Sie sind auf Seite 1von 8

ARTUR REMBO POEZIJA

Artur Rembo je svoj pesniki opus dovrio u dvadesetoj godini ivota. U dobi kada obini pesnici tek poinju da piu i pokazuju svoje prve stihove. On je ukupno napisao ezdesetak pesama u stihu i dve knjige poetske proze Iluminacije i Sezona u paklu; njegova sabrana de a! sa izabranom prepiskom i "ragmentima iz zaostavtine! ne pre aze dve stotine strana. Remboovo pesnitvo se moe pode iti na dva perioda# prvi je period predmetnog pesnikog stvara atva koji see do $%&$. godine! i na drugi period tamnog! ezoterinog pesnitva. $%&'. godine! Rembo pie svoj pesniki testament ( Sezonu u paklu )de o se najpre zva o Crnaka knjiga*, gde v astitu poeziju prog aava za a i udi o! i obznanjuje raskid sa knjievno+u. Sezona u paklu bi a je ispovest o predhodnim godinama njegovog ivota! pre svega o metodi rastrojstva u a i o skitnjama sa ,er enom. -akao o kome pesnik govori nije meta"orina s ika ve+ stvarnost. .epota vetakog raja u koji je beao bi a je otrovna# sa tim iskustvom poezija i ivot vie nisu mog i zajedno. On je pred sobom video samo dve mogu+nosti# da se odrekne tog iskustva! da ga zaboravi i prokune! kako bi se vratio u ivot! i i da ostane veran nadstvarnom! ija se aro ija moe sauvati samo smr+u. Rembo je! kao to je pozanto! odabrao ivot! a rtvovao poeziju. $%&$. godine Rembo je napisao dva pisma u kojima je izneo program budu+eg pesnitva. /aj program se pok apa sa drugom "azom njegovog pesnitva. -oto ta pisma krue oko pojma vidovnjaka, uobiaji o se da se nazivaju Pismima vidovnjaka. 0a idejom koja pesnika predstav ja kao vidovnjaka susre+emo se jo kod starih 1rka. Renesansni p atonizam je ponovo prihvatio tu ideju. A taj p atonizam je do Remboa dospeo preko 2ontenja koji je u jednom eseju povezao dva mesta iz - atona koja se odnose na pesniko udi o. /ome su se pridrui i i podsticaji iz ,iktora 3goa. 2e4utim! od presudnog znaaja je bio nain na koji su te ideje kod Remboa doive e svoj preobraaj. -esnik postaje vidovit pribegavaju+i dugom! ogromnom i smi jenom rastrojstvu svih u a. 5o Remboa se razmi janje o vidovitosti pesnika odnosi na zadahnutost muzama! 6ogom! uopte nekom si om izvan pesnika! a istinitost pesnikog govora utvr4uje se unutar odre4enog sistema mi jenja. -itanje pesnikovog vizionarstva kod Remboa ne bavi se transcendentnim izvorom nadahnu+a i vezano je isk juivo za stanje psihe u kojem ei mo+ poetskog stvaranja. Remboova poetika vidovitosti svodi se na to da pesnik! stvaraju+i pesmu! mora da menja sebe! da v astiti ivot za oi u eksperiment rastrojavanja u a. 3stinska poezija! po Rembou! podrazumeva dobrovo jni i smi jeni napor da se iza4e iz okvira norma nog opaanja sveta! da iz trezvenog registrovanja i povezivanja injenica stupimo u s obodu de irijuma i ekstaze. U tom stanju pesniku se otvara tajanstvena nadstvarnost! ona poinje da govori sama za sebe ( pesnikovo 7a utapa se u sveproimaju+e 7a vie stvarnosti. /o drugo! vie pesnikovo 7a! izmeni o je znaenje pojma stvarnost! a i i znaenje pojmova jezik i pesma. -oezija vie nije rimovana proza nego govor due za duu ( ukradeni boanski p amen. Rastrojstvo u a prati rastrojstvo jezika ( u kojem se sinestetiki saimaju boje! zvuci! mirisi. 8i j pesnitva je dospeti u nepoznato! odnosno! osmotriti nevid jivo! uti to se ne uje. Ovi pojmovi potiu od 6od era i obe eavaju praznu transcednciju. 9i Rembo im ne daje neko
1

b ie odre4enje. On zastaje kod negativnog oznaavanja ci ja koji treba sag edati: pravi se raz ika izme4u neuobiajenog i nestvarnog! poima se kao apso utno drugo a i se ne ispunjava. /o potvr4uju i Remboova pesnika de a. 0tvarnost se de"ormie u s ike koje su irea ne! a i nisu znaci prave transcendencije. 9epozanto ostaje i kod Remboa besadrajni po napetosti. -esniko vi4enje prodire kroz samovo jno razorenu stvarnost i dopire do same tajne. -ostav ja se pitanje ko je subjekat tog vi4enja; Rembo daje odgovor na to pitanje# Ja je neko drugi. Ja prisustvujem procvatu mog mi ljenja, jer ga posmatram, jer ga slu am! pogre no je re"i# ja mislim. $oralo %i se re"i# mene misle. -ravi subjekat nije! dak e! emprijsko 7a. 9a njegovo mesto stupaju si e odozdo! si e pred ine vrste! a i sa neodo jivom! na ogodavnom snagom. 7edino su one primereni organ za g edanje i posmatranje nepoznatog. Radi se o samonaputanju 7a! jer njime ov adava boansko nadahnu+e. 0amoobesnaenje 7a mora da bude ostvareno posredstvom jednog operativnog ina. 9jime diriguju vo ja i inte igencija. -esniki podsticaj se stav ja u pogon samokanjavanjem! operativnim porunjavanjem due. 0ve se to ini da bi se stig o u nepoznato. -esnikov pog ed je uperen u nepoznato i on postaje ve iki bo esnik! ve iki z oinac! ve iki uk etnik! i najvii me4u onima koji su zna ci stvari. -esniko stvaranje se sada vezuje za pretpostavku da vo ja izob iava duevni sk op! jer takvo izob iavanje omogu+ava prodor u pred ine dubine! kao i u praznu transcendenciju. -esnitvo nasta o na osnovu takvih operacija zove se novi jezik! univerza ni jezik! za koji je sasvim nevano da i ima i i nema "ormu. On je uzajamno prep itanje udnog! nedokuivog! odvartnog i ushi+enog. Ostvareno je i poravnanje izme4u epog i runog. -okazate ji njihovih vrednosti su uzbu4enje i muzika. Rembo svuda u svom de u govori o muzici. /amo gde se ini da u njegovim de ima zazvue odre4ene stvari i i bi+a! uistinu se radi o kricima i ur icima koji proimaju pesmu: tu je re o disonantnoj muzici. <a 6od erovu "ormu! Rembo je govorio da je esto kr java. Rembo to smatra pos edicom iv jenja u suvie umetnikoj sredini. /a konstatacija o kr javoj "ormi! znai! ustvari! ocenu o poetski nepotpuno ispo jenom senzibi itetu! o vidovitosti! koja je bar de imino osta a u atentnom stanju! poto nije do kraja izraena kroz uo%lienje dela. 0enzibi itet je u pesnitvu pojaana oset jivost i izuzetna de otvornost naroitog u a! preobraenih u s oeni instrument duha kako bi se saznato mog o na odgovaraju+i naziv izraziti. /u sposobnost kreativnog aktiviranja istananog senzibi iteta Rembo naziva vidovito+u. Ako je 6od er! dak e! prvi uneo u poeziju nov senzibi itet modernog oveka! Rembo je za tu novu poetsku tekovinu! prvi naao poptuno odgovaraju+u "ormu. U 6od erovom s uaju re je o senzibi itetu gradskog oveka i moderne inte ektua ne e ite. <a raz iku od 6od erovog! remboovski poetski subjekat je univerza an! kako po svom duhovom porek u tako i po svojim osnovnim preokupacijama. Remboov odnos prema modernizmu je dvojak# sa jedne strane! otpor prema modernosti! uko iko se radi o materij nom napretku i naunom prosve+enju! i! sa druge strane! prihvatnje modernosti! uko iko donosi nova iskustva koja svojom tvrdo+om i tamno+u zahtevaju tvrdu i crnu pesmu. 0a tog izvora je potek a i Remboova gradska poezija. 9ju imamo pre svega u Iluminacijama. =od Remboa nema vie onog destruktivnog hri+anstva kao kod 6od era. /ekstovi pokazuju da zapoinje sa pobunom! a zavrava sa patnjom! te da ne moe da se posve os obodi
2

hri+anskog nas e4a. Remboovo pesnitvo je od one vrste koja ostaje pod v a+u onoga protiv ega se buni. Rembo je toga i sam bio svestan. =ada Rembo jude ini predmetom pesme! onda se oni doimaju kao stranci bez porek a i i kako kakve nakaze. /ako se pojedini de ovi te a! u nesrazmeri sa ce im te om! to iko istiu da de uju nestvarno! a uz to se koriste struni anatomski izrazi koji jo vie doprinose njihovom postvarenju. >ak se i pesma Spava u dolu, koja de uje i zvui tako mirno! moe uzeti kao primer za dehumanizaciju. 9eka ma a ivada u do ini! koja se peni od zraka! vodi u smrt. -ara e no s tim se razvija i jezik# od epravih stihova na poetku do trezvenog zavrnog stiha koji otkriva da je tihi spava zapravo mrtav vojnik. 0i azak u s"eru smrtnog se odvija veoma sporo! da bi na kraju do o do neoekivanog i si ovitnog proboja. Umetniki sadraj pesme je kretanje od svet osti do tame. A i sve se to deava bez ikakvih ose+anja! na miran i h adan nain! pri emu se ne pominje re smrt nego se koristi ona ista re kojom je pre toga oznaena edina u do ini# tamo je rupa u ze eni u! ovde su sada! u mnoini! dve rupe sa strane. Ubijeni je u oku posmatraa ista s ika. /u ni na koji nain ne moe biti govora o ganutosti srca. Umesto nje je tu re o umetnikom sti u kretanja! kojem je potrebna smrt jednog oveka kao kakav iznenada do uta i metak da bi to kretanje u jedan mah bi o zaustav jeno. U Remboov pesniki subjekat uv ai se uzbu4enje koje stremi u imaginarne da jine. /enja ka nepoznatom omogu+ava mu da govori o ponoru azura. /e uzvisine nastanjuju an4e i! a one su istovremeno i ponor poraza! jedan ognjeni %unar u kome se susre"u mora i %ajke. An4e i su take svet osti i intenziteta! oni su znaci visine koja zab jesne i odmah nestane: oni su znaci da jine i neuhvat jivog preobi ja: a ipak su to an4e i bez 6oga i bez pos anja. ,e+ kod ranih pesama pada u oi kako sve to je ogranieno tei u da jinu. /ako u pesmi Ofelija. O"e ija u ovoj Remboovoj pesmi nema vie nita zajedniko sa ?ekspirovom O"e ijom. Ona p ovi niz reku! a i oko nje se raskri juje da eki prostor sa z atnim zvezdama! od kojih do azi neki tajanstevni poj sa na etima da ekih p aninskih vetrova! sa gromkim g asom mora i stravom beskraja. A ona sama uzdignuta je u veni ik: ona vie od hi jadu godina p ovi rekom! vie od hi jadu godina pesma joj peva o udi u onih kojima su ve ike vizije pomuti e govor. 8rna reka kojom O"e ija p ovi u prede u mrtvih. 9jena voda nosi aheronska obe eja. &'elija je simbo i pesnikove i opte judske tenje za prevazi aenjem konanosti. 9eto sneno be o! krhko i samotno! vekovima p ovi crnom rekom postojanja i sanja tajanstvene da jine u kojima je s oboda! jubav! epota. O"e ija je u dos uhu sa apatom trava! na ramenu joj p au a osne vrbe! s ua tajanstvenu pesmu zvezda ( priroda i kosmos se pred njom otvaraju! ona pripada jednoj epoj! skrivenoj stvarnosti. ,e+ u ovoj pesmi! nasta oj preradom jednog ko skog zadatka na atinskom! Rembo zna da njegovo pesniko pozvanje nije imenovanje vid jivog! nego evociranje nesaoptivog vizionarskog. -os ednja stro"a ima proroku snagu# ( pesnik ka)e da preko zvezdane pruge* +olazi no"u, tra)i cve"e to si %rala! O"e ija se no+u vra+a otud u ovaj svet! kao uk etnik kome je su4eno da uta i da nigde ne na4e ono to trai. /akva +e biti sudbina Remboovog iz eta u vidovnjatvo! a takav +e biti i ceo njegov ivot. Pijani brod je Remboova najuvenija pesma. Ona je nasta a u eto $%&$. godine. Rembo je ispevao ovu pesmu a da pri tom nije poznavao egzotina mora i zem je koje se u njoj jav jaju. -retpostav ja se da su ga na takve s ike podstak i i ustrovani asopisi. /o je moda tano! a i to samo potvru4uje ono to se moe izvu+i iz same pesme. -esma nema nikakve veze sa rea no+u. 7edna si na i nasi na "antazija stvara grozniavu viziju irokih! uskovit anih! potpuno irea nih prostora. Re je o brodu koji zap ovio put neba.
3

2ogu+ je pog ed na Pijani %rod kao na najuopteniju istorijsku situaciju u vreme kada je nastao. Pijani %rod ce om svojom kompozicijom pripada simbo ikoj ob asti prikazivanja ivota kao putovanja vodom. 2oe se re+i da je )jo od 6od erovog Putovanja, brod postao jedan od najomi jenijih simbo a "rancuske irike. -utovanje u egzotine da jine! bi o da je zami jeno u umetnikom de u! bi o da je stvarno! simptomatino je za umetnika koji stvarnost smatra nepodno jivo teskobnom. -o svom kompozicionom karakteru! pesme o putovanju brodom su srodne pusto ovnom romanu! koji je u @3@ veku doiveo procvat. 3 pusto ovni roman izvodi oveka iz zagu jive teskobe svakodnevnice. =ad ostane bez posade! pos e pobune 3ndijanaca! Remboov brod naputa bezbedne rene putanje i u azi u poemu mora. 0imbo ika vode kod Remboa uvek ima veze sa smr+u! a i ovde je to si a koja i ubija i prepora4a. -oto se okupa u poemi mora! brod s obodno kazuje svoje vizije! izme4u kojih ne postoje nikakve kauza ne veze! pesma se pretvara u verba nu eksp oziju! u haos gde nita nije povezano i gde je sve u vezi. 3 u kompoziciji i u sintaksi jezik pres ikava razorenu rea nost i uspostav jenu nadrea nost. /ok kretanja Pijanog %roda oznaava jedno 7a koje odbacuje sva ogranienja konkretnog sveta! preputa se neobuzdanom putovanju i konano zavrava u rui akoj s obodi brodo oma. 3z same pesme proizi azi da opojno izbijanje iz stvarnosti jeste zapravo reakcija na odre4eno istorijsko stanje. Ona se sastoji od dve suprotstav jene ob asti sveta# sveta kopnenog reda! koji brod naputa! sa jedne strane! i sveta mora! prirode! sa druge strane. -rvom podruju pripadaju eperi robe! eng eskog sukna i " amanskog ita! ponos zastava itd. /o su pojmovi iz trgovine i saobra+aja! meta"ore civi izovane organizacije. 1 upi pog ed "arova na pristanitu treba da pokae brodovima siguran put u uku. 9asuprot njima! Rembo stav ja mahnito poigravanje o upine bez posade. /o je odricanje od sveta organizacije! od trgovine! naciona nog ponosa! uopte! od evropske civi izacije na izmaku @3@ veka. =u turno ( kritike opaske esto se mogu na+i u Remboovom de u. 6i o da je napad gnevnog deteta uperen protiv hri+anstva! i i protiv sveta trgovaca! kao ovde! on poga4a uvek tenje najamnitva i oneoveenja njegove v astite epohe. -os ednji izraz te savremene prob ematike mogao bi biti nemo+na rezignacija koju je iz azak pijanog broda na puinu jo vie potamnio. 9akon trijum"a iz iva nepomu+enih vizija! opojne s obode! ma aksa ost irskog subjekta de uje uto iko potresnije. -rava vo ja za unitenjem goni brod u propast. Rembo govori samo o brodu! nikada o simbo izovanom 7a. 0amo jo iz toka kretanja broda proizi azi da putovanje brodom znai sudbinu judi. 0am tekst po sebi zasnovan je kao apsolutna meta'ora koja stvara neposredno izjednaavanje izme4u s ike i simbo izovanog 7a. -ojedine stro"e daju u no b istave s ike koje se jednostavno re4aju. 0 ike ne proistiu nuno jedna iz druge: njihov redos ed bi mogao biti promenjen. ?to je ve+a u na zasi+enost jezika! to postaju nerazum jiviji sadraji s ika. One gomi aju ogine nespojivosti! meaju odvartnost sa ushi+enjem! trpaju nautike izraze! botanike! zoo oke! tako4e. 0inesteziji Pijanog %roda pridrueno je sti sko obe eje upad jive meta"orike boja! intenziteta runo+e! ob ika mnoine! nabrajanja i prostornog razmicanja. -rvom utisku pri itanju pesme pripada i e ementarna snaga boja. One su nepomeane! jarke! snane i dreave. 3ntenzitet istih! jarkih boja ne s ui neposrednosti sadraja u pres ikavanju prirode! kako bi na prvi pog ed to mog o izg edati. 0 uaj je obrnutA 6oja se kod Remboa odvaja sve vie od u no vid jivog predmeta. .jubiaste mag e i ze ena no+ ostaju u okviru pesnike s obode. ,rednost boje

moe se odnositi na "enomene koji ee izvan u a vida )-u.enje )uto / plavi0 raspevani0 'os'ora / opisan je "os"orni sjaj kojim zrai tropsko more u no+i*. 0imbo iziranje boja! tj. njihov naboj a"ektivnim znaenjskim vrednostima! odvaja se od svake predmetnosti. 9aroito je upad jiva negativna osnova priroda crvenog i crnog. 8rveno ima tamno! erotsko zanenje: crno! pak! izraava jezu smrti i tru jenja. U s ubi pove+ane izraajnosti u Pijanom %rodu stoje i ob ici mnoine. 2noina kao sti sko sredstvo pojaavanja s ike jav ja se ve+ kod 6od era. =od Remboa ! izob iuju+a mata stvara mnogo neoubiajnije tvorevine. <apanjuj+a je zbog spajanja nespojivog ) li aji sunca; sline azura*. 9euobiajeno je stav janje u mnoinu apstraktnih imenica# nepomine modrine, mrtvila opojna. Upotreba mnoine! kao i meta"ore s ue odvajanju od rea nog i pojaavanju s ikovitosti. /o su jezika obe eja pesnitva koje ho+e da od nevid jivog napravi vid jivo. ,onja brodom os ikava proces dugog! ogromnog i smi jenog rastrojavanja svih u a# brod postaje simbo rastrojenog pesnika. /ok kretanja broda u pesmi na ikuje na postupak u pesmi. 3zbijanju iz urednog sveta civi izacije i tradicije s edi dozivanje vizija. -obedonosno putovanje se u iva u e ju za spasonosnim unitenjem. =od Remboa u sasvim ma oj meri postoji objektivno prikazivanje prirode. =ao to boje mogu biti a"ektivnog naboja! pri emu a"ektivne vrednosti vie ne potiu od u no vid jivih predmeta! nego iz svesti pesnika! isto tako se i s ike prirode sasvim uopteno prenose na situaciju judi )Svaki je mesec grozan i svako je sunce gorko; i i 1juta me lju%av morila mrtvilima opojnim,. <naenjski sadraj gorkog bo a! koji se ovde pripisuje mesecu i suncu! ini jasnijim simbo ino! unutranje raspo oenje irskog subjekta. 3stovremeno se u prekoraenju prirodno ( stvarnog ispo java e ja za otu4enjem rea nog. -riroda se u takvom pesnitvu vie ne oponaa! ve+ se s ikovito stvara pomo+u "antazije koja tei ka obezob ienju. Bgzotina priroda! koju Rembo u Pijanom %rodu stav ja nasuprot evropskoj civi izaciji! predeo je bez judi. On postaje simbo nadiranja e ementarnog. Bgzotina morska vegetacija i prauma usta jeni su simbo i jedne si e koja preti da prep avi i uniti ku turu u raspadanju. 0va zbivanja! dak e! vezana su za jedan brod. 3ako to nije reeno! ta zbivanja se ujedno odnose i na zbivanja u pesnikom subjektu. 0adraji s ika od ikuju se takvom snagom da se simbo ino izjednaavanje broda i oveka moe shvatiti samo iz sk opa ce ine. 0adraji koji se kre+u su vid jive! otro oznaene pojedinosti. ?to s ike postaju udnije i irea nije! uto iko u niji postaje njihov jezik. /ome ide na ruku pesnika tehnika koja tekst u ce ini uteme juje kao apso utnu meta"oru! te govori samo o brodu! a nikada o simbo izovanom 7a. 2eta"ora ovde nije vie samo "igura pore4enja! ve+ ona stvara identitet. Pijani %rod je jedinstven in irenja: samo povremeno do azi do ma ih zastoja. 8eo doga4aj poinje posve mirno! sa mirnom p ovidbom niz reku. A i! i tom miru predhodi o je odre4eno odbacivanje# brod ne mari za svoju posadu ubijenu na oba i. A onda se sve odjednom raspada. 3 p ovidba niz reku postaje p es razbijenog broda po o ujama i morima! po raznim zem jama: to je p es u ze enim no+ima! u tru ei! kroz razne opasnosti! pod znamenjem smrti. -reokret nastupa kada se pojavi nosta gija za Bvropom. A i ta nosta gija vie ne vodi u zaviaj. 6rodu se u mis ima jav ja kratka idi a u kojoj se jedno dete igra na veernjem vazduhu kraj neke bare. A i to ostaje samo jedan nemo+an san. 7er brod se ve+ nadisao mora i zvezdanih arhipe aga i zna da vie ne moe da se pomiri sa usko+u Bvrope. =ao to je mir na poetku bio obe een odbojno+u! tako se mir na kraju od ikuje razornom ekspanzijom prethodnih stro"a. /o je mir nemo+i i onemo+a osti! mir brodo oma u beskraju i nemo+i za ogranieno. -redstave su proizvodi "antazije! koja na sve to je da eko i div je! gomi a jo vie div jine. 0 ike su me4usobno nekoherentne. 9i jedna s ika ne proishodi iz druge! te tako nastaje
5

proizvo jnost koja doputa da se jedna stro"a zameni drugom. 0 ike se dodatno pootravaju meanjem najprotivrenijih stvari i objedinjavanjem rea no nespojivog# epog sa odvratnim! povrnog sa ushi+enim! a i i neobinom upotrebom strunih! prevashodno nautikih termina. 5inamika pesme dozvo java da s ike nastupe proizvo jno jer su samo nosioci autonomnih pokreta. 8e o to kretanje odvija se u tri ina# odbijanje i pobuna! proboj i naddimenziona no! pad u mir unitenja. Oni ine sk op kretanja ne samo Pijanog %roda ve+ i ce okupnog Remboovog pesnikog de a. U mnogim pojedinostima se sadrajni haos pesme ne da protumaiti. =od Remboa se odnos prema rea nosti i transcendenciji predoava kao tros ojni sk op pokreta# kao de"ormisanje rea nosti! kao tenja u da jinu i zavretak u porazu! jer je rea nost preuska! a transcendencija suvie prazna. 0ve se to objedinjava jednom jedinom proznom reenicom# 2eligijske ili prirodne misterije, smrt, ro.enje, %udu"nost, pro lost, stvaranje sveta, ni ta. 9a kraju svega stoji nita i i nitavi o. -ijani brod je simbo vidovitog pesnika ( njegovog os oba4anja iz teskobne rea nosti i s obodne p ovidbe po moru ( de irinom raju. 9akon s obodnog p ov jenja eterom! brod priziva potonu+e. 2ogu+e je to protumaiti da i u vreme oduev jenja vidovnjatvom u pesniku postoji sumnja u njegove konane verdnosti! i u poeziji i u ivotu. 0 oboda zadobijena rastrojstvom u a jeste opojna i svemo+na! a i ona je samo ana venost trenutka. 3z ekstatinog eta u nadstvarno uvek do azi povratak u stvarnost! koja je tada jo hrapavija i nepodno jivija. Runo+om! tj. pojmom runo+e! Rembo obe eava ostatke rea nosti u svojim tekstovima! kao i epotu. =od Remboa postoje i epa mesta! a i! od presudnog znaaja je to to ona ne stoje sama za sebe! nego su u b izini drugih runih mesta. .epo i runo vie nisu nikakve vrednosne suprotnosti! nego varijante nadraaja. 9jihova objektivna raz ika je uk onjena kao to je uk onjena i raz ika izme4u istine i ai. /o raz uivanje epog i runog stvara dinamiku kontrasta koja je od presudne vanosti. A i ona moe da proistekne i iz same runo+e. Runo kod Remboa dobija zadatak da de a u pri og u ne energije koja tei za neobuzdanom de"ormacijom u no rea nog. 7ednom vidu pesnitva i pesnikog stvaranja koje najmanje ima na umu predmetne sadraje! a vie nadpredmetne re acije i odnose! runo+a je potrebna i zbog toga jer kao provokacija prirodnog ose+anja za epotu izaziva dramatiku oka! koju treba uspostaviti izme4u teksta i itaoca. -esma (Zaseli), Sedeoci po ,er enovom kazivanju odnosi se na jednog bib iotekara na koga se Rembo na jutio. On je od bib iotekara zahtevao mnotvo knjiga! me4u kojima mnoge retke naune knjige! primoravaju+i ga na taj nain da se sta no die sa sto ice na kojoj je zaseo. <a razumevanje pesme ovo nije od ve ike pomo+i. 0vakako da ova pesma stvara mit o najstranijoj runo+i. Ona ne govori o jednom bib iotekaru i i o vie njih! niti govori o knjigama. -esma govori o hordi poivotinjenih! zgrb jenih! z obnih staraca. U prvi mah! ak ne govori ni o tome! ve+ o udovinim pojedinostima kao# crni irevi! oi jci od boginja! ze eno obrub jene oi itd. Runo+a prikazana u ovoj pesmi je proizvedena. U oga runog u ovoj pesmi je jasna. Ako bi se meri o sa takore+i norma no runim! pokaza o bi se da ta pesnika runo+a odre4uje i norma no runo! kao to odre4uje sve stvarno! da bi u optoj pometnji omogu+i a prodor u nadstvarno! pri emu je to uistinu prodor u prazno. 1rupa staraca koja se jav ja u Remboovoj pesmi sastoji se od anatomskih i pato okih deta ja! a ne od ikova. Ovaj nam+or iz provincijske bib ioteke postao je simbo jedne umorne! starake civi izacije! smetene u udobnost mrtvog reda! iz kojeg se bezbedno mrzi sve to je s obodno i

spontano. U s iku zase ih! kvrgavih staraca svakako je uao i Remboov gnev prema strogoj majci! od koje +e do kraja ivota beati i pokajniki joj se vra+ati. Iluminacije. 0vojom osobenom vieznano+u nas ov znai i tampa u boji i prosvet jenja. 0adrajno ra anjavanje ovog de a nije mogu+e. -ored nas promiu zagonetne s ike i zagonetna zbivanja. Retko se deava da nas ov nekog komada doprinosi njegovom razumevanju. Rasuta tematika kre+e se izme4u pog eda unazad i pog eda unapred! izme4u mrnje i preobraaja! izme4u prorotva i odustajanja. 5ramatinost tog teksta sastoji se u tome da razbija svet kako bi nered postao u na epi"anija nevid jive tajne. Iluminacije su ostvarenje koje ne mis i na svog itaoca. =onkretnost je g avna od ika Remboovih poetskih vizija posebno u Iluminacijama. 0ve su te vizije gra4ene od odre4enih materija a! ob ika! boja! sa sasvim preciznim scenskih aranmanom u kojem su tano naznaeni kretnje! odnosi kao i e"ekti koje sve te gradnje ostav jaju u raznim u nim podrujima! jer se pri tom ne angauje samo u o vida! nego i s iuh! dodir! miris. -osmatra vidi a i nije u stanju da prevede viziju u jezik kojima se uobiajeno s ui: sta no ima utisak da ono to se nudi njegovoj percepciji prevazi azi njegove u ne registre. A to je ujedno i utisak o udvostruenosti stvarnosti i njenim produecima naeg svakodnevnog i oveta og iskustva# dak e upravo ono to je krajnji i najvii ci j poezije. ,ii stepen konkretnosti koji je postignut u Iliminacijama nije bio ni proizvo jan! niti je njegov rezu tat bio estetski neuob ien! pri emu treba imati u vidu da estesko kod Remboa spontano proizi azi iz snage genija! a ne iz nekakve estetske preokupacije. /o dokazuje da njegov rezu tat nije proizvod "ormu e nego isk juivo mo+i pesnikog subjekta koji ga je ostvario. 2e4u Iluminacije izdavai su svrsta i i pesmu Marina. -esma potie iz $%&C. godine i predstav ja pravi priemer posve s obodnog stiha# sastoji se od deset stihova nejednake duine! bez rime i redovne smene mukih i enskih zavretaka stiha. U "rancuskoj modernoj irici od ove pesme sve vie preov adava s obodan stih. $arina 3ola od sre%ra i %akra / Pramci od elika i sre%ra / -iju"i penu 4z%urka e korenje kupina. Struje pustare I neizmerne %razde oseke 5eku kru)no ka istoku, Prema stu%ovima ume, Prema de%lima sa mola 6to se sudara s vrtoglavom Svetlosti. U svojoj odmerenosti pesma nie iskaz za iskazom. 3zbegavanje povezivanja stihova pomo+u veznika izdie je iznad puke proze i njenom treznom nainu govora bez 7a pribav ja neto tajanstveno# svojevrsnu maginu trezvenost. U pesmi postoje dva podruja! )brod! more* i kopneno )ko a! pustara*: a i! ova podruja su tako uzajamno ukrtena da se ini da je jedno uk jueno u drugo i da je ukinuto svako
7

uobiajeno razdvajanje stvari. 0 ika mora je ujedno i s ika kopna i obrnuto. U pesmi se ne radi o meta"orama. Umesto meta"ora imamo apso utno izjednaavanje rea no raz iitih stvari. ,a ja imati na umu to da tekst ne govori o moru nego o peni i oseki! ne o brodu nego o pramcu. 1ovoriti samo o de ovima umesto o ce ini! u svako doba mogu+i je pesniki postupak koji se oznaava pojmom sinegdohe. =od Remboa je ta tehnika da eko izraenija. /ime to preteno imenuje samo de ove stvari! on uvodi nae o razaranja koje +e onda zahvatiti rea ni poredak stvari uopte. U ovoj pesmi! primena moderne tehnike uzajamnog prep itanja stvari predstav ja s uaj derea izacije i i u ne irea nosti. 2og a bi se isprep itati tri i i etiri stiha! a da pri tom ce ina uopte ne bude ote+ena. Dantazija koja sve to stvara mog a bi da se nazove s oboda i to je pozitivan pojam. 9egativne oznake se name+u uko iko pokuamo da tu s obodu pob ie odredimo. 7er ta s oboda u sutini predstav ja naputanje usta jenog poretka stvari: ona je irea no prep itanje raz iitih stvari i raz iitosti uopte. /akva s oboda "antazije poseduje izrazitu snagu i umetniki je uver jiva! a i! ona nije nuna u svim pojedinanim "azama. /o +e ostati jedno od osnovnih svojstava modene irike# njeni iskazi i sadraji daju se izmeniti. Remboovo pesnitvo od $%&$. godine nada je sve vie poprima mono oki karakter. Reenice postaju kra+e! jo sme ije se izostav jaju me4ude ovi reenica! bizarne grupe rei postaju e+e. 9a tim svojim stihovima Rembo je bri jivo radio. /eio je za k asinom jasno+om. Otuda njegovi tekstovi koji de uju tamno i nerazum jivo nepredstav jaju nekontro isani proizvod! nego su p od p anski ostvarenog umetnitva. =ao takvi se daju uvrstiti u pesnitvo koje u svojoj neutaivoj strasti za nepozantim zna samo jo za jedan put! put na kojem se poznate stvari razaraju i otu4uju.

Das könnte Ihnen auch gefallen