijal dalmatinske franjevake provincije Presvetog Otkupitelja, sa zadatkom ispitati stvar izmeu biskupa i franjevaca. Nakon obavljene vizitacije Milinovi alje u Rim izvjetaj u kojem pie da su Bariiev izvjetaj i optube protiv fratara lane te da je za sve nerede kriv sm biskup. Vizitator je imao zadatak
izmiriti zavaene strane i to je postigao na sastanku u Sutjesci u listopadu iste godine. No, Barii se ni dalje nije smirivao. Ponovo nije bio zadovoljan odredbama i stanjem jer granice ovlasti biskupa i franjevaca nisu bile dovoljno precizirane, a vizitator Milinovi je bio pristran po njegovom miljenju. Uz optube kod crkvenih vlasti, franjevce ocrnjuje u Beu i kod vezira Mehmed-Vedihi-pae da snuju zavjeru s Ilircima. Bogoslove koji su se kolovali u carskim zemljama optuuje kako tamo upijaju ultramontanistike zablude. Kongregacija za irenje vjere zbog ovih otpubi zabranjuje 1841. njihovo kolovanje u tim zemljama. Barii jo zahtijeva da se provincijal Marijanovi, bivi provincijal fra Andrija Kujundi i fra Marijan unji kazne te da se imenuje nova provincijska uprava. Uvidjevi da se spor ne moe rijeiti mirnim putem, Sv. Stolica u Rim poziva predstavnike fratara i Bariia da rijee spor. Tom prilikom konzultor Bertetti sastavlja na temelju postojeeg materijala spis Epilogo Storico..., u kojem upozorava da su pristalice Bariia klevetale Provinciju i predlae da se Barii premjesti u Albaniju, gdje i odlazi u ljeto 1842. godine. Za vrijeme njegovog boravka u Albaniji, u Bosni je iskrsnuo sukob s Karlom Pootenom, koji je ostao u Bosni nakon Malojanijeve vizitacije. On je htio iskoristiti Bariievo odsustvo te se elio nametnuti i kao provincijal i kao biskup te se tako jo vie zaotrava prijanji sukob. U studenom 1843. Barii se, po nalogu Rima, iz Albanije vraa u Bosnu. Budui da mu je bosanski vezir Husref-paa zabranio povratak u svoj vezirluk, nastanio se u erigaju. U to vrijeme sprijateljio se s hercegovakim vezirom Ali-paom Rizvanbegoviem. Za sukob su se poele brinuti i uvelike zanimati i turske vlasti. Novi bosanski vezir, uvidjevi teinu sukoba, poziva obje strane na sud u Travnik. Barii, znajui da nema potporu turskih vlasti, pristaje na izmirenje. Poslije ovog mira Barii se zastalno nastanio u Docu kraj Travnika gdje su ga
budnim okom pratile turske vlasti. Zbog prisnih veza s Beom i Rimom postao im je sumnjiv, osobito nakon Atanackovievog pohoda Bosni. Obeanja dana u Travniku Barii nije ispunjavao i to bijae povod ponovnom sukobu, pri kojem trai pomo civilnih vlasti. U veljai 1845. amil-paa ponovo poziva na sud obje stranke i trai od njih da iznesu svoje zahtjeve i uvjete za izmirenje. Barii nezadovoljan presudom poziva se na sud u Carigrad, u koji kree krajem oujka 1845. godine. U Carigradu su ve bili ugledni bosanski franjevci fra Martin Nedi, fra Marijan unji, fra Lovro Karaula, fra Luka Dropulji i fra Filip Paali. Budui da su njih uz bosanskog vezira podravali turski ministar vanjskih poslova ekib-efendija i carigradski ujedinjeni katoliki patrijarh, pred kojim se spor i vodio, Barii, uvidjevi u kakvom se tekom poloaju nalazi, 24. oujka 1846. daje ostavku na mjesto apostolskog vikara i vizitatora u Bosni. Ovako je zavren petnaestgodinji spor koji je ozloglasio Bosnu Srebrenu (...), a izazivao uenje i kod inovjeraca. Biskup Barii je imao dovoljno dobrih vrlina da bismo ga mogli i u Bosni (...) pamtiti po znaajnim djelima (I. Gavran). Barii u Hercegovini Hercegovaki se vezir Ali-paa Rizvanbegovi po svaku cijenu htio odijeliti od Bosne i sam upravljati odijeljenim teritorijem. Zbog toga je svesrdno podravao osnivanje zasebnog hercegovakog apostolskog vikarijata i velikoduno doekao Bariia, kojega je Rim, nakon ostavke, postavio za upravitelja novoosnovanog vikarijata i starjeinom hercegovakih franjevaca. Tako se Barii iz Carigrada vratio u Hercegovinu gdje e ostati do kraja ivota. Ova injenica dodatno potvruje jednu od karakteristika druge nostalgije, karakteristiku povezanosti svjetovne i crkvene vlasti, gdje se u veini sluajeva crkvena vlast vjeto iskoristi za postizanje dravnih ciljeva.
241
Doavi u Hercegovinu, odmah se poeo zauzimati za katoliki puk postupajui odluno, kao pobornik pravde, a protivnik nepravde i sile. U ovomu su mu pomogla steena poznanstva u Carigradu. Najprije se zauzeo za gradnju svoje rezidencije u Mostaru i franjevakog samostana i crkve na irokom Brijegu, zatim za biskupski dvor u Vukodolu te crkvu Sv. Petra i Pavla u Mostaru. Budui su osmanske vlasti uvidjele neizbjean rat s Rusijom, eljeli su stvoriti to bolje odnose sa zapadnim, kranskim silama, a to je proizvelo povoljnije prilike za krane u Hercegovini. To je dakako Bariiu pomoglo u ostvarenju graditeljskih nastojanja. Dobri odnosi s osmanskim slubenicima i bolje prilike za katolike potakli su pravoslavce da su ih na sve mogue naine pokuavali ocrniti kod vladajuih. Produkt toga je lanak pun pogrda i lai na Bariia, redovnike sveenike i katoliki puk, objavljen u srpsko-dalmatinskom Magazinu godine 1851. Barii za opovrgavanje tih injenica 1853. u Dubrovniku tiska djelo Obrana pravovjernoga ili pravoslavnoga sveenstva i naroda u Hercegovini turskoj. U njemu injenicama i brojkama pobija i odgovara na navedene lai i podvale. Nakon ovih dogaanja pisac lanka priznaje da je sve namjeteno. Preselivi se u biskupsku rezidenciju u Mostar Barii se zauzima za napredak katolike vjere i puka u tom gradu. Uvodi sveane i javne sprovode, zvonjenje zvona, sveane povorke, noenje Presvetog bolesnicima, blagoslivljanje kua, itd. Time se podie ugled mostarskih katolika, koji do tada kao da nisu ni postojali, a oni Bariievim zalaganjem poee igrati vanu ulogu u gradu te za deset godina njihov se broj udvostrui. Barii se zauzimao i za izobrazbu djece te u tu svrhu uz svoju rezidenciju gradi kolu koju su pohaala i katolika i pravoslavna djeca. Barii se zajedno s fratrima obraa zapadnim vladarima za dobivanje pomoi u izgradnji i pomaganju katolikog puka koji
242
je, nakon svih onih nemira, bio jako osiromaen. Za cijelog upravljanja hercegovakim vikarijatom zalagao se za svoj puk i u Beu i u Carigradu te se otro odupirao nepravdama koje su nanoene kranima od strane hercegovakih politikih velikana. Neumorni i portvovni Bariiev rad prepoznale su i zapadne sile. Francuska ga je vlada 1853. imenovala predsjednikom Afrikanskog vjerskog zavoda. Turski car Abdul-Medid 1859. odlikovao ga je redom Mededije (vitetva), a Franjo Josip I. 1861. redom eljezne krune II. razreda. Od 1860. Bariievo se zdravstveno stanje pogoralo. Da izbjegne ljetnu egu u Mostaru, 1863. sklanja se u iroki Brijeg. Dva dana prije Velike Gospe primio je bolesniko pomazanje, a ve sutradan je preminuo. Pokopan je na svetkovinu Uznesenja BDM, 15. kolovoza 1863, pokraj irokobrijeke crkve. Nakon 150 godina od njegove smrti ostaju nam jasne njegove dvije oprene osobnosti prva hirovita i eljna vlasti, koja producira sukob, a druga mirna, posluna vlasti i vjerna svom puku, koja izaziva potovanje. Zato se Barii tako ponio prema bosanskom puku i fratrima? Toan odgovor ne znamo, ali nam ostaje jedna mogunost da u nama prevlada nostalgija za prvotnom crkvom i tako budemo uz naeg blinjeg, onako kao to je Barii bio u Hercegovini. Afera Barii je povijesna injenica koja je poetkom XIX. stoljea bacila crnu sjenku na franjevaku zajednicu i hijerarhijsko ureenje crkve u Bosni. Taj dogaaj ne moemo i ne smijemo osporavati niti ga prikazivati u pozitivnijem svjetlu, jer ovaj rad i svi ostali koji su se bavili ovom temom prikazuju upravo suprotno. No, iako je tako bilo, takoer ne trebamo od tih, i svih slinih povijesnih injenica, patiti, preuveliavati ih tako da nam one postanu frustracija zbog koje ne bismo mogli ii naprijed i stvarati bolju budunost. Te injenice ne moemo zaboraviti, ali trebamo oprostiti. Moda je to po ljudskoj logici teko, ali moda moemo i od Isusa puno nauiti!
Fra Nikola Pejin
Uz 150. obljetnicu roenja (18631901)*

Navikli smo na to da se redovnitvo hvali i da u Crkvi predstavlja neto posebno. Ono se uvijek raalo u kritinim vremenima crkvene povijesti, a svijet je uvijek prema njemu pokazivao odreenu dozu simpatije, pa i oni izvan Katolike crkve. Redovnitvo bi trebalo biti znak kraljevstva nebeskoga na zemlji, a redovnici sve ine radi kraljevstva nebeskog (Mt, 19,12). To znai da redovnitvo oituje ili svjedoi ljubav Boju prema drugim ljudima. Ne ljubav zarobljenu u svoj stav ili interes, nego onu koja e spajati ljude i u ljudima traiti lice Boje. Zato je redovnitvo na neki nain spojnica neba i zemlje, jer svjedoanstvo Boga na zemlji i nije nita drugo doli most preko kojega se dolazi do onog boanskog iskrenog, milosrdnog, dobrog i lijepog. Zato se na redovnikom sprovodu pjeva i veseli, kao to je i sv. Franjo traio da mu se otpjeva voce mea na samrtnoj postelji, zadovoljan i s vjerom da ide k Bogu. Smrt redovnika je povratak kui Bogu bez straha, bez plaa, bez pesimizma. Slino je svjedoanstvo moda dao i jedan bosanski fratar fra Krunoslav (Stiepo) Kosta Brali, koji je umro mlad, ali je cijeli svoj kratki vijek posvetio svjedoanstvu Boje ljubavi, kao pisac, pravnik i profesor. Fra Krunoslav Brali roen je 30. srpnja 1863. u Polju, kod Travnika, u dolakoj upi, od siromanih roditelja. Na krtenju je dobio ime Nikola, a roditelji ga od milja prozvae Nikicom. Otac mu je radio svugdje po tadanjem poznatom i bliem svijetu bavei se dunerskim tesarskim i stolarskim poslom. Majka ga je pouavala kranskoj vjeri i mislima, koje su bitno utjecale na njegovu ivotnu odluku. Put kui u tuinu Ve se u roditeljskoj kui zagrijao za franjevaki oblik ivota. Dok je jo u Docu pohaao osnovnu kolu, svojim talentom i ponaanjem svrati na sebe pozornost uitelja fra Filipa Dujmuia. Ali kad ga uitelj pozva u fratre, otac mu se protivio, jer nije elio da mu sin bude ujak, i jer ga je trebao u svom zanatu. No, elja malog Nikice je bila jaa i pridobila je oca koji je popustio u svom naumu. Svladavi ovu potekou spremno je iekivao as kada e biti zaogrnut haljinom sv. Franje. Kada se za novicijat dovoljno spremio, fra Marko Kalamut obue ga u redovniki habit. Bilo je to u Fojnici 23. listopada 1877. godine. Filozofske i bogoslovne nauke zavrio je u Italiji, u Pesci i Asizu. Mladu misu imao je u crkvi Gospe od Anela, 26. prosinca 1885. godine. Poslije zavrenog studija ostao je i dalje u Asizu. Tu se pripravljao za generalni lektorat iz lozoje i bogoslovije, a usput je odravao mjesnim acima
* Literatura: 1. Krunoslav Kosta Brali, Priruni tuma, Livno, 1891. 2. Julijan Jeleni, BIO BIBLIOGRAFIJA FRANJEVACA BOSNE SREBRENIKE, I. svezak, Zagreb, 1925. Str. 57. - 60. 3. R.R, + Mnogop. O. Fra Stjepan Brali, gen. denitor, Franjevaki glasnik, br. 24, Visoko, 1901. Str. 370-378.
Godina XL. broj 1-2 2012/2013. 243
predavanja iz navedenih predmeta. Godine 1889. zavrio je sve ispite za generalnog lektora te se iste godine vraa u Bosnu i nastavlja predavati najprije na Petrievcu, a od 1891. u Livnu. Meutim, ve 1893. general Reda poziva ga u Rim da na Meunarodnom franjevakom kolegiju Antonianum predaje crkveno pravo i moralnu teologiju. Kad se 1897. godine fra Mijo Batini povukao sa slube generalnog savjetnika u Rimu, vrhovno poglavarstvo imenovalo je mlaahnog Bralia njegovim nasljednikom. Tako je Brali svoju provinciju pomagao savjetom i zagovorom u vrijeme novih oblika crkvenog ivota poslije odlaska AustroUgarske iz Bosne. Njegovim su se zalaganjem u Rimu hrvatski franjevci odvojili od Maara i osnovali vlastitu provinciju Sv. irila i Metoda. Osim toga pokuao je meusobno povezati hrvatsku i slovensku provinciju, da bi tako povezane dobile zajedniku konferenciju. Takoer je suraivao s bosanskim biskupima u procesu dolaska franjevki misionarki u Bosnu. Oba su mu pothvata uspjela. Smrt mu je meutim poremetila mnoge planove. Umro je u Rimu, 27. studenoga 1901. i pokopan na groblju Campo Santo. Njegove je profesorske zasluge i sam Red priznao tako to ga je ve 1898. odlikovao poasnim naslovom lektor jubilatus. Fra Krunoslav je otiao na studij kako bi se vratio i predavao studentima svoje provincije, ali vrativi se u domovinu, ponovno se, zbog drugih, uglavnom pravnih poslova, vraa nazad u Rim. Kako je mlad umro, a gotovo cijeli svoj studijski vijek proveo u Italiji, moe se rei da se iz Bosne vratio kui u tuinu. Fra Krunoslav je u franjevakoj povijesti svoje provincije i na franjevakom kolegiju u Rimu ostao poznat po nekoliko samostalnih djela i suradnji u Glasniku jugoslavenskih franjevaca (1890-1891), Franjevakom glasniku (1895-1900) i u La palestra del Clero. Na naem je jeziku objavio prirunik o redovnikom ivotu pod naslovom Priruni tuma redovni244
kih dunostih i prava u juridino-moralnih asketinih razlaganjih (1891) i priloge o sjedinjenju crkava pod naslovom Skromni nazori o sjedinjenju crkava rimo-katolike i grko-istone (1896), objavljene najprije odvojeno, u vie priloga u Franjevakom glasniku, a onda i kao samostalno djelo. Redovnitvo blago svijeta Priruni tuma je teoloko-pravno djelo o redovnikim dunostima i pravima, ali u kojem Brali zapravo na pravni nain, gotovo kanonski i pod numerama, pie o tri redovnika zavjeta, te o pravima i obavezama koje iz njih proizlaze. Pie ga za redovnike, ali i za druge koji imaju mogunost upoznati redovnitvo u svojim zavjetima i s pravne strane. Glavni naglasak je stavljen na zavjet poslunosti koji detaljno opisuje i smatra ga prvim i osnovnim meu zavjetima, jer je upravo dimenzija sluanja vezana uz rije uope, a onda i uz Boju rije, koja se objavljuje, smatra Brali. Tko zna
sluati, odnosno primati, taj e razumjeti i druga dva zavjeta siromatvo i istou. Osobit naglasak stavljen je na ulogu i korist redovnitva za Crkvu i drutvo. Redovnitvo nije samo forma, iako je redovnitvu pravom odreena forma. Ali da bi Katolika crkva mogla dobro i iroko djelovati, smatra Brali, nuno joj je bilo redovnitvo kroz povijest. Redovnitvo i sve redovnike grane kroz stoljea izrasle su iz istog zajednikog temelja evaneoskih savjeta. Crkvi su od koristi, jer svojim navjetajem, propovijedanjem i radom, svojim zavjetima poslunosti, siromatva i istoe oituju lik Isusov na zemlji. Redovnici su i oni od kojih je ovisio i napredak drutva. U najteim vremenima pomagali su ljudima, i duhovno i materijalno. Nema mjesta na zemaljskoj kugli gdje se ne osjeaju blagodati redovnitva u obraenju naroda, u zatiti ljudi od okrutnosti vlastodraca, u suzbijanju lai. Praktino i vrlo praktino: u isuivanju movara, krenju uma, kultiviranju polja, u uvanju umjetnina, u irenju znanosti, u graevini. U svemu ovome zalagali su se redovnici. Redovnitvo je, dakle, formirano pravom i juridikim mjerama, ali ono ima osjeaja za rtvu, za druge ljude. Redovnitvo je, mogli bismo rei, iscrtano paragrama Bojeg milosra. Veina zapisanih sjeanja na fra Krunoslava Bralia naglaava upravo ovu dimenziju tog mladog fratra: bio je strog i rigorozan u redovnikom ivotu, ali milosrdan, nasmijan i susretljiv do krajnjih granica. Brali pak smatra da sve dobro, to su redovnici tijekom povijesti uinili, dolazi upravo iz redovnikog nasljedovanja Isusa Krista, koji je jedino dobro i koji je ljudima dobro inio. Skromni nazori o sjedinjenju Crkava Brali se dosta zanimao problemom razjedinjene Crkve i mogunou zbliavanja Crkve na istoku i zapadu. Svoje objavljene radove temelji na razmiljanjima VincenGodina XL. broj 1-2 2012/2013.
za Vanutellija, kasnijega kardinala kurije u Rimu. Zamanost ovog pitanja zahtijeva puno povijesne i teoloke istine, studiranja i truda. Brali smatra da je pogreno uvjerenje kako je pitanje sjedinjavanja Crkava samo politiki ili svjetovni problem. Pitanje jedinstva Crkava je prije svega stvar vjere. O jedinstvu treba pisati, organizirati susrete, izdavati asopise, pokretati tu temu ee. Za jedinstvo se trebaju zauzimati sveenici ija dunost i jest ii i propovijedati svijetom. Oni trebaju poduavati svijet u objavljenim nebeskim istinama, ponajprije o jednome Bogu koji je u jedinstvu s boanskim osobama i koji je mir. Pitanje koje Bralia mui jest injenica da svaka Crkva za sebe smatra da posjeduje istine i istinsku vjeru u istinskoga Boga. Teko je meutim ocijeniti gdje je istina, ako se istinu ne mjeri Isusovim mjerilima. Isusova crkva jest ona koja svjedoi jedinstvo, svetost, sveukupnost i sveobuhvatnost u spasenju. Ovome svjedoimo i molei vjerovanje: Vjerujem... u jednu, svetu, katoliku i apostolsku crkvu katolika je posvemanja crkva, koja ne iskljuuje, nego stvara jedinstvo. Zadovoljan sam Za Bralia je aspekt jedinstva Crkava prepoznatljiv i po zapovijedima Isusovim. Onaj tko nema prave ljubavi prema Bogu i blinjemu, taj stvara razdijeljenost. Onda nismo uenici Kristovi ni pravi vjernici. U pitanjima oko sjedinjenja Crkava ne treba pretjerano cjepidlaiti, sozmima obarati i namjerno traiti neloginosti u naukama. Ve je puno stoljea od razjedinjenosti i naravno da uvijek ima neeg u emu se Crkve ne slau. Ali, ne treba se osvrtati na kobnu prolost, nego shodno prilikama traiti i izgraivati budunost jedne Crkve, kojoj je nevidljivi poglavar Isus na nebu. Fra Stjepan Brali Kosta nosio je, slobodno se moe rei, pozitivan duh franjevakog ivota. Volio je i ivio redovniku strogou, to je vidljivo i po njegovim djelima, ali bio
245
je i izrazito milosrdan. Nesebino je pomagao drugima. Neizmjernu ljubav poklanjao je svojim acima i openito svim ljudima. Bio je istinski domoljub. To se vidi iz biljeki njegova dnevnika, kako je eznutljivo nastojao kui u Bosnu, ali je bio prijeko potreban u Rimu. Radovao se svakom pomaku u Bosni od politikog, ekonomskog do drutvenog. U stalnim je kontaktima bio s Bosnom, tako to se s fratrima dopisivao, slao potom lanke i objavljivao ih u franjevakim glasilima. elei rijeiti spor izmeu zavaene brae, napisao je u posve pomirljivom duhu Skromne nazore, gdje se pokazuje njegovo miroljubivo srce i utire
put bratskoj slozi. Zadnje rijei bile su mu: Ego sum contentus, quia sum prope visioni Dei Zadovoljan sam, jer u brzo Boga gledati. Teko je razumjeti da netko u 38. godini ivota, svjestan svoga kraja, takvo to izrekne. Prema izvjetajima iz Rima bolovao je vrlo kratko, svega 13 dana, a umro je okruen svojim studentima i subraom iz samostana zadovoljan. Moda nam se fra Krunin prirunik ini pretekim u paragrama i odredbama redovnike stege, ili, moda nam je teko u podijeljenom svijetu priati o jedinstvu ljudi, ali nam sigurno ostavlja jedan hrabar primjer: biti zadovoljan sobom s vjerom u gledanje Boga licem u lice.
246
Fra Davor Petrovi
Uz 35. obljetnicu smrti kroniara svoje due (1908-1978)*

Fra Ljubo Hrgi knjievni pseudonim Hrvoje Bor roen je u staroj zenikoj katolikoj obitelji Hrgia. Krsno mu je ime Anto. kolovao se u rodnom gradu i u Visokom, teologiju studirao u Sarajevu, a francuski jezik i knjievnost u Beogradu od 1934-1938. Zareen je za sveenika i slubuje po upama diljem franjevake provincije Bosne Srebrene. Pred Drugi svjetski rat postao je profesorom francuskog jezika i knjievnosti na Franjevakoj klasinoj gimnaziji u Visokom. Omiljen je i cijenjen meu acima i generacijama aka, ne samo meu sjemenitarcima, nego i meu tzv. vanjskim acima, muslimanima, katolicima i pravoslavcima. Fra Ljubo osjea zanos za pisanu rije i svoje biljenice poeo je puniti im je postao sposoban prodorno gledati u sebe i oko sebe, ve u akim godinama ivota u sjemenitu u Visokom. Postaje pravi pripovjeda. To pokazuju njegove prie po razliitim revijama i asopisima, a i razgovori koje je vodio sa svojim sugovornicima. Njegove su reenice pune osobitih pjesnikih izraza i dubokih misli. Hrgi postaje lagano knjievnika dua, i to se oitovalo kroz itav njegov ivot. Pisana rije postaje njegova profesija. Ono to vrijedi posebno istaknuti u fra Ljubinom knjievnom i stvaralakom radu jesu njegovi Dnevnici, koje je pisao u vremenskom
periodu od pedeset godina. Oni zapremaju, budui da nisu otipkani, nekih tisuu stranica. Urednitvo Svjetla rijei je 1999. godine sabralo i objavilo njegove pripovijesti pod naslovom Posljednji krug, a 2005. je objavljen njegov ivotni krug (dnevnik) i tako je
* Literatura: 1. LJ. HRGI, ivotni krug (dnevnik), Svjetlo rijei, Sarajevo Zagreb, 2005; 2. K. MAHMUTEFENDI, Fra Ljubo Hrgi (1908.-1978.), Kroniar svoje due, Bosna franciscana, Sarajevo VI, br.9, 1998.
Godina XL. broj 1-2 2012/2013. 247
oivjelo, dotad zamrlo, zanimanje za knjievno djelo ovog bosanskog franjevca. Gotovo trideset godina nakon fra Ljubine smrti objavljen je njegov Dnevnik. Trebalo je priekati da ga proita nekoliko strunih ljudi i dok s ovog svijeta ne odu gotovo svi koje fra Ljubo u Dnevniku spominje. Dnevnik zapoinje s fra Ljubinom 26. godinom ivota, godinom prije njegovog sveenikog reenja, kad se on prolirao kao dobar pisac, i obuhvaa vremenski period od trinaest godina (1941-1954). Otkrivanje due Glavne teme Dnevnika jesu: Bog, smrt, priroda, vlastita dua i previranja u njoj. Dnevnik je jedan dramatian i razueni vodi kroz vrijeme osobnog ivota i opeljudskih dogaanja, kroz vrijeme koje je bilo veoma bremenito, teko i kritino. Svakodnevna biljeenja o vlastitim traumama, iskuenjima, preispitivanjima svijesti i savjesti, o druenjima s obinim i izuzetnim ljudima, pa i o sukobima i nesporazumima sa svojom okolinom, itaju se u ovim ljetopisima due kao najzanimljivije romansko tivo. Velika je lista ljudi od kojih je fra Ljubo uio i s kojima je suraivao: Ivo Andri, Miroslav Krlea, Isidora Sekuli, tu su uspomene na pisma upuena i primljena od Ivana Metrovia, prijepisi i susreti s intelektualcima i dostojanstvenicima najvieg ranga. Sve je to jedna bogata, povijesno relevantna galerija osoba koje su gradile povijest ovih naih prostora. Poznat je fra Ljubin esej o liku bosanskog franjevca u Andrievim pripovijetkama. Taj je rad dobio visoku nagradu na jednom natjecanju u SAD-u i bio je objavljen na engleskom u eminentnom knjievnom asopisu. Zahvaljujui fra Ljubinoj domiljatosti, Metrovi je izradio kip svetog Ante Padovanskog za franjevaku crkvu u Beogradu, koji do danas resi oltar u ovoj crkvi. Kad bi sjeo za stol i poeo unositi svoje misli u Dnevnik, fra Ljubo kao da je iao na ispovijed. Na vidjelo izlaze molitve i stra248
sti, bjeanja od Boga i eljeni povratak. I on za to ima svoje opravdanje: Pa ipak, toliko je povratak divan, da se isplati otii daleko. A kad bi elio izrei ono to je teko izrei, istraiti ono to je teko istraivati, ponestajalo bi mu zraka, padao je od malaksalosti i rezignacije. Ponekad bi mu pero kripalo od strasti rijei koje su padale po Dnevniku i razotkrivale svu golet due ovjeka koji o sebi jasno govori ono to o sebi misli i zna, bez predaje kukavikoj utnji. Jadna dua ovjeja, vjeno pokriva svoj porok. Kao Adam, im je sagrijeio, odmah se stao pokrivati i bjeati od lica Bojega. ovjek po nekoj nudi samo trpi ako nije ispravan; on se izdovoljava u
jednom poroku i sa svih strana trai lie da napravi sebi pregau. Fra Ljubo je bio veoma svjestan ljudske raspoluenosti, tenje za mirom i nezasitnog nastojanja za smirajem i onim vjenim. U tom, u odreenom smislu nunom, prirodnom dualizmu fra Ljubo je patio. udio je da se domogne sunca, ali je znao da se tako visoko s teke zemlje ne moe odraziti. Vraao bi se k sebi, nezadovoljan to ostaje sam i priznavao: to vie samoa zahvaa duu, kao da e umrijeti, dua se obraa viemu. Trai pero. Ide vidjeti gdje je Bog. Iao je tako do kraja ivota i na kraju se ispovjedio: to imam? Samo propelo Isusovo. Predao se Bogu kao majci dijete, koje osjea da su mu koraci nesigurni ako smo pokua hodati. Treba nekoliko Tvojih zraka, Svevinji, da srce dugo pod ledom, opet oivi. Kako se fra Ljubo priginje samome sebi, kao milosrdni Samarijanac prema bolesniku, i gleda to ga boli! Ni njemu nije lako pipati svoje rane, gledati ih. Ipak, to hrabro ini, iznosi ih na sunce da se zagriju i proiste, a iznosi ih i na oi drugih. To ovaj Dnevnik, pun nabujale knjievne snage, jasno otkriva. On je fra Ljubin pred Bogom rasprostrti sag, na kojemu se zrcali i malaksalost due i zato se po njemu mora hodati s dolinim potovanjem i na prstima. Fra Ljubina dua Fra Ljubo je uvijek zahvaljivao Bogu za dar ivota i za ljude kojima je vjerno sluio. Sluio je ponizno Bogu i ovjeku. Suosjeao je s ljudima u svakoj nevolji i patnji. Nije nikad gubio vjeru i nadu u onog Boga, od kojeg je crpio snagu za ivot. Znao je ui u dubinu due svakog ovjeka s kojim se susreo. Evo kako on doivljava duu jednog naroda i kako svoju duu stapa s tim istim narodom, svojim rodom, supatei s njima, ali i ekajui nadu. () Kad prolazim kroz Vitez, u kuama kraj puta nema svijee. Ako je gdje okrenuta kua na put, onda se vidi odraz
vatre na licima to sjede oko ognjita. Toliko siromatvo prelazi i na mene i vidim kako tama ubija na narod. Ovaj je kraj dobro napuen i djece ima na pregrt. Vidim ih, igraju se po putu bosa, iako je blato od rastopljenog snijega, i curice nose vodu s toka u lakim haljinicama. Tko se brine za ovaj narod? Koji je to narod pjevao danas u crkvi tako gromko i tako pobono Zdravo tijelo Isusovo! Sve je to zdravo tijelo Isusovo, mistino tijelo Njegovo. Krist je s ovim pukom. Bio sam im danas sveenik, ispovijedao, prieivao, propovijedao, krtavao i vjenao. Danas sam osjetio izbliza duu naroda priprostoga, tijelo naroda izmuenoga. Rod sam njihov i ti krupni likovi i plave oi dobrih ena to je puk koji vlada duhom Bosne, prastari narod s korijenjem koje se ne kri. I po rasi je ovdje narod preteno slavenski. Samo se mora spremiti za budunost, jer prolost i sadanjost su bile suvie teke. Sigurno e Zdravo tijelo Isusovo uskrisiti od bijede i mrtvila puk svoj. Istina se moe spoznati najbolje u svjetlu kria () Fra Ljubo je i kao sveenik i kao ovjek bio istovremeno i malen i velik, plemenit duhom, seljakog roda, jednostavan i prirodan, heroj u nadvladavanju sebe, ovjek koji se borio s Bogom, i to ne krije. Grenik je kojem Bog oprata, vladar svojih enji, sluga uplaenima i slabima, koji se ne poniava pred bogatima, ve se sagiba nad siromanima. Uenik je svoga Gospodara, voa svoga stada, prosjak velikoduno otvorenih ruku, nositelj bezbrojnih darova, ovjek na bojnom polju, majka i tjeitelj bolesnima, i dijete s povjerenjem, usmjeren prema nebu, s nogama vrsto na zemlji, stvoren za veselje, strunjak za patnju, udaljen od svake zavisti, dalekovidan, sa smjelou govora, prijatelj mira, neprijatelj mlakosti, zauvijek vjeran Bogu. Zatvaranje ovjeka Osim Dnevnika, fra Ljubo je pisao putopise, pjesme, novele, eseje, oglede, lanke,
249
puno pisama koje prima i alje po Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Europi, Americi, prijateljima, knjievnicima, intelektualcima svih brani, rodbini i obinim ljudima. Pod tamnim i navodno nerazjanjenim okolnostima, nakon rata, biva toboe kao kolaboracionist, od komunistikih vlasti ak osuen i na smrt, s nikad dokazanom krivnjom. Ali, pomilovan je. Odleao je u zatvoru oko deset godina u Zenici i u Srijemskoj Mitrovici, i to je posebno zanimljivo, pomilovan je na direktnu intervenciju Ive Andria kod Moe Pijade. U prometnoj nesrei, po svemu sudei montiranoj u sudaru vlakova, kada su prevoeni osuenici iz Zenice u Mitrovicu, teko je stradao. Polomljenih kostiju jedva je ostao iv, a od posljedica nesree trpio je neizmjerne bolove cijeli ivot, od ijih je posljedica i umro. O tome sam biljei: Doivio sam razne frakture nogu, karlinih kostiju, stopala, ali u zatvoru kao da sam psihike frakture dublje proivio pod pritiskom stalnog i smiljenog poniavanja, jer su muitelji bili upueni da sveenike gnjave i pretresaju, nagone na none 12-satne radove i sutra, poslije
noi da iste sobe. Moda su jedino u Gvajani francuski muitelji bili sposobniji...Treba utonuti u noi i s Isusom ekati skoranju smrt. Unato velikom zlu i nepravdi koja mu je uinjena, fra Ljubo nije nikoga mrzio. Bio je to ovjek vjeran ovjeku i Bogu. I u najteim trenucima svoga ivota radosno je prihvatio i nosio svoj teret. Za njega je ivot rizik pun stranih gubitaka i samo jednog dobitka Boga. I tako je zavren jedan ivotni put. Fra Ljubo Hrgi pokopan je u prisutnosti mnogobrojnih lanova svoje obitelji i graana, kao i svoje duhovne subrae, fratara i predstavnika drugih redova, u obiteljskoj grobnici Hrgia na gradskom groblju Crkvice. Ima ljudi koji kao da su roeni i ivjeli za sva vremena, koji svojim ivotom i djelovanjem nisu samo urasli i srasli sa svojim vremenom, nego su dali i ostavili peat dobra u ovome svijetu. Vrijeme ih je kualo, izazivalo, patilo, ali su ga znali nadii svojim duhom transcendirati do smisla. Nimalo lagan ni jednostavan posao, stradalniki i iskueniki do krajnjih, reklo bi se i svetakih granica.
250
Fra Ivan Pili
Prigodom 100. obljetnice roenja (1913-1965)*

Franjevci u Bosnu dolaze 1291. godine, osnivaju Bosansku vikariju 1339/40, kasnije provinciju Bosnu Srebrenu i kontinuirano djeluju kroz povijest dugu osam stotina godina. Imaju teak cilj. Naime, nakon dominikanaca i propale im misije u obraanju bosanskih krstjana, franjevci misionare iste krajeve, govore ljudima razumljivim jezikom, propovijedi im ne odstupaju od naina ivota. tovie, svi su misionari u poetnoj fazi izabrani redovnici koji mogu odgovoriti izazovu svoga vremena. ivjeli su istim ivotom vezani ljubavlju, slogom i povjerenjem, a ne voljom i eljom za au i priznanjem, a time su osvajali, zapravo stjecali ugled vie nego svojim rijeima. Jednom rijeju bili su ljudi koji su za svoga ivota realizirali, tj. postigli harmoniju izmeu teorije i prakse, to danas nerijetko nije sluaj. Franjevci su bili svjesni kako povjerenje ljudi nakon dominikanskog kiksa ne smiju prokockati pa su pridobivene lanove posluivali u duhovnom i vjerskom pogledu. Da bi ispunili svoja oekivanja morali su se osloniti na same sebe jer samo su tako mogli ostati vjerni i dosljedni istini u svojoj zadai. U takvom svjetlu stjeu povjerenje koje ne dobivaju kao vertikalni dar s neba, nego zauzimanjem stava prema zbilji pokazuju koliko im je stalo do egzistencije naroda, a napose do odnosa prema horizontali, naime, drugom, tj. ljudskom ti. uvanjem i potvrivanjem povjerenja postaju dio identiteta svakog pojedinca u Bosni i Hercegovini. Prilino rano franjevci dolaze i u Uskoplje, 1406. godine. Uz znamenite franjevce uskopaljskog kraja poput fra Anela Zvizdovia koji politiki razborito odlazi okrutnom sultanu Mehmedu el Fatihu isposlovati franjevcima i katolikom ivlju nesmetano ispovijedanje vjere, osobnu slobodu i sigurnost, fra Ivana Bandulavia, suvremenika Matije Divkovia, prvog franjevca koji svoja djela tiska latinicom i na hrvatskom jeziku nalazi se i samozatajni franjevac dr. fra Borivoj Batini (1913-1965), iju stotu obljetnicu roenja obiljeavamo ove godine. Duhovni voa Fra Borivoj nije bio ovjek kojeg se za ivota uzdizalo i astilo, naprotiv, bio je onaj kojeg se nakon ivota oplakivalo i
* Literatura: 1. BATINI, Borivoj: Povijesni razvoj duobrinitva skopaljskog kraja i oscjena sadanjeg stanja, izvadak iz doktorske dizertacije: Duobrinikovi pogledi na skopaljski kraj, Zagreb, 1956. 2. In memoriam P.O. dr. fra Borivoja Batinia, Bosna Srebrena, XVI, (1965), br. 12, Sarajevo, str. 190-192. 3. MLIVONI D. Duobrinitvo skopaljskog kraja, osvrt na jednu doktorsku radnju, Dobri pastir, VII, (1956), sv. I-IV, Sarajevo, str. 159-166. 4. GAVRAN, Ignacije: Suputnici bosanske povijesti, Svjetlo rijei, Sarajevo - Zagreb, 2007. 5. FILIPOVI, Vladimir: Klasini njemaki idealizam, Nakladni zavod matice Hrvatske, Zagreb, 1979.
Godina XL. broj 1-2 2012/2013. 251
alilo. U relativno kratkom ivotnom vijeku bio je negdje izmeu fratara i ljudi, a da ga mnogi nisu ni upoznali kao ni njegovu ivotnu energiju, koja je s ovog svijeta otila znatno neiskoritena. ovjek bogobojazna duha, njeno skrupulozan, estit redovnik, uvijek fratar i kolega, uvijek za puk, omiljeni propovjednik meu narodom, energian u namjerama i odlukama neke su od znaajki pokojnog Borivoja. Kao gimnazijalac ima elju postati i biti sveenik, duhovni voa, ali i puki tribun. elio je pruiti narodu besplatnu uslugu u obrani i zastupanju njegovih legitimnih prava. Frapirajua je injenica kako fra Borivoj u ono doba, dakle prije oko stotinjak godina, kao endemski primjerak, duhovnim teleskopom gleda potrebe budunosti zemlje i naroda. Teologiju je i lozoju studirao u Lyonu, a francuski jezik u Strasbourgu. Zanosno prevladava sve prepreke poput nabujalog potoka svoje Vranice, a u tom svladavanju prepreka ambiciozno ga vodi idealizam i u drutvu i u zajednici Bosni Srebrenoj. Nije bio miljenik sree, naprotiv, u bujicama rata prekida studij i njegov svretak ne doekuje u metropolama poput Pariza i Krakova, nego u susjednoj metropoli Zagrebu. Iz mnogih se dokumenata vidi kako je imao problema sa sranim miiem, ali unato nezgodi za nezgodom, naglih i neoekivanih udaraca, ne odustaje od svojih planova. Iz sfere idealnoga najednom se, nakon rata, nalazi u zoni praktinoga i surovoga, tj. podruju pastoralnog radnika. Bez obzira na situaciju u kojoj se naao nikad nije odustao od svog idealizma, to svjedoi i injenica kako se uz dnevne obaveze upnog vikara u Gornjem Vakufu (Uskoplju) nou borio s nedostatkom sna i postigao doktorat iz teologije kao vanredni student napisavi disertaciju pod naslovom Povijesni razvoj skopaljskog kraja i ocjena sadanjeg stanja. U disertaciji istrauje psihu naroda i naravno iznosi na brzu ruku bez mnogo istraivanja ono to mu je poznato.
252
Nakon pastoralnog rada u Gornjem Vakufu bio je pastoralni radnik u Sanskom Mostu, pomonik na itu, Fojnici i Zenici. Za upnikovanja u Brestovskom i tenjom popravka male i trone kapele s oskudnim prihodima u kraju bez industrije i iscrpljenih sredstava, novac stjee ispruenih ruku prema stranim zemljama. Takoer ne odustaje od djetinjeg sna, zapravo elje da zavri civilno pravo to je do kraja iste 1965. godine mislio ostvariti, iako svjestan da mu toliki udarci ranjavaju srce, smatrao se neizderivim kao i veina naih fratara kroz povijest i ne malo zatim duhovni voa, puki tribun dolazi svom relativno ranom i naglom zavretku. Pogledi na skopaljski kraj Autor u svojoj disertaciji pokuava prikazati (obraditi) cijeli jedan kraj u Bosni koji ini zasebnu geografsku i crkvenopovijesnu cjelinu. Ova je disertacija raritet toga vremena, jer do 1956. godine ona je prvi pokuaj svjedoenja vjerskog ivota u Bosni i Hercegovini. Kao veliki idealist Batini eli unaprijediti budui pastoralni rad ispitujui vjeru i moral, molitve, obiaje, praznovjerje i slino. Takoer se bavi gospodarsko-socijalno-prosvjetnim prilikama i strujama koje prevladavaju meu vjernicima. Razlog Batinieva pristupanja ovoj problematici nalazi se u injenici da je upa Skoplje obuhvaala cijelu skopaljsku dolinu, koja je tada bila jedan od najsauvanijih krajeva u vjersko-moralnom smislu. U politikom pogledu Skoplje je bilo hrvatska upa. Padom Bosne pod Osmansku vlast i kasnijim dolaskom pravoslavaca Skoplje je postalo multietniki kraj u kojem ive katolici, pravoslavci i muslimani. Batini se u radu dotie i zemljopisnog smjetaja kraja, podrijetla stanovnitva, narodne i vjerske pripadnosti, ali i samog mentaliteta. Skoplje kao zasebni kraj odlikuje se i prirodnim bogatstvima i ljepotom. Glavno zanimanje stanovnitva bilo je zemljoradnja
i stoarstvo. Ljudi iz ovoga kraja nisu iseljavali, naprotiv na kupljenu begovsku zemlju doseljavali su Hercegovci. Kraj do Drugog svjetskog rata nosi potpuno obiljeje patrijarhalnosti, koja nakon rata iezava, a glavni razlog nestanka patrijarhalnog naina ivota jest moda. Katolici i muslimani ive isprepleteni u gotovo svim selima, dok su pravoslavci manjina i geografski se mijeaju s katolicima u okolici Bugojna. injenica je da je muslimanski i pravoslavni ivalj praznovjerniji od katolikog, ali stoljetnim zajednikim ivotom i katolici su poprimili dosta praznovjernih oblika. Skopaljski je narod, navodi Batini, religiozan, ali slabo pouen u vjerskim istinama koje nisu dogmatski vrste, nego se temelje vie na osjeaju, fatalizmu i strahu od Boje kazne. Vjersko se znanje sastoji u poznavanju samo opih molitava. Zanimljiva je povijesna injenica da nabrajajui sedam svetih sakramenata kau esti red umjesto sveti red, a da ne spominjemo neznanje i pogreke pri moljenju Oenaa,
Zdravo Marije i Vjerovanja. Starije generacije bile su pismenije od mlaih, a razlog je tomu injenica da su mlae generacije povrne u stjecanju znanja. Seljaci ine 90% stanovnitva Skoplja, a oni ne vole novotarije i promjene. Oni vole konstantnost, jer su i po prirodi takvi. Narod se oslanja na tradiciju (narodne predaje). Njegovi su osjeaji i djelovanje usmjereni prema ciljevima opeg dobra, pa stoga narod prezire individualistike uitke i tenje. Seljaci su portvovni, otporni i predani u radu, ali i vjerskim dunostima. Kranski se ivot najvie oituje u kunim zajednicama, koje ne proputaju kunu molitvu i nedjeljne mise. Ova radnja, meutim, izostavlja vesele i radosne trenutke Skopaljskog kraja. Mora se priznati takoer da ova disertacija sadri odreene tvrdnje koje nisu znanstveno provjerene o bosansko-hercegovakim franjevcima, njihovu radu itd. U disertaciji se osjeti manjak znanstvenosti i nesuvremeni kritiki aparat pisca, ali i neznanstvena obrada povijesti upe Uskoplje uope. Nedostaju joj ak i osnovni elementi znanstvenog rada, tj. metoda rada i kritinost. Pisac ne razlikuje pojmove Vrela i Literatura. Kod navoenja literature djela su nepotpuno navedena, nema jedinstvene metodologije u pisanju imena i prezimena autora, ne koristi nijedan asopis bosanskih franjevaca, a reference se moglo nai. Pisac ne spominje one upe u kojima se pastorizacija vodi na najmoderniji nain. Opi nedostatak disertacije ogleda se u tekom i nedotjeranom stilu, jer neke reenice ne izraavaju pravi smisao onoga to autor eli rei. Ima tu takoer nepravilnih reeninih sklopova, brojnih gramatikih i pravopisnih greaka, neobraenih misli. Duhovni lik Fra Borivoj je ipak ivio ispred svoga vremena. Budui da je studirao i ivio po poznatim svjetskim metropolama, imao je razvijenu drutveno-kulturnu, ali i moralno-vjersku svijest. Zatitniki se odnosi prema
253
Bosni, a napose prema franjevakoj zajednici. Bio je graditelj Bosne nakon Drugog svjetskog rata. Obrazovanje smatra neminovnim, a pravilno razumijevanje nunim za progres zajednice i drutva. Iako je cijeloga ivota bio boleljiva duha, nikad nije zaostajao za drugima. Naprotiv, uvijek je konkurirao okolini u znanju, pastorizaciji i gradnji. Jo ivui fratri Bosne Srebrene rado ga se sjeaju kao karizmatina lika i prepriavaju o njemu zgode i nezgode. Cijelog svog ivota zastupao je idealistike ideje, ali nije to subjektivni idealizam na temelju kojeg eli sam sebe staviti u prvi plan, nego apsolutni idealizam, odnosno transcendentni onaj na temelju kojeg stvaramo sliku o svijetu potpomognuti doivljajima, ali i odreeno miljenje o svijetu i stvarima u svijetu. Zajednicu je oplemenio suvremeno-kulturnim europskim tragom. Bio je duboko ukorijenjen u sadanjost, u tu surovu stvarnost koja ga je okruivala, ali je bio i ljubitelj povijesti. Povijest je za njega punina nae svijesti, visina naeg kulturnog ivota, na razvojni sadraj, nae polazite, ukratko na steeni duhovni lik. Za Borivoja povijest u vremenu prestaje biti povijest. Ona postaje dio stvarnosti, sadraj nae svije-
sti, naeg duhovnog ivota, a prema tome i nae sadanjosti. Upravo se u ovim rijeima osjete ideje onog njemakog idealizma koji duhovnu zbilju, a time i Boga, izvodi iz povijesti i razvoja ljudskog roda. Unato bolesti Batini je vjeto prevladavao prepreke na duhovnom putu, prihvaao je probleme, pitanja, kritiku, a onda na njih odgovarao na svoj nain, sa svoga stajalita i postizao zavidne rezultate. Zavidnim radom, za relativno kratkog ivotnog vijeka, ispunio je sve svoje ivotne tenje, osim jedne. Naime, cijeloga ivota se odnosio prema ljudima kao odvjetnik (puki tribun), ali diplomu civilnog prava nije stekao, a za njom je teio. To ga, meutim, nije pokolebalo da konstantno osvjetljava probleme svoga doba i unapreuje kulturno-drutveni ivot svakog pojedinca. Cijeli se ivot borio za drutvo, zalagao za jednakost svih ljudi bez obzira na njihovu konfesionalnu pripadnost. Njegov idealizam izrasta iz aktualnog ljudskog ivota, ivotnih pitanja, problema i odatle proizlazi radikalna elja za promjenom i jasnijim odgovorima, ali i idealistika vjera da su sve patnje i problemi zapravo sinteza duha, onog vjenog to stoji iznad ovjeka.
254
Fra Marijo Plavi
U povodu 100. obljetnice roenja (1913-1996)*
U prigodama obiljeavanja godinjica najistaknutije su one roenja i smrti neke osobe. I jedna i druga trude se donijeti u prvi plan ono najvanije u ivotu i radu jednog ovjeka, radilo se to o nekom poznatom knjievniku, sportau, glazbeniku, slikaru ili fratru. Na Franjevakoj teologiji od vremena do vremena odravaju se koncerti, predavanja povijesnog karaktera, predstavljanje knjiga, nedavno i kolaudacija orgulja, no, organizirati simpozij u ast nekog od znaajnih franjevaca nae Provincije, osobito ako je u pitanju sto godina od roenja, ini se, tekim zadatkom, jer simpozij zahtijeva veu organizaciju i vie truda. Takvu jednu stogodinju obljetnicu doekali smo ove godine sjeajui se fra Vlade Karlovia, bosanskog ujaka, profesora, provincijala i jednostavnog ovjeka, iji se ivot i rad teko moe opisati i staviti u naslov ivot i djelo upravo zato to je fra Vlado bio jednostavan ovjek, ovjek od pera, ali i pravi narodni ujak. ivio je s drugima i drukijima s vjerom u tajnu ivota tajnu koju nije htio razrijeiti, nego ljude na nju uputiti. Neka ovaj skromni tekst bude doprinos sjeanju na
fra Vladu i otimanje zaboravu njegova fratarskog ivota. Zeniki Kreevljak Fra Vlado Karlovi rodio se u Zenici 28. studenog 1913. godine, u obitelji Augustina Karlovia i Katarine, r. Miloevi.
* Literatura: 1. Velimir Valjan, Leksikon franjevaca Bosne Srebrene iz travnikog kraja, Gua Gora Sarajevo 2011, 164-166; 2. Fra Vlado Karlovi, urednik Kalendara Dobri pastir, god. 1983-1985, te 1986-1988; 3. Adolf Adam, Uvod u katoliku liturgiju, Hrvatski institut za liturgijski pastoral, Zadar 21993, 11-12; 4. Stjepan Pavi, Franjevaka klasina gimnazija u Visokom 1882 1982, Franjevaka klasina gimnazija u Visokom, Visoko 1983, 132. 5. F. E. Hoko P. okovi V. Kapitanovi, Hrvatski franjevaki biografski leksikon, Leksikografski zavod Miroslav Krlea, Zagreb, 2010.
Godina XL. broj 1-2 2012/2013. 255
Na krtenju je dobio ime Anto. Krstio ga je upnik fra Rudolf Jablanovi, a kum na krtenju bio mu je Ivan Andri. Osnovnu kolu pohaao je u Zenici (1920-1924), potom Franjevaku klasinu gimnaziju u Visokom (1924-1930, 1930-1933), a u Franjevaki red stupio u Fojnici 1930. i uzeo redovniko ime Vlado. Za sveenika je zareen 1937. u Banjoj Luci. Filozofsko-teoloki studij polazio je u Rimu (1933-1934), a zavrio u Sarajevu (1934-1938). Studij povijesti zapoeo u Zagrebu, a nastavio i zavrio 1943. u Beogradu. Bio je doprefekt sjemenitaraca (1938-1939), profesor na Franjevakoj klasinoj gimnaziji u Visokom (1943-1946) gdje je predavao povijest, matematiku, vjeronauk i latinski jezik. U prvim i najteim poratnim godinama bio je vikar i ekonom u Visokom (1945-1950), gvardijan franjevakog samostana Sv. Ante na Bistriku u Sarajevu (1950-1955), magistar bogoslova i ujedno profesor na Franjevakoj teologiji (1955-1961), ali i vikar (1961) u Sarajevu. Kao profesor na teologiji djelovao je 19531967, a predavao je sljedee predmete: Biblijske jezike, Liturgiju, Liturgiku, Duhovnu teologiju, Pastoralnu teologiju, Homiletiku, Eloquentiu, i Odabrana pitanja iz liturgije. Bio je denitor (1952-1955) i ekonom (1958-1967) Provincije. Slubu provincijala Bosne Srebrene vrio je od 1967. do 1973. godine. Bio je predsjednik Udruenja katolikih sveenika Bosne i Hercegovine Dobri Pastir (1974). Nakon slube provincijala postao je upni vikar u Kiseljaku (1973-1977), a od 1977. godine do svoje smrti ivio je u kreevskom samostanu. Umro je 26. studenog 1996. godine i ukopan je na mjesnom groblju u Kreevu. Zato u Kreevu, a ne u Guoj Gori kao roeni Zenianin? Svi dostupni pisani izvori nude nam iste informacije, poevi od mjesta njegova roenja, studija i slubi koje je vrio u Provinciji, ali ne i onu informaciju zato je fra Vlado svoju starost proveo u Kreevu i tamo doekao smrt. Odgovor na ovo pitanje poznato je samo onim
256
fratrima koji su poznavali fra Vladu, bilo da im je bio prefekt, metar, profesor, dok je nama mlaima lik i djelo ovog velikog ovjeka i fratra nepoznato ili je djelomino poznato samo po priama starijih fratara. Jedan od tih starijih fratara dao mi je odgovor na ovo pitanje: fra Vlado, kao i njegovi roditelji, porijeklom su Kreevljaci, iako se fra Vlado rodio u Zenici. Budui da je sve manje fratara koji su osobno poznavali fra Vladu potrebno je moda da se i ovakvi detalji zapiu. Kao gimnazijalac fra Vlado pie u akom listu Cvijet (1932) o odnosu izmeu Jukia i Omer-pae Latasa. Kasnije je priloge, uglavnom vjersko-pounog sadraja, objavljivao u publikacijama Spomenica Franjevake klasine gimnazije u Visokom (Beograd 1932), Glasnik bl. Nikole Tavelia (1944), Dobri Pastir (1951, 1953, 1964, 1972; Kalendar, 1964-1966, 1973, 1975-1986), Bosna Srebrena (1967-1973, 1977, 1987), Bilten Franjevake teologije u Sarajevu (1970 - 1973) i Bilten Udruenja katolikih sveenika Bosne i Hercegovine (1976-1977, 1979-1980, 1983, 1986, 1989). Pisao je ne samo priloge slubenog znaaja, kao provincijal ili predsjednik Udruenja Dobri Pastir, nego je obraivao i pastoralno-teoloke teme. Od 1974. godine glavni je urednik kalendara Dobri Pastir ije uvodnike pie od 1975. do 1986. godine. Upravo u kalendaru Dobri Pastir pisao je tematske tekstove o posljednjim stvarima (eshatologiji) i ekumenizmu za godita 1983-1986. Tajna posljednjih stvari Tema o posljednjim stvarima, onom to ovjeka eka poslije smrti, aktualna je i danas, iako ljudi o njoj nerado misle i govore. esto smo zaokupljeni vlastitim pitanjima o poslu, novcu, brigom o dugovima u vrijeme recesije, ponegdje o golom preivljavanju u svijetu u kojem i svjetska i domaa politika vode bitku oko nacije ili dravnih granica. S druge strane, zaokupljeni
smo vlastitim ugodnostima i pogodnostima prolaznog ivota, teei za novcem i posjedovanjem, au i vlau, za tim da negdje, nekom i neto vrijedimo, dok zaboravljamo da postoje vrijednosti koje se ne mogu ni usporediti s onim karijeristikim, utilitaristikim ili ak hedonistikim. O posljednjim ovjekovim stvarima, o tom eshatonu i zadnjem smislu ljudske egzistencije razmiljamo malo ili gotovo nikako. Prva od posljednjih stvari s kojom fra Vlado suoava sebe i drugog kao pojedinca jest smrt. Njezin zakon se sastoji u tome to je jo nismo doivjeli, u zikom smislu, u svojoj egzistenciji, ali je susreemo kod drugih ljudi, gledamo joj u oi, osjeamo je i vidimo je u patnji i umiranju drugih ljudi. Smrt je upozorenje. Kada Karlovi govori o smrti pristupa joj sasvim ljudski i racionalno, ali s vjerom u njezino otkupljenje. On obrauje ove teme: neizbjenost smrti, prolaznost i zakonitost vremena, smrt mladih i starih ljudi, smrt u antici i u dananjici, ljudska tenja za ivotom uope. Naime, zato se ovjek bori za ivot? Ne mora to biti samo ovaj ivot, jer tenja za ivotom
uope, pa onda i onim iza smrti, govori o tome da ivotom i smru gospodari netko drugi. Na pitanje to je smrt ne postoji neki zadovoljavajui znanstveni odgovor. To e pitanje svatko sam sebi odgovoriti. Karlovi razmilja o smrti donosei puno primjera koji izraavaju odreenu proturjenost: Aleksandar Veliki umire jako mlad, bogata iz Evanelja ne nadvisi siromanog Lazara, ugledni Katon iz Ciceronova djela O starosti ostavlja gostionicu ne dom ovog svijeta i tei za smru. Ove primjere fra Vlado navodi upravo da istakne vanost ne smrti, nego smisla smrti. Sve moe biti, ali e proi i do jednog novog doma doi. Karlovi donosi i crkveni stav o pitanju posljednjih stvari. To je sredinje pitanje Kristovog djela spasenja. Bog nudi svoju ljubav, nudi nam odgovore na pitanja o smislu ivota, o boli, o grijehu, o smrti, a ovjek je slobodan da to prihvati ili ne prihvati. Bog za ovjeka nije dohvatljiva sadanjost nego predstojea budunost. ovjek je pozvan na slobodnu odluku za Boga. Relacija izmeu Boga i ovjeka je otvorena.
257
Poslije teme smrti Karlovi obrauje jo jednu veliku temu, koju direktno povezuje s pitanjem smrti, a to je tema vjere u uskrsnue tijela i ivot vjeni. Kao to ne znamo to je smrt, tako ne znamo ni to je uskrsnue. itateljima temu vjere pribliava tako to u svojim tekstovima donosi primjere iz opeg ivota, zatim pastoralne prie, citate velikih ljudi, ali svugdje nalazi neto od onoga to zovemo vjerom. Karlovi veliki naglasak stavlja na ozbiljnost vjere. Kako? Karakteristika njegovog stila jest poticanje itatelja na razmiljanje, a to postie tako to izravno postavlja pitanja koja mu slue kao naslovi. Postavlja jedno pitanje preko kojega nije lako prijei Imamo li ozbiljnu vjeru? Dakako, ovo pitanje ukljuuje i mogunost neozbiljne vjere u svakodnevnom ivotu, no u onim posljednjim stvarima vjera nije za igru. Koliko je naa vjera ozbiljna vidi se iz primjera kojeg navodi i s kojim smo se susreli barem jednom u ivotu. Radi se, naime, o bolesti nekog naeg najblieg i tada smo u stanju za tu osobu sve uiniti. Idemo od lijenika do lijenika, od specijaliste u jednoj dravi do primarijusa na kraj svijeta. I kada nam nita od toga ne pomae, polako se okreemo vjeri koja nam daje odgovor: Vjerujem (...) u ivot vjeni! Karlovi ne staje tu. On postavlja sljedee pitanje to znamo o vjenosti? to god rekli o vjenosti, premalo je (sv. Augustin). Vjenost ne moemo opisati ljudskim jezikom, jer za to ne postoji izraz, pojam, dojam, tvrdnja. Pojam vjenosti koristimo u svakodnevnom razgovoru i ivotu: vjeno prijateljstvo, vjene uspomene i sjeanja, vjena ljubav, a time pokazujemo ozbiljnost onoga emu pridajemo taj primjer. Vjenost je izvor vjere. Druga od posljednjih stvari jest sud. To je sud pred kojim se nae svaki ovjek i gdje emo vidjeti koliko smo daleko ili blizu cilju. Sud je otvoreni susret izmeu nas onakvih kakvi jesmo i Boje beskrajne ljubavi i milosra. Naime, kao to je ovjeku nepoznat dan i sat njegove smrti, tako mu je nepoznat i dan suda. Karlovi o sudu ne
258
govori u pojmovima osvete, straha, razoaranja, prijetnje, niti pretjeruje govorom o Bojoj pravednosti, pravinosti ili Bojem gnjevu. Njegov govor o sudu iznosi na svjetlo teme vjernosti, oprotenja, svjetla, spoznaje, naime o onom to rije sud uope i znai: mogunost razlikovanja jedne zbilje od druge s ciljem da se postigne istina. Trea posljednja stvar je raj. Nebom nazivamo raj, ali to nije gornji sloj svemira i nije neko mjesto u materijalnom smislu, nego jednostavno naziv kojim oznaavamo harmoniju jedinstva s Bogom. Sliku raja ljudi su sebi predoavali onako kako je to odgovaralo njihovom shvaanju dobrog, ugodnog i lijepog. Ali raj je tajna koju ne moemo razjasniti. Raj (nebo) predstavljamo kao kraljevstvo mira. To je mir kakav nam svijet ne moe dati, ali ni oduzeti. Nije mir osiguran orujem, strahom, stegom koja stvara nesigurnost a time i neko mirno politiko stanje, nego mir koje je nae srce pronalo u Gospodinu. Posljednja stvar jest pakao. Pojam pakao esto se upotrebljava u svakodnevnom ljudskom govoru. Ljudi ovim pojmom opisuju neto najgore i najtee. Odatle i izraz uz neki dogaaj kao u paklu. Ali isto tako moemo uti ili proitati komplimente za nekog igraa koji je svojim umijeem zadivio dio javnosti, te e se za njega rei da je pakleni igra. I pojam pakla nije jednoznaan, ali njime se u najirem smislu izrie stanje udaljenosti od Boga i stanje bez ljubavi. Karlovi pakao usporeuje s praznim rukama. Mjerilo potena i dobra ovjeka u svijetu jesu moda iste ruke, ali kod Boga je sasvim drukije: prazna ruka, nesposobna ruka, nemilosrdna ruka jest pakao, ona ruka koja nije sposobna darivati i koja je usmjerena na samu sebe. Rjenikom Dostojevskog: Ne biti sposoban ljubiti to je pakao. Ekumenizam poevi od sebe Karlovia je jo jedna tema duboko zanimala, jer se iz njegovih tekstova moe oitati ljubav i briga za svakog ovjeka. iGodina XL. broj 1-2 2012/2013.
tateljima Dobrog Pastira pokuao je pribliiti temu ekumenizma ili kako on sam kae u uvodniku da ovo bude tema ovog kalendara dali su povod i neki itaoci koji su je uporno predlagali. Ograniio se samo na ono to je smatrao da je najvanije za itatelje. Temu zapoinje Dekretom o ekumenizmu Drugog vatikanskog sabora. Jedan od glavnih ciljeva Svetog ekumenskog Sabora vatikanskog II. jest promicati obnovu jedinstva meu svim kranima () jer se vie kranskih zajednica ljudima predstavlja kao istinska batina Isusa Krista () i svi izjavljuju da su Gospodinovi uenici, ali misle razliito i razliitim putovima hode, kao da je sm Krist podijeljen. S papom Ivanom XXIII. Crkva stupa sve otvorenije i hrabrije na put jedinstva krana. Sazvao je Drugi vatikanski sabor da obnovi i osuvremeni (renovatio i aggiornamento) ivot i poslanje Crkve u dananjem svijetu. Papa je pozvao na Koncil i predstavnike nekatolikih Crkava koji su sudjelovali u radu Koncila onoliko koliko je to bilo mogue. elio je da biskupi i predstavnici nekatolikih Crkava zajednikim snagama trae obnovu Crkve. On je otvorio put suvremenom ekumenizmu Katolike crkve, put otvaranja drugim i drukijim kranima i svijetu. Prvi je slao svoje predstavnike odvojenim Crkvama i prvi je primao predstavnike tih Crkava, i pravoslavne i anglikanske i protestantske. Traio je da se razmotre dodirne toke i stvari koje veu te razjedinjene Crkve. Papa Ivan XXIII. nije doivio nastavak ni zavretak sabora koji je imao jo tri zasjedanja. Doivio je samo prvo zasjedanje, ali je u sjeanju ljudi ovaj Koncil ostao zapamen kao Koncil Ivana XXIII.. Nakon smrti Ivana XXIII. za novog papu izabran je Pavao VI. koji je nastavio Koncil i nastojao da ne iznevjeri usmjerenje koje je Koncilu dao njegov prethodnik. Vrata ekumenizma nije zatvorio nego ih je irom otvorio i nije dopustio da Koncil u Crkvi izgleda kao neka revolucija. Trebalo je veGodina XL. broj 1-2 2012/2013.
like hrabrosti da se zapone s promjenama koje je Koncil unio u Crkvu, a takoer je potrebna i velika strpljivost i upornost da se one do kraja dovedu. Kada je u pitanju pravoslavno kranstvo onda u tom pogledu valja istaknuti posebnu ulogu ekumenskom patrijarhu carigradskom Atenagori I. On se susreo s papom Pavlom VI. tijekom njegova putovanja u Svetu Zemlju. Susret je bio novost za cijeli svijet, no bio je ujedno i znak kojim su putem odluili krenuti najodgovorniji ljudi Zapadne i Istone crkve. Ovaj je susret kasnije doveo do novih susreta u Carigradu i Rimu. Razgovori su doveli do sporazuma istovremenog proglaenja o ukidanju starih izopenja predstavnika jedne i druge Crkve. Obojica su bili svjesni da je ovo samo mali korak u pribliavanju konanom cilju jedinstva. Papa Ivan Pavao II. je takoer preuzeo batinu svojih prethodnika. Traio je put pribliavanja i jedinstva svjestan potekoa koje ga ekaju na tom putu. Za njega je istinsko ekumensko djelovanje znailo otvaranje, pribliavanje, raspoloivost za dijalog, zajedniko traenje istine u punom evaneoskom i kranskom smislu, ali to nije znailo odbacivanje boanske istine koju je Crkva ispovijedala i nauavala. Njegovi susreti s diplomatima, dravnicima, s obinim ljudima ili sa sveenicima nosili su oznaku Koncila, a to je obnova Crkve, njezin aggiornamento i rad na sjedinjenju odvojenih krana. Za njega je ekumena kretanje. Fra Vlado Karlovi razmatra sve ove velike crkvene dogaaje i daje im potpunu podrku, ali upuuje i na potekoe oko ovog rada. Prema Karloviu glavni su protivnici ekumenizmu nepovjerenje, birokracija i strah. ovjek treba krenuti od sebe, kako to Karlovi u jednom naslovu citirajui proroka i veli: Uredi kuu svoju. Preduvjet za ekumenizam jest otvorenost prema svim ljudima, bili oni intelektualci ili ne. Crkva se ne smije shvaati kao pobjednica. Ekumenizam je pomirenje, ekumenizam ovisi o ovjeku pojedincu, a
259
ne od njegove pripadnosti, ekumenizam je sloboda ispovijedanja vjere u Boga pred drugima, a ne u zatvorenoj sobi (crkvi). Ta se sloboda moe postii samo ako se potuje sloboda blinjega. S ljudima ljudski i jednostavno Fra Vlado Karlovi bio je, sudei najprije prema njegovim tekstovima, ozbiljan ali jednostavan ovjek. Jedna od najljepih karakteristika njegovih tekstova jest ivost popraena razliitim primjerima. Sve vrvi od primjera: od primjera iz fra Vladina ivota, iz onoga to je nauio od ljudi, ili iz poznatih iskustava velikih ljudi i velikih povijesnih epoha. Tekstovi su mu nepresuno vrelo citata pjesnika, govornika, lozofa, poznatih i nepoznatih autora, citata koji su aktualizirani kroz ivot. Njemu ne smeta u
istom kontekstu spomenuti neku baku sa sela, koja nosi ivotnu mudrost, i tu mudrost potkrijepiti nekim Goetheovim citatom. Fra Vlado oito nije bio teoretiar, nego je i kroz tekst djelovao kao da propovijeda vjernicima, kao da se drui s ljudima drugih svjetonazora, kao da s Bogom razgovara i moli. Pie jednostavno i razumljivo, te ako bi postojalo neto to bi eventualno bilo teoloki ili pojmovno nejasno, fra Vlado udari primjer ili priu. On nije samo pisao, nego je napisano ve dobro proivio. Duh ekumenizma i dijaloga pokazivao je u radu sa svim ljudima. Oko sebe je okupljao ljude razliitih vjerskih pogleda i svjetonazora, a kao ovjek dijaloga bio je spreman sluati druge i njihova shvaanja, i sam je uio od drugih koji su ga prihvaali kao svoga sugovornika i partnera u istoj povijesti ovjeka u Bosni i Hercegovini.
260
Dokumentirano
Fra Darijo Digumovi
Sedmi susret mladih teologa

U Sarajevu je, 27. i 28. studenoga 2012. godine u prostorijama Jevrejske optine u organizaciji Meureligijskog vijea (MRV) BiH i Konrad Adenauer Stiftung u BiH, odran sedmi susret mladih teologa. Susret je bio seminarskog karaktera s temom: Pravne specinosti Crkava i vjerskih zajednica u BiH, a pozvani su studenti Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu, Pravoslavnog bogoslovnog fakulteta Vasilije Ostroki u Foi te Katolikog bogoslovnog fakulteta i Franjevake teologije u Sarajevu. Predavanja su moderirale strune savjetnice MRV BiH Boana Iveli-Katava i Olivera Jovanovi. Dobrodolicu u ime Jevrejske zajednice izrazio je predsjednik Jevrejske optine Sarajevo Boris Koemjakin koji je odrao i prvo predavanje o organizaciji jevrejskih zajednica iz pravne perspektive. O Temeljnom ugovoru izmeu Svete Stolice i Bosne i Hercegovine govorio je Pero Pranji, profesor na Katolikom bogoslovnom fakultetu u Sarajevu, koji je na vrlo jasan nain prikazao pravni poloaj Katolike Crkve unutar Bosne i Hercegovine. Vladislav Topalovi, profesor na Pravoslavnom bogoslovnom fakultetu u Foi, odrao je predavanje o organizaciji Crkve i autokefalnosti, te mlade teologe upoznao s
263
pojmom i kriterijima autokefalnosti pojedine pravoslavne Crkve. Fikret Kari, profesor na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu, govorio je o erijatskom pravu i modernoj dravi te iznio brojne informacije o izvorima, shvaanju i prakticiranju erijatskog prava u islamu. Osvrnuo se i na tipove zakonodavstva u dravama s veinskim muslimanskim stanovnitvom. Dino Abazovi, profesor i sociolog religija s Fakulteta politikih nauka u Sarajevu, prikazao je modele odnosa drave i religijskih zajednica i progovorio o sociolokoj perspektivi poloaja vjerskih zajednica unutar jedne drave. Uz naslovne rijei Pravo ne dijeli ljude i vjere tako bi se izraavao Konrad Adenauer otkriva se i namjera suorganizatora ovog meureligijskog susreta mladih teologa, Konrad Adenauer Stiftunga. Konrad Adenauer Stiftung je politika fondacija bliska Kransko-demokratskoj uniji Njemake (CDU). Vodei principi u djelovanju Fondacije Konrad Adenauer (KAS) jesu sloboda, pravda i solidarnost. Politika stranka CDU spontano je nastala 1945. godine kao kancelarska stranka i najuspjenija politika stranka u povijesti Njemake u 20. stoljeu, pod vodstvom Konrad Adenauera. Konrad Adenauer (1876-1967) bio je prvi kancelar Savezne republike Njemake. Osnovni smjerovi politike koje je zacrtalo njegovo kancelarstvo (1949-1963) sve do dananjih dana odreuje unutranju strukturu i vanjskopolitiku orijentaciju Savezne Republike Njemake. Njegovo ime je simbol demokratske obnove Njemake, ulaska Njemake u transatlantsku zajednicu, vizije europskog ujedinjenja i usmjerenja socijalnoj trinoj privredi. Fondacija Konrad Adenauer je aktivna ve due od 50 godina, a svoja predstavnitva trenutno ima u 67 drava i provodi vie od 200 projekata u preko 100 zemalja. Predstavnitvo Fondacije u naoj zemlji otvoreno je u veljai 1997. godine i zalae se za uvrivanje mira i slobode. Osnovni
264
ciljevi djelovanja Fondacije u Bosni i Hercegovini jesu: funkcionalne politike stranke u parlamentarnoj demokraciji, integracija Bosne i Hercegovine u Europsku uniju, te savladavanje prolosti i pomirenje. Fondacija djeluje u obliku organiziranih seminara, okruglih stolova, konferencija, savjetovanja, politikih dijalog-programa, strunih i politikih razgovora, te posjeta zemljama u regiji, Njemakoj i Europskim institucijama u suradnji s domaim i meunarodnim partnerima. Jedna od klasinih oblasti djelovanja Predstavnitva Fondacije Konrad Adenauer u Sarajevu jest rad s politiki aktivnim mladim ljudima koji se pokuavaju upoznati s osnovnim vrijednostima demokratskog drutva, principima socijalne trine privrede i europskim procesima integracija. Jedna od tema s kojom se Fondacija bavi ve dui niz godina jest i reforma Ustava Bosne i Hercegovine. Fondacija je s razlogom izabrala izgradnju strukture i modernizaciju lokalne samouprave, jer je ova oblast neophodna za demokratski razvoj svake drave. Predstavnitvo u Sarajevu okuplja predstavnike lokalnih zajednica iz itave Bosne i Hercegovine i ire te je, uz diskusiju i razmjenu iskustava, uspjela pridobiti grad Heidelberg (Njemaka) kao partnera i savjetnika grada Mostara. Nakon ovih uspjeha uslijedila su zajednika savjetovanja, zatim organizacija konferencije u Neumu na temu: Modernizacija lokalne samouprave, te su uslijedili i konGodina XL. broj 1-2 2012/2013.
Dokumentirano
kretni kooperacijski projekti: izgradnja gradskog Odjela za katastar u Mostaru, programi razmjene u oblasti kulture i sporta, izrada plana za zatitu ovjekove okoline, izrada lokalnog plana razvoja privrede i drugi. Centralna je tema rada Fondacije Konrad Adenauer dijalog o vrijednosnim osnovama Europe, koja se nalazi u procesu integracije. Osim toga, cilj je rasvijetliti ulogu i identitet crkava i vjerskih zajednica u demokratskim drutvima. U suradnji s Fondacijom djeluje i Meureligijsko vijee BiH (MRV). Ono je u toj suradnji izdalo brojne publikacije koje se bave odnosima izmeu medija i religije, a time i izmeu drutva i religije. Kroz dijalog o slinostima i razlikama u odnosu svake pojedine vjerske zajednice prema dravi i drutvu, razgovara se i o fundamentu za intenziviranje meureligijskog dijaloga i meureligijskog razumijevanja, te o mogunosti da crkve i vjerske zajednice zauzmu posebno mjesto i prue posebnu podrku procesu pomirenja i integracije u BiH. Bosna i Hercegovina svojom povijeu moe dati znaajan doprinos europskom meureligijskom i interkulturalnom dijalogu prema vjerskom i kulturnom arenilu. Zbog jakih etnikih i religijskih podjela u BiH, te konikata 1992-1995, i MVR i Fondacija od samog se poetka zalau za meureligijski dijalog i obnavljanje povjerenja u zemlji. Na taj nain istovremeno se podrava i proces susreta s prolou i proces pomirenja. Struni savjetnik u MRV BiH Emir Kovaevi predstavio je Zakon o slobodi vjere i pravnom poloaju Crkava i vjerskih zajednica u BiH. Govorio je i o nastojanju pravne skupine MRV BiH oko promicanja dravnih zakona koji e potivati dostojanstvo vjerskih zajednica i vrednota za koje se zalau. Pretpostavljamo da je dobro da se mladi teolozi, dok su jo studenti, upoznaju s drugim tradicijama o kojima oni svakako imaju priliku sluati na svojim uilitima, ali i da ovako neposredno, iz prve ruke, dobiju i druge informacije koje se odnose na svakodnevni vjerniki ivot, kazala nam
je gospoa Iveli-Katava, napominjui da se ovi susreti organiziraju od 2006. godine i to tri puta godinje s time da su prva dva namijenjena obilasku vjerskih institucija, a trei za razmatranje tema koje bi mladima mogle biti korisne i zanimljive. Istaknula je da su Crkve i vjerske zajednice u BiH razliito strukturirane i da djeluju u sve manje vjerskoj dravi. Dodala je da se ovom prigodom htjelo studentima objasniti, kakav je pravni poloaj Crkava i vjerskih zajednica u BiH i kako se drava odnosi prema njima istiui da oito postoji odreena nelagoda i nesigurnost kod ljudi kada su u pitanju druge vjerske zajednice koje su zastupljene u BiH te druge nacije. elja nam je da se ta nesigurnost otkloni te da se vjernici i studenti osjeaju dovoljno slobodni kada je u pitanju bilo kakvo istraivanje u drugim vjerskim zajednicama. To nas je i potaknulo da organiziramo ovakva druenja, u kojima e se mladima pruiti prilika da se to bolje upoznaju te da razbiju predrasude i stereotipe i da ih potaknemo da na svoj nain grade buduu suradnju. Susreti su poticajnog karaktera s ciljem da se oni sami drue ili vie istrauju ili jednostavno da stjeu iskustva zajednikoga rada, kazala je Boana Iveli-Katava. Na koncu susreta, prema rijeima Bogdana Tomia, studenta Pravoslavnog bogoslovnog fakulteta u Foi, ovaj je susret urodio plodom, a plod se vidi u uspostavljenim vezama mladih teologa iz svih vjerskih zajednica. Student Katolikog bogoslovnog fakulteta u Sarajevu, Branimir Biri dui niz godina je sudionik ovih susreta te istie da se svaki sljedei organizira tako da bude nastavak prethodnoga, to daje posebnu dra cijelom druenju. Do sada je u projektu Susret mladih teologa sudjelovalo prema okvirnoj procjeni oko 150 studenata spomenutih fakulteta, gdje su imali priliku doivjeti vjerniku praksu pripadnika druge vjeroispovijesti. Osim toga, ova grupa mladih teologa odlikuje se velikom zainteresiranou za ponuene teme.
265
Fra Jure ekerija
Susret franjevakih bogoslova s generalom Reda u Samoboru

Susreti nisu sluajna i formalna stvar, a franjevaki susreti nisu birokratski i slubeni, nego bratski i izviru iz dobre volje. Takav je, ini mi se, bio i susret franjevakih studenata iz razliitih provincija s generalom reda fra Joseom Rodriguezom Carballom od 28. veljae do 3. oujka 2013. godine u Samoboru u kui Tabor kod Zagreba. Na ovom dogaaju sudjelovali su studenti sa svojim odgojiteljima iz est provincija, dvije iz Bosne i Hercegovine, tri hrvatske provincije i slovenska provincija. U susretu su sudjelovali svi provincijali, provincijski tajnici za formaciju i studij, metri bogoslova i bogoslovi s privremenim zavjetima. Osim Generalnog ministra, iz franjevake kurije su pristigli i generalni denitor fra Ernest Siekierka, generalni tajnik za formaciju i studij fra Vidal Rodrguez Lpez i njegov zamjenik fra Sergiusz Badyga. Druenje je poelo veernjom molitvom i predstavljanjem pojedinih provincija. Naveer smo zajedno doekali generala Reda pred ulaznim vratima s pjesmom i pljeskom te mu poeljeli dobrodolicu. Raspored se sastojao od zajednike molitve, predavanja, mise, druenja i rada po grupama. Sljedeeg dana je Generalni ministar Franjevakog reda fra Jose Carballo lijepo pozdravio brau Juno-slavenske konferencije, odrao uvodni govor i napomenuo kako je ovo druenje vrlo vano za nas fratre. Zadnji ovakav susret odran je prije dvanaest godina. General je panju svratio na formaciju i odgoj te je istaknuo
266
da se svaka provincija, koja eli imati poetnu formaciju, mora odluiti i na trajnu. Zavjeti nisu igraka, nego neto to opeauje franjevaku osobu cijeloga ivota. General je naglasio da ga veseli broj mladih franjevaca, ali da broj nije sve. Nije broj znak dobre formacije, nego preobrazba ivota. Franjevaki poziv sastoji se od radikalnog ivljenja evanelja, te se formacija ostvaruje tokom cijeloga ivota. Osoba koja ne poznaje rijei hvala i oprosti, koja ne ivi istinsku svijest zahvale i pomirenja, ne moe razumjeti smisao zavjeta. Bez samodiscipline nema rasta u franjevakom zvanju. Fratar mora otkriti strast za ivot u franjevatvu, strast za radikalno nasljedovanje. Na poziv je, smatra dalje General, dar za Krista i Katoliku crkvu. Zato je bitno da u odgojnim kuama postoji najprije osjeaj bratskog ivota, koji se sastoji od zahvalnosti, opratanja i svijesti o daru za Crkvu. Dunost je odgojitelja da ivi sa svojim bogoslovima, a on prvi mora posjedovati ove oznake bratskog ivota: zahvalnost, opratanje, svijest o daru, a iz njih nastaje mogunost dijaloga. Bitni element u franjevakom ivotu je i duhovnost. Nezaobilazno je spomenuti vanost zajednike i osobne molitve. Od odgojnih kua trebamo uiniti kole molitve. Za to su liturgija i marijanska pobonost prvo sredstvo, pomagalo u procesu uenja molitve. General je naglasio kako mu se svia bosansko-hercegovaki
Dokumentirano
naziv ujak, jer taj naziv ima neto u sebi od molitve, istinskoga bratstva i povezanosti s narodom. U poslijepodnevnim satima fra Vidal Rodriguez Lopez, generalni tajnik za formaciju i studij, odrao je predavanje o vanosti studija u naoj formaciji. Govoriti o studiju u Franjevakom redu zahtijeva puno truda. Sredstvo studija slui nam za novi nain ivota. Studij je odgoj za novu kulturu, odgoj kao mudrosno nasljedovanje Isusa Krista. Franjevaki odgoj i studij moraju ostati povezani. Studij bi trebao pomoi u povezanosti poetne s trajnom formacijom. Odgoj i studij moraju ciljati na jedno od pet prioriteta Reda: bratstvo, misija, odgoj, kontemplacija i malenost. Red ne odgaja fratre samo za sebe. Franjevaki studij i odgoj moraju hraniti nae ivotno zvanje. Studij mora podupirati odgoj, kao i odgoj studij. Ponekad je studij odvojen od ivota, ali nam nudi nain kako emo ui u dijalog s drugima i njihovom kulturom. Fratar mora biti ovjek dijaloga i kroz svoj studij i odgoj nauiti biti jednostavan.
Studij nas treba nauiti raditi, da budemo aktivni i sposobni za razliitu vrstu organiziranog rada. Kriterij naeg studija nije akademski nego franjevaki. Fratar treba biti kolovan, ali za zajednicu, kako franjevaku tako i za Crkvu kao zajednicu, za narod kao zajednicu. Zato je pratnja i potpomaganje studenata u njihovoj formaciji sigurno sredstvo za sadanjost i budunost franjevakog ivota. Stoga su vani, dakle, studij lozoje i teologije, povijest i drugi, ali s peatom franjevakog duha. Jedino provincija Bosna Srebrena u Sarajevu ima svoje vlastite studije, rekao je Lopez, a druge juno-slavenske provincije zajedno su s dijecezanskim bogoslovima. Suvremeni problem u franjevakom ivotu jest i injenica da sve manje mladia dolazi u kolu kod fratara i sve ih se manje odluuje za franjevaki ivot. Uz to uoljiva je i tendencija da u fratre dolaze oni koji su ve zavrili neki studij, te se odluuju za ovaj franjevaki poziv. Tu je potrebno pronai kriterije za novi oblik franjevakog ivota, recimo kriterije za primanje u postulaturu,
267
u koju dolaze sve vie oni s nekim od zavrenih viih kola. U subotu, 2. oujka predavanje je odrao fra Sergiusz Baldyga, zamjenik generalnog tajnika za formaciju i studij. Tema je bila vjernost i ustrajnost u pozivu. Baldyga je naglasio da moramo uiti svjedoiti evanelje u svakodnevnom ivotu. Biblija nam nudi vie vidova ustrajnosti u naem zvanju. Uzmimo samo primjer prorok i apostol. Tekstovi i nadahnua koja nam mogu pomoi za nau ustrajnost jesu izvori, pisma, Vita consecrata i slini. Vjernost i ustrajnost kod svetog Franje oituje se u spremnosti ponajprije da se slijedi jedan trag, a onda i u identitetu koji je Franjo stvorio. Danas mnogi dolaze u red s ne ba jasnim identitetom, a ni s jasnom idejom o buduem identitetu. Manji brat treba biti suosjeajan, ovjek koji ljubi Crkvu i Red. Svaki mu dan treba u uima odzvanjati psalam 25: K tebi Gospodine uzdiem duu svoju.
Ove rijei poziv su na usmjeravanje vlastitih elja prema samome Bogu, prema istini, prema izvornoj nauci i prema onome biti ovjek i biti fratar. Ove rijei psalma vjerojatno su najjednostavniji i najneposredniji odgovor to ga ovjek moe izrei u susretu s Bojim pozivom. Bog poziva u tajnosti, ali odgovor mora biti javan, bez interesa, nego s povjerenjem. Danas mnogi dolaze u fratre zbog raunice, jer studij manje kota, jer je sve organizirano, jer se ne treba puno brinuti oko svakodnevice. Trebamo stvoriti osjeaj iskrenosti prema onome to nasljedujemo. U nedjelju, 3. oujka, zavrio je na zajedniki susret rijeima fra Ivana Sesara, koji je zahvalio generalu Reda, denitoru, tajniku za formaciju i svoj subrai bogoslova i odgojitelja to su se kao ira obitelj skupili na jednom mjestu u Samoboru u kui zagrebakih franjevaca.
268
Fra Matija Mileti
Uskrsna predstava na Teologiji

Svake godine za Uskrs i Boi naa Teologija potrudi se pripremiti po jednu umjetniku predstavu. Tako smo i ove 2013. godine za Uskrs pripremili predstavu Poncije Pilat. Predstava je raena pa istoimenom romanu Mire Gavrana, koji u romanu pored povijesnih injenica, o uvijek zanimljivom povijesnom i biblijskom liku Pilatu, daje jednu sasvim drugaiju sliku. Dramatizaciju potpisuje Anela Krianac, koja je i radila s naom glumakom druinom. Predstava zapoinje trenutkom kada je Pilat ve namjesnik u Judeji. Veliki ratnik, neustraivi osvaja, carev miljenik i na kraju ovjek kojem je car dugovao ivot jesu epiteti koje Gavran pripisuje Pilatu. On je uistinu sve to, ali postaje slab na ki upravitelja svoje rezidencije, idovku Leu. Pilat se eni Leom, ali u to vrijeme stanje u Judeji postaje burno. Prvo se pojavljuje Ivan Krstitelj, koji propovijeda, no Pilat se ne obazire suvie na Krstitelja, jer Krstitelj ne govori nita o njemu. Poslije Ivana Krstitelja dolazi Mesija. Veliki sveenik Kajfa stie u audijenciju kod Pilata i trai da razapne Isusa. U tom vremenu i Lea postaje sljedbenica Isusa Krista. Lea, kojoj se u snovima esto budunost razotkrivala, molila je Poncija da ne dopusti razapeti Isusa Krista, dugo iekivanog Mesiju. Pilat prvo ne pristaje da ga razapne, ali kad je shvatio da mu o tom ovisi poloaj i vlast u Judeji, daje razapeti Krista. Iako je volio Leu, vie voli vlast. Zanimljiv je odnos Pilata i Kajfe. Pilat je predstavnik rimske vlasti, kojeg idovi nisu voljeli, jer su Rimljani bili okupatori idovske zemlje.
A veliki sveenik Kajfa, koji je bio predstavnik religiozne vlasti, idov, do tad je Ponciju bio neprijatelj. Ali i jedan i drugi, uplaeni za svoju vlast i poloaj, toga dana postaju prijatelji. Nakon razapinjanja Isusa Pilat je mislio da e se stanje u Judeji smiriti, ali naprotiv tek tad nastaju problemi. Lea mu nakon tri dana dolazi i govori da je dao ubiti pravog Mesiju. Poncije pokuava rijeiti pitanje Isusovih sljedbenika, te izdaje naredbu da se ubiju svi Isusovi sljedbenici. Idueg mu dana dolazi njegov savjetnik i zapovjednik vojnih postrojbi i govori da su izvrili zapovijed, ali da je u skupini krana bila i njegova supruga Lea. Poncije iako potresen
269
govori kako bi isto zapovjedio i da je znao da je tamo Lea. Poslije smrti svoje supruge vlada jo pet godina i onda je uslijedio opoziv iz Rima. Smijenjen je sa slube judejskog namjesnika. ivi u Rimu, ali sve ga podsjea na Judeju i njegovu voljenu Leu. Tako odluuje iz Rima otii u posjet Judeji. Kad je stigao otiao je do Leine kue i tamo susree svoju punicu Rahabu. Rahaba mu daje pismo koje je Lea napisala prije svoje smrti. U pismu Lea pie da je sve znala to e se dogoditi. Vidjela je i svoju smrt i njegov ponovni dolazak u Judeju. Na kraju pisma moli Poncija da ne ide na njezin grob, nego na grob Isusa Krista onog koga je dao razapeti i da zamoli za oprost. Poncije po prvi put odlazi na grob onoga koga je ubio. Tu doivljava obraenje i odlazi traiti Isusove uenike kako bi mogao i sam postati Isusov sljedbenik. Predstavu smo spremili za mjesec dana. Probe smo imali svakog vikenda. Prva proba bila je nedugo iza prvog ispitnog roka, sredinom drugog mjeseca. Kao i svaki put na prvoj probi upoznali smo se s tekstom i podijelili uloge. Tijekom sljedeih proba uslijedile su analize likova, uenje teksta, prvi izlasci na binu amteatra, postavljanje scenograje. Odlazak u Narodno pozorite
270
i posudba kostima. Svi glumci su studenti nae Teologije. Ove godine scenu nam je pomogao spremiti akademski kipar Antonio Dolan, koji je oslikao stupove na platnu na poleini bine u amteatru. Premijera predstave odrana je 23. oujka 2013. u prepunom amteatru nae Teologije. Sve pripreme, utroeni sati na probama, trud svakog glumca nagraeni su na kraju izvedbe dugotrajnim aplauzom. Potvrda kvalitete ove predstave jest i injenica da Poncije Pilat nije ugaen sa zadnjim reektorom na kraju premijere, nego je jo izvoen u Jajcu 4. svibnja 2013. povodom tradicionalnog Festivala duhovne poezije i muzike Plivske omahe bosanskohercegovako vieglasje, te u Slavonskom Brodu, 23. listopada 2013, povodom 20. obljetnice osnivanja odgojno-rehabilitacijske ustanove Zlatni cekin. Nadam se da uz rad i trud i dalje moemo spremati dobre predstave. Istina, ovakve toke uzimaju dosta vremena i zahtijevaju dosta rtve, strpljenja, koncentracije i ozbiljnosti, ali ljubav prema dramskoj umjetnosti, po kojoj je naa kua postala ve prepoznatljiva u boino i uskrsno vrijeme, zasigurno e nam i dalje biti motiv za rad na novim predstavama.
Ana Buljan
Osmi susret mladih teologa

Bosna i Hercegovina je oduvijek bila sjecite putova i prostor na kojem stoljeima ive razliiti narodi i religije, obiaji i tradicije. U dravi s tri konstitutivna naroda i etiri veinske religijske zajednice, lako se izgubiti u razlikama i slinostima. to je to to nas razlikuje, a to nam je zajedniko? Proljetni susret mladih teologa, osmi, odran od 15. do 18. svibnja 2012. godine bio je pokuaj pronalaska odgovora na to pitanje. Osmi je susret ponovno bio organiziran od strane Meureligijskog vijea BiH i Konrad Adenauer fondacije. Meureligijsko vijee BiH osnovano je 1997. godine zalaganjem reisu-l-uleme Mustafe ef. Ceria (Islamska zajednica u BiH), mitropolita dabrobosanskog Nikolaja (Srpska pravoslavna crkva), kardinala Vinka Puljia (Rimokatolika crkva) i Jakoba Fincija (Jevrejska zajednica u BiH). Rad MRV poiva na pet radnih skupina: pravno ekspertna, skupina za medije, za obrazovanje, za ene i za mlade. Osim organiziranja seminara za djecu, mlade, vjerske slubenike, vjerouitelje i mlade teologe, Meureligijsko vijee u BiH je uz pomo svojih strunjaka priredilo i Nacrt Zakona o slobodi vjere i pravnom poloaju crkava i vjerskih zajednica, izdalo knjigu o obiajima muslimana, pravoslavaca,
271
katolika i Jevreja u BiH, izdalo je nekoliko primjeraka asopisa Religijski pogledi, te na osnovu monitoringa objavilo Izvjetaj o stanju prava na slobodu vjere u BiH. MRV djeluje prema slijedeim ciljevima: 1. smanjenje predrasuda i podizanje svijesti o vanosti meureligijskog dijaloga u BiH, 2. unaprjeenje odnosa Crkava i vjerskih zajednica s dravom, 3. povezivanje MRV BiH s regionalnim i meunarodnim inicijativama. Ovogodinji susret odran je u znaku teme Obiaji crkava i vjerskih zajedica u BiH. Sudjelovalo je 30 studenata s Pravoslavnog bogoslovnog fakulteta iz Foe, Katolikog bogoslovnog fakulteta, Franjevake teologije i Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu. Novina ovogodinjeg susreta bila je predstavljanje svakog pojedinog fakulteta od strane studenata. Uz to su odrana i predavanja o obiajima svake religije. Sva etiri dana su nas pratile Boana Iveli-Katava, struni savjetnik MRV BiH
i Marija elam, biva studentica KBF-a i jedna od onih koji su sudjelovali u prvom susretu mladih teologa. Posjet Pravoslavnom bogoslovnom fakultetu Sv. Vasilije Ostroki u Foi bio je najavljena za prvi dan, srijedu. PBF u Foi je nasljednik Bogoslovije koja je bila osnovana u Sarajevu 1882. godine, a iji je rad prekinut 1941. godine. Po zavretku rata zabranjen im je rad, da bi 1994. bio nastavljen u Foi. Uz fakultet, od 1996. djeluje i srednja bogoslovska kola. Na PBF-u se mogu upisati tri smjera: opi (koji traje etiri godine), praktini (tri godine), te smjer crkvene umjetnosti i historija, koji je izmjeten u Doboju. Nakon predstavljanja fakulteta, dobili smo priliku da nauimo vie o najpoznatijim i najproirenijim obiajima pravoslavnih blagdana. Nakon upoznavanja uslijedio je posjet hramu Svetih Vasilija Ostrokog i Petra Dabrobosanskog, koji je izgraen u sklopu PBF-a. Gradnja hrama zapoela je
272
Dokumentirano
1998/99, a osveen je 2007. godine. Hram je ureen kao tradicionalna pravoslavna crkva, s ikonostasom, ambonima, dok freske jo nisu oslikane. Posjetili smo takoer i Atik-painu damiju, koja je trenutano jedina obnovljena damija u Foi. Izgradio ju je 1546. godine Atik Ali-paa. Damija je bogato ukraena ornamentima u kamenu i perforiranim povrinama. Talijanski okupatori u Drugom svjetskom ratu sruili su neke elemente damije da bi je prilagodili katolikom bogosluju, ali je 1973. izvrena sanacija. Naalost, 1992. damija je zapaljena, zatim minirana, a 2007. godine je obnovljena. U etvrtak smo se nali na Katolikom bogoslovnom fakultetu, u centru Sarajeva. Prvo godite bogoslovije je otvorio Josip Stadler u Travniku 1890. U novu zgradu u Sarajevu profesori i studenti su preli 1893. godine, a djelovali su neprekidno do 1944, kada su komunistike vlasti nacionalizirale kolski i bogoslovski dio zgrade. Godine 1969. otvara se prvi teaj bogoslovnog studija, a 1972. otkupljuje se nacionalizirani dio zgrade i studij se nastavlja u svom punom opsegu. Zbog ratnih sukoba 1992. godine Bogoslovija se privremeno seli u Dominikanski samostan u Bol na Brau, a 1996. vraa se u Sarajevo i usvaja naziv Vrhbosanska katolika teologija. Tu smo uli predavanje o katolikim obiajima za vrijeme blagdana i nekih drugih prilika. Imali smo priliku da uvidimo slinosti izmeu pravoslavnih i katolikih obiaja. Obili smo crkvu Sv. irila i Metoda, koja se nalazi u sklopu KBF-a. Proglaena je 2011. nacionalnim spomenikom BiH. Odatle smo otili u Staru pravoslavnu crkvu na ariji u sklopu koje se nalazi i muzej. Crkva Sv. Arhanela Mihaila i Gavrila prvi se put spominje 1539. godine, a pretpostavlja se da je podignuta na temeljima jo starije crkve. Odlikuje ju stil srednjovjekovnih srpsko-bizantskih graevina. Unutranjost crkve je puna primjera izvanredne drvoklesarske i ikonopisne umjetnosti. Zvonik crkve je dograen 1883. i reGodina XL. broj 1-2 2012/2013.
konstruiran 1960. U unutarnjem dvoritu se nalazi muzej koji je otvoren i osveen 1890. godine. Tijekom svoje povijesti muzej je vie puta proiren, a sreom, preivio je nedae Drugoga svjetskog rata. U muzeju se mogu vidjeti radovi domaih i stranih slikara, ikone, rukopisne i tiskane knjige, crkvena ruha i liturgijsko posue. Uslijedio je posjet Franjevakoj teologiji na Nedariima. Nakon upoznavanja gostiju s putem franjevaca i njihove Teologije od samostana Sv. Ante na Bistriku, preko Kovaia do samostana Sv. Pavla na Nedariima, uslijedilo je predavanje o sakramentima, te obiajima i obredima povezanih uz njih u dananjoj katolikoj tradiciji. Zanimljivo je bilo usporediti sakrament enidbe u kranstvu i islamu, pojam nerastavljivosti kod katolika i zakona o tome kad je doputena rastava u islamu, te pojam miraza koji ena donosi sa sobom u brak. Sljedei dan smo posjetili sakralni objekt Jevrejske vjerske zajednice, Akenasku sinagogu. Ova sinagoga je trea po veliini u Europi. Podignuta je 1902. godine u pseudomaurskom stilu. Nije ovo jedina sinagoga u Sarajevu, ali je nakon Drugoga svjetskog rata dugo bila jedina aktivna i sluila je kao zajednika bogomolja i Akenazima i Sefardima. Dobili smo uvid u specine obiaje Jevrejske zajednice, njihovih propisa o hrani i blagdanima. Slijedio je posjet katedrali Srca Isusova, stolnoj crkvi Vrhbosanske nadbiskupije i upnoj crkvi istoimene upe. Izgradnja katedrale zapoela je na inicijativu Josipa Stadlera, a 1884. poela je izgradnja graevine kombiniranog romanikog i gotikog stila, ime je stvorena jedinstvena sinteza. Obnovljena je 1932. godine. Iznad glavnog ulaza istie se luk s dekoriranom rozetom i staklenim vitrajima, dok se u donjem dijelu nalazi kip Srca Isusova, a iznad glavnih vrata reljef Presvetog Trojstva. Nastavili smo put Baarijom prema Begovoj damiji. Damija je zadubina Gazi-Husrev bega, graena izmeu 1531. i 1534. Dananji oblik datira iz 1893. Nakon
273
renoviranja iz 1996, unutranjost damije je ostala potpuno bijela, izostavljena je veina detalja i ukrasa. Potpuno preslikavanje je zapoeto 2000. U sklopu damije se nalazi i minaret, adrvan, nekoliko turbeta, oblinja sahat kula i medresa. Begova damija je prva damija koja je dobila elektrino osvjetljenje, 1898. godine. Poslije Begove damije, zaputili smo se na Fakultet islamskih nauka, koji je najstarija institucija visokokolskog islamskog obrazovanja u jugoistonoj Europi, osnovana 1977. Studij ima tri smjera: teoloki (opi), pedagoki i odnedavno uvedeni smjer za imama, hatiba i mualima. FIN ima i postdiplomski studij. Ovdje su nam studenti iznijeli osnove vjere u islamu i objasnili specinosti obreda denaze (pokopa). Pored toga smo obili prostorije Fakulteta i razmjenjivali iskustva. Posljednji dan naeg osmog susreta putovali smo u Hercegovini. Prva stanica je bila Tekija na Buni, u Blagaju. Tekiju, koja je izgraena izmeu 1446. i 1520. godine za potrebe dervikog reda, moemo nazvati nekom vrstom samostana za suje, odnosno islamske mistike. Tijekom stolje tu su Boga slavili razni derviki redovi, poevi s bektaijama, halvetijama i kaderijama, dok danas tu boravi nakibendijski red. Svi su oni poznati kao dervii, koji kroz zikr (recitiranje svetih stihova Kurana uz ritmino pokretanje pod nadzorom ejha duhovnog voe i uitelja zajednice) slave Boga. Tekija na Buni bila je i vana misionarska toka, odakle je ejh Sari Saltuk irio islam. U sklopu Tekije nalazi se i njegovo turbe, te turbe njegovog uenika Aik-bae. Sredinom 19. stoljea Omer-paa Latas dao je obnoviti Tekiju. Bijela graevina kraj izvora Bune omiljeno je mjesto posjete. Smatra se da im je voda ljekovita i ubacuju se novii za sreu. Obili smo Tekiju, uli predavanje o povijesti graevine i suzmu, te krenuli dalje prema manastiru. Manastir u itomisliu je izgraen 1566. i posveen je Blagovjetenju Presve274
te Bogorodice. Ve 1606. se spominju prvi monasi u manastiru. Unutranjost je bila ukraena freskama i ornamentima u srebru i zlatu. Tu je 1848. otvorena prva bogoslovska kola u BiH. Do 1992. manastir je imao bogatu biblioteku s vie desetina starih rukopisnih knjiga iz 16. i 17. stoljea, ali te je godine naalost uniten do temelja. Godine 2003. i 2005. obnovljeni su i posveeni crkva i stari konak. Danas je to najzapadniji odrani pravoslavni manastir u humskoj oblasti. Posljednja postaja bio je franjevaki samostan u Mostaru i upa Sv. Petra i Pavla, koja je utemeljena 1840. Gradnja crkve posveene sv. Petru i Pavlu zapoela je 1862, a do 1902. godine bila je posve ureena. Samostan je izgraen 1892. godine. U sklopu crkve nalazi se i kapelica Sv. Franje u koju se za svaki Boi postave jaslice. Samostan ima i biblioteku. Tu smo imali priliku uti vie o Hercegovakoj provinciji Uznesenja Blaene Djevice Marije. Zavretkom posjeta samostanu, obili smo stari dio Mostara i naravno, Stari most, i zavrili smo druenje povratkom jednih u Sarajevo, drugih u Fou. Po zavretku ovog susreta, na kojem sam upoznala druge mlade teologe i njihove studije, mogu zakljuiti da smo nauili dosta novih stvari i saznali da se i uz sve potekoe moe dijalogizirati. Program rada svih teologija je slian, sve se one bave lozojom, povijeu religija i svojim specinim teolokim sadrajem. Pravoslavci i katolici naravno imaju puno vie zajednikih toaka, ali i islam prihvaa Bibliju, i samim time poznaje i povijest idovstva i kranstva. Ne nazivaju se idovstvo, kranstvo i islam bez razloga abrahamskim religijama svima nam je Abraham praotac vjere. Na kraju, moe se rei da je ovaj susret uspio. Na nama, mladima, ostaje da stjeemo saznanja i da dijalog ponajprije gradimo, uvaavajui one temeljne pretpostavke ljudskih prava.
Fra Nediljko ibenik
Franjevaki hod 2013.

Franjevaki hod je hodoae mladih framaa koje je uz viednevni dugaki mar povezano s jo jednim simbolikim nutarnjim hodom koji nazivamo duhovnom obnovom mladih. Na tom dvostrukom hodu, Bosnom i duhom mladog ovjeka, mladi su framai izazvani da se susretnu ponajprije jedni s drugima, zatim s naim upnicima i sveenicima u pastoralnom poslu, s povijeu naih upa, upljanima i bosanskohercegovakim krajevima. Ove godine se organizirao ve trei franjevaki mar i svake godine cilj mu je upoznavanje mladih s jednim dijelom nae provincije, s jednim krajem i podnebljem nae zemlje. Franjevaki hod mladih organizira se krajem srpnja i poetkom kolovoza. Od 25. srpnja do 5. kolovoza na rasporedu su dva dijela ovog hoda: prvi i tei, onaj ziki, od 25. srpnja do 1. kolovoza, dogaa se u Bosni, a drugi dio, od 1. kolovoza do 5. kolovoza, u Italiji. Mladi su iz cijele Bosne, a u prosjeku nisu stariji od 20 godina. Upoznavanje, hodanje, molitva, vraanje duhom u povijest, susret s fratrima i konano Italija kao domovina sv. Franje jesu nai ciljevi franjevakog hoda. Trei franjevaki hod odran je pod geslom Vjerujem i hodam. Framai su doslovce hodali od Tuzle do Tolise. S njima su ili: duhovni astistent frama i FSR-a Bosne Srebrene fra Danijel Raji, kreevski vikar fra Mario Juri, asna sestra franjevka Kristina Marjanovi i bogoslov Franjevake provincije Bosne Srebrene fra Nediljko ibenik. Oko 70 mladih s molitvom, pjesmom i alom obiljeilo je ovogodinji franjevaki hod.
Prvi dan smo se okupili u franjevakom samostanu u Tuzli gdje smo se neki po prvi put i upoznali. Nakon svete mise okupili smo se u dvorani u kojoj su napravljene radne skupine kako bismo lake mogli raditi. Tu smo napravili i jednu igru koju moemo nazvati Pastir i ovca u kojoj je svatko sebi izvlaio svoju ovcu ne znajui tko je kome pastir. Cilj je igre bio pokazati brinost prema svakom, bez obzira tko je pastir, a tko ovca, jer svatko se od nas moe u ivotu izgubiti i zalutati, a svima nam je potreban pastir, onaj koji e nam pokazati put. Sutradan rano ujutro krenuli su prema upi Breke gdje se organizirao ruak. Doekao nas je fra Marinko Peji, profesor na Franjevakoj teologiji u Sarajevu, koji nam je pokazao crkvu i opisao povijest
275
nastanka breake upe i odvajanja drugih tuzlanskih upa od nje, te prekrasno ureenu crkvu s vitrajima kipara Zdenka Grgia, njegovim postajama krinog puta, veliku oltarnu sliku Marijina Uznesenja. Unutranjost te crkve je prekrasna, jer grubi kamen zidova i igra svjetla stvaraju jedan poseban ugoaj. Odatle smo se uputili prema upi Drijena. Put ovim breuljcima nije ba ni jednostavan, ali je prirodna ljepota prostora toliko privlana, zamamna i pomalo varljiva. Kada smo pomislili da smo blizu upe Drijena, jer smo ve par breuljaka preli, ono se odjednom pojavi novi breuljak koji tek treba svladati. U Drijeni nas je primio upnik fra Juro Ai. Tu smo nakon mise radili po skupinama i razmiljali o temi Vjera u godini vjere. Drugi dan hoda vodio nas je u upu Zovik gdje su na taj dan novi mladi framai Zovika primljeni u framu. Zajedno s fra Markom Sjepanoviem slavili smo primanje novih lanova u framu. Pomalo i umorni krenuli smo put franjevakog samostana u Dubravama, gdje nas je s rotiljem doekao gvardijan fra Marko Anti sa svojim vikarom. Nije jo puno puta ostalo za pjeaenje, ali smo ve bili poprilino umorni. No, i taj dio puta trebalo je svladati. Iz Dubrava smo otili u upu Ulice, a odatle, zadnju dionicu, nastavili smo prema samostanu Tolisa. U Tolisi nas je doekao gvardijan fra Marijan ivkovi s braom iz samostana i tu smo proveli dva dana s organiziranim igrama i predstavama koje su organizirali mladi framai, uglavnom toke iz ivota sv. Franje. Tu smo posjetili jo i muzej, i ve se lagano duhom spremali za put u, istina, stranu zemlju Italiju, ali duhovnu domovinu franjevaca. Dolazak u Padovu bio je fascinantan. Vidjeli smo po prvi puta grobove nekih svetaca, sv. Ante Padovanskog, sv. Leopolda Bogdana Mandia, te relikvije sv. Luke evaneliste, pratitelja sv. Pavla. Misu smo
imali u kapelici kod groba sv. Ante. Nakon ovih iznenaenja zaputili smo se u Asiz. Pala je no, a nama je pao san na oi, te smo ujutro rano stigli u Asiz. Podijelili smo se u dvije skupine, kao bismo lake obili i vidjeli grad. Imali smo to vidjeti u Asizu: franjevaki gradi, domovina franjevaca, i onaj jednostavni ambijent u kojem smo dobili potpuni oprost. Asiz, Procijunkula, grob sv. Franje, Greccio, po povratku La Verna sve su to bila velika mjesta, na kojima su mladi mogli osjetiti ono to su sebi zadali kao cilj: upoznati se meusobno i izblie upoznati franjevake stope. Na La Verni, prije povratka kui u Bosnu, otkrili smo jedni drugima tko je kome u onoj igri bio pastir, a tko ovca i ponovno potvrdili da jedni za druge moramo imati osjeaj blizine i razumijevanja. Ovo mi je bilo veliko iskustvo. Moe se rei da je ovaj hod nosio tri iskustva na jednom putu hodali smo, molili, ali neto i nauili. Bio sam na puno mjesta i u puno organiziranih manifestacija, kao to su Framafest ili SHKM Skup hrvatske katolike mladei, ali ovakav jedan hod ostat e mi dugo u sjeanju.
276
Fra Ivan Jakovi
S priprema za sveane zavjete
Ve due vrijeme ustalila se praksa odravanja zajednikih priprema svih franjevakih kandidata za sveane zavjete s podruja Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Ove je godine organizator i domain priprema bila Hercegovaka franjevaka provincija Uznesenja Blaene Djevice Marije. Na pripremama se okupilo sedamnaest bogoslova koji su se kroz etiri tjedna poblie upoznavali sa specinostima franjevakog pokreta. Najvie kandidata za sveane zavjete imala je provincija Bosna Srebrena: fra Boidar trkalj, fra Ivan Jakovi, fra Marijo Plavi, fra Emanuel Radi, fra Alen Duspara, fra Silvano Di Benedetto i fra Ivan Tui. Iz Zagrebake provinci-
je bila su etvorica kandidata: fra Silvio epanovi, fra Franjo Vuk, fra Petar Deelj i fra Filip urevi. Iz Hercegovake provincije dvojica: fra Perica Ostoji i fra Marin Karai, a iz Splitske provincije takoer dvojica kandidata: fra Duje Botteri i fra Drago Meugorac. Kandidati Hrvatske provincije konventualaca bili su fra Stjepan Brina i fra Filip Pui. Prvi dio priprema proveli smo u Asizu. Tu je Franjo zapoeo reformu vlastitog ivota koja je ubrzo privukla veliki broj ljudi i pretvorila se u vrlo snaan pokret koji e ubrzo preplaviti svijet. U maloj crkvi izvan grada Asiza, Porcijunkuli, na samom poetku 13. stoljea, rodio se Franjevaki
277
red. Ta je crkvica bila kroz stoljea, a i danas je, mjesto i izvor duhovnosti za tovatelje svetog Franje. U ast Svecu, danas je nad ovom crkvicom sagraena monumentalna bazilika. Svakim danom ovo mjesto obiu tisue ljudi. Za naeg boravka u Asizu, naili smo i na jednu veu skupinu mladih iz Bosne i Hercegovine. Posebno se oaravajuom doima bazilika posveena svetom Franji, sagraena na zapadnom rubu srednjovjekovnoga grada. Openito se ubraja meu najljepe katolike crkve u svijetu, zbog ljepote same graevine i umjetnikih djela kojima je ukraena. Iznimno dobro je uspjela sinteza romanikog i gotikog umjetnikog stila. Posebno je dojmljiv Giottov prikaz scena iz ivota svetoga Franje. U kripti bazilike je grob svetoga Franje. Asiz nije samo grad svetoga Franje, nego i svete Klare. Klara je bila Franjina suvremenica i osnovala je Red sestara klarisa. I ona je bila potaknuta Franjinim primjerom, tako da i ovaj Red asnih sestara, koje ive radikalno siromatvo, spada u veliku franjevaku obitelj. Iz Asiza na putu kui posjetili smo svetite La Verna. To je svetite smjeteno u udesnom ambijentu u umi na visokom stjenovitom brdu, gdje se vjeruje da je Franjo dobio stigme. Na tom mjestu je izgraen samostan s crkvom u kojem je danas smjeten novicijat. U sklopu samostana nalazi se muzej, nekoliko kapelica i samotite. Za naeg boravka na La Verni mogli smo oslukivati mir i tiinu, promatrati netaknutu prirodu koja svojom ljepotom i skladom poziva na slavljenje Boga, onako kako je to inio i sv. Franjo. Danas je ovo svetite takoer i turistiko odredite brojnih vjernika. S La Verne smo krenuli na otok Krk, gdje je uslijedio drugi dio priprema. Smjestili smo se u samostan sv. Marije na Glavotoku. Tu smo proveli tjedan dana. U ovome dijelu priprema imali smo predavanja
o redovnikim zavjetima, ali i o drugim temama franjevakog ivota. S Glavotoka smo se premjestili na otoi Koljun na kojem se nalazi samostan Sv. Jeronima gdje smo nastavili s pripremama. S Koljuna smo hodoastili na Veliku Gospu u Marijansko svetite na Trsatu u Rijeci. Veliko mnotvo vjernika iz cijele Hrvatske i inozemstva dolo je na proslavu Velike Gospe. Nakon toga smo se uputili ponovno na Koljun gdje smo sutradan nakon euharistije i doruka krenuli u Meugorje i smjestili se u Domus pacis. Tu smo proveli nekoliko dana i posjetili smo zajednice Milosrdni Otac i Cenacolo, u kojima se lijee ovisnici od droga, alkohola i drugih ovisnosti. Posljednji je tjedan priprema bio rezerviran za duhovne vjebe koje su se odrale u hercegovakom samostanu Sv. Jeronima u Slanom. Voditelj duhovnih vjebi bio je fra Ivan Ivanda, hercegovaki franjevac. U svojim je nagovorima pokuao istaknuti izazove i problematiku mladog fratra. Ove pripreme su, po mom miljenju, svima nama kandidatima pomogle da kroz iskustva zajednikog, bratskog i nadasve franjevakog naina ivota sagledamo smisao naeg poziva u nasljedovanju Krista po primjeru sv. Franje.
278
Nicolae Golea
Novi glazbeni sastav na Franjevakoj teologiji

Po prvi puta u povijesti Franjevake teologije u Sarajevu osnovan je glazbeni sastav kojeg ine vanjski studenti teologije zajedno s bogoslovima. Uz ve postojei i nadaleko poznati, duhovni, vokalno instrumentalni sastav Juki, u istom studiju vjeba odnedavno i Fabrika teologa, sastav koji je na ovogodinjem Student festu ostvario znaajan uspjeh plasman u nale meu tri najbolja studentska benda u Bosni i Hercegovini. Amteatar Franjevake teologije mjesto je u kojem su predstavljena brojna predavanja, veliki dramski komadi, brojni koncerti, ali i mjesto u kojem je roena ideja o projektu glazbenog sastava Fabrika teologa. Naime, sadanji klavijaturist spomenutog sastava, fra Silvio Zlatarevi saznao je putem interneta za odravanje svibanjskog Student festa 2013. Rije je o jedinstvenom natjecanju za studentske glazbene sastave iz cijele Bosne i Hercegovine. Silvio je doao na ideju da se i Franjevaka teologija predstavi na jednom takvom dogaaju. Ideja je naila na oduevljenje i brzo je prihvaena meu ostalim studentima te se formirao vielani sastav kojega su u poetku inili studenti i to redom: fra Ivan Pili kao vokal, Goran afradin - gitara, fra Silvio Zlatarevi bas gitara, fra Matija Mileti saksofon i Nicolae Golea bubnjevi. Nakon razgovora s metrima i profesorima, dobiven je blagoslov za rad, stvoreni svi potrebni uvjeti za djelovanje glazbenog sastava koji ubrzo na prvim probama dobiva simbolino ime Fabrika
279
teologa. Neizmjerno vano je spomenuti dobar sluh profesora Franjevake teologije koji su izrazili podrku i ohrabrili svoje studente u ovom iskoraku. Ubrzo dolazi i prvi nastup na Student festu 2013., koji je odran u sarajevskom klubu Underground. Ve prvu veer festivala ostvaren je znaajan uspjeh plasman u nale meu najbolje bosansko-hercegovake studentske glazbene sastave. Pored spomenutog uspjeha ostvaren je i jedan drugaiji uspjeh, uspjeh kojeg lanovi Fabrike teologa vide kao neto posebno vrijedno u cijelom javnom nastupu i pojavljivanju na dogaaju ovakve vrste. Rije je o predstavljanju Franjevake teologije kao visoko-kolske ustanove koja djeluje u Sarajevu dugi niz godina, iroj publici. Dakako, na jedan drugaiji nain, kroz glazbu i druenje sa studentima drugih fakulteta, koji su do tada imali vrlo malo ili nimalo prilike dokuiti osnovne informacije o Franjevakoj teologiji na Nedariima. Sudjelovanjem na festivalu za studentske glazbene sastave, svojom susretljivou i razgovorom te samim nazivom Fabrika teologa, fabriari su otklonili predrasude o sebi i Franjevakoj teologiji, a koje su imali brojni studenti ostalih fakulteta, ali i ire mase. Finalna veer festivala odrana je nekoliko dana kasnije u ve spomenutom sarajevskom klubu. Finale je donijelo nova poznanstva i prijateljstva, kao i mnogo kvalitetne glazbe. Fabrika teologa je napravila dodatni iskorak ostvarivi plasman meu tri najbolja studentska sastava cijele Bosne i Hercegovine, a kao pobjednici su se istaknuli glazbenici sa Arhitektonskog fakulteta Sarajevo. Sa sigurnou se moe zakljuiti kako je sudjelovanje na festivalu studentskih glazbenih sastava proteklo jako uspjeno. Pun je pogodak gledano i izvan glazbenih okvira. Potvrda toga je i medijska panja koju su brojni, kako domai tako i mediji izvan
Bosne i Hercegovine, posvetili Fabrici teologa. Stvorena je pozitivna atmosfera i platforma za djelovanje kroz rock glazbu. Uspjeh je i probijanje negativnih granica koje su zatvorile taj anr. Tako fabriari kroz jako kvalitetnu i zahtjevnu rock glazbu donose nove, pozitivne poruke kao to je mir, ljubav i rocknroll. Nakon Student festa, Fabrika teologa nastavlja s radom, ali i nekim izmjenama u sastavu. Novi vokal je fra Vinenc Kajtazi na mjesto fra Ivana Pilia koji je u zavrnom dijelu studija i ubrzo ide pastoralno djelovati na neku od upa provincije Bosne Srebrene. Sastav je obogatio i novi svira bas gitare fra Darko Livani, a takoer aktiviran je i novi instrument klavijature koje svira fra Silvio Zlatarevi. U planu su studijska i televizijska snimanja, a dakako, oekuju se i novi nastupi. Da se naslutiti kako je Fabrika teologa vie od obinog glazbenog sastava. To je projekt koji ima zadau i eli da kroz glazbu proiri djelovanje mladih studenata na svjetovna polja. eli izraziti spremnost da se otvorimo cijelom svijetu, to u biti i jest jedna od potreba i elja teologije, a time ostane i dalje ispruena Franjina ruka svima, koja se neumorno uvijek nudi.
280
Fra Emanuel Radi
Proslava Milanskog edikta u Niu

Povodom 1700. godinjice Milanskog edikta u Niu organizirana je proslava ovog znaajnog dogaaja za kranstvo. Prisjetimo se da je Milanski edikt donesen od cara Konstantina 313. godine u gradu Milanu ime je prekinuto proganjanje krana od dravne vlasti, te je doputeno kranima da javno i slobodno ispovijedaju svoju vjeru. Geslo proslave Za slobodu osloboeni najbolje pokazuje da je ovim dokumentom zagarantirana sloboda kranima. Zato ba Ni kao mjesto proslave Milanskog edikta? Car Konstantin, koji je donio Milanski edikt 313. godine, rodom je iz dananjeg Nia (lat. Naissus) koji lei na rijeci Niavi. Uvidjevi kako u Carstvu broj krana sve vie raste, Konstantin je shvatio da bi oni mogli biti nova snaga u njegovim politikim planovima. Godine 312. u Rimu je porazio svoga protivnika Maksencija zahvaljujui, kako je to shvaao, znaku kria koji se nalazio na titovima njegovih ratnika. Poznati citat In hoc signo vinces (U ovom e znaku pobijediti) oznaava ukazivanje kria na nebu, to je naposljetku donijelo pobjedu Konstantinu. Kao zahvalu za pobjedu, Konstantin daruje kranima slobodu Milanskim ediktom. Treba imati na umu da Konstantin nije bio tada jedini vladar Carstva, jer je Carstvo bilo podijeljeno na etiri dijela. Mir za krane vrijedio je samo u Konstantinovom dijelu Carstva, dok je u ostalim dijelovima nastavljeno proganjanje krana. Tek kasnije, kad Konstantin postaje jedini vladar Carstva, nastupa pogodnije razdoblje za krane. Iz svega ovoga Konstantin je htio i uspio izvui politiku korist, a sam se dao pokrstiti tek pred kraj svoga ivota.
281
Vratimo se na 1700. obljetnicu proslave Milanskog edikta u Niu. Program proslave bio je zamiljen za 20. i 21. rujna 2013. u organizaciji Beogradske nadbiskupije. Prvi dan proslave odvijao se u sportskoj dvorani u Niu, gdje je uveer milanski nadbiskup kardinal Angelo Scola predvodio Veernju. Sutradan je odrano sredinje misno slavlje na nogometnom stadionu air, koje je takoer bilo predvoeno kardinalom Scolom u koncelebraciji s vrhbosanskim nadbiskupom kardinalom Vinkom Puljiem, washingtonskim nadbiskupom kardinalom Theodorom McCarickom, beogradskim nadbiskupom Stanislavom Hoevarom i lanovima Meunarodne biskupske konferencije. Bilo je prisutno jo dvadesetak biskupa iz Albanije, Austrije, Bosne i Hercegovine, Bugarske, Hrvatske, Italije, Maarske, Rumunjske, Slovenije i Velike Britanije, te vie od sto sveenika. Osim hodoasnika, na misi su bili i visoki predstavnici vlasti Republike Srbije predvoeni predsjednikom Tomislavom Nikoliem, princ Aleksandar Karaorevi i princeza Katarina, te predstavnici Srpske pravoslavne Crkve, Crkvi Reformacije, kao i predstavnici Islamske i idovske zajednice. Kardinal je na sveanoj misi u homiliji najprije prenio pozdrave od pape Franje kranima, te drugim predstavnicima vjerskih i dravnih vlasti. Homiliju je poeo citatom iz Ivanova evanelja: A ja kad budem uzdignut sa zemlje, sve u privui k sebi (Iv 12,32). Time se htjela naglasiti nazonost vjernika iz mnogih zemalja, u ne ba punom stadionu. Propovijedao je pred oko 2.500 ljudi, a nagaalo se da e biti 100.000 ljudi, ali su se kasnije procjene spustile na 20.000 ljudi. U propovijedi je naglaeno kako je potrebno navijetati radosnu vijest mira, te kako nam ova proslava poruuje da je vjerska sloboda garancija mira i nove civilizacije u pluralnome drutvu. Kardinal je pozvao prisutne da budu graditelji mira i jedinstva, te da se zaloe za stvaranje novoga ovjeanstva koje je hitno potrebno, osobito u Europi. Na kraju
282
je uputio poruku mladima da savjesno prihvate svoju odgovornost u sadanjosti, te da preko opratanja i pomirenja grade civilizaciju ljubavi. Nai bogoslovi su takoer sudjelovali u proslavi ovog dogaaja kako preko liturgije, tako i kao pomo za glazbene potrebe misnog slavlja. Pozornica na kojoj se odvijala misa bila je ogromna, a orkestar i zbor su na dostojanstven i svean nain pratili ovaj dogaaj. Meutim, slab odaziv hodoasnika najvie se mogao primijetiti tijekom mise, a koji su razlozi za to, nismo se previe zamarali time. injenica je da je Milanski edikt povijesni dogaaj koji je nesumnjivo vaan za povijest Crkve, ali se isto tako radi o dokumentu koji je donio poganski vladar Konstantin kako bi ga iskoristio za svoje politike interese. Jesu li krani stvarno za slobodu osloboeni ili su time postali samo orue za neke politike ciljeve? Istina je da je nakon ovog edikta poeo nagli rast kranstva, koje je mukotrpno steklo slobodu, ali je tu slobodu znalo itekako zloupotrijebiti ne ponaajui se u skladu s onim zahtjevom iz Scoline propovijedi da budemo graditelji mira i jedinstva. Proslavu Milanskog edikta u Niu doivio sam vie kao skup politikih i vjerskih lica. Pogotovo je bilo porazno vidjeti na nikom airu onako malo hodoasnika s jedne strane, a s druge strane osebujni konglomerat politike i vjerske elite. Ima li smisla obiljeavati te neke obljetnice, ako one nemaju za krane neki poseban znaaj? Koliko zapravo krani tee za tim nekim jedinstvom, ako ve nisu spremni uiniti iskorak iz svog zatvorenog vlastitog vidokruga? Milanski edikt jest sudbonosna toka koja je kranstvo od progonjene religije uinila povlatenom, pa ak i nadmonom to je esto dovodilo i do zloupotrebe. Povijest nam vjerno svjedoi o tom kranskom lapsusu i samo je pitanje vremena kada emo na primjeru Isusa Krista postii pravo i istinsko jedinstvo bez primjesa svakojakih politikih i drugih interesa.
Literarni zapisi
Fra Denis Juri
Dok se u makrokozmosu ovoga svijeta Napoleon trudio osvajati Europu, kao i Turin, u jednome mikrokozmosu seoske Bosne rodih se ja, Jako (Juro) Balti. Vlado tada jedan Vezir Derendelija koji je bio opak i smiljae svakojakog zla protiv naroda. Bio mu ravan i musliman i kranin, sve je jednako kosio svojom torturom. A Napoleonu bijae misao da jednome Bogu odgovara jedan Car na ovome svijetu. Tako je sve narode htio podloiti sebi i da svi slue njegovim ciljevima. Ilo mu je dobro jer tko umide, taj imade. Burna, dakle, bijahu vremena pa kako da mi ne bude i duh buran, vjetrovit, pomalo nagao! Bijae to godina 1813. u jednome selu zvanom Bukovica. Roditelji mi se zvae Manda i Anto. Nedugo iza mog roenja, preselili smo se u Guu Goru. Naime, roditelji mi bijahu plaho poboni i eljni bogosluja, a odatle su mogli esto na misu ii jer crkva blizu bijae. Jednog dana upnik guogorski, fra Jakov Krianac, pozva mog oca na nekakav razgovor. Kasnije saznah da sam ja bio tema tog skupa. Donesen je prijedlog da i ja odem u fratre i zavrim neke nauke. upnik je valda uoio da u mojoj glavi togodice pametnoga ima. Pristao sam jer bijae to i moja elja. Tu sam zabrazdio da obuem habit, to se dogodilo 1832. godine. Tako sam uio kod fratara u Guoj Gori. Nakon toga, godine 1834. pooh u Maarsku na velike nauke mudroslovlja. U Bosni u to vrijeme bijae teak vakat. Progonilo se na jadni puk za svaku sitnicu. S kim god da se Turak tukao, na bi narod batine primao. Izgleda da se tue zlo skalilo na nas. Stalno sluam zle vijesti, te ondje ubili ovoga, te ondje zatvorili i muili onoga. uo sam i da su objesili jednoga kranina iz Kreeva zato to je muhamedancu opsovo mater. Takvi krvoloci su esto i nasrtali na nae fratarske samostane. Priaju da je bio jedan turin kojega zvahu Golom. Dolazio je pod samostane i puco iz puke u prozore sve dok mu se ne dadne to ite. I jote nekog turina ubio grom na konju, a kadija fojniki dotjero svijet sa sela da plati krvarinu. Upita: Ko je ubio turina, rajo? Narod odgovori da ga je Bog ubio, a on sav srdit uutka narod i povika da turina Bog ne moe ubit, te opet naplati seljanima krvarinu. Ja se divim svome narodu koji sauva svoju vjeru i ar za ivljenjem. I sve me vie opsijeda misao kako kranin tek u progonstvu cijeni svoje. U Maarskoj, tonije u Vesprimu, upoznah velike prijatelje: fra Blaa Josia i fra Franju Jukia. Sva trojica bijasmo natjecateljskog duha i to nas je nagnalo da sa arom studije zavravamo. Godinu dana nakon mog dolaska u Maarsku, javie mi nesretnu vijest. Ubie turci na Kopilu planini miseca 30. maja fra Petra uhu misnika i s njim moga otca Antuna Babia. Fra Petar bude na promini stavljen iz Gue Gore na Kupres, moj otac ponese mu robu, sanduke. U Kopilu, kod vode, doekaju ih turci i nemilo iz puaka poubivahu ih. Mrtva tilesa doneena budu u groblje dolako s velikim mlotvom naroda i ondi sahranjena budu. Ubili ih neki muhamedanci. I grize me to u vazda morati govoriti neki. Bijae to surovo razdoblje u mojoj glavi, bio sam povuen i sam u svojim tunim mislima danima.
Godina XL. broj 1-2 2012/2013. 285
Godine 1840. zavrih svoje studije i sa svojim prijateljima se vratih u Bosnu. S nama bijae i fra Bartol Kovaevi. Zarekli smo se da emo dignuti ustanak protiv Turaka. I bijah vrst u odluci sve dok me ne zauzda valjan ovjek fra Marijan unji, upnik u Oraju. Ovako je to bilo; Godine 1840. izao sam ja i jo moja tri druga tj. fra Bla Josi, fra Franjo Juki i fra Bartol Kovaevi iz Vesprima. U Vesprimu smo se sprijateljili s jednom srpskom obitelji kojano je vukla korijene iz Bosne. Njima bijae srdcu muno to po bosni hara Turin i toliko zla nanosi Bonjacima. Zamolie nas da im pomognemo tako to emo podii narod na ustanak. Mi mladi jedva doekali biti revolucionari pa su nam zasvijetlile opasne zvijezde nad glavama. Tako smo se mi sloili i krenuli preko Bosne. Put me dovede do Oraja, gdje za paroka bi Marijan unji, sposoban i mudar ovjek. Ovomu ja otkrijem nae nakane, a on mi mudro razjasni ono to sami mi vidjet nismo znali. Ustankom bi narodu samo gore bilo jer ga Turin ne bi tedio u guenju ustanka. A zar ja da elim zlo svome narodu! Tako me on opomene i utuvi u glavu da mi se zlo sprema nastavim li tako. I bio je ovjek u pravu te mi od namisli svojih odustadosmo. Stoga Juki i ja otiosmo u Dubrovnik, Josi u Maarsku, a Kovaevi se sekularizirao. Kasnije se saznalo kako je biskup Rafo Barii kazo ovu stvar Vedid-pai, da mu se dodvori. Ele, alosni smo ti mi! Kad glava ovako radi, to moe od nas biti? Poto u Bosni zaboravie na nae belaje, vratismo se da ondi na drugaiji nain puk bosanski poduavamo. Ja se malo zadrah u Oraju, gdje poduavah tamonju eljad. No, ne dadoe mi da ondi dugo bivam parok, nego me poslae u Carigrad, da ondi zagovaram na napaeni narod. Bila je to godina 1847. Te godine napokon dignue i biskupa Rafu Bariia te ga poslae na slubu u Ercegovinu. Bog mu dao sretan put! Bilo je to nakon mnogih dugih i nemilih rasprava i pabirenja. Ovaj biskup bijae se zamjerio fratrima u mnogoemu. Neki fratri bijahu uvjereni kako on hoe Provinciu strovaliti. Radio je na tome da uvede hijerarhijski centralizam u svom vikarijatu, a to je ugrozilo tradicionalne pastoralne povlastice bosanskih fratara. Htio je biti predsjednik provincijskog kapitula i trajni lan provincijskog vijea, a tako bi Provincia izgubila samostalnost i postala marioneta biskupova. Ali nauljali su njega fratri bosanski! On sam je govorio: Provincia je mene radila oboriti, a vi ste je nad jamu stavili, ako je ja turim, ne morete mi zamiriti. Zbog toga su otci nae Provincie parbili s biskupom po Rimu. Na svu sreu fratri u Rim poslae brau koja bijahu otroumna i neustraiva (fra Stjepan Marjanovi, fra Andrija Kujundi i fra Marijan unji). Oni pak onamo sastavie etiri spisa na obranu Provincie. Protiv biskupa iznijee 36 prigovora, ali biskup svojeglavo ostade pri svome. Ipak, fratri su time uspjeli dokazati kako se u Bosni radi o velikom problemu s biskupom Bariiem. Tada je problem poela rjeavati i Propaganda i General. Braa koja su, pak, ostala u Bosni lukavo su pridobivala tursku vlast za sebe, i to dajui joj mlotvo globe i dodvoravajui joj se. To je, bome, itekako pomoglo da se spor zavri dobro za fratre jer da je biskup pridobio vlast, jao bi nama bivalo. Tako su ostali sa svojim narodom i ivjeli i dalje svoj nain suivota. Tuio je biskup vazda fratre da ne valjaju, i uvijek bi se, istina, nao koji takav, ali opet je veina njih vrijedna bila i spremna pomo ovjeku svakom. U Carigradu sluih i u austro-ugarskoj bolnici, i to dvije godine. Uz to, dakle, zastupah kod Porte na narod koji je jadan trpio turske smicalice te fratre koji su na sve strane Bosne trali i radili u nemogunim uvjetima kako bi malo dobra ljudima donijeli. Tko zna kakve nas jo ekaju u budunosti! Svakom se drae ogrijati tuim ogrijevom. Eh, kako me tua pomama ari! Ne moe se ovjek uzdati ni u nekog svoga danas, a kamoli u tuu vlastelu. U Carigradu sam zato nauio potkivati i turskog vraga. Bio sam prilino
286 Godina XL. broj 1-2 2012/2013.
Literarni zapisi
uspjean u provoenju poslova. Svario sam i jezik, a to mi je kasnije posluilo da djeci u Docu doaram togod turskoga. U Bosnu sam se vratio 1849. godine. Otada sam najvie gradio sakralne objekte po Bosni, ali obavljao i razne druge dunosti. Imao sam i tu problema s turskim vlastima, kao i veina fratara sirote nam Bosne, jer su budno motrili sve to se radi, ko da motre da sve bude pravedno. Eh, turci, turci, da bi vi naravni zakon htjeli opsluivati, znali bi da je grih kad turin obeauje krstjanke mnoge! Pomogao sam fra Marijanu unjiu graditi kapelu u Brestovskom. U Guoj Gori godine 1857. poeli smo graditi samostan, a temelje nam blagoslovi unji. Iz Gue Gore esto sam iao na medlis u Travnik jer sam bio lan. Tvrd orah, kakav sam bio, esto sam ometo njihove namjere. Zaudo, ipak sam uivo njihovo potovanje. Znali su turci od kog najdeblju kesu beru! Godine 1862. bijae narodu dogorilo do nokata. Jadan nije znao ni kud e ni ta e. Bio sam tada upnik u Guoj Gori te mi doe moj narod da mi se pojada na porez, na desetinu, vojnicu, dimovinu, kaarinu i krmarinu. Kad ne mogu sve to da plate, turci ih zatvaraju na tavane i kade dimom, ili ih zatvaraju u svinjce. Na te vapaje sam suznim oima progovorio narodu da mi srce vene to ga tuna i nevoljna gledam, a da mu pomoi nema nigdje doli kod samoga Boga. Neka digne ruke Tvorcu naem, te mu se vrue pomoli iz nevinih svojih srca, nek satare oholost i neka ukroti nemilo srce. Nek umeka srce kranskih vladara, da nas, tune robove okom pogledaju te nas oslobode kletog ropstva, u kojem ivjet ne moemo, a silom umrijeti nije mogue. Kazah mu jo, narode moj, aljite marljivo djecu u uionice, neka barem itati i pisati umiju te tako naue togod povjesnice starih prea. Da znaju da predci robovi nisu bili, nego da bijahu sjajna i mogua gospoda, koja tolike gradove, mostove, crkve i samostane sazida. Vjeruj, moj narode, jai je nauk i prosvjeta koju vam knjiga daje, nego li zlobna sila neprijatelja vaih. Ja u vam sa svoje strane pomoi koliko umidem. Jer, svanut e i nama zora slobode, moj narode! Tako sam tjeio ljude kojima je zloba pomela radost i bezazlenost ivljenja. Tjeio ih onim to i mene samoga tjei i bez ega bih i ja odavno nastrado. Radio sam jo mnoge poslove koje posvravah u Oraju, Kotoru, Docu. Iz Doca obavljah i slubu generalnog vikara apostolskog vikarijata u Bosni. Nisam umako ni naredbi Omer pae, kad ono naredi da se svi fratri, popovi i seoski knezovi pozatvaraju u tamnice. Eh, ta smo tada mita izdavali da brau otkupimo! I mene su jednom poslije mise s pukom u Brestovskom dva Arnauta naoruana do zubiju htjela na prijevaru zatvoriti. Okruie me konjima i povedoe u Fojnicu. Uljudno sam ih upito to me tamo vode, ali oni mulci ne otvorie usta. Kad smo doli pod samostan, htjeli su me povest u konak na sud, ali ja se odvai, podbode Zeka i odjaha u samostan jer znao sam da nisam nita skrivio. Kad sam uao u samostan naoh kako gvardijan slui Omerpaina bimbau. Na sreu Bog nam dade pametna gvardijana u tome samostanu jer ovaj koga je sluio jo je i prijetio da e nas fratre pozatvarat. A bio je neki divljanog glasa i stasa. Gvardijan mu plati globu da nas pusti na miru. Te sam 1852. godine naimenovan podprestojnikom samostana fojnikog, a poslije dvije godine i predstojnikom. Tada sam se puno zalago za narod i nisam se straio sili istinu u oi rei zbog svoje vjere. Mnoge sporove sam rijeio na sudovima kako bi na narod sauvao svoj mili komadi zemlje. Bilo je to vrijeme kad je glava vrijedila ko ek baruta. Kao gvardijan fojnikog samostana dobro sam se slago s Hurid paom. Eto, i na dobrog turka se naii moglo. Tako sam mogao napraviti kolibu na Milodraevu selu, kako fratri ne bi kisnuli drei mise. Turci su se bunili i govorili: Nama
Godina XL. broj 1-2 2012/2013. 287
je to eta, da bude ovdje koliba vlaka. Fratar e sabirati ovdje svijet, vlahe, koji e nae bule gledati. Vlasi e nae bae harati, voe trgati itd. Na to im vezirov izaslanik lijepo otkolikne: Vae bule pokrite feredom, a to e vam koju voku otrgnuti, ta je za vas to? A koliko zijana vi vlasima uinite, pa kad vas vlasi za to napadoe, ko to vi na njih napadate? Nakon toga povede nekoliko krivljih zloinaca u Sarajevo da ih zatvori. Meu njima je bio i jedan Hadi Zec, koji je najgore zijane radio protiv nas. Eh, Boe na, kako smo se radovali i kad malo samo pravde i brige doivimo u ovoj svojoj zemlji. I ko da su Bonjaci na vas vijek osueni samo na ta zrnca svekolikih vrlina. Eto, tako nam je ivjeti bilo. I ovih malo sjeanja puno osjeaja nose Infandum regina iubes renovare dolorem. Ja sam hodio za svojim ciljevima. I valjda je i na narod shvatio kako fratar eli biti uz njega, kako mu eli pokazati sve ono to i sam naui kroz ovaj ivot. Htjedoh biti svjetlo postavljeno na visoku. Ima uvijek onih koji rado hode prema svjetlu, a ima i nekih koji tre za svojim sjenama, a one se kad-tad stope s ostalim mrakom. U starosti svojoj povukoh se u Ovarevo, a tu ujedno vrah i dekansku dunost. Godina je 1887. i ini mi se da jo samo smrt imam ugostiti. Ovdje promiljam o svim ljudskim nevoljama i voljama koje i ja prooh. Snalo me svega i svaega, ali tako to bude kada te burna vremena sipaju svojim ciklonama. Tko u nebo gleda, taj u rupe upadne. Valda je takva sudbina svima koji duh svoj oslobaaju od ugodne lai i torture. ivot sam rezbario u svoju knjigu Godinjaka. U tome se duh moj odmaro i vjebao strpljenju. Pisah ga na koritenje svojoj brai koja razumijevaju podlogu cijele ove prie i situacije. Njima nek bude od koristi ako bi zaeljeli ponekad u starinu baciti pogled, da ondje nau svoje mjesto, na strani istine ili sjene.
288
Tobi Kwakovski
Rutina Rutina je ma bez otrica. Ne donosi nit odnosi. Nit je zla, nit je dobra. Ona je mlakost koja ne pristaje uz Boga. Ona je za mase, da ih dri na ivotarenju. Ona je ko led na bari, koji unutra uva biljke zimi. A biljke najradije ne bi ni otapale taj led. Ne ele ugledati sunca koje tjera na rast. Tko to jo ini dobro iz rutine?! Tko se to jo rutinski obraa sa Stvoriteljem?! Uh, pa ja sam kranin koji se crveni! Nad zemljom Ve dosta puta moj su ivot preorali. Od vrta nastanu sablasne brazdurine. Svo se korijenje pokida i izokrene pa zjapi u nebo za nekom milosnom kapi. I kad kronje ne znaju biti korijeni, i kad korijeni ne znaju biti kronje, tada sahnu od tih iznenadnih promjena, koje nas brazdaju i ne mare za nae stablo; koje nad zemljom mora da se uvruje. Kukavice Kako su teke kukavice ovoga svijeta! Uvjebavaju osmijehe i metode pria, da sakriju svoje gladne namjere. Kopaju, istrauju i grabe po ljudskim ivotima pa nad njima kukaju vrlo transparentno. Langeta oholosti dri im glave gore jer, tue ivote dre u svojim akama. O, kukavice gospodare vremenom! Ali e ih vjenost zaudit, kad ono bude trebalo otvoriti ake, a njima prazne budu. Laa Zaneseno se pria kako je Crkva jedna sigurna laa. Moda i presigurna. Njeni osigurani putnici su ni i zaklonjeni te su ve struno upueni u nautiku. Da, Crkva je laa, iji se putnici ipak vie ne usuuju, nit znaju nogama hodati po vodi. Zvijezde Cijeli ivot se spremam da iskoim pod zvijezde. Da se otkrijem. Cijeli ivot sabirem hrabrost. I, kad napokon iskoih pod njih, one dostojanstveno ostae nepomaknute mome zemaljskom oku. Nije im trebala moja hrabrost. To su samo meni trebale dostojanstvene zvijezde. I svu hrabrost uloih da shvatim ja sam ovjek u potrebi.
289
I ja sam gledao more, diro sam ga cijelim sobom. Nije uz obalu samo more, more nekako uvijek s tobom Tko si more, a more kae: Samo voda! more lae. Tko si pitam, ljutit pitam ve, ve zalaze boje, a more nee re. No pa jutro, i lae i krila i ljubav to kraj mene budna je snila. I pitam opet more, more tko si, tko zvijezdama, mjesecu te nosi? A more se die, protegnu blista pa uti, pa ree, a usta mu ista. Tko si more? More sam! more jei More sam, smisao i moj pred Bogom klei.
290
Literarni zapisi
uo sam kako neki stariji ovjek tjera djecu iz svoga vonjaka i vie na njih kako su bezobrazni. Dijete se jedno okrene, uhvati svoje obraze i odvrati mu: Imam oba obraza!, i iskesi se u zadovoljni osmijeh. Ova simpatina slika ponukala me da razmislim o licu ovjeka. to ini lice? Koliko ono zapravo ima obraza? ini mi se da bi ipak mogla biti vie od dva. Slabo pamtiti imena, ali poznati ljude po licu. To se postie pamenjem slike ili obrisa i glavnih karakteristika neijeg prednjeg dijela glave ili lica. S druge strane, lica nas promatraju s mnotva reklama, emisija i asopisa. Susreemo ih na ulici. Zabrinuta, usamljena, lica u gru, uljepana, neprirodna, ili ona stroga koja ele izgledati opasno, da daju do znanja da ih se ne smije napasti. Svuda oko nas prebivaju neka lica i ona ine nae ivote i pamenje. Osobita su ona od ljudi koje volimo. U susretu s njima budi se drhtava radost i susret, polazei od vremena i prostora, prelazi u bezvremeni neki dodir nutarnjeg lika. A od njega se opet itav ovjek pretvara u susretljivo voljeno lice. Stoga traim neto to raste s onu stranu licu, to licu daje njegov oblik i emocije. Traim pralice na koje se ugleda ovo ljudsko. Nuno je zato ui u ovjekovu nutarnju dimenziju i nutrinu svijeta uope. Kao da cijela priroda stvorenja tei da ima lice. Ono je bitni dio svega to ivi. Ono kao da se kroz svu ovu stvarnost neprimjetno tka. Lice koje tek trebamo otkriti. Lice koje, priznajem, na koncu i elimo otkriti. Toliko je nekako vano to lice. Neko lice koje moe vidjeti na preesto usamljeni ivot i sauvati nam drage i vrijedne trenutke mjesta. Koji nas moe uti i promiljati s nama. Koje traimo kad nikoga nema uz nas. Kojem se obraamo u uzdasima istroenih grudi, tekim nadama i bolima otre svakodnevice. Tada iz nas izbija nae nutarnje lice i obrazi kojima uvamo maleni plamen dostojanstva nas ljudi. Ima eto neko lice koje tka nau stvarnost i govori joj to je eka. Da je lice eka! Da je viena i upamena i promiljena. Tako ivi ovaj svijet i njegov ovjek. I dugo mu je trebalo da u svojim oblicima i mislima otkrije udan red. Ali jo je zanimljivo i to da ovjek pored svega mnotva esto ostaje sam. Tada se ovjekov ivot, svjesno ili nesvjesno, obraa jednome licu; tom vjeitom sugovorniku i sluatelju ovjekovih misli i uzdaha. I na nama je da ujemo: Ne boj se samoe! Ona toplo boli i kida nas malo pomalo, ali zato da bi nas Susret ponovno presloio. Moda pomislimo da je to samo skriveno lice utjehe! Ili je to ipak utjeha skrivenog lica! Nek ovjek jo potrai po ovome svijetu.
291
Utis
/Tinu u spomen/
Kroz raskrije neko grada mog gdje ekao sam prijatelja, prolazili su i drugi idui u susret ostvarenju svojih nadanja i elja. Naioe i prooe rano ujutro aci s torbama punim, tko zna ega, i knjiga; naioe i prooe uvijek pospani studenti puni uzvienih ideala i nerazumnih briga. Proe i kuanica s polupraznom torbom s usnama punim blagoslova il kletve. Smrknuti radnik na posao il s posla proe bez elje da ikoga pozdravi il sretne. Proe i dokoni umirovljenik, sa tapom, kiobranom i eirom, nije umoran, pomalo zabrinut, ezne za prolou il mirom. A razbludni ljubavnik prieka kratko, da naie njegov javnotajni grijeh, i zajedno se uputie u lanu sreu, uz neobuzdani smijeh. Kad sputala se veer i zemlju lijeno pokrivao mrak, proe i olinjali pas lutalica. Zanima ga smee i otpad, ne prijatelj il isti zrak. I proe jo puno, puno drugih, ne vrijedi im spominjati ni broj ni soj. Al do raskrija ne doe niti kroz njega proe, tog dana, a ni do danas samo prijatelj moj.
292
Literarni zapisi
Gledam snagu Tvojih dana! Do oblinje crkve s krunicom u ruci Tvoj put je molitvom posut! Vidim, ne primjeuje ljude to uobiajene poslove rade. Koraci Tvoji nesigurno mjere teinu Velegrada. Misli su odletjele ljepoti kraja, Toplini doma i srei, samo Tebi poznatim, oslukuje i ne uje, to bi eljela uti. Zagluuju to nepoznati, nerazumljivi glasovi tuih briga, il Tvojih razorenih nadanja i elja. Boli te kuaju oboriti! no tvoj nastup jo uvijek je siguran i jak. Nezaustavljiva suza zamagljuje Ti oko. Za ime vie u tuzi ezne? Djetetom, to u cvijetu mladosti uzee Ti neki mrnjom opijeni? Sudrugom koga isprati na vjeni pokoj, u zemlju Tvog naroda, a ne u rodnu grudu? edom to smjelo ide ususret Budunosti? Molim Te, nemoj klonuti: Pred omalovaavajuim pogledom onog to pod svojim krovom ivi: Pred bezobzirnom bahatou onih to glume pravdu a znaju samo za silu i mo: Pred svim onim to kua Ti satrti duu i ubiti tijelo! Budi nada porodu srca i roda, putokaz u Budunost! Oplodi svojim ranjenim srcem nadu i vjeru, da ljubav ne ubija nego oivljava. Nastavi ii naprijed asfaltnim i poploanim gradskim ulicama koje Ti stopala probadaju ko ma il trn, jer samo Majka zna trnjem obrasli put pretvoriti u cvjetnu promenadu, oivljavati nadu u budunost, nositi kri, posrtati, padati, ustajati i nastavljati. Nastavi Majko, s krunicom u ruci kraljevati i vladati svijetom, koji ima silu i mo, a ne zna gospodariti, jer je uvijek neemu rob.
Godina XL. broj 1-2 2012/2013. 293
No tamna povija zemlju u mrki povoj. Sile mraka zapoinju zlosutni poj. Umorni prijatelji, s dlanom i kamenom pod glavom, spavaju. Njega od tuge i boli obliva krvavi znoj. Spavajte samo, prijatelji, spavajte. Spavajte mirnim snom pravednika. Ovo je proslave as! Za koji trenutak probudit e vas vika. Pospani ete u bijegu traiti spas. Tiinu mirne noi i samou Naputenika remeti tiha, usrdna molitva Molitelja. Oe, i u trenutku mranih sila. Neka se izvri Tvoja elja. Cjelov se spusti na lice Uitelju. Prijateljski pozdrav posta izdaje znak. Oklopljene ruke plaenih bojovnika izvrie zadau. Odvedoe izdanog prijatelja iz tamne noi u crni mrak. Nona tiina pokriva pitomi vrt maslina. Sa kamena se isparavaju krv i znoj. O noi, o Goro, o Zemljo, svjedok si. Stvoritelj izvri zavjet svoj.
294
Iz naih krajeva
Anto Lonari
Naselje Prud u Bosanskoj Posavini nalazi se na lijevoj obali rijeke Bosne na njezinu utoku u Savu, na samoj granici s Republikom Hrvatskom. Pretpostavlja se da je Prud nekad bio na desnoj obali rijeke Bosne. Dananji kanal Bosnica vjerojatno je staro korito Bosne. Ue Bosne u Savu bilo je iroko 150 koraka.1 Da je tomu tako, govori nam i karta s poetka 19. stoljea koja se danas uva u Ratnom arhivu u Beu (Kriegs-Archiv, Wien).2 U pisanim dokumentima Prud se prvi put spominje 1761. godine. U Maticama krtenih i vjenanih upe Bijela 1761. godine u Prudu se spominju prezimena: unji, Sari i Vukosavljevi.3 Do 1990. godine Prud je sa Zasavicom i Bosanskim amcem inio jednu upu, a od 1990. je samostalna upa, koju danas vodi upnik Pavo Kopi. itelji Pruda su do osnutka svoje osnovne kole 1949. ili u oblinji Bosanski amac, opinsko sredite,4 koje je preko rijeke Bosne prevozila skela, koja je sluila svojoj svrsi sve do izgradnje cestovnog mosta. Sredinom sedamdesetih godina 20. stoljea most se sruio zbog dotrajalosti, nakon ega je ubrzo izgraen novi. U knjizi Ilije Stania (1985) stoji da su kolske godine 1897/98. svoje etverogodinje kolovanje zavrili sljedei Pruani: Baruki (Ilije) Ilija, Brani (Ive) Tadija, Juraki (Marka) Franjo, Mai (Petra) Antun, Matkovi (Roke) Roko i Vrlji (Andrije) Mijo.5 28.lipnja 1911. godine Austrougar-
ska vlast u Bosni i Hercegovini donosi Zakon o obaveznom kolovanju. Tim je zakonom regulirano sljedee: Nastava je u osnovnim kolama Bosne i Hercegovine za svu djecu obavezna. Obavezno kolovanje traje etiri godine Djeca se primaju u osnovnu kolu, izuzev sluaja seljenja roditelja, na poetku kolske godine. Obavezna nastava poinje redovno navrenom sedmom godinom Kotarski e ured svake godine sainiti imenik djece koja su u dotinoj godini navrila ili e navriti sedmu godinu6 Zemaljska vlada u Sarajevu donijela je vrlo vane odredbe za nastavak kolovanja. Mali se broj djevojica u 19. stoljeu upisivao u kolu. Mahom su se upisivale djevojice iz gradskih sredina. Ta se praksa nastavila i poetkom 20. stoljea. Detaljniji uvid u kolske arhive dao bi cjelovitije podatke koliko je djevojica i djeaka zavravalo svoje kolovanje. Ilija Stani u svojoj knjizi 100 godina osnovne kole u Bosanskom amcu (1985) ne donosi detaljniji pregled imena Pruana koji su zavrili etverogodinje kolovanje do poetka Drugoga svjetskog rata. Daje nam detaljniji pregled tek nakon Drugoga svjetskog rata. Ne znamo je li sauvana prijeratna kolska arhiva. U svakom sluaju, knjiga je vrijedna i dobra je osnova za daljnja istraivanja, kako osnovne kole u Bosanskom amcu, tako i podrunih kola u Tiini i Prudu.
1 Usp. Hrvatska na tajnim zemljovidima 18. i 19. stoljea Brodska pukovnija, Hrvatski institut za povijest, Zagreb 1999. 2 Usp. Isto, str. 133, sekcija 22. 3 Usp. Stanko Miji, Povijest upe Bosanski amac, Vrhbosna, 2/7, Sarajevo 1987, str. 31-54, ref. 34. 4 Usp. Ilija Stani, 100 godina osnovne kole u Bosanskom amcu, Bosanski amac 1985. 5 Isto, str. 22 i 23. 6 Isto, str. 31.
Godina XL. broj 1-2 2012/2013. 297
Nakon zavretka rata u Prudu je, zbog velikoga broja djece, osnovana etverogodinja kola. Izgradnjom zadrunog doma, pretvorene su dvije prostorije u uionice i stvoreni su barem donekle prikladni uvjeti za odravanje nastave. Do tad su djeca imala nastavu po privatnim kuama. Te uionice su za nastavu sluile sve od 1992. kola je bila bez kolskog dvorita, sale za tjelesni odgoj i drugih prateih sredstava. Prvo kolsko zvono zazvonilo je 1949. godine, to je bio znak da je s radom poela Narodna osnovna kola Prud. Prve kolske 1949/50. godine upisano je 190 uenika u prva tri razreda, dok se etvrti razred pohaao u oblinjem Bosanskom amcu. Iz te kole stasale su brojne generacije aka. Prve uiteljice bile su Nada Katani, koja je vodila prve razrede a i b odjeljenja, dok je drugi i trei razred vodila uiteljica Fata Muradbegovi. Imena nastavnica i nastavnika (1949-1981): Nada Katani (1949/50); Fata Muradbegovi (1949/50-1951/52); Kemal Mehmedbegovi 1950/51-1951/52; Emilija Peji (1952/531953/54); Krsta uni (1952/53-1953/54); Angelina Lazi (1954/55); Marinko Radanovi (1954/55); edo Radovi (1954/55); Nesiba Hulusi (1955/56-1956/57); Soja Radi (1955/56); Vidoje Radi (1955/56); Milka Tabakovi (1956/57); Franciska Hrskanovi (1957/58-1960/61); Luka Hrskanovi (1957/58-1960/61); Ivo Stani (1961/621975/76); Ilija Paradik (1962/63); Milan oki (od 1. oujka 1966-1978/79); Radoslav Radovanovi (1972/73-1973/74); Stana Tabakovi (1973/74-1976/77); Stana Ninkovi (1974/751979/80); Alberta Stjepandi (1976/77); Ljiljana Vuji (1977/78); urina Bosi (1980/81). Gore navedene uiteljice, Lj. Vuji i . Bosi radile su sve do poetka rata 1992. godine, dok je Ivka Brani radila kao ugovorena istaica. Narodna osnovna kola Prud od kolske godine 1960/61. pripojena je Osnov-
noj koli Mitar Trifunovi-Uo u Bosanskom amcu. I od tada nosi naziv Podruna kola Prud. Od osnivanja kole u Prudu do 1960/61. godine u I. razred upisana su 373 uenika. Od pripajanja kole u Prudu 1960/61. do 1985. u I. razred upisana su 682 uenika, a radilo je 11 uitelja. Od otvorenja kole do 1985. u I. razred je upisano 1.055 uenika. Ono to je interesantno uitelj Ivo Stani (1939)7 iz sela Zasavica, kolske godine 1964/65. predavao je u sva etiri razreda, u kojima je bilo je ukupno 98 uenika. Iako je u Prudu bila etverogodinja kola, bila su esto tri razreda, ponekad dva (1969/70-1971/72). Zanimljivo je rei da je kolske godine 1961/62. djelovao i peti razred. Daljnji nastavak osnovnog kolstva pohaali su u oblinjem Bosanskom amacu. Ivo Stani kao uitelj radio je od 1961. do 1976. godine u Prudu.8 Znai, u tom pitoresknom selu uitelj Ivo je proveo punih 15 godina. Nakon toga prelazi u Bosanski amac i radi kao reiser kole. Poslije toga s obitelji odlazi u Zagreb. Sadanja osnovna kola Vladimir Nazor izgraena je nakon zadnjega rata (1991-95). Nalazi se pored stadiona, nogometnog kluba Sloga. kola ima dvije uionice, zbornicu za nastavnike i sanitarne prostorije. Sadanje uiteljice su Branka Mai i Jelena Jovi. Nakon zavrena prva etiri razreda aci daljnje kolovanje nastavljaju u Odaku. Brojni su Pruani i Pruanke postali akademski graani, doktori, profesori, inenjeri, sveenici raznih crkvenih redova, od kojih je Petar Babi doktorirao crkvenu povijest u Rimu. Radio je kao profesor na Katolikom bogoslovnom fakultetu u Sarajevu, te u Hrvatskim katolikim misijama, Njemakoj (Dortmund) i Austriji (Innsbruck). Vrijedno je spomenuti da je i Mato Manduki9 bio ak pruanske i bosanskoamke osnovne kole, a otac je Marija Mandukia, nogometaa hrvatske nogometne reprezentacije i FC Bayerna.
7 Usp. Arhiv Matinog ureda Crkvina, Matica roenih 1884-1946. za selo Zasavica. 8 Isto, str. 207-209. 9 Isto, str. 159.
298 Godina XL. broj 1-2 2012/2013.
Anto Lonari
Naselje kari u Bosanskoj Posavini administrativno pripada opini Bosanski amac, a crkveno Srpskopravoslavnoj parohiji u Bos. amcu. Ime sela kari moemo pratiti jo s poetka 18. stoljea. To svjedoi zemljopisna karta E. Heisse i I. Berndt (Be 1718) gdje je upisano selo kar. Danas se ta karta uva u Ratnom arhivu u Beu (Kriegs-Archiv).1 Karta je nastala nakon Poarevakog mira 1718. izmeu Austrije u Turske. Granica Austrije prelazi rijeku Savu i ulazi na teritorij Bosne u dubinu od etiri do pet kilometara. Iznimke su jedino nastale kod Bijeljine u Semberiji gdje je austrijska granica ila u dubinu Bosne do 15 kilometara i kod Jasenovca. kari je ostao pod turskom upravom. Omeen je rijekama Savom na sjeveru, Bosnom na zapadu i potokom andrag na istoku. Vjerojatno je ime sela nastalo jer se nalazi u prirodnim karama dviju velikih rijeka. Naselje je od granine rijeke Save udaljeno etiri kilometra. Kroz naselje prolazi eljeznika pruga amac Sarajevo, izgraena neposredno nakon Drugoga svjetskog rata. Kraj sela prolazi magistralni put Bosanski amac Doboj. kari granii sa selima Gornjom i Donjom Crkvinom, Donjim Hasiem, Tiinom, Pisarima i opinskim sjeditem Bosanskim amcem. Stanovnitvo se bavi poljoprivredom i stoarstvom. Poznati su po proizvodnji kupusa. Mnogi su
1 2
nali zaposlenje u oblinjem Bosanskom amcu, koji je do rata 1992. godine bio gospodarski razvijen grad. kari katoliko selo Da je selo kari nekad bilo katoliko govori nam drugi popis hrvatskog katolikog puka (1768). Selo je tada nosilo ime kar, a tada je brojalo 24 kue, 90 odraslih, 66 djece, ukupno 156 stanovnika. U prvom popisu katolika na podruju dananje BiH (17411743), koje je, za svoj izvjetaj u Rim, obavio biskup fra Pavao Dragievi, kari se kao naselje ne spominje.2 Drugi popis nainio je biskup fra Marijan Bogdanovi 1768. i u njemu se kari spominje kao naselje u upi Bijela. Donosim popis kue domaina: kar3 odrasli djeca ukupno 1. Brki, Bartol 6 3 9 2. Bartolovi, Luka 4 3 7 3. Brandi, Juro 3 2 5 4. Brandi, Marko 3 1 4 5. Brandi, Nikola 7 4 11 6. Karli, Martin 4 2 6 7. Cujuni, Martin 2 6 8 8. ebi, Mato 2 0 2 9. ebi, Mato 4 2 6 10. Grgi, Marko 4 2 6 11. Jagii, Mato 6 3 9 12. Jaki, Ivan 4 5 9
Usp. Z. ehi i I. Tepi, Povijesni atlas Bosne i Hecegovine, Sjetapija, Sarajevo 2001. Usp. M. Nosi i M. Vidini, Bosansko-hercegovaka hrvatska prezimena 1, Hrvatsko loloko drutvo Rijeka, Rijeka 1999. M. Nosi i M. Vidini, Bosansko-hercegovaka hrvatska prezimena 2, Hrvatsko loloko drutvo Rijeka, Rijeka 2000.
299
13. Jakii, Jozo 14. Jaki, Mijo 15. Kujuni, Nikola 16. Lukaevi, Abraham 17. Ovnievi, Martin 18. Sari, Mato 19. Seratli, Petar 20. Seratli, Vito 21. Stevanovi, Bla 22. Stevanovi, Luka 23. Stevanovi, Mijo 24. Terzi, Juro Ukupno: kua 24
3 2 4 5 4 4 2 2 3 2 6 2 90
1 5 4 2 2 0 5 3 3 4 6 3 66
5 7 8 7 6 4 7 5 6 6 12 5 156
1791. mirovnim ugovorom potpisanim u Svitovu (Bugarska). U izbjeglitvu su mnogi roeni, vjenani i umrli. O tome govore matice upe Bijela i Tramonica.8 Naalost, kariani se vie ne vraaju svojim kuama. Sarii naseljavaju Gornji Hasi (ranije Asi), Bartolovii i Debii (ebi) Tiinu, Brandii Donji Hasi. kari pravoslavno selo Etnolog Milenko S. Filipovi u svom lanku Popis Srba harakih obveznika u Modrii i okolini 1851. godine (Sarajevo 1958) ne spominje selo kari. Prvi put selo se spominje u zvornikoj eparhiji u popisu neimenovanog austrijskog agenta 1864. kari je pripadao nahiji Gradaac. Selo je brojalo 14 kua u kojem su ivjela 84 pravoslavna stanovnika.9 Filipovi u svom terenskom putovanju po Bosanskoj Posavini za kari kae da je malo selo i da je 1953. godine brojalo 67 domainstva. Spominje prezimena: Bogdanovie, Damjanovie (nekad su se prezivali Kaurinovi), Eretli, kae da su porijeklom iz Hercegovine. Prezimena koja Filipovi u svojoj knjizi ne spominje (1958) su: ii, Kremonji, Radulovi, Bendarevi, Risti i Mii. Filipovi, kae da je pravoslavno groblje u selu vrlo staro.10 S Filipoviem se ne slaemo u vezi s grobljem. Prije pravoslavaca u kariu su ivjeli katolici do poetka 1788. i odlaska u izbjeglitvo. Morali su se negdje pokapati. Dolaskom pravoslavaca u drugoj polovici 19. stoljea nastavljaju pokopavati svoje umrle na postojee katoliko groblje. U tom groblju
kariane nalazimo u matinim knjigama upe Bijela, a od 1784. u maticama kapelanije Tolisa. Novosnovanoj kapelaniji pripalo je 12 sela: Tolisa, Donja Mahala, Ugljara, Vidovice, Kostr, Mati, Bok, Otra Luka, Domaljevac, Grebnice, Prud i kari. 4 itelji karia enili su se i djevojkama iz upe Podvujak, 5 o emu svjedoi matica vjenanih te upe (1773-1787) godine. 6 Turska vojska, na podruju koje kontrolira, pravi velike probleme. To im nije bilo dosta, nego prelaze i Savu i tamo napadaju i pljakaju lokalno stanovnitvo. Car Josip II. (1741-1790.) trai od sultana odtetu zbog tih pljakakih upada. Meutim, sultan nee ni da uje o odteti. Austrija ulazi u rat s Turcima 1788.7 Po nareenju turskih vlasti seljani uz rijeku Savu moraju se povui u unutranjost Bosne, pa tako i katolici karia. Povlae se prema planinama Majevice i Trebave. Rat izmeu Austrije i Turske zavrava se
4 5
6 7 8 9
10
Usp. Stanko Miji, Crkva i samostan na Raici, Franjevaki samostan u Tolisi, Tolisa 2002. Usp. Grga Vili, Vrijeme saenja, Bosanska rije, Tuzla HKD Napredak, Podrunica Odak, Tuzla-Odak 2008. Usp. Isto. Usp. Stanko Miji, nav. dj. Usp. Jakov Babi, upa Dubrave kod Brkog, bez godine izdanja, str. 443-452. Usp. Ilija Pavlovi i Rajko, Ilikovi, Bosanska Posavina 1774.- 1864. Bosansko-trebavska buna, amac 2008. Usp. Milenko S. Filipovi, Prilozi etnolokom poznavanju sjeveroistone Bosne, ANiUBiH, Graa XVI, Odjeljenje drutvenih nauka, Knj. 12, Sarajevo 1958.
300
Iz naih krajeva
su se pokopavali pravoslavci iz Bosanskog amca,11 dok nisu oformili svoje groblje. Danas se u to groblje pokapaju mjetani karia, Pisara i dijela sela Crkvina. S obzirom da je selo bilo malo, prema austrijskim popisima stanovnitva (1879, 1885, 1895. i 1910) kari je statistiki bio prikljuen selu Tiina (1895)12 i Gornji Hasi (1910).13 To vidimo i u popisima izmeu dva rata 1921. i 1931. godine. Nakon Drugoga svjetskog rata od 1948. do 1991. godine, moemo pratiti statistike podatke: Godine 1948: 268 stanovnika; 1953: 302 stanovnika; 1961: 339 stanovnika; 1971: 333 stanovnika14; 1981: 2 Hrvata, 326
Srba, 31 Jugoslaven, 6 ostalih, ukupno 365 stanovnika; 1991: 1 Hrvat, 283 Srbina, 14 Jugoslavena, ukupno 298 stanovnika.15 Iz priloenih statistikih podataka moe se vidjeti da je kari imao 365 stanovnika 1981. Od te godine broj stanovnitva je u stalnom padu. Stanovnici karia zavravali su osnovnu kolu u Bosanskom amcu16 i Crkvini. Srednjokolsko obrazovanje stjecali su u Bosanskom amcu i Modrii, a fakultete su zavravali po metropolama bive drave, izmeu kojih je poznat doktor veterine Ilija Risti. Selo je dalo nekoliko nastavnika i profesora, koji su predavali u okolnim kolama.
11
12 13 14 15 16
Usp. Anto Lonari, Kratki prikaz povijesti Bosanskog amca, Bilten Franjevake teologije Sarajevo, br.1-2, Sarajevo 2012, str. 161-164. Usp. Glavni rezultati popisa iteljstva u Bosni i Hercegovini od 22. aprila 1895, Sarajevo 1896. Usp. Rezultati popisa iteljstva u Bosni i Hercegovini od 10. oktobra 1910, Sarajevo 1910. Usp. Marjan ordi, Bosanska Posavina, Polion, Zagreb 1996. Usp. Marko Babi, Bosnian Posavina, upni ured Vidovice and Croatan, Vidovice-Zagreb 1996. Usp. Ilija Stani, 100 godina osnovne kole u Bosanskom amcu 1885.-1985, Bosanski amac 1985.
301
Divkovi opet meu nama
Matija Divkovi, Nauk krstjanski i Sto udesa (latinini prijepis s osanice i pretisak izvornika), priredile: Darija Gabri-Bagari, Marijana Horvat, Dolores Grmaa i Maja Banoi, Kulturno-povijesni institut Bosne Srebrene, Sarajevo 2013.
Uvodna rije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3 Sadraj kronologije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 6 Marko Karamati Kronologija dogaaja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7 AKADEMSKA GODINA 2012/2013. Profesori i predmeti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 115 Studenti ak. god. 2012/2013. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 117 IZ IVOTA STUDENTSKE ZAJEDNICE Fra elimir Gogi U gradu Habsburgovaca . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 121 Fra Mario Katui Prijestolnica mode: Milano . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 125 Fra Silvio Zlatarevi Svjetla Pariza . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 127 Fra Davor Petrovi Malo vedske i puno Kopenhagena . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 129 REFLEKSIJE LANCI Frank Thadeusz Boji graditelj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 135 Norbert F. Ptzl Ribar ljudi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 138 Alexander Smoltczyk Trenutak Joke Ratzingera . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 143 Martin Mosebach Stijena s budunou . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 150 Stefan Klckner Protivni i zasebni svijet u retro look-u . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 156 Michael Blume Darwin bolji od darvinizma . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 163 LJUDI SJEANJA DOGAAJI Fra Boidar trkalj Izmeu osmanske vlasti i katolike asti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 171 Fra Mario Dadi Bosanski neuspjesi bekog princa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 175 Fra Silvano Di Benedetto Protiv licemjerja i vjeromjerja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 178 Fra Goran Barei Kranski Sokrat . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 183 Fra Emanuel Josi Od kolijevke do hrama . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 189 Fra Darko Livani Apsurd i srea . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 194 Fra Ivan Tui Odgovornost sjeanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 198 Fra Ivan Pili Zlo u zlatnoj posudi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 202 Fra Mario Katui Nemirnim duhom do mirnog svijeta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 210
Godina XL. broj 1-2 2012/2013. 303
Danijel Stani ivot u ruiastom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 215 Goran afradin Zaboravljeni Camelot . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 218 Boris Juri Otpor jednog mirotvorstva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 223 OBLJETNICE BOSNE SREBRENE Fra Franjo Baraban Fra Augustin Mileti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 231 Fra Denis Juri Fra Jako Balti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 235 Fra elimir Gogi Fra Rafo Barii . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 238 Nikola Pejin Fra Krunoslav Kosta Brali . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 243 Fra Davor Petrovi Fra Ljubo Hrgi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 247 Fra Ivan Pili Fra Borivoj Batini . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 251 Fra Mario Plavi Fra Vlado Karlovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 255 DOKUMENTIRANO Fra Darijo Digumovi Pravo ne dijeli ljude i vjere . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 263 Fra Jure ekerija Strast i vjernost u franjevakom studiju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 266 Fra Matija Mileti Poncije Pilat . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 269 Ana Buljan Od arkanela do suta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 271 Fra Nediljko ibenik Tri u jedan . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 275 Fra Ivan Jakovi Franjinim stopama do sebe . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 277 Nicolae Golea Fabrika teologa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 279 Fra Emanuel Radi Izazov kranske slobode . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 281 LITERARNI ZAPISI Fra Denis Juri Ja ko fra Jako . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 285 Tobi Kwakovski Misli . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 289 Govori more . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 290 Lice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 291 Utis Raskrije /Tinu u spomen/ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 292 Prognanoj majci . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 293 Getsemani . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 294 IZ NAIH KRAJEVA Anto Lonari Osnovna kola u Prudu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 297 Demografska povijest naselja kari . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 299
304

Bilten Franjevačke Teologije Sarajevo, XL (2012/2013) 1-2

Hochgeladen von

Dokumentinformationen

Originaltitel

Copyright

Verfügbare Formate

Dieses Dokument teilen

Dokument teilen oder einbetten

Freigabeoptionen

Stufen Sie dieses Dokument als nützlich ein?

Sind diese Inhalte unangemessen?

Copyright:

Verfügbare Formate

Bilten Franjevačke Teologije Sarajevo, XL (2012/2013) 1-2

Hochgeladen von

Copyright:

Verfügbare Formate

FRANJEVAKA TEOLOGIJA SARAJEVO

ak. god. 2012/2013.

Bilten Franjevake teologije - Sarajevo

(25. IX. 2012 - 25. IX. 2013)

Galerija Vjeko Boo Jarak, Potkosa

Bilten Franjevake teologije Sarajevo

DJEVOJKA S KNJIGOM, M FRA RANO KRINI

Bilten Franjevake teologije Sarajevo

PLETI ME, PLETI, MAJICE, FRANO KRINI

ISUS PRIMA NA SE KRI, IVO DULI

Bilten Franjevake teologije Sarajevo

ISUSA SKIDAJU S KRIA, IVO DULI

POSLJEDNJA VEERA, IVO DULI

Bilten Franjevake teologije Sarajevo

NEIZBJENI SUSRET, IVO DULI

ISUS SUSREE ENE, ZDENKO GRGI

Bilten Franjevake teologije Sarajevo

ISUS TJEI JERUZALEMSKE ENE, ZDENKO GRGI

SELJAKA BUNA, ZDENKO GRGI

Bilten Franjevake teologije Sarajevo

ENA U MOLITVI, ZDENKO GRGI

AUTOPORTRET, ZDENKO GRGI

Bilten Franjevake teologije Sarajevo

SUSRET, ZDENKO GRGI

Bilten Franjevake teologije Sarajevo

IMUN POMAE ISUSU NOSITI KRI, ELIMIR JANE

SJEANJE NA SLIKARA IVU DULIA, ELIMIR JANE

Bilten Franjevake teologije Sarajevo

SNIJENI PEJZA, GABRIEL JURKI

PEJZA, GABRIEL JURKI

Bilten Franjevake teologije Sarajevo

PORTRET VJEKE BOE JARKA, LJUBO LAH

AUTOPORTRET, LJUBO LAH

Bilten Franjevake teologije Sarajevo

CVIJEE, LJUBO LAH

DJEVOJICA SA CVIJEEM, LJUBO LAH

Bilten Franjevake teologije Sarajevo

KOIJA, LJUBO LAH

MATER DOLOROSA, LJUBO LAH

Bilten Franjevake teologije Sarajevo

MOST, LJUBO LAH

PORTRET MARIJAN MARI, LJUBO LAH

Bilten Franjevake teologije Sarajevo

SVETI FRANJO, LJUBO LAH

DJEVOJKA IZ BOSNE, LJUBO LAH

Bilten Franjevake teologije Sarajevo

KRAVE NA ISPAI, MARIO MIKULI

SELJAKA BUNA, URO SEDER

Bilten Franjevake teologije Sarajevo

AHDNAMA, URO SEDER

DOBRI OTAC SA SVOJA DVA SINA, URO SEDER

Bilten Franjevake teologije Sarajevo

KRIST NOSI KRI, URO SEDER

PLEHAN, URO SEDER

Bilten Franjevake teologije Sarajevo

PORTRET TEOLOGA KARLA BARTHA, URO SEDER

POSLJEDNJA VEERA, URO SEDER

Bilten Franjevake teologije Sarajevo

KRISTOVA GOZBA, URO SEDER

BOI, URO SEDER

Bilten Franjevake teologije Sarajevo

EMAUS, URO SEDER

SUNCOKRETI, URO SEDER