Bilten Franjevačke Teologije Sarajevo, XXXIX (2011/2012) 1-2

FRANJEVAKA TEOLOGIJA SARAJEVO
Godina XXXIX
br. 1-2
ak. god. 2011/2012.
ISSN 1330-7495
1-2
Sarajevo 2012.
Bilten Franjevake teologije - Sarajevo

Nakladnik: Franjevaka teologija Aleja Bosne Srebrene 111, 71000 Sarajevo tel: +387 (0)33 45 32 66, fax: 46 05 07 e-mail: tajnteol@bih.net.ba Za nakladnika: Vili Radman Ureuju: Vili Radman, Marko Karamati i Josip Jozi Korice: Zdenko Grgi Grako oblikovanje: Branko R. Ili Tisak: Grafotisak - Grude
Potovani itatelji, pred vama je novi broj Biltena Franjevake teologije. Sadraj Biltena rasporeen je prema uobiajenim rubrikama i nadamo se da e svaki od ovdje donesenih uradaka pobuditi zanimanje za itanje. Prvi dio Kronologija dogaanja donosi informacije o Franjevakoj teologiji, Bosni Srebrenoj, o dogaanjima u opoj i pokrajinskoj Crkvi te o dogaanjima iz kranskoga svijeta. Osobit je naglasak stavljen na kulturu i umjetnost te na dogaaje na drutvenoj i politikoj sceni. Informativni dio Biltena Akademska godina i Iz ivota studentske zajednice donosi popis profesora, predmeta i studenata u tekuoj akademskoj godini, a studenti opisuju svoja putovanja svijetom i izvjeuju o teajevima stranih jezika na Malti, u Irskoj i u Italiji. Meu temama u dijelu Reeksije lanci mogu se pronai zanimljivi prijevodi i prilozi. lanak o napadu Turaka na Be 1683. detaljno opisuje opsadu, borbu za grad i obranu grada te govori o sudionicima vojske iz razliitih naroda koji su se borili na strani Turaka. Osobito je zanimljiv prilog o W. A. Mozartu u kojem autor opisuje ivot jednog genija i njegovu muku svakodnevnog ivota. Mozartov je talent gotovo uvijek bio metom nancijskog iskoritavanja, dok je njegova veliina i umjetniko stvaranje bilo u drugom planu. Prijevod o Franji Josipu, austrougarskom caru, donosi zanimljiv detalj o politikim borbama XIX. stoljea, u kojem mnogi narodi carstva tee za svojim nacionalnim slobodama. Ova rubrika nudi jo jedan teoloki lanak o identitetu i ne-identitetu Crkve, o vatikanskom Tajnom arhivu i neistinama koje opovrgava prefekt Arhiva Sergio Pagano, jedno sjeanje na Biha, kratku povijest Bosanskog amca, tunu priu o Titanicu povodom stote obljetnice traginog dogaaja te jedno pismo patrijarhu Ireneju, patrijarhu Srpske Pravoslavne Crkve. U ovom broju Biltena reprodukcijama umjetnikih djela predstavljamo galeriju imun koja se nalazi pri Franjevakom samostanu Dubrave kraj Brkog. Galerijsku zbirku je utemeljio i donirao fra Stjepan Pavi, dugogodinji profesor klasinih jezika u Franjevakoj klasinoj gimnaziji u Visokom. Prvotno je galerija otvorena 1983. u prostorijama samostana. U vrijeme rata (1991-95) zbirka je spaena od unitenja. Ponovno je u samostanu otvorena 2001. Potom je za zbirku izgraena nova zgrada galerije (2008-2010) po projektu arhitekta Ivana Prtenjaka. U svom fundusu galerija ima vie od 700 umjetnina hrvatskih i bosanskohercegovakih likovnih umjetnika, poevi s konca XIX. stoljea pa do danas, od kojih je oko 190 izloeno u stalnom galerijskom postavu. Ime nosi po fra imunu Filipoviu (1732-1802), podrijetlom iz dubravskoga kraja, koji je zadnjih dvadeset godina proveo u talijanskom samostanu u Ripatransoneu ivei pokornikim ivotom. Josip JOZI
Kronologija dogaaja
SADRAJ KRONOLOGIJE
FRANJEVCI BOSNE SREBRENE (25. IX. 2011 25. IX. 2012) _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 7 1. Franjevaka teologija _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 7 2. Kroz Bosnu Srebrenu _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 14 IZ OPE I POKRAJINSKE CRKVE I KRANSKOGA SVIJETA _ _ _ _ _ _ _ _ 28 KULTURA UMJETNOST _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 35 1. Likovna umjetnost _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 35 2. Kulturni dogaaji, pisci, knjige _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 39 3. Putopisne biljeke _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 43 4. Iz glazbenog ivota _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 48 DRUTVO POLITIKA _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 48
Marko Karamati
KRONOLOGIJA DOGAAJA (39-40) D R U T V O C R K VA F R A N J E V C I
(25. IX. 2011 - 25. IX. 2012)
Franjevaka teologija Nova akademska godina Na Franjevakoj teologiji u Sarajevu u ponedjeljak 26. rujna 2011. zapoela je nova akademska godina 2011/12. Misu je predvodio u ime Uprave Provincije fra Marijan Karaula. Potom je dekan dr. fra Mile Babi kratkim izlaganjem u amteatru sveano oznaio poetak nove akademske godine. Zimski semestar je upisalo 79 polaznika, od kojih su 40 franjevaki kandidati, a ostalo su civilni studenti. Znanstveni skup o fra Matiji Divkoviu U organizaciji Franjevake teologije u Sarajevu odran je 14-15. listopada 2011. znanstveni skup Fra Matija Divkovi i kultura pisane rijei. 400. obljetnica tiskanja Nauka krstjanskoga, prve tiskane knjige na narodnom jeziku u BiH (1611-2011). Skup je odran pod pokroviteljstvom Predsjednitva Bosne i Hercegovine. Pozdrave prisutnima su uputili dekan Mile Babi i provincijal Lovro Gavran, te Boris Tihi u ime predsjedavajueg Predsjednitva BiH eljka Komia. Na poetku Skupa uvodnu rije imao je Marko Karamati. Glumac Mirsad Tuka je izveo dva Divkovieva monologa iz drame Devada Karahasana o Divkoviu udo u Latinluku. U daljnjem programu Skupa bile su sljedee teme: Iva Beljan (Mostar): Matija Divkovi i problem periodizacije
Godina XXXIX. broj 1-2 2011/2012.
knjievnosti bosanskih franjevaca; Dunja Falievac Dolores Grmaa (Zagreb): Divkovieva Sveta Katarina; Amir Kapetanovi (Zagreb): Hrvatska srednjovjekovna knjievna tradicija i Divkovievi stihovi; Ena Begovi-Sokolija (Sarajevo): Pamenje Divkovia u savremenoj bosanskohercegovakoj knjievnosti; Darija Gabri-Bagari (Zagreb): Jezina raslojenost u djelima Matije Divkovia; Ivo Pranjkovi (Zagreb): Iz Divkovieve sintakse; Mateo agar (Zagreb): Bosanica Divkovievih izdanja izmeu ustava i brzopisa; Marijana Horvat Sanja Peri-Gavrani (Zagreb): Jezina i stilska svojstva Divkovieva djela Sto udesa; Ivana Lovri Jovi (Zagreb): Prilagodba vlastitih imena u Divkovievim djelima Sto udesa i Nauk krstjanski za narod slovinski; Lejla Naka (Sarajevo): Suodnosi literarnojezinih tradicija Hrvata i Bonjaka u 16. i 17. st.; Alisa Mahmutovi Rakovac: Divkoviev jezik i jezik alhamijado pjesnika (usporedba); Pavao Knezovi (Zagreb): Percepcija antike kroz Divkoviev opus; Slavko Harni (Zagreb): Topograja tiskara u Divkovievo doba; Lucija Rado (Zagreb): Poetak povijesti knjige na hrvatskom kulturnom prostoru; Andrija Zirdum (eravac/Derventa): Pisani i tiskani izvori o Bosni Srebrenoj u Divkovievo vrijeme (1563-1631); Luka Markei (Sarajevo): Teoloki uvod u Nauku krstjanskom; Ivo Markovi (Sarajevo): Utjecaj fra Matije Divkovia na homiletiku
7
Bilten Franjevake teologije Sarajevo
Ivan Prtenjak, arhitekt, Galerija imun u Dubravama
prepoznatljivost bosanskih franjevaca; Drago Boji (Sarajevo): Katekizam kao medij; Ivan arevi (Sarajevo): Divkovi u doba katekizama; Mile Babi (Sarajevo): Divkovi kao kranski reformator; Devad Karahasan (Sarajevo): Divkovi na suvremenik; Zavrna rije (Mile Babi). Dan Teologije Na blagdan bl. Ivana Duns kota, franjevakog lozofa, 8. studenoga 2011. obiljeen je Dan Teologije. Misu je predvodio provinc. vikar M. Karaula. Potom je uslijedila sveana akademija. Na poetku je Zbor bogoslova Fra Nenad Duji, pod ravnanjem fra Ante Kovaia, izveo Dujievu skladbu Svetom Franji. Nakon toga je dekan dr. fra Mile Babi odrao predavanje Sloboda kao affectio commodi i affectio justitiae kod I. D. kota. Potom su podijeljene diplome svrenim studentima (Josip Juki, Ivan arevi ml., Domagoj imi, Ilija Stipi, Tomislav Svetinovi, Josip Matijani, Aleksandr Tanushi, Branimir Mlaki) te nagrade najuspjenijim studentima (Bruno ubela, Silvano Di Benedetto, Robert Slikovi, Danijel Stani, Nikola
8
Kozina, Marijan Oroli). Meu gostima su bili dekan KBF-a Sarajevo Pavo Jurii, dekan Filozofskog fakulteta dr. Ivo Komi, akademik Abdulah arevi Popodne je odran nogometni turnir! Predavanje I. Goldsteina Studentima Teologije odrao je predavanje 17. studenoga 2011. profesor Filozofskog fakulteta u Zagrebu Ivo Goldstein. Tema je bila Josip Broz Tito. Predava je u svom izlaganju pokuao saeto predstaviti jednu od najveih i najkotroverznijih linosti XX. stoljea na junoslavenskom prostoru. Biskup Slobodan tambuk Boravio je na Teologiji 11-12. prosinca 2011. Stigao je s Hvara zajedno sa fra Stipom Marinkoviem, upnikom u Suuraju. Priao je, izmeu ostalog, o tradicionalnoj hvarskoj procesiji s kriem, jedinstvenoj pojavi na naim prostorima, koja je stavljena na popis svjetske batine UNESCO-a. Boina priredba Tradicionalna boina priredba odrana je u amteatru Teologije
Kronologija dogaaja
21. prosinca 2011. Na poetku je Zbor Fra Nenad Duji izveo skladbu Jesu, rex admirabilis (G. P. Palestrina) pod ravnanjem fra Ante Kovaia. Boini pozdrav prisutnima u dvorani uputio je bogoslov fra Ivan Pili, koji je proitao prigodni tekst. Nakon toga uslijedila je sredinja toka programa, dramski komad Boina pria prema romanu Charlesa Dickensa. Glavni lik u drami je dobro stojei Ebenezer Scrooge, koji je iskljuivo zainteresiran za zgrtanje bogatstva, nemajui nikakva osjeaja za siromane ljude oko sebe niti za svoje blie roake (sam je bio neoenjen), pa tako ni u vrijeme samog blagdana Boia kada se druge daruje. Tvrdokoran je ostao i onda kada su mu se javljali duhovi prolosti sa slikama njegovih prolih i sadanjih Boia. No kada mu se javio duh smrti, u njemu se dogodio preokret: doivio je duboku unutarnju promjenu i na sam dan Boia postao novi ovjek!
Sa studentima su komad za izvedbu pripremile glumice Narodnog pozorita u Sarajevu Nada urevska i Gordana Boban, a u izvedbi je sudjelovala i glumica Asja Pavlovi. Autorica dramatizacije je glumica Nada urevska. Uloge: Pripovjeda (Gordana Boban), Ebenezer Scrooge (Nicolae Golea), Jacob Marley (Emanuel Josi), Pisar Robert Cratchit (Petar Ramljak), Neak Fred (Boidar trkalj), Trgovci (Darko Pejanovi i Bojan Martinovi), Duh Prolih Boia (Asja Pavlovi), Duh sadanjeg Boia (Matija Mileti), Duh smrti (Marijo Plavi), Fan (Jelena Mami), Mladi Scrooge (Mario Katui), Momak Scrooge (Josip Peri), Zarunica Bella (Tanja Grabovac), Peter Cratchit (Mario Katui), Belinda Cratchit (Ana Juki), Tim Cratchit (Jure ekerija), Djeca (Leona Tomi i Darijo Markovi), Joe (Josip Petrievi), Momak s puricom (Emanuel Radi), Grobari (Davor Petrovi i Andrija Areina), Domaica (Nada urevska). Dramatizacija: Nada urevska, rad sa studentima: Nada urevska i Gordana Boban, asistenti: Mario Katui, i Boidar trkalj, glazba: elimir Gogi, svjetlo: Alen Duspara, scenograja: Mario Katui i Boidar trkalj, minka: Karmela urea, garderoba: Nedad Kostovi. Izvedba predstave bila je zahtjevna i uz dosta uloenog napora dobro je pripremljena na izrazito zadovoljstvo gledalita koje znalo nagraditi sav uloeni trud oko ove predstave. Tako je teatarski i glazbeni rad na Teologiji, tijekom zadnjih petnaestak godina, postao respektabilnim znakom ove ustanove, to, uostalom, potvruje i uvijek prepuna dvorana. Tome svakako na poseban nain pridonose kazaline i lmske glumice Nada urevska i Gordana Boban. Magistarski ispit U Sarajevu na Muzikoj akademiji 17. veljae 2012. magistarski ispit iz povijesti glazbe poloio je fra Anto Kovai, profesor glazbe na Franjevakoj teologiji. Time je stekao naslov magistra znanosti iz oblasti muzikologije.
9
Antun Augustini, Mojsije

Tema njegova rada je Odnos muzike i religije u ranom kranstvu. Autor je analizirao podrijetlo, vanjske utjecaje i temeljne znaajke ranokranskog pjevanja, te odnos ranokranske duhovnosti i teologije prema glazbi i glazbenoj praksi. Rad je najveim dijelom zasnovan na patristikoj literaturi o glazbi, te posebno na Augustinovu djelu De musica koje je jedino iz ranokranske literature u cijelosti posveeno glazbenoj tematici. U radu se osvjetljavaju temeljna naela razvitka kranske glazbe u bogosluju, prije svega gregorijanskog pjevanja. Mentor kandidata je bio dr. Ivan avlovi, a lanovi ispitne komisije dr. fra Slavko Topi i dr. Tamara Karada. Rad je ocijenjen najviom ocjenom. Donacija knjiga Tridesetak knjiga s podruja teologije, lozoje i umjetnosti za knjinicu Franjevake teologije darovao Vjeko B. Jarak (2012), dugogodinji profe-
sor na ovoj ustanovi, a sada umirovljenik u Varadinu. Jarak je, inae, i ranije u vie navrata donirao vrijedne teoloke knjige ovoj visokokolskoj ustanovi. Osim toga, on je i donator vie stotina djela likovne umjetnosti provinciji Bosni Srebrenoj (Plehan, Sarajevo), a ponajvie je utjecao na promjenu shvaanja i odnosa prema likovnoj umjetnosti meu franjevcima Bosne Srebrene, to je rezultiralo umjetnikim oblikovanjem brojnih sakralnih prostora kao i stvaranjem likovnih zbirki (samostanskih, upnih i osobnih). Duhovna obnova Ove godine od 29. veljae do 4. oujka 2012. duhovnu obnovu na Teologiji predvodio je dr. fra Darko Petert, franjevac Hrvatske provincije Sv. irila i Metoda, profesor biblike na KBF-u Zagrebu. Cijeli tok duhovne obnove zasnovao je na biblijskim temama. Diplomski ispiti Dana 2. i 3. oujka 2012. na Teologiji su odrani diplomski ispiti. Pristupilo je 22 diplomanata: Tomo Ani, Josip Drmi, Tadija Hrga, Miroslav Jonji, Ivan Juri, Nikola Kozina, Branimir Luka, Suzana Lukin, Ivica Matii, Vanja Mirosavljevi, eljko Nikoli, Marijan Oroli, Stjepan Pavlievi, Ivan Peri, Jurica Peria, Dragoljub Siaja, Robert Slikovi, Mija Tolo, Ivica Tomas, Nikica Tomas, Bojana Vidovi, Hrvoje Vranje. Uskrsna priredba Tradicionalna uskrsna priredba odrana je u subotu 31. oujka 2012. Na poetku je Zbor bogoslova Fra Nenad Duji izveo skladbu Ecce quomodo moritur justus autora mr. fra Ante Kovaia koji je i ravnao izvedbom. Potom je fra Ivan Tui uputio pozdrav prisutnima, nakon ega je Tamburaki orkestar Franjevake teologije izveo uskrsnu pjesmu Na nebu zora rudi u obradi Pere ubia. Nakon toga uslijedio je dramski komad nainjen prema biblijskoj knjizi o Jobu. Uloge su odigrali studenti Teologije: Job (Hrvoje Vranje), ena (Jelena
Kruno Bonjak, Portret fra Ivana Frane Jukia

10
Kronologija dogaaja
Mami), sin 1 (Mario Katui), sin 2 (Josip Petrievi), sin 3 (Bojan Martinovi), Elifaz (Matija Mileti), Sofar (Marijo Plavi), Bildad (Nicolae Golea), Elihu (Josip Peri), glasnik 1 (Emanuel Radi), glasnik 2 (Andrija Areina), glasnik 3 (Davor Petrovi), glasnik 4 (Petar Ramljak), Satan (Boidar trkalj), Boji glas (Emanuel Josi). Dramatizacija i reija (Anela Krianac), asistenti (Mario Katui, Boidar trkalj, Matija Mileti), minka (Karmela urea), glazba (elimir Gogi), svjetlo (Alen Duspara). Na koncu je Tamburaki orkestar Franjevake teologije izveo uskrsnu pjesmu Kraljice neba, raduj se u obradi Pere ubia. Priredba je solidno pripremljena kako u svom glazbenom dijelu, tako i izvedbom dramskog komada kao sredinje toke cijele priredbe. Redateljica Anela Krianac, koja se po prvi put javlja u ovoj ulozi na Teologiji, vjeto je uhodala glumaku ekipu, koja je ostavila vrlo dobar dojam u inae izvedbeno nimalo lakoj dramskoj predstavi. Kapitul Bosne Srebrene U prostorijama Teologije odran je od 16. do 20. travnja 2012. kapitul Bosne Srebrene na kojem su razmatrane teme ivota zajednice kroz proteklo trogodite kao i planovi aktivnosti za naredno razdoblje. Izabrani su i novi denitori lanovi uprave Provincije: fra Joso Oroli, fra Ivo Orlovac, fra Jozo Marini i fra Janko uro. Za tajnika Provincije izabran je fra Davor Dominovi. Ravnatelj LZMK Glavni ravnatelj Leksikografskoga zavoda Miroslav Krlea iz Zagreba, Vlaho Bogii, posjetio je Teologiju 19. travnja 2012. Kao i do sada i ovaj put donirao je nekoliko izdanja meu kojima su: Hrvatska knjievna enciklopedija, novi svezak Osmojezinog enciklopedijskog rjenika, Leksikon Ruera Bokovia, Slikarska batina Istre, Kiparstvo rimske Dalmacije, Estetika runoga u arhitekturi, Studia lexicographica, Mediteranski brevijar
Vlaho Bukovac, Zarobljenik
Predstava visokih aka u srijedu naveer 2. svibnja 2012. u amteatru Teologije aci Franjevake klasine gimnazije u Visokom imali su priredbu, odnosno reprizu predstave izvedene za Dan kole 30. travnja. Uz po jednu glazbeni toku na poetku i na koncu pod ravnanjem fra Slavka Topia, sredinje mjesto je imao dramski komad Gostioniarka Mirandolina, pripremljen po istoimenoj komediji Carla Goldonija napisanoj 1753. Autor scenarija i reije je prof. fra Ivan Nuji. Publika je sa simpatijom primila ovu aku izvedbu kao jedan uistinu umjetniki dogaaj. Kako razumjeti rod U amteatru Franjevake teologije 22. svibnja 2012. predstavljena je knjiga s. dr. Jadranke Rebeke Ani Kako razumjeti rod? Povijest rasprave i razliita razumijevanja u Crkvi. O knjizi su govorili dr. fra Mile Babi, dr. Zilka Spahi-iljak i autorica dr. Jadranka Rebeka Ani, a uvodnu i zavrnu rije je imao dr. fra Drago Boji. Predstavljanje su organizirali Franjevaka teologija Sarajevo i Internacionalni multireligijski i interkulturni centar (IMIC) Sarajevo.
11
Koncert jazz glazbe Tradicionalni godinji koncert na Teologiji (26. svibnja 2012) ovaj put bio je posveen jazz glazbi. Izvoai su bili Jazz trio i Sarajevo Guitar Quartet. Najprije se posjetiteljima koncerta pozdravnom rijei obratio fra Anto Kovai, profesor glazbe na Teologiji i organizator ove glazbene veeri. Potom je Jazz trio izveo sljedee skladbe: Fly me to the moon, Just squeeze me, My baby just cares, Cry me a river, Aqua de beber. Nakon tog dijela Sarajevo Guitar Quartet izveo je skladbe: Santiago Lope: Gallito; Alan Thomas: Homages: a Elliot Smith, a Django Reinhardt. Zatim je iznova nastupio Jazz trio sa sljedeim skladbama: Cheek to cheek, The boy from Ipanema, Lullaby of Birdland, Just one of those things, No more blues, I cant give you anything but love. Izvoai: Jazz trio: Dinko imunovi kontrabas, Zlatan Mujki klavir, Renata Bagari vokal; Sarajevo Guitar Quartet: Mirza Redepagi, Ornela uki, Duan Erak, Enes Ibrievi. Organizator i jazz glazbenici omoguili su publici jedinstven glazbeni ugoaj koji se ne dogaa esto. Publika je dugotrajnim pljeskom izrazila svoje zadovoljstvo nastupom ovih glazbenika. Dva portreta Dva portreta njemakog teologa Karla Rahnera ak. slikara Ljube Laha (ulje na lesonitu: 40 x 30 cm, 50 x 40 cm, prema fotograjama iz 1922. i 1987) darovao je dr. Mijo Bosanki, umirovljeni sveenik, koji ivi u Mostaru (lipanj 2012). Bio je vie godina upnik u franjevakoj upi u Korau kod Bos. Broda, te kasnije ravnatelj biskupske klasine gimnazije u Dubrovniku. Karl Rahner je jedan od najveih teologa XX. stoljea. Slike su postavljene u studentskom dijelu zgrade Teologije. Orgulje u crkvi Sv. Pavla Crkva Sv. Pavla u Sarajevu (Franjevaka teologija) na dar je dobila orgulje iz vicarske. Instalirali su ih specijalizirani majstori iz Zagreba (19-22. lipnja 2012). Prvotni njihov vlasnik bio je Fritz Mnger (1902-1998), nastavnik i orgulja iz
12
mjesta Spietz u vicarskoj. One su bile njegove kune orgulje. Kao orgulja sluio je u protestantskim upama Spietz i Hilterngen, a orgulje su mu sluile za pripravu za slubu Boju crkvi. Godinama je bio predsjednik reformirane Bernske udruge orguljaa, a neko je vrijeme vodio i reformirane vicarske udruge orguljaa. Orgulje je izgradila tvrtka Kuhn u Mnnerdorfu 1949. godine, a dispoziciju je izveo strunjak za orgulje iz Berna, Ernst Schiess. Figurativnu rezbariju simboli etvorice evanelista: lav (Marko), bik (Luka), aneo (Matej) i orao (Ivan) izradio je Christian Rubi iz Berna. F. Mnger je svoje orgulje 1992. predao samostanu sestara u Baldeggu. Gospodin i gospoa Mnger i njihova obitelj bili su sretni, da svoje protestantske orgulje mogu dati u veliku katoliku crkvu samostana Baldegg, gdje je ivjela njihova roakinja s. Basilda Umbricht. Na orguljama se sviralo na nedjeljnim ranim misama i pri manjim sveanostima. Zadnjih pet godina, meutim koritene su samo velike orgulje, tako da su Mngerove orgulje bile jo samo ukras u crkvi. Sestra iz tog samostana, Madeleine Schildknecht, koja od 2000. humanitarno radi u Sarajevu i stanuje kod franjevaca, zapazila je da naoj crkvi na Teologiji nedostaju orgulje. Tako su joj tih dana na um pale Mngerove orgulje. Gvardijan fra Slavko Topi se stoga jednim pismom obratio i zamolio da se orgulje daruju, izrazivi pritom elju da budu spremne za uporabu do svetkovine sv. Pavla 29. lipnja, zatitnika ove crkve. S tim se sloila i obitelj Mnger. Potom je jedna specijalizirana tvrtka 31. svibnja 2012. razmontirala orgulje koje su ubrzo transportirane u Sarajevo. Orgulje imaju dva manuala, pedal i osam registara. Reenje Devetorica akona provincije Bosne Srebrene na Petrovdan 29. 6. 2012. u sarajevskoj katedrali zareena su za sveenike: fra Miroslav Jonji, fra Nikola Kozina, fra Ivica Matii, fra eljko Nikoli, fra Stjepan Pavlievi, fra Jurica Peria, fra Robert Slikovi, fra Ivica Tomas i fra Nikica Tomas. Dan uoi reenja bili su na razgovoru kod
Kronologija dogaaja
kardinala Vinka Puljia, to je uobiajena praksa. Meutim, kardinal im je u razgovoru, izmeu ostalog, i ovo rekao: Meni je jako ao to vas profesori ue da vam je biskup neprijatelj i da mrzite biskupa. Vi trebate smoi snage i hrabrosti da se tome oduprete! Na alost, umjesto da prijateljski porazgovara s reenicima, kako to prilii tom trenutku, on im je govorio o neemu to nema nikakva temelja u stvarnosti! Svaki komentar suvian! Franjevaka ljetna kola duhovnosti Na Franjevakoj teologiji u Sarajevu 8. do 14. srpnja 2012. odrana je prva Franjevaka ljetna kola duhovnosti u Bosni Srebrenoj za zainteresirane koji ele bolje upoznati duh sv. Franje i franjevakog pokreta. Sudjelovalo je 40 sudionika/ca kako iz civilnog ivota tako i iz razliitih redovnikih zajednica s podruja BiH i Hrvatske. Predavai su izloili teme iz povijesti franjevatva (Marko Karamati), franjevakih izvora (Pero Vrebac), franjevake lozoje i teologije (Mile Babi), franjevake du-
hovnosti (Marinko Peji), a organizirane su praktine radionice i posjeti starim franjevakim samostanima, te islamskim, pravoslavnim i idovskim ustanovama. Promjene u kui Ovog su ljeta, nakon proljetnog kapitula Provincije (2012), provedene personalne promjene na Teologiji: gvardijan je fra Mile Babi, njegov zamjenik fra Anto Kovai, ekonom kue fra Petar Jele, dekan Teologije fra Vili Radman, tajnik fra Josip Jozi, metar bogoslova fra Danimir Pezer, njegov zamjenik fra Josip Jozi. S Teologije je otiao fra Benedikt Vujica na slubu gvardijana u samostan Sv. Ante u Beogradu, fra Slavko Topi za ispovjednika u lateranskoj bazilici Sv. Ivana u Rimu, fra Velimir Valjan u samostan u Guu Goru, fra Miljenko Petrievi u samostan u Ramu za zamjenika gvardijana i fra Stjepan Radi za upnika u Lepenicu. Na Teologiju su doli fra Joso Oroli, u svojstvu ravnatelja Kruha sv. Ante, te fra Pero Vrebac, kao duhovnik bogoslova.
Bruno Buli, Skue

Godina XXXIX. broj 1-2 2011/2012. 13
Kroz Bosnu Srebrenu Busovaa S p o r t s k i s u s r e t F r a m e U Busovai je 22. rujna 2012. odran osmi po redu Sportski susret Frame (franjevake mladei) Bosne Srebrene. Sudjelovalo je oko 700 framaa iz 25 mjesnih bratstava Frame, od kojih se 20 natjecalo u nogometu i 20 u odbojci. Fojnica D u j i e v a o b l j e t n i c a U Franjevakom samostanu u Fojnici 22. listopada 2011. obiljeena je 100. obljetnica roenja fra Nenada Dujia (1911-1966), najistaknutijeg glazbenika Bosne Srebrene u prolom stoljeu. Proslava je zapoeta misom koju je predvodio fra Anto Kovai, uz pjevanje Zbora upe Fojnica, Vitekih akorda, te Zbora aka Franjevake klasine gimnazije Visoko. Potom je uslijedila akademija na kojoj su izlaganja imali prof. dr. Mirna Mari: Glazbeno djelovanje bosanskih franjevaca od XVII. do XX. stoljea; prof. fra Anto Kovai: Valorizacija djela fra Nenada Dujia; fra Franjo Mileti: ivot i djelo fra Nenada Dujia, a na koncu je nastupio interreligijski zbor Pontanima koji je izveo Dujiev zavrni dio iz operete Ratni ispit. Nakon toga je uslijedio Koncert u kojem su izvoena Dujieva djela: Duo Kristova (zbor Pontanima),
Ave Maria (zbor Pontanima), etveroglasna fuga (orgulje, mr. Milan Luci), Gudaki kvartet (studenti Muzike akademije Sarajevo: Sanja Tavi, Anamarija Mari, Amila Muharemovi i Adrian Ivievi), Troglasna fuga (Damir Ivi), Pjesme iz Bosne (Viteki akordi), Rondo I (klavir, mr. Marija Mari), Rondo II (studenti Muzike akademije Sarajevo). Na koncu programa otvorena je aukcijska izloba dvadeset pet slika koje je Samostanu darovao autor dr. Asad D. Nuhanovi, profesor na Saobraajnom fakultetu u Sarajevu, kao znak zahvale franjevcima koji, kako je rekao, uvijek nastoje iriti mir, dobro i toleranciju. O izlobi je govorio fra Ivan arevi. Prihod od prodanih slika predvien je za ureenje samostanske umjetnike postavke. Na kraju je gvardijan, fra Nikica Vujica, zahvalio sudionicima i svima koji su na bilo koji nain pridonijeli organizaciji ove obljetnike priredbe. Jo treba spomenuti da je sva Dujieva notna djela pedantno sabrao i knjiki uvezao fra Franjo Mileti kako bi se ouvala na jednom mjestu u samostanskoj knjinici. N a c i o n a l n i s p o m e n i k Komisija za ouvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine donijela je odluku o proglaenju 14 dobara nacionalnim spomenicima BiH (2011). Meu njima je i Prirodno-graditeljska cjelina franjevakog samostana i crkve Duha Svetoga u Fojnici, u to ulaze Rupnovac s kuom i vonjakom, Lastve i dio Bara, groblje Karaua s kapelicom i kriptom, Brdo Kri sa umom i vonjakom, mjesto Podkriem, samostanska crkva, zgrada muzeja i samostana. Ranije su nacionalnim spomenikom proglaeni Muzejsko blago i knjinica samostana. O t v o r e n m u z e j Koncem kolovoza 2012. za posjetitelje je otvoren Muzej Franjevakog samostana u Fojnici, est mjeseci od kako su poeli radovi na strunom postavu muzejskih izloaka u suradnji sa Zemaljskim muzejom u Sarajevu. U 48
Marijan Detoni, Osunani pejza

14
Kronologija dogaaja
vitrina, smjetenih u prizemlju muzejske zgrade, moe se vidjeti ono to je stoljeima skupljano i uvano u samostanu. Ureenje su nancijski potpomogli Vlada Republike Hrvatske s 31.000 KM i Federacija BiH s 20.000 KM. Za ubudue ostaju poslovi oko ureenja strunog postava Muzeja na prvom katu gdje se nalaze numizmatike zbirke, crkveno ruho, sultanov plat, zlatno i srebrno posue Posjet predsjednika Feder a c i j e B i H Prilikom svoga posjeta Fojnici 19. rujna 2012. predsjednik Federacije Bosne i Hercegovine, ivko Budimir, posjetio je i Franjevaki samostan, gdje je razgledao Muzej i ostao s fratrima na ruku i u razgovoru s njima o aktualnim temama. Gorica / Livno M a n i f e s t a c i j a N a a G o r i c a Dva dana uoi samostanskih zatitnika sv. Petra i Pavla, na Gorici je zapoela kulturno-vjerska manifestacija Naa Gorica, trea po redu, koja je potrajala dva dana (27-28. lipnja 2012). Zavrila je liturgijskim slavljem na svetkovinu sv. Petra i Pavla. Prvoga dana je u zapadnom krilu samostana otvoren stalni postav zbirke sakralne umjetnosti, koji je predstavio Josip Gelo, autor postava, a sveano otvorio gvardijan fra Anelko Barun. Drugi dan manifestacije, u novoj zgradi muzeja, posveen je 60-toj obljetnici smrti fra Bonifaca Vidovia. O njegovu ivotnom putu govorio je Damir Tadi, a o spisateljskoj djelatnosti Anelko Barun. Sveanost je pratila i likovna izloba Stipe Zoroje, uz glazbene toke Vitekih akorda. Z a v j e t i U nedjelju 1. srpnja 2012. sedmorica svrenih novaka poloili su u samostanskoj crkvi na Gorici svoje privremene zavjete. Tako su novim lanovima provincije Bosne Srebrene postali sljedei zavjetovanici: Danijel anti, upa Vitez; Ivanko Martinovi, upa Podmilaje; Nediljko ibenik, upa Livno;
Boris Dogan, Pejza
Ivan Juro, upa Potoani; Silvio Zlatarevi, upa Oraje; Darko Livani, upa Nova Bila; Mario Dadi, upa Gromiljak. Misno slavlje i obrede predvodio je prov. fra L. Gavran. I z l o b a U povodu Dana opine Livno, 27. rujna 2012. u Franjevakom muzeju i galeriji na Gorici prireena je izloba kipara Ilije Skoibuia. On pripada mlaoj generaciji kipara kolovanih na Akademiji likovnih umjetnosti na irokom Brijegu. Nekoliko njegovih djela nalazi se u vie sakralnih prostora. Autora se predstavili Josip Gelo i Svetislav Cvetkovi. Uenici glazbene kole Franjo Seran Vilhar iz Livna glazbeno su propratili ovaj dogaaj. Izlobu je otvorio naelnik Opine Ivo elan. Gua Gora O b l a e n j e n o v a k a U subotu 8. srpnja 2012. u crkvi Sv. Franje u Guoj Gori devetorica mladia primljena su u novicijat. Franjevaki habit obukli su: fra Franjo Baraban (Rumboci), fra Denis Juri (Vitez), fra Vinenc Kajtazi (Posuje), fra Josip Kapetanovi (Banbrdo/Lepenica), fra Tomislav Miloloa (Podhum), fra Nikola Neimarevi (Gua Gora), fra Nikola Pejin (Jajce), fra Robert Rao (Kiseljak), fra Darko Trbara (Novi Travnik).
15
monumentalnu plastiku kod Frana Krinia. Modelira gure, portrete i aktove. Za franjevce Bosne Srebrene radio na vie mjesta skulpture i reljefe u kamenu, bronci i terakoti: Plehan, Gornja Dubica, Biha, Uskoplje, Svilaj, Olovo, Visoko, Podmilaje. Kreevo a k o n s k o r e e n j e U drugu nedjelju Doaa 4. prosinca 2011. u upnoj crkvi u Kreevu vrhbosanski nadbiskup V. Pulji podijelio red akonata devetorici franjevakih bogoslova: fra Miroslavu Jonjiu, fra Nikoli Kozini, fra Ivici Matiiu, fra eljku Nikoliu, fra Stjepanu Pavlieviu, fra Jurici Perii, fra Robertu Slikoviu, fra Ivici i fra Nikici Tomasu. Na sveanosti su takoer sudjelovali provincijal L. Gavran, odgojitelji s Teologije i niz drugih franjevaca. Oevija K o n c e r t U Oeviji, naselju smjetenom izmeu Varea i Olova, odran je 13. kolovoza koncert klasine glazbe. Nastupio je mladi pijanist iz Visokog Bartolomej Stankovi. Organizator je bio Ljubomir Vinji, rodom iz Oevije, a ideju da se koncert odri upravo u Oeviji dala je Rafaela Obui iz Udruenja Eko-Viking Visoko. O fra Filipu Lastriu Oevcu, franjevakom piscu iz 18. stoljea, prisutnima je govorio bogoslov fra elimir Gogi. Ovarevo u p n a s p o m e n i c a U travnju 2012. pojavila se monograja upe Ovarevo autora fra V. Valjana: Ovarevo upa Sv. Mihovila Arkanela (Ovarevo Sarajevo, 2012). Objavljena u povodu 180. obljetnice upe. U Spomenici je dan povijesni pregled i osnutak upe, njezina razdioba, gradnja crkve, kulturno-umjetniko blago, stanovnitvo, etnografska slika, obiaji Plehan O b n o v l j e n a c r k v a u B r e z i c i m a U naselju Brezici plehanske upe obnovljena je podruna crkva (2011/12) Gospe Karmelske koja je u ratu devastirana i napola poruena. Izgraena je
Kosta Angeli Radovani, Pralja
Jajce R e d o v n i k i d a n U Franjevakom samostanu u Jajcu 22. rujna 2012. odran je tradicionalni Redovniki dan u organizaciji Konferencije viih redovnikih poglavara BiH. okupio se velik broj redovnica i redovnika. Tema je bila Vjera u ivotu redovnika. Izlaganja su na tu temu imali fra M. Peji i fra I. Ivanda. Euharistijsko slavlje predvodio je M. Semren, pomoni biskup banjaluki. U popodnevnim satima, izmeu ostalog, bilo je i upoznavanje sa znamenitostima grada Jajca. Kiseljak N o v i k i p Kip autora Josipa Marinovia Gospa s djetetom blagoslovljen je 9. listopada 2011. u upnoj crkvi u Kiseljaku na misi koju je predvodio kard. V. Pulji sa upnikom Vinkom urom. Kip je raen u bijelom kamenu, a Marinovi je jedan od rijetkih kipara kojemu je kamen vrlo est kiparski materijal. Marinovi je diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu (1960), kasnije je specijalizirao
16
Kronologija dogaaja
1966, proirena 1987. U ratu je ostala bez krova i zvonika, a zvono otueno. Ureen je i pristupni put do crkve. Obljetnica izgnanstva Hrv a t a U povodu dvadesete obljetnice progona Hrvata (1992-2012) iz derventsko-brodskog podruja, odrano je nekoliko prigodnih manifestacija (24-26. kolovoza 2012) pod geslom Dani molitve i nade. U petak (24. kolovoza) u Brusnici je odran Krini put, sljedeeg su dana u upnoj crkvi u Derventi Komorni orkestar Zagrebake lharmonije i Akademski zbor Ivan Goran Kovai iz Zagreba, zajedno s lanovima Zbora Sarajevske opere, izveli Mozartov Requiem pod ravnanjem maestra Sae Britvia, a zavrno obiljeavanje bilo je 26. kolovoza ispred crkve Sv. Marka na Plehanu. Liturgijsku proslavu na Plehanu predvodio je kardinal Vinko Pulji, uz sudjelovanje biskup F. Komarice, T. Vukia i J. Mrzljaka, provincijala L. Gavrana, gvardijana fra Ilije Kovaevia i niza sveenika toga kraja. Doao je i znatan broj vjernika s raznih strana. Bili su prisutni i neki od predstavnka drutveno-politikog ivota: Visoki predstavnik meunarodne zajednice u BiH, Valentin Inzko, ministar za izbjeglice i raseljena lica srpskog entiteta, Davor orda, zagrebaki i slavonsko-brodski gradonaelnici Milan Bandi i Mirko Duspara, zamjenik predsjednika HDZ-a Republike Hrvatske dr. Drago Prgomet, bivi lan Predsjednitva BiH Kreimir Zubak, predsjednik Kluba Hrvata u Vijeu naroda srpskog entiteta Josip Jerkovi, nekoliko generala hrvatske komponente Oruanih snaga BiH i drugi. Misu je izravno prenosila Hrvatska televizija dok su dogaanja popratili BHT1, FTV i druge televizije, radio-postaje i tiskani mediji iz Bosne i Hercegovine i Hrvatske. Podmilaje I v a n j d a n 2012 Jo jedna proslava blagdana Sv. Ivana Krstitelja u Podmilaju (24. lipnja) prola je uz tisue hodoasnika, ponajvie iz BiH, ali
takoer iz Hrvatske, Slovenije i Austrije gdje ive brojni bos.-herc. katolici u iseljenitvu. U subotnju veer, uoi svetkovine, dolina sv. Ive bila je ispunjena, po svemu sudei, vie negoli prethodnih nekoliko godina. Tomu je pridonijela i injenica da je ove godine svetkovina kalendarski pala za kraj tjedna (subota-nedjelja). Nakon veernje mise odrana je pobonost Put kria na brdo Grabe, kako se to ve prakticira vie poratnih godina. Sutradan je dolina zaivjela ve od ranih jutarnjih sati. Hodoasniki pohod vjernika zaokruen je zadnjom misom u 11 sati. Veina je hodoasnika dola s nakanom da se i ispovijedi za to im je na raspolaganju bio ovei broj ispovjednika. Moglo se zapaziti da velik dio hodoasnika ispovijed razumijeva i kao mjesto za razgovor o njihovim ivotnim temama. A to bi zapravo trebali imati na umu i propovjednici te uiniti svoje propovijedi u tom smislu vie ivotnima kao odraz tema i problema onih koji su doli u Podmilaje, a ne nekih opih koje mogu biti izreene i na nekom drugom mjestu. S tehnike strane gledano, ozvuenje je vrlo dobro funkcioniralo, ali se ipak ini da je preglasno to ometa razgovor s hodoasnicima u ispovijedi. O tome bi organizator trebao povesti vie rauna. Posebno treba, kao pozitivno, istaknuti injenicu da prisutnost tisua hodoasnika prolazi bez ikakvog incidenta.
Ivo Duli, Tri krike limuna

17
Diskretna prisutnost nevelikog broja uvara reda svakako jami da sve tee u najboljem redu. G r a d n j a c r k v e S v. I v e u P o d m i l a j u Projekt za ovu crkvu, koja nadomjeta prethodnu, miniranu u proljee 1993, izradio je slovenski arhitekt Marko Mui (Ljubljana 1941), akademik, linost izvanrednog arhitektonskog opusa koji daleko nadilazi nacionalne granice Slovenije; svojim je djelima prisutan na cijelom prostoru bive Jugoslavije, pa tako i u Bosni i Hercegovini. O ovom vrsnom arhitektu ugledni kritiari su napisali 12 likovnih monograja, a njegovi radovi prikazani su u oko 200 kataloga. Za svoj opus nagraivan je brojnim priznanjima kao to su Nagrada Preernove zaklade, Plenikova nagrada, Valvasorova nagrada, Borbina nagrada za arhitekturu, Savezna (jugoslavenska) nagrada 4. jul, Nagrada slovenske zbornice arhitekata Platinasta
olovka itd. Mui je izabran 2003. godine za izvanrednog, a 2007. godine za redovitog lana Slovenske akademije znanosti i umjetnosti, gdje je od 2010. godine njezin potpredsjednik. Dopisnim lanom Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti i Crnogorske akademije nauka i umjetnosti te Akademije nauka i umjetnosti BiH postao je 2012. godine. O Muievu djelu, crkvi Sv. Ivana Krstitelja u Podmilaju, akademik Zlatko Ugljen je u obrazloenju prijedloga da se Mui primi za inozemnog lana Akademije nauka i umjetnosti BiH (2012), napisao sljedei tekst: Snano i vrsto utemeljena u duhu stava od dobrog starog napraviti dobro novo, uskrsnula je recentna i udotvorna slika vertikale tornja, kreendo crkve Sv. Ivana Krstitelja u Podimilaju, maginom srodstvu sa zateenim tlom Bosne. Eho arhainog tornja, zigurat Samare, oivljen je kroz linost otkrivakih emocija umjetnika irokim zamahom, a sve u harmoniji poezije i tehnike, u obostranom potovanju i sazvuju duha prolosti i duha vremena. Ona, zapravo, sasvim organski izrasta iz litice Podmilaja, inei je vrlo ubjedljivim sastavnim dijelom arhitektonike crkve. Tako je konverzacija razliitih kultura, znanja i vremena dalekih civilizacija, plemenitom tankoutnosti proklijala ovdje i sada na svom tlu. A, zaista, rijetko gdje tako iskreno, opravdano i emotivno, ini se, kao na zgaritu crkve Sv. Ivana Krstitelja u Podmilaju. Uostalom, to je Krini put u spirali kako ga prepoznajemo, itamo, doivljavamo, koji se metaforino odvija snagom vertikalnog uzleta teei nebeskom. Rim D o k t o r a t f r a D a n i m i r a P e z e r a U petak 9. prosinca 2011. fra Danimir Pezer je na Papinskom liturgijskom institutu Sv. Anzelma u Rimu odlinim uspjehom obranio doktorsku tezu pod naslovom Breviarium sancti Francisci (ff. 1r 186v) i time stekao naslov doktora liturgijske znanosti. Mentor na izradi dokGodina XXXIX. broj 1-2 2011/2012.
Ivo Duli, Portret djevojke

18
Kronologija dogaaja
torske radnje bio je prof. Cassian Folsom, benediktinac, prior samostana u Nursiji (mjestu gdje su roeni sv. Benedikt i sv. Skolastika). Prvi cenzor bio je don Ildebrando Scicolone, opat benediktinskog samostana u Palermu, a drugi don Pierangelo Muroni. Sva trojica su profesori na Papinskom liturgijskom institutu. Breviarium sancti Francisci je srednjovjekovni brevijar iz vremena pape Inocenta III. (1198-1216). Napisan je na latinskom jeziku gotikim pismom. Na prvom su listu brevijara Franjina prva braa, Anelo i Leon, zapisala da je pripadao svetom Franji. uva se u samostanu sestara klarisa u Asizu. Breviarium sancti Francisci je prvi brevijar u kojem su svi dijelovi ocija objedinjeni u jednu knjigu. D i p l o m a i z g l a z b e Fra Marko Hrgota je u Rimu na Papinskom institutu za glazbu u lipnju 2012. s najviom ocjenom diplomirao iz gregorijanskog pjevanja s temom Le communioni Qui biberit aquam, Lutam fecit e Videns Dominus. Unanalisi testuale, melodica e modale te je stekao akademski gradus: bakaleurat iz gregorijanskog pjevanja. Sarajevo P o s j e t v e l e p o s l a n i k a SAD-a Veleposlanik SAD-a, Patrick S. Moon, sa svojim pratiocem, savjetnikom za ljudska prava, posjetio je 9. prosinca 2011. Franjevaki medijski centar Svjetlo rijei, gdje je razgovarao s urednicima ove izdavake kue. Domaini su predstavili list Svjetlo rijei i druge publikacije koje izdaju. Razgovaralo se i o aktualnim temama u drutvu, interreligijskom dijalogu i sl. Gradonaelnik u Svjetlu r i j e i Gradonaelnik Sarajeva prof. dr. Alija Behmen, sa suradnicima, posjetio je 14. prosinca 2011. Franjevaki medijski centar Svjetlo rijei. U razgovoru s ravnateljem Svjetla rijei fra Miljenkom Petrieviem i lanovima Urednitva, gradonaelnik je istaknuo vanost franjevake
Ivo Duli, Hvalospjev vjetru

19
Robert Frange Mihanovi, Ora
publicistike djelatnosti koja je vana kako za grad Sarajevo tako i za cijelu Bosnu i Hercegovinu. Kazao je, takoer, da godinama s velikim zanimanjem prati Svjetlo rijei, da ita mjeseni list, ali i druge publikacije u izdanju ove izdavake kue bosanskih franjevaca. Z i m s k e ( n e ) p r i l i k e Prvi snijeg u Sarajevu pao je na Badnju veer 2011. i zadrao se na tlu usprkos sporadino toplijim sijeanjskim danima koji su uslijedili. Jo je pomalo padao tijekom sijenja. A onda je u etvrtak i petak 3. i 4. veljae 2012. neoekivano zasuo grad do visine od 110 cm. Jedva da itko pamti tako visok snijeg. Grad je dospio u prometni kolaps. Sve je stalo. Sreom uslijedio konac tjedna, mali predah za zaposlenike, dok su istai ulica radili u punom pogonu. Tramvaji su nekoliko dana bili blokirani. Tjedan kasnije opet su uslijedile snjene padavine (11. i 12. veljae). Ulice su ipak ubrzo u dobroj mjeri oiene (najtee je bilo na padinskim dijelovima staroga grada, u izrazito uskim ulicama, jer se nije imalo kamo sa snijegom). Iz sredinjeg dijela grada desetci kamiona odvozili su
20
snijeg u rijeku Miljacku to je omoguilo normalizaciju ivota. Klizanje snijega s krovova pokazalo se vrlo pogibeljnim: u ulici M. Spahe ogromna koliina snijega pala je na auto u pokretu, vozaa su jedva spasili sluajni prolaznici koji su vidjeli to se dogodilo. Pod snijegom se uruio krov nad ledenom dvoranom u KSC Skenderija. to je neobino, takoer su Hercegovina i Dalmacija bile pod snijegom (Mostar zatrpan, jednako iroki Brijeg, Neretva se zamrzla kod Konjica, Split zaleen /800 povrijeenih pri padovima na ledenim ulicama/, u ibeniku oko 40 cm, neto manje u Dubrovniku). U Slavoniji, neoekivano, visina snijega tek oko 30 cm. Tijekom veljae bilo je jo snjenih padavina, ali se stanje nije bitno mijenjalo. Snijeg se nakon mjesec dana otopio. Uslijedio je suni period proljea. Vrijeme toplo i suho, vodeni tokovi s malo vode, akumulacijska jezera presahnula, edna zemlja trebala je kiu koja je obilnije naila u travnju. Prvi dio svibnja ugodan, pravi proljetni dani, temperature do 28 stupnjeva. Iznenadan obrat 13. svibnja zahladnjelo je, naila kia, a 14. svibnja osvanuo je snijeg i napadao do visine nekoliko centimetara. U prijepodGodina XXXIX. broj 1-2 2011/2012.
Kronologija dogaaja
nevnim satima padao kao u pravo zimsko vrijeme. Polomio je grane na nekim krhkim stablima krupnog i gustog lista. Nije se dugo zadrao. Vi t r a j i u c r k v i S v. A n t e U crkvi Sv. Ante na Bistriku u Sarajevu sredinom oujka 2012. postavljeno je pet novih vitraja (ukupno 20 etvornih metara) na proelju s temom Pjesma brata Sunca (Pjesma stvorova) sv. Franje iji je autor fra Perica Vidi. To su njegovi prvi vitraji u nekoj crkvi, a do sada je uglavnom radio slike u tehnici pastela i ulja i izlagao ih na brojnim izlobama u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj. Novi vitraji korespondiraju s vitrajima Ive Dulia, koji su postavljeni prije vie od etiri desetljea god. 1969/70. Izvedeni su u specijaliziranoj radionici u Tolisi. Izjava s Kapitula Bosne S r e b r e n e (21. travnja 2012). Franjevci Bosne Srebrene su se okupili od 16. do 20. travnja 2012. u samostanu Sv. Pavla u Sarajevu na Provincijskom kapitulu, gdje su analizirali prilike u zajednici kroz protekle tri godine, planirali aktivnosti Provincije za sljedee razdoblje te izabrali nove lanove provincijske uprave. Na kraju zasjedanja obratili su se bh. javnosti jednom izjavom koju ovdje donosimo u cijelosti: Potovane sugraanke i sugraani Bosne i Hercegovine i sunarodnjaci u domovini i inozemstvu! Mi, franjevci Bosne Srebrene, koji se stoljeima brinemo za dobrobit naega naroda, prije svega u Bosni i Hercegovini ali i drugdje po svijetu, osjeamo se pozvanima i dunima uputiti vam svoju poruku u ovom prijelomnom trenutku nae povijesti. Danas, kad Republika Hrvatska ulazi u Europsku Uniju, prema kojoj tei i Bosna i Hercegovina, kao i ostale zemlje naeg okruenja, moramo biti spremni prebroditi poremeaje koji bi tom prigodom kod nas mogli nastati. Iz Bosne i Hercegovine je, naime, ve iseljen
velik dio hrvatskog naroda i vjernika katolika, a njihov povratak je dosad bio neznatan. Ulazak Hrvatske u EU lako bi mogao pokrenuti novi val iseljavanja naega naroda, to bi bilo pogubno i za nas i za Bosnu i Hercegovinu, nau jedinu domovinu. Zato poruujemo svim katolicima i svim Hrvatima iz BiH: ne naputajte svoje domove, ne iseljavajte u inozemstvo i ne prodajite svoje djedovine, registrirajte se i izlaskom na izbore sudjelujte u poboljanju politikog i drutvenog ivota jer i Bosna i Hercegovina e u dogledno vrijeme ui u tu istu Europsku Uniju, a tko se jednom odree svoga i tko proda svoje imanje u domovini, teko da e se ikada vie odluiti na povratak. Mi franjevci Bosne Srebrene ne gubimo nadu u povratak onih naih obitelji koje imaju svoje korijene u BiH i koje se nikada nisu odrekle svoje batine u ovoj prelijepoj zemlji. A da bi u ovoj od Boga nam darovanoj zemlji bilo zaista lijepo i ivjeti, oekujemo od domaih politiara i
Vilko Gecan, Portret djevojke

21
od meunarodne zajednice da se to prije dogovore o pravednu drutveno-politikom ureenju zemlje promjenom Ustava i Izbornog zakona kako bi ova zemlja mogla zaista ivjeti i funkcionirati kao jedinstvena drava, s jednakim pravima i dunostima svih krajeva, naroda i svih svojih graana na cijelom svom teritoriju, bez entitetskih ili etnikih ogranienja. Od njih takoer oekujemo da e intenzivnije poraditi na izradi i usvajanju Zakona o restituciji i denacionalizaciji kako bi se, uz druge, i nepravedno oduzeta crkvena imovina to prije vratila njihovim stvarnim vlasnicima. Neka svemogui Bog blagoslovi Bosnu i Hercegovinu i sve njezine graane u domovini i u inozemstvu! Izjavu je potpisao provincijal L. Gavran. Uprava kod kardinala Dana 3. svibnja 2012. novoizabrani denitorij Provincije predstavljen je na prijemu kod kard. V. Puljia, kojemu su se pridruili i dosadanji lanovi denitorija. Provincijal L. Gavran je tom prilikom, predstavivi nove denitore, u prigodnoj rijei istaknuo da novi denitorij, odnosno Uprava Provincije, eli nastaviti davati doprinos poslanju Crkve. Kardinal je zahvalio na posjetu i izrazio svoje elje za plodonosan nastavak rada u mjesnoj Crkvi.
S u s re t U p r a v e s p o l i t i k i m d u n o s n i c i m a U Provincijalatu Bosne Srebrene odran je 5. lipnja 2012. susret lanova stare i nove Uprave Provincije s politikim dunosnicima iz Sarajeva. Bili su prisutni Visoki predstavnik meunarodne zajednice u BiH Valentin Inzko, gradonaelnik Sarajeva Alija Behmen, naelnik Opine Novo Sarajevo Nedad Koldo, predstavnici drugih sarajevskih opina, nekoliko lanova Parlamenta BiH, predstavnici Federacije BiH, kulturni djelatnici, predstavnici gotovo svih politikih stranaka BiH. Svim sudionicima susreta pozdravnu rije uputio je provincijal L. Gavran, koji je zaelio stvaranje zemlje BiH u kojoj e svi njezini graani ivjeti ovjeka dostojan ivot. Prijem delegacije velepos l a n s t v a SAD Provincijal Bosne Srebrene, fra L. Gavran, primio je 12. rujna 2012. delegaciju veleposlanstva SAD pri Svetoj Stolici i u Bosni i Hercegovini. Delegaciju je predvodio Miguel Humberto Diaz, veleposlanik SAD-a pri Svetoj Stolici, u pratnji su bili Steven Gillen, opunomoenik za ljudska prava i vjerska pitanja veleposlanstva SAD-a u Sarajevu, Nicholas Hill, zamjenik veleposlanika SAD-a u BiH, Ante Milia, politiki pomonik veleposlanstva SAD-a u Sarajevu, te Kim Penland, eca politiko-ekonomskog odjela veleposlanstva SAD-a pri Sv. Stolici. Susret je bio u prostorijama Franjevakog provincijalata na Kovaiima u Sarajevu. Sarajevo / Dobrinja U v l a s t i t i m p r o s t o r i j a m a Dana 16. rujna 2012. upna zajednica Sv. Franje u sarajevskoj gradskoj etvrti Dobrinja imala je prvo bogosluje, koje je predvodio upnik fra P. Karajica (koncelebrirali: fra Perica Vidi, fra Janko uro i don Bosiljko Raji koji je obavio blagoslov) u prostorijama novog upnog centra. Ovom je prilikom blagoslovljen privremeni liturgijski prostor, smjeten u suterenu upne kue, dok je crkGodina XXXIX. broj 1-2 2011/2012.
Oton Gliha, Gromae

22
Kronologija dogaaja
va jo u gradnji. upa je osnovana 1997. godine. upnu crkvu je projektirao ugledni sarajevski arhitekt Ivan traus. Franjevci su za vjernike Dobrinje drali bogosluje ve tijekom rata (1992-95). Dobrinja se tada nalazila na crti razdvajanja. Prvotno se, sve do 2005, bogosluje odravalo u prostorijama splitske Jugoplastike, koja je te godine vraena vlasniku, a potom se nastavilo u podzemnom prostoru atomskog sklonita, adaptiranom u tu svrhu, kao i dijelom za puku kuhinju Kruha sv. Ante. Prilikom preseljenja u nove prostorije preseljena je i puka kuhinja. ikara S r e b r n i j u b i l e j u p e Na blagdan sv. Franje, 4. listopada 2011, upa ikara kraj Tuzle proslavila je 25. obljetnicu od svoga osnutka. Do godine 1986. podruje upe pripadalo je veim dijelom upi Tuzla, te jednim dijelom upi Breke. Od godine 2001. u upi djeluju i sestre Drube Keri milosra Treega samostanskog reda sv. Franje. upa danas broji oko 1.800 upljana. urkovac P o s v e t a c r k v e U upi urkovac 11. kolovoza 2012. banjaluki biskup F. Komarica obavio je posvetu novoizgraene crkve Presvetog Srca Isusova. Prethodnu crkvu Srbi su minirali 3. oujka 1993, a novu je na istim temeljima podigao upnik fra Ivo Pavi. Prije rata u upi je ivjelo oko 1.100 vjernika. Srpske vlasti su ih prognale, uglavnom 1995, a vratio ih se tek simbolian broj. Tolisa K a p i t u l n a r o g o i n a m a Na Dan provincije Bosne Srebrene, svetkovinu Uzvienja Sv. Kria, 14. rujna 2012. odran je u Tolisi tradicionalni kapitul na rogoinama. Tom se prilikom okupio vei broj franjevaca Bosne Srebrene (oko 130) s podruja cijele Provincije. Izlaganja o temi vjere (u povodu proglaenja Godine vjere u Crkvi) odrali su fra Miro Jeleevi i fra Josip Mrnjavac. Nakon toga uslijedilo je misno bogosluje koje je predvodio
Zdenko Grgi, Raspelo
provincijal fra L. Gavran uz sudjelovanje i tolikoga puka. Tuzla I z l o b a U Franjevakom samostanu u Tuzli otvorena je 28. listopada 2011. izloba slika pod nazivom Poziv iz Tuzle. Radi se od tridesetak umjetnikih djela francuskih i drugih slikara koji ive i djeluju u Francuskoj. Djela su nastala kao poticaj na dijalog meu razliitim narodima i kulturama. Ideju je osmislio Grard Cardonne, umirovljeni general francuske vojske, koji je nakon rata boravio u Tuzli, zavolio grad i sprijateljio se s franjevcima. Izlobu je otvorio gradonaelnik Jasmin Imamovi. Djela su darovana samostanu.
23
izrazu napisala kako njegovi ljudi, izrasli iz zemaljskog i konkretnog, poput Barlachovih, ispovijedaju temeljne istine postojanja. Provala u kapelu u Bukin j u U noi 15. na 16. veljae 2012. provaljeno je u kapelu Sv. Ante u tuzlanskom naselju Bukinje. Krievi su ispremetani, misal razderan, sve razbacano po podu. Kroz proteklu godinu, prema izvjeu iz samostana, kapela je provaljena 17 puta. (U tuzlanskom MUP-u tvrde da je u njihovoj evidenciji est provala, od toga dva rasvijetljena). Mnogo toga ukazuje na to da se ne radi tek o motivima materijalne koristi, nego s nakanom da se nanese teta. U protekle tri godine i samostan je bio etiri puta meta provalnika. Tom su prilikom otueni neki vrijedni predmeti. K o n c e r t U organizaciji Franjevakog samostana Sv. Petra i Pavla u Tuzli i prof. Alojzija Prosolija, u crkvi Sv. Petra i Pavla odran je 11. rujna 2012. koncert ansambla Responzorium iz Zagreba, koji je izveo talijansku liturgijsku glazbu 17. stoljea. Razlog takvog repertoara jest u injenici to se hrvatska renesanska glazba temelji upravo na talijanskoj venecijanskoj renesansnoj koli. Ansambl Responzorium broji 8 lanova, a ovaj put nastupilo ih je troje: Martina Klari, sopran, Dani Bonjak, auta, i Mario Penzar, orgulje. Vare Nova grobljanska kapela U groblju na Vinjiima izgraena je nova kapela (2012). Predvieno je da se u njoj povremeno, u pojedinim prigodama, odrava bogosluje. U unutranjosti kapele, posveene Presv. Trojstvu, smjetene su 32 ploe s imenima pripadnika HVO-a poginulih u zadnjem ratu, kao i civilnih rtava, po emu kapela ima memorijalni karakter. Na prigodnom liturgijskom slavlju (16. rujna 2012), koje je predvodio vareki upnik fra Mirko Majdandi, sudjelovao je i predsjednik Federacije
Zdenko Grgi, Portret fra Julijana Jelenia
P u t k r i a upna i samostanska crkva Sv. Petra i Pavla u Tuzli dobila je novi Put kria koji je blagoslovljen 29. sijenja 2012. Autor je Antun Babi, akademski kipar. Babi je diplomirao je kiparstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1958. Dobitnik je vie nagrada. Prireujui izlobu u okviru programa suvremenici zagrebake moderne galerije, kritiarka Mladenka olman pozvala se na ranije pisano svjedoanstvo o Babiu iz pera kipara Branka Ruia, te je o njegovu skulptorskom
24
Kronologija dogaaja
BiH ivko Budimir. Kapelu je blagoslovio prov. fra L. Gavran. Vijaka F r a B e r i s l a v K a l f i (1927-2012) U Vijaci je 10. travnja 2012. preminuo je fra Berislav Kal. Pokopan je na groblju u Kraljevoj Sutjesci dva dana kasnije. Fra B. Kal, sin Mije i Kate r. Pendi, rodio se u Donjoj Vijaci 18. sijenja 1927. Gimnaziju je zavrio u Visokom (1939-45), u godinu novicijata stupio 2. kolovoza 1945. Filozofsko-teoloki studij zavrio na Franjevakoj teologiji u Sarajevu. Sveane zavjete poloio je 8. kolovoza 1951, reen je za akona 9. rujna 1951, a za sveenika 20. travnja 1952. Slubu upnog vikara obnaao je u Bugojnu (1952 55), Tuzli (195557; 197779), Brekama (195758; 1977; 200005), Vareu (1958; 200509), Dubravama (198588) i u Vijaci 200912). U svojstvu upnika slubovao je u Brekama (1958-61), imiima (1962-64), Dobretiima (1964-67), Svilaju (1967-73) i u pionici (1982-85). Slubu samostanskog i upnog vikara obnaao je u Rami (1961-62), Kr. Sutjesci (1973-77) i u Tuzli (1981-82). Bio je takoer pomonik u Hrv. katol. misiji u Innsbrucku (1979-81) i upravitelj Gospina svetita u Olovu (1988-2000). Izdao je knjigu sjeanja: Dva rata tri dnevnika (Vare 2011). U rukopisu je ostavio kratku autobiograju. Visoko P r o s l a v a B o i a U povodu svetkovine Boia Franjevaka klasina gimnazija u Visokom je priredila 23. prosinca 2011. manifestaciju Svim na zemlji mir, veselje. Najprije je u podne toga dana otvoren Boini sajam (prodaja uenikih rukotvorina i domaih proizvoda samostana Plehan u dvoritu Konvikta), u 16 sati je otvorena izloba Boi na starim estitkama do sredine XX. stoljea prof. Senada J. Hodovia, a otvorio ju je fra Ivan arevi, te konano u 17 sati Boina priredba (Tamburaki i mjeoviti zbor FKG; Dramska sekcija: ivot sv. Franje u sedam slika).
D a n k o l e Franjevaka gimnazija u Visokom proslavila svoj Dan kole 30. travnja. Misno slavlje predvodio je don Ante Ledi, ravnatelj KC u Zenici. Program je nastavljen u holu Gimnazije, gdje je otvorena izloba starih fotograja Gorana akia i Zdenka Antunovia s motivima Franjevake gimnazije i konvikta te sportskih aktivnosti na njihovim terenima. Otvorio ju je fra Mile Babi. Drugu izlobu, radovi aka na temu Kri, otvorio je fra Nikola Kozina. Sredinje mjesto u okviru proslave imala je predstava Gostioniarka Mirandolina, pripremljena po istoimenoj komediji Carla Goldonija (1707-1793). Scenarij je napisao i predstavu reirao prof. fra Ivan Nuji. Potom su najuspjenijim uenicima uruene diplome, osvojene na meunarodnom natjecanju uenika klasinih gimnazija iz Europe u poznavanju latinskog i grkog jezika. Prisutnima su se obratili ravnatelj Franjevake klasine
Krsto Hegedui, Skica za postaju krinoga puta

25
gimnazije u Visokom, fra Zvonko Milii, te veleposlanik Grke u BiH, Karolos Gadis, koji je istaknuo vanost jedne ovakve kole u BiH. Vitez O b l j e t n i c a Prigodnom akademijom 28. listopada 2011. obiljeena je 150. obljetnica upe Vitez s dva izlaganja iz umjetnosti i povijesti te nastupom dvoje glazbenika. Prvo izlaganje imao je fra Mirko Jozi o likovnoj umjetnosti u vitekoj crkvi, koja je tijekom 2010/11. umjetniki obnovljena po projektu arhitekta Zlatka Ugljena. Obnovu je vodio upnik fra Marko Kepi. Drugo izlaganje imao je fra Marko Karamati koji je govorio o prolosti i sadanjosti viteke upe, ukazavi na nit ivota kranske zajednice od vremena mounjske bazilike (konac IV. st.) preko srednjeg vijeka i etiristoljetnog osmanskog razdoblja sve do naega doba. Nekoliko starih tekstova o vitekoj upi proitao je student fra Danijel Stani.
Sveanosti su umjetniki doprinos svojim glazbenim nastupima dali: sopranistica Vedrana imi, Tuzla/Zagreb, i orgulja Pavao Mai, Zagreb. Vojni P o s v e t a c r k v e U povodu obiljeavanja desete obljetnice upe Sv. Ante Padovanskoga u Vojniu (Republika Hrvatska), sisaki biskup Vlado Koi posvetio je 15. listopada 2011. upnu crkvu i poloio moi bl. A. Stepinca u oltar. Tom se prilikom upnik fra Tomislav Juri, na kraju mise, zahvalio svima koji su pripomogli gradnju crkve. upu od poetka vode franjevci Bosne Srebrene, budui da su taj kraj naselili izbjeglice i prognanici iz Bosne i Hercegovine. Zagreb Boris Divkovi (19812011) Nakon krae i teke bolesti u Zagrebu je 19. studenoga 2011. preminuo Boris Divkovi. Pokopan je na groblju u Matiima, Gornja Lipnica kraj Tuzle, 24. studenog 2011. B. Divkovi se rodio 19. srpnja 1981. u Tisovcu kraj Tuzle. Zavrio je franjevaku klasinu gimnaziju u Visokom, a potom lozofsko-teoloki studij na Franjevakoj teologiji u Sarajevu. Po zavretku studija radio je u Urednitvu Svjetla rijei u Sarajevu u kojem se zduno i s mnogo umijea angairao i pridonosio njegovoj kvaliteti kao i promidbi u svrhu poveanja broja itatelja. Takoer se i politiki angairao: bio je potpredsjednik Nae stranke ije je osnivanje inicirao lmski redatelj Danis Tanovi. P r e m i j e r a f i l m a P u t d o b r o t e U Histrionskom domu u Zagrebu 9. prosinca 2011. odrana je premijera lma Put dobrote fra Miro Babi meu Kenijcima, a dva dana kasnije, 11. prosinca u irokom Brijegu u kino dvorani Borak. Rije je o dokumentarnom lmu u kome je prikazano djelovanje misionara fra Miroslava Babia, lana provincije Bosne Srebrene, koji obnaa slubu gvardijana samostana u Subukiju, u Keniji. ScenaristiGodina XXXIX. broj 1-2 2011/2012.
Oskar Herman, enski portret

26
Kronologija dogaaja
ca lma je Anita Malenica, snimatelj Mario Kokoti, a redatelj Jakov Sedlar. F i l m o P o d m i l a j u U Zagrebu je 9. prosinca 2011. u dvorani Vijenac, Pastoralnog instituta Zagrebake nadbiskupije, u organizaciji upe Sv. Marije Aneoske Sesvetska Sopnica i Udruge aka Franjevake klasine gimnazije Visoko iz Zagreba, predstavljen dokumentarni lm o Svetitu Sv. Ivana Krstitelja u Podmilaju. Predstavljanje je poelo prigodnim rijeima pozdrava V. Mihaljevia, predsjednika Udruge visokih aka i fra Zdravka Dadia, upnika u Sesvetskoj Sopnici. Redatelj lma, Vlatko Filipovi, istaknuo je kako je lm nastao iz osjeaja pripadnosti svome narodu i zaviaju. Ravnatelj Nadbiskupijskog pastoralnog instituta, dr. Tomislav Marki, rekao je da lm predstavlja sliku duge tradicije i bogate kulture katolika u Bosni i Hercegovini. U lmu je dan presjek povijesti Svetita, poevi od izgradnje prve grobljanske kapele i izgleda nekadanje unutranjosti crkve, do njezina ruenja u ratu i poslijeratne obnove. Svetite Sv. Ivana Krstitelja u Podmilaju je vrlo staro svetite, nadaleko poznato kao pokorniko i hodoasniko mjesto. To je posebno vidljivo uoi i na sam Ivanjdan kada se tamo sliju tisue i tisue hodoasnika. Na koncu je upnik i upravitelj svetita, fra Zoran Mandi, zahvalio svima koji su sudjelovali u realizaciji projekta kao i onima koji pomau u obnovi Svetita. Sabor Udruge visokih a k a Redoviti godinji XV. sabor Udruge aka Franjevake klasine gimnazije Visoko odran je 26. svibnja 2012. u upi Sesvetska Sopnica (Zagreb/Sesvete). Sabor je zapoeo liturgijskim slavljem, koje je predvodio fra Nikola Vukoja (Hrvatska provincija). Sudjelovalo je 110 lanova, prijatelja i dobroinitelja Udruge, koje je na poetku sabora pozdravio mjesni upnik fra Zdravko Dadi. U izdanju Udruge izaao je i novi Bilten (br. 14).
Ljubo Ivani, Pejza
P r i z n a n j e Ministarstvo turizma Izraela dodijelilo je 16. lipnja 2012. srebrnu Povelju zahvalnosti za Unapreivanje hodoaa u Svetu zemlju lanu provincije Bosne Srebrene fra Boi Lujiu. Povelju mu je u Jeruzalemu predao Jehuda Shen, direktor Odjela za sredinju i junu Europu u izraelskom Ministarstvu turizma. Fra B. Luji je vie desetaka puta vodio hodoaa u Svetu zemlju. eravac O b l j e t n i c a u p e U nedjelju 10. lipnja 2012. upnik fra Ivan uri priredio je proslavu 150. obljetnice upe eravac. upu je 1862. osnovao biskup fra Sebastijan Frankovi. Prva crkva je izgraena 1887, potom nova i vea 1959-65. koju je srpska vojska minirala (1992) i prognala sve upljane kojih je bilo 2.820 (1991) a njihove domove opljakala i razorila. God. 2009. blagoslovljeni su temelji nove crkve po planu arh. Zlatka i Nine Ugljen. U kolovozu 2010. sazidana je sakristija i oblikovan Trg Sv. Franje za vea okupljanja. U okviru proslave bila je i zlatna misa fra Drage Prgometa i srebrena misa vl. Mire Tomasa.
27
mons. H. A. Verbakel i Korrie (K.) Louwes, gradska proelnica za zapoljavanje, visoko obrazovanje, inovacije i participaciju opine Rotterdam. Tamonju Hrvatsku katoliku misiju vodi fra Ivica Jurii, lan provincije Bosne Srebrene. Obljetnica misije u Giessenu Hrvatska katolika misija Giessen u Njemakoj proslavila je u nedjelju 13. studenoga etrdesetu obljetnicu svoga djelovanja. Misno slavlje u crkvi Sv. Bonifacija u Giessenu predvodio je pomoni biskup banjaluki Marko Semren zajedno s tamonjim upnikom fra Marijanom Petrieviem, delegatom za hrvatsku pastvu u Njemakoj vl. Ivicom Komadinom, dekanom Giessena vl. Ulrichom Neffom, njemakim upnikom vl. Hans-Joachimom Wahlom. Misnom slavlju pribivao je i konzul Generalnog konzulata Bosne i Hercegovine iz Frankfurta, Nikica Dambo. Hrvatska katolika misija Giessen osnovana je 20. sijenja 1971. dekretom tadanjeg biskupa Mainza Hermanna. Prvi voditelj misije bio je vl. Mato Mihi. Nakon njega pastoralno su djelovali franjevci Provincije Presvetoga Otkupitelja: fra Ambro Budimir, fra Josip Bebi, fra Ivan Vidovi, fra Vinko Marovi, fra Milan Lapi i fra Tihomir Grgat. Od 21. lipnja 1997. misiju vodi fra Marijan Petrievi, lan provincije Bosne Srebrene. U misiji od 10. travnja 1985. djeluje Mato Valjan, najprije kao pastoralni suradnik, a od 1993. kao stalni akon. Na mjestu tajnice od 1985. djeluje ana Halupa. Misna slavlja na hrvatskom jeziku u misji se slave u Giessenu, Klopenheimu, Bad Nauheimu, Niddi i Alsfeldu, a misija broji oko 4.000 vjernika. Papina odlikovanja Papa Benedikt XVI. na prijedlog, Nuncijature u Sarajevu, imenovao je sedam novih monsinjora, dvojicu fratara odlikovao Kriem za Crkvu i Papu, a dvojicu angairanih laika Vitezom Reda sv. Silvestra. Odlikovanja je podijelio nuncij DErrico 15. listopada 2011. MonsiGodina XXXIX. broj 1-2 2011/2012.
Oton Ivekovi, Seoce
IZ OPE I POKRAJINSKE CRKVE I KRANSKOGA SVIJETA Obljetnica misije u Rotterdamu U nedjelju 13. studenoga 2011. misnim slavljem, to ga je predvodio pomoni biskup vrhbosanski Pero Sudar, obiljeena 40-ta obljetnice Hrvatske katolike misije/upe Sv. Nikole Tavelia u rotterdamskoj katedrali Sv. Lovre i Sv. Elibazete. Dan ranije, u subotu 12. studenoga odran je simpozij Aktivni, brini i povezani: 50 godina Hrvata u Nizozemskoj, vezan za 50-tu obljetnicu dolaska Hrvata u Nizozemsku i 40-tu obljetnicu misije. Simpozij su otvorili generalni vikar rotterdamske biskupije
28
Kronologija dogaaja
njorom prelatom imenovan je Luka Tunji, a monsinjorom kapelanom: A. Metrovi, M. Tomi, P. Jurii, F. Topi i N. Iki. Odlikovanje Kri za Crkvu i Papu dodijeljeno je fra Slavku Topiu i fra Perici Vidiu. Vitezom Reda sv. Silvestra odlikovani su Anto Ivi iz Sarajeva i Grga Vukani iz upe Borovica kod Varea. upnik i njegov puk Za dobro funkcioniranje svake upne zajednice vana je dobro uspostavljena komunikacija izmeu nje i upnika kao njezina voditelja. S obzirom da je u sreditu vjernike zajednice evanelje, oekuje se da to doista bude u evaneoskom duhu u kojem je ovjek na prvom mjestu. Stoga se kod voditelja upne zajednice pretpostavlja uvaavanje i kultiviran odnos prema svakom lanu zajednice pa i kod posve razliitih ili oprenih miljenja. Mogua tekoa proizlazi iz same injenice pozicije upnika koji govori uvijek jednosmjerno s oltara i, k tome, s povienog mjesta, to ga stalno dovodi u (ne)priliku da samo govori, pouava, kritizira, pa i galami, pritom zaboravljajui kako osim jezika za govorenje, ima i ui da osluhne glasove iz svoje zajednice. Istodobno takoer da ne zaboravi da je pozvan da izdie tu istu zajednicu ukoliko je kvaliciran za to, a ne da joj nekritiki podilazi, kako se to esto dogaa, napose kada se radi o pothvatima gdje se trai kvalicirano miljenje struke. U tiskanim i elektronskim medijima s vremena na vrijeme itamo ili sluamo o vrlo upitnom ili posve neprimjerenom odnosu nekih upnika prema vjernicima: stranako upuivanje, dociranje s visoka, a katkad i uvredljivi tonovi ili postupci jer on sve bolje zna, sve bolje umije a pritom mu ne pada na um kako je skromnost lijepa vrlina. Najnelagodnije je kada se (ne)kultura ophoenja dogodi u osjetljivim trenucima napose kod ispraaja pokojnika. A kako je to neugodno, pa i uvredljivo, za rodbinu, oslikava dogaaj to ga opisuje i potpisuje jedan zagrebaki publicist u svezi s pokopom svoje majke u Jutarnjem listu (22. 11.
2011), kojom je prilikom sveenik maltretirao najbliu rodbinu pitanjima kako to da se pokojnica prije infarkta nije ispovjedila! I najzad, ukoliko propovjednik evanelja polazi od toga da za svoj rad, kako to jedan ree, raune polae jedino Bogu i Crkvi (Slobodna Dalmacija, 5. 10. 2011), onda put od sluge Bojeg do samovoljnog gospodara i nije dug! Na oek u Africi U jesen 2011. iz tiska je izala knjiga Na oek u Africi dvoje hrvatskih novinara, eljka Garmaza i Maje Sajler Garmaz, koja govori o misionarskom radu fra Ivice Peria, lana provincije Bosne Srebrene, u Ugandi i Ruandi, te o tim zemljama kao i o obiajima tamonjih ljudi. U njoj itatelji mogu nai dosta zanimljivih podataka, anegdota, raznih pria i sl. Autori su odluili da sav prihod od prodaje knjige preusmjere misiji u Kivumu, u
elimir Jane, Prvi korak
29
Ruandi, gdje fra Ivica radi na projektu izgradnje srednje kole za 1.000 uenika. Ubojstvo . sestre u Burundiju Misionarka Lukrecija Mami (r. u Tomislavgradu), voditeljica biskupijske bolnice u Burundiju, i talijanski volonter, ubijeni su u napadu naoruanih pljakaa na samostan u nedjelju naveer 27. studenoga 2011. Dvojica mukaraca dvadesetih godina uhvaeni su zbog sumnje da su ubili asnu sestru i volontera. Kod njih je pronaeno etiri hiljade eura ukradenih iz samostana. Tom prilikom pretuena je i asna sestra iz Italije, koja se u bolnici bori za ivot. asna sestra Lukrecija vodila je u Burundiju biskupijsku bolnicu, te centre za neishranjene i oboljele od side. Biskupska poslanica (8.12.11). U povodu 130-te obljetnice preoblikovanja crkvene hijerarhije u Bosni i Hercegovini, kojom je prilikom umjesto dvaju Apostolskih vikarijata (jedan u Bosni, drugi u Hercegovini) uspostavljena Vrhbosanska nadbiskupija sa sufraganskim biskupijama u Banjoj Luci i Mostaru, bosanskohercegovaki biskupi (V. Pulji, P. Sudar, F. Komarica, M. Semren, R. Peri i T. Vuki) objavili su Pastirsku poslanicu (opsega 27 kartica)
Vasilije Jordan, Skidanje s kria

30
posveenu hijerarhijskoj rekonstrukciji, to je po autorima bio presudan dogaaj za Katoliku crkvu u Bosni i Hercegovini. U Poslanici su predstavljeni rezultati pastoralnog djelovanja u vremenu nakon uspostave nove hijerahije, kao i povijesni prikaz dotadanjeg duhovnog rada. Ovdje nas, s obzirom na dugu povijest katolianstva u BiH, prije svega zanima, kakvo su mjesto u Poslanici dobili bosanski i hercegovaki franjevci, koji su u viestoljetnom razdoblju, napose kroz etiri stoljea osmanske vlasti uvali iskre kranske vjere na ledenoj povijesnoj vjetrometini? Ve nakon letimina pogleda na sadraj Poslanice, zapaa se da su stoljea njihova djelovanja dobrano priguena i stavljena na marginu! Evo, kako potpisnici Poslanice vide prolost katolika: Prethodno, kroz vie od etiri stoljea otomanske vladavine sav je Boji narod u Bosni i Hercegovini pravim udom, uz velike rtve i stradanja, proivljavao i svjedoio svoju vjernost Kristu. Obini vjernici, redovnici franjevci, sveenici-glagoljai, drugi dijecezanski sveenici u Trebinjsko-mrkanskoj biskupiji, te i sami biskupi-apostolski vikari poput starokranskih ispovjedalaca vjere svjedoili su svoje katolianstvo, podnosili zbog toga patnje svakojake, riskirali vlastiti ivot, ali ipak odolijevali i opstajali u zemlji svojih pradjedova, blagoslivljajui Gospodina Boga, koji je i njima dao da uivaju u svetinji i plodovima svoje oevine. Slino kao i za tadanje lanove Katolike Crkve, moe se kazati i za tadanje crkvene ustanove: apostolske vikarijate, franjevake provincije, upe, kapelanije, samostane. Dok su oni prvi bili zlostavljani, proganjani, brojem smanjivani, dotle su ove druge bile spaljivane, ruene, nasilno unitavane, bez mogunosti obnove. Opstanak katolika i njihovih crkvenih ustanova ipak je nekako uspijevao, zahvaljujui prvenstveno postojanoj osobnoj vjeri i vjernosti Kristu velikog broja pojedinaca i vjernika laika i njihovih duhovnih pastira, te njegovanju kranskog morala, osobito u branim
Kronologija dogaaja
i obiteljskim zajednicama. Tako biskupi! est stoljea duhovnog djelovanja bosanskih i hercegovakih franjevaca zbijeni su u tih nekoliko redaka u kojima se jedva i zamjeuju. Sve je uvijeno u ope i nejasne fraze. Tu su vjernici laici i njihovi duhovni pastiri, sveenici-glagoljai i drugi dijecezanski sveenici Nema spomena opsene franjevake duhovne knjievnosti, ni prvih tiskanih knjiga (17-19. st.) kojima su autori franjevci kao to su Divkovi, Bandulavi, Ani, Margiti, Lastri, Babi, Filipovi, itovi, Dobreti, Mileti, Juki, Marti, Kneevi ni rijei o franjevakoj kulturnoj, umjetnikoj i duhovnoj batini Ovakvo upadno zaobilaenje djelatnosti bosanskih i hercegovakih franjevaca samo pokazuje u kojem su se pravcu potpisnici Poslanice usmjerili. Ali zato je udruenje Dobri pastir posebna je tema kako je predstavljeno! dobilo gotovo jednako redaka koliko i franjevakih 400 godina pod osmanskom vlau! Autorima se, kako vidimo, urilo to prije stii do onog presudnog dogaaja nakon ega je Katolika Crkva doivjela pravi procvat na mnogim podrujima! Pritom su zaobili stoljetne temelje toga procvata! Tako nastaju povijesni falsikati! Sveenik u Saboru Na zadnjim parlamentarnim izborima u Hrvatskoj u prosincu 2011. za mjesto u Saboru natjecao se i ugledni intelektualac, sociolog i teolog, dr. don Ivan Grubii (*1936), umirovljeni upnik Splitske nadbiskupije, kao nezavisni kandidat preko svoje udruge Savez za graansku i etiku Hrvatsku. Dobio je respektabilnih 66 tisua glasova na osnovi kojih su mu pripala dva saborska mjesta. Uistinu zapaen uspjeh! Meutim, to nije prolo bez reakcije u Crkvi. Splitski nadbiskup Marin Barii ubrzo je obznanio (2. 1. 2012) njegovu suspenziju od svih ina vlasti Svetog reda kojim mu se zabranjuje slavljenje mise, ispovijedanje, propovijedanje i noenje sveenikog odijela. To je posljedica, kako je reeno u slubenom priopenju, njegova aktivnog sudjelovanja u politici,
Gabrijel Jurki, Portret fratra s ordenom
osnivanjem stranke. U istom je priopenju reeno da su njegove ideje na temelju kojih je postigao svoj izborni rezultat zapravo poeljne i nune ovome drutvu, ali da ne mogu biti opravdanjem njegovom aktivnom sudjelovanju u politici. Grubii, meutim, nije prihvatio nadbiskupovo obrazloenje da se radi o osnivanju stranke. Rije je o graanskoj inicijativi, te i ne pomilja stranaki djelovati, a graanski vid politike jest ono to proima cijeli ivot. Sam kae da je pedeset godina sveenitva djelovao politiki, jer je politika sve to radi za ope dobro, a na idejama velikog Gotovca i Supeka formulirao je program koji bi drutvo mogao izvui iz krize. Ako politiku uistinu razumijevamo kao rad za ope dobro te uzmemo u obzir injenicu da i u nadbiskupovu priopenju o suspenziji stoji da su Grubiieve ideje
31
onoga koji zastupa ideje poeljne i nune ovome drutvu stiu sankcije! Udruenje, top tema Osvrui se na stav kardinala Stepinca o sveenikom udruenju, u svojoj propovijedi na godinjicu njegove smrti (10. 2. 2012), vrhbosanski kardinal V. Pulji spomenuo je kako je u jednom upnom uredu vidio dopis kojim se zabranjuje sveenicima iz udruenja da sudjeluju na Euharistijskom nacionalnom kongresu u Mariji Bistrici 1984. jer je navodno rije o nacionalistikom skupu. Sjeam se kada je organiziran 1984. godine, Euharistijski kongres. Tada je dola naredba svim sveenicima, udruenjima: Ne smijete sudjelovati jer to je nacionalistiko. I ja sam taj dopis sluajno u jednom upnom uredu proitao. I zaista ti sveenici nisu sudjelovali na Euharistijskom kongresu. Ali kad je proglaen blaenim, isti taj sveenik, kod kojeg sam naao dopis, estoko me napao. Kako Crkva moe taku greku praviti i proglasiti jednog Alojzija za blaenog! Razumio sam. Pokoj mu dui. Sad mu je jasno na onom svijetu. Nisam mu mogao pokazati, ni dokazati jer nije primao nita. Ali, danas moramo moliti da ne bude uruenih dua u Crkvi, uruenog morala u Crkvi. Treba nam hrabrosti i vjernosti, da moemo u svim vremenima svjedoiti da smo Kristovi, da volimo svoju Crkvu, da volimo svoj narod. (Vrhbosna, 1/2012, 103). Ako se ve ovako neto obznanjuje, pri emu se nekog ili neto inkriminira, onda je neophodno biti konkretan, precizan i u javnost izai s uvjerljivim dokazima, a od toga ovdje, naalost, nieg nema, iza svega zjapi praznina. Sve je tu maglovito i mutno: sluajno vidio, sluajno proitao, i zna to se potom dogodilo Nije poznat autor naredbe, skriveno je ime upnika, ne znamo koji su upni uredi dobili pismo, kako su identicirani oni koji nisu otili na Kongres Koliko ih je bilo? Moe li ih se imenovati? Ostaje takoer upitno zato to tako iznosi sada 30 godina kasnije, a ne onda kada je to navodno vidio, u vrijeme komunistike vlasti? Nije bilo hrabrosti ili?
Ksenija Kantoci, Glava ene
drutvu poeljne i nune, onda se pitamo, kome je bilo potrebno izricanje takve kazne ovjeku i intelektualcu koji je pet desetljea sluio narodu? Jesu li u igri samo kanonski propisi? Ili je u pitanju njegova kritinost prema crkvenim strukturama? Ozraje za takav in stvaralo se ve dulje vrijeme. Zbog javnih kritikih istupa, na njega su, kako sam svjedoi, inicirani napadi iz ureda prvog hrvatskog predsjednika 1998. i tadanjeg splitskog nadbiskupa, zbog ega je po kratkom postupku maknut s etiri mjesta koja je pokrivao kao profesor i doktor znanosti. Aktualna nadbiskupova odluka je jamano samo zadnji in na tom putu. No, ako su njegove ideje zaista poeljne i nune drutvu, kako kae nadbiskup, a osuen je, to je s onim pojedincima iz Crkve kojih su ideje i praksa evidentno neprihvatljivi: direktno sudjelovanje u stranakoj promidbi tijekom zadnjih dvadesetak godina kako u Hrvatskoj tako i u BiH, javno velianje pojedinih spornih likova iz Drugog svjetskog rata, neprimjereno javno ponaanje i postupanje protivno evaneoskom duhu i sl.? Njih se utke mimoilazi, a
32
Kronologija dogaaja
A onda povrh svega govoriti kako se trebamo boriti da ne bude uruenih dua i uruenog morala u Crkvi! Svemu tome, na alost, nedostaje ozbiljnosti i ne samo nje! Sveenici sa Titanica Nedavno su mediji prenijeli vijest da su prilikom katastrofe broda Titanic prije 100 godina (1912) na njemu su bila i trojica katolikih sveenika. Ostalo je, naime, upameno je kako su pokazali veliku portvovnost i hrabrost odbivi ui u amce za spaavanje prije drugih putnika. Hrabrili su ih i blagoslivljali. To su posvjedoili mnogi preivjeli, javljaju informativne agencije. Sve je vie zahtjeva da ih se proglasi blaenima. Sudei po tim svjedoanstvima, nesumnjivo se radi o ljudima koji izazivaju udivljenje zbog svoga odnosa prema blinjima u nevolji gdje je ulog, ni manje ni vie, nego vlastiti ivot! Prisilno pokrivanje glave kranskih uenica u Egiptu Kako izvjeuje Meunarodno drutvo za ljudska prava (IGFM), u gornjoegipatskom gradu Beni Mazar eskalira spor o prisilnom pokrivanju glave maramom i za kranske uenice (rujan 2011). Prema spomenutom Drutvu za ljudska prava, to je presedan i znak da islamski fundamentalisti slobode nakon revolucije koriste za jau islamizaciju egipatskog drutva. Po odredbi odgovornih, islamistiki orijentiranih, u spomenutom gradu kranske uenice, ukoliko hoe da budu primljene u kolu, moraju na glavi imati maramu. Tako je jedna kranska 14-godinjakinja, Koptkinja Ferial Sorial Habib, odbila prihvatiti tu odredbu i zaprijeen joj je pristup u kolu. A kad je njezin otac otiao u kolu da se informira o sluaju suspenzije keri, uprava kole ga je prijavila policiji. Nakon toga podnio je tubu dravnom odvjetnitvu i ministarstvu obrazovanja, gdje je utvreno da ne postoji zakonska odredba kojom se uenicama propisuje da idu u kolu s maramom na glavi. Glasnogovornik spomenutog Drutva za ljudska prava, Martin Lesenthin, urgirao je
kod njemakog ministra vanjskih poslova, Westerwellea, da nancijsku pomo koju Njemaka daje Egiptu, povee s potivanjem ljudskih prava. (Izvor: ZENIT.org/IGFM, 30. 9. 2011) Napadi na Kopte U nedjelju 9. listopada 2011. napadnuti su Kopti u Kairu koji su demonstrirali zbog uestalih napada na njihove crkve. Povod je bio spaljivanje jedne crkve na jugu zemlje. Tom su prilikom na demonstrante krenuli militantni muslimani. Poginulo je 25 osoba, a 329 povrijeeno. Intervenirala je policija (i vojska). Neki su pritom pregaeni oklopnim vozilima. Poglavar katolika u Egiptu, iskazujui poast poginulima koji su demonstrirali zbog nasilja, pozvao je odgovorne u dravi
Anto Kajini, Figura

33
da vie uine za sigurnost graana kroz zatitu zakonitosti. U slubenoj izjavi o demonstracijama patrijarh kardinal Antonio Naguib iz Aleksandrije, poglavar 250.000 koptskih katolika, ohrabrio je krane da se ne daju zaplaiti nego da politikim akcija-
ma sudjeluju u stvaranju postmubarakova Egipta. U dokumentu, poslanom njemakoj karitativnoj instituciji Kirche in Not, naglaeno je da patrijarh ima puno povjerenje u privremeni vojni reim, i to tjedan dana nakon kritika upuenih vladi glede reakcije na demonstracije. Patrijarh Naguib, izjavio je da se mirnim demonstracijama htjelo pridonijeti demokratskim procesima zajedno sa stotinama drugih graana. Naalost to je zavrilo brojnim mrtvima, uglavnom Koptima. (Izvor: ZENIT.org/KIN, 19. 10. 2012) Vjersko nasilje u Nigeriji Nigerija je najmnogoljudnija zemlja u Africi s oko 150 milijuna stanovnika (48% su krani, 48% muslimani, a ostatak animisti; sadanji predsjednik drave je kranin). Krani su preteno u junim pokrajinama, a muslimani u sjevernim. U sjevernoj pokrajini Nigerije, Borno, s veinski islamskim stanovnitvom teror nad kranima se intenzivira pod okriljem teroristike islamske organizacije Boko Haram u prijevodu: zapadna izobrazba je grijeh. Poetkom studenoga 2011. za samo tjedan dana je ubijeno oko 150 ljudi. Tamonji biskup Doeme kritizirao je lokalnu vlast koja ostavlja ljude na cjedilu, a politiki monici omoguuju da ekstremisti kupuju oruje. Plan je organizacije Boko Haram protjerati krane iz tog dijela zemlje, gdje erijat ve vrijedi kao osnova zakonodavstva. Ni to islamistima nije dovoljno oni bi itelje tog dijela zemlje htjeli nasilno prevesti na islam, veli biskup Doeme. Jedna od najveih crkava dijeceze je razorena prilikom jednog napada. Imala je preko tisuu mjesta, a sada se bogosluje odrava u upnoj kui kae biskup. Vlast bi, veli on, trebala svima osigurati da ive u sigurnosti, ali to ini nedovoljno ili nikako. U glavnom nigerijskom gradu Abuji na Boi (2011), u bombakom napadu na crkvu u vrijeme slube Boje, ubijeno je najmanje 25 ljudi, a u nizu napada u drugim crkvama broj mrtvih se peGodina XXXIX. broj 1-2 2011/2012.
Zlatko Keser, Skidanje s kria

34
Kronologija dogaaja
nje na vie desetaka. Za ove boine napade odgovorna je organizacija Boko Haram, koju nadahnjuju seleje, pripadnici ekstremnog islamskog pokreta. Izuzev ubijati krane oni nemaju druge lozoje. Tim je rijeima dr. Ernst Sagemller, iz ustanove za razvojnu pomo Nigeriji, opisao teror islamistikih seleja u toj zapadnoafrikoj zemlji. U vrijeme uskrsnih blagdana (travanj, 2012) u sjevernoj Nigeriji, eksplodiralo je nekoliko autobombi u blizini crkava. Vie je crkava razoreno. Broj ubijenih krana od poetka 2012. do travnja te godine popeo se na 628. Sve akcije idu na raun teroristike organizacije Boko Haram, ispostave Al Qaide i Hisbolaha kae Sagemller: Njihovi poticatelji su radikalni seleje, koji u Saudijskoj Arabiji dobivaju svoje lozofsko usmjerenje. Potom se obrazuju u logorima u Pakistanu, Maliju ili adu da ire teror. Cilj je Boko Harama radikalna islamska drava po uzoru na afganistanske talibane. Namjera im je najprije osloboditi od krana sjeverna podruja Nigerije. Jedan od njihovih voa je u intervjuu izjavio, prema Sagemlleru, da oni ele sve krane pobiti. Sredinja vlada nema jasnog koncepta kako se suprotstaviti tom teroru. Veina muslimanskog puanstva ne prihvaa takvo ponaanje ekstremista, tovie voljni su pomoi kranima. (Izvor: (ZENIT.org/KIN)
Kuzma Kovai, Franjevako raspelo
KULTURA UMJETNOST Likovna umjetnost Izlobe fra P. Vidia 1. U Galeriji Goll u Slavonskom Brodu 5. listopada 2011. otvorena je izloba fra Perice Vidia. O njegovim slikama govorio je ak. slikar Predrag Goll, u ime galerije Tomislav Luki, a izlobu je otvorio upan Brodsko-posavske upanije dr. Danijel Marui. O humanitarnoj aktivnosti P. Vidia govorio je Ilija Jerkovi. Prihod od prodanih slika namijenjen je obnovi samostana na Plehanu.
Ivan Koari, Medina glava
2. Mjesec dana kasnije, u Maloj Galeriji Svetog Ante u Sarajevu 7. prosinca 2011. otvorena je jo jedna njegova izloba. Rije je o najnovijem ciklusu slika o kojem likovni kritiar Tonko Maroevi, u katalogu koji prati izlobu, kae, da u njemu prevladavaju motivi slobodne interpretacije organinih oblika, varijacije na temu cvjetnog aranmana, apstraktnog buketa, rozete, kite ili festona od svakovrsnog raslinja. // Ne elei zlorabiti spoznaju o dvojnoj vokaciji fra Petra Perice Vidia sveenikoj i slikarskoj ipak ne moemo mimoii injenicu kako i sam umjetnik tei vienju, intuiranju, kontempliranju poklona s neba, zemaljskog raja, cvjetnog raja. Utoliko je razumljivo da je i njegov likovni izraz svojevrsna himna i armacija postojanja, apologija sklada ovjeka i prirode, neravnoduna gesta ljubavi za stvoreno, ali i poziv da pojavno transcendiramo u slutnji nekog vieg reda harmonije koja bi bila i estetska i ivotodajna. O izlobi su govorili Mile Stoji i Ivan arevi. Izlobe iz kolekcije fra N. Bonjaka 1. Uoi Boia, 22. prosinca 2011, otvore36
na je u Franjevakom samostanu u Tolisi izloba odabranih likovnih djela iz kolekcije fra Nikole Bonjaka s naslovom Radujte se narodi, posveena svetkovini Isusova roenja. Jedan dio postavke vezan je za boinu tematiku u kojoj su zastupljena djela Omera Mujadia, Mirka uria, Franje Likara, Ljube Laha, Ivana Lackovia Croate, Josipa Marinovia, Josipa Botterija Dinija, Ivana Krianca i dr. Osim spomenutog tematskog bloka, izloena su i djela s drugim temama: mrtve prirode, pejsai, porterti s djelima Ivana Lovrenia, Affana Ramia, Marija Mikulia, Ante Kajinia i dr. Izlobu je otvorila urica Jezeri, profesorica likovne umjetnosti u srednjoj koli u Oraju. 2. Izloba po nazivom ena otvorena je u muzejsko-galerijskom prostoru Abonos u Oraju 18. veljae 2012. kao Hommage uvaenom slikaru Mariju Mikuliu (1924. 1991.). Na izlobi je bilo vie od 60 izloaka (uljanih slika, graka, crtea i skulptura) niza umjetnika meu kojima su Z. Prica, O. Mujadi, F. imunovi, S. ohaj, I. Lovreni, Lj. Lah, P. Tijei, V. Radau, A. Augustini, M. Berber, A. Kajini, V. Blaanovi i dr. Tom je prigodom govorio Ivo Jelui, ministar prosvjete, znanosti, kulture i sporta upanije Posavske. Nakon otvorenja uslijedio je prigodni koncert. 3. U istoj galeriji u Oraju 28. travnja 2012. otvorena je Izloba portret, takoer iz fra Nikoline kolekcije. Na portretima su likovi franjevaca, redovnica i dijecezanskih sveenika iz tolikog kraja, a izloba je prireena u povodu Dobrog pastira. Izloeno je oko 60 portreta od niza slikara u razliitim tehnikama. Meu portretima je nekoliko starijih (portreti biskupa Strossmayera, fra Martina Nedia), a ostali su nastali u novije vrijeme. Prisutnima su se ovom prigodom kratko obratili toliki gvardijan fra Marijan ivkovi, vl. Mato Zovki, koji potjee iz tog kraja, i sam fra Nikola Bonjak. O samoj izlobi govorio je fra Marko Karamati koji ju je
Kronologija dogaaja
stavio u povijesni kontekst likovne tradicije Bosne Srebrene. Sederova izloba u apljini U Umjetnikoj galeriji Hrvatskog kulturnog sredita Zalobe kralja Tomislava u apljini otvorena je 17. prosinca 2011. izloba ure Sedera Zagledani u beskraj. To je tradicionalna boina likovna manifestacija koju svake godine od 2006. prireuje apljinska Umjetnika galerija. Izlobu je pripremio fra Mirko Jozi. Izloeno je 25 platana koja reprezentiraju Sederov slikarski put zadnjih tridesetak godina. Tiskan je i prigodni katalog s predgovorom fra Mirka Jozia. Izlobu je otvorio ravnatelj Galerije Stjepan utalo, a samu sveanost otvorenja glazbeno su popratili muka klapa Trebiat, te tamburai HKUD-a Zora Struge-Gorica. Galerija Kristian Krekovi u Tuzli Galerija, koja djeluje pri Franjevakom samostanu u Tuzli, obiljeila je petu obljetnicu svoga postojanja sveanom akademijom koju su priredili Franjevaki samostan i HKD Napredak u Tuzli 17. prosinca 2011. Galerija ve od svoga osnutka prireuje kulturne priredbe koje imaju prije svega za cilj promicanje likovne umjetnosti, ali i drugih umjetnikih dogaaja. Tijekom zadnjih pet godina u njoj je prireeno vie desetaka izlobi, promocija knjiga, koncerata, sveanih akademija Ime nosi po slikaru Kristianu Krekoviu (1901-1985) koji je od 1955. do 1965. ivio u Peruu. Roen je u Koprivni (na rijeci Bosni izmeu Doboja i Modrie) u obitelji umara iz Like, odakle Krekovii potjeu. Godine djetinjstva i mladosti proveo je u Maglaju i Tuzli. Od 1965. ivio je u Palma de Mallorci, gdje mu je 1977. sagraen muzej u kome je pohranjena njegova likovna ostavtina. Michielijeva izloba u apljini U Umjetnikoj galeriji Hrvatskog kulturnog sredita Zalobe kralja Tomislava u apljini otvorena je 31. oujka 2012, u povodu
Frano Krini, Raspelo

37
Uskrsa, izloba slika i skulptura obitelji Michieli iz Zagreba: Katarine ani Michieli, Valerija Michielija i Leile Michieli Vojvoda. Izloba je prireena pod naslovom Uprisutnjena slutnja transcedentalnog. Izlobu je otvorio Stanko poljari, povjesniar umjetnosti iz Zagreba. Prati je dobro ureen Katalog sa poljarievim predgovorom, gdje on, izmeu ostalog kae: Sjajan primjer univerzalnosti umjetnikog ina zajednika je izloba suprunika Katarine ani Michieli, Valerija Michielija i njihove keri Leile Michieli Vojvoda. Obiteljesko je to okupljanje premda su Katarina i Valerije zavrili svoje ivotne i umjetnike opuse. Djela i dalje ive u spoju pojavnog i podsvjesnog, govore o ovjeku, u znaajnom segmentu izlobe i bogoovjeku, umjetnikim iskazima individualnih poetika sa srodnou na emotivnoj i likovnoj razini. Moralna osjeajnost bitna im je odrednica, potraga za istinom bez povrnosti i izvanjskih atraktivnosti. // U vjetrometini vremena nikad nisu izgubili potrebitu umjetniku odgovornost, dajui djelima stvarnu i simbolinu svjetlost kao odraz vlastite duhovnosti (str. 5). Kajinieva izloba u Osijeku U Galeriji likovnih umjetnosti u Osijeku prireena
je izloba slika Ante Kajinia (oujak-travanj 2012). Izloene su slike nastale u razdoblju 2009-2011. Predgovor Katalogu napisao je Vlastimir Kusik, u kojem, izmeu ostalog veli kada je njegove slike pogledao u ateljeu da je denitvno shvatio kako je to slikarstvo svoje ivotno putovanje dosljedno nastavilo na svojim poetcima, brino i pametno njegujui i razvijajui ona svojstva koja su oduvijek bila vrijednost toga slikarstva, bijelo u bijelom kao povrina i podloga, znak i znaenje.. Na Otoku muzeja u Berlinu (2. 8. 2012) Na jedinstvenom Otoku muzeja (Museumsinsel: Stari muzej, Novi muzej, Bode-muzej, Pergamon-muzej, Stara nacionalna galerija) u Berlinu, u nizu od njih pet, jest i Novi muzej (Neues Museum), pod ijim su krovom zapravo dva: Egipatski muzej i zbirka papirusa i Muzej za prapovijest i ranu povijest s predmetima antike zbirke. Zgrada Muzeja podignuta je izmeu 1843. i 1855. prema nacrtima arhitekta Fridricha Augusta Stlera. U II. svjetskom ratu ona je doivjela teka razaranja. Nalazila se u istonom Berlinu (bivi DDR), tako da je kao ruevina, uz provizornu sanaciju 1980, doekala ujedinjenje Njemake. Nedugo po ujedinjenju, na meunarodnom natjeaju za obnovu (1997) usvojen je prijedlog britanskog arhitekta Davida Chipperelda, a radovi su zapoeli 2003. Prilikom obnove, fasada i unutarnji prostori brino su konzervirani, tako da su tragovi ratnih dogaanja na spomeniku sauvani. Na taj je nain toj zgradi, koja je od 1999., zajedno s ostalim muzejima na otoku rijeke Spree, na listi UNESCO-ove svjetske batine, vraen njezin autentini sjaj. Nakon 70 godina kako nije bio u funkciji, muzej je otvoren 2009. godine. Muzej objedinjuje prostorno i sadrajno izloke triju zbirki iz prapovijesti i rane povijesti kultura staroga svijeta od Bliskog istoka do Atlantika, od sjeverne Afrike do Skandinavije u jednoj do sada neostvareGodina XXXIX. broj 1-2 2011/2012.
Ljubo Lah, Cvijee

38
Kronologija dogaaja
noj irini i punini. Egipatski muzej i zbirka papirusa prua obuhvatan pogled na kontinuitet i promjene egipatske i nubijske kulture u rasponu od preko etiri tisue godina. U prezentaciji je vidljiv razvoj skulpture, grobne arhitekture i reljefne umjetnosti, kraljevskih likova do svjetski uvene biste kraljice Nofretete (Ljepotica koja dolazi), nastale prije vie od tri tisue godina, s neobino lijepo modeliranim licem i izuzetno ouvanim bojama. Ona je sama u sreditu jedne krune izlobene prostorije. U Muzeju za prapovijest i ranu povijest s oko 6.000 eksponata prua se uvid u prahistorijske kulture Europe i graninih regija (Trojanske starine Heinricha Schliemanna), zatim zbirke iz rimskih provincija, njihovih germanskih susjeda itd. Obuhvaeni su i kameno, bronano i eljezno doba. Izloba u Hannoveru U tri hannoveranska muzeja/galerije (Sprengel Museum Hannover, Kestnergesellschaft i Kunstverein Hannover) prireena je izloba Internacionalna umjetnost u Njemakoj: Internationale Kunst in Deutschland: Made in Germany Zwei (17. 5 19. 8. 2012). Izloba je zapravo nastavak izlobe Made in Germany iz godine 2007. Sadanja izloba pokuava sagledati i odgovoriti na neke aktualne likovne teme i pitanja: Koja pitanja pokree mlada internacionalna umjetnika scena u Njemakoj? Koji likovni jezik razvijaju umjetnici i koje teme obrauju u svojim djelima? U fokusu izlobe je est teinih tema: Prostori, Naracija, Umreenosti, Jueranje u dananjem, s Nadosjetnim, Medij kao materijal. Aktualne tendencije i umjetnike izraajne forme na ovaj se nain pokazuju egzemplarnima na internacionalno opeaenom umjetnikom prostoru Njemake.
Josip Marinovi, Glava djevojice
Kulturni dogaaji, pisci, knjige Knjiga o ratu u Posavini U Domu vojske u Sarajevu 24. listopada 2011. predstavljena je knjiga Jerka Zovka Rat u Bosanskoj Posavini 1992. O knjizi su govorili prof. dr. fra Petar Jele, general Stjepan iber, prof. dr. Ivo Komi, prof. dr. Demal Najetovi i autor knjige Jerko Zovak. U knjizi je na osnovi brojne dokumentacije ukazano na vojni i politiki aspekt vezan za srpsko osvajanje Posavine. Posve je jasno vidljivo da je politika odigrala kljunu ulogu da su Hrvati i Muslimani protjerani sa svojih ognjita i da je izgubljena Posavina iz mutne politike raunice. Prije predstavljanja knjige otvorena je izloba dokumentarne fotograje Prooh Bosnom nako
39
Frane Piplovia, ranijeg konzula Republike Hrvatske u Banjoj Luci. Izlobu je otvorio banjaluki biskup Franjo Komarica. Obljetnica Matice hrvatske u Sarajevu U srijedu 9. studenoga 2011. u okviru Dana Matice hrvatske u Sarajevu, predstavljena je Spomen-knjiga Matica hrvatska Sarajevo 130 godina 18792009, koju potpisuje dr. Andrej Rodinis, u Maloj galeriji sv. Ante franjevakog samostana na Bistriku. U prepunoj dvorani prisutne je najprije pozdravio predsjednik Matice hrvatske Sarajevo, fra Perica Vidi. O knjizi su potom govorili dr. fra Marko Karamati i autor dr. Andrej Rodinis. Potom se prisutnima obratio i glavni tajnik Matice hrvatske iz Zagreba, Zorislav Luki. Sveanost su glazbeno popratili mr. Dario Vui (*1980), direktor Narodnog pozorita u Sarajevu, i violonelist Yevgeny Xaviereff (Jevgenij Ksaverijev, *1947), r. u Tbilisiju u Gruziji, diplomirao i magistrirao na Moskovskom konzervatoriju, a profesor je na Muzikoj akademiji u Sarajevu od 1997. Zbirka pjesama Dunia Drutvo pisaca Bosne i Hercegovine je u okviru dijaloke tribine Knjievne scene Veeri poezije i prijateljstva 18. sijenja 2012. promoviralo knjigu Dunia pjesnika Mile Stojia. Stojieva poezija korespondira sa ivotnom stvarnou, bavi se temama ovjekova ivota, ljubavi, smrti istaknuto je na predstavljanju. Stoji pak sam kae da je nadahnue za svoje pjesnitvo nalazio u stvarnosti, ona je ulazila u njegove pjesme onakva kakva jest, stvarnost koja nije naklona kulturi i umjetnosti. O knjizi su, uz autora, govorili Adisa Bai, fra Mile Babi, Hasija Bori, Ahmed Buri, Ferida Durakovi, Hadem Hajdarevi, Faruk ehi i Stevan Tonti. Urednica i voditeljica veeri bila je Fadila Nura Haver. Moj susjed musliman U prostorijama Akademije nauka i umjetnosti BiH 13. prosinca 2011. predstavljena je knjiga Moj
Celestin Mate Medovi, Arkaneo Mihovil

40
Kronologija dogaaja
susjed musliman autora Ivana Cvitkovia. U knjizi se tretiraju teme vezane za odnose muslimana i krana u kontekstu zapadnih vrijednosti, demokracije i vjerskih sloboda, kao i o problemima s kojima se susreu muslimani u Europi. U nekoliko poglavlja autor obrauje neke kontroverzne teme (dihad, mjesto ene u islamu, noenje marame, vehabizam). Obradio je i pitanja vezana za terorizam koji je u suprotnosti s idejama dijaloga i tolerancije kao jedinog puta u prevladavanju moguih konikata. Simpozij o BiH U Sarajevu je 3. i 4. veljae 2012. odran znanstveni skup BiH, europska zemlja bez ustava. Znanstveni, etiki i politiki izazov. Skup je organizirao Franjevaki institut za kulturu mira, sa sjeditem u Splitu, a na ijem je elu fra Mijo Dolan, raniji provincijal Bo-
sne Srebrene. Na skupu su, izmeu ostalih, referirali Mile Lasi, Ivica Lui, air Filandra, Ivan Cvitkovi, arko Papi, Ivan Lovrenovi, Edin arevi, Ivan Markei, Tarik Haveri, Draen Pehar, Enver Kazaz, Boo epi, Ugo Vlaisavljevi i dr. Nagrada Heinrich Heine Sarajevski knjievnik Devad Karahasan dobio je njemaku nagradu Heinrich Heine, koja mu je uruena u Dsseldorfu 17. veljae 2012. Drutvo Heinrich Heine jo od 1965. godine dodjeljuje Heineovu nagradu, a prvi je dobitnik bio Max Brod. Karahasan, roen u Tomislavgradu, s boravitem u Sarajevu i Grazu, prvi je knjievnik iz drave koja nije njemakog govornog podruja dobitnik ove njemake nagrade. Nagrada se dodjeljuje svake tree godine, a prije Karahasana dobila ju je njemaka
Ivan Metrovi, Oplakivanje Krista

skrivene u bosanskome nazivlju, podrijetlo, sustavnost i znaenje imena u djelima ire Truhelke (Marica Petrovi); Likovno stvaralatvo povjesniara umjetnosti ire Truhelke (Snjeana Mutapi); Spomen soba dr. ire Truhelke, konzervatorsko-restauratorski tretmani (Mirha abanovi); iro Truhelka: Pionir bosanskohercegovake arhivistike (Andrej Rodinis); Bibliograja radova dr. ire Truhelke (Olga Lalevi). Socijalna mo uma Na Filozofskom fakultetu 11. svibnja 2012. predstavljena je knjiga dr. Ive Komia, dekana Filozofskog fakulteta, Socijalna mo uma (Uvod u teoriju socijalne pulsacije). O knjizi su govorili akademik Abdulah arevi, dr. fra Mile Babi, dr. Sulejman Bosto i dr. Nijaz Ibrulj. Knjiga je izala u izdanju Svjetlosti, Sarajevo 2012. godine. O jeziku Hrvata u BiH u vrijeme Austro-Ugarske U Maloj galeriji sv. Ante u Sarajevu 31. svibnja 2012. odrala je dr. Marica Petrovi, s Univerziteta u Tuzli, predavanje pod naslovom Jezik Hrvata u Bosni i Hercegovini u vrijeme austrougarske uprave, u organizaciji Hrvatskog drutva za znanost i umjetnost. Predavaica je izloila jezine prilike u BiH s osobitim naglaskom na jeziku Hrvata. Govorila je i o njegovu imenu. U prolosti ga susreemo u spisateljstvu bosanskih franjevaca koji su ga zvali bosanski, iliriki, slavobosanski i sl. Hrvatski jeziki u BiH ima svojih posebnosti koje treba njegovati i uvati, smatra profesorica Petrovi. Osueni na nadu U samostanu Sv. Ante na Bistriku u Sarajevu 7. lipnja 2012. predstavljena je knjiga fra Ljube Lucia (1932-1995) Osueni na nadu Deset godina jednog fratarskog biljeenja koja je izila u izdanju Svjetla rijei i Franjevakog samostana Rama-it. Knjigu su predstavili profesor na Filozofskom fakultetu Sulejman Bosto, knjievnik i publicist Ivan Lovrenovi te Ivan arevi profesor
Karlo Miji, Pejza
knjievnica rumunjskog podrijetla nobelovka Herta Mller. Bosanska kvadratura kruga U amteatru Filozofskog fakulteta u Sarajevu predstavljena je 26. travnja 2012. knjiga dr. Dubravka Lovrenovia Bosanska kvadratura kruga. O knjizi su govorili urednik izdanja eljko Ivankovi, dr. Esad Kurtovi (proitao Emir O. Filipovi), dr. Marko Karamati i na koncu sam autor. Knjiga je izala u izdanju Dobre knjige (Sarajevo) i Synopsisa (Zagreb). Simpozij o iri Truhelki Hrvatsko drutvo za znanost i umjetnost iz Sarajeva organiziralo je znanstveni skup posveen arheologu dr. iri Truhelki u povodu 70-te obljetnice njegove smrti (1942-2012). Odran je 5. svibnja 2012. u Maloj galeriji samostana Sv. Ante u Sarajevu. Njemu je prethodilo otvaranje prigodne izlobe Iz ostavtine dr. ire Truhelke. Potom su uslijedila izlaganja: Poslijeratna recepcija Truhelkinih istraivanja prapovijesti BiH (Nives Majnari-Pandi); Lik i djelo ire Truhelke kroz prapovijesnu arheologiju (Andrijana Pravidur); Ostava iz Vran Kamena kod Krupe prilog prvoj objavi (Ana Mari); Dr. iro Truhelka prvi kustos Zemaljskog muzeja BiH. Doprinos etnologiji Bosne i Hercegovine (Marica Filipovi); Tajne
42
Kronologija dogaaja
na Franjevakoj teologiji i urednik Svjetla rijei. Knjiga Osueni na nadu izdana je u povodu 80. obljetnice fra Ljubinog roenja. Rije je o odabranim tekstovima koje je fra Ljubo Luci je pisao od 1984. pa sve do pred smrt 1995. godine. Objavljeni su u Svjetlu rijei, Danima, Steku, a neki tekstovi su iz njegove ostavtine. Knjiga je tematski podijeljena na tri cjeline: Ja i moj neprijatelj; zatim Grci, Turci i Latini te Ubili su Bosnu. Nagrada za poeziju Pjesnik Mile Stoji dobitnik je knjievne nagrade Risto Ratkovi za 2012, za knjigu pjesama Dunia (2011), u izdanju kue V.B.Z. iz Zagreba. Regionalni iri dodijelio mu je nagradu veinom glasova, uz obrazloenje da je njegova zbirka djelo onoga koji je, ima tome ve dugo, ovladao tajnama pjesnike alhemije. Stoji stoji i pjeva meu zavaenim narodima. I oni ga, gle uda, barem neki od njih, sluaju, navedeno je u obrazloenju irija, koji su inili Milorad Popovi (predsjednik) i Andrej Nikolaidis iz Crne Gore, Ivica Prtenjaa iz Hrvatske, Teol Pani iz Srbije i Ahmed Buri iz Bosne i Hercegovine. U konkurenciji je bilo 35 pjesnikih zbirki renomiranih autora iz regije, od kojih je iri napravio ui izbor. Nagrada je dodijeljena 21. rujna 2012. na prigodnoj sveanosti u Bijelom polju.
Putopisne biljeke Od Venecije do Rima (3. 12 12. 12. 2011). Na putu prema Rimu zaustavljanje u Veneciji negdanjoj monoj Republici, respektabilnoj trgovakoj i pomorskoj sili u Europi, trajnoj suparnici Dubrovake republike, danas atraktivnoj i nezaobilaznoj turistikoj destinaciji za ljubitelje kulture i umjetnosti iz cijeloga svijeta. Odsjedanje u samostanu San Francesco di Vigna, do kojeg smo doli kroz labirint malih ulica, te ljubazan prijem gvardijana fra Sebastiana i drugih fratara, idu u prve dobre dojmove. Pridodamo li tome neposrednu susretljivost mladog dalmatinskog fratra fra Ivana Reia, koji se sprema za postdiplomski studij u Rimu, koji nam je velikoduno bio vodi u obilasku grada, u posjetu uvenoj crkvi Sv. Marka, zatitnom znaku Venecije, u penjanju na kampanil, kao i u pohodu atraktivnim venecijanskim mostovima Il ponte di Rialto, Il ponte dei Sospiri
Mario Mikuli, Autoportret

Iz Venecije putujemo u smjeru Rima (5. 12), navraamo u grad Orvieto obiljeen impresivnom katedralom posveenom Uznesenju Marijinu. Povod za njezinu gradnju bilo je udo krvi u oblinjem mjestu Bolseni 1263. kada je prilikom pretvorbe u vrijeme mise, koju je predvodio jedan eki sveenik na putu papi u Rim, iz hostije poela kapati krv na korporal. Taj je dogaaj bio podloga za svetkovinu Tijelova. Na papinu elju ta je tkanina prenesena u Orvieto a uskoro je (1290) zapoela gradnja katedrale gotikih stilskih obiljeja ali i s tragovima romanike. Dovrena je
ime Vulas, Kri s golubicom

44
tijekom 14. stoljea. U njezinoj pokrajnjoj kapeli kao relikvija uva se krvlju pokapani korporal. U njoj se nalazi i vrlo vrijedna freska, majstorsko djelo Luce Signorellia, Posljednji sud iz 1499. godine. Proelje katedrale je njezin najatraktivniji dio, ide meu najljepa u Italiji. Dekorirano je reljema, skulpturama i mozaicima koji napose blistaju na sunevoj svjetlosti. Pod dojmom velianstvene katedrale nastavljamo put prema Rimu. Smjetamo se u prostorijama franjevakog sveuilita Antonianum, u lijepo ureenim apartmanima. Sutradan (6. 12) posjeujemo crkvu Sv. Klementa, Forum Romanum, crkvu Sv. Petra u Vatikanu, kao i druge gradske znamenitosti: Panteon, Piaza Navona, Fontana di Trevi, Quirinal, Koloseum, baziliku Sv. Ivan Lateranski Iako je to sve ve ranije vieno, uvijek iznova izaziva divljenje. Atraktivan je pohod parku Villa Borghese (7. 12) te gradiu Tivoli s uvenim fontanama (Villa dEste). Neoekivan veernji susret na Kapitoliju (Campidoglio) s glazbenim ansamblom iz Zagreba na sveanosti predaje Boinog bora (8. 12), dara grada Zagreba gradu Rimu, uz kratke pozdrave dvojice gradonaelnika bio je ugodno i neoekivano iznenaenje. Konano, 9. prosinca smo na Papinskom liturgijskom institutu Anselmianum gdje fra Danimir Pezer brani doktorsku disertaciju, zbog ega smo i doli u Rim (B. Vujica, I. Bubalo, M. Babi, M. Karamati, P. Jele, I Studenovi i A. Kovai). Obrana je bila besprijekorna i uz posebnu pohvalu komisije. Sutradan smo krenuli nazad, kui. Prva postaja na povratku je grad umjetnosti Firenca, sa svojom velianstvenom katedralom i uvenom galerijom Ufzi, koja je povremeno otvarana posjetiteljima ve od 16. st., a slubeno otvorena javnosti 1765. godine. Pohod katedrali, duljine 148 m, treoj po duljini u svijetu (poslije crkve Sv. Petra u Rimu i Sv. Pavla u Londonu), ija je gradnja zapoela 1296. godine bio je na glavni cilj. Graena je u gotikom stilu od zelenog i bijelog mramora, a zavrena nakon 173 godine s renesansnom kupolom. Zvonik je izgraen po projektu uvenog slikara
Kronologija dogaaja
Giotto-a (1337) visine 84 m, a renesansnu kupolu je 14 godina radio arhitekt Filippo Brunelleseschi (1420-1434), utemeljitelj renesansne arhitekture. (Samo dvadeset godina kasnije gradi se ibenska katedrala, 1441, /graditelji: Juraj Dalmatinac i Nikola Firentinac/ koja takoer zavrava kupolom koja znai poetak renesanse u Hrvatskoj). Kupola rentinske katedrale, promjera 42,2 m, po svome oblikovanju i tehnikoj uzvedbi, pravo je arhitektonsko remek djelo (v. 93 m). Katedrala je jedinstveno djelo gotiko-renesansne arhitekture i jedna od najznaajnijih graevina u Italiji. Neposredno u njezinoj blizini je arhitektonski znamenita osmokutna romanika krstionica, takoer od zelenog i bijelog mramora (11-12. sr.). Svjei rentinski dojmovi, kao i oni rimski, bili su nam najbolja pratnja na naem povratku u domovinu. Edinburgh-sjeverna Atena (12-15. 8. 2012) atraktivna metropola u jugoistonoj kotskoj uz morski zaljev Firth of Forth u blizini Sjevernog Mora, utemeljena je 1125. god. Danas je glavni grad kotske. Zahvaljujui impresivnoj breuljkastoj konguraciji terena (grad na sedam breuljaka/stijena vulkanskoga podrijetla) s bogatom srednjovjekovnom arhitekturom u starijem dijelu grada te kasnijom neoklasicistikom, Edinburgh je jedan od neodoljivo privlanih gradova Europe koji godinje posjeti vie od milijun turista. Dijelovi grada od 1995. nalaze se na popisu svjetske batine UNESCO-a s vie od etiri i pol tisue nacionalnih spomenika. Poeci grada vezani su za nastanak obrambene utvrde na stijeni (Castle Rock). Kada su u 1. st. posl. Kr. do kotske stigli Rimljani, ve tada je postojala keltska utvrda na stijeni zvana Goddodin (Tanka utvrda), a potom kada su je 7. st. osvojili Englezi iz Northumbrije, grad je nazvan Eiden Burgh, po sv. Edvinu. U 10. st. utvrda je iznova pod kotskom vlau. U 11. st. kotski su kraljevi na stijeni izgradili prvi dvorac, a u nizini, ispod njega, koncem 11. ili poetkom 12. st., utemeljili su opatiju Holyrood (Sveti kri), pored koje je, na prijelazu iz 15. u 16. st., izgraena PalaGodina XXXIX. broj 1-2 2011/2012.
ime Vulas, Svijenjak
a Holyrood kraljevska rezidencija. God. 1707. potpisan je Zakon o Uniji po kojem su kotska i Engleska postale Ujedinjeno Kraljevstvo. Grad Edinburgh je uskoro, tijekom 18. st., doivio pravi gospodarski i kulturni polet. U to doba u njemu djeluju najsnaniji predstavnici kotskoga prosvjetiteljstva Adam Smith, David Hume i Allan Ramsey. S urbanistikog aspekta grad je podijeljen na
45
Marija Ujevi, Mato
Stari grad (Old Town) i Novi (New Town). Zbog prenapuenosti Staroga grada, u 18. st. projektira se i urbanizira Novi grad na emu su radila trojica arhitekata: James Craig, Robert Adam i William Playfair. (Zanimljivo je ovdje napomenuti da je R. Adam 1757. snimio Dioklecijanovu palau u Splitu i objavio djelo s ilustracijama pod naslovom Ruevine palae cara Dioklecijana). Novi grad je graen u duhu neoklasicizma. Naime, Robert Adam je studirao u Italiji antike spomenike te je potom svojim arhitektonskim projektima postao utemeljiteljem neoklasicistike arhitekture u Velikoj Britaniji. U povijesno-kulturnom smislu Edinburki dvorac (Edinburgh Castle) na vulkanskoj stijeni najzanimljiviji je dio Edinburgha. Njastariji ouvani dio dvorca je kapela Sv. Margarete (12. st.) koja je vremenom pala u zaborav te je sluila kao prostor za deponiranje, a tek je u 19. stoljeu prepoznata u svome izvornome znaenju te je restaurirana. Tamo su takoer kotski ratni muzej, Muzej kotske kraljevske regimente, kotski ratni
46
memorijalni spomenik... (popis svih poginulih vojnika diljem svijeta). Pred dvorcem je veliki trg gdje se svake godine u kolovozu odrava Edinburki festival s montanim tribinama za oko 10.000 gledatelja. Festival redovito zapoinje priredbom-spektaklom The Royal Edinburgh Military Tattoo u emu ponajvie sudjeluje kotska armija, ali u novije vrijeme i internacionalni vojni orkestri i puki plesai iz oko 40 zemalja. Uistinu jedna impresivna dvoipolsatna predstava. Slubena rezidencija britanskih okrunjenih glava Holyroodhous, gdje svake godine odsjeda kraljica i gdje se nalazi njezina galerija s vrijednim slikama (Rembrandt, Van Dyck, Rubens...), jest i mjesto gdje je stolovala i danas kod kota vrlo popularna kraljica Marija kotska (16. st.) gdje se mogu pogledati njezine privatne prostorije s namjetajem iz tog vremena. kotska nacionalna galerija portreta bogata je brojnim portretima poznatih osoba, a za nas je zanimljiva i stoga jer se u njoj nalazi portretna skulptura u bronci (1918) edinburke lijenice dr. Elsie Maud Inglis (1864-1917) iji je autor Ivan Metrovi. (Inglis je u vrijeme Prvog svjetskog rata organizirala Misiju kotskih ena i kotsku ensku bolnicu i Ratnu bolniku misiju te je otputovala u Srbiju i Rusiju radi organiziranja bolnica). U galeriji je i portret Petera Higgsa, znanstvenika sa edinburkog Sveuilita, koji je ukazao na postojanje bozona, hipotetske elementarne estice (Higgsov bozon, Boja estica) kojom se objanjava masa svih drugih estica (to je ona estica koja drugim esticama daje masu). Tamo se nalazi i odljev/maska glave ovce Dolly (1996-2003), prvog kloniranog sisavca, dok su njezini punjeni ostaci u edinburkom Kraljevskom muzeju. kotska nacionalna galerija osnovana je 1850-ih godina. U njoj se uva vrlo bogata zbirka klasinih umjetnikih djela od vremena renesanse do 19. stoljea, meu kojima su djela uvenih slikara kao to su Tizian, Rembrandt, Raphael, Monet, Van Gogh i Gauguin. U ljeto 2012. (14. srpnja
Kronologija dogaaja
14. listopada) u njoj je prireena izloba pod nazivom Van Gogh to Kandinsky. Symbolist Landscape in Europe 18801910. Izloena su likovna djela vie od 50 europskih slikara, meu kojima su Arnold Bcklin, Giorgio de Chirico, James Ensor, Paul Gauguin, Vincent van Gogh, Wassily Kandinsky, Gustav Klimt, Piet Mondrian, Claude Monet, Edward Munch i dr. Katolika katedrala Svete Marije (St. Marys Cathedral): Otvorena je 1814. godine. To je metropolitanska crkva, koja je prilikom obnove katolike hijerarhije u kotskoj 1878. godine postala prokatedrala nove nadbiskupije Sv. Andrije u Edinburghu, a 1886. je preimenovana u metropolitansku katedralu. Crkva Sv. Egidija (St. Giles Church): Kulturno-povijesno najvanija i najiteresantnija crkva u Edinburghu. Nazvana je po patronu grada sv. Egidiju (St. Giles). Zvonik crkve je oblikovan u formi krune. Pojedini dijelovi crkve potjeu iz razliitih stoljea: stupovi koji podupiru zvonik su iz normanskog vremena, kameni klesani uratci iz srednjega vijeka, a sam zvonik, koji podsjea na kraljevsku krunu, potjee iz godine 1485. Vitraji (autori: Edward Burnes Jones i William Morris) dijelom su iz viktorijanske ere, dijelom iz predrafaelitskog razdoblja. Crkva je imala vanu ulogu u vrijeme kotske reformacije, ali takoer i u vrijeme engleskog graanskog rata u 17. st. U toj je crkvi 1555. slubovao reformator John Knox, koji se zauzimao da prezbiterijanska religija postane slubena u kotskoj. Crkvu rado nazivaju katedralom, to ona zapravo nije. Istina, ona je 1633. izdignuta u rang katedrale i tada je imenovan biskup u Edinburghu, ali kako prezbiterijanska crkva odbacuje autoritet biskupa, to je crkva ubrzo ponovno izgubila tu titulu. Nova zgrada kotskog parlamenta. U staroj zgradi Parlamenta 314 kotskih zastupnika odravalo je svoje sjednice od 1639. do 1707. godine. Kada je 1707. potpisan Akt o Uniji, kancelar Seaeld se zastupnicima u tijeku zasjedanja obratio sljedeim rijeima:
Ovo se zasjedanje odgaa. Tada nitko nije slutio da bi to moglo potrajati sve do 1999. godine kada se novi nezavisni kotski parlament iznova okupio. Ubrzo, potom, poela je izgradnja nove zgrade Parlamenta po projektu katalonskoga arhitekta Enrica Mirallesa (umro 2000) nasuprot palai Holyrood. Zgrada je sveano otvorena 2004. godine. Tome su prethodile brojne kontroverze. Naime, kada je poela gradnja predvieni su trokovi od 40 milijuna funti, a na kraju 2004. trokovi su iznosili 400 milijuna. Meutim, kada je Parlament poeo zasjedati, diskusije su prestale. Zgrada je moderno zdanje, vrlo atraktivna, impozantnih dimenzija, njezina fasada matovito je dekorirana s nizom asimetrinih linija, a unutra, u dvorani zasjedanja, gotovo je sve izvedeno od drva (zidovi, strop) ali s harmonino razvedenim plohama i linijama to stvara visok estetski ugoaj. Zgrada je 2005. godine dobila nagradu Kraljevskog instituta britanskih arhitekata. Otvorena je posjetiteljima u vrijeme kada Parlament ne zasjeda. Parlament je simbol novosteene kotske nezavisnosti, jo ne potpune za godinu 2014. najavljen je referendum o punoj nezavisnosti.
Marija Ujevi, Krlea

47
Iz glazbenog ivota Novogodinji koncert u Sl. Brodu U organizaciji Rotary Club-a Slavonski Brod odran je Novogodinji koncert 27. prosinca 2011. u Kazalino-koncertnoj dvorani Ivana Brli Maurani iji je prihod namijenjen kao potpora i poticaj uspjenim uenicima i studentima u okviru projekta nagraivanja mladih Izvrsnost je in. Na natjeaj za dodjelu nagrada u projektu Izvrsnost je in javilo se 30 kandidata, a prosudbena komisija je odabrala etvero studenata (na studiju u Slav. Brodu i Zagrebu) koji su dobili po 3 tisue kuna i 4 uenika koji su nagraeni po dvije tisue kuna: dvije uenice iz Klasine gimnazije Fra Marijan Lanosovi, jedna uenica Ope gimnazije i jedan uenik Tehnike kole. Ovaj po redu 4. novogodinji koncert Rotary Cluba neto je drugaiji od prijanjih, a nastupili su Kvartet Diversi koji
ine Sandra Bagari, Renata Sabljak, Ervin Baui i ani Stipaniev koji su, uz pratnju revijskog orkestra Josipa Cvitanovia, pripremili izbor najpopularnijih domaih i stranih boinih pjesma. Voditeljica je bila Mila Elegovi. Koncert je, sudei po aplauzu u ispunjenoj dvorani Ivana Brli Maurani, publika vrlo lijepo primila.
DRUTVO POLITIKA Nacionalni interes je u opem dobru U katolikom tjedniku Glas Koncila (br. 42, 16. 10. 2011, str. 6-7) objavljen je intervju s dr. fra Ivanom Bubalom, profesorom lozoje na Franjevakoj teologiji u Sarajevu pod naslovom Postmetaziki duh vremena dovodi u pitanje sve velike prie. Iz tog sadrajno zapaenog intervjua donosimo odgovore na dva pitanja koja je postavio novinar Vlado utura: U krugu takozvane graanske ljevice zanemaruje se gledite desnih, kao to je nacionalni interes, narodno blagostanje, ljudska srea. Koliko to oblikuje dananji svijet, posebno hrvatsko drutvo? Ako se ovdje ograniimo samo na pitanje nacionalnog interesa, to zapravo i jest deurna tema u polemikama izmeu ljevice i desnice, podsjetio bih ponajprije na to da se ono nacionalno ne dovodi u pitanje samo u lijevim ideologijama nego danas takoer, i to ponajvie, unutar ideologije globalnog trita. Sa stajalita apsolutnog trita sve to na bilo koji nain predstavlja smetnju slobodnom protoku roba i kapitala treba potisnuti u stranu, a to nije samo nacionalni interes, nego i drava uope ukoliko se ona javlja u ulozi jamca socijalne zatite slabijih, javne zdravstvene skrbi, slobodnog neprotnog obrazovanja itd. Na svoj nain smetnja su i posebne tradicije, jezici i vrednote npr. sloboda ili nacionalni interes pojedinih naroda. No, koliko god je opasno lijevo ili neko drugo negiGodina XXXIX. broj 1-2 2011/2012.
Slavko ohaj, Autoportret

48
Kronologija dogaaja
ranje nacionalnog interesa, jednako je tako pogibeljna njegova apsolutizacija, to je karakteristina oznaka desnih ideologija. U tom se sluaju cjelokupno viedimenzionalno ope dobro nekog naroda reducira iskljuivo na njegov nacionalni interes, nesvodivi pojedinac sa svojim neprikosnovenim dostojanstvom svodi na puki instrument jedne bezobzirne kolektivistike ideologije i ujedno rtvuju temeljni moralni principi i kriteriji na oltaru divinizirane nacije. Razorne posljedice upravo za vlastiti narod, u ije se ime sve to radi, mogue je vidjeti svuda oko nas. U tom kontekstu ne smije se preutjeti ono to se poetkom devedesetih utke dogodilo jednom dijelu naega naroda, bosanskim Hrvatima, ija se tragedija povijesnih razmjera poetkom devedesetih ne smije ni spominjati upravo prema desniarskoj i nacionalistikoj politikoj korektnosti, pa se to ni ne ini osim to se iznimno kae kako je ta rtva toboe iznuena cijena uspostave hrvatske drave. A svima je poznato da je to ispregovarana cijena jednog pogrenog nacionalnog projekta. O enormnom bogaenju raznih elita, te nezapamenom razaranju materijalne i duhovne supstancije vlastitog naroda sve pod krinkom nacionalistike retorike i velikog hrvatstva da i ne govorimo. U svom djelu Protestantska etika i duh kapitalizma Max Weber zastupa miljenje da duh u obliku religioznih predodaba ima mo da presudno utjee na neto materijalno kao to je kapitalistiki gospodarski sustav. Moe li na tom ili slinom tragu na iroj razini zaivjeti ideja odgovornosti u duhu socijalnog nauka Crkve? Kao to je poznato, M. Weber razvija tezu da je specina, prvenstveno kalvinistika profesionalna etika prema kojoj su marljivi, predani rad i strogi svjetovni asketski ivot najsvetija kranska dunost odluujui imbenik nastanka modernog kapitalizma. Kapitalizam je zapravo nenamjeravani rezultat toga etosa, ali ne samo njega. Weber nije htio jednostranom mateGodina XXXIX. broj 1-2 2011/2012.
Zlatko uletni, Portret Vanje Radaua
rijalistikom tumaenju kulture i povijesti suprotstaviti neku jednako tako jednostranu idealistiku ili, kako on kae, spiritualistiku interpretaciju, smatrajui da nijedno monokauzalno objanjenje ne pridonosi povijesnoj istini. Zanimljiv je njegov uvid kako kapitalizmu, nakon denitivne pobjede, vie nije bila potrebna svjetovna kranska askeza te je, kao najsudbinskija mo modernog ivota, poprimio oblik udovinog razvitka na ijem e koncu najvjerojatnije ako ne doe do obnove starih ideala ili se ne pojave posve novi posljednji ljudi (utjecaj Nietzschea!) biti strunjaci bez duha, sladokusci bez srca. U svakom sluaju, Weber je smatrao kako se na birokratsko-kapitalistike strukture i anonimne drutvene moi i procese, kojima je ovjek izruen, ne moe utjecati nikakvim ljudskim djelovanjem, pa tako ni putem revolucije. Mogue je jedino tragati za karizmatskim voom koji e na elu
49
ipak spomenuti jednu znaajnu pozitivnu iznimku. Mislim na istinski djelotvornu vjerniku zauzetost u duhu teologije osloboenja i njezine opcije za siromane, posebno u Latinskoj Americi. teta je, meutim, to ta eminentno ivotna teologija nema dovoljne podrke slubene Crkve zbog navodne bliskosti s marksistikom idejom revolucije. Nita bez islamofobije U ovom poratnom vremenu u BiH malo je koji pojam toliko intenzivno koriten u javnom politikom ophoenju koliko termin islamofobija i to u smislu neprijateljstva i mrnje prema muslimanima ili islamu uope. U tome je prednjaio poglavar Islamske zajednice BiH, reis M. Ceri, kao i krug oko njega, sve s politikim ciljem dogradnje i uvanja trajne aureole rtve. Jednako je tako u politike svrhe koriten i pojam genocida vezan za srebreniku tragediju. Dokle obuzetost islamofobijom see pokazuje i primjer vezan za knjievnika Predraga Matvejevia u intervjuu Dnevnom avazu, 14. 10. 2011., koji je izmeu ostalog, rekao: Proli put kada sam bio u BiH, vidio sam neke stvari koje bi mogao ispraviti reisu-l-ulema Mustafa ef. Ceri. Mislim da bi on, kada bi bio malo odrjeitiji, mogao zaustaviti neke manifestacije koje kasnije koriste hrvatski i srpski nacionalisti. Mislim na vehabije... Oni dobiju malo para da izau petkom. Ne treba to naim muslimanima. Matvejevi, koji se inae esto zauzimao za bh. muslimane, neoekivano je postao islamofob, sudei po jednoj gruboj reakciji Rijaseta Islamske zajednice u BiH na njegov intervju: Mnogi koji su do sada imali povjerenje u profesora Matvejevia, te mislili da ima ljudi koji znaju razlikovati istinu od lai, pravdu od krivde, onih ljudi koji su otporni na islamofobiju, naalost ovakvim izjavama su duboko razoarani, i ao im je to je profesor Matvejevi pristao, moda i nesvjesno, da bude rtva ope antiislamske histerije, kao nekada ope antisemitske gebelsovske propagande koja je Europu
Miljenko Stani, Portret djevojke
vladajueg aparata barem privremeno uspostaviti obvezujue vrednote i na taj nain dati smisao drutvenom dogaanju. U svakom sluaju, Webera se ne moe pozivati za svjedoka mogunosti opedrutvene preobrazbe na tragu socijalnog nauka Crkve. A i sami se uvjeravamo na vlastite oi da taj nauk utemeljen doista na bitnim i nezaobilaznim principima osobe, solidarnosti, ope dobrobiti, supsidijarnosti, te u novije vrijeme opcije za siromane ne pokazuje neku znaajniju uinkovitost u svijetu, ali ni u ivotu same Crkve. A to onda znai da ona ima ozbiljnih problema s vjerodostojnou svoga navijetanja. Jer, kako upozorava Biskupska sinoda iz 1971. godine, Crkva mora biti svjesna toga da svatko tko se usuuje ljudima govoriti o pravednosti, ponajprije sam mora biti pravedan u njihovim oima. Pravedan, dakle, u tuim a ne samo u svojim oima! Treba
50
Kronologija dogaaja
zavila u crno holokaustom nad Jevrejima i genocidom nad nama, muslimanima Bonjacima. (Rijaset, 14. 10. 2011). Ovakva do bijesa gruba i zlonamjerna reakcija na jedan odmjeren i dobronamjeran savjet prije svega govori o njezinim autorima koji nerado prihvaaju mogunost uklanjanja negativnih pojava i da je vrijeme da izau iz sjene navodne trajne ugroenosti. Dovoljno je bjelodano kako je opasnim postalo ponaanje vehabija koji ni po emu ne pripadaju bosanskomuslimanskom svijetu oni su zapravo import iz Saudijske Arabije koja ih nancijski podupire svojim naftnim dolarima! Za Ceria su to novi muslimani preko kojih se, istini za volju, zapravo on promovira i koristi ih za svoje neutaive politike ambicije! Napad na veleposlanstvo SAD-a u Sarajevu Dana 28. listopada 2011. sljedbenik islamskog vehabijskog pokreta, Mevlid Jaarevi, doao je ispred zgrade veleposlanstva SAD s automatskom pukom, streljivom i dvjema runim bombama i oko 15:30 sati poeo pucati u smjeru zgrade. Drugu puku i tri bombe sklonio je u blizini veleposlanstva na vidno mjesto. Iz puke je pucao oko 50 minuta, odnosno do trenutka kad ga je pogodio hitac snajperista bh. slube sigurnosti. Jaarevi je uhien i potom osuen na 18 godina zatvora. Bio je to, u zadnje vrijeme, ponajvei incident proizaao iz vehabijskog miljea koji je, zbog okolnosti da se radi o stranom, amerikom veleposlanstvu, dobio svjetski publicitet. Apolitini rad franjevaca Nenad Popovi u lanku Kako je HDZ prevario Crkvu (Nacional, br. 832, 25. 10. 2011, 32-33) pie: Hrvatska je fragmentirana kao nikada. Antemurale christianitatis danas valja postaviti duboko u hrvatskom drutvu, u zatitu od monih i pohlepnih, a ne na nekakvim imaginarnim granicama. Drutveni raskol koji je HDZ ustoliio ne smije se ponoviti. Da je i apolitini rad u konanici politiki vie nego dragocjen,
demonstrirali su 90-ih bosanski franjevci predvoeni fra Petrom Aneloviem. U dobroj mjeri spasili su integrum Bosne i Hercegovine (33). Mersad Berber o franjevcima U Zagrebu je, gdje je ivio dva zadnja desetljea, iznenada je 6. listopada 2011. preminuo slikar Mersad Berber. Rodio se u Bos. Petrovcu 1940. Slikarstvo je diplomirao na Akademiji likovnih umjetnosti u Ljubljani 1963. u klasi Maksima Sedeja. Od 1978. do 1982. radio je na ALU u Sarajevu na Katedri za crte i graku. Svoje likovno nadahnue najvie je crpio, kako je sam govorio, iz mistinog svijeta Bosne, njezinih otomanskih slojeva i traginog usuda njezinih ljudi, a najznaajniji ciklusi njegova stvaralatva tako su i oslovljeni. Jedan od zadnjih njegovih projekata bila je monograja Srebrenica. U svojim razmiljanjima o Bosni, na svoj nain ju je povezivao s bosanskim franjevcima, to zapaamo u njegova dva intervjua (1994. i 2011). U intervjuu u Veernjem listu (1994) rekao je kako su za njega franjevci dobri duh Bosne: () Ne treba zaboraviti srednju Bosnu. Ono to smo zvali duhovni habitus ili kontinuo bosanske povijesti. Uvijek sam volio i bio dobrim dijelom uz franjevake samostane Kreevo, Kraljevu Sutjesku, Fojnicu. Dobri je duh
uro Seder, Isus pod kriem

51
bosanskih franjevaca u meni davno utvrdio injenicu tko su stvarni zaviajni ljudi te Bosne. No, skepsu nikad nisam dijelio s treim narodom koji se tako estoko odijelio od nas. Rei u vam neto o razaranju Bosne. Ima jedna crkva koja se zove crkva Sv. Ive gdje su na procesije dolazili vjernici cijeloga svijeta. Pri osvajanju Jajca Srbi su je s takvom slau zbrisali, bez obzira na sve kranske obrise. Nikada nitko nije uspio objasniti taj fenomen. (Veernji list, 22. 4. 1994, str. 28-29). U svom intervjuu Nacionalu (br. 832, 25. 10. 2011, str. 64-69) odgovarajui na pitanje novinara zato ivi u Zagrebu, kae: Uvijek smo se prelijevali prema hrvatskom kulturolokom krugu i to je bilo jasno, iako moja supruga Ada i ja drimo do svih tradicijskih i vjerskih vrijednosti koje su i komponente nae etike, a nikako amblema. U govoru o Bosni, vezano za njezina razaranja u zadnjem ratu, opet se pozvao na franjevce: Mnogo se mojih kolega, prijatelja s Akademije svrstalo na stranu Karadia, a osnovali su ak akademiju blizu Dubrovnika, u Trebinju. Nije im
bila dovoljna Bosna kojoj smo svi mi, kako kau franjevci tri puta do istoga Boga pripadali, nego su na prostoru Bosne napravili etnarhiju (66). Govorei nadalje o duhu Bosne veli: U bosanskoj poetici osjea se sevdalinski ton, izvjesna pronjena mekoa. Franjevci smatraju da je za njih Bosna zemlja mrke ljepote, to znai da ta zemlja u sebi ima i taj tragini patos. (68). Franjevci nekad i sad U zagrebakom tjedniku Forum novinar eljko Valenti postavio je knjievniku Ivanu Lovrenoviu, izmeu ostalih, i ovo pitanje: Bosanski fratri likovi su brojnih Andrievih proza, te njihova mudrost i blagost. Kao da bosanske franjevce i danas vode Andrievi fratri? Na to je Lovrenovi odgovorio: Ondanji i dananji bosanski fratri nisu isto, osim to su ivi ljudi, krvavi ispod koe, o emu je Mato pisao preuzimajui gorljive retke fra Radoslava Glavaa Starijega. Andrievi franjevci imali su poloaj koji je svjetski unikum; neto usporedivo moglo se nai moda samo u poloaju franjevaca u otomanskoj Palestini. Podloni Crkvi, a prak-
Branko Rui, Isus pada pod kriem
52
Kronologija dogaaja
tino izvan njezine vlasti, podloni Porti, ali s praktinom milet-autonomijom. Podanici inovjernoga Carstva, manji od makova zrna, i istodobno potpuni gospodari podanika, njihovih dua, katkad i ivota. Taj sustav, struktura i mentalitet, u historiograji, osim u lucidnim nalazima Sreka M. Daje, jo nije znanstvenokritiki osvijetljen i interpretiran. Andri je genijalnom povijesnom intuicijom osjeao jedinstvenost i ambivalentnost toga poloaja. Njegovi uvidi i danas su relevantni. Dananji fratri u BiH jo od nestanka otomanske vlasti i uspostave redovne Crkve u drugoj polovici 19. stoljea ive u drukijim prilikama, pa su nemogue gotove analogije. Politinost fratara iz otomanskoga vremena bila je imperativ ivota redovnike zajednice i naroda koji su zastupali. Politinost dananjih nije imeprativna na taj nain, neotklonjiv i sudbonosan, stvar je osobnog izbora, i podruje razliitih orijentacija, stilova ponaanja, politikih naklonosti. Sve do takvih u kojima se ne mogu prepoznati blagost, jo manje mudrost o kojoj govorite. (Hrvatska kultura nema razloga za nelagodu oko Andria, Forum, 2. oujka 2012, br. 25, god. I, str. 58-59, ref. 59). O vjerskim voama Na upit novinara kakvom mu se ini politika vjerskih voa, Roko Markovina, profesor iz Splita, odgovara: ini mi se da su se i oni izgubili u bespuima povijesne zbiljnosti, da su se prikljuili razmiljanjima, ali i djelovanjima politikih i nacionalnih voa, to vrijedi za sva tri naroda, izuzev, naravno, franjevaca Bosne Srebrene. ini mi se da su se vjerske voe prestali baviti duhovnim i da se bave vie svjetovnim, to nije istinsko poslanje vjere. (Portal: tano-net, 27. 3. 2012). Priznanje saudijskom kralju?! Kontroverzni prijedlog o dodjeli priznanja saudijskom kralju stigao, ne bilo otkud, nego ba sa sarajevskog Univerziteta. Naime, Senat Univerziteta donio je dvije odluke o dodjeli nagrade (studeni 2011). Prva je
Josip Biffel, Pejza s crvenim poljem
da se saudijskom kralju Abdullahu bin Abdul-Azizu Al-Saudu dodijeli Nagrada za mir i progres kao najvie priznanje Univerziteta u Sarajevu za izuzetan doprinos u razvoju mira, humanizma i progresa u svijetu. To priznanje proizlazi iz potrebe sjeanja na najduu ratnu opsadu jednog univerziteta. Druga odluka Senata tie se istog saudijskog suverena: budua Univerzitetska biblioteka, koja, kako tvrde, ima dogotovljeno arhitektonsko rjeenje i stajala bi 15 milijuna dolara, nosila bi ime Kralj Abdullah. Takve odluke unutar akademske institucije, kakav je Univerzitet, izazvale su nevjericu kod mnogih. Rije je, naime, o suverenu jednog notorno despotskog reima kakva je Saudijska Arabija, gdje se gaze sva prava pojedinih kategorija stanovnitva, napose ena, a njega se nagrauje kao nositelja mira, humanizma i progresa u svijetu. Daje se priznanje suverenu zemlje iz koje se izvozi retrogradna vehabijska ideologija koja je iznjedrila, izmeu ostalih, i terorista Mevlida Jaarevia, napadaa na ameriko veleposlanstvo u Sarajevu 2011. Zaista groteskno. No akademska se zajednica izmeu naftnih milijuna dolara, kojim se legitimira ideologija zla, i uvanja ljudskog dostojanstva i dostojanstva institucije, odluuje za dolare. Zabljesnuo ih je dolarski sjaj. I u tome je
53
Vladimir Blaanovi, Kompozicija
sav problem. Koruptivna mo saudijskih dolarskih donacija umanjuje ili sasvim brie osjetljivost za etiko. Na sreu, realizacija te malo kome prihvatljive zamisli ostala je samo elja! ene u Saudijskoj Arabiji i Latiev evropski mrak (19. 11. 2011) ene u Saudijskoj Arabiji za koje se uini da imaju zavodljiv pogled oiju, mogle bi uskoro biti natjerane da ih pokriju glasi priopenje Komiteta za promociju vrline i prevenciju poroka. Glasnogovornik Komiteta, Sheikh Motlab al-Nabet naglasio je da Komitet ima pravo sprijeiti ene u njihovim zavodljivim pogledima i narediti im da pokriju oi. To je najnoviji potez uvara morala! Poznato je da ene u Saudijskoj Arabiji moraju nositi crne adore, pokrivati kosu, a u nekim dijelovima zemlje i dio lica. One koje nisu adekvatno obuene za pojavljivanje u javnosti bivaju kanjene novano ili ibanjem. U javnosti trebaju imati i muku pratnju: oca, brata ili mua, a tek su prije neto manje od dva mjeseca dobile pravo glasa na izborima. Velikim
54
pomakom u pogledu njihovih ljudskih prava smatra se i nedavna dozvola da mogu raditi u prodavnicama rublja, to im je takoer bilo zabranjeno, a veliki skandal izazvao je i bunt nekolicine ena koje su sjele za volan. Usprkos takvom potiranju elementarnih ljudskih prava u Saudijskoj Arabiji, ima ih u Bosni i Hercegovini koji na tu dravu gledaju s velikim simpatijama. Jedan od tih je i dr. Demaludin Lati, profesor na Fakultetu Islamskih nauka. On kritizira svog kolegu s istog Fakulteta dr. Reida Hazovia i sarajevske medije koji o saudijskom reimu imaju drukije, kritiko, miljenje, te veli: Pri tome, profesor Hazovi, Osloboenje i ini sarajevski mediji najvaniju muslimansku zemlju, Saudijsku Arabiju, iskrenog prijatelja Bosne i Hercegovine i svih njezinih naroda, ni krivu ni dunu tjeraju od nas, ostavljaju nas same u evropskom mraku i preputaju nas istinskim dumanima koji su doli po nau djecu i po nau zemlju, a koje profesor Hazovi, u svojoj neobavijetenosti (ne i u svojim namjerama) ne zna pa tako i sakriva od bh. javnosti. (Osloboenje, 20. 11. 2011, str. 8). Latieva je, dakle, preporuka: iz evropskoga mraka okrenuti se saudijskom svjetlu! A kakvo je to bljetavo svjetlo, za kojim ezne Lati, dovoljno smo vidjeli iz gornjih redaka. Je li tu rije o njegovoj neobavijetenosti? Naravno da nije. Ne ulazei u to ima li ili nema evropskoga mraka, Lati, sudei po reenome, sigurno ima problema s identikacijom mraka, a u kojem je smjeru krenuo, mali su izgledi da mu zasja makar i jedna zraka svjetla! Jednima proljee, drugima zima Poetkom 2011. izbile su pobune u nekim arapskim zemljama: najprije u Tunisu, zatim u Egiptu, Libiji, Siriji. Usmjerene su protiv dugovjene vladavine diktator koji vladaju 20, 30, 40 pa ak i 50 godina. Dok su sami u preobilju bogatstva, narod ivi u siromatvu, politiki obespravljen i s niskim postotkom pismenosti (svaka druga arapska ena nepismena). Tamo je apsolutGodina XXXIX. broj 1-2 2011/2012.
Kronologija dogaaja
no nepoznata praksa demokratske promjene vlasti: to se dogaa iskljuivo prirodnom smru diktatora ili ee nasilnim uklanjanjem. Ovaj put lanana pobuna naroda u nekoliko zemalja nazvana je arapskim proljeem (asocira na Prako proljea 1969), oigledno iz slutnje da bi se mogle dogoditi stvarne promjene nabolje, pa ak da bi mogao zaivjeti i neki oblik zapadne demokracije. Zbivanja, nakon to je prolo vie od pola godine od poetka tih dogaaja, niim ne ukazuju da bi to uistinu moglo biti proljee, pogotovu ne za vjerske manjine. Naime, dobri su izgledi da islamisti budu kreatori nove politike stvarnosti (uvoenje erijatskog prava), kao to se dogodilo u Tunisu, a to u osnovi znai korak nazad. Dobro je znano kako je ahovu diktaturu u Iranu nadomjestila vjerska diktatura, koja se u svim elementima pokazala gorom. A to je lo znak za sve manjinske skupine, napose za krane, koje se inae tretira kao graane drugog reda. U tom je smislu indikativno ponaanje prema kranskim Koptima u Egiptu, najstarijem autohtonom dijelu stanovnitva, nakon to je smijenjen tamonji diktator i okonana njegova tridesetogodinja vladavina: uznemiravaju ih, pale crkve, postavljaju bombe u vrijeme crkvenih sveanosti, ubijaju ih samo zbog toga to su druge vjere. Od sijenja do svibnja 2011. ivot je nasilno izgubilo najmanje 49 koptskih krana. U jednoj njemakoj katolikoj publikaciji prije nekoliko mjeseci donesena je fotograja na kojoj se vidi kako stotine seleja (pripadnici jedne struje u islamu) klanja pred koptskom katedralom u Kairu, ne za neije dobro nego protiv krana. Slikovit primjer u to sve religija moe pervertirati! Svojedobno je, vezano uz tu temu, Bernhard Welte (1906-1983), lozof religije, opisao pretvaranje religije u njezinu suprotnost: Sveto se preoblikuje u nesveto, pobona revnost u nepobono ludilo. Traganje za jednom istinom ini slijepim da se shvati kako istina postoji samo u pluralu istina.
O zbivanjima u arapskom svijetu iranski knjievnik Kader Abdolah (ivi u Nizozemskoj) polazi od uvjerenja da se tamo uope nee dogoditi stvarne promjene nego e nastati itav niz islamskih reima koji e ograniiti slobode i narodu nametnuti autocenzuru. To je najvjerojatnije tona prognoza. Ako je i bila slutnja proljea za veinsko stanovnitvo, manjinama, prije svega kranima, ubrzo je iznova nastupila zima!
Mile Blaevi, Svlaenje Krista

55
Razoreni grad: dvadeset godina poslije Dvadeset je godina prolo od pada Vukovara i najveeg razaranja jednoga grada nakon Drugog svjetskog rata u Europi. Taj je dogaaj obiljeen 18. studenoga 2011. na dan kada je grad pao pod udarom stotina tisua granata nakon 87 dana opsade (1991). Na svu grozotu osvajanja i unitavanja grada iznova su nas podsjetile televizijske slike. Opet smo kao podsjetnik vidjeli slike ubijanja ljudi i razaranja grada, kao i kolone izbjeglih sa svom imovinom u dvjema rukama, a vidjeli smo i uli i trijumfalno kanibalsko pjevanje ubojica: Miloeviu alji nam salate. Tuna je bilanca opsesije stvaranja Velike Srbije u osvajakom pohodu na grad: vie od 2.500 mrtvih hrvatskih civila i vojnika, 7.000 deportiranih u srbijanske logore i sa zemljom sravnjen grad. A Haaki sud je za 200 ranjenika izvedenih iz bolnice i strijeljanih na Ovari osudio dvojicu operativnih zapovjednika, treeg oslobodio, a nikoga za razaranje grada i tisue pobijenih i deportiranih. Nisu traili topnike dnevnike, nisu spominjali
prekomjerno granatiranje grada, nisu se zanimali za zapovjednu odgovornost onih iz vojne i politike vrhuke! Grad Vukovar je danas, dvadeset godina poslije, slobodan, obnovljene su stambene zgrade i neki pogoni, barokni dvorac i franjevaki samostan s crkvom, ali su i dalje u ljudima ostali oiljci ubilake soldateske. I dugo e jo ostati. Gledajui, ratne slike iz vremena opsade grada kada su hrabri ljudi hrabro branili grad i njegove itelje, s jedne strane, i ponaanje nekih visoko pozicioniranih ljudi, kasnije prozvanih i optuenih za prisvajanje nacionalnog bogatstva pronevjerama i jeftinom i nezakonitom privatizacijom tvrtki, s druge, ostaje samo jedan zakljuak: dok su jedni branili domovinu, drugi su grabili, dok su jedni i ivote davali, drugi su sve uzimali, dok su jedni u patriotizmu vidjeli stvar opeg dobra, drugi su njime pokrivali svoju pohlepu. Sve dok se ne stane na kraj takvoj korupciji, osjeaj dubokog razoaranja i prevarenosti kod irokih slojeva naroda nee nestati! esnaest godina mira esnaest je godina Daytonskog sporazuma, potpisanog u bazi amerikih zranih snaga Wright-Patterson u Daytonu (21. 11. 1995), koji je zaustavio rat u Bosni i Hercegovini, kako ga se obino lakonski denira. Ako je zaista zaustavio rat i uspostavio mir, on ipak nije otvorio nikakvu perspektivu za budunost. A u tome je bit. Zemlja je podijeljena, osvajai su nagraeni s pola dravnog teritorija, nije provedena denacikacija i sada imamo injenicu da drutvo vode ljudi bliski odgovornima za najvee zloine. Vod iz Laktaa, u ijem se entitetu obljetnica Daytona obiljeava neradnim danom a ima i zato: priznao je tvorevinu izniklu na zloinu kae za srpsku vojsku da su to asne vojne formacije od najveeg znaaja za ouvanje srpskog naroda u BiH za vrijeme odbrambenootadbinskog rata (30. 5. 2011), da bi kasnije on, koji nijee srebreniki genocid, mirno rekao: da su u vrijeme dogaaja u Srebrenici povuene vojne
Zlatko Prica, Put u Tar

56
Kronologija dogaaja
snage UN-a, kako bi se desio masakr, jer je tadanjem muslimanskom rukovodstvu u Sarajevu trebalo 5.000 ubijenih muslimana da bi se desila vojna intervencija NATO protiv srpskih snaga, a koja je odluivala o samoj sutini rata (30. 10. 2011). Dakle, desio se masakr jer je to nekome trebalo, a poinile ga srpske asne vojne formacije. Pritom je bestidno umanjio broj ubijenih za oko tri tisue, kao to je prije nekoliko mjeseci broj rtava u Jasenovcu uveao deset puta na 700 tisua! Sada je apsolutni gospodar u svome entitetu, a kao sudionik u ratnom (i poratnom) velikosrpskom projektu, kakve li ironije, zauzima se za prava Hrvata u Federaciji i prijateljuje s dijelom bh. hrvatske politike vrhuke. Tom udnom saveznitvu nije smetnja ni to to je bio za bombardiranje Zagreba (1995), uz tek licemjerni prijekor televiziji zbog objavljivanja: Ono oko bombardovanja Zagreba, ja se slaem da treba tui Zagreb, ali ne smijemo to rei. Ako je to trebalo da se kae, na onaj nain nije smjelo. Konano, asne vojne formacije etniki su oistile teritorij od Bonjaka i Hrvata u odbrambenootadbinskom ratu, te danas imamo stabilnu srpsku entitetsku kuu ija tri kuta vrsto poivaju na zloinu, a etvrti na dobrohotnosti meunarodne zajednice! Tadi o srpskoj republici Na proslavi srpskoga entiteta 9. sijenja 2012. srbijanski predsjednik Boris Tadi je, oekivano, opravdavao nastanak Srpske republike BiH 1992. godine (od ljeta iste godine: pod imenom Republika srpska), a time i njezinu zloinaku biograju: 9. januar 1992. godine bio je istorijski dan za sve koji su eljeli da se okona rat na prostoru Jugoslavije. RS je osnovana kao odgovor na nezavisnost BiH koju su izglasali Bonjaci i Hrvati. Tadi je jedino zaboravio kazati da ta republika nije iznikla negdje iz umskog humusa nego da je stvorena na stotinama tisua mrtvih i prognanih i na spaljenim domovima Hrvata i Bonjaka kratko reGodina XXXIX. broj 1-2 2011/2012.
Josip Poljan, Uskrsnue
eno nastala je na zloinu, a nikako kao odgovor na nezavisnost BiH! Krsna slava i asno ordenje Dana 9. sijenja 2012. obiljeen je sveani jubilej srpskoga entiteta u Bosni i Hercegovini. Toga je dana, naime, prije dvadeset godina svoj put zapoela republika u iji su ivotopis ule imena desetin tisua mrtvih i stotin tisua prognanih. Slavila se obljetnica poetka realizacije plana teritorijalnog zaokruivanja Bosne i Hercegovine (Srpska republika BiH) pod srpskom vlau to je zapoelo nesmiljenim progonom nesrpskog stanovnitva, pljakom i razaranjem imovine. Bio je to poetak puta poploanog zlim namjerama i gorim djelima kojim su asne vojne formacije za vrijeme odbrambenootadbinskog rata (Milorad Dodik) priredile pakao nesrpskom ivlju i stvorile ist srpski etniki teritorij. Bezobzirna ubojstva, logori, progon, pljaka, razaranje, srebreniki zloin s haakim certikatom jest biograja
57
mlje, vode, zraka i vatre u razumijevanju svijeta starih grkih lozofa. Stoga je sudjelovanje na banjalukom politikom banketu bio samo znak potpore na zlu nastaloj tvorevini! I nita drugo! Armenci i Srebrenica Uoi Boia 2011. francuski parlament je izglasovao zakon kojim se zabranjuje nijekanje genocida nad Armencima to su ga poinili Turci 1915-17. godine. Tada je pobijeno izmeu milijun i milijun i pol kranskih Armenaca. Uinjeno je to s ciljem iskorjenjivanja armenske zajednice te tako etniki oiste podruja osmanske drave. Da je to izvedeno s jasnom namjerom unitenja naroda, to je kljuni element denicije genocida, potvruju, izmeu ostalog, i sauvane pisane zapovijedi turskog ministra unutarnjih poslova Talaata svojim podreenima: Daje se na znanje, da je Vlada po nareenju Djemieta (Komiteta) odluila potpuno iskorijeniti Armence koji ive u Turskoj. Ne obzirui se na ene, djecu i bolesne te bez osjeaja grinje savjesti treba skonati njihov ivot (15. 9. 1915); Neupadljivo istrijebite svakog Armenca u istonim pokrajinama kojeg biste nali u svojoj oblasti (23. 11. 1915) i sl. Odluku francuskog parlamenta vezanu za Armence spominjemo stoga to je ona nala svoj udan odjek u Bosni i Hercegovini. Naime, entitetski predsjednik M. Dodik je samo dan nakon francuske odluke (23. 12. 11) izaao s prijedlogom da se i u BiH donese zakon koji e sankcionirati nijekanje genocida nad Armencima. Bila je to jo jedna politika igra tipina za ovog bahatog politiara. Stoga nije neoekivano da on, dok se toboe zauzima za armenski sluaj, istodobno otvoreno negira srebreniki genocid! Kao njegova slika i prilika, ali s bonjakim predznakom, o istoj temi oglasio se dr. Demaludin Lati, profesor na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu. On je, dakako, suprotno Dodiku, ustvrdio da Turci nisu poinili genocid jer se radilo o tipino graanskom ratu u kojem su izginule stotine
Edo Murti, Zaarano raskre
kojom se legitimira najmlaa srpska drava (patrijarh Irinej), osnovana kao odgovor na nezavisnost BiH (Boris Tadi). Izreene su velike rijei, podijeljeno ordenje sve uz mnogo euforije i ushita. Slavlju je doprinos dala i srbijanska politika i crkvena elita, predsjednik drave i ministar unutarnjih poslova, patrijarh Srpske pravoslavne crkve, te ruski veleposlanik koji je Dodiku dodijelio odlikovanje. rtve nitko nije spomenuo, za njih nije bilo mjesta, izgleda, ni u primislima! A i kako bi, jer time bi se samo naruila slavljenika idila i ugodno raspoloenje! Na politikom banketu sudjelovala je i najvia delegacija HDZ BiH (D. ovi, B. Krito, V. Bevanda), te banjaluki biskup dr. Franjo Komarica koji je odlikovan Ordenom asti sa zlatnim zracima. Jesmo li to od njih mogli oekivati ili ne, sada je svejedno, pitamo se samo nisu li sudjelovanjem na proslavi, kojom se faktiki slavio progon oko 220.000 Hrvata (ne raunajui Bonjake) iz njihova zaviaja, zaboravili na narod kojemu su asne vojne formacije 1990-ih priredile pakao?! (Banjaluki muftija E. amdi odbio primiti odlije!). U ime kakvog to jubileja i u ime kojeg ordena asti su se oni naklonili entitetskom voi?! Ubojstvo, progon, grabe i pale su etiri znaka koji obiljeavaju taj ratni politiki proizvod, poput etiriju elemenata ze58
Kronologija dogaaja
hiljada iskljuivo jermenskih pravoslavnih koji su sudjelovali u unutarnjoj agresiji na Tursku (Dnevni avaz, 2. 1. 2012)! Tako ovjek, koji je doivio genocid nad svojim sunarodnjacima u Srebrenici, glasno nijee turski genocid nad vie od milijun Armenaca! Ovdje su dva ideoloki i u svakom drugom pogledu posve suprotstavljena tipa, a jedno im je zajedniko: ne ele se suoiti s istinom koja im ne odgovara! Hrvati u Goradu U Goradu, gradu u istonoj Bosni, danas ivi dvadesetak Hrvata. Meu njima je i Tonica Matovi sa sinom, bez zaposlenja, i ive sa 42,6 konvertibilnih maraka u kui kojoj krov prokinjava i dijelom se uruava. Tonica je tragajui za donacijom za popravak krova dobila odbijenicu od Opinske komisije koja raspolae novcem za potpomaganje povratnika (550.000 KM: 300.000 za bonjake i 250.000 za srpske povratnike). Ona nije ni dospjela na listu jer je javni poziv bio raspisan za obnovu i rekonstrukciju objekata za povratnike bonjake i srpske nacionalnosti, a Tonica se, podsjea komisija, deklarirala kao pripadnica hrvatske nacionalnosti. Fra Stipan Radi, ravnatelj Humanitarne organizacije Kruh sv. Ante, izrazio je zgroenost takvim postupkom to je preneeno u medijima. Na to je promptno reagirao Sektor za informiranje i odnose s javnou opine Gorade demantijem kako Hrvati nisu ugroeni, a da je novac predvien samo za graane bonjake i srpske nacionalnosti, pa se oni toga i dre. Svi drugi su iskljueni. Da apsurd bude vei, taj isti Sektor je zatraio ispriku od fra S. Radia i Tonice jer je pria o njoj natetila ugledu opine. Njima je, ogrezlim u birokratskom nemoralu, do ugleda opine, a ne do brige da pomognu onim najugroenijim! Protiv takvog birokratskog ponaanja istupila je i glavna urednica Osloboenja (18. 1. 2012), Vildana Selimbegovi, jednim kritiki intoniranim tekstom. Izloba dokumenata o RS-u u Beogradu U Arhivu Jugoslavije u Beogradu
prireena je u oujku 2012. godine izloba 20 godina Narodne Skuptine Republike Srpske kao dio obiljeavanja dvadesete obljetnice nastanka srpskog entiteta, a da pritom uope nije spomenuta drava BiH. Nisu spomenuti niti elnici entiteta koji se nalaze u Haagu ili su ve osueni na dugogodinju robiju zbog poinjenih zloina. U katalogu je obilje neistina u tumaenju dogaaja pred poetak rata u vrijeme utemeljenja srpskog entiteta. U istom katalogu Skuptina tog entiteta predstavljena je kao najmlaa srpska parlamentarna organizacija u skuptinskom sistemu, dakako ne u BiH, nego u sistemu evropskih drava. U objanjenju nastanka srpskog entiteta, tzv. republike, Srbi su predstavljeni kao rtva hrvatsko-muslimanske koalicije: Muslimanskim i hrvatskim strankama cilj je bio razbijanje Jugoslavije i stvaranje takve drave BiH u kojoj bi srpski narod bio sveden na marginu, na status nacionalne manjine. Nigdje spomena o haakim optuenicima R. Karadiu i R. Mladiu. Otvaranje izlobe dogodilo se nakon to je predsjednik Srbije Boris Tadi okien ordenom u Banjoj Luci, onakvim kakvim su se okItili Karadi, Mladi, Krajinik, Miloevi... Prema Sonji Biserko, predsjednici Helsinkog komiteta, izloba potvruje nastavak kontinuiteta politike Srbije prema ovom bh. entitetu: Ova izloba je u kontinuitetu
Nada Pivac, Rozo i crno

59
odbrana RS u ovoj formi u kojoj je sada, dakle protiv revizije Dejtonskog sporazuma a sa dugoronim ciljem da se to vie integrie sa Srbijom, pa jednog dana da postanu jedna drava. Jedan deo nae elite jo nije odustao od tih pretenzija i ova izloba je samo mali kameni u tom mozaiku. Stii e te vjernika ruka Ministar za obrazovanje, nauku i mlade Kantona Sarajevo, Emir Suljagi, nakon pokuaja da provede reforme vezane za vjeronauk u kolama, naiao je na otpor s vie strana te izravni pritisak reisa Ceria koji je poruio: Ako budete dirali u vjeronauku, imaete sarajevsko ljeto na ulicama Sarajeva - da znate aludirajui na arapska proljea pobune protiv tamonjih dugovjenih diktatura tijekom 2011. To je eskaliralo prijetnjama i zikom likvidacijom zbog ega je Suljagi podnio ostavku na svoju funkciju. Prijetnje su kulminirale u svibnju 2011. godine. Na njegovu kunu adresu sti-
glo je pismo s metkom u kome je napisano: Ostavi se Allaha deleanuhu i njegove vjere. Stii e te vjernika ruka. Sruiti sve crkve Veliki muftija Saudijske Arabije Sheikh Abbul Aziz bin Abdullah objavio islamski pravorijek, fetvu, po kojoj se sve crkve na Arapskom poluotoku moraju razoriti (Christ in der Gegenwart, 14/2012, 142), pozivajui se pritom na utemeljitelja islama, Muhameda, koji da je na smrtnoj postelji rekao da u Arabiji u isto vrijeme ne smiju biti dvije religije. Povod toj izjavi bio je zahtjev kuvajtskog parlamentarca u veljai 2012. da se zabrani izgradnja novih crkava, za to nije dobio potporu veine. Stoga je nevladina organizacija Drutvo za oivljavanje islamskog nasljea zatrailo od velikog muftije da objasni kako se islamski zakoni odnose prema tom pitanju. Veliki muftija, kao najvii vjerski dunosnik u Saudijskog Arabiji i ef Vrhovnog savjeta islamskog uenja, citirao je proroka Muhameda, koji je rekao da na Arapskom poluotoku moe biti samo jedna religija. Polazei od toga muftija je zakljuio da je za Kuvajt bitno da uniti sve crkve na svom teritoriju. Tako sluga Boji! Na to u tamonjim medijima nije bilo nikakvih reakcija, to je zapanjilo krane. Oni se pribojavaju da e fundamentalisti u Egiptu, Tunisu, Siriji i Libanonu podjariti umjerene muslimane protiv krana. Fetva je pozdravljena i u Kuvajtu, gdje su radikalne snage osvojile vie od dvije treine Parlamenta. Njemaki i austrijski biskupi zatraili su od islamskih voa da odbace fetvu. Vukovar je srpski grad Na Hrvatskoj televiziji 19. oujka 2012. u emisiji In medias res nastupio je iz beogradskog studija Jovan Pein, povjesniar iz Srbije i raniji Direktor Arhiva, koji je iskoristio priliku da svojim domainima poneto neoekivano kae: Svi su Hrvati primitivci, Vukovar je oduvijek bio srpski, da Hrvati prisvajaju tue, da su prisvojili Tomislavovu (!) krstionicu, koja je talijanska, Hrvati
Omer Mujadi, Portret djevojke

60
Kronologija dogaaja
govore srpskim jezikom, jer nemaju svoga. Emisija je bila posveena raspravi o aktualnom sudskom postupku vezanom za rehabilitaciju Drae Mihailovia. Ustvrdio je da etnici nisu poinili nikakve zloine, a da je, s druge strane, 1.200 katolikih sveenika sudjelovalo u redovima ustaa i predvodilo pokolje. Raskrstite s hrvatskim primitivizmom i laima. Pa i Tuman je rehabilitirao itav ustaki pokret kad je rekao da je Hrvatska pobijedila 1941. i 1945. godine dodao je Pein. Tako je zloupotrijebio svojih nekoliko minuta gostujui na HTV-u! Mali su izgledi da on raskrsti sa svojim primitivizmom i laima! Glogov kolac U nepuna dva mjeseca u Bosni i Hercegovini obiljeene su dvije obljetnice, politiki posve suprotstavljene. Srpski entitet u BiH obiljeio je dvadeset godina svoga utemeljenja (9. sijenja). Nastao je u jedinstvenoj politikoj i ratnoj pobedi srpskog naroda u drugoj polovini 20 veka, nakon to su Muslimani objavili rat do potpunog osvajanja BiH i istrebljenja Srba pie u svojoj najnovijoj knjizi Bosanski rat Dobrica osi, jedan od autora zloglasnog Memoranduma Srpske akademije nauka i umetnosti. Druga obljetnica vezana je za referendum od 29. veljae i 1. oujka 1992. na koji je izalo 64,31% birakog tijela od kojih se oko 98% izjasnilo za nezavisnost BiH. U Federaciji se slavi kao Dan nezavisnosti iako ne svugdje jednako. Srpska je strana referendum bojkotirala, tumaei ga kao urotu dviju strana protiv tree. Rajko Vasi, bliski suradnik M. Dodika, kae da je referendum, organiziran pod lanom parolom nezavisnosti, bio poziv muslimanima i Hrvatima u rat protiv Srba i konani je glogov kolac u kimu takozvane drave BiH. On je trebao da ozvanii tamnienje Srba u BiH, pa je, po njemu, 1. oujka datum najcrnje necivilizacijske torture nad jednim narodom. Tako je glogov kolac tog sudbonosnog datuma zahuktao odbrambenootadbinski rat, a srpska vojska s brd
Vanja Radau, Silvije Strahimir Kranjevi
uokolo Sarajeva vie od tri godine razarala grad ubivi pritom oko 11 tisua stanovnika (od kojih vie od tisuu djece), i poinivi, to progonom to ubijanjem, genocid nad Hrvatima i Bonjacima na potezu od Posavine i zapadne Bosne do Srebrenice sve u misiji zatite svoga naroda i nejai od opasnosti tamnienja. Ovakvo izokrenuto gledanje stvarnosti, gdje rtva postaje krivac, a ubojica zauzima poziciju nedunog, u slubi je besprizorne politike propagande kao podloge najgoreg zla. To i Vasia i njegova uzora, oca nacije, osia, svrstava uz bok glasovitih tvorniara ciljane propagande kakvi su se armirali u totalitarnim sustavima prologa stoljea! rtava nikad dovoljno Na ovim prostorima, kao rijetko gdje, u poratnim se vremenima na udan nain licitira s brojem rtava, najee s njegovim uveavanjem radi pojaane diskvalikacije onih kojima se zloin pripisuje. Nakon Drugog svjetskog rata slubeno se tvrdilo, iako nikad argumentirano, da je u Jasenovcu bilo 700.000 rtava, a 1980-ih taj su broj srpski
61
Franjo Likar, Djevojka u prostoru
historiari jo i uveavali. Ista se pria i danas nastavlja. Ovaj put preko tzv. Meunarodne komisije za istinu o Jasenovcu. Njezin lan dr. Srboljub ivanovi, svetski nauni autoritet iz oblasti anatomije, antropologije i paleopatologije s Univerziteta u Londonu, predstavljajui nedavno u Beogradu dvije knjige s konferencije o jasenovakom konclogoru, odrane u svibnju 2011. u Banjoj Luci, izjavljuje kako je ta njegova Komisija utvrdila da je u Jasenovcu stradalo neto vie od 700.000 Srba, 23.000 Jevreja i oko 80.000 Roma. Ista je Komisija utvrdila, kako kae, da je 1.371 katoliki svetenik inio grozne, prosto neverovatne zloine u NDH. Ako se zna da ih je bilo oko 2.000, to znai da su od tri katolika svetenika dvojica bili koljai. A gotovo svi su bili pripadnici franjevakog reda. Ne kae kako je doao do tih podataka! U svojoj bolesnoj mati svetski nauni autoritet obilato tvrdi a nita ne dokazuje. Ima on meutim svoju publiku koja mu vjeruje na rije nije on tek osamljeni jaha magle! Stvarna slika je drukija. U Spomen podruju Jasenovac poimenino je popisano 82.085 rtava ustakog terora (Srbi: 45.923; Romi: 16.045; idovi: 12.765; Hrvati: 4.197; Muslimani: 1.113, i dr.; od tih bilo je: djece 23.274, ena 20.038, mukaraca 38.686). Popis je po prvi put dostupan javnosti. Meutim, to je za Srboljuba iva62
novia premalo, jednako kao i za njegova sumiljenika Radomira Bulatovia, koji je suprot svim injenicama i zdravoj pameti, doao do fantastino precizne brojke: 1.110.929 ubijenih u Jasenovcu, kao uostalom i ivanovi do brojke od 1.371 katolikog sveenika zloinca. On ne istrauje i ne identicira rtve i poinitelje, on se igra brojkama. A kao falsikator i ne moe drukije. Za njega je poimenini popis u Spomen podruju Jasenovac neprihvatljiv, jer, kako kae, Hrvatska zastupa stav da je zloin poinjen samo ako je poznata rtva, odnosno poinilac zloina. Njemu to nije potrebno! Tko bi poimence identicirao deseterostruko umnoene rtve u Jasenovcu ili fantomsku brojku 1.371 sveenika-koljaa? I tu se spotie svetski nauni autoritet: ta mu metodologija istraivanja imen i prezimen rtava i zloinaca nikako ne odgovara. A i kako bi kad njome nikako ne moe postii eljenu brojku rtava! Sve bi to izgledalo poput kakvog banjalukobeogradskog putujueg cirkusa za dnevnu zabavu, da ivanovi i njegova Meunarodna komisija (poput Dedijerova Russellova suda 1980-ih) sistemom falsiciranja, uz manipulaciju rtvama i njihov brutalni prezir, ne stvaraju podlogu za najgore mrane scenarije, hukajui na mrnju i nova zlodjela, slina onima to ih je srpska soldateska uinila u zadnjem ratu. I u tome je neskriveno zlo tih jahaa apokalipse! Bratstvo-jedinstvo Ta je sintagma bila jedna od najomiljenijih propagandnih krilatica u bivoj Jugoslaviji. Obilno je koritena napose u prigodama obiljeavanja obljetnica raznih dogaaja iz revolucije. Tim su se imenom nazivale i poneke ulice, ceste, tvornice Kao politika krilatica dugo je uspjeno sluila za pokrivanje unutarnjih suprotnosti u drutvu i stvaranje privida stabilnog dravnog sustava. Meutim ona se vremenom toliko istroila da je sve vie odzvanjala prazninom, dok se poetkom 1990-ih nije posve rasplinula! Nakon rata umjesto nje dolazi zamjenska krilatica jedinstvo: naGodina XXXIX. broj 1-2 2011/2012.
Kronologija dogaaja
cionalno, crkveno, stranako Na jedinstvo pozivaju hrvatski politiari u BiH, crkveni velikodostojnici i mnogi drugi. Pozivaju na jedinstvo unutar hrvatskog korpusa, na jedinstvo unutar Crkve, na sveope jedinstvo bh. Hrvata i katolika Nitko meutim ne kae to pod tim misli. Kada na elo Hrvatskog narodnog sabora BiH, za koji je reeno da je izraz jedinstva bh. Hrvata, doe elni ovjek stoerne stranke, a na zasjedanje se pozovu samo istomiljenici, onda jasno vidimo karakter tog jedinstva. Ili kada crkveni velikodostojnici vlastito miljenje o drutvenim temama proglase stavom Crkve, a one koji imaju drukija gledita slobodnim strijelcima, onda vidimo gdje zavrava jedinstvo u jednoumlju! Jedinstvo, koje ne poznaje raznolikost stavova i miljenja, nije nikakvo jedinstvo, ono je prazna fraza, mjed to jei, ili cimbal to zvei! Rang-lista netolerantnih reima Danas su po ocjeni institucija i pojedinaca zaduenih za promatranje stanja ljudskih prava u svijetu, krani najprogonjenija i najdiskriminiranija vjerska manjina, uglavnom u islamskim zemljama. Prije godinu dana zapoele su pobune u arapskim zemljama (Tunis, Egipat, Libija, Sirija, Jemen) protiv dugovjenih diktatura to je budilo neke slobodarske nade. Niz je diktatora, milom ili silom, morao odstupiti. Neki su te dogaaje nazvali arapskim proljeem, vjerujui da bi u tim drutvima moglo zaivjeti vie ljudskih prava, napose manjinskih. Sve je to, ubrzo se pokazalo, bila iluzija, jer su na izborima pobijedile islamistike struje (Tunis, Egipat), koje kranskim i drugim manjinama ne pruaju nikakve nade, to pokazuju organizirane paljevine crkava, bombaki napadi na krane na velike blagdane i sl. Ponavlja se sluaj Irana: ahovu diktaturu naslijedila je daleko gora vjerska diktatura. Za razliku od zapadnjaka koji su u arapskom proljeu vidjeli pokret za slobodu i demokraciju, nigerijski teolog i borac za ljudska prava, Obiora Ike, drukije ga ocjeGodina XXXIX. broj 1-2 2011/2012.
njuje: Ono to Europljani ne razumiju, jest, da arapsko proljee ne znai prihvaanje zapadnih vrijednosti, nego arabizaciju i islamizaciju. On smatra da e cijela sjeverna Afrika uvesti islamski poredak i aktivirati antikranski i antizapadni pokret. Vrijeme je pokazalo da on u tome ima pravo. Na svjetskoj rang-listi progonitelja krana, po sudu dobro upuenih promatraa, nakon Sjeverne Koreje, prva mjesta zauzima devet islamskih zemalja: Afganistan, Saudijska Arabija, Somalija, Iran, Maldivi, Uzbekistan, Jemen, Irak i Pakistan. Nigerija je s 23. dola na 13. mjesto. Slijedi je Sudan. (Christ in der Gegenwart, 3/2012, 29, 35). To je tek popis onih najnetolerantnijih reima, s kojima lista, naravno, ne zavrava. Da se tamo radi o elementarnom nepotivanju ljudskih prava, ilustrira izjava velikog muftije Saudijske Arabije Sheikh Abdul Aziz bin Abdullaha (oujak 2012) o crkvama u zaljevskim zemljama (Kuvajt, Katar) izgraenim za kranske radnike iz Filipina i drugih krajeva Azije, kojom je nedvosmisleno poruio: Sve crkve na Arapskom poluotoku treba razoriti! Pritom se pozvao na proroka Muhameda, koji je rekao da na Arapskom poluotoku moe biti samo jedna religija. Sudei po do sada vienom, islamisti arapskog proljea posve su na liniji razmiljanja velikog saudijskog muftije! Od proljea ni traga!
Ivan Lovreni, Majka s djetetom

63
Neki jo ne znaju za opsadu Sarajeva U povodu 20. obljetnice poetka opsade Sarajeva prireena je 6. travnja 2012. manifestacija/performans Sarajevska crvena linija postavljanjem 11.541 crvene stolice kroz Titovu ulicu koje odgovaraju broju poginulih (od toga je oko 1.500 djejih stolica). To je bila zamisao redatelja Harisa Paovia, koji se ugledao na slinu manifestaciju u New Yorku od prije tri godine (sjeanje na poginule u napadu na njujorke tornjeve od 11. rujna 2001). Opsada je trajala 1.395 dana (6. 4. 1992 29. 2. 1996)! O emu se tu radilo zna valjda cijeli svijet: izloenost granatama i snajperima, gladi, ei, hladnoi, izolaciji, naizvjesnosti! Da ima i onih koji nisu uli i ne znaju za tu opsadu pokazuje i lanak u banjalukim Nezavisnim novinama (5. 4. 2012) u kojem novinarka Svjetlana Tadi pie da je suvino govoriti kako je termin opsada nerelana klasikacija, jer je 6. travnja 1992. poeo progon i etniko ienje Sarajeva i odbrana srpskoga naroda od
uestalih napada s druge strane, one koja je eljela grad etniki ist, bez Srba. Ista novinarka pie: Godinu dana ranije poeo je progon Srba iz Sarajeva, a i dvadeset godina kasnije se tvrdi da je taj grad bio pod opsadom. Tvrdi se jo i da su Srbi sa sarajevskih brda vrili agresiju na Sarajevo, a ne postavlja se pitanje otkud ti Srbi na brdima. U Sarajevu je ivjelo vie od 150.000 Srba i oni su, prema ovoj novinarki, protjerani i bili prisiljeni otii na okolna brda, odnosno napustiti svoje stanove i kue u svom gradu da bi otili u sela podno Romanije i Trebevia... I tako su ovi nesretnici bili primorani da ispale stotine tisua granata na grad i njegove stanovnike zbog svojih izgubljenih domova. Dakle, punih 15 godina nakon zavretka rata, goebelsovtina neokrznuto ivi svojim ivotom unutar jedne politike, la se plasira bez trunke zadrke i stida! to na to mogu rei itelji grada koji su bili izloeni gladi, ei, zimskoj hladnoi, svakodnevnoj prijetnji smrti granatama iz minobacaa nesretnih prognanika s okolnih sarajevskih brda? Vulgarne lai Predsjednik srpskoga entiteta Milorad Dodik izjavio je da je faizam 1992. godine doveo do iseljavanja 150.000 Srba iz Sarajeva. U Sarajevu nema 150.000 Srba koji nisu mogli da istrpe faistiku politiku Alije Izetbegovia i vlasti toga vremena i zato su napustili taj grad, rekao je Dodik za bijeljinsku televiziju, u povodu obiljeavanja opsade grada Sarajeva (Srna 6. 4. 2012). Istodobno je na internetskim stranicama srpske entitetske televizije datum 6. travnja 1992., kada je poela srpska opsada grada, oznaen kao dan kad je poeo progon Srba iz Sarajeva i najvee etniko ienje u Europi nakon Drugog svjetskog rata. Dodik i la idu zajedno! Nita neobino! Sve je pod njegovim nadzorom pa i javni mediji! La se i ne mora prikrivati!
Tomislav Ostoja, Sveti Franjo

64
Besplatan Kuran Pripadnici ekstremne selejske (vehabijske) mree iz Klna

Kronologija dogaaja
uznemirili su njemaku javnost akcijom (travanj 2012) besplatnog dijeljenja Kurana na tandovima u pjeakim zonama gradova. Namjera im je da podijele 25 milijuna primjeraka te knjige irom Njemake. Prolaznici nerijetko negoduju kad nailaze kraj tandova zbog takvog ponaanja pripadnika te ekstremne islamske skupine. Kuran je tiskala tiskara Ebner & Spiegel po nalogu organizacije Prava religija i do sada isporuila 300.000 primjeraka, a novac osigurava Saudijska Arabija. Ova je tiskara najavila da nee vie tiskati tu knjigu namijenjenu besplatnoj podjeli. Savezna pokrajina Sjeverna Rajna-Vestfalija slovi za glavno njemako uporite seleja, kako se uobiajeno nazivaju vehabije koji djeluju izvan svoje zemlje matice, Saudijske Arabije. Islamologinja Claudia Dantschke iz Drutva za demokratske kulture kae da je za seleje karakteristino to to imaju vrlo uzak pogled na svijet. Sve dijele na ispravno i pogreno na dobro i loe, crno i bijelo bez da postoji neto izmeu. Samo onaj ko slijedi taj put ima izgleda doi u raj, kae Dantschke. Ona navodi da postoje tri selejske struje. Jedna su oni koji privatno ive strogi dogmatsko-religiozni fundamentalistiki ivot, ali koji ne zagovaraju mrnju i nasilje i koji se dre dalje od politikih akcija. Druga struja su seleje kojima pripada i veina pripadnika ovog pokreta u Njemakoj. Oni su rado za politike akcije, prije svega za ofenzivno deklariranje pripadanja islamu. Trea struja su oni koji stoje iza aktualne akcije besplatne podjele Kurana. Oni su ti koji smatraju da je nasilje legitimno sredstvo obrane od napada na islam. (Izvor: Deutsche Welle) Otkaz predsjedniku Federacije Potovani g-dine Budimir: zbog dolaska velikog broja predstavnika naih ogranaka bili smo primorani revidirati i otkazati vie rezerviranih mjesta pa tako i vae mjesto. Kako su time sva mjesta popunjena, molimo vas za razumijevanje! Josip Muselimovi, za Maticu hrvatsku Mostar! Tako
Menci Klement Crni, Primorski pejza
stoji u sadraju poruke koju je putem mobilnog telefona poslao Josip Muselimovi, predsjednik Matice hrvatske Mostar, predsjedniku Federacije BiH ivku Budimiru u povodu otvaranja kulturne manifestacije Mostarsko proljee Matice hrvatske iz Mostara (2012). Ovdje ne treba mnogo pameti da se razazna da su navedeni razlozi za otkaz Budimiru lani. Koji je to veliki broj predstavnika ogranaka da za Predsjednika Federacije BiH, Hrvata ivka Budimira, nema mjesta?! Problem je jedino u tome to Budimir nije lan stoerne stranke! Muselimovi ga je s dobrim namjerama pozvao, ali je, oigledno, uslijedio politiki pritisak onih stranakih monika koji rado govore o jedinstvu hrvatskoga naroda, a nisu u stanju prihvatiti nikoga tko je drukije politike opcije, koji drukije misli, koji je razliit. Drugo je pitanje zato je Muselimovi udovoljio politikim zahtjevima kada se ve radi o jednoj kulturnoj manifestaciji!? Za to je trebalo barem malo hrabrosti! Slovo o prisvajanjima i politikom folkloru Nadam se da me moji hrvatski prijatelji nee pogreno razumjeti, ali Ruer Bokovi je bio Srbin katolik, tako je rekao srbijanski predsjednik Boris Tadi 13. sijenja 2012. za uenog dubrovakog isusovca iz 18. st. Uz nekoliko sporadinih reakcija, o tome se, na novinarski upit, tjedan
65
Zlatko Bourek, Doruak na Dravi
dana kasnije, 19. sijenja, oitovao i hrvatski predsjednik Ivo Josipovi: Vidio sam da je u nekom intervjuu predsjednik Tadi posvojio Ruera Bokovia, koji je bio Dubrovanin i pripadnik jezuitskog reda, jedan od najveih hrvatskih znanstvenika u povijesti ali to drim dijelom politikog folklora, nikako politikim konceptom. Gledano izvan povijesnog konteksta izjavu bi se i moglo tako razumjeti. Ali da je ona ipak odjek duge kontinuirane prakse, to nije teko evidentirati. Politikom folkloru prisvajanja tue kulturne povijesti, koji traje ve vie od 160 godina, ne moe se zanijekati karakter politikog koncepta. Zapoelo je otvoreno s Vukom S. Karadiem i objavom njegova lanka Srbi svi i svuda (1849), s temeljnom idejom da ovdje ive Srbi triju vjera (pravoslavni, katolici i muslimani). Vremenom ta ideja postaje vrstom ideologijom nijekanja i prisvajanja onog to pripada drugima. U slijedu takve ideologije jezikoslovac ore S. orevi je svoju, inae vrijednu, doktorsku disertaciju o jeziku bosanskog franjevca fra Matije Divkovia (1563-1631) oznaio kao prilog istoriji srpske knjievnosti XVII veka (Beograd 1896). Nedugo potom ta ideologija poprima i svoje drastinije oblike. U
66
provokativnom antihrvatskom lanku Nikole Stojanovia (1880-1964) Do istrage vae ili nae u Srbobranu (Zagreb, 9. i 10. VIII. 1902), listu Srpske samostalne stranke, autor otvoreno nijee hrvatsku kulturu i jezik: Hrvati niti imaju posebnoga jezika // ni nacionalne umetnosti ni knjievnosti // nisu oni ni pleme ni posebna narodnost; a da ne ostane samo na tome, dotini drsko usred Zagreba najavljuje kako se borba mora voditi do istrage [istrebljenja] vae ili nae. Jedna stranka mora podlei. Da e to biti Hrvati garantuje nam njihova manjina, geografski poloaj, okolnost, to ive svuda pomeani sa Srbima, i proces opte evolucije, po kome ideja Srpstva znai napredak. Tako Srbobran! Nije to samo povijest, iv je taj duh i danas. Na meunarodnom slavistikom kongresu u Krakowu (1998) pojavila se skupina srpskih slavista s brourom Slovo o srpskom jeziku (objavljena na vie jezika) u kojoj se tvrdi da hrvatski knjievni jezik jest zapravo srpski, a da se pod hrvatskim moe pomiljati samo kajkavsko i akavsko narjeje. Taj dokument, od oko est kartica teksta, potpisalo je u Beogradu, na Spasovdan 1998, dvanaest srpskih lologa i pisaca (meu njima i dekan Filolokog fakulteta). U njemu, izmeu ostalog, stoji da je tzv. hrvatski knjievni jezik zagrebaka inaica srpskoga knjievnog jezika, koji je jezik svih tokavaca, i koji obuhvaa tri versko-kulturne zajednice srpskoga naroda. Katolici tokavci su vremenom kroatizirani i vezani za narodnosne Hrvate, to jest akavce, i za kajkavce i to su zapravo prevereni Srbi. Stoga, sve ono to je napisano do ilirskog pokreta i programiranog pohrvaivanja katolika, pripada srpskoj knjievnosti i njezin su dio slavonska, primorska, dubrovaka, odnosno dalmatinska tokavska knjievnost, a slijedom toga i knjievnost franjevaca u Bosni i Slavoniji, koji su pisali srpskim jezikom, prirodni je deo knjievnosti srpskoga jezika. A da je sve to daleko od politikog folklora pokazuje i zapoeta edicija Deset
Kronologija dogaaja
vekova srpske knjievnosti (2010) u izdanju Matice srpske (oko 200 svezaka) koja bi trebala obuhvatiti sve ono najznaajnije to je stvarano na naem [srpskom] jeziku bilo gde i bilo kad, tako da prva serija od deset knjiga sadri: knjievne radove Svetog Save, narodnu knjievnost, poeziju Dubrovnika i Boke Kotorske, dela Dositeja Obradovia, Jovana Sterije Popovia, Petra II Petrovia Njegoa, Bore Stankovia, Ive Andria O kriteriju knjievne zastupljenosti glavni urednik, akademik Miro Vuksanovi, kae: Prilikom rada na ediciji potovano je pravilo da bude zastupljena knjievnost pisana na srpskom jeziku, na svim njegovim oblicima i narejima, u desetovekovnim vremenima i prostorima. Tako su zastupljeni i dubrovaki i bokokotorski pesnici renesanse, baroka i prosveenosti, njih 50 u izboru Zlate Bojovi, kao to e svoje knjige imati Dri i Gunduli (Veernje novosti, Beograd, 30. jula 2010). Evidentan je to program prisvajanja tuih kulturnih vrijednosti i jedino se u tom kontekstu moe vrednovati Tadieva izjava o Rueru Bokoviu! Ali kada je u pitanju nobelovac Ivo Andri, bosanski Hrvat po roenju, onda je pria drukija. God. 2007. u ediciji Hrvatska knjievnost BiH u 100 knjiga izala su u izdanju Matice hrvatske Sarajevo izabrana djela Ive Andria u etiri sveska. Andrieva Zadubina u Beogradu, koja ima autorska oprava, podigla je tubu zbog ukljuivanja ovog pisca u hrvatsku knjievnost iz razloga to se sam Andri za ivota opredelio za pripadanje korpusu srpske knjievnosti (pismo iz Zadubine 26. III. 2007). Ostavimo po strani injenicu da se Andri nikada nije javno opredijelio, ostaje upadna i vrlo rjeita pojedinost glede osnutka Zadubine. Ona je, naime, osnovana na temelju oporuke Ive Andria koju nije potpisao on, nego dvojica svjedoka (5. XII. 1974), a sam ih je navodno pozvao da im saopi oporuku. Takav nevjerodostojan dokument postao je osnovom za sve potonje manipulacije s nobelovcem, koji je u najmanju ruku trojne
pripadnosti, ali je jednako poput Gundulia, Bokovia, Dria dio politikog koncepta prisvajanja, a ni u kojem sluaju dio politikog folklora. Dobrovoljaka ulica Na 6. travnja 2012. prireen je, po zamisli redatelja Harisa Paovia, dostojanstven performans na glavnoj sarajevskoj ulici s 11.541 praznom stolicom, ime se na dvadesetu obljetnicu poetka opsade Sarajeva podsjetilo na upravo toliko ubijenih Sarajlija od strane srpskog agresora, to su popratili i svjetski mediji (takav je performans ranije prireen u New Yorku za rtve 11. rujna 2001). Mjesec dana kasnije, na 3. svibnja, odrana je komemoracija za estero poginulih pripadnika JNA u Dobrovoljakoj ulici u Sarajevu prilikom evakuacije vojnika iz kasarne na Bistriku (1992). Kod ove komemoracije, uz paljenje svijea, dogodile su se dvije neeljene stvari: prvo, najblioj rodbini poginulih prikljuilo se etvero politiara iz bh. srpskih stranaka i srbijanski ambasador, umjesto da eventualno bude prisutan netko slubeno u ime dravne vlasti, to ovdje izgleda ne ide. Opet se, po tko zna koji put, pokazalo da ovdanji politiari umiju biti prave tetoine vulgarno politizirajui tuu nesreu; a kad jedan od njih, u kontekstu zloina u Dobrovoljakoj, progovori o 42 poginulih onda se bjelodano vide neasne namjere tih politikih uljeza.
Predrag Goll, or
67
Vanja Radau, Prorok Jeremija
Drugo, na komemoraciji su se pojavili domai gledatelji. Povicima: ubojice, bando etnika ponizili su ovaj grad, mjesto nevienog stradanja u vrijeme trogodinje opsade, pokazali primitivizam i nesposobnost da, usprkos politikim kabadahijama, omogue rodbini dostojanstveno odavanje pijeteta. Politiki paraziti i domai bukai odigrali su svoje uloge i jedni i drugi prezreli mrtve! Bleiburg i Tezno Ove godine (12. svibnja 2012) komemoriran je Bleiburg neto drukije negoli prethodnih godina bez slubenih predstavnika hrvatske dravne vlasti. Sabor RH je otkazao za ubudue pokroviteljstvo nad komemoracijom s obrazloenjem da u stvari nije bilo stradanja u Bleiburgu nego na Krinom putu, te da se tamo konstantno velia NDH. Hrvatski dravni vrh (predsjednik RH, predsjednik Sabora i predsjednik Vlade) pohodio je 15. svibnja Tezno kraj Maribora gdje je u tenkovskom rovu pokopano 18.000 hrvatskih civila i vojnika, rtava stranog partizanskog zloina, i tamo poloio vijence. To iskazivanje potovanja ubijenima i u Bleiburgu i u Teznom, zasluuje panju, ali ostaje problem podjele, odnosno dvostrukog komemoriranja: jedni tamo, a drugi ovamo. Je li to smisleno? Bez obzira koliko je rtava bilo na Bleiburkom polju, sam Bleiburg je ve odavno postao simbolom svih rtava partizanskog zloina toga vremena, kako u samom Bleiburgu tako i na Krinom putu. Veliku tetu dosadanjim bleiburkim komemoracijama nanijeli su nastupi politiara, pa i nekih crkvenih ljudi, u ijim su se ideoloki optereenim govorima jedva nazirale rtve ili tovie posve gubile. Manifestaciju je redovito pratila i neprimjerena endehazijska ikonograja. S druge strane, oni koji sebe oslovljavaju antifaistima, nerijetko su javno tvrdili da su u partizanskoj odmazdi svi tamo ubijeni zapravo poinitelji zloina, pa su to i zasluili. To je grubo podmetanje radi opravdanja neuvenog zloina, jer desetci tisua
68
Kronologija dogaaja
pobijenih nikako nisu mogli biti redom svi zloinci. Bilo je to zapravo zloinako orgijanje pobjednik kojima nije bilo stalo da dokau pripadnicima poraene strane jesu li pojedinano uope krivi. Poeljno bi bilo, stoga, rtve osloboditi i od neumjesnog skrbnitva tzv. antikomunista i od bestidnog prezira tzv. antifaista. A zadaa bi dravne vlasti bila da potakne temeljita istraivanja toga zloina i da se stane na kraj toj bezonoj manipulaciji rtvama. Vukovar je bio srpski (27. 5. 2012). U novinama Frankfurter Allgemeine Zeitung objavljen je intervju sa srbijanskim predsjednikom Tomislavom Nikoliem u kojem je on izjavio: Vukovar je bio srpski grad. Nemaju (Hrvati) ta da se vrate. Nakon to su iz njegove stranke pokuali demantirati taj navod iz intervjua, jer da on to nije rekao, oglasio se autor intervjua novinar Michael Martens, koji je izjavio za Veernji list da upravo tako glasi citat srbijanskog predsjednika Tomislava Nikolia. Imam audiozapis razgovora. Napisao sam tono to je rekao. Tako misli i govori srbijanski predsjednik, za razliku od njegova prethodnika Borisa Tadia, koji je jednako mislio, ali drukije govorio! Obljetnica HVO-a Sarajevo (29. 5. 2012). U povodu 20. obljetnice utemeljenja HVO-a Sarajevo, Udruga organizatora otpora, umirovljenih i demobiliziranih branitelja HVO-a Sarajevo priredila je sveanu akademiju u Bosanskom kulturnom centru. Predsjednik Udruge, dr. Marinko Peji, istaknuo je da je HVO Sarajevo autohtona formacija koja je nastala nezavisno od hercegovakog HDZ-a, a inili su je Hrvati i Bonjaci koji su htjeli dati svoj doprinos obrani Bosne i Hercegovine i njezina glavnog grada. Ve od poetka bilo je pokuaja unoenja razdora izmeu Hrvata i Bonjaka. Boban je slao svoje ljude da razbiju HVO Sarajevo jer mu nije odgovaralo zajednitvo Hrvata i Bonjaka u planiranoj podjeli BiH, ali mi se nismo
Zlatko Kauzlari Ata, Portret Miljenka Stania
dali zavaditi, rekao je Peji i dodao da je ta jedinica odigrala znaajnu i pozitivnu ulogu u obrani Sarajeva i BiH. HVO Sarajevo zasluuje spomenik u ovom gradu, ali i tu probleme prave oni koji su nas zavaali insistiranjem da na spomeniku bude grb nepostojee tvorevine Herceg-Bosne s im se ja ne slaem, kao ni s njihovim odlaskom u Banja Luku na proslavu 20. godinjice Republike Srpske, istaknuo je Peji. Nakon akademije, prigodan kulturno-umjetniki program izveli su ansambl Kolo bosansko, Jaka Jurjevi, Vedrana Tii i Besim Spahi, a prisutni su mogli pogledati i izlobu ratnih fotograja i dokumenta HVO-a Sarajevo. Ime Bosna uvredljivo za Dodika (10. 6. 2012). U intervjuu beogradskoj Politici Milorad Dodik, predsjednik srpskog
69
Nives Kavuri Kurtovi, Lice u okviru
entiteta, po tko zna koji put pokazao je svoj prezir prema Bosni i svoju retoriku destruktivnost: Svim narodima u okruenju dozvoljeno je da se homogenizuju, samo je, izgleda, Srbima zabranjeno. Treba da razbijemo napokon tu granicu, kada se kae bosanski Srbi. Nismo mi bosanski Srbi! /Pa, ta ste?/ Ja sam Srbin. I to jedan ozbiljan Srbin. Lino, najvea mi je uvreda kad doem u Beograd da me pitaju ta ima u Bosni. Nauite se da nema Bosne, ovdje postoji RS. Kako je predana Posavina O srpskom osvajanju Bosanske Posavine do sada je relativno mnogo pisano. Neposredni svjedoci tih dogaaja uglavnom se slau da je to bio rezultat politike trgovine. To potvruje i sam tijek dogaaja, nain kako se to sve dogaalo, to se nije dalo do kraja skriti. Ovdje donosimo svjedoanstva dvojice sudionika tadanjih politikih zbivanja, Du70
ana Bilandia i Josipa Boljkovca. 1. Duan Bilandi je svoje gledite iznio u intervju tjedniku Nacionalu (5. lipnja 2012) iz kojeg donosimo izvadak koji se odnosi dogaaje oko Bosanske Posavine. /Kakve su bile pozicije u razgovorima o Bosanskoj Posavini? Tamo je ivio velik broj Hrvata?/ Srpskoj sam strani govorio da je u Posavini veinsko hrvatsko i muslimansko stanovnitvo. U tom podruju centar srpstva samo je banjoluka regija, a to moe imati eventualno tek status Nagorno Karabaha u Azerbejdanu. Pitao sam ih kako misle uspostaviti vezu izmeu Srbije i Banje Luke bez Posavine. Tada su mi Kosta Mihajlovi i Smilja Avramov rekli: Nai predsjednici Tuman i Miloevi su se ve DOGOVORILI DA POSAVINA PRIPADNE SRBIMA. Jo nije bilo ni Radovana Karadia, ni Ratka Mladia. Potom je 6. svibnja 1992. izaao i onaj Sporazum Karadi-Boban sa sastanka u Grazu, a Veernji list je tim povodom objavio da vie nema nikakvih sporova izmeu Hrvatske i Srbije, te da je pitanje Posavine rijeeno. /Ali u Bosanskoj Posavini Hrvati i Srbi su ratovali?/ To je bio najvei apsurd. Miloevi i Tuman su organizirali te oruane borbe za Bosansku Posavinu. Tada sam razmiljao: zato doputa da u Posavini ginu vojnici kad je ona ve bila predana Srbiji. Tuman mi je tada neto spetljao u smislu da treba glumiti da je to dobiveno borbom. Jednom prilikom je ak i rekao da se ne smije stei dojam da je Posavina predata bez borbe! (Duan Bilandi, Tuman mi je rekao: Kad podijelimo Bosnu, ja i Sloba bit emo saveznici, Nacional, br. 864, 5. lipnja 2012, str. 28-31, ref. 31). 2. Josip Boljkovac: Stipe Mesi nije htio postati predsjednik prve hrvatske Vlade nakon prvih demokratskih izbora ako ja ne budem ministar unutarnjih poslova. Kad sam postao ministar unutarnjih poslova, prvo sam se protivio da MUP postane stranaka policija. lan HDZ-a bio sam samo mjesec dana i odmah sam kao ministar unutarnjih poslova napustio stranku.
Kronologija dogaaja
Kasnije nisam dao policiji da ide u rat u Bosnu. Mesi, Manoli i ja bili smo protiv rata u Bosni. Tako je poeo na sukob u s Tumanom, koji se 26. sijenja 1991. s Miloeviem naao u etiri oka u Beogradu. Nekoliko dana nakon toga izaao je intervju u kojem je prvi put spominjao humano preseljenje. Policija nema to traiti izvan granica drave-govorio sam Tumanu. Kako sam u svom stavu bio vrst, pala je odluka o formiranju garde. etiri brigade specijalne policije bez mog znanja prele su u gardu, no imao sam dobru vezu s Tusom, koji je tada bio naelnik zrakoplovstva i protuzrane obrane u Beogradu. Kad je, takoer bez mog znanja, bilo postrojavanje na stadionu Zagreba u Kranjevievoj, pobrinuo sam se da sluajno u to vrijeme postrojavanja ne bi na stadion pala kakva krmaa. Tuman mi je rekao da je Miloeviu dao Posavinu, a mi emo dobiti sve u zaleu Dubrovnika. Onda e dovesti Srbiju do etrdeset i sedam kilometara od Zagreba rekao sam mu. Ma ne, sve emo se dogovoriti s Miloeviem rekao mi je Tuman. Razgovarali smo oko sedam naveer uz aj i viski. Dao si Miloeviu plodnu ravnicu rekao sam mu. Bez brige, Hrvati iz Posavine e naseliti Korenicu i Plaki, Hrvatska e biti ista povjerio mi se Tuman. Tako je i bilo. Miloeviu je odgovaralo da iseli Hrvate iz Bosne, da doe do pred Zagreb i dobije srpsku republiku u Bosni, a Tuman to nije shvatio. U mojoj biograji Istina mora izai van objavio sam dokument u kojem naelnik glavnog stoera HVO-a general Milivoj Petkovi daje zapovijed da se Srbima u Posavini mora omoguiti koridor. Zapovijed je poslana 20. lipnja 1993. u Operativnu zonu Posavina zapovjedniku brigade uri Matuzoviu. Zapovijed se odnosila na izvlaenje i povlaenje snaga. Konkretno 108. i 115. brigade HVO-a imale su zadatak povui se i preko Save organizirati povlaenje vojske i naroda. U zapovjedi jo pie: Nemojte da
vas zavode priama o suivotu, izvucite narod i vojsku s prostora koji nikad nee biti vai. Operacija povlaenja iz Posavine je obavljena planski, u tajnosti i brzo. Ovaj dokument je prvorazredni dokaz kako su se politika vodstva bosanskih Hrvata i Srba dogovarala o podjeli teritorija pri emu je Posavina imala postati srpski koridor prema Banjoj Luci i Svjerozapadnoj Bosni. Posavina je poetak podjele Bosne. Ovaj dokument sam dobio od novinara Sterna dr. Tillmana Mllera. Njemaki novinar je bio povezan s njemakom obavjetajnom slubom i tijekom jednog od svojih putovanja u BiH posjetio me u Vukovoj Gorici. U Mostaru je pratio tadanjeg meunarodnog upravitelja Hansa Koschnika. (Draen Stjepandi, portal: tjedno.hr, 23. 9. 2012, Josip Boljkovac: Tuman mi je rekao da je Miloeviu dao Posavinu). Posavski koridor ivota (24. 6. 2012). Na Dugoj Njivi kod Modrie obiljeena je 20. obljetnica srpskog probijanja posavskog koridora ivota u organizaciji
Vlado Marjanovi, Portret K. S.

71
Odbora za njegovanje tradicije oslobodilakih ratova Vlade RS (!) gdje je sudjelovao i neizbjeni Milorad Dodik. Izmeu ostalog, reeno je da je odluka o proboju bila sudbonosna i najhumanija od svih koje je vojni vrh RS donio tokom prolog rata. Nikada nismo pristajali da budemo okrueni, ve smo uvijek teili da budemo zaokrueni, da imamo svoju republiku. Znaaj ovog dogaaja je u tome to, da ga nije bilo, ne bi bilo ni RS, ili bi bila rasparana, ili nepovezana, rekao je Dodik. Aleksandar Dombi, premijer srpskog entiteta, izjavio je: Herojskom borbom pripadnika Vojske RS sprijeen je gnusni pokuaj unitenja srpskog naroda na ovim prostorima. asno i hrabro, u najhumanijoj bici za ivot i dostojanstvo o-
vjeka, vojska je tada odbranila RS. Uspjeli su da otvore put naeg spasa! Pantelija urguz, predsjednik Borake organizacije RS, smatra da proboj koridora predstavlja majku svih bitaka boraca i ocira VRS, te ikonu ove generacije. Istakao je da je ova bitka bila ista, ispravna i velianstvena. Selektivno sjeanje! U sjeanju se izgubilo vie od dvjesta tisua prognanih Hrvata i Bonjaka, kao i njihova opljakana imovina, spaljene kue, ubojstva tisua ljudi U toj najhumanijoj bici, najkrae reeno, poinjen je genocid! Zloinaka ideologija i dalje se prekriva providnim laima! Kako priznati pogreku Banjaluki biskup Franjo Komarica primio je 2012.
Miro Vuco, Autobus s anelima

72 Godina XXXIX. broj 1-2 2011/2012.
Kronologija dogaaja
orden koji mu je podijelio predsjednik Milorad Dodik u povodu 20. obljetnice osnutka srpskog entiteta u BiH. Taj njegov in popraen je brojnim kritikama. U intervjuu beogradskoj Politici (17. 4. 2012) postavljeno mu je pitanje vezano za tu temu: Odlikovao vas je nedavno predsednik RS Milorad Dodik. Zbog toga ste kritikovani od dela politike javnosti iz Sarajeva. Kakav je va stav? Nisam bio u mogunosti da sa tim kritiarima porazgovaram, pa mi nije poznato to u tome smatraju spornim. Narod kae: nije se rodio ko je svima ugodio. Isto pitanje postavio mu je novinar Veernjeg lista etiri mjeseca kasnije (14. 8. 2012): Kada ste primili priznanje vlasti Republike Srpske ule su se i rijei kritika na va raun o tome da ste izdali naela za koja ste se borili. to na to velite? Komarica je odgovorio: Sluao sam ovjeka ljutita da psuje Sunce. Tog istog ovjeka sam takoer sluao da je jednom drugom prilikom hvalio Sunce i zahvaljivao mu za njegovo svjetlo i njegovu toplotu. A Sunce je jednako svijetlilo i grijalo i prvom i drugom prilikom. Nije se tuilo to ga je ovjek kojem je inio dobro psovao, a niti se ponosilo kad ga je isti ovjek hvalio! Primanje ordena je ve komentirano (v. gore), a ovdje ve na prvi pogled u oi upada impresivna usporedba: ovjek Sunce, gdje se vrlo dobro zna kome je koja uloga namijenjena! Sabirno polje Jasenovac Gotovo pet desetljea stvarana je slika o najmanje 700 tisua pobijenih u jasenovakom logoru. U javnosti je ta brojka bila nedodirljiva. Njezino umanjivanje ili dovoenje u sumnju moglo je imati ozbiljne posljedice. Svojedobno je ozloglaena i iz prodaje povuena Enciklopedija hrvatske povijesti i kulture (kolska knjiga, Zagreb 1980) jer je u lanku o koncentracijskim logorima navedeno da je u Jasenovcu ubijeno nekoliko desetaka tisua ljudi to je izazvalo reakciju tadanje vlasti. No, u isto vrijeme, brojka ubijenih se mogla
Josip Vanita, Ribe
uveavati bez ikakvih posljedica, to su i inili uglavnom istraivai velikosrpske orijentacije. Uveavanja su ila do te mjere da je rasprava s tvorcima takvih lai gubila svaki smisao. R. Bulatovi navodi preciznu brojku od 1.110.929 samo Srba ubijenih u Jasenovcu. Takva samovolja i bezono poigravanje s brojem rtava jest u funkciji ozloglaavanja cijelog jednog naroda. S druge strane sustavno su preuivane rtve masovnih partizanskih zloina Bleiburga i Krinoga puta! Pod sam konac i nakon propasti komunistike vlasti, otvoren je put za nepristran historiografski pristup toj problematici. Dva respektabilna istraivaa Bogoljub Koovi, Srbin iz Londona, i Vladimir erjavi, Hrvat iz Zagreba, neovisno jedan o drugom, doli su do gotovo istovjetnih rezultata u istraivanju demografskih gubitaka u II. svjetskom ratu na prostoru Jugoslavije, pa tako i o broju rtava u Jasenovcu: 70.000 (Koovi), 83.000 (erjavi). Javna ustanova Spomen podruje Jasenovac nedavno je po prvi put objavila poimenini popis stradalih (82.129 imena) razvrstanih prema nacionalnoj pripadnosti (Srbi: 46.771, Romi: 16.131, idovi: 13.019, Hrvati: 4.210, Muslimani: 1.117, Slovenci: 264), te prema dobi i spolu. Tome broju je najblia erjavieva procjena.
73
Milivoj Uzelac, U perivoju
Takvi podaci falsikatorima ne znae mnogo. Oni nastavljaju proizvoditi lai i odailjati ih u svijet. U Istraivakom institutu Jasenovac (Jasenovac Research Institut) u New Yorku, osnovanom 1998, iza kojeg stoje tamonja srpska i idovska zajednica, popisu jasenovakih rtava (647.250 imena) beskrupulozno su pridodana i imena umrlih u zbjegovima u El Shattu i junoj Italiji, stradalih u saveznikim bombardiranjima, etnikih rtava, a prepisana su i imena u ratu poginulih sa svih spomenika u Dalmaciji... rtve su prezrene brojke su vane! Iako su lai prozirne, one uspjeno generiraju mrnju. U zadnjem ratu zlodjela srpske soldateske opravdavana su tobonjim strahom od ustakih zloina. U takvom ozraju bilo bi najgore i najpogubnije sklizati u drugu krajnost relativizaciju jasenovakoga logora i tako s druge strane falsicirati povijest. Nedavno je u jednom
74
intervjuu o toj temi svoje vienje iznio proelnik Arhiva Zagrebake nadbiskupije dr. Stjepan Razum (Hrvatski list, br. 411, 9. kolovoza 2012, str. 28-35), ustvrdivi otvoreno da nema dokaza za masovne ustake zloine u Jasenovcu. Prema njemu logor ili sabirno polje Jasenovac i nije neka novost u ratovanju, obrazloivi to injenicama o sabirnim poljima na Kubi (1896), na lipinskom otoku Mindanao (1900), u Junoj Africi (1900), kao i u mnogim zemljama u vrijeme I. i II. svjetskog rata to e rei da Jasenovac nije bio nikakva iznimka! Na alost, to za jasenovake rtve nita ne znai! Takva kontekstualizacija zapravo vodi relativiziranju svega onog to se dogaalo u Jasenovcu. Autor osporava i broj stradalih s popisa JUSP Jasenovac, gdje se ipak danas struno radi na prikupljanju i provjeravanju podataka. Taj broj popisanih stradalnika, po njemu, nije nita drugo nego isto pogaanje. Iako mu ta gore navedena brojka izgleda sasvim razumna u usporedbi s onom koju podmeu velikosrbski ideolozi, ni ona nema nikakvog uporita u stvarnosti. U sabirnom polju Jasenovac, prema autoru, vodila se uredna uprava, s popisom osoba imenom i prezimenom, dnevnik o svim dogaajima u polju, a ta je dokumentacija u Beogradu. Autor priznaje, iako, ini se, nerado, da je u logoru bilo poneeg to je poniavalo ovjeka, to je nijekalo njegovu osobnost, to je ugroavalo njegovu tjelesnu i duhovnu cjelovitost, dakle, dogaala su se i ubojstva. Na koncu zakljuuje da Jasenovac nije bio polje sustavnog unitenja, ve radni i privremeni (tranzitni) logor. Kad je ve doao do takvog zakljuka, ni na emu utemeljenog, dobro je podsjetiti autora na izuzetno svjedoanstvo knjievnika Ilije Jakovljevia, Hrvata i katolika, koji je neko vrijeme bio u logoru, kako bi naslutio atmosferu ivota logoraa u sabirnom polju Jasenovac! Takoer nije na odmet iznova mu ukazati na popis JUSP Jasenovac na kojem se nalaze imena 19.911 djece do 14 godina, 22.767 enskih
Kronologija dogaaja
i 38.236 mukih osoba! Samo injenica ovolikog broja stradale djece, dovoljna je da se zauti! Njegovanje netolerancije U ratu na prostoru bive drave, uzrokovanom velikosrpskom agresijom, na povrinu su isplivali ljudi sposobni poiniti nezamislive zloine protiv ovjenosti. Djelovati drukije, protiv struje, u nevremenu rata, pomagati slabijima, usprkos rairenoj ideolokoj zaslijepljenosti, znailo je imati i hrabrost i nepokolebiv osjeaj za ivot svakog ovjeka kao najviu vrijednost. Bilo je takvih primjera zauzetosti za ugroene u II. svjetskom ratu: vedski diplomat Raoul Wallenberg u Budimpeti spasio je desetke tisua idova dajui im vedske putovnice (zavrio u zatvoru u Moskvi gdje je najvjerojatnije ubijen 1947), ili pak njemaki industrijalci Oscar Schindler i Albert Gring u ekoj... U bonjako-hrvatskom sukobu u BiH (1993) ivoti onih drugih, manjinskih, nali su se na udaru progona, tako da je njihov put spasa vodio jedino u izgnanstvo. Pred bonjako-muslimanskom vojskom u izgnanstvo su otili Hrvati sutjeko-varekog, bugojanskog i dijelom iz travnikog kraja (upe Gua Gora, Ovarevo, Brajkovii...), dok je Bonjake isto zadesilo u Prozoru, Ljubukom, Stocu, dijelu Mostara. A i jedne i druge je prethodno zadesio progon od strane srpske vojske. U tom kaosu nasilja, gdje nitko nije bio siguran, bilo je i onih koji su sukladno svojim mogunostima, nastojali koliko-toliko pomoi slabijima. U srpnju ove godine (2012) u Ljubukom je prikazan dokumentarni lm Svetlane Broz Neo od Ljubukog u kojem je Nedjeljko Gali, Ljubuak i Hrvat, predstavljen u svjetlu nesebinog pomagaa ugroenih bonjakih graana Ljubukog, to je zaista vrijedno pozornosti. Meutim lm je naiao na suprotstavljanje od strane nekih tamonjih hrvatskih udruga koje su organizirale prosvjed pred dvoranom s ciljem da zaprijee njegovo prikazivanje. Mudrost nalae da se svemu, moebitno spornom, pristupa
hladne glave kako se to pristoji kultiviranim i civiliziranim ljudima! Ako nije bilo progona u Ljubukom, ako se u lmu neto izmilja, podmee i stvara iskrivljena slika, najprije se to pogleda a onda zauzima stav! Ili se to netko boji istini pogledati u oi? Toj su nelagodnoj atmosferi svoj nesumnjiv doprinos dali i autori opskurnih tekstova na portalima koji su unaprijed diskvalicirali Galia, njegovu obitelj i sam lm, jer da se u njemu navodno blate tamonji Hrvati, to je rezultiralo zikim obraunom sa suprugom Nedjeljka Galia ! S tako izokrenutim nainom razmiljanja i postupanja ne postie se prijeko potrebna poratna katarza, a protagonisti takvoga stila, toboe borei se za istinu, ne pridonose ni istini ni opem
Pavo Peri, aljarice
75
dobru nego rade prije svega u korist vlastite tete a i ire! Kako narod istrajne vjere crkve gradi U ratu 1991-95. god. ne samo da su sa svojih ognjita protjerivani pripadnici druge nacije i vjere, pljakana i paljena njihova imovina kako se ne bi vratili, nego su sustavno razarani i sakralni objekti kao najupadniji simboli njihove prisutnosti. Ruenjem crkava i damija gospodari rata su htjeli zatrti sve znakove prisutnosti drugih. U tome je neusporedivo prednjaila srpska strana u okviru plana zaposjedanja cijele BiH, ali su to umijee uskoro, u vrijeme meusobnog sukoba (1993), uspjeno usvojile hrvatska i bonjako-muslimanska strana. Sve tri strane, itekako uvaavajui razlike (srpska je u tome bila najdosljednija i najtemeljitija), iza sebe su ostavile tragove svoga ruilakog pohoda. Po zavretku rata uslijedila je oekivana obnova. Ali kako je vrijeme odmicalo, postajalo je vidljivo da nisu u pitanju samo vjerske potrebe, nego neto drugo to s vjerom nema veze obiljeavanje nacionalnog teritorija. Na proslavi Ilindana, krsne slave opine Mrkonji Grad (2. 8. 2012), predsjednik vlade srpskog entiteta M. Dodik, tom je prilikom poruio da je ponosan to je grad obnovljen, to se u njemu slobodno ivi i to se grade crkve, jer to moe
samo narod koji ima vjeru i koji je u njoj istrajan. Dodikovih izjava lanih, nesuvislih i bahatih kakav ve on sam jest, itekako smo se nasluali, pa nije nikakva novost da progovori o narodu koji iz vjere gradi, naoigled injenici da je ratna soldateska naroda istrajne vjere razorila sve tue sakralne objekte koji su joj bili na dohvatu. A, eto, sada taj isti narod, koji jedva preivljava svoju svakodnevicu, gradi crkve i tamo gdje ih nije bilo, daleko od vjernika, na tuem imanju, u tuem dvoritu, jer, kako je svojedobno, na posveti nove crkve na elijama izmeu Doboja i Dervente, rekao derventski protojerej: gradimo da se vidi to je srpsko a dobro mu je znano da su preko puta te crkve etniki oiena hrvatska sela! Evidentno je da te nove sakralne graevine imaju ponajprije simboliku politiku funkciju oznaavanja nacionalnog prostora a njihovu gradnju programira i ostvaruje politika, a ne narod istrajne vjere! Peljeki most i BiH Izgradnja Peljekoga mosta (Komarna Peljeac), koji bi povezivao prekinuti teritorij Hrvatske kod Neuma s hrvatskim jugom i Dubrovnikom, aktualizirana je ubrzo po osamostaljenju RH. Svjedoci smo da je vie puta najavljivna i zapoinjana gradnja to je redovito koriteno u predizborne stranake svrhe, a nakon izbora slijedio bi prestanak svih radova. Sadanja lijeva hrvatska vlast koja je, dok je bila u oporbi, konstantno kritizirala taj projekt zbog njegove skupoe i zagovarala koridor kraj Neuma kroz BiH, iznenada se okrenula toj mogunosti, pogotovo to je Europska kmisija dala zeleno svjetlo za novac za izradu studije izvodljivosti (200.000 ). Prema zadnjem hrvatskom idejnom projektu, most bi bio znatno jeftiniji nego u prvotnoj varijanti i stajao bi oko 340 milijuna eura. No na sve to jo treba ekati. Nedavno su udruge branitelja i laara, podravajui ideju izgradnje mosta, organizirale povezivanje Komarne i Peljeca lancem brodica!
Slavko Kopa, Kue

76
Kronologija dogaaja
U ovom je kontekstu pitanje bosanskohercegovakog izlaza na otvoreno more, jer iz neumskig akvatorija treba proi kroz hrvatske teritorijalne vode. Po meunarodnom pomorskom pravu, taj izlaz je neupitan, odnosno prolaz je zajamen. No problem se javlja kada se taj koridor razumijeva tako kao da nad njim Bosna i Hercegovina ima dravni suverenitet. U BiH se u pojedinim politikim i strunim krugovima oblikovalo takvo miljenje te se nervozno reagira na hrvatske aktivnosti oko Peljekog mosta. Sjetimo se jedne nediplomatske i prijetee izjave bh. ministra prometa Damira Hadia prilikom njegova posjeta Zagrebu (2012): Sumnjam da je Zagrebu, sada kad je praktiki jednom nogom u EU, potreban meugranini spor, ba kao to ni BiH ne treba protivnik koji bi koio njezin put u EU. Hrvatska zna koju je cijenu platila u sluaju Piranskog zaljeva i novi slian sluaj na ovom prostoru nikome nije potreban! Jo je to vie prisutno kod pojedinih strunjaka za pomorsko pravo iz Sarajeva. Projekt prema kojem bi novi, jeftiniji peljeki most bio visok 35 metara, akademik Ibrahim Buatlija, ekspert za geomorfologiju i lan Pomorskog drutva Bosne i Hercegovine, nazvao je agresijom Hrvatske na pomorske vode BiH. Ovaj se akademik izraava kao da je tek izaao iz rata! Most se pravi preko naih teritorijalnih voda koje iz Neuma u obliku koridora idu u meunarodne vode. Visina od 35 metara ne samo da e koiti izlaz u meunarodne vode nego se i mnogo toga nee moi ostvariti. Na primjer, prolazak brodova koji voze kontejnere, ratnih brodova i velikih kruzera koji su vii od 60 metara. Gradnja mosta visine 35 metara zatvaranje je drave i njenih kapaciteta, smatra Buatlija. Slino razmilja i zamjenik predsjednika Pomorskog drutva BiH i sudski vjetak prometne struke, eval Kovaevi, nazivajui postupak vlasti Republike Hrvatske nasiljem nad suverenitetom BiH. Opet ratna retorika! Zaista bi bilo zanimljivo uti od tih strunjaka tko bi to bio vlastan odrediti suverenitet na koGodina XXXIX. broj 1-2 2011/2012.
Vojin Baki, Glava konja
ridoru koji bi morao proi izmeu Korule i Hvara, dakle teritorijalnim morem RH, i to irine jedne morske milje kako se zbori!? No, tako razmiljaju ljudi iz Pomorskog drutva BiH! To je injenica. Istina, oni nisu u Neumu, na Jadranu, gdje bi se oekivalo da budu, nego 200 km daleko od mora, u Sarajevu, ba uz malo analogije kao kad bismo osnovali Drutvo za regulaciju Save sa sjeditem u Vareu! Okljatrena Kulinova povelja U Tuzli je u parku nedavno (jesen 2012) postavljen spomenik-obelisk na kojem uklesan dio Povelje Kulina bana iz 1189. godine pisane za Dubrovane. Spomenik je podsjetnik na jedan drevni pisani dokument, to je za svaku pohvalu. Sve bi bilo po sebi razumljivo da nisu izostavljeni dijelovi teksta kranskog sadraja. Upravo zbog tog
77
kranskog sadraja nekoliko reenica nije nalo mjesta na spomeniku, a ispod teksta na spomeniku je napisano da je to Izvod iz povelje, ime je zaklonjen ciljani smisao izostavljanja dijela sadraja. Evo kako to izgleda u prijevodu na suvremeni jezini izraz dio izostavljenog teksta oznaen je kurzivom: U ime oca i sina i svetog duha. Ja, ban bosanski Kulin, obeavam Tebi knee Krvau i svim graanima Dubrovanima pravim Vam prijateljem biti od sada i dovijeka. I pravicu drati sa Vama i pravo povjerenje, dokle budem iv. Svi Dubrovani koji hode kuda ja vladam, trgujui, gdje god se ele kretati, gdje god koji hoe, s pravim povjerenjem i pravim srcem, bez ikakve zlobe, a ta mi ko da svojom voljom kao poklon. Nee im biti od mojih asnika sile, i dokle u mene budu, davat u im pomo kao i sebi, koliko se moe, bez ikakve zle primisli. Neka mi Bog pomogne i svo Sveto Evanelje. Ja Radoje banov pisar pisah ovu knjigu banove povelje od roenja Kristova hiljadu i sto i osamdeset i devet ljeta, mjeseca augusta i dvadeset i deveti dan, (na dan) odrubljenja glave Ivana Krstitelja. Kao to se vidi iz priloenog, tekst nije predug za obelisk, to e rei da je pravi razlog izostavljanja neodgovarajui i neprikladan sadraj! Slino se friziranje Kulinove povelje moe zapaziti i na nekim bonjakim portalima! Oigledno je da se
ban nespretno izrazio za neke njegove dananje poklonike, a kako je prekasno za korekture, takvima jedino preostaje izbaciti te dijelove! A to je ve falsiciranje! O Hrvatima u BiH U povodu promemorije biskupa Peria upuene predsjedniku RH Ivi Josipoviu, saborski zastupnik Damir Kajin je za agenciju Anadolija rekao (28.9.12): to se tie Crkve, ona ima pravo progovarati o poloaju Hrvata u BiH. Meutim, bilo bi bolje da je na pozicijama franjevac iz Bosne Srebrene, to jest da je traila rjeenje za Hrvate u Bosni u suradnji s Bonjacima. (Portal: Tano.net). Zapaljeni budistiki hramovi Nije tome prvi put da se s muslimanske strane udara na budiste i budistika svetita bez ikakva stvarnog razloga, osim to su drugi i drukije vjere u emu im je sva krivica. Najmanje pet budistikih hramova i nekoliko stotina kua u malom gradu Ramu i okolnim selima 350 km od Dake, glavnog grada Bangladea, kako javljaju agencije, zapalili su muslimani (konac rujna 2012) nakon to se na internetu pojavila slika spaljenog Kurana. U napadu je sudjelovalo, prema policijskom izvjeu, oko 25.000 muslimana. Vlasti su morale pozvati i vojne snage kako bi zaustavili nasilje.
Nastavak slijedi
Ivan Prtenjak, arhitekt, Galerija imun u Dubravama (skice)

Akademska godina 2011/2012.
PROFESORI I PREDMETI
(zimski i ljetni semestar ak. god. 2011/2012) Mr. Anelko Barun Dr. Benedikt Vujica Dr. Luka Markei Dr. Slavko Topi Dr. Velimir Valjan Dr. Ivan Bubalo Hist. ord. et prov. Lingua latina Liturgia historica De Deo uno et trino Musica sacra De praeceptis Historia philosophiae Ethica Quaest. sel. in phil. Lingua haebraica Exegesis VT Sociologia Schola phil. franciscanae Metaphysica generalis Introductio in philosophiam Noetica Hist. Eccl. inter Croatos Patrologia Introductio in theol. past. Seminarium theol. past. Administratio paroeciae Rhetorica Seminarium biblicum Quaest. selec. in re biblica Lingua graeca Theologia pastoralis Theologia fundamentalis De populo Dei De matrimonio De sanc. et proces. 2 2 2 3 3 2 2 4 2 2 2 2 3 1 2 2 3 1 1 2 1 2 2 2 3 3 2
81
2 2 2 2 3 3
Dr. Boo Luji Dr. Mile Babi Dr. Mirko Jozi
Dr. Marko Karamati Dr. Stjepan Duvnjak Mr. Ivo Markovi
2 2
2 2 1 2 2 2
Dr. Anto Popovi
Dr. Ivan arevi Dr. Vili Radman Dr. Ivan Sesar
Dr. Marinko Peji Mr. Miro Jeleevi Dr. Danimir Pezer Dr. Petar Jele Mr. Anto Kovai Dr. Drago Boji Dr. Josip Jozi
Theologia orientalis Theologia oecumenica De sacramentis De Deo creante et elevante Libri liturgici Seminarium litugicum Historia Eccl. novissima Historia Eccl. antiqua Musica sacra Communicologia Methodologia Psychologia rat. et exp.
2 2 2 2 2 1 3 3 1 1 2 1 2 1 2 2 2
82
STUDENTI TEOLOGIJE
(Zimski semestar ak. god. 2011/12) Sem. Mat. broj Jonji Miroslav Kozina Nikola Matii Ivica Nikoli eljko Pavlievi Stjepan Peria Jurica Slikovi Robert Tomas Ivica Tomas Nikica Banovi Ivana* ubela Bruno Filipovi Ivan* Jelui Beatrica* arevi Jozo Kurevija Matija ivkovi Zlatko* Bonjak Vesna* Dautovi Matea* Juri Boris* Kresi Dragan* Katui Mario Petrovi Davor Pili Ivan Todosijevi Dana* Di Benedetto Silvano Duspara Alen Jakovi Ivan Kovaevi Darko* Lovrinovi Darko Pejanovi Darko Peri Josip Petrievi Josip Pili Josip Plavi Marijo 11 11 11 11 11 11 11 11 11 9 9 9 9 9 8 8 7 7 7 7 7 7 7 6 5 5 5 5 5 5 5 5 5 5 1376 1378 1380 1381 1383 1385 1387 1388 1390 1394 1396 1397 1399 1405 1400 1407 1410 1411 1418 1420 1414 1415 1416 1417 1423 1424 1426 1428 1430 1433 1434 1435 1436 1437 Puelja ana* Radi Emanuel afradin Goran ibenik Luka* trkalj Boidar Tui Ivan Nikola Katava* Raji-Cakalin Nikola* Vujica Ivan* Ani Danijel* Buljan Ana* urkovi Olja* Golea Nicolae* Madar Julijan Mami Jelena* Marinovi Darko* Martinovi Bojan Mijatovi Ivan Ragu Marta* Stani Danijel Grabovac Tanja* Areina Andrija Barei Goran iri Sonja* Digumovi Darijo otlo Kristijan* Gogi elimir Ivanievi Vanja* Josi Emanuel Juki Ana* Ljubii Ivan* Mileti Matija Miloloa Ivana* Ramljak Petar ekerija Jure Vuleta Ana* Sem. Mat. broj 5 5 5 5 5 5 4 4 4 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1438 1439 1441 1421 1442 1444 1427 1440 1445 1446 1447 1448 1449 1451 1452 1453 1454 1455 1456 1457 1458 1459 1460 1473 1461 1462 1463 1464 1465 1466 1474 1468 1469 1470 1471 1472
* Vanjski student/studentica Godina XXXIX. broj 1-2 2011/2012. 83
STUDENTI TEOLOGIJE
(Ljetni semestar ak. god. 2011/12) Sem. Mat. broj Jonji Miroslav Kozina Nikola Matii Ivica Nikoli eljko Pavlievi Stjepan Peria Jurica Slikovi Robert Tomas Ivica Tomas Nikica Banovi Ivana* ubela Bruno Filipovi Ivan* Jelui Beatrica* arevi Jozo Kurevija Matija ivkovi Zlatko* Bonjak Vesna* Dautovi Matea* Juri Boris* Kresi Dragan* Katui Mario Petrovi Davor Pili Ivan Todosijevi Dana* Di Benedetto Silvano Duspara Alen Jakovi Ivan Kovaevi Darko* Lovrinovi Darko Pejanovi Darko Peri Josip Petrievi Josip Pili Josip Plavi Marijo Puelja ana* 12 12 12 12 12 12 12 12 12 10 10 10 10 10 9 9 8 8 8 8 8 8 8 7 6 6 6 6 6 6 6 6 6 6 6 1376 1378 1380 1381 1383 1385 1387 1388 1390 1394 1396 1397 1399 1405 1400 1407 1410 1411 1418 1420 1414 1415 1416 1417 1423 1424 1426 1428 1430 1433 1434 1435 1436 1437 1438 Radi Emanuel afradin Goran Luka ibenik* trkalj Boidar Tui Ivan Nikola Katava* Raji-Cakalin Nikola* Vujica Ivan* Ani Danijel* Buljan Ana* urkovi Olja* Golea Nicolae* Kelava Marko* Madar Julijan Mami Jelena* Marinovi Darko* Martinovi Bojan Mijatovi Ivan Ragu Marta* Stani Danijel Grabovac Tanja* Areina Andrija Barei Goran iri Sonja* Digumovi Darijo otlo Kristijan* Gogi elimir Ivanievi Vanja* Josi Emanuel Juki Ana* Ljubii Ivan* Mileti Matija Miloloa Ivana* Ramljak Petar ekerija Jure Vuleta Ana* Sem. Mat. broj 6 6 6 6 6 5 5 5 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 1439 1441 1421 1442 1444 1427 1440 1445 1446 1447 1448 1449 1450 1451 1452 1453 1454 1455 1456 1457 1458 1459 1460 1473 1461 1462 1463 1464 1465 1466 1474 1468 1469 1470 1471 1472
* Vanjski student/studentica
Najbolji studenti 2011/2012: arevi Jozo, ubela Bruno, Josi Emanuel, afradin Goran, Stani Danijel, Gogi elimir, trkalj Boidar, Radi Emanuel, Silvano Di Benedetto. Diplomirali 2012: Ani Tomo, Hrga Tadija, Jonji Miroslav, Kozina Nikola, Luka Branimir, Luki Vladimir, Lukin Suzana, Matii Ivica, Mirosavljevi Vanja, Mrnjavac Darijo, Nikoli eljko, Oroli Marijan, Pavlievi Stjepan, Peria Jurica, Siaja Dragoljub, Slikovi Robert, Tolo Mija, Tomas Ivica, Tomas Nikica, Vidovi Bojana. 84 Godina XXXIX. broj 1-2 2011/2012.
Iz ivota studentske zajednice
Fra elimir Gogi
Na teaju engleskog jezika na Malti posljednji je puta skupina naih bogoslova bila prije petnaest ljeta. Ove se godine za to ponovo otvorila mogunost, i to posve sluajno, a da upravo sluajni doivljaji esto ostanu u najljepem sjeanju, uvjerili smo se kolega fra Bruno ubela i ja nakon to smo ovogodinji srpanj proveli na teaju engleskoga u srcu Mediterana na Malti. U maltekoj zranoj luci Luqa doekao nas je fra Anton Farrugia, gvardijan samostana u Hamrunu, na domain. Putem do
samostana govorio nam je o Malti i ivotu na njoj te o naim obvezama za vrijeme boravka. Fratri su nas u samostanu takoer lijepo doekali, a upoznali smo se i sprijateljili sa samostanskim kuharom, ostalim osobljem i naim uiteljem. Prijateljstvo s njima i fratrima oitovalo se u svakodnevnim druenjima i izletima. Ubrzo smo upoznali obitelji naih prijatelja, fratre iz drugih samostana, bogoslove i novake, tako da nam se uinilo da smo tu ve godinama i da pripadamo njihovoj zajednici. Sve to
87
svjedoi o ljubaznosti i maltekoj gostoljubivosti. Provesti mjesec dana na Malti zaista je zadivljujue i oputajue. Jedan posjet vue elju za ponovnim odlaskom na Mlatu. Zato osjeam dunost napisati neto o maltekim mjestima, kulturi, obiajima i ljudima. Malteki arhipelag lei usred Sredozemnog mora, a ine ga dva naseljena otoka Malta i Gozo te jedan nenaseljen i smjeten izmeu njih Comino. Malteko sunce i prirodna blaga te dobro zatiene luke uvijek su bili razlogom to su se za Maltu kroz povijest borile velike svjetske sile Feniani, Rimljani, Arapi, Normani, Aragonci i Francuzi te Englezi, od kojih se odijelila proglasivi neovisnost 31. oujka 1979., a lanicom Europske unije postala je u svibnju 2004. Glavni grad je Valletta. Stanovnika je 410.000 i gotovo svi su katolici (98%). Malteki je prvi, a engleski drugi slubeni jezik. Iako je Malta moderna drava s odlinom infrastrukturom, ipak, kamo god se krene, osjea se utjecaj negdanjih velikih imperija. Na malom prostoru ostali su vrijedni ostaci raznih civilizacija koji ine jedinstven kulturno-povijesni mozaik. Tako se u spilji Gar Dalam mogu nai tragovi najranijih stanovnika od prije 7000 godina te impresivni ostaci hramske arhitekture kasnog neolita u mjestima al Saieni, Tarxien, aar Qim i Mnajdra. Malta se upisala i na stranice Biblije: Djela apostolska svjedoe da je sveti Pavao blizu ovog otoka doivio brodolom. U spomen na to glavna je katedrala, a i mnoge druge crkve, pod nebeskom zatitom toga velikoga prenositelja evanelja, a u Rabatu se nalazi i spilja u kojoj je, po tradiciji, proboravio tri mjeseca. Uz to, mnoge ulice, graevine i plae nose njegovo ime. Od rimske kulture najznaajnija je gradska kua Domus Romana u Rabatu. Gotovo posvuda mogu se nai mnogovrsni predmeti iz rimskog vremena, razni mramorni kipovi i prelijepi mozaici, a iz istoga doba potjeu kompleksi ranokranskih
88
katakombi u okolici Rabata, od kojih su najvanije one nazvane po sv. Agati i sv. Pavlu. Mnogo materijala i iz ostalih povijesnih epoha moe se vidjeti u Nacionalnom arheolokom muzeju u glavnom gradu Valletti. Do XVI. st. glavni grad Malte bio je Mdina, a Rabat njegovo predgrae. Danas su to malteki najstariji gradovi i zauzimaju najviu toku maltekog otoka (oko 250 m). Mdina je utvreni grad, okruen prekrasnim plodnim poljima, a kupola mdinske katedrale na glavnom trgu velianstveno se izdie iznad grada. Na trenutak se uini kao kruna grada, a onda i cijele Malte. Na glavnom gradskom ulazu posjetitelje ekaju koije koje e vas provozati uskim gradskim ulicama na kojima isijava ljepota preko tisuu godina starih graevina. Na prvom mjestu to je katedrala sv. Pavla i uz nju barokno sjemenite, a danas katedralni muzej, te kapela sv. Agate, Mesquita trg i Vilhena Palace. Unato tomu to je na Malti 98% katolika i preko petsto crkava, dvije damije svjedoe o otvorenosti ove zemlje prema drugim religijama i svojevremenom utjecaju arapske kulture.
Ipak najvei su utjecaj na otok ostavili vitezovi sv. Ivana: oni su otokom vladali 268 godina, od 1530. do 1798. Prva je promjena bila premjetanje centra Malte iz Mdine na obalu, podruje dananje Vallette, i tako je ostalo sve do danas. Kad su vitezovi doli na to podruje, bilo je nenaseljeno. Prepoznavi ga kao strateki vrlo pogodno, najprije su podigli utvrdu sv. Elma. Nakon pobjede u velikoj bitci protiv osmanskih trupa 1565. veliki metar de Valette zatraio je pomo europskih monika za gradnju novog, bolje utvrenog grada. Sam papa Pio V. poslao mu je svoga vojnog arhitekta Francesca Laparellija, koji je ubrzo podigao zidine novog grada, nazvanog po velikome metru Valletta. Nedugo poslije u gradu su poela nicati umjetnika djela kao to su Palaa velikoga metra, Nacionalni muzej lijepih umjetnosti, Nacionalna knjinica, viteki dvorci, kazalite Manoel, Casa Rocca Piccola, katedrala sv. Ivana Krstitelja i jo mnogo graevina, svaka sa svojom umjetnikom vrijednou.
Katedrala je jedna od najveih turistikih atrakcija na Malti. Tu su impresivni boni oltari, prelijepi podni mozaici, freske Mattije Pretija, tapiserije, a najvrjednije su dvije Caravaggiove slike: Sv. Jeronim i Glavosjek sv. Ivana Krstitelja. Osim brojnih graevina ukras grada su i tri prelijepa vrta, koji pruaju odlian pogled na gradsku okolicu, u koje se uitak skloniti od ljetne ege koja lako prebaci 40oC. U veernjim satima to su mjesta za druenje, a esto i odravanje predstava. Turistike atrakcije glavnog grada zasluuju barem jednodnevni posjet, a nama su bile zanimljive cijeli mjesec dana. Komu vrijeme dopusti, dobro bi bilo posjetiti i ostale gradove, jer svaki od njih ima svojih posebnosti. Za prijevoz je vrlo lako: sva su mjesta na otoku povezana autobusnim linijama javnog poduzea Arriva, a s dnevnom kartom, koja stoji neto vie od dva eura, moete obii cijelu Maltu. Ljetni posjet Malti je zaista predivno iskustvo, a poseban ar mu daju proslave
89
vjerskih blagdana, koje se za ljetnih mjeseci odravaju barem svaki drugi dan, a ponekad ih je i nekoliko u jednom danu u vie upa. Pripreme za ove blagdane traju kroz cijelu godinu. Crkve su izvana ukraene raznobojnim lampicama, unutranji zidovi prekriveni skupocjenim crvenim platnima i svi oltari imaju prelijepu dekoraciju. Nekoliko dana prije fete mjesnim se ulicama, takoer ukraenima zastavama, vijencima i drvenim stupovima, odravaju razni marevi. Vrhunac je na sam dan, kada se, uz sveano misno slavlje, kip mjesnog zatitnika pronese kroz cijelu upu u sveanoj procesiji popraenoj svirkom trubakog orkestra. Naveer, ispred upne crkve organizira se prizemni vatromet, tzv. igifogu (tal. gioco di fuoco = igra vatre). Na velike drvene stupove stavi se zapaljivi materijal mnogovrsnog oblika, a kad se zapali, okree se u svim smjerovima isijavajui gotovo sve boje. Ovo je autohtona malteka pirotehnika tradicija i ve se nekoliko godina na Malti odrava festival prizemnog vatrometa. Na malteku kuhinju se takoer vrlo lako naviknuti. To je mediteranska kuhinja na koju su zadnjih desetljea utjecale i druge svjetske kuhinje. Riba i morski proizvodi su nezaobilazni. Jedna od delicija je i zeje meso, a vrlo ukusni su i posebno
spravljeni malteki kruii. Proizvodnja meda je dugogodinja tradicija, a i samo ime Malta sadri rije mel, tj. med. Od maltekih slastica izdvajaju se ukusni nugati, medeni prsteni, posebno ukusni s maltekim medom, i lisnato tijesto, tzv. pastizzi. Osim meda na Malti se proizvodi kvalitetno vino, a izmeu ostalih pia izdvaja se malteko originalno pivo Cisk te Kinnie, sok gorkasta okusa. Najvea malteka turistika atrakcija jest more, odnosno pjeane plae kao Paradise Bay, Golden Bay i Melliea Bay, zatim plae s izrazitijim stijenjem, kao u Sliemi i Buibbi, a najpopularnija, Blue Lagoon, nalazi se na Cominu, otoiu na kojem ivi tek nekoliko farmera. More je ondje kristalno isto, a plae su prepoznatljive po izrazito bijelom pijesku. U obilazak Malte moete se sami upustiti birajui mjesta koja elite posjetiti. Ako pak niste avanturist, ukljuit ete se u organizirani posjet kakvih ima nou i danju, kako kopnom, tako i morem. I kamo god krenete, neete pogrijeiti. Malteka povijest batini kulturna dobra od kojih su neka starija od pet tisuljea i seu do samih poetaka europske civilizacije. Nigdje drugdje na svijetu ne moete biti svjedok tako bogate koncentracije razliitih umjetnosti i njihove vrhunske ljepote.
90
Fra Ivan Tui
Zapis iz Irske:
Na jednom predavanju o povijesti i kulturi Irske predava je zapoeo svoje izlaganje pitanjem: to vas prvo asocira kad vam netko kae Irska? U kratkom razmiljanju odgovori su bili: zelenilo, kia, sv. Patrik, Guinness, djetelina, klifovi, U2, Samuel Beckett... odreda opepoznate znamenitosti i osobe vezane uz Irsku. Meutim malo je tko od nas imao pojma o bogatoj povijesti i kulturi ove zemlje. O injenicama koje manje poznajemo, a tako su vane za Irsku, govorio je sam predava. Polazak u Irsku za mene, a i za moja tri subrata fra Ivana Jakovia, fra Darka Lovrinovia i fra Matiju Miletia, bio je put u nepoznato. inilo mi se da idemo u zemlju koja nije u Europi, to valjda to sam morao prvi put putovati avionom i injenicom da se Irska vrlo malo spominje u dnevnopolitikim razgovorima. Ono to smo morali znati i na to smo bili upozoreni od prijatelja koji su ve prije posjetili Irsku, bila je velika klimatska razlika Irske i Bosne. Na tu razliku pripremili smo se i ziki i duhom, ponijevi jakne kao najosnovniju prtljagu i budno iekujui slijetanje na otok. Stigli smo u dublinsku zranu luku u kasnim veernjim satima, a onda smo se autobusom odvezli do centra Dublina gdje smo poprilino izmoreni prenoili. Buenjem uz zrake ozeblog sunca zapoinje naa pustolovina upoznavanja nepoznatog i usporeivanja s onim to smo o Irskoj ve znali. Irska je otona zemlja, a otok je trei najvei u Europi. Otok uglavnom pripada
Republici Irskoj, dok jedna estina otoka pripada Sjevernoj Irskoj koja je pod krunom Ujedinjenog Kraljevstva Velike Britanije i Sjeverne Irske. Glavni grad Irske je Dublin s oko milijun stanovnika uz tendenciju rasta, a cijela Irska ima oko 4,6 milijuna stanovnika. Dublin je smjeten na istonoj obali irskog otoka uz iroku dolinu rijeke Liffey koja protjee kroz Dublin i ulijeva se u Irsko more. Prvo iznenaenje bila je
91
injenica da u Dublinu nema gotovo nijedan neboder te nijedna zgrada nema vie od etiri kata. Ovakva graevinska kultura vue korijene iz najdueg razdoblja gradske i stambene izgradnje gregorijanskog u XVIII. stoljeu, kada su u modi bile niske zgrade i iroke ulice. Jedna od rijetkih iznimki je Guinnissova tvornica piva izgraena 1904., a danas pretvorena u muzej koji je neizostavni dio svakog posjeta gradu. U sreditu grada nalazi se za sve turiste, ali i za Irce, pomalo udan spomenik, tzv. Spire (iljak) visok 120 metara. Podignut je na mjestu sruenog spomenika pomorca i admirala Nelsona. Mnogi vele odlino mjesto prilikom dogovora za susret. Za Dublin se moe rei da je knjievna prijestolnica u kojoj su roeni Oscar
Wilde, Jamas Joyce, Samuel Beckett i mnogi drugi poznati knjievnici. Nacionalni muzej impresionira ljubitelje kulture jer se u njemu uva bogata zbirka irske povijesti koja datira od sedmog tisuljea prije nove ere. Za ljubitelje dobre zabave neizostavna je etvrt imenom Temple Bar gdje se nalaze mnogi tradicionalni irski pubovi koji uz irsku glazbu i Guinniss nude dobru zabavu. U gradu je velik broj crkvi od kojih je najpoznatija katedrala sv. Patrika, izgraena u XII. stoljeu. Za sv. Patrika veu se mnoge legende od kojih je najpoznatija ona kako je istjerao sve zmije iz Irske. Prema toj legendi ni dan danas nema zmija na ovom otoku. Sv. Patrik je zapravo i zatitnik Irske, a slavi se 17. oujka.
92
povijesne informacije, ali i legende. Jedna mi je posebno ostala u sjeanju. Naime, tijekom gradnje jedne utvrde na zapadnoj irskoj obali upravitelj poslova dao je ubiti est svojih radnika i majstora. Razlog takvog zlodjela bio je isto praktine naravi: da ti isti majstori ne bi na nekom drugom mjestu napravili slinu ili istu utvrdu. Zato svako mjesto ima razliitu utvrdu. Povijest Irske opeaena je dugogodinjom okupacijom od susjedne Engleske.
Drugi po veliini irski grad je Cork u kojem naalost nismo bili zbog vremenske ogranienosti a i velike udaljenosti. Cork je daleko od Dublina. Nalazi se na samom jugu Irske. Svoj smjetaj nali smo 50 kilometara sjeverno od Dublina u blizini grada Droghede. Tu smo boravili za vrijeme teaja engleskog jezika, a to nam je bila baza iz koje smo s naim ljubaznim vodiima obilazili najpoznatije kulturne i povijesne znamenitosti Irske. Zamijetio sam da skoro svako mjesto u kojem smo bili ima svoju specinu utvrdu za koju se veu jo zanimljivije
Okupacija traje od XII.-XX. stoljea. U XX. stoljeu Irska postaje neovisna zemlja. Kako na irskom otoku ive uglavnom katolici, engleski okupatori su uvelike progonili katolike i dovodili su engleske feudalce koji bi zauzimali naputenu zemlju. Zbog toga se i dan danas osjeti mrnja prema Englezima koji su uglavnom protestantske provenijencije. Planirali smo posjet i Belfastu, glavnom gradu Sjeverne Irske. Meutim, toplo nam je preporueno da ne idemo zbog tzv. protestantskih mareva. Oni se organiziraju u ljetnim mjesecima svakog vikenda. Na takvim skupovima zna doi do napada na
93
autobuse s turistima koji dolaze iz susjedne Irske. Savjet smo posluali i nismo ili. Zbog velike temperaturne i klimatske razlike izmeu Irske i Bosne, moram neto rei o vremenskim (ne)prilikama. Utjecaj Atlantskog oceana na ovaj otok veoma je snaan. Ovakav utjecaj zasluan je za stalnu izmjene kie i sunca uslijed ega je vremenska temperatura gotovu cijelu godinu ujednaena. Takvo vrijeme omoguuje cjelogodinje prekrasne zelene povrine po kojima je Irska nadaleko poznata. Izuzetni prirodni fenomeni Irske nalaze se na zapadnoj obali Irskog mora, tzv. klifovi. Jako ih je teko opisati rijeima jer spadaju u one fenomene za koje rijei ne bi bile dostatne.
Doarati Irsku kroz jedan lanak i par slika jako je nezahvalno jer se radi o zemlji velike i zanimljive povijesti, bogate kulture, srdanih i ljubaznih ljudi, jako dobrog piva i gurmanske hrane. Jesmo li upoznali nepoznato ostat e pitanje na koje ne mogu dati pozitivan odgovor, ali bar mogu rei koju asocijaciju vie na pitanje s poetka teksta. Na koncu u svoje i u ime mojih kolega elim zahvaliti metrima i svima koji su pomogli u realizaciji ovoga putovanja i teaja. Posebno zahvaljujemo fra Jozi Mariniu, denitoru Provincije, koji je takoer bio s nama na teaju, a uz iju smo pomo bili u mogunosti obii mnoge znamenitosti Irske.
94
Fra Emanuel Radi
Glavni grad talijanske pokrajine Lombardije ove je godine ugostio etvoricu franjevakih bogoslova: fra Emanuela Radia, fra Gorana Bareia, fra Julijana Madara i fra Andriju Areinu. Boravak u Milanu ostat e za nas nezaboravan i neponovljiv u naem sjeanju, a razloga za to je puno. Sada za nas Milano nije samo europska metropola poznata po velebnoj gotikoj katedrali i opernoj Milanskoj skali, niti samo nezaobilazna destinacija za modne revije. Drugi po veliini grad u Italiji ima i druge umjetnike, kulturne, pedagoke i sportske znamenitosti, a po svojoj vanosti izdvaja
se kao administrativno, industrijsko i ekonomsko sredite ovog dijela Italije. Franjevaki samostan na trgu SantAngelo srdano nas je primio. Tamonja braa u samostanu pokazala su veliku gostoljubljivost i otvorenost, ali i strpljenje s naim nespretnim znanjem talijanskog jezika. Na jezinom teaju Il centro oputeno smo i znatieljno uili talijanski. Upoznali smo ljude iz raznih dijelova svijeta i sklopili nova poznanstva. Nae se druenje nije svodilo samo na uenje talijanskog nego smo i izvan nastave zajedno provodili vrijeme. Na uvenom milanovom stadionu San Siro
95
pratili smo utakmice te smo povodom Bajrama uivali u specijalitetima indonezijske kuhinje. Grad je zahvaljujui katedrali svakodnevno krcat turistima. Gotika katedrala posveena Marijinom uznesenju gradila se tijekom est stoljea to se moe primijetiti po brojnim skupocjenim umjetnikim radovima iz raznih razdoblja unutar i izvan katedrale. Krov katedrale prua prelijep pogled na grad, a ispod njega se nalazi baptisterij za koji se vjeruje da je upravo tu biskup Ambrozije krstio Augustina. U blizini poznate katedrale, koju Milanezi popularno nazivaju Duomo, nalazi se i srednjovjekovna utvrda Castello Sforzesco, nekad sjedite milanskih vojvoda, a danas mjesto u kojem su smjeteni razni muzeji i umjetnike zbirke. Galeria Vittorio Emanuelle II. povezuje Trg Duomo s Trgom Milanske skale i natkrivena je staklenim svodom koji se u sredini sjee u oktogonu gdje se nalazi staklena kupola. Pokriveni kompleks ispunjen je raznim trgovinama, restoranima i hotelima. Ulica Via Montenapoleone primjer je vrtoglave skupotinje koju moete vidjeti po astronomskim cijenama u izlozima talijanskih butika i draguljarnica. Vana sportska dogaanja mogu se pratiti na stadionu San Siro gdje domai klubovi AC Milan i Inter igraju svoje utakmice. Treba napomenuti da je 2015. g. Milano domain svjetske izlobe EXPO gdje narodi iz cijelog svijeta predstavljaju svoja dostignua na podruju kulture i tehnologije. Iako nismo vidjeli taj znaajni Milanski edikt iz 313. godine, ipak se posljedice tog ukaza vide po brojnim ranokranskim bazilikama koje svjedoe o kranskoj slobodi. Od tih bazilika vano je izdvojiti baziliku San Ambrogio u kojoj su posmrtni ostaci milanskog biskupa Ambrozija. Zanimljivo je da ba u ovom gradu moete vidjeti originalnu Leonardovu sliku Posljednje veere u refektoriju dominikanskog samostana Santa Maria delle Grazie. Kako su dani prolazili sve smo vie bili upoznati s Milanom i njegovim atrakcijama.
96
U tome nas nisu sprjeavale ni nepodnoljive milanske vruine. Ipak nismo istraivali samo Milano. Padre Celeste vodio nas je u kartuzijanski samostan Certosa di Pavia, nedaleko od Milana. Danas taj samostan odravaju cisterciti, a samostanski prostor obuhvaa gotiku crkvu gdje se nalazi mauzolej za milanske plemie, zatim muzej skupocjenih umjetnina, veliki i mali klaustar, ali i trgovine gdje su preteito zastupljeni domai proizvodi s etiketom kartuzijanskog samostana. U gradiu Varese vidjeli smo sklop kapelica na jednom brdu poznatom pod nazivom Sacro Monte di Varese. Ta su monumentalna zdanja kroz srednji vijek zamjenjivala hodoasnika mjesta u Palestini, u vrijeme kada su Turci okupirali Svetu zemlju. Tako je nastala, moe se rei, Palestina u malom, gdje hodoasnici nisu svoje ivote izlagali opasnosti. Taj kompleks obuhvaa etrnaest kapelica rasporeenih po brdu u duini od 2 kilometra. Zahvaljujui padru Robertu, gvardijanu samostana Sant Angelo, nismo pjeaili kroz taj sklop kapelica nego smo autom stigli do glavnog odredita na vrhu brda, do crkve Santa Maria del Monte. Iz Sacro Monte poli smo prema jezeru Maggiore na ijoj se obali u litici nalazi znameniti pustinjaki samostan Santa Caterina del Sasso. U Milanu smo se osjeali kao kod kue, a za to su bila zasluna braa iz samostana SantAngelo koja su velikoduno i srdano postupala prema nama. S nama su u samostanu boravili postulanti, dvojica iz Albanije i jedan iz Kosova. Na taj nain jezina raznolikost prisiljavala nas je da se barem koliko-toliko sporazumijevamo na talijanskom, ali i da nauimo poneto albanskog. Meutim, naoj avanturi pridruili su se fra Marinko Baoti i fra Pero Ostoji tako da je naa fratarska zajednica postajala sve brojnijom. Za nezaboravne i lijepe trenutke provedene u ovoj talijanskoj metropoli zahvaljujemo milanskim franjevcima iz samostana SantAngelo, a zahvale takoer upuujemo Provincijalatu Bosne Srebrene na ukazanoj podrci za ovaj projekt.
Reeksije lanci
Ulrike Rckert
Po uliicama Bea skupilo se ljudi kad se poslijepodne 7. srpnja 1683. proirila strana vijest: Stiu Turci! Konjanici jure kroz narod, kola tutnje prema Hofburgu. Sluge tako panino tovare sanduke i krinje. Ljudi iz predgraa uurbano ulaze kroz vrata Bea natovareni posteljinom, namje-
tajem, snopovima, djeca u naruju. Neki tjeraju goveda pred sobom. Uzvici, pla, vika. U zraku miris palea, na nebu se vidi dim na vidiku sela u plamenu. Ranjene carske vojnike donose u grad. Neprijatelj je tako blizu, govore oni, da e ve sutra naveer biti pred gradom.
* Naslov izvornika: Ulrike Rckert, Die Macht der Habsburger, u: Geoepoche, Magazin fr Geschichte, br. 46-12/10, str. 64-75.
Gradonaelnik Johann Andreas von Liebenberg urno saziva gradsko vijee, a onda ga sebi zovne Leopold I.. U suzama car povjerava Liebenbergu grad i obeava mu poslati najbru pomo. Naveer, u osam sati, odjurie u bijegu vladareve koije i njegova djeca iz tvrave, a trudnu caricu ponesu pratitelji u nosiljci. Uzbueni se narod nagurao na kola: Oh, vae velianstvo, ne naputajte nas!. Ali u dugoj koloni raskonih koija odoe i dvorani kroz vrata s gospoama i dvorskim sobaricama koje nisu nita ponijele osim odjee na sebi. Samo bjei, bjei! ak i vrata carskih odaja ostadoe otvorena. Gradsko vijee izdaje nalog da graani ostave svoje konje kako bi se topove, koji su jo uvijek u oruarnicama spremni, postavilo na zidove. Konjima se cijena nije ni gledala. Tko je mogao bjeati, taj je bjeao. Plemike se obitelji trpaju na prljava seljaka kola, a pretovarena se kola raspadaju i blokiraju putove.
U mnogim kuama noas gori svjetlo. Tko mora ostati od straha ne moe zaspati. Bilo je krajnje bijedno, biljei hesenki poslanik iz Darmstadta u Beu. Grad je bio bedem kranstva protiv osvajake volje osmanskih sultana koji nadiru u Europu ve vie od 300 godina. Jo uvijek Alpe i Karpati dijele osmansko podruje vlasti od sredita europskog kontinenta. Sultan bi primjerice mogao uzdu Dunava izmeu brd provesti svoju vojsku bez problema, ali najprije mora osvojiti Be, kako bi ovaj prolaz mogao kontrolirati. Zato je opasnost od Turaka u glavama Beana duboko ukorijenjena, taj strah od stranog neprijatelja nevjernika. S propovjedaonica se o tome ve s koljena na koljeno propovijedalo i unosio se nemir bezbrojnim lecima ispisanim jezivim priama. A sada, stvarno, dolaze vojnici s Bospora s nevjerojatnom snagom. Borba za Be die Europu na noge: padne li grad, tada e muslimanima biti otvorena
100
Reeksije lanci
vrata na Zapad. Bitka za Be taj vrhunac borbe izmeu Habsburgovaca i Osmanlija a zapoela je prije vie od stoljea i pol oblikovat e sudbinu obaju dinastija. DVOBOJ otvara sultan Sulejman Velianstveni koji je 1526. godine pobijedio Maare. Maarski kralj pogiba u odluujuoj bitci. Nasljeuje ga njegov zet: Habsburgovac. Sultan, meutim, podrava jednog drugog protukralja i 1529. godine ponovo ide uz Dunav ovaj put sve do Bea. Po prvi put stoje kranska i muslimanska sila izravno jedna nasuprot drugoj. Osmanlije, potomci jednog zapadno-anatolskog plemenskog poglavice, kroz dva su dobra stoljea sebi podloili druge turske kneevine. Onda su svoj teritorij proirili na Balkan, razorili Bizantsko Carstvo i osvojili Carigrad. Napokon ak Bliski Istok i Egipat. Sulejmanovo se carstvo sada protee od Maarske ravnice sve do Arabije, od sjeverne Afrike do Crnog mora. Sultan je zatitnik Meke i Medine, gospodar je nad Jeruzalemom i sebe smatra istinskim nasljednikom antikog Rimskog Carstva. Upravljanje njegovih dunosnika je uinkovito. Zakoni su jasni i ujednaeni. Porezni je sustav strogo ureen. Kranski i idovski podanici plaaju posebne namete, ali upravljaju sami svojim zajednicama i dobrim dijelom podlijeu svome vlastitom zakonu. Sultan ima zapovijed nad otprilike 30.000 izvrsno kolovanih i strogo discipliniranih profesionalnih vojnika, prije svega nad elitnom pjeadijom janjiara. K tomu on ima vlast da iz provincija pozove 200.000 ljudi u vojnu slubu. Srednjoeuropske su monarhije Sultanu u mnogoemu podlone i Habsburgovci. Habsburgovci su se dodue uspeli do mone vladalake dinastije. Od 1438. godine neprekidno imenuju rimsko-njemake kraljeve. U svojim rukama dre jo panjolsku, napuljsku, sicilijsku i sardinijsku krunu, austrijska vojvodstva, Nizozemsku kao i neka druga podruja. Odnedavno i kraljevsko dostojanstvo u ekoj i Maarskoj.
Car Leopold I.
Stoga se njihov cijeli imperij po veliini moe mjeriti s onim osmanlijskim, ali su mu podruja rasprena i u pojedinim zemljama postoje vlastite uprave i tradicije sasvim drukije nego to je to u kruto centraliziranom Osmanskom carstvu. U novoosvojenim podrujima, primjerice, Habsburgovcima treba puno vremena da uspostave svoju vlast protiv konkurentnih pretendenata i mjesnih velikaa. I upravo im to na poetku ne uspijeva u Maarskoj poslije 1526. godine. Tako sultan umjesto njih osniva ovdje vazalsku dravu s protukraljem u njegovoj milosti i onda napreduje dalje prema sjeveru sve do bekih zidova. Austrijanci uspijevaju odvratiti etiri napada na svoj glavni grad u jesen 1529. godine, a onda ih spaava loe vrijeme. Nakon samo 18 dana i velikih gubitaka Sulejman prekida opsadu, jer nakon tjednih neprekidnih kia u hladnoj i goloj zemlji ne moe vie odravati vojsku na liniji, a zima se pribliava. To, meutim, ne bijae pobjeda Habsburgovaca, a nakon drugih borbi Maarska e biti trajno podijeljena. Sredite postaje
101
osmanskom pokrajinom a Siebenbrgen [Transilvanija] nominalno samostalnom kneevinom, ipak de facto sultanovom podanikom dravom. Habsburgovci dre zapad i sjever s Hrvatskom i Slovakom, ali prema ugovoru iz 1547. godine sultanu moraju godinje plaati danak od 30.000 zlatnih forinti. Pravog mira meutim nee biti: Maarska ostaje popritem trajnih graninih sukoba izmeu Osmanlija i Habsburgovaca. Ovakva pat-pozicija ostat e takvom sljedeih 110 godina. KASNO LJETO 1661., Siebenbrgen: Uas pred oima carske vojske: opustoena polja, crnilo spaljenih ruevina, raspadajui leevi. etiri godine rata izmeu osmanskog vladara i ustanikog vazala, siebenbrkog kneza, opustoile su zemlju. Ovo je, ini se, trenutak kada Habsburgovci ne mogu vie otezati: moraju se pouriti u pomo sultanovom protivniku. Meutim, taj je pothvat bijedno propao. Vojska koju je car Leopold poslao preslaba je da bi se odvaila ui u bitku i opet se mora potiho povui.
Leopoldu je 21 godina i kao takav nije spreman biti vojskovoa. Kao monarh on je poboan, ne nagli, prijateljske je naravi, voli knjige, talijanske pjesme, a posebno glazbu. U svojoj skoro 47 godina dugoj vladavini kao car, a poeo je vladati 1658., neprestano e biti upetljan u sukobe na dva bojita: s Osmanlijama i Francuzima. Vodit e mnoge ratove, ali sm nikada nee otii u neku od bitaka. Ono to mu ne prija to zanemaruje. Tako je zanemario upozorenja svojih izaslanika u Carigradu, a 1663. godine bit e veoma nespreman kada osmanska vojska uz Dunav krene i konjanici upadnu u habsburku Moravsku. Beani e tada u panici pobjei iz grada. Kad je osmanska vojska nekih 150 kilometara pred Beem htjela prijei preko jedne rijeke, kranska e vojska napokon u kolovozu 1664. godine uspjeti odvratiti neprijatelja. Saveznici i knezovi svetog Rimskog carstva pojaali su habsburku vojsku svojim vojnicima, no car Leopold ipak nee imati priliku da odlunije krene u boj. Ali i njegov je protivnik oslabljen porazom. Zato Leopold i sultan sklapaju mirovni sporazum na 20 godina. Car se mora s time pomiriti da Osmanlije zadre svoje upravo osvojene tvrave na granici. Kako bilo, car e u ovom vremenu imati neto mira. OUJAK 1683., Drinopolje: Pred gradskim zidinama (dananji grad Edirne) dignut je sultanov ratni logor. Ovdje su se zadnjih mjeseci nakupljale trupe njegovih vojnika, a glasnici su urili u sve pokrajine carstva i svim vazalima najavili da svoje borce pripreme za vojni pohod no, cilj toga pohoda ostaje tajnom. Sam e sultan voditi taj pohod. Bit e to izuzetan dogaaj, jer Mehmed IV. inae ne naputa luksuz svojih palaa osim kada ide u lov. Politiku i rat povjerit e 50-godinjem velikom veziru Kara Musta, ambicioznom skorojeviu iz jedne vojnike obitelji. Zauvijek e zapravo ostati zagonetkom koje su to dugorone planove imali ova dvojiGodina XXXIX. broj 1-2 2011/2012.
Sultan Mehmed IV.

102
Reeksije lanci
ca najmonijih ljudi u Osmanskom carstvu da, jesu li uope ikakav imali. Mehmed IV. je ve 1648. godine, nakon intrige u palai u kojoj se dogodilo ubojstvo, doao na prijestolje kao estogodinjak, a dravne su poslove preuzeli drugi. Moda se on samo nadao da bi osvajanjem Bea postao slavan kao i njegov predak Mehmed II. koji je neko osvojio Carigrad. I veliki vezir Kara Mustafa, okrutan i podmitljiv, htio je, izgleda, da mu osvajanja u tuini budu ponajprije sredstvo moi i ugleda unutar carstva. Leopold doznaje preko svojih diplomata u Carigradu da je Istok spreman za rat, ali on svoju panju usredotouje u potpunosti na Francusku. Kralj Luj XIV., njegov neprijatelj na zapadu, oteo je panjolskim Habsburgovcima neke posjede i pripojio sebi stara carska podruja Lorenu i Elzas. Stoga car hoe gotovo pod svaku cijenu sa sultanom produiti mirovni ugovor, a za nekakav rat bio je spreman samo s oklijevanjem. Samo mu dva velika saveznika obeavaju poslati vojsku: bavarski knez i poljski kralj Jan III. Sobjeski, koji je bio izvanredan vojskovoa u vie borbi protiv Turaka. Drugi knezovi odugovlae s pristankom. Poljaci su i sami u opasnosti od Osmanlija, a prije nekoliko godina izgubili su na jugu podruja koja su graniila sa sultanom. Meutim, za veinu dugih kranskih vladara Turci su bili daleka opasnost. Mnogi su knezovi oekivali da e se dogoditi samo pogranina bitka na habsburkom teritoriju u Maarskoj, koja se njih pak nee ticati. Veliki e vezir, meutim, careve poslanike zadravati, pustit e ih da beskrajno dugo ekaju na audijenciju, a na kraju e im ponuditi neprihvatljive uvjete za novi mirovni sporazum. Krajem oujka 1683. osmanska vojska kree u pohod. Mjesec dana kasnije stiu do Beograda gdje susreu ostale provincijske trupe. Skupilo se oko 200.000 mukaraca, a od toga ih je vie od pola ratnika. Ostali su zanatlije, posluga oko municije
i oruja i druge sluge. Ovdje e Mehmed predati svom velikom veziru Kara Musta vrhovno zapovjednitvo i njegov simbol: svetu prorokovu zastavu. A on e pobjedu doekati u Beogradu. Kod Pouna, nekih 450 kilometara od Beograda, Leopold ne moe sabrati ni 40.000 vojnika. Ipak vrhovni zapovjednik, Leopoldov ura, vojvoda Karl Lorenki odlazi u bitku protiv neprijatelja. Ovaj iskusni vojnik ve je 20 godina u slubi caru. Krajem lipnja pred samom granicom s habsburkom Maarskom Kara Mustafa napokon nagovijeta svojim vojnicima cilj vojnog pohoda: Be. 1. SRPNJA. Na raabskoj obali, jedva nekih stotinjak kilometara jugoistono od Bea, carska vojska promatra kako im se na drugoj strani pribliava nadmona osmanska vojska. Karl Lorenki nema izbora: ne moe Turke sprijeiti da prijeu preko rijeke te zapovijeda povlaenje u pravcu Bea. Tatari iz krimskog Khanata, podanici sultanova vezira rasporedili su se po bojinici. Napadaju sela, ubijaju ljude ili ih odvlae u roblje. Na dvoru jo uvijek nisu mogli vjerovati, biljei hessenki izaslanik iz Darmstadta. Leopold je 3. srpnja otiao u lovaki izlet. Za rukom je u jednom selu juno od glavnog grada, u koje ve pristiu prve
103
Dolazi i civilna zatita, a s njom obrtniki pomonici, studenti i javni dvorski slubenici, dobrovoljne jedinice, pa i trgovci i plemii grade i redaju vlastite postrojbe. Civilna zatita preuzima ponajprije straarenje, kopanje rovova i vatrogasnu slubu, a samo u krajnjim sluajevima otili bi i u borbu. 13. SRPNJA. Turci su stigli: prve njihove postrojbe pale sela oko Bea. Poslijepodne Starhemberg nareuje da se okolna prigradska mjesta popale da ne poslue kao sklonite za neprijatelja. 14. srpanja - Beani su pred zastraujuim prizorom: osmanska se vojska protee od jugoistoka du Dunava i sve uokolo grada. Pae jau velianstveno odjeveni u barunu i svili. Iza njih slijedi veliki vezir okruen s najviim dostojanstvenicima, obuen u brokat i krzna. Turbani su im ukraeni apljinim perjem i dragim kamenjem; njihovi su plemeniti konji pokriveni ukraenim pokrivaem od baruna i zauzdani pozlaenim uzdama. Iza njih sjajne elitne konjanike pukovnije u svim bojama. Na njihovim sabljama i tobolcima svjetlucaju se dragulji. Njih prate kopljanici, strijelci, topnitvo s devama i pjeadija s muketama na ramenima: Turci, Grci, Srbi, Kurdi, Arapi, Egipani i pripadnici drugih naroda. Neki borci nose ukrasno perje na kacigi ili ptija krila, drugi leopardova ili medvjea krzna. Iznad povorke lebde ukrasni konjski repovi na dugim tapovima, mali barjaci i zastave. U polukrugu od 15-ak kilometara postrojbe se zaustavljaju. Oko 200.000 ljudi opkoljuju grad a on, kako jedan turski ljetopisac izvjeuje, iz bezbroj grotla povraa vatru. Kara Mustafa s jednog breuljka baca pogled i istrauje teren. Veliki vezir se brzo snalazi, temeljito je prouio plan Bea. Neki osmanski izaslanik zajedno s pratiocima priskae do jarka, a Starhemberg mu alje jednog vojnika u susret. Osmanski izaslanik nudi zahtjev za predaju: Ako postanete muslimani, nee vam se nita
izbjeglice. Seljani e se sa svojim obiteljima zabarikadirati u jednu crkvu. A car ostaje miran jo uvijek. Na daljini od 40 kilometara od Bea Tatari 7. srpnja napadaju konjicu lorenkog vojvode. Zaustavili su ih, ali neke e careve pukovnije zbunjene pobjei. Vijesti koje e u Be stii, stvorit e paniku u gradu. Jedan e od generala, kojeg vojvoda kao glasnika alje caru, preporuiti bijeg: njegovo visoanstvo mora bjeati, ne smije otezati ni najmanje. Leopold saziva svoje tajno vijee koje e ga isto tako jednoglasno nagovoriti na odlazak. Car e tako sa svojom obitelji i dvoranima ve biti na putu kad idueg dana u Be stigne gradski zapovjednik Ernst Rdiger grof od Starhemberga. Ovaj 45-godinji asnik zgrozio se kad je od vojske dojurio u grad: nita nije pripremljeno za opsadu, topovi nisu na zidinama, vanjski obrambeni obru ispred jarka uokolo grada jo nije dovren. Osim gradske strae u Beu je stacioniran samo jedan mali garnizon. Seljani dovikuju sramotne rijei caru koji sa svojom pratnjom bjei prema Linzu: naputa ih u nevolji. Sljedeih e dana na desetke tisua ljudi bjeati iz Bea, isto tako e u grad nagrnuti mnotvo ljudi iz nesigurnih okolnih predgraa. Lorenki vojvoda alje nekoliko pukovnija u grad; one e zauzeti obrambene pozicije i izvan jarka gdje e se na brzinu jo podignuti palisade.
104
Reeksije lanci
dogoditi. Pa ako i ne postanete muslimani, a tvravu predate bez borbe, i tako e se izvriti Boja zapovijed: Nikakvo vam se zlo nee dogoditi, nego e vam biti dodijeljena milost i oprost. Ali ako budete tvrdoglavi i pruali otpor, onda nikome nee biti dodijeljena milost i oprost. Starhemberg nee poslati ni odgovor, priopeno je pregovarau. Jezivo i ujedno oaravajue gledaju Beani poslije ruka kako Turci podiu svoje atore kad odjedanput poe gorjeti kotski samostan a u neposrednoj se blizini nalaze oba spremita baruta i carevo skladite oruja s ijih se otvora ve uhvatila vatra. Sve e se sruiti, gasite. Beani spaavaju spremite oruja i tako izbjegnu nesreu, no puno e kua izgorjeti. Bila je to vjerojatno nesrea, ali su se naveliko prepali. Pomislili su na sabotau i trae mogue izdajice. Uhvatili su neku poznatu budalu iz grada, koji je pitoljem pucao u plamen i ubili ga. Puni mrnje zgule mu s tijela kou. Tako sasjekoe nekog 16-godinjeg djeaka obuena u ensku odjeu doslovno u komadie. 15. SRPNJA. Obeshrabrenost hvata ljude, jer je preko noi metropola opkoljena jednim novim gradom obruom od desetina tisua atora. Rezidencija velikog vezira palaa je od svile i brokata: on ima atore za spavanje, objede, molitvu i kupanje kao i atore za savjetovanje ratnog vijea te poslugu. Zlatom protkani tepisi i vezeni jastuci pokrivaju pod, a srebrene lampe i sedefske kutijice svjetlucaju. Uskoro e Kara Mustani atori biti okrueni vrtom s fontanom u kojem e se igrati s makama i zeevima. Veer prije toga osmanski su borci sagradili svoje prve topovske jedinice i cijelu no pucali na grad. Iskopali su takoer i nekoliko rovova prema gradu. Glasija, neograena linija oko gradskih zidova, duga je samo nekoliko stotina metara, a vatra nije do kraja unitila kamene kue u predgrau tako da one sada napadaima nude dobru zatitu.
Ali Be je ipak zatien ogromnom utvrdom: to je vijenac od deset velikih bastiona, ozidanih kamenom a ponegdje i ciglom, a napunjeni su zemljom. Utvrene bastione povezuje zid visok osam metara. Ispred zidina je jarak do osam metara dubok i dvadeset metara irok, a strmi su mu zidovi od cigle nazidani. Jarak dovodi vodu s Dunava samo jednim malim dijelom. Razmake izmeu bastiona tite ravelini: nii, trokutasti bedemi koji s vanjske strane lee u jarku. Kada bi se Be moglo iz zraka promatrati, grad bi izgledao kao etverokraka zvijezda. Na vanjskom rubu jarka nalaze se zemljani zid i netom podignuta ograda od palisada koji tite branitelje s prve crte obrane. Na svim pozicijama tvrave stoji vie od 300 topova. Tko bi htio navaliti na gradski zid morao bi, dakle, pod vatrom topova i muketa prvo probiti ogradu od palisada, onda sii niz jarak, odatle osvajati raveline a onda se popeti uz bastion da svlada gore poredane strijelce.
Ernst Rdiger grof od Starhemberga

105
Zato Kara Mustafa ne napada obrambene pozicije sa svih strana, nego usredotouje svoj napad na stotinjak metara iroki razmak na zapadnoj strani grada izmeu Lavljeg i Gradskog bastiona. U noi su branitelji grada poduzeli jedan napad kako bi Turcima zasmetali pri kopanju rovova. Ali je strah od takva monika bio toliko velik da je veina vojnika smjesta pobjeglo natrag iza palisada. Samo je par pustolova uspjelo rastjerati nekoliko neprijatelja. Opsadnici 16. srpnja poinju razvaljivati mostove preko jarka i na kapije postavljati barikade. Za barikade koriste ak i plonike potrgane s ulica. Starhemberg je u gradu postavio tri vjeala kao upozorenje za nediscipliniranost. Be gubi i zadnji kontakt s vanjskim svijetom: Carske postrojbe, one koje su bile smjetene u predgrau na dunavskom otoku, sada se povlae, jer je rijeni rukav na ljetnoj sparini postao tako plitak da bi ga neprijatelj mogao pregaziti; otok bi ubrzo mogao postati
zamkom. Osmanske su jedinice odmah zauzele predgrae i Be je sada zatvoren. U gradu se nalazi oko 60.000 ljudi, veinom izbjeglice. Puno je siromanih i onih bez krova nad glavom. Oko 11.000 vojnika zauzima obrambene poloaje. Gradski su silosi ita dobro napunjeni i ima stoke za klanje. Grad je obilno osiguran kako municijom tako i barutom. Turci su se kopanjem svojih rovova prilino pribliili opkoljenom gradu, kako bi 18. srpnja zapoeli napad na palisade. Te napade vode janjiari koji su poznati po svojoj estini u borbi. Neprestana topovska paljba ima za cilj da iscrpi stanovnitvo grada. Vatrene kugle pale mnoge zgrade. Javni su bunari presuili jer su Turci prekinuli vodovod. Stoga Starhemberg nareuje da se javni bunari kantama napune vodom iz privatnih bunara. Lako zapaljivi krovovi od drvene indre, a takvi su gotovo u itavom gradu, morali su se zatititi. 23. SRPNJA. U predveerje dvije eksplozije probijaju otvore u palisadama i rasturie carsku vojsku koja je iza njih stajala. Odmah zatim pojurie janjiari. Njih e paljba muketa, granate i ljudi s kosama u ruci natrag odbiti, no oni e te noi napasti jo dva puta. Beke utvrde je nemogue u juriu probiti. Kara Mustafa nije dovukao teko topnitvo, budui da bi transport topova preko blatnjavih cesta i divljih rijeka bio previe zamoran. Ali uz njega je velik broj minera. S minama u podzemnim hodnicima, na ijim su zavretcima gomile baruta kojeg e zapaliti moraju se sruiti Beki bedemi. Od ove veeri uju se skoro svaki dan detonacije eksplozivnog naboja pod palisadama, a odmah iza toga slijedi jurini napad. I Beani pokuavaju minama potkopati neprijateljske poloaje, ali u gradu za to nema strunjaka te su tako uinci neznatni. Pri svakom napadu janjiari ginu u velikom broju. Smrad trulei prostire se po cijelom bojnom polju. Kako obrambena
Kara Mustafa
106
Reeksije lanci
vojska tvrdi: pobili su ve preko 7.000 Turaka, a zderane koe osmanskih vojnika prikivaju na palisade. Na dan 27. srpnja po prvi put 18 janjiara uspijeva prodrijeti kroz palisade. S uzdignutim sabljama skau na branitelje, ali ih carski vojnici odguraju u duboki jarak gdje su popadali i izginuli. Borbe su sve ee i ee. Izmeu rovova i palisada razmak je od samo jo nekoliko metara. Carski e branitelji morati pod vatrom opsadnika napuniti kratere eksplodiranih mina i pozabijati nove kolce. U gradu je uz to jo izbila i zaraza - gria. Stanje neistoe uzrok je mnogim zarazama; naubrene ceste, otpad i fekalije gomilaju se uliicama, a i stoku se po ulicama kolje. Usred takve prljavtine lee zaraeni vojnici i prosjaci, a po njihovim izluevinama gaze prolaznici. Gradska vlast nareuje da se iskopaju rupe i u njih zatrpa ubre, da se pokupe leevi i otvore bolnika svratita. Vlasnici kua moraju oistiti odvodne kanale. Stanje meutim postaje sve gore i gore. Car Leopold je u meuvremenu pobjegao u Passau. Tamo ga svako malo stiu nove vijesti o katastro. Maarska je protiv nas, ni seljak nije na naoj strani. Donja Austrija gori, biljei jedan general. Ali krajem mjeseca saksonski e knez a onda i franaki, te i vapski carski okrug najaviti pomo s novim postrojbama. etiri e bavarske pukovnije 30. srpnja protutnjati pokraj Passaua u smotri pred carem. I lorenki e vojvoda vratiti nazad Pressburg koji su bili zauzeli pobunjeniki Maari. 2. kolovoza je dvadeseti dan opsade. Naveer su mineri obrambene vojske napokon neto uspjeli. Prokopali su podzemni prolaz ispod turskih rovova, a Starhemberg e zajedno sa svojim asnicima promatrati s Lavljeg bastiona kako u daljini poslije jedne jake eksplozije u zrak odletje gomila neprijateljskih tijela, ruku i nogu tako biljei jedan oevidac. Janjiari se ipak uspijevaju ukopati uz palisade pokraj jarka. Cilj im je da nastaGodina XXXIX. broj 1-2 2011/2012.
ve podzemni napad s kraja jarka, kada ovu prvu prepreku svladaju: najprije se namjeravaju probiti do dna jarka kako bi minirali zidove bastiona sve dok se ne urue. Na ovaj nain bi nastala udubina u utvrdi, kroz koju bi mogla ui turska velesila. Carski su branitelji prepoznali to Turci namjeravaju, no nemoni su da odre svoje pozicije na palisadi. Nekoliko dana kasnije Starhemberg e narediti odustajanje od te borbene linije. Turci su sada direktno na jarku. Zaraza je za to vrijeme odnijela vie ivota meu carskim vojnicima nego sam rat. Dnevno je umiralo oko 600 vojnika. Prva masovna grobnica skoro se napunila. Namirnic je u gradu sve manje i sve su skuplje. Narod se poinje hraniti peenim makama. U meuvremenu e Kara Mustafa traiti krivce zato to Be jo nije osvojen, a svojim e zapovjednicima prigovarati da im nedostaje revnosti u sluenju. Jednog je od njih ak i na smrt osudio ali ga je pomilovao uz nadoknadu od 300 udaraca tapom. Prve borbe prsa u prsa bit e 6. kolovoza na dnu jarka izmeu Gradskog i Lavljeg bastiona; samo u nekoliko sati poginulo je ili ranjeno vie od 100 carskih vojnika. Jo su jednom uspjeli sprijeiti da janjiari ostvare svoj zacrtani plan. Slijedee su se noi, meutim, napadai brzo usidrili u ahtove koje su sami iskopali na dnu jarka u tjesnac izmeu ciglenih
107
odazivaju na zapovijed. U Passau e princ Eugen Savojski-Carignan potraiti cara. Mladi 19-godinji princ francuskog visokog plemstva pobjegao je iz Pariza. Kao i mnogi plemii iz cijele Europe i on se slobodno prijavio u oslobodilaku vojsku. To je, meutim, Luj XIV. bio strogo zabranio svojim podanicima. Govorilo se kako je nekoliko desetaka vitezova eljnih pustolova dao ak i uhititi. 12. KOLOVOZA. Zau se estoka eksplozija od koje se urui vrh ravelina izmeu Gradskog i Lavljeg bastiona. Gomila krhotina tako je visoko strila u zrak preko nanosa i zemlje od prijanjih miniranja da je u jarku od tih krhotina odjednom nastala premosnica koja vodi sve do ravelina. Dim se nije do kraja ni povukao, a janjiari se tamo pojavie. Branitelji bacaju bodljikave prepreke na one svoje pozicije koje su sada prekrile krhotine: grede sa zailjenim bodljikavim drvcima. Sve je vie ratnika koji pristiu, a juri traje dva sata. U tom juriu pogiba 2000 napadaa. I jo jedanput napad je odbijen. Turci su u meuvremenu minirali ravelin, a onda se ukopavaju u jarku na podnoju Lavljeg bastiona. Jarak je sada svaku no osvijetljen: carski branitelji s bastiona bacaju u jarak zapaljena drva natopljena u katranskoj smoli te burad s lanenim uljem, smolom, lojem i mazivom za kola. Tako carska vojska dri janjiare daleko od zidina i imaju bolju preglednost nad pokuajima proboja u grad. Za ogrjev je sluila indra i krov od kua. I sm Starhemberg obolio je od grie. Ipak nareuje da ga se odnese na poloaje. Glasnik se od lorenkog vojvode vraa 17. kolovoza i donosi vijest da Be do kraja mjeseca mora biti osloboen. Ali barut i municija su pri kraju, dok sada graani moraju turske kugle, koje su udarale o njihove kue, odnijeti u spremite oruja. Takoer se i Kara Mustafa bori s potekoama u snabdijevanju. Opsada traje puno due nego je planirano. A kako su Tatari
Vojvoda Karl Lorenki
zidova koji su s vanjske strane bili osam, a sa strane gradskih zidina 16 metara visoki. Carski vojnici s bastiona, ravelina i zidina topovima pucaju u jarak. U jarku su carski branitelji napravili ak i bunkere iz kojih muketama pucaju na napadae. Usprkos estokoj obrani janjiari su odmah prokopali nove rovove koji se sputaju duboko u zemlju, a onda se pokrivaju gredama i vreama pijeska kako bi se zatitili od neprijateljskih metaka. Na taj se nain sada pokuavaju probiti do gradskih zidina. Na vie su mjesta razvalili otvore na vanjskom zidu jarka, kako bi kroz njih iz podzemnih prolaza doli do ruba jarka ponajprije do podnoja ravelina pred tvravom: ovdje su bedemima potpuno zatieni od topova carske vojske. Carska e vojska sada samo uz velike gubitke moi sprijeiti daljnji prodor Turaka kroz jarak. Starhemberg dnevno trai 1.300 ljudi iz graanstva da pomognu vojsci u obrani. Stanovnici se jedino protiv svoje volje
108
Reeksije lanci
opustoili okolicu, nema vie ni namirnica ni stoke. Sve se mora nabavljati iz Maarske. Sredinom e kolovoza veliki vezir poslati 4.000 kola na dunavski grad Budim. Jedna posebna skupina carskih vojnika 22. kolovoza zaustavlja neto vie od 30 opsadnika u jednom rovu i kundacima ih prebiju na smrt. U osmanskom taboru lagano poputa disciplina. Vojnici ne ele vie u borbu; otpad i trupla lee uokolo, pa i zahodi, koje se inae dobro istilo, poinju zaudarati. Krani, koji su na konjskim kolima dovozili i prodali 100 goveda, bili su kanjeni s 300 udaraca ibom; a tako i pekari koji su Beanima dostavljali kruh. U jednom kutu palisade uhvaeno je nekoliko osmanskih vojnika kako zajedno s carskim pijane ratna svakodnevnica u vremenu u kojem se armija sastoji od prisilno regrutiranih i plaenih vojnika, a njih jedva da zanimaju astohlepni ciljevi njihovih voa. Kara Mustani e propovjednici izruiti svoje ratnike, a poslije e ih Kara Mustafa pokuavati ohrabriti ak i lanim glasinama o carevoj smrti. 24. KOLOVOZA. Lorenki e vojvoda s 13.000 konjanika presresti na lijevoj obali Dunava, sjeverno od Bea, jedan osmanski kontingent vojske koji je tek stigao iz
Maarske. Dolazi do borbe. Kad su Turci uvidjeli da e izgubiti borbu, pokuali su pobjei na drugu obalu Dunava. Mnogi su se utopili. Ali opkoljenom Beu vojvoda nee moi pritei u pomo: saveznike su postrojbe jo uvijek predaleko. U Bekom jarku turske mine sve vie i vie razaraju ravelin tvrave; u njegovim se upljinama i ruevinama ukopavaju janjiari. Odatle poinju praviti hodnike do gradskih zidina koje se nalaze izmeu bastiona. Ako uspiju u zidinama napraviti rupu, mogli bi i u grad ui. I to su blie svome cilju to su manje izloeni neprijateljskoj vatri. Carskoj vojsci svaki put polazi za rukom da barem i na kratko vrijeme otjeraju Turke s njihovih poloaja i da rovove ponovno zatrpaju. Stanje carskih branitelja je katastrofalno. Samo je jo jedan topniki asnik 1. rujna spreman za borbu, a veina topovskih cijevi je unitena. Starhembergu stoji na raspolaganju jedva jo 4.000 vojno sposobnih ljudi. Jedna e mina 2. rujna raznijeti nekoliko veih kamenova s vrha Gradskog bastiona. Od ravelina nije ostalo nita, izgleda kao hrpa zemlje, a u jednom kutku nabilo se 50 carskih vojnika koje od janjiara dijeli samo jedan zid na brzinu napravljen od ostataka palisada. Sutra ujutro poginulo je
109
20 carskih branitelja. Poslije tri tjedna estokih borbi Starhemberg nareuje povlaenje. Malo e poslije zapovjednik saznati da su Turci ve pet tunela ukopali u zid Lavljeg bastiona. U tri sata poslije podne 4. rujna zatrese se pola grada a gusti oblak praine zamagli Gradski bastion. Kad se razvedrilo, u zidu se ukaza razvalina od desetak metara irine. Nekih 4.000 janjiara poee se uz ratne poklike uspinjati uz ruevine, a osmansko topnitvo otvori vatru po carskim braniteljima koji bijahu iza razvaline. Ali sve vie vojnika pouruje posadi bastione u pomo, odbijajui napad sat i po vremena, sve dok nisu uspjeli preprekama i vreama s pijeskom zatvoriti probijeno mjesto. Beani e u noi 7. rujna ugledati signalne rakete ispaljene prema Kahlenbergu, breuljku na sjeveru grada. Konano jedan znak oslobodilake vojske koja nadire i pribliava se gradu. Janjiari e sljedeeg dana ponovno izvriti napad na Lavlji bastion, ije su zidine ve potpuno unitene. Ali e branitelji opet odbiti napad. Turci e meutim uspjeti do-
prijeti do gradskog zida iznad unutarnjeg ruba jarka, ukopati se te na vie mjesta u zidu izbuiti minske rupe. Starhemberg nareuje da se nou izvri racija po svim kuama. Vojnici izvlae iz kua sve i jednog mukarca koji je vojno sposoban, a jo se nije javio za obranu grada. Zapovjednik priprema Be za ulinu borbu: tekim e lancima zatvoriti prolaze kroz ulice iza bastiona, a podii e nove barikade i palisade. Kako u gradu nema drvenog materijala, Starhemberg e narediti da se potrgaju krovne konstrukcije. Kara Mustafa 9. rujna odluuje nastaviti opsadu unato sve veem pribliavanju oslobodilake vojske. Janjiari e ostati u jarcima i nastaviti napad na tvravu. Veliki se dio vojske sada povlai na Kahlenberg kako bi otud ekao napad. U meuvremenu je 20.000 carskih vojnika krenulo s okupljalita na Dunavu kao i postrojbe saveznike vojske, njih otprilike 55.000, koji su konano stigli. Najvei je kontingent Poljskog kralja s 14.000 konjanika i 10.000 pjeadije, a iz Saksonije, Bavarske i oba Carska okruga stiglo je po 10.000 vojnika. Beani 11. rujna na zidinama iekuju oslobodilaku vojsku, koja se bori po neprohodnim i gustom umom obraslim padinama Wienerwalda, te se po kii i u jaki suprotni vjetar penje do zadnjih grebena Kahlenberga i susjednih breuljaka. I zbilja: okrueni grad e u poslijepodnevnim satima ugledati prve postrojbe koje su se doepale vrha. Naveer u deset sati s Kahlenberga e poletjeti rakete, a Beani e uzvratiti s tri topovska pozdrava. U noi e neki moliti a neki piti, ovisno o karakteru ljudi. Jan Sobjeski, vrhovni i odgovorni zapovjednik nad 75.000 ljudi, od napetosti nee moi ni spavati. 12. RUJNA. ezdesetprvi je dan opsade. Ve s izlaskom sunca jedan e se veliki dio oslobodilake vojske sruiti kao zatvoreni lanac niz uvale padina, kao rijeka crnog katrana koja sve to joj se na putu nae zdrobi
Car Leopold I.
110
Reeksije lanci
i spali. Takav je dojam imao osmanski ljetopisac. Beani kliu od radosti. Kara Mustafa ugleda kako neprijatelj stie. Njegova vojna mo nije nita vea od protivnikove puno je svojih najboljih vojnika ostavio da i dalje dre opsadu. Oko 60 topova iz razliitih vojnih jedinica dovezao je pred grad, ali i carska je vojska s velikim naporom prevezla nekoliko topova preko Wienerwalda. Neka velika bitka nee biti ni mogua, jer je teren strmovit i prepun ivice, zidova i dubokih potonih korita. Bitka e se pretvoriti u pojedinane borbe. Kranska vojska napreduje i probija se kroz estoki otpor Turaka. U 16 sati kralj Jan e osobno zametnuti bitku estokim konjanikim napadom na neprijatelja. Poslije kraeg vremena nastat e kaotina bjeanija. Preplaena osmanska vojska poinje panino bjeati ostavljajui sve u taboru. I veliki e se vezir sa svojom tjelesnom straom pokuati suprotstaviti kranskim ratnicima, ali i Kara Mustafa okree svoga konja i jedva uspijeva pobjei. Janjiari su u rovovima cijeli dan bijesno pucali po gradu, ali e i oni sada nagnuti u bijeg. Vojnici i Beki graani penju se 13. rujna preko smrvljenih bastiona i prolaze kroz turske rovove. Grabe sve to mogu ponijeti, jer su neprijatelji za sobom sve ostavili: atore, oruje, jahake konje, tepihe, svilene deke, pojaseve s draguljima, kositrene tanjure, vree pune rie, deve, volove i volovska kola. Najbolji plijen uzima Jan Sobjeski: bajkovitu ator palau velikog vezira. Kad je trijumfalno ulazio u Be poljski je kralj dao da se pred njim nosi svjetlucavo crvena, zlatom vezena zastava i dva konjska repa; za njim vode Kara Mustana konja s pozlaenim uzdama i sabljom od svjetlucavih
dragulja. Tisue ljudi klie svome junaku, a zahvalni mu graani ljube ruku. Leopold I. mu to nee oprostiti jer nitko ne bi trebao prije njega ui u grad kao pobjednik. Car e tek sutradan doi, ali se nee dugo zadrati. Brzo e otii. Hofburg je smrvljen od granata, a smrad i prljavtina su nepodnoljivi. Leopold e u Linzu priekati dok se ponovno ne uredi rezidencija dostojna cara. 17. e RUJNA dio careve i poljske vojske sustii osmansku vojsku, ije je zapovjednitvo ponovo preuzeo Kara Mustafa. Carska vojska e u listopadu dobiti jednu bitku u Maarskoj. Ponovo pobijeeni veliki vezir bjei u Beograd. Tamo su ga na sultanovu zapovijed udavili svilenim konopcem. Poetkom 1684. Leopold e zajedno s Poljskom i Venecijom osnovati Svetu ligu kojoj e se kasnije prikljuiti Rusija i nekoliko njemakih kneevina. Oni e kao saveznici 1686. zauzeti Budim. Dugi rat s Osmanlijama zavrit e, meutim, tek 1699. sklapanjem mira u kojem e skoro cijela Maarska ponovno pripasti Habsburgovcima. Princ Eugen Savojski, koji je 1683. doao iz Francuske da oslobodi Be, postat e u saveznikim ratovima vrhovni zapovjednik ispred austrijske rezidencije. Leopold je za vrijeme ovog konikta uspio dosadanju izbornu kraljevinu Maarsku pretvoriti u nasljednu krunu. Habsburgovci sada nee vie morati traiti priznanje od maarskih velikaa: Maarska sada pripada njima. Leopold e unijom Austrije, Bohemije i Maarske stvoriti novu velesilu koja e dva stoljea oblikovati Europu ba onaj car koji je Beu u ljutoj nevolji tako sramotno okrenuo lea. S njemakog preveo Danijel anti
111
Jrg-Uwe Albig
On je kuriozitet, neizmjerno talentirano dijete, koje od 1762. godine oduevljava habsburkog cara i europske kneeve. No na dvoru nee imati ba primjeren ugled. Tako se genijalni glazbenik i skladatelj Wolfgang Amadeus Mozart iz Salzburga hrabro odluuje na neto neuveno: postaje slobodni umjetnik u Beu Mozart je roen 1756. u Salzburgu. Svoju karijeru zapoinje pod utjecajem oca, koji nastupima glazbenog uda od djeteta nancira obitelj i privremeno je ini ak i imunom. Kasnije se sin prkosno oslobaa roditeljskog skrbnitva. Ogledala, raskoni okviri, drvena oplata u bijelom i zlatnom! Pozlaeni ornamenti od gipsa, koji kao fontane iz kutova sobe pljute! Kristalni lusteri, svijee, otmjena odjea! A meu njima porculanska gura u visini bokova ne, to je dijete, frizirano i napudrano, odjeveno poput niskog odraslog ovjeka. Trinaesti je listopada 1762. U dvorani ogledala palae Schnbrunn kod Bea u zlatnim naslonjaima stoluju monici Carstva: Franjo I, car Svetog Rimskog Carstva njemake narodnosti i Marija Terezija, ve 22 godine vladarica nad habsburkim pokrajinama. Pokraj njih prijestolonasljednik Josip s desetak drugih prineva i princeza. Doli su da pomno sluaju udo od djeteta estogodinjeg Wolfganga Amadeusa Mozarta iz Salzburga. Na Wolfgangu perika, najbolja koulja i suknja s pozlaenim obrubom. Svira klavir, sam pa sa svojom jedanaestogodinjom sestrom Marijom Anom; njegova mala ruka, koja jedva da moe dosegnuti raspon od est tipki, napree se po bjelokosti. A onda Wolfgang posegne za violinom, izvede nekoliko svojih skladbi i otpjeva par pjesama. A velianstva naulila ui. Car poeli da djeak ne svira s deset, nego samo jednim prstom i Wolfgang odsvira Menuet jednim prstom, ne gubei ritam. Car naredi da se tipke prekriju crnom krpom a estogodinji djeak
* Naslov izvornika: Jrg-Uwe Albig, Mozart, u: Geoepoche, Das Magazin fr Geschichte, br. 46, Hamburg, 2012, str. 94-104
Reeksije lanci
odsvira ples, ne gledajui i ne osjeajui instrument. Mali arobnjak, udi se vladar; na koncu malian ima ast carici u krilo skoiti i poljubiti je u obraz. Ovo je dijete svojevrsni teatar, majmuni, kuriozitet. Njegov je nastup spektakl u duhu onih omiljenih predstava XVIII. stoljea, koje oduzimaju dah Beanima, primjerice, nastupi jednog etrnaestogodinjaka, djeteta u liku enturae iz Linza, visokog 2,3 metra ili pak ene patuljka, visoke tek 72 cm, koja za tri novia, koliko stoji ulaznica, izvede jo i trbuni ples. I pjesnik Johann Wolfgang von Goethe, koji e nedugo zatim Mozarta gledati u Frankfurtu, pamtit e vie prizor malog ovjeuljka s frizurom, perikom i maem, nego samu glazbu. Kao odrasla minijatura Mozart je div i upravo je zbog toga osuen da zauvijek ostane dijete. Ljudski bonsai. Nije udo da Mozart cijeli ivot igra ulogu koja izaziva toliko oduevljenje. Nikada se nije nauio lukavosti i oprezu odraslih; disciplina i samodisciplina ostaju strani njegovoj svakodnevnici. On vjeruje svakomu, punom akom rasipa novac i bezbrino otkriva misli i osjeaje: dirnut svojom vlastitom glazbom ponekad brizne u pla. On pie skladbe Bogu na slavu, posuuje novac kad je i sam do za vrat u dugovima. ak i njegov otac kae da je i suvie naivan a sam otac protira od te naivnosti. Wolfgang kao petogodinjak pria takve besmislene viceve poput kakva odrasla ovjeka, u drutvu reda svakojake svinjarije jednu za drugom, kako to je i sam govorio o emu pria: o prljavtinama, sranjima i dupeliscima. S oduevljenjem sklada kanone s naslovom Leck mich am Arsch, a njegov izdava nuno ih mora preimenovati u naslov Budimo radosni. Svojoj ljubljenoj rodici Mariji Ani Thekli pie Wolfgang pisma puna prljavog bijesa: nagovjetava da e joj opeatiti guzicu, da e je upucati iz stranje cijeGodina XXXIX. broj 1-2 2011/2012.
vi, a sprijeda i otraga je klistirati, te joj snano prdnuti i moda pri tom neto i ispustiti. Ponekad se bez najave pretvori u derana i ustane usred sviranja klavira, sjedne na stol i naslonja, prevrne se preko glave, zamijaue poput make. Njegova e sestra poslije njegove smrti izjaviti: on je gotovo uvijek i u svemu bio dijete, osim u glazbi; uvijek mu je bio potreban otac, majka ili kakav drugi nadziratelj. No upravo taj otac kao i drugi nadziratelji zatvaraju ga u njegovo djetinjstvo kao u kakvo trkalite za konje i sankcijama mu ne doputaju da odraste. I tako je itav Mozartov ivot bio kao dodue neuspjena borba protiv oeva. Iako e mali Mozart ve s tri godine hvatati terce na klaviru, uskoro svirati violinu, i ve kao petogodinjak pisati skladbe, ipak e otac biti onaj koji e vrstom stegom unoviti i uiniti rentabilnim Wolfgangove tenje. Svaki uspjeh dresure nad djecom otac biljei u knjigu. A kad bi se Wolfgang
Wolfgang Amadeus Mozart

113
uplaio zvuka trube, otac bi posegao za konjskom dresurom: pustio bi da truba toliko dugo svira dok se dijete ne srui. Otac djecu ne alje u kolu, nego ih sam pouava itanju, pisanju i raunanju. Tako mali Mozart gotovo da nije ni imao kontakta s drugom djecom. Njegove su jedine igrake violina i klavir. Otac ga neprestance kontrolira. ak i kad je Wolfgang Amadeus s 25 godina ve sam ivio u Beu, ak i tada je patrijarh htio stati na put njegovoj enidbi. Jer, Leopold Mozart, glazbenik je na dvoru nadbiskupa salzburke kneevine. ovjek je enje, zajedljivog jezika i nepovjerljivih oiju. On je bog koji zna voljeti ali je i ljubomoran poput cara Josipa II, koji vlada Austrijom nakon smrti svoje majke Marije Terezije. Ta i Josip eli odgajati svoje podanike: i on je otac koji zna to je najbolje za njegovu djecu. I njemu je najdrae vladati u obiteljskom stilu, pa stoga odbacuje ceremonijalnost dvora a prilikom sveanosti nosi jednostavnu vojniku odoru ili smeu suknju s hlaama do koljena i vestom. Josip se sam brine za najmanje detalje, iz zdravstvenih razloga zabranjuje koritenje korzeta, i nerazumnu uporabu crkvenih zvona protiv nevremena, a kad izbije poar sam uri da ga gasi.
Sve za narod, a nita po narodnu to je njegov moto: Austrijanci se ne smiju mijeati kad je u pitanju njihova srea. Car takoer eli svoje podanike uiniti razboritim ljudima, kakav je i sam htio biti. Dravni propisi ureuju norme obrazovanja i higijene, trae vei broj brakova i roenja, sve do poticaja pruenog onim ljudima (reformatorima) koji su traili novane kazne za notorne neenje i a majke prisiljavali da doje djecu. Drava se brine za konzervaciju podanika, kako to naziva Josip, zaotravajui nadzor nad apotekama i osnivajui bolnice i ludnice u kojima vladar onda osobno rasporeuje sobe. Vlasti osiguravaju grad nonom ulinom rasvjetom i s 300 vojnih dunosnika obiljeavaju ulice, numeriraju kue i broje stanovnitvo. Tako se Be ubraja meu najbolje organizirane metropole Europe. To je bilo nasilno prosvjetiteljstvo, kako to historiar kulture Egon Friedell naziva, nareeno osloboenje, ali zauzdanih uzda slino onomu to obiteljski psiholog Helm Stierlin naziva delegacijom djeteta: Kad izaslanik dobije misiju, ali ne bude izaslan, ostaje prognan u krug svojih roditelja. Takvo dijete moe psiholoki zauvijek ostati u predkolskoj fazi, u kojoj ga roditelji infantiliziraju. Istom paradoksalnom revnou kojom Josip svom narodu zapovijeda slobodu,
Otac Leopold Mozart

114
Sestra Marija Ana
Majka Marija Terezija

Reeksije lanci
Mozart stariji tjera svoga sina u genijalnost. Poetkom 1762., dok je Europa jo u Sedmogodinjem ratu, otac tjera djecu u bijeli svijet. Wolfgang s nepunih est godina svira pred bavarskim knezom, razveseljuje biskupa Passaua, oarava franjevce u Ybbsu i nastupa na carskom dvoru u Beu. Oduevljeno velianstvo poklanja Mozartovima 100 dukata, gotovo dvostruko vie od Leopoldovih godinjih primanja, uz to jo i sveanu odjeu za djecu. Kad je Wolfang napunio sedam godina, trio zapoinje jednu turneju po Europi. Prireuje koncerte u Mnchenu i Mainzu, u Bruxellesu i Parizu, putuje Engleskom i Nizozemskom, Francuskom i vicarskom. Svugdje djecu nagrauju poklonima i obasiplju poslasticama, daruju im satove, prstenje i broeve, djeju violinu ili pozlaene kope za cipele unato tomu to je ocu drai novac. Malo pomalo sestra nestaje u sjeni blistavog brace. Wolfgang meutim ostaje izvorom zarade, a njegovu vjetinu Leopold na glas hvali: Momak e, tako on najavljuje na plakatima prepoznati svaki pojedini zvuk na svim instrumentima koji se mogu zamisliti i fantazirati na orguljama. Dijete zasvira na staklenom harmoniju, tko god to poeli, i u sluaju da neki knez otkae koncert u zadnji tren, ako je potrebno, nastupa i pred pukom u plesnim dvoranama i gostionicama. Sve raniranija postaju djela malog uda od djeteta: s otprilike dvanaest godina uivo sklada glazbu na tekstove arija koje mu sluatelji dobacuju, na mnogim instrumentima vrlo iznenaujuom brzinom. S trinaest godina Wolfgang se sprema osvojiti Italiju. Pred iznenaenim sluateljima svira klavirske skladbe, ije je note tek neto ranije prvi put vidio, uglazbljuje tekstove koje mu publika dodaje, a nedugo zatim izvodi gotovu ariju. U Bologni prede fuge iz predloenih tema, a u Rimu po sjeanju zapisuje devetoglasni Miserere skladatelja Gregorija Allegrija, nakon to ga je samo jednom uo.
Sinov je talent ve odavno postao neto ega se ne moe odrei: zahvaljujui njemu obitelj ima koiju sa sedam konja, slugu i njegovatelja perika, raskonu odjeu i vrlo imuno drutvo koje Mozartovima omoguuje turneje i bez koga otac vie ne eli ivjeti. Dvije treine vremena izmeu 1762. i 1773. Wolfgang provodi na putovanjima moda i ti napori pridonose koenju djetetova rasta. Osam, ponekad i dvanaest sati, provodi u nemirnoj koiji bespomono izloen zadahu mamurnih ljudi koji bazde na rakiju, dim duhana i smrad tijela putnika. Zimi je od prodorne hladnoe slabo zatien kaputima i vreama. U poetku se znalo dogoditi da se mali Mozart probudi u nekom stranom gradu i pone plakati. Ponekad se obitelj morala zadovoljiti s dva sata sna nakon 27 radnih sati. Wolfgang je stalno umoran; bolesti slabe njegovo tijelo reumatizam zglobova, angina, stomani tifus. Postao je ekonomskom katastrofom: kada dva tjedna ostane bez koncerta, kako to otac izrauna, u minusu su najmanje 50 dukata. Ne smije se uzalud potroiti nijedan sat: kad su se kod Wasserburga neumorni putnici bili primorani odmoriti zbog slomljene osovine na koiji, otac odvodi sina u crkvu da mu u meuvremenu pokae kako se orgulje s pedalom sviraju. Jer ova je obitelj poduzee, ak tovie kolektivni organizam u kome svatko ima svoju zadau. Kako pie Maynard Solomon, ivotopisac Mozartovih, oni su produktivni savez obiljeen meusobnom podrkom, nesebinou, izjednaavanjem interesa i podvoenjem osobnih potreba pod razborito vodstvo. Ukratko: oni su onakvo drutvo kakvog ga je zamiljao i nadvojvoda Josip. I Josip e kao autokrat, sve sile koje konkuriraju njegovoj vladi, podvrgnuti svojoj oinskoj vlasti. On dobrano umanjuje utjecaj Crkve, zatvara vie od 700 samostana, isti crkve od kipova, raskonih djela i slika. Ograniava broj blagdana,
115
procesija i svijea u bogosluju, zabranjuje hodoaa i javno aenje relikvija. Od cenzure pravi dravnu stvar kako bi je oduzeo kleru i reformira univerzitete kako bi obuio svoj kadar slubenika. Uza sve to on je prosvjetitelj u duhu onog racionalizma i antiklerikalizma koji nadahnjuje i Mozartovog oca. Leopold Mozart ranije je bio tvrdoglavac koji je protiv volje svoga oca postao umjetnikom i gaji duboku mrnju prema monicima i privilegiranim ljudima. Jednom je nekog sveenika tako bahato izvrijeao da su ga crkveni predstojnici prisilili da se javno ispria. Kasnije je dodue postao vjetim diplomatom i pomirio se s klerom, ali mu ni ova prilagodba nije pomogla u njegovom umjetnikom uspjehu: poslodavci su mu stalno prijeili napredak a ni njegove skladbe nisu ostavljale neki poseban dojam. Konano sluti da nije roen za skladatelja. Zato mu je sin posluio kao produenje onoga to sam nije uspio ostvariti. Njemu on o vrat vjea svoj neproivljeni ivot a Wolfgang taj ivot posluno vue svijetom. Ogoreni Leopold prorekao je: njegova slava, njegova ast bit e nam najslaa osveta. Sinu je otac predstavljao neko vie bie. Njemu se pod svaku cijenu eli svidjeti i biti posluan, pa se s 26 godina trudi da imitira Leopoldov rukopis. Poslije Boga odmah je tata tvrdi Wolfgang. Oeva je ljubav naime hrana za njegovu duu, a Wolfgangova je glad za ljubavlju nezasitna. On je uzima gdje god stigne bilo kod dvorskog trubaa koji je esto i do deset puta na dan morao odgovoriti na pitanje je li mu on drag, bilo to kod carice koju bi mali poteno izljubio, kako to potreseno kazuje otac. Ako nema ljubavi, djeak bi zaplakao i razbolio se. Malian uiva u pohvalama, laskanjima i potrebi za obiteljskom sreom. Za nju je spreman uiniti sve. Tako otac ve odraslom skladatelju gotovo i ne treba strogo nareivati da ne
116
zaputa takozvani Popolare: ali ionako je Wolfgangova glazba jedini nain za stjecanje naklonosti. Sklada ono to mu je ugodno i ono to publika trai, vjerno ugaa ukusima svojih sluatelja; ak je znao udovoljiti i ukusu glazbenih strunjaka. Pie glazbu za graane i pastorale za one koji se ele vratiti nazad u prirodu, a kako bi ugodio caru Josipu II, izmilja gudake kvartete u zanosnom stilu koji vladar cijeni. Wolfgang je dijete koje pohlepno see za svime to mu je u blizini: ocu svome pie kako umije usvojiti svaku vrstu i svaki stil skladbe. Djela gotovo svih skladatelja njegova vremena pobuuju u njemu djeji nagon za oponaanje svih tih djela. On perfektno imitira stil sve i jednog od svojih idola tako da se njegova vlastita djela jedva razlikuju od djela njegovog uitelja. Igrajui se tako svladava gotovo sve moderne glazbene smjerove i katkad nadmauje svoje uzore. Ne boji se toga da ga tue ideje zaraze. Naprotiv, vie je imao straha od originalnosti, kako zakljuuje glazbeni strunjak Maynard Solomon: bio je to strah koji mu je prijeio da postane odrastao i jedinstven skladatelj. A kako mu je otac stajao na putu, tako i djeakov talent nije mogao izii na vidjelo. Ostao je skriven i bez ikakve smionosti. Ocu je i bilo u interesu da se Wolfgangovo djetinjstvo produi, jer Leopold zna da je kratko vrijeme u kome djeca od svega prave udo. Ve dvije godine nakon poetka turneje splanjava narodna zadivljenost, pa se otac udi zato nas ne prihvaaju s vie udivljenja. Na drugom putovanju u Be Mozartovi su doekani s nezainteresiranou, ponekad i otvorenim protivljenjem. Leopold se boji da e situacija uskoro postati prirodna stvar i prestati biti Boje udo. Ne pomae im ni to to e otac u najavama za jednu godinu smanjiti Wolfgangovu dob. Jer glazura djetinjstva prolazi a ostaje glavat i koziav mladi, po rijeima njegove sestre mal, suhonjav i blijed.
Reeksije lanci
Onom mjerom kojom raste Wolfgangova glazbena zrelost, istom tom mjerom iezava njegov odjek u publici. Zato otac sina sve vie dri zarobljena u djetinjstvu. Sve do Wolfgangove 25. godine ivota Leopold ureuje nancije, uvjerava ga cijeli ivot kako je previe nezreo da bi bez tue pomoi sam mogao paziti na sve. Svaki korak koji Wolfgang uini na svoju volju otac kanjava prigovorom da e ih oca i sestru uiniti prosjacima. Leopold se tuno sjea maloljetnosti, molei da se vrate oni ugodni trenutci, kada je malian ocu prije spavanja pjevao pjesme i ljubio ga na vrh nosia. I kao odrastao mladi Wolfgang moe na put krenuti samo s pratnjom. Ako je otac sprijeen, s njim mora poi majka. Svi su ljudi zlikovci: ne vjeruj nikomu! strogo bi Leopold naglasio sinu. No najpodmuklija opasnost jesu ene: one utjelovljuju prirodu koja je na neprijatelj i neizbjeno mame mukarca u zamku braka u nesreu koja uglavnom okona tek sa smru. I tako se Leopold pouzdano suprotstavlja svim ljubavnim vezama o kojima se Wolferl usuuje razmiljati. Kad je kao dvadesetdvogodinjak htio otputovati u Italiju s mladom pjevaicom Aloysijom Weber i njenom obitelji iz Mannheima, otac se ali kako zbog briga cijelu no nije zaspao i posluni sin odustaje. Nije udo da Wolfgang jo s 25 godina tvrdi da nije imao nita sa enskom osobom, iako se i kod njega priroda katkad prilino oglaava moda i jae nego kod kakva velikog klipana. Nije samo korist ono to Leopolda od Mozarta stvara brinu kvoku. Boji se kako bi Wolfganga njegovi pokuaji da bude slobodnim ovjekom mogli strmoglaviti u nesreu. Jer u ondanjem vremenu XVIII. stoljea, u kome ive Mozartovi, nije najee odobravanje iroke publike ono to glazbenika odrava na ivotu: veina velikih glazbenika moe preivljavati
samo u slubi kneza, koji im plaa prihod i njima se kiti. Zato umjetnik postaje nadareno patrijarhovo dijete, a ovisnost njegovom glavnom kompetencijom. Ve 1771. godine Leopold Mozart svoga petnaestogodinjeg sina nutka mladom caru Josipu a on poslije razgovora sa svojom majkom zahvalno odbija ponudu. Marija Terezija preporuila mu je da se ne optereuje beskorisnim ljudima. Sljedee godine novi nadbiskup salzburke kneevine Hieronymus grof od Colloreda imenuje mladog Mozarta koncertnim voom dvorskog zbora i pribavlja mu time sigurnu, iako oskudnu plau. No to je sluba koja nema ba nita od bljetavila nastupa u Schnbrunnu i Versaillesu. Gruba, jadna i rasputena dvorska
117
glazba oteava ivot malom geniju. Mozart se stalno ruga takvom kulturnom ivotu grada, otvoreno planira bijeg pa i od Leopoldovih uskih umjetnikih granica. Naime, on na salzburkom dvoru malo pomalo razvija svoj vlastiti stil. Ve je kao 18-godinjak pronaao svoj jedinstveni rukopis: u Simfoniji u A-duru, dovrenoj 1774., izmjenjuju se, primjerice, na dotad neuven nain laki i teki, ugodni i nagli pasai, veseli i ozbiljni trenutci kao da bjee jedan od drugog. Mozartova originalnost i izvanredna snaga stvaranja postaju vidljive tek u ovom djelu ono je vjerojatno prvi dokaz njegova genija. Salzburg nije mjesto za moj talent, nema kazalita, nema opere!, napisat e kasnije. Ali i nadbiskup predstavlja guru oca od koje Mozart ne moe lako pobjei. I on tretira Wolfganga kao sina dakako neposlunog. Naziva ga djearcem, kicoom, nevaljalim momkom.
118
Kad je Wolfgang 1777. godine svom gospodaru drskim glasom prigovorio da ga sprjeava u razvoju njegovog talenta to vie talenata djeca dobiju od Boga, to su vie obvezani iskoristiti ih i kad je pokuao od njega i pod cijenu otpusta iznuditi vrijeme za koncertno putovanje, osorni ga Colloredo puta da ode. Mozart pokuava nai mjesto na drugom dvoru. S majkom putuje u Mnchen. No tamo ga izborni knez odvraa: Drago dijete, ovdje nema slobodnog mjesta. U Mannheimu, poznatom po svom izvrsnom dvorskom zboru, dobio je jednostavnu odbijenicu i nakon pet tjedana ekanja. I u Beu e se ve odavno poznati skladatelj morati strpjeti da se predstavi probnim komadom. Otac mu konano zapovijeda: odlazi u Pariz! Sin odmah poslua. Kad je, meutim, s majkom stigao na Seinu slava mu je, izgleda, propala. U salonima mora beskrajno dugo ekati dok ne bude primljen; amor ljudi nadjaava njegovo sviranje na klaviru. Osam je dana
Reeksije lanci
morao moljakati dok ga vojvotkinja de Chabot nije primila. Onda je pola sata sjedio u hladnoj sobi, a prsti su mu se ukoili da nije mogao svirati. Dama je u meuvremenu svoje goste pozvala na crtanje, bez imalo brige za glazbenika izmuenog hladnoom, glavoboljom i dosadom. esto ga plemii pozivaju sebi, ali ga umjesto plaom ispraaju mlakim komplimentima a sad zbogom. Konano mu je ponuena sluba orguljaa u Versaillesu za 2.000 livri (oko 900 forinti) godinje. Wolfgang odbija prigovarajui da je to premalo novca. A onaj tko je u kraljevskim slubama, taj moe Pariz zaboraviti. Leopold je obavijeten: pribojava se da bi mu sin mogao iznevjeriti obiteljski interes za nekakvu slobodu. Panino pokuava namamiti sina natrag u Salzburg, a tamo je sad slobodna sluba dvorskog orguljaa. Hoe li da umrem ili da ostanem na ivotu, ucjenjuje sina. Konano se Leopold odrie ak i uloge ljubljenog oca i postaje vjerovnik, koji ponovno mora prikupiti novac za Wolfgangova putovanja. Zato svom sinu nalae da prihvati mjesto orguljaa u Salzburgu, koje e mu donijeti 450 forinti godinje: ivjeti u jo koju godinu, otplatiti svoje dugove a ti onda, ako hoe, glavom kroza zid. I ponovno junior pokleknu, dodue sa srdbom na omrznuli mu grad, pie ocu: Kunem vam se svojom asti da Salzburg i njegove graane jednostavno ne mogu podnijeti. Na koncu ipak poputa kao i svaki put do tada iako e mu kasnije biti ao to se vratio. To je za njega bila najvea ludost svijeta. No Mozart se vraa s jaim i svjesnijim karakterom. Uz to to je dvorski orgulja pokuava jo izumiti novi, moderni nain glazbenog teatra: on mora biti raznolikiji i dramatiniji od tradicionalne opere; umjesto beskrajnog niza arija on hoe kolo terceta, dueta i solaa, zajedno s pukim scenama i zborovima. U jesen 1780. godine napokon dobiva nalog od bavarskog izbornog kneza, da sklada
operu Idomeneo. Nadbiskup kneevine osigurava mu u Salzburgu nekoliko tjedana odmora, kako bi mogao otputovati u Mnchen. Tad se opet uplie Leopold Mozart i upozorava sina da ne pie previe sloeno: Wolfgang mora ugoditi i onima dugih uiju dakle magarcima, ljudima bez smisla za umjetnost. No, on se vie ne da povoditi za njim: U mojoj operi ima muzike za sve vrste ljudi, samo ne za one dugih uiju. Pa i zbog toga drama o kretskom vladaru koga bogovi tjeraju da rtvuje sina postaje remek djelo za neke ljubitelje glazbe najbolja opera seria (ozbiljna opera) uope. Mozart ne doputa orkestru da odahne: glazbenici sviraju i tijekom recitativa inae tek oskudno praenih pjevakih dijaloga izmeu arija pa i dok se scene na pozornici mijenjaju. Mladi skladatelj uiva priznanje plemstva i ljubitelja glazbe i svoju novu slobodu. U Mnchenu i nakon uspjene praizvedbe i isteka odmora, nadajui se da e mu gospodar dati otkaz. Ali grof Colloredo ga alje u Be da tamo sudjeluje u radu na nekom koncertu. Povratak izgubljenog sina nije nimalo biblijski. Nadbiskup ga smjeta meu poslunike, postavlja mu raspored za posao, brani mu nastupe izvan dvora i zapovijeda da svira kad god on to poeli. Wolfgang se sada srdi na drugi oev lik. Na jednom e koncertu javno nastupiti a to je biskup zabranio. Ulijee u salone ne ekajui pratitelje. I na koncu e ostati u Beu, kad ga nadbiskup bude slao natrag u Salzburg. Ozlojeeni Hieronymus grof Colloreda zove ga na razgovor. Bjesnio je jer mu nitko ne slui tako loe kao Mozart: S takvim bijednim klipanom ne elim imati nikakva posla. Ni ja s Vama nita vie, odgovara Wolfgang. Ali glavni kuhar grof Arco, kojem Wolfgang uruuje molbu za otputanje, ne prihvaa to pismo, jer je i on navodno esto morao sluati nadbiskupovu galamu. Tako je ovaj pokuao smiriti prkosnog Mozarta.
119
Uzvraa mu: Mora da imate svojih razloga zato to trpite. Ja imam svoje, zbog kojih to ne trpim. Do te mjere je bio tvrdoglav da ga je grof konano udarcem u stranjicu izbacio iz sobe. Ovaj revolt je riskantan. Be mu se dodue ini divnim gradom najboljim mjestom u svijetu, ali jo je u Salzburgu nauo da u glavnom gradu slava jednog ovjeka traje vrlo kratko: Nakon nekoliko mjeseci Beani e opet htjeti neto novo. Uz to je zanat slobodnog glazbenika zvanje koje u 18. stoljeu jedva da postoji. Iako se lagano razvija trgovina notama, te ima trgovca koji tiskaju i izdaju skladbe ipak samo rijetki glazbenici mogu ivjeti od prodaje svojih djela. Oni su uglavnom zaposlenici na nekom dvoru. Mozart je s 25 godina u Beu napokon samostalan sam meu 200.000 ljudi, 20 puta vie nego ih je Salzburgu. Prijeti mu utapanje u masi: gotovo 50 Beana u prosjeku ivi u jednoj kui. 4.000 koija i kola tutnje kroz uske ulice, tjeraju prolaznike u kraj, provlae se izmeu kazalinih daara i kioska s limunadom. Cijepaju narodnu masu u kojoj se mijea britanski nadahnuta otmjenost elegantnih Beana sa arenim nonjama Turaka i Srba. Mozart se seli u kuu Ccilije Weber, majke njegove simpatije Aloysije i pola godine nakon svae sa salzburkim nadbiskupom iznova je razglasio da je neovisan: svom ocu nagovjetava vjenanje s Constanzom Weber, Aloysijinom mlaom sestrom. Za Leopolda Mozarta sve e to biti izdaja: budui da Wolfgang oigledno nita vie nee da uini za obitelj, ne treba onda oekivati ni miraz ni naslijee. Ocu ne preostaje nita drugo nego da ga prepusti samom sebi, kad je ve tako htio. Leopold otee sa svojom suglasnou za vjenanje tako dugo, da se ono u kolovozu 1782. dogodilo bez njegova blagoslova. Time je povodac konano prekinut. No sloboda zahtijeva rad. Mozart predaje glazbenu nastavu za plemike keri i e120
nama od dosade. Svaki se dan iznova mora ulagivati znalcima zbog njihova novca. Ulizuje se carskom dvoru, plemstvu, knezovima i diplomatima. Mora ispipavati trini teren, mora jednako zadovoljavati aristokratske glazbene znance i meraklije iz niih redova: tako svoju glazbu odrava u ravnotei, kao neto izmeu preteko i prelagano, kako on to sam kae. Za one dugih uiju ni kao slobodni umjetnik ne radi. Mrski su mu ljudi koji nita ne ele razumjeti i koji, kako kae nemaju suosjeanja s onim to sviram. To naime Mozart i hoe: on eli pobuditi osjeaje. Nikomu to ne uspijeva bolje nego njemu. Pozorni sluatelj u njegovim djelima spoznaje zadnje tajne ljubavi i smrti, tragike, krivnje i sree, kako e to kasnije izraziti dirigent Nikolaus Harnoncourt. A sada, nakon oslobaanja od svih oinskih uzda, udo od djeteta konano se razvija u nenadmaivog genija: virtuozno se igra glazbenim normama i navikama sluanja svojih suvremenika, crpi snagu od poticaja koje je primio kao djeak, slae ih i kombinira i tako stvara potpuno novi svijet zvukova. To je svijet pun iznenaenja koja izazivaju paljivo sluanje i divljenje glazbenih znalaca. Jer njegove su velike simfonije i klavirski koncerti zapravo drame pune napetosti bez ikakve rijei i bez radnje. I ovo Mozartovu glazbu ini jedinstvenom: on slae tonove kao u igri i naizgled bez namjere tako da se njegove sloene tvorevine zvukova sluateljima ine lake i lako pamtljive zbog ega i laici vole njegovu glazbu, iako ne znaju zato, kako je jednom sam zabiljeio. No pravu tajnu Mozartove glazbe, njezinu nesvjesnu a jasnu ljepotu, znanstvenici ni do danas nisu otkrili. Nikolaus Harnoncourt pie: ako Mozarta elimo shvatiti, moramo posramljeno priznati da se ne uklapamo u njegov kalup. Kao neovisni glazbeni poduzetnik Wolfgang mora proiriti svoju ponudu i pokriti cjelokupni spektar rodova od djeje pjesme
Reeksije lanci
do opere: tako izmeu 1782. i 1785. pie vie od 150 skladbi oko etvrtinu svog radnog opusa. Mozart briljira na javnim predstavama i u zatvorenim drutvima. Postaje svoj vlastiti impresario, s partnerima organizira koncerte u bekom vrtu imenom Augarten i najljepim mjestima grada, u stambenim zgradama, restauracijskim pogonima i plesnim dvoranama. On ponudi pretplate bogatim uglednicima, pa odjednom nae 174 pretplatnika. Za njih godinje izvede etiri do deset koncerata, usto je samo 1784. godine 18 puta nastupio u aristokratskim salonima. Nikad nijedan glazbenik u Beu nije izveo toliko koncerata za toliko ljudi. Uspjean je to poslovni model iako se Mozartu ponekad nije nimalo lako probiti pored tradicionalnih struktura. I tako car Josip u veljai 1785. priprema nadmetanje skladatelja u zimskom vrtu dvora Schnbrunn, kao egzemplarnu borbu dvaju tipova: slobodnog umjetnika i tako rei zaposlenog dvorskog umjetnika. Naime, car na Proljetnu zabavu jednog zimskog dana nije pozvao samo naprednog Mozarta, nego i njegova suparnika, majstora bekog dvorskog zbora Antonija Salierija. Obojica primaju po jednu knjigu tekstova: Mozarta je zapao libreto njemake pjevane kazalite igre Ravnatelj drame, Salierija knjiga talijanske opere. Na sparnom zraku ljetne bate, izmeu bujnih palmi i paprati Josip podie dvije pozornice sve je spremno za duel dvojice skladatelja. Na dan se predstave 41 plemiki par, nakon bacanja kocke, na 41 koiji upuuje snjenim alejama od rezidencijalnog dvorca prema Schnbrunnu. Beani s ulica prate dele okienih konja, jahaa u arenim odorama. Na bojinici su svijee postavljene po palmama i stablima narane. One toplo osvjetljuju publiku i u zlato odjevene lakaje koji posluuju jela. Nakon objeda gosti se eu kroz miris orhideja, dive se ukrasnim ribama u akvarijima. Tada sjedaju pred pozornicu gdje poinje Mozartova opera.
No igra nije pravedna. Ravnatelj drame koga je Mozart trebao uglazbiti kratak je i beznaajan komadi, nagraen tek ljubaznim pljeskom. Salierijeva opera, naprotiv, oduevljava publiku do gromoglasnog smijeha i do ove spoznaje: pjesnik koji se tu na pozornici svaa sa skladateljem, nedvojbeno je Mozartov prijatelj, operni libretist Lorenzo da Ponte. To je uvreda Mozartu, a razonoda caru, koji je izborom libreta oigledno olakao posao svom zaposleniku Salieriju. Publika se jo uvijek smijala, kad su sluge u devet sati donijele krzna, da bi pripadnici visokog stalea toplo mogli putovati kroz zimsku no. Mozart za svoju operu dobiva 50 dukata, Salieri za svoje dakako due djelo duplu svotu. Mozart je ponien, a hijerarhija ponovno zadovoljna: dvorski je glazbenik osvojio vrhunac veeri, a konkurentu sa slobodnog trita ostala je samo predigra. Unato tome Wolfgangov posao tee sjajno. Nekim danima sklada izjutra od sedam do devet, daje sate glazbe, popodne nastupa u drutvima, a uveer na koncertima. Onda opet sjedne za pisai stol i sklada do jedan u noi. Ni njegov klavir nema mira: stalno ga se nosa, od Mozartove kue do koncertnih dvorana. I dok Wolfgang radi kao slobodan ovjek, istovremeno kao da ga ponovno sustie djetinjstvo, jer poput dojeneta trai
121
cijeli svijet za sebe, bezglavo se zaduuje ispunjajui svoje elje. Cirkuski nakiti njegova djetinjstva, dugmad, kope za cipele, vrpce i obrubi: ini se da mu je sve to postalo potrebom za cijeli ivot. Tako on hlepi za luksuzom, trebaju mu sluge, stanovi standardne veliine. Kupuje klavir za 900 forinti i stol za bilijar od 300 forinti, kupuje sebi koiju i vlastitog konja. Ovisan je o eleganciji, nosi atlas i svilu, krznene kapute; a od onih cipela koje mu se svide, narui odmah vie pari. Na jednom koncertu svojim je odjelom od bijele svile nadmaio i asketskog monarha u njegovoj staroj vojnikoj suknji. Od jedne je mecene na najnametljiviji nain izmoljakao lijepi crveni frak koji e ukrasiti sedefnim gumbima i dragim kamenjem. Ukratko: najradije bi elio imati sve to je dobro, nepatvoreno i lijepo. To je ovisnost koja zaprijetiti njegovoj teko steenoj samostalnosti. Ve je prve godine u Beu zaradio najmanje 1.000 fo-
Car Josip II.

122
rinti, dvostruko od njegove plae u Salzburgu. Neto kasnije zarauje ak 3000 forinti godinje uitelj zaradi jedva 22 forinte, a sveuilini profesor ne vie od 300. Ipak e mu uskoro neki trgovac zaprijetiti tubom zbog neisplaenih rauna. A ponekad bi morao zamoliti svog izdavaa da mu priskoi u pomo s neto novca. Svoju suprugu e Mozart ocu predstaviti tek godinu dana nakon vjenanja, u ljeto 1783. u Salzburgu. Prijem je oekivano bio hladan: Wolfgangovo vjenanje bilo je in bijega. A bijeg se kanjava prezirom. Leopold e tek idue godine omekati, i posjetiti sina u Beu i odjednom e biti zabljesnut Wolfgangovim uspjesima: nizom koncerata, pozivnicama, balovima i prijemima. U uima mu zvone ovacije plemikih dama i gospode. No istovremeno Leopold osjea jaz izmeu svojih upozorenja i naizgled lakih pobjeda koje je ostvario onaj koga je upozoravao. Zaboljelo ga je kad je vidio da je suvian. Ali Mozart mlai i po drugi put simboliki ubija oca. Godine 1786. predstavlja javnosti Vjenanje Figara: adaptaciju komada francuskog dramaturga imenom Pierre-Augustin Caron de Beaumarchais, koji je u Francuskoj izazvao gaenje kralja Luja XVI, a u Beu ima zabranu izvoenja. Mozart posti od politike i nee ni da uje za Francusku revoluciju i njezine boli, nego time slavi svoj ustanak; drutvena buna nije mu nimalo bitna. Pria govori o seljaku koji je nadmudrio plemia: ismijavanje patrijarhalne samovolje. Materijal je to koji u biti laska i slobodnom duhu cara Josipa, pa je nala njegovu naklonost uz izbacivanje najgrubljih mjesta iz obzira prema dobrim obiajima, mjestu i gledateljima. No pobuna careve milosti poetak je Mozartova kraja. Naime, bekoj se aristokraciji nije svidjelo kako je na pozornici osramoen netko njima jednak. Jedan plemi pie u svoj dnevnik da je doivio ennuye, - to ne znai da se dosaivao, nego da se
Reeksije lanci
srdio. I budui da je plemstvo naprilo nos, tako su, po obiaju, uinili i graani. Nakon devet izvedbi opera se otkazuje. Otada beko drutvo prijei rad skladatelja; umanjuje se broj pretplatnika na njegove koncerte, uenice vie ne dolaze. Velika se slavlja otada organiziraju bez Mozarta. Prijatelji se pomalo povlae, sve dok se prema njima nije poeo neugodno odnositi a o tom e se puno aputati posljednjih godina njegova ivota dok publika svugdje u Europi oduevljeno prihvaa njegove opere. Oko 1787. postie trijumfalan uspjeh praizvedbom Don Giovannija u Pragu. No, umaena beka publika od sada e cijeniti nove danas odavno zaboravljene zvijezde koje im daruju jednostavnije i privlanije razgovorne opere, sa zanosnim plesnim dijelovima troetvrtinskoga takta. Zato je i Don Giovanni doivio neuspjeh u carskom gradu. Josip II. kae: Ta nova opera nije za zube mojih Beana. Mozart je dodue iste godine imenovan kamernim musikusom bekog dvora: za plau od 800 forinti skladat e plesove za dvorske maskenbale. Njegova e se primanja s otvorenih nastupa meutim vidljivo smanjiti svoju posljednju koncertnu veer imao je jo u travnju 1786. godine. Vie nije pozivan na koncerte u plemike kue najljepe i najkorisnije spoznaje svijeta, kojima se nekad hvalio ocu, vie nita ne vrijede. ilavi i skupi rat s Turcima od 1787. dodatno e usporiti kulturni ivot: kad je Mozart 1789. ponovno htio organizirati jedan koncertni ciklus, kroz dva tjedna gradom e kruiti pretplatnika lista a na njoj e na kraju biti samo jedno jedino ime. Wolfgang, koji uvijek ivi iznad svojih mogunosti, odlazi u zalagaonicu, isporuuje se lihvarima i moljaka prijatelje. Kod jednoga e u tri godine nakupiti 1450 forinti duga a od toga nee moi ni treinu otplatiti. Od suverena muktaa postaje mali bijedni molitelj koji se sputa na najnie razine: to vam ne treba, to e meni dobro doi.
Mozart tone u gruboama i turobnim raspoloenjima, pie o crnim mislima kojih se samo nasiljem moe rijeiti o trapljenjima koja proizlaze iz erupcije krivnje, koju je psihoanalitiar Stierlin promatrao kod odbjegle delegacije. On putuje u Prag, pokuava isposlovati neku operu, ali bezuspjeno. Nastupao je kao zabavlja irom Europe. Domogao se 100 dukata kod saksonskog kneza, a kod pruskog kralja nekoliko jeftinih narudbi za gudake kvartete i klavirske sonate. Kad je u jesen 1790. godine u Frankfurtu okrunjen novi car Leopold II, Mozart je zaloio svoje srebrnine da bi s dva nova klavirska koncerta u prtljagu mogao otputovati na mjesto gdje se okupila elita. Ali opet nema uspjeha ljudi su u Frankfurtu, kako je primijetio, jo vei krci od onih u Beu. To je bila prilika zlata vrijedna. Bogati i plemii stigli su iz svih krajeva svijeta u grad, praeni frizerima i krojaima, sobaricama i ispovjednicima, osobnim lijenicima i glazbenicima. Kuhari za narod okreu volove na ranju, iz zdenaca prti crno i bijelo vino. Kazaline skupine na otvorenim pozornicama izvode poasne komade novom caru, a pirotehniari pripremaju veliki vatromet. Ali na dan krunidbe misu u ast novom caru dirigirat e Mozartov stari suparnik Salieri. Kad je konano i Mozart, nakon trotjednog ekanja, dobio priliku za koncert, mnogi su gosti ve otputovali ili su bili iscrpljeni od slavlja: Mozart e svoja dva klavirska koncerta odsvirati pred gotovo praznom dvoranom. Kad se vratio u Be, potroio je oko 500 forinti vie od pola svoje godinje plae. Kako bilo: 1791. godine situacija se naizgled oporavlja. Prima dva naloga za operu. Ravnatelj kazalita Emanuel Schikaneder zaelio je za svoju prigradsku pozornicu jednu od tada omiljenih lutkarskih opera, u kojima oni koji se vole moraju proi kroz razliite opasnosti, a prijete im duhovi, arobnjaci ili divlje zvijeri. Mozart po
123
Schikanederovu libretu sklada arobnu frulu. I zaista: opera pogaa ivac prigradske publike svojom efektnom fantazijom, bogatim kulisama, gromovitim plesom i svojom glazbom. Zavrna scena pakleno pucketanje vatre, huk vjetra i um vode koja se s grmljavinom, blijeskom i olujom odjednom pretvara u odsjaj sunca te ljubavni par ispraa u svjetlo kreposti - izaziva kod gledatelja gromoglasan pljesak. Poetkom ljeta Mozartu dolazi neki nepoznati ovjek koji u ime jednog drugog anonimca naruuje rekvijem. Tajnoviti nalogodavac nije ba nadaren, ali je imuan skladatelj amater imenom Franz grof od Walsegg-Stuppacha, kojemu treba spomen-djelo na upravo umrlu suprugu i eli Mozarta angairati kao anonimnog skladatelja. Kako se vie ne usuuje biti izbirljiv, prihvaa sramotni nalog. Meutim, uskoro obolijeva. Razmiljanja o smrti pomrauju mu raspoloenje: rekvijem, kako je sam razmiljao, oito pie sebi. Nepunih est mjeseci nakon posjeta nepoznatoga ovjeka nije vie mogao ni iz kreveta ustati.
I dok mu bolovi u tijelu onemoguuju skladanje, umiruega opsjedaju vjerovnici: na sudu protiv njega optunicu podie knez Carl Lichnowsky, koji eli utjerati dug od 1435 forinti i 32 novia. Dana 6. prosinca 1791, neto prije jedan sat noi, Mozart povraa. Njegova supruga o tome oskudno izvjetava: bilo je smee, a on mrtav. Bilo mu je 35 godina. Uzrok smrti je sporan: neki ivotopisci tvrde da je kriva bila groznina reuma zglobova, a drugi infekcija streptokoka ili silis. Neki su ak dugo vremena pronosili slutnju da je skladatelj zbog konkurencije i ljubomore bio i otrovan. Moda je Mozartovih 35 godina, meutim, jednostavno bila prirodna granica krajnji raspon kojeg moe postii jedno prisiljeno djetinjstvo. S njemakog preveo Danijel Stani O autoru: Jrg-Uwe Albig, 50, pisac u Berlinu (Berlin Pallace) radei na svom lanku o Mozartu sluao je mnogo skladateljeve glazbe i time je svog protagonista nauio cijeniti. U suradnji s Olafom Mischerom.
124
Joachim Telgenbscher
Car Franjo Josip tek je napunio 18 godina kada je svog bolesnog strica zamijenio na prijestolju. Naslijedio je carstvo koje je kao nijedno drugo u Europi bilo rascjepkano: tuce razliitih naroda ive u podunavskoj monarhiji i skoro svi osjeaju tenju za slobodom koja je u XIX. stoljeu prijetila da razori sve granice kontinenta. Sedam se desetljea Franjo Josip borio protiv promjene, te mu je nakon poetnih poraza i polo za rukom neko vrijeme osigurati svoje carstvo sve dok konano nije napravio sudbonosnu pogreku Nijedan drugi Habsburgovac nije vladao tako dugo kao Franjo Josip: vladao je 67 godina i 355 dana jednim carstvom za koje se inilo da mu je vrijeme ve odavno prolo. Carstvo u kojem se graani bune, narodi opiru i koje je ugroeno podmuklim neprijateljima. etiri je puta car tijekom svoje vladavine pokuao zaustaviti propast Austrije. Jednom mu je uspjelo: unutarpolitike probleme svoje drave rijeio je kompromisom. Meutim, tri puta ne uspijeva: s talijanskim nacionalistima, s jedim pruskim vrhunskim
* Naslov izvornika: k.u.k. Die letzte Blte u: Geoepoche, Das Magazin fr Geschichte, br. 46., Hamburg, 2010, str. 120-128.
diplomatom i s vanjskopolitikim zapletima na Balkanu. Ipak je podunavsku monarhiju doveo do njezinog posljednjeg procvata. To je postignue jednog traginog monarha, koji je nasilno izgubio brata, enu i sina. To je zasluga jednog obvezama opsjednutog birokrate, koji stoiki brani svoje nasljedstvo i uspjeh jednog ovjeka koji je konano sve stavio na kocku. Meutim, ovaj posljednji smioni pothvat carstvo nee preivjeti. I. TALIJANSKI METE Sjeverna Italija, 24. lipnja 1859: barut se osjetio u zraku iznad breuljaka juno od jezera Garde, a grmljavina 750 topova i haubica razbili su tiinu tog sparnog ljetnog dana. 250 000 vojnika borilo se u vinogradima i na itnim poljima, gazili su kroz kanale za navodnjavanje ili su traili utoite iza zida seoskog groblja u Solferinu. Ve osam sati bjesnila je borba u austrijskoj Lombardiji. Viktor Emanuel II., kralj Sardinije koji je vladao i Pijemontom, udruio se s Napoleonom III. da bi Franju Josipa otjerao iz gornje Italije. Sardinijski kralj eli ujediniti Italiju pod svojim vodstvom te je pridobio Napoleonovu pomo obeanjem da e mu prepustiti Savojsko vojvodstvo s Nizzom. Sada saveznici stoje na ivici da konano pobjede Austriju. U svom glavnom stoeru, na jednoj uzvisini nedaleko od fronta, 28-godinji Franjo Josip vie nije siguran: krhotine granata ruju zemlju. Paljba biva sve jaa. Austrijanci je ne mogu nikako zaustaviti, jer njihovi zastarjeli topovi dobacuju upola manje nego isturene cijevi francuske artiljerije. No, car ne pomilja na bijeg. Ne ovisi li ast njegove dinastije od ove bitke? Ovo je prvi put da vodi vojsku. Prije est dana preuzeo je zapovjednitvo i u vojnikom kratkom kaputu feldmarala pourio svojoj vojsci. Njean mladi s paperjastim brkovima eli ostvariti ono to njegovim
126
generalima nije uspjelo: pobijediti Talijane i nitkova Napoleona III. istjerati iz zemlje. Franjo Josip je jo kao dijete izdavao vojne naredbe dok je sa svojim ocem i djedom u bekoj carskoj palai vjebao mariranje. Kao 13-godinjak imenovan je pukovnikom. Ali nije bio pogodan za vojnog zapovjednika. Car je vojske prosuivao prema eleganciji njihovih uniformi i prema strogoi vjebanja, ne prema mudrosti njihovih stratega. Upravo toga je manjkalo Austrijancima. Veina je ocira svoje poloaje kupila, a ne zasluila; u glavnom stoeru je vladala zbrka, a carevi savjetnici su bili podijeljeni. Dok Talijani i Francuzi neprestano napadaju njegove bojne redove, Franjo Josip jedva da je sposoban donijeti ikakvu odluku. Car, kojeg su njegova slavoljubljiva majka i njezini savjetnici od malena odgajali za vladara, bio je preoptereen ratnom zbrkom. Nita, to su ga strogi kuni uitelji uili, nije pripremilo za ovu situaciju. Car je dodue odgovoran, toan i uredan, ali za ovu teku situaciju manjkalo mu je mate, dalekovidnosti i odlunosti. Ono malo naredbi koje je dao komandanti su neodluno slijedili ili su ih jednostavno ignorirali. Sa svoga poloaja Franjo Josip vidi kako se oko 14 sati na par kilometara udaljenosti francusko pjeatvo sputa niz gorski lanac - pored etvrtaste kule na njegovom vrhu, u dolinu i u selo Solferino. Ispred sebe tjeraju vojnike dvaju austrijskih korpusa: umorne, oznojene ljude ije su uniforme uprljane krvlju i au. Napoleonu III. je polo za rukom da u sredini probije 20 kilometara iroku frontu. Ubrzo nakon toga Franjo Josip podigao je svoj logor. U pratnji asnika glavnog stoera odjahao je niz breuljak do ceste koja ide prema istoku. Na cesti su se naguravali bjegunci, kola sa streljivom i upregnuti konji. I dalje juu francuske granate kroz zrak. asnici su pokuavali kletvama, molbama i udarcima sablje zaustaviti bjegunce. Bez uspjeha.
Reeksije lanci
Vojnici vie nisu sluali ak ni svog cara. Franjo Josip je plakao od gnjeva, bacao se pred bjegunce govorei im da su kukavice dok ga njegovi autanti nisu konano nagovorili da spasi samog sebe. Samo je snano nevrijeme tog dana spasilo njegovu vojsku od 130 000 ljudi da ne bude potpuno unitena. Ostaci austrijske vojske odvukli su se odatle: obeshrabreni, izmoreni i danima nesposobni za borbu. 22 000 Austrijanaca, to mrtvih, to ranjenih, ostalo je na bojitu. Mnogi su umrli tek nakon to su danima patili: u crkvama i talama, na rubovima blatnjavih cesta i na oranicama. Prizor je bio tako uasan, medicinska njega tako loa, da e vicarski trgovac Henry Dunant, koji se toga dana htio obratiti Napoleonu III. da bi zatraio zemljinu koncesiju, odluiti osnovati jednu organizaciju koja bi svojim zalaganjem na bojitima trebala malo ublaiti uas rata: Crveni kri. Nekoliko je tjedana kasnije Franjo Josip morao sklopiti mir sa svojim neprijateljima i s Lombardijom predati jednu od najbogatijih regija svoga kraljevstva. Ubrzo nakon toga svrgnuti su od nacionalno oduevljenih Talijana austrijski saveznici u Toskani, Parmi i Modeni. Prestala je prevlast Bea nad sjevernom Italijom. Zapoelo je dugo umiranje Habsburke Monarhije. Jer Franjo Josip nije u Solferinu izgubio samo protiv dvojice ambicioznih monarha, nego je podlegao i jednoj novoj moi koja e njegovo carstvo i unititi: nacionalnoj samosvijesti. San o ujedinjenoj Italiji vodio je prije svega ljude kralja Sardinije. A oni nisu jedini u Europi: poput Grka prije njih se i Poljaci i Irci u ovo vrijeme bore za vlastitu dravu. Europa Bekog kongresa, u kojoj su vladari bili sve, a narodi nita, uruava se. Rije je o modernoj i jakoj ideji koja je nakon 1789. trijumrala u revolucionarnoj Francuskoj i od tada zahvaa sve vie drava.
Viktor Emanuel II.
Po cijelom se kontinentu ljudi vie ne osjeaju samo kao pripadnici obitelji, kao stanovnici nekog sela ili podanici nekog monarha, nego prije svega kao dio zajednice koju povezuje jezik i povijest. Ukratko: kao lanovi jedne nacije. Narodi, kojima su stotinama godina vladale strane moi, sada sami ele odrediti svoju sudbinu. Ni za koga ova elja ne skriva veu opasnost nego za Franju Josipa. Jer Austrija je suprotnost modernoj dravi o kakvoj su snivali nacionalisti: tucet razliitih naroda ivio je u 19 krunskih zemalja, koje su se prostirale od Bodenskog jezera do Karpata, od granice prema Luicu do kneevine Crne Gore. Austrijski su Nijemci dodue inili najveu od svih grupa, ali i oni su sainjavali tono samo etvrtinu od 35 milijuna stanovnika. Carstvo su dijelili s Maarima,
127
Poljacima, esima, Hrvatima, Srbima, Slovacima, Slovencima, Rusinima i Talijanima. Stanovnici Lombardije su prvi koji su napustili omraenu tamnicu naroda podunavske monarhije i ujedinili se sa svojim sunarodnjacima na jugu i zapadu u kraljevinu Italiju. Za Franju Josipa zapoinje rat protiv prava samoodreenja nacija: Bitka je to na ivot i smrt i proraunata za nau potpunu propast, pie on. Poraz kod Solferina je ipak prije svega osobna trauma: u sljedeim desetljeima trait e priliku da ju ukloni. II. PRUSKA OPASNOST On je igra i strateg, neprijatelj napretka i genije jednog novog vremena, surovi ovjek eljan moi i spretan diplomat, no prije svega najopasniji protivnik Franje Josipa: Otto von Bismarck.
Otto von Bismarck

128
Za ovog pruskog dravnika u Njemakoj moe postojati samo jedna mona sila. Moemo se stisnuti uza zid koliko hoemo, pie on 1853. jednoj povjerljivoj osobi, njemaka Prusija sa 17 miliona ostaje uvijek predebela da bi Austriji ostavila toliko manevarskog prostora koliko ona eli. Diemo jedan drugome u usta, jedan se mora maknuti ili od drugog biti maknut. Pruski kralj Wilhem I. imenovao je 8. listopada 1862. gorostasnog vlastelina iz plemike loze Altmrka za kancelara. I u najkraem vremenu Bismarck je zaotrio ve dugo bujajui konikt izmeu Prusije i Austrije. On eli velika pitanja vremena rijeiti - sa eljezom i krvlju, kako je to nagovijestio u jednom govoru. Najvee od tih pitanja jest pitanje njemakog ujedinjenja. Njemaka jo nije drava, nego splet kraljevstava, kneevina i slobodnih gradova. Labavi Njemaki savez, pod ijim je krovom od Bekog kongresa povezano preko 30 lanova, nema jedinstvenu upravu, parlament, valutu, glavni grad - ak ni jedinstveno vrijeme: u Berlinu zvone zvona sedam minuta ranije nego u Mnchenu. Kao i mnogi drugi narodi i Nijemci su eznuli za tim da ive kao ujedinjena nacija. Ali tko e predvoditi to carstvo: Prusija ili Austrija? Grossdeutsche (Velikonijemci) zovu se uglavnom katolike pristalice Habsburgovaca kojima su Njemaka i Austrija zajednika zemlja. Kleindeutsche (Malonijemci) zovu se njihovi protivnici; oni se stide carstva Franje Josipa kao jedne polutanske drave u kojoj su pored austrijskih Nijemaca ivjeli Slaveni i Maari i koje iz Njemakog saveza treba protjerati. Franjo Josip je, naprotiv, uenik prijanjeg austrijskog ministra vanjskih poslova Metternicha: kao i tvorac europskog poretka iz 1815. i car razmilja u kategorijama koje potjeu jo iz vremena prije Francuske revolucije. I u njima imaju ulogu samo podruja vlasti vladara - ne i nacionalne drave.
Reeksije lanci
Bismarck dodue prezire i njemako nacionalno oduevljenje, koje su pronosili liberali, ali za razliku od Franje Josipa uvidio je da ga vladari ne mogu potisnuti. Ako se dakle ujedinjena Njemaka ne moe sprijeiti, onda ju Bismarck eli stvoriti pod pruskim vodstvom. On simpatizira malonijemce jer njihove ideje dobro odgovaraju ujedinjenom Carstvu o kojem on sniva: uveana Prusija, bez Habsburgovaca. Ipak mu jo nedostaje povod da napadne najvie rangiranog vladara Njemakog saveza, Franju Josipa. Na dvoru austrijskog cara savjetnici se mjesecima svaaju kako se trebaju ponijeti prema agresivnom plemiu. Franjo Josip oklijeva. Umjesto da se odlui, on je kolebljiv: on dodue potpuno dijeli Bismarckovo antiliberalno dranje, ali takoer osjea da Prusova glad za mou prelazi svaku mjeru. Konano su se nametnuli dvorani koji su htjeli potisnuti Bismarckov utjecaj u Njemakoj. Njihov prijedlog: car treba ui u savez s vladarima june Njemake i drugim dravama srednje veliine, koje se plae osvajake elje svog pruskog susjeda. U kolovozu je 1863. Franjo Josip pozvao sve vladare kao i predstavnike etiriju slobodnih gradova na konferenciju u Frankfurt. Tamo trebaju usuglasiti reformu Njemakog saveza - i potvrditi vodeu ulogu Austrije. No, Bismarck je nagovorio svoga kralja Wilhema I. da izostane sa sastanka. A bez Hohenzollera ni drugi se vladari nisu htjeli obvezati. Franjo Josip se alio na zavist i sljepou Prusa i na bezgraninu glupost vladara, ali si je morao priznati da je njegov neodluni pokuaj da se obrani od Bismacka propao. Onda je u jesen 1863. u Schleswig-Holsteinu izbila kriza, koju je Prus znao iskoristiti za svoje ciljeve. Kada je danski kralj Kristijan IX. dvije Labske kneevine pokuao razdvojiti tako to bi Schleswig potpuno integrirao u svoje kraljevstvo, Nijemci su se razljutili i traili osvetu. Bismarck spretno prikriva svoje ciljeve - pripojenje Schleswig-Holsteina Prusiji i konani raskid s Austrijom - te uvjerava
Franju Josipa da zajedniki osvoje kneevine bez Njemakog saveza. Habsburgovac nije prozreo intrigu nego se radovao alijansi dvaju konzervativnih sila. Pola godine nakon brze pobjede nad Dancima, u proljee 1864., dvije velesile su podijelile upravu nad osvojenom zemljom: Austrija e ubudue vladati Holsteinom, a Prusija dobija Schleswig. Bismarck klie: Ne bih povjerovao da u nai ijednog austrijskog diplomatu koji e mi to potpisati. Jer, budui da nadlenosti i utjecajne sfere nisu nikada razjanjene, Prusu se nudi puno prilika da stalno iznova izaziva nove sukobe. Kad je Be potom zaprijetio da e dati da se kontroverzije razjasne pred Njemakim savezom (i time pred manjim dravama koje uglavnom nisu imale povjerenje u Prusiju) Prusi su 1866. bez oklijevanja umarirali u Holstein. Sada se i Franjo Josip odluio za rat: optuio je Prusiju da je povrijedila ustav Saveza - i zahtijeva mobilizaciju zajednike vojske njemakih zemalja. Izaslanici su sa devet prema est glasova odobrili njegov prijedlog u Frankfurtu 14. lipnja. 48 sati kasnije prodrle su pruske trupe u Hannover, Kurhessen i Sasku. Franjo Josip se nije borio sam. Pridruili su mu se Saska, Bayern, Wrttemberg, Baden, Kurhessen, Hessen-Darmstadt, Nassau, Hannover i neke manje njemake drave - iz straha da se njima moglo slino dogoditi kao sa Schleswig-Holsteinom. 3. srpnja 1866. obje su se vojske sukobile pred ekom utvrdom Kniggrtz. Odluku su donijeli moderno prusko voenje rata i jedno od najrazornijih oruja, iz kojeg je jedan vojnik ikad pucao: pruska ostragua. Obueni strijelci s njom mogu pet puta bre pucati nego Austrijanci. Franjo Josip je ve naveer bio svjestan da je iznova izgubio jednu veliku bitku. Vijest o austrijskom porazu prepala je cijelu Europu. Kad je uo tu vijest papin dravni tajnik povikao je: Casca il mondo! - svijet propada.
129
I nema li pravo? Stoljeima su Habsburgovci vladali kao rimsko-njemaki kraljevi i carevi, branili su carstvo protiv Turaka te su predvodili kneeve, vojvode i grofove. Sada gube svoj utjecaj u Njemakoj koja e samo pet godina kasnije, pod vodstvom Prusije, postati nacionalnom dravom - bez Austrije. Sada, budui da je pitanje moi odlueno, Bismarck mijenja svoje ponaanje; ne eli vie poniavati Austriju, nego ju zadrati kao dobar kamen na europskoj ahovskoj ploi, te odustaje od irenja teritorija. I elja za osvetom Franje Josipa nije dugo potrajala. Car zna da je njegovu oslabljenom carstvu nuno potrebna potpora Njemake. Tako su Franjo Josip i Wilhem I. trinaest godina nakon bitke kod Kniggrtza potpisali pakt o uzajamnoj vojnoj pomoi. Od sada su dva kraljevstva meusobno povezana - i tako e ostati sve do njihove propasti krajem Prvog svjetskog rata. III. UGARSKA DRAMA 8. lipnja 1867. je dan od zlata: bljeti na vezovima krunidbenog plata koji Franjo Josip nosi; bljeti na husarskim uniformama ugarskih plemia koji prate cara; sve je obasjano od krune obrubljene biserima kojom e tog lipanjskog jutra, u dunavskom gradu Budimu, Habsburgovac biti okrunjen za ugarskog kralja. Raskona povorka probija si put prema gotikoj crkvi svetog Matije koja se uzdie na tvravi na gradskom breuljku. Ispred Franje Josipa koraa grof Gyula Andrssy, ugarski plemi, sa crnim kovrama preko ela. Na jastuiu nosi ugarsku krunu svetog Stjepana. Iza Franje Josipa slijedi carica Elizabeta u haljini najpoznatijeg krojaa na svijetu. Kada su uli u crkvu oglasili su se prvi tonovi mise koju je komponirao sam Franz Liszt. Nakon to je nadbiskup blagoslovio krunu, Andrssy ju je predaje Franji Josipu. Nakon toga ju Andrssy dri iznad Elizabetinog desnog ramena, kako obiaj nalae. Ubrzo nakon toga pokazuje se novi
130
ugarski kralj svome narodu. Fanfare odjekuju, pucaju topnike salve, ljudi kliu. Izmeu dva najvea naroda njihove monarhije, austrijskih Nijemaca i Maara, konano vlada mir. Nije to onaj veliki trijumf nad Ugarskom za kojim je Franjo Josip neko eznuo, nego kompromis koji se sazrelom monarhu uinio prihvatljivim. Tog lipanjskog dana je nakon skoro 20 godina borbe, pobune i neposluha zavrio gorki spor koji ga je pratio od prvog dana njegove vladavine. Jer ukratko nakon njegovog ustolienja nacionalno nastrojeni pobunjenici proglasili su ve 2. prosinca 1848. Nezavisnu ugarsku republiku. Uzalud su se trudili Franjini feldmarali da pobjede Maare u nekoliko bitaka; napredovanje revolucionarne vojske koja se fanatino borila inilo se nezaustavljivim. Tada je car pozvao u pomo jedinog monarha koji je, isto tako kao i on, prezirao slobodarski pokret naroda: ruskog cara. Ubrzo nakon toga napao je Maare ruski car Nikola I. s vie od 100 000 vojnika. Ve u kolovozu 1849. kapitulirali su pobunjenici pred ruskim saveznicima Franje Josipa. Nakon pobjede Franjo Josip se osvetio zbog izdaje svojih podanika: dao je smaknuti 13 generala ugarske vojske koji su prekrili svoju zakletvu caru. Ukupno je pogubljeno 114 Maara, a 1765 je kanjeno zatvorom. ak je i nekoliko egzilanata objeeno - u odsutnosti: krvnici su njihova imena prikovalI na vjeala. Jedan je od njih bio grof Andrssy, kojeg su kasnije zvali lijepi objeeni. Kada mu je bila druga godinjica ustolienja mladi je car Franjo Josip bio osigurao povezanost monarhije; Ugarskom, podijeljenoj u pet distrikta, vladao je vojni guverner u njegovo ime. No, opasnost od raspada, ustanka i propasti je ostala. Stoga je u sljedeem desetljeu Franjo Josip sve uinio da uvrsti svoju vladavinu i da u svojim rukama ujedini toliko moi kao jo nijedan Habsburgovac prije njega. Nijedan car do tada nije imao tako nepoGodina XXXIX. broj 1-2 2011/2012.
Reeksije lanci
srednu kontrolu nad svojim krunskim zemljama. Uzori su mu bili ruski car, u ijem mu se carstvu sve inilo mirno i uredno, te stari plemi von Metternich. Svake nedjelje ga je krajnje konzervativni diplomat poduavao vladanju, pouavao ga kako zaustaviti vrijeme, kako se boriti protiv promjena te kako se odrava carska mo. Njegov uenik je nauio lekciju: Franjo Josip je apsolutistiki vladar, duboko uvjeren u to da je zaduen od samog Boga. Car se prema poraenoj Ugarskoj nakon pobjede 1849. ponaao kao prema koloniji te je tamo kao upravitelje postavljao, prije svega, eke inovnike. Ovaj kurs nije unitio nacionalni ponos Maara, ali je cara umalo kotao ivota: kada se Franjo Josip 18. veljae 1861. bez tjelesne strae etao bekom gradskom palaom pokuao ga je izbosti bijesni ugarski kroja. No, atentator je uspio cara samo raniti u vrat jer ga je kruta kragna uniforme sauvala od gorega. Ugari su dugo vremena odbijali suraivati s Habsburgovcima. Kad je Franjo Josip, nakon bitke kod Solferina, svojim podanicima 1861. odobrio austrijski parlament, bojkotirali su skuptinu, a porezni trajk krunu je kotao 90 posto njezinog prihoda. Ipak nisu svi Maari ostali pri svom nepopustljivom stavu. Neki su politiari prepoznali prednosti koje bi se mogle nalaziti u tome da se pripada jednom velikom carstvu: primjerice zatita, koju moni imperij nudi naspram Ruskom Carstvu; ili iroko trite za proizvode vlastitog gospodarstva, iji bi izvoz u druge zemlje bio ometan carinom. Prije svega nastojali su na tome da budu jednakopravni partner austrijskim Nijemcima. Vanim voom ove grupe umjerenjaka postao je grof Andrssy, negdanji pobunjenik, koji se, nakon pomilovanja 1858., vratio iz parikog egzila. I Franjo Josip je poeo mijenjati svoje poglede. to mu je Prusija u Njemakoj snanije prijetila, to je vie brinuo o stabilnosti svoga carstva. Jer kako bi Austrija mogla obraniti svoju ulogu europske velesile ako bi u sebi bila podijeljena?
Gyula Andrssy
Ugarska je k tomu jo i dobila utjecajnu zagovornicu: caricu Elizabetu. U ljeto 1853. Franjo Josip se u Bad Ischlu zaljubio u svoju petnaestogodinju sestrinu Elizabetu, koju su zvali Sisi. Svjea je kao propupali badem, oduevljeno je govorio nakon prvog susreta. Njegova majka ga je ustvari htjela oeniti Sisinom starijom sestrom, no njezin sin je oenio ljupku djevojku s dugim pletenicama. Elizabeta je, meutim, bila nesretna u Beu; patila je od ukoene uglaenosti na kraljevskom dvoru i strogoe njezine krute svekrve. A onda je kraljica nala jednu zanimaciju kojom se mogla odupirati dvoru: podrku neposlunim Maarima, ijem se ponosu divila. Sisi se zaljubila u armantnog Andrssya. Grof je u Elizabeti vidio lijepu
131
providnost za svoju dravu. Tko bi mogao uvjeriti Franju Josipa da pomogne Ugarima da dou do svog prava, ako ne carica? U ljeto 1866. Elizabeta stalno iznova trai od svog mua da Andrssyu odobri audijenciju; ak je zahtijevala da Ugara imenuje ministrom vanjskih poslova. Kada je car oklijevao susresti Andrssya, zaprijetila mu je: ako ne promijeni svoj stav, morat e jednom rei prijestolonasljedniku Rudolfu da je svakako sve pokuala da sprijei njegovu nesreu. Najzad je Franjo Josip pristao primiti Andrssya - i nakon sastanka bio je rastrgan. S jedne strane, hvalio je tog ovjeka, iju je smrt neko bio naredio, kao estitog, iskrenog i krajnje nadarenog. S druge strane, prema tom ovjeku je bio sumnjiav te se plaio nepouzdanosti Ugara. Kralj je znao cijeniti to to pristalice Andrssya nisu htjeli iskoristiti slabosti monarhije i nisu postavljali pretjerane zahtje-
Nikola II.
132
ve. Bilo mu je takoer jasno da svojom dravom ne moe vladati kao prije katastrofe kod Kniggrtza - njegov je poloaj nakon poraza oslabljen. Ako je htio sauvati batinu Habsburgovaca, trebao je saveznike. Ljude kao Andrssy i ugarsku elitu. No, tek u veljai 1867. odluio se da svoje carstvo dijeli s Ugarima. Nad polovicama carstva, koje e povezivati jedna vojska, jedna zajednika vanjska, nancijska i ekonomska politika, vlada Franjo Josip: u Ugarskoj kao kralj, a u Austriji kao car. Stoga ljudi to carstvo nazivaju carska i kraljevska monarhija, i jednostavna skraenica k.u.k (kaiserliche und knigliche na njemakom, op. prev.) postaje zatitnim znakom nove ere. Ugari su 19 godina nakon poetka krvavog ustanka dobili vlastitu vladu. Ve u oujku 1867. novi predsjednik vlade prisee zakletvu odanosti Franji Josipu. To je grof Andrssy. Naravno da nezadovoljstvo drugih naroda Franjo Josip time ne moe zadovoljiti: esi, Srbi i Slovenci u tom dogovoru vide nepravedno favoriziranje Maara i austrijskih Nijemaca (meutim oni k. u. k. monarhiju nee moi nikada ugroziti kao to su to uinili 1848. Ugari). Godine nakon Austro-ugarske nagodbe dovode do dotad nezapamenog uspona: osnivaju se stotine banaka i dionikih drutava, mrea eljeznica raste, Austrija izvozi toliko itarica kao nikad prije. Franjo Josip 1873. otvara u Beu prvu svjetsku izlobu; izlobeni prostor je etiri puta vei nego na posljednjoj izlobi u Parizu. A sve zgrade nadmauje 78 metara visoka rotunda, na ijem se trijumfalnom portalu istie kraljevski moto: Viribus Unitis - ujedinjenim snagama. U bekoj ulici Ringstrae, koju je Franjo Josip dao sagraditi na mjestu oronulih gradskih zidina, nie palaa do palae; u svibnju 1869. tamo otvara i Beku dravnu operu, najvei muziki teatar svijeta, a u predgraima su grupe graevinara dizali u visinu etverokatne zgrade za iznajmljivanje.
Reeksije lanci
Stvaraju stambeni prostor za jednu brzo rastuu populaciju; izmeu 1857. i 1910. narastao je broj stanovnika podunavske monarhije od 32 milijuna na vie od 50 milijuna. Budimpeta je 1896. stavila u pogon prvu podzemnu eljeznicu na kontinentu. Najmodernije prijevozno sredstvo ne ide Berlinom ni Parizom, nego ispod carske i kraljevske metropole. Provincijski gradovi dvojne monarhije takoer cvjetaju: Leibach u Kranjskoj, Lemberg u Galiciji, Klausenburg u Siebenbrgenu. U mnogim mjestima nastaju neobarokna kazalita, sveuiline zgrade i sudovi vidljivi znaci jedne monarhije koja je povratila samopouzdanje nakon desetljea kolebanja. Meutim, car na njenom vrhu postaje sve vie usamljen. Njegov brat Maksimilijan, car Meksika, biva 1867. ustrijeljen od strane ustanika; 1872. umire njegova majka Soja, 1889. njegov sin Rudolf si oduzima ivot, a devet godina kasnije Elizabeta gubi ivot u atentatu. Tako da Franjo Josip bjei u krutu rutinu, dvaput tjedno prima vie od 50 podnositelja molbi, rjeava brda akata, pie pisma, ita izvijea bekog ravnatelja policije i ne priuti si nita vie od juhe, kave i zemiki. No, jedna ga enja ne naputa: sada, kada je njegova zemlja stabilna, eli povratiti njezinu poziciju europske velesile. IV. ZLA KOB NA BALKANU Nakon osnivanja Njemakog Carstva skoro su u cijeloj Europi bile povuene granice. Samo se jo na krajnjem rubu kontinenta daju osvojiti novi teritoriji. Protjeran iz Italije i u Njemakoj pobijeen, Franjo Josip, koji jo nije prebolio poraze kod Solferina i Kniggrtza, okree se stoga jedinoj regiji koja moe utaiti njegovo astohleplje: Balkanu. Osmanlijsko Carstvo, koje je skoro 500 godina vladalo regijom, od 1817. tamo gubi mo. Jer sultanovi podanici - Srbi, Grci, Bugari i Albanci - ele od sada sami
odreivati svoju sudbinu, a Turcima manjkaju sredstva da ih u tome sprijee. Srbi osnivaju vlastitu dravu i Grci se razdvajaju od Konstantinopola. Granice, koje su stoljeima opstajale, sada se pomjeraju. Ta promjena je u Franji Josipu probudila nadu da e nakon mnogih poraza ipak moi proiriti Austro-Ugarsku. Meutim, time si od prijanjeg saveznika pravi neprijatelja - jedno od najsnanijih carstava Europe: Rusiju. Jer carevi su bili jo gramziviji nego Habsburgovac. Oni su htjeli protjerati Turke iz Europe, osvojiti Bospor i ujediniti sve Slavene Balkana pod svojom vlau. Kada su 1875. kranski seljaci u Bosni i Hercegovini ustali protiv visokih poreza koje su morali plaati Osmanlijama car Aleksandar II. i Franjo Josip su jo uvijek djelovali zajedno: prisilili su ve oslabljenog sultana na to da u obje provincije smanji poreze te da kranima osigura vjersku slobodu. No, Balkan nikako da se smiri - Bugari i Srbi takoer se bune protiv Osmanlija. Pod izlikom da eli sprijeiti turske pokolje car je 1877. objavio sultanu rat te je svoju vojsku doveo pred kapiju Carigrada. Mirovni sporazum, na koji je prinudio Osmanlijsko Carstvo, bio je toliko neumjeren da su europske velesile uloile svoj veto. Na meunarodnom kongresu u Berlinu usuglasile su se Velika Britanija, Francuska i Austro-Ugarska oko novog ureenja Balkana, koje trai od ruskog cara da se obuzda. Protiv ujedinjenih drava kontinenta Rusija se ne moe nametnuti te takoer potpisuje sporazum. Franjo Josip dobiva pravo da upravlja Bosnom i Hercegovinom u ime sultana ovo je cijena koju Osmanlije moraju platiti kako bi ih velesile titile od ruske elje za osvajanjem. Dvije siromane brdovite provincije, koje u junom dijelu k. u. k. monarhije stre kao klin, strateki su vane jer uvaju zalee tanke dalmatinske obale - austrijski prilaz Sredozemnom moru. I otprilike su jednake veliine kao podruja koje je
133
Franjo Josip izgubio u Italiji kao mladi car. Izgleda da je sramota konano ispravljena. A ipak time Franjo Josip ini pogreku koja e na koncu razoriti njegovo carstvo. Jer njegov odnos s ruskim carem, iji mu je otac neko usred ugarskog rata za nezavisnost spasio prijestolje, neopozivo je zatrovan. Jo gore: u nove podanike austrijskog cara spadaju i mnogi Srbi, tradicionalni ruski saveznici. Oni sanjaju o jednom carstvu koje e objediniti sve pripadnike njihovog naroda. Ve pri ulasku Austrijanaca u Bosnu oni pruaju otpor. Sve dok se Rusi dre podalje od Balkana, Franjo Josip se nema ega plaiti: u narednim desetljeima carevi osvajaju na Dalekom Istoku, prave transsibirsku prugu, osvajaju jednu kinesku luku i Manduriju. To Franji Josipu osigurava predah. ak se i sa Srbima zakratko pomirio. Tek kada pone novo stoljee i kada 1903. srpski kralj bude ubijen od nacionalistikih ocira, prijeti teka kriza. Jer Petar I., novi srpski vladar, protivnik je Austrije i zagovornik Velikosrpskog carstva, kojemu trebaju pripasti Crna Gora te Bosna i Hercegovina. S njim se nee moi sklopiti mir. Dvije godine kasnije Rusi e u Kini pretrpjeti teak poraz od Japanaca. Sada car Nikola II. svoju pozornost ponovno vraa na Balkan. Naziru se nove napetosti. Kada u srpnju 1908. u Osmanlijskom Carstvu izbija revolucija, Franjo Josip za-
kljuuje budunost Bosne i Hercegovine konano za sebe odluiti. On se boji da bi nova turska vlada mogla provincije kojima je on samo upravljao zatraiti od Austro-Ugarske natrag te eli iskoristiti kaos da bi stvorio gotove injenice. Tako 5. listopada car proglaava aneksiju provincija. Ono to izgleda kao prva pobjeda nakon niza poraza i kompromisa ustvari je samo posljednja etapa dugog umiranja Habsburke Monarhije. Jer Rusija, Srbija, Francuska i Velika Britanija s negodovanjem reagiraju na to to je Franjo Josip prekrio u Berlinu sklopljeni ugovor. Srbija mobilizira svoju vojsku ini se da je rat na pomolu. Dodue, otvoreno izbijanje sukoba biva jo jednom sprijeeno kada je njemaka vlada odluila bezuvjetno podrati Austro-Ugarsku. Ali fronte izmeu blokova su sada povuene: Srbija, Velika Britanija i Francuska su na jednoj, a Austro-Ugarska i Njemaka na drugoj strani. est se godina kasnije vie ne uspijeva ublaiti krizu oko Bosne i Hercegovine. 28. lipnja 1914. u glavnom gradu Bosne, Sarajevu, austrijski prijestolonasljednik Franz Ferdinand biva ustrijeljen od srpskog ekstremiste. To je okida za Prvi svjetski rat. Franjo Josip i njegovo carstvo ga nee nadivjeti. S njemakog preveo Darko Pejanovi
134
Hans-Joachim Hhn
Identitet Crkve i njezina distanciranost od svijeta

Crkvi sve vie i vie pristiu prigovori iz vlastitih redova da se previe prilagoava svijetu, a prenaglaena okrenutost svijetu rastae njezin identitet. Nakon freiburkog govora Benedikta XVI. takav je prigovor dobio novi odgovor, lozinku: Entweltlichung odsvjetovljenje. Treba li se zbog jasnijeg misionarskog svjedoanstva Crkve pozdraviti s onom perspektivom dijalokog odnosa izmeu Crkve i svijeta, koju je otvorio Drugi vatikanski sabor? Ve neko vrijeme kritiari Crkve nastupaju u gestu branitelja. Crkvi predbacuju da se premalo brine oko svojih izvorno religioznih zadaa. Gdje se Crkva zauzima za socijalna i politika pitanja, ve tu, za one koji brane ono istinsko katoliko, poinje proces vlastite sekularizacije. Umjesto da svojim navjetajem svjedoi onu istinu, koja vjeno traje, ona se trudi biti u istom rangu s duhom vremena, a ne primjeuje da neprestance za njim samo juri. Preuzima sekularne strukture i oblike djelovanja kako bi drutveno bila prihvaena. Tako postaje kopijom svog drutvenog okruenja. Nakon freiburkog govora Benedikta XVI. takav je prigovor dobio novi odgovor, lozinku, koja je ujedno i oiti nagovijetaj rjeenja: Entweltlichung odsvjetovljenje. Rasprava oko ovog pojma pokazuje ustvari da ga mnogi koji su se njime pozabavili smatraju tek dijelom problema. Pourilo se s objanjenima, a Papa na to uope nije mislio: na dokidanje crkvenog poreza i dravnih dotacija, zadau statusa tijela javnog prava. Ovaj pojam gotovo nitko ne eli prihvatiti ni Njemaka biskupska konferencija, ni Centralna komisija njemakih katolika, pogotovo ne njemaka Karitativna udruga. Napredni, drutveno i politiki angairani krugovi pokazuju bojazan da je s tim povezan poziv na povlaenje Crkve iz drutvenog, obrazovnog i medijskog djelovanja. Gdje i kako onda nai Crkvu u modernom svijetu? Konzervativni krugovi znaju da potpuno odsvjetovljenje nije provedivo bez statusnih gubitaka. Ti krugovi ustvari prieljkuju Crkvu koja e u svijetu ostaviti dojam i nee mu okrenuti lea. Kako pristupiti tolikoj veliini koja tako hladno svijetu okree lea? Ne, nikako! I Crkva se u odreenoj mjeri nuno mora posvetiti svijetu. Glavna misao cjelokupne povijesti kranstva Iritirajua je pak injenica da se pojam odsvjetovljenje nikome ne svia, jer se on zapravo pokazuje prikladnim za skoro
* Naslov izvornika: Hans-Joachim Hhn, Gleicht Euch nicht an, Die Identitt der Kirche und ihre Distanz von der Welt, u: Herder Korrespondenz 66, 1/2012, str. 11-16.
svaki teoloki program i svaki crkveno-politiki poloaj. Zar ovaj pojam nije odgovor na sve one religiozne pokrete, koji umjesto politike trae mistiku te im je tako do transcendentnosti svega konanog i prolaznog? Zar on od srca ne oslovljava svakog onog koji slijedi franjevaki ideal pobonosti? Zar ne ispunja proroki zahtjev da se odustane od privilegija, to je pretpostavka onom zahtjevu solidarnosti s nepovlatenima kojeg trae socijalno kritiki krani? Nije li ovaj pojam jedan od sinonima za opciju za siromane za kojom vapi teologija osloboenja? Ne priziva li moda u sjeanje ono na to se obvezao Drugi vatikanski sabor? Nije li u Crkvi sama po sebi razumljiva injenica da u siromanima treba prepoznati sliku onoga koji je Crkvu utemeljio, a sam je bio siromah i patnik (LG br. 8)? to onda nije u redu s papinom te-
zom da se Crkva, osloboena materijalnih i politikih tereta i privilegija (), na istinski kranski nain iskrenije posveti cijelom svijetu bude uistinu otvorena za svijet? Apel da se Crkva ne poistovjeuje sa svijetom (usp. Rim 12, 2; Jak 4, 4) bez sumnje se naslanja na glavnu misao cjelokupne povijesti kranstva. Sve je do danas ostala u potpunosti opravdanom sumnja u crkvenost koju se u ne maloj mjeri vee uz konformnost s drutvom i oportunistiko miljenje. Preesto se Crkva posve bojala tlaitelja i utjela pred izrabljivaima jer ju je u tome sprjeavala briga za samu sebe, svoje vlasnitvo i mo za otpor. I sama se predugo ponaala kao netko tko ima mo i vlast. Da bi se oslobodila takvih zapletenosti, morao bi postojati cilj i jasna elja za posvuda oekivanom reformom Crkve. Zato dakle gotovo svi izbjegavaju pojam koji je svima u Crkvi mogao biti od koristi? Moda je jedan od razloga i to to papa u svom govoru, istina, vie puta istie i naglaava topos odsvjetovljenja, ali ne pojanjuje to time misli. On uvodi kategoriju koju bi najprije trebalo protumaiti, a njome interpretira odnos Crkve i drutva, kojeg tek treba objasniti. Tko se udubi u tekst posvuda e pronai ograivanja od nesporazuma: odsvjetovljenje nije ni bijeg od svijeta ni negacija svijeta. Ono ne eli ozakoniti oslobaanje od angamana sluenja niti legitimirati pokuaj da se svijet ozloglasi kako bi onda vlastita otuenost od svijeta bila na dobrom glasu. Naprotiv, odsvjetovljenje prihvaa posljedice, koje su rezultat kritike Crkve: tj. da je Crkva u drutvu tako ureena da bude dovoljna samoj sebi, a preuzima kriterije svijeta. Meutim, poblie se ne govori koje su to posljedice. Nema nijednog primjera takve Crkve koja se takorei odrie svoga svjetovnog bogatstva i onda u potpunosti prihvaa svjetovno siromatvo. Je li Crkva pozvana na samorazvlaenje svog posjeda i umjetnikog blaga, nancijskih izvora i konkordatski osiguranih prava? Sve hijerarhijske razine odmah su demantirale ovaGodina XXXIX. broj 1-2 2011/2012.
136
Reeksije lanci
kva pitanja, a jasne ih injenice uope nisu zanimale. Ono to se smatralo pozivom na novi poetak, novi pravac kretanja, novo preispitivanje odnosa Crkve i Moderne, sada se pokazuje kao prijedlog koji jo vie zaotrava problem rjeenja odnosa. Glede ovakve situacije moglo bi se nai utoite u tezi da znaenje nekog pojma proizlazi iz njegove uporabe. Ako proanaliziramo pitanje uporabe ovog pojma, moemo doi do jasnoe njegova znaenja. Ako se, primjerice, osvrnemo na sve do danas postojee crkveno medijsko poduzee Weltbild, onda emo o tome dobiti veoma jasnu sliku. Weltbild je pokazao ovu injenicu: Crkva ne trpi nikakvu res mixta [pomijeanu zbilju], koja bi osjenila vjerodostojnost svojih navjestitelja ili okaljala svoj moralni integritet. Glede inkriminirane povezanosti erotike i prota, ezoterinosti i steenog kapitala odluilo se na prodaju poduzea. Na kraju je bolje biti praznih nego prljavih ruku. Moda se ovdje, kad su u pitanju oni koji kritiziraju Crkvu, ostvaruje ona papina prognoza: odsvjetovljena Crkva svoj poziv na slubu oko tovanja Boga i sluenja blinjima ponovno moe slobodnije ivjeti. No, moe li se ovaj konkretni sluaj uzeti kao pravilo? Vrijedi li sada ova maksima i smije li ju se jednostavno tako prihvatiti: Pred svijetom stajati praznih kako bi se u Crkvi bilo istih ruku? Ovakvo je izvoenje zakljuka zasigurno koliko pogreno toliko i neprikladno da bi ga se uzelo kao uzorodnos za druge teke meuodnose Crkve i svijeta. U igri je puno vie od samog poduzetnikog odnosa, koji se pokazao kao optereenje ugledu i svjedoenju Crkve (ili ga se samo tako stilski predstavilo). Problemi ove vrste i nain njihova rjeavanja zamagljuju otvoreni pogled za pitanja od temeljnog znaenja. Kako e Crkva ubudue shvatiti blizinu i distanciranost od drutva? Hoe li ona svoj identitet denirati tako to e istaknuti svoju diferenciranost od svijeta? Trai li se od Crkve zaista inkulturacija u sekularni svijet ili je
moda potrebna kritika neistovremenost i samosvijesna nejednakost? Treba li se pozdraviti sa stajalitem dijalokog odnosa Crkve i svijeta kojeg je Drugi vatikanski sabor otvoreno zastupao zato to je takvo stajalite problematino za rjeenje problema? Je li saborski koncept kranskog suvremenog doba zastario zato to je naklon prihvaanju svijeta? Pastoralna konstitucija Gaudium et spes (GS) uistinu trai da se i uza svu socijalnu kritiku u svijetu ne gleda sve samo negativno niti da se sve negativno gleda samo u svijetu. Naprotiv, potrebno je prihvatiti i priznati ono to je u drutvenoj dinamici dananjeg svijeta dobro i s potovanjem gledati na sve ono to je istinito, dobro i pravedno, a to su stekle razliite ustanove ljudskog roda i jo ga uvijek iznova stjeu (GS, br. 42). Ovo se priznanje hrani u dijalogu i od dijaloga sa svim ljudima dobre volje, pripadnicima drugih religija i konfesija. Ovdje vrijede ista pravila sluanja i uenja jednih od drugih kako izvan tako i unutar jedne konfesije: priznavanje svake zakonite raznolikosti, obostrano potivanje, () jedinstvo u nunosti, u nesigurnom sloboda, a u svemu pak ljubav (GS, br. 92). Takvo suosjeanje sa svijetom takoer je i zadaa, kada je rije o tome da teologija i Crkva preispituju znakove vremena i tumae ih u svjetlu Evanelja kako bi na primjeren nain mogli u svakom narataju odgovoriti na vjena ljudska pitanja o smislu sadanjeg i budueg ivota i o njihovom meusobnom odnosu (GS, br. 4). Onaj tko smatra da je Crkva zaduena samo za ono bez-vremensko i nad-vremensko, taj cijepa zadau Crkve na dva dijela. Ona mora imati sluha za egzistencijalna i socijalna pitanja koja su ovdje i sada aktualna, a tu se trai dvostruka koncentracija navjetaja: da navjetaj u svome vremenu bude u skladu s evaneljem i na evanelju prikladan nain oslukuje teme svoga vremena. Ne smije se, dakle, poruku evanelja odvajati od vremena u kojem se ona
137
navijeta, a to vrijeme ne mora odmah biti oponent ili opreka evanelju. Moe li se Evanelje navijetati u monokulturi izvan modernog svijeta? Sve je pak vie glasova kritike koji dijaloku otvorenost svijetu i crkveni aggiornamento smatraju projektom osuenim na propast: nee li Crkva, koja se uplee u moderni svijet, upasti tako u svjetske krize i patologije te im i podlei? Ima li uope jo smisla ulaziti u drutvo koje je na kraju Moderne izgubilo osjeaj za duh i zajednitvo, te je i samo dolo do svog kraja. Nije mali broj ni crkvenih kritiara koji tite katolicizam, a trae da se povuku nove granice izmeu religioznog i sekularnog. Za njih je sekundarno to da se u dananje vrijeme bude u skladu s Isusovom porukom. To da Crkva mora na evaneoski nain odgovoriti na zahtjeve dananjeg vremena, to je za njih drugorazredno. Kao pokrie za takav stav uzimaju sredinji odlomak iz papina freiburkog govora, u kojem on kae da svijet nije mjerodavan za svjedoenje Evanelja: Zahtjevi i okolnosti u svijetu neprestance potamnjuju ovo svjedoenje, otuuju odnose meu ljudima i relativiziraju navjetaj. to iz ovoga slijedi: da je traganje za takvim oblicima djelovanja i drutvenog ivota, u kojima bi se u drutvu moglo propovijedati evanelje, kontraproduktivno? Postoji li neka alternativa da se evanelje mono-kulturira umjesto da ga se u ovo vrijeme inkulturira? Mora li se moda zbog toga, da bi se izbjeglo samo-sekularizaciju Crkve, krenuti od resakralizacije Crkve, njezinog djelovanja i njezine pojave? Ovakva su nastojanja ve odavno u opticaju, a ona nisu ni malobrojna ni neuinkovita. Ako za ovo traimo pokrie u rimskim dokumentima nai emo ga u dekretima ponovnog uspostavljanja Tridentinske mise ili u revizijama liturgijskih knjiga. Ovdje emo, ovisno o pojedinom narodnom jeziku, naii na sakralni prizvuk
138
kojeg ovi dokumenti ele izraziti. Sve je rjee takvo razumijevanje slube u Crkvi u kojoj je sveenik usred naroda Bojeg i nije (prema 2 Kor 1, 24) gospodar vjere, nego suradnik u radosti vjeri. Sad je vie u trendu naglasak na hijerarhijskoj razlici izmeu klerika i laika. Ovim je nastojanjima zajedniko da iznose na vidjelo odreenu asimetriju, kako u vanjskim tako i u unutarnjim odnosima Crkve. Za razliku od sekularnog svijeta u Crkvi se ne smije pokazivati razliitost, neprilagoenost i nejednakost. Odnosi unutar Crkve moraju biti privlani ljudima koji onda osjeaju dvostruku neprilagoenost: neprilagoenost sekularnom svijetu i neprilagoenost lanovima Crkve koji su se previe otvorili sekularnom svijetu. Kako bi se ovo opravdalo uzimaju se savjeti prominentnih sociologa koji Crkvi predlau da u svijet, koji je na svoju zastavu kao ideal napisao ideju totalne simetrije svih stvari, unese ideju asimetrije (Armin Nassehi). S njom ide i briga o obiljejima sveukupnog stava Crkve i usredotoenost na jezgru marke katolike crkve: ivot popraen ritualima, duhovno pronalaenje smisla i sakramentalno posredovanje spasenja i naravno celibat sveenika kao znak asimetrije koji ponajvie provocira vanjski svijet. Je li ovako postavljena razlika izmeu sakralne i sekularne sfere pravi put da se na vani jasno pokae do ega je Crkvi stalo? Je li na ovaj nain zajamen identitet Crkve? Jasno, ovdje je najprije rije o uvrivanju identiteta iznutra, a on se na vani pokazuje vrstim isticanjem diferenciranosti. Moda se na ovaj nain pokuava od nevolje napraviti krepost koja e se pojaviti pri nestanku narodne Crkve. A da se nestanak narodne Crkve blii i da e on Crkvu stjerati na rub drutva statistiki je predvidivo. Od ega e se sastojati identitet i u emu e biti relevantan budui ostatak Crkve to izaziva ogromnu zabrinutost. Preventiva je koncentriranost na ono bitno u Crkvi, a to bitno ne moe biti predmetom statistika.
Reeksije lanci
A na misionarsko i liturgijsko svjedoenje Crkve odsvjetovljenje moe zapravo samo pozitivno utjecati. Jer, kada se Crkva s distancom priblii svijetu, onda e biti vidljivije, jasnije, odlunije, a prije svega beskompromisno to je to Crkva. To, meutim, ni u kojem sluaju ne znai da e Crkvu na kraju kompromitirati ba takav jedan manevar. Problematinija od nestanka vanjskog inventara Crkve jest prijetnja njenog unutarnjeg rasula. alosno je to Crkva postaje sve malobrojnija ali je vee zlo to je i sama u to ukljuena. Crkva, koja svijet dri na odstojanju, u napasti je pobjei u dogmatski rigorizam i liturgijski estetizam. Moda se Crkva na ovom putu suprotstavljanja sekularnom nada ponovo nai izgubljeni sjaj u sakralnom. Takva je Crkva meutim politiki, socijalno i kulturno beznaajna i nalikuje termos-boci od plemenitog elika koja iznutra grije, a izvana je hladna (Heinz Zahrnt). Njezina vanjska glatko polirana strana privlai istina da se u njoj ogledamo. Meutim, tko neupuen sebe i svoj svijet hoe u njoj ogledati dobit e iskrivljenu sliku o sebi. Evanelje ne pripovijeda o nepovijesnom mitu Ako se odsvjetovljenje Crkve eli uzeti kao normu njezine budunosti, onda se mora priznati da je takva normativna smjernica ve uinjena istina na takav nain i u takvoj mjeri koji Crkvi nisu dobrodoli. Crkva je za mnoge ve odavno nestala iz svijeta svakodnevnog ivota. Mnogi lanovi Crkve dali su joj otkaz jer ona vie ne pie onu priu na ijem poetku stoji Bog nevoljnik i onih koji se nadaju. T Evanelje ne pripovijeda nekakav nepovijesni mit, a niti ideal spasenja koncipira samo kroz onostranost. Evanelje je posljedica dogaanja u kojem se Boju spasonosnu volju moglo iskusiti u napetosti izmeu ivota i smrti, slobode i potlaenosti, moi i nemoi. Smo Evanelje kao posljedica dogaanja
ostaje opet veoma znaajno i s onu stranu pobonog duhovnog ivota i s ovu stranu svjetskog bijega od normalna ivota pa i na onim podrujima koja se ine da s religijom nemaju nita zajedniko. Crkva, koja vie ne moe pokazati koje posljedice ima kransko djelovanje u politikom i ekonomskom kontekstu, ako je ono vremenski i injenino u skladu s Evaneljem, za mnoge je suvremenike izvan svijeta. Nije evaneoski iskradati se iz svijeta, uzdizati se iznad svijeta ili se suprotstavljati svijetu, nego ostati u svijetu angairan za svijet, dopustiti da nas ganu nevolje svijeta i radovati se u njegovi radostima: radost i nada, alost i strah ljudi naeg vremena, osobito siromanih i svekolikih nevoljnika, jesu radost i nada, alost i strah i Kristovih uenika. () Zato se kranska zajednica istinski doivljava veoma usko povezana s ovjeanstvom i njegovom povijeu (GS, br. 1). Crkva stalno treba djelima pokazivati znakove ove povezanosti i sama postati znakom vremena. Crkva je znak Boje blizine u svijetu i za svijet. Crkva, koja u svijetu svraa pozornost samo na sebe, ne moe biti znakom Boje ljubavi prema svijetu. Ali njezin ivot za svijet ne liava je dunosti da ostane Crkvom. Ako Crkva u svijetu ne eli vie
139
biti Crkvom, kao takva ne moe vie biti ni Crkvom za svijet. Nije prilagoavanje svijetu ono to se danas preporuuje, nego sposobnost Crkve da u njoj odzvanja svijet koji se dramatino mijenja. Ako prilagoavanje nije ono to se u Crkvi trai, onda se i ne treba bojati da e otvorenost Crkve svijetu unakaziti njezin identitet. Istina i dalje ostaje ova maksima: samo isticanjem razlika zajamena je originalnost i jedinstvenost. A primjena ove maksime vrijedi takoer i u odnosu Crkve i drutva, katolika i protestanta, krana i muslimana. Svi oni svoj identitet moraju utvrivati na temelju onoga to ih jedne od drugih razlikuje. A tek e onda doi do izraaja ono to ih spaja. Je li, meutim, za kranstvo odluujue to da oni svoj odnos prema drugima deniraju kroz razlike od drugih? Je li razlikovanje kao takvo uope prikladno da bi se pouzdano moglo shvatiti ono to je za Crkvu odluujue bitno? Onaj tko se koristi govorom o razlikovanju kranstva od drugih religija i logikom razlikovanja eli odrediti ono odluujue bitno u katolikoj crkvi taj e neoekivano uiniti medvjeu uslugu identitetu Crkve, jer logika razlikovanja ukljuuje disocijaciju, odjeljivanje i udaljavanje. Razliito i drugaije jest ono to drugi ovjek ili ena ne dijele sa mnom, a to znai ono to nam nije zajedniko. Onaj tko svoj identitet eli sauvati u procesu i kroz proces iskljuivanja ubrzo e se pokazati kao zastupnik odreene ideologije. A ideologije i imaju uglavnom namjeru da svoje pristae ohrabre time to e snano naglasiti njihovo razlikovanje od drugih. Ovoj zamci ideologije krani najbolje mogu umai identicirajui bit kranstva s onim to sve ljude povezuje, ujedinjuje i izjednaava. Upravo je ovo Boja spasenjska volja: svaki ovjek je adresat bezuvjetne Boje ljubavi. K tomu jo pripada ljudska stvorenost na sliku Boju i sudjelovanje svega ivueg u stvaranju svijeta. ovjekova stvorenost na sliku Boju temelj je
140
jednakosti, vrijednosti i dostojanstva svake ljudske osobe. Ona je nenadmaiva i ne da se relativizirati. Ovo je mjera po kojoj Crkva treba djelovati ako trai kriterije za svoj angaman kao Crkve u svijetu i za svijet. Ono to sve ljude povezuje, orijentacija je Crkvi u njezinu zalaganju za ljudska prava i na dobro svega svijeta. Ovo je ono to kranstvo ini bitno kranskim u socijalnom i politikom kontekstu. A ovo orijentiranje razlikuje Crkvu od socijalnih i religioznih pokreta koji zastupaju samo partikularne interese ili se povode za vlastitim lobijima. Crkva e biti katolika tek kada se pone razlikovati od ovakvih modela djelovanja. Onaj tko bit stvari vidi samo u razlikama ini to i svi u dananje vrijeme ine kako bi se prolirali. A tko ini sve to i drugi ine, ve se prestao razlikovati od drugih. Ako se svi na isti nain razlikuju svi su na isti nain drugaiji a time su jedni drugima toliko slini da se skoro i ne razlikuju. Slijedei ovu logiku Crkva prakticira upravo ono to papa kritizira: poistovjeivanje s kriterijima ovoga svijeta i ravnanje prema razlikama i razlikovanjima unutar svijeta. Za krane je veoma vano da se proliraju na drugaiji nain, a za Crkvu je u svijetu od odluujue vanosti da se mjeri drugaijim razlikovanjem i da se drugaije ophodi s unutar-svjetskim razlikama. Samo tako e i sama moi biti znakom injenice da nije od ovog svijeta. Ovaj znak upuuje na to da postoji jedna razlika iz koje izrasta povezanost. Crkva mora posvjedoiti da je razlika izmeu Stvoritelja i stvorenja temelj jednakosti i zajednikog porijekla svega stvorenja. Zato je svaka razlika izmeu ljudi obuhvaena to veim jedinstvom. Zadaa je Crkve da se u svijetu prolira naglaavanjem ovog jedinstva svih ljudi. Ovakvim e svjedoanstvom nadii logiku svijeta u kojem zbog razlika rastu diskriminacije. U svijetu postoji puno asimetrinosti. Uz nju mu ne treba jo jedna dodatna crkvena varijanta. S njemakoga preveo elimir Gogi
Andrea Bachstein
Vatikanski se tajni arhiv opire svom mranom ugledu i namjera mu je svoja blaga pokazati javnosti
Svoje carstvo naziva oceanom, ali siguran je da je tamo sve suho. Osim toga voda bi imala katastrofalne posljedice za ovo mjesto koje se zove Tajni vatikanski arhiv. ef ovog arhiva, biskup monsinjor Sergio Pagano, oceanom smatra beskonano mnotvo dokumenata, rukopisa, svezaka i inkunabula. Sve do u osmo stoljee see sadraj ovog ogromnog ormara crkvenih spisa, kojeg mnogi smatraju sklonitem mranih tajni. U unutranjosti Vatikana arhiv se prua preko etiri etae u Apostolskoj palai. Skladite je duboko ispod Cortile della Pigna, dvorita na kojem se nalazi velika skulptura od pinijine iarke. to je to posebno za ovaj Arhiv, Pagano tumai ovako: Ovdje ve vie od tisuu godina uvamo dokumente Crkve. Ovakav se kontinuitet nee inae nigdje nai. Sve druge drave, kraljevstva, vojvodstva doivjela su revolucije te su se vie puta raspadala ili su bila unitavana. Papa je meutim sve preivio. Dodue, i ovdje su se oni veoma stari primjerci pogubili pod najezdom Langobarda u osmom stoljeu. A kako Crkva obuhvaa sve kontinente i kulture na je arhiv geografski najobuhvatniji na svijetu. Paganu je 62 godine i vie od pola svoga ivota radi u Arhivio Segreto Vaticano, a papa
Ivan Pavao II. pozvao je ovog Genovanca 1997. godine za prefekta Arhiva. On je teolog, povjesniar, strunjak za drevne spise i direktor vatikanske kole za paleograju, diplomaciju i arhivsku znanost. Ovog vrueg dana primio nas je u jednostavnoj sveenikoj koulji kratkih rukava. Pagano je tako jednostavan da ga se odmah zaboravi
* Naslov izvornika: A. Bachstein,Auch Katholiken lesen Krimis, u: Sddeutsche Zeitung, br. 234, str. 12, 11. listopada 2011.
osloviti rijeima Sua Eccellenza. Na njemu se ne vidi nita od pretjeranog opreza i one povuenosti iz svijeta kao kod mnogih slubenika u Papinskoj dravi. Stoli na kotaima u njegovom dugom uredu prepun je debelih i poutjelih folijanti iz Napoleonovog doba. Svi ovdje moramo biti svestrani, veli on. Pagano je izmeu ostalog kao uitelj pouavao o papinskoj diplomaciju srednjeg vijeka, bavio se vremenom inkvizicije i pisao o heretinom sluaju Galileo Galileja, iji se spisi nalaze u Arhivu. Ali on hoe da i drugi neto vie znaju, i to o njegovu Arhivu. Zato je odluio neto to se do sada ovdje jo nije dogodilo: iznijet e iz kue oko 100 primjeraka svoga blaga. Njih e se od veljae kroz pola godine moi promatrati u rimskom Kapitolskom muzeju s druge strane rijeke Tibera. Biti e izloena papirna svjedoanstva o dogaajima svjetske povijesti, kao to je sluaj Galilej i svrgavanje taufovca Friedricha II. u borbi
za vlast s papom. Ili pismo ispunjeno peatima u kojem se zahtjeva ponitenje braka britanskog kralja Henrika VIII., to je u konanici dovelo do nastanka Anglikanske crkve. Izloeni e biti kako dijelovi Michelangelovih spisa tako i dokumenti Drugog svjetskog rata. Koji spisi, ne zna tono ni on, kae Pagano, jo smo pri odabiru. To meutim nee biti nikakav materijal koji otkriva tajne, nego svjedoanstva vremena koja diraju u srce ovjeka. Naslov izlobe Lux in Arcana Unijeti svjetla u tajnu odaje da se ne radi samo o izlobi koja 2012. godine slavi 400. obljetnicu otkad je izvjesni Baldassare Ansidei postao prvi arhivar Vatikana. Pagano naime eli jasnou oko pria o krimiima. Zato se snima i dokumentarac za izlobu. Cijela topograja Arhiva bit e vidljiva, onakva kakva jest u vatikanskim prostorijama, svaka soba i oni koji tamo rade. Uope nita ne skrivamo. Barem oni
142
Reeksije lanci
koji dou na izlobu vidjet e istinu. Pagano tono zna koje sve glasine o Arhivu krue: od toga da postoji soba za guenje ljudi, preko smrtnih urota do antimaterije u arhivskom podrumu, kako to autor bestselera Dan Brown prikazuje u svom djelu Iluminati. Paganu je to djelo poklonio jedan suradnik. Nakon nekoliko proitanih stranica ostavio je knjigu. ista fantazija, kae on s prezirom, a k tomu jo loe napisana. Svatko ima pravo napisati zlonamjernu knjigu o Crkvi ali, molim, barem inteligentno. Pagano se smjeka kad ga pitaju za prie o stranim tajnama ili nevjerojatnim dragocjenostima Arhiva. Da kae, govorilo se da su ovdje i svijenjaci iz razorenog hrama u Jeruzalemu. Naalost nema ih kao to nema ni originalnog natpisa s Isusovog kria. To su sve bajke. I povjesniari to znaju. injenica da Arhivio Segreto Vaticano inspirira fanove zavjera povezana je s prijevodom jedne latinske rijei iz 17. stoljea. Tada se rije secretum na talijanski rijeju segreto to znai tajna. Prijevod privatno bio bi puno bolji; ovaj naziv trebao je samo pokazati da je Arhiv vlasnitvo samog pape. Prie o tajnama noviji je fenomen, objanjava nam prefekt. Sve od poslije Prvog svjetskog rata taj fenomen nije postojao. Ljudi su prije znali to je arhiv. I svi su znali da papin arhiv pripada papi, tamo gdje se uvaju njegove bule i dokumenti. I veliki su uenjaci iz cijele Europe znali to pa bi dolazili ovdje kopirati dokumente. Pagano meutim ne krivi samo autore krimia zbog loeg glasa Arhiva. I sovjetska je propaganda poslije Drugog svjetskog rata poticala tezu da Crkva pod kljuem skriva neugodne istine. Tako Pagano dolazi do sluaja pape Pia XII. kojeg se zbog njegove uloge u nacistiko i ratno vrijeme estoko napada. Prigovara mu se da je kriv to je utio i nije nastupio protiv rata, progona i holokausta, da je zbog crkvenih interesa, eto, suraivao s Hitlerom. Dokumenti iz drugih Arhiva
korigirali su poneto od ovih prigovora, ali oni stalno pothranjuju spekulacije o tome da je veina akata pokojnog Pia XII. ( 1958.) pod kljuem u Vatikanskom arhivu. Zato otvaranje za javnost tih akata toliko dugo traje? Kad neki papa umre i dravno tajnitvo njegove dokumente premjesti u Arhiv onda postoje rokovi, kao to je to uobiajeno za dokumente vlad irom svijeta, u kojima su oni zakljuani, kae Pagano. Ve pet godina znanstvenici Vatikanskog arhiva sreuju i pregledaju preostali dio materijala pape Pia XII. A ako imate 16 miliona stranica, onda to potraje. O trenutku otvaranja za javnost odluuje onda papa, ali Pagano je naravno ve neto od toga vidio. S nestrpljenjem iekuje otvaranje dokumenata u javnost, kae on. Uope ga nije strah da e Pio XII. ui u povijest kao nesavjestan monik. Za tri do etiri godine smatra biskup bit emo gotovi s poslom. Onda e znanstvenici moi i ovaj materijal izuavati u itaonicama arhiva. Glasine su i to da gotovo nitko nema pristup u Arhiv. U prosjeku tu je dnevno 70 vanjskih istraivaa, kae Pagano. Ono to im je potrebno jest kvalicirana via sprema i preporuka njihovog instituta. Ali to s tim, ako znanstvenici trae one akte o crkvenim prethodnicima s kojima se Crkva ne pokazuje u dobrom svjetlu? Nema to veze, odgovara Pagano, mi se jednako ophodimo sa svim aktima. injenice su injenice. Ako se o istraivanju radi, onda tu nema cenzure. Samo dokumenti koji se tiu enidbi i imenovanja biskupa nisu za javnost. Tako je odluio papa Ivan Pavao II. Sve ostalo je poslije otvaranja dostupno: Imamo 1200 katalokih popisa, svi se mogu pogledati, od prvog do zadnjeg. To znai 1200 svezaka kroz sva odjeljenja, koliine materijala i druge registre. Ovi materijali su u prilino dobrom stanju. Prostorije su suhe, plijesni nema gotovo nikako niti se kukci uvlae. Tisue Pergamena je sigurno pohranjeno u dvije klimatizirane komore, koje je sam Pagano
143
izgradio. Problem s kiselinom u papiru postoji ovdje meutim kao i u svakom drugom arhivu. Konzervatori moraju sveske oprati, oistiti od kiseline i staviti na pravo mjesto. To traje i do tri tjedna za jedan svezak od 300 stranica. Stoga se to radi samo na najvrjednijim i najugroenijim primjercima. Pagano zapravo ima premalo osoblja na raspolaganju: ukupno 55 ljudi zajedno s njim. Slini arhivi imaju 100 ili 150 suradnika, kae prefekt. Kada je on poeo raditi bilo ih je samo 27, koji su se brinuli oko ogromnih koliina spisa. Tako su neke stvari ostale netaknute i nisu ni nakon 400 godina sustavno istraene. Jedan dio bi se svakako morao bolje prouiti i katalogizirati. Ako se eli samo jedan analitiki indeks napraviti, to potraje najmanje godinu dana. Kakvog to smisla ima, Pagano objanjava ovako: Da bi se, recimo, neko pismo Henrika VI. moglo itati, znanstvenik mora tjedan dana sva ostala kraljeva pisma pregledati. Ako uspijem napraviti katalog, koji sadri datume i sadraje pisama, te primatelja, onda bi ve polovica pretrage za sva pisma bila gotova i Pagano bi bio sretan: Meni je najljepe kad mogu napraviti znanstveni inventarski popis imovine i tako omoguim daljnja povijesna istraivanja. Ba su takvi - snovi efa Arhiva. S njemakoga preveo Davor Petrovi
Biskup monsinjor Sergio Pagano
144
Anto Lonari
U povodu stote obljetnice tragedije Titanica (19122012)
Ovdje Titanic!, Ovdje Titanic! U opasnosti smo, tonemo. Panino je u eter govorio telegrast Jack Philips te kobne veeri 14. travnja 1912. godine. Kad je santa leda u 23.40 udarila u pramac broda ljudi iz 1. i 2. razreda bezbrino su uivali u blagodati mondenog ivota na brodu. Ni slutili nisu da je poela prava drama za ivot. Na zapovijed kapetana Edwarda J.
Smitha poela je evakuacija i spaavanje brodolomaca. Prvo je nareeno da u amce ulaze ene i djeca. Meutim, nije sve teklo kako je nareeno. Prvi u pomo brodolomcima stigao etiri sata kasnije je brod Carpathia u vlasnitvu Cunard Linea koji je bio najblie unesreenima. O tome emo rei neto kasnije. Ledena santa rasparala je brod u duini od 75 metara; voda je
145
prodrla u prvih pet vodootpornih spremnika od ukupno 16. Titanic je pukao na dva dijela izmeu prvog i drugog dimnjaka. U 2.20 naao se na dnu Atlanskog oceana i sa sobom odnio oko 1600 ljudi u plavetnilo svoje dubine. No, vratimo se na poetak prije izgradnje ploveeg gorostasa. Britanska pomorska kompanija Wichte Star Line naruuje izgradnju tri velika prekoocenska broda klase Olympic: RMS Titanic, RMS Olympic i HMHS Britanic 1907. godine. Sama izgradnja Titanica zapoela je 1909. godine na dokovima Belfasta u Sjevernoj Irskoj. Taj smioni i hrabri pothvat doao je u ljeto 1907. godine u Londonu. J. Bruce Ismay sa suprugom doao je na veeru Jamesu Pirrieu. Ismay je bio predsjednik Wichte Star Line, a Pirre predsjedavajui brodogradilita Harland & Wolff u Belfastu. Ta brodarska kompanija u to vrijeme bila je meu vodeim tvrtkama u svijetu. Glavni konkurent Wichte Staru bila je Cunard Line u prijevozu putnika preko Atlantika. Brodovi Cunarda
146
su bili bri u prijevozu, dok je tenja Wichte Stara bila za udobnost svojih putnika. J. Ismay je kompaniju naslijeenu od oca 1869. godine prodao Internacional Mercantile Marine Compani, na ijem je elu bio ameriki magnat J. Pierpont Morgan. Glavni konstruktor ploveih giganata bio je Thomas Andrews. Ugovor o gradnji potpisan je 31. srpnja 1908. godine i posao je mogao poeti. Kobilica Titanica postavljena je na navezu broj 401, 31. oujka 1909. godine. I u oujku 1912. gigant je izgraen. Njegova markantnost zaista je bila fascinantna za ono vrijeme. Titanic je imao duinu 269 metara a irina 28 metara, visina od kobilice do komandnog mosta iznosila je 32 metra, a do vrha njegovih etiriju dimnjaka 56 metara. Glavna amana paluba nalazila se 21 metar iznad vode. Njegova teina iznosila je oko 52.300 tona (46328 BRT), vodena istisnina 60000 tona, a dubina gaza iznosila je 10,5 metara. Zaista je izgledao velianstveno. Prilikom izgradnje Titanica
Reeksije lanci
bilo je i nesretnih sluajeva, gdje su 246 radnika ozlijeena od kojih 28 tee, poginulo je osam ljudi. Izvori kau da je Titanic iz Belfasta na njegov put u matinu luku Southampton ispratilo oko 100.000 ljudi. Ta brojka dovoljno govori o vanosti izgradnje tog giganta. Zla kob Titanica zapoela je jo prilikom isplovljavanja iz matine luke Southampton. Zahvaljujui prisebnosti kapetana broda Edwarda J. Smitha nije dolo do sudara s brodom New York. Neki od putnika rekli su da je to lo predznak. No, neki izvori govore da je knjievnik Morgan Robertson 14 godina prije potonua Titanica u svojem romanu Futility, or the Wreck of Titan predvidio potonue Titanica. Roman donosi priu o brodu Titan koji se smatra nepotopivim i da nije imao dovoljno amaca za spaavanje. Sama veliina broda Titana bila je gotovo identina onomu nekoliko godina kasnije. Robertson je takoer predvidio da e brod udariti u santu leda, to se stvarno i dogodilo 14. travnja 1912. godine. Koliki je bio stvarni broj putnika i lanova posade ni do danas se pouzdano ne zna. Jer, od autora do autora raznih publikacija iznose se razliite brojke. Kree se od 2.217 do 2.223 putnika i lanova posade. Stoga, moramo te brojeve uvijek uzimati s rezervom. Poginulo i utopilo se 1.570 osoba, drugi izvor govorio 1.517 nastradalih, od toga 1360 mukarca i 157 ena i djece. Bilo, kako bilo brojka je zastraujua, koja i danas izaziva zebnju u srcu. Meu njima i 27 Hrvata od kojih je, prema zadnjim istraivanjima, troje naih ljudi preivjelo brodolom, a to su: Mara Osman-Banski iz Vagovine kod azme, Ivan Jalevac iz Topolovca kod Siska i Nikola Luli iz Konjskog Brda kod Peruia. Nai ljudi bili su putnici u kabinama 3. klase. Nisu mogli uivati u blagodatima koje brod nudio. Ostala bogata gospoda koristili su uveliko te pogodnosti. Prostorije 1. i 2. razreda uglavnom je ispunjavalo plemstvo iz Amerike, Kanade i Velike Britanije. Dok u 3. razredu inili su
putnici iz: Irske, Italije, Francuske, Portugala, Hrvatske i drugih europskih zemalja. Hrvati su tada imali austrougarsko dravljanstvo. Prema pisanju rijekog Novog lista od 19. prosinca 2011. godine s prostora Hrvatske, Slovenije i Bosne i Hercegovine ukupan broj putnika bio je 37. U rijekom Dravnom arhivu u fondu Pomorske oblasti za Ugarsko-hrvatsko primorje u Rijeci (18701918) pronaen je popis putnika koji su kupili kartu za Titanic u vicarskom mjestu Buchsu (na granici s Austrijom). Evo njihovih imena: Grga ai, Luka ai, Manda ai, Marija ai, Jovo Uzelac, Joso Eimovi, Jovan Dimi, Nikola Luli, Marija Orekovi, Jeka Orekovi, Luka Orekovi, Mate Pocrni, Toma Pocrni, Ivan Strili, Bartol or, Ljudevit or, Ivan or, Mirko Dika, Josip Draenovi, Ivan Jalevac, Jovan Stankovi, Mara Osman-Banski, Ignjac Hendekovi, Milan Kraji, tefo Pavlovi, Matilda Petranec, Stjepan Turin, Ivan Markun, Franz Karum, Anna Karum, Janko Vovk, Jakob Pai, erim Balki, Redo Delali, Husein Sivi, Ejdo Reki i Petar ali. Moram naglasiti da je popis pisan na njemakom i maarskom jeziku. Autor lanka Novog lista dodao kvaice na slovu c. Novi list ne spominje ime Mile Smiljanovia iz Udbine meu poginulim putnicima. Slobodan Novkovi u knjizi Titanic (1997) spominje njegovo ime kao i portal www.cro-eu.com. Reeni portal meu nastradalim putnicima spominje ulumovi Josu iz Prvan sela kod Peruia dok Novkovi i Novi list ne navode njegovo ime. Prva luka u koju je na svom putovanju uplovio Titanic bio je francuski grad Cherbourg na La Manchu. Pristigli brod je napustilo 22 putnika, a dostavni brod Nomadic na Titanic donosi 274 nova putnika meu njima i 37 iz Hrvatske, Slovenije i Bosne i Hercegovine koji su bili putnici 3. razreda. Druga i posljednja luka u kojoj je brod pristao bio je Queenstown u junoj Irskoj. Zbog veliine broda nije mogao uploviti u samu luku ve se morao usidriti
147
najmanje dvije milje od Queenstowna. Dostavni brodovi Irland i America na Titanic su doveli 113 putnika 3. razreda i 7 putnika 2. razreda i 1385 potanskih vrea. Titanic je napustilo sedam putnika a jedan lan posade je dezertirao. Titanic ulazi u vode velikog Atlantika i plovi prema New Yorku. Radi prestia, kapetan Smith mijenja kurs kretanja i plovi sjevernije. Tijekom plovidbe dobiva informacije da u kursu kretanja njegovog broda pliva veliki broj santi leda. S obzirom da je Titanic gotovo nepotopiv nije se obazirao na upozorenja. Naalost, kapetan nije bio u pravu. Putnici u vioj klasi bezbrino su uivali u raskoi koje je brod nudio. Titanic je imao ak i tnes salu, kasino, biblioteku, restorane, salone za ples, unutarnji bazen. Zaista, Titanic je za ono vrijeme izgledao fantastino. U popodnevnim satima 12. travnja brod je stigao u podruje koje je poznato pod imenom The Corner, na 42 stupnja sjeverne irine i 47 stupnjeva zapadne duine. Kada brodovi dostignu tu visinu kojom su plovili, mijenjaju kurs i idu prema zapadu radi izbjegavanja santi leda. U proljee dolazi do velikih otapanja snijega i leda i da u tom dijelu Atlantskog oceana brojne sante leda plutaju po vodenoj povrini. Smith je bio upozoren od strane drugih brodova da u smjeru njegova kretanja idu brojne sante leda. No, sve bilo uzalud. Neto prije ponoi santa leda udara u brod i probija ga, voda ulazi u njega. Poinje panino spaavanje. Svatko trai granicu spasa. Nedovoljan broj amac, bilo ih je svega 20, poslije se ispostavilo kljunim za spaavanje brodolomaca. Brod Carpathia koji je bio najblii i hitao je u pomo unesreenim. Veliki Broj Hrvata bilo je na tom brodu ak 56 putnika i lanova posade najvie iz Istre i Hrvatskog primorja. Carpathia je tada plovila iz New Yorka prema Europi. Odmah je poelo spaavanje preivjelih s Titanica. Prema nekim izvorima spaeno je 716 osoba. Kapetan Carpathie Arthur Rostron poslije e doivjeti veliki ugled i brojna priznanja radi spaavanja unesreenih s
148
Titanica. Kada su svi brodolomci dospjeli na palubu broda, Carpathia mijenja kurs i vraa se natrag u New York. Brod je pristao u njujorku luku 18. travnja 1912. u popodnevnim satima. Uslijedila je dvodnevna potraga. Pronaeno je 328 leeva, od kojih je polovica sahranjena u moru, dok je drugi dio naao svoje mjesto na groblju u Halifaxu u kanadskoj saveznoj dravi Newfoundland. Prema dnevniku osjeke uiteljice Marije Bartowski, koji je objavio Jutarnji list (2012), kae da je jedan mukarac umro od veselja kad su ga izvukli. Puklo mu srce. Kakve li sudbine! Mnogim oceanograma bio je san pronai olupine Titanica. Taj san se ostvario amerikom pomorskom istraivau dr. Robertu Ballardu s Oceanografskog instituta Woods Hole iz Massachusettsa i njegovom francuskom kolegi JanLuis Michelu 1. rujna 1985. godine. Tad su nainjene prve snimke Titanica. Godinu dana kasnije Ballard ponovo predvodi skupinu istraivaa i alje podmornicu do Titanica. Na povrinu alje 57.000 fotograja olupine. Nakon pronalaska olupine Titanica na dnu oceana, zavladao je veliki interes obinih ljudi. Prvi turisti dolaze na mjesto potonua 1998. godine. O Titanicu je snimljeno 30 lmova, a najpoznatiji je onaj koji je reirao James Cameron 1997. godine. U tom lmu se proslavio glumac Leonardo Di Caprio. Napisano je mnogo knjiga i novinskih lanaka o Titanicu. Neki preivjeli putnici postali su slavni, danas od njih nitko vie nije iv. Posljednja preivjela putnica Milaina Dean, koja je imala devet mjeseci kad je Titanic potonuo, umrla je 2009. u 97. godini ivota. Danas se u rijekom pomorskom muzeju uva prsluk Ivana Cara iz Rijeke, kao i slika koju je on poklonio Franjevakom samostanu na Trsatu. Slika se uva u zavjetnoj kapeli samostana. Jedni izvori govore daje Car bio na Titanicu, a drugi da je bio na Carpathiji. Titanic ostaje vjeita tema i misterij, nezaboravni gigant jednoga vremena.
Andrija Zirdum
(19641965)
Sjeanja su ponekad radosnija od samih dogaanja jer su se iz nekadanjeg mnogoglasja oblikovala samo poneka. U Bihau, toj najisturenijoj bosanskoj franjevakoj upi prema Zapadu, proveo sam prvu godinu svoga sveenikog djelovanja (1964.-65.). O tome sam imao puno biljeaka ali su mi one unitene 2. srpnja 1992. u vrijeme srpske agresije pod ruevinama plehanskoga samostana. Ipak, dio njih ostao je u meni svje i postao djeli vlastite osobnosti. Biljeim ih fragmentarno, onako kako sam ih u ono doba vidio i doivio ne povezujui jedno s drugim. U to sam vrijeme bio istodobno i student este godine Teolokog fakulteta u Ljubljani, pisao svoj diplomski rad, pohaao predavanja za poslijediplomski studij pa je posla bilo na pretek. Ali, bio sam mlad. U grad ranije nisam dolazio, niti sam susretao svoga prvoga upnika fra Bonu Ravlia (Ripci/ Rama, 11. XI. 1914 it, 11. I. 2006). A i on je bio doao samo nekoliko dana prije mene i od fra Alojzija Atlije preuzeo upu. Na Petrovdan, 29. lipnja 1964., oko sedam sati ujutro, vlakom sam stigao na
149
bihaki kolodvor. Cijelu no sam putovao i morao biti budan da me vlak ne bi provukao prema Kninu i Splitu. Pred kolodvorom je stajao jaker, taksi onoga vremena. Zamolio sam ga da me odveze do katolike crkve. Kolodvor je na desnoj strani zelenosmaragdne rijeke Une a grad se u ono doba prostirao uglavnom na lijevoj obali. im smo preli most, motrio sam kamo e me voziti. Od usamljenog romanikog tornja, simbola grada, krenuo je ulijevo i ubrzo se zaustavio pred veom zgradom ograenom zidom s velikom metalnom kapijom. Rekao mi je: Tu je! im sam pozvonio, izala je .s. Ana Komljenovi, sestra KKK, poeljela mi je dobrodolicu i odvela upniku. Pozdravili smo se, a on mi je napomenuo: Veleasni, tako me je oslovljavao, danas je zapovjedna svetkovina. U upi imamo dvije mise, u osam i jedanaest sati. Budui da ste vi kao
upni vikar ve stigli, nemam pravo sluiti dvije mise. Koju biste vi uzeli? Onu u jedanaest, odgovorio sam. Sestri je rekao: Podajte momku da neto pojede i otiao je svojim poslom. Ona je udno pogledala i mene i njega jer je za nju momak upnikov sluga a ne sveenik, upni vikar. Budui da sam tako neto predmnijevao, uzeo sam pripremljeni nacrt propovijedi i u svojoj sobi, zbog umora, vie drijemao nego se pripremao. U upi je tada nakon to su savezniki zrakoplovi (1943) poruili lijepu i prostranu (58x24 m) kamenu crkvu u sreditu grada za liturgijske skupove bio prepravljen visoki prostrani sjenik predratne gospodarske zgrade. Budui da je te godine Petrovo slavljeno ponedjeljkom, tj. radnim i sajmenim danom, na misi u 11 sati prisustvovalo je svega etrdesetak osoba. Poto je jo trajao II. vatikanski koncil, misa se sluila dijelom na latinskom a dijelom na hrvatskom jeziku. Pod pukom misom upnik je bio u ispovjedaonici ali je ubrzo izaao i prekrienih ruku stao u sredini kapele, gledajui i sluajui svoga suradnika. (Pola godine ranije, dok sam desetak dana blagoslivljao kue i stanove u Tuzli, nedjeljom sam ispovijedao. im sam izaao iz ispovjedaonice, upnik Ivo Kreo diskretno mi je dao znak da odem. Ja Ravliu to nisam mogao uiniti.) Moje prvo javno liturgijsko slavlje trajalo je kratko i bilo skromno. Tijekom tjedna, u vrijeme objeda, iznosio sam svoje elje i planove ali me je upnik, pod nedjeljnim dojmom, sluao s rezervom. Poslije je poboljao dojam. Bono Ravli bio je osobit ovjek. Budui da je u iznimnim okolnostima gradio crkvu u Graacu/Rama, bivi provincijal fra Boris Ilovaa bio je miljenja da bi on to uspjeno uradio i u Bihau. U to vrijeme Bono je bio upnik u Domaljevcu i ondje namjeravao ostati pa je prepiska s Ilovaom potrajala. A u Domaljevcu je 1962. godine fra Roko pionjak slavio mladu misu pa je izmeu njega i Ravlia bilo nesuglasja. A pionjak je u to vrijeme bio upni vikar
150
Reeksije lanci
u Petrievcu, gdje je i Ilovaa boravio, pa je budno pratio dogaanja u vrijeme promjene osoblja. Budui da je Ravli pred samo zasjedanje uprave Provincije, preporuenim pismom konano rekao da ne eli u Biha, to preporueno pismo Roko je ubacio u tek prispjeli a neobrezani Slubeni list. Predmnijevajui da je Ravli prihvatio ponudu, na proljetnim promjenama 1964. imenovan je upnikom u Bihau. im sam doao, ispriao mi je spomenuto s dosta pojedinosti te rekao kako on u Bihau ne eli ostati. Na jesen e ii dalje a dotle e na godinji odmor te da se nigdje ozbiljnije nee upoljavati. Glavninu poslova ostavio je meni a on je bio na odmoru, putovao i dogovarao novo mjesto. To u Provinciji nije bila nikakva tajna pa je ubrzo poeo svojevrsni natjeaj. Dolazio je fra Rafael Lipovac, voljan preuzeti upu i gradnju. Njemu sam iznio svoje katehetske planove. Uz spomenuti liturgijski prostor koliko toliko prikladan za pouku, oistili bismo u prizemlju drvaru i ondje uradili malu salu za jedan razred vjeronauka. On tome nije bio sklon dok se crkva ne sagradi. Rekao sam mu u ali, jer smo se od ranije poznavali, da onda ni ne dolazi. Ambiciju da gradi novu crkvu, kao to je gradio i poruenu, imao je i Viktor aki koji je boravio u samostanu na Petrievcu. Meutim, da se sve pojednostavi, na promjenama ujesen Ravli je otiao u Sokoline a odande je doao Anto-Vilko Lipovac. S njim sam proveo ostali dio svoga djelovanja u Bihau. Ve prvog tjedna Ravli mi je napomenuo da je obiaj da upni vikar broji i sreuje nedjeljnu milostinju. Zbog ranije spomenutih studijskih obveza za taj posao odredio sam srijedu. To su bile uglavnom kovanice, koje je trebalo razvrstati po vrijednosti izbrojiti a onda sluiti u kolutie po sto ili pedeset jedinki. I tako sam to uradio samo prvoga tjedna. Ve sljedeeg tjedna taj posao preuzeo je sam upnik, koji je to odvajkada i radio. Nedjeljom uveer sluao sam kako po stolu ticka nabijajui kolutie.
Tijekom tromjesenog boravka u Bihau, Ravli i ja smo se zbliili i sprijateljili. Poslije smo se povremeno i dopisivali. A njegovo sam stanje bolje upoznao kad sam proitao njegovu knjigu Svjetlo u tami. Sjeanja na zatvorske dane 1946.-1949., Prozor-Rama, 2003., 194 str. Primjerak mi je poslao s posvetom. Kad je negdje susreo moga brata Velimira, upitao ga je: Kad e Andrija napisati prikaz moje knjige? Nisam to mislio, a onda sam se morao dati na posao i prikaz napisao u Bosna franciscana, 20/2004, 204.-207. Njime je on bio ganut. Triput mi se sa ita javio preko telefona, zahvaljivao, uz primjedbu: Drim ga stalno otvorena na stolu! Jedini blii susjedni upnik u Zavalju, bio je vl. Petar Rajkovi (r. u Rakovici 1910.), lan Gospiko-senjske biskupije. Taj visoki, uvijek nasmijani i raspoloeni Lianin poesto je kao ispovjednik asnih sestara silazio u Biha (4 km), a to mu je bila i jedina arija. Svaki je njegov posjet za nas bilo malo slavlje. Ravli bi, razdragan, bacao njegov crni eir u zrak. Kad god mu je trebalo, pomagali smo mu. Tekoa je bila u tome to se u spomenutoj biskupiji glagoljalo pa je misne obrasce trebalo moliti na staroslavenskom. Kao mlad i novi, na Veliku Gospu patron u Zavalju sluio sam puku misu i glagoljao. Ondje sam prvi put vidio jo puno poruenih a neobnovljenih hrvatskih kua iz II. svjetskog rata. Jednom sam sveenicima tamonjeg dekanata vodio i mjesenu rekolekciju. Te je godine na prostrani i njegovani vonjak obilno rodio. A tijekom ljeta snimao se lm Nikoletina Bursa prema knjievnom djelu Branka opia, pa je u tome sudjelovala gradska jalija kao statisti. Kad su se oni povratili, nagrnuli su u na vonjak. Upozoravao sam ih da to nije dravno nego privatno vlasnitvo. Oni su mi kroz smijeh odgovarali: Znamo mi da Crkva pomoe sirotinju! A kako je u ono doba bila svojevrsna moda nositi japanke i koulju zavezanu vorom na stomaku, imitirao sam ih. Kad su jednog dana desetak
151
njih s torbama uli u vonjak, preao sam i ja na istom mjestu gdje su oni prelazili ogradu te ih upnikovim fotoaparatom snimio gdje beru i nose. Rekao sam im kako ih sada mogu predati policiji. Bili su oprezniji, drali su me na oku, ali su uglavnom sve pobrali. Poto desetak godina u Bihau nije bilo kapelana, a on obino okuplja i vodi ministrante, to sam pokuao oivjeti. Javilo se dosta djeaka. Odgovore je trebalo nauiti na latinskom jeziku. Poredao bih ih u irokom krugu po dvoritu. Svaki bi od njih itao na glas, ja bih ispravljao. Time su i drugi lake lomili jezik. Poslije smo pravili i ministrantske izlete. Bilo je tu razliitih i lijepih doivljaja. Zabiljeit u jedan. U Bihau zna puhati jaka bura pa su me vjernici upozorili da nabavim kapu da ne bih prehladio sinuse. Posluao sam ih. U elji da je kupim, ve na ulici susretne me ministrant Mladen Glavica i pita, kamo u? Kaem mu. Idem i ja s vama, odgovori mi, moram mami kupiti lijekova. Obilazili smo prodavaonice i gledali kape. Izbor je bio dosta raznolik, ali je meni bilo teko izabrati. Vie njih stavio bih na glavu i pitao: Mladene, valja li? On je glasom ili znakom odgovarao, da ne valja. To su, naravno, gledale besposlene prodavaice i na izlazu komentirale: Ne da sin da mu aa bude ruan! Kad sam to poslije ispriao upniku i asnim sestrama, bilo je smijeha i ala! A kad se najmlai brat dvojice ministranata Laco dok je majka bila u koli na roditeljskom sastanku (da je bila u crkvi, linovali bi je) ibicom zapalio, taj tragini dogaaj odjeknuo je gradom. Premda se maloj djeci obino ne ide na sprovode, ovdje je trebalo otii zbog ministranata i roditelja. Bili su razredi u kojima su bila ostala djeca iz obitelji. Na putu s groblja oko mene i ministranata okupili su se komijski djeaci i znatieljno nas pratili. Prialo se svemu. Najednom me jedan djeak upita: iko, koliko ti ima godina? to ti misli? odgovorih. etrdeset i pet, odgovo152
ri jedan. A drugi e, to ti tog iku pomladi! A ja sam imao 27 godina. Prostrana upa, vie prigradska nego gradska, okolna sela uglavnom su bila katolika, a svakoga je bolesnika trebalo obii i opremiti pa sam vrlo esto bio na terenu. Dok sam bio kod kue, ni Ravliu ni Lipovcu nisam dopustio ii bolesniku, osim ako su istodobno bila dva. Raniji upnik Alojzije Atlija imao je motorkota Vespu pa je njime u habitu pokrivenu ukavcem obilazio upu. A ranije je u upi bila praksa da po sveenika dou kolima (platonom). To nije bilo jeftino. Da ih potedim, iao sam pjeice pa su u gradu i okolici esto imali priliku vidjeti sveenika franjevca. Tijekom vremena neki su se bili previe opustili te bi po mljekaricama poruili: Recite, mladome (svaki upni vikar za njih je bio mladi, bez obzira na godine) da doe tome i tome bolesniku. Onda je upnik odredio, da netko iz obitelji doe po sveenika pa bismo ili skupa. Jednom smo Ravli i ja ili skupa u egar, naravno, u habitima. Prolazei pored vojarne, straar je poeo vikati Popeee! Ravli mi ree da ga priekam, odvoji se, ode pred straarnicu i kae mu: Zvao si me, evo me, to eli? Vojnik se, razumljivo, smeo. Onda je izaao komandir strae, ispriao se i rekao da e on, ujutro na raport! Od tada nije bilo slinih izazivanja. Ili, idui tako jednom kroz naselje Bakai, a padala je kia, komijski djeak stajao je pored taraba i poeo vikati: Neno, odi vidi, dva mukarca obukli dimije! Ravli e mu: Mali, bjei u avliju! Nekog dana ljeti u predveerje, u upni ured doli Rom i Romkinja da se ona pred sveenikom zakune da je trajno bila vjerna dok je on dvije godine proveo u zatvoru. Ravli je to odbio. Rekao sam mu da bi im tu, kad uporno insistiraju, trebalo izai u susret jer smo mi samo svjedoci njihova ina, zakletve. Odgovorio mi je, onda otii i uradi kako misli. Sutradan su oni doli ponovno. Mlad i lijep brani par. Obrazloili su mi, da oni u takvim stvariGodina XXXIX. broj 1-2 2011/2012.
Reeksije lanci
ma vjeruju jedino zakletvi pred katolikim sveenikom (oni su govorili pred ocem). Govorio sam im, o znaenju zakletve, o potivanju odnosno uvredi Boga kod njezina prekraja. Po ondanjoj praksi zapalio sam svijeu i stavio Bibliju. Rekao sam da ena ustane i ispria svoju priu svome muu. On je sjedio i sluao s cigaretom u ruci. Da je to bilo snimiti (to ne treba) bila bi to monodrama, iskrena ispovijed, dinamian dokumentarac. Kad je svoju priu okonala, rekao sam joj da doda: Tako mi Bog pomogao! im je zavrila, on je ustao, zagrlili su se i poljubili. Rijeen sluaj! Na polasku su me upitali: Koliko to kota? Rekao sam im: Nita! Kako moe tako to nita ne kotati? Da li to onda vrijedi? Bio sam uporan. Na polasku su otili u crkvu i svoj prilog stavili onamo u krabicu. Krajem ljeta, dok jo sam bio u upi, u upu je doao stariji jo vitalan sveenik (Vladimir Dumbovi). Predstavio se kao profesor zemljopisa, da je u mirovini, da ivi u sveenikom domu u Zagrebu, da obilazi i opisuje pojedine krajeve. Onda sam se sjetio nekog njegovog lanka o Kreevu u reviji Dobri pastir. Doao je, ree, obilaziti dijelove gorja Pljeivice te dolinu rijeke Une. Nakon svoje jutarnje mise (tada jo nije bilo koncelebracija) otiao bi i u uveer se vratio pa smo o svemu dugo razgovarali. Ostao je nekoliko dana. A kad je u razgovoru napomenuo, da se neko vrijeme lijeio i u umobolnici, nisam promijenio svoj odnos prema njemu, nego sam u noi zakljuavao svoju sobu, to obino nisam inio. Na povratku u Zagreb, zahvalio mi je lijepim pismom. Fra Antu Vilku Lipovca, Ravlieva nasljednika, susretao sam u vrijeme studija. Bio je stariji od mene, a njegova dva brata, koji su rano napustili, bili su mlai. Bila je jesen. U nedostatku prostora, na taglju se zbog obavljanja liturgijskih slavlja i jedne grupe vjeronauka nita se drugo nije moglo raditi. Ipak, u prizemlju smo oistili bivu drvarnicu, jesenska ju je bura brzo osuila te smo je pripremali kao uionicu. U tom
poslu pomagao mi je susjed stolar, ini mi se ekog prezimena. Sam je napravio i darovao obine klupe. Od tada smo istodobno mogli imati dvije grupe. aci po razredima, donijeli su nam iz svojih kola popise katolika. Odaziv je bio nevjerojatan dobar. Prvog tjedna na vjeronauku je bilo oko esto pedeset a poslije je blago raslo i naraslo do osamsto. Srednjokolci su vjeronauk imali nedjeljom nakon rane mise. Njih je znalo biti, ponekad smo ih brojili, i do dvjesto. Nie razrede osmogodinje kole vodila je . s. Cvijeta Ivani, ini mi se, rodom iz egara, a vie ja. Imali smo prozivnike i biljeili dolaske. Zbog nepohaanja nismo postavljali pitanja. Bilo je puno zanosa pa se to u svemu i oitovalo. Tijekom godine iz Ljubljane donosio sam lmske projekcije za manju djecu, koje je umnoavao jedan brat salezijanac, a ja sam ih dobivao kao honorar za prijevod na hrvainu. Djeca su im se osobito radovala. Napravio sam i vjeronaune kartone
153
u koje smo upisivali pohaanje vjeronauka. Tih kartona bilo je oko tisuu i sto. To izgleda udno i gotovo nevjerojatno, ali treba znati da su gotovo sva djeca iz okolice dolazila na kolovanje u Biha. S mladei je uvijek lijepo raditi jer su prijateljski, neposredni, razgibani, radosni. Oni u sedmom i osmom razredu, bili su ve mladii i djevojke. U vrijeme vjeronauka znalo je biti dobacivanja. Da to djelomice sprijeim, stavljao sam u prve klupe mladie a djevojke iza njih pa je bilo neto mirnije. Kad bih nekamo iao na misu ili drugdje, rado su mi se pridruivali polaznici vjeronauka, to su komije komentirali. Dok sam jednoga dana acima osmog razreda drao vjeronauk, a upljanin iz grada konjima i platonom dovukao neto
u upu pa se iznenadio brojem mladia i djevojaka te njihovom veselou. im se vratio kui, doveo je i svoga sina Zvonimira, stasita mladia koga sam ve imao na popisu. Mladi se ispriavao a poslije je redovito dolazio. Nakon toga vjeronauka, domain mi je u kancelariji ispriao svoju priu. On je kao vojnik u Monarhijskoj Jugoslaviji radio u sanitetu a po povratku zbog dobre obuenosti dobio je mjesto u ambulanti u Bihau. Razmiljao sam, kae, to bih ja iz egara pjeaio u grad, kad ovdje mogu sagraditi kuu. I uio sam to. Jako sam se pokajao. Mojih estero djece nisu vie bila moja, nego arijska. Ona ih je odgajala i odgojila. Dok sam mu kasnije dolazio u posjet, jedan od njegovih sinova, leei na seiji, ree mi: Veleasni, nas ovdje ima svakovrsnih! Za uskrsnu ispovijed htio sam susresti i druge mladie i djevojke koji nisu bili obuhvaeni kolskim programima. Rekao sam im da mogu doi u skupinama, da ih neu ispitivati nego u samo s njima razgovarati. Bili su to zanimljivi susreti i razliita pitanja. Kasnije mi je upnik Viktor aki, priao, da je on prigodom zaruka i drugim zgodama pitao o pohaanju i poznavanju vjeronauka. Odgovarali su mu, da su bili na vjeronauku kod Andrije a i drugi, Drago Kolar, Franjo Krianac, su to nastavljali da pogleda u kartone. Organiziranjem vjeronauka a osobito brojnou iznenadili smo Partiju pa su nas pokuali ometati. Bili smo strpljivi i, dakako, oprezni. Kad bi nam djeca neto govorila o smetnjama, provjeravali smo kod roditelja i drugih i onda u povremenim susretima, kulturno izvjetavali Komisiju za vjerske odnose. Tu se u poetku posebno isticala neka uiteljica, supruga asnika, a u gradu je bilo puno asnika. Kad smo kroz razgovor dvaput govorili o njezinu vladanju, bila je premjetena iz Bihaa u kolu u Zavalju pa je svaki dan morala pjeaiti etiri kilometra, ili se na drugi nain prebacivati amo-tamo jer su prometne veze bile loe. Drugi su onda uzeli sebi mjeru.
154
Reeksije lanci
U Vedrom Polju, gdje je tada bilo 146 hrvatskih kua i dvije srpske, radnika pukara u vojnoj industriji, a uitelj je bio musliman. On se tuio da djeca, jer idu na vjeronauk i na poneke veernje pobonosti, nemaju vremena za uenje. Kad smo i to ispriali nadlenima, on je poslije govorio djeci: Vi, djeco, nauite za kolu pa poslije ako hoete idite na Mjesec! Na jednom sprovodu na kome su prisustvovala i djeca, susreli smo se prijateljski. Veina je upljana ujesen imala svinjokolje sa svim to to prati. Budui da sam bio s neto duim staem od upnika Lipovca, zamolio me je da odem na sajam kupiti nam barem jednu svinju za klanje. Tada sam se prvi put i pojavio na sajmu. im sam uao, okruili su me neki upljani, posebno oni malobrojni iz Izaia jer sam kod njih bio iz nekog pastoralnog razloga. Kad sam im rekao zbog ega sam doao te napomenuo da se ja u to slabo razumijem, rekoe mi: Budite vi bez brige, mi emo se o svemu ve pobrinuti. Skupa smo proli sajam i ja sam se vratio kui. Kroz dva dana oni su doli i dovukli zaklanu i obraenu svinju; mi smo je dijelom platili i tako se uklopili u tadanji bianski jesenski folklor. U vrijeme blagoslova kua uz cestu u zapadnom dijelu gradu u smjeru Plitvica, susreo sam mlaeg neoenjenog eljeznikog slubenika iji je stan bio krcat slikama nastavnika likovnog obrazovanja Sulejmana Halavaa. Poslije obreda gledao sam paljivo njegovu zbirku, sjedio s njim i dugo razgovarao. Sviale su mi se jer sam osjetio talent i temperament a takvi rijetko grijee. Domain mi je priao kako su on i slikar prijatelji, esto su skupa u kavani gdje on i slika na svemu to mu doe pod ruku. Pozornost sam svratio na jednu malu sliku, vazu cvijea, naslikanu na staklu. Bila je oblijepljena ljepljivim papirom i objeena tako da je visjela iskrivljena. Napomenuo sam da pripazi da ne padne jer je na staklu. Na polasku mi je domaim tu sliku zamotao u novine i ugurao u moju aktovku. Bilo mi je neugodno, ali on mi je goGodina XXXIX. broj 1-2 2011/2012.
vorio da e uskoro dobiti slika koliko eli. Kod kue sam svoju priu ispriao upniku i sestrama i donio je da je vide. Oni nisu bili oduevljeni kao ja. Poslije sam otiao staklaru i zamolio ga da je uokviri. On je to uokvirio uskom arenom lajsnom koja nije odgovarala. Poslije sam je u Sarajevu dao ponovno uokviriti, ali je ni to nije isticalo. Tek je trei pokuaj uokvirivanja uspio. Kad sam 1973. doao za gvardijana u Sarajevo/Nedarie, u samostan Sv. Pavla, gdje je zgrada Teologije bila jo graena, u opoj neimatini, stavio sam je kao ukras na samostansku portu. Tu je ostala dok je srpska vojska u vrijeme zauzimanja i pljakanja zgrade, nije odnijela ili unitila. Ovo mi je sjeanje drago, jer je ta slika bila prva u mojoj Zbirci eravac, 2010., 286 str. koja sada, uz drugo, ima 1.165 likovnih djela od 73 autora. U boino vrijeme na prijelazu 1964./65. godine, bio je dubok snijeg. Zimske slube nisu istile sporedne, mjesne putove. Zamolili smo upljanina Danu antia da nas na saonicama konjem odvue na blagoslov kua u selo Golubi. Puhao je jugo i bivao sve jai. Dane, pouen iskustvom, ubrzo se vratio u svoje Kralje. Dok smo mi blagoslovili selo, jugo je posve istopio snijeg pa smo se kaljavim kolnikom vratili pjeice. U vrijeme boinih blagdana imali smo zanimljivog gosta. Jedan Bianin, koji je jo kao djeak u vrijeme prvoga svjetskog rata otiao u Ameriku, doao je u posjet Hrvatskoj i svome gradu. Plijenio je pozornost graana. U dravi Texas/SAD imao je poduzea mesne industrije pa je u ono vrijeme privatnim avionom doao do Zagreba kako bi dogovarao neke poslove s poduzeem Gavrilovi. Bilo je tu raznih pria. U toj katolicima nesklonoj amerikoj saveznoj dravi, konkurencija ga je na svaki nain eljela unititi, ali se on nije dao. Prozvali su ga katolika adaja sa sedam glava. Pred odlazak na teren, upnik i ja s njim smo razgovarali. Govorio je polagano da se u hrvatskom jeziku ne bi pometao, jer onamo nije imao prilike osvjeavati ga.
155
Kroz razgovor vie se obraao meni nego upniku, pa mi je to bilo neugodno. Vjerojatno za to to sam ja sluio misu, kad je on dolazio. U vrijeme blagoslova kua upoznavali smo i pobiljeili cijelu upu. Bilo je preko etiri tisue katolika. Govorili smo im o gradnji crkve i drugim pastoralnim planovima. Kad sam nakon toga prvi put otiao na Petrievac pokloniti se samostanskim ocima, gdje su jo bili svjei Viktor aki graditelj sruene, a kasnije i nove crkve, te Bosiljko Ljevar dugogodinji kateheta u gradu, pitali su me o svemu i svaemu. Spremno sam odgovarao. Oni su tijekom razgovora poeli sumnjati u moje odgovore, iznenaeni da sam upu tako brzo snimio. A kad sam im obojici prenio pozdrav od Dane Krekovi, prakaratura iz sela Dobrenice, Viktor me upita: A gdje je ono njegova kua? Odgovorih: Kad se u selu mostom prijee rjeica, Danina je kua prva na lijevoj strani. Iznenaeni rekoe: Stvarno zna! Poslije sam se navraao u Biha, kad je aki od Lipovca ve bio preuzeo upu i vratio neka starinska shvaanja. Pokvario sam ranije dojmove. On je kroz razgovor govorio, kako zna nagraditi vrijedna upnog vikara. Rekao sam mu: Oe, upa nije feud! Uz puno terenskih i pastoralnih obveza, trebalo se pripremati za propovijedi a literatura je bila stara, oskudna i loa; svake nedjelja u godini bila su ista liturgijska itanja. Krajem studenog i poetkom prosinca boravio sam nekoliko tjedana u Ljubljani u svezi sa fakultetskim obvezama. Kad sam se povratio, naao sam dopis od Ordinarijata u Banja Luci za koronu u kojem se od mene do konca prosinca zahtijevalo da poaljem koronarnu radnju i ostalu grau po kod njih uobiajenom sustavu za koronu. Odmah sam se obratio dopisom biskupu Pichleru, kako sam se upravo vratio s ispita iz Ljubljane, a predboino je i boino vrijeme gdje ima puno propovijedi i drugih obveza; mlad i neiskusan pa se moram dugo pripremati te sam ga zamolio da rok
156
dostave grae produi do kraja sijenja. Nakon toga, biskup je rekao svome generalnom vikaru Severinu Perneku, kasnijem dubrovakom biskupu, koji se upravo vratio sa studija prava u Rimu, da me posve oslobodi te obveze. Za Perneka, ondanjeg rimskog crkvenog pravnika, to je bilo gotovo neuveno. Spomenuo sam da je Ravli bio tri i pol mjeseca u vrijeme ferja, neaktivno i neplodno vrijeme, a od ranije nam je bilo ostalo prilino duga. Lipovac mi je to napomenuo u razgovoru. Do kraja godine i nakon blagoslova kua, ponovno mi je rekao da su podmireni dugovi i obveze i da sada imamo vika. Jednog dana Lipovac je otiao u grad, kupio mi na dar u ono doba vrijedan japanski radio s gramofonskim ploama. Rekao sam mu: To je previe! On se smijao i kazao: Skupa smo to zaradili! Poslije mi je kupio i kvalitetan mantil, ukavac, to je u ono doba bilo u modi. Premda mi je Provincija bila spremna plaati trokove oko poslijediplomskog studija, Lipovac to nije dopustio. On je to preuzeo! Godine 1965. dekanska korona bila je u Prijedoru. Tu je, jer je jo koncil trajao, bilo puno praktinih pitanje kako i to raditi? Kanon se i dalje molio na latinskom ali se ve zagovaralo da se odmah zabrani pjevanje Zdravo tijelo Isusovo. Bio sam protiv toga, mimo veine koja je bila na biskupovoj strani, koji je bio zapaen liturgiar. Rekao sam im: Lako je to ukinuti, a teko je neim i to boljim nadomjestiti. Rekao sam im: Dok to zagovaram imam sam pred sobom Biha. Tu je prije desetak godina (1954.-58.) upni vikar i zborovoa bio Rafo Lipovac. On je tada imao oko 140 mladih, pjevaa i pjevaica. Oni su sada oenjeni ljudi i majke pa kad oni zapjevaju, doivljaj je neopisiv. I barem do daljnjega Zdravo Tijelo je ostalo. Ponekad je Lipovac prema ljudima znao biti tvrd, tjerao je neke principe tako smo svi bili odgajani pa kad je bilo to upitno trebalo rijeiti, slao bi mene. Tako je jednoga dana dola mlaa ene i molila me da joj
Reeksije lanci
posudim odreenu sumu novaca jer je mu goni na pobaaj, a ona bi eljela otii u Zagreb i nai naina da to sprijei. Dala mi je svoju adresu i obeala to prije vratiti. Pitao sam upnika, to uraditi? Odgovorio je, uini kako misli. Posudio sam joj novca a ona se vie nikad nije pojavila, niti se na telefon javila. Tu svoju naivnost nadoknadio sam mu tridesetak godina poslije. Nakon povratku iz Njemake, nali smo se u Zagrebu gdje on ivi s obitelji. Sjedio s njim oko dva sata u ugodnu razgovoru. Dao mu svoj prilog neto vei od onoga koji sam ja onda dao. Lipovac se toga uope nije sjeao. Od tada se prigodice i dopisujemo. Tijekom poslijeratnih radnih brigada jedan mladi, Vedropoljac, radei na putu i pruzi Vare Breza, upoznao lijepu i vrijednu pravoslavku iz okolice Breze, doveo je i s njom se oenio. Ona se brzo uklopila i suivjela s mjetanima pa je s njima svake nedjelje dolazila i na misu. Tijekom vremena postala je jedna od najaktivnijih ena. U vrijeme svibanjskih i listopadskih pobonosti organizirala je djecu da skupno dolaze u upu na pobonosti. Pitao sam je, kad ode svojima u okolicu Breze, kako se odnose prema njoj. Govorila je: Vrlo lijepo! Vide kako sam sretna i zadovoljna ena u svojoj obitelji. Kad im priam o svojoj ispunjenosti i zadovoljstvu, sestre me gledaju, jer one ne znaju niti su doivjele to znai lijepo se ispovjediti i priestiti. Svaki kraj u duobrinikom smislu ima nekih svojih posebnosti. O tome je pisao raniji upni vikar i upnik u Bihau Boris Barun pa je to kasnije tiskao pod naslovom Duobrinitvo i narodni obiaji u okolici Bihaa, Novigrad, 1995., 65 str. Onda su bile prakticirane jesenske mise po selima, obino po grobljima. To su ujedno bile zahvalne mise za jesenski urod. Dolazili su uglavnom svi domaini a sveenik je imao njihov popis te na kraju mise itao njihova imena, a svaki bi domain javno rekao i odmah dao svoj prilog. Budui da je egarsko groblje gradsko i sredinje u upi, velik dio upe gravitirao
je njemu. A ja sam zaboravio ponijeti popis domaina, pa sam poslao u grad u upu ministranta Ivicu, dimnjaara, da ga donese. Njemu se usput pokvario bicikl, pa je zakasnio. ekao sam i odugovlaio sa zavretkom mise. Kad sam poeo itati, prvi i jedini put u ivotu, doivio sam to izvikivanje. Kako prozovem domaina, on naglas kae, npr.: janje i tisuu dinara. Dobili smo troje janjadi i glavninu godibine. Kad sam zavrio, ispriao sam se za svoj propust. I kod kue je bilo zabavno: Kakav je to kapelan koji zaboravlja tako vaan pribor? U izmijeanoj sredini bilo je puno praznovjerja, posebno kad netko padne u nevolju. Onda se, to bi se reklo, ljudi okreu i Bogu i vragu. Kod blagih a i ozbiljnijih
157
duevnih bolesti, obraali bi se hodi po zapise i recepte. Tu sam doivljavao svata, poneke sam pokuavao odvratiti od savjeta (npr. da se bolesnica okupa i da onda popije tu vodu), drugima sam uzimao i na svoju odgovornost stavljao na vatru papire i arolije te ih tako umirivao i da se izbjegnu daljnji konikti. Bila je praksa da jesenski pobir skupljaju prakaraturi ali je na kolima s njima iao i sveenik. Tada sam upoznao teren i sluao prie o pojedinim selima, susretao upljane a djecu koju sam zatekao, jer nisu neka bila u koli, darivao sliicama i slatkiima. Na kraju naselja Privilice, u smjeru Golubia, izaao je domain, musliman, i dao svoj prilog. Rekli su mi da on to redovito prakticira i zanima se kad emo prolaziti. Prolazei ispod starog grada Sokolca, seoskom
kaldrmom, kroz naselje gdje tada nije bilo katolika, u smjeru Lohovskih Brda, izazivao sam znatielju mjetana. Svaki put kad bih pjeice iao prema Vedrom Polju, na izlazu iz grada prolazio sam pored kue slijepog Luke. On bi stajao s unutarnje strane dvorita pored plota, gotovo svakoga poznavao po glasu i s njime popriao. Tako je to bilo i sa mnom. Za velike ispovijedi dolazio sam ispovjediti i njega i njegovu bolesnu majku. Meutim, kad je bolesna majka subotom uveer pala u komu, ukuane je upozorila da u noi ne idu po sveenika jer se za nedjelju moe odmoriti, nego da odu ujutro rano. im sam doao, vidio sam da je to majka slijepoga Luke i da joj je kraj posve blizu. Rekoe mi, cijelu no bila je u posve istom stanju. Dao sam joj odrjeenje, bolesniko
158
Reeksije lanci
pomazanje i papinski blagoslov a za priest nije bila sposobna. Dok sam spremao sakrament i kroz razgovor davao neke savjete, ona preda mnom umrije. Dakle, potedjela me nonog odlaska, ekale me cijelu no i doekala. Kad je Luka saznao da mu je umrla majka, briznuo je u pla uz samo jedno pitanje: to e sada biti sa mnom? Drugih pojedinosti se ne sjeam. Pozornost mi je esto svraala obitelj koja je imala osmero djece, sedam curica i jednog djeaka. Bili su s naselja Kri. Otac je radio po terenu a majka je vodila domainstvo i brinula se za djecu. Divio sam se kako je ona to lijepo radila. Svake nedjelje glavnina djece dolazila je na misu. Majka im je sama krojila haljinice i a neke su djevojice imale zanimljive i lijepe kape, pa su djelovale kao plemkinje. U to vrijeme sve su se vie nabavljali televizori i pratila televizija. Nama franjevcima bilo je izriito zabranjeno nabaviti televizor. Budui da je subotom uveer znalo biti zabavnih emisija o kojima se prialo, upnik i ja odlazili bismo preko puta u susjednu kuu pogledati ih. Kad sam otiao, upnik je, da ljudima ne dosauju, kupio televizor premda su susjedi voljeli da im doe. Pod Pljeivicom na samoj granici Bosne i Hrvatske graen je skupi aerodrom eljava. U gradu je bilo puno vojske, osobito zrakoplovstva. Onamo je radilo i nekoliko naih visokokvaliciranih radnika. O tome nitko nita nije smio znati; sve je bilo stroga tajna. Meutim, kad je jednog dana dolo do nekih problema, prvim su vlakovima ociri bjeali prema jugu ili sjeveru. To je bio znak da je tu neto ozbiljno. Tek kasnije sam, kad je aerodrom proradio, saznao o emu se to radilo. Ponekad bih, naravno u civilnom odijelu, uveer izlazio u grad zbog posjete ili nekoga posla. Tako sam jedne veeri, vraajui se oko 21 sat, samo to sam otkljuao kapiju i uspio ui, bio zasut kamenjem. Iznenadilo me to, ali nisam bio povrijeen. Pitao sam se, kako? zato? U veernjim raGodina XXXIX. broj 1-2 2011/2012.
dio vijestima saznao sam o problemima na Cipru i da se na TV pojavio episkop Makarios s kriem na prsima, pa su neki komije pokuali iskaliti svoju bijes na nama, jer tu pravoslavne crkve nije bilo, a oni nisu ni pravili razlike. Policiju, naravno, nismo ni obavijestili. to se sprovoda tie, svaki kraj ima neto posebno. Koliko se sjeam u Bihau ih te godine nije bilo puno. Bio je obiaj da netko plae barem kad pokojnika iznose iz kue. Na jednom sprovodu u Kraljama nije bilo povoda nekoj osobitoj alosti, ipak su doveli jednu stariju gospou koja je to, nakon to je popila veliku au rakije, odradila. Djelovalo je vie komino, nego alosno. U svibnju i lipnju bio sam na Bogoslovnom fakultetu u Ljubljani gdje sam poloio sve ispite este godine i primio diplomu. U meuvremenu bile su redovite trogodinje promjene u Provinciji pa sam premjeten u Kraljevu Sutjesku za dometra i predavaa u novicijatu. Zamijenio me je Drago Kolar. upnik Lipovac zamolio me je da iz Ljubljane povedem nekoliko tamonjih studenata da sveano proslavimo zatitnika sv. Antu. I stvarno, sa mnom ih je polo etiri ili pet sveenika. Sutradan poslije svetkovine, ili smo na izlet na Plitvice, ondje smo se lijepo proveli i slikali pa su me fotograje sve do unitenja Plehana (1992) na to podsjeale. I sa Antom Vilkom Lipovcem ostao sam u prijateljskim vezama sve do danas. Dopisivao se s njim u njegovim kriznim vremenima, kad je naputao Biha i sveeniko zvanje. Domainstvo su vodile asne sestre, koje su imale nedaleko svoju kuu a na drugom katu svoje sobe. Sjeam se kako je kuharica s. Ana te godine organizirala djevojke da idu po obroncima Pljeivice brati drijenke. Nabrali su mnogo a iz susjedstva smo posudili sokovnik i napravili kvalitetna soka. Kadgod bi se odnekle pjeice vratio, popio bih i osvjeio se sokom. A uz potok imali smo neveliku parcelu za vrt. Sestre to nisu ni mogle ni eljele raditi. Povjerili smo je
159
vrijednoj upljanki Mariji Ivanki, majci ondanjeg studenta a sada naeg franjevca fra Rafaela koji je cijeli svoj radni vijek proveo u Njemakoj. Iz vrta smo uzimali to nam je trebalo, a poneto je Marija iznosila i prodavala na trnici. Te godine rajice su bile tako rodile, da gotovo nismo znali to bismo s njima. Nalo se rjeenje. Pravili smo sok od rajice, bez dodataka. U poetku nam je izgledao bljutav, ali smo se brzo navikli i sve popili umjesto drugog pia. U Bihau sam doivio mnogo dobroga i lijepoga pa mi je ostao trajno drag. Udaljenost i nove dunosti na odlasku sam cijeli dan autobusom putovao do Sarajeva nisu mi omoguavale posjete. Ipak, dok sam bio gvardijan u samostanu Sv. Pavla Sarajevo/Nedarii, trebalo mi je za kuu meda pa sam se (1973) sjetio jednog pelara u Bihau i od njega nabavio i u svom autu dovukao oko 400 kg. U eravcu svibnja 2012.
160
Anto Lonari
Grad Bosanski amac nalazi se na desnoj obali rijeke Bosne na utoku u rijeku Savu, na samoj dravnoj granici Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske. Granii s opinama Modria, Odak, Gradaac i Oraje. Povjesniari povezuju Bosanski amac s rimskim naseljem Ad Bassantes. Jedni ga smjetaju na prostoru dananjeg grada, dok ga drugi vide u okolici Vinkovaca i Donjoj Mahali blizu Oraja. Prema istraivanjima fra Grge Vilia, koji je istraivao povijest toga kraja, naselje Ad Bassantes nalazilo se na prostoru dananjega sela Vojskova (opina Odak), na lijevoj obali Bosne, nedaleko od utoka u Savu. Tim podrujem pruala se rimska cesta Siscia Marsonia Sirmium. Podruje Bosanskog amca dosad nije arheoloki istraivano, tako da se nita ne zna o naselju prije rimskoga doba. U prvoj polovici 13. stoljea Bosanski amac je nosio ime Mihaljevica koja je pripadala vlastelinstvu roda Boria, prvog bosanskog bana, rodom iz Graberja kod Slavonskog Broda. Posjed se zvao Terra Tolycha Zemlja Tolisa. Granica posjeda poinje od utoka rijeke Tolise u Savu, ide uzvodno Tolisom do njenog izvora na planini Trebavi kod sela Skugri, zatim, od izvora potoka Modria do njegova utoka u Bosnu, te Bosnom do utoka u Savu. Nadalje, posjed se spominje u povelji ugarsko-hrvatskog kralja Bele IV. od 20. srpnja 1244. godine kojom potvruje vlasnitvo posjeda bosanskoj biskupiji. U predtursko vrijeme, podruje Mihaljevice pripadalo je slavonskoj velikakoj obitelji BerislaGodina XXXIX. broj 1-2 2011/2012.
via Grabarskih. Mihaljevica je tada bila znaajno trgovako-obrtniko naselje, jer je bila smjetena na prometnom pravcu iz Slavonije prema srednjoj Bosni. O vanosti Mihaljevice kao trgovakog naselja govori nam karta Austrijskog kartografa Augustina Hirschvogelia, tiskana u Antwerpenu 1579. godine. Karta se danas uva u Nacionalnoj univerzitetskoj biblioteci Bosne i Hercegovine u Sarajevu. Na kartama iz 16. i 17. stoljeu Mihaljevica se pisala Michalowich i Michalowiz. Dolaskom Turaka 1533. godine naselje zajedno s vlastelinstvom pada u njihove ruke. Mihaljevica je otad administrativno pripadala nahiji Nenavite (Gradaac) u sandaku Zvornik. U prvoj polovici 17. stoljea mijenja ime u Babina Greda, a ubrzo u Jurin Brod. Prvi popis stanovnitva obavljen je 1725. godine za vrijeme austrijske vlasti koja je trajala od 1718. do 1739. godine. Naselje je ubrzo dobilo ime Lukaev amac, po Lukau, zapovjedniku obrane tog dijela
161
Bosanske Posavine, koji je utvrdio bojinicu nizom obrambenih aneva (anac-amac: kanal). Sljedei popisi stanovnitva iz 1743. i 1768. godine ne spominju Lukaev amac kao naselje, ve je on vjerojatno bio samo karaula s vojnom turskom posadom. U drugoj polovici 19. stoljea, nakon Carigradske konferencije 1863. godine, odlueno je da se na prostor sjeveroistone Bosne dosele muslimani iz Srbije. Izgraena su nova gradska naselja: Gornja Azizija (Bosanski amac), Donja Azizija (Oraje), Kozluk i Brezovo Polje. Bosanski amac naselili su muslimanima iz Uica, apca, Beograda i Sokola, ukupno 293 obitelji. Dotadanji amac imao je 11 katolikih kua, dvije pravoslavne kue, duan, konaite, karaulu i carinarnicu. Turska vlada protjerala je katolike preko Bosne u oblinji Prud, i naselila muslimane. Po nareenju turskih vlasti okolno stanovnitvo moralo je za muslimanske doseljenike u amcu podizati kue, pei ciglu, sjei drva, dovlaiti drvenu grau i drugo. Naselje je podignuto po nacrtu arhitekta Saliha efendije Muvekita, a kasnije je za sistematsku izgradnju posebno bio zasluan francuski kapetan Jean Dark, koji je napravio prvi urbanistiki plan, to se vidi po pravolinijskom pruanju ulica. Etnolog Milenko S. Filipovi navodi da su u amcu 1863. godine bile dvije kue pravoslavnih Srba, a prvi Hrvati da su se naselili tek nakon 1878. godine. Meutim, tvrdnje Filipovia demantiraju matice vjenanih upe Hrvatska Tiina, u kojima stoji da su se Hrvati
katolici doselili u muslimanski amac jo 1868. godine. Tada je amac pripadao toj upi. Otprilike u isto vrijeme u veem broju dolaze i srpske obitelji iz Tenja, Velesa, Novog Pazara, Rae i okolnih amakih sela. Prvi idovi doseljavaju se prije 1885. godine. To znamo iz drugog popisa stanovnitva u Bosni i Hercegovini. Veinom su se bavili trgovinom. Po dolasku muslimana u amcu djeluje nia osnovna kola (sibjan mekteb). Najstarija kola na tom podruju bila je u Hrvatskoj Tiini (1854.) koju su vodili franjevci, a poslije nje srpska osnovna kola u oblinjoj Crkvini. Berlinskim kongresom 1878. godine Bosna i Hercegovina ulazi u sastav Austro-Ugarske Monarhije. Dolaskom nove vlasti dolazi do opeg napretka, ali i civilizacijskih promjena. Razvija se ponovno trgovine i obrti, otvara se ciglana, a naselje konano dobiva dananje ime. Prema popisima stanovnitva, imamo sljedee podatke: 1879. godine Bosanski amac brojao je 242 kue i 955 stanovnika, od toga 35 katolika, 122 pravoslavca i 802 muslimana; 1885. 267 kua, 283 stana, 932 muslimana, 172 pravoslavca, 132 katolika, 35 idova, 679 mukarca i 592 ene, ukupno 1271 stanovnik; 1895. 289 nastanjene kue, 24 nenastanjene kue, 311 stan, 995 muslimana, 244 pravoslavca, 271 katolika, 29 idova, 3 druge vjere, 819 mukarca i 723 ene, ukupno 1542 stanovnika; 1910. 386 kua, 1167 muslimana, 395 pravoslavca, 462 katolika, 45 idovske vjere, 1080 mukarca i 989 ena, ukupno 2069 stanovnika; 1921. 1089 muslimana, 434 pravoslavca, 435 rimo-katolika, 2 grko-katolika, 65 idovske vjere: 1877 Srba i Hrvata, 14 Slovenca, 12 ehoslovaka, 2 Rusina, 3 Poljaka, 1 Rus, 9 Maara, 35 Nijemaca, 16 Arnauta (Albanac), 10 Talijana, 52 ostalih, ukupno 2031 stanovnik;
162
Reeksije lanci
1948. 2380 stanovnika; 1953. 2950 stanovnika; 1961. 3654 stanovnika; 1971. 4877 stanovnika; 1981. 687 Hrvata, 1697 Muslimana, 1342 Srba, 1774 Jugoslavena, 105 ostalih, ukupno 5605 stanovnika; 1991. 827 Hrvata, 2187 Muslimana, 1755 Srba, 1195 Jugoslavena, 284 ostalih, ukupno 6239 stanovnika. Prema nekim povijesnim izvorima u Bosanskom amcu djelovala je konfesionalna srpska kola. Osnovna kola za sve ake, bez obzira na nacionalnu i vjersku pripadnost, otvorena je 1885. godine. Prvi uitelj bio je Filip Mitrovi. Dolaskom Austrijanaca otvara se pota i telegraf (1883.), nakon toga gradi se banka i hotel. amac postaje znaajan privredni i kulturni centar u tom dijelu Bosanske Posavine. Administrativno je kratko vrijeme pripadao kotaru Oraje (do 1880.), potom kotaru Gradaac i Brko, a od 1941. do 1945. godine Velikoj upi Posavje sa sjeditem u Slavonskom Brodu. Pripreme za osnivanje upe u samom Bosanskom amcu poele su tek 1894. godine kada je vrhbosanski nadbiskup Josip Stadler uputio pismo fra Boni Nediu, upniku upe Hrvatska Tiina, da pokrene osnivanje amake upe. Prema ematizmu provincije Bosne Srebrene iz 1877. godine Bosanski amac je imao tek est katolikih kua i 27 Hrvata katolika. amakoj upi su se trebala pridruiti i sela Prud i Zasavica. Prud je dotad pripadao upi Gornja Dubica, a Zasavica upi Hrvatska Tiina. Nadbiskup Stadler je bio obavijeten da e imuniji Hrvati iz Bosanskog amca i spomenutih sela svojim novanim prilozima sudjelovati u izgradnji upne crkve i upnog dvora. Odreeni dio novca trebala je dati Vlada u Sarajevu. Trgovac Nino Dui dao je obeanje da e pokloniti 2.000 forinti i zemljite za buduu crkvu i upni stan. Naalost, nadbiskup je od vlasti u Sarajevu dobio negatiGodina XXXIX. broj 1-2 2011/2012.
van odgovor glede same gradnje, koja se pravdala zbog nepovoljnih ekonomskih prilika, odnosno nedostatka sredstava. No, bilo je negodovanja i kod samih buduih upljana koji takoer nisu imali potrebnog novca. Ujedno su bili miljenja da su sela Prud i Zasavica bili podosta udaljeni od sjedita budue upe. Ipak, upa Presvetog Srca Isusova osnovana je dekretom 1. oujka 1900. godine, a za prvog upnika imenovan je Juraj osi. Prve mise upnik je drao u kapelici na amakom groblju. Kapela je bila podosta udaljena od sredita mjesta i premala za upne potrebe. Da bi upljanima bilo blie dolaziti na mise, Ante Dui, sin spomenutog Nine Duia, poklonio je upniku i upi kuu, odnosno svoju bivu gostionicu u sreditu grada da se u njoj slue mise do izgradnje crkve. Biva gostionica sluila je upljanima sve do 1925. godine, kada je napokon izgraena nova crkva. Za Domovinskog rata srpska vojska spomenutu crkvu sruila je do temelja (1993.). Danas je na istim temeljima izgraena nova crkva. Crkva je bila dugaka 24, a iroka 10 metara, sa zvonikom visokim 30 metara. Novosagraenu crkvu blagoslovio je preasni Hadrovi 25. listopada 1925. godine. Sveanosti je bilo nazono mnotvo Hrvata iz okolnih mjesta, a svirala je i vatrogasna glazba iz akova. U crkvi su se nalazila tri oltara: Srca Isusova, Srca Marijina i sv. Ante. Azizijeva damija, sagraena 1866. godine, bila je pod zatitom drave, kao
163
vrijedan spomenik graditeljske djelatnosti tog vremena bio je najstariji objekt kulturno-povijesnog nasljea u gradu. Srpska vojska sruila je spomenutu damiju u listopadu 1992. godine. Danas je izgraena nova damija. Muslimansko groblje nalazi se na samom ulazu u grad, do njega je katoliko groblje. Pravoslavna crkva u Bosanskom amcu izgraena je prije 1895. godine, to moemo vidjeti u izvorima prilikom treeg popisa stanovnitva Bosne i Hercegovine koji je bio te godine. Srpska pravoslavna crkva nalazi se preko puta katolike crkve. Vjernici pravoslavne vjere prvo vrijeme ili su u crkvu u Crkvinu, a groblje im je bilo u kariu. Danas imaju svoje groblje u gradu blizu bolnice. idovsko groblje nalazi se na desnoj strani na izlazu iz Bosanskog amca prema Modrii i Gradacu. Bosanski amac poznat je po izgradnji pruge amac Sarajevo u duini 242 km (1947). Prugu je gradilo ak 211.000 radnika (od toga iz Hrvatske njih 51.475). Pruga amac Sarajevo nadovezivala se na hrvatsku eljezniku mreu te je snano pridonosila i razvoju Bosne i Hercegovine i Hrvatske. Bosanski amac kao gradsko naselje formirao se u drugoj polovici 19. stoljea i nema znaajnih povijesnih zgrada od vee historijskog znaenja. Moemo spomenuti Begovu kuu u blizini centra grada, koja je tijekom Drugog svjetskog rata sluila kao bolnica, a nakon zavretka rata bila je smjetena gradska knjinica. Poetkom osamdesetih godina 20. stoljea izgraen je Spomen dom Mitar Trifunovi Uo. U domu je bila smjetena gradska
knjinica, kongresna sala, knjiara, Radio postaja Bosanski amac, ka i disco. U izgradnji ve spomenutog doma svoj obol dali su i aci srednjokolskog centra. Znaajno je istaknuti da je davne 1919. godine osnovan nogometni klub Bosanac, koji od 1945. godine nosi ime Borac. Utakmice su se igrale na Dugoj. Prvu nogometnu loptu u grad donio je neki Pipika, vjerojatno podrijetlom eh. Danas Bosanski amac polako obnavlja svoju prijeratnu industriju koja sve vie ulazi u privatni sektor. Obnovom eljezniko-cestovnog mosta na Savi uvode se i meunarodne linije kako putnikog tako i teretnog prometa. Bosanski amac do 1992. godine bio je razvijen industrijski grad. Bila je razvijena metalna industrija (Mebo), drvna, tekstilna, poljoprivredni kombinat, prerada ibe, tvornica automobilskog stakla (Uniglas) i drugi industrijski pogoni. Tome je pogodovao dobar geografski poloaj, blizina autoputa Zagreb-Beograd, eljezniki promet, izgradnja rijene luke. Sve to ubrzalo je razvoj grada na svim poljima, bitnim za ivot ljudi. Odnedavno ponovo je poela s radom robna kua Bosanka, koja s kraim prekidima radi 30 godina. Od poznatih osoba koji su roeni u Bosanskom amcu su Mato Blaevi, knjievnik, napisao je romane Zaboravljeni grobovi, Izgubljene bitke, te pripovijetke koja su imala nekoliko izdanja. Kazalini glumac Devad Alibegovi, glumako znanje stjecao je u Zagrebu, a glumake vjetine pokazivao je u hrvatskim kazalitima u Zadru i Osijeku, te Predrag Nikoli, ahovski velemajstor. Alija Izetbegovi, predsjednik Predsjednitva Bosne i Hercegovine, slikari Miroslav i Slavko Blaanovi, nogometa Srebrenko Repi, bivi igra dobojske Sloge, Sarajeva, beogradske Crvene Zvezde, te u raznim klubovima u Turskoj i Belgiji, i reprezentaciji Jugoslavije. Hrvatsko kulturno drutvo Napredak osnovano je 1906. godine i djelovalo je do njenog ukinua 1949. godine. Danas je drutvo obnovljeno i djeluje u Slavonskom Brodu.
164
Aleksandar Birvi
Aleksandar BIRVI BT, Kolo Srpskih Sestara 24 21000 Novi Sad Novi Sad, 23. novembra 2011 NJEGOVA SVETOST PATRIJARH IRINEJ Poglavar Srpske Pravoslavne Crkve Blagoslovite. Vaa svetosti, potovani Gospodine Irineju, cenjeni poglavaru Srpske Pravoslavne Crkve, dragi i uvaeni kolega Gavriloviu; ao mi je to sam od marta 2010. godine modanim udarom vezan za invalidska kolica, te ne mogu doi da Vaoj Svetosti neposredno uruim ovo svoje pismo. Zato se usuujem pisati s nadom da ete nai vremena da svoju panju poklonite ovim mojim redovima. Znam jamano da jedno prijateljstvo koje traje skoro est decenija, ne moe da se pretvori u netrpeljivost samo zbog toga to se nalazimo na razliitim slubenim poloajima. To to jesmo i to smo postali upuuje nas obojicu prema slubama usmerenim Carstvu Bojem i narodu u Srbiji. To to se razlikujemo i koliko se razlikujemo ne umanjuje nau odgovornost pred Srbijom koja oigledno pati i za koju e svako od nas poloiti raune pred najuzvienijim belim Prestolom.
Prvo: Moram rei neto to kao oganj pee i mojim kostima i u utrobi mojoj. To je himna ove drave. Stanovnici Srbije se pevajui i sluajui Boe pravde mole nekom posebnom bogu koji je Srbe do sada izbavljao i od kojeg itu da ih i dalje izbavlja. Hriani, Jevreji i Muslimani veruju u jednoga Boga ija je volja slobodna, svemona, sveta i pravedna. Ne postoji nikakav poseban bog pravde. Jo manje je bog jednog naroda koji sebe smatra hrianskim od vremena pre svetog Jovana Vladimira. Verujem da je krajnji trenutak da ova drava prestane gneviti Gospoda ovako neprilinim diteizmom. Prema svome poloaju i uticaju, Vaa Svetost i vodei ljudi Srpske Pravoslavne Crkve mogu da umilostive Svevinjeg i ubede politiare kako bi se ova bogohulna pesma ukinula kao himna, te gnev Boiji odvratio od zemlje Srbije.
* Autor pisma upuenog poglavaru Srpske Pravoslavne crkve prof. dr. Aleksandar Birvi jest baptistiki teolog iz Novog Sada. Pismo nije ranije publicirano. U njemu iznesena gledita mogu zanimati nae itatelje pa ga iz tog razloga objavljujemo. (Ur.)
Kao himna mogla bi se na odgovarajui nain obraditi Dositeja Obradovia pesma na insurekciju poznatija kao Vostani, Srebie, s vrlo potresnom muzikom Baronijana Varteksa. Tekst bi, jamano, trebalo svesti na ono to je sutinsko u njemu. Za muziku nije potrebna neka posebna prerada, samo obian horski etvorglasni izvod. Drugo: Okolnost, na koju bih eleo da skrenem panju Vae Svetosti i saradnika Vae Svetosti, su nazareni**. Kao to je poznato oni su meu Srbe doli sredinom devetnaestog veka kad se preteno seljaki srpski narod u Austriji naao u duhovnom bespuu: tokom maarske bune (1848) Srp-
ska Crkva se opredelila da bude na strani dvora i premstva, seljak se osetio izdanim, a bez Boga nije mogao. Na sreu naroda, godinu dana pre maarske bune pojavio se Vukov prevod Novog Zaveta. Taj prevod su nazareni obilato i bistroumno upotrebili prilikom svojih svedoenja i propovedanja. Tako se na vojvoanski seljak nije ni pomaario, ni ponemio, ni pokatoliio, nego je zahvaljujui nazarenima negovao svoj jezik i svoju kulturu. Dodue, ta kultura je bila usredsreena na mali broj ljudi i bila je ograniena na negovanje malog broja vrednosti. Ipak, ona je bila kultura jednog manjinskog naroda Srba je u Austriji bilo
** Nazareni (nazarenci) su kranska denominacija nastala u prvoj polovici 19. st. Prva je zajednica utemeljena u Baselu. Proirili su se u junoj Njemakoj i Ugarskoj (1840), a odande po Vojvodini. Djecu krste u sedmoj godini, priest primaju pod obje prilike. Nauavaju miroljubivost i sveope bratstvo, odbijaju vojnu slubu. (Ur.)
Reeksije lanci
jedva 3% ali ilavo povezanog sa onim to je narod u datom trenutku imao kao najbolje u svojoj kulturi: s Vukom i Zmajem (Jovan Jovanovi Zmaj je svesrdno pomagao prevoenje nazarenske pojanice Harfa Sionska). Tako su nazareni najmanje dvaput nedeljno bivali u neposrednom dodiru s najnegovanijim vrednostima ondanjeg vojvoanskog Srpstva. Nazarenima ne samo da niko nije zahvalio zbog toga, nego su bili progonjeni. Veina njihovih mukaraca je provela na robiji po sto dvadeset i vie meseci, u najboljim svojim godinama (izmeu 18. i 29). Podstrek za proganjanje nazarena nije poticao od Austrijske drave ona je ve imala Patent o toleranciji nego od Srpske Crkve u Austriji, a kasnije i u Srbiji. U nae dane (2010) je ukinuta vojna obaveza. Pokazalo se da su nazareni bili sto ezdeset godina ispred svog vremena. I pred Bogom i pred ljudima bilo bi poeljno da im se neko izvini u ime nacionalne Crkve. Bogougodno i pravedno bi bilo da neko upita nazarene: imaju li kakvih potraivanja za obeteenje. Ne uini li se to, eto novog prokletstva i novih ispatanja. To Srbiji nije potrebno. U vezi sa ovim usuujem se da predloim sledee: da se dan 17/4 septembra (sveti prorok Mojsej Bogovidac) ustanovi kao Dan meuverskog razumevanja. Tad bi se po hramovima i parohijskim domovima mogli sastati ljudi iz razliitih verskih denominacija, proizilih iz senke Mojsejeve. Neka se vernici i stareine upoznaju, neka vide ta im valja initi i ta se moe uiniti. Tree: Odavno smo se oslobodili od Turaka. Oslobodimo se i od poniavanja to su nam ostavili za sobom. Izmeu ostalog, Osmanlije su ponosnu Remesijanu srozali na stupanj palanke (Ak/Bela Palanka). Vra-
timo ovom gradu njegov ugled i vrednosti: njegovo staro ime i dostojanstvo episkopskog sedita. Slobodan sam napomenuti da je Remesijana bila episkopska katedra u vreme kad mnogi dananji episkopati nisu ni postojali. etvrto: Prirodno je da shodno prethodnome i Ni stekne dostojanstvo mitropolije. Taj grad je bio metropola kad neke druge mitropolije SPC nisu ni postojale kao istorijski zasnovana naselja (a o Evropi i da ne govorimo: Pariz i London su se u vreme Naisa opratali od praistorije). Uostalom, nije li prikladnije uvaenog Gosta iz Rima doekati u gradu koji je majka okolnih gradova i episkopata. Nije moja namera da pouavam ili osuujem. Jednostavno, na ovo me je usmerila moja povezanost s Duhom Svetim i nemam smelosti da Ga izneverim. I opet velim: Neka ova moja ponizna re ne bude shvaena kao osuivanje ili mudrovanje i nadmudrivanje. Primite, Gospodine Vaa Svetosti moj glas kao neupadljivi doprinos iskorenjivanju pometnje u koju je zapala Srbija. Narod ima poverenja u vau odlunost, a istorija i privreda ne mogu doveka ekati. Jasno je: vojska je zatajila, prosveta je izdana, domainska misao je uguena, poreski obveznici su izigrani Ako Boiji izabranici ne progovore, ko e progovoriti? Ako delo Boije poklekne, ta e ostati od ove zlatne zemlje? Dovoljno je raznorazna maglutina mutila nae vidike. Molim se da grane sunce nesporne i neosporive Istine. Neka Svebinji podari veru, vernike i vernice, te da Boansko Videlo zasvetli na svim obzorjima. Blagoslovite, molim. ast mi je biti odanim prijateljem Vae Svetosti.
167
Uvodna rije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3 Sadraj kronologije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 6 Kronologija dogaaja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7
AKADEMSKA GODINA 2011/2012. Profesori i predmeti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 81 Studenti ak. god. 2011/2012. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 83
IZ IVOTA STUDENTSKE ZAJEDNICE Fra elimir Gogi Fra Ivan Tui Fra Emanuel Radi U srcu Mediterana . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 87 Zapis iz Irske . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 91 Lestate a Milano . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 95
REFLEKSIJE LANCI Ulrike Rckert Jrg-Uwe Albig Joachim Telgenbscher Hans-Joachim Hhn Andrea Bachstein Anto Lonari Andrija Zirdum Anto Lonari Aleksandar Birvi Turci pred Beom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 99 Mozart . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 112 k.u.k. Posljednji cvat . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 125 Ne izjednaavajte se . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 135 I katolici itaju krimie . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 141 Titanicova tuna pria . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 145 Sjeanje iz Bihaa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 149 Kratki prikaz povijesti Bosanskog amca . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 161 Pismo patrijarhu Ireneju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 165
168

Bilten Franjevačke Teologije Sarajevo, XXXIX (2011/2012) 1-2

Hochgeladen von

Dokumentinformationen

Originaltitel

Copyright

Verfügbare Formate

Dieses Dokument teilen

Dokument teilen oder einbetten

Freigabeoptionen

Stufen Sie dieses Dokument als nützlich ein?

Sind diese Inhalte unangemessen?

Copyright:

Verfügbare Formate

Bilten Franjevačke Teologije Sarajevo, XXXIX (2011/2012) 1-2

Hochgeladen von

Copyright:

Verfügbare Formate

FRANJEVAKA TEOLOGIJA SARAJEVO

ak. god. 2011/2012.

Bilten Franjevake teologije - Sarajevo

(25. IX. 2011 - 25. IX. 2012)

Bilten Franjevake teologije Sarajevo

Ivan Prtenjak, arhitekt, Galerija imun u Dubravama

Antun Augustini, Mojsije

Bilten Franjevake teologije Sarajevo

Kruno Bonjak, Portret fra Ivana Frane Jukia

Vlaho Bukovac, Zarobljenik

Bilten Franjevake teologije Sarajevo

Bruno Buli, Skue

Bilten Franjevake teologije Sarajevo

Marijan Detoni, Osunani pejza

Boris Dogan, Pejza

Bilten Franjevake teologije Sarajevo

Kosta Angeli Radovani, Pralja

Ivo Duli, Tri krike limuna

Bilten Franjevake teologije Sarajevo

Ivo Duli, Portret djevojke

Ivo Duli, Hvalospjev vjetru

Bilten Franjevake teologije Sarajevo

Robert Frange Mihanovi, Ora

Vilko Gecan, Portret djevojke

Bilten Franjevake teologije Sarajevo

Oton Gliha, Gromae

Zdenko Grgi, Raspelo

Bilten Franjevake teologije Sarajevo

Zdenko Grgi, Portret fra Julijana Jelenia

Krsto Hegedui, Skica za postaju krinoga puta

Bilten Franjevake teologije Sarajevo

Oskar Herman, enski portret

Ljubo Ivani, Pejza

Bilten Franjevake teologije Sarajevo

Oton Ivekovi, Seoce

elimir Jane, Prvi korak

Bilten Franjevake teologije Sarajevo

Vasilije Jordan, Skidanje s kria

Gabrijel Jurki, Portret fratra s ordenom

Bilten Franjevake teologije Sarajevo

Ksenija Kantoci, Glava ene

Anto Kajini, Figura

Bilten Franjevake teologije Sarajevo

Zlatko Keser, Skidanje s kria

Kuzma Kovai, Franjevako raspelo

Bilten Franjevake teologije Sarajevo

Ivan Koari, Medina glava

Frano Krini, Raspelo

Bilten Franjevake teologije Sarajevo

Ljubo Lah, Cvijee

Josip Marinovi, Glava djevojice

Godina XXXIX. broj 1-2 2011/2012.

Bilten Franjevake teologije Sarajevo

Celestin Mate Medovi, Arkaneo Mihovil

Ivan Metrovi, Oplakivanje Krista

Bilten Franjevake teologije Sarajevo

Karlo Miji, Pejza

Mario Mikuli, Autoportret

Bilten Franjevake teologije Sarajevo

ime Vulas, Kri s golubicom

ime Vulas, Svijenjak

Bilten Franjevake teologije Sarajevo

Marija Ujevi, Mato