Sie sind auf Seite 1von 378

IVAN FRANO JUKIC

PUTOPISI I 1STORISKOETNOGRAFSKI RADOVI

Gabrie! P. Jurki: IV A N F R A N O JU K I

IV A N

FRANO

J U K lC

PUTOPISI I ISTORISKO-ETNOGRAFSKI RADOVI

SVJETLOST/SARAJEVO
19 53

PUTOPISI

PUTOVANJE IZ DUBROVNIKA PREKO HERCEGOVINE U FOJNICU


Odluivi d ijeliti se iz Dubrovnika put Fojnice, izaem 13 novembra 1840 u predgrae Ploe gledati na taboru, ne bi li se k oji do Mostara naao kiriija. Bijae dan od pazara: mnoina svijeta i do 500 konja raznom robom natovareni. Stanem smatrati eljad; muki obino su duga stasa, kotunjavog i veselog izgleda, nonja na crnogorsku nalik (ovo se razum ije za otuda oblinje s Crnom Gorom graniee, kao u nahijama trebinjskoj, nikikoj i gaanskoj) izvan to glavu briju, duga do ko ljena bjelaa sa bensilajom pripasana, za bensilajom crnopasac veliki no i okovana mala puka, na ramenu struka od kostrijeti, a pod njom ara tankocijevka. 2ene stasa su obino srednjega, pogleda alosno-m etiljavog, u suknju duguljastu, najvie crnu obuene, a gdjekoja opregaom, raznim bojama ispletenom od vune, pripasane. Od sve enske odjee najvie putniku u oi upada okrunjena glava udate Hercegovke kruna, koju one sad vijencem sad grivnom zovu. D jevojk e neudate, udovice i starije ene krunu ne nose; a koje ju nose, iste ene Krune se zovu. Grivna ova skovapa je naokrug na podobije krune od kalajisanog bakra, u gdjekojih od srebra; svrh nje trepeu na laniu objeene pozlaene pare ili gotovo najvie srebreni novci (vidi: Illyrien und Dalmatien von lanus Pannonius, Pesth 1816, str- 162 i bakrorez s potpisom Morlachin). Poslije tri sata popodne prekida se tabor (sastanak), i ja, naavi kiridiju, ostavim Dubrovnik u drutvu od preko 400 ljudi. Praeni, po obiaju, od carskog inovnika,

46

Pisci Bosne i Hercegovine,

Iva n Frano Juki

k oji se deputat zove, s nekoliko soldata i jednim oficirom^ proosmo po sata odstojeu fortecu Srde i pod njom selo Bosanku. Put ide sve navie uz brdo, otprije alostan, jedva da je paripe ii moglo, no sad se popravlja; tek u mrak preosmo granicu drugog cara, proavi najprije kroz selo dubrovako Brgat. Odmah preko mee jest Ca rina, mjesto gd je je turska jedna kua, i u njoj iz Trebinja umrukdija. Drutvo razie se kud koji u oblinja sela, a ja sa 8 kiridija i 52 konja (svi krani osim jednog Turina) nastavih put. Moj kiridija sami kramar ostade umruk plaati. Kram ar upravlja s turmom na putu, on isplauje umruk i broarinu, on se pogaa s trgovcima, kiriije odabira, jol-teskeru (paso) uzimlje, jednom ri jeju, on je kiridiski starjeina, kog oni na putu sluati moraju; a takovi obino odabira se ovjek ugledan, naipae bogat. Uputimo se po samom mraku. Parip podamnom skae od stijene do stijene, ni o em ovjek ne misli, izvan hoe li glavu iznijeti iz onog bogaa. Po sata od Carine po putu - da gori biti ne moe doemo u prvo H e r c e g o v a k o selo Vskoplje, gdje nam je prenoiti valjalo. Kako po svoj Bosni, tako i ovdje, kue su od puta udaljene, radi zuluma turskog, zato ti m oje kiriije, koji samo zimi u hanove idu, rastovarie nasred puta, a ja se uputim u han sa slugom handije, koji bijae rianin, kanoti i cijelo selo je s t riansko. Nosae preda mnom svijeu, te mi se malo razgali, s rc e mi se razveseli, i odmah pade mi na pamet da sam prijatelju obeao moje putovanje opisati, zato i ponem slugu pitati: koliko je u selu kua, ko je od njega itluksaibija, i ta mu preko godine plaaju. M aleno je, v e li selo od 12 samo kua. ma nit imamo itluksaibije, niti kome dinara jednog plaamo, razmi caru haraa. Bogme ste v i sreni.

Putopisi i istorisko-etnografski radovi

47

Jesmo, hvala Bogu, odgovori mi on, i na moje dalje pitanje, zato su od cara tako pomilovani, nastavi: - Starog zemana (doba) sva se oblinja sela odmetnue od cara, a mi mu ostadosmo vjerni; 12 naih djedova ode na emlu protiv kralja Crnice, a kad ga car predobi, dade nam syoj verman, da nikom nita ne dajemo. A ta je bio taj Crnica?
t

Ta, bogami, vla.

Na moja dalja zapitkivanja od toga fermana i kra lja Crnice, ree mi, da on to ne zna, a da to znadu bolje u selu stari ljudi. Uto doosmo i u han, od pojate u toliko razlian to se u njemu vatra loi. Jednako mislim kako u zoru doekati; iznutra ui, a s dvora dim bijahu moji muitelji. Jadnom ovjeku pada na um hrianska urednost i ne marnost turska! Razne misli obujae pamet moju! Zovnue mi guslara. Na molbu moju guditi poe, pjevati zae; pamet moja k pjesmama obrati se. i njih sluajui vei dio noi u slatkosti provedem. Sutra zorom poosmo dalje, i ostavivi sela: Zaplanik, Orah, Bijelindo, doemo do bogaza posr. . . rupe. Sva ova sela jesu rianska, od 6 15 20 ratrkanih kua; pogdjekoje selo ima i svoga popa, koje zvanje od oca na sina spada. Iz ovoga tjesnaca, koji je otprije zbog hajduka opasan bio, jedva izidosmo, i na uinu pod H um selo prispijemo. Ne bivi hana, odjaimo pod samim brdom Humom. Tu sjedei, znate li ta mi je na pamet dolazilo? Ono P o rfirogeneta (De Amin, Imp^ cap. 33 Zachulmi dicti sunt a monte Chlumo nuncupato; et alias sclavorum dialecto Zachumi dicuntur ii, qui post collem habitant, quanoquidem magnus inibi collis est.) Zahulm ci zovu se od brda Hlum nazvanog, inae u slavenskom jeziku Zaholm ci zovu se i o?ti koji za brdom (holm om ), kad je brdo povee, obi tavaju, No tu nije Porfirogenetov Hlumo, jer on dalje
i

48

Pisci Bosne i H ercegovine,

Ivan Frano Juki

veli: (in cujus vertice urbes duae sunt Bona et Chlum) na vrh njega stoje dva grada Bona i H lum ; a planina nadamnom radi svoje malenkosti nije mogla ni sela, a kamo li dva grada imati. Ja mislim, i tavie uvjeren sam, da je taj Hlum ona planina koja nad Blagajom stoji, iz koje izvire rijeka Buna. Pitanje je sad eda li je istina to Porfirogenet pie da ona strana zemlja, koju mi danas zovemo Hercegovinom, dobi ime od slavenske rijei Hum ili Holm? Istina da Hum u slavenskom jeziku Porfirogenetovog vremena mogao je znaiti planinu, kako to potvr uju mnoge po Bosni planine istog imena, i to se i u drugim slavenskih narjejim a ta rije zadrala.; no je li se od toga nazvala Hulmija, Zahglmija, Helmija, sumnja je. M avro Orbini, ueni Slavjanin u poetku X V II stoljea, u svom djelu I I Regno egli Slavi, str. 350, pie da se Zahulmija od Slavjana naziva Zahlibija che agli Slavi viene chiamato Zablionie, dakle od za Livna. Zachlumi corrupte pro Zahlivni ab Hlivno alias Clinovo, Bosnae superioris seu Ramae oppido: Zachlumi pogreno, umjesto Zalivni, od Livno, inae Klinovo, varoi gornje Bosne ili Rame. rijei su Katania, D e Istro, gl. 7, str. 213. No da se vratim k putovanju. Uinavi pod Humom, odredismo dalje onaj dan ne putovati, ne uzdajui se nai bolje pae za konje, a i mrak se poeo hvatali. Od Carine do Huma imade est sati; to je gola pusto, nema tuda sela, livade, usjeva, rijeju nita osim stijena i krovitog puta. Sela spomenuta ne vide se od velikih stijena, s kojima su opkoljena; planina za planinom slijedi, jedva koju atrnju vidi putnik, da bi se kod nje odmorio i vode iz nje napio; i tuda ponajvie kiriija rastovara i prenoiva. 15 novembra osvanemo kod vatre pod Humom, te put nastavimo dalje. Sada mi se uini da u drugu zemlju uljcgosmo. Ugledae se glavice, umom, livadama, vinogra dima i selima iskiene; s jedne strane ptice, s druge o-

Putopisi i istorisko-etnografski radovi

49

banad putnicu pripijevaju; proao si kroz pustinje arapske, doao si u zemlju Hananejsku! Podne bi, a mi kod Jordana hercegovakog, Rijeke, koju prebrodivi u lai, uemo u zemlju poelanu, u Popovo Polje. O vo je predjel od 30 hristijanskih sela; krani imau etiri pa rohije, a riani manastir Zavalu, jedan od bogatih njiho vih samostana u Hercegovini. Sela su sva pri strani od puta udaljena, izuzimajui ona koja su preko vode, kojim puta bez broda nema. P olje je est sati dugako, a jedan iroko. Posred njega tee Rijeka, koja ga zimi svega po plavi, i zato je vrlo plodonosno, da sami pirina mogao bi se po njemu sijati. A li ljudima nije do pirina, ve do sirka, osim koga drugo se ito jedva sije. Nasred Popova stie nas mrak, zato put ukratismo i za no poesmo se prepravljati, bez kue i kuita, na 2 elenoj ledini kod vatre. Od Carine dovde prim ijetio sam mnoge po putu stare poore, srezano kamenje, stubove, krste od tolike veliine da bi ga jedva snaga od 50 volova s mjesta kre nula; na njima nikakva pisma, ali mnotvo starih slikoreza, kanoti: sunce, polumjesec, lovci, zvjerad razna, d je vojke i pr.
.j?

Pitam kiridije ta pripovijedaju ljudi o ovom mjestu, Grka vele mi naprava, njihove crkve. Jesu li to riani, koji li su to Grci? Eda ba, to su Grci oni stari, koji su u ovom v i lajetu u prvi zeman zapovijedali. 16 novembra osvanemo u Popovu Polju i nastavivi put oko podne, ostavimo nahiju trebinjsku, po kojoj smo sve dosad putovali, i uljezemo u stolaku. Jo jedan sat, pak bi u Stolac, znameniti grad, ali eto n ev o lje : nee kiridija u Stolac, nego skrenu s puta svojoj kui, na po sata nie Stoca. Opazi da mi pomuno bijae ne viditi Stolac, zato pone mi govoriti:
J . F. Jukii: Putopisi i islor,*etnofirof. radovi 4

Pisci Bosno i Hercegovine,

Iva n Frano Jukl

Ta, Boga ti, nema ta vidjeti; grad k oji je to valjao, ljetos ga nebeska vatra srui. Kao to je i bilo, pukao grom, te ga razvalio; rano do emo u selo moga kiriije kramara, gdje me lijepo po asti. Zove se K r u e v o , bogato sa svakim voem, v i nom i itom; u njem u su sami krani, i tri kue turske. Sela po srijedi H ercegovine jesu dosta uredna, kue su kamenite, evarom pokrivene, u kojima se vari, kuva i pee. Sobe nema nigdje, kao ni pei. Oko kue toliko je zgrada koliko u kui imade oenjenih glava. Bogatiji, osim obine kue, imadu jo jednu svu od kamena, s ploom pokrivenu, i to im je kula, u kojoj niko ne spava ve kad svetenik ili spahija doe, inae dre u njoj svoju robu i prtljag. Prenoivi u Kruevu, sutra poslije podne, 17 novem bra, krenemo se u Dubrave i nie Krueva pregazim o ri jeku Bregavu, 1 sve kroz sela poslije dva sata prispijemo u plem eniti predjel Dubrave, Dubrave se sastoje iz 16 sela smijeanog vjeroispovijedanja, turskog, rianskog, a naj vie kranskog. Svako voe plodi ovdje, osobito vino gradi, koji su u lijepom poloenju. Paroh rimski, zajedno i namjesnik (vicarius forancus) Biskupije mrkanjsko-trebinjske, Dr. V ito Maslac, lijepo nas primi i ugosti, kod koga i prenoismo, te sutradan, 18 novembra, pod mrak krenuvi se, poslije dva sata uinjenog puta zaustavimo se i razjaimo u gori Gubavici, na drumu mostarsko-stolakom, gdje i ostalo drutvo kod vatre zastanemo. Odatle do Bune nije daleko, na koju jo zorom 19 novembra p ri spijemo, Ovo je ona rijeka, o kojoj Porfirorodni (de Adm. Imp. cap. 33) pie: retro montem vero flumen Bona quod Graecis xaXov significat za brdom pak rijeka Bonat to kod Grka znai dobro. Ima pri brijegu i selo Buna, ni e njega jesu saraji (dvori) sadanjeg vezira mostarskog Rizvanbegovia, u kojima preko ljeta nekoliko dana stoji,

Putopisi i istorisko-etnografski radovi

______

51

o gra en i 1837, po ukusu, kao to se spolja ini, plem eni tom gotiko-talijanskom. Pod palaom (dvorom) salijeva _ ^ e Buna u Neretvu, a vie nje je kameniti, od 13 svodova most, sazidan od istesanog etverokutnog kamena po svoj prilici u stara vremena, kao to graa svjedoi, N ie m o sta umjeno napravljeni su vitlo v i s kojim a se ljeti vezirevi natapaju p erivoji jedan sat duljine, u kojim a su za saene sve voke koje talijansko podneblje proizvodi. Do Mostara ima dva sata, sama ravnina, i zove se P o lje M o starsko, ljepote neiskazane! S lijeve strane buka N eretve, s desne polje raznim itom iskieno putnika razveseljuju. Preavi mi preko mosta, zapitam kiriiju odakle izvire Buna. Taman veli on ispod Blagaja. A ima li gdjegod u Hercegovini grad eher, ii ka saba, koja bi se Hercegovinom zvala?
I ,

Ta bolan, to je Blagaj, i sad ga jedn i-zovu H e r cegovina, u stari zcman ta je bio Mostar, nita; herceg Sepan nije bio u Mostaru, ve u Blagaju, i sad je grad tvri od Mostara, da bi se malo popravio. 19 novembra rano doosmo u Mostar i ja ojaih preko N eretve u han mali. Mostar lei na vrlo lijepom mjestu na rijeci N eretvi, ispod planine Velea. Glavno je mjesto cijele Hercegovine, stolica vezira i vladike zaholmskog. itelji su u njemu Turci, riani i malo krana, svega 18 000. Najznam enitiji je most, od koga isti grad ime nosi. Sazidan je s kraja na kraj bez ijenoga svoda, visok 450 stopa, a debljina zida 24 stope. Doavi u Mostar posjetio sam oca Serafima Solaju, paroha i efim era m o starskog, sa eljom da me o mnogima izvijesti koja spa daju na istonu crkvu u Hercegovini, kano o broju paro hija, itelja, imenoslovu episkopa, itd. N e mogavi ja za dugo stojati u Mostaru, hitijae moj kiriija, a on imajui posla, bijae naveerje Arhanelovog dana, zato moju
4*

52

Fisci Bosne 1 Hercegovine,

Iva n Frano Juki

elju obea mi pismeno ispuniti; da, i samu istu crkvu iznutra ne mogoh viiti, Crkvu ovu sagradi Josif, vladika, 1833, s fermanom carskim, od grada na 50 koraaja da leko, p ri strani; dugaka je 17, iroka 12, a visoka 6 arina; od kamena etverokutna, ploom pokrivena, opasana tolikim zidom koliki je crkveni, i tuda se saranjivaju vladike. Izvan ograde, s jedne strane stoji kua parohova, a s druge kola, u koju dolazi 500 djece rianske i 40 kranske. A to se tu ui? Samo itati i pisati, a ko znade mjesecoslov, vie ne ide u kolu, on je svreni uenik* A gd je je raun? Ta to je bar za trgovce potrebno! Zao mi bi to se brzo imaah d ijeliti s Mostarom; hiti kiridija bojei se da snjegovi ne zapadnu, pak bi valjalo opet prtinu ekati. Tako pred sami mrak ostavim Mostar 20 novembra, ispraen od prijatelja do na kraj Mostara, gdje je poruena jedna damija, negda biva crkva sv. Jakova, koju Turci pretvorie u damiju, no M itrovi Janko zapali je. Poslije dva sata puta ustavimo se u selu V o jn u , i tu prenoimo. Sutradan, 21 novembra, poranivi poemo uz N eretvu lijevim krajem po putu krevitu, Obazrem se ja, al nad N eretvom magla na planini. Kakva je ono, Simune, planina? Ono je ista koja je nad Mostarom, Vele; zna li ti, da je ono nesrena planina? Pom islim u sebi sad e biti prepovijetki od vila, kako su im se kose u trnje zaplele; 2ato je nesrena, pripitam ja. Zbog one planine ljudi porez plaaju.
Sta, bolan, kako e se p o rez na planinu plaati?

Ej, zar se na jednu planinu porez plaa; al ovdje i na planinu plaa se i na onu drugu povie nje planinu maglu.

Putopisi i istorisko-etnografski radovi

53

* Bog s tobom, gdje e se opet na maglu porez plaati? Meer ti nisi uo o onoj na planini magli nita! U stari neki zeman bijae veliki zulum; Turci dou u o v danja sela, pa ponu ispitivati, ima li jo ta na ta bi porez nametnuli, a baba e ti iz luga rei: Ima na V elei magla lei, na to Turci rasrde se i na maglu veleku porez nametnu, koga plaaju i dan dananji! Do podne doemo k vo d i Drcnici , koju jedva na konju pregazimo. Rijeka ova izvire vie sela istog imena, a kod Gaza sliva se u Neretvu, gdje je most kamenit vodom iskvaren, a vie njega po sata drugi cio, S mrakom do emo pod Selme. Vasugi boji dan nit vidismo sela, nit njive, nit ita, izvan s desne strane Neretvu, gdje se pre bacuje preko greda, s lijeve pak krne stijene. P rvo selo vidismo Seline, i to preko Neretve, zato pod peinom le dina bude naa postelja. Novembra 22 poslije dva sata doemo na rijeku Grabomcu, na kojoj je kamenit most, a nie njega sliva se u Neretvu, Grabovica je tuda mea nahije mostarske i neretvanske, Hercegovine i Bosne. Sa dakle nastupimo na zemlju vezirluka travanjskog, ostavismo Hercegovinu, ostavismo Neretvu, ostavi nas ugodna hercegovaka jesen, poklopi nas snijeg, a prsti se od zim e stisnue i pisanju konac uinie.
(CpCcKo-fla^MaTMiicicriit Mara3Hin, 3a^ap 184, c. 5770).

PUTOVANJE PO BOSNI 1842


Kau Bonjaci da je putniku najvea planina kuni prag; a to je istina, 27 juna uranim, a se pree od kue krenem dok zrake sunane maglu ne bi probile; al planinu kuni prag valja prei. Stoprv o ruanici 0 preavi na Dragai most, nie koga utie eljeznica, koju u se p ri m ivi Kukavica ime gubi, je r odavde pa ak do njezinog utoka kod Visokog u Bosni zovu je Fojnicom, ostavimo varo Fojnicu i za jedan sat doemo u Ostrunicu, selo tursko koje pri brijegu umom zaklonjeno lei. Ostrunica polje jest jedan podobar komad plodonosne ravnine, kraj koga Fojnica, a niz njega drugi potoii u Fojnicu slivaju se. Putniku ovdje prijatan je pogled; s obje strane puta klasata ita, a naokolo breuljii, koji, osim to u svome krilu plem enite rude sakrivaju, jesu mati studenih vrela. Pre e nego se dam iji doe, upada u oi jedan pogolem turski grob s veim enskim nianom (2) oznaen. Na m oje 0 tom grobu pitanje, ogovorie mi da je tu velik i turski junak ukopan: K a d je car uzimao Bosnu, jedna se utabori vojska na ovom polju, i vidi gdje je ak onaj Kozogra, odanle pogodi kaurski topija turskoga vojvodu, a kad
%

l) tj. u doba ruanja. Bonjaci teaci, poradivi ujutru, oko 1 ? sati (po franc.) jedu, i to je ruak; zatim opet u jedan ^at po podne jedu, i to je uina. Uina samo lje ti ima mjesto. Drugi pak, kao zanatlije i ostali Turci po gradovim a, jedu ujutru, i to j e doruak, zatim oko podne, i to zovu ruak; mnogi kad kafu 1 rakiju popij^, zovu doruak. = ) Turci na svojim grobovim a imaju spomenik, i to od kamena tesanog vie glave i nie nogu; muki je oznaen almom (turbanom), a enski je ravno-pljosnat. K od mogunih u kamenu izrezan je natpis.

Putopisi i istorisko-etnografski radovi

35

ga stanu kupati, f ), opaze da je ensko! I za uspomenu njezinog junatva ukopaju je na istom mjestu i tolike go leme niane (znake) metnu joj Poslije njezinog groba slijedi kraj puta dugako tursko groblje (*), do same drvene damije, za kojom nedaleko ukazivae mi drugi, i to sveti grob, koga i Turci i krani pripoznaju; rekoe mi da su ga jedanput otvarali i prsten na ruci spazili, al da ih je vrijem e (grad, tua) prisililo odmah grobnicu zatvoriti. Tom svetom tijelu oblinji sta novnici i to pripisuju, da grad, kad okolna sela potue, nikada Ostrunicu nee. Osim ostalih besposlica koje mi o Ostruniei pripovjedie, uspomene vrijedno je to mi kazae da je Ostrunica u staro doba bila velika varo, a Fojnica selo. Proavi mimo sela Ploari, Svinjarevo, M okrili, Ljei, na ruak doemo na skelu Dobrinje. Osim spome nutih sela, ima jo drugih tursko-kranskih sela sa oba d vije strane puta, koja ljeti, zbog lisnate zelene ume, muno se vid e., Ugledavi lijep i poloaj (fi) zapitam, ko je
*} Kupati mrtvaca obred je (ceremonija) kod Turaka izmeu glavnih; kako eljade, bilo muko, bilo ensko, umre, odmah ga svuku, sapunom svoga okupaju, otaru i svaku tijela upljinu s pamukom zatisnu, pa odmah nose ga kopati. *) Seljaci Turci obino kraj puta kopaju se, da im drumom idui putnici denazu (pokoj) dui nazovu; i budui da Turci nikad u grob, gdje je jedan ukopan, ako e i prije 200 godina biti, drugoga ukopati nee, zato su njihova groblja i u najm anjeg sela preve golema; a po varoima najbolji komad zem lje za uzimaju, jer se oko damije kopaju, *). Id jcp poloaj i plodna okolina odmah putnika opomene da je to tursko selo! A to se i o itavim predjelim a rei moe; je r ovi turski teaci 1 zcm ljojelel v o ljeli su ostaviti vjeru nogo li 2emlju, za uzdrati koju prim ili su vjeru tursku; i to je bilo onda kad Turci caru nita plaali nisu; no sad je drukije; otkad poee i oni plaati, poee 1 zem lju prodavati, te tako gdjekoji ostadoe i bez v je re 1 bez zem lje.

56

Pisci Bosne i Hercegovine,

Ivan Frano Juki

gospodar ove zemlje. Na koje odgovore mi, da pre 40 godina u ovim selima ni jedne hristjanske kue nije bilo, nego samo turske; no ovi osiromaivi prodadu svoju zem lju begovim a sarajevskim, te ovi hristjane nasele. Istina da su ova sela, po bregovima poloena, prijatna oku; ali kad saosmo u ravnice bosanske, nekud se u ovjeku ista narav prom ijenjiva i veseli, a sam ne zna zato. Lijepa prirodo, kako si mi moj zaviaj lijepo nadarila! Moe biti da si se rad toga i ponijela alosnica, te i danas te ponosnom zovu? Plodonosne ravnine poglavita cijele kraljevine natapa rijeka Bosna. Pitam ija su ovo sela. I ne ekavi na odgovor, sjetim se da su begova turskih, a nekad plemia bosanskih: gdje su im se ne kada dvorovi irili, sad im se kule bijele sve tursko, samo gje-gdje koje seoce hristjansko, i to ubogo! Pod topolama u hladu razjaimo i potkrijepim o se, dok i skelar doe. Risto! pitam ja to vae komije, Turci, onu damiju, koja sa oborenom munarom zaputena stajae, ne popravljaju; zar su tako osiromaili da 3 4 sela begova ne mogu jednu damiju uzdravati? N ije, pomae. pobratime, ve zato to ih, vele, malo

Plativi skelarinu, nastavimo put uz jedan povisok brijeg, Goru nareen, kog za po sata prevalim o i spusti mo se u ravnine. Nastupimo odmah na polje Sutisko sa 12 turskih i kranskih sela; preko zelenih livada i kla sa tih ita prispijem o za 8 sati dugog putovanja u Sutisku selo, ondanji ga varoom zovu, i proavi kroz njega otiemo u samostan francikanski na konak. Sutiska ne kada znatno mjesto od k raljeve Sutiske ime nosee, gdje se mnoge p ovelje bosanskih kraljeva potpisane itaju: Datum in Curia nostra regis Sutiscae etc., a sad ubogo selo od 26 kranskih i 3 turske kue. A h , koliko moe vri^

Putopisi i istorisko-etnografski radovi

57

jeme, ke s goditim se privraa! pjeva Gunduli. P rije nego se u selo ue, vidi se s puta pri brijegu staro groblje, na kome su ploe i kamen od 30 volova snage, a na istima stari znaci: polumjesec i zvijezde pokraj drugih fam ili jarnih znakova izrezani, i po veoj asti silom vremena oteeni. P et dana u samostanu bavio sam se i sva koja bi za putopisca vrijedna bila, potraio. Samostan sagraen je jo u stara doba od bosanskih kraljeva i to po obiaju onih vremena u jednoj hridini, u kom su (razumije se u crkvi), po svjedoanstvu Du Cange-a, i neki kraljevi pokopani bili, kaonoti i pretposljednji kralj Toma g. 1460. U knjinici nita se nisam mogao po moi, budui da nije ureena. Od starina ta sam p ro naao, govoreno je u C. N. Listu 1842. U crkvi sv. Jovanu Krstitelju posveenoj, pred velikim oltarom, ita se ovaj natpis: D. O. M. Siste gradum . Viator. Duos in une cerne Tumulo Qui patria . religione . munere . dignitate sempiternoque conjuncti . utinam etiam in alio semper vivant. Dic quaeso sit pax . et quies s'empiterna . Illustrissimis . ac Reverendissimis . Dominis - Dominis . F. F. Ord. Minorum Obs. Hieronimo a Varess. Drivastincsi . et Gregorio a Varess Ruspensi Eppis. et Vicariis Apostolicis in Bosnia Othomana . Obiit ille 20. Jan* M D C X L III . Hic vero die . 1. Mart. MDCCCXHI. Vale Viator et sic age ut in aeternum ipse vivas. Vivente ac jubente ipso Pontifice Gregorio haec petra incisa est 1799. Iz dvora na zidu crkvenom ima nekoliko latinskih natpisa u kojima se ita popravljanje ove crkve 1528, 1658, 1821 i 1822- U sakristiji (riznici) vidio sam onaj prekrasni rukotvor Katarine, kraljice umere u Rimu 1478, a to je ruvo misniko. Stola, manipul, kesa od korporala i planeta nedovrena; ova su po konoplju zlatom tako prekrasno i umjeno izvezena, da se . ovjek, i ne gledei na odavnanja vremena, uditi ima. Pripovijeda

*B

i I

58

Pisci P osne 1 H ercegovine,

I van Frano Juki_ _

se, da je ovo ruvo zato nedovreno ostalo to je spome nuta kraljica, koja ga je vezla, poslije smrti svoga mua (1460) bjeati morala. O istom ruvu, ili ojejaniju, -pie i Filip kod Farlata tom. IV . Illy ric i Sacri pag. 40. * in eadem sacristia (u Sutiskoj) una stola cum manipulo, bursa corporalium, et una parte planetae acupicta filis aureis, modo amirando, visuque delectabili; super quibus immemorabilis fert traditio, quod in operis Regina Catharina uxor Thomae Regis, propriis manibus sit operata, et cum post regis obitum oportuisset eam fugere, idcirco non potuit fin ire planetam. Izvan samostana, gdje je sada vrt, vide se stare ne kakve zidine, koje ondanji sv* Grgurom zovu, pripovi jedajui da je tu crkva samostana duvnikog (enskog) bila. Ima jo kojekakvih podora o kojim a govore, da je ondje bila K ra ljeva Sudiska Curia-regia, ali to je sama dosjetljivost. T olik o zasad dosta o Sutiskoj, iz koje se 3 jula krenem, i proavi sela: Milaice, B jelavie i H alji nice (), doemo kraljevskom vrelu. Pitam: Zato se to zove kraljevsko vrelo? Ree mi kiridija: Tu su kralja od Bobovca (7 ) posjekli Turci!
,J ) Sela ova hristjanska, po gjekoju tursku kuu imajua, nose ime od starih, blagorodnih fam ilija, a isti dananji itelji njihovog su porijekla. P rip o vijed ali su mi, da osim toga to su na svojoj zem lji, imali su to preimustvo da poreza ne plaaju, koje im car Mehmed II svojim pismom podario; no u vrijem e baaluka to pravo izgube, jer im Turci pisma pootimaju i na vatri spale; a mnogi i sad ta pisma turska imaju, ali niti smjedu niti umjeu s njim a se braniti. T ) Istina prava, da bosanski kraljevi i banovi, po obiaju ondanjega vijeka, nisu imali stalne stolice u jednom gradu, nego jedan ovd je drugi ondje; dapae jedan isti nije u vijek sjedio u jednom mjestu, i opet udi se ovjek kad uje od prostih ljudi pripovijedati o razvalinama grada kakvoga, da je tu ban ili kralj

__________ Putopisi i istorisko-etnografski r adovi _______________ 59

Eto nas i u Panauritu, kod Bosne, poslije dva i po sata. O vdje pri brijegu vidi se lijepa kula H rnje pae, a oko nje je nekoliko kmetovskih kua; na Bosni pak vide se ostaci nekadanjeg kamenitog mosta, i tuda su se pazari drali, kao i kod crkve hristijanske, od koje sad samo je uspomena ostala, Proavi Fanaurite nastavismo puto vanje niz Bosnu lijev im krajem dalje, naslaujui se u prekrasnom poloaju ovih predjela; al se ovjek brzo kao iza sna prene, i ve je alostan! Pita uzrok, pobra time? L ijep o je muati. Zar se ne moe dosjetiti? Kako je putniku kad kod uzoritih predjela i bogatih ita samo gdjegdje po koje otrcano obane kod ovaca opazi; ne p jeva tuno, ve dok ugleda putnika, bjei u grm lje! Sela estito i ne vidi, a kad u njega doe, svak od tebe bjei viui: Eto Turina! Sve je pusto, sve poplaeno i poivljaeno (ovo se razum ije po selima gd je istone cr k ve hristjani ive, k oji u p6 godine jedva svetenika vide) u toj lijep oj zem lji! U ovako smuenoj misli doemo u Kakanj, selo tur sko, o kom mi pripovijedae da je to prije varo bila, pa padnuvi krvarina, bi ubijen paalija, ljudi osiromae i kojekuda rasele se, Ruavi kod Kaknja, preko Osjeenika mjesta glasovitog (kad je Evgenije s Leopolovom vojskom 1697 u Bosnu prodro, Turci mu prvu zasjedu kod Vranduka postave, koju Evgenije sreno sa uzeem istoga
prebivao; iz studenca vodu piju, koji se kraljevskim imenom zove; i stijena kamen na kom je sjedio, kraljevsko sjedalite zove se. Svaki plemi nad svojom zem ljom bijae kukavnih svojih podlonika kralj ili ban, je r nad svojom aristokracijom starijega ne poznavae; 1 ovakovi k ra ljevi upropastie sa sobom svu nezavisinost bosansku. Tako ita se i u istorijam a ondanjega vijeka da je car Mehm e I I u malo dana 75 gradova osvojio; a u tom se razum ijevaju ograena prebivalita, u kru sazidana, u kojim a su vojvod e sjedile, za moi svoje km etove ili podlonike u posluhu drati, i protiv svoga neprijatelja braniti se, i pr.

60

Pisci Bosne i Hercegovine,

Ivan Frano Juki

Vranuka nadvlada; tad mu drugu zasjedu ovdje kraj Bosne postave, gdje strano Turci Sarajlije sa njihovim vojvodom izginu, od koga dogaaja do dananjega dana ostade mjestu tom ime Osjeenik, pri kom dva iva vrutKa vodena nahode se; grob vojvodin ograen je i jednoga sveca, tada poginuveg, turbe otvoreno, u koje putnici za srean put, da im svetac na pomoi bude, novce ubacuju, koje siromasi kupe) uemo u gornju Zenicu, ili pravije u plodonosne zenike ravnine, i domalo eto nas u varoi, kod koje preemo drveni mosft na Bosni. Zenica, imajui otprilike 2.000 itelja, lei u ravnini koju osim Bosne mnogi potoii i priline dvije rijeke natapaju. Kue su ovdje, kao i po drugim turskim mjestima, drvene, aave l otrcane, a najvema od golubova i drugih ptica iskljuvane i iznutra neiste. Rekoe mi da se u ovoj varoi n e kakve verige cara Muhameda II nalaze, tada Zenianima zbog neke uskosti na putu, porad koje su se esto zavaali i samom caru na tubu ili, a car im razm jeri put i omjeru u verigama ostavi! Drugo mi kazae, da je Zenica lada bila vea nego sada Travnik, a Travnik manji nego sad Zenica; a to je lasno vjerovati, kad pogledamo na l i jepi i ugodni poloaj Zenice na kraj polja. P olje drali su dosad poljodjelci turski; no prije deset godina nasele se oko 100 kranskih kua, ponajvie iz Dalmacije, i sad gdjekoji Zenicu malom Dalmacijom zovu. K raj kua, izvan varoi, na sve etiri strane zauzeli su bostani, razno zelje, krastavci, lubenice, dinje i dr. V eliki ovi bostani natapaju se kanalima, mislio bi ovjek da je kod malog Nila. Prenoivi kod ondanjeg katol. upnika, pak rano podranivi, ostavimo blago podneblje zeniko i proavi mimo sela Tetova i Gradita, za dva sata doemo k polju Gladoviu, kraj Bosne, na .desnom kraju. Ljubopitnost ne dade mi ustegnuti mi se da ne upitam, zato se zove

Putopisi i istorisko-etnografski radovi

61

Gladovi, na to moj kiridija, stani, ree, dok na mjesto doemo. I nuto doosmo na to mjesto na kom su dva pogolema kamena, a na njima somuni, kao pesnica ma leni, izrezani, zaboravim na Gladovi i stanem pripitivati za te spomenike. Ja i ne svrim, a kiridija nastavi: T i bolje zna, kako je Mehmed (II) uzeo Bosnu; i kad je Bobovcu iao, ovdje se na ovom polju ustavi, jer dalje puta nije mogao nastaviti, takva se glad u vojsci porodi da onolini somuni kotovae dukat! Za koju stvar ostavi car uspomenu izrezavi one somunie na kamenu. Od koga vremena do danas ostade ovome polju ime Gladovi, na kome 15 teaka moglo bi se hraniti, a car za istu uspo menu svojim fermanom zabrani da se ne smije ni orati, ni kopati, dapae ni kositi, ve hotijae da bude huraluk (Uiberland). Neka svata! odgovorim ja; na to on, viivi me * Ijubopitna. Priekaj dok u Gareve doemo, jo e biti kojeta! U tom doemo i u Gareve, Vidi ree onu kuu pri brijegu; nju je K ra ljevi Marko na svojoj kabanici iz ovoga dola ak na onaj b rijeg prenio. A zar je tuda Marko prebivao? Ne, nego je to bila kua Arapina erelez-Alije; staroga zemana kad su junaci bivali na svijetu, uje Marko za toga junaka te doe da s njim mejan podijeli. Ba kad je Marko ovamo doao, Arap je ove blazine preoravao. Pita ga Marko gdje je junak D erelez-Alija, je li blizu njegova kua. Arap nita ne odgovara (jer je poznao da je ono Marko), nego plugom kao malim prstom upre u kuu. Zastidi se Marko, pa put kue okrene, gdje razjai i unutra ue pitajui za Aliju. Utoliko i erelez-Alija s plugom prispije, koga ugledavi, Marko rekne u sebi, meer sam dobro mislio prije. Pozdravi se A lija s Markom, pa sjednu

62

Pisci Bosne i Hercegovine,

Iva n Frano Juki

erveniku vino p iti ak do ponoi. K ad je bilo sutra, pita M arko Arapina gd je mu je kua. Zaudi se Arap kad ugleda svoju kuu na M arkovoj kabanici do 20 arina na brijegu udaljenu. V elim ja k irid iji Da ti pravo kaem, ja iz svega nita ne razum ijem ! A on mi pone tolmaiti. Odavno se bilo raulo, da se ne zna ko je bolji junak, ili Arap ili Marko, Marko to nije mogao trpiti, nego poe da potrai toga junaka i da mejdan razdijele. Ugledavi M arko gdje teak ore, pita ga za A liju , a ovaj poznavi po arcu da je to K ra lje vi M ar ko, ije se junatvo po irokom svijetu raznosi, htjede od mah svojim junatvom zableuiti Marka odignuvi plug jednom rukom, ukazav mu Arapovu kuu. Opazi M arko da je to veliko junatvo, ali ne htjede se uditi. N o kad ovaj, smjestiv Arapovu kuu na svoju kabanicu, prenese je na b rijeg da Arapin ni uo nije, onda se Arap zaudi! I tako osta na Marku . . . ta? Mejdan zar?- . . Eto sad osta, ali vrag ena predobi ga! Dakle M arko je i sa enama mejdan dijelio? Nije, bolan, mejdanom, nego vratvom prido bila ga. Kako to? Istegne mu snagu, prokleta vjetica, i to prislonivi svoje pete uz njegove; pa kad se s Arapom U2 e u kotac, da se porve, al M arko donji. uje, Luka, svata sam uo, ali toga ne uh. Je li mogue da je to istina? Ta to ljudi govore, imalo je i biti! Proavi G arove uemo u Posavinu8 ) i do sat hoda eto nas kod glasovitog Vranduka, male jedne tvrave na
s) Posavina naziva se od Bonjaka sva ona zem ija koju zauzimaju sljedee nahije: bjeljinska, tuzlanska, gradaka. ma-

Putopisi i istorisko-etnografski radovi

63

podnoju planine Oskove nad Bosnom. Im e dobiva od bra niti, zato kod nekih spisatelja ita se pod imenom Branduka. A to mu ime i pristoji, jer prepreuje put u Bosnu, niti se moe drugim, okrom tijesnim iznad njega putem proi, na koji zjaju napereni s njega topovi.9) Ova tvrava, kao i sve druge po Bosni, dosta je zaputena, i na prvo neprijateljsko napadanje predati bi se morala. Unutra tri a ispod njega jo nekoliko turskih kua i hanova pue se. Ljepota Vranduka i iz toga se poznaje to kadije carske . izgnane i prognane objeruke prima! O Vranduku isto mi prepovijedie. to g- Vuk o Kulatu kazuje, tj. ako putnik zapjeva:
O j d jevojk o u Vranduku gradu V ele ti si u veliku jadu!

D jevojka s prozora mahom otpijeva:


O j junae, ti si u goremu, Prenosei hranu o samaru.

Proavi Vranduk sjednemo kod studene vode ruati, i uj ta spazismo: delepe na stotine konja i volova prolazee. Pitam o Kuda e to mnotvo? Sve na Bijeli Brijeg, a to ide iz bogate Posavine, koja ak preko mora alje svoje ilataste konje i zekate volove.
giajska, derventska i teanjska. I ta Posavina u irem smislu ini jedan sandzakat; Posavina u uem smislu sastoji se iz d v ije samo nahije: derventske i graake; a u najuem smislu samo ona sela u ovim nahijama koja su kraj Save, zovu se tako. Sela pak u nahiji banjalukoj koja su kraj Save, ne zovu se Posavinom, nego Krajinom . *) P rije nizama, po bosanskim gradovim a upravljao je ka petan, i njemu potinjeni serdar, k oji je kljue gradske uvao. Sad pak, kako se kapetanska est ukide, prestadoe i serdari, a mjesto njih u veim gradovim a dri car po nekoliko nizamtopija, a ni u kakvoj tvravi strae nema!

64

Pisci' Bosne i Hercegovine,

Iva n Frarso Juki

Poslije etiri sata hoda ostavimo kreviti put doavi u epake ravnine, koje su, kao i kod Zenice, ljepota neispi sana. A li kad u Zepe varo stigosmo, to e vidjeti? Kue, kao to su po Turskoj obine, na tako plemenitom mjestu uz Bosnu, u neredu ratrkane, na koje gledajui sudio bi ovjek da se tu, kod tolikih bogatih njiva, veliko siroma tvo uvuklo. U epu, kao i u Zenici, itelji su sami gotovo Turci, koji se najvie s poljskom radnjom zabavljaju. Zepe ima neto tvrave kraj Bosne u ravnini, a to je jedna * * * palanka u travi zarasla! Prenoimo kod Zepa, a sutradan, oprostivi se s Bosnom koja nam je za tri dana drug bila, doemo kroz dubrave i ikare k Novom eheru, maloj va roici s jednom novom damijom, gdje nekoliko prostih Turaka ive o zem ljojelstvu bavei se. Za dva sata popnemo se na planinu Crni Vrh, na kojoj se panduri za si gurnost putnika nahode; a slazei s druge strane, na n je nom podnoju naemo Teanj, odlinu varo u Posavini, sredotoje itne trgovine, s mnogim ambarovima koji goste ak iz gornje Bosne sa itom podmiruju. Broji oko 3*500 itelja Turaka i hristjana. Ima jednu valjanu tvravu, koja je na jednoj goloj stijeni sagraena, a b ijeli se kao labud estac kamen. U nju se samo s jedne strane doi moe; kule i beem ovi osobite su zanimljivosti i opominju gledatelja na starog arhitekta. udio sam se da takva tvrava, i prirodom i zanatom snana, nema danas ni stra e, ni serdara. Sto e Tenju straa rekoe mi Tenjani kad na njega niko nee? Tako i jest! odgovorih ja. Ostavivi Teanj, o po sata pregazimo Usoru rije ku1 0 ), koja se jedva, i to samo ljeti, gazi. Oko Usore krasne
,g) Usora u stara vremena bijae glasovito vojvodstvo, od koga k ra ljev i bosanski ime meu naslove (titule) metnue* Tu su se novci kovali, a srebro i zlato vadilo se u planini Zmihanju.

Putopisi i istorisko-etnografski radovi


i

65

su ravnine, polja i livade, koje oko nas ostae, a m i pod mrak doosmo u Sivilu selo ondanjem katol. upniku, kod koga i prenoimo, a sutradan ujutru popnemo se na K r nj in-planinu, glasovitu ne zbog svoje visine, no zbog m je sta i gnijezda biveg hajdukog, to oevidno grobovi ubi jenih ljudi pokazuju, Dva sata idosmo preko ove planine, razumije se sa strahom koja je sva ravna, a sva nakiena s prevelikim dubovima bukovim i brezovim, ispod kojih silne svinje irom goje se. I preavi Krnjin, spustismo se do podne u ravnine, doline i bregove foanske. O vdje spazih Hrvaane, ljude po imenu i izgovoru od okaca razliite. Zapitam kiridiju: K ak vi su to Hrvaani? Bjei, ne pitaj veli on to su ljudi izvraeni, koji se ne boje ni Turina ni fratra, pod pukom po vazdan rade, a rijetko e je i po noi iza pasa izvaditi! P rije 15 godina malo se koja kua okaka ovdje nagazila, pak evo se goli doseli Hrvaanin, i to sve ispod ljubuke i vergorake krajine. A to sam i sam iz njihovog odijela i govora poznao: je, bija, vidija, naresto, mjesto; jest, bio, vidio, narastao; a odijelo njihovo i kod enska i kod muka sukneno je sve. Hrvaani usred ljeta nose akire suknene bez gaa prtenih, koporan (gunj) sukneni bez koulje; a enska: beve do koljena, izvezene svakojakim pletivom, i dugu haljinu, koju apne bez koulje; 110 mnogi su poeli ve s prtenilom odijevati se, prvo to lan ovuda dobro raste, a drugo to im se okci rugaju. Ruavi u Foi nastavimo put preko sela i njiva, te isti dan doemo u selo Zelenike, u kom, kao i u Foi, ima upnika (parohijalna) kua, gdje prenoivi uputimo se niza savske ravnine i prije podne stignemo u selo Korae kraj Save. Od Foe do Save sve su njive itne, sjenokosi
I. P . J u k i : P u t o p i s i I I s t o i v e t n o g r a f . r a d o v i 5

fifi

Pisci Bosne i H ercegovine,

Iva n Frano Jukid

i itavi lugovi vinjagom prekriveni, koje putnika na negiL'znTRfiraTuptrniiiijtr; i&tu,a t r m r is a m a g ljiv ic i

(kao to su sad preobilati) nego i vinogradi cvali. A1 drugo je to opazih bilo za me udnovatije, da preavi foanski pred jel dooh meu okce (n ) t i uvi njihov muklozatezani izgovor, pomislim odmah na Bugare. I doista, ko je ikada Bugarina uo govoriti, kad okca uje, pomislie da li to nisu pobonjaeni Bugari,. Osim toga njihovog udno vatog naina zatezanja, u kratko vrijem e moga bavljenja uh d vije rijei koje kod drugih Bonjaka nikad uo nisam: 1j. klas umjesto kukuruz, i vaka mjesto pseto. Da sam se vie meu njima baviti mogao, ne velim da ih vie podobnih uo ne bih. Tako svrujem ovaj moj p rvi lanak s prolaskom kroz nahije: fojniku, visoku, zeniku, epaku, teanjsku i erventsku.
(*C p 6CK0-aaJiMaTnHCKJitt Maraamni, 3aflap 1843, c. 48 65),

) O imenu okac, osim Katania, mnogi su pisali, ali ne osnovano. O tom predmetu drugi emo se put razgovarati, i tom prilikom i drugih rrmijenjija naveemo; koje zasad, da ne bih itateljim a moga putovanja dosadan bio, izostavljam.

POVRATAK U BOSNU 1842*


Ostavivi Zavalje 16 sept. stupim opet na tursku zem lju, bihaku krajinu, koju od austrijanske drave d ijeli v i jenac, tako nazvani b rijeg kraj mee protegnut, s koga saemo u plodne i blage ravnine bihake, a na po sata odavde vidi se sami grad. Una posred ravnice tee, u koju, izvan velike rijeke KloJcota, mnoge druge slijevaju se. P rvo selo kransko proemo Zegar a u drugom razjaimo, to je bilo Vedro Polje, u kom katol. upnik prebiva, i tu pet dana uzdrimo se. P r v i dan doe ovamo i kapetan Mahmud-beg Bievi, carski kapidija i upravitelj sve b i hake krajine ( l), svrativi se iz lova da kafu popije. Ja mu pismenu preporuku i pozdrav u ime nas i od majora Stipetia predam, a on mi veli:
(*) Putovanje po Slavoniji zasad izostavljam. Niltol. ) Bihaka krajina jest turska Hrvatska preko Une, lijepi komad zem lje koji se uzdu Une od Sokolovca do Novoga pro stire. U ovom ravnom, dobro naseljenom komadu zem lje Turci 20 giadova broje, od kojih dizdari i danas ulefu u Carigradu primaju; i po imenu jesu u nahiji bihakoj: Biha, Sokolovac, Brekovica, Izai (ovaj su graniari austrijanski g. 1836 spalili,
i -

i Horvatskoj

moga p rijatelja

i sve njegovo oruje jedan top! oteli, k oji sam sad u karlo vakoj orunici vidio), Burievac, Bipac, Sturli, Mutnik i Trsac: u nahiji ostroakoj: Ostroac, Cazin, Stijena, Otoka; u nahiji buimskoj: Duim, Pe, Todorovo, Klaua Velika i Mala, V ranogra, Podzvijezd. Ovi carski gradovi, koji po jedan, koji po dva topa imaju, veinom su pusti i, dva tri izuzevi, ostalo je smukaj pa prolij!

!J*

88

Pisci Bosne 1 Hercegovine,

Ivan Frano Jukl

Doi u grad i uzeeS od kadije jol-teskeru, pa e kao u pO Njem ake biti siguran; nu> beno (3 ) veli na dalje jesu li u kaurskoj kukuruzi rodili? N ije stvari beg odgovorim ja to je beno, dobro, jer ako u njih rode kukuruzi, mi neemo imati para. A to je istina prava, jer rekoe mi da su graniari g. 1841 za sam kukuruz 7 000 cvanciga preko Zavalja dali. Sept. 21 uputimo se kroz Biha dalje; ovo je grad od turske Hrvatske poglaviti, s velikim zidovima i kulama u ravnici utvren, na Uni, i s koje jedan vodovod (kanal) uinjen je oko cijeloga grada, da on isto kao u otoku ostrvu ostaje; udaljen je od Jajca 24 sata, a toliko i od Banjaluke. Grad je dosta velik i morao je jak biti; ali sad su se zid o vi mnogo poruili i opali, a niko ih ne popravlja; mislim zato da bude u jednom redu s drugima u Bosni gra dovima. S jedne strane dobar komad zida sruio se, i kame nje je isti put oko grada zaprijeilo, pa niko se ne stara dignuti ga s puta. Ostavivi lijepe bihake ravnine, tunim okom jo jedanput obazrem se na Biha, i nedaleko na Uni gledam Sokolac, na prekrasnom jednom romantinom mjestu, a to je tvrava sad ve zaputena, a pod njom ne koliko turskih kua. Razmiljajui i tunim pogledom motrei zaputena oko Une mjesta, doemo u selo ekrklije, i sve navie penjui se velim kiridiji: G dje emo konak uhvatiti?
s) Ova je rije samo u K ra jin i poznata, zato ostali Bo njaci K rajinike benami zovu. Bena upravo znai budala, smetenjak, no Krajinici uza svaku gotovo rije povtoravuju je, zato jo j se pravo znaenje u jednom smislu uvijek ne daje.

Putopisi i istorisko-etnografski rad ovi

; T o je 1 meni briga, jer do Sane nema nigdje maarske (a) kue; ako uzmoemo svatiti do Suhae, ta mo emo noiti kod moga znanca, premda je Srb, al je poten ovjek. Sta je to Srb? pitam ja.
H M *

To znamenuje rianin. Zar u vas risane zovu Srbima? U naem selu, osim mene i mog druga koji idemo u volove, niko drugi ne zna kao ni ti! I tu mi ree kako je bio u Sapcu, Ljenici, Loznici itd. Lju d i oko Bihaa hodaju po svoj Bosni i S erbiji za kupljujui volove, koje senjskim trgovcim a preprodaju, a ovi opet to im pretee u T rijest opravljaju. Iz Cckrklija uemo u planinu Kozjak, koju preavi mimoiemo razna sela rianska, i s mrakom u Suhau stignemo, gdje u polurazvaljenom ardaku na samoj komusini noimo i, ne bivi domaina kod kue, veeru sa sutra njim rukom sastavimo. K ad se po Bosni putuje, sa sobom se hrana nosi, jer ni u samim hanovima ne moe se svagda nai jesti; no mi ni lua ni svijee ne imadosmo. U raznim mislima i san me snae; kad i kad hladni vjetar kroz prozore zvidei budi jae me; sutra domain
a ) U nahijama bihakoj, staromajdanskoj i prijedorskoj katolici zovu se madarima, a ne po srijedi Bosne kao Sto K aranovi u svom dodatku k Srpskim spomenicima, Beograd 1840, ne, osnovno kae, jer odmah u nahiji banjalukoj koja s preanjim granii, zovu se okci, Sto ovako treba razum jeti; hristjanl isto ne crkve po svoj donjoj Bosni zovu katolike okcima, kao imenom a podrugivanje i pogrdu slueim; pa uistinu i jedna i druga strana to ime kao za ruganje dre, je r da bi rianin katoliku u donjoj Bosni Sokac rekao, ili ga tako zovnuo, onaj as bi se pobili! No u nahijam a banjalukoj, derventskoj i gradakoj, osobito blie Save, ne samo da okcima :o ime n ije pogrdno, nego uprav narodno, i tako se katolici sami meu sobom zovu, to je velika razlika, kako emo drugi put v id je t i

70

Pisci Bosne, i Hercegovine,

Iv a n Frano Juki

s cicvarom i kiselinom poasti nas, i e rano ostavimo SuAacu, seio bega istoga imena, zatim Jasenicu; na brijegu ugledamo razvaline od Beirevia kule. Beirevi bio je u cijeloj K rajin i jedan izmeu prvih kesedija i basa; njega godine 1837 Vedi-paa uhvati, a kulu mu sa zem ljom poravni, nie koje nekoliko turskih kua vid i se. Sad uniemo u planinu Benakovac, otprije gnijezdo hajduko, to grobovi putniki i s jedne i s druge strane puta svjedoe. K azivali su mi ljudi da p rije nego je Veid-paa, bivi vezir nad Bosnom, u Krajinu doao, nije putniku slobodno bilo samu putovati od Une do Sane, je r Turci ondanji kako bi jednog ili dvojicu opa zili, ne bi im dali ivim a proi; i to im je upravo zanat bio, niti su se s drugim poslom zabavljali; sad pak ne smjedui preanjega goniti zanata, prionulo i malo i ve liko za radom. P oslije Benakovca pribliim o se Kamengradu tv r avi. Ja sam se pree udio zato se ova tvrava zove Kamengrad, je r i ostale su kamenite! No velika je raz lika: druge su kamenom zidane, a ova je, rekao bih, na rasla na jednom visokom kamenu. Mala ova tvrava ima jo jednu manju p ri strani zdruenu, nie nje kasnije napravljenu. Zapitam kiridiju: Pripovijeda li se togod o ovom e gradu? Zna ti v e li on ljudi svata kazuju, a ko bi sve vjerovao? Kai, dakle, ono to ti vjeruje? - Na ta on: Onaj gornji grad, vidi li? Kad su ga Turci od kaurina oteli, snau jednu gospoju, a ova ne htijui svo ga potenja i zakona skvrniti, skoi odozgor, a samo tka nica (pojas) to jo j se pretrglaf a ona zdrava u svoju v o j sku utee, moe li to biti? A k o je bilo, zato ne bi m oglo biti? velim ja.

Putopisi i istorisko-etnografski radovi

71

I uje li ta jo kau, da su odavle kauri jednu bulidu (tursku djevojku) zarobili, koju su Turci blagom, koliko je ona teila, otkupili. Utom saemo u ravnicu prema potoku Deri, okolo koga ima nekoliko turskih, kua s damijom zabataljenom. I sve to ljepe odavde ukazivae nam se ravnine. Brzo doemo do rijeke Blije, koju pregazimo, i do druge povelike opet rijeke stignemo, a to je Zdena. B lija i Zdena bile su d vije sestre u staro vrijem e tako mi kazivae jedan seljak iz sela Zene ako nisu vile upravo bile, a ono su vjetice; ali ne kao to su danas vjetice, koje nikad o dobru ne misle! Ove su dva brata imale; doe kuga i sve podavi, osim njih etvero* Dva brata, da se ljudsko pleme u ovim stranama ne utr ne, htjedoe se sestrama oeniti, no znajui ove da je to zakonom boijim zabranjeno, nisu se na to privoljele- ni pod koji nain, zbog ta ih braa ubiju, i gdje su ukopane, odatle isteknu dvije rijeke, koje ove plodonosne ravnice natapaju, Viei da se ja njegovom kazivanju udim, ree mi dalje: Moj djed i sad kae ljude koje je on poznavao, koji su svake godine o urevu na grob tih sestara ili i tu povazdan praznovali. Ja moga seljaka nadarim i rastanem se s njim mislei o staroj slavjanskoj m itologiji, kako smo u njoj malo vjeti! Utoliko doemo u Sanski Most, gdje je trebalo Sanu prei, no na nau nesreu isti dan skela se potopila. Kud e sad? Prsta se pred oima ne vidi! U Sanskom Mostu nit imamo znanca, nit ima hana; u takoj smetnji uputie nas u ekia har (4 ). ekia pleme od znatnih
*) Moguni Turci obiavaju u velikim varoim a za putnike siromane, koji ne mogu u hanu platiti, graditi harove, i to ix same zadubine, niti plae na ovom svijetu gledaju; u m alim pak varoicama, budui da hana nema, za svakoga su otvoreni harovi.

7a

Pisci Bosne i Hercegovine,

Iva n Frano Juki

je begova, 1 dok se kapetanska vlast nije ukinula, oni s kao kapetani u Sanskom Mostu u p ra vlja li Stari UseinA i-beg eki lijepo nas prieka u svome gradu i drag: mu bijae preko naina uti od. nas geografiju Arabije : Misira, kud je on na abu putovao; pripovijedae narr. da je i u Dalm aciji i Slavoniji bio, to iz njegova .ljudstva i ophoenja lasno u vid jesmo. Sanski Most jest uboga mala varoica kod utoka Zdene u Sanu, na prekrasnoj ravnici, grad je napola obaljen, r.i vrata nema, a u njemu nekoliko kua. itelji su u varoici sami Turci. Sutradan, zahvalivi Adi-begu ekiu, b iv em kapetanu, na njegovom gostoljupstvu, vratim o se niz Sanu preugodnom ravninom, koja se pet sati hoda oc P rijed ora protee, i za sat prispijemo na Trn, gdje je preaste godine kapetan staromajdanski most napravit: dao. Preko mosta preavi, uniomo u predjele svakom rudom prebogate; tua malo koje selo da nema po jedan dva majdana, u kom Maari gvoe rastavljaju. Za dva sata stignemo u Sasinu, gdje kod ondanjeg katol. upnika do taj dan ostanemo; a ujutru preko znatne i hrastovinorr. prebogate planine Berege uputimo se, i ostavivi plodn: Timar, Sratinsku i Gomionicu, gdje se ruda gvozdena kopa, prispijem o do ruka na Brombzenjak ili bronzeni majdan, gdje je tursko od mnogo kua selo. Pripovjede mi tu da su prije sto godina u majdanu bronzu rastavljali zbog ega bio je od cara veliki begluk nametnut, da su i same ene u njemu radile. Jedna baba sakrije nou m je sto gdje se ruda kopala, te tako ni danas za nju ne zna se Zbog te babe sve selo bude isjeeno, u koje poslije na sele se Turci.
*

Ruavsi u Brombzenjak u, put nastavimo preko raznih .plodonosnih brda i dolina. Popnemo se na Brankovac brdo, s koga ugledamo da smo blizu Banjaluke, u koju 5 mrakom doemo. O vdje kao u roenom mjestu, premda

Putopisfi

istoriskd-etnogralski radovi

73

sam se 10 dana zadravao, nita mi se neobino ne injae to bih u moje putovanje zapisao. Oprostivi se s rodbi nom i prijateljim a, ostavim Banjaluku i njene lijepe polo aje i proavi Vlaki Brijeg, koji se tako zove to na njemu neto drvene, iznutra prazne rianske zgrade ima, koju BanjaJuani vlakom crkvom nazivaju, doemo na Vrbanjicu, gdje Vrbanju rijeku pregazimo, koju smo isti dan jo triput gazili. Popnemo se u Barkovac planinu, irom rodnu, koju pjevajui preemo i spustimo se u prijatno mjesto elinac, tursko selo kod Vrbanje, gdje se mnogi majdani znatnog baruta nalaze. S elincom ostavimo banjaluku, a s Kotorom varoicom uniemo u jajaku nahiju. udno se putniku vidi kad spazi da gd je nahija ba njaluka svruje, tu i nonja krajinika (r j prestaje! Proavi kroz K otor i Kotorie, nad kojim se nadviena tvrava zaputena na jednoj kamenitoj visini vidi, do emo rano, preko poznatog vratoloma Oso ja, u Sokoline, gdje kod ondanjega katol. upnika predanivi, 5 okt, preko Vievaca i Vrhovina, gdje na isti nain kao i na Vlakom Brijegu jedna prilina, prazna i otvorena hrastova hrianska crkva ima, nagnem; poslije ovih sela prispijem o u Skender Vakuf, varoicu na lijepom poloenju, u kojoj po veoj asti begovi stoje. Po ruku krenemo se, i na skoro kroz Ugrie i Ugar, znatni b rijeg zbog krovitog puta, naremo i jedva poslije dva sata s velikim znojem prodremo. Ispod planine Ugra, preko stijena i hridina,
5 ) Nonja krajinika sasvim je od nonje drugih Bonjaka razlina, kako kod muke tako 1 kod enske eljadi. M oja nam jera nije ovd je nonju opisivati, dosta je samo da napom enem . crvenu od po arina dugaku kapu, koju K rajin ik na lije vo rame prebaci, ovaku kapu i d jevojk e nose. Kad sam ja u Zagrebu ilirske kape vidio, ostao sam izvan mene mislei na novu modu koju ljudi odbacuju, to je kod bosanskih Krajinika od starine ostalo!

74

Pisci Bosne i Hercegovine,

Iva n Frano Juki

rijeka Ugar tee, gdje kraj mosta i pandurica nahodi se. Tek to se ove muke oprostimo, u drugu napast zapadnemo, a to je predjel Dobretii (), u koji s mrakom prispijemo i kod katol. upnika prenoimo. Sutra preko polja Vistolja, kraj planine Gostilja, za est sati doemo u Travnik, stolni grad Bosne kraj rijeke Lnue, a na podnoju Vlaia, Varo pri strani ne ini se prijatna putnikom oku. O vdje prenoimo i sutradan oko podne nastavimo puto vanje proavi kraj nove nizamske kasarne, koju su tada iznova opekom pokrivali. Tu pregazimo Lavu, na kojoj su se nizami prali i um ivali; obazrem se, da novu gradnju bolje posmotrim, no odmah poznadoh bosansku grau! Kasarna od jednog kata. Pred njom nikakve strae nema, a i ne treba, jer ispred nje, zbog mnoine pasa, niko sfim ne sm ije proi, budui koliko je nizama, jo vie pasa imade, svaki bo nizam po dva, po tri psa hrani; teko onom koga ovi gladni snau i okupe! Ostavivi Travnik, uniemo u polje Travanjsko, zelenom travom pokrito, koje naokolo sela kite. N a jedan sat ugledamo i Gladnik pri brijegu, selo katoliko glasovito zbog toga to osim haraa nikom nita od vrem ena Muhameda II ne plaa. Car ovaj, vraajui se slavodobitan iz Bosne ugleda seoce pod brijegom sjeveru okrenuto, upita za njegovo ime i kad mu kazae da se Gladnik zove, zapita opet ta to znai, i kad mu istolkuju da to ime od gladi dolazi, budui je
Dobretii jest jedan na visini stojei u jajakoj nahiji predjel, tako nazvan od plemenite upanjske obitelji Dobrote* od k oje moe se itati opisan je u knjiice Nobilissim ae Fam iliae Comitum Dobretich olim Kegrn Bosniae Opttmis Genealogicus liber A. H. P. Lucae Vladirmrovich. Ancona 1772. Venetiis 1775. Od ove iste fam ilije izlaze blagorodna gospoda u Hrvatskoj Vragnyczany u R ijeci (Fijum i), Senju i K arlovcu znatni trgovci l velik i rodoljupci.

Putopisi i istorisko-etnografski radovi

75

mjesto nerodno, car dade selu ferman s kojim ga od sviju poreza radi uspomene svoga prolaska oprosti! Za dva sata bismo u Vitezu, gdje se Sarajlije god. 1840 s Vedid-paom pobie; tuda kraj ubijenih i u grobu leeih begova, znatnih junaka Durambegovia i P in je proemo, ostavivi za sobom V itez i njegove krasne ra v nice, za 4 sata prispijemo u Busovau, varoicu na plod nom mjestu, gdje noivi uputimo se u Fojnicu, u koju za 4 sata doemo. I tako, poslije tri mjeseca i vie, sreno svrim m oje putovanje 9 okt, g. 1842.
(Cpf>CKO-A&JiMaTKHCKHft Maraanirbtf, 3a#ap 1843, c. 66 77).

PUTOVANJE PO BOSNI GODINE 1843


Znam da se sjeate, kad sam bio u Zagrebu, da sam vam obeao opisati m oja putovanja; pak se m oe biti i udite, da rije datu dosad nisam odrao? M ili m oj Stan ko, porad nekojih osobitih uzroka lanjska m oja putovanja tiskana su u M agazinu dalm atinskom od ove godine. I budui da se sluilo te sam i ove godine noge opruio od Sane i Save do Une i Vrbasa, zato nastojau i vam a togod napomenuti to m i je u oi upadalo, k oje sravnivi s onim u M agazinu, m oi ete im ati pojam od ove krasne a toli zanem arene pokrajine slovinske. V i znate da se ja tolikom krasn orijeju nisam privikao, kao to su hum oristiki njem aki putnici obikli izlagaju i putovanja svoja i da prazne rije i na h artiju meem. Dosta je da vam napomenem da sam iz F ojn ice krenuo petog dana onoga m jeseca k o ji je svakom e prijatan, a za putnika n ajvese liji, kadno djeca obanad radost svoju sa svrnutim s v i bom, tj. sviralom , u zjaviju ju , teak crnicu prevraa, a gora zelenom k iti se odjeom , slavu lja na p jev a n je nudi, a o vi opet putnika podraaje. To ini da putnik n i ne osjea da ga konj kasom svojim rastresa, dapae sve zaboravlja nezgode od umora uzrokovane. K ro z razna vona tursko-kranska sela za 4 sata doosmo u Busovau. M alim da ne zaboravih napomenuti vratolom Supljike i selo pri strani Z ivie, g d je le i eh A i-M e jn lija u te k iji (samostanu turskom) kod turbeta, nad nekakvim svecem sagraenom. P ita m ja m oga k iriiju, je li vei svetac ovi od onoga na oglavku.

Putopisi i istorisko-etnografski radovi

77

Ba je ta odgovori kiridija on je p rvi u svemu memleetu od ehislama proglaen; meuto, ovi je Osmanlija! Pa ta je 2 ato? Jest, ama ovi se s tim ponosi i veli, da je sikiri vlah, pak ako hoe biti pravi eh, nek n ajprije doe da ga ja poturim! Svi Osmanlije dre Bonjake turske za polu-vlahe, i s tim ih napastuju da oni ni jesu pravi ispet sveca M u hameda. Otud dolazi da bosanski poturica voii i vlahu nego OsmanlijI, je r veli: Osmanlija odrekao se je svog vjerozakona i kaurinom postao, uzami njegovu odjeu i uredbe vabske, tj. nizani . Idui niz upljike opazih na blizu razvaljenu tvravu, po svoj prilici gnijezdo razbojniko. Upitah druga, je li se ta pripovijeda o njoj. A ko ti zna? veli on. P r ije nekoliko godina sputali su se na guvama u nju, da trae blaga, pak su tude nali mnogo meda i voska, dapae i proje nali su. Busovaa, varoica na drumu araj evsko-travnikom, lei u plodnoj ravnici na po puta izmeu Fojnice i Travnika. Tu rijeka Kozica okree majdan jedan otskora sagraen. Desno jedan sat daleko vidi se selo Dobraljevo, a nad njim, na visokom e hridu, Hum, razvaljena tvrava. Tude sii p rije 10 godina traili blago; al su ga veziru isko pali, davi veliku globu, a nali nita ni jesu, osim dva tovara kopalja i drugog oruja. Jo mi i to kazae, da se blizu te tvrave i danas vide vjeala gvozdena o stijeni, i djevojka od kamena izrezana u kipu. N ie toga kopata je ruda jo nedavno, i to gvozdena, koja se sad iznova poela vaditi. L ije v o od Busovae na istu daleinu vid i se druga tvrava, M evjedgrad, gd je se ne samo m ed vje i nego i sove legu. N ie ovog podora vide se jo rupe, iz kojih se je onda vadila ruda srebra i zlata.

78

Pisci Bosne i H ercegovine,

Iv a n Frano Juki

Ruavi u Busovaci nastavimo put preko lugova ze lenih i za dva sata stignemo u Vitez, selo tursko-kransko u mnogo izgle n ijoj ravnici nego je Busovaa, M jesto ovo od tri duana, jedne dam ije i nekoliko kua i hanova spomena vrijed n o je od bitke S arajlija sa Veid-paom (god. 1840, kolovoza 15 16). Tude S arajlije budu p ridobiveni, i dva n ajbolja junaka ostavljena, P in jo i D u ram beg, k oji na pijanim hatovim a nasrnu na kumbaru (topnitvo) vezir ovu, i tako ludo poginu? kako to
*

grobovi i kamen s turskim natpisom svjedoi. O davle do Travnika, dva sata, sve je p olje itom po kriveno, koje, po srijedi tekui, Lava natapa. Putnika ne samo p o lje ve i oblin ji breuljii u srce diraju. P o njim a su sela svakim voem iskiena s obje strane puta, izmeu kojih d vo je ne mogu ostaviti nenapomenjena. Jedno je Mounj, kraj Lave, gdje je imala biti nekakva glasovita naselbina (rimska). O vdje ne samo da se vide zidine na brijegu ve i dolje nie u ravnici. Teaci orui nahoe razna posua, opeke (cigle), a najvie rimskih no vaca (srebrnih, bakrenih i zlatnih), izmeu kojih ja sam do 15 komada vidio. Kazivae, kako je bila Lava prodrla, i v id je la se nekakva magaza. Obno stanu kopati. U n joj u kamenu izrezan sanduk, a kad s njega dignu plou, al lonac poklopljen nau! K o sretniji, ko li veseliji? Za trpavi magazu s velikom radou odlete kui, da d ijele blago, al kad otvore, sam pepeo! V ra g podmetnuo od mah reknu Bonjaci. Jo i sljedee nadodae da prije d vije godine nekakav od kaurina kupi kalamintu (tako zovu ipku magnetiku), te ju pusti ovdje. ipka gdje stadne, ponu kopati, i nau idolu k ip u veliin i djeteta od 5 godina; trup vas od tuca, glava, pako, od zlata, s ram enim a o lam u privezana. K ad ja stadoh priupitivati ta su uradili od njega, naalost odgovore mi da su ga

_______________ Putopisi i istorisko-etnografski radovi

79

sjekiram a r.azlupali i kod kujundije rastalili. esto se dogaa da ovakvih stvari iskopavaju, ali prosti seljak krije kao zm ija noge, i tako kad propane, istom onda pro uje se. Drugo je Gladnik, selo kransko od 12 kua. Od njega odavna sam uo pripovijedati: kad je car Mehmed I I (g. 1463) p roh od i^ zapha za im e n jegovo, i ka d m u ka u, da polak sjevernog poloaja ravo rodi, da je siro mano i ubogo, pa mu Gladnik od starine ostalo ime, caru se dopae ta etim ologija, a htijui i svog doaa ostaviti spomen, otpusti selu ovom e sve poreze i dae, do danas da nite ne plaaju osim haraa. Ravno taj dan doemo u Travnik, varo stranom na brijegu, stranom, pako, na podnoju (podgori) Vlaia kod rijeke Lave. Travnik je stolno mjesto vezira bo sanskoga. Tvrava ne samo to je malena i nejaka, ve jo suvie na takvom je mjestu nezgodna, da bi se lasno kamenjem zatrpati mogla. arija dosta je ista, je r je m nogi opiru ervani, esme, tj. vodeni vrutci. Kua prvi boj (kat) je od kamena (tj. magaze), gori, pako, drveno. T a ko je vezirov konak sagraen. Da je kua bijela od kame na, ve bi se zvala ku la. N ajvea kua na jedan tavan odignuta (ne brojei magaze) i od sviju zgrada najljepa jest lani napravljena kasarna, koja kad se sasvim dogotovi do 8.000 moi e zauzeti vojnika. I ona je jedina pokrivena crijepom na nain talijanski. Stan pri zem lji od kamena, gornji, pako, kat od erpia. Prolazei kroz Travnik najvem a ti upada u oi pljesnivi Arnaut, a od ovoga malo odliniji nizam, besposlen po ariji tumarajui i po dua nima i po tri ure (sata) u trgovca, koji ga otjerat ne smije; a da togod ne ukrade, uvijek mu valja paziti. Nizam i itave ergele za sobom vodaju gladnih kerova, a pred kasarnom druge strae i nema. Od pasa jedva da ko m irno proe, a braniti se ne smije.

80

P isci Bosne i Hercegovine,

Iva n

Frano Juki

Oko Travnika sela su veinom kranska. G radnje po ovim selima b ijele se kao labudovi, je r svaka kua, staja ili pojata podzidana je i okreena, Sva su ova sela na lijepu mjestu pod bregovim a, varo, pako, na n ajgornjem, T ra v n ik svak vid i da dolazi od tra ve , kojom je ova okolica prebogato nareena. Meuto, narod pripovijeda ime n jegovo od sljedeeg dogaaja: Despot Vuk otnue sestru D er elez-A lije iz Sarajeva. O vo zauvi, A lija od leti u potjeru za Vukom! K od Klokota (dva sata k Sara jevu od Busovace) prodre zem lja otetu djevojku rad ne v je re Vuku namiljene otkud i danas klokoe, tj, kljua sumporna voda. Kod K ozice obosi konj Vukov, otkud ostane Busovaa, a Vitezu ime ostane porad imena V u kova, gdje poslije 24 sata nadvlada A liju i ak poslije 18 sati otravi konja u mjestu, kome Travn ik ostane i do danas ime. Jo m i i to pripovijedae, da je otskora T ra v nik postao eherom (varoom), a otprije bila je samo kasaba (varoica, trgovite), a to stoji upisano na nekom grobu u selu B rajkovi zvanom. Pism o je ilirska azbuka, i meu ostalim sljedea tiju se slova: S to i pedeset godina ivih, triput na Jurjev-dan bijelu po ledu prioh, triput na Jurjev-dan novoga kruha jedoh, ne vidih er Zenice ni kasabe T ra v n ik a !' 6 svibnja podranim o iz Travnika i posljednje selo nakon dva sata ostavimo, uniavi u same planinske predjele, preko kojih za 6 sati, preavi G ostitelj i. V ito lje, doemo na konak u Dobretie, k ondanjem upniku. Dobreti zove se jedna najvia u svoj Bosni moe biti pla ninska okolica od 150 200 kua kranskih. Lju d i ovd je samim gotovo itom i jedinom m arvom ivotare, meu samim omorikama, k oje kuu od kue zaklanjaju da put nik ni ne vid i kuda e se svratiti, a po putu dre stoku u stajama. udnovato je to fra Luka V lad im irovi o

Putopisi i istorisko-etnografski radovi

8i

ovorne

predjelu

pie

knjizi

Nobilissim ae

fam iliae

Comitum Dobretich olim Regni Rosniae Optimatis Geneologicus liber (Ancona 1772, Venecia 1775). ita se u reenoj knjizi, da je ime dobilo od one ob itelji plemenite Dobretia. Nekakvom Dobreti pokloni car okolicu svu na pronju svoje ljubimice, a njegove keri Ljiljan e, koju zarobio bjee. K od ondanjega upnika prenoivi, rano uputimo se kroz same omorike do rijeke Ugra, koju preavi stu pimo uz planinu Ugar i Ugrice. Pu t ovi lasno se usporedit moe s najgorim u Bosni. M i ga se jedva oslobodimo, prispijevi na ruak u Skender Vakuf, selo gdje imade nekoliko begovskih i ciganskih kua, s jednom damijom drvenom i tri duana. T aj dan preko Vrhovina i Vievica prispijemo na konak u Sokoline, gd je kod upnika pre noivi, spustimo se niz vratolomne oso je. Ove za jedan sat predobivi, izbavimo se iz planinskih predjela, k oji nas ak od Travnika pratie. Sad smo u ravnoj upi, plod nome* kotaru, koga Vrbanja natapa. Sela po bregovima, a mjesto od turske varoice u ravni. N a jedan etvrt sata vidi se tvrava zaputena na jednome vratolomu, ispod kog put vodi opominjajui na silnog Hrvoja, koga batina bijae kotar ovaj,' gdje bude pokopan (g. 1415). Pregazivi krivudajuu se Vrbanju, koju taj dan pet puta pregazit imadosmo, primimo se slavne gore Barakovac zvane, bukovinom i rastovinom preobilate, radi ta je pohode nebrojena stada prasadi. O vdje nam pokazivae klupe i otpoivala Tom i M ihovila, slavnog harambae, od kog Bonjaci pripovijedaju da je on jedini vodio ferm anlije etu, a tu milost na sljedei da je dobio nain: ivlja e negdje Arap dvoglav, k oji je caru bio dodijao. Car mnoge milosti obea onome koji bi ga smaknuo. N iko se ne nae. Najposlije Tom i M ihovil obea smaknuti ga pod ugovoI. F. J u k i : P u t o p i s i i I s t o r . - e t n o g r a f . r o d o v i

82

P isci Bosne i H ercegovine,

I v an Frano Juki

rom, ako mu se dopusti da etuje slobodno. Car obea, dapae i ferm an dade M ihovilu, a ovaj pogubi dvoglava A ra p a . P r ije nego smo unili u Barakovac, proem o elinac, dva turska sela, g d je se m noge stupe okreu na V rban ji, stupe od baruta n ajglasovitijeg u svoj Bosni. O vd je se uputismo sa 6 Arnauta. Eto muke (pom islim u sebi)! Sad e b iti sto sijaseta! Zato dok uniosmo u goru, opalim ja moga haberdara, pak ga odmah napunim pred njihovim oima, spustivi dva zrna u njega. N ek je sigurno (velim ja), imade ovda u vijek zlih lju di! N a to i oni potegnu svoje are, opale, a ne sastave. Bijahu zakisle. G ledaj ti toga rekoe oni kod ovakvih pu aka lako bi glavu izgubili. Dok oni opet puke izvrte, ispale, otaru i opet na pune, dotle i do po Barakovca prodrsmo. A ja opet opalim d vije male, pak opet napunim i olovom uvrstim. Potegnu i Arnautb al kog opali, kog ne sastavi. Gledaj toga rugla velim ja s kakvim drutvom putujem. Mog&o bih glavu izgubiti. Da bi mene m oja prevarila, ja bih s njom e u po Vrbanje. Vala. hoda, pravo govori! v e le oni grohotom smijui se. U tom jedan: Daj der, bogati, da ti vid im jarak. Sabur, drue, zna velim ja ta su mudri kazali: ene, konja ni oruja ne daj od sebe! T o ti je kom ad besjede! odgovore svi. Tako se s njim a bacajui lafe (ale) izaemo iz Ba rakovca i u ravnicu saemo, g d je se n ije bilo bojati, jer lju d i po n jivam a radijahu. P itam ih sad, iz kog su mjesta. Od Janja! Ja: Kako englediu tamo?

Putopisi i istortsko-etnografskl radovi

83

Arnautski, bugarski i malo bonjaki! vorie mi.

ogo-

Peti put pregazivi Vrbanju za sat doemo u Banja luku. Varo ova i tvrava dvojinom je vea od Travnika. L ei donji eher veinom u ravni, gornji, pako, obalom Vrbasa, u kog se slijeva Vrbanja. Dok su beglerbezi s Bosnom upravljali bila je Banjaluka njihova stolica. Nad varoi ovom vidi se b rijeg Osmina, iz kog mnoga dopiru vrela u varo. Nahode se ovdje toplice u gornjem eheru, a u okolici broji se do 13 toplica na razliitim mjestima. Tvrava na zgodnom je mjestu sagraena, bila endecima i bedemima dobro utvrena, a sad su se ve po eli osipati. Banjaluka lei na vrlo lijepom i plodnom m je stu i ak do Save 8 sati sve je ravno polje. N ajglasovitija u cijeloj Bosni jest ovdanja damija, Feredija zvana od beglerbega svoga utem eljitelja. Izvanjski zid njezin na lii na crkvu, a munara na zvonik (toranj). Jo bivi r djetetom uo sam pripovijedati kako su Turci tri ne imara, kad su dogotovili damiju, naumili pogubiti, da ne bi jo takvu gdjegod' nainili. Ovo prouvi, neim ari naprave sebi krila te tako pobjegnu iz damije, a nijesu m ogli p reg orjeli bradava, koje, letei, izvrnu se i otsijeku d vojici krila, te tako padnu m rtvi kraj Vrbasa, gdje im se i sada kazuju grobovi; a trei, ponajmudriji, odbacivi u dobar as bradvu, spase se. Predanivi ovdje nastavih put 10 svibnja preko Brankovca, najm ivsi si tri oruana momka.
m. I*

Na

ruak

prispijem o

u Bronzeni

Majdan,

tursko

selo u plodnoj dolini kod Gomionice, na kojoj su jo p rije nekoliko godina tukli majdani od mjeda (tua), al sad
*

porad velik og su zuluma zaustavljeni. Odm orivi konje i ruavi, odatle se dignemo preko Sratinske, sela i rijeke,

na kojoj tue nekoliko majdana gvozdenih, koju ostavivi


6*

$1

Pisci Bosne i H ercegovine,

Ivan Frano Juki

uniemo u znatnu planinu Beregem icu, iskienu obilatom hrastovinom i bukovinom, te i hajducima svake godine. Nakon tri sata, ostavivi Beregemicu, doemo u Sasinu, selo kransko s nekoliko majdana gvozdenih. Tue kod upnika prenoivi, zorom ostavimo Sasinu i preko lu gova, brda i dolina za dva sata siemo u ravnicu koju natapa Sana. K od Sanskog Mosta prevezem o se na kerepu (lai). Sanski Most, varoica, imade nekoliko duana i zaputen gradi, pod kojim Zdena utie u Sanu. Za dva sata ili smo ravnicom U 2 Zdenu, dok ne stigosmo njezinu-sestru Bliju* Ovu preavi ugledamo Kam engra, tvravu na jednom hridu ukrepljenu s novim gradiem. Ispod nje tee potok, a oko njega nekoliko kua s dam ijom razvaljenom . Ja ne znam ali je siromatvo ali nemarnost prema zakonu pravi uzrok, da po selima turskim jed va v id je ti damiju novu, ve veinom starcanu, osobito pako sasvim od v je tra obaljenu, gd je na z e m lji. gnjij^. 0^-JSm^grada penjasmo se po dana sve vie. Doavi^u Luzako P o lje stanemo se brinuti o konaku, jer sela n igdje ni od lijeka. Kom ordiju po stotinu gone hranu u Biha. Oni na polju rastovarivi, pustie konje za travu. M oj konj n ije otravljen . Jema va lja mu traiti u selu. G dje je Japra Bievia? pitam o jednog starca kod vode. Eto gore preko brijega, pa ete ugledati! od govori on. N oga za nogom, itav sat, a od Japre ni traga! Murat, subaa nekog bega banjalukog, ovog dana susrete se s nama. On nosijae svom gospodaru pod Biha brano (proviziun). Po turski okresa nekoliko vjera i postova lai djedu. Ej, Mura te velim ja pro se psovke! uj da psi laju! N agnim o tamo!

Putopisi i istorisko-etnografski radovi

85

K ad u dolinu saemo, a eto torovi i kolibe razapete. E vo eara! povie Murat. Dobar vee, vlasil G dje je Japra? V od ite nas tamo! B og s vam a Turci! odgovore obani ako ste proli polag vode, ondje vam je ostao put za Japru! M urat: A v i gledajte konak! Brava neemo, ve sir i m lijek o odmah da nosite, i - kajmaka neka kozjega; vatru loi, vlae! bude

Tude razjaimo. M rak se uhvati sasvim, naloe obani vatru. Ja se spustim na kabanicu, a Murat stane, po svom obiaju, kao subaa izdavat se, psovati, p rijetiti da e odmah d vije ovce podvaliti ako veera ne bude go tova i nama i konjima. Ode oban donijeti sijena, a drugi pobjee. P itam ja: Murate, jesi li ti ikad pod Biha dolazio? N i sam, v e li on, Pa kad nisi, kako ti smije ovd je zapovi jedati? Jeda l i ne zna da je ovd je goli kremen? Ta lani su u istoj Japri 6 Arnauta pobili, nisu ovo tv o ji kmeti. M i moemo ptoginuti noas, i to s tebe. Podignue cijelo selo, pa kud emo mi? Ovom vlahu nema zakona. Znaj dobro, M urate! Sat i vie proe, a ni obana ni sijena! Eto, Murate! opet u ja n ije li nam bolje bilo utiti. M o g li su nam barem vatru poticati, a sad iz mraka mogu nam konje pokrasti. Ja i ne svrih, u se glas; O Turci, o Turci, evo vam na b rijegu sijeno! Ja ne sm ijem tamo doi: v i ste moga obana zatjerali i ovce iz tora pustili. T akvih zulumara o vi v ila je t n ije nikad zapamtio. Prek ju er prolo je etiri hiljade askera, pa takvog nam zuluma nikakav ne uini. Vidiem o se sutra pred vezirom , je li on to dopustio, itd. Nuto, iftire, ako zna za Boga v eli M urat nuto raca, ali ti je bijesan! N e ostade ni post ni vjera, sve skresa Murat, A1 ko e se sad nai da ode po sijeno?

Pisci Bosne i Hercegovine,

Ivan

Frano Juki

B oji se svak zasjede. N ajposlije moja dva momka odoe pa onesoe. Tu no, oko vatre okreui se, malo i zaspah; toliko sam se puta obazrio da n ije ukraden konj. K ad se ja probudih, vatra se ugasila, a po meni obijelio mraz, a to 13 svibnja. Odmah se opremismo, te kroz polja i livade na ruak doemo u Jasenicu, tursko selo, nad kojim se vide zidine od kule Beirevia, koju Vedid-paa god. 1837 obori. Taj dan, proavi kulu i selo Radi, spustimo se niz planinu Risovac u polje zeleno, koga rijeka Una na tapa. Nasred ove eto ti Biha grad gd je se bjeljuka u otoku! K ro z ar iju jedva se provukoh od mnotva A r nauta i nizama, k oji se, za uzbit Krajinike, bie tude sa kupili. Jedan sat od graa lei V edro P olje. Tam o odoh k upniku kat. na konak. Sutradan iao sam na v e lik o g ro b lje . Tude se je vojska bila utaborila (4 5 hiljada momaka). N a k ap iji vezir ovoj brzo oprem ivi poslove, sutradan odmah krenem se natrag istim putem. A l da to god kaem i od Bia grada. Grad taj ve se poeo osipati, i jedna strana zida od austrijanske strane oborila se sa svim . L ei grad ovi u ravnici s ove, tj- hrvatske Une, koga opasuje jedna otoka od nje kasnije napravljena; i ova opet nie grada sjedinjuje se s glavnom Unom. Kako grad tako i predgrae u plem enitoj su ravnici, prekrasno razloena. Biha otstoji od austrijanskog koruna Zavalja p6 sata; od Banjaluke 24. a toliko i od Jajca. Grad taj je ste glavno i najvee m jesto u turskoj Hrvatskoj. K ako kazuje Farlati (tom o 1, pag. 481) sagradio ga Bela IV ; narod, pako, pripovijeda da su Senj, K arlovac i Biha sa gradile tri sestre. Od Kam engrada do Bia p red jelje je planinsko, i budui da tu nema krana, zato je mene malo ko ili uprav niko mogao poznati: ta sam i odaklen sam. A kazat se nisam smio^ je r bi gomilama k meni bili nagrnuli hriani, da im zapise dajem.

Putopisi 1 istorisko-etnografski radovi

87

Zapis u Bosni slui na mjesto svakakve ljekarije. Sto god koga zaboljelo, a on leti odmah k sveteniku da mu za pie i moi dade. Da sam se htio pokazivati ta sam ja, i za dva dana ne bi me pustili izmeu sebe. A li nije meni bilo do praznovjerja njihovog. A1 opet druge muke! K o nepoznanu za novce ite, kau da nemaju ni zalogaj kruha. V rativi se, dakle, mi iz Bia, odredimo na konak u Japru. Sad zademo u selo od kue do kue pitajui moe li se gdje noiti, samo da nam je za konje sijena i jema, to emo platiti, a drugo imamo sa sobom. Petnaest kua proli smo, svagdje kau: Nema! Vojska pojela sve to je bilo! A jd ete proti Majkiu! Tude moi ete noiti. Pod sami mrak doosmo kroz ovu dolinu pred popovu kuu i pitamo, bi li nam za pare dali ovdje prenoiti. Stana nema nigdje! Popa ne bijae kod kue. Izae mu brat i nevjesta popadija. Da te Bog sauva sluati ta ti ova pljesniva snaha prosu na nas psovki. N i talijanski matrozi (mornari) ne bi znali protiv buri vie psovati, enska glavo velim ja pritedi se tvoje mladosti! Ako sam te upitao ima li, niti sam opsovao, nit oteo. K in i m i se s oiju dok zla nisi vidjela. . . Dajte mi konja da idem! Uhvati popov brat za konja i ne da, Nem oj, agat veli meni jo niko ispred nae kue n ije otiao ne noivi. A li silom! priuzmem ja a ja toga neu! M i to govorim o, a iz kue 10 Turaka izae, te na me zagrm e da ova kua ne moe stajati uvijek sama do ekujui goste. Bre, aj siktur! zaviem ja ne moe take kokoare, k oji badavd hodaju od kue do kue; a ovako moi e uvijek, jer ja se na put nisam spremio prazne kese!

Pisci Bosne i Hercegovine,

Iva n Frano Jukir

Na to Turci ut! T er se jedan po jedan uvukce _ kuu. Momci raspravie konja, a mene odvedoe u p : : : _ eliju, gdje on liturgiju sveta. To ti je jedna drver.s zz~bda, koja imade iznutra pe, jedan krevet obataljer. ; = polica i troje knjige i nekoliko aavih ikona r.z : - ~ l ; i jer poda nema. Prostre slamu i vatru naloie. :k ;* raspremih, uto mi donesoe veeru: vruu pog=:_ : cvaru i m lijeko. Ja iz bisaga izvadih moju hranu : vina, te stanem veerati. I tad upazie, da nijesarr. 7_ : . Sapii onda kuani k oji su se nad sovru n a visil begenie nae veere! A ne znaju da se meni i r_= n : . grsti gledajui mladu popadiju kako je ista. (O v: ista popadija to su joj lani Arnauti ubili mua. al :n nju, manje bi bilo tete.) V elim druini: Nita r e m z.~ nego jezinasta ena! Ona oborila od stida oi. konak, rano se odijelim o iz Japre Bievia. te r ..r - T - c zdravo osmi dan opet u Fojnicu.

II N i pun mjesec ne proe, a mene opet 18 u p .v i . premise iz Fojnice, ter tim istim putem doem : B ^u iluke. Odavde sad skrenem u Ivanjsku. Tue kod i * . prenoivi, uputim se preko sela Simii, M ii je i T _ r . a za 6 sati prispijem u Gradiku bosansku. K olik : r opisivao ljepotu ovog mjesta, sve e ljepe ostati. i jedna preplemenita, a posred pruila se uma Savski 1 - l. od Save ime nosei. Jedna gora od 6 sati rairila se u daljinu, u kojoj rijetk o je v id jeti drugo drvo ve hrast u nebo grane irei. K roz njega prolaze rv:-r= sam sve od alosti plakati gledajui kako je malo i v e lik i Ustalo da ga utamani. Jedni duge na hiljade sijeku r _ r za lae i brodove, trei za vatru, prodavajui preko Bure

Putopisi i istorisko^ etnografski rad ovi

S9

u Slavoniju, obani, kojim niko ne zabranjuje, od bes poslice posijeku najvei hrast, drugoga nasijeku pa se osui. Najvie, pako, naselilo se u tom lugu nekoliko kua, pa pali hrastove i cijelu umu da moe orati i sijati. ak iz Francuske i Engleske trgovci o vd je za brodove sijeku hrastove koje oni izaberu, al bojati se da nee zadugo! Lani mi je A i-b eg eki kazivao da se je u Aleksand riji nalafio (naalio) na brodu k oji je bio usjeen u S av skom Lugu, N e mogu nikako razaznati zato Prekosavci Gradiku bosansku zovu Brebirom . Za to im e o vd je niko ne zna, ve je svaki u vijek Gradikom epa. Varo ova ima na obali Save neto i grada i dosta prilinu trgovinu na skeli. O Banjaluke, kud spada, 8 sati je udaljena. Predanivi ovdje, natrag se vra tim u Ivanjsku. P r e djel je ovo (od 150 kr, a 50 hri. kua) jedno je od najznam enitijih. Kue pri b rijegu od svaklen vonjacim a opkoljene, osobito ljivom kao gorom. V ie ispod kua vinogradi. P o srijedi tee nekoliko potoka. P r i b rijegu vidi se poor Ivangrad, a unaokolo gore hrastove k oje obilaze nebrojena krda (reda) krm adije. P o ovim g o rama ima itave ete Kranjaca te pale pepeo. Kazao mi je moj p rijatelj M iko Slezinger, ifu t iz Carnika k oji tuda rakiju prodaje, da je on lani u Gradikoj platio veziru 600 for. sr-, a ove godine 4.000 for. sr., za m onopol kupo vati ike u 12 kailuka. Jo vie plaa se za pijavice, a najvie za duge i pepeo. T o mostranac iz Bosne iznosi, a opina ne dobiva ni pare prebijene. O vo sam samo otprilike naveo da vidite, gospodine, zato je ovd je toliko siromatvo pri zem lji toli plodnoj i svakim darom od p ri rode nadarenoj. Za etiri sata sve ravnicom doosmo u Kozarac, u varoicu u plem enitom mjestu sa zaputenom napolak tvravom . Nita ovjeku ne ini se zaunije nego v id je ti tako siromane i napolak opale kuerine

90

Pisci Bosne i H ercegovine,

Iv a n

Frano Juki

a okolo neizm jerne vrtove, i bae, i n jive itd. upravo siromatvo, al je nevaljalstvo?!

A1 je

O vdje prenoivi za dva sata stignemo u slavni P r i jedor, varo na plem enitoj ravnici kod Sane. Imade i neto slabe tvrave. Varo ova poradi trgovine svaki dan raste. Odavde po Sani na malim brodovim a gone gvoe u Biograd, a odande sol vlaku natrag- Brodovi o vi mogu podnijeti 50 2000 tovara gvoa, kako je voda golema. U P rijed oru noivi sutradan prevezem o se preko Sane. Za jedan sat stigosmo u Ljubiju, varoicu od 80 kua i' nekoliko majdana gvozdenih; a na ruak u Volar, gd je taj dan ostanemo kod ondanjega upnika. 3 srpnja osta vim o V olar i njegove hrastove gore. Spustivi se niz Sa taru rijeku i proavi nekoliko sela, koje svako po nekokoliko majdana ima, do ruka doemo u Stari Majdan, va ro meu dva brijega, kroz koju tee Satara rijeka okre ui nekoliko majdana. M jesto ovo ima slabe tvrave. Sva nahija staromajdanska i od strane prijedorska i tre inom banjaluka jesu brdovite i krovite. Brda ova, osim dragog kamenja, daju svake vrste rudu. Na mnogo m je sta (osobito u nahiji staromaj danskoj) vid jeti je rupe i podore gdje se je prije 400 godina talila i plavila ruda, a sad se samo gvoe opravlja; i ovo je najbolje gvoe za cijelu Bosnu. Lju d i koji gvoe ovo opravljaju, sami su seljaci, i to krani, m adari zvani (u staromajdanskoj nahiji u 15, a prijeorskoj u 9, a u banjalukoj u 3 -sela). Oko podne ostavimo Stari Majdan te doemo u Bardare, gd je su p rije bile same m ovare i bare, sad pak selo, 2 majdana i kula D ervi-bega (p rije kapetana, a sad muselima staromajanskog). N ie Bardara preemo na Trnavi Sanu preko novog mosta. Odavle opet vidjesm o ravnice sanske, Sanski Most i Kamengrad. Taj dan eto nas opet u Sasini. Tude kod upnika predanivi sutra rano kre

Putopisi i istorisko-etnografski radovi

91

nemo preko hladovite Beregemice, a za tri sata eto nas pred kaluerskim samostanom G om ionica nazvanome. Selo ovo na podgorju Beregem ice stranom je kran sko a stranom hriansko. Ovih posljednjih je samostan. Tu tee rijeka Gomionica okreui nekoliko majdana. Ja sam p rvi put hodajui po Bosni svratio se hrianskome popu u Japru, i tude sam od popadije zlostavljen (Bo njak kae: ograiso). O dijelivi se iz Japre na dva sata proao sam kraj Lipnika. Tude su mi kazivali da ima hrianski samostan. Ja sam se htio svratiti, nu razabrah da nije samostan, nego drvena samo crkva i kua u kojoj tri popa stanuju. Neu vie popu na konak i na ruak! Zato i mimoioh Lipnik. Kalueri su prosvijetljeniji, zato ja, da opet ne ograiem, k njim a se svratih. Sluba p ri hvati konja, a iguman stade se samnom ljubiti. Iznesoe na travu ilim i jastuk. Tude me posadi. Donese iguman kavu i rakiju. A l meni sve neto fali. H tio bih togod razaznati. Zato pomem pitati igumana ta se pripovijeda, od koga i kad je sagraen samostan i crkva; imaju li starih kakovih rukopisa, o tome i drugom kojeem pisanih. A l se naskoro zastidjeh kad opazih da mene iguman ne razumije. On samo odgovara da su mu majstore otjerali u Banjaluku, a da je poeo pokrivati crkvu. S to ja oima gledam? N a moju pravdu, ovo je Grk (pomislim u sebi); al brzo doznah da ga glava boli. Jednog opazih gdje puei s bensilajom pod pukama ee se oko crkve. Gospodine, je li ono pop? Oprostite v e li iguman ako je i metnuo ruke na stranjicu, ovo je selo, ono je kaluer! Jedina brada od dva prsta izdaje ga za svetenika. P e t kaluera obitava u ovom samostanu, na samostan nikakove prilike ne imajuem. N i s jednim ne mogoh im ati priliku sastati se i razgovarati. S vi se okreu od

92

Pisci Bosne i Hercegovine,

Ivan Frano Juki

mene, da me ne vide, a igumana zaboljela glava; ter takoproe u dim sve m oje ufanje pronai togod vanoga. Crkva imade oblik gotiki. Dosta je pomalena, ali tvrdo sagraena. Unutra ima nekoliko knjiga crkvenih, u Mlecima i Rusiji tiskanih; nu ve su i-na polak razdrte. Jedan psaltir sav u rasolu ukvaen kanda su kupus njim e pokrivali. Osim toga, naoh izmeu njih troje tiskane u RUsiji god. 1824. Drugo nita znamenitog. Najpotlam ka zae mi da je crkvu ovu sagradila nekoja turska carica. Ime njezino kazati mi ne znadoe. Tude ruavi nastavimo put preko raznih hrianskih predjela i mjesta planinskih, imenito preko Sitnice. U planini zamrknemo, te rano 7 srpnja ujutro doemo u Varcar Vakuf, varo na brdovitom mjestu otsvaklen opko ljenu planinama. Tude taj dan ostanem pri upniku ka tolikom, pa sutradan, podranivi, stignemo za dva sata u Jezero ili ul-hisar, varo kod P liv e u ravnici. Odavle ide se kraj Plive, koja se je na nain jezera razlila una okolo po polju golemome i dugome do sat i po. Prijatno je tuda vidjeti kako mali amci plove kao po moru tali janske barke gon dole. I d ivlje patke bijahu poklopile obale od jezera. O vdje mi pripovijedae da je neki Saraj lija htio sve polje posuiti svojim trokom (a to bi lasno uinio probivi stijene kud bi P liva oticala); pak mu nijesu dopustili ondanji itelji, premda je mala bila po godba, tj. da za tri godine sam on sm ije polje posijati. Na m oje pitanje zato nisu dopustili, odgovorie mi da sad mnogo veu korist vade, plavei drva i ribu hvatajui, neg bi sijui mogli vaditi. Tu se nahodi dosta svake vrste ribe, osobito mrene u izobilju. Odavle sve kraj P liv e za 2 sata na ruak prispijemo u Jajce, grad n ajglavn iji u dogodovtini bosanskoj, neg da prijestolno m jesto a i danas je najtvre i najsposobnije

Putopisi i istorisko-etnografski radovi

93

za boj. Grad ovi sagraen je usred planine na jednom breuljku, imajuem priliku jajeta. Kau da ga je sa gradio nekoji Neapolitanac rodom iz Lukula, zato Jajce kod mnogih pisaca dolazi pod imenom A r x Lucculiana. Grad ovi pod kojim P liv a s velikom bukom udara u Vrbas inei krasni slap (vodopad), uzet bi na prevaru od Mehmeda II (god. 1463). Nu iste godine ga M atija K orvin preuze opet, i premda su mnogo puta Turci natjeravali se da ga otmu, ipak do poslije bitke mohake (god. 1527) ne mogoe ga p rije oteti. Grad ovi, i sve to bi toliko puta paljen i robljen, ipak jo i danas kako tako meu prvim zauzima mjesto. U gradu (u uem smislu) sami su Turci; nu u predgraima imae i krana dosta s kuom upnikom. D am ije koje se god vide (a jesu od kamena), samo su imenom dam ije a graom upravo crkve izvedene po ukusu gotikom, kao i most kameni. T o nek bude sada dosta govoreno o Jajcu, iz koga sutradan 9 srpnja krene mo i, preko planina K rezluka i Karaule, za 9 sati dospi jem o u Travnik, a odavle po drugi put zdravo, premda s umorom, u Fojnicu. I eto vam svrha putovanja moga u mjesecima svibnju, lipnju i srpnju god, 1843! Obadva ova m oja puta, budui da su bila slubena *5 (in officiosis), ubrzo je valjalo opravit, zato meu prostim narodom nijesam imao prilike baviti se, njihove obiaje i navade pamtiti, kao to bi se u uenome putovanju * imalo initi, ve hodajui od upe do upe samo sam ono pobiljeio koje m im ogre opazih, a to su vam gotovo puka prazna imena. Zato ete mi, gospodine, oprostiti, ako vam se preko ufanja vie neslana, nemasna i bezsona uine nego ste moe biti m ogli i pomisliti. Nu kakva bila da bila, a barem iole zainjena budu, evo vam i nekoliko prim jedbi! U nahijama fojnikoj, travanjskoj i jajakoj, to se tie nonje i razrijeja, sve je jednako. Nu preavi kod

94

Pisci Bosne i H ercegovine,

Iva n Frano Juki

Banjaluke Vrbas, nonja je ve sasvim drukija, a stranom 1 razrijeje. U upi banjalukoj seljaci sebe nazivaju okcima. O djea njihova osobite je razlike s odjeom ostalih Bonjaka: gae na nalik pantalonama, tj. bez tura; ob zimu kratke i uske akire puke hrvatske, koje prolaze po svijetu (Europi) pod imenom madarskih. P o koulji, koja je uska, rukavi ispleteni i mnogim iski eni kiticam a (po 40 na jednome): kite od b ijelog pamuka. Ovratnica na isti nain ispletena i kiticam a nareena, koje se preko ramena prebace. Zoburi crvenom ohom na male reze iskien, uokolo s pulama od kositera, a ponajvie iarani modrom i crvenom vunom. Zobun ovaj pripasan je s malom pukom okovanicom, koju nikad ne vadi. Pod njom ore, kost, kopa, dapae mnogi i spava. Ob zimu pokriva ga do koljena h aljin a od sukna obojena u crno. Kapa u njih najvee je udo. Ona je od najtanje crvene ohe ( l). Kape ove prave terzije (krojai) banjaluki po duljini od tri vrste; najdue su od lakta (rifa), srednja od po, a najkrae od etvrt lakta. Kapu tu oni na rame prebace, zato ih ostali zovu Bonjaci krivokapam a, a sami ju krste h rvatk a. Pitaju i ih, ta to znamenuje i odakle to dolazi ime, ne znadoe mi kazati, a od Hrvata ne znaju nit imena. H rvatka (odgovorie m i) zove se kapa tako kao i zobun, fes. I takvo je, kazae, ostalo ime od starine. Tako se nose krani i, s malom razlikom, i hriani. A l enskadija hrianska nose se od prilike kao senjske Bu n jevke ili dalm. M orlakinje! Cure kranske do 12 godina briju se i nose perin. Poslije, pako, ostave kosu, al ne bace hrvatke od p6 arina (lakta) dok se ne udadu. Udate oma ta ju glavu i vrat udnovato navezanom irid om , i opet jedan komad puste po ramenu, a drugi na glavi stoji kao u pijetla iv e r (greben). Ova irida isp rep inja se
:) Sto H rva t zove suknom, zovu Bonjaci ohom. A je Bonjakom sukno ono, to se zove u H rvata oha. opet

P u topisi i istorisko-etn ografski rad ovi

95

s glavatim iglama. Iz gla ve opet po pet visi sindiria, a od ovih velik e pare carevice. T o je sve od srebra, i tako jedna igla v rije d i vie od dvadesetaka (cvancika). Po prsima padaju im erdani srebreni. erdane i d jev o jk e nose ne samo po prsima ve i u pletenici. A na kapi trepeu p riiven i dvadesetaci. enske koulje, zobuni i haie t k e ispletene su i divno iarane samom crvenom ohom i raznom obojenom vunicom, a kitice same bi m ogle A rgu sove oi preb rojiti. Opregaa od razne boje od vune opletena, jedna sprijeda a u m nogih straga, na poprijeku pre vijena. U nahiji staromaj danskoj i prijedorskoj Bonjaci zapadnog obreda zovu sami sebe kran i, a drugi nazi vaju ih m a d a ri*). N jih o va nonja jednaka *je sa okackom, tj. s kranskom u nahiji banjalukoj. U n ah iji bihakoj krane po isti nain zovu m ad a ri. N jih o va je nonja na polak turska, kao to i drugih krana po srijed i Bosne, nu s tom razlikom da ovd je ene nose muke gae i kudname usred ljeta. U nahiji, dakle, ba njalukoj okci nazivaju se krani, a u bihakoj, sta* ) Dodue udnovate stvari to se u Bosni jedn a strana naroda zove Madari. G. Ju ki kae da ti lju d i danas o v d je iv e kopajui i talei rudu. N e bi li se iz dogodovtine m oglo dokazati otkud im to im e? Znam o da je v r ije m e jedno (a to za k ra lja MatiaSa K o r v in a ) Bosna spadala pod krunu ugarsku, a due v r e mena bila zdruena s tom kraljevin om . N ije ii m oe biti u ono doba sa sjevern e k oje gradom ee ugarske doselilo se u Bosnu Slovaka da kopaju rudu, na k o jo j je Bosna jo danas v rlo bogata? N e bi li se to m oe biti i danas m oglo poznati po obiaju tih toboe M adara 1 po rijeim a gdjek ojim , a osobito po udaranju glasa? D a M adari o v i nijesu od starine p orijek lo m M adari, ve S lavjan i, o tom (sudim o) nee niko d v o jiti; v e im se im e to onako nam etlo s nehajstva, zato onda n azivaju e ljude n ije niko gledao na k r v i porijeklo, nego samo na krajinu iz k oje se ko doselio. T kako ih prozvae onda, tako im ostalo im e i do danas. Paska urednika

96

P isci Bosne i H ercegovine,

Iv a n

Frano Juki

rom ajdanskoj a i prijedorskoj (a u ovih samo triju ) m ad ari. N ije dakle istina to kae K aranovi u Spom eni cima S rbskim (Biograd, 1840), da se usrijed Bosne krani zovu m adarima! A k o nee dopustiti da je Sava i Una u srijed i Bosne, to onda tako m ora biti. to se tie razrije ja prekovrbakog, ono je istina malo razlin ije od srednje Bosne, al to tako malo da se je d v a p rim ijetiti moe. Dapae svakidanjim preseljavanjem iz srednje i gorn je Bosne sasvim (da ne reknem ) u jedn o se p om ije alo. T o ete v id je ti iz sljedee narodne pjesme, u Banja luci prepisane (Pjesm a takva otprilike nalazi se i u Vuku Karadiu, izdanje II, k n jiga I, Be 1843, pod br. 656, str. 453).

ODMETNICA MARE
Odmetnu se odmetnica M are U hajduke priko Banjeluke! O stavila derdef i preslicu, A uzela lulu i tamburuD evet godin harambaom bila, Desete je uhvatili Turci, T e je vode eher Banjaluci. G ledale je m lade Banjaluke, G ledale je ter su govorile: M ili Boe, da lipa junaka! O dklen li je, od k ojega grada? O dgovara harambaa M aro: ta gledate, kuke banjaluke! N ije M are kopile rodila, V e s junacim po gori hodila, Odgonila trgovako blago, Trgovaku robu nekrojenu. Pak bacie na engele Maru:

Putopisi i istorisko-etnografski radovi

97

Desno jo j se rebro ufatilo, G ledalo je s pendera divojce, G ledalo je ter je besidilo: K ako ti je na engeli, Maro? Odgovara harambasa Maro: Lipe m i je na engeli, Hajko, N ego tebi na meku dueku. Pak zapiva tiho glasovito: E j Kozaro, zelena dolamo! Savski-lue, moj debeli drue! Ravno Live, mliko i kaj mae! Kamengradu, moj masni pilavu! A Biau, tuke i kokoi! Sanski Mostu, moj v ije rn i dostu! Banjaluko, m oja teka m uko! T o izusti a duu ispusti.
( K o l o * , Zagreb 1847, 3. 3 32)

1. F. Jukt: P u topisi i U l o r . - e t n o g r a f . radovi

PUTOVANJE PO BOSNI GODINE 1845


Opazio sam da n ije mogue drukije u poznanje ove pokrajine doi, nego ako ovjek, bacivi za lea sve n e zgode, sam sobom redom sve krajeve obie. I doista, v e like su nezgode po Bosni putovati: zim i se ne moe, velik i snjegovi f sm etovi ne dadu proi; u jesen i u pram aljee v elik a blata i rijeke bez mostova; najljepe je ljeto, al pritom i najstraivije zbog hajduka, k oji glavne putove uvaju i putnike uznemiruju, Rooljubac pri svim tim nezgodama i opet usuuje se, Nastupivi prijatni dnevi, ugodnog lipnja (juna) dru goga dana krenem se iz Fojnice, moga obinog prebiva lita, put Skoplja. Proavi kroz varo uz rijeku Dragau, koja okree vie majdana (fabrika) gvozdenih, za po sata doosmo do mosta ragalskog. K raj puta viae se velik o grob lje tursko, preko rijeke pak pri brijegu selo od 15 kua kranskih i tri turske. Kazae mi, da je selo Ragale prije posljednje kuge imalo preko 40 kua turskih, a nijedne kranske, pa ih je sve m orija potrla. O davle poslije po sata stigosmo do drugog mosta, koji vodi u selo Prokos; ovd je se put rastavlja, ili eli na it, ili na Vraniu. Ja okrenuh na Vraniu, jedno to je za dva sata blie, drugo to jo nisam nikad tuda prolazio. Proavi selo M ujakovie, primismo se planine i, tono reknu, teko duu nosei u nosu, poslije dva .sata stigosmo na vrh planine Vranie; kad bi konj sustao, valjalo je pjeice ii nadae uz komac. Na vrh planine ima jezero, iz koga Dragaa izvire; tu odjaimo, ruamo i, odm orivi se, nadalje po^ emo. Kako smo pree ili nadae, sad va lja podae strmo dva sata; ko je dakle sebi i konju rad, jaiti se ne moe.

Putopisi i istorisko-etnografski radovi

99

Iz ove druge polovine planine izvire druga rjeica, drimaa, i pree nego se sade u selo drimce, vidi se stra an jedan slap, gd je se spomenuta rijeka preko jedne k li sure strm oglavlja s velik im amorom. P oslije eeg odmaranja stigosmo na dno planine u selo Zdrimce, gdje su kranske kue i malo turskih, i gd je spomenuta r je ica tri jezera pravi, koja nikad ne presuuju, Obrnimo se sad opet, na Vraniu; planina ova b roji se meu p rve planine bosanske radi svoje visine; ona je sva umom i travom pokrivena, zato oblinja sela fojnieke i skupi jon ske nahije preko ljeta ovdje svoje stanove naine i po nekoliko n edjelja svoju stoku i goveda na pai dre. U ljetno doba n ije runo ovdje iviti; ali esto do lipnja mjeseca nije ovuda puta poradi velikih snjegova, koji se katkad do Petrova dne ne tope, Od rimaca, ravninom, za jedan sat stigosmo u G ornji Vakuf, varo, gd je od ondanjeg kranskog up nika uljudno bih priekan. G ornji V aku f jest varo u gornjem Skoplju, kraj rijeke Vrbasa, koja odavde na tri sata daleko u p rijevoru izvire i, osim drugih izvora, prim a ovdje nablizu Krupu i Bistricu rijeku, U varoi ima 64 kranske i 150 turskih kua; ima jednu kulu, na k ojoj udara sat dosta jasan; uje se, kako kau, itav sat hoda daleko; i kupljen je jo davno-cjavno od Dubrovana. P oslije est dana ovdje moga bavljenja krenem se u donje Skoplje, te za etiri sata, sve obalom niz Vrbas, stigoh u Malo Selo ondanjem kranskom upniku, Skoplje je jedan od najboljih p red jela u Bosni; svuda je okolo plodnim breuljcim a okrueno, a unutra ravnica, polje est sati duljine, koje se protee od G ornjega do Donjega Vakufa; natapaju ga, osim mnogih izvora, Vrbas, Bistrica, Krupa, Koprionica, Semninica, i tako dalje. R ijeke ove, mjesto koristi, veliku tetu nanose, je r kad izau iz svoga korita, okrenu drugim putem, osobito V r7*

100

P isci Bosne 1 H ercegovine,

Iv a n Frano Juki

bas, blizu svake tree godine drugi teaj uzim lje, i kud proe zem lju odnese, a pijesak nanese tako da jedna de setina polja, kuda se pree oralo, sad pod alom lei ne plodno. N ijedn oga u Bosni predjela nema gd je b i toliko begova (turskih plem ia) bilo kolika ovd je; obino se govori, da ih do 60 odaka (kua) ima, meu kojim a znat n ije jesu: Sulejmanpaii, o kome govore da je starinom iz A zije, pa poslije b ivi kod vezira bosanskoga u slubi, obogatio i oenio se nekakvom robinjom iz Dalmacije. Despotovi zvanom ; ova porodica ima n ajvie zem lje u Skoplju, od n ie su m noge pae i veziri bili, i danas jedan je

Osman-paa u Skadru, Zatim idu: M iralem ovii, V ilici, Kopii, K ukaviii, dralovii, Kositerovii, K resoeviL Lenerovii, Kusii, Granici. Osim begova ima jo i dru gih poturica izobila, gotovo u svakom selu. Krana ima do 6.000, kojim a slue 2 upnika s dva pomonika, k oji sjede u G ornjem Vakufu i u M alom Selu. U ovom posljednjem ove godine namjeten je upnik, jer prije 40 godina nijedne kue kranske n ije bilo, a to se sve otskora iz D alm acije i H ercegovine naselilo. Hriana. ili prostije riana { X ) T u gornjem Skoplju nema, ima ih pak u donjem oko 2.000, i svetenika jednog imaju u Do njem Vakufu, i drugog u selu ipuliu. Oni su zaista, pravedno govorei, u velik o j gluposti, sljedovatelno puni su su jevjerja, to je protivno K ristovom zakonu. Mjesta jesu sljedea: D o n ji V a ku f , varo gdje sjedi kadija i muaelim od cijele nahije skopljanske, lei kraj Vrbasa, B u gojno, varo kraj Vrbasa u ravnici. Prusac, tvrdina pr:
1 ) F o s ije d o v a le lji napadne crk ve zovu se krani, a istone riani. G. Stojakoviu nije poudno ovo na im enovanje, te se u S, N ar. Listu tui da je ovo naim enovanje skoro u k n jige uve deno od bosanskih dopisatelja. P o svoj p rilici spomenuti gospodi* n ije itao d je la : Boica, Baria, Kaia, K an ilia itd., ili ako ih je itao, ne sjea se da su oni im enovali iste i pisali tako pree gotovo sto godina. N e v a lja nikoga potvorati.

Putopisi i istorisko-etaografski rad ovi

ia i

jednom brijegu; ovdje ima jedna voda A jvatica, izvor to je u staro doba, kad su se Turci u ovoj tvr a vi zatvoreni i opsjednuti u velik o j ei nahodili, neki dervi udo tvorno od Boga isprosio. Junija 15 ishode tuda skopljanski begovi, uspomenu ine, Boga mole, kurban (rtvu) sijeku, plativi glavom vie jaganjaca, s kojim a se fukara (turski siromasi) taj dan poasti. G o rn ji V a k u f, kako spomenuh, varo kraj Vrbasa, sela pak jesu sljedea, i to u Donjem Skoplju: D raev Do, Zanesenovii, Luani, Bojska, Pain Odak, Pavice, Gorua, Golo Brdo, Glavice, Vilei, Ljubni, Vitina, Rovna, Boganovci, Cojluk, Grgii, Celepirova Kula, aulije, V edro P olje, Lug, D rvetine, Pirii, Lenerovina, M iralem ov Odak, Oborci, Kopii, Podkraj, dralovii, Guvna, Fakii, Udurlije, Gmii, Beria Gaj, K otezi, Karade, Donjii, Daklii, M alo Selo, Sultanii, Cipuli, Vesela Straa, Porijeje, Cjernije, V rh Pei, Zlavast, Kordii, Okolie, Graanica. U gornjem Skoplju: Palo, U zrijeje, Batua, Podgrae, Bistrica, Krupa, V ilica Polje, Verse, Zvide, M oani, Zdrimci, Rasnica, Grnica, Duratbegov Do, Voljice, Rjeeice, Dobroinj, Boljkovac, Seoci, Pidri, Teom islje, Planinac, ugine Bare, Galiica, P rivor, Nahodi se vie starih gradina po brdima, od kojih znam enitije jesu: Rosin, K aln ik i Cipulia gradine. Na ovom posljednjem mjestu m orala je biti velika varo, jer se unaokolo mnogo kojeta iskopava. S eljani bave se po veoj asti zem ljojelijem . Istina da je plodno Skoplje, ali koja je korist kad, kako na dru gim m jestim a tako i ovdje, lju d i su nevjeti u obraivanju zem lje. Zaudo m i je da u Skoplju voke m alo se sade i a lju di ne siju kukuruza, to bi ovd je obadvoje dobro na predovalo. Obino nagnoje zem lju u jesen, pa u praraaIjee posiju heljdu, a poslije n je ozimnu penicu i jeam ' N a m oje pitanje, zato odmah kako zagnoje ne siju, d *

102

Pisci B osfle i

H ercegovine,

Iv a n Frano Juki

heljdu, nego penicu i jeam, ogovorie mi da je zem lja silovita, te da se ito izm etne. Na to ja opet rekoh, to je jo bolje kad je zem lja tako dobra, onda za heljde i ne treba gnojiti, a za jeam i penicu m anje treba gn ojiti; dapae, rekoh, po drugim m jestim a za proso i za heljdu nikad ne gnoje. Jest, ali su tako i nai stari radili, pa su vie ita im ali nego m i dosad, a davno su kazali: p leti kotac kao ti i otac. Recimo, da su stari vie ita im ali nego vi; kad bi to istina bila, to bih ja lasno pogodio zato: to danas trideset seljaka posije, to je p rije 40 godina samo deset posijalo, dakle i vise ponjelo, je r p rije 40 godina u vaem selu n ije b ilo vie od 10 kua, a sad ih ima 30, pa opet do 40 godina bie 80, zem lja e se na m anje kom ade razd ijeliti, i v i neete moi kao sada: svaki toliko naore koliko moe, pa mu i opet pregodine tolike n jiv e da se na njim a nita ne sije; to je, dakle, m oglo p rije biti, ne slijedi da e i p oslije moi.
* r

Osim zem lj od je li ja i skpto vodstva po m n ogim m je stima seljaci nainjaju lonce, te po svoj Bosni raznose i pro daju; obino va lja nasuti lonac ita, ito njem u a lonac sebi ustavi. U selu ipuliu, gd je ima samo 60 rianskih kua, gotovo svi su kalajisi, hodaju po cijeloj Bosni, te bakrene sude kalajiu. P o s lije tri ni krenem se iz M alog Sela put Kupresa, i za jedan sat stigosmo u v rlo prijatno m jesto Vesela Straa; o vd je se vid e i sad zidine biveg negda franci-* i

kanskog samostana. Proavi Veselu Strau, najedanput rekao bi ovjek p rom ijen i se narav, i nuto, m i ve bijasmo nad M raajom selom, i doista bijae p ra vi mraaj, je r kroz planinu Crni V rh putujui za dva sata nita ne v i* m

dismo izvan gustih bukava. Sa strahom preosm o planinu

Putopisi i istorisko-etnografski radovi

i 03

i stupismo u polje Kupreko, te ondanjem u Otinovcu stojeem upniku na konak oosmo. Kupres jest jedno planinsko mjesto, spadajue na nahiju skopljansku, od sviju strana sa planinama zatvo reno; lei na najvioj od sviju meni poznatih predjela u Bosni; znamenito zbog toga to je sredite meu gornjom i donjom Bosnom, tako da samo mraajske vode slivaju se u Vrbas, ostale pak ulaze u ponore, te u Duvno i L ivn o izlivaju se i najposlije utiu u Jadransko More, Kupres poinje od podne k sjeveru, to jest od Zvirn jae do V itoroge u duljinu 10 sati; irinu pak od Stoera do Klopotnika 4 sata. P o lje protee se od juga k sjeveru, to jest od Rilia do emanovaca 6 sati u duljinu; u irinu pak od Otinovaca do Podmalovan, dva sata. Planine koje Kupres opkoljavaju jesu od istoka; Stoer, Crni Vrh, Bukva, uljaga; od zapada: Malovan, Jaram, K u rljaj, Homar, Cicer, K lopotnik; od sjevera: V itoroga; od juga: Ravanica i Radua. Vode glavne jesu: M ila, izvire iz brda P r iv ije kod sela Kukavice, prim ivi ostale izvore oblinje, krivudajui se preko polja, ulazi u ponor pod planinom Malovanom , a nie Stranja izvire pod imenom uice. M rtv ic a izvire iz brda Bainca u selu Osmanlije, prim ivi oblinje izvore pod K u rljajom Planinom u ponor k rije se, a izvire pod gradom Livanjskim pod imenom Bistrice. Jezera koja nikad ne presuuju jesu: Kukaviko, Rastiavacko, Botunsko, Menuko i Zloselsko. Zaudo mi je da spomenute rijek e d v ije samo jednu vrstu ribe im aju u sebi, a to je pastrma; i premda teku kroz polje, tako tenu i slatku ribu daju da se ne sjeam da sam igd je slau pastrmku jeo od kupreke. Na Kupresu najvie ima riana, blizu 4.000. Svetenike imaju u Ravnome, Vukovskome, Sem anovcima i u N ovom Selu; krana ima 2.091; upnik n ji hov stoji u Otinovcima; Turaka jedva 200 imae.
m H i *

1^4

P is c i B osne i H ercegovin e,

Iv a n

F ran o Juki

V aroi na K upresu nem a n ikakve; n am jesnik m uselim o v stoji u selu O sm anlijam a; im a neto im en om to se zo ve grad, s jedn im topom, stoji u ra v n ic i pod b rije g o m Plazen ice, zid je unaokolo sruen, te stupovim a ra stovim ograen, k oje stupove isti ite lji i stanovnici p olovicu k o je z e m ljo d je lije m Vukovsko, O dak ve su iz g o r je li na v a tri; okolo n jega im a n ek oliko tu r skih, kranskih i rianskih kua, za b a vlja ju se. Botun, V rela, Sela u go rn jem G oravci, k raju jesu: B ego vo

M raaj, Z virn jaa, Ravno, R ili, Brda, K u k avice, K u te, O tinovci, Selo, A la jb e g o v ia , Podm alovan. U donjem kraju : O sm anlije, Zlosela, B ije li Potok, Jurii, Strabenica, R astievo, B la gaj, M ren ovci, N ovoselo, Sem anovci, B ajram ovci, M e ri Bare, P o d o ri ili ra zvalin e starih gradova: P ogan ac na polju , 0 kom e uo sam p rip o v ijed a ti da je u njem u banica n e kakva bila, k oja jedanput svom e sinu rekne, da ko uzme prsten s n jezin e ruke, onoga e grad b iti i sva batina oina njem u e p rilei; na to se polakom i sin te uzm e svoju m ater za enu, K ad sutradan osvanuo, a li po M a lo vanu vie c v ije e ne v id i se, ve sav o b ije lio sn ijegom u po ljeta. S v ije t se na to pouzbuni, ubiju bana i banicu, grad razore, kom e Poganac im e za uspomenu ostane o danas, a M alo van cvijeem rije tk o zaod jeven je. Bastaa, p odor nad selom B rdim a; Stranj na m ei skopaljskog 1 liva n jsk og kadiluka. U S koplju seljaci svoju narodnu nonju v e su za m ije n ili s turskom, kako muko tako i ensko, a li na K u presu zadrala se kod obadva pola; ona je s m alom p ro m jen om kao u D uvnu i u Livnu , a jednaka sa onom k oju
*"
V

nose seljaci u okruju spljetskom , k o je Ita lija n i M o rla -

Putopisi i istorisko-etnografski radovi

105

cima (") zovu. Stanovnici ovdanji zanimaju se najvie othranjivanjem stoke, osobito ovaca. Doskoro dosta je teaka bilo da su preko hiljadu glava sitne m arve imali, t na godinu bi prodali Kupreaci preko deset hiljada komada svake jeseni u Dalmaciju. A li sad ni pola toga nema, je r od dana do dana sve to vee meu njima siro matvo raste, a uzrok tome jesu velik i porezi i danci; tako, na priliku, Kupreanin valja, osim ostalog poreza, da plaa krmarinu, ljivarinu ili kaarinu, a na svemu Kupresu niti ima jedne ljive n iti krme; valja da plaa umuriju, a niko umura {u gljena} ne loi. A to je naj vie, ovdje su neiskazani begluci, ili robota; tako kad prispije kosidba, valja mu ne samo na vezirevu i svoga bega kosibu ii, ve svakom ondanjem begu, i to o svojoj hrani! N je g o v i otkosi propadaju, a Turinu valja da radiito ovdje, istina, dobro rodi, jema, ovsa i rai, m anje heljde.
s) Bata Kandijanskog i Bekog serdari kotarski Sm iljanji, M itrovi i sin njegov Jankovi dolazili su esto s vojskom ak do Skoplja, robei i palei, a krane i riane sobom vodei, k oje su naseljavali u ona m jesta to su M leii od T u ra k a u dananjoj D alm aciji oduzeli. Italijan ci ove nove iz Bosne naseoce prozvae M orlaki. Jo pod bosanskom vladom prelazili su bosanski planitaci u Dalm aciju, kako pie Lucij, i bili su pro zvani M orlaci. Naim enovanje ovo dolazi od M orvlaha, to jest: morski vlasi. U Bosni i danas upravo vlasim a zovu one lju d e k oji po planinama ive i za graansko othranjenje nita ne znaju, i toliko znai koliko barbarus. Nonja, obiaji, pjesm e dalm a tinskih M orlaka i itelja Divna, Duvna, Kupresa i Hercegovaca do Mostara jedna je te ista. K asnije, kad se m ir utvrdio, i Turci od svoje bjesnoe m alo otpustili, poeli su se natrag o v i M orlaci vra a ti i preanja m jesta zauzimati po Kupresu, Divnu i uvnu.

ali esto na nepokoeno

snijeg padne, te i propadne. Penice malo se sije, najvie

106

P isci Bosne i H ercegovine,

Iva n

Frano Juki

Ja sam se na Kupresu preko dva mjeseca zadrao, da se i ja malo odm orim poslije itanja grkih i latinskih istoriografa. Nem a u Bosni p red jela ugodnijega za lje tn ji odm or o Kupresa. Zrak ist, voda zdrava, jela ugodna, o v iji sir, m lijeko, skorup, jagnjetina, to samo ovd je m o e se slobodno rei da je ljetna hrana i doista n ajzd ra vija; iz toga se v id i to tako krupne, zdrave i.ivah n e e ljadi n igdje nema kao u Kupresu. A li m oje zadravanje jo jednu plem enitu svrhu imalo je pred oima: ku pljen je narodnih pjesama. N ig d je tako dobrih uz gusle

pjevaa nema koliko ovdje. Svako selo im a po tri, po e tiri guslara i pjevaa, ali ovo to sam najvie elio, n a j gore mi izae za rukom, a to stoga to sam u najnezgodn ije v rije m e doao, kad se ljetin a sprema. Zaludu sam ja nadnicu dobru plaao, ogovorie m i: doi ob zimu, pa emo ti dodijati s pjevan jem , a sad nipoto ne moemoK olo vo za (avg.) 8 krenuh se put Duvna. Prek o polja Kuprekog vod i drum livan jski; na ovaj brzo izaemo i stupim o na Streljanicu, ravnicu ispod planine Malovana, dugaku dva sata; esto sam pogledao uz M alovan i raz m iljao dogaaj M arka i M anojla, kako jadni i danas uvaju M alovan s M arom uikinjom (a). N a Streljanici m noge se starine, novci, peati i prstenovi rim ski nahode; polje ovo ne ore se, ve samo kosi, i stanovi (katuni) ob ljeto dre. Katun, rije ova na Kupresu je poznata, dapae nad selom Otinovcim a jedan b rijeg zove se K a tunie. Proavi Streljanicu, eto nas u stranom Klancu,
') S ravni pjesm u kod K aradia knj. I. str. 557. P rip o v i jed ao mi je kranski upnik da je on izlazio na vrh M alovan a a, zaista, da jesu tri groba u poredu kam enjem pokriveni i zovu se M arka i M an ojla brae Jakia, a meu njim a obanice M are S u ikin je; sve tro je palo je rtvom lju bavi. Ja sam pjesm u m alo dru kije o vd je uo i prepisao je.

Putopisi i istorisko-etnografski rad ovi

107

na kome stoje zidine grada Stranja, a pod ovim opet M ila ispod zem lje ukazuje se (izv ire ) pod imenom uica. Za jedan sat stigosmo u selo Suica zvano; lei u ravni, ima jedan han, jednu damiju, 12 kua turskih i 30 k r anskih. O vd je je raskre, put jedan vod i u Duvno, a drugi u Livno; ja okrenuh u Duvno preko Dvojina. D vo jin e je kao polje, sve b ijelim kamenom pokriveno; ume nema, ali ima dosta trave, kud pasu duvanjska alea, stado i srida (*). Znamenito je a Suica ovuda kroz iv i kamen tee kao kroz korito, i zakleo bih se da su to nekada ovjeeske ruke prosijecale, je r je sve jednako isjeeno. P oslije pet sati dananjega putovanja stigosmo u selo Mokronoge, ondanjemu kranskomu upniku od go r njega Duvna. Sutradan sam iao u Zupanjac, grad jedan sat hoda odavde daleko. Duvno jest p red jel ravan (p olje) u irinu dva a u duinu etiri sata protegnut; sa sviju strana planinama, po veoj asti golim i kam enitim opkoljen; od istoka je: Ljubua, Ramak, Vran, H lib i Orlokuk; o zapada: Kova, Tuica, Osiljar, O rlovac; od juga: Midena, G rabovica; od sjevera: Pakline ili Homar. Planine ove, ako i jesu bez d rvlja, nisu pak bez dobre pae. O biavaju D almatini oblinjih sela zakupiti od begova ove planine i svoju stoku izgoniti na Ijetie. N ajvie, kau, da bezi Kopii posjeduju od ovih planina. K ad je car rekao Kopiu, u ono vrijem e kad je Bosnu uzeo, da to za dan na konju obie zem lje u Duvnu, da e to sve n jegovo
i N a Kupresu, u Duvnu i L ivn u polju dre seljaci konja i kobila za rasploenje, to zovu alea. Stado goveda zovu srida, po drugim m jestim a zovu orda, sravni hrvatsko reda* Stado ovaca i ko 2 a zovu stado, stoka, blago itd. Doskora v rlo dobru tragu konja im ali su spomenuti predjeli, a li hotim ice kvare, je r Turci dok spaze dobra drijepca, odmah je njihov.

108

P isci Bosne i H ercegovine,

Iv a n Frano Juki

biti, tad on n ije htio p oljem ii, ve naokolo po plani nama, Suica tee posred polja, i prim ivi u se M iljacku, B renik i Nozdrac, u dnu p olja opet ide u ponor, a kod Ljubukoga izvire. U Duvnu ima n ajvie krana, oko 4.000, kojim a slue jedan upnik u M okronogama, a drugi u Seonici. Eiana ima oko 1.500, i svoga svetenika imaju u Zupanjcu. Turaka, osim Zupanjca, malo ih jo gd je po selim a ima, do 2.000, Zupanjac jest grad u ravnici omaluan, ima nekoliko kua turskih i duana u njemu, a oko grada stoje, osim Turaka, riani i krani. Otstoji od dalmatinske m ee est sati. Sela u Duvriu jesu: Seonica, Homolja, Borani, Kongora, Lipa, M anino Selo, Srani, Opleani, Vedai, Letka, Sarajlije, M okronoge, Mrkodo, Bukovica, Buici, Crljenice, Em inovo Selo, Blauj, Kolo, Podgaj, Hipanii, Kovai, O m erovii, Cehera, Brenik, 1842 str, 32. Duvno, u stara vrem ena, bilo je poznato istoricim a rim skim; sravni Srpsko-dalmatinski m agazin Iz M okronoga 11 avg. preko planine Kovaa, B orova

P olja, Gradca i V rh ovnika za 5 sati stigosmo u Livno. L iv n o jest dosta golem i jak grad na brijegu kam eni tom, k o ji se C rljen ica zove. P od n jim izv ire kupreka M rtvica, pod im enom Bistrice; a s druge strane drugo vrelo, zvano Duman; d olje pak, nie predgraa, kod kam enitog mosta, druga rijek a Zabljak mijea se sa Bistricom. JJ gradu ima dosta golem ih topova, izmeu k ojih znatni su K rn jo i Zelenko, na kom e p ripovijed aju da je upisano: T a k o ti svetog Luke N e daj se u turske ruke. Ima do dvjesta turskih kua i etiri damije. U gradu sami T u rci stoje. U predgrau ima do 300 turskih kua sa osam damija, 150 kranskih i 100 rianskih domova: ovi posljedn ji im aju o vd je svetenika i kolu; a u svemu ima do 6.000 itelja u Livnu .

Putopisi i istorisko^ etnografski radovi

109

Livan jsk o je p olje osam sati dugako a dva iroko; kao i Duvanjsko, zatvoreno je golim, tako rei, plani nama, s jedne strane uvanjskim a s druge kuprekim; znatnije planine jesu: Prolog, Cicer, Troglava, K am neriica, M alinovac, Zakopaonik, Brljua, Borova G lava i H rbine. R ijek e su: Bistrica, 2abljak i Studba, koja pod selom Vidoi izvire; sve se salijevaju u Bistricu, a Bistrica ide u ponor pod planinom P rologom i, po svoj prilici, izvor je Cetini. Ja sam se malo kroz p olje Livanjsko proetao, etiri sata, i opazio sam da je ono od Duvanjskoga mnogo plodnije; nego jedna petina stoji vie m jeseci pod vodom, orati se nikad a kositi samo katkad, i to kasno, moe, a taj izliv biva kad vode dou u jesen i u proljee, te se ponori zague a voda se po polju rairi. U Livan jskom Polju, kao i u Duvanjskom, najvie sije se ozimica (ra), zatim penica i jeam, kako jaro tako i ozimno; u donjem pak polju sije se i proso, kukuruz i bar, koga ja pree nisam vid io nego ovdje. Smijeno je to pripovijed aju kako je preanji livanjski kapetan Firdus natjerao se ljak e da siju kukuruze, a oni za dokazati da ne nita ne rodi! U livanjskom kadiluku ili nahiji najvie ima k r ana; n jih ovi upnici stoje u Vidoima, Cukliu i L ju buniu; krana bie oko 10.000. "Toliko, blizu ima i riana, kojim a slue 12 svetenika, nad kojim a je proto livanjski. Turci, osim gradova L ivn a i Glamoa, nahode se jo po gd jek ojim selima. Stanovnici ovdanji, osim ita, bave se sa othranjivanjem sitne stoke, kao u Duvnu i Kupresu, i svake godine po vie h iljad a glava prodaju u D alm aciju za T rijest; tako isto vunu i kou prodaju trgovcim a dalmatinskima. moe roditi kod njih, n ajp rije obare sjem e pa onda posiju, i

110

P isci Bosne i H ercegovine,

Iv a n

Frano Juki__________

V ra tivi se iz uklia preko Gubera (5) u Livn o, p rije nego to u varo stup ih, opazih ga je lju di ito vru. Zar u vas nema nedjelja? viknuh ja, dok Turin iza plasta pom oli se: Oda, nisu ovo krani, ovo su riani. -- Pa zar oni ne svetkuju nedjelju? E, na to oni m nogo ne paze odgovori Turin.

Ja sam drao da ga je gospodar silom natjerao, ali mi kazae da pod nadnicu radi. O datle unioh u varo te se svratih rianskom proti, ocu Koni. Jovo upravlja s nurijom , brat mu slui kao kapelan, a otac, poradi starosti, u nita se ne plete. Tu budem lijepo priekanr rum om 1 kafom posluzen. Meu drugim razgovorom , po nem se tuiti kako sam se smutio viei da danas riani rade. Ja to nisam dobro ni napomenuo, ali eto ti jednoga hrianina na vrata, uini svoj poklon i pozdrav, i prui tri litre voska govorei: Eto, duhovnie, to sam obeao svetom P an teliji, prem da poradi kie nisam m o gao vri ito. Doista jo gore smutio sam se uvi da mu je svetenik Jovo dopustio da m oe u proastu n ed jelju raditi, zaduivi ga da plati na est sv. P a n te lije tri litre
G uber jest selo poradi Cigana, k oji su o tp rije za naselbinu ciganjsku; .tako, Guberanm e, ve dre da tolik o nine. L iv n ja c i o G uberim s ostalim p rlp ijc v a ju im; U Guberu selu bogatomu D evet kua jednu kozu uca (mu?.e); Jos se h va le a se dobro hrane, Da im, kleta, n ije jenosisa, Ne bi znali g d je bi smok m eali. na lijepom m jestu u ravnici, ali vie nego sada kua im ali, dri se ako k oji u Livn u drugom rekne znai koliko da mu je rekao C igamnogo ale iznose; tako meu

Putopisi!

istorisko-etnografski radovi

IH

voska. Na m oje zauenje odgovori prota: K a d moe bez grijeha Turinu u nedjelju raditi, zato ne bi mogao sebi, ta sebi je preih Pom islim u sebi: jo ni takve do sljednosti u filo so fiji ne uh. O vdje ne mogu propustiti da i druga zloupotrebljenija ne spomenem. Riani dre, istina, da je u nedjelju i sveane dane grehota raditi, ali misle da ih njihov svetenik od toga po odbrani ka kva svetitelja bojega odrijeiti moe, i to kad se sebi radi, a drugome za nadnicu moe se i bez doputenja raditi. Ovo posljednje uobiajeno je samo po gd jek ojim predjelim a, a ne svuda. Istina je, da sila Boga ne moli, niti zna balija, to e rei zdrava M arija, kako poslovica veli; a li' to Turin silom nagoni, to ne slijedi da osebni ljudi, to Bog i crkva zabranjuje, da oni mogu otpustiti i oprostiti! Kako Duvno tako i L ivn o spominje se od starih spisatelja; imenito L iv n o napominje P o rfirogen et da je >ila upanija hrvatska; on se zove Hlebijana. P rela zi mi preko pameti, otkuda to naim enovanje dolazi? Oba su slavjanska; prvo od duba (hrasta), to je u velik oj obilnosti to drvo plodilo se: dakle Dubno, Dupno, Dumno, D u v no; drugo, pak, od hliba (hljeba), to je itorodno; dakle: Hlibno, Hlivno, Livno. P rob a vivi pet dana u Livnu, krenem se natrag put Kupresa, preko B orove G lave u Suicu, a odatle u O tinovce. Kako je na Borovoj G lavi, tako je i pod Stranjom, stoje panduri; ovi te m alo proprate, te im jedno po cvancike obiaj je za barut dati, ili iao oovu ili odonud. Na Kupresu jo nekoliko dana zaostanem, da se malo odmorim, jer obiaju noge b oljeti ako e se i jaiti; te odavde, preko Bukovskog, u Ramu doemo i upniku u Proslap na konak prispijem o. poslije osam sati dana njega putovanja.

112

P isci Bosne i H ercegovine,

Iva n Frano Juki

Kama, u ungarskoj istoriji dobro poznati p red jel (G h lei u jednoj nizini kao u kotlu, zaklopljen s bregovim a. Hama je dosta kamenita, ali pritom i plodna; ovuda raa svako ito; penica najbolja je ovdje; obino poslije zimskog ita, to ve s poetkom ju lija (srpnja) anju, odmah preoru, te helju (heljdu) siju, dakle dva usjeva za jedno ljeto sazru. Rama rijeka odmah p ri svom izvoru golem a je; ona izvire pod selom Varvarom , prim a sve vode cijelog predjela, te kod Uduskog nie Slatine utie u N eretvu. U cijeloj Ram i ima samo. jedan gradi, ili varo, s neznatnom tvravom , gdje nekoliko kua turskih i malo kranskih ima. Osim ovog mjesta, jo u gdjekojim selima ima Turaka, osobito p o d selom V arvarom ima ci jelo selo Kopii, sami begovi toga imena, gd je imajju damiju. Bezi ovi na toliko su se ve izrodili da mnogi, ne mogui od timara ivjeti, moraju teaiti i tako se hraniti. Ostali stanovnici jesu sami krani, k oji se poljskom radnjom, skotovostvom i vin odjeljem zabav ljaju. O vd je ima dosta koza, a u donjoj Rami vinograda. Im aju dva upnika, jednoga u Proslapu, a drugoga u Trianima; moe ih biti sve do 3.500. U cijelo j ovoj nah iji ramskoj nema nijednoga rianina. Smijeno je to se uopte vjeru je ovd je da u svoj Ram i ne moe iv iti rianin; dok se k oji naseli, govore, odmah se osvraba (ou*) Bela, slijep i kralj ugarski, po svjedoanstvu I. Lueija p rv i je u svoj naslov uzeo R ex Ramae, god. 1.133. D ocnije ovaj naslov izm ijene s R e x Bosnae. K o ji je uzrok bio da se B ela kraljem ramskim nazove, m eni je zaudno, ali jo zaudnije to Petrus de R eva pie o Ram i. On m isli: in monarchia et s. corona Regni Hungariae, centuria 7, da je to m oe biti ona Rama u Palestini o kojoj Sv, pismo spom inje u knj. III, Carst. gl. 15 sh. 17 Is. Nav. gl. 18, sh. 25 Sudej gl. 19 sh. 13, Zato pak slue se k ra lje v i ugarski s na slovom R ex Ramae, navodi Reva, a je to A n d rija I I iz poni znosti uzeo od jednog mjesta, ne hotei od sve Palestine ili od Jerusalima, kako je bio zasluio pored tolikih slavodobia u sv. zem lji. O, v e lik e neum jetnosti u istoriji i g eo gra fiji onoga vije k a !

Putopisi i isto m k o -etn o g ra fsk i ra d ovi

113

ga), a to je nad njim a prokletstvo jo od starih vrem ena, Sto su nekada samostan i crkvu kransku zapalili i p o robili. T o vjeru ju i Turci i krani, n iti im se m oe iz glave izbiti. Sela u Kam i jesu: Proslap, Luii, Kozo, Oraac, V a rvara, Rumbok, Jaklii, Lapsun, limac, Grnii, Podbor, Ripci, Ploa, Mua, K ova evo P olje, Dobrua, Lug, L ju bimci, Uzdo, D onja Vast (7), Paii, ipe, K ran jii, V injani, krobuani, Triani, Doljani, Slatina, Ustirama, Udosko, Sovici, Lizoperci, Gorica. Nedaleko od Proslapa lei mjesto zvano Sit; o vd je vid io sam zidine opale od biveg samostana (manastira) francikanskoga: zid od crkve, i sad uzgore stoji, niti se boji kie niti bure. Sar mostan ovaj bio je vie puta porobljen od razbojnika: jedanput est fratara tu je isjeeno, a to zato to je u pustinji leao, je r godine 1561 u svoj Ram i nije vie od 60 kua bilo kranskih. Osim razbojnika, esto su Turci uznem irivali fratre, to ne mogui*, oni podnositi, dogo vore se sa Stojanom Jankovicem, serdarom kotarskim, te godine 1692 doe Stojan s vojskom , porobi oblinja
T ) M nogi e se ita telji uditi i rei, da je besposlica sva sela poim ence navoditi. Doista, i ja sam tako nekada mislio, ali sada ne. Stara istorija i geo grafija koliko nam je danas poznata? N ekoliko imena od inostranaca pokvareno upisano, to nam je sve; a to su nai stari nekoliko krisovu lja i srbulja ostavili, to mi danas cijenim o kao zlato, a kako emo pogoditi ona stara mjesta, ne znajui koja su nova? A poznavanje mjesta, m akar i n ajm a njega humca, koliko je blago za jezik oslovca (filo lo g a ), to znadu oni koji se sa siavjanskom filo lo g ijo m bave. Tako m noge rijei u govoru izgubile su se, to jest sad se ne upotrebljavaju, a ostale su u uspomeni sela, humova, izvora, it. N a priliku, danas u govoru bosanskome nita ne znai Vast, a ima selo i u Skoplju i u Ham i Vast-zla, Vast-donja. Tako isto Gernica danas nita ne znai, a starinom zpam enovala je mjesto, gdje se lonarska zem lja kopala. Sto mi danas zovem o lonac, to su nai' stari zvali gernac; i tako i o drugim m jestim a govorei.
I, F. Juki: Putopisi i istor.-etnogrnf. radovi 8

114

Pisci Bosne i Hercegovine,

Ivan Frano Juki

mjesta, samostan i crkvu upale, te sve fratre i stanovnike cijele Ram e odvedu sa sobom u Dalmaciju, Fratri se smjeste u Sinju, a krani po oblinjim mjestima. Sav ovaj dogaaj uzdri se u jednoj narodnoj pjesmi. U Rami zadrao sam se etiri dana; 24 kolovoza (avg.) oredih vra titi se kui. Poranivi, dakle, taj dan iz P ro slapa preko D raeva za 4 sata stigoh u G ornji Vakuf opet. O vd je jedan dan odm orivi se, sutra rano put Fojnice poduzesmo. sve samim krom uz takozvanu Riinu; na ruak prispjesm o u ebei. M jesto ovo od est kua lei na poetku planine ita, sa sviju strana umom zaraslo. O Sebeiu svjetina mnogo kojeta pripovijeda, da je tu grad bio, da ima i sad u zem lji zakopano 13 topova, itd. to mu drago, vidi se da je u staro doba moralo biti zna m enitije nego to je sada, budui da se vide cijele njive obrasle u trnje i ikarje, a svrh toga vide''- se razvaline od 11 bivih gvozdenih majdana, koji su talili i kovali elik i gvoe. Celil^-ruda donosila se iz planine R ado vana, tri sata otstojee, a gvozdena ruda na mjestu se kopala, sad pak niti ima fabrike niti se kopa; kazae mi utoliko, da je gospodar naumio majdan graditi. ebei lei u nahiji fojnikoj- O vd je potkrijepivi se ponemo se penjati uz it planinu; i za podruga sata izaosmo na vrh planine, k Tom ia vo i i kaldrm i (s). Odavde opet to
") M ih o v il T o m i bio je rodom iz Duvna, glasoviti hajduk, junak, na zavretku proastoga stoljea. O njemu se mnoge pjesme po Bosni pjevaju . Tom i ometnuo se u hajduke zato to mu je upanjaki kadija silom oteo njivu, livadu, jabuku zvanu. Obno doe pred kadinu kuu s hajducima, zovnu kadiju Suzicu da mu pod izlikom d jevojku vjena. K ako je kadija na vrata povirio, hajduci potegnu noeve te ga na njegovom pragu isijeku. Poslije toga mnogo godina Tom i hodao je po umama i po planinama, gd je m noge kaldrme, vode ograene, otpoivala, po njegovom imenu i danas nazivlju se. Poginuo je od Arapa u D oljanim * selu, u Ramk. po izdaji svoje kume. Ej, nevjero, nigdje te ne bilo!

Putopisi i istorisko-etnografski radovi

115

liko oborismo niz planinu, i to pjeice sve do sela P rokosa, koje lei na podnoju ita. Planina ova sva je gu stom umom pokrivena; ona, poradi svoje visine, b roji se meu p rve bosanske planine. Iz Prokosa za sat i po stigosmo u Fojnicu, poslije tako rei tromjesenog putovanja. S va k e se m e n i p o s v o j p r ilic i, udili io sam j a toliko radio. A li ja sve ovdje nisam mogao pobiljeiti to sam vidio i spazio; doista, nimalo ne alim ni truda ni troka to sam na ovom putu uinio. Meu narodom iviti, njegove obiaje, narav, ud, predrasude itd- ne znati, uprav znai: u vlastitoj otadbini tuinom biti.
(C p 6cK0-flajTMaTnHCKiii M ara 3Hirb, 3a^ap, 1847, s. 89 100).

PUTOVANJE IZ SARAJEVA U CARIGRAD


(God. 1852 mjeseca svibnja) Bio je dan 3 mjeseca svibnja; u 3 sata noi doe k meni Juzbaa Astalarasi. Ja, kao zlu slutei nisam jo bio zaspao, ve se vrtio po postelji tamo i amo od bolesti, tuge i alosti. Hajde v e li mi eno Dervis-paa poslao o vjek a i selamet ti donio; despot, koji te je odmolio, eka kod pae. Ja sam molio da do sutra ostanem; al zaludu; m oradoh tekom mukom u njegovu sobu, gd je mi m oje haljine donesoe, te se obukoh. U sobi je bio jedan m ulaazim koji je bio odreen da me voi, i jedan autant M ustaj-pae, k oji me je doveo u avst p rije etiri mjeseca. Kada sam iao kroz ariju sarajevsku do kue D ervipaine, buu da nisam mogao hoditi, sve me je mulaazrm za ruku vodio i tjeio o selametu govorei. Ja sam se poeo zlu dosjeati, znadui da despot sa mnom nema nita, i to bi mene vodili Dervi-pai? Zatim, to bi to po noi imalo biti? M jesec je sjao. Doemo do konaka Dervi-paina. Tud stoje konji pripravni, uz njih d vije zaptije i jedan onbaa; na konju njegovu pozvekuju prange (bukagije). D ervipaa bio je u haremu, kad mulaazimu iznese nekoliko knjiga, te zavikae; Binja sen (jai ti). V idei da ja ne mogu uzjaiti, dvojica me digoe na konja. Podamnom bila je kurada, tako isto i pod mulaazimom i onbaom. K on ji kost i koa; p rije na dan Turci iz Varea dotjerali begluk umur; konje im pohvatali, oni se razbjegli i samo jednog uhvatili da u2 konje ide i da ih vrati. Zaptije imali

__________

Putopisi i istorisko-etnografskl radovi____________ 117

su dobre i svoje konje. N a m ojoj kuradi bio je go samar; kroz stelju slama probila, a mjesto kolana pritegnuti ga ularom. M jeseina sve se ukrada, Sarajevo sve pospalo; samo ete kulaka susretosmo i pred bezistanom mirae fen jer lamborom napet i na vie mjesta od kumrikua iskljuvan. Sad sam ve znao koja me srea eka: vidim da mi se kosti izvan drage otadbine nose, da se ukopaju u kojem azijatskom strnitu. Potjerae me u surgunluk, od koga sam se vie plaio nego od smrti! Stanja tunijega nije m oglo biti od moga: bolest dvomjesena, tuga i alost uinile su me vie smrti nego ovjeku prilina; bez novaca u neprijateljskim i krvnikim rukama! to je bilo drugo falilo? Smrt! A li ova se je vie klonila od mene nego ja od nje. Vidio sam da je Bog drugo sa mnom odredio: da moram podnositi! Samo Boe dragovoljno, i svetu tvoju pomo ponizno molim: hic ure, hic secas, tantum m aeternum parcas! bila mi je molitva. Proavi kroz gradsku kapiju, koja zajedno s gradom napola poruena i jazom otvorena stajae, kad smo se ve od Sarajeva odaleili, kae mi mulaazim: Meni je Dervi-paa zapovjedio, dok iz grada izaemo, da ti noge sputim u prange, a ruke stegnem konopcem; ali ja toga neu initi, ako se bude mirno drati. T i uvaj i sebe i mene; a ja u tebe. T o bi on i uinio, ali nije znao kako bi onda sa mnom svezanim vladao, je r je m oje tijelo bilo kao mrcina i trebalo me je ne samo meati i skidati s konja, ve, suvie, kom ordija morao me je sa strane drati rukom, da se ne svalim sa konja, Pobjei da u, nije se bojao; ve mu jedina briga bila a to je i m oja da na putu ne umrem ili ne ostanem. Pitam ga, kud e sa mnom i ta e biti o mene? Kae:

ns

Pisci Bosne i H ercegovine,

Iva n

Frano Juki

Prekjuer, kad je Dervi-paa do Rogatice ispratio Omer-pau, ,da mu je zapovjedio da te odmah oprem i 2 a njim u M onastir; hoe li ondje ostati, ii e te vod iti u Carigrad, to emo znati kad tamo doemo; ti se, danum, ne boj nita; d v ije tri godine da bude na vilajetu, pak e se opet vra titi kui govorae m i napola turski napola bugarski. Srea m i je bila, da sam bio u zimskim haljinam a; samo to su m i noge zeble u jem enijam a; kabanicu svoju metnuo sam podae, a on m i dao svoju harku, te sam se zaogrnuo. P u t je sad uzbrdo, sad nizbrdo; kaldrm a kao babinski zubi; izvan kaldrme blato do trbuha; mjeseina, da ne gleda moju nevolju, bijae se u crno zamotala; ja siti se ne moe, a pjeice ni pogotovu. K o n ji pod nama trojicom nogu za nogom, i pod onbaom se n jegov zavali, a on pod njega vie ne mogae dalje. Sreom u mraku spazie seljaka koji se vraae iz Sarajeva, kud je nosio begluk sijeno; konja mu uhvatie, kao svoga, i osedlae ga. M ol jae alosnik, da mu je konj jedva iv, da vazdan nita n ije okusio; sve bi uzaludu poe uz konja. Nism o ni dva sata putovali, i konj pod tekim onbaom susta. K ra j puta viae se vatra; unutra kiridije, po tlu tovari, a okolo konji pasu. Zaptije poee iskati konje je r je to n jih ov posao; k irid ije kau, da oni ne mogu trgovakih tovara na drumu ostaviti. Meu kiridijaim a bio je jedan Turin, k oji je nekog bega konja vodio na prodaju. On se kao Turin nita n ije bojao, ve se pregovarae sa zaptijom i mulaazimom; a hriani, meutim, s konjim a zamakoe u mrak, hajde ih stigni. Sad Turin morade, hoe nee, konja dati i s nama se uputiti, ispoetka v rnosci i vezirom se prijetei, poslije, pako, i uuti. Tako svu no putovasmo i s jutrom doosmo u jedno poljice, gd je je han i 3 sata broje dotle od Sarajeva. Tude razjaismo; mene uvedoe u kafe-odak, da se ogri-

Putopisi i istorisko-etnografski radovi

119

jem. Tude mi daoe kafe. U hanu je bilo dosta kiridija koji su ili na pazar u Sarajevo, sir, ito i druge stvari nosei. Zaptije i a u odoe hvatati konje i probirati koji su bolji. N am jere se na jednog Sarajliju, k oji je sa pet konja doao po sijeno; njega poljerae da s nama ide sa tri konja u Rogaticu. Be Turin ne da se ni vilam a sedlati. Kakvu Rogaticu? D v ije mu kubure za paom zadjevene. Zaptija, koji je bio Arnaut, popae mu puke, te s njima tres o tle; Jaramaze jedan, to e tebi puke? Zar ne zna da ih je zabranjeno nositi, osim nas zaptija, svakome?

T o je bilo pod hanom. U sobi sam bio ja i bimbaa, p rvi Omer-pain autant, k oji je na dva dni kasnije po ao i tu no tude prenoio. Eto S arajlije njemu na tubu kazuju kako ga silom gone i kako mu je puke oteo, imadui teskeru da moe slobodno nositi oruje. Bimbaa i sam je za svoju slubu trebao tri konja, te prije nas pohvatao; zato mu kae da mu se vrnositi nema koristi; to je sluba carska i plaa se sat gro i pet para. Dakle se sad uputismo svi, oni veseli i radosni, a ja tuan i emeran, i ve umoran. Putovali smo jednim poljicem 1 sat, i na ruak oprijesm o u Mokro, koje lei pod samom Romanijom. U M okrom su tri hana, drugo nita nema; sela se s puta ne vide. Tude se malo odmo rivi i pojedavi imbura i kiselice, uputismo se uz Romaniju, koja je iskiena snijegom. T o nije dosta; ve snijeg i susnjeica odmah nas poe pratiti. Pu t je krovit i uzbrdit; srea to su nam konji bili ja_ki. Rom anija je planina umom zarasla, ima i peina. Pokraj sve m oje tuge, opet mi je padao na um Grujica Novak, kako je Turke oikao, i da je vie Grujica bilo u Bosni, ne bih ja sad od Osmanlija praen bio; ne bi ovakih pustoi, ovakove siro tinje bilo.

120

Pisci Bosne i H ercegovine,

Iv a n Frano Juki

D va sata uz goru, a dva niz goru, i do etiri sata do emo u Hanit i tude je han. Pokisli, ozebli, razjaismo. Kad unutra, al oko velike vatre ima do trideset Arnauta, griju se i sue. Nam a nainie mjesta, da se i mi ogrijemo. O vi Arnauti b ili su avant-garda Omer-paina. Oni su nam pripovijed ali kako su porobili Jajce, Jezero, Krajinu, i kako su im barjaktari izginuli. T o je meni bilo potezati zube i rane ponavljati, i ono sluati to sam tuan oima gledao. Oni su se vraali svojim kuama. Tu se nije m oglo noiti, a vrijem e se neto razgalilo; Dakle, naprijed! Jo je pet do mraka, a etiri do Rogatice; e doi emo lasno! Pu t je lijep, polje Glasinac kao tepsija ravno. Mulaazim, dohvativi se polja i tueg konja, # udri trkom, dok se konji ne umorie, osobito podamnom. Glasinako je polje dugo dva sata; sela ni selita nema; sve je sama openita paa; sela su podaleko od puta. Kad se polje pree, unie se meu itorona sela, obilata vonjacima, i sva su turska. Zaptije m orali su nas o Rogatice dopratiti; ali se pobojavi toliko svojih po putu uinjenih nasilja, odmolie se i vratie u Sarajevo, da preusretnu tuitelje. Cau, dakle, i kom ordija ili su od sela o sela traiti konja. Sve bijae uzaludu; ne naoe; te tako nogu za nogom jedva u dva sata nou stignemo
*

u Rogaticu, II smo mi ii su konji gore umoreni, to je muno bilo znati. Mulaazim p rijavi se mudiru, da mu poalje nekoliko zaptija k oji e me uvati i kod mene spavati. Dok smo mi veerali, dolo ih je est. Ja sam tako bio pao da su me kao vlaku mladu po dvojica s mjesta na mjesto prenosili; veerati nisam mogao; donijeli su mi po litre rakije: okusih i ostavih. Svu no zaspao nisam; noge mi se ukoile bile; nije ala leati dva mjeseca na postelji, svu no i cio dan na konju biti; gdje je 12 sati, mi uinismo 18.

Putopisi i istorisko-etnografski radovi

121

Sutra ujutro i ja i mulaazim bili smo u brigi; u hanu ostati nije mogao, a mene ostaviti n ije smio. V ra titi se sa mnom ol bez mene nije bilo mogue; to je, dakle, bilo najnemogunije, to je uinio, nastavismo put Viegrada s ufanjem da e mi biti bolje po zdravlje. Rogatica je mala varo od 150 kua i d v ije damije. Hriana ima 10 kua, ostalo je sve Ture i veinom teaci. L ei u jednoj udolici, kao u kotlu, kod m ale rijek e Drinjae; otstoji od Sarajeva 12, a od Viegrada 8 sati; ima kadiju i muselima; kazaz spada na sarajevski sandak po novoj uredbi. Proavi malo poljice rogatiko, sve uz Drinjau, primismo se uz planinu Crni Vrh. Od Romanije, ako n ije krovitija, nije ni ravnija. P oslije ume, sve same je lo vine, izidosmo na vrhovine, na kojim a bijae snijeg vie koljena. T o je polje dugako dva sata, koje svake godine vie putnika zamete; posred polja udareni su v elik i ireci, da putnici znaju zim i kud je put. N a dnu polja ima jedan han, koga dri beg i dosta dobro doeka. I nas je dobro doekao i na tursku dobro poastio; kad je eerli-kahva i kajmak s medom na ruku, tad je non plus u ltra . Tude nam kazivae handi-beg, kako je malo p rije nas m enzilile proao Skener-beg iz Sarajeva s m alim A rif-b egom ; unukom mostarskoga pae od sina pokojnoga Nazif-pae, dijete pristalo od 10 do 13 godina, koga sam ja poznavao u tavnici bivi, gdje je on dolazio obilaziti istoga juzbau kod koga sam ja bio, i m ali je sa stricem bio pet mjeseci. N jega su sad s materom po onakoj zim i i zlu putu i tako m enzilile vodili. Razm iljao sam, kad oni nemaju saa ljen ja prema djetetu i to svoje vjere, kako e prema auru? S n ijeg je padao kao iz rukavice; mi put nastavimo opet kroz planinu, jelovin om i omorikom iskienu; noge i ruke su zeble, i poslije tri sata ugledasmo u jednoj do lin i plahoviti D rin rijeku, i na njoj glasovitu upriju i na

122

P isci Bosne j H e rcegovine,

Iva n

F rano Juki

desnoj obali malu varo Viegrad, te poslije dva sata zarana stigosmo u han na kortak. Most kam enit na 24 svoda jest d jelo ne samo rad tvrdoe ve i poradi u m jet nosti glasovito i, poslije mostarskoga i konjikoga na N e re tvi, najbolji, i s njim a se moe usporediti. M ost je na srijed i pregraen, gd je je ardak, u kom e je straa; obno se zatvori, Straari pitaju jolteskere od putnika tamo i amo prelazeih. Soba bijae ugrijana, a i v rije m e se je pram aljelno, k oje smo u Sarajevu ostavili, i malo u R ogatici nazreli, ovd je opet povratilo; je r je Viegrad u upnu mjestu. M en i se je m alko razgalilo, te sam po neto m ogao sobom hoditi; po litra rakije, koja o vd je gro, a u Sarajevu pet kota, popio sam i taze (svjee) ribe drinske dobro veerao i p rvi put poslije dva mjeseca naravnim snom zaspao! Viegrad jed va ima 150 kiierina turskih, samih mehandlja i ekm ekdija, i samo 3 4 o b itelji rianske; le i p ri brijegu, nie n jega utie desno H rzav rijeka; vie, pako, na jednom visokom brijegu, pol sata od varoa lei starinski, sad pust grad, koga lije v o Drin, a desno H rza v pae; i ko m otri, kako se je visoko uspeo, odmah rekne: pravo je nazvan V iegrad; samo bih elio znati kud su u n jega dolazili, i kako su se onim krsom penjali ljudi, kad bi i divokoze im ale posla. Varo ova otp rije im ala je vea biti, to se vid i iz podora starinskih kua. osobito jednoga kam enitog hana i banje; al stoga to je na putu carigrad skom, propada sve vie. Sela blizu njega nikakva nisam vidio. O vd je stoji muselim i kadija; nahija spada na san dak novopazarski. N a jedan sat daleko jest mea srpska i sastanak M okra Gora. Sutra rano zaptije dotjerae pod nas konje i upu tismo se; al ni jedan sat nismo putovali, a konji zavezae, osobito podamnom, jer, naravno, za mene su teili u vijek najgorega. Zaptija opazivi gd je djeca tovare drva,

Putopisi i istorisko-etnografski radovi

123

skoi, baci s konja ormu, i nau na njih namjesti; djeca su plakala, al im nita n ije pomoglo: njim a tui umorni ostadoe, a m i odjaismo kao surgunlije, i kako je bio glib, da ne bie konji dobri, bilo bi svata od mene. Poslije tri sata stignemo u Dobrun. Tu je samo han na putu, a malo dalje v id i se pod brijegom sama damija i poor hrianskoga samostana; bilo je otp rije dosta kua, a sada pustolina. Pitam o handiju, ima li nam ta dati izjesti; nita, kae. To je bilo lijepo uti za nas, jer do P rib o ja ima jo 7 sati, a nigdje ni hana ni sela! U hanu bijae nekoliko baibozuka Bonjaka, k oji su ili pod Mahmu-begom Osmiem vojevati p rotiv Bihoru. Kad se handija ukloni, kau ovi: Ima svega, al se boji vlae da mu neete platiti, je r je malo p rije vas ruao bimbasa, pa mu namjesto 4 groa dao 100 para. Teko nam nekoliko jaja na maslu ispee, te strunismo rosu sa srca. Ja sam jo u Viegradu kazao mulaazimu da ja ni paria nemam, je r su mi oduzeli m ojih 150 cekina u zlatu, a vie ne vratili. Onda mi ree da je to i on uo; al nita zato. Meni je veli istina Dervi-paa samo za konj sku kiriju platio; al neemo pom rti od gladi. Od Dobrima-do sela trpci sve je bukova gora, sve je brdo strmo i preko naina kalovito; vie konja do trbuha zaglibi se. Strpci su selo od prijepoljske nahije, paaluka mostarskoga, kod Uvca rijeke; ovdje se rastavlja drum carigradski, k o ji u Tasliu vodi na desno; al je krevit, zato se vie lije v o ide. Most je voda odnijela, i mi u korabu prebrodismo se i za 1 sat stigosmo u Priboj. Ovo je varoica kod Lima, od 26 kua i dva hana; ima jedna starinska kula, opala i zaputena; dolje nie utie Uvac u Lim ; srpska mea n ije dalje od p 6 sata. Handija osa po turski dobru nam je veeru dao; soba je bila tako p re-

124

P is ci Bosne i H ercegovine,

Iv a n F ran o Juki

grijan a da se n ije m oglo spavati; al su svi spavali, osim. mene. Z aptije, m oja garda obina, m ijen ja li su se svu no, puili, d rijem ali i poneto razgovarali. H valie mi K a v a zbau, kako je ondje p rije dva dana s Omer-paom noio'; kako je p ra vi Turin i kad je poao, dao im dobar bakis (poputbinu). Sutradan iskao je handija hara na nas etiri 7 groa, a mulaazim davae mu 5; i tako vie od dva sata inatili su se; najposlije dade mu 6 groa. Oko P rib o ja maluno je poljce uz L im ; zato zarana jo poesmo se penjati uz brdo i za dva sata eto nas kod banje. Ovo je zaputen kaluerski samostan, gotovo cijel i sada; kod n jega su toplice; po trijem u je li i i borovi rastu: uspomena gorka turskog barbarstva! Od druma je po sata udaljeno; a kad je samostan bio, onda je tuda drum vodio, i kalueri m orali su T u rk e badava doikati; i sad se jednom tude zbor na godinu kupi i litu rgija dri. K azivae m i zaptije, kako je to plem enito mjesto. K ra j vru ega izvora ima drugi bistre, studene vodeBate plem en ite sad su umom zarasle, i otud je ugodan pogled na sve etiri strane. Na ruak prispjesm o u K ratovo, seoce od pet kua i jednoga hana. Handija, Turin, ovjek otresit. P r ije nas namalo razjaio je m iria laj; on naredi ruak za sve nas: sebe, m ulaazim a i mene i za nae drutvo. M irialaj je mene dobro poznavao u kakvoj sam asti kod Om er-pae bio i ta se sa mnom dogodilo, zato i kud m e-vode; nita nem anje, prem da sam bio suanj, poitao me je i razgo varao. da se nita ne bojim , da Omer-paa o meni dobro m isli i da e me na b olje m jesto za nekoje v rije m e na m jestiti. On je svaki sat gotovo pio i puio, i poslije odmah m eni davao i do sebe sve otada u napredak na veeri i ruku posaivao. N ajm u n ije bi mi b ilo na n jeg ov kami puiti, je r je bio runo bolestan. K ako m oje drutvo tako i drugi po hanovim a udili su se tome postupanju sa.

Putopisi i istorisko-etnografski radovi

125

je d n im vlahom sunjem. Dok se je ruak na tavi prio, pitam ja handiju kakva je ovo poruena kamenita .zgrada. Eto, vidi, to e rei bijesan vlah ree prigova rajui meni dotle je Karaore dolazio, te nas popalio. O vd je je bilo 13 naih turskih kua; sve je to rac popalio; al nam nije ao na Srbe, ve na nasu raju, koja je bila pobjesnila gore od njih, i m islila Bog zna to; al je Bog Turina stvorio da vlada, a raju da je podlona. U tom i ruak bi gotov. Ruasmo i napismo se. M i rialaj pita koliko je troka. D evet groa kae handija. Dade mu beluk, To je malo na vas 11; i ja plaam golemu k iriju na han, i stvari su sve poskupile! M irialaj ni pet ni est, ve za vrat, te akama po jed n u u lea a po d vije u glavu. Handija se ne brine to ga izbi, ve opet ite; a m irialaj i po drugi put izm lati ga i htjede i trei put, da ga ja ne umolih: Vidi, beg, beg, da je divanija, mahni ga se. I tako moj handija skupo plati. Prem da je on na me s ponosom gledao i radost ukazivao nad m ojom nesreom, ja sam ga saaljevao i ne bih rad onaku slobodu da iko uiva! Preko brda i dolina na taj dan stigosmo u N ovu Varo licem na urevo hriansko. Projurism o kroz cijelu ariju. Dan bijae ugodan; hriani izali se etati, ene i djeca sveano obuena po vrtovim a igrahu se; veseli se i raduje se sve naokolo samo ja ne, tuni suanj. O! koje alosne m isli parahu m i srce. Hriani vid ivi me, tunim pogledom pratijahu me: svakome, rekao bih, na licu se viae saaljenje m oje i svoje nesree tunoga doba progonstva hrianstva; svakoga opominjae na ono doba kada slavni Karaore moraijae ova mjesta izruiti osveti turskoj. Ah ! Karaore, moja rano! V elika je bila

126

Pisci Bosne i H ercegovine,

Iv a n Frano Jnki

misao tvoja, golem a nam jera! Sudbina kleta smela te je: a drukije ne bi ni mene sad ovuda barbari ovako nem ilo gonili, da se na konju uzdrati ne mogu! N ova Varo lei blizu srpske i hercegovake mee (na 1 sat) u neplodnoj brdovitoj okolici meu dva brijega, kroz n jega tee nekakva rjeica. Turskih kua nema vie od 60; hrianskih bie oko 150 uopste dobro stojeih i dobru trgovinu vodeih sa S rbijom i Sarajevom . Okolica ima dosta rogate m arve i dobar se skorup ovd je kupuje za Sarajevo i dobro se plaa. O vdje uzmemo druge konje i zaptije, te se sjutra uputismo put Sjenice. N ig d je ni sela nrhana, do pod p la ninu K rn diju , gd je je jedan novi han nedovren kraj r i jeke. Tude se malo potkrijepism o, te uz planinu, niz planinu, dok e ne skoturasmo u p olje sjeniko, golo i pusto, nu paom bogato. Tu vidjesm o k on je i goveda iz vie m jesta na kalac istjerana. L i m pregazism o i do po ure eto nas u S je n ic i . T vra, koju je Karaore uzeo i rasprostranio, prem da je i sad malesna, opet mi n o ve tune m isli probudie u pam eti negdanje uspomene. . . Od podne sve nas je kia gonila; nita nem anje m o radosmo put nastaviti, da nam sutra bude krai; jer od M itrovice i N o vo g Pazara ima 12 sati. M itro v ic a , varo, je sirom anija od N o ve Varoi; u n joj im a vie Turaka nego hriana, i m nogo se hole, te se junaie i pream nom u kahve odaji, prem da im ui kaplju iza vrata. M jesto ovo vodi neto trgovin e sa S rbijom i B ijelim P o lje m u skadarskom paaluku, k o ji odavde otstoji 8 sati. Pod sami mrak uputismo se sve poljem , koje rijeka Vapa natapa i velik e bare ima, a n igd je mosta. Bio je kamenit most. al propao. Ovuda se putuje s velikom p ogib elji ivota, k oji ne zna gdje je voda plia i bare manje, Okisli, ozebli i umoreni stigosmo u neka doba noi u han kam enit nekoga pae; zgrada lijepa, ali sobe razbijenih

Putopisi i istorisko-etnogralski radovi

127

prozora; drva nema, a mi i ozebli i pokisli; a veerati ne imadijae nam handija ta dati. Han bijae pun kiridija i kom ordija, k oji se vraahu iz N o v o g Pazara, dokle su nosili bili p rtljag Omer-paim K od malko eravke svu no grijao sam se i suio pokisle svoje haljine. Sutradan podranismo te uz planinu nastavismo put i prije etiri sata ne saosmo u raku dolinu. Dolina ova natapana je rijekom Rakorrt, s jedne i s druge sirane selima iskiena, i to se blie prikucivasm o N ovom Pa zaru, to je sve prostranija i oku prijatnija, Pram aljee ovdje bijae se dobro razvilo, i m i smo se ogrijali i osuili bili. A li nuto nove bijede! Drum carski, rijeka jaka, a mosta na njoj nema. Vodu smo gazili konjem do trbuha, i moga konja bijae voda ponijela, i da ne bijae lijeka nablizu, to bi me i odnijela: bio sam mokar o pasa. U N o vi Pazar doavi, u hanu ni vatrica za lulu pripaliti. M eni naoe jednu sobu, adoe mi dva zaptije da me uvaju. Oni su spavali kao poklani, a ja svu no na tvrdoj zem ljici p re vrtao se. Probudie se i oni, te meni lanje bi, jer sam s njim a razgovarao pitajui ih o N ovom Parazu. N ajrae su kazivali kako su hvatali Turke u N ovom Pazaru k oji su b ili oito kesedije i pratili ih do u Sarajevo. Jedan mi ka zivae kako je i on etiri godine pod Vehdripaom u gvou bio u gradu travnikom , porad ubojstva. N o v i Pazar ima tvru kod utoka Joanice u Haku, na lijepom i veselom poloaju4 Kue su ovdje, na nain kua po svoj Rum enliji, kamenite i crijepom pokrivene i izgledaju vrlo runo. O vdje je bio otprije feudalni paa i episkop grki s naslovom raskri, k oji sada stoji u Frizrenu* a novopazarska eparhija, to zauzim lje bosanski paaluk, sjedi njena je s eparhijom sarajevskom. Sad stoji kajmakam. pod koga sandak spadaju kadiluei: viegradski, novovaroki, sjeniki, novopazarskh m itroviki, to jest od D rine

123

P isci Bosne i H ercegovine,

Iva n Frano Juki

do Sitnice i Ibra. U N ovom Pazaru ima do p et o b itelji i~ futa i sto pedeset hriana; a ostalo su T u rci i Cigani; m oe im ati oko 12.000 dua; u varoi im a dosta naseljenih A rn a uta, k o ji govore oba jezika, i bosanski i svoj. Seljaci su p rirali narodno odijelo i naglasak malo na bugarski nalian, a Turci na arnautski. O vd je je otp rije bila naselbina dubrovakih trgovaca, i samostan francikanski sv. Ane, sada napola poruen^ N o v i Pazar bilo je znatno m jesto pod R im ljanim a i kasnije pod rakim, srpskim i bosanskim vladarim a. Od rimske dobe imadu uspomene u grai, jedan sat daleko od sumpornih toplica. Danas vodi neto trgovin e s ob lin jim m jestim a paaluka p rizrenskoga, skadarskoga i sa Solunom. Turci i svijet d ivlji je mnogo, nego u ostaloj Bosni. Sutra je trebalo rano poi; al gdje su konji? Eno ih pun han, Zaptije su svu no ob ilazili oblinja sela i gdje su god nali kakvu siromanu kobilicu sudrebnu, d otje rali su i spratili u han. B o ga tiji krani svoje bolje konje m itom izbavi ja ju od kom ora; zaptije znaju lagati muselimu, kad se podmau. M ulaazim sade da vidi konje; sade i m irialaj. Kad vidie, prosue vatru na zaptije i odoe do kajm akam a druge iskati. Raja se tui zaptijam a da im s kom orama sa trse konje. P a smo vam m i k rivi? Krst vam grebem, v i ste b ili pobjesnili traei oblakicu; v i ho ete tan2 im at eto vam ga. T o se je na me vie odnosilo nego na njih; je r da se nisam ja uzdao u tanzimat, ne bih surgunili po N ovom Pazaru hodao. A l taka je turska vjera. M ulaazim ugledavi gd je k irid ija iz akOvice konje poji, da ide tovariti robu za S arajevo na pet kon jaT tri n ajbolja za nas probere i d ovede u han. M ulaazim kae mu: T i tovare, kad se vrati iz M itrovice, goni u Sa rajevo, a danas e sa mnom!

Putopisi i istorisko^etnografski radovi

129

B iljm em Bonjaku odgovori Arnaut jok raja, ben, ben P erzerin be.

ben

Mulaazim kae: A k o si ti paaluka prizren skoga, ja sam carski izm etija; a i P rizren je duan carske ljude sluati. I m irialaj opet je naao drugog kiridiju, te se upu tismo uz lijepu dolinu raku i o 3 sata, ostavivi ju za sobom, uniosmo u goru, gd je naavi han razjaismo da ruamo i malo se odmorimo. Lasno je gd je je handija raja; doekae nas, i konje nae prihvatie i odveoe, ruak spra vie, kahvu i sve, kako je obiaj po turskim hanovima. ta je plae? pita m irialaj. V i ste carski ljudi v e li handija dosta, to god date. nama je

M irialaj izvadi mu 10 groa, i on bi vie nego zadovo ljan, a moj mulaazim kavediji dade baki. M islio sam u sebi: koja razlika meu ovim i kratovskim handijom, i to v rije d i uljudan biti i kod barbara. Od ovoga hana poavi malo niz goru, ima jedan toak pod kojim je kamenito korito. O vo je grobnica, na k o jo j se v id i grb i pismo krupnim slovi7na. Zaudo je da niko dosad nije pisao o ovoj, grobnici, a jo zaudni je kako Turci, po svom obiaju, nisu ova slova potetili. Grobnica ova u prvom muzeumu stajala bi u proelju; a ovdje iz nje konji i goveda vodu piju. Vie od tri sata ili smo niz planinu, zasukujui tamo i amo; ostali su svi razjasili i pjeke ili dva sata, a ja sve na konju, ol bolje na konjskom vratu; i eto nas u Banjskoj, kao u kotlu. O vo je varoica od pet kua; ima toplice i malu tvru iz samo stana i crkve kaluerske pretvorenu. Put, k oji odavde vodi u N o v i Pazar, vrlo je u strateginom obziru znatan; je r s malom silom veliku vojsku p rep rijeiti moe da ne
I. F . J u k i ; P u t o p i s i I I s t o i v e t n o g r a f . ra d o vi 9

t30
' -----------

P isci Bosne i H ercegovine,


-

Iva n

Prano Juki . 1
--

proe ovim tijesnim i strm enitim putem, a drugoga nema. Banjska otstoji od N o v o g Pazara 8, a od M itrovice 2 sata. P op ivi tud kahvu, nastavimo put uz upnu dolinu ibarsku, i eto nas zarana u M itr o v ic i u Kosovu. M itro v ic a je posljedn ja varo bosanskog paaluka; lei kod Ibra, gd je je bio kam enit most, kom e se vid e ostanci; sada ima neto drvena. U varoi bie do 300 kua turskih i do 50 hrianskih. O kolica je plodna itom i travom , oblinji breuljci vinogradim a. Sutradan, ostavivi M itrovicu, uniosmo u Kosovo P o lje i poslije p6 sata stupismo u Rum enliju, u drugi p a aluk prizrenski. Prem da su sve tuge i n evolje na m eni bile, opet je ovo p re je lje na me im alo nekakav izvanredan utisak. O kolica ravna i vesela, rijeke, ita i trava zelena, malko su me razveselile; ali uspomena M iloeva, m oje stanje, ropstvo naroda, opet m i teko m isli obuzee. Za dva sata eto nas u V u citrn u , varoi p rvoj paaluka prizrenskoga. Varo ova le i u ravnici plodnoj, n jivam a i liva dama opk oljen oj; imae do 6.000 dua. O vd je promijenismo konje i zaptije, te sve kasom, kako konji mogu, preko p olja otisnusmo se. Preavi Lab, nastavismo put na desno, pratei okom turbe cara Murata, gd je mu crijeva lee, a tije lo je bilo u Brusu odneseno. B io je dan ne je ljn ji, svjetina se s pazara vraala iz P ritin e kui. P ljesn ivi Arnaut, isto i narodno od ijelo Srpkinja i Srba, m notvo janjaca, goveda, konja, a najvie bi vola u kola upregnutih, ee su m i sa turbeta pogled odvraali, misli pak o kosovskoj bitki kadikad prekidali. N iz jedan b rijeg spustismo se u varo Pritinu, koja lei u ravn ici i kao nasred Kosova. Teko naosmo han za odjaiti; je r su svi bili puni konjanika turskih ured ne vojske, koje tude tri alaja stoje u posadi bez kasarne. U V u itrnu malo sam jeo, zato me ovd je jan jetin om

Putopisi i istorisko-etnografski rad ovi

131

i rakijom poaste. Tu ekasmo neko vrijem e naeg aua, koji je bio otiao svojoj kui, oklen je bio rodom i p rije etiri godine otiao u vojnike, ostavivi enu sa dvoje djece, i odmarasmo se. Mene odvedoe u kajmakamovu tamnicu, da se tude odmaram do sutra. M notvo je veliko bilo tamniara u a v liji kad su mene doveli, je r ih obi ajno za 1 sat pred mrak putaju da uzmu zraka, a inae svi. stoje u jednoj pri zem lji sm rdljivoj magazi, kraj k oje bijae jo jedna soba prazna za me. D v ije zaptije dooe po obiaju za moju strau, vatra se naloi. Eto i aua, k oji je bio zapovjednik nad 120 pritinskih zaptija. Odmah m i kahvu ispee i pone se sa mnom ljudski razgovaratiU tom i no prispije; on ode na kuluk patrolu po gradu, i v rlo mu bijae ao da sa mnom nije mogao ostati; al je sutra zorom povratio se i opet smo govor nastavili. On mi je kazivao, kako je bio u Bosni pod Vehdid-paom baibozuk, neto skrivio, te se odmetnuo u hajduke i s poznatim razbojnicima K a ra fejzijo m i Ponjavicom vie godina hodao. N ije bilo varoi gd je n ije bio, i svako vee selo po K ra jin i bosanskoj znao je, i kad bi ih brojio, esto bi uzdahnuo: krasna Bosno! Ja sam ga raspitivao za Pritinu, Kosovo, paaluk pritinski, i on m i je tano sve kazivao. U P ritin i imade nekoliko katolika iz... Skadra, koje je on inio doi da me razgovaraju, i doli su; ja sam m olio da bi mi zovnuli katolikog paroka iz Janjeva, odavle tri sata udaljene varoi, da se ispovjedim. B ilo je zanatlija iz Janjeva tud na pazaru; oni su inili te m i je upnik doao i do 50 groa donio mi; bilo mu je do 50 godina. Pop Josip B og dan (to mu je im e) kole je uio u Rimu u propagandi, i tu je upnikom od vie godina. Janjevo ima do 300 kua, o d -k o jih su polovica katolici, govore bosanski, a sebe H rvati nazivlju, Turci pak arnautski govore i A r nauti se zovu. Pritina je otprije vlastitoga pau imala,
9*

132

Pisci Bosne i H ercegovine,

Iv a n Frano Juki

dok n ije pod tanzim at potpala; sad stoji ovd je kajmakam, k oji im a pod sobom nahije: Vuitrn, Pritinu i Kaanik; a spada pod paaluk prizrenski. M jesto je vano ne samo poradi bogate i plodne okolice, ve 1 .zato to je sredite bosansko-urumenske trgovine. Pritina imae lasno 15.000 dua, od kojih trei dio jesu Srbi hriani, meu kojim a do 30 o b itelji im a hrianskih Cincara, i ovi su uitelja (rodom iz S rb ije) prim orali da djecu u oba jezika, grki i srpski, ui, a u crk vi se samo grki poji. Tako je i po ostaloj U rum en liji Cincari i G rci nad naim narodom kopee se i hoe da ga greciziraju ; ali narav protivno do nosi n jih ovom nasilju; je r bugarsko-slavjanski narod od kosovskih planina pa do Bospora strano se iri; a Grci propadaju, jerb o se sele u k raljevstvo grko. U ponedjeljak vazdan ostasmo, i utorak do p rije podne, u Pritin i; je r naeg aua ne bijae; ali u utorak se otisnusmo na bagavim konjim a niz Kosovo. Mulaazim, kao 1 ja, p rvi put smo ovuda putovali; zato smo Ijubopitno sluali i gledali m jesta koja nam je kazivao zaptija: gd je je Lazarova, na koju li stranu M uratova vojska stajala. G dje je Milo cara probo, tude je nian zasaen. Mulaazim pitao je k o ji je to bio Lazar, i kakav je to vlah bio k oji se je usudio cara probosti? Ja sam se bio zadubio u m elankolike m isli o posljednjoj veeri Lazarevoj, nenavisti B rankovievoj, izdaji, naoj nesrei, i kako za g r i jehe n jih ove sinovi na sebi kaznu nose! Ej, Miloe, jesi li se jo k oji junak taki rodio? Samo ti Bog dao vie razbornosti nego to je imao na Obili! K o n ji su ve utali. Zaptija na polju spazi dva ko nja, uhvati ih, a one vrati u Pritinu. N a ruak stigosmo blizu N erodim lja, varoi, u han da ruamo; ali tude vise od dvjesta Cigana, Ciganki i Ciganai bijahu kod svoga haralije, komu novce preavahu. N a konak stigosmo u

Putopisi i istorisko-etnografski radovi

133

-ra g i han, Sazli-han. Sutra, u srijedu o podne, ostavim o ravno Kosovo i eto nas u Kaaniku. Kaanik stoji pod planinom pri jednom kamenitom brijegu kod Vardara, ima neto zaputene tvre, o 100 ubogih arnautskih kua, kadiju i muselima. O vd je se malo odm orivi i ruavi nastavimo put, i na blizu proemo kroz znatan jedan prosi jek kamen, na kojem ure zana stoji turski godina i im e vezira k o ji je to dobro instvo uinio. K o bi ovaj prolaz branio; nikakva sila ne bi ovim putem - a drugoga nema prodrla; d olje je propast neiskazana, na dnu Vardar plahovit, a ozgor takve stijene da ni divokozi tuda nema puta! etiri sata smo kroz planinu putovali dok ne stupismo u plodno i krasno pred jel je skopljansko, kamo pod mrak stigosmo. Mene mulaazim ostavi u ondanjoj tamnici, a on ode u han. U tam nici m i nad velik om tamnicom dadoe jednu sobu i poslae m i za drutvo dva, tri Bugarina. O vih je bilo 15 zatvoreno porad dune desetine zakupniku T u r inu, k oji n ije htio na vrijem e, u jesen, kad se uzima desetina, svoje oduzeti, ve je ekao proljee kad bude ito i sijeno skuplje, i kad seljaci pojedu i ziminu kraju pritjeraju* Ovako isto zlou potrebljen je zavladalo je i u Bosni. Hriani ovi b ili su iz Crne Gore (Karadag). O vo je p red jelje sjeverno, od Skoplja dva sata, sastojee iz 15 sela i 3 samostana; g d je lju d i od starine svoju zem lju imaju, i sad su Turci ovim nainom naumili ih, kako i drugdje, liiti zem alja. S kop lje sa svojom okolicom rad plodnosti i krasote moe se meu prva p red jel ja u Turskoj brojiti. Ono je duhanom i pirinom sve zasijano. M jesto je ovo u staroj historiji poznato to su u njem u bugarski, a potlam i srpski k ra lje v i stolovali. M ehm ed II osvojivi ga dovede naselbinu Turaka O sm anlija iz A z ije ; i zato T u rci o vd a nji govore turski, a hriani bugarsko-srpski. Im a znatnu

134

Pisci Bosne i Hercegovine*

Iva n Frano Juki

trgovinu sa Sarajevom , otklen se za Bosnu duhan, pirina, bam ije i ulje odnosi, a iz Bosne gvoe prima. Imae do 20 000 dua, od kojih 2.000 kua ima hriana, meu ko jim a do 150 Cincara, a ostali su Bugari i Srbi. Stolica je arhiepiskopa grkoga; do godine 1845 ovd je je stajao vezir. O ve godine bio je ovdje k rvavi rat izmeu Arnauta i Omer-pae, k oji ih pobije i mnoge na prevaru po gubi i u progonstvo prve begove poalje. Ovo su bite Gege od Pei, akovice i Prizrena. P raviteljstvu turskome vidilo se je probitanije prem jestiti praviteljstvo u Prizren, za lanje Pe i akovicu u posluhu odrati. Sada ovd je stoji kajmakam, podloan prizrenskom veziru, a pod sobom ima nahije: skopljansku, kumanovsku, vranjsku i palansku. Prizrenski pak kajmakam ima Prizren. akovicu i Tetovsku. Tako, dakle, cio paaluk prizren ski otprije skopljanski ima tri sandaka; Prizren. Pritina i Skoplje, i u njih 12 kazaza, Skoplje se tu tako zove i od Srba i od Bugara; a Turci ga zovu UsJctib, koje Bonjaci izgovaraju Uup. Podamnom je bila velika tamnica, gdje su bili drug: sunji u gvou do 150. Tude su argije, emaneta i druge b orije do neko doba noi igrali, p jevali i lupali.- to je meni za jedno udo bilo, da su oni u onakom stanju veseli! A li m i je dijete jedno od 15 17 godina najvie bil: zaudno. Ono je imalo glas naopak, * pjevalo je, igralo skakalo. U veer dolo mi je s drugim tamniarima; ja zapitam zato ima onoliko teko gvoe na nogama. Ubio sam ovjeka kae. Kako, bolan, tako mlad? E, tako bilo sueno; bio je jednu godinu o mene mlai; ja bio aik, on se nametnuo na me; ja gza teko na penderu svoje jau klije i ubio; evo godir._ dana otpisali su u Carigrad; moe biti da u tamo tershanu ii za 7 godina.

Putopisi i Istorisko-etnografski radovi

135

Ja sam trima stvarima n a .o v o m djetetu udio se: dijete od 15 godina da je bilo tako zaljubljeno; drugo, taku zlou u toj dobi, da je mogao za taku malu stvar svoga druga ubiti; a tree, kako je bilo veselo i radosno kao da je na piru; njemu je tamnica bila kao kua oeva, a i na njem u se je poznavalo, je r je dobro izgledao i pretil bio. Oni su, to jest Turci, im ali po jednu oku kruha od praviteljstva, a hriani po od crkve. S koplje ima nekoliko lijepih kua, i znatan kameniti vodovod, po k om e,je navodnjeno m jesto iz blinjih gora. Z a veeru mi mulaazim poslao kisela m lijeka i kruha. t Sutra stigavi nam aus na, uputismo se nadalje. Taj dan nismo daleko ili do pod planinu u Kaplan han 6 sati, gd je p rije proosmo ratite gd je su mnogi Arnauti g. 1845 izginuli. Putom smo najvie sretali obane koji su zim ovali. Ovce su im rudate, psi bijeli, da se teko od ovaca mogu razaznati, na magarcima im sva kua, kuite i pokustvo. Sutra podranivi sve gorom, eto nas u Vele o podne. Ovo je varo znatna pora trgovine i pazara, imae do 20.000 stanovnika, od kojih esti dio jesu Turci, a ostalo sve Bugari, koji imaju svoje uione i episkopa. M i smo razjaili u konaku muselimovu, majo se odm orili, popojeli i konje prom ijenili, te odmah put nastavismo krasnom okolicom. Proem o mimo varoice bu garske Prou?io; ^bila je nekakova svetkovina; na ravnici kola su igrala tanac, Bugari s Bugarkinjama, a Cigani su diplili. Mulaazim preko rjeice svrati uprav pram kolu; tu smo malko popostojali, dok kia okolo ne rastavi. Na konak prispijem o u Avdi-pain han. Ovo je mjesto u gori, ali prokreno i posijano. Sutra rano krenemo se, eto nas u Prilip u . Naravno, drugo mi se nije pred oima vrzalo i po pameti povlailo, nego na M arko K ra ljevi! Stolno je ovo m jesto njegovo

136

P isci Bosne i H ercegovine,

Iva n Frano Juki

bilo. M arko je bio gospodar od P rilipa! Nuto, doklen se je gospodstvo srpsko prostiralo, kud je Duan carstvo'irio! H oe li se jo k oji M arko roditi?Im am o mi uvijek i vie M arka; ali svi tuinu slue na korist, a rodu svom e na p ro past. I ti si M arko tako radio: cara turskoga sluio; od tebe je Srbinu batina ostala, da su u vijek sluge dobre, a gospodari zli. * . P rilip je u ravnici i moe imati o 6.000 stanovnika. P o lje mu je iroko i dugo, i uprav p re li jepo. Tud prom ijenim o konje, te se dalje uputismo prem a Manastiru. Na jedan sat kod crkve ojaimo konje i malo se odmorimo. Sad mulaazim izvadi konop, da me vee i da me, svezanih nogu ispod konja i ruku na lea kroz varo provede. P o lje je manastirsko vodom bilo natopljeno i sve glib o vito i barovito; za drum se nije znalo, ve je valjalo nam ijerati, kud e nagaziti. Ja ne znam kako je on mogao na tu misao doi i zaeti u pam eti da bi me mogao sve zana provesti, a da se gdje ne strovalim. Kae mu zaptija, da se ja teko i onako na konju drim, a svezavi ga, v a lja i njega i konja voditi pod n jim . I tako nevezana protjerae me kroz sav M anastir do vezirova konaka, m i slei da je Omer-paa tud. Vratim o se opet natrag do konaka Omer-paina i tud odjaismo. O vo je kua bila n jegovog bimbae, k oji je mene dobro u Bosni poznavao. Omer-paa bio je u lovu. M ene posadie u kahve odaju, zapovjejjie te m i tutun i kahvu donesoe. Eto ti i Omer-pae iz lova. Prikazao sam svoj dolazak i u taj as doveoe me u krlu davi mi jednu sobu gd je su stajala dva nizama vrtlara, i pred vrata mi strau stavie. Juzbaa doe te bugarski kae mi, da item to god elim : H oe vina, rakije itd. Ja kaem, da novaca nemam, a kao suanj zadovoljan sam to mi se god dade. Tud sam pet dana bio, ekajui dok poe Omer-paa put Soluna, i kao nizamu iao mi je tahin (hrafta) tri litre kruha ujutro, karavana pirina, a u

Putopisi i istorisko-etnografski radovi

137

veer spanjaka s mesom varena. Mulaazim moj oprosti se sa mnom i s auem vrati se u Sarajevo* Juzbaa dolazio m i je svaki dan s k ojim drugim juzbaom, ter bi me tjeio: Teb e veli on vo i paa u Carigrad, je r je dolo u njem akim -novinama (A gram er Zeitung) Ja te je paa ubio, a u isto doba dali su pae hercegovakoga si novi arzval, da im je Om er au ubio. Ja mu velim , bolje bi bilo i meni da me ubio nego to me ovako bolesna po bojoj pravdi mui; b olje je jedno umrti, nego uvijek umirati. B ito lje Je varo u ravnici kod Zeze rijeke. Od drugih varoi turskih odlikuje se poneto istoom i urednim ku ama, koje su o oficira sagraene. Im a tri velik e i p ro strane kasarne sa 30.000 vojske. O vdje je tab sve ru me j liske vojske, gd je serasker stoji; tude stoluje i vezir, i episkop grki 1 vice-konzul austrijajiski; ima dobru trgovinu sa Solunom. Omer-paa poe, i mi poslije na dan poosmo. Sad sam imao drugog mulaazima, i tri aua, i pod sobom jednu n evolju vie, konja koji me je vie o 20 puta sa sebe zbacio. Od Manastira prem a Voini sve je polje raznim itom nasijano, i okolica prekrasna. Na konak prispijem o u selo bugarsko Gom ievo. T o su bili otprije kmeti nekoga pae, a sad su carski. Okolica ima dobrih vinograda i dosta marve. Sutradan poranimo, te do podne stignem o u Ostrouo. Ovo je va roica ribarska, kod jezera koga nainja Vardar. Usred jezera ima mali otok ostrovo, gd je je tvrda i nekoliko kua. L jep o ta je putovati krajem ovoga velikoga jezera, koje je kao m ore p relijeva lo se, a zelena ita p re ma njem u posm ijavala se bacajui se valovim a kao i jezero. Okolica o Ostrova do Voine brdovita je, ah

138

Pisci Bosne i H ercegovine,

Iva n F ran o Juki

dobro obraena, i Voina stoji kao usred bata. U nju doosmo pod veer. Omer-paa, k oji je naokolo ma Koan otiao, na jedan sat kasnije prispio je. Voina i njezina okolica vodom je navodna, odakle i bugarsko im e nosi-: na v o d i ; a Bugare ima stanovnike, kojim ovd je stoji episkop. Turci govore turski, a mnogi- Bugari i grki i turski znadu. Iz hana, gd je smo predanili, viae se pri brijegu M og len (turski K aradova) snijegom pokriven. Ovo je p red jelje iz vie sela hrianskih i turskih sastojee, gd je se samo bugarski govori- N ijed n o mjesto nisam vidio tako obraeno u M acedoniji, kao oko Voine; iz gleda na nain Ita lije; n jive su vinogradima, dudovima i vinjam a zasaene. Sutradan ostavismo Voinu i poslije brda i dolina oko podne spustismo se u ravnice, i eto nas u varoi Je nii, koja je mnogo zaostala za Voinom, iz uzroka to m anje hrianskih stanovnika im a nego Voina. Ovo obino slui za upravu putniku, je r Turci nee da rade. U Jenii prenoivi nastavimo put sve ravnicom i ugledamo zamalo more. Oko podne preem o Vardar predugim drvenim mostom. S v ije t je v rv io tamo i amo, osobito k iri ije s- robom natovarenom. Na Solunu su topovi pucali na dolazak Omer-pae i Avni-pae, koji ga je pratio. P oslije dva sata eto i nas u Solunu gradu. Bio je nekakav svetac i ifuta sila boja izala pred gradska vrata na etnju. K roz cio grad projurimo do konaka Omer-paina. O vi nam spravi jednoga aua, te natrag opet u fortecu. M ene spra tie u jednu podzemnu m a gazu, u koju sagnuvi se jed va unioh. U njoj se je kroz malu lakomicu vid ilo da na kraju ima neto uglja i ne isti. Ubacie mi kabao vode i zapree vrata, ostadoh sam. Od umora i bolesti ja sam se bio prenemogao; nita mi tako nije zaudo, ve kako dua u tako oslabljenu tijelu moe vie stajati. N e proe jedan sat, otvorie

Putopisi i istorisko-etnografski radovi

139

vrata. Eto dvojice juzbaa bugarski me zovui da doem za njim a u njihovu sobu. Bila je to p ri zem lji soba. kraj sobe gd je su nizami stajali; imala je iltete; u njoj je prebivao imam nizamski sa juzbaom. Metnu strau na vrata i dva nizama unutra. M oj mulaazim imao je kazati gdje su me strpali, te po n jegovoj (O m erovoj) zapovjedi ovdje su me prem jestili, gdje su u istoj sobi otprije b o sanski pae stajali, kad su istim poslom, kojim i ja, puto vali u Carigrad. Omer-paa bio je tri dni u Solunu i jedan dan do lazio u fortecu na ziafet. Avni-paa stajao je u istoj ka sarni gdje i ja. On je otiao parobrodom u srijedu, i ja sam morao druge srijede; dakle 10 dana stajao sam o kruhu i samu bobu, k oji je bio krupniji od ljenjaka, i na nekakvoj rib ljoj masti varen. N izam i su hili topdije jedan tabor; m nogi su bili iz Karadove, te smo se raz govarali kad ne bi bilo imama; a kad je bio on, imao sam prigodu sluati tumaenje alkorana iz arapskoga na tur ski, na koje *tumaenje dolazilo je 4 nizama k oji su se p rip ravljali za hode u svojim selima, kad otslue pet godina. Ja sam imao ono malo novaca iz Pritine pone senih, i sad sam u po cijene prodao sat, k oji mi je sam ostao od lakome grabeijivosti turske, te sam kupovao pomalo mesa i sira. Mulaazim otpravio je sva tri aua; u srijedu, dakle, sa tri aua ondanja odvede me na kaiku u turski paro brod. Caue vrati, a mene u konjske bukagije spusti tamo gdje je i marha bila svezana; desnu mi nogu metne u gvoe, drugi kraj bukagija svee za brod i zatvori klju em; i samo bi me, kad bih imao potrebu porad sebe, otpustio. Parobrod je pun bio putnika svakog zakona i naroda. M ornari su svi bili H rvati i Dalmatini, te su me hranili i p o jili dok sam god tud bio, sve od svoje hrane, i pazili

140

P isci Bosne i H ercegovine,

Iv a n

Frano Juki

me kao nai ljudi. B ilo je dosta H rvata iz Bara i Spie k oji su ili na radnju u Carigrad, te po ovim imao sam prigodu ja v iti m ojim p rija teljim a dolazak u Carigrad. Obdan, hajde u razgovoru provodio sam tako-kako; al kad bi obno, eto jada! Strana bura hitae parobrodom tamo-amo, a va lo vi vie od jedno svega me polie; bio sam se smrznuo od zime- Sutradan sunce me ogrija; v i dismo i G alipolje, gd je se vapor m alo ustavi. Eto nas i u Dardanele. No se uhvati, i teko umolie m ornari mulaazima, te me za tu no prem jestie u magazin, opet u gvou te sam tud spavao. Sutra je bio petak. Svanu se i m i se zaudismo, ta to nie iz mora: to je bio Carigrad. M ulaazim skide gvpe sa mene, govorei: N e boj se, nee vie na tv o je n oge; nae kaik, te s jednim zaptijom odvede me u Eskiseraj, prikaza juzbai od Tom rukahne, i ovi me s dva soldata oprem i u oblinju tam nicu, gd je ih je bilo u d v ije sobe preko dvjesta tam ni ara. Tud sam bio do poslije podne, te zatim budem pre m jeten nasamo u magazu gd je je p rije stajalo blago, strau s pukom stavie pred vrata, a zaptiju s nizamauom sa m nom unutra. U drugom lanku nastaviu svoje suanjstvo u Carigradu(Bosanski p rija te lj III, Zagreb 1861, s. 71 91).

NARODNE

P JE S M E

N eka ovjek ui, nikad nee znati, Sto njega naui p jeva t narav mati.
i

Kanili

Blago najvee kod naeg naroda jesu n jegove pjesme, koje su najstariji spomenik slavjanskog veselog znaaja, visokog uobraenja i tankoumja! S vi narodi slavjanski imadu narodne pjesme, al ove ni izdaleka nemaju onih izvrstitosti s kojim se die ilirske pjesme; zato su ove bile premeane u jezike: njemaki, franceski, engleski, talijanski, latinski i maarski, i svrhu naina pohvaljene. M nogo je dosad narodnih ilirskih p je sama sabrano i tiskano; najvie u tom poslu uinio je g. Dr. Vuk Stefanovi Karadi, rodom iz Tria u Srbiji, a starinom H ercegovac iz Drobnjaka; on je p rvi put izdao u Lipsku i Beu 4 knjige nar. pjesama, kasnije ovu zbirku, umnoenu, pretampa u Beu, Od god. 1841 dosad su izila tri velika sveska, a jo e izai dva. G. Simo M ilutinovi, rodom iz Sarajeva, izdao je jednu knjigu n ajprije u Budimu, potlam u Lipsku g. 1837: P je v a n ija eernogorska i hercegovaka, u 8, str. 335, pjesama 175. Kako u ovoj tako i u g. Karadia zbirci jesu veinom pjesme koje se po Bosni pjevaju ; ta najobilniji K aradiev p jeva bio je Bonjak P ilip V inji! Nita nemanje po Bosni jo imade sila nesabranih nar. pjesama. Ja sam g. 1840 poeo ove sabirati, to po meni to po prijateljim a; to isto inili su domorodci M. , i Ljubom ir Marti, svoje zbirke obojica m eni predali da ih tampam, ali to uiniti ne dopustie dosadanje okolnosti, koje sad su ve uklonjene, i nadam se, ako Bog da, naskoro izdati; zato m olim sve znance, pri-

144

P isci Bosne i H ercegovine,

Iv a n Frano Juki

ja te lje i domorodce u Bosni, da me u ovom e potpomognu,, te pom u sabirati i prepisivati iz usta naroda n jegove pjesm e enske i junake, meni ih poslati, da ih ol ovdje, ol u zbirci s ostalim, tampam, dok nisu propale, da slue naemu narodu na diku! Pjesm e naeg naroda d ijele se po svom e slogu i slaganju na a) 2enske, b) Junake, c) Junako-enske. enske , od razliitih prigoda, razliito se d ijele u pjesm e ljubezne, svatovske, kolske, etelike, itd. Ova svaka imade svoj n ap ijev ariju, kajdu p jevaju se uz i bez karaduzen, bugariju, argiju i emaneta. Junake pjevaju se uz gusle, a esto i bez gusala u putu. Junako-enske jesu one u kojim je slaganje na nain junakih i sadraj jeste enski; jo bi m ogli im enovati ensko-junake, u k ojim je slaganje ritmus enski, a stvar, iliti sadraj, junaki. O pirnije o ovom govoriem o drugi put, a sad u nekoliko priopiti pjesama iz sva etiri razreda.
(>Bosanski p rija te lj I, s. 33 34).

NARODNE

P R IP O V IJE T K E

Kako pjesm e tako i pripovijetke, k oje na narod kazuje, od velik e su koristi za tioce. Osim toga to se iz njih jezik narodni kano u ogledalu vidi, n ajvie poznaje se puka naeg nain m iljenja, kako lasno zna se dom isliti i izmisliti, da esto najuenija gla va zn oji se, dok ta po dobnoga smisli. P rip o v ije tk e nae jesu mnoge m itologike: od diva. vila, itd., k oje se sad, istina, samo rad zabave pripovijedaju , al u stara vrem ena to se je sve vjerovalo. Vanost njihovu poznavi, nai k n jievn ici mnoge su priopili; g. V. K aradi nekoliko ih je izdao, a obeaje jo izdati. G. Anastasije N ik oli izdaje u d v ije sveske N arodne serbske p ripoved k e Biograd 1842 i 1843, koje su gotovo sve i po Bosni poznate kod naroda. U Bosni jo ih mnogo im a nesabranih, prem da ih ja jo od 1840 sabiram, zato m olim domorodce bosanske da mi ih nastoje prepisati i poslati mi ih. O v d je na p rvo m jesto metnu ta nalazi se i u N ik olia zbirki.
(Bosanski p r ija te lj I, s. 111).

1. F. J u k i : P u t o p i s i i i s t o r . - e t n o g r o f . r a d o v i

10

NARODNE

P O S L O V IC E

P o s lo vic e su najvee blago ilirskog jezika, s kojim se diiti moem o; samo da bi ih svaki htio suditi i po n jih ovoj vrijed n osti cijen iti. D obro je rekao J. Feri, I, doista, tako je: M ilin je je sluati koga kad g o v o r svoj esto s poslovicam a k iti i zainja. One su ostanak nae stare prirodne filosofije, m u drolju blja k oje se, istina, i kod drugih naroda nahode, al ne u tolikomu izobilju i tolike vrijed n osti! Iz ovoga uzroka nai k n jievn ici davno su ve poeli poslovice sabirati i na s v ije t izdavati. P r v i je Jovan Mu~ katirovi u Beu 1768, drugi put u Budimu 1807, srpskim slovim a izdao. O ve iste umnoane latinskim slovim a izdao je Ivan A m b ro zovi pod naslovom P rorio sja i narecsenja u Peti 1808 8, str. 189. K ak o ostale narodne stvari, tako i narodne poslovice, na j b r i ljiv i je skupio je g, Dr. V. St. K aradi i tiskao ih u Crnoj Gori: N arod n e serpske poslovice ild., na Cetinju 1836 8, str. L, 362, k o je podobno umnoane drugi put izdao je u Beu 1849. Luka Ili, kapelan u S lavoniji, u knjigam a: N a ro d n i slavonski obi aji, u Zagrebu 1847. nekoliko ih je priopio. P o isti nain J. Pam uina, efim er mostarski, u Serbsko-dalmat. m aga zinu od g. 1847, 1848 i 1849 priopio. Ja sam od g. 1840 poeo poslovice bosanske b iljeiti, p rije negcr to sam spomenute zbirke tio. K ak o pjesme, tako i poslovice, pripovijetke, zago netke itd. kod naeg ilirskog naroda o Tem ivara pa do Bara openite su 1 sve jednako poznate. Ja samo ovd je m t one b iljeim koje sam uo u Bosni, al ih zaista jo vie imade, k oje ja ol uo jo nisam, ol ih zaboravio popisati,

Putopisi i istorisko-etriografski radovi

147

zato m olim bosanske rodoljube, da kad spaze koju poslo vicu da pod ovo slovo spada, a ovdje je nema, neka je zabiljee i s prigodom jave, da ih ovdje uvrstim. Ja sam, rad kratkoe, ovih poslovica tumaenja zasad izostavio, al s vrem enom ni to neu propustiti. Jo napomenuti imam, da ova rije poslovica ne znai uprav to L a tin i kau p roverb iu m , al zasad neka tako ostane do drugi put.
(Bosanski p rija te lj I, s. 119).

10*

NARODNE

ZA GON ETKE

Jest jedna zabava kod Bonjaka zagonetanje, oso bito u zim nje duge noi, kad se sastanu na prelu; ima dobrih i d osjetljivih gonetala, k oji vie stotina zagonetka znadu; ove jedan od drugoga prim a i pamti, i jesu od starine meu naim junim narodom rasprostranjene. P rvi, koliko je meni poznato, zagonetke na svijet izdao je g. Dr. V. Stefan Karadi, koje iznova umnoene obeao je tampati. G. J. A . Brli u budimskom Novoureenom ilirsk. kol., za vie godina priopivao je g. Luka Ili, u p rije spomenutoj kn jizi O b ia ji, oko 211 izdao je G. Joanikije Pamuina, ef. most. u Serb-dal. m agazinu g. 1848 po isti nain priopio je. Ja sam zagonetke poeo kupiti kad i druge narodne stvari, i premda sam ih nekoliko stotina napisao, jo ih je sila u narodu nepobiljeenih! Zato kako druge narodne stvari, tako i zagonetke preporuujem rodoljubim a bosan skim da nastoje biljeiti i meni ih priopiti, da ih ovd je u redu izdajemo na svjetlo i vidilo. N eka niko ne misli da su ovo besposlice; je r kako iz drugih narodnih stvari, tako i iz njih poznaje se naeg naroda bistroumnost. K om e n ije poznato koliko se jedan knjievnik pati dok jedan L o g o g rif sastavi, pa mu i opet tako d osjetljiv nije ko naeg prostog seljaka! - Obino zagoneta-ju s ovim pitanjem: Zato m i zato?
(Bosanski p rija te lj I, s. 124).

Bosna, zem lja slavjanska a pokrajina turskog carstva sa tri strane austrijanskom zem ljom okruena, lei na kraju turskih pokrajina, izm eu rijeka: Ibra, Drine, Une, Save i M ora Jadranskoga, prostrana 1063 z. m., brojei preko 1,100.000 stanovnika. Stanovnici ovi jesu dvostrukog zakona, muhamedanskog i krianskog; ovi posljedn ji na broju su dvostruko vei, al ne im ajui nikakvih prava, slue im kao robovi, Bosna nekad im ala je svoje neodvisne gospodare, k ralje i bane, al budu da je srednjeg vijeka, kako po svoj E vropi tako i u Bosni, zavladao feudalizam, po kom e zem aljska gospoda plem ii obogatise se. Kad je car turski M ehm e II, osvojivi Carigrad i protegnuvi mee svog carstva do rijek e Drine i Ibra, s nebrojenom vojskom usred Bosne doao, bosanska gospoa ni najm anje nisu se smela ni poplaila, zato n ije udo da je car za 8 dana vie od 70 tvr ava uzeo i svom Bosnom za kratko v rijem e zavladao, jerbo je car ovoj gospodi osigurao n ji hova im anja i posjedovanja, ako preu na muhamedanski zakon. Oni su preli i zato gospodstvo zadrali nad svom Bosnom sve do dananjega dana. Plodn e i bogate zem lje po Bosni p od ijele oni izmeu sebe, kranima nita ne ostavivi, njih svojim km etovim a i robovim a uinivi, da im zem lju rade i obrauju. Svaki bosanski beg i spahija bio je vlastiti svoj gospodar, njem u nikakva vlast n ije m ogla suditi; ubiti, objesiti ili posjei kranina, ne samo je imao vlast svaki kapetan, nego i bezi i spahije. Danka i poreza nikakva plaali nisu, ve samo u v rijem e rata ili su na vojsku. P o dignuu ja n ji ara^ kad T u rci stanu carstvo svoje u reivati i na kalup evropejski dogoniti, najee opirali su se bosanski Turci ovoj reform i, po kojoj oni gube onu samostalnost koja njih

152

P isci Bosne i H ercegovine,

Iv a n

Frano Juki

tako silovite, bogate i d rzovite injae. V ie od 25 godina im ae kako se oni sabljom brane od ove n jim a nepovoljn e reform e (tanzim ata). Od m alog djeteta do sijedog starca u popretu v a lja ju e g se ose, od n a jb ogatijeg bega pa do prostog balije, sve je to p rotivn o novim uredbama, sve to m rzi na cara, n jeg o v e inovnike i uope na sve O sm anlije; oni oito i openito go vore da n jih ov car, ministri, pae i serasker, svi m oskovi, raci, vlasi, kauri i dindumani jesu,da je turski zakon sva gd je propao, samo da se je u Bosni ist uzdrao; al kako ne bi, kad su O sm anlije staro tursko od ijelo ostavili, te vlake pantalone na se navukli, ne briju glave, ve se kao kauri iaju!? D obro prom otrivi, bosanski Turci nisu nikakvog zakona! Oni baaluk dre za zakon! K a k a v je to zakon, koji psa vie cijen i nego je n ok rvn og brata, svoga sugraanina kranina!? O vaki n jih ov nauk budu da je za m aterijalnu korist za njih v rlo probitaan bio, n ije se uditi da su ga se stalno drali i iz petnih ila branili. Turski d ev let nastojao je da Bosnu jednom ve uredi i novim reform am a B o njake p rivik n e, i prem da ih je silom oruja u vijek savla dao to ih nikad podloio n ije! K o lik o troka, koliko k rv i carstvo stajae nepokorna Bosna sve do dananjeg dana, a bez ikakve koristi? K o ji je tomu uzrok? Evo ga ukratko. Gospoda bosanska ra zd ijelila su se u d vije stranke, u carske p rotivn ik e i carske p rija telje. O ve d v ije stranice samo na oigled bile su meu sobom zavaene, a potajno tijesno sjedinjene; prva stranka hvatala se je gvozden og oruja, a posljednja, kad p rva ne bi uspjela, zia tn og i sre brenog. V e ziri k o ji su u Bosnu dolazili, bivi lju d i ne vjesti, lakom i i za vladan je nesposobni, uzeli bi sebi za savjetnike bosanske pae, k oji bi s njima, kud bi htjeli, okretali. Bosanske pae, uhvativi carske ljude za damar (bilo) da im je drago srebro i zlato, to su oni u njihova

Putopisi i istorisko-etnografski radovi

153

prostrana krila vream a sipali, a to im je preslasno bilo, je r svog ne bi davali; zakupili bi muselimluke, pak od sirotinje raje nakupi i sebi i veziru. P o ovakom nainu bezvlaa kriani su od godine u godinu sve vem a p ro padali, tako da im drugo nije ostajalo ve iseljavati se u druge drave i ostavljati plodne zem lje natopljene krvlju , znojem i suzama svojih otaca I Kad su stvari u Bosni najzapletenije bile, i kada Bo njaci mislie da ista nebesa za njih su se zauzela, te ih brane od nizama, je rb o u K ra jin i carska vojska od kratelja bi pomorena, a v e zir Tahir-paa umre, onda im se dogodi emu se nisu nadali. K ad se je m jera zloa bosanskih T u raka ispunila, tad pravda svoj pravac zauzme. B og sve mogui takne carsko srce, te nam slavnog viteza i junaka poalje Omer-pau. Budu da sam vie puta imao sreu i m ilost s ovim junakom opiti, to mislim, nee b iti suvino n jegov kratak ivotopis ovd je priopiti. Omer-paa, M ihalj Latas, rodio se je godine 1806, na 24 studenoga, u hrvatskoj granici, u m jestu Ogulinu, od rod itelja grko-slavenske vjere. Otac n jegov, rodom iz Plakog a starinom iz Bosne, bio je n ajp rije ib ra jter u Graacu na trom ei, gd je je m ladi M ihalj n a jp rije poetne uionice polazio, vrlo mlad. budu da je u arljiv i nemiran bio, to su ga ro d itelji, da ih kod kue ne smeta, u kolu slali. Poslije otac u Ogulinu postane natporunikom (oberlieutenant) kod graditeljstva, i M ih alj doe u kolu u Ogulin, a kasnije u Gospiu dovri vojn ik e znanosti. U kolama uvijek je prednjaio, osobito u lijepopisanju i risanju odlikovao -se je, i kolsku nagradu drugim preoteo. U Gospiu postane kadetom i kod kapetana K neia ininirom, sluio je na putu k oji se je tada preko V elebita gradio. Kasnije, kao kadet i ininir, ode u Zadar. Dok je on u Zadru bio, oca n jegovo g nesrea postigne. Jedne veeri igrajui se s nekakvim popom zaigra 100

154

Pisci Bosne i Hercegovine, *Ivan

Frano Juki

for. sr. iz vojnike kase, i zato bude s asti svrgnut i plae lien. M ihalj sad morao je hraniti iz svoje male plae ostarjele roditelje i jednu sestru; istina da je jo dva brata imao, al ovi nisu bili kod kue, ve na .vojnikoj slu b i Na svaki nain mislio si je on, kako e svoju sreu po boljati. To u A u striji za ono vrijem e nije lasno bilo, oso bito kad mu je otac tako nesretan bio, a drugi se za svoga samo zauzima. Odlui, dakle, u drugome carstvu bolju sreu traiti, koju i nae u Turskoj. Godine 1828, iz Zadra preko Knina, pree na Grabu u Bosnu. Odanle pree u Banjaluku i smje sti se kod Sovte Bojia. Boji htio ga je vod iti u Travnik i tamo ga preporuiti da dobije kod vezira kakvu slubu; no videi Latas zlo stanje u Bosni, omrzne mu u njoj sta jati, zato sljedee godine, 1829, u pram aljee ode u Vidin, i gostoljubivo prim i ga tamonji vezir Husein-paa; kod n jega ostane pet godina uei njegovu djecu talijanski, a on se opet nauci turski i arapski. Kasnije, godine 1834, ode u Carigrad, te u ministarskoj kancelariji otsjeka vojnikog bude pisarom; od pisara sve na vee asti penjao se je. Godine 1838, kad je narisao plan od Carigrada i velikom veziru poklonio, uini ga obertarom; sljedee godine poe s vojskom u S iriju protiv Ibrahim-pae kod sela Bekfaja; s malim odjeljen jem porazi tako neprijatelje da je slijedila predaja tvrd og grada A k e i konac vladanja egipatskog u Siriji. Za tu slavodobitnu bitku postane general-m ajorom i obdaren bude zlatnim i s briljantim a nianom. P oslije ove bitke bude otprem ljen na Druse, koji su vise godina ugnjetavali katolike M aronite na Libanu, te potue i ove krvoloke Druse kod Aera, za koje primi od cara sablju u briljantim a. Godine 1845 pobune se A rnauti, pod voom ulekom, ne htijui davati vojnika hi prim iti novih uredaba; zato doe vojska na njih, brojea 26.000, pod seraskerom Ruid-paom. Arnauti bili su se

Putopisi i istorisko-etnografski rad ovi

155

zatvorili u tvrd i grad Prizren. Serasker bojao se na njih udariti, zato oprem i Omer-pau sa 6.000 da razvidi silu i mo arnautsku, sm ije li i kojim e putem udariti na 1 Arnaute. Omer-paa, dok je doao pod Prizren , zametne
T r " ____________________________________________ ___. r

boj i trei dan poalje kljue od grada Ruid-pai, a uleku i mnoge druge buntovnike poglavice iv e uhvati. Nenadana ova i slavodobitna bitka probudi u seraskeru veliku m rnju p ro tiv Omer-pai, i tui ga u Carigradu da je v rlo krvolono i nem ilosrdno postupao sa predobivenim muslimanima. Car se p ovjerova i Omer-pai za ovu po bjedu poalje samo sablju poasnu u briljantim a, Om erpaa, nezadovoljan sa ovim odlikovanjem je r se nadao da e muirom postati, zaite plau i otpust iz vojn ike slube, to mu i dopuste. U m iru i vio je u Carigradu 8 mjeseci, u koje doba pobune se Kurdi, na koje, k oji je god paa iao, vraao bi se razbijen niti bi mogao oprem iti posao s njima. Car pozove nanovo u slubu Omer-pau i poalje ga na Kurde. Za mjesec dana bio je s K urdim a gotov, njihovog vojvodu Bebderhama s drugim poglavicam a ive uhvati, vojsku im razbije i K urde carskoj vlasti podloi. Zato od cara nanovo bude pom ilovan, postane muirom i dobije zlatni nian u briljantim a. K ada p rije tri godine ruska vojska unie u podunavske kneevine M old aviju i Vlaku, turski d evlet nae za potrebno i tursku vojsku tamo po slati, koju podloi Omer-pai i ovaj nastani se u Buku retu. Bavei se on u Bukuretu, tako mudro i pametno znao se je vlad ati da je vlaki narod znao za korist turske vlade predobiti, a meutim, s druge strane, i s Rusima lako se je vladao da je dvor petrogradski zadovoljan bio, i car ruski obdari ga redom sv. A n e p rve klase, a u isto doba od svog cara zlatni nian (orden) Im itias primi. Dok je on u ' Bukuretu bio, znatne je zasluge uinio Austriji. General m aarsko-poljski Bem uinio se

156

Pisci Bosne i H ercegovine,

Iv a n Frano Juki

je bio gospodarom u Erdelju, Ruse uzbio i generala austrijanskog Puchnera u Tursku protjerao. Bem je pisao Omer-pai da dade pomo Maarim a i da proe s vojskom turskom u Bukovinu, i u znak p rijateljstva posla mu zlatne ostruge (mamuze). Omer-paa otpisao mu je, da on Berna nikad za togod vie ne moe drati nego to je sada (tj. buntovnik). Mamuze da njem u nisu dole da ih gleda kod onoga po kome ih je poslao, a da su mu i dole, ne bi ih primio. Pism a ova po sm rti Bem ovoj, rahm etli Murat-. pae, kod njega nala su se. Puchnerovoj vojsci, koja je bila bez proviziona u tuoj zem lji, za 15 dana svu je hranu besplatno davao, i jo u gotovom novcu 500.000 groa, i to bez znanja svoga devleta, koji mu je poslije to odobrio i pohvalio ga.1 ) Kako p rije spomenuh, dok su sve pokrajine turskog carstva vojn ike i nove uredbe prim ile, silom Omer-painog oruja nadvladane, jo je Bosna na stranu revala. K o je dakle drugi mogao podloiti ohole Bonjake, pae, begove i spahije, nego onaj k o ji je u carstvu turskom u vojnikoj vjetini, razboritosti i junatvu najprvo mjesto zauzimao!? A to je Omer-paa, k oji bude uinjen zapovjedajuim ge neralom od sve vojske u europejskoj Turskoj, razdijeljene u dva korpusa. Kao, dakle, carski punomonik doe u Bosnu sa 15.000 vojske i, za godinu dana, svu Bosnu i H ercego vinu podloi, vojn ike pokupi, spahiluke oduzme, nove uredbe proglasi, koje on sve bi za dva mjeseca svrio, da
*) Zaudo je da dopisnik iz S arajeva usuuje se strastveno pisati i tvrditi u Reichszeitungu, da Om er-paa neprijateljski misli naprama A u striji i da jo j n ije p rija telj. A k o m eni ne vjeru je, neka pita svakog iz A u strije putnika k oji je doao do njega, kako Om er-paa m isli o A u striji i kako austrijanske put nike svesrdno i dragovoljn o prim a, n jih ove poslove oprem a; jedn og trgovca iz K a rlovca poznajem kome je on m olbenicu s vie tabaka sastojeu za Carigrad sam iz njem akog u turski je zik preveo i poslao u Carigrad.

Putopisi i istorisko-etnografski radovi

157

ga nisu carski ljudi smetali, kojim su dukati dragi, a Omer-pai na krepost mrski. O svemu ovom e pisaemo drugi put. Omer-paa jest malo veeg od srednjeg stasa, tankovijast, dugih obraza, golema ela, crnomanjast, ozbiljnojunakog pogleda, nosi bradu omalenu, koja je progrusana. K njemu kako bogati tako i siromani imade slobodan pristup, i sa svakim se rado razgovara, a s p rijateljem zna se aliti. Ima dobru uspomenu od stvari proaslih i rado se o njim a razgovara, um bistar i brzo okretan u n ajtjesnijim okolnostima. U ratu je vrlo slobodan, sam obiaje pucati i na n eprijatelje nasrtati: nadvladanim n eprija teljim a ukazuje se otar, al na molbu brzo se skloni i smi luje. Jezike govori: ilirski, turski, arapski, njemaki, ta li janski i francuski. Gotovo sve poslove po sebi oprema, zato vie vrem ena u pisanju i itanju p rovod i.p rije podne, a popodne obino ide u lov. Imao je enu otprije jednu Turkinju, potlam Grkinju, od koje ima jedno ensko dijete od 8 godina. U Bukuretu se oenio jednom N jem kin jom iz Erdelja, Simonis zvanom, s kojom ima jedno ensko dijete. Jo je dobavio k sebi svog sestria, koji se sada zove T efik-b eg, i uinio ga je majorom.

II*
* Prim am esse historiae legem , no auid fa lsi dicere audeat; deinde ne quid v e ri non audeat. M . T. Cicero de Orat.
-r

Kad u Carigradu p raviteljstvo razum ije i razabere nesretni pohod na K rajinu vezira Tahir-pae u jesen g.
(*) V id i svezak I I str. 33 O vaj izkaz bio sam sastavio odmah po svretku ratovanja i predao ga Om er-pai na prcgledanje i popravljanje, te je kod njega i zaostao. N e imajui

158

P isci Bosne i; H ercegovine,

Iv a n

Frano Juki

1849, a kasnije, god. 1850, u p roljee sm rt istoga vezira, uvidi da n ije zadosta dovoljna ona vojska koja obino u T ravn iku uz v ezira stajae, 4 redi, dakle, Bosnu svladati silom 5,000 momaka. Od veom i snanijom.

Poalje ru m elijskog seraskera, Omer-pau, da ju svlada, vojn ik e pokupi, desetine spahijama oduzme, kranim a oblaka, rijeju tanzim at da u Bosni uvede. Omer-paa se je tad nalazio u Bukuretu, otkuda ode u Carigrad da p rim i potrebne naputke. V ra tiv i se iz Carigrada na Manastir, svoje stolno mjesto, tude se za dugo ne zadri, ve put Bosne krene s vojskom od

10.000 nizama, 30 topova i 2.000 Arnauta. U N ovom P a zaru stigne mu druga naredba da ide u Bugarsku.

Bugarski -krani u niskom paaluku, to potaknuti od inostranih nekih ljudi, to stijenjeni od nasilja turskoga*
i , . .
k.

pobune se. D ivan carigradski n ije v id io uputno s Buga rim a se tui i u isto v rijem e i, u Bosni ratovati. Z ato Om er-pai bude naloeno da lijep im nainom ugui ovaj bugarski ustanak, k o ji on divan ruskoj propagandi pripisivae. Serasker, dakle, s polovinom vojske v ra ti se iz N o v o g Pazara, te ode u Ni; a ostala vojska doe u Sarajevo. Om er-paa zovne p oglavice bugarske, njih ove
' i'

tube d ragovoljn o saslua, e lje ispita : i obea im od strane carske da e im se ispuniti i u napredak e sami
' -S i *

sobom u pravljati; nekoliko njih oprem i u Carigrad,, da


" . ' s

prepisa

m orao

sam

ga

iznova sastavljati,

ukoliko

se mogoh

sjetiti ondanjih dogaaja. Ja se uzam, da je jo kogod o ovom ratovanju pisao; tad bi m ogao ovaj izkaz biti potpun i savren i za povjesnicu bosansku od v e lik e vrijednosti.

Putopisi i istorisko-etnogralski radovi

159

na to sve od cara ferm an uzmu(*). I tako i ovaj put bugarski ustanak bude uniten, i Omer-paa dade novi dokaz svoga razuma caru i drugima. Iz Nia stigne s vojskom u Sarajevo. P o smrti Tahir-painoj tu je doao kao kapidija (komisar) Avdi-paa, ferik (divisions-general) rum elijske vojske, koji je za kratko vrijem e i graanskijem poslovima upravljao, dok n ije stigao novi vezir Hafiz-paa, K rajin a je tad bila pod vladom A lije Kedia i Ibrahim efen dije Kapia, oli pravi je u prekounju svi su i niko nije zapovijedao; bijae prava anarhija (bezvlae). Ostala Bosna, po obiaju, sluala je svoje zabite, samo to ' ' * su izvanredno hajduci se bili uzmnoali po lijevanjskoj nahiji i izmeu Une i Vrbasa, a banjaluka nahija za sve. Bosanski Turci, po obiaju, a i Krajinici uprli su bili oi svoje u pae bosanske, da e ovu napast tanzimat i za ovaj put znati od njih odvratiti i tokakvim eprtljanjem osujetiti. Krani, naprotiv, na dali su se bosanskoj uredbi sad ol ve nikad da je dolo vrijem e; sila bosanskih poturica da e biti svladana, i oni da e pod blagim tanzimatom odahnuti. Prevarie se obje strane i to grdno! Omer-paa sazove u Sarajevo sve prednjake bosanske i hercegom vake. V ezir mostarski, ne mogavi se nikako ogovoriti sa svojom starou i boleu, morae doi i on. Ovo je
(*) Bugari doavi u Carigrad budu dobro prim ljeni, n ji hova zah tijevanja odobrena, oni nadareni i u Bugarsku oprem ljeni s fermanom. M alo je vrem ena proteklo, vezir niki ove narodne poslanike pohvata, zakuje u verige i opremi u Carigrad. Tako su Turci u vijek zadatu kranima rije poteno (?) drali! Da su se Bugari tako lasno na obeanja O m er-paina sklonili, bilo je uzrok p ra viteljstvo srpsko; jerbo je ovo, po elji- ministarstva carigradskoga, metnulo se po srijedi narod umiriti, obeavi mu da e mu od cara olakice izraditi: kao da je Turcim a m unije to Srbe p revariti nego li Bugare,

160

Pisci Bosne i Hercegovine,

Iva n Frano Juki

Bonjake odmah ubilo u glavu. Oni su m islili da nema nad njim drugog pae k oji bi mu mogao zapovijedati, i da bi se svi p rije priklonili carskoj zapovijedi nego on. Carski ferm an bude proitan, u kom se Omer-pai daje oblast da Bosnu lijep im nainom uredi, a to ako ne bi m oglo biti, daje mu se oblast i silom uiniti. Ko bi smio protivno togod izustiti, nahodei se usred tolike vojske, meu naperenim topovima? S vi kau da prim aju sve to car zapovijeda, i dati da su pripravni to car i on, n jegov namjesnik, od njih ite. Kadije, muselime i manje poglavice pusti u nahije svojim kuama, a mostar skog vezira, etiri bosanske pae i jo neke vee pogla vice zaustavi u Sarajevu; raspoalje pisare po nahijama da muke glave koliko turske toliko i kranske popisuju (*), i jo neke m anje naredbe izdavi, upi^ti se mjeseca listopada u Travnik, a odavde u Krajinu s 3.000 uredne vojske i 1.500 Arnauta. U Banjaluci zaustavi se nekoliko dana Omer-paa, gd je su mu mnogi Krajinici od i preko Sane dolazili i vjernost svoju rijeim a posvjedoili, da su goto vi sve dati. U P rijed or mu dou i Krajinici preko Une, a pred njim a glavom K ed i i Kapi, koje serasker pod orujem pusti preda se, za ukazat se kako se on nita ne boji. Krajinici, videi da je sva Bosna bez ikakvoga otpora priklonila se novim uredbama, nije
(*) Pisari ovi bili su veinom Osmanlije, koji, ne znajui bosanski, vodali bi uza se Bonjake Turke, i lako n ajp rije Turke a zatim raju pisali su, svakoga ime i oca mu i doba. Raja, ne znajui zalo se to popisuje, bila se je prepala da i nju ne potjera ju u nizame; meuto nisu sm jeli tajiti. Turci, naprotiv, sve bi treeg zataji val i: nita neman je jedno u govoru s Om er-paom kaza mi, da ima Turaka koliko i raje jedan milion veli on; a ^buu da su tri od stotine imala u nizame ii, to po ovakom brojenju malo bi ko i ostao kod kue! A l to je on samo predamnom umnoavao turski broj, . a um anjivao kranski, da sakrije malou porad politikih uzroka. . .

Putopisi i Istorisko-etnografski radovi

161

kuda: sve i oni obeaju to su i oni u Sarajevu obeali. Serasker spremi im jedan tabor u Biha, muselimom im uini Jakub-bega u Bihau, i vojn ike im zaie. Oni sve dragovoljno ispune, samo zamole da im ne alje njihovih krvopija i bihakoga pae i kapetana staromajdanskoga, novskoga i buimskoga. M i smo se, vele oni, bunili uvijek protiv ovim, a ne protiv carskim ljudima (Osmanlijam ). M i emo svakog vezira sluati, ali ne bo sanske pae k oji su nas u crno zavili, likom opasali i do prosjakog tapa dotjerali. Kapica i Kedia nadari i slobodne pusti. Pod Banjalukom pitae mene Omer-paa, kojim bi se nainom Bosna, a osobito Krajina, po mom mnijenju, m ogla svladati. Ja mu na to odgovorim : K ad je Feto filosof pred slavnim Hanibalom raziagao i pripovijedao o ratovanju, Hanibal se osmijehne na rijei filosofa k oji nikada rata ni izdaleka nije vidio, a ui ratovati onoga k oji je ostario ratujui s R im lja nima, T o bi i V i meni m ogli predbaciti. I ja bih lud bio kad bih vas uio kako ete vojevati, da vi imate posla s ljudim a vojnikoga znaaja; ali v i ete imati posla s kozarim a koji, kad su stijenjeni, sve obeaju, a dok vide da im nije pogibelji od koje strane, opet su ono to su i bili. A k o do boja doe, opale puke, pa svak sebi; poslije s petljanijam a, eprtljanjem i podm iivanjem zaslijepe i vezire i carigradske ministre; i eto, kako oni od 20 godina, mimo sve carstvo, svoju nevinost sauvae. Oni odbijaju na pae bosanske, a pae na njih; njim a se hoe, to obeaju, da bez razvlaenja ispune. Boga mi nastavi Omer-paa nek ne misle da e tako sa mnom proi; ja idem meu njih, i dok sve ne opremim, neu se dizati; m oja se je vojska nauila zim ovati na snijegu, a njihove kadune nisu. K rajinike istjerau na snijeg, a kue u im uzeti za nizame.
1 . P. Juki; Putopisi 1 IsLor.-etnograf.
radovi

1i

162

P isci Bosne i H ercegovine,

Iva n

Frano Juki

Tako je on mislio; ali jo dok je pod Banjalukom bio, ja v lja ju mu P olja ci da se je v ezir okrenuo naopako, da su ga Bonjaci preuzeli na svoju ruku, i da sve n je govim naredbama protivno ini. Pod P rijed orom jo ga alosniji stignu glasovi: da je vezira mostarskoga i pae kuama opremio; da se o tome radi, kako bi Omer-paa iz Bosne imao vratiti se u Manastir, a Hafiz-paa i v o j nikim u praviteljem postati; i kako je ve otpisano u Carigrad, da se sve odgodi do pramaljea, jerbo je sad u n evrijem e u voditi tanzimat. Sada je, dakle, i za n evolju Omer-paa bio dobar s Krajinicim a, koji, nita ne zna jui to se u Sarajevu i po ostaloj Bosni snuje, aoe svoju redifu (*) dragovoljno, ako e biti i za nevolju. 360 novih carskih sinova, poavi natrag u Sarajevo, povede sobom Omer-paa. Dok je jo u Travniku bio, v e zir Hafiz-paa nou ode iz Sarajeva put Carigrada. I tako iznenada stigne s vojskom u Sarajevo mjeseca studenoga. Osim to je spomenutu redifu doveo, ovaj pohod, s velik im rajinskim trokom i patnjom skopan, kao i preanji, neplodan i ja lo v ostane. A tome, kako napomienusmo, bi uzrok Hafiz-paa, koji je zlatnu udicu bo sansku ve bio prodro i od Bonjaka pravoga Turina im e stekao; naprotiv, Omer-paa dindusmaninom bi prozvan. Glasalo se je, da je Omer-paa (koji jo na

(*)Jo od 18 godina u svakoj nahiji bio je popisan stalan broj vojnika, koji bi se redija zvali. Im ali su plau na m jesec 5 groa; a kad su upisivani, svaki bi uzeo od opine 500 1.000 2.000 groa. Svakoga u mjesecu petka jedan carski inovnik, talum dija, uio bi ih takim (vjebanje, mutru). Im ali su drvene puke i domae tra lja v e haljine, i svoje inovnike, m irialaje i liva-pae. Samo prvih godina uili su talum, a kasnije su zane m arili i sasvim zab oravili to su znali, Budu da su bili mnogi pom rli i ostarili, to su K rajin ici nanovo n jih ove roake ol koje druge svi nuli, platili im- svakomu 1 2.000 groa i tako broj popunili.

Putopisi i istorisko-etnografski radovi

163

prolasku u Krajinu bio se p re rije io s vezirom i sablju na njega potegao) iz Travnika poruio veziru da ga iv ne eka u Sarajevu, ve da se kine kuda zna; ali ja mislim da mu je on iz Carigrada dobavio dignue; niti se moe vjero va ti da bi serasker s vezirom tako svoje voljno smio postupati. Kako mu drago bilo, Hafiz-paa ode, i mjesto njega iz D rinopolja bude naimenovan bosanskim vezirom Hajrudin-paa. Serasker doavi u Sarajevo, razaalje na sve strane po Bosni da kupi vojnike. Fazli-paa kupio je od L ijevn a do Travnika, i sve u miru. U Tuzli, gd je su Turci pod ondanjim paom od 20 godina pravi paaluk provodili, drugi dan u painu konaku zametnu kavgu, naskoe na carskog ovjeka i ubiju ga. T ela li po ariji odmah stanu Turke na oruje zvati, drugi po nahijama zau, a trei odu do Zvornika, Srebrenice i dalje sve dizati na oruje. Tuzlaci svoga pau prisile da im voa bude. Nabrzo skupi se oko 6.000 momaka, te krenu pram Sarajevu. Bosanski prednjaci s Hafiz-paom u Sa rajevu bili su osnovali, kako e narod pobuniti i tako Omer-paina poduzea unititi, ili barem oteati. Oni, dakle, doavi kuama, po svojim ljudim a tajno stanu buniti i paliti vatru, a javno trnuti i na m ir nagovarati. Tako, po obiaju, h tjeli su s jednom na dva pira. A li, dvostruk kolac, .govore, ne ide u zemlju. Nita neman je njima je iao od 20 godina, i nadae se tome i sad. V ezir mostarski u tom je bio stari majstor. On pobjegne na Bunu, njegov Kavazbaa digne Mostarane i sina paina opsjedne. Ali-paa pie iz H ercegovine i ite pomo od Omer-pae protiv Mostaranima. Serasker, dakle, digne se put H ercegovine i stigne u T ravn ik u nam jeri da poe preko Skoplja, Duvna i Ljubukoga u Mostar. U Travniku drugi ga glas stigne. Posavljani doli do epa; pred njim a Mahmut-paa-Tuzla, te idu uprav H*

164

P isci Bosne i Hercegovine,

Iva n Frano Juki

Travniku; druga vojska od Zvornika i Srebrenice dola do Klanja, te ide na Sarajevo; treu vodi Kavazbaa preko Konjica u Sarajevo; a S arajlije gotove sjediniti se s njim a. Ovo serasker razumjevi, nou odleti u Sara jevo, pie u Manastir po novu vojsku, Avdi-pasi dade naredbu da sve Sarajevo topovima okrui i na p rvi naj manji pokret neka pali; Ibrahim-pau, s d vije hiljade, opremi prama K ladnju; Skener-bega. kajmakama (P o ljaka grofa Ilinskoga) s 1.000 momaka u K onjic, i hitro se opremi natrag u Travnik, gd je iste- naredbe uini naperivi topove p rotiv Travnika. Vojsku koju je bio odredio povesti u Hercegovinu, povede u Posavinu preko Zenice, gd je na Bosni upali most. P rije toga poalje im aularagu da ih pita zato i p rotiv koga su se digli i ta trae. Posavljake ose za narodno pravo ne znajui, kod G olubinja u hanu nasrnu i ubiju ga; momci mu se razbjegnu, a ubojice konja i novce to su kod njega nali, pograbe. Omer-paa videi da tude nije ale, krene s vojskom naprijed i sustignu se kod Vranduka. Ovo je mala tvra; s jedne strane Bosna rijeka, a s druge pla nina Orahovica; mjesto krovito i za preprijeiti put velikoj vojsci vrlo podobno. Uredna vojska nizam zae drumom put Vranduka, te ga i brzo osvoji; A rn auti zau planinom, te stanu se biti i Bonjake na nizam nagoniti. P o slije k rvave bitke od 4 sata Bonjaci nagnu bjeati put Zepa, gdje je Mahmut-paa s ostalom v o j skom ekao; koji videi da poplaene nije moi ohrabriti na novu bitku, sam preko Bosne kod M aglaja pree na onu stranu. Serasker sutradan stigne u pusto Zepe, i to su m ogli nai vojnici, to poplijene. Tuzla-paa s M ehm e-begom Gradaeviem, bosanske redife m irialajom , i jo nekoliko prednjaka, to su m ogli p rije u hitnji, nakupe blaga, te preko Save pobjegnu u V in

Putopisi i istorisko-etnografski radovi

163

kovce. N jego v sin, Osman-beg, koga su buntovnici bili svrnuli da die Zvorniane, s paom zvornikim pobjegne obno preko Drine u Beograd, odakle ih ondanji paa otpremi u Carigrad. Omer-paa polako napredovao je i u D erventi ustavio se. Tud pokupi vojnike, lae na Savi i Bosni pohvata, od kojih stane graditi most prama Doboju na Bosni. To je ilo sporo, vie od m jesec dana morao je ostati na istom mjestu; je r zimno doba bijae kiovito, vode se izlile, blata i bare provalile, put je bio sasvim prekinut, Bonjaci ovo znadui i videi da on k njim ne moe, oni se potrude k njemu u Derventu, prebrodivi Bosnu kod Doboja- Carska vojska izae pred njih u planinu V u jak , bitka se zametne izmeu Podnovija , K ule i V e lik e, sve do pod Vujak. Bonjaka bilo je preko 12.000, a carske vojske muno" vie od 3.000 nizama i 1.000 Arnauta. Bitka je za tri dni trajala; najposlije carska vojska potegne se natrag. Bonjaci mislei da su predobili, ostave svoj poloaj i stanu goniti nipame, Nu ovi kad vidie da su ih u ravnice namamili, opkole ih sa konjanitvom i topove namaknu s druge strane. Sad se sve pomete: bjegati je, al se n ije imalo kuda, jer je otragu razlijevala se Bosna. Ova ipak n ije se toliko pogubljiva viila koliko oruje nizamsko; zato, ko je p rije mogao, gazio Je i mnogi ne pregazio. U ovoj bitci poginulo je otprilike oko 2.000 buntov nika, a ranjene i potopljene ko bi prebrojio? Nizama, to od boja to od bolesti, manjkalo je preko 300 s Arnautim a zajedno. Bez ikakve zapreke sad se vojska krene preko Bosne u Gradaac, a odavle u Tuzlu. Ibrahim-paa nalazio se je u zlu poloaju vie K lad nja. Buntovnici su bili u planinu Stoborje zasjekli i vojsku mu okruili; hranu nioklen n ije mogao dobaviti, a pomo od Sarajeva zakasnila je. U K ladnju istom bila je izdaja, rad koje je Ibrahim-paa varo zapalio, mu-

166

P isci Bosne i H ercegovine,

Iva n Frano Juki

selima posjekao, a brata mu kadiju svezanog u Sarajevo jo p rije 20 dana otpravio. Brat svezan bratovsku mrtvu glavu nosio je kroz Sarajevo za veu pogrdu i strah Sarajlijam a. Omer-paa, uvi u Tuzli ravi poloaj Ibrahim-pain, onako s umorenom vojskom pohiti mu u pomo i bez odmora za 12 sati stigne u Stoborje, te buntovnike iza lea. nasrne, koji, i onako preplaeni bivi, uvi kod Vujaka svoje brae poraz, ko je mogao pobjei, pobjegao je, koji n ije poginuo, uhvaen je. U tom sa dva tabora stigne H a d i-A li-b eg m irialaj, poslije 6 dana, a za dva dni mogao je doi. Serasker oduzme mu nian znak m irialajstva, rekavi mu: H ajde, krm ke u vaj! Odm orivi vojnike, krene se u Tuzlu natrag. Tude mu dovedu pau tuzlanskoga G radaevia i ostale prednjake; k oji su se na vjeru bili povratili u Bosnu. Odmah ih zakuje u gvoe s mnogim drugim uhvaenim u ratu i u Tuzli, te se krene slavo dobitno u Sarajevo, gd je od krana radosno, a od Turaka alosno bude priekan. Dok je jo u Posavini bio ^erasker, Mustaj-paa Babi bude zatvoren po A vdi-pai u Sarajevu, to je bio oprem io tovar baruta Osman-begu u Tuzlu i u kn jizi mu svaku pomo obeavao od strane svoje i druge brae sarajevskih Turaka. Knjigonoa izdade1ga, te tako sa svojim zetom enetiem bude za tvorenSkender-beg, ne imajui velike snage, samo je uzbio Kavazbau da ne prodre k Sarajevu, i vie puta bio se je s H ercegovcim a i neke zasunjene oprem io u Sarajevo. N o v i vezir Hajrein-paa, doavi s 2.000 vojske po moru, iskrcao se je bio na Sutorini, odatle na Bunu doao, i od buntovnika nikako ne mogavi poten prolaz kroz Mostar imati, jerbo oni hotijahu da vojska carska pred gradom ostavi oruje, koje bi im se s one strane grada opet dalo, krene preko Ljubukoga i

Putopisi i istorisko-etnografski radovi

167

Duvna. P red vezira bio je izaao Fazli-paa, a Ali-paa dao mu svoga sina Nafiz-pau, da ga proprati. Taj do malo dana od mnogoga pia pretstavi se u Imotskom. Bakredin-pasa doe /i Sarajevo, ali mu je vojska po moru mnogo od bure patila; zato jedna treina pomrla je. Oko istoga vrem ena kad se je serasker vratio u Sa rajevo, Skender-beg, dobivi neto vojske i2 Sarajeva a po nekim kranima izvijeen o drugom putu. krene se od Boraka te zae Mostaranima iza lea i kod Lipeta navali na protivnike koji se tome nita ne nadajui, po slije kratkog sraenja nogu u ledinu razbjegnu se. Carska vojska bez ikakvog otpora unie u Mostar. M nogi Turci ostavili su kue puste, i razbjegla se vea est stanovnitva mostarskoga. Sutradan Skender-beg radosnu ovu vijest slubeno javi A li-pai na Bunu: kako je n je gove i carske n eprijatelje sretno predobio; p ozivlje ga u Mostar da mu upravljanje paaluka izrui i da se o da ljem poslovanju dogovaraju. Ali-paa doe; topovi su mu pucali, vojska carska bila je usporeena i isti Sken der-beg izaao je pred njega i skut mu poljubio. Na dva sata noi prizor se promijeni. Skender-beg s nekoliko inovnika unie k njemu, proita mu viu paredbu po kojoj, kao buntovnik, liava se svake asti i dosto janstva; oduzme mu carske niane, tako isto i sinu mu Hafiz-pai, te ih- odvedu vojnici u tamnicu. 1 tako gospod

stvo nad H ercegovinom A li-pae Rizvanbegovia, koje trajase od godine 1832, ove god. 1851 svri se. H ercego vina za nekoliko mjeseci potpade pod bosanskog vezira, ali poslije doe vlastiti vezir Smahil-paa,
* *i w *

Kad je Skender-beg kod Lipeta bio s e .s Mostara nima, Kavazbaa n ije bio tu ve je bio otiao u Z agorje

168

Pisci Bosne i H ercegovine,

Iva n Frano Juki

da die Turke od Foe i oblinjih nahija da idu na Sarajevo; ali ovi, znajui ta je bilo kod K ladnja i V u jaka, protjerali su ga izmeu sebe; a on, uvi svoje drube nesretni poraaj, pobjegne u Zadar s nekoliko svojih momaka. 2ena njegova najmlaa, kad su carski vojn ici ulazili u Mostar, skoi u Neretvu, da ne bi zapala u ruke dindumanu. Dok je jo Skender-beg pod B or cima bio, trei sin Ali-pain, Ruzvan-beg, s A rif-b eg o m unukom, a sinom um rvega Nafiz-pae, doao je bio preko Duvna sa 30 konjanika u Sarajevo, poslan od oca esti to vat s'eraskeru sretan povratak iz Posavine i dogo varat se kako e svladati bunu mostarsku- Serasker ih lijep o prim i i poslije tri dni na veeru pozove. K ad su po veeri otili kuama spavati, dou vojn ici te sve o t prate u tamnicu. Tako, dakle, i H ercegovina tanzimat prim i i vojnike dade. Sva H ercegovina nije se bila pobunila, ve samo nahija mostarska i iz oblinjih nahija bilo je po nekoliko skitalica. Cijela vojska koja je pod Kavazbaom bila se sa Skender-begom, n ije vea bila cd 800 do 1.000 vojnika; ali su ovi bili ljudi jaki i ostarili prolijevaju i k rv k r ansku, sami razbojnici i kesedije; osim toga, drum su i klance bili zauzeli, da se onim putem n ije m oglo proi. Skender-beg imao je, istina, vie vojske, i to veinom P oljaka i drugih Europejaca emigranata sve dobre vojn ike; zatim, n ajbolje Arnaute, pod glasovitim ulek vojvodom . Meutim, ta mu srea ne bi priskoila unii u Mostar! To je Omer-paa za se tedio; ali oni krani iz Boraka koji su mu put pokazali, to slavodobitje Skender-begu uskorie i oblakae; k ojim on dobavio je fe rman da su prosti od svakog danka. Skender-beg u

Putopisi i istorisko-etnografski rad ovi

tom e ratovanju bio je u nogu ranjen, nita nem anje pod ranom oenio se je s jednom prostom Tu rkin jom iz Konjica. Omer-paa, videi sad svladanu Posavinu i H erce govinu; bio je poeo malo tokakve reform e uvoditi, ali od nikakve koristi za krane, kojim a samo prazna obe avanja davao je, a m jesto ovoga sav ratni troak od njih uzimao. Turke, n a p r o tiv , stjenjavao M eu vojn ik e je. Mustaj-pau poslao je uz Drinu sve do Viegrada, k oji je hvatao v o j nike i buntovnike. uzme sina jedinca, dijete od 18 godina, Mahmud-pae zvornikoga. S ve se je bilo prestrailo to se Muhamedu klanja. Mahmupaa Tuzla, dva sina M ehm ed-bega Gradaevia (k oji je u tavnici umro), Mustafa-paa Babi, liva-b rigad ir bosan

skoga sandaka, n jegov zet M ehm ed-beg eneti, obojica bezi sarajevski, vie bega posavakih i ostalih buntov nika do 200 bude opravljeno svezanih u Carigrad. Pae nisu bili svezani, ve na prostim samaricama, a ostali pjeice. Pokupljeni bosanski nizam bude uvren u druge tabore rum elijske, na mjesto izginuvih nizama. Do 500 probranih bude poslano u Carigrad, koje isti sultan elio je v id iti kao m ladie otresite, ugledne i pristale, k oji su b ili veinom sinovi bosanskih begova. Sva ova kad budu ureena i dovrena, serasker s nekoliko tabora vojske, preko Konjica, ode u Mostar, da trai silno blago Ali-paino, k oje je ve bilo raapano i veinom razneeno, kao to je po njem u tuzlansko. On ne vise vrem ena bio nakanio za ostati u Mostaru, budu v da je i enu i svu slubu ovamo odveo bio; ali se nabrzo sve drukije preokrenu. I kad se je scijenilo da je sve leglo i carski tanzim at prim ilo, najedanput buknu nova vatra, ea od preanje, kako emo unapredak vid iti.

170

Pisci Bosne i H ercegovine,

Iv a n Frano Juki

III
H ej! K rajino, k rvava haljino, S tebe vazda zapoim lje kavga; Dosta li si majka ucvilila, Ljubovn ica u crno zavila. Narodna pjesma

K rajin a bosanska od Vrbasa pa do preko Unie, a osobito ona preko Une, uvijek se je najee opirala carskim uredbama. K rajinici ne samo da nisu davali nita u carsku blagajnu ve su jo iskali da se njim a daje iz carske blagajne nekakva starinska plaa u im e uvanja mee. Od godine 1832 sve do 1851 moe se rei da su im ali pravu republiku; na njih su veziri ili, gotovo svaki; mnogi su K rajinici izginuli, mnogi su u suanjstvo odvedeni i u prognanstvo otpravljeni; ali dok se kuama vrate, a oni kao to su i p rije bili buntovnici. Oni su samo posluni bili dok je vezir s vojskom meu njim a bio; a dok otie vezir, a oni opet isti. Sva je Bosna u njih oi uprla, i bosanska balija svata bi p rije v je ro vala nego da e se K rajin a igda tanzimatu pokloniti. U K ra jin i dijete, dok prohoda, pasa nema, ve za svitnjak kuburu zadije te pred aom volove aka! Krajinicim a u rat ii bilo je isto kao na pir. etovanje to je n jih ovo, obino uzdravanje; osobito otkako im nije tako lasno prelaziti meu austrijansku i tamo robiti, od toga vrem ena ili su po ostaloj Bosni i i goli i traili bi pravoga dina; a meuto prehranili bi se i presvukli hodajui po vlakim kuama. Ostali bosanski Turci njihovom pohodu radovali bi se; osobito kokoari, je r bi se i oni uz njih pom ogli; a najvie zato, to bi oni kranima na konake padali i njim a zlo inili: ro b ilir palili, cijen ili i m latili; a taki su kod Bonjaka pravi Turci! U Cazinu skupi se trijestak osa, svaki dade po

Putopisi i istorisko-etnografski radovi

171

fiek baruta, napune topi i opale ga. T o je znak da je vrijem e ratno. T ela l vie; K o god ima dugu puku, neka leti pod krivu kruku d in ja cu Ova je kruka pod Cazinom, i zove se injaa, zato se pod njom o dinu savjetuje, kako e d i i u - vjeru tursku sauvati. Tu se dogovaraju kako e ii pod jabuku dinjau u polje sarajevsko, i, ako im se tude ne zadovolji, uprav u Carigrad. Oni se uvijek na rat brzo spreme; je r oruje i barut kod sebe imadu; samo komad kukuruzovnice baci u torbu, aubasi ponu tui, barjaktari razviju bar jake i eto ti ih naprijed. U prvom vlakom selu izm ijene obuu opanke i arape, koje vlakim mladama poski daju i sebe zaodiju. Oni ne idu carskom dadom, ve po vlakim selima; treba se hraniti! I to im je nesrea to uvijek zakasne, te dok oni po selima kokoi operutaju, dotle vezir skupi vojsku, izae im na susret, te ih raz bije. A l pri tome i to im je srea to ih uvijek malo pogine; jer poslije kratkog pukaranja, kad im nestane baruta, ol koji od drugova na blizu pogine, odmah zaviu barjak tari: B jei, Uso, izgibosmo s v i! Tako je njihovo rato vanje, koje sam od dvadeset godina poeo pamtiti. Zem lje im je priroda n ajboljim darovima nadarila; ali puste i neobraene stoje. Oni samo toliko posij u ku kuruza to im je za kuu prezim iti potrebno; od ostaloga se ne staraju. Isti bezi ovdje su siromani; jer malo koji kmet meu njim a smije stajati. K oliko su oni kranima sa svojim ratovanjem odtete bili, nije moi iskazati! Tako isto koliko su veziru muke i tete uzrokovali vodei na nj gotovo svake godine rat (koji je opet preko kranski^ lea prelazio), muno je opisati! Svak je elio da e ovoj sveernoj buni krajinikoj kadgod sudnji danak doi i doe.

172

Pisci Bosne i Hercegovine,

Iv a n Frano Juki

Dok je serasker s vojskom krenuo put Posavine, odmah je top pukao na Cazinu. Kapi je jo p rije toga, dok je vojska carska otila proaste godine izmeu njih, bio poeo m utiti po Cazinu; ali od kajmakama bihakog bio je iz grada protjeran, i krio se tokua. Sad, pako, pobunivi se nanovo, protjeraju kajmakama i zauzmu Biha, te Keia nanovo za poglavicu i vou odaberu* Rei, barjaktar iz Vranograa, bio je jo lani poslan od Krajinika u Carigrad, i sad se je s novim vezirom preko H ercegovine vratio. Ali-paa mostarski s njim se dogo vorio kako e K rajinu nanovo dignuti na oruje. Reia su Krajinici ekali kao ozebao sunca, a uju ta im je opravio u Carigradu. On, pako, s ostala tri druga, dobio je u Carigradu taj odgovor da ide u Bosnu, gd je e sve uti od seraskera i vezira, to se na njih spada. On, dakle, Krajinicim a kae: Poami od M itrovice i od nae Kladue dalje, nigdje nema turske prave vjere! Ja sam je ree traio i u Carigradu; tud je ni od lijeka nema! Sve se je na vlako obuklo; tamo nit se ui, niti klanja! Jo prave vjere kod nas ima, i b olje nam je svim izginuti, nego se vlahu Omer-pai predati, da nau djecu oblai u vlako odijelo. Eto Posavina to radi; eto Hercegovina kako mlati vlaki soj nizame a mi da gledamo?'. Ne, svi hajdemo brai na pomo; s nama je Sarajevo, Travnik, Jajce i sva Bosna; dok je vrijem e, gonimo oni smrad izmeu sebe! Tako Ali-paa, to po Rediu to, kasnije, po dru gim poslanicima, pobuni K rajinike nanovo. Takoer 12 Sarajeva, Posavine i drugih mjesta, sve su dolazili pa ljenici da Krajinike podignu to prije. Oni se, dakle podignu u tri vojske. P rva krene pod A lijom Kediem preko Prijed ora i Kozarca, na Banjaluku. A li-beg- in i

Putopisi i * istorisko-etnografski radovi

173

Kajmakam banjaluki, s nekoliko stotina banjalukih Turaka, zatvori se u grad; ostali Banjaluani (kao i svi putem Turci od Une dovde) sjedinili su se s Krajinicim a; dapae isti u gradu jedan na drugoga pucali su; i tako sutradan odmah A li-b eg predade im grad; a on s jedno 50 drugova pobjegne put Kotora. Kedi sad pome upravljati, muselima i ostale inovnike naimenuje i Krajinici panu na konak u kranske kue. Kranski imuni trgovci na vrijem e su b ili izmakli, kojekuda verui se; kue i duani ostali su na momcima, kojim a K rajinici obriju kose, da nisu kauri, a s fesova poskidaju kite, da nisu nizam i; kuu crkvenu razrue, je r je u njoj pie bilo; tako isto i han na ariji, je r se je u njemu vino i rakija prodavala, i na oba mjesta vie hiljada oka proliju (samo ruma 10.000 oka), je r se to protivi dinu da se ondje pije gd je se turski ezan ui. U Banjaluci su mjesec dana Krajinici stajali, a s hranom i drugim potrebitim stvarim a morali su ih sami hriani izdravati, i osim toga, tolike ucjene davati. Kapi s drugom vojskom preko K lju a i Varcara stigne pod Jajce. U gradu je bio muselim i kadije Osmanlije, i do 60 Arnauta. Svetenici i trgovci sve svoje stvari, .koje su m ogli ponijeti u grad, snesu i grad se zatvori. Jajani Turci, iste m isli s Krajinicim a, usiluju muselima, i grad se Krajinicim a preda. Krani i sve tenici s pogibelji ivota teko obno uteku; a njihovo svekoliko im anje doe u ake Krajinicim a, a najvie Jajanima. Dok su K rajinici Biha zauzeli, ja sam Omerpai javio da se K rajin ici spremaju prema Travniku, i da je od p revelike potrebe da dva, tri tabora dou u Jajce, inae da smo m i krani u zlu stanju, je r e oni zaista proi. M eni Omer-paa iz Tuzle otpise, da se nita ne bojimo.

174

Pisci B o s n e i H ercegovine,

Iva n

Frano Juki

K rajinici, meutim, doznali su a se ja dopisujem s Omer-paom, i m oga p rija telja u Kljuu, da n ije iz makao na vrijem e, m alim ne pogubie. Meni, dakle, n ije bilo stanka kod kue, ve se oprem im u Sarajevo seraskeru. U Jajcu kaem mudiru i kadiji za Krajinike, da su doli u K lju , a strae im prednje da su povrh V arcara u Podranici- H ai A la j-b eg K u le n o v i, k oji se je bio p rije mjesec dana s abe povratio, kae da to n ije m o gue, ve: - V i laete na Turke, a Turci na vas; ako je v eli on sueno da K rajin ici dou, doi e svakako; ako nije, ne treba carsku vojsku muiti i svijet da se pati prenosei ih. O vo je bio serdar gradski, kod njega su stajali gradski k lju evi; znao je, dakle, on, u dogovoru s osta lim Jajanima, kad e biti sueno Krajinicim a grad otvoriti. Ja sam otiao u T ravn ik kajmakamu i kazao mu sve, Omer-paa bio je ve otiao u Mostar, dakle posla me k A li-pai Sahro$u> kome ja kazavi sve, on u taj as naredi da 2.000 vojske na vrijem e leti zauzeti Jajce, i to odmah popodne. Isti dan odletim u Sarajevo i sve prikazem Hajrudin-pai, k oji mi ree da je i on prim io izvjee da su doli b ili K rajinici do Tim ara, 4 sata blizu Banjaluke; aii da su se povratili, uvi da je Mostar zauzet; da se nita ne bojim o: sve je leglo. Ja mu pokazah isti dan knjigu iz Jajca, gdje mi se pie da su ve zauzeli Varcar. Sve je bilo zaludu. Poslije tri dana ja se vratim u Travnik, gd je razaberem da je vojska ila do u Kazdnsku Goru, nekoliko topova opalila i vratila se natrag, prim ivi izvjee od sure jajake da su se K rajin ici iz K lju a natrag vratili, i da u Varcaru nema nikakvoga straha, i m oje drutvo, koje je bilo pobjeglo u Jajce, da se je vratilo kuama. Kad je tako, to je i bolje, i ja se uputim put

Putopisi i istorisko-etnografski radovi

175

Jajca, Kad sam bio odmakao tri sata, eto ti knjigonoa na vra t na nos lete od mudira jajakoga, nosei u Travn ik izvjee da su K rajin ici u Jajce doli, i da lete gradu na pomo to prije. Tude mi je srea priskoila, jer bih im uprav u ruke doao, i to Kapiu na konak, k oji je u naoj upnickoj kui k vartir imao- Ja iz Travnika piem sve seraskeru, to je i kako je; i ako on ne pohiti k Jajcu, to e Krajinici bez sumnje zauzeti Travnik; je r se u svoje generale nimalo pouzdati ne moe; oni samo po izvjeu bosanskih ura rade, a sure u jednu tikvu s Krajinicim a puu. Mustaja-paa, kad sam ja iao u Sarajevo, bio se je iz Podrinja s vojskom vratio i u Travniku vojsku odmarao. K ad su Krajinici grad jajaki zauzeli i poeli se spremati na Travnik, onda on stopram krene se put Jajca s 3.000 vojske. K rajin ici su mu do u Krezluku Goru b ili na susret izali, i tu se pobili; al ih je zatjerao u grad Jajce, i nastanio vojsku u predgrae kransko Pijavice, i okolo grada. Kam eni most bio je u njegovim rukama; naprotiv, drugo predgrae, Kozluk, i drveni most drali su Krajinici. Carska vojska bila je pod Jajcem 15 dana na snijegu, i s buntovnicima pukaralo se. O vi bjehu presjekli put travanjski i hrane to bi god dolo za vojsku, oni bi oteli. Sa svih strana bila je carska vojska opkoljena te od zla vrem ena i oskudice u hrani pobolila se; za deset dana va rili su iz kranskih koeva klipove kukuruz i tako se hranili. Serasker je na dan po triput tatara slao da udare na grad; al zaludu; vojska se je bila pokva rila, meu se su se krali, b ili i starijemu svaki posluh uskratili. Mustaj-paa bio se je spremio da se natrag povue u T ravpjk ; to da -je uiniti mogao,, za dva dni morao bi iz Travnika u Sarajevo povui se, i Travnik
m

176

P isci Bosne i H ercegovine,

Iva n

Frano Juki

pao bi buntovnicima u ake; a i u Sarajevu i svoj Posavini sve je bilo gotovo da se digneOmer-pasa, dobivi izvjee u Mostar, pohiti preko L ijevn a, Kupresa i Skoplja, uz Vrbas, pod Jajce; s v e li kom mukom prodre kroz p olja Lijevanjsko i Kupreko, gd je je meava strana puhala, a snjegovi do trbuha zapali. Skender-beg, s drugom vojskom, uputi se preko Glamoa put Kljua, za uzbiti Redia, koji vodae treu vojsku prama Glamou i Lijevnu, a ondanje Turke die na vojsku. Omer-paa, doavi pod Jajce,, uzbije K rajinike iz predgraa Kozluka i zatjera ih u grad na lijevu obalu Vrbasa; oplete nasipe povrh pred graa i bateriju namjesti kod K raljeva Groba, te u grad stane pucati, i kue oriti, ruiti i paliti. ,Mustaj-pau m et ne pod zatvor, u kom je tri dni bio, i poslije, na''molbu drugih, pusti ga otro ga ukorivi za n jegove pogreke. Vojska je bi]a nanovo oivila visei Omer-pau i, bivi zd vojila o pobjedi, nanovo se ohrabri. Kedi, zauvi za dolazak seraskerov, krenu i on k Jajcu sa svom silom. Rei, razabravi da je u Glamou Skender-beg, ne usudi se ii mu nasusret, ve skrene prama Jajcu i s K ediem se sjedini u Jezeru, dva sata daleko od Jajca. Kapi, videi da se dulje u gradu ne moe ostati, prvo poradi sveudilj ne vatre koju injahu topovi, a drugo bojei se da vojska carska, iza grada pro^ avi s druge strane od Varcara, ne opkoli grad i tako ih sa svih strana zatvori, ostavi u gradu nekoliko stotina ljudi, a s ostalim svim a ode u Jezero te, sjedinivi se s ostalom vojskom , pou da e preko G rbavice obii i tako iza lea udariti na seraskera. Ta je osnova bila dobra, da je bio Omer-paa tako lud kako su oni drali. I on je znao za te mie. P r ije dva dni oprem io je Dervi-pau s 4.000 urednih vojn ika i 1.000 Arnauta istim putem preko Grbavice, i Krajinike, k oji su se istom uputili uz b rijeg

Putopisi i Lstorisko-etnografski radovi

ITT

Otomalj, vie Jezera susretne i s njim a se tukne- K rajinika bilo je do 15.000. A li to su mnogi bili po selima na dva tri sata od ratita daleko, a drugo to je taj boj zapoeo se iznenada, ni pola se nije bilo* Topovska vatra i Arnaut stjera buntovnike u ravninu, gdje su m orali ol nizamom pasti u ruke ol se daviti u P liv i. Poslije 4 sata estoka okraja, K rajinici nagnu bjeati jedni pram Varcaru, drugi pram Banjaluci; a ostali po umama, kud je k oji p rije mogao ugrabiti. Dosta su za njim a poslije obani nali sabalja, kapa i saruka, gd je o grani kojoj vise, to u hitnji ovi junaci pogubie! Dervi-paa nije ih od polja dalje gonio, ve je zauzeo glavice oko Jezera i tude zaostao: a da bude odmah krenuo prama Jajcu, sve bi u gradu kao mieve u stupicu mogao pohvatati. Dok je ova bitka trajala pod Jezerom, serasker je palio iz puaka i iz topova na grad vas dan; iz grada je do pred mrak poneto odgovaralo iz puaka i iz topova, a pod no sasvim prestane. U gradu zaostavi Turci, kad su uli to je bilo pod Jezerom, obno sa enama i d je com svi pobjegnu u oblinje dubrave. Sutradan istom, oko podne, znadne se da je grad prazan, u kome samo dva K rajinika spavajua zateknu. P oslije ove bitke na dva dana stignem ja s m ojim drutvom iz Travnika; straa nas dovede pod ator Omer-pai. U svem Jajcu nikakva bosanskoga Turina n ije bilo, tako isto ni k r anina; sve je to bilo pobjeglo i posakrivalo se: kriani od buntovnika, a ovi kasnije od nizama. P oslije nekoliko dana kriani se povrate, a mnoge Turke, Turkinje i njihovu djecu Arnauti dotjeraju kao koze iz ume* Jajce je bilo slika mrtcu: sve je izgledalo hudo i emerno od gladi i straha- Hranu su pojeli Krajinici, kue iz topova i vatrom mnoge poruene, duani od Arnauta i nizama polupani, roba razneena. Trgovci, k oji su p rije na h i ljade brojili, sada nisu imali u ta presvui se! K rajinik
f. F . J u k i : P u t o p i s i i i s t o r . - e t n o g r a f . radovi 12

178___ __P iscL Bosne i H ercegovine,

fc r *

" '

"

'

Ivan F ra no Juki__________

sto nije mogao odnijeti, to nadoavi nizami i Arnauti kao gladni vuci sve porobie, kako tursko tako i kran sko. Zabiti nizamski, k oji su im ali paziti na red, sami su ili obijati i p lijen iti kranske duane i magazine! Nered bio je dovren kad ve nisu im ali ta plijeniti, M eni je Omer-paa bio zapovjedio da u drutvu sa nekoliko krana popiem svu tetu i da e se isplatiti sve; i sutra dan mi je dao 50.000 groa i dva velika koa kukuruza, koje sam inio podijeliti. Da ove pomoi nije bilo, sve bi od gladi skapalo. U bitci kod Jajca i pod Jezerom p o g i nulo je otprilike 1.600 buntovnika, a nizama i Arnauta do 400; osim toga, oko 200 nizama skapalo je od bolesti. Pod Jajcem stajao je serasker 6 dana, a odatle preko Jezera krene se put Banjaluke. Kapi bjeei ispod Banjaluke doe u Zm ijanju selu Paviim a i pane s nekoliko drutva na konak i tud sutra zorom iz zasjede bude ubijen od brae avka. Turaka iz Glamoa, k oji su bili u hajducima i p rije dva mjeseca ubili nekoliko kriana kiriija u Janju, i sve to su imali, odnijeli im. Ovu brau, po napuenju Fazli-painu, potkupi Omer-paa za pet hiljada groa da iz zasjede, ol kojim mu drago potajnim nainom, ubiju Kapica. Oni, dakle, odu pod K lju Kapicu,*da mu se pridrue vojsci, kazujui da su pobjegli od progonstva muselima glamokoga, k oji im nikako nije dao ii s K ra jinicima, i da bi ih vie dolo, kad bi sm jelo od muse lima. Kapi ih pohvali i uzme sebi za momke- Oba brata saspu svoje iane u njega, i u taj as padne m rtav na pragu kunom. K rajinici to videi, opale iz tuceva za njim a i mlaega brata rane u nogu. Oni su doli pod Jajce i serasker, kad se u vjeri od kuana gdje je bio ubijen, isplati im obeanih 10 kesa. Ibrahim Kapi, efendija, bio je osrednjeg stasa, oblija runa, pogleda krvolona, nosa od ivine istoena;

Putopisi i istorisko-etnografski radovi

179

zato kad bi govorio, tunjkao bi u nos. On je bio rodom iz Cazina, gd je je neko vrijem e i kadijom bio. U svim mutnjama krajinikim on je meu prvim a uvijek bivao. G. 1837 bio je od Vehdi-pae prognan u Aziju, odakle poslije 6 godina vrativi se i nimalo pameti ne dozvavi se opet je po Cazinu uvijek mutio. G. 1849, u drutvu s Kediem , dizao je K rajinike protiv Tahir-pae; sljedee godine, pod Prijedorom , bio je obeao seraskeru vjernost; al vrativi se kui, odmah se u cazinskom gradu bio za tvorio, i lasno bi ga Jakub-beg, kajmakam bihaki, bio uhvatio, da ga obno nisu p rija telji iz grada tajno uklo nili. U svoj ovoj krajinikoj buni on je najvie radio i svo jim savjetom upravljao. Po Jajcu je sa sveenicima i kranskim trgovcim a nem ilo postupao, i jednu no hotio sve pogubiti, da nije istu no otiao u bitku, a oni su izm akli. Vlastitosti ni osobitosti kakve prirodne, koja bi ga diila, nikakve imao nije, niti ovo nekoliko besjeda o njem napisanih nije vrijedan! Tako, dakle, ovi neovjek neovjenim nainom glavom plati, bivi uzrok tolikoj bijedi. .Pod Jajcem teko sam umolio seraskera da ne da p lijen iti Varcara, kao to je bio odredio. On mi govorae: Budu da su kue krianske s turskim izmijeane, to u ja krianima isplatiti to bude tete. Ja mu na to kaem da veu hvalu zasluuje onaj k o ji je uvao da mu se kua ne upali, nego onaj k oji je upaljenu nainio novu, ako e i bolju. V i ako hotjednete tetu plaati, imaete i ta preko reda plaati; meuto znajte, da su Turci sve svoje uklonili i posakrivali, tom e se nadajui kao krivi; a kriani, naprotiv, ne p li jenu, ve obrani od vas nadaju se. Eto Jajce i Jezero oplijen jen o je i popaljeno; a Varcaru je bilo dosta krajinike gladnike vie od mjesec dana hraniti.
12

180

P isci Bosne i H ercegovine,

Iva n Frano Juki

Davi m i besjedu da nee nita biti, ja se odijelim svojoj kui u Varcar poslije mjesec dana kako sam iz njega pobjegao; Od Krajinika, osim to su pojeli i popili, drugoga kvara n ije bilo; dapae u nae sobe ni unii nisu htjeli, ve se u uionici nastanili, Varcarani su ih na to, istina, nagovarali, al su im oni odgovorili, da ekaju kad se vrate iz Sarajeva, onda emo, veli, probirati pravu raju. A l kad su se vra tili ispod Jezera kroz Varcar, proju rili su bez obzira. Nad Varcarom je vojska prenoila; dva tabora ostala su u Jajcu, a Arnauti otili su' unaokolo na sve strane kao vilovi, i gdje su god nali koje begovske konake, pune svega od toliko stotina godina, porobili su i oplijen ili do posljednje asure! K ad sam uprav tu veer k Omer-pai doao, Arnauti dovedose od Kljua, kud je bio pobjegao, kadiju jezer skoga. Na njegovu zapovijest odmah ga povalie na le dinu, te etiri nizama s ljeskovcim a poee m latiti nemilice kadiju po nogama; dreao je kao ubodenik, i poslije dvjesta udaraca digoe ga te kroz vojsku provedoe nakom ice pukama u lea udarajui i podrugivajui mu se vojska: U d ri, Uso! N e daj se, Aso! U dri M aara! Ovako su K rajinici vikali kad su se b ili sa nizamima. Dok efendiju ovukoe, odmah mene zovne preda se, gdje mu ja pretstavih ondanje kriane 1 zahvalim mu se na daru to nas je sauvao od plijena. P ita mene: Kako ti se dopada efendijin dogaaj? V i znate odgovorim mu ja da svetenik i knjievnik takvim prizorim a nije navikao; a uprav va m kaem, da m i ga je ao, jerbo je ovjek star (imao j e otprilike 60 godina). N e ali onoga zloinca odgovori on ve ali onake (uprvi prstom prema kom ordijam a) k oji moraju

Putopisi i istorteko-etnografski radovi

181

poradi onakvih zloinaca toliko patiti sa svojim konjima i volovima. Dok mi tu na ledini popismo po kahvu, eto ti ne voljnoga efendiju vode pred nas. Ispale mu nekakve knjige . itab iz njedara, i u njih nali vie rukopisnica Redia i drugih buntovnika. auima dade rukopisnice da itaju, a on otvori knjige itati. N a moju duu, Jukiu, aratame! Pitaj ga, je li naao u njih da e danas bijen biti? Eto uje kaem ja pitajte ga vi! Efendija! dreknu Omer-paa jesi li u ovim aratamama naao gdjegod da e danas bijen biti? Aman, gospodaru, ja sam gluv, ja ne ujem nita;, mene su Krajinici natjerali, te sam im tota morao b iljeiti; jer drugi nije 2 nao pisati. Jest, da, odgovori serasker nije znao drugi ni tajina (hrane) moje hvatati i Krajinikom dijeliti? M alo kasnije odvedoe ga te u gvoe zakovae. Ja sam mislio, onako star ovjek ni deset dana nee moi ivjeti, kako su ga isprebijali. A li on je u gvou kroz svu K rajinu proveden, poslije u Travnik doveden, otkud, po s lije mjesec dana tavnienja u gvozdu, onaki star bude p je ice do u Carigrad otjeran! Koliko je tvra bosanska kost! Tude mi serasker kae sve to je naumio po K rajin i raditi, i da e u Banjaluci G ornji S eher, gdje sami Turci, pravi hajduci, ive, cio upaliti. M olio sam ga da se sm iluje enama, staru i nejaku, k oji blista nisu mogli skriviti; a ljudima moete se i drugim nainom osvetiti, nego li paleom; jer ono to izgori, nikom nije na ko r i s t . . . Najposlije prom ijenio je na bolje misao. Od Varcara p rvi konak uini na Sitnici, a drugi na Dobrinju, to oboje lee u banjalukoj nahiji. O vdje se dogodi novi alosni krvoloni prizor. Dok smo jo pod Jajcem bili, Ibrahim-paa stigao je sa jednim odjelom

182

P isci Bosne i

H ercegovin e,

Iv a n

F ran o Juki

vojske, u k ojoj je vodio Ali-pau H izvanbegovia, b iv ega 19 godina vezira hercegovakoga. On je pod straom jaio na jedn oj m ravoj samari ci, a sin mu H afiz-paa pjeice pod n jim za ular konja vodio. T e la l je vikao po ariji da svak ide gled a ti Ali-pau. U pravo kad je stigao pod Jajce, ja sam se kod n jeg a (O m era) nalazio i m orao sam ii, preko volje, gled a ti kako ga vode. K a ziva o mi je da e ga tako kroz svu K ra jin u i Bosnu provesti, a vid e u koga su se uzdali. Sad na D o brinju, ne znam to mu je bilo te je misao p rom ijen io i oko ponoi tajno ga dade od strae ubiti; dva zrna su mu glavu skroza prola. Sutradan je na sabah u Banjaluku sneen i bez ikakve sveanosti kod glavne dam ije F e r hadije zarovljen . Taka bi nem ila sm rt jednoga carskog vezira, k o ji je hude krane likom opasao i vie h iljad a u prosjake oprem io! On je bio sve u fan je bosanskih basa; radi svojih zlih djela bio je esto u Carigrad pozivan; ali im aju i tamo dobre kapiije, p rija te lje plaene, u vijek je ogovoren i opravdan bio; i buu je svake godine polazio s vojskom na Crnu Goru, to je u Carigradu dran za jaku carstva potporu i kao potreban i onim stranama, zato mu je lasno za rukom polo kod d evleta svoja dva sina uiniti paama. P r ije godine 1832 on je samo bio agom i m uselim om u Stocu; oca mu je pogubio 1824 Delaluin-paa, bosanski vezir. N a istom m jestu o v d je na D obrinju, sin n jeg o v Nazif-paa, kao m iri-alaj, d o avi v eziru u pom o p ro tiv K rajin ika sa 600 spahija, uinio je izdaju g. 1846, 3 studenoga. P roi e i stotine godina da ra ja h ercegovaka nee se osvijestiti ni opo ra viti od n jeg o v a zuluma! Svakom e je drago bilo v id je ti i uti da je n jegovom u vlad an ju uinjen konac; ali da je takim nainom muen i na razb ojn iki ubijen, nikom e, k o ji ljudsko srce ima, n ije m oglo m ilo biti. S lin i doga

Putopisi i istorisko-etnografski radovi

183

aji jesu plod barbarske politike koja suda i pravde ne trai. Isti Omer-paa stidio se je za njegovu smrt; isto tako i za Kapica. Za pau je prosuo glas da- ga je straa nehotice ubila; kad je straar zadrijemao, ispala mu puka, omakla se i pau ubila. V olio bih ga iva kroz K rajin u provesti govo rae meni nego to se blaga moe zamisliti: je r K ra jinici i sad je d v a e vjerovati da sam ga uhvatio; e, to je m oja nesrea! Za Kapia pak izgovarao mi se je, da ga je Fazli-paa naveo na to: Jedno govorae m i on bivi dobre v o lje u Sarajevu, doe m i glas da je Kapi nanovo poeo mutiti i buniti. Ja u se izrei, da bih dao 5.000 groa ko bi ga ubio. Fazli-paa se umili kod mene, dobavio je svoje ortake drugove ona dva hajduka i doveo mi. ih; sada nisam htio besjede uzimati natrag, da mi ne rekne, bio je pijan. Kapia je malo ko od Krajinika alio, dapae pro klinjali su ga to ih je na tolike n evolje naveo. Ali-pau, pak, svi Turci alili su, drei da je otiao u Carigrad da bi i sebe i druge kod cara opravdao, a seraskera oborio. On je bio ovjek krupan, stasa osrednjega, imao je ot prilike 75 80 godina. Sina mu, k o ji je bio pod istim adorom i spavao kad mu je otac ubijen, s drugim zaroblje nicima odvedu u Banjaluku. P od Banjaluku doavi, pohvata odmah neke pred njake, meu njim a H adi-Abiba, koga je Kedi uinio muselimom, te ih strano dade istui. Zaklinjali bi ga carskim hljebom, a on bi istrkao pred ador i rekao: K a k v o g cara? V i kaete da nema caral V i govorite da je car turski Moskov; va je car K ed i. Tako ih je za tri dana tukao nemilice, zakivao u gvoe, i m orali su ispod

184

P is c i Bosne i H ercegovine,

Iva n

Frano Juki

konja ubre kidati. Ostalim zapovjedi da to bre namet od 3.000 kesa (1,500,000 groa) m oraju u carsku haznu p latiti; od kojih novaca 100.000 groa odredi za krane jajake. Banjaluana bilo je otilo preko Une s K r a ji nicima okolo 70. Z a p ovjed i da im se kue srue, i da od one ja p ije grae naini crkvenska kua, koju su isti oni Banjaluani ra zvalili i grau odnijeli. T o je poslije s bandom vojnikom uinjeno; al graa nije sneena ni crkvenska kua nainjena, kao ni teta ba njalukim kranima do danas isplaena; a bila je popi.sana i iznosila blizu 500.000 groa. Sm ijean se jedan dogaaj toga vrem ena dogodio u Banjaluci. Poznato je da je Omer-paa Turinom postao ovdje, god. 1828. T o je mnogo Banjaluane prilo. Dok je on u Mostaru bio, neki eh pokupi dahire i nae da je Omer-paa iz Mostara pobjegao u Banjaluku i tu se p ri tajio da za n jega niko ne zna. A li ko bi ga sad naao u Banjaluci, toliko prostranu eheru, osobito, ako se je u maku oli koju drugu ivinicu pretvorio? Jedni su g o vorili, da im a b iti kod udovice Sovte Bojia, gd je e je poturio; ili su, dakle, tamo, staru babu muili i g n ja v ili da kae g d je ga je sakrila. Kukavna bula od udaraca pretrp jelih do nekoliko dana prestavi se. Banjaluani jo j nisu ni rahm eta (pokoja) dui predali; je r je nju O m erpaa m aterom zvao, kad je lani dolazio nju i sina darovavi. N e naavi, dakle, tude, ili su u drugu kuu nekoga krianina s- g o lim noevim a, te su svu stelju u postelji izboli. Tue je p rv i put lani spavao Omer-paa, te su svi scijen ili da se morao tude sad sakriti, pretvoren u mia, takora ol koje drugo ivine; je r je eh u ahirim a naao da ga je Bog nalet uinio poradi tolike zloe pram a Turcim a ta je u in io . .. Omer-pae je ovo sve p rije na putu razumio, i sad Banjaluane pitae: V i ste m ene tra ili po slami, a niste h tje li po me doi u Mostar:

Putopisi i lstori&ko-etnografski rad ovi

185

eto doao sam vam na noge, da vam ispunim elju. Ej, budale jedne, na sto ste doli! B rojite se bezi i gospoda, a gore ste divani je nego ovjek vjero v a ti moe. V i ste magarci; ja u vas nauiti pam eti. Oni kau da ih je naveo eh. N izam i dovedu eha, zamaitu ljuesinu; imao je bradurinu do pasa, progruanu, star otprilike 45 50 godina. On je drao tekiju od vise godina u Banjaluci i oenjen bio. Banjaluani su ga kao delfiki orakul u najtjenjim okolnostima za savjet pitali, doaste stvari u vijek im je kazivao (naopako i po njih i po se). Dok ga dovedoe, zapovjedi serasker da mu se ob rije brada i kose, te da ga metnu za nizama. Sutra dan dovedoe ga u uniform i pred seraskera, pred koga klee i zam oli ga, da ga uvrsti meu konjanike: Jerbo sam, kae, star i ne mogu pjeke ii, ja dobro 2 nam jaiti, . . A gdje si nauio v o je v a ti na konju? pita ga on, Ja sam jo jedno va vojn ik bio, kad ste v i b ili s Druzi; ja sam K u rd. >A , a, znam, znam dobro; pamtim, kad su se K u rd i sje dinili s m ojom vojskom, ja ih stavio na strau, a oni svi preli k n eprijatelju ; i ti si dakle ondje bio!? E j, ja nisam k riv; nae voe to su uinile. H ajde, dakle, to si traio, nek ti bude. I odvedoe ga meu nizamspahije. Pod Banjalukom bio je serasker pet dana, te krene put Kozarca, koji odavde otstoji 8 sati, i taj. dan na po puta pod Ivanjskom prenoi.' Sutradan p rije podne dou ka Kozarcu, i puka krajinika zapuca iznenada. Svak je kazivao, da su K rajinici preko Sane u selu Matorugama; niko, dakle, n ije mogao ni pom isliti da e oni u Kozarac pred toliku vojsku izai: usuditi se 800 ljudi da toliko hiljada uredne vojske i Arnauta s konja nitvom i topovim a u ravnici kod kua uzbije i put im preprijei. A l ko poznaje benu krajiniku, nee se ni malo uditi. Dok su nekoliko puaka ispalili, nagnu b je

186

P isci Bosne i H ercegovine,

Iv a n

Frano Juki

ati; pogine ih stotinu i toliko dvaput bude uhvaeno. Omer-paa .zapovjedi, te cio Kozarac, varo od 200 turskih kua, upale i obrane od vatre samo deset onizih, k oji nisu b ili s K rajin icim a; toliko isto, ako rie vie, popali po p olju kua i zgrada; samo ostavi koare* gd je je b ilo ita. O ve K rajin ik e pred vod ila su dva sina ka petana prijeorskoga, te su oba uhvaena. Otac im se drao carske strane (toboe na oigled, a potajni bun tovn ik kao i ostali). M la ega sina kad su d oveli pred seraskera, plakao je. On ga pita zato plae: T i si sam k riv, ja ti nisam ! N it sam ja k riv, nit ste v i k rivi; n iti ste v i ovo gvo e na me m etnuli! O vo je za me od 10 godina moj otac kovao i ju e ga d ogotovio. T o se seraskeru dopalo; kasnije ga je pustio i s ocem zam ijenio. P op alivi Kozarac, utabori se pod Prijedorom , gd je je ostao 12 dana. O davle je nam jeravao u N ovi, a iz N ovoga u Otoku, etiri sata uz Unu, na k ojoj je tude m islio most sagraditi i prei u pravu K rajinu, gn ijezd o buntovniko. K ad bi krenuo serasker ispod- P rijed o ra , Skenderbeg u isto doba imao je krenuti od K u len -V ak u fa; a kad serasker u Otoku, a on kod Bihaa im a o ' se je nai. Skender-beg n ije m ogao toliko vrem ena m irovati. D ok je jo serasker pod P rijed o ro m bio, doe on pod Biha, te ga stane iz topova tui; popali oblinja predgraa s o ve strane Une; ali gradu nita n ije mogao uiniti, nit mu se j e m ogao p rib liiti, jerb o su K rajin ici p ok varili most na Uni. K ra jin ici to videi, preu preko Une kod K rupe, te s Kljuanim a, P etrovan im a i K u len vaku fljan im a na ume iza lea udariti na Skender-bega; i da im je osnova za rukom ispala, ne znam kako bi proao Skender-beg. M euto, on na v rijem e ja v i seraskeru, te ovaj p od P rijed o ro m to p rije naini most na Sani, pree s vojskom , te preko Starog M ajdana doe pod Krupu. K rajinici, k o ji su bili

Putopisi i istorisko-etnografski radovi

187

doli pod Jasenicu, dakle samo etiri sata od Skenerbega daleko bili, uvi da im Omer-paa na susret ide, na vrat na nos vrate se istim putem, i kod Krupe, s one strane Une, zatrape se, endeke iskopaju i tu se um eterize oko 5 6.000, i dok serasker s vojskom pod Krupu rupi, pozdrave ga iz svojih tuceva i niana. T ri dana topovi i puke s jedne i druge strane grm ile su. I K rajin ici im ali su dva do tri topa, i dobro su iz njih gaali. Dok se je tako i s jedne i s druge strane pucalo, most na Uni bude zgotovljen. Arnauta oko 3.000 pree i K rajinike iz n ji hovih trapova izjure; k oji budui duboki i ne m ogavi K rajinici iz n jih brzo iskoiti, m nogi oso osta tude pokopan. Dok su nizam i prelazili, K rajin ici su se u b li njoj umi bili Arnautim a oduprli i pokrenu ih natrag; al kad prispije uredna vojska, nadadnu bjeati. O vd je je pred buntovnicima bio Kedi, i palo ih je oko 400 m rtvih ; Arnauta 200 i nizama 60. ftei je uvao Biha; a kad uje da je serasker s cijelom vojskom preao Unu i uputio se na Biha, sa svim stanovnitvom i m arvom pobjegne preko mee u Austriju, Skender-beg, dakle, sad unie u prazan grad i porobi sve to je naao u gradu i okolo njega, te se uputi naprijed i u Cazinu sjedini se sa seraskerom. Tako, dakle, svri krajinika i cijelo-bosanska buna 27 travnja 1851, s velikom mukom, neizm jernim trokom, .velik im krianskim pritisnuem, p rolijevan jem krvi, sveopom, tetom, a navlastito Turaka bosanskih, i ponaj vie nevoljnih Krajinika, M nogi poginue, mnogi u v o j nike silom uzeti bie; prem nogi u progonstvo odoe, m nogi ostadoe popaljeni i porobljeni. P roi e i stotina godina, a rane im nee zarasti, niti e ono, to u pogu bili, ikad vie-stei! * Od vie stotina godina, to su im praoci stekli, to sad sve Arnautu i nizamu u torbu doe!

188

Pisci Bosne i H ercegovine,

Iva n

Frano Juki

K rajin ici preko Une pa do mee svi su bili od straha p reb jegli sa svojim imanjem, to su u h itn ji m ogli ponijeti. Omer-paa, dakle, da ih togod ulobodi (a i hrane nije bilo) ode s vojskom izmeu njih pod N ovi, gd je s jakim odjelom ostavi Ibrahim-pau, a sam s ne koliko sile i sa Skender-begom stigne preko Banjaluke 6 svibnja u Travnik. Sad je, dakle, stopram po Turke nastala nevolja. Od Jajca, Varcara, Banjaluke, Prijedora, N ovoga i ostale K rajin e svaki dan je na stotine dolazilo Turaka u tekim verigam a; to su bili s glave alaj-bezi, bezi, kadije, muselim i, m uftije, uleme, sure, koje serasker sve, kao mahru, strpa u Travn iku u krle, gd je su obno stajali, a obdan radili po Travniku sve jedan s drugim svezani. Zatim je nanovo pokupio iz K rajin e, poami od Jajca sve do mee, vojnike, dvostruko vie nego prije. N a svako m je sto metnuo je strani danak, k oji su m orali p rije platiti, pa poslije ii u tavnicu. Preko hiljade bilo je suanja u Travniku! Kad je pohvatao javne buntovnike, onda je poeo rediti one k o ji su se toboe carske strane drali i uz njega bili, ili kao zapovjednici n jegove naredbe ispunjavali. To su bili: Mehmed-paa bihaki, D ervi-beg starom aj danski, A li-b e g Dini banjaluki, muselimi prijedorski. i kozaraki, starinom sve bezi 1 kapetani. Usein-beg C eri novski i M ustaj-beg Beirevi krupski v o lili su otrovom um rti nego u krvolone ruke Omer-paine upasti. N a jposlije zaglavi s Fazli-paom erifoviem k oji je po ma terinskoj strani bio od carske krvi, bogatstvom od najprvih Bonjaka, kod svih gotovo vezira prim ljen i za viegodina zapovjednikom u Sarajevu bio. On je sve bosanske umruke, ponajvie u drutvu s Mustaj-paom Babiem, svake godine zakupljivao i p rvi trgovac u Sarajevu bio. K ad je Omer-paa po drugi put posao na Krajinu, poveo-

Putopisi i lstorisko-etnografski radovi

189

gja je zajedno sa sinom, te mu je bio kao p rvi vijenik i pri jatelj, te iao zajedno sa mnom iste godine od njegove strane u Zagreb k Jelaiu banu. Meni je serasker pod Jajcem jo kazao, da e s Dinijom i erifijom zainiti. A sada, kad ga je zatvorio, kazivae mi da mu je knjigu uhvatio koju je pisao svome zetu Osman-begu u Tuzli, u kojoj mu govorae: N e daj se; vrsto stoj; hrabro se brani, dok i mi Sarajlije stignemo vam u pomo* Da je S erifija priznao tu knjigu za svoju, al da ju je pijan pisao. No ko uzme na um druge petljanije i lai Omerove, lasno e posumnjati o toj knjizi, osobito ko poznaje Fazlipau, koji je dobro znao kriti svoje tragove. Dok je Omer-paa u K rajin i bio, vezir je u Mostaru stajao. Ovaj sad doavi zajedno sa seraskerom ustanove vojn ik i sud, po kom je sueno bilo Krajinicim a i drugim buntovnicima bosanskim. Mnogi su, poslije viemjesenoga robovanja, manje k rivi toboe otputeni, i to za koje se je imao ko zauzeti i odmoliti ih i otkupiti blagom; drugi su, podobni bivi, utisnuti u vojnike; ostali, pak, do 400 s Jekim gvoem o vratu u Carigrad otpravljeni; od kojih opet u putu, ne mogavi snositi teko gvoe, mnogi su pomrli. (*) Samo pae na samarici, a ostali otili su na nogama. M nogi jo u Travniku od pretrpljenih udaraca umre, kao barjaktar Redi i kadija jajaki. Ovako se dokona buna bosanska; od tolikih paa nijedan ne osta u Bosni; Aii-paa, vezir mostarski, bi ubijen; sin mu Nafiz-paa umrije; druga dva sina, Hafiz-paa i Rizvan-beg s unukom Arif-begom , odoe u progonstvo; sarajevske pae erifija i Babi, bihaki, tuzlanski i zvorniki tako er. Kapi, uklonivi se u Austriju, pritajio se je kod
(*) Bivi ja u Carigradu, kazivao mi je u tamnici Ibro Buji, trgovac 12 Varcara, koga je bio Kapi ondanjim muselimbm uinio, da ih je u jednom siniru iz Travnika s njim polo 80, -a u Carigrad ih je samo trojica ivih doprlo!!

190

Pisci Bosne i H ercegovine,

Iva n

Frano Juki

svoga pobratima, nekoga graniara u karlovakoj K rajin i. Kavazbaa iz Zadra otiao je bio u Misir, odavde u Cari grad; iz Carigrada je poslan k Omer-pai, k oji ga je sobom odveo u Carigrad, gd je se je s5m, g- 1852 mjeseca lipnja, iz d viju kubura ubio. Pae i prednjaci osueni su u Brusu; sam tuzlanski, sa sinom Osman-begom, u Rodosto. K asnije su i o b itelji njih ove k njim a dole. V ei krivci, kao braa Sibonjii, k o ji su aular-agu ubili, i voe posavljake bune, bili su osueni na ga lije (trsahanu). Ostali m anji k rivci vra tili su se god. 1853 kuama. Da je Omer-paa,.kako je rad pitao za svjet i nain, one k oji su ga svjetovali i slijedio, sve bi bez k rvi i s m anje troka mogao opraviti; ali ne imajui im plaati vojsku, n ije je m ogao vie dovesti iz Rum elije; a da bude i tu u Mostar, Tuzlu, Banjaluku i Biha razrijedio, niko s e ne bi smio n jegovim uredbama oprijeti. Iz poetka jed v a je imao 10.000 vojske, koju je poslije, kad je do boja dolo, podvostruio. Osim toga, svi n jegovi generali, kao A li-p aa; Mustaj-paa, Ibrahim-paa i Dervi-paa, bili su ljudi najnesposobniji! Da n ije bilo njega, i Skenderbega, i ostalih P olja k a i Maara, ovaj rat ne bi se tako lasno ni brzo svrio. N aprotiv, kod Bonjaka bilo je odu evljen je openito fanatizam preveliki. Da su im ali valjane vojvode, vie godina m ogli su se braniti, osobito da su se znali najedanput svi dignuti, a ne, kao to su to nesvjesno inili: kad se na jednoj strani utrne vatra, to bi na drugoj buknula! U ovo 13 bitaka bie to poginulo to pom rlo u tamnicama Bonjaka do 6000, a 20.00U otilo je u vojnike. Nizam a i Arnauta palo je to od puke to od bolesti do 2.000. Kozarac je izgorio; jo vie tete bilo je u Bihau i u Jajcu, koje su gradove vojn ici sasvim oplijenili. Silno blago Tuzle-pae i ostalih begova sve doe Omer-pai u kesu. Feudalizmu bosanskom posljed nji as kucnu. Poturica bosanska svrnu glavu pod osman-

Putopisi i istorisko-etnografski rad ovi

191

sko sredotono gospodstvo (centralizaciju); da po komu ne bih ni alio, ve opet . po poturicama; hrvatskom Omeru (M ihailu Latasu) i poljakom Skenderu (M ik a lju Jelinskom). Kako je Om erica upao kod vlade turske pod sum nju; kako je pozvan rad toga u Carigrad; kako je kou izvratio te kriane poeo progoniti, da se opet za pravog muslomana proda i kod Turaka preporui, vidiem o drugi put. Zasada emo to spomenuti, da se je opet i s ovim vezirom Hajredin-paom bio svadio; svak je sebi htio grabiti, te se nisu m ogli pogoditi, i vezir je bio dignut, a mjesto n jega doao Veli-paa. Desetine spahijama uki nute su i p raviteljstvo ih je uzelo za se, a spahijama. obealo naknadu; neka vrsta nedjeljne pote uvedena je. nekoliko drumova zatrljano, kao ni sebi ni svomu, T u r in i- kranin na nita dotjeran i u prosjake otpraen: to je sve to je Omer-paa za sobom ostavio; to su mu b ili n jegovi poslovi u Bosni; sjeme, k oje je posijao, raae unapredak draom i glogovinom .
(Bosanski p rija te lj Zagreb, 1861, s. 4270) II, Zagreb, 1851, s. 33 38, i III,

Dananja je naa h evolja da mi, ako hoemo to god znati o naem narodu, valja da inostrance pitamo, iz njihovih knjiga nauk crpimo o nama i o naoj zem lji. V rijem e je ve da ovaj jaram nemarnosti s nas stresemo ako ne elimo mostrancima da budemo smijeh i poruganje. Kad svaka grana i ogranak slavjanski svoju historiju i geografiju uredi, onda stopram imaemo opti zgodo- i zemljopis slavjanski Srpska zem lja u 19 stoljeu povukla je na se obzir svega uenoga svijeta u knjievnosti i politici, pa opet dosad toliko smo o njoj znali koliko i o novoj Holandiji. Pogledajm o najslavnije geografe: Balbia, Berghausa, Steina, Kanavicha it., koliko neizvjesnosti, pogreaka i nedostataka kod njih imade! Uena gg. Jovan Bugarski i Jovan G avrilovi veliki su dar uinili svima, osobito nama Slavjanima, i to p rvi sa zem ljovidom : K a rta Knjaevstva S rb ije, Be 1845, a posljednji* pako, s knjigom : R jen ik geografino-statistini Knjaevstva S rb ije, Beograd 1846. Budui da ova djela svakomu domorodcu nisu mogla do ruku doi, zato scijenim da itaocima bie drago ovo m oje opisanje, osno vano i ureeno, predjelano po p rije spomenutim, kome ne malo pridano je jo i od onoga to sam otprije znao. 1. M e a . Sadanja Srpska kneevina granii se od istoka: kneevinom vlakom i Bugarskom, tj. paalukom vidinskim; od zapada: Bosnom; od juga: Bugar skom, tj. paalukom vidinskim, nievakim i ljeskovakim, i Bosnom, tj. sandakom novopazarskim; od sjevera: Slavonijom i Banatom. L e i .meu 40 45 s. . i 36 56 40 30* i. d. C ijeli prostor zauzima 1000 kv. milja.
13*

196

P isci Bosne i H ercegovine,

Iv a n Frano Juki

2. P l a n i n e . Srpska zem lja jest brdovita. Sve planine i brda m ogu se ra zd ijeliti na tri lanca: 1) juni, ovaj dolazi iz Bugarske do Stare Plan ine Hoemus; 2) zapadni, ovaj dolazi iz Bosne ili b olje rekavi protee se, a jest ogranak velik ih planina tirolskih; 3) sjeverni, a ovaj protee se preko Dunava iz B an ata..O vi lanci pre sijecaju cijelu dravu i razgranali su se na vie brda iliti planina. Sredinu zauzimaju rudnika brda; najvea brda jesu: Kopaonik, u okruju kruevakome, 5.986 visine stopa parikih1 ). Ploa, u istome okruju, 4.900. 2eljin, u okruju kruevakom i aanskom, 4-200. Stel, u okrugu krajikom, 4.000. H rtanj, izm eu okruja crnorjekog i aleksinakog, 3.900. akovo, u okruju aanskom, 3.477. Lukovo, u istome okruju, 3.000 stopa parikih imade. D oline najznatnije su oko M orave, Save i Dunava. 3. R i j e k e . Dunaj iliti Dunavo, izv ire u N jem a koj, dolazi iz Ugarske, d ije li Srpsku od Banata i Vlaku do ua Tim oka, saliva se u Crno M ore. Sava, izvire u K ranjskoj, dolazi iz Slavonije, d ije li ovu od S rb ije poemi od Rae pa do svoga ua kod B eograda.. M orava Velika, glavna rijeka cijele zem lje, izvire u okruju uikom e iz planine G olije, sastavljena je od tri traka, natapa okruja: jagodinsko, kruevako, aleksinako, uprijsko, kragujevako, poarevako i sm ederevako, te kod Kulia sliva se u Dunav. Drina nema svoga izvora, ve P iv a i Tara sastaju se p rije Foe na jedan sat i tude im e stee novo; poevi od Viegrada pa do svoga ua kod Rae d ijeli Srpsku od Bosne. L im izvire iz pl. Gacinje, vie v a roi. P lije v lja ; poevi od P rib o ja pa do svoga utoka u Drinu, kod Viegrada, meai Srpsku s Bosnom -Heregovinom. Uvac, im a poetak kod Sjenice dva sata daleko,
*) Visina brda uzeta je po djelu slavnog zem ljoslovca A. B ocie-a La Tu rqu ie * Europe, Pari 1840.

Putopisi i istorisko-etnografski radovi

197

za 14 1/2 d ijeli Srpsku od Bosne i kod P riboja utie u Lim. Ibar, kod Herodota Brongus, kod Strabona Bargus2 ) izvire iz pl. P ro k letije nedaleko varoi Roaja, prim ivi Sitnicu i Raku ulazi u Srpsku kod A riljsk e Kose, tee kroz okruje uiko i aansko i kod Karanovca utie u Moravu Veliku. Morava-bugarska izvire u Alban iji, ulazi u Srpsku nedaleko od sastanka Supovca, tee pored okr. aleksinakog i kruevakog, utie u M oravu Veliku kod Stalaa. Timok ima vrelo u Bugarskoj u okruju pirotskome, vie sela Ravnog Buja, ulazi u Srbiju kod K orenaca, tee kroz okr. gurgusevako, crnorijeko i pokraj krajinskog, od blizu Cokonjana pa do svoga ua u Dunav, 1 sat od Radujevca daleko, jeste mea s Bugarskom. M anje rijeke jesu: Jadar, Tamnava, Resava, Kolubara, Pek, etinja, Kamenica, Jarenica, Lepenica, Mutnica, Gradac, Rabas, Ub, L j i g , # Turija, M lava itd. 4. P oc d n e b 1 j e- Budui da Srpska lei izmeu ravnitelja i pola sjevernog, to se iz samog poloaja vidi da je podneblje, klima, prijatno; najljepi su mjeseci: rujan i listopad, najtopliji je lipanj. L jetin a poim lje na izmaku lipnja a svruje u srpnju. V in ogradi trgaju se vie puta u poetku rujna, ali obino oko polovice. Zima je dosta blaga, ako izuzme predjele planinske, gd je je zim a do 9 mjeseci. 5. P r o i z v o d i . Z em lja srpska poznata je nada leko porad svoje plodnosti; rodi ovdje: penica, jeam, proso, kukuruz, heljda, ovas; groe i svakojako voe, oso bito: ljive, zatim ir, iarke; ima dosta goveda, ovaca, konja, koza, osobito svinja. R ijeke daju dobrih riba, ume dosta zvjeradi i razliitih ptica. Sto se pak tie ruda, ko je iole zavirio u stari srpski zgodopis kazae da je ova zem lja preobilna u toj struci bila. Tako srpski k ra ljevi
2) Katani: Istri Adcolarum, tom. 2, pag. 162, Budae 1826

198

P isci Bosne i H ercegovine,

Iva n

Frano Juki

i carevi kovali su zlatne i srebrne novce. M leani i Du brovani zaku pljivali su od srpskih gospodara despota majdane. Despoti od plem ena Brankovia kopali su srebro u Rudniku. Spom inje se u narodnoj pjesm i o zi danju samostana Ravanice/ rudom bogati Rudnik i Kopaonik:
A l .tako mi B oga velikoga Dok su meni dva m ajdana zlatna; Jedan m ajdan u Kopaoniku, Drugi m ajdan Rudnika Planina; Postav iu temelj od olova, Udariu eline ireke, Pokriu je eenijem zlatom Popunjau dragijem kamenjem, Postreiu sitnijem biserom; Nek se sjaje nek se m oje zriaje. (Z b rik a Karadia, izdanje drugo, Be 1845, k. IX, s. 204).
.i, ~ -a *

K araore premda je ma u ruci drao, nita ne m anje imao je m ajstore k oji su mu rudu talili. B ivi knez Milo, god. 1835, ozvao je barona 2. A. V, Herdera, upravitelja rudarstva u Saksoniji; ovaj putovao je 10 n edjelja po Srpskoj istraivajui stare majdane, od ruda i rudnih voda i njihovu vrijednost i kakvou lubenim d jelo va njem ispitivajui; vid i n jegov: Rudarski put po S rb iji godine 1835 u izvodu, tiskan u Beogradu 1845. I sad nahoi se jedna kom isija u Srpskoj koja istrauje rude, osobito soli; a ufanje je da e ona naskoro i fabrike po dii, to bi prekorisno za dravu bilo*. 6. O b r t n o s t . Zanati i rukojelja ovd je su kao i kod drugih varoi turskih: Ima, meutim, jedna staklana u Jagodini, jedna potase fabrika na desnoj obali M orave, jedna burmuta u Aleksincu; na vie mjesta salitra i barut napravi ja se; u okruju porinjskom kopaju prosti lju d i olovo i sami ga rastavljaju; u Crnoj R ijek i kod Zajeara

Putopisi i istorisko-etnografski rad ovi

199

i kod Poarevca seljaci prepiraju zlatni pijesak; u okruju aanskom iz planine Studenike kopa se b ije li m ram or; u okruju aleksinakom kod sela Miluinaca cijepaju se rv n je v i; u okruju krajinskom kod Dunava kopa se ka m eni ugalj 7. T r g o v i n a . Dunav, Sava i ureenje pota, n ap ravljen je cesta srpsku trgovinu mnogo potpomau i svake godine napreduje3). Iznose se obino samo naravni proizvodi. Goveda, konji, m arva sitna, svinje, ribe, svila neureena, vuna, vosak, loj, koe, med, pijavice, ajvar, ba rut. Unose se, pako, i to veinom iz Austrije, sve rukotvorne stvari: svilene, pamune i gvozdene; gvoe unosi se najvie iz Bosne, so, pako, iz Vlake. N ajznatnija trgova k a m jesta jesu: Beograd, Jagodina, Sabac, Negotin; sajm i se dre u svakom okruju, ali najznatniji je onaj u V a lje v u 'i upriji. U V a lje v o na sv. Iliju doe mnotvo bosanskih trgovaca, zakupe volove, koje kad uhrane, gone na Z a va lje i B ijeli B rijeg, te ih transkim trgovcim a preprodaju. 8. P r os v j e 1 1 j e n j e u m n o . etiri stoljea bivi Srpska pod azijatikim jarm om bez uitelja i uio nice, lasno se moe razum jeti da je neum jetnost obladala cijelim narodom, otkud mnogo predrasuda i praznovjerja
r % / .

kano posljedica uvuklo se i kao kuga .bistri um otrovalo. Stresavi .sa sebe verig e tueg jarma, nikad nezaborav lje n i junak Karaore i neznanstva verige nastojao je stresti; tako pod upravom i nastojanjem slavnog Obradov i a bila je zavedena V elik a kola u Beogradu. Kasnije, kad bi drinopoljskim ugovorom politika bitnost Srpske osigurana, tadanji knez M ilo nabavio je tipografiju ,
*) 2ao nam je to ne znamo koliko svake godine u v rijed nosti unosi se i iznosi se robe. To bi nam imale praviteljstvene novine svake godine prioptiti!

200

P isci Bosne i H ercegovine,

Iv a n F ran o Juki

m n ogi k n jievn ici iz A u strije dou i ne samo poetni v e i vii nauci ponu se p red ava ti N e m anjom b rigom za uzeto je dananje p ra viteljstvo za puko othranjenje, tako da u m alo vrem ena vie uionica otvoreno je ne samo za % graane ve i za proste seljake. Zasad im a u cijeloj dr avi 1 liceum u Beogradu od dva reda: filo zo fi k o g i ju r idickog; jedan gim nazium od 6 redova u Beogradu; 3 p o lugim nazium a u Sapcu, Negotinu i K ragu jevcu , 1 poslenotrgovak a uionica u Beogradu, jedna m jern ika in zinirska u Beogradu, 1 bogoslovsko uilite od 4 red a u Beogradu; 2 enska uilita; ostalih poetnih kola po varoim a i selima: 232, broj uenika: ,6.766. N ad alje im a u Beogradu ueno D rutvo srpske slovesnosti; 4 italita; u Beogradu -izlaze d vo je politine i jedn e ekonom ine novine. T u rci im aju 12 poetnih uionica: 8 mukih a 4 enske. ifu ti samo jednu u Beogradu- N a jv e e je u fa n je za narodno puko p ro svjetljen je poloeno u fondu kolskom; ovaj je iznosio na sverh i 1846 godine 19.277 car skih dukata. K ad bi se i ovim dobro u pravljalo, ne bi u fa n je prazno ostalo; nam jera je ove glavn ice seoske uionice podizati i u itelje iz dohotka plaati. P o mom m n ijen ju n ajkorisn ije bi bilo: preparandiju podii uilite za u itelje je r je mala korist u dravi im ati m nogo kola, m nogo uitelja i uenika, ako se nikakav napredak u na rodu ne vid i, a v id iti se ne m oe dok dobrih u itelja ne bude: m eu u iteljem i dobrim u iteljem n eizm jern a je razlika p oslije dobrih u itelja odmah slijede dobre ui onike k n jige, k oje e p rim jern e b iti pukom razumu: m e u bukvarom i dobrim bukvarom velik a je razlika 1 . . . Tako je k oliko mu drago u tu k . razloio. 9. V j e r o z a k o n . S rb iji su svi istonog v je r o ispovjeanja. P a trija rh grk i u Carigradu p rizn aje se za starjeinu svih hriana u Turskoj- P o ugovoru s patri jarhom god. 1832 i 1836 m itrop olit i episkopi izabiraju se

Putopisi i istorisko-etnografski radovi

201

od naroda i kneza. M itropolit ima naslov: Arhiepiskop beogradski i m itropolit cijele S rbije. On je duan po svom izabranju za posveenje platiti patrijarhu 300 car skih dukata, ali pri tome n ije duan ii u Carigrad za posveenje. Ostala 3 episkopa posveuju se od mitropolita i od njega hrisovulje bez ikakve takse primaju. Srpska d ijeli se na 4 eparhije: 1 * Beogradska: parohija 277, crkve 103, samostana 15, popova 269, kaluera 45. 2. abaka: parohija 139, crkava 68, samostana 5, po pova 139, kaluera 15. 3. Uika: parohija 115, crkava 58, samostana 11, popova 119, kaluera 44. 4. Timoka: parohija 120, crkava 69, samostana 7, popova 125, kaluera 19. U sve imade parohija 651, crkava 298, samostana 38, popova 652, kaluera 123. Svaka eparhija imade svoju konzistoriju, a u Beo gradu apelatorium. M itropolit, vladike, konzistorijalci itd. plaaju se iz dravne blagajnice. Srpska plaa velikoj crkvi carigradskoj svake godine 9.000 groa = . 7 5 0 forsr. Turci- su vjere Muhamedove, imaju 36 damija i 4 samostana dervika. ifuti imaju jednu sinagogu avru i jednog rabina hahama u Beogradu. Katolici, koji su ovd je samo inostranci, imaju jednu privatnu kapelu u kui austrijanskog konzula, gd je konzulov svetenik slubu iniv v 10. N a r o d . Srbi su grana stabla slavjanskog, a ogranak junih Slavjana Ilira. N arjeje njihovo jest jednako s bosanskim, slavonskim, dalmatinskim, crnogor skim itd.., s malom razlikom u izgovoru; ova razlika u Srpskoj trostruka je: k poldnevu hercegovaki, k sjeveru

202

P isci Bosne i H e rc e g o v in e ,' Iv a n F rano Juki__________

mavanski i resavski i ovome etvrti naskoro e obladati crkveni, koji izgovor sve puke knjige poplavio je i po varoi ve i obladao! Sve stanovnitva ove kneevine ovako se moe podi jeliti: 1) Srbi: 825.783*). O ovih, pako, imae: a) inov nika i p en zion en TT njihove porodice 4-200; b) varoana 38.022; c) seljaka 783.656; ) vojnika 2.520; ) svetenika 748. 2} Turci: 15.161, od ovih, pako, imae: a) vojn ika urednih 1.836; vojn ika neurednih 4.534. 3) ifuti: 1.368.. 4) Cigani: 6.074. 5) Inostranci koji postojano prebivaju: 900. Svega, dakle, imade: 849.286 stanovnika5 ). Turci prebivaju u Beogradu, Adakali, Kladovu, U icama, Sm ederevu, Sapcu, Sokolu; ovo u gradovi gd je po sada garnizon carski stoji; zatim u K ozli ili Kalkanu, Petercu, Buiji, Pei, Postinju Donjem, Postinju Gor njem, AlugI7~3akaru i M alom Zvom iku , ovo su m jesta u okruju podrinjskom. U svim a ovim a m jestima imaju oni kua 2.649. ifu ti ive u Beogradu, tako isto i ino stranci. Cigani nemaju stalnog prebivalita, ve skitaju se po zem lji. 11. U p r a v l j a n j e . K neevina srpska jest dr ava zavisna od turskog carstva; ir znak ovog podlotva plaa caru svake godine 2,300.000 groa, i vie nita! Kneza narod u saboru izabira, ovoga car turski p o tv r uje. Rusija ima pravo pokroviteljstva obrane nad Srpskom. K n eevo upravljanje omeaeno je ustavom konstitucijom od godine 1839 ima bo sovjet savjet. od 19 lanova, k oji dravna djela pregledaju i knez
1 * jt f ' . -

i Vlasi, kojih nekoliko sela ima poarevakom okruju i u Krajini; njihov broj tano ne moe znati, a gotovo svi srpski govorea ) O vaj je broj uzet po popisu o 1844. Go. 1845 vie se roilo nego umrlo za 13.740; ako dakle jo toliko uzmemo goihu 1846, onda stanovnika prelazi preko 876.766.
*) U ovaj broj ulaze

u se je7.a_

Putopisi i istorisko-etnografski radovi

203

ih j e duan sluati*). Poslije sovjeta ima drugo osrednje centralno pravljenje: 4 popeitelja ministra ova su: popecitelj inostranih djela i zajedno kneevski pretstavnik, popecitelj unutranjih djela, prosvjetenija i finansija. Svako okruje ima naalnitvo koje upravlja s policijom- Ovako upravljanje ima i varo Beograd- Ovim naalnitvima podlona su manja sreska naalnitva*). Sudaka vlast ima: velik i sud, apelacija, obadva u Beo gradu. Osim toga svaka opina, za manje parnice, ima prim iriteljn i sud, a svi ovi upravljaju se po zakoniku, koji je godine 1844 izdan. 12- D o h o d a k ima Srpska iz 22 izvora- N a jglavn iji je porez. Ovaj svaka oenjena glava plaa. inovnici plaaju danak ne na glavu ve na imanje. Svetenstvo na svoju glavu od imanja je osloboeno, Dohodak godinji iznosi 900-000 talira. O vim se sve zemaljske potrebe pod miruju, a to pretee ostavlja se nastranu i uva se gla v nica za nepredviene sluajeve. 13- G r b
/ m.

je tit imajui crveno polje i na ovom


. h * ^

ima b ijeli kri ravno postavljen koji ga na etiri strane dijeli, na svakom od ovih razdjela ima po jedno ocilo masat. P o lje obvijeno porfirom i krunom zatvorenom odozgo pokriveno. Zastava od tri boje masti : hori zontalno smjetene: ozgo crvena, u srijedi otvoreno modra a odozdo bijela; na boji crvenoj imau na jednom kraju
*

4 zvijezde, na srednjoj plavoj grb srpski.


*) tj, Sovjet s Knezom tvore zakone, a Knez da se izvre i opslue pazi 'i nastoji. fl) Izgovori: kn jaz knjaevstvo; popeitelj; naalnik naalnietvo; kaznaej itd. za uho junog Slavjanina vrlo su neugodni! Zar nai stari nisu imali: knezova, udvornika, navornika, naelnika, pristava, blagajnika itd-, te nam je u sjever potreba zalijetavati se.

204

P isci Bosne i H ercegovine,

Iva n Frano Juki

je na

14, D i j e l j e n j e ,

Cijela

kneevina

podijeljena

17 okruja, a o vi opet na iz jednog veeg ili

srezove, kojih ima 54, vie manjih oblinjih

S rezovi d ijele se na optine, kojih ima 1.170. Optine su sastavljene mjesta; nadalje ima gradova 7, varoi 34, sela 2.018, zaseoka 193, kua 126-789; 15. M j e s t o p i . 1) U okruju beogradskom; Beograd, glavn i grad cijele drave, na utoku Save u Dunav, lei prem a slavonskoj varoi Zemunu, imade ku~ a 2.420, dua 18.610, meu kojim a turskih kua 860, dua 5.800, ifutskih kua 146, dua 1.832, inostranaca dua 900. O vdje je stolica kneza, mitropolita, Narodnog sovjeta. V elikog suda, Apelacije, Naalnitva okruja i U praviteljstva beogradske varoi, Suda okrunog i varokog, K on zistorije Eparhije beogradske. Nalaze se d vije pravoslavne crkve, dam ija 11, sinagoga 1, Liceum, gim nazium, posleno-trgovaka uionica, m jernika uioni ca, jedna grka uionica, jedno bogoslovsko sjemenite. Turci imadu 10 poetnih uionica, 6 za muku i 4 za en sku djecu. U gradu tvr i sto ji jedan paa kao upra v ite lj ' muhafiz gradski, ima posada carska; paa. ovaj je zapovjednik nad svim Turcima u Srbiji, osim onih u Adakalu i Kladovu, k oji spadaju pod pau vidinskogBeograd je sredite trgovine meu Carigradom i Beom; sjede ovd je konzuli; ruski, austrijanski, engleski, i fran cuski. Beograd se d ijeli na tvru u kojoj sami Turci ive i na varo; varo, pako, d ijeli se na gornju iliti srpsku, i donju iliti tursku, zatim na tri predgraa: Savamahala, T erazije i Palilula. Beograd je po svjedoanstvu Tuberona knj. X I, 11 sagraen od Traka; nita ne manje, vid i se da je ovdje jo za vrem ena Rim ljana grad bio. N eki hoe da je bio Singidunum, neki, pako, Taurunum. M jesto ovo radi svog poloaja mnoge je gospodare m ije
i I '

______________ Putopisi i istortsko-etnografski radovi____________205

njalo. G rci otim ali su se s M aarim a za njega. Duan car srpski, god. 1343 utvrdi ovo m jesto protivu Lju devitu V e likom, kralju ugarskom. K ad se turska mo u X V stoljeu vie i vie poe rasprostirati, Sigismundo, kralj ugarski uze ovaj grad od Despota . Brankovia u zamjenu dru gih mjesta u Ugarskoj i .utvrdi ga. Godine 1521 osvojie.ga Turci. Tripu t je dolazio pod austrijansku vladu, godine 1688, 1717 i 1789, ali svakad poslije kratkog posjedovanja padae u ake Turinu- Godine 1806 osvoji ga Karaore, godine pak 1813 opet doe pod upravu tursku. Opirnije vidi D an ice god. 1842 br. 30, 31, 44, 45, 46, Grocka, varoica kod Dunava, kua 205, dua 961. Vinjica, selo s rudnom vodom i skelom na Dunavu prema Panevu, kua 56, dua 381. 2) V aljevo, varo na Kolubari, ima kua 257, dua 863. O vdje je stolica naelnitva i suda istoga okruja. Ub, varoica, ima kua 103, dua 354. Pale, varoica na Kolubari, ima kua 114, dua 409. 3) abac, varo s tvrom na Savi, ima srpskih kua 674, dua 2.936; turskih kua 270, dua 1.350; u tvri imade carska posada, u varoi imade stolica vladike, na elnitva i suda istoga okruja, polugimnazija, jedna po etna uionica od 3 reda. Sabac je sagradio car Mehmed II. Do blizo lei Miarsko P olje, gd je su god. 1806 bosan ski Turci od Srba strano pobijeni. 4) U okruju podrinjskome: Loznica varo 2 sata od D rine udaljena, ima kua 295, dua 1.203, stolica nael nitva i suda okrunog. Ovde su god. 1807 bosanski Turci strano zaglavili bijui se sa Srbima. Soko, grad turski na jednom brijegu, 1.760 stopa parikih visokom, ima kua 270 i d vije damije. O vd je Srbim a n ije slobodno stano vati. Soko Tu rci zovu Osat-kale- Zvornik M ali, varoica na desnom brijegu D rine prema Zvoriku Velikom , ima

206

Pisci Bosne i Hercegovine,

Iva n

Frano Juki

samih turskih kua 100, dua 480* Krupanj, varoica, imade kua 67, dua 236, 5) Uzice, varo s tvrom na etin ji rijeci. U tv r avi stoji ^carska posada, ima turskih kua 723, dua 3.695, srpskih kua 174, dua 707*). Ivanjica, varoica, godine 1846 listom izgorjela. Poega, sad mala varoica, nekad, pako, znamenito mjesto, to podori svjedoe da je grad rimski imao tude biti. 6) aak, varo na istonom traku M orave, ima kua 305, dua 948. O vdje je stolica vladike uikog i konzistorije, naelnitva i suda okrunog; znatno mjesto pora bitke od god. 1815- Karanovac, varo kod utoka Ibra u V eliku M oravu, ima kua 303, dua 1.125. Studenica, znat no m jesto porad samostana od sv. Simeuna Nem anje sa zidana, zatim porad peine koja se tude vid jeti moe. Magli, sada selo a nekad slavan grad koga podori se vide. 7) K ragujevac, varo na Lepenici, imade kua 639, dua 2.376, ima jednu uionicu od 3 reda i polugimnaziju. Raca, varoica, ima kua 112, dua 439. Batoina, varo ica, ima kua 91, dua 203. Banja, toplice. 8) U okruju rudnikome: Brusnica, varoica, ima kua 63, dua 205, ovd je je stolica naelnitva i okrunog suda. . 9) Kruevac, varo, nekada stolno mjesto kneza Lazara, ima kua 338, dua 1.417, imade jednu staru od pomenutog Lazara sagraenu crkvu. Trstenik, varoica, ima kua 188, dua 889. Jeanica i Ribar, dva sela znatna porad oblinjih toplica. Trebetin, selo znatno radi ki seljaka. 10) Jagodina, varo na B jelici rijeci, ima kue* 722, dua 3.166, imade ovd je jedna od stakla fabrika.
*) bitkom austrijansko-turskom g. 1737 poznata.

Putopisi i istorisko-etnografski radovi

207

11) uprija, varo na M oravi Velikoj, ima kua 266, dua 1*477. Svilajnac, varo na M oravi Velikoj, ima kua 479, dua 2.595. Parain, varo, ima kua 521, dua 2,705. Ravanica i Manasija, znatni od starine zaostavsih samo stana, ,a zadubina srpskih gospodara. 12) Aleksinac, varo blizo mee bugarske, imade karantin i fabriku od burmuta, ima kua 392, dua 1.694. Banja i Reanj, dvije varoice. 13) Gurgusovac, varo na Timoku, imade kua . 321, dua 1.484. Im a stolicu naelnitva i okrunog suda14) U okruju crnorijekome: Zajear, varo blizo utoka Crne R ijeke u Timok, ima kua 422, dua 2.016, Brestovac i Gamzigrad, sela radi -toplica znatna. 15) U okruju krajinskom: Negotin ima kua 613, dua 2.709. O vd je je stolica vladike i konzistorija timokog, ima polugimnaziju, i uionicu od dva reda. K la dovo, Turcima Fetislam, varo na Dunavu, ima tvru u kojoj stoji carska posada, damiju jednu, kua turskih 70, sa 374 due, u varoi srpskih kua 201; dua 751. AdaKale, otok u Dunavu, ima grad u kome stoji 312 turskih vojnika i turskih kua 122, s jednom damijom. M ilanovac, p r ije 'P o r e zvani, varo na Dunavu, ima kua 222, dua 1,006, B eli Izvor kiseljak. 16) Poarevac, varo, ima kua 740, dua 3.733, gla sovito mjesto radi mira godine 1718 uinjenog. Gradite Veliko, varoica, Golubac, gradina, Kuajna i Orekovica, rudna mjesta. 17) Smederevo, varo na utoku Jezave u Dunav, imade grad od . Brankovia .godine 1435 sagraen; u n jem sad stoji posada carska. Imade srpskifi kua 743, dua 3.265, turskih kua 150, dua 750. Palanka, varoica radi rudne vode poznata.

208

P is c i Bosne i H ercegovine, Iv a n F ran o Juki

16. Z g o d o p i s . Dananja srpska kneevina je s t jedan dio H erootu jo poznate M e z ije u k ojoj su p re b iva li ilirski narodi: Tribali, Dardani, G ete itd- O vi su godine 340 p rije Isukrsta razb ili F ilip a k ralja m aedonskog; sin njegov* Aleksander osveti ovu sramotu i T rib a le p ridob ije, k oje je n jih ov Sirm o predvodio. Godine 29 p rije Isukrsta R im ljan i osvoje M eziju i pridrue je v e li k oj Ilir iji. D ok je rim sko carstvo cvalo dotle je i dananja Srpska u graanskome ivljen ju napredovala; m nogi gra dovi, p u tevi itd. do R im ljan a o vd je su napravljeni, to ostanci, podori i gradine toliko svjedoe. K ad se rim sko carstvo ra zd vo ji i oslabi, onda m nogi barbarski narodi posjednu sad ovu sad onu dravu; Huni, Sarma te, G oti, G epidi i n ajposlije Obari ilirik e drave preuzmu. C ar Ira k lije (610 645) ne m ogavi Obare pokoriti, zo vn e H rvate i Srbe da oni Obare protjeraju, zem lja im neka je na poklon, samo neka su podloni caru. P o svjedoanstvu, dakle, P orfirogen etovom , H rv a ti i Srbi zauzmu ilirske d r ave oko god. 650. Srbi, istina, b ili su podloni .carevim a carigradskim, ali im ali su svoje upane, k o ji jesu li danak Carigraanim a plaali, ne zna se. U polovin i IX . stoljea Srbi poznau pravu vjeru

kransku. Srpski upani god- 1.150 od Carigraana ne zavisni postanu. O bitelj Nem anjia n ajp rije kraljevsko, zatim carsko dostojanstvo sebi pribavi. Stjepan Duan srpsko carstvo rairi i na nain carigradski uredi. A li po n jegovoj sm rti 1357 srpski velikai meu sobom carstvo podijele, i kad Vukain cara Uroa (sina Duanova) po gubi, dananja Srpska zapadne Lazaru G rebljanoviu, i on je s njome^ upravljao kao knez i u K ruevcu stolovao. God. 1.389 na K osovu P o lju T u rci pogube Lazara. Srpsku osvoje. Car B ajazit p od ijeli zem lju meu L a za ro vim sinom Stjepanom i . Brankoviem . P o sm rti Stjepanovoj,

Putopisi i istorisko-etnografski radovi

209

njegov dio pripadne Brankoviu, i ovaj stolicu u Smeerevo prenese. God. 1439 Srpska sasvim padne pod Tursku; osim Beograda i jo nekoliko gradova, koje su U gri drali, ali i ove god. 1521 osvoji car Sulejman. Godine 1718 skoro svu dananju Srpsku osvoje Austrijanci, kojom opet god. 1739 zavladaju Turci. Tako isto Austrijanci b ili su uzeli god. 1790 Beograd, abac i vei. dio dananje Srpske, al sljedee godine opet povratili. S poetkom ovog stoljea g. 1804, dahije, vrsta baa janjiara sa svojim ugnjetavanjem narod srpski probude, te pod naelnitvom ora P etrovia p ro zvanog Karaore, n ajprije dahijski a potlam i ostalih Turaka preko tri stoljea trajui jaram stresu- God. 1812, pom irivi se Rusi s Turcim a da se Francuzima laglje odupru, Srbi sad sami budu ostavljeni. God. 1813 K a ra ore ostavi Srpsku, i Turci opet pod eonitvom Sulejman-pae Skopljaka natrag uzmu i, po starom obiaju, narod pomu Turci m uiti i osveivati se. Lonac, kad prevrije, v a lja da pokipi, tako i Srbi, ne mogui vie turskog ugnjetavanja podnositi, g. 1815 nanovo se podignu pod eo nitvom M iloa Obrenovia, M arali-Ali-paom te .Turke koje iz paaluka ugovor uine. Kasnije, beogradskog p rotjeraju k oje u gradove zbiju; god. 1818 s privrem eni god. 1829, posredstvom Ruske, ugovorom D rinopoljskim Srpska dobije svoje granice od g. 1812, i car turski Srbe za slobodne, ali danak otsjekom godinji plaajui, p ripozna; unutarnji poslovi iliti upravljanje sve je pri na rodu; da se ovi ugovori ne povrijede, ve da u cijelosti stanu, jam i dvor ruski kao pok rovitelj kneevine srp ske. Ovo je ukratko zgodopis naroda srpskog. K o eli op9

im ije znati neka ita staru historiju

D avidovia god.

1846 u Beogradu pretampanu, noviju, pako, iz D anica


I. F. J u k i : P u t o p i s i i i s t o r . - e t n o g r a f . r a d o v i 14

210

P isci Bosne i H ercegovine,

Iva n

Frano Juki

K araieem u Beu god, 1823, 1824 i 1825 izdavanih, i knjigu M ilo O brenovi knjaz S rb iji iliti graa za srpsku h istoriju , Budim 1828.
(^Danica horvatska, slavonska i dalmatinska, Zagreb 1847, str. 73 74, 75 76, 80 81, 84 85)

K orist duhovnu i vremenitu, dapae i potrebou narodnih uionica dokazivati suvino je, svak je pametan o tome uvjeren, a za ono nekoliko nadrimudraa, k o ji s naukom hoe da m onopoliraju paltadije neu govo riti, jerbo oni svata ne tiju, pa nee h tjeti ni ovo. Nama Turci ni njihovo upraviteljstvo ne smeta slobodu uenja, nas smeta: nemarnost i siromatvo! A l kad bi m i m a rljiviji bili nego to smo dosad, te naeg puka vei p rija te lji bili, mi bi siromatvo nadvladali, evo ovako: zam olivi turski D evlet u Carigradu, dopustili bi nam barem togod iz hazne, u koju m i najvie dajemo, za nae puke uionice; drugi nain jesu dobrovoljni darovi: u Bosni imade do 160 00 krana, a riana preko 500.00. Sad svaka dua na godinu,da dade najm anje po dvadeset para (neko, istina, nee dati nita, al opet bie ih koji e za ovaj sveti posao dati i deset puta vie). Sad kad bi svake godine to se sabere davato na korist, koja je slo bodna na priliku 6 od 100, za deset godina mi bi imali veliku glavnicu, iz k oje bi: uitelje plaali, uenike si romanije s knjigam a potpomagali, a uenike otroumnije u inostrane zem lje za vee nauke slali. O ovomu narodnomu poduzeu m oglo bi se mnogo i re govoriti, al za domorodce drim da je dosta. B olje m anje m udrovati, a vie raditi, usta se sprdaju a kesa govori, kazali su pametni; zato pozivam ovim pismom svekolike Bonjake koji rod svoj ljube, obojeg zakona, da prue svoju ruku i pomu na ovu svrhu davati. U svakoj varoi, upi i manastiru, nek se nae nekoliko potenih ljudi, ter neka kupe novce, koji nek dotlen kod njih ostanu dok se ne dogovorim o koga emo odabrati da se brine za tim ;

214

P isci Bosne i H ercegovine,

Ivan. Frano Juki

imena darovnika, i koliko su dali, neka meni poalju: ja u sva imena, koliko jc ko dao, ovd je tampati, i od ostalih rauna i konta potpuno svagda izvijee davati. Ja, pako, od vrem ena kad se ovo s pomou B ojom zapome, ra unajui, obeajem za glavnicu narodnih uionica u B osni svake godine 1 ta lir davati. Ja bih elio da zajedno i riani i kriani im aju jednu glavnicu; al ako, po naoj nesrei ne m oem o u dobru optemu biti ujedi njeni, m oem o i' nabaka riani za svoje, a. kriani za svoje uionice kupiti: ako ne m oemo kako hoemo, a m i radim o kako m oem o! Ja predviam da ve m nogi govore: O v i na n ovi k n jievn ik po oblacim a kule zida. U fa ti e se zubima za v je ta r ! N em ojte, brao, tako! Za izgled neka nam slue Bugari, naa braa i po udesu i po plemenu, njih tite iste nezgodne okolnosti k oje i nas Bonjake,1 ) pak, po nastojanju neum rlog N eofita, sabrali su za svoje ui onice lije p u glavnicu, oni su u tem eljili vie od 50 ui onica mukih, sad o tome rade da zavedu i enske; a vie mladih Bugara ui se po viim uionicama. Zar je nama Bonjacima sueno da od svega Turskog Carstva p o sljedn ji budemo? N ije, ne dao Bog, samo zapomimo, pak e Bog biti na pomoi! Riani2) od vie godina, po veim varoima: Sara jevu, Travniku, Banjaluci, Mostaru, Foi, Taslidi, N o vom Pazaru, Zvorniku, Tenju, P rijed oru i L ijevn u ,
C) Ja pod ovim im enom razum ijem sve Bonjake u svoj Bosni, H ercegovin i, K ra jin i, Posavini, Pod rin ju i P rek od rin ju ; m i srno svi Bonjaci, ova cijepan ja nas i jesu do nita d otjera la ! (?) Pod ovim imenom razum ije se kod nas u Bosni krani grk og vjerozakona. Riani i krani, to je svak vidi sve jedno korijena, samo to se dru kije izgovara; to se sad zasad ovak im nazivanjem sluimo, nek niko ne zam jeri, je r prvo, kod nas u Bosni tako se zovem o meu sobom i niko se ne srdi; drugo, to sve najedno ne moemo preinaiti.

Putopisi i istorisko-etnografski radovi

215

imaju neku sliku narodnih uionica, gdje trgovaka, zanatliska, i gd jek o je seosko dijete, ue itati starosla venski bukvar, aslovac, a k oji zaviri uenik u Katihizis, i Psaltir, taj je sve dovrio nauke, a poneto znaju i pisati, ako e biti i jero glifim a ! U ovi broj ne ulazi uionica travanjska, i lijevanjska, u p rvoj je v rijed n i uitelj Peta r Sarkij rodom iz Srijem a, bivi vie godina uiteljem u Loznici, u drugoj je vrsni mladi ore M argeti, rodom iz V rljik e, svrivi pet godina b ogoslovlja u Zadru;1 1 ) oba ova uitelja svoje uionice na europejski nain uredili su, i svoje uenike i u drugim naucima p riljeno ue. Hrianske uitelje veinom plaaju djeca, na mjesec po jednu cvanciku, a negdje i optine iz crkvene kase. O ve uionice trebalo bi p ro vid jeti s dobrim uite ljim a, i s potrebitim knjigama, onda bi cvale i narodu koristile, osobito kad bi se i po drugim optinama otvorile jo toliko, a jedna u Sarajevu, ol Travniku, gd je bi se vei nauci predavali za one nauiti koji bi h tjeli biti, a i podobni bili za uitelje i svetenike. N arod nijedan ne moe napredovati, ni duhovno ni tjelesno, ako nema uene i dobre uitelje i svetenike: ako slijepac slijepca vodi, obadva e u jamu propasti! ui nas Duh sveti. Sadanji preosveteni g. Ignatija, arhiepiskop sarajevski, za ovim je se p rije d v ije godine poeo brinuti i lijepih novaca to je on poloio, to drugi sarajevski riani po n jegovom nastojanju, elei zavesti jedno uilite odlinije, al kako sam razumio, ovo e samo za S ara jevo.b iti, a ja bih elio da bude za sve bosanske hriane sjemenite, u kojem bi se m ladii za svetenike othranjivali! Zato m olim o ne samo spomenutog g. m itro
C 3 ) P r ije nekoliko vrem ena, po nastojanju nekih sarajev skih domorodaca, zavedena je nova uionica u Sarajevu , g d je e djeca neto vie od aslovca i psaltira moi nauiti, a za uitelja doao je spomenuti g. ore M argeti.

216

Pisci Bosne i Hercegovine,

Ivan Frano Juki

polita, ve i ostale istone episkope, da raspiu po svima upama parohijama da se od bogoljubnih kriana, popova, i asnih optina za ovu svetu svrhu kupe dobro voljn i drugovi. T o je m oja i sviju pravih kriana openita elja! Krani narodnih uionica doskoro nisu imali. P rije d vije godine bogoljubni franciskanski starjeine nisu propustili v rijem e zgodno, te su u tem eljili narodne ui onice u Fojnici, Kreevu, Travniku, L ijevn u i Varcaru4 ); u njima ue kapelani u itanju i pisanju latinskom i srpskom, raunu, nauku kranskom, i to sve besplatno, izvan ako kogod_ dragovoljno dadne togod. N ajgore se uitelji pate s knjigama, kad dijete prostije abecedar i proita bukvar, nema drugih knjiga, osobito djeca siro manija; i ovom e nedostatku, ko e drugi pomoi, ako ne zavedem o p rije spomenutu glavnicu? Drukije bie nam trud naeg uitelja uzaludan. K oliko su dostojni franciskanski starjeine pohvale zarad spomenutih uionica utemeljenih, toliko ih opet m olim o od strane svega naeg puka, da jo utem elje i otvore uionice u Jajcu , S k op lju G orn jem u , Sutjeskoj, Vareu i Tolisi. O vdje svagdje kapelani stoje, samo tre balo bi da kapelane, koji na to pregnue imaju, metnu na mjesta ova i za uitelje odrede. Jo to dodati imam, da ne samo djeca idu. u uionicu iz onoga mjesta, ve iz sve upe; zato valjalo bi prignuti osobito "imunije
(*) 2ao mi je to svih uionica izvijea nemam. M oja Varcarska ovako stoji: 18 kranske muke i 12 enske; rianske 17 djece bi-oji; meu ovim posljednjim ima tri oenjena akona, koji e se zapopiti: dva sata p rije podne a dva sata poslije podne stoje djeca pod m ojim nadziranjem; poduavanje biva nainom Lankasterovim , tj. djeca jedna drugu ue.

Putopisi i istorisko-etnografski radovi

217

seljake da svoju djecu namjeste kod svog znanca, u onomu mjestu gdje je uionica: nekoliko oka ita i tovara drva, nije velikog troka, to bi dali za uzdranje svoga djeteta, a korist od nauke koliko duevna toliko i tjelesna jest neiskazana! Samo ovako dostignuemo nam jere nae duhovne i vrem enite.
[-Bosanski p rija te lj I, s. 131 134)

K og su vjeroispovijedanja, istonog ol zapadnog, stari Dalmatini bili, nee mi se sada istraivati, ni u stara malo izvjesna vremena spuati! Dakle, ponimo malo kasnije. Mleani, osvojivi Dalmaciju, kao gospodari na stojali su svoj vjerozakon zapadni sve to vema rairiti: to nam svjedoe toliki samostani i biskupati utem eljeni nemalo u svakom gradu. Kasnije, X V II stoljea, kad M le ani prisvoje nekoliko kotara u Bosni i A lb an iji k svojoj Dalmaciji, i kad mnogi nagrnu naseoci iz Turske, broj istonih hriana u Dalm aciji dosta 2 natan postane i od godine u godinu sve je rastao. Istina da svetenstvo za padno svjetovalo je senatu mletakomu da bi se ovi novi naseoci to prije na zapadno vjeroispovijedanje obratili. To je isto i senat elio, al kako bi mogao uiniti, nije znao! Jedina sila mogla je siedstvo biti, al senatu se to n ije vid jelo probitano. Boj bio je sveer s Turcima, a ovi ljudi bivi oko mee, a drukije duha junakog, edni osvete od svojih prijanjih gospodara, muno je bilo se natu takve ratoborce razdraivati i u vjerozakonu uzne m irivati, budui da su najvie za sauvati svoj vjerozakon i doselili se ovamo iz Turske: nita nemanje Mleani, ako dalmatinskim hrisanima nisu nikakva zla inili, nisu im ni dobra kakvog h tjeli uiniti. Tako u poetku X V III stoljea Nikodim Busovi, vladika, koji je stajao u samostanu Krki, nije bio pripoznat od vladanja mletakog, a poslije smrti njegove ne samo da hrisanima nije doputeno drugog vladiku imati ve zabranjeno im je da vie vladike iz Turske i iz Austrije ne smiju k njim a dolaziti; ve im je dan provikar generalni, koji je bio podloan hrianskom vladici u Mlecima stanujuem.

222

Pisci Bosne i Hercegovine,

Iva n Frano Juki

P o propadanju mletake republike dalmatinski hri ani o francuskog vladanja dobiju vladiku god. 1808, da sjedi u ibeniku, koje kasnije i Austrijanci dopuste, i tudi je stolovao sve do god. 1841. Te godine prem jesti se u Zadar, zajedno sa sjemenitem. Na ovog vladiku (episkopa) spadaju svi hriani u dananjoj Dalmaciji i jedna parohija Perej s 208 dua u Istriji, Im a jednog provikara namjesnika u Kotoru, Po ematizmu ope nitom dalmatinskom g. 1846 imao je ovaj biskupat eparhija: samostana 11, upa 115, dua 79.986. Narodnih uionica hriani dosad jedva tri da su imali; ima, pako, u Zadru jedno sjemenite za duhovnike, u kome 40 m la dia ui se nauke bogoslovne, teaj je od pet godina i plaeni stipendijati su carski. Ui se ovdje jezikom ni srpskim, ni ruskim, ni crkvenim upravo, ve to se ne zna u jednom, to se iz drugog pomae! K akvi se nauci ovdje predavaju, iz rukopisa ol po kome autoru, to ne treba da svak znade, zato malo napretka kod nas biva jerbo mi svata uimo pa opet malo znamo! Domorodac e me razumjeti. . . Budui da hriani dalmatinski ne maju narodnih uionica, zato se n ije ni uditi to njihovo knjiestvo svog znaaja nema. Prijanjih godina na knjige srpske koje su ugarski Srbi izdavali mnogo se je predbrojnika nahoilo, a od nekog vremena sve se srasta i na manje dolazi. Ne znam koji to uzrok ima biti. Ili moe biti nema pojedinih domorodaca k oji bi na se breme od sakupitelja uzeli, ili je moe biti stale trgovaki i svetenstvo ohladilo za prosvjeenjem. Meu knjievnike dalmatinskih hriana dolaze: Gerasim Zeli, arhimandrit i provikar generalni dalma tinskih hriana, roen u 2egaru god. 1752, umro 1828, izdao je itije Gerasima Zelia itd. Budim 1823 u vel. 8. Spirion Aleksijevi, starinom M iloradovi iz H er cegovino, sindel i upnik zadarski, umro 1841, izdao je:

Putopisi i istorisko-etnografski radovi

223

Rukovodstvo elovjeeskog ivo ta itd-, djelo lorda K esterfielda, prevod s talijanskog, Budim 1830, u 8, str. 211. T e o fil Stefanovi, jeromonah 1 uitelj u sjemenitu zadarskom izdao je: Zato zato, ili izjasnenije najobi nijih pojavlen ija koja u jestetstvu b iva ju . Zadar 1842. Boziar Petranovi, rodom iz ibenika, nauitelj prava i pretor, sad u Obrovcu, jedan izm e prvih dom o rodaca i uenih Slavjana u Dalm aciji. On je p rvi poeo brau buditi, svjetovati da se okanu dugotrajne nem ar nosti za narodnost. Iz tog ogleda zaveo je za dalmatinske hriane jedno povrem eno djelo: L ju b ite lj posvetenija ili Serbsko-almatinski m agazin, god. I, K arlovac 1836, u 3, str. 112; god. II, K arlovac 1837, u 8, str. 132; god, III, Zadar 1338, u 8, str. 90; god- IV , Zadar 1839, u 8, str. 138; god. V, Zadar 1840, 8, str. 173; god. V L Zadar 1841. S, str. 122; ukupno, dakle, est knjiga. K ao carski inovnik, pored mnogih poslova, n ije mogao dalje proslijediti izdavanje, ve ga je drugom predao. N adalje i2ao je u Zadru god. 1838: N ekoliko rije i dalmatinskim Ilirim a Srbima prilikom N ove godine 1839. irilskim i latinskim slovima. R ije i ove samo kad bi se od Dalmatinaca itale, scijenim da bi se njihovo srce probudilo, makar i m ra morno bilo. ali surdo canere fabulam zaludu je. Petran ovi alje svoje lanke ne samo u njem ake i talijanske ve i u nae asopise- Proaste godine oglasio je u tri k n jige Istoriju knjiestva sviju naroda, Iste godine izdao je u Zadru kod Batare: P a ro le in Risposta ali* A rticolo el chiarissimo signor N icolo Tommaseo Del I a toleranza el d o tt Potranovich, u 8, pag. 16. Tom azeo, po svoj prilici, povrno je prostio djela neum rlog naeg Obradovia, te je mogao tako zaci i rei da Obraovi pokraj maksima francuskih Rusoa i V oltera imao je dosta predrasuda vjerozakonskih. Zaista, iz n jegovih djela protivno se vidi: ovo, dakle, Petran ovi brani i pravo ima,

224

Pisci Bosne i H ercegovine,

Iva n Frano Juki

Juraj N ik olajevi, rodom iz Jaska u Srijem u, sada upnik u Dubrovniku, v rli domorodac. Dok je Petranovi izdavao M a gazin , dotle je on n jegov n aglavniji pomonik bio, koga godine 1042 isto tako ureenje na se primi. S vi slavjanski knjievn ici g. N ikolajeviu im aju biti zahvalni, sto nam je toliko povelja starih ilirskih gospodara p re pisao, koje je pop bosanski P avo Karanovi, godine 1840, pod naslovom Serbski spom enici u Beogradu izdao. T o je zaisto velik o blago, koje g. N ikolajevia nije malo truda stalo, dok je proitao a kamo li prepisao! Kam o sree kad bi se nastavilo izdanje druge knjige tih spomenika. Izdao je N ik o la jevi M la d i kako treba da se izobrazi, prevod iz njem akog, Zadar 1849, u 8, str* 344. K ad se g. P etra novi odrekne izdavanja M agazin a, da ovo poduzee ne propadne, uzme na se ureivanje i dosada izdao je etiri knjige; M agazin za g* 1842, 3, str. 120; za god. 1843, 8, str. 110; za god* 1844, 8, str. 132; za god. 1845, 8, str. 154; sve u Zadru kod brae Batara; za god- 1846 jo je pod tiskom. M nogi e moe biti pomisliti, nije tude ni knjiga ni knjievnosti, a da u Magazinu niti ima slasti niti ma sti!? A li si se prevario k o ji jo nisi imao prigode spome nutih 10 knjiga Magazina ovog itati. Ako pogleda na vanost predmeta, ako na istou jezika, slobodno e rei da mnoge druge k n jige koje Srbi u Ugarskoj i u B eo gradu izdavaju za sobom ostavlja. M oja n ije nam jera ov ie pojedine lanke navoditi, k oji se u ovih dosad izaavih 10 knjiga nahode; dosta je da napomenem da u njim a ima lanaka k oji bi svaki drugi domai ili inostranski asopis m ogli resiti i kititi. Slava, dakle, g. Petranoviu k o ji je ovo djelo zaveo i utem eljio! Slava g. N ikolajeviu koji, ne gledei na svoju tetu, n ije pustio M agazin da propadne, ve ga i sad pom ljivo uredujel udim se a i ao mi je to Srbi u Ugarskoj i S rb iji od nekog vrem ena nimalo ne mare, a od p rije mnogo predbrojnika na n jeg

Putopisi i istorisko-etnografski radovi

225

je bilo. Tako isto Iliri, ii ne znaju, ii ne mare za ovo djelce. Nem ojte, brao, ni jedni ni drugi u napredak tediti 30 kruna srebrenih na godinu to ete potroiti, ne putajte da vam ovaj glasonoa iz Dalm acije pogine, gd je jo slavjansko sunce nije ogranulo, malo prosijeva. Hoe se, dakle, pomoi, da ograne i ugrije hladna srca Dalmatinaca. Na sverhi jo nekoja da napomenemo o M agazinu, ne kao da bih se ja uiteljem silom g. Nikolajeviu na metao, ve samo iz prijateljstva i gorue elje za napret kom. Dalmacija slavjanskome svijetu jo je nepoznata, i to o njoj znamo, to blizu sve od tuinca znamo! Svaki pravi domorodac elio je da se Dalmatinci probude, tuinstvo i nemarnost odbace, a u kolo uzajamnosti slavjanske stupe. Z o ra , istina, zabijeli, al dana ni od elje nema. Dok je ovakva kakva je sa god. 1847 poela izlaziti, dotle ne moe nam organ biti nae sloge ni uzajamnosti, ve jedine babe Stane. Boe ju pod starost ne udri po glavi, a za mladost i ne pitaj! A pri tome Z o ra za dugo se nit moe odrati. Istina, izlazi u Zadru i G azzeta di Z ara i L a D alm azia, al mnogi domorodci ne mogu se s njim a pomoi, a o slavjanstvu nismo ni dosad mnogo od tuinca uli to bi za nashilo. Zato m olim o g. urednika M agazin a da nam unapreak svake godine ukratko priopi ta se u Dalm aciji vana dogodi, bilo u politikom, trgovakom ili industrijalnom pogledu, a osobito u knjievnom ; ako nita vie a to barem imenoslov knjiga koje se u D alm aciji preko godine izdavaju u kome drago bilo jeziku. G dje i koliko je novih uionica zavedeno kako od hriana tako i od krana. Zatim g. Cetinju preko i da znamo ta N ajposljednja Nikolajeviu najlake je znati kakve se na godine izdavaju knjige, da nam ih priopi se kod Crnogoraca za puku prosvjetu radi. mi ostaje elja da unapreak ranije izlazi,
15

I. F. Julci: Putopisi i is t o r .- e t n o g r a f . radovi

226

Pisci Bosne i Hercegovine,

Ivan Frano Juki

barem s poetkom svake godine M agazin- Kad bi se ove elje ispunile, ne sumnjam da na M agazin ne bi vie predbrojnika bilo. Dakle, odmah, i podvostruiti mogla bi se veliina knjige. Te tako imajui u M agazin u pravog glasonou iz Dalmacije, nadoknadio bi nam tetu koju nam uzrokova baba Stane, otevi nam Zoru dal matinsku.
(Danica hoivatska, slavonska i dalmatinska*. Zagreb 1847, s. 87-89)

DOGODOPIS
Patriae scribere jussit am or! Ovidius

I. UVOD
Prostor zem lje meu rijekama: Savom, Unom, Drinom i Morem Jaarskim od stoljea IX naziva se B osn a1 ). Od najdavnanjih vremena spadala je Bosna na V e l i k u 1 1 i r i j/u Illyricum tnagnum, koja imadijae svoje kralje. Ovi kad budu od Rimljana predobiveni, Iliriju razdijele na razliite drave. Bosna spadae u Panoniju drugu konzularsku. Augustus pridrui se Dalm aciji2). Po razjeljenju rimskog carstva, godine poslije Isukrstova naroenja 379, na istono i zapadno, Bosna potpadne pod istono, tj. grko carstvo. Oslabivi obadva carstva, u Bosnu 1 u druge ilirske drave najprije provale d ivlji narod Goti, stoljea V; sljedeeg, pak, stoljea V I, Gote protjeraju A v a ri i s ilirskim zemljama zavladaju, ali ni ovih dugovjeno ne bude gospodstvo. Pod Iraklijom , grkim carem (g. 610 641), slavenski narodi H rvati i Srbi protjeraju A va re posvojivi ilizske zem lje i svoje gospodstvo utemeljivi. Bosna k istoku Srbima, k zapadu H rvatim a zapadne. Stanovnici u Bl^sni, kano i u ostalim ilirskim zemljama,
0 Od dogodopisaca ime ovo p rvi napom inje car grki Konstantin Porfirogenita. De adm. Imp. Cap. 31 In agro vero Bosonae Civitates Caterac Desnec ete. ) Farlati, tom.' 4, pag. 37.

230

Pisci Bosne j Hercegovine,

Ivan Frano Juki

od najdavnijIh vremena bili su Iliri, pleme slavensko.3 ) Gospodujui narodi, R im lja n i Grci, Goti, Avari, vjerovati ne moemo da su stare stanovnike iskorijenili; njihovo gospodstvo samo nad gradovima i u ravnicama bilo je, planine, pako, i brda uzdrali su stari stanovnici. Ovome svjedoanstva ne treba; svak razuman vidi, i najvie iz toga razloiti moe, prvo, to Srbi i Hrvati nisu m ogli naseliti u kratko vrijem e ove zemlje, budui a su se oni krenuli iz sjevera ne kao narod, ve kao jedno odjeljenje vojniko; drugo, to znamo, da od blizu 400 godina Turin s Bosnom vlada, i da je u vrijem e uzea Bosne 60.000 u A ziju preselio, preko 30.00 u janiare pokupio, a ko e izbrojiti koliko ih je pogubljeno i u druge zem lje otseljeno; pak i do dananjeg dana narod bosanski u svojoj bitnosti se uzdrao, i premda su mu ravnice i doline veinom oduzete, nita ne manje on bre gove i sad dri; on se v l a h o m i sada zove, kao to
a ) N o v iji dogodopisci nai, nasljeujui inostranske o nama piue, stare Ilire nee da priznadu za slavenski narod, ve, povukavi se za Porfirogenitom , dre da su Slaveni stoprv Vr stoljea u Iliriju doli i da dananji svi Slaveni na jugu jesu potomci Srba i Hrvata, a o Bugarima i Slovencima, nita i ne spominjui! Inostranskim pisaocima i naim nekim tobonjim dogodopisci ma niko se ne udi, ali zaista svak se ima uditi slavnom piscu P. Safariku, koji Henete dri za Slavene; a da su Heneti bili Iliri, to niko ne sumnja; vidi njegova djela Ueber die Abkunft der Slaven, i Slaroitnosti Slowanske, pak i opet u ovom posljednjem djelu govori: da nikakvih Slavena p rije doaa H rvata i Srba u Ilirsku nije bilo; sravnivajui ovo, i jote nekoja njegova protusiovja u obziru ovoga predmeta, kazati se mora zaista udno razloenje!! Ko se eli bolje u ovoj istini: d a su s t a r i I l i r i b i l i s l a v e n s k o g r o d a , u vje riti, neka ita slavnog K a t a n i a osim drugih djela osobito djelo: De Istro eiusque adcolis Commentatio etc. Eudae 1798. Dr. L j. Gaja: T k o s u b i l i s t a r i I l i r i ? , vid i D a n i c e Ilirske, godine 1039, broj 10 15, zatim S l a v j a n k e g. K u k u l j e v i a , djelce istina maljuno, ali istoriko.

Putopisi j istoris^o-etnografski radovi

231

ga i bosanski vladaoci u svojim poveljam a prije 600 godina zvae; on govori i sad onaj slavenski juni jezik kao to ga u naim slavenskim rukopisnim poveljam a od stoljea X I I I itamo,
* ii i i
a

Bosna zemlja dobila je ime od rijeke B o s n e , kao to Rama od R a m e , Rascia od R a k e, po obiaju slavjanskom, kako i, na primjer, M oravija od rijeke M or av e itd. I premda je to sasvim oevidno, ipak mnogi misle i piu da joj ime proizlazi od imena naroda B e s a ili, kako neki kau, Bosa, koji se negda, prije doaa Hrvata i Srba u ove zemlje, doselili bijahu iz Traci je, od Bugara protjerani.
> ' > !

Besi ili Bosi, grana naroda getsko-trakog, obitavali su zemlju od Nesta do Hema, zapadno Srdim u Misiji, istono Odrisim, u dolini filipoljskoj susjedi. Poznati su b ili po ocu dogodopisa, Herodotu, godine 71 po roenju Isukrsta. Cara Oktavijana vojvoda M. T. Lucullus predobio ih je i pod rimsku zapovijed metnuo. Strabo* govori da su narod razbojniki bili. O viije napominje, u svom alopjevu, kako je nesnosno meu njim a prebivati.4 ) Besi bili su zaista narod slavenski ilirski * od G rka razliit; tako se tije kod dogodopisca P a g i u s-a, tom. II, g. 315, u ivotopisu sv. Teodisija strojnika Coenobiarcha da je sv- Niceta sagradio u prostoru jezikom boanstvene samostanskom crkve, u prvoj Bog se je slavio u grkom jeziku, u drugoj Besi s v o j i m hvale pjevahu; u treoj Arm eni Bogu se moljahu; a u etvrtoj iz tjelesa ljudskih vragovi se istjeravahu. Da su Besanci potomci ovih Besa tvrde dogoopisci: Seb. Munterus u svojoj Cosmographii K. IV Lud. Tubero
*) V ivere quam miserum E x Ponto Tris. III. E1 X. v. 5. est inter Bessosque Gaetasque.

232

P lsc; Bcsne i Hercegovine,

Iva n Frano Juki

Cervarius Dubrovanin.) Ant. Bonfin Noapolitanac i M atije K orvina historiograf Dec. II, libro X, P eter de Reva, pisaoc ugarski.0 ) S i n T i m o n, po isti nain dogodopisac ugarski,7) i vie drugih vidi kod M. O r b i n i j a, str. 345. K o ji voa i koje godine su ovi Besi ovamo doli, to se uprav kazati ne moe, po svoj prilici na svrhi stoljea V I. Onog vrem ena dogodopisci o ovom preseljenju Besa nita ne spominju, i ovo mucanje mnogima slui za razlog s kojim pokazuju da dananji Bonjaci nisu Besa potomci. A li ovaj razlog nita ne valja. K o ji dogodopisac kae kad su p rvi Slaveni u Evropu doli i koji su ih voe izveli, kako su se raselili i mnoga druga, koja mi danas zato ne zna,mo, to o njim a niko nije pisao, a da su se dogodila, niko, ne sumnja. H BANI BOSANSKI Kako sc god ne moe vrijem e naznaiti istinito kad su se Besi u ovu zemlju iz Traci je doselili, tako isto niti se imena voa mogu znati. Nita neman je im ali su brzo podlozeni biti poglavarim a prevalitanskim 1 ), i to jo stoCommentariorum Lib. 5. 4. Porro Bosinates Thraecum Bossorumque Soboles olim Thracia a Bulgaris pubi, eas regionc-s Illyrici insedcrunt.^quae Savo, Valdano, Drina omnibus, et m ari ad/latico, quod Daim atiae protenditur, continentur. ) Cot'Ona Hung. Cent, 7 Bosna, vcl. Bosnia, ab incolis, qui vulgo Bosnii olim et Bessi appelabantur, dicta regio etc. 7 ) Im ago antiquae Hungariae pag. 18... Auctor enim qui ante Turocium scripsit Cronica Hungariae, Bessos vocat populos, eum .quibus reges Hung. apud Savum bellab an t ) K ra ljevstvo neki imenuju ovako, neki dalmatinskim, neki slovinskim, a neki srpskim; kraljevstvo ovo ispoetka maluno i tijesno bilo je, otprilike pasaluk skadarski, ali kasnije, kad se rairi, brzo propade.

Putopisi i istorisko-etnografski radovi


i

233

ljea V I I 2 ). Stoljea pako IX (g. 874), B u d i m i r ,

kralj

prevalitanski, sazove sabor u ravnini duvanjskoj, uredi svoje k raljevstvo i razd ijeli ga na upanije, p ravije, na banovine. Dandulus, dud i pisaoc m letaki, po godinom 874 u svojim ljetopisim a sljedee pie: Jest, pako, D al m acija prva od drava grkih, koja od istoka ima M acedoniju, od zapada Histriju, od poldneva M ore Jadransko i otoke liburnike; a od sjevera jedan dio M isije; od r a v nine, dakle, Duvna a plano DaLrnae do H istrije, nazvano je H r v a t s k a B i j e l a ; od reene ravnine do Draa, H r v a t s k a C r v e n a ; a prama brdima, od rijek e D rine do M aced on ije,. R a s c i j a; a od reene rijek e s ovu stranu, B o s n a naim enovao je, i upane u svakoj postavio j e 3 ). Bosna, dakle, imala je svoje bane, k o ji su b ili podloni k raljevim a vie reenim, ali ovo podlotvo slabo je bilo, dok najposlije sasvim ne odbace ga, i bani nezavisno stanu upravljati. 1. e l i m i r (Selim irus)

Oko godine 940 tije se, da je p rv i bio od banova bosanskih k oji ne htjede biti podloan svome gospodaru Tjeim iru, zato bi zbaen s dostojanstva. 2. K r e i m i r (K resim irus)

K ra lja spomenutog sin, a brat P relim irov, ovaj od oca svoga bi poslan p ro tiv neposlunog bana Z elim ira s vojskom ; uzmnoavi vojsku svoju s vojskom edomira, bana B ijele Hrvatske, svog po m ateri djeda, pobi se sa elim irom nie Jajca, nadbi ga i u Ugarsku protjera. Za nadarenje otac mu predade pod vlast bosansku baa ) Pejaevi, C olloquio 12,. pag. 373.

s) Q v o D a n d u 1u s pie kfld Lucia L . 2. Cap. 3. i to po popu Dukljanskom kano i Orbini, pag. 211

234

Pisci Bosne i Hercegovine,

Ivan

Frano Juki

novinu. Po smrti svoga djeda edomira, oko godine 970, naslijedi i Bijelu Hrvatsku. Po Dukljaninu, Orbini, Du Cange, Pejaevi, Farlati itd. piu. 3. S t j e p a n I.

Sin Kreim irov, po smrti svoga oca stupi na dosto janstvo bana bosanskoga. Bio je velik i p rijatelj Dubrov ana. Oko godine 1080 doe u Dubrovnik sa enom svo jom, i od Dubrovana lijepo prim ljen i doekan bude. U znak ovog prijateljstva, darovao im je tvravu Zupu (Breno) sa spadajuim na nju zem ljitem Gru (Gravosa), Rijeku (Ombla), Zatonj (Malfiura)*). Po smrti o v o g bana, porodi se u Bosni boj unutarnji, radi ta ena nje gova M argarita otie u Dubrovnik ponesavi sobom i bla gajnicu sv. kria i vie drugih svetaca moi, koja darova crkvi sv. Stjepana- Bavei se ona u ,Dubrovniku, sagradi crkvu na potenje svoje zatitnice sv. M argarite5 ), u kojoj i pokopana bijae. Du Cange . 4, Pejaevi Coll. 12, pag. 374. P o Dukljaninu. Uzrok ovih smutnji bijae: 4, L e g e t Stjepana bana sin naravni kopilan koji, zlo gledan u dvoru oca svoga, pobjee u Trebinje, gdje othra njen bijae s Boleslavom, roakom svojim, koji bijae sin kralja Pretim ira. Oeni se s Lavicom , s kojom porodi 7 sinova. Ovaj Leget, po nagovoru svojih bol jara, pobi sve sinove (osim Silvestra) kralja Prelim ira, Bosnu sa svojim sinovima preote i banom se nasilu uini, ali dugo u njoj ne banova: kuga bo njega i sinove pomori. Orbini pag. 219, Du Cange, 5.
* ) X u k a r i , Lib. 1, pag. 5 i 9.
*

6 ) Crkva ova bila je izvan grada, u vrijem e rata ciparskog preneena je radi pogibelji u *gra, kako se iz natpisa vidi; opirnije vidi kod Farlatia, Illy . sac. t. V i, pag. 41.

1 1. -

Putopisi i istorisko-etnografski radovi

235

5.

V u k m ir

Poslije smrti bana Legeta na banstvo stifpi Vukm ir, sin Stjepana I. od druge ene, a ne od M argarite, Pie Lukari da Boleslav, P relim ira kralja sin a V u km irov ro ak, bivi o njega uvrijeen, sa 10.000 vojn ika u Bosnu uniu, nju porobi, pak zatim Dubrovnik opsjedne istui Margaritu, banicu bosansku; popalivi ita i livade i uzmavi ucjenu od Dubrovana, vojsku natrag krenu. Du Cange . 6; 6. Kreimir II

Brat Vukm irov, koga m letaki pisaoci M urcim irom nazivlju. Ovaj oko godine 994 imadijae i hrvatske zem lje pod sobom, koje bijae preoteo svom e bratu Vukmiru. Mleanima Suringa. N evjerovatn o je to.Orbini, pag. 347 i 394, pie, da ovaj ban, ne imadui sina ve ker, koja bijae udana za kralja ugarskoga, ne kae kog, zato da su se po smrti bana ovog ugarski kralj i inili gospodarima Bosne i Hrvatske, ali Bonjaci i H rvati za takve ih ne priznavi, da su samo naslov zadrali. Vidiem o da kasnije ugarski kralj i uzee naslov od Rame. P oslije smrti ovog bana ko je Bosnom upravljao, pisaoci ne spominju! Du Cange, Cap, 9, . 7. 7. S t j e p a n II

Bodin, kralj, pokorivi odmetnika bana rakog, doe s vojskom u Bosnu da podloi i ovoga bana, koga p ro tje ravi, namjesti za bana o Bosne svoga p rija te lja kneza Stjepana, oko godine 1070). O vaj ban bio je velik i n epri ja telj Dubrovana, koje za lanje u podlogu im ati sagradi nad njihovim gradom tvravu i zapovjednikom postavi
) Lukari, L,ibro 2, pag. 10.

236

Pisci Bosne i Hercegovine,

Iva n Frano Juki

Vuka Gradiknu, koju poslije Dubrovani, podm itivi Vuka a vojnike poopijavi licem na Uskrs godine 1116, uzmu i * razvale. Vuka uine svojim vlastelinom, od koje ob itelji izau Gradii7 ). 8. T v r t k o I

Od ovoga pisaoci nita ne spominju izvan da je bio podloan kralju prevalitanskom, ol dalmatinskom.

9. B o r i

(Boritzes,

B o r i t i u s)

Od godine 1141 1168 = 27 Ban ovaj sasvim otcijepi se od k raljeva dalmatinskih. On je nezavisno Bosnom poeo upravljati godine 1141Ivan Cinam, grki pisaoc, pie u knjizi 3. da je bio p o dloan Geizi II, kralju ugarskom, i da mu je danak pla ao8 ). Geiza ovaj imajui boj s Emanuelom, carom grkim, zovnu u pomo i bana Boria, koji se je junaki vladao i grku navalu snano uzbio godine iste koje je banom postao, to je Grke dotle ustrailo da poslije 13 godina, kad je Emanuel opet boj zametnuo sa ugarskim kraljem,
?) M iletius M ileti dubrovaki najstariji pisaoc, i Sei-afim Razzi, u ljetopisim a dubrovakim Libro 1, Cap. 13. Opisuju opirno ovaj dogaaj. *) R ijei su njegove: Cum autem ad Savum pervenisset Emanuel ad illud inde flum en d eflexit, Drunam nomine, quod e superiori loco fractis ostiis Bosthnam a reliqua Serblia d ivi it; Coeterum Bosthna non subest imperio archi upani Serbliae. Sed gens tune temporis moribus suiS, suoque magistratu agebat... His cognitus rebus simulque intellecto Boritzen Bosthnae, regionis Dalmatiae, Exarchum, qui socius in 'beU o erat Peonarchae (id est regi Panoniorum cui erat vectigalis in suam redigere ditionem cupiens, fortissimos milites, ad conservandas cum Boritze manus, dimisit. Lib ro 3. K od Lucia Libro 5, Cap. 3.

Putopisi i istorisko-etnografski radovi

237

nije prepustio svojim dalje od Drine robiti. A li se bojna srea promijeni. Godine 1154 udari s vojskom na Desu, velikog upana rakog, i otme o njega Humsku. M ilo van, biskup bosanski, otprije spadao je pod vlast arcibiskupa spljetskoga, Na molbe dubrovakog mitropolite, podloi ga papa sad dubrovakome, s kojom promjenom ne bivi zadovoljan ni biskup ni ban, na lijepo ne mogavi se stvar dokonati, Bori, uzmavi pomo o ugarskog kralja, digne vojsku te popali upu i dojue godine opsjene Dubrovnik. Dubrovani, zovnui pomo od Kotorana i Peratana, a imajui dobrog vou Mihu Bobalia, Bonjake i U gre protjeraju od svog grada0). Po nastojanju biskupa Irebinjskoga Bori mir sklopi s Du brovanima pod ugovorom: da Milovan, biskup bosanski, bude podloan dubrovakom arcibiskupu, Bori, pako, da isplati tetu uinjenu, bojni troak, i dar pristojan da im dade; Sramotni ovaj ugovor, da uini i ispuni Bori, pri sili ga Emanuel, grki car, Bori bo bijae njegov grad Biograd opsjednuo u isto vrijem e kad i Dubrovnik; Grci bo ga od Biograda protjerae, i na Bosnu navalie, ban ne mogui dvostrukoj vatri odoljeti, pom iri se s Dubrov anima, a malo kasnije i s .Grcima, pod tim ugovorom da raskine prijateljstvo s ugarskim kraljem 1 0 ). Godine 1155, kad je mir s Dubrovanima uinio, dao je povelju benediktincima, otoka lakromskog, potvrdivi im crkvu sv. Pankracija u otoku Mljetu, u mjestu Babino P olje zvanom, sa svim posjedovanjima koja na reenu crkvu spadaju1 1 ). U ovoj povelji napominje svoje roake, sinove
----------------- j

) Orbini, pag. 347. Farlati tomo 4, pag. 44. '<>) K od Raia: str. 165. Gutri i Grai. Suprotivno, pako, pie Du Cange, . 10, da je Bori Biograd posvojio od cara EmaRuela. J 1 ) V idi t. 6. pag. 79. pomenutu povelju latinski pisanu, kod Farlatia,

238.

Pisci Bosne i Hercegovine,

Iv a n Frano Juki

i enu- Obrana Milovana biskupa i ova povelja dana samostajnicima katolikim, svjedoe da je ovaj ban bio obreda rimskoga. Imao je za enu Lavicu, ker Tomaa Vukmirovia, toga vrem ena velikog vojvode; od ove imao je vie sinova, ali samog Kulina pisaoci nam ime spo minju. Poslije 27 godina svoga vladanja, umre godine 1 1 6 8 ..Budui da e vie puta biti spomenuto uticanje kra ljeva ugarskih u stvari bosanske, to najprije vidimo kad su i kako su oni Bosnu svojoj kruni pridruili, ol p ravije pridruiti htjeli. O ovome razliita su mnijenja i mudro vanja ugarskih pisaoca, vidi Pejaevia Coll. 12, pag. 347. Sva ta umstvovanja s ovim izjanjenjem nastojim popra viti. Iz prije reenih vid jeli smo da su bani neki hrvatski bili zajedno i gospodarima od Bosne. Hrvatsku sv. Ladislav, kralj ugarski, skuivi pod svoju oblast, njegovi nasljednici drali su da i cijela Dalmacija i Bosna ima spadati na Ugarsku, to je Koloman i uinio krunivi se u Biogradu primorskom za kralja hrvatskog i dalm atin skog. Suvie, Bela II Slijepi imao je za enu Elizabetu, ker Uroa, velikog upana Rakog, koja svome ovjeku donese priju d o t e m zem lje humske jedan dio,koga natapa rijeka R a m a. P rvi, dakle, od kraljeva ugarskih Bela I I Slijepi, u jednoj p ovelji od godine 1138 n azivlje sebe kraljem od R a m e 12). Vidi: Tractatio post
l2) Ugarski kralji naslov: Rame i Bosne za isto znaee drali su, to se doznaje iz povelje kralja Laislava IV, godine 1274. Humanima dane. koje poetak, meu ostalim, Rhamae seu Bosniae stoji. P eter de Reva, Corona Hungariae Centuria. 7. kod Schwandtnera tomo 2. dokazuje, da je An drija II. naslov ovaj donio iz Palestine, i ne znadui za ovu Ramu u Bosni, da je ovo ona R a m a o d koje se spominje u sv. pismu III, kraljeva 15, 17. Jozue 10, 28. Sudaca: 19. 11 15. Malo manja pogreka jest i naeg Raia, koji pie na str. 162: Ram a ishodit v* Hercegovine i pri Naronfc vpadaet v o ariatieskoe more.

Putopisi i istorisko-etnografski radovi

239

Illy r ic i novi p. 153. Kasnije, pako; kad se patareni u Bosni pojave, onda,, na molbu i poticanje rimskih papa, ugarski kraljevi, progonei patarene, povrijede bosanskih bana nezavisnost, kako emo svojim redom vidjeti.

10. K u 1 i n God. 1168 1204 = (3 6 ) Sin Boria, roen godine 1145, po smrti oca svoga stupi na njegovo dostojanstvo godine 1168. Sljedee go dine, sjedinivi se sa svojim svojacima, sinovima Deinim: Miroslavom, Konstantinom i Stjepanom Nemanjom, ustane protiva Radoslavu, posljednjem kralju dalmatin skom, sinu kralja Draginje, i ovoga iz Zete protjera. Radoslav i brat mu Ivani prebjegnu u Dubrovnik; i bu dui da ih Dubrovani na zahtijevanje Kulinovo i Deino ne htjedoe predati, to ovi vojsku dignu na Dubrovane, al bijahu od ovih pobijeeni1 3 ). .Ovaj ban ispoetka svoga vladanja bio je pravi ka tolik, kako se vidi iz poslanice papina Legata Teobalda1 4 ) na njega pisane godine 1180. A poslije nek se oeni sa sestrom Stjepana Nem anje, koja bijae bogomilka, i on postade sljedbenik iste vjere. Jo godine 1174 bio je otajni njihov sljedbenik i u isto sljedbenitvo privukao je svoju sestru Anu, njezina ovjeka Miroslava, brata mu Konstantina i svoga uru Stjepana Nemanju, rakog upana. Dapae, protjerane iz Splita i Trogira bogumile u svoju ih dravu primi. Razum jevi ovo, Emerik, kralj; ugarski, prisili ga ii u Rim k papi, da ondje obea ostaviti bogomilstvo. On, istina, ode u Rim i pod zakletvu obea
,a) Orbini, P ejaevi itd. M ) K od Farlatia t. 4, pag. 44, s natpisom: Culin. Magno Bano Bosnae*.

240

Pisci Bosne i Hercegovine,

Ivan Frano Juki

da unapredak niti* e on slijediti nauk bogomila niti iste trpiti u svojoj zem lji, ali kako vidim o iz poslanice Vukana, kralja srpskog, na papu Inocencija III, godine 1199 pisane, Kulin opet se je povratio na k rivovjerstvo1;j). Godine 1197, Andrija, Emerika kralja brat, otme mu zem lju Humsku, ali po svoj prilici on je ovu zemlju natrag oduzeo i banovinu svoju tako rairio da je u duljinu 10 dana hoda imala. Ban ovaj bio je prvi koji je poeo dravu svoju ureivati: mnoge inostrane zovnu-u svoju zemlju, koji iz praznih mjesta, sela i gradove zavedu, gvozdene majdane otvori; dvojici Dubrovana ustupi u gori Jago dini mjesto meu Sarajevom i Vareom, danas Niii zvano gdje oni otvore ruokoplje gvoa i srebra, jednu tvravu sagrade, koja za dugo vremena mali Du brovnik zvala se je. Iz ovih majdana Dubrovani su due vremena znatne dohotke primali. Godine 1189 s dubrovakim knezom Gervaziom i vlastelom uini ugovor trgovaki, davi im pismo da po njegovoj zem lji mogu slobodno trgovati1 0 ). Raspre vjerozakonske mnogo su ga smetale. Inocencija papa, razumjevi ne samo o Vukana ve i od spljetskog arcibiskupa, da je Kulin, a i s n jim bosanski biskup Danijel, pravi patarenski nasljednik, Danijela prokune, a i s njim sve sljedbenike koji, ako se ne pokore, da im se sva dobra oduzmu; pie na Emerika kralja, godine 1200, da usiluje Kulina i sve krivovjernike protjerati iz Bosne, a Bernardu, arcibiskupu spljetskom, daje oblast liiti D anijela biskupske oblasti ako se ne pokori. V idei se Kulin stijenjen sa svih strana, ostavi bogom ilstvo posve, i budui da je biskup Danijel bio umro, to on postavi biskupom Radogosta, kog ini posve1 6 )'V i i Vukanovu poslanicu, kod Pejaevia, i Fari. t. 1 , pag, 45. ) V idi Serbski spomenici, str. 2, pod brojem 1, latinski i bosanski pisanu.

Putopisi i istorisko-etnografski radovi

241

titi po Bernardu, arcibiskupu dubrovakom, sagradi svo jim trokom dvije crkve, koje isti Bernardo posveti, a ban ga lijepo nadarivi vrati u D ubrovnik17, Godine, pako, 1222, Bernarda spomenutoga i arhiakona dubrovakoga, sa jo nekoliko svojih Bonjaka, kao i poslanike papi Inocenciu III, poslao je s darovima, da izja ve njegovu poslunost i podlonost prama rimskoj stolici, m olei da mu papa svoga poslanika poalje koji e mu biti od velike pomoi u obraanju krivovjernika. Papa ovo poslanitvo dragovoljno prim i i poalje mu svoga poslanika Ivana Casaemaria, svoje kapele natstojnika. Ovaj poslanik m eu mnogima obrati i nekakve kaluere sv. Vasilije. P red njaci, dakle, od patarena i ovi samostojnici svoje obra enje pismeno dadu poslaniku papinu13). Poslanik zatim ode u Ugarsku k Emeriku, povevi sa sobom reene pred njake njih dvojicu; kod kralja bio je tada i sin Kulinov, k oji pred poslanikom, kraljem i arcibiskupom Kolokim , o^ea na ime svoje i oevo, da vie niti e oni slijediti nauk patarenski, niti e u svojoj zem lji dopustiti da drugi slijede, i ako bi ovo obeanje prestupio, da plati 1.000 maraka srebra. Dva, pako, ona prednjaka, na ime svoje brae obeae sva ona opsluiti koja im od papina posla nika budu naloena i obeanje ovo zakletvom potvrdie. Sve ovo vidi se iz knjige kralja Emerika na papu Inocencija III, pisane godine 1204. Kod Farlatia pag. 46, t, IV . Vrativi mu se sin s ovakvim ugovorom iz Ugarske, Kulin do malo vremena preminu godine 1204. On je imao za enu sestru Stjepana Nemanje, koja udovicom za njega je pola; kako joj je ime bilo, ogodopisci ne spominju> tako isto ni djeci koju je s njom izrodio imena ne znamo.. Za 36 godina n jegovog upravljanja, tako je bila plodnost i obilnost u itu i u svaemu, da poslije mnogo godina, kad
*7 ) M. Orbini, pag. 350. 1 B ) itaj kod Farlatia, t. 4. pag. 4G .
1. F. J u k i : P u t o p i s i I U t o r . ' e t n o g r a f , r a d o v i

16

242

Pisci Bosne i Hercegovine,

Ivan Frano Juki_________

bi koja godina plodna bila, obiavali su Bonjaci rei: V ra amo se na vrem ena K u lin o va 1*). Ovoga bana potomci i sad se u velikom broju i bogatstvu nahoe u Bosni pod imenom bezi Kulenovii, a ima i grad na desnoj obali Une, Kulen Vakuf. * Da ukratko togod vidim o i od sljedbe patarena, k oji se esto u ovome dogodopisu spominju. Poetnik ovih krivovjernika, bio je neki V asilije Armenin, lijenik u gradu Tebrici, u Arm enskoj. Osvaen radi svoga zlog i v je ri Isusovoj protivnog nauka, po zapovjedi cara A lek sija Komnena s dvanaest svojih drugova bude sagam N jego vi nasljednici, da se lake obrate, po savjetu bi skupa antiokenskog Toora budu premjeteni iz A rm en ije u Traku oko Filibe, god. 969. A li se s njima protivno do godi: mjesto to bi od drugih bili izgledom i trudom obraeni, oni druge k sebi privukoe i brzo se u Bugarsku uvukoe, gdje novo im e stekoe: b o g o m i l a i p a v l i a n a . Sljedba ova iz Bugarske u Francusku pree, donesena po krstonoscima, k oji su se s istoka vraali preko Bugarske. P eter Bruysius p rvi je poeo uiti, poslije njega Henrik, a najvie P eter Valdus, od koga Valdenjani Valdenses budu prozvani, kasnije, pako, Albigenses, od grada u Francuskoj toga imena, gdje ih je najvie bilo. Iz Fran cuske preu u Italiju, gdje patareni budu prozvani, od latinske rijei patior, a naki trpiti, patiti, budui da su b ili pripravni na svaku nezgodu p rije pretrpiti nego se svoga nauka odrei. Druga, pako, dovode od milanskog predgraa toga imena, gdje su se sastajali. Iz Ita lije dou u Dalmaciju, a iz ove u Bosnu, gd je pod obranom bana Kulina mnogo se raire 1 u druge
,g) M. Orbini. pag. 350.

Putopisi i istorisko-etnografski radovi

243

zem lje ilirske preu. Pod Kulinovim natstupnicama jo vema se rasprostrane i sebi papu izaberu, koji je u Fran cuskoj svoga namjesnika imao. Toma kralj iz Bosne ih protjera; nastane se u Hercegovini, a kad Turci dou svi se isture, kako emo u svom redu vidjeti. Nauk njihov u sljedeim lancima zadravao se je: 1) Vjerovae dva poetka, jedan od koga svako dobro, a drugi od koga svako zlo ishodi jae. 2) Svetog pisma knjige starog zavjeta odbacivahu, izvan pjesama i proroka; uzrok taj donosei, da je od zlog poetka vraga sastav ljeno. 3) Sin i duh sveti da nisu p rije godine 5.500 po stvorenju svijeta bili roeni. Od sina da su Juda i ostali apostoli bili roeni. 4) Boga oca vjerovahu tjelesna, njegov prvoroeni sin zove se Sathaniel, ovaj ustavi protiv oca s nebesa bude zbaen, koji stvori zemlju, ivine i istoga ovjeka. 5) Drugoroeni sin bio je R i j e , nerazliit od M ihovila Arkanela, koji je s neba siao i utvorno uzmavi na se put ovjeansku, utvorno" trpio, umro, i uskrsnuo. 6) Malu djecu nisu krstili. Zatim, odbacivahu neka svetotajstva sakramente vlast crkvenu, i pravo tijelo Isusovo u presvetoj ostiji zanijekavahu; posvetilite mise i enidbu ismijavahu; tovanje prilika za idolopoklonstvo drae. Uahu: da se vjera utvoriti moe kad se u pogibelji nalazi koji ju ispovijeda; tovae vragove, da im ne nahude. Za nikakve m olitve nisu h tjeli znati osim O e n a a , koga obdan pet a obno sedam puta prigo varahu. Katolika krtenje, govorahu, da je Ivanovo, a njihovo da je Isukrstovo, a ovo je po duhu svetom. One koji su na njihovu sljedbu prelazili, ovako bi krstili: glavi ovoga prinosili-bi evanelje sv. Ivana, zazovnuvi du ha sv. s pjevanjem oenaa svravali bi obred od svog kr tenja. V idi kod Pejaevia Colloquium 5, pag. 160, Farlati, t. 4, pag. 45. Protestantski dogodopisci opisuju ih kao ljude dobre, uene i pravdu ljubee, kao graane krepo
16*

244

Pisci Bosne i Hercegovine,

Ivan Frano Juki

sne, i najvie iz toga uzroka, hvale ih to su se crkvenoj vlasti protivili. A li protestantima ne udimo se. Svaki pacak za svoj svraak! veli poslovica. Kad su oni takvi bili domorodci te su se opirali papinskom uticaju branei narodnu nezavisnost, je r su se svi isticali k Turcima, Turke protiv brai svojoj zvali, i kad su imali pomoi brau svoju protiv Turcima, to ne uinie. Herceg Stjepan, njihov odvjetnik, ne htjede pomoi svoga kralja! Raak, pako, predade na izdaji Bobovac Turcima. Naposljetku, pako, svi se isturie. Da dobrih m i i kreposnih graanal 11. K u l i n o v i (Cullni filius)

Po smrti oca svoga Kulina nastupi na banstvo, kako se vidi iz poslanice Emerika, kralja ugarskog, na papu. Kako mu je ime bilo, dogodopisci ne spominju, niti se znade do koje je godine vladao. Prom islivi ona koja su prije uinjena za ivota oca njegova i one pogodbe s glo bom sjedinjene, ne moemo sumnjati da nije pravi katolik bio-0). Nita ne manje patareni, jo vema uzbune se i osile, na Kreevo, biskupski grad, nasrnu, dom obore i kanonike rastjeraju, koji prebjegnu u grad Vrhbosnu, a biskupa na 35 godina ne bude u Bosni. Andrija, kralj ugarski, preporui ih kraljevskom zapovjedi splitskome mitropolitu godine 1207. Honorije III, papa, god. 1219 poalje svoga poslanika Akoncija u Bosnu, k oji ovdje god. 1222 umre. Dok je ovdje Akoncije jo ivio, patareni ui nie sebi papu koji u Francuskoj imaae svoga namje snika, kako svjedoi Konrad, biskup i papinski poslanik u Francuskoj, u poslanici na arcibiskupa rotomagskog21).
*") Fejaevi, Coll. U , pag, 3SI, aiJ Kod god, 1223. M ateja Parianina, u engleskom dogod opisu na

Putopisi i istorisko-etnografski radovi

245

12. N i k o l a

(Nicola)

Je li ovaj sin K ulinov ol unuk, dogodopisci ute. Du Cange i Farlati, poslije Kulina, meu u red prvog Sebeslava, ali pogreno. Uspomenu N ik ole nalazimo kod crkvenog dogodopisca Abrahama Bzovia, koji i u godini 1233 pie da je Nikola odrekao se bogom ilstva i da je od dominikana na katoliku vjeru obraen, obeavi da e ostati u vjeri istoj i davi im u zalog sina svog, bojei se od kralja ugarskog da mu gospodstvo ne oduzme. Budui Nikola mnogim dokazima osvjedoio svoje pravovjerstvo, pisao je papa Grgur IX. kralju ugarskome da njemu i sinu mu dade Bosnu u posjedovanje. Dominikancima, pako, da sina Nikolu ocu povrate, budui da o njegovom pravovjerju nikakve sumnje nema22). Farlati, t. 4, pag. 48, ovog bana samo za zemaljskog gospodara, Dynastu oliti spahiju dri, ali se vidi suprotivno iz rijei Bzovia. 13. S e b i s l a v (Zibisclaus)

Sin Nikolin stupi po smrti oca svog na banstvo od Bosne. Papa Grgur IX , godine 1236, vladanja svog godine 10, pie ovome banu i hvali ga da je meu nebrojenim bogomilcima uzdrao se u pravoj vjeri, kano ljiljan meu tm jem , zato ga g rli i njega sa zem ljom Bosnom uzim lje pod obranu sv. P etra23). Meu prve zasluge ovoga bana
ss) Vidi kod Pejaevia Coll. 12. pag. 381. 2 S ) R ijei su papine: Tequ i sicut laetantes accepimus inter Principes dieeesis Bosnensis, infectos macula haeretice pravitatis, existis quasi lilium inter spinas prosequendo solicite bene coepta, per quem valeat augmentum Christiani nominis authore Domino provenire, sincerae charitatis brachiis amplexantes, personam tuam, et terram tuam cum bonis omnibus, quae in praesentia ratipnabiliter possides sub Beati P etri protectionem recepimus etc. etc. 1236. sexto idus aug.

246

Pisci Bosne i Hercegovine,

Iva n Frano Juki

te se broje to je, kao pravi katolik, godine 1238 biskup sku stolicu podignuo u gradu Vrhbosni, koju su patareni p rije 35 godina u Kreevu bili oborili, i katolici do tog vrem ena bijahu bez biskupa24). Premda Sebislav svu panju bijae uloio da istrijebi bogomilstvo, nita ne manje sam nije mogao napredovati, zato papa Grgur IX zapovjedi kralju ugarskome Beli IV da banu pomogne istjerati patarene. Bela s vojskom poalje svoga brata Kolomana, biveg kralja od Lodom erije Galicije a sada bana slavonskog, koji u Bosnu s vojskom nadoavi patarene pokori i silu njihovu slomi. Pod ovim banom Tatari, preavi iz Hrvatske, udare na Bosnu, nju oplije nivi vrate se kao razbijeni na grobnikome polju preko S rbije25). Godine 1242. umre Sebislav. 14. N i n o s l a v Sebislava bana sin, umrvi mu otac, zauzme njegovu vlast. O voga Ninoslava nahode se d vije povelje. P rva od god. 1236, darovana 2an Dandulu i svoj opini dubrova koj, potvruje trgovaki ugovor od Kulina uinjeni. Sebe imenuje: M atej, a odm ielom Ninoslav ban bosanski ve lik i. Druga je, pako, od godine 1239, darovana Jakovu D elfinu dubrovakom knezu i svoj vlasteli dubrovakoj, vid i Serbske spomenike, str., 7 str. 14. Imajui Spljeani rat s Trogiranima, ban se zdrui s Spljeanima i ove po mogne. Zato se na njega rasrdi Bela kralj, i kad se je godine 1244 m ir ugovarao meu Spljeanima i Trogiranim a posredovanjem kralja, poimence bude ban ^Ninoslav iz vaen20). I pod ovim banom patareni se nanovo oporave i posile. Zato papa Inocencije IV zapovjedi Benediktu,
'*) Farlati t. 4. pag. 49. Tom a arhiakon u historii salon. S. 40. 2e) Tom a arhiakon u historii sal. Cap. 47, kod Lucia.

Putopisi i istorisko-etnografski radovi

247

katolikom arcibiskupu, da digne na njih krstonosnu v o j sku, to on i uini godine 1246, doe s vojskom, na njih udari i razbije ih; mnogi poginu, vie ih se obrati, a neki razbjegnu se27). Piu dogodopisci28) da Bela kralj, htijui .se osvetiti Ninoslavu to je Spliane pomogao p rotiv nje govim podlonicima Trogiranima, poslao je na njega ne kakvog barona njemakog Ivana Kotromana s vojskom. Ovaj da je Bosnu osvojio i da je od kralja banom postav ljen, od koje porodice da su izali ostali banovi bosanski. A dogaaji nam protivno kau, iz kojih vidim o da kra-. lje v i ugarski banovinu bosansku nisu davali nikvom boljaru, ve je sebi i svojoj porodici uzdravali, tako u
2 T ) Farlati, t. 4, pag. 53 54. -*) Farlati, tom. 4, pag. 54. Pejaevi, Coll. 12. pag. 350, I mnogi drugi, ali s im bi ovo posvjedoili; drugog ne imadu sta rijeg dogodopisca od M. Orbinia; evo ta on pie: Cotrom ano Tedesco uomo famoso nel armi. II quale venendo in Bosna et trovatola senza signore lo occupo facilm ente. A li odklen je Orbini ovo crpio? I budui da nigdje ovoga barona Ivan a K o fro mana, i njegovog Bosnom zavojevanja, uspomene, niti kod ugar skih niti kod dalmatinskih pisaca imade, dakle zajedno s Du Cangeom Cap. 9. . 13 14., sumnjim o pov jesti ovoj Orbini ja, scijenei, da su Orbini ja, ol onog iz kog je on crpio imena: Colomarius, Calomanus pomela, s Cotromanus. Istina, da Don Lorenzo M iniati, u knjigama Le Glorie cadute etc. etc. Venecija, 1663 navodi jednu povelju od godine 1268. (1278) Stjepana K otromanovia, darovanu upanu Radivoju Ohmueviu; ali se ja pribojavam , da ova p ovelja nije slina onoj koja se nahodi u kn ji icama: D e regno Bosniae ejusque interitu itc. etc. Venetiis 1781 auctore Prudentio Narentino, koja je darovana Vukosavu V la d im iroviu od Ivana Kotromana, pod kojim se ita: Datum O viae in Bosnia in consilio generali die 1 A p rilis 1010, tj. pisano u Jajcu godine: *h i 1j a d u i d e s e t e . Slinim, dakle, poveljam a malo ovjek pametan moe vjerovati. Spomenuti Pruenciu mnogo u reenom djelu mudruje: tako pag. 4. pie: da je H enrik II, zapada car, poslao Ivan a Kotrom ana godine 1010. da Bosnu otcijepi od istonog carstva i pridrui je k zapadnome; ali s ovakvim m udrovanjem n ije vrijedno vrijem e gubiti.

248

Pisci Bosne i Hercegovine,

Ivan .Frano Juki

pomirenju kralja ugarskog s Otokarom, kraljom ekim, godine 1271, imenuje se Bela, Stjepana kralja brat, D ux Machovviae et Bosnae. Ovaj Bela poroda ne imajui, dostojanstvo pree na brata Stjepana, a po smrti njegovoj na Ladislava. Ladislav kralj predade Bosnu materi svojoj Elizabeti; ova, po zapovijedi pape Nikole III, izdade na redbu god. 1280 protiv patarenima bosanskim, na kojoj naredbi stoji potpisana: Elisabetha major Regina Hungariae, Ducissa de Machov et de Bosna godine 1282. Pavao Subi Brebirski kupi od Ladislava kralja gospod stvo nad Bosnom20). Dragutin, kralj srpski, otme je i Ladislavu i Pavlu. Dragutin poalje svoga poslanika papi, Marina arhiakona barskog, po kome meu ostalim papu Nikolu IV moljae da bi naao lijeka protiv krivovjerstvu patarena bosanskih. Papa otpisao je godine 1291 i dva postavio inquisitora, heretice pravitatis tj. istraivaoca krivovjernike zloe80). 15. P a v o ubi Stjepke, bana

Od stare obitelji upana brebirskih,

dalmatinsko-hrvatskog, sin; ovaj je jo godine 1283, od Ladislava Kuna, kralja ugarskog, kako prije spomenuti, kupio bosansko carstvo, ali od Dragutina, kralja srpskog, bude izmetnut. Kasnije, pako, godine 1302, otme je od njegovog nasljednika kralja Milutina, s krunom je ugar skom sjedini, a od Karla, ugarskog kralja, gospodstvo nad banom primi. Ovaj, u p ovelji Rabnjanima, darovanoj go dine 1303, potpisuje se: Banus Croatorum, et Dominus Bosnae. Ostala njegova djela koja je uinio u Dalmaciji itaj kod Lucia, L. 4, Cap. 3. Umro je godine 1311.
) Vidi Lucia, L. 5, Cap. 3. *) Vadingus, t. II, kod Fari. t. 4, pag. 53.

Putopisi i istorisko-etnografski radovi

249

16, M l a d i n

ubi

Sin P avlov, jo za ivota oca zvao se je drugim banom bosanskim, tako u p o v e lji Splianima, darovanoj godine 1302, potpisuje se: M ladinus Croatorum Banus, Comes Jadrae, princeps Dalmaciae, et secundus Bosniensis Banus. Godine 1319 opomenu ga papa Ivan X X II da bogom ile iz svoje zem lje protjera, ali M ladin bijae gori od ikakvog bogomda^ zloe n jegove opisuje Michas M adius, pisaocon og vrem ena, Cap. 18, koje H rvati i Bonjaci podnositi vie ne mogavi, dignu oruje p rotiv njem u i dignu ga s dostojanstva godine 1322. On prebjegn e K arlu II, ugarskom kralju, od koga bude prijazno doekan, ali kralj, razum jevi njegovu zlou, baci ga u tamnicu, gd je i ohladi31), a Bonjaci sebi drugog bana odaberu, 17. S t j e p a n III, L i n i

Ovaj bijae izmeu prednjaka bosanskih k oji se odmetnue od M ladina bana godine 1322, protjeravi M la dina, banom postade, od pisaoca L in i prozvan33). Od B ranivojevi sinova preote Hunsku. Ovom e Trogiran i godine 1326 knjigu pisavi, ovakvi mu .naslov dadoe: M agn i et potenti Domino, Domino, libero Prin cip i et D o mino Bosnae, Ussorae, Salae et plurium aliorum Locorum, at<3ue Chelmi C om iti33) tj. velikom u i moguemu gospo dinu, gospodinu, slobodnome knezu i gospodaru od Bosne, Usore, Soli i mnogih drugih mjesta, i od Humske upanu.
ai) Lucius, L. 4, Cap. .13. Du Cange 9. . 15, pie: iz kojih oito vidi se da je nevjerojatn o to O rbini pie od Stjepana iz plemena Kotrom ana, bosanskog bana godine 1310 umrveg. s,i) Du Cange, Cap, 9, , 16. F arla ti i m nogi drugi pisaoci ovog Stjepana Lin og m ijeaju sa ovim sljedeim , sam spomenuti Du Cange i Lucius rastavljaju, ali i oni m ijeaju injenja je d nog s drugima. **) Lucius L . 5. Cap. 3. u Monumen, trogirskim .

250

Pisci Bosne i Hercegovine,

Ivan

Frano Juki

Meu ostalom djecom imao je: Stjepana, u banstvu na sljednika, Miroslava, prezimenom Konstantina 1 V ladislava; keri; Danicu i Katarinu, udanu za Petra, upana humskog; za enu imao je Elizabetu, od porodice kralja poljakih. U vrijem e Pavla i sina mu Mladina, bogomili, tj. patareni, koji su p rije bili stijenjeni od ugarskih kra ljeva" i kolokih arcibiskupa U grina i Benedikta, posile se i iz susjednih drava mnogi se ovamo dosele. Zato papa Ivan X X II pie Stjepanu banu, njegovoj eni Elizabeti i kralju ugarskom Karlu godine 1325^). Bana ponukuje da nastoji oko obraenja patarena, d a . prijazno prim i istraivaoce inkvizitore osobito franciskana Fabijana, to je Stjepan uinio, .prim ivi godine 1330 uljudno reenog Fabijana i pomo mu svoju pridruivi. K o je je godine umro, ne zna se. 18. Stjepan IV, Stipi (Stipocius)

_ 1

Sin n ajstariji Stjepana III, oca nastupi. Budui da j e u lju bavi i skladu ivio s braom svojom sluajui mater, to b oljari bosanski pomu nenaviditi i nastojati kako b i ih zavadili, oli s dostojanstva uklonili; zato bi usilovan bjeati s braom, sestrama i materom. Stjepan s materom Elizabetom pobjee u Dubrovnik, braa M iroslav i V la dislav u Hrvatsku, a sestra Danica u Rim, gdje brzo gro znica na nju napane i umori ju; u Rim u bude pokopana u crkvi kod M inerve, s nadgrobnim natpisom *H it ja c e t Diana Illy ric a , tj. O v d je lei Danica Ilirska.
1

Stjepan i braa mu, po nastojanju Dubrovana, po m iri se s Bonjacima, te vrativi se natrag u otadbinu i Bosnom pome vladati. Sagradi sebi dvor nie Bobovca*
a*> Sadraj knjiga vid i kod Farlatia, t, 4, pag. 57. naslov banu: D ilecto filio nobill viro, Principi Bosnensi. Banici: D ilectae in Christo filia e nobili mulieri, Pnncipissae Bosnensi.*-

Putopisi i lstorisko-etnograiski radovi

251

-a sastanku rijeka Dobre i Trstivnice, gdjeno je danas Su*,jeka. Godine 1333 prodade Dubrovanim a poluotok ?. a t za 500 perpera, tj. 180 dukata a mu plaaju na r:dinu. Iz k n jige Benedikta pape X II, na upane h rvat-:e: Nelipia, upana kninskog, Budislava Bernarda i ?avla, krbavske, Dujma i Bartula, senjske, M ladina m la eg i Jurja, upane klike, pisane godine 1337, vidi : : da je bio zanemario franciskana Fabiana i ustegnuo mu svoju pomo, te nije mogao napredovati u istrebljervu bogumila, i zato papa ovim upanima reenog Fa::;ana preporuuje35). Godine, pako, 1340 bivi u Ugarskoj franciskanski general Gerardo, po nagovoru kralja K arla | z'Ae u Bosnu, njem u ban na susret izae, uvi n jegovo ronukovanje obrati se na vjeru katoliku33); dozovne mmoge franciskane, kojim a samostane pogradi i dobrima r.aari. Orbini pie da je ovaj ban na katoliku vjeru c:o obraen od kanonika dubrovakog Bobalia, k oji je banov velik i tajnik bio. Stjepan imadijae velik o p rijateljstvo s ugarskim kra ;em Karlom i n jegovim sinom Ljudevitom , kome triput s vojskom doao je u pomo; p rvi put godine 1345, kad je Zadar opsjenuo; drugi put kad je na H rvate, a trei put '<a je u Erelju na Tatare L ju d e vit iao. Ban ovaj imao ;e boj sa srpskim carom Duanom godine 1350. B avei se Duan s vojskom u Rom aniji, Bonjaci oplijene i porobe susjedne zem lje; zato on, vrativi se s boja grkog, naumi Bonjacima vra titi ao za sramotu, te spomenute godine, >a 50.000 vojnika, nasrne na Bosnu i mnoga sela popali. Duan iskao je, za naknadu uinjene sebi tete, Humsku i banovu ker prvoroenu Elizabetu za svog sina Uro$. Ban ni na jedno nije htio pristati, ve se s vojskom ukloni u mjesta brdovita, umom puteve zasijee, da mu sa svom
,a) V id i kod F a rlatia
**) R aynalus

t. 4, pag. 59.

i V adin gu s kod istog na istom m jestu.

252

Pisci Bosne i Hercegovine,

Iva n Frano Juki

silom nikako nahuditi ne mogae. Elizabeta bila je u gradu Bobovcu; ovoga Stjepan opsjedne, ali zaludu; najposlije Dubrovani 1 M leani sklone bana i cara te se pomire, Duan bude zadovoljan s nekoliko susjednih mjesta, to je zadrao i $vojim velikaim a Lazaru Grebljanoviu i U gljei M rnjaveviu podijelio, i s naslovom k r a l j B o s n e . Godine 1356.umrvi Duan i ovo srpsko g o spodstvo u Bosni prestane. Ban Stjepan ne imadijae djece muke, ve samo dvije keri, E l i z a b e t u , p rije spomenutu udatu za Lju d evita kraljevskom bijae. S vojoj keri na pir u Ugarsku poavi umre godine '1357 i bi ukopan u Mileevu, .u crkvi sv. N ik ole samostana franciskanskog, koga bijae isti Stjepan na rijeci Bosni sagradio37).

19. T v r t k o

II.

1357 1376 19 Roen 1335, umro 1391, ivio 56 godina Sinovac Stjepanov a sin V lad islavljev38), po smrti strica nastupi na banstvo godine 1357, od 22 godine dobi svoje. T vrtk o upravljae sve po savjetu m atere svoje JeJine, koja bijae ena pametna i razborita. N ekoji bosanski boljari ne mogoe gledati da im ena i ludo mome zapo vijeda. O vim bijae glava Pavo Kulii, ban od Usore, vojsku digne i banom se od sve Bosne uini. Tvrtko, brzo skupivi vojsku, Kuliia nabije, iva ga uhvati i u tamnicu baci, gd je je smionstvo svoje smru platio'. L ju devit, kralj ugarski, naizlik hotijui se radovati to je
aT ) O rbini, Du Cange, Farlati, P e ja e v i i drugi.
**) V id i p o velju n jegovu od godine 1387 u S erbskim spom e

nicam a, str. 97. b roj 77.

Putopisi i istorisko-etnografski radovi

253

neprijatelja predobio, pozove ga k sebi u Ugarsku. Ban, nikakvome se zlu ne nadajui, ode; od kralja bude p ri jazno doekan i ugoen; L ju d e vit se radovae, istina, ali ne to je ban predobio nezadovoljnike, ve to je n je ga u svoje mice uhvatio, je r kad ban poe kui, kralj ga zastavi i ne htjedne ga p rije pustiti dok mu Humsku ne pokloni; govorae bo L ju d evit, da po pravu spada na njega kao prija dos n jegove ene Elizabete, banove strievke. Nam jesto Humske, kralj mu dade Neretvu, Imotski i Novi. M alo kasnije ban opet ode u Ugarsku, i m jesto sebe postavi za upravitelja svoju m ater Jelinu. B oljari ne mogui podnijeti da im ena upravlja Bosnom, dignu oruje. Bune ove poetnici bijahu: Dabia, sin naravni Miroslava, strica banova, gospodar neretvanski; n jegovi sinovi: Vladislav, Purija i Vuk, koji oko Drine, Bosne i Usore posjedovanja imadijahu, zatim Senko M ladinov sin, gospodar zem lje meu Konjicom , N evesinjem i morem. Ovi protjeraju banovu mater, te banom uine Stjepana Vukia, brata Tvrtkova. uvi ovo on, utee se k prijateljim a, k o ji mu dadu pomo s kojom on na ne p rijatelje nasrne i njih razbije, neke pohvata, a neki se razbjegnu. Vladislavu oi izvadi. Vuka u tamnicu baci, a Purija u Ugarsku utee. Dabii dobra oduzme, a brat mu u Ugarsku k Lju devitu kralju utee39), m olei ga da
**) O d a vle pisao je on p ap i da mu dopusti u R im doi, tui se na brata svoga T v r t k a kako ga p rogon i zarad v je r e k a to liranske liivi ga svih batina. P ap a U rb a n V 1369, tjei ga da d ra g o v o ljn o podnese o d g o va ra god in e sebi od b rata n ep ra vd e

uinjene, doputa mu da m oe doi u R im i p rep oru u je ga obrani L ju d evita , k ra lja ugarskog. V id i papinu k n jigu kod F a r iatia, t. 4, pag. 62. N a papinu m olbu, L ju d e v it ga je p r e poruivao bratu i m o lio za n jega, ali mu se T v r tk o ne sm ilo va dmah, ve m nogo kasnije, kad je k ra lje m postao, i to na m olbu i v o je m atere.

254

Fisci Bosne i Hercegovine,


*

Iva n

Frano Juki

mu bude u pomoi; to on teko doeka tu prigodu te vojskuj godine 1359, poalje na bana pod naelnitvom N ik ole Konta, palatina, i N ikole primasa ostrogonskog. Boj se zametne pod Srebrenikom, gdje U gri budu junaki potueni i razbijeni. Turocius, Cap. 18, pag. 190. Jo se je drao Senko, i na njega ban nasrne i zem lju mu otme. On prebjegne u Dubrovnik, zato T vrtk o oruje digne i protiv Dubrovanima, Senko, videi ovo a bojei se da porad njega Dubrovani na belaj ne udare, prebjegne k Altomanu, uikome upanu. T vrtk o doavi u Dubrovnik, dubrovaka gospoda vlastelini prim e ga ne kao ne p rijatelja ve kao prijatelja, gdje ga sa svom sveanou ugoste godine 1367, a on im svojim pismom potvrdi ugovore i p rijateljstvo koje su imali s n jegovim stricem Stjepanom banom40). N a molbu Dubrovana skloni se T vrtk o te se pom iri sa Senk'om godine 1368, i pokloni mu nekoliko zem lje oko Nevesinja. Znadui T vrtk o koliko mu zla uini Altom an, upan uiki, prim ivi pod svoju obranu n jegovog n eprijatelja Senka Mladino vica, gledae zgodu kako bi mu se osvetio. Ta mu zgoda doe godine 1368, kad ga pozva na pomo p rotiv Altom ana knez srpski Lazar, koga predobivi, posjedovanja n jegova sebi uze. Kasnije, pako, godine 1374, Trebinje, Draevicu i K on a vlje od Baoe, zetskog upana, otme. Kad kralj srpski Vukain pogine, to T vrtk o prenese gospodstvo svoje i u raku zemlju, te banovinu svoju rairi k istoku i ponevu41).
*#) V id i Serbski spom enici, str. 72, pisana u D u brovniku p o v e lja 1. ju n ija 1367. Im adu jo d v ije p o v e lje o vo ga bana na D u brovan e: p rva je str. 73, br. 59: pisano u naem gradu B ob ovcu sedm i dan m jeseca le b r,, n eizvjesn o k oje godine; druga je : str. 60, br. 65, k ojom oslobouje D u brovane carine, pisana pod B ob ovcem 1375, 9 febru ara. 4 1 ) O rbini, D u Cange, P e ja e v i i drugi, od p laan ja

Putopisi i Istorisko-etnografski radovi___________ 255

III. KRALJI BOSANSKI (God. 1376 1463 = 87)


i i

1.

Stjepan

Tvrtko

(God. 1376 1391 = 15) Slavodobitan unutra i na dvoru, T vrtko, predobivi - :;e neprijatelje, rairivi svoju vlast izvan mea Bosne ;ie i da mu nita vie ne manjka, izvan naslova i asti : i.jevske, naumi i ovo uzeti, s p rivo ljen jem kralja ugar_ ::g a Ljudevita. Godine 1376 ini se kruniti vijen cem m Levskim u samostanu M ileevu 1 ) od A ve, m itropolita rrikog, uzmavsi sebi ime Stjepan M ire2), prozvavi se :: =/em srpskim, bosanskim i prim orskim 3 ). Sm rt kralja Ljudevita, godine 1382, jo ga m ogunijeg uini. Svu Humsku do vode Cetine sad preuze. Za lanje trgovinu morsku sebi privui, sagradio je :;o. jo kao ban, godine 1373, na utoku N eretve u more ^rad Brstenik, koji budui da je Dubrovanima mnogo smetao, na njihovu molbu srui ga. Sad, pako, godine 1379
) U bosanskoj p ovjesn ici d va se napom inju Mileseva : rdno je bilo na rije c i Bosni, danas u gradakoj nahiji, zvan o : lueevac, a drugo je M ile ev o u g o rn jo j Bosni, tj. H e rce g o v in i, r i j e je bio pokopan sv. S a va N em an ji, gd je se j e n jeg o v o tije lo c ije lo nalazilo, i g d je je T v r tk o bio krunjen. a ) T v rtk o na uspomenu svoga strica S tjep a n a uzme im e sebi S tjepan , a opet n jeg a n aslijed ili su svi k ra lji bosanski, te se S tjepan om p ro zvae; ali M i r a , kae O rbin i, da se je na zvao, zato i to to znai dosegnuti ne m ogu, tim vie to u n jeg o v im p o v e lja m a traga tom e im enu nema, ve je n je g o v naslov b io : S te fa n T v rtk o , m iloii bojom k ra lj S rb ijom , B osni i P r i m orju . ") V id i n je g o v e p o v e lje u Srbskim spom enicim a, str. 80, b ro j 66, pisana na d voru T rs tiv n ic i, u c rk v i s v e to g G rgu ra god. 1378, 10 aprila, u k o jo j kae da je n asljed n ik srpske i pom orske zem lje.

256

Pisci Bosne i Hercegovine,

Ivan Frano Juki

sagradi drugi grad u upi Draevici, kod mora, naim enuje ga sv. Stjepan, k oji i danas stoji u Boki K oto r skoj pod imenom N o v i Castel Nuovo. O vdje je on na pravio slanicu i trg soli uveo. Budu da je i ova trgovina soli bila protivna ugovorim a koje su inili Dubrovani s rakim gospodarima, to je T vrtk o na njihovu pronju ukine godine 1382 svojim pismom4). P ro tiv svojoj rodici Elizabeti i njezinoj keri M a riji potpomagao je nezadovoljnike: Ivana, priora vranskog i Ivana, bana hrvatskog, dotlen dok Elizabeta glavom ne plati, a M arija tamnice ne opade;, zamutivi, dakle, u Ugarskoj olakao je sebi mnogo, te je svoje tvrave Usoru i Dobor zauzeo, koje dotlen bijahu u rukama tuim. O ruje svoje godine 1388 prenese u Dalmaciju, gd je osvoji Klis, T rogir, Kotor, ibenik i Spljet, svu gotovo Dalmaciju izvan Zadrar > ). Vie bojeva imao je s Turcima. Kastriota Tvan na govori, ol p ravije navede Murata cara, hotei mu se osve titi, da na Bosnu udari, a meu to T vrtka o toj stvari izvijesti. Car poalje Lalu Schachina, k oji s vojskom u Bosnu usrne, na koga iz zasjede T vrtk o nasrne i strano ga razbije, gd je 15.000 turskih. vojnika zaglavi a vojvoda L ale jed va utee. Godine 1389 knezu, srpskom Lazaru na P o lje Kosovo protiv caru Muratu poalje vojnu pomo od 20.000 vojnika i pred njim a svog velik og vojvodu Vlatka Hrania. V latko i n jegovi vojn ici hrabro su Turke napa dali, ali Turci, po izdajstvu Vuka Brankovia, zeta Laarova, Srbe nabie 15 lipnja. T o spazivi, V latko svoju vojsku natrag povue. Turci, pako, scijenei da im je sada na sve strane raskreno, nasrnu i na Bosnu, ali ih V latko junaki doeka i s velik im njihovim gubitkom od bosan*) V id i Serbski spom enici, str. 85, b ro j 68, P isa n o na

B ii u pograi, god. 1382, ec. 2.


a) Lucius, L. 5, pag. 3,

Putopisi i istorisko-etnograiski radovi

257

skih mea odbije.. Ovo je ona slavodobitna bitka o kojoj radost svoju izrazivae T ro gir anima0), O ve iste godine preobi U gre pod Vranom , kojih voe bijahu: Stjepan L6sonczy i Albert. vojvoda, - Tvrtko, hotei zahvalan biti svome velikom vojvo d i Vlatku na velik oj vojn ikoj usluzi, pokloni mu svu zem lju humsku, njem u i n jegovoj p oro dici, da s njom u pravljaju s priznanjem za gospodara kraljeva bosanskih, tj., Sto Latin i reknu, in leudum. K ra lj ovaj doista moe se b rojiti meu prve ljude svoga vrem ena u Evropi, k oji je ne samo znao predobiti svoje n eprijatelje ve, to je najvie, dravu svoju znao. je urediti i od drugih se nezavisan uiniti, K ra lj ovaj, jo kao ban poeo je kovati novce i, po svoj prilici, p rvi od bana bosanskih. T vrtk o se je dvaput enio; prva mu je ena bila D orote ja, ki Straimira, cara viinskog, koja je curom bila u zakladu kod Lju d evita kralja ugarskoga; a drugu im ao je Jelicu, plem enitu Bosankinju, od nijedne poroda L ne imajui. Od Vukosave, ene nezakonite, imao je Tvrtka, koji je poslije k raljem bio, i Katarinu, udatu za Ulrika, celjskog upana u tajerskoj, godine 1362. U m re godine 1391, dobe svoje 56 god., upravljanja kao ban 19, kao kralj 15; u svemu vladao je 34 godine. G dje je ukopan, dogodopisci ne spominju; ja drim u crkvi sv/ G rgu ra u Trstivnici dananjoj Sutjeskoj. Crkvu ovu on je sa gradio na ast svog odvjetnika sv. Grgura, koja je kasnije crkva pripadala samostanu uvna sv, Klare. K o je g zakona sljedbenik bio je Tvrtko? O rbini i Far lati, uzim ljui u p rizren je tube n jegovoga brata. Stjepana Vukia da ga brat, porad toga to je katolik, progoni, zatim to je u M ileevu krunjen za kralja od m itropolita grkog, dre da je bio istonog, to jest grkog
d ) Lucius, opet L. 5, Cap, 6.
I. F. J uf ci : P u t o p i s i t J s t o r - e t r t o g r i i f , r a d o v i

17

258

Pisci Bosne i H ercegovine.

Iva n

Frano Juki

zakona. A li ova dokazanja u sebi nita ne vrijede, budui da je on brata, ne zato to je katolik, mrzio, ve to je bio buntovnik i za banstvom teio, a to je brat papi uzrok navodio, tome se je lasno dosjetiti, jer ako ovo ne bi naveo, to papa ne bi se ganuo; drugo, T vrtko htijui biti nasljednik "srpskih k raljeva k oji su istonog zakona bili, a uzimayi u obzir ondanje okolnosti, inio se je kruniti od m itropolite grkog, drukije bi morao od pape iskati krunu, a papa mu je bez doputenja ugarskog kralja ne bi poslao, a suvie papu bi muno sklonio, budui da ga je brat kod njega ocrnio; ne slijedi, dakle, stoga da je on bio grkog zakona. Zabacivi sva m oja mudrovanja, za dokazati da je on bio katolik naveemo samo njegove r i jei. A n d rija Gualdi, arcibiskup spljetski, potui se kralju Tvrtku, kao spljetskom gospodaru, da. mu desetine nee da plaaju ni crkovnjaci ni svjetovnjaci. K ralj mu dade povelju u kojoj kae da je on sid i plantula crkve katolianske i reenog arcibiskupa A n driju imenuje s v o jim vjern im savjetnikom i kapelanom duhovnim 7).
T ) V id i p o v e ljo latinsku reenom Guardu darovanu, koja

p o im lje : T v a rtc h o D. G. R asciae, Bosnae M aritim eq u e R ex Omnibus, et singulis C h risti fidelibu s si R egia excellen tia sublim atur Cum subditis praem ium ju x ta eorum m erita pari sorte la rg ia tu r: quanto magis, si in Ecclesias fid e i C atholicae ecclesiasticasque personas, praecipu e sibi subitas et ob ejus reveren tia m p er quem R eges regn ant et Prin cipes dom inantur praesertim . in justis petitionibus, exh ib et se gratiosam favorabilern e t benignam . A tte n to igitu r hoc et quod per eum regnam us qui fi e i C atholicae, c u j u s p t a n t u l d m m e r e c o l o fundator caput et rector etc. datum in aula nostra re g a li Suteska per manus fid e lissim i d ilecti T h o m e de Luzach, p raefatas aulae nostrae V ic e C an celari anno dom ini 1390 ie 30 mensis aug. 13 indictione. C ije lu p o v e lju v id i kod F arlatia, t. 3. pag. 334. P e ja e v i a Coll. 12, pag. 395.

Putopisi i istorisko-etnografski radovi

259

2. S t j e p a n D a b i a God. 1391 1396=5 in naravni M iroslava, T vrtk o va strica, koji, prem da u nemilosti radi bune uinjene bijae kod Tvrtka, ipak po n jegovoj smrti od bol jara za kralja bi uinjen rodine 1391. Piu dogodopisci8) da je D ubrovnik htjeo rrevarom uzeti, meutim vid i se da je ,s Dubrovanim a u prijateljstvu bio, potvrdivi im ugovore brata svog0) Tvrtka od godine 1378, na molbu njihovih poklisara k oji su bili doli u dvor kraljevski ii Terstivnicu, pod ugovorom da plaaju D m itrovadne d vije tisue perper-dinara du brovakih10). O vaj dug godinji Dubrovani su otprije plaali rakim gospodarima, ali budui da jc T vrtk o n ji hov nasljednik bio, to su poslije njemu i n jegovim na sljednicim a plaali, a to za zem lju to su u prim orju iz doputenja k raljeva drali: Trebinje, K on a vlje i D raevicu 11), Godine 1391 Sigismundo, ugarski kralj, die vojsku da od T vrtk a preuzme zauzete zem lje u Dalm aciji, ali utom umre Tvrtko. Meutim, umre i ena Sigism undova M arija godine 1392. Sad se U g ri pometu, odbacivajui jedni Sigismunda a hotei za kralja im ati A lb erta Austrijanca, drugi Hedvigu, sestru M arijinu, a trei, s papom, La islava Neapolitanca; neki, pako, jo pridravahu se k ralja Sigismunda. Meu ovim a bijae i Dabia, k oji pomoe
K } Du Cange, . 19.
*) T v r t k o n ije n je g o v b ra t bio, v e je ovo samo iz o b ia ja i uljudnosti prem a svom e p retstavn ik u reeno. O rbini, pako, pie da je bio b ra t bana S tjepan a Stipia.
* ' *

1 0 ) V id i p o v e lju u Serbskim spom enicim a str. 104, b ro j 81 pisan o y a estitoj vojsci u d o ln jih k ra jih u Lucih 1392, 17 ju lia . ") U S rbskim spom enicim a v id i p o v e lju k ra lja T v rtk a , str. 80, b iv 68.

17*

260

Pisci Bosne i Hercegovine,

Ivan Fraao Juki

Sigismundu da se kraljevstva opet dokopa, Sigismuno, hotei zahvalan biti Dabii, uini s njime takvi ugovor da dok Dabisa uzivi, zadri Dalmaciju pod sobom, a poslije n jegove sm rti da pripadne Ugarskoj. U govor ovaj uinjen je godine 1394l-). Iz p ovelje darovane Vukm iru Senkoviu1 3) vidi se da je s Turcima u boju posla imao, Dabisa bio je oenjen s Jelinorn, od plemena upana Nelipia; po nagovoru svoje ene digne vojsku protiv Grgura i Ladislava Kurjaka Chiriachu, koji bijahu n ep rijatelji spomenutih upana; njihova, dakle, sela, tvrave i imanja porobi i oplijeni. V rativi se kui, malo poslije, godine 1396, umre. ena mu nikakva poroda ne imajui, ode u samostan pokoru initi14), 3. S t j e p a n Tvrtko II Tvrtkovi 47

God. 1396 1443 =

Sin naravni kopilan k ralja T vrtka I, od ,Vukosave njegove prilonice roen, nastupi po smrti Dabiinoj godine . 1396 na prestolje kraljevsko. Kako kratko tako i nemirno bijae njegovo vladanje. Ivan H rvoja na ime kralja Sigismuna otme mu zem lje u Hrvatskoj oblinje; 1 S J Lucius, B. Cap. 3 -13.
ia) P o v e lju ovu u snim ku s k n jiico m O bjasrtenie* izdao je p ok ojn i F a v o Solari u M letcih god in e 1815, k oja p oim lje: V a im e otca i sina i svetoga duha Am in. M i S tefan D abisa po m ilosti gospoda Boga, k ra lj Serblem , Bosni, P rim o rju , Hum sci ze m lji, D o ln jim k rajem , zapadnim stranam, Usori, S oli i F o rm ju * pisano v ' d v o ri k ra lje stva mi* 1395 m a ja 17.* Ista o va d ip lom a naia 2 i se i u Serbskim spom enicim a, str. 342, br. 179. V id i jo drugu p o v e lju DabiSinu od godine 1394., darovanu knezu G ojku M arn aviu, u k n jigam a In d ic ia e vetust. et nobOitatia fa m ilia e M a rc ia e v u lg o M a rn a vitia e R om ae 1632;* U o v o j p o v e lji spom inje se kako je ar B a ja zet s vojsk om u Bosni bio i knez G o jk o pom ogao T u rk e p ro tjera ti. Du Cange, . 13. P e ja e v i i drugi.

Putopisi i istorisko-etnografski radovi

Isto ja Kristi. jedan od prvih bosanskih boljara, prospe 3 as da on n ije naravni sin kralja Tvrtka, ve podmetnuti 3a sina u vrijem e poroda. Ovo bol ja ri povjerovavi, njega, tj. Tvrtkovia,- skinu a spomenutog Ostoju za kralja proglase1 6). 4. S t j e p a n Ostoja

God. 1397 1435 P avla K ristia sin, s pomou drugih boljara, protjera T vrtka I I s p rijestolja kraljevskog, a on se na n jeg popne. T vrtko mu nije dao m irovati, jer otiavi k caru turskom uzme od njega pomo 10.000 vojn ika obeavi mu svake godine davati 20.000 dukata danka. S turskom, dakle, vojskom u vijek je Ostoju uznemiravao i nekoliko zem alja kraj Save prisvojio. Ostoja ispoetka bio je prijatelj, s Dubrovanima, kako se v id i iz njegovih; p ovelja 16). K a snije, pako, godine 1403 zarati se s njima, iz uzroka to su ovi bez n jegova znanja i doputenja od Sanalja, bo sanskog velik og vezira, kupili K on a vlje i neka sela u Prim orju; poalje na njih vojsku od 8,000 i pred njom
m t a , , , .

1 3 ) O rb in i, Du Cange, F a rla ti i drugi.


' 1 *

ie) O godine 1398, 20 n ovem b ra i godine, 1399,. 15 januara, u p rv o j obeao je p la titi dug brata k ra lja T v r tk a : 2559 dukata, a da se isplauje na godinu po 500 p erp era, to su D u b rovan i na godinu za Stonj duni d a vati pisano na D um ne; u drugoj, S tjepan O stoja, .ne im aju i p rija n ji k r a lji od vjetn ik a , nastupio na k ra _ ' ' S . * '

lje s tv o bosansko, d aru je D ubrovanim a, od K u rila d oli Stonja* sva sela i zaseoke, pisano na U sori, v a sla vn o j vo js c i naoj u Lin ici. V id i Serbski spom enici, str. 107, b ro j 83 i str. .109, br. 84.; trea p o v e lja od godine 1399, feb ru a ra .5, str, 112, br. 85. s vje d o i da su mu du b rovak i p ok lisari s m itom doli u k ra lje v s k i grad P od viso k i, m o lili g a . da im p o tv rd i u v je te itd. k o je su im a li od p rija n je gospode rake, srpske i bosanske. O stoja p o tv r u je sa svojom k ra ljic o m K u je v o m i s ostalim vlastelim a. S u tjesci v a slavnom dvoru k ra ljevsk om . P isa n o u

262

P is c i

Bosne i H ercegovine,

Iva n Frano Juki

vojvodu Radi Senkovia. Dubrovani zdrue se s T v r t kom II i s H rvojem , k oji proglasi za kralja bosanskoga, na mjesto Ostoje, kneza P avla Radiia1 7), te se pobiju s Ostojom i ovog predobiju1 *), k oji bi usilovan s njim a m ir uiniti. Ostoja, videi se u tjesnacu, ostavi stranku L a islava neapolitanskog, k oji se otimae za krunu ugarsku i pridrui se Sigismunu; naprotiv, pako, T vrtk o s hercegom H rvojom i velikim vojvodom Sandaljom prie na stranu L ad isla vljevu 1 0 ), utvrdivi p rije m ir s Dubrova nim a20). M iljae T vrtk o da e Ostoju sasvim svladati, ali mu se dogodi protivno. Sigismundo, za lasnje moi svladati Laislava Neapolitanskog, p rije na n jegova p ri jatelja k ralja T vrtk a nasrnu godine 1408. Otme mu: Srebrenik, obor i cijenjenu tvru Klisevac, T vrtk a sa 120 prednjaka ivih uhvati; od ovih mnoge posijee i bez gla ve ih baci sa zidina Dobora u Bosnu; ostale, pako, sa sobom odvede u Budim, meu kojim a i kralj Tvrtko, koga prije nije pustio dok mu ne obea vjernost2 1). Ostoja, izbavivi se Tvrtka, est godina m irno je upravljao. Sigismundo 1414 poe u sabor konstantski,
1T) V id i p o v e lju duke spljetsk og H r v o ja : pisano u Z vea ju god. 1404, janu ara 15. Srbski spom enici, str. 119, br. 88. lft) N adu go i iroko p objedu ovu D ubrovana opisuje M. O rbini, strana 363. Jfi) Lucius, L ib . 5, Cap. 4, donosi p o v e lju L a isla va N e a p o lita n ca pisanu god in e 1406, 26 k olovoza, iz k o je se d ozn aje kako su k ra lj T v r tk o II, H rv o je , uka sp ljetsk i i S an dalj, bosanski v e lik i v o jv o d a , poslali s v o je poklisare m o le i L a isla va da im n jih o v a p o s je d o v a n ja p o tv rd i i pod svoju odbranu prim i, to on spom enutom p o v e ljo m d ra g o v o ljn o ini. B (> ) V id i p o v e lju K r a lja S tjepan a T v r tk a T v rtk o v i a pisanu na b ije lim selitim a u T rs tiv n ic i god. 1405, 24 ju n ija . Serbski sp o m enici, str. 120, b ro j 89. **) V indekcius, su vrem en i pisac. Cap. 18, godine 1408, kod P e ja e v i a C oll. 12.

Putopisi iisto ris k o -e tn o g ra fsk i radovi

263
*

povede sobom kralja Tvrtka. H rvoje, sad se vidivi siguran od strane ugarske, uzme pomo od Turaka,' te nasrne na gradove u Posavini, k oji bijahu zauzeti od ugarske vojske; opsjednutim u pomo pritee ban hrvat ski Pavo upor. A li H rvoja nadvlada vie prevarom nego junatvom, bana iva uhvati, zaije ga u volujsku kou i baci ga u rijeku Bosnu govorei: k o ji u ljudskoj koi kao vo ruao si, volujsku sada s glasom kou nosi22). S tim se je htio osvetiti uporu k oji se je jedno u dvoru Sigismundovu narugao H rvoju pozdravivi ga s ruanjem volujskim, budui da je H rvoje krupan glas kao v6 imao2 3 ).
" ) Turocius, Cap. 16, pag. 229. B onfin iu s: Dec, 3, Lib. 3, boj ovaj i Cuporov sluaj opirno opisuju; i zajedn o p rim jeu ju da je M ehm ed I, car, u v id iv i zgodnu prigodu, postavio n ek og pau svoga, Ik aa imenom, za k ra lja bosanskog u onim p red je lim a k raj S ave k oje od U gra bijae H r v o je s turskom pom oi oduzeo; ali kako pie Turocius, Cap. 18, Ik a evo k raljestvo od U gara b ilo
*

je ukinuto, i Ika gla vom platio. sa) Budui da u o vo j p ovjesn ici esto n apom inje se H rv o je , od potrebe je da n jeg o v ivotop is ukratko predoim o. H r v o je Vuki, sin V ukca H rvatn ia, gospodara m jesta u Bosni i Jajca i K oto ra 1 plem en ite D u b ro vk in je od o b ite lji Lu k arica, roen je oko p olo vin e X I V stoljea. Za v rije m e v la d a n ja T v rtk a I bio je nad vojsk om v o jv o d a ; po sm rti k ra lja ugarskog L ju d e v ita p oalje ga T v r tk o pred vojsk om u D alm aciju, da mu gra d o ve dalm atinske na p red aju siluje, a p redan e da na uzdi dri. U m rv i T v rtk o , n je g o v nastupnik, k ra lj Dabia, uini ga v e lik im v o jv o dom k ra lje v s tv a bosanskoga, a kad i o v a j um re i B on jaci oda beru za k ra lja T v r tk a II, on p r o tiv v o lje k ra lja Sigism unda, proglasi k ra ljo m S tjepan a Ostoju. V i ^ ^ i da se u m utnoj v o d i n ajlan je rib a lo v i s p rija te lji se s h rvatsk im b o lja rim a p ro tiv k ra lja Sigismunda, te p ozove L ad islava, k ra lje v i a neapolitanskog, na p res fo lje ugarsko. Lad islav, okrunivi se u Zadru, nairaenuje ga dukom sp ljetsk im ; u drutvu s Ivan om , upanom cetin jsk im ,
, . " , a

o s v o ji gra d o ve: K lis, Om i i Vranu. U silu je ibeniane da se p om i re s T ro g ira n im a i bosanskim k ra ljo m i za L a d isla va u D a lm a c iji i Bosni v e lik u stranku stee. K r a lj Sigism uno p oalje na n je g a

264

P isci Bosne i H ercegovine,

Iva n

Frano. Juki

Bonjaci, ne mogui vie oima gledati ni uima slu, . 9

ati kakvu bludnost injae kralj Ostoja, kako najugled nije gospoje i gospodske keri oskvm juje, dignu se p rotiv njemu, zbace ga s kraljevstva, a mjesto njega drugog uine, kralja godine 1418.
vojsk'u,*koju H r v o je godine 1403 kod Bihaa ra zb ije i vou ugarske vojsk e, P a v la Bisena, iv a uhvati i- pokloni ga A ldem ariku , neapolitanskom adm iral ju. Lad islav, v ra tiv i se u N apu lj, H rv o ju uini s vo jim n am jesnikom u D alm aciji, preporu ivi g a M ih o vilu Stenu, duki m letakom , 16 lip n ja godine 1404, s ijom pom oi o s v o jio je otok R a b o senjskih upana. T ak o m alo pom alo H r v o je , po doputenju k ra lje v a L a isla va i O stoje, svo je gospodstvo v r lo ra iri; tako L ad islav, osim to g a je dukom iliti knezom s p lje tskim nainio, p ok lon io mu je otoke: K oru lu , H var, V is i Bra; n je g o v naslov b ijae: H e r v o ja D u x S palatri magnus V o jvo d a regn i ; Bosnae, ac vicariu s generalis R egu m V la d is la v i et O sto je. P o d o vim im enom m n oge je p o v e lje dao: T rogiran im a, S iben ian im a i dru gim gra d o vim a dalm atinskim od godine 14021404, k oje se kod L u cia M e m o rie di T r a u u k n jigam a nalaze. Z a S plian e na uzdi d rati sagradio je bio jed n u tvru, od k oje se ostanci i sad vid e, grad J a jc e i K o to r-B o b a c, po n eapolitan skom arhitektu neim aru sagradio je i u tvrdio. . . H rv o je o v je k bio je bez znaaja, on je samo onoga slijed io k o g -je iz d aleka ja e g p rivi a o ; o v o m u je ispoetka za ru kom ilo,, te je dotlen s v o je gospodstvo bio rairio, ali nepravda sama sebe upropauje. H r v o je godine 1396 drao se je strane Sigism und ove, i na im e n jeg o v o od T v r tk a I I o s v o ji d o ln je k r a je v e H r v a ts k e ; godine, pako, 1398 otstupi od Sigismunda, p ro tiv a n je g o v o j v o lji proglasi za k r a lja bosanskoga O stoju i s o v o g p o m ou L a isla va N eap olitan sk og uini k ra lje m ugarskim . Sad, p ak o, kad L a d isla v, ne m ogui odrati D alm aciju , M lean im a je p ro dade za 100.000 dukata, o v o on spazi, ostavi stranu L a d is la v ljev u , te se p rid ru i Sigism undu; ostavi i izn e y je ri se k ra lju Os toj i te s T v rtk o m I I i D u brovan im a u Z veaju , god. 1404, u g o v o r uine p ro tiv O stoje, n jem u za k ra lja - podm etnu P a v la R adiia .(R adin ovia). V id i S rbski spom enici, str. 110, b roj 88,. p o v e lju u k o jo j se tije n je g o v n aslov; M i gospodin H ra v o je po m ilosti b oiei slavn i duk S p alick i, i veom on i v e lik i v o jv o d a k ra lje stva bosanskog i ka tom u. Istin a da je O stoja u b itc i s D ubrovanim a

Putopisi' i istorisko-etnografski rad ovi

265

5. S t j e p a n

O s t o j i 24)*

1418 1424

B oljari rad bludnosti p rotjeravi Ostoju, n jegovog sina sebi za kralja odaberu godine 1418. Ostoja izbaenje ovo ne mogui podnijeti, utee k caru turskom; car mu dade 10.000 vojn ik a u pomo, a Ostoja obea mu na godinu davati haraa. 20.000 talira i sina svoga R ad ivoja u zalogu dati. Ostoji, sjedinivi se s T vrtk o m II, doekaju
morao m ir iskati, nita n em a n je H r v o ji za ru kom n e iza e

Ostoju svrgn u ti, k o ji v id e i se u n e v o lji, p rid ru i se Sigism undu. H r v o je u p rija te ljs tv u sa. Sigism undom ne bu d e zadugo/ U zro k tome b io je o v a j: nahodei se u d vo ru S igism u n ovu ban h rvatsk i P a v o Cupor, kako p r ije spom enuh, h tiju i mu se n a ru ga ti to on kru pn o go v o ri, p o z d ra v i ga v o lu js k im ru a n jem ; H r v o je potu i se k ra lju S igism u ndu i, zato to od n je g a n ije d ob io pravdu , naumi, u h va tivi zgodu, o s v e titi se i jed n om i drugom . Ta m u se zg od a v id je la god in e 1414 kad j e S igism un ef u K o m stanci na crk ven o m saboru b io; posadu n je g o v u iz g ra d o v a Srebren ika, K li e v c a i D ob ora p ro tje ra ; n ad oaveg s v o js k o m bana C upora iv o g u h v a ti i s v o jo j iv in s k o j udi z a d o v o lji. A l i i n je g a n askoro srea iz n e v je ri. Sigism undo p o a lje n an ovo u 3osn u vojsk u , m je sta od n je g a za u zeta o s v o ji i v o js k u m u ra zb ije. O s ta v ljen od tu rske pom oi i n e im a ju i u fa n ja da e m u se Sigism undo s m ilo va ti i oprostiti, kako ga m o l jae, od a lo sti p restavi se u svom grau K o to r u god in e 1416, ru jn a 15. V id i: Pau lu s de. Pau lo. Lucius i D u Cange, Cap. 10,- pag.-. 125. P ie* isti Du Cange, d a j e k r a lj O stoja, h o tiju i se o s v e titi H rv o ju , pu stio s v o ju enu G rubu i n je g o v u Jelicu .s e b i uzeo. . Im a o je H r v o je * sina B aiu i k e r M a riju , od m a te re udatu za S tje p a n a S im ra k o via , na koga su p o s je d o v a n ja n je g o v a p rela; im ao je b ra ta D ragiu i V o js a v a ; p r v i se sp om in je u p o v e lji od go d in e 1401,- a d ru gi u p o v e lji n je g o v o g sin ovca J u ra ja :-S erb sk i sp om en ici str. 199, br. 118. .**) O rb in i i . za n jim d ru gi pisaoci zo v u .' o v o g a S tjep a n a J a b la n o v i ,.n e zn a ju i da je o v a j b io sin O sto je, kako. se v id i iz n je g o v ih p o v e lja . S erb sk i spom en ici str. 134, br. 95: pisano u grad u naem Z vea ju , god . 1419/-m a rta 5/ i str. 141,. b ro j 47: pisan o u stolnom m iestu u S u tiscie 1419, d ecem bra 4.

266

P isci Bosne i H ercegovine, \ Iva n Frano Juki

Os toj u -i Turke; boj se zametne i budui da se je uzalud k rv p rolijevala, a iji je razboj mejdan nije se znalo, to boljari, za vee zlo ukloniti, pom ire ih godine 1422 meu sobom, tako da do sm rti sva trojica zadre kraljevsku mo i dostojanstvo. Ostoji umro je godine 1424, vladavi samo 6 godina, bez poroda budui da se ni enio nije. Ostoja, n jeg ov otac, po sm rti svoga sina jo je jedanaest godina u skladu iv io s T vrtk om zajedno kraljujui. Um ro je i on godine 1435, a k raljevan ja 35 godina. ena mu je bila K u je v a 20), od koje porodio je sinove: Stjepana, p rije spomenutog, Tomaa i R adivoja. Tvrtko II opet

U m rvi mu oba druga kralja, sam sad preuze vlast nad svom Bosnom, ali mu mirnou pokruti sin Ostojin R adivoj, k oji bijae u zalogu kod cara turskog; ovaj uvi da mu je otac umro, uzme pomo od cara te doe u Bosnu da oevinu od T vrtk a uzme, ali ga kralj doeka sna no i razb ije mu vojsku; a on pobjegne u Dubrovnik, gd je postane dubrovakim plem iem i graaninom. N a molbu D ubrovana T vrtk o mu se sm iluje i dade mu posje dovanje okolo K is e le -v o d e 26). K o g je vjerozakona bio
2 a ) L u k a ri i Orbini,. a za n jim a i d ru gi piu da e je O stojin a ena z v a la G ruba, i ovu da j e go d in e 1415 pustio,- te u dovicu ^ Irv o jin u Jelicu uzeo za enu. Ja se b o lje v je ru je m u o v o j s tv a ri p o v e lja m a k o je im am o od k ra lja O sto je i n je g o v o g sina S tjep an a, u k o jim a se spom in je: gospoja k ra ljic a K u j e v a , a G ru b e n i J e lic e nem a; ol m oe b iti da je G ru ba i K u je v a jed n a ista, a li su d va im ena, o l m u je m o e b iti b ila p rilo n ica ili n ezak on ita -ena. 2 0 ) O vak o pie O rb in i, n ad o stavljaju i d a za dugo n ije iv io , v e da j e u m ro od m n ogog pia v in a s led o m ; m eni se s tva r o va zaku ita v id i; o l j e O stoja d va sina istog im ena .R a d ivo ja im ao, o l je o v a j d u e im ao iv iti, budui nam p ovjesn ica k a e da je s vo g b rata R a d iv o j, k r a lja Tomaa^ u m orio godine 1460. k ak o em o n ie v id iti.

Putopisi i istorisko-etnografski radovi

267

T v rtk o pisaoci ne sudaraju se. Du Cange pie da je bio nestorijanac; Bonfinius, pako, da je bio nikakva uprav zakona27); Vadingus za u tvo m o g katolika drae ga radi toga-to je od n jegovih zasjeda Jakob Picenski, p ovjeren ik (Com is) franciskanski, morao se ukloniti iz Bosne. A .7 li i* _% dobro razgrizavi spomenuti Vadingo pie o ovoj stvari, v a lja da suprotivno drimo. Pie on: G odine 1432 doe u Bosnu fra Jakov Picenski, kao p ovjeren ik reda franciskanskog i za franciskane na staro pokorno iv ljen je privesti, i ovaj naavi da fr a t r i u Jajcu im aju dosta posjedovanja, a budui da se to n jih ovoj upravi protivi, zapovjedi da fra tri odanle im aju otii. To T vrtk u muno bude, k o ji znadijae da meu narodom k rivo vjern im drukije ne mogu ivjeti, potui se p ro tiv reenom povjereniku kod Sigismunda i pape, kod koga to uini da franciskanima u Bosni po vladi: da dobra i im anja drati t posjedovati slobodno mogu. Dakle, da T vrtk o n ije bio katolik, bi li se on za ove katolike redovnike toliko zauzimao? N e p rija te lji k ra lje v i nalau kod Jakova da mu kralj p rijeti, te on ukloni se iz Bosne. T o k ralju muno budne, potui se na njega kod pape, k o ji mu zapovjedi da se vra ti u Bosnu; dapae istome Jakovu pie s velik o m poniznou, nepristojnom kraljevskog velianstva, m olei ga da se dostoji vra titi u Bosnu2*, k o ji doavi kralj ga = T > Dec. 4, Vir Turcico ingenio^sum m a impietate, ac pro fana religione praeditus.
2 S ) K o d F a rla tia , t. 4, ova k o m u pie: A u d iv im u s , qu od V os rV eren issim e P a te r, forsa n p e r nostros inim icos e x h o rta ti in ira e nostro R egn o secessistis. N u nc au tem sancte P a te r, hoc p rim u m d isp licen ter sentimus, et v o s ad eo pessim e, de nobis
j . r * i- v

ju d ic a re , non h om in em C hristianu m repu tando, sed tam qu am pagan u m p er C h ristian itatem d iffam a n d o. Q u am obrem supHcamus Im m ilite r P a te m it a ti v es tra e intu itu D e i om n ipoten tis, v e n ire a nos ign em in i, nosque coram auscultare etc. eto.

268

P isci Bosne i H ercegovine,

Iv a n Frano Juki

uljudno prim i. O vo m oljkanje i elja im ati katolikog povjeren ika dokazuje po isti nain da je bio katolik, ka nali

i
'

sljedee
#

doae
'

njegovo

na

crkveni

sabor

Konstancu,

iskanje poslanika od pape E vgenija -IV i

poslanje Tome, hvarskog biskupa, n a ziv' D illecte fili p o lj ubijeni sine od E vgenija IV , k o ji naziv samo se daje od dvora rim skog vladaocima katolikim. Nadalje; obra* m ~ " .0 * m ''

enje mnogih u
-fc

bogom ila

na

katoliki se
i

zakon

pod

ovim

kraljem -0), zatim p ovelja njegova od godine 1436, pisana stolnom


* ,

Biogradu1 1 0 ), katolike

kojom

doputa

francibo

skanima u Bosni s v o j: p r i p o v i j e d a t i ju i s v e t e ve Bog sudio. U m rije


*

rije

r i m s k e c r k v e istinu.

Sve ovo dokazuje da je bio katolik. A li kakav to ga je-

T vrtk o
r

II

godine

1443, poslije

47 godina

smuenog svog vladanja; imao je enu od koljena Jablanovia, Jelicu, od koje nikakva poroda ne imajui, upie i odredi sebi nasljednika svoga sestria Hermana, upana
"i i > *

celjskog i zagorskog, i . cesara Sigismuna31).

k oji je- bio' sin U lrika i n jegove A li Bonjaci za ovo nita n e

sestre K atarine; a ovog Hermana ki bila je ena kralja marei, odaberu sebi kralja.
-9 ) K ako

svjed o i

E vgen io

IV

godine

1442

Illy r io s

pro

cogn ition e v e rita tis eva n g elic a e ad suam e t F lo re n tin i C on cilii praesen tiam cum T rib a lis accessisse et illu stratos piritu sancto fid e m R om an ae E cclesiae com plexos esse e t o b serva re. K o d P e ja e vica C olloqu io 12 pag. 400. P od Ilirim a ra zu m iju -s e o v d je B on ja ci: H ly rj, -quos Bosnenses. . . voca n t. Eneas S iiviu s in. Europa. A pod T rib a lim a , S rb ije razum ije. 4 t > ) P o v e lja o v a latin sk i pisana je, n a la zi se kod E. P a v i a u k n jig a m a : Hamus V irid a n tis O liv a e etc,
7 -,. . *

4 1 ) P e ja e v i

Coll.

21. pag.

399. . V id i

na

t o . im e povelju ,

k ra lja T v r t k a od g o d in e 1427 kod P r a y -a I I , pag.293.

Putopisi i istorisko-etnografski radovi

269

6. S t j e p a n

Tonia

Ostoji

1443 1460 Velikai bosanski, ne pazei na. ugovor T vrtkov, od mah po smrti njegovoj odaberu sebi za kralja Tomaa, sina pokojnog kralja Ostoje3 -). Dok jo' Tvrtko II kraIjevae, papa E vgenije IV , na njegovu molbu, poslao mu je svog poklisara Tomu, hvarskog biskupa, godine 1439. Ovaj papski poklisar svu pomnju uloi; za obratiti na katoliku vjeru novoga kralja Tomu, koji ne bijae jo krten, jerbo je bio bogomilac. Trud mu ne bude uzalu dan. K ralj se obrati i bude krten od Ivana Karvajala; auditora rimske rote godine 1446, poslije kardinala, koji se tada u Bosni desio33); i uzme ime Stjepana, po obiaju svojih predasnika. Papa po svom poklisaru ponudi mu kraljevsku krunu i davae mu oblast podignuti tri-etiri biskupske sto lice obreda latinskog, * to kralj ni jedno ne htje primiti. Krune ne htje uzeti, da cara turskog ne uvrijedi i protiv sebe digne, budui da mu je od godine- 1444 davao danak godinji 25.000 dukata; te bo godine Murat II, predobivi Ugre na Varni, nasrne na. Bosnu, koga
3 2 ) Orbini, Du Cange i svi drugi piu da je Toma bio sin nekakvog plemia P avla K ristia iliti Jablanovia! A li istog kralja Tomaa p ovelja suprotivno dokazuje, da je on bio sin kralja Ostoje. V id i Srbski spomenici str. 242; broj 136. . 33) Obraenja ovog svjedok je E vgen ije IV , papa od godine. 1446. Meu ostalim na crkovnjake i velikae ugarske, pie: Quad itaque apud nos certum est, ac difusum, vobis omnibus, qui estis propinquiores notum esse non dubitamus: Charissimum in Christo filium nostrum Stephanum Thomam, Regem Bosnae illustrem, post multos, diversosque tractatus, diu habitos cum V * fratre' nostro Episcopo Pharensi, quem apud illum in suo regno A p ostolicae sedis Legatum, annis septem tenuibus, tandem - factum fu isse. catholicum Christianum. Cijelu knjigu vid i kod P ejaev i a Coll. 12, pag. 403.

270

Pisci Bosne i Hercegovine,

Iva n Frano Juki

Tom a od daljnjeg p lijen jen ja m itom .od 25.000 dukata odvrati. /Biskupate, pako, ne h tje podignuti zato da sljedbenike grke crkve i bogomile ne zbuni p rotiv sebe.-N astojao je, .dakle, svakome ugoditi. A li fran ciskani, koji se tada po Bosni bijahu uzmnoili, nezadovoljni s pravovjerstvom kraljevim , tue ga kod pape da mnogo opti s bogomilcima i zabrane mu svetotajstva primati; ali se kralj pred poslanikom papinim godine 1445 opravda. Sljedee godine, 1446, drao je u gradu Konjicu kod N eretve sabor dravni, na k oji bijahu se skupili sveenici grki i latinski, herceg Stjepan, brat mu R adivoj i ostali plem ii; u kome saboru odredie; 1) Da m anikeji ili pata reni novih crkava ne grade a starih i razvaljenih ne po pravljaju. 2) Dobra darovana crkvi da se ne oduzimaju. 3) Ubojice da se predadu kraljevskom e sudu u tamnicu, njegova dobra da se na d voje razdijele: jedan dio kralju, a drugi ubijenog rodbini. 4) Vijenici, tajnici, vojvode i upani stolice kraljevske, prim ivi slubu, imadu se sve ano zakleti kralju. 5) H erceg sv. Save nezakonit je ako ga ne odabere ilirski iliti bosanski kralj, i poslije obranja valja da se kralju zakune, to ako ne bi uinio, a slubu bi inio, neka ga kazni kralj. 6) O skvrnitelji rodica glavom neka plate. 7) Izdajnici gradova i svojih gospodara, tako isto i kovai la ljivo g novca, nek se kazne kao n evjern i34). O vakvim uredbama ne samo da je franciskanima ve i papi dobro ugodio, osobito kasnije, godine 1450, kad je sve bogom ile iz^svoga kraljevstva protjerao k o ji se nisu h tjeli obratiti; 2.000 samo ih se obrati, 40.000 pak Stjepan herceg prim i ih pod svoju obranu i u svoju dravu naseli ih. Godine 1457 poalje poklisare svoje k papi Kalikstu
3 4 ) K od Farlatia, t. 4, pag. 68. nalaze se ove naredbe s knjigom n jegovog sina Stjepana, k oje su izvaene iz rkp. koji se je uvao u samostanu fojnikom , k oji rkp. ve odavna izginuoje, po nepomnji uvaoca.

Putopisi i istorisko-etnografski radovi

27|

HI, s molbom da mu posveti zastavu barjak i kri s kojim bi mogao kriare dignuti p rotiv Turcima, to mu papa dragovoljno i uini; dapae svima svetenicima za-, povjedi plaati desetinu, u Ugarskoj, Bosni i Dalmaciji, -:oja se na troje ima razdijeliti: dio jedan Ladislavu, ugar- . skom kralju, drugi Juraju Skender-begu, a trei njemu. Je li ova desetina plaana i je li on mogao boj biti s Turcima, mi doista sumnjamo. On zar, videi sebe slaba, volio je u miru iv jeti s Turcima, drei da je bolje danak plaati nego se u pogibao metnuti. Radi toga na njega se rasrdi kralj Matija, tui ga papi osobito stoga to mu je sin Stjepan bez velik e potrebe grad Sm ederevo u Srbiji, na Dunavu leei, predao Turcima. Zatim Stjepan herceg, ,-:oji je bio k raljev sluga nepokorni, tui istoga kralja Tomaa da on m ir uinjeni naruava, dapae Turina napua u njegovu zem lju predajui mu jaku tvru ioinu. Razabravi ovo, papa naredi svome poklisaru Tomi, hvarskom biskupu, da ovo istrai jesu li istinita, godine 1460, sijenja 18. A li smrt istraivanju konac prekine. Dubrovaki pisaoci, Luki i Orbini, piu: M ehm ed II, turski car; da bi lanje Bosnu podloio, pome, presvuen u kaluersko odijelo, uhoditi gradove po Bosni; u Jajcu gradu poznadu ga, uhite i pred k ralja Tomaa dovedu. K ralj, mjesto to bi ga imao pogubiti ili barem zatvoriti, poasti ga i s njim e se sprijatelji i slobodna proprati u njegovo carstvo. uvi ovo, kralj M atija razljuti se, te mue pie napose njegovom sinu Stjepanu i bratu mu Radivoju, da kralja smaknu, obeavi svakome njegovu krunu i kraljevstvo. K ra lj Toma, ne znam radi kojeg uzroka, digne vojsku protiv Vukmanu banu i, utaborivi se na polju bjelajskomo, od brata R adivoja i naravnoga sina Stjepana bude obno uduen godine 1460, razglasivi da ;e kralj od obiajne svoje bolesti naravno preminuo.

272.

P isci Bosne i H ercegovine,

Iv a n Frano Juki__________

Da su ga sin i brat udavili, to je istina, ali o uhoenju M ehm edovu i M atijaevu nagovaranju, bistro stvar raz m atrajui imamo sumnjiti, prvo, to osim Dubrovana drugi pisaoci od onog .vrem ena o, tom' nita ne spominju; kralj :Matija, premda je na njega b io lju t i kod pape-' radi m anjih okolnosti osvaao ga, ove nigdje ne spominja, to bi drukije spomenuo, a osim toga, kralj M atija ne samo na oca, ve i na sina mu Stjepana jo gore m rzio je, i teko ih je papa pomirio, kako emo dolje nie v id jeti; drugo, to n ije vjerovatn o da bi se turski car u takvu pogibao metnuo po neprijateljskoj zem lji uhoda biti, a ni od Matijaa, da b i on na to zlo svoga neprijatelja na govorio! P ravi, dakle, uzrok ubojstva kraljeva bila je pohlepnost za vladanjem . Tom aevo m rtvo tijelo odneeno bude u 5utjesku, gd je u samostanskoj crkvi svetog Ive krstitelja bude pokopan. Samostan i crkvu ovu on je sazidao3")- K raljevao je .17 godina, imao je za enu Katarinu, ker Stjepana, hercega sv. Save; s njome imao je sina, koga ime Orbini ne spominje; ovaj doavi s materom na otok M ljet, leei u dubrovakoj dravi, za pohoditi udotvornu ^priliku sv. M arije, umre tude od 14 godina i bude pokopan u crkvi benediktinskog samostana s grobnim natpisom: Hic. jacet liliu s Tomascis Regis Bosnae tj. O v d j e l e i s i n T o m a .a k r a l j a b o s a n s k o g3 C ). Zatim od iste imao je sina Sigismunda i ker Katarinu, k oje se oboje poturi, koje godine i rad kojeg uzroka dogodopisci ne spominju.
) Du Cange . 23. K ra lja ovo g Tomaa, koga Bonjaci po predanju za ovjeka sveta i pobona dre, nahode se d v ije slike starinske u samostanu sutjeskom; na onoj m anjoj slikovan je kralj kleei pred Isukrstom k o ji mu se je ukazao. M eni su kod Bobovca i stijenu kazivali na kojoj se spasitelj dostojao je kralju ukazati; tako isto i misniko ruho k oje je n jegova ena Katarina tkala; v id i M agazin D alm atinski godine 1843. str. 52. 3) Orbini, pag. 370.

Putopisi i istorisko-etnografski ra d o v i,

_______273

Od prilonice V ojae imao je, u zao as po se, sina S tje pana, svoga ubojicu i u k raljevstvu nasljednika. K ra ljica Katarina, kasnije razabravi da jo j je ovjek nenaravnom smru umro, ve da je umoren od Stjepana, potui se kod svoga p rija telja cara Mehmeda, k oji doavi s vojskom u Bosnu za osvetiti smrt svoga p rija telja k ralja Tomaa, porobi i popali, i m itom um oljen ode natrag. Katarina, vid ei da tursko p rijateljstvo i njihova osveta njoj nikakve koristi, a alosnim podlonicim a v e liku tetu nanese, pokaja se i otie iz Bosne, mald\ v re mena zadravi se u dubrovakom, prim orskom grau Stonju, stie u Rim. Upisa se u trei red duvna sv. Franje, o vd je oko 12 godina od pape bude k raljevskim nainom uzdravana, zato u svojoj oporuci uini papu rim skog k raljevstva bosanskoga nasljednikom ako se njezina djeca, Sigismundo i Katarina, ne bi od turske v je re od vratili i na pravu vjeru obratili37). Katarina, koju franciskani, u svome muenikoslovu, kao b l a e n u tuju, u m rije godine 1478 i bude pokopana u franciskanskoj crkvi A ra coeli zvanoj, i nagrobnici n jezinoj sljedei natpis u ilirskom 38) jeziku a azbukom bosanskom bude urezan:
K a ta rin i k ra ljic i bosanskoj tipana hercega oa svetoga Save Od poroda Jelin e i kue cara tipana Roenoj, Tomaa kra lja bosanskoga eni K o ja iv i godin 50 i 4(54) I p rim in u u R im u na lito gospodina 1478. Na 25. nt oktobra S pom in ja k n je pism om p o sta vljen . tT) Oporuku ovu i?, rukopisa knjinice vatikanske ispisao je Rajm aldus H istoriae Eccles. t. 7, nro. 43. itaj ju kod P ejaevia cijelu Coll. 12. pag. 419. 3S) Natpis ovaj kasnije je bio naostavljen i u latinskom jezik u ; p rvi ga je priopio K ra n ja c Bohori, o njem u su m nogi pisali, a n ajvie Katani, v id i: Specimen P h ilologiae et G eographiae Pannoniorum etc. Zagrabiae 1795 Lib r. 3, 61 71.
J. F. J u k i: P u t o p i s i i i s t o r . - e t n o g r a f . rad ovi

18

&
274 Pi3Ci Bosne i H ercegovine,

Iv a n Frano Juki

7. S t j e p a n

Tomaevi

(kralj

posljednji)

1460 1463 Sin i ubojica svoga oca, nastupi godine 1460 na p restolje, Oitovavi se da je svoga oca ubio, mnogi se p le m ii od n jega odvratie. K atarina pozove svoga p rija telja M ehm eda II da osveti smrt njezinog ovjeka. Car doe u Bosnu, nju porobi i popali i jednu tvru, Samac, naini na uu Bosne u Savu, i svoju posadu metne, i kraljevske n ep rija telje u nju stane vabiti. K ra lj, v id e i se u tjesnacu, ponudi mu danak od 25.000 dukata svake godine plaati; s tim nainom uklone se Turci i Katarina iz Bosne. M atija, kralj ugarski, jo od onog vrem ena otkad je Stjepan Sm ederevo Turcim a izdao, imao je zlu volju, k njemu, dakle, sad poalje svoje poklisare m olei ga za oprotenje i obeajui mu oblinje gradove kraj Save predati, da ih on uva od navale turske. M atija se tako lasno ne dade um oliti odmah, ali po nastojanju papinom oprosti mu 0 B ). Stjepan posla svoje poklisare k papi Piu II, m olei ga da bi mu dopustio podignuti u Bosni tri, etiri biskupata, da bi mu poslao kraljevsku krunu i svoje poklisare. Papa mu dopusti biskupate podignuti, a krunu mu ne dade bojei se u v rije d iti k ralja ugarskog.
r

N epovoljan papin odgovor, smutnje unutarnje, p ri p ravljan je turskog cara na boj, razliiti glasovi da se na njega car sprema udariti, Tom aevia u tijesno stanje vrgoe. XI to vrijem e prispije turski poslanik da prim i od k ralja obeani danak od 25.000 dukata. U dvoru k ra lje v skom, po smrti Tom e, hvarskog biskupa, drugi papinski poslanik, Nikola, modruki biskup, ovjek dosta nesmo tren,, kralja nagovori da Turinu danak zanijece, obea*) V idi knjigu k ra lja M atijaa od godine 1462. na P ia I I pod br. X X V I i' na kardinala od sv. A n gela godine 1462. pod br, X X V I I I . Epistolae M athiae C orvin i Reg. Ung. T irn aviae 1746.

Putopisi i istorisko-etnografski radovi

275

jui mu papinsku pomo i ispunjenje kod pape njegovih elja. K ralj, takvim rijeim a zanesen, uvede turskog po slanika u svoju bogatu blagajnicu, u kojoj preko dva m iliona dukata bijae, i ponosito ree mu: E vo, vidi, ta ja srebra i zlata imam! No ne dam Turinu ni jedne mrvice, nego u za ovo vojsku sakupiti, a jedan dio u sigurnom mjestu ostaviti, kako bi odatle, ako bi me srea vojnika iznevjerila, izvan otadbine iv iti m ogao. P o slanik ga opomene na vjernost i ispunjenje obeanja, metne mu pred oi zla slijedstva, koja ga mogu stignuti ako s Turcim a prijateljstvo raskine, od koga zla njegovo bogatstvo nee ga spasiti, ve e ga, moe biti, drugi uivati. K ralj, dakle, otpusti prazna turskoga poslanika i- tako s carem u oito neprijateljstvo stupi. Zato sad se na boj pome spremati i poklisare svoje, godine 1463, k papi poalje. T i poklisari bijahu dva starca, stasa visoka i po gleda junakog, i govora uljudna; jedan od njih k papi Piu II ovako progovori40): Razum io sam > da M ehm ed II, sultan turski, dojdueg ljeta na me udariti nam jerava i da se ve na boj spravlja. Nisam taj koji bi se podobnoj sili oprijeti mogao. M olio sam Ugre i Mleane, i Juru Kastriota, da mi pomognu. To isto i od tebe molim: niti novane pomoi traim, elio bih n eprijateljim a i sunarodnicima m ojim to vidiono uiniti da e mi ti na ruci biti. Kad uju Bonjaci da neu sam na-bojite poi, hrabrije e vojevati, niti e Turci sm jeti upadati u zem lju m oju u koju je ulazak preteak i koja na vie mjesta tvrde gradove broji. T vo j pretasnik E vgenije ocu je mome krunu obeavao i htio u Bosni rim ske biskupe da uvede. Sve je to otac m i odbio, da ne b i Turke na se razdraio, je r je bio novokrenik, niti je jo M anikeje iz svoje
*) Gobelinus Lib. X I. pag. 549. Kod Assemana Cei. Eccles. tomo 5. 18*

276

Pisci Bosne i Hercegovine,

Ivan Frano Juki

zem lje izagnao. Ja sam od djetinjstva krten, latinsku knjigu uio, a Krstovu vjeru slijedim, ne bojim se ega m i se je otac bojao. elim da mi poalje krunu i biskupe. S tim e pokazati da mene u n evolji zaboraviti nee. A k o se zaratim, ufanje u podlonicima od tebe okrunjen, a strah neprijateljim a biti. Zapovjedio si pod roditeljem m ojim da se vojena sila u Dalm aciji pod upravom M leana biva, namjesto krstonosne k njemu poalje. O vo je vijeu mletakom nepovoljno bilo. Zapovjedi da se sad meni poalje. V aljda e ti rije pretenija.biti kad i M le ani sad drukije misle i glasa se, hoe li Turcima rat da objave. I ovo molim takoer da se poslanik i Ugrima poalje, koji da moju stvar kralju preporui i p rivoli ga da sa mnom sojuz oruja uini; ovim se, a ne drugim nainom, Bosna izbaviti moe. . . K ad bi Mehmed samo m oje kraljevstvo traio i dalje m irovati namjeravao, sudbinu bi moju ustrpljivo podnosio, niti bi se pristojalo radi svoje vlastite obrane, ostalo kranstvo uznemirivati. No, nezasitljiva elja vladanja nikakve mee ne priznaje. Poslije mene hoe udariti na U gre i Dalmatince, M leanima podlone, potraie Italiju, za kojom ezne i o Rimu se esto razgovara. A k o prepuste krani te moje kraljevstvo osvoji, najugodniju e oblast i mjesta k dostienju c ije lji svoje imati. Ja p rvi oekujem navalu, po slije e mene Ugri, Mleani i drugi narodi svoju sudbinu iskusiti, ni s Italijom se nee zadovoljiti. Ovako misli neprijatelj. Ova ti kao izvjesna javljam , da ne rekne da nisu to pretskazana i da me za nebrinost ne osudi. M oj je otac tvom e pretasniku N ik oli i Mleanima pa danje Carigrada pretskazao. N ije se vjerovalo: izgubilo je, na svoju nesreu, kranstvo prestolni grad i patriarku stolicu i stup Grke. Sad ja o sebi proriem: ako
X.

m i uzvjerujete i pomognete, spasen u biti, a drugije propadam, i padanje m oje mnoge e sa sobom povui.

Putopisi i istorisko-etnografski radovi

277

Papa odgovori: V jeru jem o poslanitvu Stjepanovu. Ista nam se s vie mjesta javljaju . Zapadno carstvo trai Mehmed, koji je istono razorio. N ajprikladnija je e lji njegovoj Bosna; ova e vrata, vjerovatno je, n ajp rije da izstavi. U initi nee, ako kralj bude smio slobodnim duhom suprotstati. Preteak je prelazak preko bregova i pristup u dravu koje lako mogu njih malo smesti. Zdruie oruje U gri i Mleani. Poslanika emo radi iste stvari k obojem narodu poslati. Optu emo stvar s optim silama pomoi. M i emo onoliko pomoi, koliko moemo. V ojena sila koja je u Dalm aciji, gledaemo da se vama poalje. Zapovjediem o da se saborne crkve u Bosni sazidaju i u sazidanim biskupi postave. Krunu poslati ne moemo, da ne uvrijedim o kralja ugarskog, kome je kralj bosanski vazal podlonik i kog je oblast kruniti ga. Raspitaemo to on o tome misli. A k o mu ne bude nepovoljno, krunu, k oja je gotova, poslaemo ti po poslaniku. A k o li se usprotivi, nepravdu uiniti mu neemo, niti hoemo onoga razdraivati od koga se je pomoi nadati. Stjepan, ako je pametan, svakojako e gledati da Matijaa sebi na klonjenim uini, s kojim ako se zdrui, teko e ga Turci moi nadvladati. Dok su se ova dva u Rimu zbivala, car M ehm ed razum jevi od svoga poslanika da je kralj Stjepan ne samo zanijekao danak ve i tvru njegovu na ustima Bosne u Savu, Samac, osvojio, razvalio i vojn ike zarobio, glavom poe na Bosnu, povedavi sa sobom 150.000 samih ko njanika, osim nebrojenih pjeaka; mjeseca lipnja 14, g o dine 1463, neiskazanom hitrinom prispije pod grad B o b o v a c. K ra lj, stric mu Radivoj i kraljica M arija prebjgnu u Jajce. Grad Bobovac preporui upravljanju svoga vojvode Radaka. Grad ovaj, sazidan na jednom neprikuljivom humiu, opasan je bio s dubokom jam om (endekom), d vije rjeice koje se tude sastaju napunile

278

Pisci Bosne 1 Hercegovine,

Iva n Frano Juki

su jamu vodom, tako da se k njemu pribliiti ne mogae^ Osim toga, kroviti putii i slrmene staze samo d vije bijahu; top, dakle, nije mogao dovesti se. Zato car pod njim topove je lijevao. P et dana na njega je uzalud pucao, najposlije okani se i put grada Visokoga poe. Vratnice, po sata od Visokoga, mjesto se danas zove to se je car odatle opet vratio na Bobovac. Radak, bivi otprije bogomil (manikeo), bio se obratio javno na vjeru katoliansku, ali tajno i srcem i duom pravi manikeo. Ovaj, .to iz osvete prama kralju,-to iz pohlepnosti za blagom i gospodstvom, poalje svoga o vjeka k caru obeavajui mu za blago izdati grad i svog gospodara. Car, naravno, obea mu sigurnost njegovog gospodstva i glave, zatim veliko bogatstvo u novcima i zemljama. Po takvom sramotnom, pred Bogom i ljudima grenom izdajstvu i ne vjernosti, car unie u B o b o v a c , grad toga vremena najtvri u svoj Bosni. Radak, donesavi klju od grada, duboki poklon caru uini i, oikajui svoje ne vjernosti i izdajstva pohvalu i obeano nadarenje, zaslueno nadarenje zaista i primi. Car, izdreivi na njega oi, ljutito rekne mu: N evaljalico jedna! Ti, koji tvome gospodaru od jedne vjere nisi bio vjeran i pouzdan, kako e meni, Turinu, biti vjeran!? Namigne na k rv nika i otsijee mu glavu. R a d a k o v i c a , golema sti jena iz koje iva voda izvire, zove se i danas gdje je ovaj vojvoda i izdajnik poginuo. Stijena ova je na putu idui iz Sutjeske u Borovicu. Car, videi tvrdou ovoga mjesta i grada Bobovca i spazivi nepristupnost k njemu - obori ga i pod prokletstvo metne (nalet uini) da se nikada sagraditi ne smije a to stoga uzroka da se ne bi opet uzalud muio osvajajui ga od neprijatelja, kad bi u n ji hove ruke pao. Kad je car pod Bobovcom razumio da je kralj sa svim bogatstvom utekao u Jajce, opremi za njim Mehmea

Putopisi i istorisko-etnografski radovi

279

vezira s vojskom; K ra lj, dakle, ni ovd je se siguran ne videi, pobjegne u grad K lju, k oji od Jajca k zapadu udaljen 10 sati bijae. K ra lj se je uzdao ne toliko u tvrdou ovoga grada, k oji leae na visokom b rijegu pod planinom iom, koliko u rijeku Sanu koja kraj n jega tee, scijenei da Turci ne mogu je pregaziti. M ehm ed vezir, doavi pod Jajce, uzme ga na predaju i odmah za k raljom otisne i prvi nagazi na Sanu, koju pregazivi opsjedne grad. K ra lj se je tri dana turskoj sili odupirao, ali za dalje opiranje ne bijae mu hrane u gradu. Naumi, dakle, pod pogodbama sa stricem svojim predati se pod pogod bom: da on Bosnu caru predaje, a car njemu i stricu da pokloni ivot i da im dade gospodstvo i zapovjed u dru gomu kraju svoga carstva. Oh, moj nesretni kralju, zar ne zna da je turska v jera kao na vodi pjena! A li grijesi su te sapeli. B jelaj ti polje tamo za tobom samo 10 sati lei, tude, jadan, pamet tvoja ami i gleda mranu sjenu tvog oca, koga si nemilosno zadavio. Vezir, na ime carevo potpie tu pogodbu i grad za uzme, te Stjepana i R adivoja sa sobom natrag povede uJajce, gd je je ve i car s ostalom vojskom prispjeo. Caru, istina, draga bijae ova jabuka to mu je vezir poklonio, tj: Stjepana i Radivoja, ali razum jevi pogodbu koju vezir na njegovo ime bijae ugovorio i potpisao, muno, bijae mu pokloniti gla ve onima za ijom k rv lju sveer eae! M eutim , m ufti-hoa carski, iznae u svome erijatu i dade caru fetvu da on n ije duan sluati i obsluivati ugovor uinjen od mlaega na ime n jegovo dakle, m oe ih slobodno pogubiti. Ta ga fe tv a razveseli. A li ga po gubiti jo odgodi dok svom Bosnom ne zavlada. K ra lju obeanu sigurnost pritvorno potvrdi ako jo raspie'svim a upraviteljim a gradova da se dragovoljno predadu, sebe i gradove; to kralj morade uiniti i tako za 8 dana vie od 70 gradova na vjeru predade se.

280

P isci Bosne i H ercegovine,

Iva n

Frano Juki

Sada M ehm ed car videi da mu je prevara za rukom izala, pogubi nesretnog k ralja Stjepana Tom aevia41), strica mu Radivoja, m noge druge knezove, v o j vode i plem ie k o ji se nisu uklonili oli poturili, godine 1463, lip n ja 30, na polju blagajskom. M arija kraljica, a ki Lazara Brankovia, p osljedn jeg srpskog gospodara, bila je od k ralja s m nogim blagom jo iz K lju a p rije doaa Turaka otpravljena u Hrvatsku, ali doavi na prenoenje k banu hrvatskom Pavlu, b i od n jega u tam nicu baena i sveg blaga liena. A li je i on svog neuljudstva i nepravde brzo plau prim io: doavi na susret T u r cima, za obraniti svoju zem lju od n jih ovog napadanja, pogine, kojom prigodom M arija utee iz tamnice i ode k m ateri svojoj u Ugarsku, gdje u Pounu godine 1466, 20 lipnja, od tuge i alosti umre. Katarina, ena R a d ivojeva a sestra Radoslava Pavlovia, sa Ljubeom sinom i m nogim velikaim a bosanskim, pobjegne u D u brovnik1 2 ). Car, podloivi zem lje i gradove kralja Stjepana, poalje jedan dio vojsk e s vezirom tesalinskim Omer-paom na S tje pana hercega, kog zem lju popali i porobi. Stjepan svojom vojskom bio je utekao u planinu, otklen Turcim a dosta je jada zadavao. N ajp oslije zaite m ir obeavi dvostruk danak plaati, davi im u zalogu sina svog najm laeg Stjepana. N a to Tu rci pristanu, te njegovu zem lju osta v iv i' nasrnu na zem lju Radoslava Pavlovia, k o ji drae Popovo, T reb in je i sve zem lje do Dubrovnika, koga po gube, gradove mu obore, n jiv e popale, kue poharaju,
4I) O nainu pogubljenja pisaoci razliito piu: Papa P io II, u svojoj B u li od godine 1463, v e li da ga je car vlastitom rukom posjekao. Iva n Leu n klavio i Bonfin piu da ga je na m ijehe sadro. Joakim Kureus u sileskim ljetopisim a na strani 169 i M atia M ieccovita, da ga je za kolac p rivezao i strijelam a probo; n ajposlije drugi, da ga je svom e hodi Perzijancu uitelju predao i o v a j ga umorio. 4S) L u k a ri, O rb in i i Du C ange itd.

Putopisi 1 istorisko-etnografski radovi

281

stanovnike zarobe i natrag se vrate. Tako bosanska slo boda i kraljevstvo, koje je za 78 godina samo trajalo, pade pod Turina, pod kojim do dananjeg dana stenje i gorko cvili, svoju bijedu i nesreu preko 386 godina oplakujui, i uzaludu oekujui izbavljen je od ovog nesretnog i nesnosnog ropstva.

IV. PROPAST KRALJEVSTVA BOSANSKOGA I OVE GLAVNI UZROCI


Sudbina naroda u rukama je svemogueg stvoritelja, koji narode jedne die, a druge propasti preputa, da k oji nije, dok je slobodan bio, pravednu stazu krijeposti slijedio, naui se u ropstvu svesrdnije Bogu sluiti] Kad god su ljudi otstupljivali od pravog svoga zvanja, Bog ih je, sad gladom sad pomorom, pohodio i opominjao, a kad se ni tako ne bi dozvali, onda slao bi im narode krvolone, i ovi bi ih gnjeili nemilosrdno. O vo nas ui zgoopis novi i stari, crkovni i svjetovni. Narod na slavenski, prim ivi i nauivi grijeh e i zlou naroda romanskih, germanskih i grkih, a svoje se prostote zaboravivi, gotovo se je bio atro, a i sad se tare, od samosilnika, i to vei dio ilirskih Slavena. Iste opaine koje upropastie grko carstvo, upropastie i slavenske narode Bugare, Srbe i Bonjake: oholost, bludnost i nenavidnost meu narodima srednjeg vijeka zavladae. Svak je hotio zapovijedati, a umio nije! Vladaoci, davi se za nasladnou putenom, nisu m ogli razum jeti dunosti svoje i svojih podlonika; da mogu svojoj oholosti i blunosti zadovoljiti, trebalo je bogatstva, koje u ono vrijem e stei, drugog naina nisu zriali osim da jai od ne jaeg kvai, Vladaoce slijedili su drugi, i to do njih u gospodstvu naj blii; sve se je dotlen gonilo, dok najposlije drava ne bi podijeljena meu plem ie i kmete, i ovi posljednji, u

282

Pisci Bosne i H ercegovine,

Iv a n Frano Juki

vlastitoj zem lji svojoj* postadoe robovi, a plem ii, ilit i bol jari, n jih ovi gospodari i kralji. B oljar svaki teio je za veom silom i gospodstvom* to je narod, narodnost i srea narodna, to onoga vrem en a Bonjaci nisu znali! K o je vie k r v i p rolio svojih zem ljaka, otim ajui i plijen ei tua imanja, nego oni k o ji po svom zvanju i dunosti m orali bi druge braniti, a zlo ince progoniti!? Svaki elei gospodariti, n ije udo to je Bosna u jedno isto v rije m e tri kralja imala, k oji svaki, za drugoga oboriti, iskao je pomo od Turina, obeava jui danak hara plaati; plaanjem danka i sveudiljn im bojevim a oslabie i sebe i narod. U k ra lje ugledali su se drugi boi jari: herceg H rv o je i h erceg Stjepan Kosaca, i knez Radoslav P a vlovi, malo ol nim alo pripoznavae vlast kraljevu. Car M ehm ed II, osvojivi osim aziatikih drava, carstvo grko, k raljevstvo bugarsko i srpsko, zgodnu p ri godu gledae da i ovu posljednju na jugu slavensku dravu iz broja nezavisnih drava izbrie i pomrsi; je r mu je Bosna bila most preko koga nam jeravae prei u Ita liju i sjediniti zapadno carstvo s istonim. Tom aevi, posljedn ji kralj, bivi nezakonit sin i ubojica svog oca, kao takvi kod plem ia i puka ozloglaen, nikakve snage n ije imao, nit su podlonici njegovih zapovjedi sluali. K ra lj b jei iz Bobovca u Jajce, iz Jajca u K lju , bez vojsk e! G d je su mu plem ii, v e lik e vojvode, h erceg sa sinovima, knezovi, upani i vlastela? S ve se je uutilo, gledaju propast svoga k ralja i nadaju se od Turina v e em^ bogatstvu i srei. Tako biva s narodom bezbonim r koga su zloe i opaine obuzele. N ad paklom stoji, propast svoju gleda a ne vidi, slijep! P rosti narod km eti sasvim od gospodara potisnut, n ije mogao a niti je znao braniti sebe i svoga kralja; oni su b ili uprli oi u svoju gospodu, koja kad sramotno svoga k ra lja izn e vje ri, za -

Putopisi i istorisko-etnografski radovi


' i

283

tueni gledahu. Osim toga, zakoniti sin k ralja Tomaa, Sigismundo, bivi se jo davno poturio a sad nahoei se u carevoj vojsci, ne samo plem ie ve isti prosti narod bunio je p rotiv kralju, da se podloe dragovoljno caru, plem iima rairen je posjedovanja, a km etovim a izb a v ljen ja od plem ikog ropstva obeavajui i laui. K ra lj, doista, bio je ovjek nerazborit; n jega je mudra ena, m ati Vojaa, svjetovala da tako naglo i nerazborito ne razmee s Turcim a prijateljstva, meui mu pred oi neposlunost plemia, prim ljui, hoe li obeana od pape. Ugra i M leana pomo stignuti ol ne stignuti na vrijem e, ali zaludu, on poslua vie pobonog, nego razum nog papinog poslanika. Svrhu svega, izdajstva Radaka i graana jaakih, k oji da budu se oprli i nekoje vrijem e carevu silu zabavili dok bi stigao M atija kralj iz Ugarske s vojskom , lasno bi se kralj odbranio, niti bi tako lasno Tu rci Bosnu osvojili.

V. GOSPODSTVO UGARSKO-HRVATSKIH KRALJEVA U BOSNI


od godine 1463*1527 Poslije tri mjeseca neg je car Bosnu osvojio, gradove s vojnicim a svojim napunio i ve iz Bosne put M aedonije otiao, kralj ugarski M ati ja K orvin s vojskom doe u Bosnu, te opsjene tvrdo mjesto grad Jajce, mjeseca listo pada god. 1463, po nagovaranju i nastojanju, francikana1 ). Varo etvrti dan osvoji, grad, pak, jed va trei mjesec, i to licem na Boi, iz koga je isti dan u Budim pisao. M nogi Tu rci branei grad izginuli su, a 400 zarobljeno. O svojivi Jajce, i jo drugih 30 gradova predobije, a toliko i jo vie predade mu se, meu kojim a znatniji b ili su:
l) S vjed oi knjiga pape P a v la I I pisana franciskanim a godine 1467; v id i je kod W adin ga tom. X I I I , pag. 405.

284

Pisci Bosne i H ercegovine,

Iv a n Frano Juki

Banjaluka, Tesanj, Srebrenik i Sokol. Mogadijae i ostale jo predobiti, da ga ne pomete neto zimsko doba, neto pak usrnue n eprijatelja eha u Ugarsku, pod voom Gikrom2). Ostavivi, dakle, u osvojenim gradovim a jaku obranu, s ostalom vojskom vrati se u Ugarsku. Pitan je je vano: zato Matija, koji na svaki turski korak pazijae kad su ovi u Bosnu usrnuli, nije za njim a iao, te s bosanskim kraljem sjedinivi se, Bonjake ohra brio i toliku nesreu odvratio ol preprijeio! K ralj M ati ja o ovoj stvari piui papi Piu II, po nekh nain izgovara se3 ) da nije znao kuda e car iz Srbije toliku vojsku okrenuti, da se je imao boriti prija s Ali-begom , vezirom srbijanskim, koji je uvao prelaze na Savi; ovoga morao je n ajprije zauzbiti;da je car u Bosnu zovnut od nekih izdajica Bonjaka; najposlije, veli Matija, da je car jed nom b r z i n o m osvojio Bosnu* A li tri mjeseca oekivati i otezati, daje nam m isliti da je on hotimice oekivao dok car vojsku iz Bosne izvede, ne smijui se moe biti s njim a tuknuti? O l je, biti moe, oekujui ta e s kraljom bosanskim biti. i elio po k oji nain propast kraljevu, da tako lanje Bosnu sjedini k ugarskoj kruni. Sljedee godine, 1464, car nanovo digne vojsku na Bosnu i opsjedne sve gradove koje su U gri drali; pod Jajcem neuvene veliine topove salije, te grad pomc
-) V id i knjigu M atijaevu pisanu godine 1464, sijenja 27, papi Piu II, pod nr. L X X II I. 3 ) V id i sad spomenutu knjigu, gdje meu ostalima sljedee pie: A t paulo post ambiguitas haec sublata fuit, palamquae factum est, invitatum eum a quibusdnam proditoribus Bosnam versus declinare. Eo dum festinus accessisset, suscepta proditione, quam ante paraverat, prius forte, quam eduxssiet gladium vicit: proditoribus aeque, ut proditione potitus. V in xit aein regem arte et dolo, non armis superatum, demumque excrutiatum necat: Arces omnes et munitiones Regni in deditionem accepit, custodibus earum manus uitro poiTigentibus etc. etc.

Putopisi i isiorisko-etnografski radovi

285

- iti 1 lagune potkopavati, nasrui neprestance na grad : dana*); ali uvi da M atija ide na njega, topove pobaca vodu i s vojskom pobjegne bez obzira. P red vojskom ugarskom bio je Em erik Deak, koga M atija uini guber n a to r o m u praviteljem Bosne; iza ovoga, M irka Zanolju, biveg p rije blagajnika. M atija m oli papu P a v la godine 1465, da mu dopusti dohotke priorata vranskog _ Dalm aciji, da m oe lanje Bosnu p ro tiv Turcim a bra niti''). M atija iste godine bio je opsjednuo tvrd i grad Zvornik, koga s jedne strane visoke stijene a, s druge, rijeka Drina brani; ali zaludu: ka"ko je car p rije poplaio se njegova doaa, pobjegao ispod Jajca, tako i sad M a ri ja, zauvi da car glavom ide Zvorniku u pomo, p objee ispod njega. Godine 1465 M atija opet skupi silnu vojsku, im ajui rdluku svu Bosnu od Turaka oteti, ali doavi do Zagreba, uje da su mu s lea unili neprij-atelji kranstva u U ga r sku, i imae se vratiti. Godine 1471 M atija naim enuje kraljem bosanskim Lovru, upnika ilokog u S rijem u Ujlaky-a. A li ovaj k ralj Bosne ni vid io nije, ve iv io raskono u dvoru M atijaevu. Godine 1479, ne bivi doma Matijaa, poturice bosanske zalete se u drave prekosav ske i do 30.000 robija odvedu; za n jim a se sljedee go dine, 1480, otisne M atija, te ih stigne meu Busovaom i Vitezom : Turke razbije, ro b lje gotovo sve povrati, i m nogo krana sa sobom odvede u Ugarsku, a poalje u S arajevo Vuka Despota, k o ji S arajevo porobi, popali0) i n ajveeg arajskog junaka, ereleza, sestru odvede. Za vladanja M atijaeva T u rci nisu m ogli ugarske gradove u Bosni
*) V id i knjigu M atijaevu, godine 1464, na cesara rim skoga, pod brojem L X X V .
a) K n j i g a M a t str. II, k n jig a X X X I I .

*) Rukopisna kronika, koja ne kae je li ovo Zm aj B rankovi; a narod p je va i p rip ovijed a Vuka JajCanina.

Vuk

286

P is ci Bosne i H ercegovin e,

Iv a n F ran o Juki

nikako posvojiti, ali ni M atija n ije m ogao v ei kakav napredak uiniti, bivi u v ije k u boju s N ijem cim a, C e sima i Poljacim a. M atija umre godine 1490. a G odine 1500, pod k ra ljem ugarskim V ladislavom II, turskim carom B ajazetom II, v e z iri bosanski i

srbijanski skupe silnu vojsku te ops jednu Jajce. Iv a K o rvin , sin naravni M atijaa kralja, pod k ojim ove ze m lje bijahu, zaite pom o od k ra lja i doe mu: P eta r Gereb, ugarski n ad vom ik , s 200 konjanika i s d v ije ete odabranih pjeaka: zatim velikai hrvatski: Frankopan, K a r lo v ia i Z rin jski, svaki dovedavi svoje ete pod Jajce; tude se ogledaju s Turcim a i, poslije k rv a v o g boja, pre ob iju ih pogubivi 4000; H rvata pane 1000 m rtvih a toliko ih bude ranjeno. K o rv in po ovoj bitci stekao je slavno im e; topove otete metnuo je na gradske bedem e ja ja k o g grada, koga je iznova popravio, utvrdio i s p o trebnim stvarim a napunio; u p ravljan je grada preporui Ivanu ulanu, ovjeku vjernu, k o ji je i p rije grad ovaj uvao i snano branio, a on se, s drutvom, p ovra ti u H rvatsku7). G odine 1519, vezir M ustafa bosanski i B ali-beg srbi janski skupe vojsku te opsjednu grad Srebrenik; u gradu zapovijedao je Tom a Matusnay, o vjek n ep om ljiv, k o ji ne samo a grad s p otrebitim providi, ve u najveoj p ogib elji, ostavivi grad i vojn ik e u velik o j smetnji, pob jee u Ugarsku. Deset dana graani i vo jn ici branili su grad, ali kad im nestade hrane, a ufanja ne im ajui da e im otkle pomo doi, preadu Turcim a grad na vjeru da e ih sve slobodne pustiti. A li T u rci v je ru po svome obiaju odre: posijeku sve, m alo da su k oje dijete ol lijep u d jevo jk u ostavili za se. G radove Sokol i Teanj, v o jn ic i ugarski upalivi, u tekus).
7 ) I tv a n fi L ib . 4. pag. 30.

) I tv a n fi L ib . V I. pag. 55.

Putopisi 1 istorisko-etnografokl ra d ovi

Sljedee godine, 1520, Tu rci potegnu vojsku svoju te otajno dou do blizu Jajca, k oje obno htijahu prevarom osvojiti. U gradu je zapovijedao P etar K eglevi, koji n ije imao vie od 200 konjanika i malo vie pjeaka- Po svojim uhodama razum jevi ta T u rci nam jeravaju, po alje tajno preko brijega Blaa K e rija sa 100 konjanika, koji se blizu njih smjesti da ga nisu Turci m ogli spaziti, prem da im je za lea zaao; zatim pred mrak poalje iz grada d jevojk e i mlade u dolinu blizu Turcim a da kolo uhvate i glasno zapjevaju, slobodei ih da se nita ne boje, je r e im on u pomo brzo doi. Turci, vid ei da su od grada d jevojk e odmakle a zatravljeni slatkim pjevanjem , zaborave na grad Jajce te usrnu meu njih i hvatati ih stanu; u taj hip K e rj sprijeda, a K eg le v i odotraga, s vojnicim a na njih nasrnu; oni se toj p reva ri ne nadavi, poplaeni smetu se i nagnu bjeati: mnogi zaglave, a ostale pohvataju, tako da je jedva k oji utekao da kod kue kae ta im je bilo9). Turci svakako su nastojali ovaj tvrdi grad Jajce u svojim akama (oblasti) imati. Zato, zaboravivi p rija njih godina ta su k rvi pod njim prolili, opet ga opsjednu godine 1524, pod naelstvom triju paa: Usrefom V rh bosne, k o ji'je iste godine nastupio Ferat-pai; drugi bijae Sinan monastirski, a trei B ali-beg biogradski i sm ederevski. Im adijae vojske 20.000, topova velik ih 8, a manjih mnoinu; u gradu zapovjednik bijae jo P etar K eglevi, koji, ne mogui tolikoj sili odoljeti, zaiste pomo od ugar skog k ralja Lju d evita II, k oji poalje mu u pomo Ivana K arlovia i Franju Baanija, Ilirije namjesne kralje, ko jim jo doda Frankopana, Petra K ruia iz Klisa, G rgura O rlovia iz Senja, Juraja Blagaja, Ivana Zrinjskog i Ivan a Tahija; s vojskom od 16.000, preko Dubice, dou u pomo
) Itvanfi, na istom mjestu.

288

P isci Bosne i H ercegovin e,

Iv a n Frano Juki

Jajcu. P rv a im briga bijae grad p ro vid iti s hranom, k oje prem da bijae teko kroz tolik e n ep rija telje prodrti, nita nem anje uini to silni junak K ru i nasilu u grad unie. P o s lije tri dana boj se ozbiljn i zametnu, i krani pobjedu odrae; pae uteku glavom bez obzira, dragocjen jen i ador U srefo v i 60 zastava otmu, topove u gradu nam jeste; m nogi Tu rci izginue, m noge zarobie, a n ajvie ih u vod i iv o t izgubie. Tako i ovaj put bi Jajce sretno obran jen o10). P o slije nesretne bitke mohacke, kadno se Ferdinand i Ivan Z apolja otimahu za krunu i gospodstvo Ugarske, T u rci potom jo vem a ojaae te gospodstvo i posjedo vanja ugarska u Bosni, godine 1527, preotee. P eta r K e glevi, k oji je dvaput silno se opro nasrtanju turskome, starou oslabljen, grad Jajce predade caru Ferdinandu. O vaj za u p ravitelje m etne Stjepana Gorbonakija i K ocijana, lju d e straljivice, k ojim jo m alo njem akih vojn ik a dade. T u rci za ove okolnosti dobro znaui, opsjednu Jajce, i to pae bosanski, U sref i M ehm ed Jahiogli srbi janski. Stjepan, n ikakvoj pom oi iz Ugarske ne nadajui se, poslije opsjednua 10 dana predade grad Turcima, a o v i ih slobodne puste otii, ponesavi sve svoje, osim topova. Za ovo uvi A n d rija Radatovi, u p ravitelj grada Banjaluke, ne sm ijui doekati Turaka, grad upali i preko Save pobjegn e; tako su uinili i ostali gradova u p ravitelji upalivi ih, pobjegli. P o taj nain izgubie H rvati sva svoja posjedovanja pod k raljem Ferdinandom , koja kralj M atija bijae od Turaka preoteo. Drae Jajce i ostala m jesta 64 god in e11).
1 0 ) Itva n fi L ib . V I I I pag. 67 69. n ) Itva n fi Lib. IX , pag. 93. U Jajcu i drugim gradovim a bosanskim topovi i oruje je starinsko, veinom njemako.

Putopisi i istorisko-etnografski radovi

289

VI. VOJEVANJE CESARA AUSTRIANSKIH, tj. NJEMAKIH U BOSNI


O svojivi Turci Budim i v elik i dio ugarske zem lje, cesari njemaki, k oji bie zajedno i k ralj ugarski, ne samo da nisu m ogli izgubljena m jesta u Bosni p osvojiti ve, to je vie, bosanske poturice, pod naelnitvorri svojih begler-bega, osvojie i opustie Liku, Krbavu, Slavoniju, i do tajerske i K ranjske dopirae, a D a l m aciju gotovo svu, izvan prim orskih gradova, od M leana otee. Pod cesarom Leopoldom I, izgubivi Budim, a p rije toga pod Beom strano izginuvi, T u rci oslabie. M alo pomalo sva m jesta u Ugarskoj, S lavon iji i Hrvatskoj cesarova vojska zauze, i m ee meu Turskom i N jem akom Sava i Una postade. Beki dvor, znadui da je Bosna na ugarsko-hrvatsku nekad krunu spadala, vie puta prenosio je oruje preko Une i Save u Bosnu, ali gotovo s v e 'n e sretno. to jedno zavojevao bi, to b i drugim opet bojom izgubio. Godine 1688, L ju d evit, knez baenski pod L e o poldom I, predobivi Turke u Bugarskoj doe u Bosnu, osvoji Zvornik, listopada 25, zatim m jesta Krapavu, K a zavu i Breke, doe pod Banjaluku, koju ne m ogne uzeti. Godine 1690, cesarski vojvo d a P erin lija kod Soli p redobije Turke, kojom prigodom odvede sa sobom fran cikane iz samostana gorn je Soli i 3.000 katolika. Godine 1693'Adam Bacani, ban hrvatski, ote od Turina V ra n ogra, N ovo Todorovo i V eliku Kladuu kojom prigodom m nogi se Tu rci pokrstie. Od svih vojn ik ih pohoda najznatn iji je onaj slav noga junaka E vgen ija kneza sabaudskoga, k oji predobivi slavno cara turskog kod Zente, godine 1697, sa 4.000 konjanika i 2.000 samo pjeaka preu Savu te nastave put uz Bosnu rijeku; tad na Bosni vezira ne bijae, budui
I. P. Juki: Putopisi i istor.-etnograf, radovi

19

290

P is ci Bosne i H ercegovine,

Iv a n Frano Juki

m alo p rije umro je Mustaj-paa. Znadui Tu rci junaka d jela ovoga kneza, bijahu se strano poplaili. E vgen ije s m alom silom osvoji n ajp rije grad Doboj, a za ovim M aglaj, oba na Bosni rijeci; za tri dana doe pod Zepe varo, koju su T u rci bili u tvrd ili ancom, i 309 branijae ga. N ije m ci i ovo m jesto silom uzee, m noge Turke po gubivi i tvru im zapalivi. Dok su se ova zbivala, ehaja-beg, sabravi vojsku izae N ijem cim a na susret i put kraj Vranduka, i onako utvrenog mjesta, drveem posjeenim i grom ilam a kam enja zaprijei. E vgen ije sad prosi jee drugi put na desnoj obali Bosne, k o ji se i danas n jeg ovim im enom naziva. M eutim , dok se je ovaj put kroz planinu Orahovicu prosijecao, poalje naprijed svoga etnika K ibu sa 200 pjeaka i malo konjanika, k oji preko brda i klanaca prodre i sukobi se sa 200 turskih konja nika, koji su ili Zepu u pomo ne znajui da je Zepe osvojeno; ove veom stranom K ib a poubija, a drugi se razbjegnu. ehaja, od bjeanaca razum jevi ova i, suvie, da su N ije m ci svladali sve nezgode i zaprijeke, poplaen pobjee bez obzira; nita neman je posljednju tursku etu dostigne Kiba, vie gorn je Zenice, kraj Bosne, i tude je strano porazi; m jesto ovo i danas zove se O sjen ik . O davle krene se uz Bosnu te prispije u p olje motransko. O vd je u tabor doe jedna djevojka, nekakvog bogatog bega sarajevskog ki, elei se pokrstiti. D jevo jk a bivi od ve pristala, da je se dva oka n ije m oglo nagledati, za tra vi m noge asnike: svaki je sebi elei imati za druga ricu, i budu da rad n je gotovo kavga meu njim a rodila se, E vg e n ije djevojku posijee. K n ez p rije nego je stigao u Sarajevo, poalje jedn og trubaa i jedn og zastavnika k Sarajlijam a. O vaj doavi u Sarajevo, truba zatrubi a zastavnik stane itati kne evu naredbu, kojom obeavae sigurnost im anja i ivota ako se dobrovoljn o predadu.. S a ra jlije s olovom iz puaka

Putopisi i istorisko-etnografski radovi

odgovore; truba pogine, a zastavnik, ranjen, jedva utee. uvi ova E vgenije p rotiv narodnom pravu uinjena, * zame na srcu p rije ne otii dok sve ovake zloince ne iskorijeni i Sarajevo ne popali. Doavi bez ikakva otpora u Sarajevo, videi toliku i tako ugodnu varo, sm iluje se i zabrani svako ubojstvo i pale. Da vojnicim a koliko god na volju uini, dopusti im da mogu kue oplijeniti, ali stanovnici, to su god imali, posakrivali su i sa sobom odnijeli. Vojnici, ne naavi plijena, srditi, zapale ga i vas izgori, samih dam ija izgori 150.
-

Evgenije, doavi u Bosnu, nadao se je da e narod uz njega pristati, te da e lasno zavladati Bosnom svom. Radi ta pisao je iz Posavine na francikane njemaki, da bi o vi narod na ustanak sklonili, ali ovim je tursko ropstvo bilo odavno omililo, niti su m arili za narod, ol m oe biti da okolnosti nisu im dopustile? Evgenije, do avi do Sarajeva a videi da mu se narod ne pridruuje, Sarajlije se u grad zatvorili, hoe da se brane, a pri tom zimno v rijem e prikuilo bojei se meu n eprijateljim a bez hrane i provienja ostati, vrati se natrag s vojskom u Slavoniju poslije 18 dana svog putovanja ratnoga, s ma lom tetom 18 vojnika samo izgubivi. Tad su se m nogi krani iz Bosne otselili, te po Baranji, Bakoj i S lavon iji naselili. Opisanje ovo izvaeno je iz knjiga: V ita Eugenii Sabaudiae Ducis authore G vido Ferrario. Tirn aviae 1765, Lib. I pag. 67 71 i iz ilirske kronike samostana sutjeskoga. Godine 1699, sijenja 26, bi m ir uinjen meu T u r cima i Nijem cim a, po kome mea izmeu Bosne i A u strije Sava i Una do Novoga, kao to je danas, postavljena. Kasnije, godine 1716, zarati se opet cesar i M leani s Turcima. Sljedee godine, 1717, vojvod a cesarski Petra, osvojivi Doboj, Hodak i jo nekoje m anje tvr e kraj Save, doe pod Zvornik. Drugi vojvoda, Drakovi, na

19*

292

P isci Bosne i H ercegovine,

Iva n Frano Juki

mjesnik banski, u isto vrijem e opsjede N o v i Bosanski, grad na sastanku Sane i Une, ali na oba m jesta N ijem ci strano izginue. Pod Zvornikom bi ranjen Petra u ko ljeno, a pod N o vim zato, jer se N ijem ci s Hrvatim a svadie, jedni govorahu: grad e biti na, a drugi: nee, nego na! Tada na Bosni bijae vezir Osman-paa Cuprili, k oji silovitu vojsku sakupi. On ode pod Zvornik, a A la j bega Paia Skopljaka posla pod Novi. N a oba mjesta, kako spomenuh, Turci nadbie. Pod Zvornikom pade od cesarske vojske oko 10.000, samih suanja 300 na hrpi sve zanih isijee Cuprili, radi koga krvolotva kod cara potui se Evgenije, i car uprilia smae. Pod N ovim izgibe oko 8.000* cesarovaca, i mnotvo ih suanjstva dopade. Ovako pie spomenuta kronika. Sljedee godine, 1718, bi m ir uinjen, 21 srpnja, u Poarevcu, meu Nijem cim a, Mleanima i Turcima, ko jim a N ijem ci svoju meu u Bosnu preko Save prenesoe na 1 njem aku m ilju 2 sata a negdje i ire. God. 1736 opet se zarati cesar njem aki i ruski s carom turskim. Sljedee godine, 1737, opsjednue N ijem ci K u lin Vakuf i Ostrvicu, grad na Uni, 20 srpnja, pod naelnitvom ba rona Raunacha, ali nesretno. Pogine ih tude 3.000 i uhva tie dva kapetana i grofa Serrenia, osim ostalog robija. N a 14 istog mjeseca knez Josip F rid erik Hildburghausen opsjedne grad na Vrbasu Banjaluku; tad na Bosni vezir bio je Ali-paa Eim ovi, skupi 20.000 Turaka i poe Banjaluanima u pomo, 4 kolovoza iznenada udari na Nijem ce, s ove strane Vrbasa, a budu njemaka sila preko Vrbasa, i nemogui jedn i druge pomoi, smetu se i T u r cima pobjedu ostave, gd je do 1.000 m rtvih cesarovaca ostane, i obno uklone se u Slavoniju. P oslije godine 1739, rujna 18, uini se u Biogradu mir, po kome K a rlo cesar sve ono u S rbiji i Bosni izgubi to je m irom poarevakim bio stekao; Sava i Dunav opet ostane mea.

Putopisi i istorisko-etnografskl radovi

293

Kad se Katarina II, carica ruska, zarati s Turinom , njezin saveznik cesar Josip II, pomoi jo j hotijui, sretno boj zametne godine 1788. Slavni general Lauon, osvo jivi Biograd i Sabac u Srbiji, prenese oruje u Bosnu, te osvoji Drenik i Cetin, tvre preko Une, N o v i Bosanski na uu Sane u Unu, Dubicu na U ni i Gradiku na Savi. * Josip II imao je sebi naklonjen narod u Bosni, osobito katolike, a ovo je uinio po ondanjemu biskupu Okiu; da bude se malo odmakao od mee, i unutra se pom a kao, lasno bi svu Bosnu osvojio; ali ga smrt smete. Leopold II, na zahtijevanje Prusa a b ojei se rata k oji tada Fran cusku poe komeati, m ir uini s Turcim a u istovu go dine 1791, kolovoza 4, te Turinu sve povrati osim D re* nika i Cetina*).
#

Od toga doba A u strija u Turina m iruje, samo to K rajinici bosanski preko Une zarivae na mei esto puta. Zato godine 1834 Rukavina popali Klauu, a godine 1835 Valdstadten Tzai; ali ova su bila bez ikakva vida politikog. M eternik svakim nainom rat je izbjegavao, dapae ni svome savezniku Rusu k o ji ipak pomoe A u striji p rotiv M aarim a godine 1828 ne htjede pom oi dati protiv Turina. Krani obojeg obreda do to doba uvijek su Austriju drali za svoga izbavitelja, od toga doba sad su oi uprli u Rusiju i od nje se svom e izb av ljen ju od jarm a nesnosnog nadaju. P rije nekoliko godina jedan franciskan nekog m ini stra bekog molio da se Au strija zauzme kod turskog evleta ne bi li kolikogod kriane od progonstva izbavio i kakvu oblakicu podijelio. Ministar: P rogon e li Turke u Bosni? Franciskan: N e !
*) Cetin, godine i 809, bili su Bonjaci osvojili, ali ga Fran cuzima predaoe.

294

P isci Bosne i H ercegovine,

Iva n

Frano Juki

M inistar opet: A b iti!

v i se isturite, pa e vam bolje

O vaki i slini austrijanskih ministara odgovori uticaj svaki kod krana bosanskih oslabe, i pouzdanje unite, prem da doskoro katolici u m olitvam a austrijanskog ce~ sara spom injali su se kano svog kralja, a i Turci do danas kranima bekog. obiaju rei va k ra lj, razumei cesara

VII.

BOSNA POD TURCIMA

od godine 1463 1850 = 387 godina


M o le li se s hu.de zgode, Ginut gorom smrti kojom, N e g iv ie t bez slobode, Ne bit voljan s duom svojom . Sloboda se tva ponizi. D obro ti je svako oteto, Za vrat e r ii te u v e riz i Sam ositje tursko kleto. I. G U N D U L 1 C

M ehm ed II, podloivi Bosnu to prevarom to po izdajstvu i nemarnosti b ol jara, traio je nain s kojim bi najlake zem lju ovu mogao odrati i s ostalim carstvom ue stopiti. Zato, ne pazei na v jeru zadatu, smakne S tje pana kralja, strica mu R adivoja, opakoga izdajicu grada Bobovca Radaka. Gospodara od Pop ova i T reb in ja R aoslava P a v lo v i a i jo nekoje poglavice k oji su mu se v id ili p og ib ljivi, nem ilosrdno pogubi. U zadobivene gradove postavi svoje vojn ike grke i srpske poturice; snagu bosansku, 30.000 po izboru mladia, odvede sa sobom i uini od njih jen jia re1 ); do 200.000 robija, muka i en~
l) K ro m er H istoriae Poloniae Lib. X X V I I , Mahumetes eru p a la Bosnia, ex captiva juventu te peditum 30.000 con fla vit; atque hine Janizaiorum origo etc.

Putopisi t istorisko-etnografski ra d ovi

295

.ska, odvedu vojn ici sa sobom i rasprodadu po M aloj A z iji; koji su m ogli pobjei, osobito katolici, b jegali su u Du brovnik, Dalmaciju, Ugarsku itd. O vo bjeanje i seljen je malo zabrine cara: da mu zem lja pusta sasvim ne ostane, Zovn e prea se fra A n gela Zviovia, tadanjeg starjeinu francikanskog, dadne mu povelju-), da narod ne odvraa od podlotva carskog, ve da mogu slobodno zakon svoj ovrivati, i m nogim plem i ima i gospodi, davi lm berate, dopusti njihove zem lje i posjedovanja uivati. P oslije nekoliko godina doe u Bosnu za begler-bega Usref-beg, carski zet, k oji zovne svu gospodu bosansku da donesu stare svoje povelje, da im ih potvrdi, koje on imajui u rukama, baci na vatru, a gospodu svu isijee, samo ostadoe oni koji zakon primie turskia). O v i U srefbeg um rije u Sarajevu god. 1545. Druga, pak, gospoda koja se nisu dala prevariti, pobjegla su u njem ake i mletake drave, od kojih neke sada ivu. Ispoetka, po svoj prilici, samo su se gospoda turila, za uzdrati svoja imanja, ali kasnije cijela sela i optine preoe na turski zakon. Tom u .je uzrok to Turci svetenika nisu trp ili da krani imaju, a oni, naprotiv, obraali su na svoj zakon i obraaju sve do dananjega dana^1 ). Oni ovim nainom,
ll M l dMM m

a ) K o ja se zo ve Ad-nahm e, tj. ugovor po ovoj osiguravaju se franci^kani u Bosni; uva se u samostanu fojnikom . *) K ro n ik a ilirska. *) U stara vrem ena plem ii k oji su se isturili zovu se bezi, od kojih neki ilirska prezim ena prom ijen ili su u turska, i uprav se ne zna kako im je bilo prezim e, napr.. e rifi i beg M tralem ; nekih, pako, i znade se, napr. R a j k o v i i , o v i se turskim jezikom Genetici, a perzijanski Firduz, od enet i fa razparadisus raj. Znatniji bezi u Bosni jesu: Babi, Bakovi, Bosni, Ceri, Oeki, Dugali, D vagi, Fitipovi, Glumi, Lju bovi, Ljubuni, Kopi, K resoevi, K ulenovi, K ukavii, Skorbovi, ovo su Pali u Skoplju, Repovac, aranovi, V ojn ikovi, V idai, Sokolovi, Z latarovi i dralovi. K ap etan i: jajaki, banjaluki,

296

P isci Bosne i H ercegovine,

Iv a n Frano Juki

prvo, ine sevap djelo kreposno

a drugo, iz p oli

tike svrhe, je r to ih je god vie, lanje vlahu mogu zapovijedati, nit e se vlah ispod njih moi iskopati. I zaista, M uham eov zakon prim ljen je, s velikom naom nesreom, gotovo od veeg d ijela naroda! A j r nee, ovaj novi zakon osigurao im je im anjstva i bogatstva, oslobodio od haraa i svakog danka, doputao svako djelo greno i naslaenje tjelesno; bez truda i radnje m ogli su gospod stvo provoditi. Osim toga, mnogo ro b lje dovodili su iz njem akih i mletakih drava, koje bi oni ovd je isturili. Kasnije, pak, kad su ugarske i ostale zem lje od Turaka preotete, svi T u rci i poturice doselili su se u Bosnu, tako da Bosna go tovo m ogla se je turska zem lja zvati, prem da su ilirski go vorili svi. M notvo i bogatstvo bosanskih Turaka, m aloa, sirom atvo i neznanstvo krana, inilo je p rve to jaim, a posljednje to nejaim i n evoljn ijim . U E vropi nema drave da su gd je jedn i druge radi zakona progonili kao to ovd je progone i tlae do dananjega dana Turci krane, k oji su jednog roda i p odrijetla; ali ta je narod i narodnost, to kako Tu rci tako i krani ne znadu. prijedorski, staromajdanski, bihaki, gradaki itd., jesu bezi svi, ali od koje porodice, to ni oni ne znadu, premda stare povelje bosanskih vladaoca dobro uvaju, al ih itati ne znaju, niti dadu kome viditi. Oni govore a e im opet one valjati kada kauri Bosnu otmu, a to e biti kad se navri 400 godina da je car Bosnu oteo. Bezi bosanski svu gotovo zemlju koju kristjani obrauju, posjeduju, i da znaju kao to ne znaju iviti, strano bi bogati i mogui bili, osobito kad bi toliku zaputenu i u umu zaraslu zemlju dopustili kriti i obraivati kranima. Ostali Turci po selima koji ive, Istina imaju svoju zemlju, ali budui im mrsko raditi a pri tome sve danke,, poreze, osim haraa i krmarine, plaati moraju, moe se rei da gore stoje nego isti kmeti; ove bezi i ostali velikai turski zovu p o t u r i c a m a i o s a m a, a krani b a 1 i j a m a.

. J

IH "

II '

Putopisi 1 istorisko-etnografski radovi


' " m -1 *m I -T7 T 1 II I I

~~

' III

297

Carski nam jesnici u Bosni, p rije zvani begler-bezi, stanovali su n ajp rije u Sarajevu, potom u Banjaluci, b ili su podloni n ajp rije budimskom, poslije tem ivarskom velikom veziru, a kad ova m jesta T u rci izgube, postavi se za Bosnu vezir, k oji prenese stolicu u T ravn ik sve do danas. Nam jesnici ovi isprva b ili su voe, te su rob ili i osvajali zem lje njem ake i m letake; kasnije, pak, poslije mira itovskoga vlad ali su blizu nad rajom , i to samo u m alim stvarima, a pravo gospodstvo i vlad an je Bosne bilo je u rukama kapetana i arajskog jeniar-age. Kapetana bilo je u Bosni 36. Oni su drali gradove i gotovo neodvisni gospodari bili dotinih nahija, k oje su se k a p e t a n i j e zvale. O vi su kapetani b ili nasljedni i jesu od prvih bosanskih plem ia potekli. S vaki kapetan imao je oblast maa, i vjeala i koca, i to samo za krane. .Jeniar-aga sarajski bio je nam jesnik carigradskog, imao je pod sobom u samu mulaluku sarajevskom 12.000, po ostaloj Bosni dva puta toliko. O vaj jeniar-aga, zajedno sa m ulalom sarajevskim , osim mulaluka, g d je je ravan veziru bio, po svoj Bosni irio je svoju oblast i s ka petanim a u vijek u dobrom sporazum ijevanju bio. Svaki je v e zir m orao onako igrati kako su mu oni svirali, to ako ne bi htio, dizali bi oruje i p ro tjera li ga izmeu sebe; ako im ovo za rukom ne bi ilo, to bi ga tuHi jeniar-agi carigradskom, a ovaj cara po neki nain usilovao bi da vezira onog s Bosne digne, a esto i smakne. Godine 1750 doe iz Bosne strana ttiba p ro tiv baama, ne samo od raje, ve i od istih Turaka, da se od njih iv iti ne moe. Car poalje Mehmed-pasu, k o ji je p rije na Uzicam a bio i odanle, ne znam rad koje krivice, u prognan je poslat. O vaj doe u S arajevo kao carski k u b ehaja inei se nevjet, pozove u T ravn ik sve usta-bae i sekbbae, da uju carsku naredbu; o v i doavi, 18 poglavitih baa poalje na konak u grad, g d je onu no* sve

298

P isci Bosne i H ercegovine,

Iv a n

Frano Juki

podavi. bae, te grad. I krenuo

Godinu dana stajao je u Travniku, istraivao im odrte i pamukom natrpane g la v e slao u C ari tako kul-ehaja Kukavica, kad je um irio Bosnu, se u Carigrad, ali ga na putu susrete ferm an da

se vra ti natrag i da bude na Bosni vezirom . Bio je nekoliko godina, iao u M ostar i one bae razbaivati; za vladanja n je g o v baaluk bio se je utrnuo, ol p ra v ije uutio; i pjesm a o ovom e bijae izala: D ok bijae K u kavica paa N e znade se ko se zove baa! Smotae saruke u sanduke Jatagane bacie na tavane itd. A li bae bo sanske obiajnim nainom opremie posao u Carigradu. Car pozove K u kavicu u Stambol, i na putu mu stie odsuda: beg pop ije otrov i tako za glavi; a bae bosanski opet kao i bili, dapae sve gore bjesnie, kako cara tako jo m anje vezira bojae se. Godine 1813 doe na Bosnu za vezira D e r e n d e 1 i j a. O vaj niti je znao titi n iti pisati, a bio u M aedoniji voa K erd ielija . O vaj, istina, da je i krane gnjeio, ali po T u rk e straan je bio i vie ih stotina na onaj svijet oprem io; ali i n jega bae p rotjeraju . G odine 1817 doe n o vi vezir, Delaludin-paa, otp rije bivi dervi od sljedbe bektaa. N je g a je car uprav zato poslao da bainsku silu slomi, to je on slavno uinio pogubivi sedam najsilnijih kapetana i B a jb u la.K u lin ovia . P e t je godina ovaj vezir na Bosni bio i samo d vojicu krana, i to ubojice, po gubio, a Turaka jest preko 300. T a k vi je zadao strah Turcim a da su ga za Francusa drali, i m rtva ga se bojali, govorei da on n ije umro, v e dru gi m jesto njega, a to stoga je rb o je esto te v d ilile presvuen uhodio n ji h ove zborove i skuptine. Za n jegovog vladanja n ije se m oglo uti da ima gd je hajduka; pandura on n ije drao, ve je muselime metnuo na odgovor; stvar izgubljena na m jestu sagnjila bi, a ne bi je niko smio, do vlasnika, dignuti. Pod o vim vezirom kriani su malo odahnuli i

'

Putopisi i istorisko-etnografski radovi

299

progledali: svaki zulum bio je dignut. N a jp o s lije Bonjaci mu doskoie godine 1821. Car ga digne s Bosne i uini ga seraskerom nad vojskom u G rkoj; to njem u bude ne p ovoljn o; otru je se i um rije u T ravn iku 16 lip n ja go dine 1826. Car Mahm ud II, ne m ogui vie trp iti neposlunost i sam osilje jeniarsko, ukine ih s ferm an om po svemu carstvu, a u Carigradu s prahom i olovom . U to vrijem e bio je na Bosni A d i Mustafa-paa, k o ji kad carski ferm an Bonjacim a proglasi, o v i ustanu na oruje, a pred njim a A li-paa zvorniki, te se s veziro m na O rlo vom. P olju pobiju i p rotjeraju ga u Srbiju. S ljed ee g o dine, 1827, biogradski paa Avduram an doe na Bosnu, te se sm jesti u Zvorniku, tude pogubi nekoliko ustabaa i porui da mu doe sedam sarajskih poglavica: P in je barjaktar, Jeniar-aga Ruuklija, Ibrah im -aga B akarovi, dva brata Tomiia, F eiz-aga i A d ia li-aga Turn adii, k oje pogubi i krene put Sarajeva. Bae sarajske b ili su se oprli, ali ih svlada i m noge pogubi. I z S arajeva ode u Mostar, te i ondje m noge pohvata i' pogubi bae, tako isto i u Travniku. Od ovog vrem ena n ije se niko vie baom i jeniarom smio zvati, ali Bonjaci, duhom bainskim zadahnuti, d ijelo m ostae bae sve do dananjega dana. Godine 18 3 1 sva se Bosna, osim K ra jin e i H e rce govine, digne na oruje p ro tiv caru, te n jeg o v o g vezira A li-pau M oraliju p ro tjera ju i sebi v ezira odaberu Useina kapetana gradaakoga. O vaj skupi vojsk u od 36.000 i poe pram a Carigradu traei p ravoga cara. Doe pod grad Pe, Ipek, ondanjeg pau ne m ogui sa sobom da ide usilovati, popali i op lijen i grad. V e lik i v e zir Reid-paa poe na susret Bonjacima, k oje n aprijed v o dae Ali-paa V idaji. O vaj vojsku uzbije. Reid-paa tad je bio u tijesnu, budui da je s druge strane n ep rijateljsk a

300

P isci Bosne i H ercegovine,

Iv a n

Frano Juki

vojska s lea Mustaj-pau skadarskog, sa 40.000 komu se je bio pridruio K a ra fe jzija iz S ofije, opkolila ga; zato on se okrene na prevaru, te se stane m iriti s Usein-kapetanom, aljui u isto v rije m e .svoje ljude Mahmud-begu, kapetanu tuzlanskom, kome poruivae da je njem u sra mota sluiti Useina k oji je do ju er krm ke po P osavin i uvao, a n jegovo plem e je od starine slavno. Sto Usein trai to je b olje i p ristojn ije za te; uinie te car paom, i dae ti 12 nahija ako odvede vojsku -natrag i Usu ostavi. Useinu poruivao je, to je tolike lju de zatrudio uzalud. Ja znam ta ti od cara trai! B a a l u k n a B o s n i ! T o i kapetan T u zla trai, ali je pristojn ije za te; ja u ti ga od cara dobaviti, ako se vrati kui. Sutranji dan bio je odreen da se pobiju. Usein gledao je na Mahmuda, ovaj na njega, to ne izla zi ispod adora. N a j p o slije Tu zla digne se, te svoju vojsku od 16.000 krene natrag. T o vid ivi, Uso p ovjeru je se R eidovoj poruci da Tu zla o p revari radi, klone duhom, pome ugovarati da mu serasker dobavi vezirstvo i on natrag vojsku krene. Serasker lako zavadivi d v ije bosanske poturice gla vn e i osiguravi vojsci lea, udari na Mustaj-pau i K ara fejziju , te ih kod P rilip a potue. Usein-kapetan bio je ovjek lijep, mlad, ponosit, rad n jeg o vo g slobodnog i junakog srca Z m a j bosanski pro zvan; svrhu svega bio je bogat. A li k oja je korist od svega, kad n ikakvog nauka i iskustva n ije imao! D a je on umio kao to je irnao takvu vojsku i oduevljenje, te da ga nije p revario serasker-paa. on je mogao, slobodno govorei, Carigrad zauzeti i nanovo jeniare postaviti; entuziazam i fanatizam poami od Bosne pa do Carigrada put otvorio i vojsku uzm noio bi mu. Useina Tu rci su d r ali kao jedn og sveca k oji e ih od n ep rija telja dina izba v iti! On sada videi da je prevaren, poalje dva T a ta rina u N o v i Pazar, te mu donesu ferm an, kog je on sam

Putopisi i istorisko-etnogratskl radovi

301

nainio, da mu je na Bosni dato vezirstvo; te razd ijelivi reskere, pome harae kupiti i vladati kao vezir, A l mu se gospodstvo brzo preokrene. K ara Mahmu-paa doe u Bosnu sa 30.000 vojnika -13,000 Arnauta i 12,000 nizama. A la j-b e g Todorovi skupi jedno 800 Turaka te kod Banjske zasijee put tolikoj vojsci, ali ga uhvate i svezana u Stambol oprave, a Banjsku upale. M uselim prijepoljski, Adi-M ujaga, metne zasjede i nekoliko to pova na mostu od Lim a rijeke kod P rijep olja, i njem u bude u2 aluu. V ezir napredovae prama Sarajevu. Gradaac izae mu na susret sa 20.000, mogao je i vee do vesti, da n ije jednu vojsku poslao na Stolac p ro tiv A li-a g i; osim toga, Tuzla i peki Asan-aga, glava od Krajinika, nisu ga priznavali za gospodara. N a P a l a m a pobiju se, ali od tolike vojske Useinove samo se je 3.000 borilo. Bonjaci budu svladani. Mahmud-paa unie u Sarajevo, Bonjaci se razbjegnu kojekuda. Usein-beg, mula sarajevski, K ru pa kapetan, sa 200 ostalih poglavica, pobjegnu u O sijek preko Save. V e zir neke pohvata, meu kojim a je bio peki Asan-aga, "koji na putu u Carigrad um rije, kud ga je bio opremio Usein-kapetan, V idivi da je prevaren od velik og vezira, poalje poklisara u Be fra Iliju Starevia k cesaru Franji, itui pomo, a obeajui se njem u podloiti; ol ako ovo cesar ne primi, da mu barem dade besjedu da ga nee predati turskomu caru ako bi pobjegao u n jegovu zemlju. O vo rrfu drugo bude obeano, zato on n a jp rije u Osijeku, a potlam u Zemunu, stajao je siguran. Beki d vor izradi kod cara te mu ovaj oprosti, i zovne ga u Ca rigrad. Car mu obea oproten je i po vraen je u Bosnu ako obue nizamsko odijelo i zauzme se za nove carske uredbe. Useinu. kao pravom u Turinu, to savjest n ije doputala on odabere u Trebizon u prognanje otii, nego to kaursko odijelo obui; ali p rije neg iz Stambola

302

P is c i B osne i 'H ercegovin e,

Iv a n F ran o Juki

poe, um rije.

M ahm ud-paa b io je Bonjacim a zadao

strah, u S arajevu sagradio nad eherom grad Goricu, i S a ra jlije na uzdi drao; a li ovo bi zamalo; Ibrahim-paa bijae se pobio s carem, vojska m orade otii; dapae i m noge Bonjake odvedu na M eh m ed -A liju , i o v i se njemu pred adu. Godine 1834 doe paa, poznati k rvolok i L ije v n ja c i godine 1836 A m et-b e g Lju bu ni iz iz B iograda za vezira V eh id iturski i kranski. K rajin ici i pobune se; pred njim a bio je L ije v n a i M ustaj-beg petrovaki

kapetan; udare na L ije v n o i kapetana Firduza protjeraju. Vehidi-paa p red ob ije ih s pom ou Osman-pae S k o pljaka: Ljubunia, Him za-agu, banjalukog ajana, i T e skerediju pogubi. D ojdue godine, 1837, pobuni se nanovo K ra jin a i Posavina; pred K rajin icim a bio je N azil-aga, H im za-agin sin, a pred P osavljacim a A li-paa V id aji; ovo je onaj isti k o ji je u Zemunu bio s Useinom i m ilost dobio; on je bio skupio 10.000 Posavaca, a tolik o mu je u pomo vod io N azif, koga vezir stigne kod Vranduka, potue i iva ga uhvati, a kasnije i u B ije ljin i pau, k o ji je bio v e lik i pijanac, a Bonjaci su ga p rozvali j u n a k o m b o s a n s k i m ! O datle v e zir krene se na K rajinu, Jasenicu,- kulu B eirevia, ra zvali i prednjake sve pohvata; meu ovim a bio je M ehm ed-beg, kapetan krupski, M u ratbeg Beirevi,ostroaki, M ustaj-beg, petrovaki, B oatlija iz L ijevn a , vie b egova posavskih; o ve sve poalje za jedn o sa N a z if om i V id ajiem u C arigrad; car ih oprem i u T rebizon d u prognanje, k o ji se svi godine 1843, osim A li-p ae, k o ji je umro, vrate u Bosnu. Vedi-paa ukine po carskoj naredbi kapetanije i-postavi m jesto njih m us e l i m e , k o ji e u p ra vlja ti s nahijama. V e z ir ovaj pre dob ivi Bonjake, poe strano glo b iti i sjei ne samo raju ve i iste Tu rk e; k olik o je on narod globio, toliko su opet n jeg o vi m uselim i; zato godine 1840, srpnja 16, dignu se

P u topisi i istorisko-etnografeki rad ovi____________ 303

n a njega S a ra jlije i s njim a vas mulaluk, a pred njim a Gloo E fendija; pobiju se na V itezu > i prem da v e z ir ni polovicu vojske n ije imao koliko S arajlije, k oji su im ali do 16.000, predobije ih, je r se nisu, osim prvih stra a, ni bili, ve pobjegli, Gloo, i nekoliko s njim e prednjaka, pobjegnu u Dubrovnik, otklen, godine 1841, na vjeru dou u T ra v n ik i budu oprem ljeni u Carigrad, odavle u Trebizond. Godine 1844 opet se vrate u Bosnu* S a ra jlije naine m azare caru da se oni nisu iz drugog uzroka pobunili, ve porad zu luma, na koje prisile potpisati i starjeine svetenika kranskih, i tako V eh id ija ode s Bosne i m jesto njega doe Husref-paa, ovjek dosta dobar i razborit, ali pri tome eljan novaca. K rajinici, nenauni davati, pobune se godine 1343* Voa im je bio Durat-beg, pekog Hasanage sin* V ezir doe meu n jih s vojskom , ne smjedu se s njim e pobiti, ve proavi v e z i r kroz cijelu K rajin u prednjake oglobi i vrati se u Travnik. Bonjaci i Turci os vade ga, i car ga krene, a m jesto n jega doe iz Biograda amii-paa, sin poturem ka ifuta. O vaj je dosta dobar bio, i po raju i po Turke. S araj lijam a je ugodio to je car, na n jegovu molbu, povratio Glou, a K rajinicim a osobito to je njih ova dva najvea zulumara, Mahmut-pau bihakog i ervis-bega staromaj danskog u prognan je poslao u Janjinu. O vaj v e z ir samo je godinu dana na Bosni bio, i godine 1845 doe Osman-paa, ovjek lakom i n evaljal; ovaj pusti Turcim a na volju da ine ta hoe; upravljao je godinu jednu, i digne se na Janjinu, gd je je umro. M jesto njega doe Mehme Adi-am il-paa, rodom erkez. O vaj, ne m o gui gledati a K rajinici nita u haznu ne plaaju, m ali nekakav danak nametne za n jih ; zato se oni dignu na oruje okolo 16.000, a pred njim a M ehm ed-beg Ruslanbegovi, bivi kadija bihaki, to se p ob ije s vezirom . V e z ir
* i

304

Pisci Bosne i H ercegovin e,

Iv a n

F ran o Juki

n ije im ao vie od 3.000 i n ekoliko stotina spahija bosan skih i h ercegovakih k o je je p red vod io v ezira m ostarskog sin. O v i v e zira iz poetka b oja izn e v je re ; nita nem anje v e z ir ih p red o b ije godin e 1846, studenoga 6, na D obrin ji, u banjalukoj n ah iji; n jih ove pred n jak e pohvata oko 24, te oprem i u C arigrad, S ljed e e godine, 1847, srpnja 26, p rom ijen i se v e z ir o va j 1 doe m jesto n jega sadanji, Tahir-paa, otp rija b ivi kapuan-paa, a kasnije v e z ir D rin opolju . Svak se je nadao, da e ovaj v e z ir Bonjake u red iti i krianim a kakvu god oblakicu uiniti, ali se suprotivno dogodi. G odine 1848 bio nekakav d ogovor m eu S a ra jlijam a i ostalim Turcim a, ali na ta je ciljao? U p ra v se ne zna, osim to se je oito g o v o rilo po svoj Bosni da e kriane sjei. V e z ir se digne m jeseca ru jna s nekoliko stotina nizam a u S arajevo, kud su m a lo p rije iz R u m en lije stigla d va tabora nizam a, te pohvata prednjake sarajske do 26, a p red n jim a opet Glou, te ih s A d i- ed o m poalje u progn an je u otok K an diu K irit. Tahir-paa o ve o tp re m ivi, m islio je da mu se nem a ko oprijeti, te stane neke nove naredbe u vod iti; n a jp rije m eu gospodarim a T u r cim a i k m etovim a krisanima. O v i su p red k ad ijom i u~ rom n a jp rije u in ili u govor u nahijam a, p oslije doavi u T ra vn ik , taj u govor pism eno p redali veziru , a v e z ir bi svetenike i spahije zaogrnuo binjiom kabanicom k n ezovim a pak dao bi po 50 groa. U redba ova glasila je: da su i km eti i gospodari za taj u govo r m o lili vezira (prem da ni jedn a ni druga strana o tom e n ije ni sanjala, dapae, oni k o ji bi s potpisim a zakasnili, bacali bi se u tamnicu, kao to se je d v o jic i popova iz kulinske n ahije dogodilo), da unapreak p restaje sasvim b e g l u e n j e , a m jesto toga da k m eti gospodarim a plaaju od ita, voa i p o v rta lja tree a od sijena polovicu, gospodari, pak, da treu paru od poreza plaaju. O va j nauk dao je veziru

Putopisi i istorisko*etnografski rad ovi

305

Mustaj-paa Babi. Turci na ovu uredbu nisu se lju tili, a kriani, i onako nauni svaki zulum podnositi, utili su. Ova uredba, ako se na v rijem e ne' digne, km ete e sasvim upropastiti, a kad ovi panu, ni gospodarim a nee dobro biti; je r se oni nisu nauili o ze m lji raditi, ve gotovo: D a j , V 1 a e ! vikati, N ije ala, davi dese tinu i treinu od ita, njem u ostaje polovina, a od sijena desetinu davi, m anje od polovine! Sad kad se uzme sjeme, k oje je km et esto za gro kupovao, na stranu, ako je godina zlo prih vatila; to sav trud km etski otiao je uzaludu, je r dohodak je gospodarski, pa da godina i dobro prihvati, kad u raun m etne svoje v o lo v e i nadnice i ostale trokove, ito ga n jegovo skuplje stoji nego da ga kupuje u arijil O vo mnogi uzmavi na pamet, ni pola n ije usijao proaste godine, koliko dosad; osim toga, s i j e n a polovicu davati, od prijan je jo naopaija! Poznato je da u Bosni kriani, osim goveda i m arve sitne, nita svog nemaju, odavde oni sm iruju harae, danke, globe i ostale svoje potrebe; sad davi polovicu sijena gospodarim a a devetinu spahijama, nemaju im stoku hraniti, v a lja da je umetu. U spomenutoj uredbi stoji; da se begluk ukida, ali posljednjom zapovjeu nareuje se da km eti dohodak pripadajui m oraju donijeti u kuu gospodarim a ako e ovi i u treoj nahiji stajati; sad kako e on, da o itu i drugom p ovrtalju i ne govorim o, sijeno na toliku daleinu, ol u blinju arsiju, s planine po osam sati goniti? Jeda li to n ije gori od prijan jeg begluk*). V e zir nadalje stane s poetkom godine 1849 ureivati Bonjake, i skupivi poglavice turske i iz svake nahije po
i

*) Samo gdjekoji gospodari platie treinu poreza i begluk ukidoe; ai otkad se vezir s Krajine sramotno vrati, otad go spodari gone opet na begluk, poraza nee da plaaju, ve i za njih kmeti platie, a pri tome od svega treinu, a o sijena polo vinu ko o duga aoe.
1. P. Jtakk: Putopisi ) fstor.-etnograf, rodovi 20

306

P is c i Bosne i H ercegovin e,

Iv a n

Frano Juki

dva krianina, danke i poreze sve zb ije u dva poreza, tj. ju rjevsk i i luinski, da svaka kua daje na p6 godine po 44 groa, kako raja tako i Tu rci; osim toga raja hara od muke g la v e i od kue k rem arije po 7 groa na p6 godine. M noge zem lje u Bosni nisu bile pod desetinom, ve u im e desetine plaao se je dukat od c ijele opine u haznu; sad se, dakle, m etne desetina i na ove zem lje, to T u rk e i K rajin ike, k o ji niti poreza * ni desetine otp rija ne davae, n ezad ovoijn e uini, te se dignu na oruje, a pred njim a A lija K ed i. V e zir ne m ogui ih lijep im nainom um iriti, digne se iz T ravn ik a 27 kolovoza sa 3.000 nizama, 600 A rnau ta i 8 topova, te doe u Biha, kog su b ili opsjeli K rajin ici, te se paa iz njega vie od m jesec dana branio; ru jna 5 m alo se p ob iju preko rije k e K lokota, i K ra jin ici razbjegnu se, ali vi e i da ih v e z ir ne goni, nanovo se skupe, na K lok otu most presijeku, te anceve zakopaju. U v e zirovo j vojsci pom e kratelj m oriti, od kog se i on razboli; preko 1000 nizam a i Arnauta glavom plati, osim alosnih kom ordija, kojih preko 300 zaglavi. Tako vezir, to ovaj nesreni dogaaj to jo ako mu je iz C arigrada n a re eno, s K rajin icim a p om iri se i, p oslije 50 dana, v ra ti se u T ravn ik , alosne kriane u crno zavivi, k oji su sav troak o vo g rata i pohoda m orali dati i tolike k on je i v o lo v e pogubiti. P o s lije dignua jeniara, kapija porta cari gradska nastojala je sve do danas silu bosanskih Turaka satrti, n jih o v o g se im anja i bogatstva dokopati i predati ga u osm anlijske ruke; na ovo ih je navodila neto p rirod n a lakomost, neto pak bojaz da se Bonjaci ne odm etnu na nain pae skadarskog, jan jin skog i misirskog. I doista, mo bosanskih b egova preko pola satrvena je; oni su oslabili i osirom aili hodajui prognani po A z iji, a drugi m oraju se o tk u p ljiva ti novcim a kod vezira. Je l i se po

Putopisi i fstorlsk o-etn ografski ra d o v i

307

tom e togod krianstvu oblakalo? N i m rvice! Jer svi o vi domai m etei p rela zili su preko naeg vrata, i m i m orali smo i Bonjacima i Osm anlijam a vas ratni troak davati, b rez ikakvog naplaenja. M n ogi inostrane!, k o ji stoje za nekoje v rije m e u glavn om gradu Carigradu, k o ji su u parobrodu doli i proli kroz tursko carstvo, dre i piu da je u Turskoj za kriane kapija tolika dobra ui nila i popravke uvela! E vo 10 godina kako ja stojim u
*

Bosni, a za nikakvo dobro ne znam, ve tuga, jad i em er ako se dobrim m oe nazvati?! G odine 1839 car izdao je H atierif od ulhane, po komu se kriani u jedan red s Turcim a ndeu, tj, je d nakost uvodi; ali u Bosni o tome nema ni uspomene, tj. hatierif slui politiarim a engleskim , franeeskim , da im aju ta b leb etali po svojim urnalima, da je u Turskoj E ldo rado. V eziri, k oji god jedan za drugim dou na Bosnu, druge b rige nem aju v e kako e nakupiti od sirotin je blaga, A to ovim nainom : on prepusti muselimu, kadijam a i drugim velikaim a turskim da rade od kriana to hoe; ovi silno blago globei i cijenei saberu, raja se potui kod vezira, ondak on, vezir,.to su god od ra je pootim ali, sve o njih uzme i opet njih opravdane alje na m uselim luke, a raju praznu pusti, esto pak i njih p ritvo ri i oglobi. Da vezir hoe pravo, on hi oduzete novce vratio raji, a onima ne bi avao prigode da opet nanovo glob e raju. Krianin u Bosni, ako se p rije s Turinom', nikada ne moe im ati na sudu pravo: je r p ro tiv Turinu, k oji ne m oe slagati, osobito ako je b ije le brade, nita o sv je doiti ne m oe! K a d ija i ura kae: M ore, vlae, vie zna jedan Turin nego hiljadu vlaha! O vo je zem lja turska, v i ste raja, jo ovd je zvono ne kuca, ve se turski ezan ui. itd.e O vo su osude na carskim meemama. Krianin i dan danas ne m oe nikakvu slubu dravnu imati, ve
20*

308

P isci Bosne i H ercegovin e,

Iv a n F ran o Juki

sami obrezani Turci. U Bosni kriani crkvu novu nainiti, ol staru popraviti, ko bi samo o tom e spomenuo, na opako bi m u b ilo; v e jadn ici gole obrijane glave na dvoru po snijegu sliaju m olitvu, doista se ovjeku, gledajui, koa jei! N e m ali dohodak v eziru i ostalim sucima do lazi od g 1 o b e. H ajduka pune su planine, a varoi kesedija; o v i osim to glob e i cijene kriane, esto i uboj stvo uine; na to doe v e z iro v mubair, i njem u valja p la titi 3 6 kesa*). P u to v e i m ostove nainjati, o tom e se oni ne brinu; zato m nogi putnici svake godine v ra t ulome, ol utonu, a sela oblin ja v a lja nekoliko kesa da plate globe! K o je izvan Bosne, te ne gleda i ne kua na svojim leim a p rogon stvo i zlobu turskog suda i upravljanja, taj ni u pam eti zaeti ne m oe ta m i trpim o i podnosimo, a ispisati nae tuge ne znamo! E n glezi i Francezi a frikanske rob ove otkupljuju, trgovan je s robovim a zabra njuju, a tim e nekakvu zaslugu trae kod prosveene E vrope, a za nas tune robove, kriane u Turskoj, ni znati nee; ve to je alosnije, i ujam ili se za cijelost turskog carstva, k o je oni za zakonito dre, a jesu li .ga po zakonu u tem eljili, to diplom atiki lju d i ostavljaju zgodopiscim a, da glavu taru. Oni hoe da se odri: S ta tus qu o, pa neko od muke sutra pukao! M i, jadni k ri ani u Bosni, jo im am o ufanje u Boga, koga s poniznou m olim o da tekne srca krianskih vladalaca, da nas oni preporue kod naeg sultana, te da nam ovaj, po smislu iziavih ferm ana, p o d ije li polaticu i pripozna nas za svo je v je rn e graane i d ravljan e; da ne patim o sveuda*) Ove zloince i razbojnike isti muselimi dre i brane ih, a oni njima na mjesec po nekoliko kesa plaaju; muselimi su, dakle, j a t a c i .

-i .

J-i

'

Putopisi i istorlsko-etnografaki radovi


' i ii " i

-| . - m ----------- '

im

___ 309
J

1 >

miu pod imenom r a je , a dijelom p ravi robovi, ve da i m i jedno odahnemo poslije 400-goinjeg * blizu robo vanja, a Bog e vam platiti na ovom e i na drugom svijetu. (Zemljopis i Povicstnica Bosne od Slavoljuba BoSnjaka (I. F. Jukia), Zagreb, U151, Brzo tiskom narodne tiska m ie dru Ljude vita Gaja 81154,)

NADOSTAVAK
Pokraj najbolje elje i v o lje naeg estitog cara, da se Bosna ve jednom uredi, tanzimat uvede, jednakost na sudu kristjanim a podijeli, ne moemo se nadati ika! r * n

kvom u napretku i oblakicu oekivati, ako bude carigrad*

ski m inisterij onako u Bosni razreivati u napredak, kao sto je dosad! M inisteria dosaanja nastojanja bila su samo za financiju obogatiti: sve to se i na to se god u A u striji i Francuskoj plaa, to je kod nas sad uvedeno da plaamo. AU u nas nema trgovine, zanata, nema fabrika, nema kola, nikakve industrije, nikakvih manu faktura! K ako emo, dakle, mi im ati tolike danke i otklen sm irivati? Ja bih elio da mi i vie u haznu dajemo, ali nek nam vlada carigradska dade sredstva i nain kako emo i, nama i njim a stei. AH o tome ni najm anje da se je ko pobrinuo! Evo 15 godina imade, da je u Bosnu nizam uveden, pak za tog vrem ena ta je uinjeno za duevnu i m aterijalnu korist ove pokrajine? N ijed n a uionica ne bi utem eljena po vladi, nijedna stazica ne b i prosjeena! V eziri i n jih ovi inovnici, na njih gledajui, rekao bi da su ti ljudi prosveeni za napretkom teei, p ra vi F ran cuzi, Prusi itd., ali malko prom otrivi: izdvora bubanj a iznutra suanj! Osim one uniform e, nita drugo! Vlada, dakle, drugi nain potrebno je da uzme pak jo j nee trebovati toliki trokovi za ekspedicije vojnike, k oje su dosad sve bez koristi ostale, a sa tetom drave velik om bivale, to ako se uini, doista e m nogo tete sama sebi

314

P isci Bosne i H ercegovine,

Iv a n

F ran o Juki

nanijeti, je r: kristjani, ne im a ju i odakle vie plaati , d o tjera n i do najveeg siromatva , bie usilovani seliti se u ob lin je inostrane drave , oi poskapati od gladi! N a j vea je naa to n evolja, to na dobri car n ije dobro o nama izvijeten , to mu ne m oem o nae tuge i n evo lje priopiti, to mu nae rane otk riti ne sm ijem o, da ih izlijei, suze nae ukazati, da ih otare, e lje nae oitovati, da nam ih ispuni! Sam i do cara doi n ije mogue, je r s p ogibeljom gla ve v a lja lo bi mnoge carie obii. N o uzdamo se u nae i ovjeanstva p rija telje, da e caru nae e lje i m olbe p od n ijeti i preporu iti kako o vd je slijede: e lje i m olbe kristjana u Bosni i H ercegovin i, koje ponizno prika zu ju n je g o v o m carskom velianstvu sretnovladajuem sultanu A b d u l-M ed id u V ae velianstvo! P re k o 600.000 kristjana iv i u ova dva ejaleta Bosne i H ercegovin e Vaih vjern ih podlonika, k oji oslanjajui se na svoju vjern ost prama visokom turskom devletu za etiri stoljea zasvjedoenu, ponizno mole, da po p riro enoj sebi dobroti pogledate na nae uzdisaje pobone, te nam sljedee m ilosti dopustiti i pokloniti blagoizvolite: 1. Da se vie ne zovem o raja (l), ve graani i dr

a v lja n i cjelokupnog turskog carstva, usljed toga: (l) Po turskomu zakoniku raj a svi su oni koji u carstvu turskomu ive a nisu vjere Muhamedove, niti su obrezani ve okapinu prepucium nose. Raja od roba samo u tomu razlina je, to je ne moe Turin prodati, u ostalom sasvim je rob pravi, niti ikakva preimustva moe imati, ni u emu s Turcima se izjednaiti: Raja je Bog T u rcim a p o k lo n io , da Tur inu izm et slubu ini kau bosanske kadije sudcL

____________ P u topisi t istorisko-etnografski radovi_______________ 315

2. Na sudu da smo jednaki s Turcima, zato u napre dak; ne po vjerozakona prednosti, ve da po pravdi bude izreena osuda (J), zato;
a

3. Sve ure da budu sastavljene iz jednakog broja lanova oba vjerozakona, turskog i kristjanskoga (a). 4. Danke i poreze kristjani svoje, napose da kupe i veziru predaju (*). a Turci svoje

5, Danci i porezi da se ne razrezuju po broju kua ve po imanju i posjedovanju (b ). (a) Na sudu kod istog vezira, ako se prije kristjanin s Tur inom, to kristjanin mora izgubiti, jer sve valja osvjedoiti sa dva svjedoka. I budu da kristjanin Turina nikad ne moe nai da ovi protiva svomu bratu svjedoi, a kristjanin ne moe pro ti va Turinu svjedoiti, Turci dakle uvijek na sudu imadu pravo, a kristjani krivoj Ve2 ir kae: Jedan Turin mJte znade nego
hiljadu Vlaha.

(') Sura jest savjet od 612 ljudi u svakoj nahiji, koji sudbine stvari u drutvu s kadijom raspravljaju. Ovo je uvedeno prije pet godina, i bilo je odreeno da i kristjani primaju se u te ure; samo u 6 nahija za nekoje vrijeme pozvani su u uru bez plae ali ne da pravice raspravljaju, ve obino sluili su Turcima vatru na lulu nosei, kavu doavajui itd. Carska dobra je namjera bila, uvesti ove Sure za obuzdanje kadija i njihovog samovoljstva, ali nama time gore je uinjeno, jer u uri sjede najee b a e'i krvopije nae, koji obino osuuju: Na dvor, lipooi krste, ovo je zem lja turska , ne kuca jo ovd je zvono , ve se turski ezan ui!* U ove sure trebalo bi Jjude namjestiti po tene, koji bi i u krieanima poznavali ovjeka. O Tako bi se mnoga zla preprijeila koja ine Turci sabirajui danke. (J ) Od vezira doe porez na nahiju. Sad Turci pobroje kue svoje i kristjanske i tako po broju kua odvale pola ol dvije treine na kristjane, budu da kristjanskih kua gotovo svagdje ima vie nego turskih, ali koja je korist od broja kad jedan Turin u Bosni vie posjeduje zemlje i ostalog imanja nego svi ostali kriani, a tako i u ostalim optinama: dvije turske kue vie posjeduju nego 200 kristjanskih, ovo se obino moe raunati.

316

Pisci Bosne i Hercegovine,

Ivan Frano Juki

6. Hara, to sad kristjani od muke glave plaaju, da se zanavijek digne kanoti jednakosti dravljanskoj protivan (< J ), zato: 7. Da se kristjani primaju u vojnike, koliko uni zame toliko i u redife, i da imaju svoje sveenike ( 7 ). 8. Carska desetina od ita i sijena' da se urauna u porez i da se u novcima daje (*). .. - 9. K m eti gospodarima da samo od ita, sijena i du hana plaaju estinu, a gospodari da nisu duni kmet skog poreza plaati, a ovi opet da nisu duni gospodarima dohodak'kuama nositi (). * 10. Da nikad gospodar samovoljno ne moe kmeta sa zem lje dignuti, ve ako dokae na sudu njegovu ne(* ;) Po hatierifu od ulhcine svi su stanovnici jednaki, tako se tamo kae! Zato, dakle, mi plaamo hara, a T urci'ga ne plaaju!? (7) Zato su kristjani morali hara plaati to nisu vojevali; ako smo, dakle, jednaki s Turcima, zato i mi nae carstvo ne bismo branili?! Istina da kristjani nisu vojevali obino, ali morali su uvijek uz vojsku ii s Turcima, o svome troku i hrani njima sluiti, konje i podvoz dati i jo troka za put Turcima dati. Ol kosio, ol vodit nosio sve je jedno. O Dvostruka je desetina u Bosni, neka mjesta daju caru, a druga bosanskim spahijama, koju car hoe da oduzme spahijama, dobro bi, dakle, bilo da se u novcima uzima i za teake i za blagajnu; blagajna ne bi morala toliko subae plaati, a teaci bi se oprostili ovih zlikovaca i zulumara. O Otpria kmet davao je gospodaru u razliitim mjestima razliito: u Posavini i Krajini 69, ali morao mu je gotovo svaki dan begluiti, u drugim mjestima davali su 35. ali samo katkad begluiti; ovo je bio Tahir-paa ukinuo, zapovjedivi jednako po svoj Bosni, da se od svega zemaljskog proizvoda tree a od sijena polovica daje, a Turci trei dio od poreza da plaaju, begluenje da sasvim prestaje, gospodari to je za njih bolje, to su uzeli treinu i polovicu, ali nee da plate poreza, ve kmet mora platiti; a dok privue hranu i sijeno gospodarima, gdjegdje i 6 sati treba vui kud e mu gore begluenje.

Putopisi i istorisko-etnografski radovi

317

valjatinu, a u tom sluaju ima kmetu troak platiti to je ovaj potroio krei, sadei voke i zgrade nainjajui ( 1 0 ). 11. Begluenje gospodarima elim o da se vie nikad ne uvodi (n ).

12. Prenos vezira, vojnika i carskih kapidija neka se iz zemaljske kese plaa (1 2 ). 13. O pravljanje putova i mostova, uvoenje pote i ostalih potrebitih sredstava za promicanje trgovine i za nata, da se to prija o zemaljskom troku zapome ( 1 3 ). (10) Kada jedan kmet okri njive, nasadi i uredi bae, ponainja potrebne zgrade, i ve pome togod na stranu metati, doe drugi lijenina, te gospodaru pokloni vola, a katkad i dva, te onoga prvoga otjera sa svoje zemlje i ovog nastani; ol ako se nikakav kmet drugi nije nametnuo, to gospodar svake godine cijeni ga, sad istui vola sad konja, prijeti, da e ga dignuti i drugoga naseliti. Kmet tu ucjenu mora svake godine plaati, drukije valja mu se seliti. Zarad ovog neurednog naina nikomu se i ne mili kriti, bau saditi ol zgrade nainjati, ve su im kue kao vlake zemunice. (**) Malo prije spomenuli smo, da je begluenje ukinuto, ali ga gospodari pod razliitim izgovorima uvode opet, prijetei kmetu da e ga dignuti sa zemlje, ako ne poslua. (1 2 ) Kuda vezir i drugi poglavari putuju, tuda strano narod propada i bjei, sa puta uklanjaju kue, jer ne samo da moraju sve dati, ve jo azijatiki i bijeni biti; poslije toga razree se na svu zemlju, da je ovoga i onoga dohodak vezira oli kapidijc* toliko troka stalo; to se od naroda pokupi i to ide njima, a ne onima koji su' dali podvoz. (13) Sva nastojanja praviteljstva turskoga za Bosnu urediti dosad su samo u tome stajala, kako e vee dohotke primati, ali narodu valja pruiti sredstva da ovo ima otklen plaati: jer gdje je mala trgovina, zlo zemljodjelje, zanati i fabrike nikakve, kako e odoljeti tolikim iziskavanjima? Ako ovako ustraje, propaemo sasvima.

318

Pisci Bosne i H ercegovine,

Iva n

Frano Juki

14. Da se o zem aljskom troku uvede taraparnica za kristjane ( 14). 15. Da je slobodno kristjanim a grkog obreda sebi posebi arhiepiskopa i episkope izbirati koji jezik i obiaje zem aljske znadu, a ove za odobrenje vaem velianstvu prikazati (1 5 ). , * 16. Slobodno opsluivanje svog vjerozakona; usljed toga da nam je slobodno: stare crkve i manastire poprav ljati, rairivati i gd je je potrebito iznova graditi; zvona i zvonike im ati i javn o nae obrede obdravati (1 0 ). 17. Da se pazari s n ed jelje prenesu na drugi radetni dan (1 7 ). (u) Da je potrebita tamparnica svakomu narodu, od toga ne treba ni sumnjati, ako hoe pravitcljstvo da napredujemo. {IS ) Grke vladike, koje od patrijarha carigradskog zaku pljuju eparhije, k nama dolaze ne znajui narodnog jezika ni obiaja, to mogu nama koristiti, da bi htjeli, doista nita! Od njih nikakve duhovne pomoi nemamo, ve samo da narod gule, glupost uzdraju, to im je jedina pastva. Oni se ne brinu za othranjenjem svetenstva, njima je svejedno pop zna li itati ol ne itati, samo ako ima platiti, odmah ga zapope; kasnije opet ga cijene, i ako neima otklen vie platiti, to ga na krvoloki nain izlupa i raspopi, kanote i svete nae crkve uredbe svojevoljno tlaei i za novce prodavajui kao arovnik Simeon. Jedna od najveih za nas milosti carskih ta bi bila kad bi nas ovih nezva nih pastira oslobodio. (l,;) Nema primjera u cijelom turskom carstvu, da kristjani tako su stijenjeni u opsluivanju svoga vjerozakona kao u Bosni! Mi se nadamo od razumnog turskog praviteljstva, da e nam se u ovom oblakati da mi moemo Boga pod krovom hva liti, a ne na snijegu i tvrdoj cii na dvoru. C ') alosno je doista kad ovjek nedjeljnim danom u tiini valja da serdce svoje Bogu digne, da od 6 dana samo sedmi Bogu posveti, mora najvie raditi; gdje su u nedjelju pazari nadamo se od dobrote carske da e svoje oko milostivo i oko ove nae elje svrnuti,-te zapovjediti nadlenom bosanskom praviteljstvu, da pazare s nedjelje u ponedjeljak ol u drugi koji dan prenese.

Putopisi i istorisko-etnografski radovi


* - = = ------i --

319

18. Da je slobodno svakoj opini: uionice kole zavoditi, uitelje potrebne iz druge zem lje zovnuti, i ovi da se iz zemaljske kese plaaju; da je slobodno ue nike radi veeg napretka u druge drave slati (1 S ). 19. Da bi se i od nas uenici prim ali u carigradsko uilite ljekarsko i inenjersko na carski troak ( lft). 20. Da moemo dva naa pouzdana ovjeka imati, o naemu trosku, kod visokoga vaeg devleta, koji e nae elje i molbe vama vjern o prioptavati, kod dravnih su dova glas imati i dravne naredbe nama prioptavati (20).
i

21. Da se svi inovnici kristjanski i turski iz zem alj ske kese plaaju, da ne bi m orali od mita i globe iviti (21).
s

22. Da se krvarina ukine, da krv ubijenog ne plaaju opine, ve sudac nek ubojicu hvata O Uionice i dobri uitelji svagdje i svakad bili su po trebni, be 2 nauka nema sree, nema blagostanja; pravedno je, dakle, a nam se dopusti ova eli a, te da se zemaljsko poglavarstvo za ovo zauzme.
*

(L ) Od svakog naroda uenici primaju se u ova uilita, iz kojih sposobni slubenici ishode, samo mi Bonjaci, kako n i kakve, tako ni ove milosti carske ne uivamo.
i. *

() Dosad to nam je god car doputao, to je dolazilo u ruke naih neprijatelja, koji su uvijek znali potrpati i od nas sakriti carske milosti, svrhu naina potrebno je da dva kristjanska inovnika imademo u Carigradu. O Da je i ovo potrebito, svak vidi. jer ko dravi slui, neka ga drava i uzdrava.
*

C*) Krvarina davala se je dosad pola roacima ubijenog,

a druga polovina pripadala je kadiji i muselimu, Danas, kae vezir: krvarinu car je ukinuo; kadija ode ol poalje momke te izvidi e uini kako je i od koga ubijen, uzme 2 a trud 30 groa i ta je uo i vidio javi veziru. Ovaj tad poalje jednog kavaza svog, da nanovo ubojstvo izvidi, i njemu valja platiti ne koliko, 61215 kesa, a katkad i vie; jea li to nije prava krvarina.

320

Pisci Bosne i Hercegovine, Ivan Frano Juki 23. Da se Bosna i H ercegovina opet sjedine pod jed-

n im 've ziro m : ovo bo u obziru ekonomikomu bilo bi za blagajnu i narod vrlo probitano (28). 24. T rgo vin a i zanati, bez obzira na vjerozakon neka su svakomu slobodni i pristupni (24).
%

25. Da se o svim zem aljskim dohotcima i trokovim a javn o rauni vode i narodu priopavaju (2 B ). 26. D a 'n a m se carske i dravne zapovjedi i naredbe pokraj turskog i bosanskim jezikom priopuju; jerbo po dosadanjem priopavanju, nikad potpuno nismo znali ta nam se zapovijeda i nareuje (2*). 27. Da nam je slobodno sastajati se bez oruja i do govarati o stvarim a kolskirh, knjievnim kim (3T).
(-*) M nogo je lanje jednog vezira narodu plaati nego dva. Od toliko stotina godina svom Bosnom, pod kojom razum ije se i H ercegovina, upravljao je jedan vezir, zato ne bi mogao i sad? M ostarski vezir, prem da ni trei dio neima koliko travanjski, to se on napinje i dri d vor sjajan kao i ovi. K olik o to narod stoji! CA ) T u rci kristjanim a neke zanate ti su saraluk rem enarstvo, tabakluk ne priputaju raditi, a koarstvo, mumluk

i ekonom i-

svjearstvo, i ne daju trgovati s robom rumenliskom; bakalr tj, koji prodaje: med, maslo itd., ne m o e.b iti kristjanin. (*5 )jL>a ne bi po dosadanjem obiaju narod varali i s n ji hovom propau sebe bogatili. (a*) K od nas je turski jezik ne samo ve kod istih Tu raka; samo po veim kod kristjana nepoznat varoim a po nekoliko

Turaka im a da turski znadu, a m anja m jesta nikad tono ne ra zum iju carske zapovjedi. (2 T ) Ako carska dobrota sm iluje nam se, te ove m ilosti

dopusti nam, to je potrebito da se moemo sastajati i dogovarati o stvarim a kolskim, kn jievn im i ekonomikim.

Putopisi i istorisko-etnografski radovi

321

28. Da nam je slobodno u druge drave izvan carstva seliti se (2 S ). Ovo su nae ponizne elje 1 molbe, osnovane po na elu jednakosti, koju va dobre uspomene otac, i vi n jeg o v vrijed n i nasljednik, toliko puta javno i sveano obrekoste, ali da se izvede i u iv o t p retvori kod nas u Bosni, nepri jatne okolnosti ne opustie. M i vrue m olim o Boga da takne vae carsko srce, :e nam se sm ilujete i vie reene m olbe odobrite, koje e carstvo b olje ukrijepiti, ako nas toliko robova pom ilujete, Svem ogui Bog neka blagoslovi vae vladanje. Am en. Na ove e lje i m olbe vie hiljada Vaih podlonika potpisalo bi se, ali n e-sm ije! M i smo vie puta tamo do vaeg p rijestolja slali nae ljude, k oji su veom stranom od mjesnih vezira poubijani, a m nogi ni danas ne sm iju u svoju otadbinu doi zato to su se usudili vam a m olbe podnijeti ol na njih se potpisati. Pisano u Bosni 1 svibnja 1850.
(Z em ljo p is i poviestnica B osne od S iavolju ba Bonjaka, u Zagrebu 1851 dodatak)

(3 h ) A k o ne budemo dostojni carskog pom ilovanja, te nam vie izloene elje i molbe ne odobri, to barem nek nam dopusti da 2 a korom kruha moemo u druge drave ii, a ovd je od gladi i siromatva ne umiremo. Nae su n evo lje mnogo vee nego to bismo ih znali opisati. Narod strano strada i propada. N ae jed in o ufanje je Bog pak estiti car, koji nam pomoi mogu ako smo zasluili.
3, F . J u k i : P u t o p i s i i i s t o r . - e t n o g r a f , r a d o v i

21

A consilium de republica danum, primum est nosse republicam. Cicero

1. Mee i prostor Bosne dananje meai jesu, od istoka: Srpska kne evina, od koje rastavljaju je rijeke: Vuvac, od nahije sjenike poavi pak do varoice Priboja, odavle rijek a L im do sela Kuda, a odavle Drina do Rae, zatim K o s o v o P o lje iliti nabija vuitrnska, koja spada na paaluk p ritinski; od zapada H rvatska vojnika, od k oje d ije li je rijek a Una poavi od N ovoga pa do Jasenovca, vie N o voga pak do Trom ee suha je mea, i D alm acija; od sje vera Slavonija vojnika, a rastavlja Sava; od juga: D al m acija, Crna Gora i Arbanske paaluci skadarski i ukaginski iliti peki, od koga d ijeli rijek a Ibar. P o v r je cijele ove k raljevin e iznosi otprilike 1063 [Z! zem ljopisne m ilje. Prostire se meu: 42c 45 15. du ljin e sjeverne, 33 25 36 24* irine. D uljina od M itro vice do Bihaa 52, a irina nd Nikia pa do Broda 38 njem akih m ilja. Jedna m ilja iznosi dva sahata,

2. Planine i polja
* " i

C ijela Bosna planinama je prepletena i isprijeena; slobodno je ilirskom H elveeijom zovi! Sve, pak, na d v ije grane mogu se p odijeliti: 1. D olazi preko H rvatske i D a l m acije od Julskih Planina; n jezin i ogranci znatniji jesu: V e le 3.200 visok parikih nogu, Zec 6.800 p. n., V rania 5.000, Vlai 4,400, V ilen ica 3.000,

326

Pisci Bosne i Hercegovine, Ivan Ffano Juki

. T re b e v i 3.500, it 3.800, Grme 3.000, Tisovac 2.806, Radovan 2.000. Nadalje: K ova Planina preko Drine: Romanija, Igman, Batjevica, Duboica, Trogir, Ozren, M ajevica Krnjin, Vujak, Crni Vrh, Kozara, S m etica, Crna Gora, Prolog, Vran, Malovan, Suljaga, Bitovnja, Ivan Planina, Hrgu, Hum, Bilead i mnoge druge. 2. po etak imaju od Vugarskih Planina, koje se Hoemus od Rimljana, a danas Balkan zovu; njezin ogranak Sar Plani na, turski Sar Dag, prua se od Prizrena i po junoj Bosni razgranjuje se u druge ogranke, a ovi znatniji jesu: Dur mitor, najvia planina iznosi 7 8.000 p. n. Sutjeska Planina 6.300, Prokletija ; 6.104, Volujak 5.900, G lijeb . 5.197, P lje v lje 5.000, Ljubenik 4.600, S. Trojica 4.500,. Salija 4.464, Gusinje 4.300 p. n*1 ) i mnoge * druge.. P o lja iliti ravnine, najznatnije su oko Save, Une i Bosne; zatim Livanjsko, Grahovsko, Glamoko, K upreko,- Bjelajsko, Mjedeno, Crkveno, K n e Polje, Jugovo, Lijeve, Banjaluko, Skopaljsko, Kupreko, Duvanjsko, Ljubuko, Gabelsko, Gatako, Nevesinjsko, Trebinjsko i Popovo Polje..

3. Rijeke i jezera znatnija Sava, izvire u Kranjskoj zem lji pod Korenom ; d ijeli sjevernu Bosnu od Slavonije, prodrvi mnoge hrvatske, slavonske, bosanske i srpske rijeke, meu Biogradom i *Zemunom uvire u Dunav. Una, ima vrelo u L ik i kod Srba, poavi od Novoga Bos. pak do Jasenovca d ijeli zapadnu Bosnu od Hrvatske a kod iste varoi Jasenovca mijea se * sa Savom. Drina, neima vlastitog vrela, ve rijek e P iv a i Tara, vie Foe na 1 sahat kod arana drue se i njoj
*) Visina ova oznaena je po francuskom zem ljoslovcu geologu A m i Bue-u vid i: La Turquie d Europe, Pari 1840. T o m .'II. str. 3341.

___________ Putopisi i istorisko-etnografski radovi_______

327

ime novo daju, od Ruda do Rae, gd je se sa Savom mijea, dijeli istonu Bosnu od srpske kneevine. Bosna, izvire ispod planine Igmana, kod Blau ja 2 sata od Sarajeva, jest poglavita rijeka cijele kraljevine, tee posred drave k sjeveru poslije 34 sah. svog teaja, kod Kukaeva Samca utie u Savu, N eretva , (Narenta, po Strabonu i Skilaksu Naro, po Ptolom eu Narbo, a po Porfirogen itu pogreno Orontius prozvana) poglavita rijeka gornje Bosne,, izv ire u predjelju Boru ispod Volaka, tee od sjevera jugoza padu kroz K on jic i Mostar, gdje su na n jo j kameni mo stovi, poslije 24 sah. kod M etkovia ulazi u Dalmaciju, gdje poslije tri sata u dva traka od Opuzena utie u M ore Jadransko. Trebinica (kod starih Arion i Ombla) ima vrelo vie Trebinja iz pl. Bilee, tee posred Popova Polja, - gdje pod planinu krije se, te pod novim imenom R ije k a i O m bla izvire u D alm aciji kod dubrovake luke Grua, poslije 1 sata svog teaja utie u more. Buna i Bregava utie u Neretvu. Trebiat i Tih a ljina ulaze u Dalmaciju. Zbar, kod Herodota Brongus, kod Strabona Bargus*) izv ire ispod pl. Prokleti je vie varoice Roaja, d ijeli junu Bosnu o paaluka dukaginskog, ulazi u Srbiju kod A r iljske Kose te kod Karanovca utie u Moravu, zato ga m oe biti i zovu Baranskom M oravom ? Tara:t) izvire ispod pl. Durmitora vie Kulaina; Piua izvire u predjelu tog imena kod samostana kaluerskog, obadvije ine Drinu. Moraa, izvire ispod pl. Koma, unisavi u Crnu Goru m i jea se sa Zetom. L im t ima vrelo vie P lje v lja iz pl. Gusinja, od P riboja do Ruda, gd je utie u Drinu, d ijeli isto
) Katani: Istri adcolarum et Budae 1826. t. pag. 162. *) Stanovnici oko rijek e Tare, b ili su starim R im ljanim a poradi junatva poznati pod imenom: T au riatae i A u ta ria ta e a i danas od svojih susjeda Crnogoraca nita nisu rastavili: oskoro Kulainci i arani, kako T u rci, tako i hriani nikakva pore 2 a nisu plaali, dok ih A li-paa m ostarski ne podloi; otud onaj prigovor: Naa Tara ne b o ji se turskog cara.

328

Pisci Bosne i Hercegovine, Ivan Frano Juki

nu Bosnu od Srbije. V uvac, 2 sata vie Sjenice ima izvor; za 14M s sati d ijeli Bosnu od Srbije, a kod P rib oja utie u Lim . Sana istie kod sela Pecke iz pl. Crne Gore, utie u Unu kod Novoga. Vrbas, izvire kod P rivora ispod pl. Zeca, tee prama zapadu i poslije 38 s. utie u Savu kod Svinjareva. P liv a , ima vrelo u predjelju tog imena, kod Sokolca iz pl. Crng. utie u Vrbas kod Jajca. Hama, izvire kod V arvare ispod planine Drague, utie u N eretvu kod Uduskoga i Ustirame. Vrbanja i Ugar utiu u Vrbas. U krina izvire kod njegotine iz pl. Uzlomca, uvire u Savu kod Koraa. Usora ima vrelo u pl. Trogiru, Sprea u pl. M ajevici, obje utiu u Bosnu kod Doboja. K rivaja, vrije vie O lova iz pl. Stoborja, utie u Bosnu kod Zavidovia; manje rijeke: Lava, M iljacka, Lepenica, Jadar, Drinjaa, vrakava, Vrbaska, Krupa, Bistrica itd. bie spomenute na svom mjestu. Do 8.000 vodenih izvora imade u Bosni. Jezera znatnija jesu: Jezero , meu varoi toga im e na i Zaslapjem, idui prama Jajcu l l/> sata dugako, a V iroko; ovo jezero rijeka P liv a nainja ne mogui prodrti sklopove. B o rci , u nahiji neretvanskoj. Neteka , u nahiji derventskoj kog Bosna nainja; Prokos, u nahiji fojnikoj iz kog rijeka Dragaa izvire. K od sela Zrimaca u Skoplju imaju tri jezerca, a na Kupresu 5. Bara ima dosta oko Save i N eretve, najznatnije je Blato Busko i Mostarsko, koja se sirkom nasijevaju i kose. 4. Podneblje P o svom poloaju Bosna spada meu june zemlje, ali budui da su mnoge planine i dosta visoke, a to oso bito posred Bosne, zato je dosta umjereno, ako izuzmemo juni kraj Bosne, gd je je toplota kao i u Dalmaciji, gd je ob zimu malo snijega pada; po planinama snijeg pada jo u listopadu i ne die se do svibnja, a gdjegdje ni do lipnja;

Putopisi a istorisko-etnografski radovi

329

u nekim m jestima bura opet strano pue, osobito po K u presu, Duvnu i Lijevnu, gd je se esto cijela stada ovaca zametu, a i putnik mnogi glavom plati. 5, Proizvodi prirodni Cesto puta putnik iz dubine srca uzdahne, gledajui s jedne strane krasotu zem lje, a s druge strane siromatvo, nevaljatinu i neumjetnost njezinih stanovnika! Planine umom veom stranom zaodjevene, iz kojih nebrojeni potoci, vrela, i rijeke izviru, te se po dolinama vijugaju, ali ove veom stranom puste lee, a i ono m alo to se obrauje,, tako je neuredno i neureeno, da bi ovjek mislio da ni gospodara ni km eta ona zem lja nema; ali ga moe biti eka stoprv, k oji je dostojniji!? P ri svoj tolikoj stanovnitva maloi i nemarnosti opet je obilata u p ro izvodima, i to u kraljevstvu rastnom rodi obilato ito svake vrste, najvie sije se: kukuruz, jeam, penica i zob; manje: proso, helda, ra, pirevina i bar; pirina, repica, samo u gornjoj Bosni. Voe: ljive, od vie vrsta, osobito savke oli poegae, kruke, jabuke, evtelije, tunje, tre nje; smokve i ostalo juno voe samo u gornjoj Bosni. Zatim u izobilju raste razno d iv lje voe: oskorue> borovnjae iliti vrijesinje, kestenovi, mumulje, d iv lje ja buke, kruke i trenje. Vinograda, osim gornje Bosne ima samo u nahijama: neretvanskoj, ramskoj, banjalukoj, zatim oko M itrovice i N ovog Pazara, vino je crveno i v rlo dobro. Duhana se i broa dosta sije, a ruja po planinama ima dosta, tako po isti nain imade mnogo ljek ovitih trava. U kraljevstvu skotnomu: ovce, koze, goveda, krm ci i konji, to je blago Bonjaka, zatim kokoi, tuke, guske i patke othranjuju se za domau slubu. Z vjerad i im a su vie: meeda, vukova, jazavaca, lisica, zecova, srna, d ivokoza, diviprasaca, risova, vjeverica, vidra, kuna, tv o rova itd.

330

P isci Bosne i Hercegovine,

Ivan Frano Juki

U kraljevstvu rudnome:" kako u stara vrem ena tako i danas Bosna je jedna izmeu najbogatijih zem alja u E vrop i poznata porad svojih ruda, k oje u zem lji sakrivene ekaju ruku slavenskog radina. Ruda svake vrste u Bosni imade: zlata, srebra, olova, bakra, .mjeda, sumpora, g v o zda, ivosrebra, hrmze auripigm entum itd.. N ah ije .s ovim rudama najbogatije jesu: staromajdanska, banjalu ka, prijedorska, visoka, fojnika, srebrenika, .zvornika, tuzlanska, i jo m noge druge nahije.' S oli kamenite nema n igd je da se oito kopa, ali otajno na vie mjesta, radi ta m nogi su lju di tetovali i glavom p latili to su se usudili kopati; nahodi se kod Travn ika; u pl. Z v ije z d i u n ahiji v isokoj, u pL Vujaku, u M ajevici i D ragunji u tuzlanskoj nahiji; imade, pako, slanika, tj. vode slane, u gorn joj i do n joj T u zli i u D rijeni, ali ovi posljednji od nekoliko godina zatrpan je. G voe na vie mjerna radi se i obrauje tako i elik, ivo srebro i hrmza kopa se kod K reeva, ali ne-' um jetni kopai malo im aju koristi. G. 1841 2, tadanji v e zir Hure-paa d o b a v i. rudara Franju ulca, k o ji poine rude po Bosni traiti, ali gd je su b ogatije rude zlata i srebra, stanovnici ta jili su. M eutim , on s reda pom e kopati u B orovici i preko 10.000 tovara nakopano je: po lubenom kem ikom ispitu u Ca rigradu injenom iste godine, izalo je. iz 100.000 drama b orovike rude: 9 zlata; 85 srebra; i 30.000 dram a istog olova. D ignuvi se spomenuti v e z ir s Bosne ulcovo p reuzee prestane. Godine 1847, poznati austrijanski rudar u Turskoj Paulini, po zapovjed i carskoj doe istraivati rude po Bosni, i s n jim opet ulc, te pregledaju rude po fojn ikoj i visokoj nahiji; borovicka ruda i Pauliniu se dopadne; o d .n je g a smo razum jeli, da se u Carigradu na akcije drutvo sklopilo k oje e odmah poeti izraivati bosanske rude, ali vra tivi se Paulini, a kasnije i ulc, danas ni

uspomene od toga nemal

Putopisi i isforisko-etnografski radovi

331

K o je i kad p rvi poeo u Bosni obraivati rude, i gdje su novci kovani, malo to iz zgodopisa znamo, K ulin ban dao je Dubrovanima Jagodinu pl* meu Sarajevom i Vareom, odakle su oni veliko blago kui odnosili; ali da su na vie mjesta rude kopane i obraivane, to svje doe ostanci od majdana i pravaca orta p rvi m aj stori imali su .biti Nijem ci, jerbo vie besjeda u bosanskom rudarstvu njemakih imade, kanoti: slegen, karan, hutraan, orat itd. N ajstariji bosanski novac vidio sam od bana Tvrtka, i to srebren, zlatnog, pako, jo nisam vidio; a tako isto ni bakrene i mjedene! , Vode rudne stanovnicima veliku korist ine ozdravljajui ih od mnoge bolesti, nahode se, pako, na vie mjesta, i to prvo kiseljaci iliti kisele vode najgla sovitiji u Ledenici, u nahiji fojnikoj, od Fojnice 3 sata daleko, na drumu sarajevsko-travnikom; na ovom e dru mu jo tri imadu kiseljaka: pod K ob ilin om Glauom, pod Brestov skini, kod hana, i u Kiokotiroa, kod pandurice; osim ovih ima jo kod sela B oiit u fojnikoj nahiji; u nahiji tuzlanskoj imadu tri kiseljaka; na tTsini, M a jevici i Dragunji; u nahiji Tean, kod epa na pet mjesta, od kojih Matina najznatniji je. Toplice: Slatina, 3 sata od Banjaluke, najbolje su, zatim u istoj Banjaluci, kod N o vog Pazara, kod Fojnice; kod Sarajeva i Graanice; K r u iica; 4 sata od Travnika; na vie, pako, mjesta nahode se druge ljekovite vode, s kojim od razliitih bolesti lijee bolesnici.. 6. Obrtnost to se obrtnosti iliti industrije Bonjaka tie, ova je dosta znamenita gledajui na ostale turske pokrajine! Isti slavni Obradovi s carigradskim usporeuje ju piui; K o ji god ne zna drugog zanata krome k rive elje praviti, taj neka ne ie ni u Bosnu ni u Carigrad. Zanata i zana

332

Pisci Bosne i Hercegovine, , Iva n Frano Juki

tlija ovdje po nainu azijatskom dosta imade: najvie se


a , * *

ovdje gvoe obrauje, iz kojeg opet posue i druge stvari nainjaju, te ak u Vlaku i M oldaviju, Srbiju, Bugarsku i . Dalmaciju raznose gvozdene stvari nainjene; olouo tali se kod sela toga imena, iva kod Kreeva, elik kod Boro vice. Zatim koe uinjaju se kod Visokoga, Foe i Sa rajeva; lisija koa kupuje se* po Lipskomu, ovdje se uinja te u Stambol nosi na prodaju, i lijepo do u A lek sanriju. Oruja izvrsna nainjaju se: puke kod Fojnice; sablje u Mostaru; noevi u Foi. Puani prah nacinja se na vie mjesta, n ajb olji je, pak, kod elinca u banjalukoj nahiji. P oljod jelstvo i skotovodstvo dosta je znatno, ali gledaju na zgodu, poloaj i plodnost zem lje ni izda leka nije tako kako bi m oglo biti i valjalo da bude! Tom e je uzrok gospodarski zulum i neumjetnost teaka. Oko meda i pela i tako i ovako, ali oko svile i buba vrlo slabo, i to samo ene posebno rade, a drugi se niko za tim ne brine. Tursko p raviteljstvo samo danke zna kupiti, no n i na kraj pameti nema da se pobrine o dobrom ekonominom stanju drave, ve to je jo gore, svojim neum jetnim vladanjem! i krvolonim upravljanjem stanovnitvo sve u crni ju sirotinju i siromatvo dogoni! 7. T rgovin a i putevi Trgovin a Bonjaka nije otpadna! Gnijezdo trgovako jest Sarajevo, ovdje se inostranska, veinom stambolska i rum enlijska roba snosi, te po drugim m jestim a raznosi; druga trgovaka mjesta jesu: Banjaluka, Travnik, Lijevn o, Mostar, Foa, N o v i Pazar, P rijedor, Teanj, Tuzla itd.; ro ba se gotovo sva nosi na konjima, osim one koja se preko

Putopisi i i&torisko-etnografski radovi

333

Gradike u Banjaluku i obratno nosi, i osim one koja Sa ~ vom, Unom, Sanom i Bosnom na brodovim a ide. Unosi se u Bosnu: so iz Vlake i M oldavije, iz Sicilije, i malo iz Dalm a cije; eer, kava, mazija i olovo iz Trsta. U lje i lik eri iz Dalmacije, u lje iz A lbanije, pamuk iz Trsta i iz Rumen*lije, ohu fino sukno iz Trsta, Berna, Bea itd., pa mune i svilene robe iz Carigrada i Austrije, Iznosi se pako: gvoe u Srbiju, Bugarsku, Vlaku, Rumenliju, M oldaviju i Dalmaciju neuraeno u polugama i uraeno u ploama, avlima, tavama, saima, kotlovim a, preklanjima, masama, sadacima, lopatama, itd,; zatim m arva sitna: ovce i koze u Austriju, isto tako v o lo v i i konji; svinje u Austriju, ito razliito u Dalmaciju, Hrvatsku i Crnu Goru; koe volujske, ovije, kozje i zvjerske ura ene i neureene, za Carigrad, Dalmaciju, Ugarsku itd, Vuna, vosak, loj, salo, paklina, kosti za Austriju. Oruje: sablje, puke i noevi za turske drave. ibuci tj, trske od fudikovine za Stambol 1 Aleksanrijii; pijavice, duhan itd. u Austriju. Bosanski trgovci opte s p rvim gradovim a Austrije i Turske; njihova trgovina od dana do dana pada, a to najvie porad golem og umruka 13 od 100, drugo to monopol samotrtvo u Bosni zavlada, tree to kako u Bosni nikakva suda nema, tako ni trgovakog nema! Hrianski trgovac bosanskome Turinu velikau m ora dati tj. pokloniti poto Turin hoe, i to sve na v e resiju; zaiskati dug i na sud ga pritegnuti,^ to bi velik o smionstvo bilo, i iz onog mjesta valjalo bi mu se seliti. P u tevi su po Bosni onakvi kakvi se sami naine, ali ih je priroda sama nainila! Pobon ije hadije i Tu rci velikai obiaju mostove popraviti, i kaldrme kameniti tarac izm jenjivati, ali budui da to o njihovoj v o lji i dobroti visi, to svak znade kako je! Meutim, kakvi su a su, na pomenu emo ih ovdje: i to 1. iz Travn ika stambolski put do na meu Bosne i Rum enlije:

334
---------

Pisci Bosne i H ercegovine,' Ivan Frano Juki


-------------------------------- ------------------------------1 I i ................................................. i'*i ----------i---------- i---- *

Iz Travnika u Sarajevo sati 16. Travnik 2. Vitez, 2, Busovaa, 2, Jehovac, 3. Kiseljak, 5. Rako vica, 2. Sarajevo, * . Iz Sarajeva 60 u M itrovicu . Sarajevo 4 eremethan, 4 Praa, 3 Haane, 8 Gorae, 3 Cajni, 6 P lje v lje , 8 P rijep olje, 9 Sjenica, 9 N o vi Pazar, 4 Banjska, 2 M itrovica. . I z . Travnika do u Banjaluku 18 sati. Travnik 2 V ito vije, 3 Ugar, 2 Skender Vakuf, 3 Ploa, 6 . Svrakava, 2 Banjaluka, Iz Banjaluke do u Gradiku 8, do na Kostajnicu 16,

Iz Travnika u L ije vn o sati 18, Travnik 1 R ata ljs k a ,; 1 Kopila, 4 Bugojno, 2 Prusac, 2 Kupres, 4 uica, 4 L ijevn o, Iz L ije v n a do na B ijeli B rijeg 6 sati. ,
* m r

Iz Sarajeva do u Mostar 24 sata* Sarajevo 2 Rakovica, l i han Trlin, 1% han Bradina, 2 B o rc a ,. 5 Konjic, 6 Potporim , 3 Sutina, 3 Mostar. Iz Mostara na M etkovie 7 sati, a na meu dubro vaku 18 sati.

Iz Travnika do u Brod 32. Travnik, 4 Gradie* 2 Vranduk, 2 Orahovica, 2 Golubinje, 2 2epe, 5 Teanj, 2 Pisak Pudanica u Krnjinu Foa 3 Derventa Brod.

8, Upravljanje U Bosni dva imadu vezira, jedan u Travniku, a drugi u Mostaru. V eziri travanjski esto se m ijenjaju, i jesu rodom Osmanlije, poslije njega najvee gospodstvo ima ahabeg, tj. n jegov namjesnik; haznaarbeg i au-

*"

- --

Putopisi i istorisko-etnografski radovi


- L.i i i i .... - * L T * *

335

" ,

laraga, p rvi je openiti novanih poslova upravitelj, a posljednji dravni tom aitelj. Za ovim slijedi ura, tj. savjet, u veim nahijama 12 a u m anjim 8. Od d v ije go dine svi poslovi idu na uru, od ure na kadiju, a od kadije p ozivlje se na vezira, v ezir ima u svemu punom oje; samo ubojice vezir pritvori, a osuda smrtna od velik o g savjeta carigradskog visi. Policajnu oblast od p rije im ali su vojvod e i kape tani, a sad imadu muselimi. Svaka nahija ima muselima i kadiju; gd je su povee nahije, one su podijeljen e na mukate, i ovdje stoje njihovi nahipi iliti namjesnici; nahije i mukate podijeljen e su opet na emate, to jest optine, optina, pako, stoji iz vie mahala. Svaki demat ima svoga imama, tj. upnika; oni se katkada pitaju u m anjim p o slovima. Svu, dakle, oblast, kako sudbenu tako i poticajnu, u Bosni uivaju samo Turci, tj. sljedbenici Muhameda, a krani su samo raja, tj, robovi! P o selima imadu knezovi, a po varoima mahalbae, koji samo zovu na. begluk raju od strane zem aljskog gospodara, ol kadije, ol muselima. Kad ko n ije zadovoljan s kadinskom osudom, tui se arzi veziru.
< *

V ezir kod sebe imade 80 100 kavaza; oni nikakve stalne plate nemaju, ve od ovih alje koga da izv i i to je i kako je; ovi kavazi ni titi ne znadu, ali osudu izreknu onomu koji ga bolje podmiti! P oslije toga onaj koji je izgubio valja da plati izm eti ju, tj. trud kavazu, ali ova od 500 groa nikad nije manja, obiajna, pako, 7 900 groa; tako esto biva da stvar ni u po cijene ne valja, za koju se prija, koliko toliko izm etije valja da plati! I ovo je jedna izmeu globa koja svijet tare, a po njoj se turska oglanad bogate! ' *

U malo govorei: u Bosni pravoga suda nema, a niti ga moe biti. je r poami od p rvog Turina pa do najpo-

336

Pisci Bosne i H ercegovine,

Iv a n Frano Juki

sljednjeg, njegova je prva briga kasu'puniti, druga raju tlaiti i ugnjetavati; zakoni svi samo na agetu stoje, a za n jih ovo'opslu en je niko se ne brine! A k o si Turin, to ti je sve prosto; raja protiv Turinu nita osvjedoiti ne moe; suprotivno, pako, Turin slagati ne moe, oso bito ako je b ijele bradet P o ovim naelima izdaju se sudbene odluke. ute p rija spomenute, danas su za hriane najgore, budui a u njim a vijeaju po izboru po znate bae prijanjih godina, odlikovani krvopije nedune raje. 9, Danci i porezi S vi sudovi u Bosni za to se samo brinu, da danke i poreze skupe o stanovnika. Travanjski vezir na godinu alje dohotka 8,000.000 osam m iljuna groa, ali ako ne vie, doista toliko ostane njemu i drugim Turcima koji kupe harae i poreze. Mostarski vezir alje 1,000.000 groa, ali koliko ostaje njemu, to on koji uzima i alosna raja dobro znaju! U paaluku, dakle, travanjskom plaa se na godinu: 1. hara svaka muka glava obiajno od 16 18 groa; hara plaaju sve hriani, osim franciskana, ifu ti i Cigani 2. porez ju rjevsk i i 3. porez iuinsJci ove plaaju teaci: od usjeva jednog inika 100 oka 7 9 groa
. .

4. dimnjarina ovu plaaju oni koji ne siju ita, 6 groa na godinu 5. kaarina iliti iji var ina, na godinu po 7 groa; ovu sami hriani plaaju, pio ol ne pio, imao ljiva, ol ne imao! Turci, budui da ne piju, ve lou rakiju, zato su izn im ijeni

Putopisi i istorisko-etnografski radovi

337

6. menzubhanat na inik plaa se 6 groa 7, krSla, za vojnitvo, daje se: ito, sijeno, slama, drva, ugalj itd. V alja znati da gospoda turska 1aristokracija nita ne plaa, zatim livanjski, 'glam oki i krajiniki Turci nita ne daju. P r ije spomenuti danci jesu uredni, a neurednih ima svake godine, kao to ove graenje ka sarne karle u Travniku; dolazak i odlazak v eziro v i drugih carskih kapiija; zatim v o jn i troak; to vezir kad voju je p rotiv Turcim a bosanskim pohari, to raja v a lja dvaput toliko da novcem njihovu bjesnou otkupi. inovnici, ne imajui plae, moraju od mita, i globe i krvarine da ive, dapae kadije, mjesto to bi oni mo rali se plaati, va lja da kadiluke zakupljuju na godinu 50 i 00 kesa, dakle za nevolju im je globiti; po isti nain i muselimluci se zakupljuju, kupljenje haraa itd. U gornjoj Bosni, tj. paaluku mostarskom, jo je crnje. Ondje bo je hara* 22 groa. Ostale danke i poreze sami hriani valja da plaaju, a Turci, budui da su jo bae, nita ne plaaju. O vdje se porez ne daje na inik ve na zubove; jedan zub ini: 4 velik ih goveda, a malih, tj. marhe, 40, a na jedan zub plaa se groa 20, K o zna za siromatvo bosansko, doista su ovo za njih veliki danci! A li mnogo jad n iji su o ovih drugi, koje od zem lje valja da plaaju gospodarima! Na nekim m jestim a plaa se tree, na nekim peto, a na nekim deveto; dese tina, pako, plaa se spahiji. Begluk najgora je kuga koja tare bosanskog kmeta, ne samo muko ve i ensko preko sve godine valja da besplatno slui svome gospodaru preko cijele godine; svoje ito gleda da mu od vrem ena propada, a gospodarsko obraivati valja, a kad na n jivi posla ne stane, onda' u kui gospodarskoj slubu v a lja da ini; osim ovoga, subau n jih ovog v a lja preko cijelog ljeta
]. F. Juki: P u t o p i s i i i s t o r . - e t n o g r a f . r a d o v i 22

338

P isci Bosne i H ercegovine,

Ivan

Frano Juki

hraniti; gospodar na vrijem e nee svoj dohodak da uzimlje, ve eka kad ito poskupi, onda mu najveu cijenu na plauje. Kad se eni, onda gospodaru, iju kmeticu vodi, v a lja izme 50 a subai opanke - 20 gr. dati; kad se dijele, gospodaru ide vo; kad kuni starjeina umre, gospodaru daje se najbolji vo; kad gospodari u lo v idu, osim to ita, kao da su pusta, sataru, ve valja ih hra niti, njih i njihove kerove, hrte i lovce; kad gospodaru pad ne na pamet, onda die svoga kmeta, i ovome valja da ga s kravom ol s dobrim volom podmiti, i to biva svake go~ dine; ako je km et togod ivolazan, esto, pak, drugi se nadmeu kmeti, te jedan drugoga m itom nathvaa. Osim ovoga to kmeti i drugi hriani trpe od ka dija, muselima i svojih gospodara, podnose od drugih v e li kih Turaka! Tako kad koji gradi kuu ol to drugo, kad sa svojim kmetima ne moe obraditi ljetine, onda i njem u valja o svojoj hrani begluiti, a. onome k oji bi se usudio
i "

protiviti,

kae

Turin:

E,

more

vlae, turska je ovo

zemlja, ne kuca ovd je zvono, ve se turski ezan, ui! Pa esto sohom iza vrata; ol mu p ri vee oindiju, tj. zaprijeti prvom zgodom osvetiti mu se. Ovo trpe kriani, a Turci su na svojoj 2 em lji, te samo desetinu od sijena i ita daju, a bezi ne daju nikome nita.
.i1

N ovom uredbom vezira Tahir-pae ukidaju se begluci i begluenje sasvim; mjesto njih km eti moraju davati svojim gospodarima od ita, bae, p ovrtalja i duhana trei dio, a od sijena polovicu. Gospodari, pako, valja da plaaju trei dio od poreza. N ova ova uredba od prvanje mnogo je gora! Zatim unapredak niko se od poreza ne vadi po spomenutog vezira odluci, o obodvojim g o voriemo na drugom mjestu.

Putopisi J istorisko-etnografski r a d o v i _________ 339

10, Narodnost i b r o j stanovnika U Bosni je jedan narod i to slavjanski, k oji je .u Evropi najvei'1 ), Bonjaci su ogranak ovog velik og stabla i spadaju meu p leme dlirsko junoslavjansko, N a rjeje koje se u Bosni govori od svih ilirskih najie se je sauvalo, njegovu izvrstitost jo davno pripoznali su ueni ljudi"). Osobito to se tie istog izgovora, glasoudaranja i obilnosti rijei; istina bo, po varoim a im a dosta turskih rijei, ol ove veinom iz samog pren avljanja, tj. pohlepnosti, u govor uzimaju, koje lasno sa ilir skim zam ijeniti mogli, npr. toplice ilia; most u prija; ugalj umur; stolac skem lija; vatralj usegija; verig e sindir; skorup kajmak; tronog sadak; pe furuna itd. Prem da u cijeloj Bosni pazei na sprezanje, pregibanje i druge gram atike form e jesu veinom jednake, to opet neke rijei negdje se drugojaije izgovaraju: tako ovaj glas ie po Lijevn u , Duvnu, Ljubukomu, Kami, Skoplju, Fojnici, Travniku i Jajcu
*) S la vja n i u E vropi danas istom se meu se poznaju, 2ato od drugih naroda vie se i uvaavaju, ali pram a m noini svojoj, ovo uvaenje jo n ije toliko koliko b i m oralo biti. Zato, brao, n a j prije poznajm o se meu sobom, pa emo onda stopram cilj na dostignuti! C ijelo slavjansko stablo d ije li se u 4 glavne grane: a) Busi: 52,000.000; b) Iliri, tj. juni S lavjan i: 11,800.000; c) P o lja c i: 9,365.000; ) Cehoslovaci: 7,167.000; ukupno, dakle: 80,532.000, Od kojih u ruskoj carevin i: 50,502.000; u austrijanskoj: 18,921.000; u Turskoj; 8,821,000; u k ra ljevin i P o ljsk o j: 2,108.000; u slobodnoj Crnoj G ori: 120,000; u k raljevin i Saksonskoj: 60.000. 6 ) Lucius de Regno Dal. et Croat. L ib ro 6. cap, 11. Popovi kod Schlozera H istorija sjever, narod. Dio 2, pag. 2, str. 325. Opat Fortts: P u tova n je po Dalm. str. 90. Jakov M ikalja, u predgovoru svog rjen ika B lago jezik a slovenskog, u Loretu 1649. M auro Orbini, Regno degli Slavi: str. 377. Stlep. Gradi, knjiniar Vatikana, u ivotu Junija Falm otia. K a tani, de Istro, Cap. 7. pag. 145. 22*

340

Pisci Bosne i Hercegovine,

Iva n Frano Juki

izgovaraju kao i divojka lipo pismu piva; po gornjoj Bosni, oko i preko Drine: kao je: djevojka ljepo pjesmu pjeva; po krajini Posavini, visokoj, tuzlanskoj i kladanj*

skoj nahiji kao: ie

dievojka liepo piesmu pieva. N e

moe se, pako, za openitu upravli ovo uzeti, budui da hercegovakih naselbina po cijeloj Bosni imade, a tako isto i dalmatinskih, ve ovo govorim od starosjedilaca; tako isto ne moe se openito rei da sljedbenici zapadne crkve i Turci govore i , istono je ol ie . Glas ^h najbolje izgovaraju Turci, a hriani izgovaraju ga rijetko, ol ga u v prekreu, npr. muha muva, marha m arva
i

itd. H ercegovci glas d jansko g e izgovaraju.

umekavaju, ter ga kao tali Uz N eretvu neka sela mjesto

lea, mea, prea, nedjelja, ljubav izgovaraju: leja, meja, preja, nedija, jubav itd. Oko N o vog Pazara, zatim tako zvani okci"), neki podmukli akcenat imadu na nain Bu gara, tako isto i oko Kreeva, pa do Doljana, uje se osta nak tog akcenta.
") Po Bosni i Slavoniji, ljudi istone crkve katolike, za sprdnju i narugati im se hotijui, okcima nazivlju, U nahijama pak: gradakoj, erventskoj i banjalukoj, kraj Save, ovo ime S o k a c i o k i c a , n ije kod ondanjeg stanovnitva porugateljno, ve narodno upravo (?), katolici bo ondje sami sebe tako nazivaju: n jih ov podmuklo zatezajui akcenat, njihovo odijelo, m ukli po gled, opom inje gledaoca na Bugare; po mome m nijenju, oni su m orali ovam o doi iz Bugarske u ona vrem ena kad su se bogom ili poeli po Bosni iriti (?) oli moe biti jo od davnanjih vremena, kad su Bugari prelazili preko ove robiti, i preko Save u brodskoj i gradikoj K ra jin i ima istih okakih sela, Odakle ovo ime okac dolazi? Ueni ljudi razliitog su m ni jenja. Caplovi, u opisanju Slavonije, v e li da dolazi od rijei maarske ok az {to je mnogo) tumaei to ovako: po padnuu Bosne, mnogi su b jeali u maarskim laama u Ugarsku, i kad su ove .pretrpane bile, bojei se da ne bi potonule, M aar bi viknuo: ok az to je mnogo; biva, ne trpaj vie (?). Caplovia

Putopisi i jstorisko-etnograiski radovi

Osim Slavjana nahodi se u Bosni i Cigana, k o ji su _ turskog zakona, pa opet moraju hara plaati, a u dam iju im ne dadu; ovih imade po veim varoim a i jesu svi k o vai, a drugog osim bosanskog jezika ne znadu. ifuti stanuju samo u Sarajevu, Travniku i N ovom Pazaru, oni govore panjolski pokvareni jezik. Sve, dakle, stanovni tvo u Bosni otprilike iznosi: 1. Iliri: 1,096.000. 2. Cigani: 6.000. 3. ifuti: 2.500. Ukupno: 1,100.000. Osim ovih stanovnika ima jo; a) ergai, od kojih jedn i su Cigani, k oji kradu, kotlove krpe i sakrivaju se; drugi, pako, Karavlasi, u stara vrem ena iz S rb ije ovam o preli, oni se onamo sele, gdje jasije i je h o v ije imade, iz kog drveta nainjaju: zdjele, vretena, preslice itd.
(

b) V ojn ici uredni nizam 6 tabora, to ini za jedno s tobdijam a 5.700. Arnauti i kavazi u Travniku i po drugim m jestim a 500. Bosna jedina je turska drava koja je ista ostala sa svim od turskog jezika; kako po selima tako i po varoima, drugi se jezik osim bosanskog ne govori, najvea turska
recenzent bez imena, Tom o Ljubibrati, u njem akom asopisu Hesperus godine 1819, dovodi o talijanske rijei: sciocco (subudalast). Ljubibratia pobija Humy u istomu asopisu Hesperus od godine 1820, dovodei ovu rije od skok i uskok, iz tog uzroka to su Latin i od grke crkve otskoili, i ova se rije talijanskim pravopisom pisala schokacz, to drugi ne znajui prostiti m jesto: skokac, protiju okacJ Rum ya pobija neki Jablan Sokevi la ljiv o ime u - Kalendaru slavonskom godine 1825, navodei svoje m nijenje, da ova rije okac odatle dolazi to se k atolici akom, a G rci samo s trim a prstima krste. Sva ova nagaanja svak vidi a ne treba pobijati, budu su suvie slaba, Ueni O. P. K atani De Istro, pag. I0R, 136 i 145, napom inje planinu Succus, koja je rastavljala Ilire od Traka, i v e li: stanovnici ove planine bili su, s jedne strane Traci, a s druge Iliri, i ovi su, kako Amianus i Sokrates piu, u staro vrije m e zva li Succi, tj. Sukci, a od ovih teajem vrem ena po-stanu okci, to i ja drjm ; a k oji su se u Bosnu m orali naseliti iz one zem lje.

342

Pisci Bosne i H ercegovine,

Iva n

Frano Juki

gospoda samo onda turski govore kad su kod vezira; pogreno, dakle, g. Safarik mee u svom Narodopisnom Z em jevid u 1840 g. Turke Osmanlije kod Sarajeva, T ra v nika, Banjaluke itd. Osmanlija,. ako k oji okuci se u T ra v niku, to ti druge godine ve bosanski govori. Oko M itrovice Turci arnautski poneto govore. 1 1 . Vjerozakon K o prom isli turska nasrtanja na hrianske stanov nike, tursku elju za stei prozelita -r- poturica na svoju vjeru, doista ispovijediti mora, da samom bojem p ro vi enju imamo zahvaliti to naa vjera sasvim nije iz Bosne prognana; dapae, od dana do dana sve se vema iri, dok turska oigledno propada7). Bosanski stanovnici jesu po d ijeljen i u glavna dva zakona: hrianski i turski iliti muhamedanski, i neto malo ifutski, Hriani se dijele u d vije slijedbe: sljedbenika zapadne i istone crkve; p rvi se od naroda krani, a drugi riani zovu. Broj hriana na 715.500. D ijele se pako:
, , *

I. Krani, drugojaije katolici, 150,000. U pravljaju se od tri apostolska vikarijata: 1) Bosanski, od god. 1701. Im ade upa 46; kua 14.561; dua 112.000; tri samostana franciskanska: Fojnica, Kreevo i Sutjeska; u ovim u, i \ ! p

Kad su k ra ljevin e: Ugarska, Hrvatska, Slavonija, D a l m acija i Srbija od Turaka osvojene, svi onda'Snji Turci naselili su se u Bosni i n jih ov broj mnogo jai bio je od hriana, to svjedoe danas zaostava mnoga turska groblja kraj sela koja su sad hrianska! Turke najvie satrla je posljednja kuga god. 1813 1817, zatim bojevi sa Srbijom god, 1804 1825. N ajvie, pako, Turci sami sebe taru. V elik i Turci od malih prikupljuju zem lje, na koje Kriane naseljuju, ovi, pako, ono novaca po varoima, gdje se nastane, rastope, pa onda neoenjeni idu k drugim a u slubu; mnogo, pako, na putu stoji njihovom rasploenju tako zvani balinski avest.

7 )

Putopisi i istoriskoretnografski radovi

343

parna slue sami franciskani. 2) V ik arija t Hercegovaki, god 1845 od bosanskog otcijepljen; ima jedan, jo nedo vren i samostan na irokom B rijegu ; upa 13; broj dua,, god. 1844, iznosio je 33.060, i u ovom e slue sami fran ciskani. 3) V ik arija t trebinjski preko, N eretve; god. 1843. jezuite protjerani iz Skadra, od Propagande rimske i M eterniha ovd je budu prem jeteni; ovaj vik a rijat ima pod sobom biskup dubrovaki; imade samo 5 upa i 8.000 dua.
; h ! r

II, Riani, k oji se pravoslavnim zovu, jesu hriani grke crkve, koji carigradskog patrijarha za glavara po znaju od vremjena kad je ovaj Peku srpsku patrijariju zakupio; imaju tri vladike: sarajevskog, koji je m itropolit i arhiepiskop, mostarskog i zvornikog, k oji su episkopi, ali i on i sebe m itropolitim a zovu. Pravoslavnih im a okolo 561.500. U eparhiji sarajevskoj im aju samo dva samostana; kua 27.000. U zvornikoj, 1 samostan, kua 14,100. U mostarskoj, samostana 12, od kojih su dva prana; crkava 135, kaluera 25, popova 80, kua 9.249.
, r 4 l ^ ^

III. Turci, s Ciganima, iznose 384.000. O vo su na sljednici la ljivo g proroka Muhameda, zato se Muharrieovci pravi je zovu. O vi su postali u Bosni od zloestih hriana koji, svoje gospodstvo ne znajui drukije uz drati, poturie se, iznevjerie se Bogu, i najvei nepri ja te lji postadoe svoga naroda i svoje jednokrvne brae, samo zato da uzdre svoja posjedovanja zemaljska. Ovi * .* , imadu svoje imame, tj. upnike, k oji su podloni kadi jam a svjetovnim sudcima, kadije, pako, carigradskom eh-ul-islamu, k oji je glava muhamedanske vjere: IV , Cifuti, iliti jahudije, 6,500, imaju u Sarajevu svog hahambau, k oji opet svoje rabine imade u Travniku i N ovom Pazaru.

344

Pisci Bosne i Hercegovine,

Ivan Frano Juki

12. Izobraenje, obiaji i praznovjerje Izobraenje umno, budu da je skopano sa v je r o zakonom, koji u njega uticaj imade, zato emo ga po vjerozakonu pregledati; a) K r a n i . Sveenici ovog vjerozakona, bu dui da su nauke obiajne po Ita liji i U ngariji uili, zato su i njihovi krani najoliniji, i to se tie znanja nauka kranskoga i ivljen ja doista drugim 2 a izgled sluiti mogu. Franciskani dre u tri samostana latinske uionice, n jih ovi pitom ci ili su, do g. 1842, u Ungariju 32, gd je su im ali fundaciju od Josipa cesara; ove godine rimska mudra (?) Propaganda zabrani tamo vie pitonice slati iz tog jedinog, neosnovanog uzroka, da pitom ci u uionicama prekosavskim k rivovjerstvo ue, a ne pravi rimski zakon, ol p ra vije samovlaeHalijansko; ovo je ona uinila na potvoru biveg biskupa Bariia. U Talijansku ilo je 24, ali budu da se Propaganda ni za ova 24 nije htjela brinuti, ve su se potucali od manastira do manastira, to sada fran ciskani prisiljeni su na drugome mjestu pomoi traiti. N o v ije g vrem ena poeli su franciskani imati brigu i 0 narodnim uionicama; tako god. 1848, zavedene su u Travniku, Varcaru, Lijevn u , Pojnici i Kreevu; nadati se je da e jo i na vie mjesta zavesti. Narodni obiaji kod krana gotovo su istrijebljeni, jer sveenici, drei ih za praznovjerje, ukinuli su i isko rijen ili su ih, samo g jek oji ostali su; tako uoi sv. Ivana K rstitelja pale se lile, kora trenjova metne se u pracijep, kad se uee, onda se nosa oko kue optrkujui; ovo je obiajno po svoj Bosni od hriana istone i zapadne crkve; na n e k im ^ a k o , m jestim a obiaju uoi Cvijetnice, tj, velike nedjelje, granje na hrpe sabirati te paliti, poslije sa tapovima izm late i tako utrnu, a kad bi se uspalilo
*

Putopisi i istorisko-etnografski radovi

345

onda bi preskakivali. Kod enidbe i udadbe obiaji su dosta priprosti; to se tie praznovjerja, i ovo je podobro iskorijenjeno. V jero va n je u vjetice, vile, vukodlake itd. veinom je iskorijenjeno i p ripovijeda se samo o ale. Poneto moe se kod krana opaziti da se na udes fatum mnogo oslanjaju, to su od Turaka nauili, go vorei: tako je sueno. b) Risani, tj. pravoslavni istone crkve. N jih o vi popovi i kalueri, budui da su neprosvijeeni, niti sredstva ikakva im aju za prosvetiti se, zato ni stado svoje emu nauiti ne mogu; otuda biva da ni nauka ni dunosti-svojih, kako ne zna sveenik, tako ni puk, ve u tminama n evjerojatnim stoji, tako da ni deseti Oenaa ne znade; ovo, razumei, po selima; po varoim a bo, uzdravaju trgovci neku sliku od uionica; bivi puk u ovakvom neznanju, n ije se uditi da, ne znajui dobro, ini zlo. Psovka, kraa, otim anje itd. obiajno bivaju kod neprosvijeena ovjeka; ali to to nije, otud dolazi, to na neum jetni seljak od dobre slavenske naravi ne ini, tako on je sklonjen na svako dobro svome blinjem u; svetenika mjesto Boga dri, njem u svaku vjeru je; mnogo dri do obeanja; tako jedan drugome kad rije zadade potenu, p revariti ga nee. M lai starijega, osobito kunog starjeinu, slua, pred njim sjesti ol zapaliti duhan nikad, ol rijetko e; osobito do istoe i brane vjernosti mnogo dre; rijeju, sve kreposti svojih starih, kano i krani, naslijeduju, a i narodne obiaje, kano i praznovjerje, sami su uzdrali. S lavljen je krsnog imena, tj. svoga odvjetnika, i ovd je je obiajno kod riana; uoi velik ih godova, zatim na svadbi itd., svi su se obiaji u svojoj cijelosti zadrali; tako isto i praznovjerje, budui da ga sveenici nisu m o rali uguiti, to se i danas ne samo pripovijeda, ve i v je ru je u razliita aranja, dapae i araju, uroke ine, bajan ju
t

346

Pisci Bosne i Hercegovine, >Ivan Frano Juki

itd, izvode, vjeru ju u vukodlake, vile, vjetice, more itd,, sto se god naravnim nainom dogodi nesretno, to oni vrajoj sili pripisuju, na to am ajlije i zapise uzimaju od svojih popova, kaluera, dapae i od istih hoa turskih. Turci se riana najvie plae poradi osvete, oni bo scijene da je u naem zakonu upravo zapovijeena osveta, 1 go vore da je u sv. pismu zapisano: K o se ne osveti, taj se i ne posveti. c) T u r'c i. Budui da je vjerozakon n jih ov gospodujui, to se oni brinu kako e vlasima zapovijedati, i k oji znade vlaha vie obi jediti, taj se za ueni je g dri!! Po varoima i veim selima imadu, toboe, svoje uionice, vee medrese, a manje m ejtefe zovu; u manjim ui se itati i pisati, u veim turski, Muhameov, zakon i turski govoriti. B ogatiji svoje sinove u Carigrad alju na nauke; ako naui turski govoriti, titi i pisati, odmah kadijom moe biti, ostali, pako, inovnici mogu biti, da toga ne znadu. Uenici koji medrese pohaaju zovu se softe; ove softe, ako dotlen ne dotjeraju da se ne mogu kadiluku nadati, to idu na sela i postaju hode, tj. u itelji, i imami, tj. upnici; ovi ue prostake naizust m oliti se Bogu turskim jezikom, tako da niti razum iju uitelji niti uenici ta znae ona molenja. Turci obino su slavjanske obiaje < pobacali, te se prihvatili predanja, koje im n jihovi ehovi i dervii nadlagujui' se, kazuju. Budu da nikakva ponjatija o udorednosti ne imadu, to nije im se uditi to su tako zloesti. N jih o v zakon pun je praznovjerja. Tako orla i psa ubiti, kod njih je grehota, a vlaha ubiti, to je sevap; od vlaha oteti sve se mora, samo da ne krepa; krunu mrvicu nogom pogaziti, to je velik i grijeh, a grijeha nema kad u lov idu sa psima i konjima zrela ita gaziti. Svaki se kod njih grijeh avdestom pranjem, um ivanjem pom rsili moe. C ijele bi se knjige m ogle napisati 0 njihovom pra

Putopisi i istorisko-etnografski radovi

347

znovjerju, budui da su i stara slavjanska uzdrali, i opet turska prim ili. Kod njih je sve sueno, dok nafake ima, njemu niko nahuditi ne moe itd. itd.
i
.

d) i f u t i, kako svagdje tako i ovdje, po svome zakonu od drugih razlueni, samo to ovdje svoj talmu boljm a opsluuju nego po drugim kraljevinam a, v jero zakonska predanja opsluuju i najm anje od njih otstupiti, jest grehota najvea; ali ukrasti, p revariti itd., ni grijeh a ni grijeia! 13, D ije lje n je Prirodn o d ijelje n je jest u Bosnu donju i gornju*). Bosna gornja zove se ona strana koja k jugu gleda i koje rijeke slivaju se u more; donja, pako, koje rijek e slivaju se u Savu; mea jest pojas planina skopljansko-kuprekih, tako da s jedne strane iste planine vode idu k jugu, a sa druge k sjeveru. Narod, pako, d ijeli se na vie preijelja: u Bosnu, Hercegovinu, Krajinu, Posavinu, Stari Vlah, Podrinje, itd. Mnoga, pako, predjeljn a naim enovanja jesu od starih gradova zaostala; takva jesu: Skoplje, Kupres, Duvno, K otor, Glasinac, itd. Politiko d ijeljen je jest u dva vezirluka, travanjski i mostarski; ovi, pako, u nabije; u travanjskome broje se nahije 34, a u mostarskome 14. U carskim ferm anim a i kad se spahije diu na vojsku, m oe se opaziti nekakvo d ijelje n je u sandake (zastave) zvo rniki, bosanski i kliki, od tvre u Dalm aciji Klis, koju kad su M leani oteli od Turaka, prenesu ovaj sandak u Skoplje. Sve spahije bosanske spadaju pod ova tri sans) Sravni Philippi ah Ochevia Epitom e Vetustatum P ro v; Bos. Cap. V I I I pag. ILI, premda sam ja, bivi u gorn joj Bosni, H ercegovini i Dalm aciji, protivno spazio; tako oni, tj. Dalm atinci i H ercegovci, nee rei: idem doli, ve g o r i u Travnik.

348

Pisci Bosne i Hercegovine, Ivan Frano Juki

daka; osim ovih sandaka ima jo sarajevski mulaluk, na k oji spadaju nahije: sarajevska, visoka, fojnika, ramska, neretavska, rogatika, vlasenika i kladanjska. Ja u slijediti d ijeljen je politiko po nahijama.

14. Mjestopis
A. V ezirlu k travanjski ili Bosna donja, prostrana 763 zemaljskih m ilja; ima otprilike stanovnika 810.000 d ijeli se u 34 nahije, koje su sljedee: 1. Nahija travanjska Bosne, lei meu skopaljskom. jajakom, zenikom; zem lja je plodna itom i voem. zauzima fo,

R ijeke su: Bila, Bluovnica i Gronica, koje u Lasvu, koja u gori Karauli, vie Travnika 4 s; i posred nahije tee, a u zenikoj kod sv. Puti Bosnu. Planine su: Vlai, jedna izmeu najveih Karaulska Gora, koja d ijeli nahiju ovu od jajat i Radovan, od skopaljske; manje planine jesu: IV kovica, Vilenica i Gostilj. Stanovnici su Turci, koji, osim varoi, vie sela s kranima izm ijeani; krana ima u dolakoj, guanskoj i orakoj, do 8.500; riana je ima neto Cigana, Znatnija mjesta jesu: T r a v n i k , varo ninom Vlaiem na rijeci Lavi, u jednoj dol brdima Bukovicom i Vilenicom ; prama Vitezu protee se ugodna ravnica; stolica i glavno m jf viteljstva cijele ~Bosne i nahije, kanoti vezira kadije, ure, jednog nizamskog m ir-alaja, koji 2 nad ovdanjom posadom od 4.000 nizama i 8 arnautskog bimbae. Na jednom brijegu imade

Putopisi i is torisko-etnografski radovi

349

kazivanju od T vrtk a II* sazidan, u njem u imade jedna damija, 3 kue, nekoliko kasarna; topova 12, tobija 15 i 50 nizama uvaju ga; u njemu, istina, imade dosta debane, ali ne samo to je tijesan i slabih zidova ve to ga sa dva mjesta od Guana i Bukovice mogu topovi ruiti, jest od male vanosti. Travnik sa svojim mahalama (predvaroima) Ilovaom , Docom, Vakufom i Grahovikom , osim nizama, moe im ati 12*000 dua; d ijeli se u p et demata optina; imade 16 damija, ali samo kamenitih 5, satkule 2* Od zgrada koje su od dva boja samo, i gorn ji drven, nita neu govoriti! V ezirski dvor vise nalii kakvoj tali evropejske gospode, nego kui; samo d vije zgrade koje je vezir Tahir-paa nainio, vrijed e togod, a to je kerla (kasarna) i n jegov novi dvor na Bunarbai vie Travnika. Stanovnici su: Turci, njihovih kua imade 1*500; kranskih 350; rianskih 100; ifutskih 50; cigan skih 80* Turci imaju m ejtefa 5, medresu 1 i 1 tekiju dervia; krani dvije, a riani jednu uionicu*
v
y

Vitez,

mala varoica, 2 sata od Travnika, na dru

mu sarajsko-travanjskom, kod Lave, ima jednu dam iju i do 50 kua turskih i kranskih; bitkom god. 1840, meu Sarajlijam a i Vedi-paom znatna. Okolica oko V iteza vrio je ugodna i itorodna* M o u n j , selo kransko, kod utoka Kolotina u Lavu; ovdje je po svoj prilici' bio grad rimski; mnoge rimske novce, ploe itd* orui iskopavaju. K r u i c a, selo kransko, vise koga imadu toplice 3 sata od Travnika. G u a Gora, selo kransko, gd je stoji upnik i dva kapelana, znatno porad starinskog groblja bosan skih plemia, 1 sat od Travnika. O r a j e , selo kran sko, V* sata od Travnika, gd je upnik s jednim kapelanom stoji. R a d o v a n , podor staroga grada na Vlaiu,

350

Pisci Bosne i Hercegovine, Ivan Frano Juki

K a r a u l a , golem o selo tursko-riansko-kransko, pod gorom karaulskom, 3 sata idu k Jajcu udaljeno. 2. J a j a k a, meai s travanjskom, skopaljskom, banjalukom i jezerskom ; plodna je itom, ali sitnom sto kom bogatija; tee kroz nju Vrbas, u koji slijevaju se: Pliva, Krezluk, Crna R ijeka i Ugar; zatim Vrbanja tee kroz ovu nahiju; sva je planinama prepletena; znatnije su: Krezluk, Ugar, Tisovac, Rane, Lisina itd. Stanovnici su krani, kojih u tri upe ima do 8.000; riani i Turci, koji po varoima oko Vrbanje stanuju. Znatnija mjesta jesu: J a j c e ; grad na jednom brijegu slinom jajetu, odaklen i prozvano je Jajce; ispod zidina tee plahovito Vrbas; Pliva, opasavi polovicu grada, iz jedne visine pada u Vrbas, to je oku v rlo 'p rija tn o taj vodopad slap gledati; otud ona poslovica:
1, " ~ " ' " . . I <

G d je pada P liv a u Vrbas, Ondje ona gubi svoj glas.

U gradu stanuju sami Turci, imadu 200 kua i G damija^); oko grada su: Varo, Kozluk, P ijavice, gdje krani stanuju veinom; izvan grada turskih kua imade do 60, i 2 damije, a kranskih dua imade 650, gdje imaju svog upnika i dva kapelana, bez uionice; ovdje je stolica: m uftije, kadije i muselima. Otstoji od Travnika 9, a od Banjaluke 14 sati. Grad ovaj u bosanskom zgoopisu dosta je znatan. Sagradio ga je glasoviti vojvoda H rvoja, neimar je bio Talijanac iz Lukula, gradia kraj Napulja, 2 ato je i sagraen na nain grada Neapolisa. P o sljedn ji kralj Tom aevi bio ga je utvrdio, ali se god.
*) O ovih jedna je bila crkva sv. Luke. T ije lo sv. Luke, po uzeu Carigrada, Bonjaci uzmu od nekakvih kaluera; poslije, pako, uzea Jajca, franciskani odnesu ga u M letke, gdje i sad stoji. K oga je, pak, ovo tijelo sv. Luke ne zna se zaista, premda kod F arlati-a nastoje dokazati, da je sv. Luke Evangeliste!

Putopisi i btonsko-etnogvafskiradovi

35t

1463 na vjeru preade Mehmedu caru; M atija K orvin, iste godine, poslije tri mjeseca sveudiljnog nasrtanja, je d v a ga osvoji; ojdue god. 1464, opet ga Turci opsjednu uzalud, kano i vie puta; stoprv god. 1527 pade u ake njihove; danas u njemu imade 6 topova s natpisom M atijaa i Ferdinanda I. uvaju ga 20 Arnauta; petkom se uvijek zatvara, je r govore Turci da je u petak uzet od kaura i da e ga u petak opet osvojiti kauri. Tu rci se jmnogo uzdaju u tvrdou ovoga grada, ali se zadugo ne bi mogao braniti, je r ga neprijatelj s K atine i s Kozluka iz topova svega sruiti moe.
* r *

K o m o t i n , zaputena tvra 2 sata od Jajca, meu selima: Bepeljom, D aljevcom i C vijetoviem , kog je spomenuti H rvo je zidao. V i j e n a c , tvra kod Vrbasa, na putu idui u Skoplje iz Jajca; otstoji 2 sata od Jajca, odskoro i ona je zaputena; ispod n je ima tursko selo. Oko lica ova vrlo je ugodna oku; u stoljeu X spominje se Ban vijen ak i, koji je ker svoju uao za H valim ira, kralja dalmatinskoga. P o d m i 1 a j e, selo kransko, 1 sat od Jajca, gd je od starina ima jedna crkva kranska. D n o 1 u k a, p red jeljc od vie sela kranskih i turskih. V r h o v i n e, p red jelje iz vie sela rianskih, koji im aju 1 drvenu crkvu i 6 popova. S k e n e r V a k u f , mala varoica nad planinom Ugrom, imade I damiju i 3 be* * govska odaka. T i s o v a c , podor starog grada na planini istog imena. D o b r e t i i , p red jelje kransko od 175 kua, koje imade svog upnika^). V a r c a r V a k u f , varo pod planinom Lisnom na C rnoj R ijek i; imade turskih kua 150, 4 dam ije, od kojih
,p) P re d je lje ovo stoga je znatno to krani svoju zem lju imadu, Sto je bilo posjedovanje kneza Dobrete, vidi knjiice: Kobilissim ae Fam iliae Comitum Dobretic Genealogicus liber. Anconae 1772. Venetiis 1775. Od ove iste fa m ilije izlaze plem ii V ranjicani, u R ijeci, Senju i K arlovcu znatni trgovci i domorodci.

352

Pisci Bosne i Hercegovine, Ivan Frano Juki

jedna kamenita i olovom pokrivena. Kranskih kua ima 100, k oji imadu svog upnika i narodnu uionicu. Rianskih ima do 60 kua. O vo je mjesto znatno itnom trgo vi nom, otstoji od Jajca 4 sata. D o n j e S e l o , (neki piu i Staro Selo) % sata od Varcar Vakufa, selo kod Crne R ijeke, gdje imade 25 rianskih kua, kula i odaci begova Kulinovia. J e 1 e , selo riansko od 55 kua, pod pla ninom Lisnom, 1 sat od Varcar Vakufa,- gdje je obilata ruda gvozda, imadu majdane fabrike i vie kovanica. T r i b o v o, selo riansko od 40 kua, gd je sta nuje pop. L i s k o v i c a, selo kransko od 60 kua, B o a c, tvra nad Vrbasom, imade dva mala topa, unutra kue 3, a ispod njega vie turskih kua, otstoji-od Varcar Vakufa 3 sata. K o t o r , p red jelje i mala varoica kraj Vrbanje, od koje na po sata lei tvra poruena Bobas, radi prebivanja i smrti vojvod e H rvoje god. 1416 uspomeno vrijedna. S o k o l i n e , selo, gdje stoji upnik kranski. K n e i n a , p red jelje iz vie sela turskih i kranskih, ima ugodan poloaj kraj Vrbanje. 3. Jezerska, lei medu jajakom, skopaljskom i kljukom; bogata je sa sitnom m arvom i itom; planina Crna Gora, protee se kroz cijelu nahiju; rijeke; Sana, P liva, Janj; stanovnici su riani oko 4.000, imaju 8 po pova. Turaka; 320 kua, a krana 16 kua u samom selu Podstrane zvanomu; ova nahijt^jest jedna izmeu malih. Znatnija su mjesta: J e z e r o , turski G jol Hisar, varoica u otoku, kog P liv a razdvojena nainja u rav nici; vie njega ima b rijeg Vagan, na kome se vide zidine od starog grada; i ova varoica bila je nekad utvrena; u njoj sjedi kadija i muselim; imadu 2 drvene damije, turskih kua 80, rianske 2, i 15 duana; varoica ova uvukla se je u jajaku nahiju; lei meu Jajcem i V arcarom, od obadva otstoji po 2 sata. S o k o l a c , skoro zaputena tvra, njezin dizdar jo ivi, lei pod Crnom

Putopisi i istorisko-etnografski radovi

353

Gorom, ko vrela Plive. P 1 j e v 1 j e, p red jelje iz vie sela rianskih. O vdje je bila upanija hrvatska. J a n j, rijeka i predjelje riansko. P e c k a , gornja i donja, pod Cr nom Gorom, gdje Sana izvire, selo riansko, ima 60 kua i dva popa. V r b l j a n i , selo riansko, od 80 kua, ima popa; ovdje je odak begova Filipovia, lei kraj Sane. M e d n a , gornja i donja, selo riansko, ima popa i 160 kua. P o d r a n i c a , selo riansko, od 60 kua, ima popa, G e r z o v o , selo riansko, ima popa, 12 kua i jednu drvenu crkvu, gdje se o Petrovu zbor kupi. 4, S k o p a l j s k a , granii se s travanjskom, od koje rastavljaju je planine: K opila i Radovan; s fojn ikom, od ove rastavljaju je planine: Stit i Vrania; s rumskom, jajakom i lijevanjskom. R ijeke: Krupa, B i strica, K oprivnica i Semninica utiu u Vrbas, koji ovdje, kod Privora, iz planine Zeca izvire i posred Skoplja tee. Skoplje, donje i gornje, opkoljeno je planinama, polje protee se u duljinu 6 sati, dosta je plodno, ali to porad zuluma, to rad nevaljanosti stanovnika, esto ito kupuju, gdje bi ga m ogli prodavati. Stanovnici su krani, koji u 4 upe broje do 8.000 dua. Riana ima toliko, koji imadu 6 popova. Turci i Cigani stoje po varoima, a ima ih smijeanih s kranima i po selima; od sve Bosne ovdje imade najvie begova plemia 64 odaka; najznatniji su Skorbovii, prozvani Paii, od koje porodice mnogi su pae i v eziri bili. U ovoj nahiji najvie oko sitnog blaga nastoje; mnogi, pako, lonce nainjaju i po ostaloj Bosni raznose. M jesta znatnija su: D o n j i Vakuf, varo na utoku emninice u Vrbas, stanovnici su Turci, riani, k oji popa ovdje imadu, i krani, oko 1,200; ovd je sjedi muftija, kadija i muselim; zatim m iri-alaj, to jest glavar spahija klikog sandaka, udaljena od Travnika 9, a od Jajca 6 sati. B u g o j n o , varoica kraj Vrbasa, u lijepoj
l, F. J u k i : Putopisi l i & t o r . 'd n o g r n f , rodovi

23

354

Pisci B osne i Hercegovine, Ivan Frano Juki

ravnici, 3 sata od D on jeg Vakufa, znatno itnom trgovi nom. M a l o , selo gd je stanuje kranski upnik, s ka pelanom. i p u 1 j i & selo od 60 rianskih kua i popa. Cincarska naselbina, samo jo babe gdjekoje znadu cincarski govoriti; ljudi su kalajdije, k oji rad svog zanata po svoj Bosni hodaju; ovdje se na blizu vide^zidine, ostanci starog nekakvog grada i novci se rimski iskopavaju. P r us a c , mala tvra pri brijegu, ispod koga tee Koprivnica, udaljena od D onjeg Vakufa 4 sata, G o r n j i V a k u f , varoica kraj Vrbasa, imade 150 turskih i 64 kranske kue, stoji upnik s dva kapelana, 2 damije, jednu satkulu, s dobrim i jasnim satom, otstoji od D onjeg Vakufa 6 sati, R o s i n j, brijeg nad selom Dobroinonv 1 sat od G orn jeg Vakufa; ovd je se vide rupe gd je se je zlatna ruda kopala i mnoge zidine od zgrada. S u s i d, mala tvrda kod Vrbasa. V e s e l a S t r a a , lijepo selo turskokransko, gd je su odaci vie begova, i skoro sagraen Paia m iri-alaja; ovdje se vide zidine od sruenog franciskanskog samostana. K u p r e s , jedno p red jelje planinsko u ovoj na hiji, sa svih strana planinama tako opkoljeno da rijeke ispod planina prolaz trae; znatno je radi toga to je sre dite izmeu gornje i donje Bosne, budui da same mraajske vode idu u Vrbas, a ostale sve prama Dalmaciji; zato Kupres spada u gornju Bosnu; odijelo, obiaji itd. razliiti su od ostalih Skopljaka. Kupres poim lje od p o dne k sjeveru, tj. od sela Zvijernjae o planine Vitoroge u duljinu sati 10. irina od planine Stoera do planino K lopotnika 4 sata, kupreko polje od R ilia do emanovaca u duljinu 6, a u irinu 2 sata; polje je ovo sve ravno i sijenom, manje, pako, itom plodno, zato ovd je mnogo sitne m arve dosad drali su ljudi, tako da bi sam Kupres na godinu 10.000 ovaca prodao, ali danas ni petine od toga nema. Planine iliti bregovi k oji p olje i cijelo pred-

Putopisi i istorako-etnografski radovi

355

je lje opkoljuju, jesu s istoka: Stoer, Crni Vrh, Bukva


*

i Suljaga; od zapada:

Malovan, Jaram, K u rija ], Cicer,

H om ar i Klopotnik; od juga: Ravanica, i Radua; a od sjevera: Vitoroga. R ijeke: M rtvica, koja uvire pod pla ninom Kurljajom , a opet izvire
' ' B *1 1 " t

pod gradom L ijevn o m


H , , " I

pod imenom Bistrica. Mila, uvire pod planinom M alovan, a izvire opet pod planinom Steranjom pod imenom uice. Stanovnici su riani, oko 4.000, im aju svoje upnike u N ovom Selu, Vukovskomu, Ravnomu i Semanovcima; krani 2.091, upnik stoji u Otinovcim a; Turaka samo 200 dua, meu kojim a ima dosta begova. Na Kupresu imade neto tvre, G ra d zvane, zidine opale, te drvenim direcima utvrene, ali budui da im je kapetan bio o malo drva, i ove gotovo izloio na vatri; lei u ravnici pod b rijegom Plazenicam a i ima 1 top, V r i 1 a, selo gd je su oaci najbogatijeg ovdje bega Idris-bega, Podori od gra dova jesu: Bastaa, Poganac i Stranj11). 5. L i v a n j s k a , meai s nahijama: skopaljskom, kulinvakufskom, duvanjskom, Ijubukom i Dalm acijom . Sva bo unaokrug planinama opkoljena; ove znatnije jesu: Krug, Cicer, Troglava, Kamenica, Tunica, Strmiea, Prolog, Malinovac, Zakopaonik, Brljua, Borova Glava, Hrbine, ator,' Stedra, Samar, Staretina, Ugarac, Dobretina Luka, Sm rdinj itd. R ijeke: Bistrica, ovo je kupreka M rtvica, koja pod Lijevn om gradom izvire; Sabljak, koja pod selom toga imena izvire; Studba, pod selom Vidoim ; Brina, Opatica, sve se salijevaju u Bistricu, koja posred polja tee i gubi se u ponoru pod planinom Prologom , ispod koga poslije 4 sata opet izvire kod H an a i u Cetinu slijeva se.
" ) Vidi opirnije opisane nahije Kupresa u Dalm. Mag. o god. 1847. Skopaljske i p red jelje

23*

356

Pisci Bosne i Hercegovine, Ivan Frano Juki

O va je nahija izmeu veih i po sredini sva ravna; tri se polja jedno do drugoga proteu: Lijevanjsko, G rahovsko i Glamoko, Lijevan jsk o poim lje od Bukoga Blata do Crnoga Luga, dugako 12 sati, a iroko 2 3 ^ 4 sata. Ovolika ravnica n ije toliko plodna, i stanovnici, po kraj tolike zemlje, blizu svake godine kupuju ito; prvo zato to kad dou vode, zatvore se ponori, te vei dio polja vie mjeseci pod vodom lei; drugo to zulum turski prijei, jer ovdje Turci jo i sad nikakva poreza ne p la aju, ve to god doe na svu nahiju, to sama raja plaa; tree, najvie, nemarnost i lijenost stanovnika, koji osim strvnoga ita, drugoga nee da siju, niti voaka da sade, a da ovo moe roditi kanoti proha, kukuruz i heljda, svje doi donje polje, gdje su od nekog vrem ena poeli saditi i sijati. uo sam pripovijedati, kako je bivi lijevanjski kapetan Firdus-beg dao besplatno sjeme svojim km eto vima, da posij u kukuruz, a oni ga obare, pa posiju, te kau begu da u njihovoj zem lji ne moe niknuti! Beg se dosjeti tome da je njim a mrsko oko njega kukuruza, ugibati lea, te im ispravi tabane. N ajvee ovdje blago jesu go veda i stoka, tj. vunena marha, ali danas ni treega dijela

nema, pa ni desetog, uprav govorei, koliko su p rije 15 godina imali. Dosta je bilo teaka koji su b rojili preko 1.000 glava, danas toliko nemaju ni tri sela, sve je ovo turski porez upropastio. U planinama Dobretinoj Luci, Stedri i Staretini pale paklinu, te u ibenik prodaju. Stanovnici su ovdje krani, imaju 4 upe, a broje dua oko 8.000. Riani imaju 8 upa, broj kua 955* dua: 7.121, Turci stanuju u Lijevnu, oko Glamoa, i m alo ih ima po selima, do 4.000. O va nahija po svome poloaju spada na gornju Bosnu, i bila je podloena mostarskom veziru, pak odmoli Firdus-beg da ostane pri travanjskom. Znatnija mjesta jesu:

Putopisi i istorisko-etnografski radovi

357

Lijevno1 -), grad pod planinom Krugom , n x bri jegu C rljenice zvanom, kod izvora Bistrice, k oji se Duman zove. U gradu stoje sami Turci, do 100 kua, i 4 dam ije; grad ovaj provien je s nekoliko kula slabih i napola razvaljenih, tako isto i bedem i preslabi su, na kojim a ima starinskih dosta lo p o va 1 '1 ) i.starin sk og oruja; u gradu, gd je debana stoji, ima jedna soba na emer svedena, na koje vratim a golem katanac visi, tako zaostavi jo za vrem ena bosanske vlade, a Turci, bojei se kakve ograme i kaurske prevare, ne smiju otvoriti. U predgraim a ima kua turskih 300, a 6 damija. Krani im aju na blizu upu, uionicu, kua 214, a dua 955. Riani upnika, k oji je proto, uionicu, kua 131, dua 619. O vd je je sto lica m uftije, kadije i muselima. M jesto ovo znatno je porad trgovine, je r gotovo sva roba koja iz Italije, Trsta preko D alm acije za Bosnu ide, ovdje se snosi, a tako isto i bo sanska za T rst i Dalm aciju prelazi preko L ijevn a, odakle sada karavana ide u Split; otstoji od Travnika 18, a od dalmatinske mee 4 sata. 2 a b I j a k, selo, kod koga izvire rijeka toga imena, bogata sitnom ribom, ali ne slatkom, piu rak zvanomovd je se lijep kamen m u ljik a zvani, kopa, jest nautkast i prikladan za rezanje. T r i g l a v a , mjesto pod planinom toga imena, gd je se nahodi ruda mjedena. L i p a , selo kransko, nad kojim se vid e ostanci starin1 9 ) L ijevn o , p ra vije H lievno, od rijei h lie v po svoj prilici dolazi? Poznato kod starih pisaca Porfirogen ita itd. pod imenom H lebhm a, 1 C le vn a Com itatus Clevne# tj. upanija lijevan jsk a; spominje se god. 1188 u crkveno-splitskom saboru i podlae se u duhovnim stvarim a nadbiskupatu split. F arla ti t. 1, pag. 309. ) Meu kojim odlikuje se K r n jo i Z elen k o, na kome, kau, da je upisano: Tako. ti svetog Luke, ne daj se u turske ruke i O vi topovi i mnogo drugo oruje doneeno je iz Sinja ovamo.

358

PLscj . Bosne | Hercegovine, Ivan

Frano Juki,

skog grada, a pod njim starinskog samostana kod Opatice rijeke. V i d o i, C u k l.'j-i * i L j u b u n c i , sela gd je stoje upnici kranski. e 1 e b i , N u g 1 u i , S a j k o v i ' i C r n i - 1 u g, sela i upe rianske, G r a h o v o , p red jelje je od rianskih kua 371, a dua 3.497, i kranskih kua 30. Ovo je po srijedi polje dugako 4 sata, opkoljeno velikim planinama od strane dalmatinske, posred polja tee rijeka Zvijezda. P a i P o l j e , E e s e n o v i i T i k o v a c , sela upe rianske. B i j e l i B r i j e g , K a i n a B u k v a i G r a b , ot p rije sastanci granini s Dalmacijom. G l a m o , p red jelje i grad pri brijegu, u njemu ima turskih kua 13, damija 1, topa 3. Ispod grada imade nekoliko duana i petkom se pazar kupi. Glamoko P o lje dugako je 10 sati, oko njega su veinom sela turska; Turci Glamoani radi zuluma, kao i ovdanji dobri konji, daleko su uveni; otstoji grad Glamo od L ijevn a G sati. Prehodac, poruen grad 4 sata od Glamoa, idui K ulin Vakufu, G l a v i c e , selo, gd je se u jednom kamenu sljedei rimski natpis ita:
* * *

J. 0, M. A E L . T IT U S EKPRO TEC TO RE V , L. C. Lijevanjska i glamoka okolica obiluju starinskim


4 .

rimskitn novcima.
i * '

6. S a r a j e v s k a , L e i meu: visokom i foanskom; planine: K ob ilja Glava, Igman, Trebevi, em erno, Rom anija i B jelava; rijeke: Bosna,,a u nju utiu: Miljacka, eljeznica, Joanica i Ljubinja, koja rastavlja ovu od visocke nahije; plodna je, osobito Sarajevsko P o lje sva-

_____

P u to p is i, i istorisko-etnografski radovi ._________ 359

" * < 11 kovrsnim itom i voem, a planinska mjesta obiluju m arvom i goveima,
1 a a *
b.

Stanovnici su po selima riani i neto krana, a po varoi Turci, a ima ih neto po selima oko Sarajeva. Znatnija m jesta jesu: S a r a j e v o , varo najvea, n aj ljepa i najbogatija u4svoj Bosni; imade lijep poloaj u ravnici, meu dvima planinama, Igm anom od zapada i Trebeviem od juga, na rijeci M iljacki; imade grad dosta golem, ali slab, ima nekoliko topova i nizam tobija, i-do 30 nizama, k oji grad uvaju.
H _ | 1

God. 1832 Mahmut-paa, tadanji vezir, bio je sa zidao drugi na G orici grad, iz koga bi mogao sve Sarajevo u podlogu drati, ali po njegovom otstupljonju S a ra jlije ga upale. ' 1 U Sarajevu broji se do 12.000 kua i 60,000 dua; dam ija 300, od kojih su samo 80 kamenite, medu kojim a najznatnije su: C areva* i U sref-b ego va , u koje su stu povi m ramorni od crkve sv. Blaa, koja je u gradu V rh bosni bila. O vdje je stolica jednog nizam-pae, k oji nad dva tabora ovdanje postaje nizama stoji; jednog muselimpae, muhle1 4 ) i m u ftije; Turci imaju 6 metreza i 40 m e jtefa. Riani imadu 2.000 kua, arhi-episkopa, kamenitu crkvu i jednu malu uionicu; sva je gotovo s N jem akom
B ,^ i * = *

trgovina u n jihovim rukama.. Krani imadu jednog-u p nika i samo 30 kuaif). O vd je je sredite sve bosanske trgovine, osobito rumen lij ske. s kojom od p rije sami Tu rci
w i , ' . .. V . ;

II) M u h i a, jest dostojanstvo, koje se svake godine zar ku p lju je od carigradskog eh-ul-islama; on je u Sarajevu to u drugim m jestim a kadija sudac; pod njegovom su oblasti kadije: visoki, fojn iki, konjiki, prozorski, kladarijski, vlasaniki i rogatiki, koji od njega svake godine zakupljuju kadiluke. 1 C ) P r ije doaa E vgen ijeva u Sarajevo, mnogo je kua k r anskih bilo, k o ji su 1svi s njim e otili preko Save, od k ojih e u Sarajevu mahala L a t 1n 1 u k i sada zove.

360

Pisci Bosne i Hercegovine, Iv-an Frano Juki

su trgovali; ovdje se roba snosi, te po ostaloj Bosni ra z nosi; ima jedna fabrika za posua bakrena, zatim dobri i mnogi zanadije od sedala, koa i drugih sarakih poslova. Otstoji od Travnika 16, a od Bosne rijeke 2 sata1 6 ). 1 1 i d a, toplice sarajske, 2 sata daleko od Sarajeva, na koje u ljetno doba mnogi gosti dolaze. V r h b o s n a,kgrad u stara vremena plemenit, koga pisaoci napominju pod imenom Verbosania; u njemu bijae stolica katol. biskupa i kapitulum sv. Petra; lei pod planinom Igmanom, 2Vi sata od Sarajeva daleko, kod vrela Bosne; sad se obino Blauj zove, od crkve sv. Blaa, danas samo gomila .ka menja. K o t o r , negda slavan grad, sad podor na obali Bosne. G 1 a s i n c i, pred jelje od vie sela rianskih, negda grad i stolica vladika grkih1 7 ). 7. R o g a t i k a . Granii sa sarajevskom, viegraskom i vlasanikom, sva je isprijeana planinom Romanijom, Bjelavom i Ramiom; malih rijeka ima dosta. Sta novnici su riani i Turci. Mjesta: R o g a t i c a , turski elebi Pazar, varo na putu sarajsko-novopazarskom, udaljena od Sarajeva 16 sati. P r a a , sad neznatno seoce, negda varo kolik Sarajevo; pripovijedaju da ga je
1 0 ) Sarajevo sagraeno je god. 1465, od plemia Sokolovia i Zlatarovia, k oji su se p rvi poturili, iz razvalina Vrhbosne i K otora; poslije padnua bosanskoga, doe za upravitelja u Bosnu carski zet U s r e v - b e g , ovu varo rasprostrani, naini araj palau, dvor na spodobu carigradskog, od kog i naimenovanje stee. G. 1480 popali ga voa kralja Matijaa, Zmaj, Despot Vuk Brankovi. God. pak 1697 osvoji i upali ga knez sabaudski E vgenije. 1 7 ) Laurentius Maniatus, u opisanju kue Ohmuevia, spo m inje dva arhiepiskopa od ove porodice, koji su imali stolicu svoju u gradu ovom e; Badigost, godine 1320, i njegov sinovac Dobroil, godine 1366, pie Farlati, tom. 4, pag. 62, da su po svoj p rilici bili o b r e d a g r k o g a ?

Putopisi i istorisko-etnografski radovi kuga raselila i pomorila, lei na istom drumu. 1 o v i , golem o tursko selo.

361 V r a g o-

8. V l a s a n i k a . L e i meu rogatikom, srebr'enikom i kladanjskom; brdovita kao i prijanja, ali dosta plodna; stanovnici su riani i Turci; znatno mjesto jest: Vlasenice, oli Vlasinci, varo na brdovitom mjestu, otstoji od Sarajeva 16, a od Srebrenice 6 sati. 9. K 1 a d a n j s k a. Granii se sa zvornikom , v ia sanikom, tuzlanskom i visokom; nahija dosta brdovita, koju planina Stoborje okruuje, a rijek e K riv a ja i Stupanica natapaju. Stanovnici Su riani i Turci, kojih imade dosta i po selima. K 1 a d a n j, varo pod planinom Stoborjem na rijeci Stupanici; imade oko 300 turskih kua i d vije dam ije; gotovo su svi kiridije, koji prenose hranu od Zvornika i drugih mjesta u Sarajevo. Otstoji od Visokoga 6, i od Vlasenica 6 sati. O l o v o , selo od 50 turskih kua i 1 damije, pod planinom Stoborjem . na rijeci K riva ji, koja ovdje izvire; ovo je negda znam enita kranska varo bila, sa samostanom franciskanskim 1 4 ); bile su ovdje kopajnice od olova, sad su zaputene, ve samo komade od olova sad po K riv a ji kupe i tale stanov nici. Otstoji od K ladn ja 4 sata. J e l a k e , selo kransko-tursko od 40 kua, rodno mjesto fra M ati je D ivkvia, poznatog bosanskog knjievnika. T r n o v o , selo riansko od 30 kua. 10. V i s o k a . Granii se s kladanjskom, sarajskom, fojnikom i zenikom; jedna izmeu najbogatijih u itu, vou a osobito u rudama svake vrste. K ro z nju tee Bosna, u koju se mnoge rijeke salijevaju: Lepenica. M isoa, enik, Trstivnica; Stavnja itd. Planine: Dubotica,
* ll> ) K o ji je bio glasovit porad crkve, u kojoj je bila udo tvorna prilika BI. D. M arije, koju potovati dolazili su svake vje re ljudi iz Bugarske, Srbije, A lb a n ije itd. Godine 1687 razoren.

362

Pisci Bosne i H ercegovine, Iva n


* | i . . i I .

Frano J u k i _______

Naboi, Jagoda, emernica, Zvijezda, Red itd. Stanov-. nici su: krani, Turci, kojih mnogo po selima imade, i riani, koji dva popa imadu. M jesta znatnija su: V i s o k i , varo na lijepoj po-*, ljani kod utoka Lepenice u Bosnu, na kojoj je drven most; nad varoi vidi se visok brijeg, gd je se nalaze ostaci od graa i franciskanskog samostana. Stanovnici, do 3.000, Turci, i do 60 kua riana, k oji popa imadu. O vdje su dobri tabaki koari i dobri se b iljci tkaju. Udaljeno je od Travnika 12, a od Sarajeva 10 sati. M o t r a, lijepo selo kraj Bosne, gdje mnogi bezi stoje. M i s o a, selo tursko od 60 kua i 1 damije, kraj Bosne, i S l a p n i c a , kransko, gd je se dobri rvn jevi kopaju. S u t i s k a , mala varoica od 30 kua kranskih i 3 turske, s. jednom damijom, franciskanskim samostanom; na sastanku ri-jeke Poljanske s Trstivnicom , 1 % udaljeno o Bosne a '3 sata od Visokoga. M jesto ovo u stara vremena bilo je znatno od dvora kraljevskoga, iz koga su mnoge p ovelje pisane; franciskanskog samostana, gdje su se u crkvi neki kraljevi kopali, zatim samostana duhovni sv, Klare, i crkve sv. Grgura, koji je bio o b itelji kraljevske odvjetnik. B o b o v a c, grad negda slavni i stolica kralja bosanskih, lei 1 sat od Sutiske, na planini Red, d vije se rjeice pod n jim sastaju Bukovica i Borovica; gd je je grad bio, ondje su sad tri kue turske, a gd je je tvra bila, tude je sada samo grom ila od kamenja; ima jedna kula napola cijela, s koje lijep o je gledati na polje Ljestovau i L je nicu, i selo K op ljare; grad ovaj silom, ne moe uzeti ear turski, ve ga izdade upravitelj Radak, a car ga srui i nalet uini prokune da se opraviti vie nikada ne smije, t i B o r o v i c a , selo kransko od 70 kua, bogato rudama: zlatom, srebrom,- olovom i elikom; samo ova posljednja ima svoja majdana 3; dobri se ovdje, lemei

Putopisi i istorisko-etnografski radovi

363

kuju i drugo orue teako. V a r e , varo u jednoj do lini, meu planinama stijenjenoj, kroz koju se stiu r je ice Stavnja j Vareac. Krani imaju ovdje 200 kua, up nika, kapelana i crkvu r - bez uionice; riani o 30 kua, a Turci 100 i i damiju; imade gvozdenih majdana 26. mnoge kovanice i znatnu trgovinu s gvoem ura enim i neuraenim; otstoji od Visokog 5 sati; ovdanja okolica bogata je s rudama: 2 lata, srebra, bakra, mjea, sumpora i tako dalje. V i a k a, selo kransko, gdje stoji upnik, i O e v i a, selo k r ansko, gd je su oba dobri m ajstori posua i orua g v o zdenog, koja se po svoj Bosni izvan nose. Z v i e z d a n , ostanci grada na planini toga imena; kazuju da blizu imade soli kamenite. D u b r o v n i k , sruen grad pod planinom Naboi, na stjecanju rijek e Misoe i enika kod sela Naica, 3- sata od Varea na putu idui u Sara jevo . O vo je mjesto uspomene dostojno, jer je ovo dubrovaka naselbina kolonija; ovdje su oni talili rude srebrnu i gvozdenu, koje su ovdje kopali i iz planine Ja godine donosili; grad ovaj nainili su s p rivo ljen jem bana Kulina, i mnogo blaga odavle odnosili. K ad je ovo m jesto zaputeno, ne zna se, R a d o v 1 j e, podor grada na Bosni.
*, , ^ -* i 4 * +'

'

11. F o j n i k a. Granii se s visokom,. sarajev skom, travanjskom, ra'mskom i-neiretavskom; sva je planinama prepletena, od kojih znatnije su: Zec, Vrania, tit, Ina i Varda; rijeke mnoge su, od kojih znatnije su: Dragaa, Lepenica i Kozica; itom i voem dosta je plodna, ali osobito rudama od svake vrste. Stanovnici su krani i Turci, u 24 emata, riana malo ima; krana, k o ji od starine imaju dva samostana i 3 upe, imjade do 8.000 dua. Znatnija mjesta jesu:
. v ' ^ 3 ' . . . . < t i i ~ i .

F o j n i c a, (u starom rukopisu H v o jn ic a , od rijei h voja), varo pod b rijegom Matorcem, okruena plani

364

Pisci Bosne i Hercegovine, Ivan Frano Juki

nama titom, Zecom, Vranicom i. Varom, na Dragai. Stanovnici su krani o 150 kua, imadu samostan sv. Duha, i upu, i narodnu uionicu. Turci imaju 150 kua, 2 dam ije drvene i 1 kamenu, 2 m ejtefa i 1 medresu; ovd je imaju dobre toplice, ali zaputene, 11 gvozdenih majdana; stanovnici svi su gotovo kovai i majstori; trgo vina dobra je s gvoem uraenim i neuraenim; osim toga nainja se dobar puani prah, i dobre kuju se puane cijevi; okolica ova bogata je rudama: zlata, sre bra, mjeda, olova, sumpora i hrmze auripigmentum; otstoji od Travnika 8, od Sarajeva 10, a od Visokog 6 sati.
*

Kozo, 1 sat od Fojnice, na planini Zec, podor starog grada, u kome je neko vrijem e stajala kraljica K a tarina, poslije umora svoga mua Tomaa. O b o j a k , podor grada na planini titu, s bogatom rudom bakra, 2 sata od Fojnice. Z v o n i g r a d , podor kod sela O tigoia, s obilatom rudom tua i- sumpora. S e b e i , selo sad neznatno, s obilatom rudom gvozdenom na vrh planine tita, imalo je od prije 7 majdana; 4 sata od Fojnice. K r e e v o , varo meu planinama stijenjena; sta novnici su krani, koji imaju do 200 kua, samostan sv. K ate i uionicu. Turci imaju samo do 30 kua i 1 damiju; imadu 3 majdana gvozdena i vie kovanica; trgovina s gvoem dosta je znatna; i ova okolica bogata je s ru dama: zlata, srebra, ivog srebra itd.; otstoji od Fojn ico 4 sata. Nad francikanskim samostanom vide se zidine od grada Kreeva, gd je je u staro doba bila stolica bi skupa i kapitula katolikog, kasnije pape patarenskog, a zatim grkog vladike. D u s i n a, selo 2 sata od Kreeva, imade 3 majdana od gvoa, koje je poslije staromajan-* skog u Bosni najbolje, i od drugog skuplje; dusinsko gvoe ne dade se topiti dok mu se druga ruda, gumanacT

Putopisi i istorisko-etnografski radovi

365

ne pridoda; i ovdanja okolica razliitim rudama obiluje. I n a , planina nad Dusinom, od nekoliko godina kopa se tude iva, te se u Kreevo nosi i ondje od cinabara rastavlja. K o j s i n a , selo nedaleko od Kreeva, bogato rudom zlatnom. T v o r , planina dva sata od K reeva idui k N eretvi, po isti nain bogata rudom zlatnom. L ep e n i c a , 2 sata od Kreeva, najbolji kiseljak u cijeloj Bosni, lei na drumu araj evsko-tra vanjskom; kraj njega imadu tri hana; ovaj kiseljak piju u ljetno doba bolesni gosti iz sve Bosne, a i iz Srbije i Dalm acije obiaju dola ziti. Osim ovoga, imaju jo dva omanja kiseljaka, drumom idui prama Busovai u B u k o v c i m a i K l o k o t i ma . B u s o v a a , varoica na rijeci Kozici, u ravnici ugodnoj, stanovnici su Turci, oko 60 kua, i krani, oko 30 kua, koji ovdje svog upnika imadu; nalaze se ovdje 3 majdana gvozdena; busovako gvoe hvali se rad m e koe i ne da se bez ivog krea taliti; lei na drumu travanjsko-sarajevskom, otstoji od Fojnice 4 i toliko od Travnika sati. M e d v i d g r a d , 1 sat od Busovae, podor, znatno mjesto porad mnogih ruda.
r

12. R a m s k a . Granii se sa skopaljskom, od koje rastavlja je planifia D raevo i Dragua, duvanjskom, ne retvanskom i fojnikom ; opkoljena je sa tri strane visokim brdima, lei u jednoj nizini kao u kotlu, kroz koju tee rijeka Rama; premda je krovita, to je ipak vrlo plodna u itu i vou, a donja Rama je u vinovoj lozi; ramska penica rad istoe h vali se; nahija ova po svome poloaju spada na gornju Bosnu, jest jedna izmeu malih, jedva 7.000 dua- broji. Stanovnici su krani, u d vije upe po 3.700 dua, i Turci.u Prozoru, Kopiim a i drugim selima; o vd je krani mnogi imaju svoju zemlju. Znatnija mjesta jesu: P r o z o r , varoica u b rd ovi tom mjestu, gd je stanuju gotovo sami Turci u 160 kua

366

Pisci Bosne i Hercegovine, Ivan Frano Juki

i 2 dam ije, Im ade nad varoi tvra cijela, ali zaputena; otstoji od rije k e Ram e 2, a od T ravn ika 12 sati. V a r v a r a , selo pod planinom Draguom, gd je Rama istie; n ie sela stoje kue i dam ija bega Kopia; mjesto o vo V arva ra bilo je starinom varo s obilatim rudama srebra i zlata. P r o s l a p , selo gd je stanuje upnik kranski: odavle l i sata daleko je mjesto i t, gd je se vide zidine
i

poruenog franciskanskog samostana1 *). S l a t i n a , selo blizu ua Ram e u N eretvu, gd je se nalazi ruda od zlata. T r i j e a n i , selo u donjoj Ram i; ovd je stoji upnik kranski, i o vd je se nahodi zlatna ruda, 13. N e r e t a v s k a . Granii se s fojnikom, ram skom i s paalukom mostarskim; planine znatnije su: Ivan, Bistovnja, V o l jak i B atijevica; rijeke: N eretva i G rbovica rastavljaju paaluk iliti vezirlu k travanjski od m ostar skog; N eretvica, Seonica itd. I ova nahija, po svom polo aju, kao i ramska spada na gornju Bosnu, premda je krsovita, ali plodna, osobito raznim voerh i vin ovom lozom. V in o od N e re tv e po svoj Bosni raznosi se. Stanov nici su veinom Tu rci; p rip ovijed aju da su se ovi, p rije 150 godina, p osljedn ji isturili, da zem lju odre svoju; krani, kojih im a samo 240 kua, im aju upnika u P od humu. Riana jo m anje imade. Zn atn ija m jesta jesu: Konjic, varo sa tvrom , pod planinom Ivanom , na N eretvi; tvra i vea strana varoi, preko N eretve, spada na vezira mostarskog; im ade glasoviti kam eniti most stoljea X, od H valim ira k ra lja sagraen. O vd je je, god. 1446, k ralj Toma drao sabor; nedaleko odavde vide se zidine franciskanskog samostana
'J Franciskani ovdanji ne m ogui vie podnaati silu tu r sku, zovnu godine 1689 S t o j a n a J a n k o v i a , k oji sa svojom^ etom doavi, odvede fra tre i preko 40 kua u D alm aciju; fra tri se sm jeste u Sinju, oneavi sobom udotvornu prilik u B. D M arije. ,

Putopisi i istorisko-etnografski radovi


t _ . , r _ -

367

i kopajnice srebra. O tstoji od Sarajeva 12, a toliko od Mostara sati. J a b l a n i c a , P o d h u m, Buljina, Nevizdraci, Seonica, Kostajnica, Gorani i K r u .i c a, demati iJE iti opine turske, gdje po jedna dam ija i vie kua turskih, kranskih i rianskih imade. 14. Z e n i k a . L e i meu travanjskom, visokom i teanjskom nahijom; veom stranom ravna je i svakim itom, osobito voem plodna. Planine: Osjeenik, Oskova i Orahovica; rijeke: Bosna, posred nahije tee. u koju mnoge rjeice utiu. Stanovnici su Turci, riani, k oji ima ju jednog popa, i krani, koji p rije 15 godina poeli su se ovdje naseljavati iz D alm acije; imaju 215 kua i jednog upnika; nahija ova o p rije spadala je na travanjsku, a i sada kadija travanjski iz svoje ruke predaje kailuk zeniki. Z e n i c a , varo kod Bosne, na ugodnoj ravnici; ima 1.200 stanovnika, k oji su Turci, riani i malo krana; lei na drumu sarajevsko-brodskom, udaljena je o T ra v nika 4 sata. C r k v i c a , lA sata o Zenice, selo kran sko, gdje upnik stoji. K a k a n j , kraj Bosne na drumu, sad selo tursko20), negda znatno mjesto od sajmova. O s j e n i k, pod planinom mjesto kraj Bosne, gd je su strano izginuli g. 1697 Turci od Evgena Sabaudijskog; ima velik o groblje kraj puta i dva turbeta; gd je je m rtva glava turskog sveca otskoila od zem lje, tude dva vrela provrila(?). V r a n d u k , tvra mala pod planinom Orahovicom, kod Bosne; ima u njoj dva mala topa, ispod njega 15 turskih kua i 3 hana; ovo je m jesto zgodno za
" K ra j puta ovd je je velik o tursko groblje, i va niana znatna; ko god ovuda proe, na jedan nian (nadgrobni kamen) baci se kamenom; govore da je to sevap, je r je onaj p rvi u Bosni uveo kamatu. Drugi nian napola je gotov; struga ju ga ene k oje nemaju m lijeka, te ga piju u vodi, da m lijek a dobiju.

368

Pisci Bosne j Hercegovine, Ivan Frano Juki

p rep rijeiti put iz Posavine u Bosnu, kao to su ga bili p rep rijeili knezu Evgeniu, ali on je drugi put prosjekao i Vranduk spalio; dosad su se kadije ok rivljen i slali ovamo u prognanje; lei na drumu sarajevsko-brodskom^1 ), uda ljeno je od Zenice 2 sata. 15. T e a n j s k a. Granii se sa zenikom, travanj skom, maglajskom i derventskom nahijom; planine: T ro gir, Crni Vrh i K rn jin ; rijeke: Bosna, Usora i Sprea. N a b ija ova obilata je itom i voem svakovrsnim, zatim govedim a, a osobito svinjama. Stanovnici su krani, koji im aju 4 .upe, i riani, sa 7 popova, a Turaka, osim v a roi, ima dosta i po selima. M jesta znatnija jesu: T e a n j , varo pod Crnim Vrhom, V C > sata od rijeke Usore, u plodnoj okolici2 2 ). Sta novnici su Turci, imaju 250 kua, damija 5; riani, 150 kua, popa i uionicu; imade ovdje grad (tvrda) omaluan, ali dosta jak; ovdje je stolica m uftije, kadije i muselima. Teanj je sredite itne trgovine u Posavini, udaljen od Travnika 15 sati. N o v i e r, mala varoica s druge strane planine Crnog Vrha, ima kua turskih 150, damije 2; udaljena je od Tenja 2 sata. D o b o j, varo u Bosni, s jedne strane utie ovd je u nju Sprea, a s druge Usora, na ugodnom mjestu; turskih kua 150, dam ije 3; ima
ai) O zapjeva: Vranduku pripovijedaju, da ako putnik pod njim

O j d jevojk o u Vranduku gradu, Vele ti si u velik u jadu! D jevojk a otpijeva: O j junae, ti i u goremu, prenosei hranu o samaru. Opisanje nahija: fojnike, visoke, zenike, teanjske i derventske vid i opirnije u Dalmatinskom magazinu od god. 1843. a a ) Usora bila je banovina u stara vremena, sluila k ra ljevim a za naslov; bio je ovd je samostan franciskanski. je

Putopisi i istorisko-etnografski radovi

369

tvru; otstoji od Tenja 3 sata. Z e p e , varo u lijep oj ravnici, kraj Bosne, imade turskih kua 200, dam ije 3, kranskih i rianskih do 80; neto tvre zaputene, sa 3 topa, O tstoji od Tenja 5 sati. Matina, Vruica, Bistrica, Orahovica, Liskovica, Crni Vrh i Siva Stijena, sela i mjesta znatna su radi kiseljaka. Komuina, Osova, Siva i P o povi, sela kranska, gd je upnici stoje. L i p 1 j e, go lemo riansko selo, gdje je nekad rianski samostan bio. 16. D e r v e n t s k a * Meai s teanjskom, grkdakom i banjalukom nahijom, i sa Slavonijom ; planina, ol b olje rekavi gora Vujak, iri se po ovoj nahiji, koja je ravna i irom prebogata; ostala nabija ravna je i svakim itom, a osobito svinjam a obilata; rijeke: Sava, Bosna, Ukrina, Velianka, liva n jsk a , Ljenica i M arkovac, Stanovnici su krani, imaju 4 upe, riani, 7 popova, i m nogi
*

Turci, Znatnija mjesta jesu: D e r v e n t a , varo u ravn ici lijepoj, kod rijek e Ukrine, u koju se ovdje blizu salivaju Zivanjska i Markovac. Stanovnici su Turci, k o ji im aju 200 kua i 3 dam ije; riani, koji ovdje popa imaju, i krani do 80 kua, i ima neto grada slaba, i 5 topova; udaljena je od Save 1, a od Travnika 28 sati. K o t o r s k o , mala varoica kod Bosne, turskih kua 50, i 1 damija. V e1 i k a, varoica kod rijek e Velianske, od 30 kua turskih i 1 damije. O d a k , varoica od 40 turskih kua i 1 dam ije; znatna bunom popa Jovice godine 1834. D u~ b o a c, varo kod Save, ima 100 turskih kua i 2 da m ije; stanuje ovd je takoer nekoliko krana i riana. Otstoji od ervente 1 sat. B r o d B o s a n s k i , varo ica na Savi prama Brodu slavonskom; ima kua turskih 40, damiju 1; kranskih i rianskih do 20 kua; ovd je je znatna skela na Savi. F o a , Z e l e n i k e , K o r a e i D u b i c a, sela kranska, gd je stoje upnici. P 1 e h a nf
I. F . Juki : Pu t o p i s i i i s t o r . e t n o g r a f , r a d o vi 24

370 .

Pisci Bosne i Hercegovine. Ivan Frano Juki

selo kransko, kod planine Vujaka, gdje se dobri rv n jevi kopaju i na daleko raznose. D o b a r , razvaline starog negda grada, bitkama godine 1408 i 1413 znamenit; pripovijedaju, da je i ovaj grad Mehmed I I nalet uinio, da se ne moe popraviti; budui da ga pae s jedne strane Bosna', a sa druge strmenita stijena, to ga neprijatelj ne bi mogao uzeti. 17. G r a d a c k a. Granii s erventskom, m aglajskom, tuzlanskom i Slavonijom ; planine: Trebava, Soko i Srebrem k; rijeke: Sava, Bosna, Tolisa, Sprea, Lukavac itd.; i ova je nahija veom stranom ravna, svakovrsnim itom i voem obilata, osobito krmeima. Stanovnici su krani, k oji imaju 4 upe, riani, sa 3 popa, i Turci. Mjesta: G r a d a a c , varo u lijepoj ravnici, ima grad dosta znamenit; turskih kua 100, jedna sat-kula, dam ija 5. Riani i krani imaju ovdje 20 kua. Otstoji od Bosne 3 sata; ovdje je stolica muselim-pae, m u ftije i kadije. G r a a n i c a , varo Vs sata od Spree, na rijeci Graanici, imade turskih kua 400, damija 6, riana 60 kua; ima takoer dobre toplice. S o k o , tvra na b ri jegu toga imena, kod rijeke Graanice; pod n jim ima turskih kua 40 i 1 dam ija; otstoji od Graanice 1 sat. S r e b r e n i k, tvra na brijegu tog imena, % sata od .rijeke T in je; pod njim imade 60 turskih kua i 1 damija; m jesto ovo znatno je bitkom od godine 1350 i 1519. M o * d r i 6 ai varo kraj Bosne, u plodnoj ravnici, ima turskih kua 160. dam ije 3, rianskih kua 150, i pop; ovdje je bio samostan franciskanski. M i l o e v a c , selo rian sko kraj Bosne, ima kua 100; ovd je je ban Stjepan sa gradio p rvi samostan franciskanima. Brani, Osjeani, Trebava, Koprivno, Skipovac, Tolisa rianska, Skugrii, obi Polje, Obudovac, Brvnik i abar, sela golema r i anska, gdje popovi stoje. Tramonjica, Garevac i Tiina,

Putopisi i istorisko-otnogi alski radovi_________ 371 sela kranska, gdje upnici stoje. Domatjevac, Turi i Donja Mahala, znatna sela kranska. 18. M a g l a j s k a . L e i meu tuzlanskom, gradackom i teanjskom nahijom; posred nje iri se planina Ozren, nita manje veom stranom ravna i plodna je sa itom i voem, a navlastito krmcima; rijeke natapaju je: Bosna, Sprea, koja d ijeli ju od gradake, i K riv a ja od teanjske nahije, Lisnica i Pranja; stanovnici su riani, dosta Turaka i malo krana.
*

Mjesta znatnija jesu: M a g l a j , varo pod plani nom Ozrenom, na utoku Linice u Bosnu; imade turskih kua 200 i dam ije 3, riani 40 kua i popa; ima neto tvre i 4 topa. K a k m u r , selo riansko pod planinom Ozrenom; imade 40 kua i popa; ovdje je bio samostan rianski. P o t o a n i , tursko selo od 100 kua i 2 da m ije. V a s i l j e v c i , S m r d i n j i T e k u i c a , rianska sela, gdje popovi stoje. 19. T u z l a n s k a . Granii s maglajskom, gradac-, kom, bijeljinskom, kladanjskom i Savom; planine: M ajevica, P ociljevo i Turija; rijeke: Sava, Sprea, Jala, Tinja, Gnjica i Berka. Nahija ova blie Save ravna je, dalje, pako, brdovita, i vrlo plodna itom i voem sva k o jakim, osobito konjima, volovim a i krmcima; ima dosta ljekovitih voda, i slanih vrela, tako isto i ruda, koje se ne obrauju. Stanovnici su krani, k oji imaju 5 upa, Turci, kojih dosta po selima, osobito uza Spreu imade; i riani. Nahija ova broji se meu velike i bogate, za jedno s maglajskom i kladanjskom data je za ivota. Mahmut-pai, bivem prije kapetanu tuzlanskom, to je izdao svog druga Useina, kapetana gradakoga, k oji se godine 1832 bijae od cara odmetnuo; istina, da je paa tuzlanski podloan i odgovoran veziru, nita ne manje sam po sebi vlada i strani zulum ini sa svojim sinom Osman-begom, 24*

372

Pisci Bosne i Hercegovine, Ivan Frano Juki

alosnoj raji ne samo da je zemlju izotimao, ve ju je na prosjaku torbu dotjerao. M jesta znatnija jesu: S o l i D o n j e2 *), turski T u z l a , varo u brdovitom mjestu, kraj rijeke Jale, sto lica muselim-pae, m u ftije i kadije; ima 6.000 stanovnika i 12 damija; krana i riana samo do 40 kua; trgovina dosta znatna s volovim a, konjima, itom i solju, koja ovd je imade tri slanika, tj. bunara iz kojih se voda slana vadi, 1 kasnije izvaruje so apulja zvana, koja je za m arvu mnogo bolja od kamenite; udaljena je od Travnika 24 sata; imade neto tvre sa 7 topova. S o l i G o r n j e , varo 2 sata od Donje Soli daleko, ima i ovdje slanika, te se so izvaruje; turskih kua 150, dam ije 3. K i s e l j a k , 2 sata od Soli Donje, blizu sela Poljane, mjesto kud mnogi gosti bolesni dolaze kiselu vodu piti. U s i n a, selo kr ansko, gdje imade kiseljak i upnik. D r a g u n j a , i M a j e v i c a , sela gd je su kiseljaci, i so kamenita, ali se ne smije kopati. D r i j e n a, selo gdje je slanik ali nedavno zatrpan. B i j e l a , varoica na Tinji. Stanovnici su krani i riani, k oji popa imadu, R a j i , varoica kod utoka Gnjice u Tinju, kua turskih 150, dam ije 2; riani imaju 40 kua i popa; udaljena o Soli Donje 6 sati. Breke, Dubrave, Zovik i Ulice, sela kranska, gdje stoje upnici. B r k i, na utoku T in je u Savu; turskih kua 300, dam ije 4, rianskih kua 60 i pop; ima znatnu skelu i mjesto trgovinom dosta znatno; udaljen od Soli Donje 8 sati, B a r k a , tursko od 100 kua, T e o a k , varoica na rijeci selo toga imena, ima turskih kua 50, i damiju. K o r a j ,

selo tursko, gdje se dobri

S o 1 i, u staro vrijem e, bila je banovina, i k raljevi su svoj naslov s njome k itili; bili su samostani franciskanski u Soli-D onjoj, S o l i - G o r n j o j i G r a d o-v r h u, brijegu meu spomenute d vije varoi.

Putopisi i istorisko-etnografski radovi

373

rvn je vi kopaju. S k a k a v a, selo kransko od 50 kua, gd je je bio samostan franciskanski. 20. B i j e l j i n s k a . Meu tuzlanskom i zvornikom f Srbijom i Slavonijom ; gotovo sva je ravna i zitorodna; rijeke natapaju je; Drina* Sava* Ljubatica, Janja, D ragalj i aavica. Stanovnici su po selima sami riani, Turci po varoima. B i j e 1j i n a, varo u ravnici plodnoj, turskih kua 200, damija 5; riani imadu kua 150, p o pa i novo sazidanu crkvu; mjesto ovo znatno je trgovinom i bojem god. 1837, kad je Ali-pau Fidaia vezir V eipaa uhvatio. Otstoji od Tuzle 10, a od Zvornika 6 sati. J a n j a , varoica kod rijeke Janje, blizu Drine, turskih kua 100, damije 2; udaljena od B ijeljin e 2 sata. B r e z o v o P o l j e , mala varoica na Savi i skela. P o p o v o S e l o , rianskih kua 80, crkva i pop. D r a g a l j e v a c , selo riansko i crkva. 21. Z v o r n i k a , granii se s bijeljinskom , srebrenikom,' kladanjskom i Srbijom ; preko nje se iri planina M ajevica; veom stranom brdovita, ali plodna itom, ko njima, govedim a i krmcima; ruda svakovrsnih u njoj nahodi se; stanovnici, koje Bonjaci ostali S ijaim a, a oni ostale Bonjake H eram a nazivaju, jesu riani, i mnogi Turci iz Srbije protjerani ovuda su se naselili. M jesta znatnija jesu; Z v o r n i k, grad kod Drine, na krevitom,- mjestu, stolica muselim-pae, m uftije, s a n d a k tara i vladike pra voslavnog. Stanovnici: Turci i riani, do 8,000. Riani nablizu imadu samostan sv. Trojice, Okolica bogata je rudama, zlatom, srebrom i olovom. M jesto ovo znatno je bitkama god. 1464, 1688 i 1717. Otstoji od Sarajeva 30 sati; grad-tvra dosta znamenita, i mnogo dobrih topova i ove godine popravlja se. N o v a K a s a b a , mala varo ica kod rijeke Jara. S k o i , selo na Drini, gdje bezi.

374

Pisci Bosne i Hercegovine, Ivan Frano Juki

stoje. B i r a , predjelje riansko, koji ive u 20 sela. K u z 1 a r, gradi kod ua Jara u Drinjau, 22. S r e b r e n i k a , granii- sa Srbijom, nahijama zvornikom, viegradskom i rogatikom; sva je brdovita i rudama bogata; stanovnici su riani i Turci, Mjesta znatnija jesu: S r e b r e n i c a , varo s tvravom, u mjestu krovitu, s planinom opkoljenom, imade nablizu toplice i bo gate rude srebra, zlata i olova, K ra lji bosanski ovdje su imali majdane srebra i zlata, bio je ovdje i samostan franciskanski, od koga i sva drava Srebrna prozvana je. Otstoji od Sarajeva 24, a od Zvornika 8 sati. L j u b o v i j a, 2 sata od Srebrenice, mjesto od sastanka sa Srbijom i skelom na Drini. O s at, predjelje iz vie sela. 23. V i e g r a d s k a . Meai sa Srbijom, nahijama srebrenikom i ajnikom, Stanovnici su riani i Turci; i ova je nahija velikim planinama opkoljena. V i e g r a d, varo brdovita s tvrom na Drini; ovdje je glasoviti onaj kameni most od koga je poslovica: Ostade ko na Drini uprija. M o k r a G o r a , mjesto od sastanka sa Srbi jom. D o b r u n , selo, 3 sata preko Drine, ovdje je bio samostan pravoslavni. 24. S j e n i k a, granii sa Srbijom, nahijama novopazarskom i pljevaljskom ; preko nje protee se pla nina Savin Lakat; veom stranom ravna je i plodna. Sta novnici su riani i Turci. Nahija ova zove se od stanovnika; S t& ri-vlih , iz koje su se mnogi stanovnici u Austriju iselili. Mjesta znatnija jesu: S j e n i c a , varo dosta znatna, kod rijeke Vuvca; ima tvru, koju je zidao Karadore, srpske kneevine. Otstoji od N ovog Pazara 10 sati. N o v a V a r o , varo

Putopisi i istorisko-etnografski radovi

375

blizu rijeke Vuvca. B a n j a n i, zaputen rianski samo stan; ovdje su dobre toplice. 25. N o v o p a z a r s k a , granii se sa Srbijom , nahijarrua sjenikom i m itrovakom ; veinom je ravna i dosta plodna, rodi ovd je dobro svako ito, voe i vino. Stanovnici su riani i Turci. Novi P a z a r , varo s dvjem a tvram a na v rlo im ade

prijatnom mjestu, kod utoka Joanice u Raku;

ovdje dosta bogatih trgovaca. Stanovnici su Turci i ria ni, do 20.000. O vdje je otp rije bila stolica pae24), vladike, 1 naselbine dubrovake; po sata od varoi lee glasovite od R im ljana kranski sv.
' ' *

zidane toplice; zaputena d va samostana, A n e i rianski u r evi-stu p ovi


1 , * + _

zvan;
u

Otstoji od Sarajeva 50 sati. D e a v a, podor grada. 26. M i t r o v a k a , granii s novopazarskom i

vuitrnskom, koja spada na paaluk pritinski; lei do K osovog Polja, veinom je ravna i plodna, osobito vin o
* r t

dobro rodi. Stanovnici Su riani i Turci, imade nekoliko


> * >

sela rijeci

amautskih. Ibru, dosta


i fc

M i t r o v i c a, u lijepom

varo

tvrom

na

m jestu;

otstoji od

mee

pasaluka pritinskog po sata, a od P ritin e 6, od Vuitrna 2 sata, od N ovog Pazara 12 sati. Z v e a n, podor grada na utoku Sitnice u Ibar; ovaj je grad zidala punica srpskog kralja Milutina, Irena cesarica. Banjska, varoica s malom tvrom , koja je bila samostan kaluerski; odstoji od M itrovice 4 sata; godine 1832 Mahmut-paa upalio ju je, R o a j , varoica blizu koje izv ire Ibar.

-*) Paaluk novopazarski protezao so je od D rine do K o sova P o lja ; zauzimao je nahiju: sjeniku, novopazarsku i m itrovaku, jest est k ra ljevstva rakoga; od godine 1817 spada na Bosnu.

376

P isci Bosne i H ercegovine, I v a n . Frano

Juki

KRAJINA BOSANSKA to jest zapadna strana Bosne izmeu Une i Vrbasa


Spada na vezirluk travanjski, zauzima otprilike 150 m ilja, u kojim a stanuje do 100.000 stanovnika tro struke vjere'2'). D ije li se u 8 nahija. 27. N a h i j a b a n j a l u k a . Granii sa S lavo nijom, nahijama prijedorskom , staromajdanskom, jajakom, teanjskom i derventskom; jedna izmeu najveih i najbogatijih u cijeloj Bosni; u njoj ita, voa, vina, konja, goveda, ovaca i krmaka dosta ima; osim toga, ruda svake vrsti u izobilju, itd.; planine iliti gore hrastove, po kojim a mnotvo svinja imade, jesu: Savski Lug, Kozara, Barakovac, Skatavica, Uzlonac, Osmaa i D evetina; ri jeke: Sava, Vrbas, Vrbaska, Dragoaj, Vrbanja, G om ionica, Crkvena, Krupa i Ukrina, koja ovu od derventske nahije rastavlja. Znatnija m jesta jesu: B a n j a l u k c20), varo u ravnici pod planinom

Osmaom, kod utoka V rbanje i Crkvene u Vrbas, imade v rlo lije p poloaj; p olje niz Vrbas do Gradike 8 sati pro tee se; grad, koji je na lijev o j obali Vrbasa, jest dosta zna tan i jak, god. 1527, 1688 i 1737 bitkama znatan; ovd je
2i) O pisanje K ra jin e bosanske vidi u Dalm atinskom ma gazinu godine 1848, str. 70 82, P u tovan je po Bosni, Dalm . m ag. godine 1843 i K o lo 1847 knjiga V, str. 1 23. 2 C ) Banjaluka, kad je i od koga sagraena, nita se danas ne zna; no m otrei ugodno poloenje mjesta, izvrsnu grau, ostanke tolikih kam enja i ploa, na Lauu vie velik ih damija, mogao bih rei da je jo od R im ljana sagraena. Banjaluka, rije dolazi od b a n j e , toplica, vruice, i luke. P rip ovijed aju , da su trinaestore toplice od p rije oko Banjaluke bile, ali danas samo se za tro je znade. Dok je u Budimu stolovao vezir, dotlen je u B anjaluci bio od sve Bosne begler-beg, a kad je Bosna za se dobila vezira, prem jesti se u Travnik.

Putopisi i istorisko-etnografski radovi

377

stoje dva tabora nizama, jedan konjanika a drugi pjeaka, 6D nizam-topija, i 6 topova njihovih; gradskih topova ima 25; ovd je sjedi nizam-paa, m uftija, kadija i muselim. Stanovnici su: Turci, do 15.000, dam ija 42, od kojih je F erad ija72) najljepa u svoj Bosni; riani im aju 60 kua popa i uionicu. Krani 40 kua. U gornjem eheru imade toplice od R im ljana sazidane. O vd je je znatna trgovina, osobito: konja, svinja, duhana i ita. Otstoji od Travnika 18, Kostajnice 16, a o Gradike 8 sati. V r b a n j i c a, mala turska varoica kraj Vrbanje, s jednom damijom, 1 sat od Banjaluke. S l a t i n a , ugod no mjesto, 3 sata od Banjaluke; ovdje su najbolje toplice u svoj Bosni, gosti bolesni iz dalekih k rajeva d o laze, samo teta to kue ni hana nema; nablizu su rude srebra, zlata i gvoa; ove godine pronaao se je kiseljak. Gomionica, selo kransko i riansko, k o ji ovd je imaju samostan; na rijeci Gom ionici imade nekoliko g v o zdenih majdana. S r a t i n s k a , selo , riansko, g d je su majdani gvoa. T i m a r , selo riansko od 700 kua; ovo je mjesto bogato s rudama, samo gvoa ima nekoliko majdana. B r o n z e n j a k , varoica turska na Gomionici, 4 sata od Banjaluke prama Starom Majdanu; ovd je su p rije 100 godina bili majdani od m jeda (bronze). I v a n j s k a , lijepo -predjelje kransko od 200 kua, nasaeno voem svakojakim i vinovom lozom; ima ovdje poor Ivan Grad, i upnika kua. Z v e a j, podor starog grada-2 *), gd je je bio samostan franciskanski; lei na rije c i
") Godine 1576, Ferha-paa, u bitci kod Radonje, pogubi generala Eberharda Auersperga, a sina mu, Engelbez'ta iv a uhvati, ucijeni ga tom ucjenom da sagradi onu dam iju koja se od njegovog imena F era d ija prozove, *s) D v ije su p ovelje pisane ovdje, jedna od hercega H rvoja, godine 1404, 15 januara, a druga kralja Stjepana Oslojia, godine 1419, m arta 5, u srpskim spomenicima.

378
f

Pisci Bosne
i

i Hercegovine,
'|

Ivan

Frano

Juki

Krupi, 4 sata od Banjaluke prama Jajcu. Z m i j a n j e , p red jelje sastojee iz vie sela rianskih. L a k t a i , mjesto kraj Vrbasa idui ka Gradikoj, 3 sata od Banja luke, gd je su dobre toplice. G r a d i k a bosanska, varo kod utoka Vrbaske u Savu, u lijep oj ravnici idui prama slavonskoj Gradiki, imade grad, koga je uzeo Laudon godine 1789, skela na Savi. Stanovnici su Turci, krani, koji ovdje upnika imadu, i riani, svega do 1.500 dua. Otstoji od Banjaluke. 8 sati. K o b a , mala varoica i skela na Savi. P r n j a v o r , varoica od 100 turskih kua i d vije damije. Riana ima do 20 kua, s popom, Otstoji od Banjaluke 10 sati. I l o v a i D r e n o v a , sela velika rianska, u itorodnoj okolici.
<

28. P r i j e d o r s k a, granii s Hrvatskom, nahijama bihakom, staromajdanskom i banjalukom; rijeke nata paju je; Una, Sana i mnoge manje; veom stranom ravna je, preko naina plodna i rudama bogata; stanovnici su riani, Turci i krani, Madari zvani; u prijedorskoj, staromajdanskoj i bihakoj nahiji, krani zovu se M a dari, m islim radi toga to su jednakog (katolikog) s , i * njim a zakona, onako isto kao to riane Srbima zovu, a u H ercegovini krani latinima. Prijedor, varoica na vrlo ugodnoj ravnici kraj

Sane; ima neto tvre: Stanovnici, do 2,700, su Turci i riani, k oji imaju popa i uionicu; mjesto ovo znatnu trgovinu vodi i gvoe Sanom rijekom opravlja do Novoga. Otstoji od Banjaluke 10 sati. L j u b i j a, varoica \l/> sata od Prijedora, imade majdane gvoa. M a t a r u g e, golem o selo tursko. V o l a r, selo kransko, gdje stanuje upnik. K o z a r a c , varoica, ima neto tvre, lei u v rlo lijepoj i plodnoj ravnici, otstoji od Prijedora 2 sata. N o v i bosanski, varo s tvrom znatnom na. utoku Sane u Unu; mjesto ovo znatno je trgovinom, koja iz sve K ra-

Putopisi i istorisko-etnografski radovi

379

jin e ide za Beograd, i opet iz Beograda u K rajinu; bitkama .god. 1629, 1717 i 1789, znamenito. O tstoji od P rijed o ra 6. sati. B l a g a j , selo tursko na utoku Japre u Sanu; negda grad u komu je blago posljednjeg kralja Stjepana Tom aevia stalo, gdje ga je car god. 1463 smaknuo. D u b i c a bosanska, varoica kod Une, naprama Dubici hrvatskoj, im a neto grada, god. 1789 bitkom znatna. Otstoji od Prijed ora 5 sati. M o S t a n i c a , selo riansko, gd je imaju, samostan, 2 sata od Dubice. Knepolje, p red jelje rian sko od 2.000 kua. U ovoj nahiji ima vie sela u kojim a stanuju krani, m adari zvani, dre majdane, u kojim a gvode tale i raskivaju, 29. S t a r o m a j d a n s k a , granici sa banjalu kom, prijedorskom, bihakom i kljukom; ova je cijela planinama prepletena, od kojih najvea jest Beregem ica i Drinjaa, prebogata rudama; ima i lijepih ravnica, kroz koje teku rijeke: Sana, Blija, Zdena, Dera i Stara Rijeka. Ova nahija najbogatija je u rudama; zlata, srebra, m jea itd. na vie mjesta imade, dapae u S k iljevito j i Brievu' .planinskog kristala i dijamanta se nalazi; gvoe na vie mjesta obrauje se i jest najbolje u svoj Bosni, o drugog je skuplje, slui za razno orue, c ije v i puane itd. Stanovnici su riani, krani i Turci. M jesta znat nija jesu: S t a r i M a j d a n , varo omalena, lei u stijenje* * ' noj meu bregovim a dolini, ima do 200 turskih i 20 rianskih kua, i dam ija 6. K roz nju tee Stara Rijeka, koja vie od 60 majdana okree. Daleko je od Banjaluke 10 sati, a od P rijed ora 4. K a m e . n g r a d , mala tvrda na visokom kamenitom brijegu, ispod koga tee rijeka Dera i lijepa sanska ravnica protee se; od Starog M ajdana 1 Sat udaljena. S a n s k i M o s t , varoica turska ' u lije poj ravnici, kod utoka B ile u Sanu; ovdje se prelazi u

Pisci

Bosne i Hercegovine, Ivan

Frano Juki

kerepu Sana; udaljena od Starog Majdana 2 sata. S k uc a n i V a k u f , golem o selo tursko. Sva tri ova mjesta lee na drumu banjaluko-bihakome, S a r i n a, selo kransko, gdje stanuje upnik, ima nekoliko gvozdenih majdana. T o m i n a i D o b a r , golema rianska sela, gd je stanuju popovi. 30. K l j u k a, lei meu banjalukom, staromajdanskom, jezerskom i kulenvakufskom; gotovo sva je planinama prepletena i okruena, od kojih znatnije su: Grme, Sia, Srnatica, Kesenaa i Bravsko; ima i lijep e ravnice kraj Sane i Crkveno P olje. Rijeke: Sana, Sanica, Ribnik; aavica d ijeli ovu od banjaluke, a Krivokuka o jezerske nahije. Rodna je strvnim itom i ovcapau. Stanovnici su riani i Turci, kojih ima dosta po selima; bezi F ilip ovii gotovo polovicu zem lje posjeduju. Ova na hija p rije 10 godina odijeljena je od jezerske, i sad po sebi upravlja se. Mjesta: K l j u , dapae ni vrata; grad gotovo zaputen, pod planinom

Sisom, kod Sane, ima 3 topa; u njemu nema nikakve kue, pod njim ima jedna damija, do 15 turskih kua, nekoliko trgovakih duana, skoro sagra enih; unaokolo ima do 200 turskih kua, koji dosad etovanjem ivie, sad se malo teatvu priviknuju. Ovo je grad od alosne uspomene; u njega se bio zatvorio po sljedn ji kralj Tomaevi, ali poslije trodnevnog opsjednua na vjeru predade se Turcima godine 1463. Otstoji od Jajca 10 sati. K a m i a k , selo tursko od 40 kua i jedne damije, kod utoka Sanice u Sanu; ovdje ima podor sta rinskog grada i ruda srebra. Otstoji od K ljua 4 sata, lei pod planinom Grmeom. R a s t o k a , i odaci begova Filipovia. Sredice, gd je stoji pop, i odaci begova Filipovia. selo rianska selo riansko,

1 1 _ _ _ _ _ _ _ _ _ _

Putopisi I iston sk o -etn ografsk i rad ovi


_ l t 1 . 1 _ . l iL - ] i l l . ! J i i

, . M

381

31. K u l e n v a k u f s k a ili n o v o s e l s k a , g ra nii se s kljukom, lijevanjskom , bihakom i meom h r vatskom; okolo planinama opkoljena, a po srijedi veom stranom ravna; planina Vratnica, rastavlja ovu od kljukc nahije; polja znatnija su: M edeno i Petrovako. Stanov nici su riani i Turci; zem lja gotovo sva je begova K u lonovia, k oji do 40 odaka broje. Mjesta: K u l e n - V a k u f , varo na otoku koga nainja Una, imae tvru, pod kojom su godine 1737 strano Austrijanci potueni; kua turskih 1300, dam ije 2, O tstoji od mee austrijanske M >, od Bihaa 6, a od K lju a 12 sati, O s t r v i c a, tvra kod rijeke toga imena, s ove strane Une. A v a 1a, tvra s one strane Une, na jedan pukomet udaljen od Kulen-Vakufa, brani prolaz k n je mu* K l i s a , mala varoica od 100 kua, i B u r i e v a c , tvra s one strane Une. O r e a c, varoica s one strane Une, 1 sat od Kulen-Vakufa. B i l a j , varo pod planinom Grmeom, ima turskih kua 200, i dam ije 2, rianskih 100, i popa, Otstoji od Kulen Vakufa 2 sata; ispod njega se lijepo polje protee; ovdje je, godine 1459, Toma kralj od sina Stjepana i brata R adivoja uavljen. P e t r o v a c , varo u lijepoj ravnici, ima tvru, u njoj 10 kua, 1 da m ija, topa 3; a pod njom do 100 turskih kua, 1 dam ija; rianskih kua 100, i pop; udaljen od Bilaj a 2, a od K u len-Vakufa 4 sata. U n a c, lijep o i plodno p red jelje riansko; natapa ga rijeka Unac. H r m a n j a, zaputen rian ski samostan. T r u b a r i L i s i j a k , m jesta od sastanka* 32* B i h a k a , granii se s kulen vakufskom, staro maj danskom, krupskom, ostroakom i meom austrijanskom, od koje rastavlja ju jedan brijeg, vije n a c zvan; unaokolo planinama opkoljena, po srijedi je ravna i plod na, osobito kukuruzom, grahom i lanom* Stanovnici su Turci, riani i krani* M jesta znatnija jesu:

382

Placi Basne j H ercegovine, Ivan

Frano

Juki

B i h a , Bie i Biee ondanji govore; grad na l i je v o j obali Une, u otoku kog nainja Una, pod planinom Benakovcem, ima lijep poloaj, ispod njega se protee polje kraj Uno. Stanovnici su u gradu i u predgradama sami Turci, do 4*000. Stolica musolim-pae^), m u ftije i kadije i do 400 Arnauta. Grad ovaj zidao je kralj ugarski Bela IV ; god. 1592, 1717 i 1739 bitkama znatan. Otstoji od austrjjanskog lazareta Zavalja pd, od Jajca 20, a o Banjaluke 23 sata, I z a ' i , mali gradi preko Une; od austrijanskog generala Valdstadtena god. 1836 upaljen; ima nanovo do 100 kua pod njim. sagraenih. B r e k o v i c a , T u r i j a, M u t n i k i T r a c , preko Une; S o k o la c i R i p a , gradii s ove strane Une, pod njima tur ska sela, a unutra 1 2 3 topia; ovi gradii napolak su srueni. V e d r o P o l j e , selo kransko, gdje upnik prebiva. J a p r a , rijeka i p red jelje riansko, bogato s rudama srebra i zlata itd. 33. K.rupska, lei meu bihakom, danskom, ostroakom i meom hrvatskom; prostire obje strane Une, dosta je po krajevim a brdovita, oko ravna i plodna. Stanovnici su riani i Turci; nahija plodna je rudama. Mjesta: staromajse s Une ova

Krupa, varo s tvrom na desnoj obali Une, pod Lipsan planinom, ima kua turskih 200, sa 3 damije;
) Mehmet-paa, od p rije kapetan od Bihaa, sad za p o vi jeda nad svom K rajin om B ihakom tj. Tursko-H rva Uskom, koja zauzima tri nahije: bihaku, krupsku i ostroaku, Paa ovaj porad svog zdvoranjcfi ukazivanja prama carskim uredbama tu je ast dobio; ali od ostalog ovjek gori ne m oe biti, ne samo po raju ve po iste Turke: pijanac neuveni je, ni vlaka ni turska d jevojka pristala ne m oe od njega ostati da je nc obljubi; globi itelje strano, jer mu novci trebuju da se kod devleta i vezira opere; protiva njemu esto su se K rajinici Turci podizali, jedno je bio i u prognanju, al sve zaludu, njega divan carigrad ski m iluje rad svoje svrhe.

Putopisi i itorisko-etnografski ra d o v i

. . .

a*

'

383

udaljena od Bihaa G sati. J e z e r s k o , B u i m , V r a n o g r at , O t o k a , gradii preko Une, po 2 4 topa imaju, a pod njim a i okolo njih turske kue. 34. O s t r o a t k a , lei preko Une, medu krupskom, bihakom, prijedorskom i hrvatskom meom; v e om stranom brdovita je, ali itorodna. Stanovnici su Turci i riani. O s t r o a c , varo s tvrom na lijevo j obali Une. Stanovnici su sami Turci, do 300 kua, i 4 dam ije; otstoji od Bihaa 8 sati. C a z i n , varo s opalom tvrom ; znatno mjesto o nekog vrem ena rad itne trgo vine; ima oko njega do 400 turskih kua. B i j e l a S t i jena, S t u r l i , T o d o r o v o , Pe i , K l a d u a Ve l i k a , K l a u a M a l a , P o d z v i z d , gradii oliti tvre preko Une do suhe mee, imaju po 2 5 topia; pod njim a i okolo njih turske kue.

B.
f

VEZIRLUK MOSTARSKI
i * * . 1

iliti juna i gornja Bosna, prozvana Hercegovina"'0)


4

Granii se s istoka: Srbijom i Albanijom ; od zapada: Dalmacijom ; od juga: Dalmacijom, Crnom Gorom i A lb a nijom; od sjevera: Bosnom donjom. C ijele zem lje povrje iznosi 300 milja. Duina od Duvna do P rije p o lja 28, a irina od K onjica do Sutorine 19 m ilja. Zem lja veom jc stranom brdovita i krovita; znatnije planine, koje ju okruuju i na vie mjesta presijecaju, jesu: Durm itor, Vele, Hrgud, Bilea, Volujak, Vran, Crnopas,
n . . -fc .

*) O pirnije opisanje H ercegovine u D al. m agazinu od god. 184*2, str. 14 37, i opisanje eparhije H ercegovake o Ivana Pamuine u istome M agazin u, god. 1849, str, 125 151. Vie brda u H ercegovini pod ovim imenom imade, ali o' svih najznatnija je planina *H um u blagajskoj nahiji, od koje po svjedoanstvu P orfirogen ita (Cap. 33, De Am inis. Im p.) ova

384

Pisci Bosne i Hercegovine, Iva n Frano

Juki

Gusinje, Prokletija, Glijeb, P lje v lje , Tartar itd. Rijeke: Neretva, glavna rijeka Hercegovine, Moraa, Trebinica, Buna, Bregava, Tara, Piva, Drina, Lim , Vuvac, Trebiat, Radobolja, Grbavica, Drenica itd. P olja: Duvanjsko, L ju buko, Gabelsko, Popovsko, Trebinjsko, Nevesinjsko i Gaansko. Juna i zapadna strana ima podneblje blago, dalmatinsko-primorskome podobno, zato ovdje raa svako juno voe, ali u maloj kolikoi, osim groa, koga ima dosta; osobito se hvali vino m ostarac i broanae; ali, naprotiv, ito svake godine ovuda se kupuje; mjesta pla ninska imaju dosta sitne m arve. Stanovnici su a) krani: (godine 1843) 41.860. b) riani, otprilike 180.000. c) Turci, koji stanuju u varoima, i neto po selima ima ih smijeanih, ima ih otprilike do 68.000, svi pravi poturice, negdanji patareni. C ijelo sta novnitvo 290.000 dua. H ercegovina d ijeli se u tri sandaka: mostarski, trebinjski i foanski; ovi pak u 14 nahija; na mostarski spa daju nahije: mostarska, stolaka, blagajska, Ijubuka i duvanjska; na trebinjski: trebinjska, nevesinjska, nikika, kolainska i gaka; na foanski: foanska, ajnika, pljevljan ska i prijepoljska. I, N a h i j a mostarska granii s blagajskom, stolakom, ljubukom i duvanjskom; kroz nju protee se planina V ele; rijeke natapaju je: Buna, Litica, Rado bolja, Drenica i Grbavica, koje sve u N eretvu utiu; nahija ova od sve H ercegovine najplodnija je, osobito dobro raa groe; vino mostarsko jako je dobro; sije se
zem lja prozvala se je H u m s k a i Z a h u m s k a, pise bo: Zachulmi dicti sunt a monte Chlumo nuncupato; et alias Slavorum dialeeto Zachulmi dicuntur ii, qui post collem habitant. quando quidem magnus inibi collis est, in cujus vertice urbes duae sunt Bona et Chlum; retro montem vero flum en Bona, quod Graecis xcdov significat, A to iz tog izvodim, to rijeka B u n a ovd je izvire.

putopisi i istorisko-etnografski radovi

385

dosta luka crljenoga (arpadika), k oji se lijep o do i preko Save raznosi na prodaju; poneto sije se repice, pirina; nahodi se maslina, smokava i dudova (m urva); na glasu je duhan mostarski; od vina izvaruju dobar ufter, k o ji se po ostalim mjestima raznosi; u gabelskome blatu h va taju dobrih jegulja. Stanovnici su; Turci, krani i riani. M jesta: M o s t a r , glavni i stolni grad, lei pod planinom V eleom , kod utoka Radobolje u Neretvu, u lijepoj ra v nici; grad dosta prostran, lijep i ist, kue kam enite r ploom pokrivene; stolica vezira od sve H ercegovine, gr kog vladike, m u ftije i kadije. Stanovnici su Turci, k oji imaju, to u gradu, to u predgradama, do 30 kamenitih i drvenih dam ija; riana ima do 500 kua, k oji imaju kamenu crkvu i uionicu; krana do 60 kua; svega sta novnitva do 18.000. T rgovin a ovd je dosta je znatna s D ubrovnikom i Trstom ; ima dobrih saraa, koara (t a baka). P o svjedodbi M. Orbinija, grad ovaj sagradio je, godine 1440, Radivoj Gost, nadvornik hercega Stjepana; nazvan je, pak, od starog mosta. Most ovaj na N e re tv i ru kod jelje je rimsko; jedn i govore cara Adrijana, a drugi Trajana, sagraen je s obale na obalu bez ikakva okna. 80 stopa visok, u svoj Bosni, a i dalje, najznatniji. M o starski grad, istina da je prostran, ali dosta slab;' nita nem anje opet ga Mleani, godine 1694, ne mogde osvojiti. U daljen je od Sarajeva 24, od Dubrovnika 18, a od M et kovia 7 sati. B u n a , mjesto 2 sata od Mostara daleko, u polju; ovd je na rijeci Buni imade kameniti most od 13 okna, ru kodjelje rimsko; nie njega mijea se Buna s N eretvom ; ovd je je dvor lijep o sagraen vezirev, v rt na nain tali janski, zasaen svakim junim voem ; ima jo nekoliko turskih kua i damiju. O vdje lje ti stanuje vezir.
i. F. Juki: Putopisi i istor.-etnograf, radovi
25

3#6

Pisci Posne i Hercegovine, Iv-an Frano Juki

iroki B r i j e g , mjesto kod Litice rijeke, gd je su, god. 1845, franciskani crkvu i samostan poeli zidati i blizu dogotovili. B r o n oa < J ), p red jelje kransko, gd je stanuje upnik, znatno rad svoje plodnosti, osobito od dobrog vina i ruda, tua i sumpora. R a k i t n o, p red jelje kransko, gd je stanuje upnik, D r e n i c a, selo turskokreansko, znatno to prije 15 godina nikakva poreza n ije plaalo, a to radi toga to je nekad caru dva sokola poklo nilo. B i j e l o P o l j e , golem o tursko selo s damijom. 2. B l a g a j s k a , lei meu mostarskom i stolakom; planinama Humom i Hrguom sva prepletena, zato dosta neplodna, -a pritom i tijesna. Stanovnici su riani i Turci. M jesto glavno: B l a g a j , inae H e rc e govin a, tako prozvana od stanovnika hercega Sepana, kao to narod pripovijeda; lei pod planinom Humom, a kod vrela rijeke Bune; otstoji od Mostara 2 sata; varo je malahna i grad zaputen; kau da je u njem u svoje novce drao epan Herceg. 3. D u v a n j s k a33), lei meu mostarskom, ljubukom, ramskom i lijevanjskom ; opkoljena je planinama sa svih strana; od istoka je: Ljuhua, Ramak, Vran, H lijeb ili Orlokuk; o zapada: Tunica, Kova, O siljar i O rlovica; od juga: M idena i Grabovica; od sjevera: Pakline iliti Homar; meu ovim planinama protee se polje u irinu
a !> } U poveLji ugarskog kralja Laislava Kuna, darovanoj Lovri, upanu opr unskomu, godine 1273, potpisuje se: 'Gregovius Banus de Bronch, (tj, rono) et Krucho. V idi kod Samuela Tim ona: Jmago novae Hungariae, cap. V L 3 a ) D u v n o , u stara vremena bilo je glasovito, i zvalo se je Dalrmnium, danas predjelje, a u stara vremena glavni grad cijele Dalmacije; po kazivanju rimskih pisaca ista Dalmacija od njega je ime stekla. Vie puta uzalud su na njega Rim ljani nasr tali, dok je najposlijc konzul rimski Scipio Naica ne osvoji, godine prije porodenja Isukrsta 133. Dalm m ium magna urbs, unde genti nomen; earn urbem Naica exiguam Eecit, pie Strabo

Putopisi 1 istorisko-etnografski radovi

387

2, a u duljinu 4 sata; kroz njega tee uica, koja, prim ivi u se M iljacku, Brenik i Nozdrac, saliva se u dnu polja u ponor; polje raa samo strvnim itom; voa nema ni kakva; planine su veinom gole, bez ume, ali pri tom su dosta travne, zato seljaci ovdje su dosad mnogo sitnog blaga drali, dok ga nisu rasprodali porad zuluma turskog. Stanovnici su; krani, do 4.000 dua, im aju dva upnika; riani, sa 69 kua, imaju jednog u upariju upnika, i Turci, do 2.000 dua. u p a n j a c, omaluan grad u ravnici; ima u njemu turskih kua do 60, nekoliko duana i 3 topia; izvan grada stoje krani i riani; uda ljen od Mostara 10, a od mee dalmatinske 6 sati. S e on i c a, selo kransko; otp rije stanovao je ovd je upnik, a sad biskup Barii, koji je nad hercegovakim kranima nam jesnik apostoliki, M o k r o n o g e , selo kransko, gdje stoji upnik. 4, L j u b u k a . Granii se s Dalm acijom , nahi jama lijevanjskom , duvanjskom i mostarskom; posrijedi dosta ravnice ima, okolo ju planine okruuju; d o s ta .je plodna s vinom, pirincem i duhanom; u Ijubukom blatu ima dosta jegulja. Stanovnici su krani, k oji 4 upe imaju, Turci, i malo risana. L j u b u k i3<), grad dosta
u knj. V II. Pop Dukljanski veli da je u polju Duvanj (in plano Dalmae.), stoljea IX , a neki hoe V II, dran sabor, u komu je izabran za kralja B u d i m i r , razdijeljeno kraljevstvo na bano vine i utemeljena biskupija duvanjska. Biskupat ovaj sjedinjen je, godine 1735, s bosanskim. Toma, arhidakon spljetskl, u h i storiji Salonit, glavi I, pie da su se za njegovog vremena v id je le stare zidine o grada Duvna; ja, bivi tamo vie puta, istraivao sam te zidine, ali ml o njima niko nita ne znade kazati, osim to pod. planinom Hlijebom imaju nekakve zidine, a druge blizu Zupanjca,

Ljubuki i Ljubusko, govore stanovnici, tako isto Visoki i Berki: Visoko i Berko. 25*

388

Pisci Bosne i H ercegovine, Ivan

Frano Juki

jak, na lijepom mjestu kod rijeke Trebiata, stanovnici gotovo sami su Turci, do 200 kua; udaljen od Mostara 6, a od Vrgorca, u Dalmaciji, 2 sata. P o r u j e , Grab o v i c a i G o r i c a , sela kranska, gdje stoje upnici. H r a n a - i C v i t i a M o s t , mjesta od sastanka na mei, 5. S t o l a k a , lei meu Dalmacijom* nahijama trebinjskom, mostarskom i blagajskom; istina da je pla ninama ispresjeena, ali ima dosta plodne ravnice, koju natapa rijeka Bregava; vino dubravsko dobro je poznato. Stanovnici su krani, Turci i riani. Znatnija mjesta: S t o l a c , varo pod planinom Hrgudom, kod rijeke B re.gave, na v rlo lijepom mjestu; stanovnici su Turci, i riani, k oji odavde l A sata im aju lijepu crkvu, zadubina M iloradovia; grad iliti tvra stolaka proslavila se je godine 1831, kad se je u nju zatvorio Ali-aga, tadanji muselim stolaki, a sadanji paa, i odbranio od sile bosanske, koji su ga h tjeli prisiliti da s njim a pristane proti caru, ali ga uzeti ne mogoe, Godine 1840 udari grom u barutanu, te ga sasvim razrui; ali, godine 1844 46, sadanji paa jo b olje ga sazida i utvrdi; udaljen od Mostara 6 sati. P o i t e 1 j, dosta tvrd grad kod Neretve. H u t o v o, mala varo kod N eretve. apljina i Struge, varoice. Gabela, skela pram Metkovia, znatna porad iznosa soli sicilijan ske. 2 i t o m i s 1 i 6, samostan rianski, zadubina M iloradovia, godine 1585 zidan,
*

6. T r e b i n j s k a , granii se s Dalmacijom, nahi jama stolakom, nevesinjskom i nikikom; sva je brdo vita, dosta neplodna; stanovnici su krani, riani i Turci. M jesta znatnija: T r e b i n j ea5), varo kod Trebinice,
* ____

a 5 ) Stari grad rimski TribuUum i Tribunia, ovd je je bio u vrijem e doaa Srbalja po svoj prilici razoren; ovd je je sjedio knez, koji je imao pod sobom i Konavlje, kasnije Trebinje i

Putopisi i istorisko-etnografski radovi

389

pod planinom Bileom, ima do 3.000 stanovnika; stolica sandaktara, m u ftije i kadije. Otstoji od Mostara 18, a od mee dalmatinske 6 sati. T r e b i n j a, selo kransko, gd je su, godine 1846, jezuite, iz Skadra protjerani, kolegium otvorili. L j u b i n j e, dosta znatna varoica. P op o v o P o l j e , p red jelje od 30 risanskih sela; krani imaju 4 upe, a riani samostan Zavalu, jedan od znat nijih samostana; sela su pri strani, polje 6 sati dugako a 1 sat iroko, kroz njega tee Trebinica, K o s i j e r o v o i D o b r i e v o , samostani rianski. L j u b o m i r, p re d jelje slavno porodom Nem anjia obitelji. 7. N e v e s i n j s k a , L ei meu trebinjskom, m o starskom i stolakom; sva je krna i brdovita, zato dosta neplodna. Stanovnici su riani i malo Turaka. Nevesinje, varo od 150 turskih kua i nekoliko risanskih, u mjestu krovitu; otstoji od Mostara 6 sati'. S a l e m P a l a n k a , drukije T a r t a r o v i , varoica. 8. N i k i k a, lei meu trebinjskom, nevesinjskom, Crnom Gorom i skadarskim paalukom; i ova je brdovita i dosta neplodna; stanovnici su riani i malo Turaka; mjesta 2 natnija: N i k i , varo s tvrom u br dovitu mjestu, blizu Crne Gore. Godine 1806, Crnogorci i Rusi ne mogoe ga uzeti. Otstoji od Mostara 28 sati. B ag r a n a , mala tvra, gdje su Rusi, godine 1806, po izdaji zaglavili, lei blizu Crne Gore. G r a h o v o , poznato p rePopovo Polje, bilo je podloeno porodici P avlovia; ovaj, pako, podlagao se je kralju bosanskom, a ne hercegu; o v d je j e i biskupat bio u stara vremena. Konstantin P orfirogcnit o ovomu mjestu pie u poglavlju 34. Terbunitarum Canalitarumque eadem regio esl, habet autem tam Terbunia quam Canale oppida, quae habitantur, haec: Terbuniam, Hormum, Rihsena, Lucabete et Zctlibe*. P r ije toga u poglavlju 30 pie: A Deeateris incipit T e r buniae Prineipatus, porrigitque se Ragusium usque, adversus montana Serbliae adjacet.

390

Pisci Bosno i Hercegovine, Ivan

Frano

Juki

d jelje riansko, koje se je bilo pod svojim knezom Jako vom odvrglo od Turaka i pridruilo k Crnoj Gori, gdje je bio vladika tvru sagradio, ali po ugovoru, godine 1845, G rahovo opet pade Turcim a u ake, koji tvru razvalie, a troak vladici platie. 9. G a a n s k a, granii se s nikikom, Crnom Gorom i Albanijom ; kamenita, i brdovita, i neplodna. Stanovnici su riani i malo Turaka; mjesta: G a c k o , drukije izgovaraju Gacko, varo s tvrom blizu granice crnogorske, udaljen od Mostara 17 sati; mjesto vrlo krovito, K l o b u k , mala tvra, i ovdje su Rusi godine 1806 nenadno izginuli. P i v a , p red jelje riansko,' gdje na vrelu rijeke P iv e imade samostan. R u d i n e , . D r o b n j a c i, u kome su dva rianska samostana. P o d M a * l i n s k o m , i B i j e l a , i a r e n e i, p red jelja rianska.
4 1
*

10. K u l a i n s k a , riani i Turci. Tara, volja,

granii se s gatakom, foanvaro s tvrom, u kro-

skom i Crnom Gorom; brdovita i neplodna; stanovnici su Kulain, vitom mjestu na rijeci Tari, rianski samostan. lei meu sarajevskom, od prijanih ajnimnogo udaljen od Foe 12 sati.

p red jelje riansko, iz vie sela sastojec. D o -

11. F o a n s k a , kom, Foa,

viegrakom i kulainskom,

plodnija; stanovnici su Turci i riani. M jesta znatnija: varo na Drini, prva za Mostarom, stolica musestanovnici su Turci i riani, do lim-pae, m iljavice;

10.000; izmeu 17 damija, devet ih je olovom pokrivenih; m jesto ovo znatno je poradi trgovine; ovd je se nainjaju dobri noevi (handari), m ali i veliki, k oji se po svoj Turskoj raznose; udaljen o Mostara 24, a od Sarajeva 16 sati. J e 1 e , mala varoica, ali dobre tabake (koare) ima.

Putopisi i istorisko-etnografski rad ovi

391

12. a j n i k a, granii se s viegradskom, foanskojm, p lje v i janskom i Srbijom ; dosta je brdovita, ali p ri lino, plodna; stanovnici su riani i Turci. a j n i , varo dosta znatna, tri sata preko Drine, stanovnici su T u rci i riani; otstoji od Mostara 26, a od Foe 6 sati, G o r a e , varo na Drini, 3 sata od ajnia daleko, ovd je je bio samostan rianski, u kome je b il# tiskarnica irilsko-crkvena. R u d o , varoica na u toku Lim a u Drinu,
, ,i ,
-

13. P l j e v l j a n s k a , granii _s prijepoljskom nahijom ; i ova je brdovita, planina Gusinje prosi jeca ju, ali ima plodnih dolina; stanovnici su riani i Turci. P 1 j e v 1 j e, drukije T a s 1 i d a, varo dosta znatna, lei na drumu sarajevsko-m itrovakom , udaljena od Mostara 38 sati. Stanovnici su Turci i riani, k oji imaju samostan sv. Trojice, u kome su otprije stajali vladike hercegova ki; ovdje nablizu nalaze se rimski grobovi, a na njim a natpisi rimski, koje Engel, u Geschichte des Freistaates Ragusa, godine 1807, navodi. P r i b o j , varoica na utoku Vuvca u Lim . 14. P r i j e p o 1 j s k a, granii se s pljevljanskom , sjenikom i jakovskom, paaluka pekog; ova je dosta ravna i plodna; stanovnici su riani i Turci; znatnija mjesta jesu: P r i j e p o 1 j e, varo dosta znatna, kod r i jeke Lima, na drumu sarajevsko-m itrovakom ; otstoji od Mostara 44 sata. M i l e e v o , selo, negda slavno m je sto od groba sv. Save, prvog srpskog arhiepiskopa, od koga je prozvano vojvodstvo sv. Save, dananja H erce govina, a vojvode nosili su naslov: u var groba sv. Sav; T ije lo cijelo ovog sveca sagao je godine 1595 Sinan-paa. (V id i: V ita S. Sabae, Rom ae 1630, od bosanskog biskupa Tom ka M ernjavia). U istome samostanu krunio' se je prvi bosanski kralj St. Tvrtko, i bila je tiskarnica irilsko-crkvena; danas sve je pusto. B i j e l o P o l j e , ya-

392

Pisci Bosne i Hercegovine,

Ivan Frano Juki

roica rianska, na mei Albanije. H i s a r i k , varoica.

mala

N a Bosnu spada jo Zeta-donja, s ove strane Morae, u kojoj su varoi s tvrama; S p u , 2 a b 1 j a k ? i P o d g o r i c a; sela: L e k o P o l j e , B u k o v e i, G o r i c a , K u r i l o , P l a v n i c a , G o l u b o v e i, J a r m a k i , L o m j e n i c lp i vie drugih. Ove tri nabije otrgnu od bosan skog paaluka, i pridrui skadarskom, Kara-Mahmut-paa skadarski, godine 1788.

15. Kratki pogled na Hercegovinu


Juna est Bosne do Zete, Dubrovnika, Crne G ore i N eretve, koja od stoljea X V naziva se Hercegovina,' u staro vrijem e zvala je se ilirski Humska, u poveljam a >Holmska, od razliitih pisaca razliito; od popa D u kljanina Zachulmia, Chelma i Chelmana; od spljetskog arhiakona Tome, Chulmia i Chelmum; od Laonika Chuduergia; Zahlievnje od Orbina i Katania; najprvi od svih napominje ju Konstantin Porfirogenit, i meae povrno opisuje1 ). Od Dubrovnika poim lje Zahumsko kneevstvo i protee se do N eretve; k prim orju granii se s neretvan skom; k planinama sjeverno s Hrvatskom, a istono sa Srbijom ; na drugomu, pak, m jestu3 ) pie: N a d ZahumIjenskom zem ljom zapovijedali su najprije oni R im ljan i
*) Cap. 30 De Adm. Imp, A Ragusio Zachlumorum P rin cipatus initium habet, et ad Oronitium fiumen tendit; oraque inarittma Paganis, montana, quae ad septentrionera Chrobatis. quae in fronte Serbiae contermina est. Cap. 33. Zachlumorum terrae Romani primum dominabantur, U li niminum Romani, quos Diocletianus imperator Romaeo velut in coloniam deduxit, Romanorum igitur Imperatori prius parebat Zachlumorum regio, sed ab Abaribus postea subjugata, et in vinculis deduetis ipsius incolis, tota haec regio deserta fuit. (K o bi to mogao vjerovati? Ta ko bi ih po onim stijenama i krevinama pohvatao!) Qui vero ilHc nunc habitant Zachlumi,

Putopisi i istorisko-etnografski radovi

393

koje je car Dukljanin iz Kim a ovd je naselio; poslije sta novnici od Obara u suanjstvo odvedeni, zem lja pusta ostala; k oji sad ovdje prebivaju Zahumljani, S erb lji jesu, od onoga kneza to se je utekao k caru H erakliju; i Zahum ljan i reeni su od planine Huma, i drugojaije slavenskim jezik om nazivaju se oni, k oji za glavicom prebivaju; budu da je ondje velika glavica brdo, na kojoj su dva grada; Buna i Hum; i jesu u zem lji Zahum ljana gradovi, u ko jim a prebivaju*. Stonj, Mokriscic, Josle, Galumianic i Dobriscic1 ). Humska imala je svoje vlastite knezove, v e like nareene, k oji su bili podloni kralj ima prevalitanskim (slovinskim ); stoljea X napominje se MihaeB). M ihalj, komu je papa Ivan X knjigu pisao. Raki v e lik i upani, stoljea X II, oborivi porodicu starih kralja prevalitan skih, uine se gospodarima i humske zem lje. Nem anja, v e lik i raki upan, poklonio je brai svojoj M iroslavu i K o stantinu. M iroslavu nastupi sin An drija, od ovoga imademo d v ije p o v e lje 5 ), u kojim a ugovara m ir i p rijateljstvo s * Dubrovanima, i jedna na kneza splitskoga Gargana, s kojim ugovara m ir godine 1245.
is

O vi knez, budui dobar i m iroljubei, mnoga m jesta izgubio je; p red jelje nad i podplaninsko, u kojim a su
i. mm 1 b ^ w

Serbli sunt ab illo principe, qui ad Heracllum imperatorem confugit, et Zachlumi icti sunt a morite Chlumo nuncupato: et alias Slavorum dialecto Zachlumi icuntur ii, qui post collem habitant; quando quidem magnus inibi collis est, in cujus vertice urbes duae sunt, Bona et Chlum; sunt quae in Zachlumorum territorio urbes habitatae, Stagnum, Mocriscic, Josle, Galumanic et Dobriscic.
i i

a ) Osim Stonja Stagnum grada u dubrovakom okru


ju, za ostala mjesta nita se ne zna. Mokriscic, da n ije M akar ska? Galumianic, Glamo? Dobriscic, Dobratica Planina? Josle, Jasle. 4 ) Tomislava, hrvatskog velikog upana. Farlati, t. III, p. 94. c) Od godine 1236 i 1248, Srpski spomenici, str. 6 i 14.

394

Pisci Bosne i Hercegovine,

Iva n Frano Juki

bili gradovi: Nevesinje, Dobarevo i Gacko, ban bosanski Bari otme mu; imao je sinove Vlatka, k oji mu u mladosti umre, Petra i Radoslava"), pokopan lei u crkvi bi. . M arije u Stonju. Po smrti oevoj nastupi sin Radoslav, poznat iz povelje godine 1254, kojom ugovara m ir s Du brovanim a7 ). Unuci A n drijini, N ikola i Tolen, nisu nita vie osim Popova P olja posjedovali, budui da su im Bran ivojeva etiri sina sve zem lje oteli; meutim, i ova etiri brata, M ihalj, D obrovoj, Branko i Brajko, za dugo ne vladae; rairivi gospodstvo svoje od Cetine do zalijeva kotorskoga, steknu n eprijatelja bosanskoga bana Stjepana IV , koji svu Humsku osvoji i s Bosnom sjedini. Kasnije, stoljea X V , bosanski kralj i Humsku, s mnogim drugim mjestima, daruju porodici Hrania, k oji su nad njom za p ovijedali 94 godine, priznajui bosanske kralje za svoje vrhovne glavare. V latko Hrani, sin Vuka Hrane, kneza rudinskog, roen oko godine 1349, od kralja T vrtka I, cijele vojske vojvoda uinjen bude; sa 20.000 Bonjaka bio je doao na polje Kosovo u pomo Lazaru, srpskom knezu, p rotiv caru Muratu, gdje se junaki borio; godine 1389, 15 lipnja, po izdajstvu Vuka Brankovia, Turci nad vladaju Srbe, i Vlatko se u Bosnu vrati. Turci oplijenivi Srbiju navrate se i u Bosnu, ali ih junaki doeka V latko iste godine, i 20 lipnja strano potue; u znak svoje hra brosti i zasluge, stee od kralja Humsku; imao je tri sina: Sanalja, Vukca i Vuka**),
a) u Cange spominje samo Vlatka i Petra, koji je nastupio ocu, i treeg bezimenog, oca Vukosave* koja je udata za Barbia de Crnce, plemia dubrovakog, ovo je po svoj prilici Radoslav. T ) Srpski spomenici, str. 27. *) U poveljam a tako dolaze: Sandalj, Vlakac i Vuk; a Du Cange i dubrovaki pisaoci etvrtoga Vukia spominju, koga zajedno s Vukom pogubie roaci Pavla Radenovia, koga je Vuk. ubio.

Putopisi j istorisko-etnografski radovi

395

Oevo dostojanstvo dobije prvoroeni sin San dal j; ovoga kralj Ostoja uini velik im vojvodom sve svoje vojske i opremi ga protiv Sigismundu, kralj u'Ugarskom , godine 1410. Od Ugra predobiven, nastavivi boj strano ih potue, i zato ga Ostoja dostojanstvom oevim nadari, davi mu uz Humsku jo nekoja mjesta oko Drine i N e retve; kasnije, godine 1414, poalje ga u pomo Stjepanu, srpskom despotu, p rotiv Musi, sinu cara Bajazeta. Grad u Dalm aciji Ostrviea bio je batina n jegove ene K a ta rine; prodade ga Mleanima godine 1411, za pet hiljada dukata"). Dubrovanima, pak, pokloni, al pravije, pro'dade, godine 1419, svoj dio konavljanske upe, a D ubrov ani njemu poklonie u gradu palau i dadoe mu u upi batine u vrijednosti od 3.000 perpera; n ad alje,"d a se njemu i n jegovoj porodici po mukoj k rv i daje na godinu pet stotina perpera dubrovakih; sljedee godine, 1420, daruje Dubrovanima drugi dio K onavlja: Sokol, Obod i Captat, to je spadalo na Petra Pavlovia, kog je pogubio Isak, vojvoda sultana Mehmeda, i poklonio bio reenomu Sandalju; a Dubrovani njemu opet palau u Dubrovniku i batinu u vrijednosti 3.000 perpera i svake godine 500 perpera1 0 ). Imao je d vije ene, Katarinu i Jelenu, ker Lazara Grebljanovia, srpskog kneza, a udovicu N ik ole Gare, palatina ugarskog, od nijedne poroda ne im ajui, nastupi mu sinovac Stjepan, a sin kneza Vukca; um re Sandalj godine 1435. Stjepan je bio ovjek bez znaaja, kao voda p reli * * 1 jevao se je na svaku stranu, pun oholosti a prazna mozga, teio je za samosiljem, nastojao se je uiniti gospodarom
*) I. Lucius, L. 5, Cap. 5. **) Vidi svrhu toga Sandalja, povelje od godine 1419,. 3 junija, i godine 1420, maja 30, Srpski spomenici, str. 137 i 144.

396

Pisci Bosne i Hercegovine,

Iva n Frano Juki

nezavisnim od svoga kralja, za koga je, istina, svoju ker udao, ali kod pape, ugarskog kralja i sultana esto opadao; sivoje kneevstvo rairi od Dobrog P o lja o N ovog P a zara, u duljinu 12 dana, a u irinu 4 dana, od Dubrovnika do Konjica. T im e ostalu Bosnu okrnji i vlast kraljevsku oslabi. Godine 1440 car Fridrik I V (vojvodom),' odata zem lja humska uini ga hercegom do dananjeg dana

prozove se H ercegovina; njegov naslov bio je; Stjepan, bojom milou herceg od sv. Save, gospodar humski i prim orski i veliki vojvoda rusaga bosanskoga, knez drin ski i k tomu. Godine 1451, nezadovoljan s jednom enom zakonitom Jelenom, uzme sebi neku Ceciliju Fiorentinku i, s njom preljubnitvo inei, uvrijedi sina Vladislava koji s materom pobjegne u Dubrovnik. Dubrovani ih dragovoljno prime, jer su im ali rat sa Stjepanom, koji je bio uveo u svojoj zem lji nove gabele soli; pridrue sebi jo bosanskog kralja Tomaa, te se rat ozbiljno zametne i trajao je sve do godine 1453, Ove godine, posredovanjem kralja ugarskoga i sultana, pom iri se sa sinom, i enom i s D ubrovanim a"), K ad su Turci godine 1463 u Bosnu doli, herceg se je, po svoj prilici, tome radovao, je r nije doao u pomo kralju; car, svrivi posao s Bosnom, i njega posjeti, zem lju mu opustoi i usili ga plaati danak godinji od 25.000 dukata, i sina najmlaega Stjepana uzme u tutiju. Um re godine 1466. O ene Jeline, keri gospodina Ball) O ovoj raspri meu sinom Viadislavom i njegovim ocem Stjepanom, mnogi pisaoci piu da je toj raspri bio uzrok herceg koji je sinu zarunicu oteo; ali prilinije istini vidi se da je Vladilav, zajedno s materom Jelenom (koju pisaoci dre za Anu Kantakuzenku), pobjegao u Dubrovnik i vojsku digao protiv oca, k oji je toga vremena uzeo Ceciliju, da njezin porod ne okrnji mu batinu koja njemu pripadae po smrti oevoj.

Putopisi i istorisko-etnografski radovi


i

397

ose1 "), imao je ker Katarinu udatu za Tomaa kralja, i Mariju, za Ivana Crnojevia, vojvod u crnogorskog, i si nove Vladislava i Vlatka; od koje mu je ene najm lai bio
i _ S '

sin, Stjepan, od Jelene ol od prilonice Cecilije, ne zna se1 1 ). Po smrti oevoj, braa zem lju podijele meu sobom. V ladislav uzme gornju a V latko donju H ercegovinu s N ovim ; brat trei, Stjepan, bivi kod cara u tu ti j i, poturi se, uzme ime A h m et i postane b egler-beg od R u m en lije1 1 ). Sultan B ajazet II protjera obadva brata i Hercegovinu podloi sasvim godine 1483- Vladislav i Vlatko uteku u Dubrovnik, odavle, pak, u otok Rab, gd je V latko umre ostavivi sina Augustina; V ladislav ode u Ugarsku, i po svoj prilici ono su unuci n jegovi a sinovi Bale koje, go dine 1566, Aleksander, vojvoda moldavski, preporuuje Dubrovanim a1 "). Pie Flavius Komnenus, da mletaka blagorodna porodica Balza ima podrijetlo od Vladislava,
V _ ii

a Kosaa od V latka1 0 ).
l") Dubrovaki i inostrani pisaoci ovu Jelinu dre za ker Momila, a unuku kralja Vukaina? A li iz p ovelje godine 1443, aprila 1, Srpski spomenici str. 240, doznaje se da je ki Baoe, po svoj prilici Bale, gospodara zetskog. '*) Budu da u povelji od godine 1478, maja 28, stoji: Gospoja i herceica Cecilija ostava od hercega Stjepana sa s i n o v i m mi B o g d a n i m hercega Vlatka i kneza Stjepana, Serbski spomenici, str. 299. ) Imao je za enu Fatu, ker M ehm eda cara, od koje p o rodio je sinove Mehmeda i Ahmeta, keri Humu, K u m rlju i Gumriju, pie Komnenus Flavius. K o je godine ovaj Stjepan doao je u tutiju i kad se je poturio, pisaocima ne moe se vje ro va ti; budui da jo godine 1470, dakle 4 godine po smrti oca svoga, daje svjedoanstvo, s bratom svojim Vlatkom, daje primao od Dubrovana poklad oca svoga i potpisuju se: herceg Vlatko i knez Stjepan. Sei'bski spomenici, str. 303. ir'J Vidi Serbski spomenici, str. 301. l,]) Vidi opirnije kod Maura Orbinija, str. 388 389. * Du Cange-a Iljyricu m vetus. Cap. 14 Comites Chelmenses i Cap. 11. Duces S. Sabae.

398

Pisci Bosne 1 H ercegovine,

Iva n

Frano Juki

O svojivi Turci Hercegovinu, mnoge plem ike porodie isture se, mnogi isele u Dalmaciju. Oko Senja u Hrvatskoj, i Bakoj, i danas se zovu Bunjevci, o rijeke Bune, Sami km eti ostanu, da zem lju Turcim a obradiva ju. H ercegovina zdrui se opet s Bosnom i potpane pod v e zira travanjskog, sve do godine 1832. T e godine car M ahmut uini vezirom A li-agu Rizvanbegovia, stolakog museiima,, davi mu od bosanskog paaluka 14 nahija, da vlada neodvisno od travanjskog vezira, na uzdarje to godine 1831 nije pristao uz buntovne Bonjake Turke, koji protjeravi Ali-pau, carskog vezira, bijahu odabrali sebi za vezira Usein-kapetana gradakoga. Sedamnaest je godina otkad ovi siloviti paa nad hercegovakom sirotinjom rajom okrutniki vlada; nad rajom, velim , samom, jer je Turcim a na volju pustio da rade to god hoe, kao pravi bae; je r da ovo nije uinio, davno bi svoje gospodstvo izgubio, Turci bi ga ol p rotje ra li ol ubili, Baaluk, dakle, u H ercegovini u potpunoj m jeri vlada; Turci svi do jednoga pravi su dijelom jeniari, a paa je jeniara aga, samo to ime ne nosi. Paa prepustio je Turcim a da od raje otim lju to god vie mogu; pootim ali su zem lje, novce i blago ivo; a pasa nad sve ostale. Samo jedan, mimoiavi druge neizbrojene, dogaaj da navedem. Godine 1841 protjera, u vrijem e najee studeni, iz Mostara preko 570 kranskih porodica, na suhoj pravdi, a za uzrok navodei da se je otp rije u onim kuama kla njalo, a sada se po vlaki Bog m oli; ko je mogao svoju kuu otkupiti, taj se je u nju povratio; mnogi, pak, i danas ostali su bez njih, koje on svojim momcima pokloni; tom prigodom, u ime otkupljevine kune, uzme 700 kesa. Osim nebrojenih acija, hara od djeteta pa do starca, s glave na glavu 6 pieta, tj. 22 groa, a u ostaloj Bosni 16 groa, sveudamiju gradei svaki dan po jednog

Putopisi i is tonsko-etnografski radovi

399

radina kua valja da mu daje besplatno. K ad ide na vojsku protiv Branima i Crnogorcima, to svake godine biva, krani o svome troku i hljebu valja da prednjae, i tako uvijek dobiva tarui raju, da mu je manje dindumana. Kad se vrati s boja, onda razree opet na raju svoj trud i troak. Za vrijem e n jegovog vladanja otselilo se je iz H ercegovine u donju Bosnu preko 10.000 dua, a poginulo je u ratu i od nasilja o 2.000; ali za ovo on nee nita da zna, ve, na priliku, ako je bilo u jednom
*

selu 20 kua, te je polovina otselilo, to ostava polovina za sve mora plaati. Car i n jegov divan za sve ovo znade, kanoti i zato da je Ali-paa protivnik svake nove reform e, ali ga dragovoljno trpe. Ali-paa znade im svoje lai u kuine zamotati, la im za istinu prodati. On kazuje da sveudilj ni rat prisiljen je vod iti s Crnogorcima i Bra nima, i da tako ne radi, davno bi car izgubio H ercegovinu; zato svake godine vojsku die, toboe da mu n ep rija telji prijete', ode do mee, popali ita i zaplijeni itava krda ovaca, nekolike zobanskih glava odrubi, te se slavodobitan vraa u Mostar a Crnogoraca i Brana ni vid io nije, ve sve svoju raju alosnu. T ri sina imade. od kojih onaj najgori, u znak svoga izdajstva na D obrinji, postao je paa, te se sad imenuje hafiz-paa, i on gotovo sad od nekog vrem ena upravlja sam. Bojati se je os po smrti oevoj on ne ostane vezirom na Hercegovini, a elja je openita da se H ercegovina i Bosna opet zdrue pod jednim vezirom , budui da je zem lja uboga, i bez ita iz Bosne ne bi ni po godine mogla, biti, umruci su veliki, zato svake skoro godine umiru tamo ljudi o g ea Kad bi se sjedinile, onda bi se ito slobodno, bez zvmruka, prenosilo, a osim toga, lake bi bilo raji jene^g vezira nego li dva uzdravati, i manje kavaza plaat:

(Z e m l;:p .s . p : estnica Bosne s. 1 67.)

I ( L ju d e v itu Gaju)
, r

Svake asti i h vale predostojnU Ne piem onome samo k o ji je, kako svoj uenoj Evropi, ueno poznat, tako i meni, nego onome koji mi je u istoj osobi poznat, budui da smo se v id je li u Kamencu mjeseca listopada, kog od uzroka i jesam tako dobro upuen ono to prosim, da u i dobiti. Ne sumnjam ja da v i ne znate kako je muno list dobiti iz one nae doljene Ilir ije (Bosne), kamo li novce na volju kad bi htio; gd je oni okrutnici zapovijedaju, to je uzrokom da ja ne obinim putom elim se preporuiti zbog N o v i n a narod n i h dojdue godine 1839, za koje novce k oji dan poslati budem, budui da ih svaki dan ekam, s kojim ekanjem ne bih rad bio da zakasnim i tako N o v in a ne dobijem s D anicom , dadnem vrem enu plee, koje mene nee. N ovin e ove m olim meni poiljati pod naslovom slijedeim : M nogo astnomj gospoinu F. Frani Ivanu Jukiu, R. S. O. F. Bogoslovja tree godine sluatelju u Vesprim. Osim toga, m olim da mi ove dolje podpisane pjesme u D anicu
i _ ,

postavite, s otom, pako, opaskom da prvu m etnete u broj drugi, drugu u peti i tako ostale po d vije preskoivi. O ve pjesm e samo su poeci m ali m oje velik e narodne ljubavi, s kojim bih elio i druge moje Iliro-B onjake buditi i s D anicom rano popjevati! Da se zdruimo to p rije m o em o! I meu narode b rojiti se smjenemo. {S lijed e pjesme) Vesprim 1838. Frano Ivan Juki Ilir iz Bosne
26*

401

Pisci Bosne i Hercegovine, Ivan

Frano Juki

II (L ju d e v itu Gaju) Ljubezni prijatelju! Dosta mi je pomuno da vas moram u poslova vaih s ovo malo rijei smetati, al je to meni potreba i zato oprotenju dajte mjesta! Polgodnim teajem N o v in a koncu tekuem rad sam da i ojduih budem dionik, ali su jo novci u Bosni! Cesa radi molim, da do listopada ustrp ljiv i budete, prije da dobijem muno je, je r tamo kako znate nije pote, a o ileancu sanjat se ne smije! Tad pako, najsigurnije po prelasku naih klerika na ove strane prim im i poaljem svakom svoje ispunim. Natpis ostane kako i prija. Druge nemanje v a n o s ti. *, O vdje jedan pl. Gos. Serbljin imadui svoja dobra u varm ei ungvarskoj mnogo me je, koliko usmeno toliko i pismeno molio, da vam piem da izvolite ovamo poslati do tri egzemplara: Palm a quam Dugonics itd., i kako on veli, da najvie Popovi, munkako-ungvarski biskup, eli imati; to bi najbolje oprem ili; da u novine m oje utisnete triput po jedan egzemplar. Ja sam imao jedan istisak tog sastavka, nego poslije mnogih prepisa darovao sam je d nomu trgovcu Serbljinu, budui da od n jeg list i N o v in e Pavlovia dobivam, a ja vie ne potrebujem, je r to rukopisa imadem i napamet vendar znadem. Trea od te molbe razlinija: Jedno djelce naumio sam izdati na vaoj tiskarnici ove godine, akoprem i na svarhi pod imenom: P rep o vje sti ilti Dogaaji razni i veleugodni; djelo sadravate 20 razliitih dogaaja stra nom romantieskog, a stranom povjestnog zavjetka al* izvornog; 13 15 moala; ve je gotovo, samo valja ga prepisati i do vas poslati, al u ovome zadnjem jest pre pona to ne znam kako u to oprem iti Ja ne dvojim da

Pism a

405

v i bolje toj stvari lijeka znali prepisati i meni ga priopiti da ovih vakacija knjigu prepisavi do vas ja poaljem i da preplaen je samo trajati moe do prosinca, kada elim da svjetlost mogne vidjeti. Drugo nita nego oekujui u toj stvari bolje od vas sovjet ostajem iiirski a po tom i va prijatelj na vjenosti u Vesprimu, 22 lipnja 1839 Fr. Frano Ivan Juki tree godine bogoslovac

III (fra Boni Periiu) Dragi prijatelju! Kam o sree da bih vam mogao eljno odgovoriti, S lo g a naa vidi se da natrag popuzaje, prijan ji n je lju b ite lji vide se oleeni?! Krianac, vidi se da najm anje za nju mari; on bi mogao kod starjeina stvar dokonati, ali kad nee, usilovat ga ne mogu. Toliko sam mu puta govorio, dapae i molio ga, ali bi zaludu, ispoetka sve obeavae, a sad samo uti kad mu od toga ta spomenem; m oe biti da ga je od tog kogod o d v ra tio ? !, . . I to je sloge stali!? Taki su ti obino Bonjaci, dok jo malo kaurske pa m eti imadu, ad omnia utilia sunt promptissimi, ali se proh olor kvasom bosanskim pokvare, i pravi Bonjaci po stanu. Sadzasad eto vidite da ne m oe nita biti, a odsele dogovaraem o se. Od pisama ni uspomene, ele ne alite se. Drugo nita ve ostajem zdravo i veselo, to tebi i tvom drugu P a v i elim. T ravn ja 27, u Fojnici 1841. P rija te lj Juki

406

Pisci Bosne i

H ercegovine, Iv-an Frano

Juki

IV (fra Boni Periiu) D ragi prijatelju! Kad sam skoro vau knjigu primio, mislio sam da vam na nju nikad vise neu moi odgovoriti. Bolest p revelika za sedam dana poklopi sa mnom na postelju, 2 a to vrijem e niti sam mogao zalogaja izjesti ni zaspati. Sama boija dobrota i p rijatelja m olitve evo me opet digoe te pomalo poim ljem hodati. Prem da ruka trepi, ipak ne mogoh se ustegnuti da
i s

vam togod ovom prilikom ne javim . U Zagrebu bivi za 6 dana svaki sam dan s Gajem bio, koji mi najvie prepo ruivae u ime narodnih pjesama, i s njim sam se pogodio za tampanje p rve knjige to sam sakupio pjesama, a tu u jo ove godine poslati u Zagreb. Brate dragi, nastojte zajedno s Pavom te mi pjesama sakupljajte, to nam je jedino blago koga nam Turci ne mogoe uzeti. A k o ste koju prepisali, poaljite m i to p ri ja. Od Zagreba bolje je da vam nita ne piem, budui da u malo rijeci ne da se izraziti ovo napredovanje ilirstva; tamo je sve po ilirski! K n jig e sve udarni nove za novim , ljepe za ljepim izlaze, ali pustih novaca kod a losnog Bonjaka nema da ih kupuje; akobogda te ono drutvo to smo naumili, zavedemo, nastojaemo ih pok upo vati. K a rti za igranje maarskih nema u ilirskoj za pro davanje, ve ima ilirskih, koje nisam mogao kupiti, je r ni sam u njih ne znadoh nita, a i v i bi toliko znali. S tvari doneene ovako kotaju peri (penicillum) 2 plete. K arte obadvoje pleta 1 i po, jedna kefica 5 kr. sr., je zika istilo 5 kr. sr., biva sve 4 plete; a v i ste m eni dali 6, daklen dobiete jo 2 od fra G rge iz Kupresa, komu ja uime te stvari ve sam pisao. Num izm atiku rekoe mi u

Pism a
i *

407

Zagrebu da se amo u Peti moe kupiti Prim itias quas habere infirm itas prepedivit naniturus Deo protegente feto omnium Sanctorum hic loci i da ste mi zdravo, pozdravite mi Pavu. U Fojn ici 26. listopada 1842. va p rijatelj Juki

V (Stanku Vrazu) U Fojnici, 4 prosinca 1842. P rija telju i znane Stanko! Izmeu najveih darova bojih jest pismo! To sam ja mnogo puta uo od pametnih ljudi, pak evo sad i sam priviam reenih istinu! P rije tri mjeseca lino upoznasmo se, ali se brzo rastaosmo tijelom , ali ne duom, koja svoju naklonost p rijatelju ne mogui drugim putom izjaviti, ovim izvrsnim Svem ogueg darom, s nekoliko pismena nastoji nadoknaditi! P rija telju mili, vrativi se kui za stanem vau poslanicu na me jo lino nepoznatog uprav ljenu, ^ kojoj i mene pozivate u Vae kolo, da umne svoje proizvode tamo aljem gd je su braa jur u kolo se uhvatila. To v i meni i naustice spominjaste. L ijep a stvar, al nikad ja vam ne spomenuh da ja te sposobnosti nemam, zato da se bojim u ono kolo stupiti u kome su najodiinija imena ilirskih knjievnika upisana? V i se tog ne spomi njete koga se ja najvie bojim ! to daklen mene uslobodi? Ne drugo, brate slatki, nego jedina ljubav prama na rodnosti naoj, u mlaanim m ojim prsima jo otp rije pro budi i u meni iskru kojom razeen stupih u krug onih k oji s umnima proizvodim a nastoje brai u pomo pritei. Ljubav ta tolika jaka bijae, da na sposobnosti m oje nit opoza im ati ne m ogaijah! I to je, mislim, i vam i povod

408

P isci Bosne i H ercegovine, Ivan

Frano Juki

viioni bio da mene i usmeno i pismeno pozovete u kolo razum ije se ilirsko, u djelo periodiko koje ste izdavati nastavili izdavi proglasa i na drugu knjigu. Lju bav ot p rije spomenuta ne da mi uskratiti vaoj elji, ve evo usiluje me obeat vam, utoliko s m ojim sastavcima p ri tei ukoliko umne sile, okolostanja mjesta i vremena dopustiti budnu. Piete mi da bi vam najdrae bilo da vam piem to narod pripovijeda o Marku K raljeviu? A to mi je jo najlanje, budui da su jo neizbrojene pjesme u narodu o njemu, a izvan toga i najm anje dijete, na razum koje je prilo, zna ti o K raljeviu Marku tolike i tolike p rip o vi jetk e iriti. K oja sam, pako, ja o K raljeviu Marku od dje tinjstva uo, uti ete i vi sad od mene, pripovijedajueg isto prosto, tj. onako kako sam ja uo, nemajui obzira ni na kakvo tiskano izvjee o njemu, nit na pjesme na rodne, nit na druga izvjea istorika. Eto, prijatelju, ukratko, ta se pripovijeda kod nas o Marku K raljeviu , koga u nas obino svi prosti ljudi za iva dre da stoji negdje pod zem ljom i da sve vie izlazi prema svijetu i njegovom se doau nadaju kao ivuti M ojsiji. I a si mi zdravo. T vo j znanac i prijatelj Iv. F. Juki P ozdravite m i g. Gaja, nek mi deset istisaka poalje od knjige P o gled u Bosnu, zatim D anice svezane od godine 1838-, Vi, pak, tome pridruite Safarikovo drugo izdanje Slowanski Narodopis s mapom i Baku v ilu godine 1842 i 1843, te sve poaljite u N ovu Gradiku na kapelana Petka. Pozdravite mi Seljana, U ime novaca za n jegov Z em ljop is, koga naskoro oekujem, kaite mu da mu odmah novaca neu moi poslati za obje strane,

Pism a

409

budui da treba vrem ena tome dok ja pokupim novce od prenumeranata. A to e moja briga biti da mu nita ne pogine, samo ako niegov rukopis ne poplavi zimus u Budimu Dunaj etc Putopis moj ovogodinji poslau za M agazin Dalmatinski god. 1843. a u K o lo poslat u vam jedan sastanak podulji: K n jiestvo bosansko. P i ite mi u ime inquisicie kralj, komis. ikovia i je li Gaj kupio u Karlovcu tipografiju Pretnerovu? Drugo nita ve pozdravite mi Babukica, K ukuljevia Ivana i ostale djelom Ilire. 1) Usporediti s priom ovom povjest o kralju M atijau (vidi K olo I. str. 136 137), izvan toga usporedi la nak o K raljeviu Marku to je tiskan u njem. asopisu Iris 1627, br. 76 77, a prevod od istog lanka nalazi se u Z o ric i (Budim, 1827). I u srpskom djelu zvanom S vesla vlje (Budim, 1831) nalazi se opis ivota K ra lje via Marka od str. 87 100.

VI (Stanku Vrazu) Prijatelju i znance, m ili Stanko! U Sutiskoj, 22 rujna 1843, Promissum cadit in debitum, to je istina, ali oprostite gospodine! Lani usmeno obeah vam poslati sastavka O bukvici bosanskoj pak eto jo ga ne aljem to iz k oje kakvih uzroka, a taj je poglaviti: to svega pramaljea i ljeta kod kue ne bijah, ve sve na putu; dvaput iao sam do mee hrvatske i slavonske, i kad ve naumih m oje putopise i bukvicu u red postaviti za poslati vama u K o lo , opet premjestie me iz Fojnice ovamo, gd je u se baviti za jedan mjesec dana i tada, nadam se, povra-

410

PLsci Bosne i Hercegovine, Ivan

Frano

Juki

!*

tivi se kui, da u vam moi obadva sastavka poslati za K o lo . . . P rim io sam va listi s Bakom vilom II knj. i K o lo I I knj. i to preko gosp, Peteka, na emu ne mogu vam zafaliti, kako bi se h tjelo kao prijatelju do voljno. D ragi gospodine! Ja se vrlo smuujem to sve a losne glasove ticajue se nae narodnosti iz tih vaih stra na dobivam; tako poslije ukinua slavnog imena ilirskoga ujem neko nesoglasje tude meu vam i vladati. Daj Boe da ne bude istina! Skorotea prestade, Baka v ila prestade, P ela srbska zabrani se, a od vaeg K o la ni glasa ni traga ne vidim i ne ujem, to se veom a bojim da se i ono nije zasad razvrglo izlaziti prestalo?! K ad bih znao da e ove godine izai na svjetlo, mogao bih vam odavle koju pripovijetku poslati! M olim vas to p rije obznanite me, da se uzalud ne trudim, ako K o lo
* ' I P

vie ne ivi. K od nas ovdje da nema pometanije, moglo bi se kojeta i raditi i preporoditi u knjievstvu naemu, jer i mladia vatrenih i staraca pametnih mnogo brojim o Ilira k oji ele ujedno raditi u knjievstvu, ali sad ova vrem ena pometaju. M i se ovdje te misli nalazimo, da emo rjenik i slovnicu ilirsku sastaviti. Svaki e nas po jedno pisme uzeti i rijei brez pomoi slovara kupiti. Kad pak to d o gotovljen o bude, onda e se stoprom u slovare sve za v iriva ti da nije koja rije ostala. Jedan izmeu najglaso v itijih domorodaca prim io se je toga posla da slovnicu bosansku sastavi. Zato molio me je da mu sljedee slov nice dobavim, koje ne znajui drugim putem dobaviti, oslanjam se na vas i nadam se da u biti uslian: najbolju eku, rusku i poljsku, razumi najbolju koja je kog eha, Rusa i P oljaka etapica (?), ako e b ili i njemakim je z i kom pisana, zatim Babukia u Beu od Frolicha izdanu i obrovskoga Institutiones lignuae slawicae dialecti ve-

Pism a

411

teris. Te mi sve knjige to prije, molim vas, nabavite, a hara ne tedite niti na cijenu gledajte, 'te knjige zajedno sa afarikovim Narodopisom poaljite na Peteka, preko koga i novce primiete. Lani bila je oglaena u D anici G eografija bugarskim narjejem da e od Bogojeva ti skati se u Budimu. A k o je izala, i nju mi nabavite i spomenutim putem poaljite. Ako li e stoprom izai, a vi mjesto tnene pretplatite, Jot zimus uinio sam kontrakt pogodbu s tipo grafom spljetskim Oliveti, da dobavi nova pismena, da u kod njega tiskati dva djela, to on dobavivi, poslao sam R azlike duhovne 'piesme, rukopis proastog stoljea, i nadam se da e do idueg mjeseca biti gotovo. A li sad za drugo djelo brinem se! Narodne ilirske piesme koje se pievaju po Bosni ve sam L knjigu od 10 tabaka datirao pak bojim se da u Zagrebu radi naslova ilirsk e nee moi izai. U tom sluaju tiskao bih ih u Spljetu, a to bi m i ao bilo da ovako blago mimoie Gajevu tiskarnicu, Zagreb grad, U tom mislim da me razumijete? A u Spljet poslao bih R azliite pripovietke, O tom elim i molim vas kano prijatelja da me obavijestite prvom prigodom. Zatim piite mi, kako e svriti tolike parbe s Maarima, Turopoljcima i nadrimaarima. Hoe li naa narodnost odrati se ili e moe biti neprijateljskoj zlobi ustupiti? Jer ve vidim da je blago nae ime slavjansko postalo trn u oima inostrancima!. . . I ovi nas se boje, ako procvateino u narodnom ivotu. Drugo nita ve pozdravite mi Gaja, Babukia Kuku ljevica Ivana i sve ostale rodoljube. Vam pako srani p rijatelj sreu i zdravlje iz srca eli. I. Frano Juki
*

412

Pisci Bosne i H ercegovine, Ivan

Frano Juki

V II (Stanku Vrazu) M oj p rijatelju Stanko! U Sutisci, 28 studenog 1843. Tandem aliquando5 eto vam elju ispunjavam a ljui: Bos. K n jiestvo , u kome nahodi se toli eljna ilirska azbuka! Eto vam po isti nain i moja putovanja, zatim od Stazia 2 pjesme. Ja aljem, ,a vaa briga nek bude u K o lu sve trom e nai mjesta. Putovanja u hitnji budui su pisana, zato nisam imao vrem ena ni purizirati, oistiti. Zato ako bude koja besjeda koja bi smisao pometala, imaete ljubav ispraviti. Za Stazia pjesme imam doputenje da se u K o lu mogu tiskati. M olim vas, naite im mjesta! Uz ovo aljem vam jedan rukopis srm ski, k oji od druge vanosti nee vam moi biti izvan da oima osvjedoite se to je i kako je!? U z ovo aljem jednu poslanicu gosp. Babukiu u ime profesora jedne knjige. Da on ne bi bio kod kue, otvorite v i i onako opravite kao to u njoj pie. . . Skoro sam va jedan listi i brez data primio, u kome izgovarate se, da ba sasvim ne utite. Bog vas uo! N em ojte ni otsele, koliko je mogue. K o lo ako niste poslali, a vi mi poaljite I I I knj. preko Peteka, Pisao sam vam u rujnu u ime gramatika slaven skih i jo kojekakvih knjiga i stvari, ne znam jeste li prim ili? I otsele preko Peteka aljite vaa pisma. Skoro sam prim io o b ja vljen je na Dalmatinsku zoru, pak se sad mislim je li vrijed n o da se pretplatim na nju dok pravopis neki po svojoj pam eti kuje, ali e ga nakovati, koto su i drugi, k oji slogom nisu dihali. Ja se, hvala Bogu, zdravo nahodim, premda ne toliko mirno radi uzgona koje meu svetenstvom vlada. Piite v i m eni kako se sad tamo vlada, k o ji v je ta r pue sloge? jedinstva?

Pism a

413

ta je ono Ljubaeki Rukavina sr svojim Duplikacijama naumio? Zar i on neto novoga hoe?! Pozdravite: Gaja, Babukia, K u ku ljevia Ivana, Seljana i ostale Iliroslave, osobito vas grlei jesam. Frano Juki

V III (L ju d evitu Gaju) Gospodinu Ljudevitu Gaju pozdrav! asni prijatelju! S nekoliko rijei dolazim vas m oliti u im e nekojih stvari, od ovih najglavnije: a sam jo ove godine naumio u vaoj tiskarnici izdati Narodne Ilirske pjesme, koje se pievaju po Bosni. K n jig e I itd . po m eni sabrane, ali to mi brigu zadaje, to je je li moi, gledajui na okolnosti sadanjeg vremena, pod tim naslovom: Ilirske izdati tudi? Ja bo sam nakanio uprav pod t im , a ne pod drugim na slovom, a to u vaoj tiskarnici izdati! Gospodine, nem ojte propustiti, ne odgovorivi mi to prija, da se znadem vladati! M oj adres: Ocu Fra Ivanu Jukiu u Sutisku per adresse des Herrn Sabbas Nikolics, Brod. Drugo vam nemam ta pisati to bi vam novog bilo, izvan da se, osim narodnih pjesama, i drugim djelom za bavljam: Plan dovan ja, od kog kanim prvu svesku jo ove godine izdati; u n joj e doi: pripovijetke, smjeice i zagonetke. O vdje priklopljene d vije pjesme da im u D a n ici prvom zgodom mjesta udostojite. S ovim ostajem zdravo i veselo, to i vama vjen i podijelio! P. S. M olim vas izruite pozdrav Babukiu, Vrazu i ostalim pravim Ilirom . U Sutisci, 2 oujka 1844. Sluga pokorni I* F. Juki

414
1

1- " "

Pisci Bosne i Hercegovine, Iva n


L7 - 1 L . - . - !! 7 1 I . .-M

Frano Juki
- rr w i ...

i,

IX ( Stanku Vrazu) P rija telju i znane, m ili moj Stanko! u Sutisci, 1 lipnja 1844. U vas se opet p ojavilo pram aljee narodni ivot i knjievstvo poslije kratke zim e prestanka opet se pro budi. Neka, neka ne izae neprijateljim a za rukom koji scijenie da po ukinuu imena ilirskog moi e slogu i knjievstvo ilirsko ukinuti, V rlo su se prevarili! Iz slje dee poslanice vidiete, da l ja krasnog proljea dionikom biti elim. A li u ovoj zabitnoj strani ivei sva po meni ne mogu opraviti, potreba mi je od prijateljske pomoi. Za to na vas i gospodina Babukia usuujem se obratiti, tj. evo aljem za tisak Plandovanja zabavna, oglas i poziv, kako ovdje priklopljen stoji, m etnite u D anicu odmah, a djelo, tj. rukopis, pod cenzuru. Dok bude cenzurirato, nadam se da e prispjeti nekoliko i prenumeranata. Dok vidite da prispjevi prenumeranti i novci polovinu troka mognu platiti, odmah je predajte pod tisak ol G ajev ol upanov, sve je isto . Da, pako, za dugo vrem ena ne bi dovoljn i broj novaca prispio a tiskar na veresiju ne bi htio pristati, onda uzmite novaca (n. b. ako ima) od g. Babukia o prodanih mojih knjiga R azlike piesm e itd. K n jig e form at neka bude u 16., a karta od prilike onaka na kojoj se N arodne n ovin e tiskaju. Da bi pak v id je li od potrebe da je nekoliko istisaka na velinu tiskati, ondak slobodno u mome za D anicu oglasu javite, da ko eli * na velinu, moe im ati jedan komad po trideset kr. sr. 200 (stotine) istisaka vie nek bude utiteno neg prenumeranata prispije do sverhe rujna. Imena, pako, na koncu knjige inite tiskati. Da to kako valja izae, ja se kao na p rijatelja slobodno oslanjam da ete brigu imati, oso bito porad tipografikih pogreaka, kojih to je mogue
i i

Pism a

415

da manje bude, nastojte da gospodin Babuki, kome ovo pismo proitajte, nek nastoji: u kupljenju i prim anju prenumeranata, kako takoer i u raspoiljanju svojim sabirateljim a reenih knjiga. T o breme da e na se gosp. Babuki prim iti od svog prijatelja, ne sumnjam. N arodopis Safarikov, kog je P etek jednome fratru u Bosnu iduem dao, jo ga nisam primio, je r mu je san duk negdje na putu ostao pa i u njemu N arodopis. Meuto nadam se da u ga uskoro prim iti. Cijena kolika bude, nek vam je plati g. Babuki, ako ima kod sebe m o jih novaca od rasprodanih knjiga. Nastojte mi preko Dubrovskoga dobaviti djelo Venelinovo D revn ij i ninjesni Bugari, Babukiu javite da sam prim io Dram atika pokuenja i nek se naplati od reenih knjiga. N ek mi, pak, nadalje istim putom preko Peteka sljedee poalje: 10 komada Bogoljubnost svetkovinah B. D. M arie; 5 ko mada Zbirka domorodnih pjesam a od Lju. Vu kotin ovia i Drag. Rakovca, i to od drugog izdanja titonou od Vukotinovia, 1 Dom orodne p rip ovjesti od D. Jarnieve; 1 Isk ra od Havlieka; 1 Z vek an a. Zatim nek mjesto mene pretplati na Bugarskoga krajobraz od S erbie je dan komad, na A n tologiu Pocia 1 kom.; na Duh kerstjanski od Roia 1 komad. Sve ovo, kako spomenuh, nek poalje na Peteka sa raunom od ovih mojih kuplje nih i onih mojih prodanih knjiga. T o ga svesrdno molim. K o la tree knjige jo nisam imao! Iz oglasa uvid ih, da ona od K raljevia Marka koja vam pisah, niste metnuli u K o lo . M oe biti da vam se ne dopada?? Iz oglasa na 4 knjigu opazih m oje Pu tovan je po H ercegovin i. Ja vama takvog lanka nisam poslao ve Pu tovan je po Bo sni. Mislim, dakle, da ste taj lanak uzeli iz D an ice god. 1841, ol iz Magazina god. 1842, A ko je, dakle, tako te ste moj sastavak udostojili-pretampati, onda u Vam poslati za K o la 5. knjigu Opisanje H ercegovin e koje je u
g .

416

P isci Bosne i H ercegovine, Iva n

Frano

Juki

M agazinu Dalm atinskom e bilo godine 1842. tiskano i koje u ja za K o lo b olje urediti i popraviti. Dakle ja vite m i! O ve godine dobio sam p ovjeren je kod ovdanjih ne kih franciskanskih starjeina te su m i arhiva gd jek oja u ruke predali, da, to je za me, m ogu izvaditi. Izm eu osta lih prepisao sam ex originali M a tije k ralja ungarskoga latinski dekret od god. 1481 u Zagrebu njegovom rukom potpisan, tiui se dvaju manastira, koje su M leani od fratara u D alm aciji oteli. Drugo: Proclam aciu na narod bosanski da se p rotiv Turcim a podignu pisan 1737 i F riderika vo jvo d e saksonskoga Cezarovu pridruen, in ori ginali obadvoje. A irilskim slovim a pisano, tree, M o litv a sv. Ivana Kapistrana protiva Turcim bijui se na Biogradu god. 1456. etvrto jednu diplomu posljednjeg kralja bosanskog Stjepana Tomaevia, pisano u naem stojnom m jestu Bobovcu 1461 rujna 18. gd je svome stricu R adivoju Jablanoviu posjedovanja daje itd. Obadva pi sma pisana su bosanskom irilicom na istome jeziku bo sanskome, ali pusto nisu u originalu niti se ne moe znati g d je se original nahodi! O vo zasad vam a samo napomi njem , niti treba da tome togod javno napom injete, budu da bi m i put p rip rijeili da vie ne m ognem podobnih dokumenta im ati za prepisati, koje mi se ni sad ne bi dale kad bi znali da e se tiskati, ili javno o njim a govoriti. M euto im ajte ustrpljenje, i kad sve arhive potanko p rividim , onda u sva tiskom na svijet objaviti! Pisao sam gosp. G aju i im e N arodnih pjesam a k oje nam jeravam ovoga ljeta izdati u p rvoj svesci: da li je slobodno u Zagrebu tiskati pod imenom ilirske, pa m i jo n ije otpisao, moe biti da n ije moga pisma prim io? T o mu napomenite i ja v ite m i kako se imadem vladati: bi li ih u Splitu pod tim im enom dao tiskati kada u Zagrebu ne bi m ogle prodrti pod imenom ilirske?

___________________________ Pism a______________________________ 417

da ste mi

zdravo! Pozdravite domorodce: Gaja,

Babukia, K ukuljevia i ostale ko upita. Va p rijatelj i znanac I. Frano Juki

X (fra Boni Periiu) P rija telju dragi! Im ajui prigodu, nisam mogao propustiti ne javivi se mome znancu i prijatelju, kome, pored daleine, od toliko vrem ena nita ne pisah. Kriancu fra Petru bio sam preporuio, da vam * 5 knjiga Vicia Pjesama- poalje, da ih ako m ognete uputite po cvanciku; ako ste, dakle, prim ili, m oete i L o zicu jednu na Kupres poslati, a uji ja sam poslao. Skoro razumjeh da je uji svoje djelo za tampu poslao u Za greb; ako je poslao na Gaja, doista morate mu ja viti, da e muno biti tampano, je r Gaj rijetko da je kod kue, a i kad je kod kue, on ne otvara takvih knjiga, ve n je gov faktor u tip ografiji, a ovaj za to malo mari, ve se ima Babukiu preporuiti ako se hoe togod tampati u Zagrebu. Ja sam p rije nekoliko dana otpravio na tampu u Zagreb m oje djelo Plandovanja zabavna, p rvi sve zak, cijena mu je cvancika, bie prenumerancija, i vae u im e metnuti. Naskoro u i na N arodne pjesm e dati proglas, prva k n jiga kotae d vije cvancike. Ovih dana je dan sekular molio me je da pretampam fra M arijana L e kuia B ogoljubna razm iljanja M. L. 1730. Budui da je on vas troak svojevoljno obeao, zato sam ja na se to teko i dragovoljno doekao, i ako me ne prevari, knjiga e jo ove godine biti pretampana n ovim pravopisom.
1 F . J u k i : P u t o p i s i i i s t o r . - e t n o g r a f . r a d o v i 27

418

P isci Bosne

i H ercegovine,

Ivan

Frano Juki

U im e N arod n ih pjesam a toliko sam vam ve puta preporuivao, da na vas nije kakav letarg naskoio pa za nita ne m arite. T a ako nas je dugotrajna smutnja ne koliko smela, opet nemamo se dosta spustiti. K olik o okol nosti doputaju toliko se i trudim o; ne ugasujmo duha, i to e b iti i proi: post nubila phoebus. Nastojte, dakle, p re pisivati narodne pjesme, i ako koju imate, poaljite m i odmah, je r u odmah i drugu iliti dio slati u tampu. G lavn i uzrok dosad to nisu b ile ' ottampane taj je to sam elio da izau pod im enom ilirs k e . Sad e, pako, pod im enom bosanske izai. U Sutisci 1844, lipnja 24. Va p rija telj I. F. Juki

XI (Stanku Vrazu) Pozdrav Stanku Vrazu! P la n d ovan ja zabavna P r ije d va m jeseca poslao sam preko gosp. Peteka na vas m oj rukopis, da ga davi na cenzuru proglasite u D a n ic i u im e prenumeranata, pa eto dosad nikakvog glasa ni traga nema!? Nita nemanje, eto, opet usuujem se na vas. i gosp. Babukia obratiti, aljui vam drugi ru kopis N arod n e pjesm e i uz n jega proglas, koga odmah dok p rim ite inite tiskati u D a n ici, a d jelo pre dajte cenzuri. Eto aljem pismo na gosp. Gaja u im e troka i s n jim e se razumite. A k o on na veresiju ne htjedne tiskati to p rvo djelo, ondak inite po glasu poziva, tj. ekajte na novce od skupitelja, pa ga onda i predajte

Pism a

419

u tiskarnu. Ja se u vas i gosp, Babukia uzam da ete me posluiti i to djelo nastojati da se isto osobito od tipografiekih pogreaka izda na svjetlo* P rim io sam poslane knjige estopis i N aroopis slovenski; ali udim se da jo m oje k n jige od Stazia, k o ji ih je preko R ijek e na Vranyzanya poslao jo nisu u Zagreb dole?! Ja sam skoro opet pisao Staziu u im e toga posla* K o la I I I jo prim io nisam. O knjiga poaljite m i jo jednu Roievu knjigu na fin ijem papiru u toku lijep o svezane, 2 od L alieve L ik a rie . Poslao bih vam koji sastavak za K o lo , ali ne znam hoete li ga ove godine moi izdati? Drugo nita ve da ste m i zdravo. Pozdravite Babukia i sve domorodce. U Sutisci, 31 kolovoza 1-844. I. Frano Juki

Veliina iliti form at neka bude kao u vaoj zbirci, Broj, pako, egzem plara jedna hiljada, mislim da e dosta biti, Meuto, vladajte se po broju prenumeranata. D a pri tee 300 komada, dosta e biti.

X II (L ju d e v itu Gaju) M ili p rijatelju ! P rije d vije godine, kad sam kod Vas u Zagrebu bio, najvie ste mi preporuivali: sabiranje narodnih pjesama. Ja truda nisam tedio, skupih mnoinu narodnih pjesama, al se sada u sm etnji naoh, ne im ajui troka za izdati ih to prije. U im e dakle toga uzroka ovo nekoliko rijei piem vam, da taj p rv i dio. koga ovom prigodom aljem na gosp. St. Vraza, imadnete lju bav tiskati u vaoj tiskarni o vaem troku dok novci za knjige ne dou, iz kojih e
27*

420

P isci Bosne

i H ercegovine,

Iv a n

Frano

Juki

se ta veresija isplatiti potpuno. A k o dakle tu lju b av ne odreete mi, ondak ju priopite gosp. St. Vrazu, da ru kopis izrui tiskam i, ne ekajui prenum erante. O vo dok vas m olim izru u ju i se vaoj lju b a vi jesam U Sutisci, 31 kolovoza 1844. I. Frano Juki

X III (Stanku Vrazu) M ili m oj Stanko! Od m nogo vrem en a iekivao sam od vaeg p rija te ljstva k ak av mu god odgovor u im e m ojih d jela P la n dovanja zabavna i N a ro d n e p jesm e, k oje sam vam tu ljetos poslao, ne bi li se po k o ji god nain m oglo tiskati. P a evo do danas ni glasa ni traga, n i jed n og slova od vas ne imadoh, to m i je doista za v e lik o zauenje. I brinem se osobito za drugo d jelo N arod n e pjesm e, k oje sam pod recepis poslao, je li V am dolo? Ja sam u poslanici tom e rukopisu: N arodn e pjesm e b io ja v io vam i, ne e li g. Gaj te pjesm e na svoj troak izdati. M euto, sad vas iznova m olim da m i otpiete preko gosp. P etek a: mogu li se m oja d jela tude pom ou prenu m eracije izdati oli ne? Da se m ogu vladati: ako b i m ogla, a to, m olim vas, oglasite u D a n ic i. Za udo m i je da po isti nain to K o lo 4. k. ne izla zi zajedno, i scijenim da i tome troak im a b iti uzrok, radi ta m orala bi M atica to brem e na se uzeti! Eto vam aljem nekoliko imena, k o je ete u vrstiti meu prenu m erante vasijeh G usala i tam bura. Z a novce v i se n e ete ni n ajm an je brinuti! T o e m oja b iti b riga prvom prigodom na gosp. P etek a poslati. Im ena jesu:

Pism a

421

0. O. O. O. O. O. 0. O. O. O.

Krianac P etar u Fojnici, Frankovi F ran jo u Fojnici, Vladi A n to u Fojnici, Juki Frano u Fojnici, V inceti Franjo u Sutiskoj, Joi Bla u Sutiskoj, K rain ovi Baria u Sutiskoj, P erii Bono, upnik u Rami, Jurievi An drija, upnik u Rakitnom, M arti L ju b o m ir u Kreevu. (po jedan istisak)

Drugo nita ve da ste m i zdravo! Znanac i p rija te lj U Fojnici, 12 sijenja 1845. I. F. Juki

X IV (Stanku Vrazu) asni p rijatelju ! Ja vas a v i mene pravedno moemo jedan drugoga k riviti i k oriti poradi ljenosti i nemarnosti: to od toliko vrem ena jedan drugome ne piemo!? Pokora nek nam je obadvojici: unapredak ee se pismeno pregovarati. Istom sada vam izja v lju je m m oju radost to ste p o stali tajnikom Matice, Bog vas na du lje vrem en a u toj asti a u dobru zd ravlju poivio na korist ilirske k n ji evnosti!!. . . O vom prigodom po isti nain ja v lja m -v a m da m i je preko naina drago to je vae K o lo opet o i vilo, te je 4 knjiga izala! Ja m islim da i m ojih sastavaka u njoj im ade i, ako

Bog da, bie i unapredak; moete se

422

P isci

Bosne i H ercegovine, Iv a n

Frano

Juki

od m oje lju b a vi pram a vam i i slogi ilirskoj slobodno na dati i nasloniti da u va jak i pom aga biti, to se rae tie; u mene dosta lanaka blizu dovrenih ima, koje sve redom slau vam za K o lo . N ajp red u vam poslati K n jie v n o s t dubrovaka, zatim Dalm atinska i S lavon ska. lanci o vi go to vi su, samo treba naisto prepisati. Jedino, pako, m olim vas da nte obznanite, kako e to K o lo i koliko knjiga na godinu izlaziti? Da se ja znam vladati. Dosad m i je g. Babuki, na m oje narudbe, knjige d obavljao i slao, otsele, pako, moliu vas, da v i tu lju bav uinite i m eni unapreak knjige aljete, i to sve u Brod na gosp. I. A . Brlia, a odanle e m i sigurno dolaziti; novce, pako, prim aete preko istog Brlia, to vas svesrdno kano p rija te lja m olim ! Dakle, ova uprava nek vam slui uvijek: od pukih knjiga u vijek m i po deset istisaka aljite, a od uenih d jela po jedan istisak i to dok izau, ne ekajte da vam ja piem, ve slobodno aljite u B rod na gosp. Brlia. Sad, pako, nastojte m i to p rije poslati 1 kom. K o la 4. knjigu. A k o bi, pako, im ali knjigu prvu, drugu, treu, to mi poaljite, osim p rve spomenute, jo dva egzem plara o sve etiri k n jige; 5 kom. drugog djela Gundulia, jedan kom ad Osmana i 1 kom. drugog djela inite napose lijep o svezati za m e i poslati mi; 1 kom. crnogor. vladike: Gorski vijen ac; 20 kom. O bradovia Bosne, latinskim pismenima; 3 kom. Ilica: N arodni slav. obiaji; 1 kom. M cropH b o c t o h h o c j i a e H C K o r b 5orocJiyHteHMH od Stojakovia; 1 kom. M ikloia: V ita e sancton im , V ienn ae 1847. A k o M atica ilirska obiaje davati na veresiju na com isiju knjige, to onda i m eni poaljite po deset komada O sm ana i drugog d jela .Gundulia osim p rije spo m enutih k oje ja u o vd je nastojati rasprodati i novce na vas poslati. S tom opaskom, a k n jige Gundulia, kako

Pism a

423

prije s r -- -r_- ze : komada tako i ovih aljete na hrav ijo j km i - i velinu boljoj, je r ovdje gledaju ne to je I ; e p e ; i : : je jeftin ije. 7_:t : : Babukia imade m ojih knjiga: Razlike pism e zzt_ mada. Ja bih vas molio, da ih v i ovim naine m n i r m i i = svakom domorodcu k oji uobiaje ilir ske knurz r p ri a v a ti, da mu barem 10 poaljete, te da ih nasn rajpr izati, a njem u neka je jedanaesta na dar; c : p : r : l i : znade se, po 20 kr, sr. N ovce te nek na vas po=.;_, i - i :h na ime m oje M atici ilirskoj predajte, s o b a ve zi ur im u n ih sumu od .50 for. sr. Dok bi, dakle zr_ ... spomenute m oje knjige najm anje 5 for. sr., odran zzkc uiniti bi mogli. M olim Vas, od ove m oje elje hc-ie :i:a moi izai oli ne, prvim pismom odgovo rite mi!
Lis: r.T~.a :a:uma ni mjesta odakle je pisan, pa ni potpisa samog V -rovatno je iz 1S46. Prim jedba I, K.)

XV /Ljudevizu Gaju) Visokoueni gospodine! N e sumnjam da pameu vaom esto pogledate na strane preko-unske i rastueni uviate da su jo tm ine kod nas! K ad e ove minuti, to jo ee razm iljate!? I doista, to m iljenje i ta elja jest svih domorodaca, da ne sretnu ovu ilirsku pokrajinu, poslije toliko stoljea, jed no ve sunce od prosvjete ograne i obasja! Visokoueni gospodine! N ekoliko rodoljubne m ladei naumilo je s poetkom nove 1847 godine jedno knjievno drutvo zavesti, kog e cilj b iti protjeranje tmina neu mitnosti iz ove nevoljne i o svakog zaputene slavjanslce

424

P isci Bosne

i H ercegovine, Iva n

Frano

Juki

drave. Naa e lja velik a je, istina, ali za toliko podu zee v rlo malahna snaga! S ve je to nas tjei pouzdanje u p rija te lje narodnosti, u emu ako ne budemo prevareni, zaista dobar napredak nee mimoii. M eu te p rija te lje vas, gospodine, p rvo g brojim o, zato oprostite to vas na pomo otprto i slobodno p ozivljem o m ilost od vas traei, da nam od nove godine tri istiska N arodn ih N o v in a s D an icom za svaki m a nastir po jedan besplatno aljete. M i od vae lju b avi ni m alo ne dvojei, s pouzdanou, dok se u vau m ilost p reporuujem o, jesm o V. gos. vaeg

na im e ostale brae I. i Fra Bla Joi, uitelj

U Fojnici, 1 prosinca 1846.

XVI (fra G r g i M a rti u )


*

D ragi m oj L ju b om ire! P rim io sam 1 pletu, 3 P la a i P je s m e po V la diu. K azivao mi je Karaula vae dogovaranje; on e na stojati s nama zajedno raditi i u knjievstvu, i u duhu vrem ena 1 D ok ne sklopim o drutvo, m i cenzure uvesti ne moemo, budu da smo u kn jievn icim a jo oskudni! P o litik e da se proemo, toga sam i ja m nijenja, L ib erica starih na prodaju vie nem am nijedne, imam, pako, m alih biskupovaa jo nekoliko, koje sam prodavao po 1 pletu, a otsad prodavau po 3 groa, dakle ako ti ustreba, ja v i se. Ja sam davno u Zagreb poslao na tampu A becedar latinski i irilski, i drim da je ve poeo se tampati u 2.000 istisaka.

Pism a

425

D ositejeve B asn e nisu m i jo stigle, a S k la d a n je Luia 12 kom. im a i d va m jeseca da su mi dola, i blizo sva rasprodao eto ti aljem jedan kom. okviren i kota 50 kr. srebra. to me moli da ti lanke oprem im do V ra za m ojom prigodom , u mene druge prigode nem a ve pota, koju va lja platiti. D ra gi p rijatelju , ja scijenim da ti ne sumnja o m ojoj dobrohotnosti prema tebi, i doista kad bih mogao, to ne bih uskratio te pom oi! A li v je ru j mi, da sam se vie od 50 for. zaduio, i ne znam odakle u platiti. V ed u to opet, ako je ta na malu i na tankoj h artiji, te ima gotovo, poalji do dananjeg dana, ja u oprem iti. Ja scijenim, da se V ra z ne bi nekao p latiti potarinu iz Broda do u Zagreb, a do Broda poalji sarajevskom potom. >Koloc knj. V . jo mi n ije dolo, a pisao sam da m i vie od 1 kom. ne alju, budu da i ove na m om vratu ostale su neprodate, i kome sam bio poslao, vratio m i je natrag ukaljanu. P oa lji mi to pjesam a to ima prepisanih; istina da jo nisam poeo porizovati, ali zna da ih v a lja n ajpred po vremenu i slinosti urediti. Karaula, dok je od vas doao, sutra ujutro odmah je otiao . Travnik, odazvao ga je g. Musuneo, da bude de putat : reprezentant svih paroka latinskog obreda u vezire vu palau na dojduem openitom saboru. K ad ;e poao, preporui meni, K u tlei i F ran i Terziu, da brez odmican ja otvorim o uionicu! U utorak dogovarali smo se. u srijedu ljude obavijestili, a danas, fala B ogu na n jegovom daru, o tvo rili uionicu i d jece 36 dosad u ui onicu dolo mi je. Ja sam vas trud na me d ragovoljn o prim io za ljubav boju, m oga iskernjeg, a korist naeg naroda, koliko vrem enitu toliko jo vem a duhovnu da Bog blagoslovi!

426

Pisci Bosne i H ercegovine, Ivan

Frano Juki

uo sam da je i vama Karaula preporuio da to isto uinite, pa va asni Discretorium zabranio. Dosta runo uti! Deer, brate, nastoj ti koliko god moe oko ljudi tih tude, da to prija prodrete i otvorite! Ja sam sve po slove sad na stranu metnuo dok to ne uredim. Tako valja da i ' t i uradi, je r doista to je djelo jedno najslavnije L najkorisnije za budue nae bie. Drugo nita ve srano te pozdravljajui jesam U Fojnici, 30 rujna 1847. T v o j Juki

X V II (L ju d e v itu Gaju) G. Dr. Lju d evitu Gaju u ZagrebU Fojnici, 6 listopada 1847, Mnogoasni gospodine! S ovim pismom priklonito jednu molbu k vam a upravljam : Frano Glavadanovi, rodom odavle iz Fojnice, elei tamo poi da se koliko p rosvijetli i izobrazi, zam oli me da ga vaoj dobrohotnosti preporuim, ne bi li v i do brotu im ali s n jim e i prim ili ga u vau slubu - u t iskarnicu! Pa poznajui lju b av vau prama bijednim Bonjacima, usudih se reenog Franu vaoj uobiajnoj m ilosti preporuiti. Momak je prost i dobrog dranja, zna itati i pisati. Za moj A b eced a r i opet m olim vas, da ga to p rije m etnete pod tisak, budui da smo naumili to prije zavesti uionice, dapae ja sam na 30 prolog mj. ovdje ve zaveoT i .neim ajui novog A b eced a ra stari djeci predajem , te tako u dva posla imati; ja se U2dam, da mi tu m ilost neete uskratiti. Do tri dni poslau vam po poti na G. Zaka K a ie n darium latinski, da ga vaim tiskom izdate do nove go

P is m a

427

dine. sto bude troka prim iete od ovdanjeg starjeine preko mene* O pirnije pisau g. aku. Drugo nemajui vam ta pisati, ostajem ljubei vas! Pozdravite gg. Babukia, Vraza i ostale domorodce. Va istinski p rijatelj I. F. Juki, franciskan

X V III (A n t i Kaiu) M ili moj roae Anto! P o Muicu primio sam va dar: stihove na ast Gaju, a po Alaupoviu Pjesm e L ju d evita Vukotinovia, na k ojim obadvoma lijepo zahvaljujem . Istina, da ti meni rijetk o kao i ja tebi pie, ali zato nita ljubav naa na srcu v a lja da stoji kao kod pravih prijatelja i roaka. Ovu knjigu predae vam Franjo Glavaanovi k oji tamo polazi, eto pisao sam g. Gaju i preporuio ga, pa ga eto i tebi preporuujem, da ga ovedes do g. G aja i, ako je ikako mogue da ga prim i u svoju tiskarnicu; ako li, pak, ne bi htio g. Gaj ol ne bi mogao prim iti, to m olim vas, da ga v i kako najbolje znate tude namjestite, je r e nam s vrem enom slinih lju d i trebovati budu da emo m i nastojati kupiti tiskarnicu, dok se jo malo smirimo* U Banjaluci nisam bio ima 4 godine, ali u naskoro tamo. . . Karaula je iz Stambola stigao, a drugi jo nisu. P rovin cija je predobila stranku Bariia, Naskoro m islim o narodne uionice otvoriti, a ja sam ovd je ve otvorio, dolje u varoi najm io kuu, imam uenika preko 40.

428

Pisci Bosne

i H ercegovine, Iva n

Frano

Juki

Tu poavno poslao sam na g. Gaja rukopis od A b e cedara za bosanske uionice, kad se stane tiskati, molim te budi pri korekturi, a se falinga ne uvue! Do nekoliko dana poslau po poti na G ajevog fak> tora 1 2aka Kalendarium pro anno 1848, M oli vas i p o zd ravlja P. O. Karaula, da budete pri korekturi i da n a stojite da se to p rije dogotovi. M nogi su fra tri poslije tebe pomrli, za koje mislim da si uo? D rugo nemam ti ta preporuivati, jer ljubezno vas g rlim i pozdravljam tvoj roak F. Frano Juki U Fojnici, 6 listopada 1847.

X IX (L ju d e v itu G aju) U Travniku, 6 veljae 1849. asni gospodine!


<

Od gos. Babukia prim io sam m oje A b eced a re u vaoj tiskarnici i vaim trokom tiskane. N a Vaoj d arelji vosti i lju b a vi ja vam svesrdno zahvaljujem i zahvalni e b iti i ostali ovdanji domorodci na vaoj milosti koju kao dosad tako i sada ukazaste nama Bonjacima! Pisao m i je An to K ai ta ste mi poruili po njemu uime m og zem ljopisa; scijenim a vam je prikazao moj odgovor, na koje ja nadomeem da u spomenuti zem ljo pis nastojati mjeseca oujka svakako, ako Bog da, dogo to v iti i po svoj prilici do vas ga glavom donijeti. Ovo dok vam javljam , i opet ovamo na vaoj lju bavi zahvaljujui, ostajem ljubei vas i vaoj lju bavi preporuujui se, ostajem, p rija te lj I, F. Juki, uitelj

Pism a

429

XX (jra Boni Periiu) M ili moj p rijatelju fra Bono! Kad sam vam posljednji put pisao, nadao sam se bolesti, ali ne tako brzo. H vala Bogu mene je bolest stra na bila poklopila. Ja sam istina na noge se pridigao, ali ufanja nemam od potpunog ozdravljenja. N ek se boja volja vri. Svaki dan elio bih odavde poi, ali slabost ne priputa. Vau sam knjigu primio; provin cijal m i je predao 42 plete u ime N o v in a za koje sam ve pisao i novce opremio. U Zagrebu se ne mogu naruiti, ve na posljed njoj poti. Kazae vam provincijal: N o v in e e dolaziti kao i dosad one iste. Ovo 60 groa za vascuo i jo 22 groa to mi je fra M artin Nedi poslao po gvardijanu sutjeskom kad tude doe, ostavite kod vas u raun to sam vam duan, tako isto i od fra Mate M ikia to p ri mite, b iljeite u raun. A k o to 82 groa sutjeski gva rd i jan nije poslao, piite mu od m oje strane nek vam poalje. I ml. pot. provincijal i v i ste mi naruivali za Ba novu priliku, koja je eto skorom stigla, ali se je okvira zlatna pokvarila poneto, s provincijalom sam se razgo varao, i on m i ree da vam je poaljem, ali da je k rijete od Proikara i od slinih natranjaka. Kota 5 forin ti 16 pleta; brojte i ovo u spomenuti dug moj, pa ete m i s vrem enom sve javiti. Pozdravite m i fra N. K rilia ; ao mi je to se nije navratio, ja bih se iz daljega svratio i zdrava obaao, a on mene bolesna ne htjede; nek m i to god pie porad mojih kod njega na prodaju stojeih knjiga. upnik Veksf. p rvi tom cio je, u d ru gom .b ie continatio; a ni drugi ni trei jo n ije izaao ispod tiska. Da knjige dobavljate iz Zagreba, kojim putom? Ja vam

430

P isci Bosne

i H ercegovine, Ivan

Frano Juki

sam ne znam kazati. Ja sam svaki nain evo deset godina kuao i traio, pa, kako znate, po pO godine proe dok mi iz Zagreba stignu! D o Broda mogao bi vam isti knjiar L avoslav upan slati, ali od Broda do vas to je muka, tim vea to nikog ne poznajete, a dok upoznate, dosta e vas truda i vremena, stati. M eni su ovdanji trgovci, ri. krani a katkad i Tu rci dobavljali, i valjalo ih je osim k irije opet m iti ti. Ostajem ljubei vas i grlei U Travniku, 28 svibnja 1849. P rija te lj L F, Juki, v, r. Zaudo mi je, da ona dva neprodana K o led a ra ne vra ti mi?? Tim vie to bi meni jedan trebao.

XXI (jra Boni Periiu) M ili moj p rija telju fra Bono! K n jigu vau od 30 stu. primio sam i u njoj 7 kom. st(arih) nov(aca), na kojim lijepo zahvaljujem i zajedno preporuujem da mi sve i koje ste v ra tili i bosanske i dubrovake kupite i poaljete to prija, a koliko zasjeci bude, poslau vam odmah pare; to nek vam je dobro p re porueno. Uim e knjiga koje sam pisao da mi vratite, osim to ste po K riliu poslali, nita nisam vie primio, a po K riliu fra N. ove su bile: 1 D og. S veta, 1 T a lian k e, 2 Isk rice, 1 E li zabeta, 1 upnik V ek . i I K o l. vel. ove rekoh, i

Pism a

431

druge nikakve! N ajvie sam elio P jesm arice poaljete, za koje opet preporuujem da mi sve povratite Piesm. sto nisu prodane, a ima ih kod vas 6 istisaka po d v ije sve ske, od kojih pisali ste mi da ste d vije prodali, jedne, recimo, da ste u biblioteku metnuli, ostaju dakle 3 ne prodane, ako ste ih prodali, to je i bolje. U k n jigi spom injete da ste p rija poslali, ali ja ne znam po komu? Da ne razum ijete po fra N ik oli K riliu , ol jo po komu? Uim e 1 kol. ja nisam nijedne knjige m ogao vae zasad nai, to ste mi u T ravn ik pisali, ve samo sam b iljeio to kad sam vam slao, i ta ste m i plaali i ta jo kod vas ostaje, dakle mogao sam se prevariti ja l ja jal vi. Zato sad nek stoji, ako se ne izbistri, n ije velik e ni tete. Ostale pak ovamo m i poslate knjige Vae uvam, a i vi m oje u vajte..Za knjige k oje preporuujete, ja sam evo po drugi put pisao, zato kad stignu, nastojau .to prija poslati. M ale Pu ke kalendare to su neprodani, vratite mi. tako isto i Zabavne itaonice, S veta D ogod. i S eljanke ako je koja pretekla od prodaje, i suvie o biblioteke, vratite. Pozdravite post. gvardijana, vikara, metre. fra N ikolu i ostale p rijatelje. estitam vam boinje blagdane i Novu godinu, Bog vas pozi v io rodu i redu korisni da budete mnogo godina! U Varcaru, 14. prosinca 1849. T v o j Juki v. r.

X X II {fra Mariktnu Sunjiu) Mnogopotovani oe i dobroinitelju moj! Vie vrem ena prolo je da Vam nita pisao nisam; to slab; rdravlje. to mnogi poslovi to preprijeie. Znam da i vi mnogo posla imajui, volite da vam se esto gla va

432

P isci Bosne i H ercegovine, Iva n

Frano

Juki

ne razbija s estim m ojim knjigama. Meuto oprostite to sam vam i s ovim dosadan! Iz priloenog o vd je pisma opaziete nekog dom orodnog drutva namjeru, kako ele u svim nahijam a nekoliko potpisa uiniti, dva ovjeka pouzdana jedn og ristjanina i jednog krstjanina p o slati s ovim potpisim a n a jp rije u Zagreb k g. B.(anu), za tim u Be, Biograd, ovd je uzevi preporuke, u Carigrad i s pomou internuncija ruskog i austrijanskog nastojati da P orta za d ovolji narodnoj elji. U tako vanoj stvari nisam m ogao propustiti da vam ovu stvar ne javim , elei znati ta v i o tome mislite. A k o mi franciskani po obiaju dosadanjem stanemo nae od narodnih interesa cijepati, i samo to je nae cijeniti, to unaprijed znam ta ete m i odgovoriti: N ije tomu v rijem e ! N a nas to ne spada. A li ja se od vas nadam da ete m i utjei te Ij ni je odgovoriti i spomenuto pismo u emu v id ite da je nepotpuno, ispraviti dostojati se. U i nite tu lju b av te m i otpiite preko fra Ilije Katavia. Srene vam boine blagdane i poetak N o v e godine estitam, Bog vas p oivio rodu 1 redu naemu na m nogaja ljeta! Fra A n to p ozd ravlja zajedno sa mnom Vas i svu asnu obitelj redovniku. U Varcaru, 14. prosinca 1849. Ponizni brat fra Frano Juki

X X III (jra Boni Periiu) M ili p rijan e! N a vau posljednju od 2. sjecnja odgovaram : k n jige' k oje ste jedanput na konat knjinice uzeli, nem ojte m i ih vraati, ve samo one k oje se nisu m ogle rasprodati; a ni.

Pism a

433

ove sve; P la a , A becedara, i V icia P is (m e ) nem ojte mi vraati, neka stoje kod vas, ako jo ko htjedne kupo vati: P la i gr, 3f Vicia Pis(m e) 1 pl. a A b ece a r po */ % plete. U Zagreb poslao sam p rija 6 mjes. 150 pl,, naruio sve nove knjige, pa evo jo do danas ni odgovora ni knjiga. Zato u jo malo poekati, pak ako ne stignu, poslau to jo tvoga kod mene ima; a ja sam sve sraunao i jo ja moram tebi oko dvadeset i d vije plete dati. Meuto pisao sam u Travnik na Katavia, a neto m oga duga one naplati, te da ti poalje 8 10 pleta, koje kad vam i ako vam dou, javite mil U im e ono 100 pl. stu denog 1848 poslanih na me, ovako se ima razum jeti: provincijal meni je pisao da uzmem od fra Iv e K rilia na njegovo im e 100 pleta, a on da e poloiti gardijanu, a pisao mi je da ete v i javiti na koju svrhu, i tako je bilo, Sto mi napominje o staroj mrnji, o izgubljenoj nadi itd., fratri, osobito stari, kanoti lju d i bresposlenjaci, boljeg ta i ne znaju initi; oni su nas, istina, jedno p re varili:- obeali nam zlatne planine dok nas u svoje mree upletoe; ali ovo neka nam za nauk slui: nek se inade, neka nas mrze, nek ine partite, ali osim nas m laarije. M i radimo, piimo, uimo nas i druge ne samo da budu fratri bosanski ve i domorodci slavenski. V i imate lijepu zadau, da mlade, kojoj ste uitelj, osim teoretikog skolasticizma, nauite ih praktiku- kolu: da budu, istina, pravi redovnici, ali da se redovnitvo ne uzdraje u onim pogrekama leoje su nau provinciju okuile; a te pogreke znate koje su. Svaki radimo vie za mlade nego za nas iste, pak nas nada prevariti nee; koliko god nas n epri ja telji smetali, ako mi stazom kreposti ushoimo, prort emo. Fractus si labitur orbis Imp.
I

to se tie kase, njezina je svrha dobra, samo kad bi se s njom onako postupalo; eto i ja sam dao dva talira; drago bi mi bilo kad biste mi m ogli sviju darovnika
I. F. J uki tf : P u t o p i s i i i s l o r . - e t n o g r a f , r a i l ov i ' 28

434

P isci Bosne i H ercegovine, Iva n

Frano Juki

imena i koliko je k oji dao prepisati i poslati- P ozdravite m i Baltia; drago m i je da je sreno vid io opet svoju otad binu. H vala mu na posla tom daru! P o zd ra v i Laziu, n je govu. sam kn jigu prim io. Lagah jo nisam primio, ako prim im , poslau mu. Ja sam svakako namislio sad u pram aljee na tampu k n jige: P r ija te lj bosanski. Do 20 dana ga zgotoviti i provin cijalu na pregledanje poslati. djelo, ako imadne prenumeranata, izlaziti svake poslati mislim Ovo e godine.

lanci su za ovu godinu sljedei: L- Z em ljo- i dravopisni pregled turskog carstva u Evropi. II. Starine bosan ske. III. ivotopis fra M ate Benlia, biskupa biogr. IV . K n jiestvo bosansko. V. Narodne pjesme. V I. Nar. pri p ovijetke. V II. Nar. poslovice. V III. Nar. zagonetke. V i o ovom e nikom e nita ne kazuj te, a svoje m i m n ijen je p rioptite. Pozdravi mi sve znance i p rijatelje. Tebe osobito lju bei ostajem U Varcaru, 27. sijenja 1850. T v o j Juki

X X IV (L ju d e v itu G aju) D ragi moj gospodine Lju d evite! Z elja je m oja bila ovam o doavi pisati vam i zahva liti na vaoj dobroti i uljudnosti iskazanoj od vas prama meni, ali sam ekao togod izvjesnog, da vam, ako e biti i kasnije prioptim . to ste vi preporuili, a ja obeao, to sam po mogunosti radio kod ovdanjih Slavjana. . . g. Pejakovia najm unije sam obavijestio o vaim dobrim nam jeram a: da vi elite sada svojski raditi itd. g. M ikloi

zaudio se je odvie, da ja drugo govorim o vama, a da

Pisma

435

drugaije od drugih uje? Drutvo na akcije za kn jigotrtvo nikojim ne moe iz glave da izbije! Ja sam im naveo priliku od. tri brata, k o ji kad su na troje podijelili batinu, svakom malo zapalo, brzo sva tri propala . . . N ajpotlam sam ih uvjerio da sa svojim drutvom nee mnogo uspjeti, a to zato, je r nemaju ovjeka okretna, kao to je g. Gaj? O vo se je vrlo dopalo; opomenuo sam ih na njihove po govore, da v i sad nita ne radite, da se obazru na okol nosti mune, a protivno e se naskoro u vjeriti itd. itd. O vdje sa Slavjanima dobro sam se upoznao, kad se sastanemo kazau Vam. M oje djelo Bosanskog p rijatelja teko ekaju i eljno ispituju kada e b iti gotovo? Dakle, gospodine, ako niste metnuli pod tisak, to vas m olim da ga to prije meete, da se ne hvatamo u lai, jerbo sad, kad je objavljeno i kad svako eljno ieka, ako kasno izae, gubi pola cijene; nek vam je, dakle, svesrdno p re porueno da ga meete pod tisak; istisakah od 1.000 nita manje.
i

Danas je bila u IOV2 ura deputacija kod g. bana, predvodio je trosmajer, i ja sam tude bio, Potlam g. biskup prikazao me banu, komu je drago bilo. Od Jelakinje ree, da mu se dopala, ree; Kano Kai dobro pjevate. G. trosmajer prim io se je svojski moga posla, danas je predao pisma g. banu, a kasnije e Schwarz K u lmeru, Bachu itd. Ban sutra polazi zaista preko Varadina, ja u u utorak. Kod g. M ilivoja bio sam, on ree mi da je dobro da kuam ovim putem, zatim preko srpske A gen cije. Pozdravite vau gospoju, p rijatelja Cavlovia i mladu gospodinu od strane njezina oca, komu sam predao po slane stvari. Danas e biti gotov carski m anifest na H rvate, kog e ban sobom ponijeti: ujem a e do sabora budueg ostati sve pri starom upravljanju po banskom vijeu. Plug,
28*

436

Pisci

Bosne i

H ercegovine,

Ivan

Frano Juki

-kau, doi e tamo da organizira Hrvatsku. O ovih no vosti ne treba da ta piete u novineL ju b ei vas iskreno, ostajem U Beu, 21 lipnja 1850. istinski prijatelj I. F. Juki

XXV (L ju d e v i t u G a ju ) M n ogocijen jen i gospodine! K ako sam otiao od vas nita ne ujem, jeste li Opisanje Bosne metnuli pod tisak i dokle e gotovo biti? Ja bih elio da to bre bude gotovo, a kad bude go tovo, od ono m ojih 100 istisaka 30 podajte upanima na moj konat na rasprodanje; 10 istisaka, lijep o vezanih, neka bude na moj raun, te m i ih zajedno sprem ite sa A b e cedarom m ojim , koga dajte onako m eko uvezati, kao i p rvo izdanje, te poaljite u Sisak na g. Franu Kernera, u Gradiku Staru na g. Adam a Vem era, ekspeditora, u Ba njaluku na g. oru Delia, trgovca,to vas m olim da ui n ite to. prije. N ovoga to imamo da je Omer-paa danas krenuo se iz Banjaluke put K ra jin e sa 4.000 vojn ik a i 13 topova; na putu u Varcaru prikazao sam mu jedan istisak Bos. p rija te lja , to mu se v rlo dopalo, pisao mi, te sam za n jim doao u Banjaluku; malo me je p rija tn ije prim io nego Jelai, i m oje mu je im e radi knjievnosti vie poznato, i to kao turskome pai i otomanskom seraskeru, nego hr vatskom u banu i austrijanskomu feldcegmajsteru. Om erpaa on je ne samo H rvat, nego i Slavjanin i domorodac,

Pism a

437

odvet d ; _ m : razborit; dvaputa sam kod njega preko dva sa:a i :: raario me sa 500 groa; naredio mi da zar vederr. ;fir .u openitu u Bosni korespondenciju politiku i da rr. - avem uredna izvijea. Iz velik e m oje k vama p riv r i -.:-v. za vas ovo javljam vam, elei da tajno ostare : v : : meni i Omer-pai, to vam piem, nek ne ide u nevine ni na ulice. . .
1

~ : : : : bi bilo, da v i uinite jedno povorenje Om erpai na b :u n s k o j granici i da mu Bosnu preporuite; ako vam auszrraiiska politika ne smeta? Za N o vin e * vae sad vam nemam kad pisati, ve nastojau to prije. 2 e li: bih znati kako prolazite s Bosanskim p rija te lje m i rr.:ie:e li pod istim ugovorom drugi svezak prim iti? T o javn e prije: do dva mjeseca drugi u vam svezak poslati Pozdravite vau gospoju, avlovia i sve p rijatelje. Inubei vas ostajem iskreni prijatelj U Banjaluci, 8 rujna 1850. I. F. Juki

XXVI (fra Bon i Perisiu) D ragi moj fra Bono! .'a san tvoju posljednju prim io: K o le n a r sam ti ja zaista spremio, ali ga je neko spedno iz tv o je sobe, na to pazi! M iesto itanke mogao sam se prevariti, te ti spremiti dva stoL Bto ti sad: 10 Bos. p rija te ljt pet si platio, eto 1 K o le ro ar i 1 itanka. Dobro nije jo itampan. Ja sad n em an kad raunati. To oprem i u Sutisku, P ozdravi K a raulu nek m i oprosti da B u k vara ne aljem, zato to

438

P isci

Bosne i H ercegovine, Iv a n

Frano

Juki

ih sad ne mogu ponijeti. N ovog bih ti imao mnogo kojeta pisati, ali pustog vrem ena nemam da se naspavam. O m erpai poklonio sam Bos. prijatelja , to mu se dopalo, da rovao me s 500 gr. On je m oje lanke od 10 godina itao u D a n ici, on je domorodac etc. etc. N aloio mi je da zavedem ope dopisivanje po svoj Bosni, to se god do godi vana, da mu ja v lja m etq. etc., trud velik i. O m erpaa cijen i me i m oje savjete rado slua, zato kod njega za kranstvo nadam se da u mnogo, izrad iti moi etc. T i od ovoga ne kazuj nita nikomu. Ostaj s Bogom i lju b i lju b eeg tebe. Eto ti ICastriota k: 30. Varcar. 17. rujna 1850. T v o j Juki

X X V II ( L ju d e v itu Gaju) U Varcaru, 28 studenog 1850. V e lec ijen je n i gospodine! Ja sam ostao duan vam a zahvaliti na ime asnog pjesnika Jelakinje , k oji m i je to preporuio i kom e je je v rlo m ilo bilo v id iti onako lijepo utitenu, od koje vi niste troka tedili da to ljepa i ugodnija izvanjskim vidom postane; ja vam dakle sad na im e n jegovo zahva ljujem . a i od n jeg o v e strane slijedie vam lijep a zahval nost. Is ti spomenuti pjesnik ovo iznova sastavio je: P je sm u na slavu biskupa trosmajera, te je sad aljem, da ako vam se v id i vrijedna, da je tiskate kao i Jelakinju , o vaem troku, samo da na m e nekoliko istisaka poa ljete, a ostalo nek je na vae razreenje; to vas m oli spo-

Pism a
i'

439

menuti pjesnik, a i ja o n jegove, strane a i od moje. Istina, znademo mi da imate dosta preko reda trokova, nita nemanje usuujem se i ja napastvovati vas, to ne bi bilo uputno, da mi nije vaa domorodna ljubav poznata.
4

U ime II sveska Bosanskog p rija telja pisao sam vam jesenas, a i kasnije preko Kaia pitao: hoete li pod prijanjom pogodbom prim iti troak na se; odgovora jos nemam* M olim vas da mi preko Kaia ja vite to bre u ime toga, drugo u ime ove Pjesme, hoete l i je tiskati oli ne? Tako isto molim da uinite i s Opisanjem Bosne kad gotovo bude onako kako sam pisao vama i ka snije Kaiu. S ovim ostajem ljubei vas i pozdravljajui; pozdravite vau gospoju i malu djecu. Iskreni prijatelj I. F. Juki

X X V III (fra Grgi Martiu) U Drenju, 10 srpnja 1856. M ili moj prijatelju Martiu! Pismo tvoje o 11. lipnja prim io sam. Ja zahvaljujem na brizi i trudu kog ulae kod asnog V ezira za moj po vratak! Vjeruj, prijatelju, da mi je ovdje zdravlje tako klonulo da nema dana da mi to ne fali, sad u ovim bur nim okolnostima, ali mi ovdje zrak nikako ne prija, mnogo sam zd raviji bio u Ita liji i Dalmaciji, al ta emo kad je tako. Pise mi Vranicany iz Biograda da je on, istina, opre mio moje knjige po konzularskom potariji do u Brod,

440

Pisci Bosne i H ercegovine, Iva n

Frano

Juki

ali se ne sjea na koga, zato tebe m oli da tude u konzu larnoj kancelariji potrai cedulje potanske od ono doba, tj. mjeseca oujka g. 1852., to vas i ja molim, neemo li u trag unii, premda on pie, ako se ne nae, da e drago voljn o isplatiti. Lju bei te i pozdravljajui jesam -

stari p rijatelj I. F. Juki

X X IX (jra G rgi M artiu) Stari moj prijatelju i domorodce! N a asno pismo tvoje od 5. veljae o. g. sad se istom oduujem- Evo e naskoro biti po godine da se bolestan sve jednako po postelji prevrem . O zdraviti se ne more, u m rijeti se ne da. Istina da m i je sad neto bolje nego je bilo zimus, kad sam bio i svetotajstvim umiruih p rovien, ali pri svem tom e jo sv. mise ne mogu govoriti. A k o m i ikoliko bude bolje, morau ii u Petu ol u Be da traim Ijekarsku pomo, ako se pomoi moe. Bio je ovd je na Suki desetak dana i prepisao mi salep d a p ije m , pa nita b olje bolest se u vijek povraa. O vdje prilazem pismo, k oje m olim da ga preda u tavnici gdje je na Sokevi; tu se nalazi taj ore D am janovi iz Varcara, moj negdanji uenik; njega p riju porad neke d jevojk e i hoe silom da ju uzme etc. M olim te, porad starog p ri jateljstva, da mu koliko moe pomogne da se te bijede oslobodi, Jo u te m oliti da mi, ako je kod tebe, puto pis u Carigrad pok. Dropulia poalje na slubu, i ako

Pisni a

441

n ije kod tebe, da mi ga nastoji nabaviti erga lrestitutionem. M ene premda bolest tare, nita neman je pom alo se i sad bavim knjievstvom i ako mognem ikako, nastojau m oje P u to v a n je dovriti. P ozd ravi Lju b ica i sve ostale m oje tude znance, kanoti Pepu Stipu Knezia s ci~ jelom njegovom fam ilijom , Niku P a vlo via Livnjaka, Niku karica, Maru Tominu, Ristu Radulovia itd. P. P. Nadam se da e tamo oko Uskrsa p risp jeli moj roak A n to K a ji u im e tiskarnice; m olim te budi mu na ruci, neemo li i mi tu sreu doiviti a imadnemo bosansku tiskarnicu. Ljubei* te i pozdravljajui ostajem U akovu, dne 25. oujka 1857. T v o j I. F. Juki