Sie sind auf Seite 1von 36

PATULJAK VAM PRIA AHMET HROMADI

TAJNA NEOBINOG JEZERA ILI KAKO JE NASTALA OVA KNJIGA Naa je uma puna tajni i udnih stanovnika koje nikad niko nee uspjeti sakupiti na jedno mjesto i izbrojati. Tako je Ljiljanov otac poinjao svoje prie o planini koja se prostirala iza sela, u nedo led prema moru. !riao ih je esto, naroito zimi, pored toplo o njita dok je na"polju padao snije i ladna zvijer tra#ila sklonite. Ljiljan je pa#ljivo sluao oeve prie, a poslije to a kovao smione planove kako e obii itavu planinu i za"viriti tamo dje niko nije zavirio, $ko jo uspije da prona%e patuljka &latibora, 'o kome je otac esto, ovorio( i da se sprijatelji sa njim, onda e mu sva vrata biti otvorena. )esto i znati#eljno je posmatrao visoke planinske vrhove na ko"jima su se odmarali oblaci i pitao se* +dje li se zapravo nalazi taj &latibor, - ko a uopte mo#e pronai u tolikoj planini, To su bila pitanja na koja mu niko nije mo ao dati pouzdan od ovor, ak ni otac koji je znao da &latibor #ivi u planini i nita vie. Nikad a nije sreo, i kad je Ljiljan jednom zapitao kako zapravo iz leda taj &latibor, on se malo zamislio i od ovorio neodre%eno* !a tako malen i uvijek nasmijan. .o#e se bez muke popeti na svako drvo, esto jae na jelenima, vukovima i starim lisicama. $ kako je odjeven, pitao je dalje Ljiljan. /a#u da nosi odijelo napravljeno od umsko cvijea. Naoru#an je lukom i strijelom a vjerovatno nosi i kakav ma. Tako je Ljiljan stekao neodre%enu predstavu o &latiboru, ali je jo uvijek lavno pitanje kako pronai patuljka ostalo bez od ovora. 0eliku planinu ovjek nije mo ao prei ni za mjesec dana, a djeak nije smio ni pomisliti na takvu avanturu. &ato se koristio svakom prilikom da ode u umu, bilo s ocem bilo s djeacima iz sela koji su ljeti, na sunanim poljanama, brali ja ode. -, razumije se, uvijek se nadao da e ne dje u kronji drveta, u rmu ili visokoj travi opaziti &latibora. 1premao se da mu pri%e i oekivao da e tako zapoeti njihovo prijateljstvo. $li nade su ostajale prazne, i kad od bi se vraao kui, morao je da tjei sam sebe* /ad dru i put do%em u umu, &latibor e se si urno pojaviti.

3io je uporan, vjerovao je da e mu se kad4tad osmijehnuti srea i, kao to e se kasnije vidjeti, imao je pra"vo. 5er &latibor se ipak pojavio. $ do odilo se to jedno -jetnje dana, kad je Ljiljan brao ja ode, kad je umski zrak bio pun mirisa smole i divlje cvijeta. 6 vrikama jela se i rao vjetar, ne dje ukao olub, a na jednoj rani se um"ivala zlatna kuna. 0isoko u plavom prostoru kru#io je du okrili orao, a na sve strane se uo apat nevidljivih i arenih stanovnika planine. Ljiljan ni ovo puta nije doao sam da bere ja ode. 7oao je s rupom djeaka koji su se dovikivali po polja"nama plazei ptice i sitne zvijerke sakrivene u travi. Tek oko podne okupili su se i sjeli u ustu hladovinu borova da ruaju. 8az ovarali su #ivo, izmjenjivali utiske, a nisu zaboravili ni &latibora. /o zna nije li nas posmatrao dok smo brali ja ode ree djeak kome je bilo ime 5asenko. da li nas jo uvi"jek ne posmatra odnekle, 5a ne vjerujem da taj &latibor #ivi ovdje upade dru i djeak. Neko je jednom izmislio priu o njemu i sada svi vjeruju da je istinita. -stinita je odluno od ovori Ljiljan. &latibor #ivi u ovoj umi i mo#e se svako asa pojaviti me%u nama. 1amo a ti ekaj nasmijao se onaj nepovjerljivi djeak. $ ja ka#em da e ti prije narasti brada ne o to e doekati to &latibora. 5a nikad neu prestati da a tra#im. Ti si pravi djeak ree neko veselim lasom i to isto asa iza drveta iskoi patuljak i zapjeva posmatrajui zau%eno drutvo. -me mi je &latibor 6 umi sam no i dan, .no ih tajni dr#im klju. !oznat mi je svaki kut. 1vi su ledali u nje a nijemi i nepokretni. /ako i ne bi, Toliko su puta sluali priu o malom umskom pa"tuljku, prepirali se, kao to smo uli, ak i oko to a da li su te prie izmiljene ili ne, a on se eto odjednom obreo me%u njima. !ao je kao s neba i poeo ovoriti tako kao da djeake poznaje ve du o vremena. $ ko mo#e tvditi da ih nije poznavao, /o zna nije li ih svaki put kad su dolazili da beru ja ode posmatrao odnekle iz uste kronje drveta ili visoke trave, /ad je zamukao &latiborov las, pod starim borom je zavladala tiina. !rvi se snaao Ljiljan. !ro ovorio je drhtavim lasom onako kako ovore djeaci kad ih uitelj prozove da neto ka#u o lekciji koju nisu nauili. .eni je dra o to si doao me%u nas... Nama je svi"ma dra o... Nije umio da zavri reenicu. &amucao je, zapetljao se i si urno bi se obrukao da a nije spasio sam &latibor. &nai, primate me u svoje drutvo, !rimamo9 !rimamo9 od ovorili su odjednom svi djeaci. &latibor je odmah sjeo na niski panj, spustio na zemlju luk koji je nosio na ramenu i rekao* Nadam se da emo postati dobri prijatelji. $ko #elite, mo u vas odvesti na poljanu dje rastu najsla%e i najkrupnije ja ode. $ko #elite, mo u vam pokazati !tije jezero. !tije jezero9 zaudie se djeaci. &ar takvo jezero postoji u ovoj umi, !ostoji nasmija se &latibor. 1amo treba znati kako se tamo dolazi. $li mi se prije zalaska sunca moramo vratiti kui primijeti Ljiljan. &latibor se opet nasmija* &nam da se morate vratiti. - vratiete se na vrije"me. 7ok sam ja sa vama u umi, mo#ete biti si urni neete zalutati, nee vas niko napasti. $ je li daleko to jezero, upita Ljiljan. Nije daleko. $ i daje daleko, ne bi nas nita sprijeilo da odemo. !ozvao bih jelene i oni bi nas odnijeli tamo. To bi bilo lijepo uzdahnu 5asenko. &aista dodadoe i dru i. 3ilo bi lijepo jahati na jelenima.

7ru i put od ovori &latibor. $ko opet do%ete ovamo. 7oi emo si urno za rajae djeaci. 7oi emo odmah sutra. &latibor skoi s panja, uze luk, popravi svoju iljatu kapu, napravljenu od cvijea i ptiije perja, pa naredi* /reimo9 5a u naprijed, a vi za mnom. 7jeaci nisu ekali da im se dvaput ka#e. 3ili su isuvie radoznali, isuvie ih je privlaila tajna neobino jezera da bi postupili dru aije. $ mo li su da se zapitaju* ;ta e se do oditi ako nas patuljak zavede u dubo"ku umu i ostavi, $ko je nje ova pria o jezeru obina varka, Ne, nisu se zapitali. -li bolje reeno, ne to asa. Tek kad su zali u ustu sumu borova, poela je da ih na riza sumnja, poeo je da ih hvata strah. )ak ni Ljiljan, koji je toliko #elio susret sa &latiborom, nije ostao miran pa je po"mislio* <3olje bi bilo da se vratimo dok nije kasno. 7a zau"stavimo &latibora i ka#emo* .i neemo dalje, mi se boji"mo.< $li kako da to saopti dru ovima, .o li bi se nas"mijati, nazvati a kukavicom, mo li bi da mu ka#u* <Ti se vrati, a mi idemo. .i vjerujemo &latiboru.< $ ko je vie od nje a priao o &latiboru, ko se, ako ne on, hvalio da e pretresti svu planinu dok a ne prona%e, Ne9 Treba ii naprijed pa ta bude. !atuljak je ipak dao rije da e ih na vrijeme izvesti iz ume. Ljiljan nije znao da su slinim mislima bili zao"kupljeni i ostali djeaci i da iz istih razlo a kao i on nisu nita ovorili. /oraali su nastojei da upamte put i oe"kivali as kad e se patuljak zaustaviti i rei* Tu smo9 ;uma je postajala sve ua, inilo se da na tu zemlju ispod stoljetnih borova nije stupila ljudska no a, da ak i zvi"jeri nerado zalaze u taj kraj. Ni ptice se nisu ule, ni vjetar se nije i rao u kronjama. $li patuljak je skakutao si urno kao da poznaje svako drvo, svaku travku. &austavio se tek kad je sti ao do kameno brda, okrenuo se djeacima i rekao* 3lizu smo9 !ut do jezera vodi kroz ovo brdo i nije du . 7akle, samo naprijed. 7jeaci se nisu pokrenuli. =ni su u isti mah pomi"slili da ih patuljak #eli namamiti pod zemlju odakle se ni"kad nee vratiti. &ato je, eto, i izmislio priu o jezeru. Ne, oni se nee dati prevariti9 &latibor je ve bio skoio na jedan kamen, ali kad je vidio da djeaci stoje nepomino, upitao je* 0i se bojite,9 7a prvi je pro ovorio Ljiljan, a to je bilo dovoljno da se jave i ostali. Neemo unutra9 Neemo pod zemlju9 !atuljak nije oekivao takav otpor i nekoliko asaka je nijemo posmatrao djeake. =nda je mirno od ovorio* 5a ne mo u da vas vodim tamo kud ne #elite. .islio sam da smo sklopili prijateljstvo, da mi vjerujete. &nai, prevario sam se, iako mi je #ao to je tako. 0ratiu vas na poljanu odakle smo poli, a onda zdravo zauvijek. -pak moram da vam ka#em* &latibor nikad nije po azio svoju rije i nikad niko nije obmanuo. 7jeaci su osjetili da patuljak ovori istinu, da a je njihovo nepovjerenje uvrijedilo. - zato su u isti mah, odlu"no, bez do ovora, povikali* 0odi nas9 .i vjerujemo u tvoje prijateljstvo9 =prosti to smo tako postupili9 &latibor je utio nekoliko asaka, razmiljajui, a onda rekao*

>

&aboraviu sve ovo. 6vjeren sam da ovorite iskre"no i to mi je dovoljno. !o%ite za mnom. 6li su u otvor sakriven iza visoke stijene i zaudili se kad su vidjeli da unutra nije ni usko ni tamno. To u stvari i nije bio hodnik, to je bila podzemna dvorana osvi"jetljena dnevnim svjetlom koje se probijalo kroz mno o"brojne pukotine izme%u stijena. Ne dje se uo #ubor vode i ne dje duboko, kao u ai, odzvanjao je svaki korak. 1ad ste se uvjerili da ovaj put ispod zemlje nije tako straan nasmijao se &latibor. Nije nimalo straan potvrdili su djeaci koji su ponovo postali veseli. Nismo ni znali da pod zemljom mo#e biti ovako lijepo. $li taj put nije bio du . .o#da sto metara, mo#da malo vie. 7jeaci su se zaudili kad su se odjednom nali na otvorenom prostoru. - ne samo zaudili. &astali su kao uko"pani oarani onim to su vidjeli. !red njima je bilo jezero, malo jezero usred crne, borove ume. 1a svih strana niz stijene ruili su se vodopadi, a u jezeru se kupale ptice kakve su djeaci ve vidjeli i kakve nikad nisu vidjeli. Ne, nisu se samo kupale. - rale su se nad vodom i u zraku, na pijesku pored obale, a mno e su pjevale sjedei na borovim ranama. 1toti"ne lasova. 1totine ptica. /ao na nekom velikom vaaru. 7olazak djeaka uznemirio je areno drutvo. =djeknuli su povici uzbune i ptice bi si urno poletjele s jezera da &lati"bor nije skoio na kamen i poeo da ovori jezikom koji djeaci nisu razumjeli. To je bilo dovoljno da se ptice smire i, umje"sto da pobje nu, one su sad cvrkutom i pjesmom pozdravile svoje oste. $ kad je nad jezerom zavladala tiina, ponovo je pro ovorio &latibor obraajui se djeacima* 5este li sad zadovoljni, prijatelji, Nije potrebno ponoviti njihov od ovor. 7jeaci su bili ne samo zadovoljni, oni su bili oduevljeni, jer je sve to to su mo li da vide podsjealo na jednu od onih mno o"brojnih bajki koje su esto sluali. &ar su mo li i u snu da zamisle takvo umsko jezero i takav ptiji skup, Nisu, razumije se. $ to nije bilo sve. &latibor ih je proveo oba"lom jezera ispod slapova, ptice su se skupljale oko njih, padale im na ruke, na ramena. /ad su sjeli u hlad crno bora, &latibor je rekao* &nam mno o pria o pticama. $ko #elite, mo u da vam ih ispriam. /ako da ne #elimo. !riaj odmah spremno su se odazvali djeaci. 7obro pristao je patuljak. 7anas u vam ispriati jednu tu#nu, vrlo tu#nu priu. = ptici iji se #ivot zavrio u jezercu. = ptici kakvu vie niko nee sresti ni u ovoj ni u dru im planinama. -me joj je bilo &latokljuna... Tajko je na obali malo , neobino jezera poeo da pria patuljak &latibor. 7jeaci su a sluali pa#ljivo. Na kraju kad im je iz ovorio posljednje rijei prie, du o su ut"jeli, a oi su im bile pune suza. Tako je bar meni kasnije, mno o kasnije, izjavio Ljiljan. =n mi je ispriao sve &latiborove prie? a ja sam ih zapisao i unio u ovu knji u. !rie su prilino tu#ne i nema ih mno o, Nema zbo to a to su se sastanci u umi i na jezeru na lo prekinuli. &ato doznaete na kraju knji e. ZLATOKLJUNA PTICA 0i niste uli priu o zlatokljunoj ptici, =tkuda bi je mo li uti9 Ta pria se rodila u dubokoj tiini tamnih uma. Tamo se izle la ta ptica, a las o njoj pronio se dale"ko po radovima i selima. /o je prvi vidio zlatokjunu pticu, ne zna se tano. .o#da zalutali putnik, mo#da lovac, Ljudi su se u poetku zaudili i nisu povjerovali da takva ptica uopte postoji. To je bajka rekli su. 7a postoji takva ptica, ona bi bila dra ocjena kao biserna koljka na dnu morskom. $li su mno i bili znati#eljni i poli su u umu da se uvjere. $ kad su tamo sti li, du o tra ali dok nisu pronali zlatokljunu pticu. tada su pomislili*

-stina je9 !riao zlatokljunoj ptici nije izmiljena9 To je bilo dovoljno da u planini zapone lov na pticu kakav dotad nije bio upamen. &latokljuna ptica nije vie ni dje imala mira. !ronalazili su je dje od bi se zaustavila, onili je bjesomuno i nastojali da je uhvate. &bo nje su po drveu bile postav"ljene zamke, a po planini razasute mno obrojne stra#e i zasjede. 1amo nou, kad bi pao mrak, nesrena ptica bi uspi"jevala da na%e malo mira. - to je bilo naj ore, nije znala zbo e a je one. 5ednom kad se, umorna od bje#anja, spustila na rm i poela da plae, doletjela je do nje mala sjenica i upitala* &ato plae, lijepa ptico, .o u li ti pomoi, Ne znam mo#e li mi pomoi. !laem jer sam nesrena. 6 itavoj planini nema za mene vie mirna mje"sta. +dje od se zaustavim, pronalaze me i one. $ zato me one, ne znam. /ako ne zna, zaudi se sjenica. Ti ima zlatni kljun. $ ljudi cijene zlato. =naj ko te uhvati, postade bo at. !rodae te i do kraja #ivota e pro#ivjeti u kavezu. .o#da e to biti lijep kavez, ali ti vie nikad nee vidjeti zelene ume i tvoja krila nee nikad osjetiti toplo milovanje zraka u letu. Tvoje srce de eznuti za plavim daljinama, a daljine e ti biti nedokuive... Ne ovori mi vie o tome tu#no uzdahnu zlatokljuna ptica. Nikad neu dozvoliti da me uhvate9 Nikad9 - od tada je jo bjesomunije bje#ala i skrivala se od oka lovaca. $ svaki dan joj je bio te#i i nesreniji. 1amo su joj tamne noi donosile mir. - esto je plaui doekivala zoru. <7okle u ovako,<, mislila je. <7okle u ovako #ivje"ti,< !a, ipak, postojala je nada da je nee uhvatiti, sve dok jedno a dana lovci ne donesoe dva sokola i ne pustie ih da je one. - tada zlatokljuna ptica prvi put sasvim jas"no shvati da nee umai.6zalud je bje#ala, uzalud pokuavala da se sakrije. 1okolovi su je pratili u stopu i svaki as se inilo da e je uhvatiti. &latokljuna ptica ve poe da ubi hrabrost. - tada opazi ispod sebe bistru vodu planinsko jezera. =pazi i pomisli* <3olja je smrt u valovima ne o sloboda u kavezu.< &latokljuna ptica donese odluku* opusti krila i strmo lavce pojuri u dubinu. 3istra planinska voda doeka njeno nejako tijelo. !tica jo jednom, posljednji put po le"da nebo, sunce, vrhove planine i potonu. 1okolovi su je uzalud tra#ili kliktei i jurei iznad jezera. &latokljuna ptica je bila sad si urna, sasvim si urna. !tica koja je vie voljela smrt ne o ropstvo. BIJELI SLAVUJ 6 kronji stare zove jednom u proljee, kad je opadao cvat i kad a je vjetar na svojim krilima nosio visoko u zasvo%e neba, izle lo se pet slavuja. 3ili su jednako sitni, ladni i olu#dravi. .ajka ih je svako jutra, u osvit zore, budila svojom pjesmom i oni su, sluajui njen zvonki las, pitali* /ad emo i mi tako zapjevati, 1luajte i uite ovorila im je majka. 1lavuj koji ne umije pjevati najnesrenija je ptica na zemlji.. )im su slavuji malo ojaali, majka se zaudi i izne"nadi kad jednom od njene djece naraste kao pamuk bijelo perje. $li se jo vie iznenadi kad taj isti mali, neobini slavuj proprhuta i poe pjevati prije ostalih. !jevao je najprije tiho, a kad mu las ojaa, pope se na najviu ra"nu zove, doeka da prestane pjesma mno obrojnih slavuja u okolici, a onda on sam, u tiini koja je nastala, zapjeva suncu koje se ra%alo na istoku. !jesma je bila tako neobina,

tako zvonka i divna, da vie ni jedan slavuj ne povede pjes"mu i svi pohrlie zovinu rmu da vide to novo pjevaa. - kako se samo zaudie kad na rani u ledae bijelu pticu9 !a ovo nije slavuj rekoe mno i. !jeva kao i mi, a nije nae roda. !erje mu je olubije, a rlo slavujevo dodadoe dru i. !a ta je onda, upitae trei. 1lavuj sam, brao, ro%en ovdje u rmu zove poe da ih uvjerava bijeli pti. -mam majku, brau i sestre. Tano je, to je moje ujete potvrdi majka koja je u tom asu doletjela i spustila se na ranu zove. =tkad se slavuji bijeli ra%aju, javie se mno obrojni lasovi. Nikad nismo vidjeli bijelo slavuja. Ne primamo a u svoj rod. Nek ide olubovima. Nemojte a dirati poe moliti majka. 5o je nejaak, u inue na putu. Nek ide9 za rmjee slavuji koji su smatrani najbol"jim pjevaima. =ni su svakako htjeli da a sklone jer su od"mah shvatili da bijeli slavuj pjeva bolje od njih, i u njima se poela buditi zavist. - mali slavuj napusti zovin rm. /rila su mu bila jo nje#na za du let, a put nepoznat. 3io je tu#an i plakao je od #alosti to je tako neoekivano morao da napusti toplo nijezdo i to su a slavuji nepravedno istjerali iz svoje velike porodice. 6pravo kad mu je ponestalo sna e za dalji let, opazi on na jednoj livadi jato bijelih olubova. =hrabri se i spusti na zemlju, me%u njih. =ni se malo zaudie neobinoj ptici, a jedan od njih, po dr#anju najstariji, upi"ta* /o si ti, maliane, i ta tra#i ovdje, 3io sam slavuj pa su mi rekli da pripadam olubo"vima. 7oao sam da pitam hoete li da me primite u svoje jato, /ako emo te primiti kad nisi olub, rekoe svi u jedan las. !otra#i, maliane, drutvo kome pripada izusti po"uno stari olub. .e%u nama bi uvijek bio stranac i ni"kad ne bi naao to #eli. 3ijeli slavuj opet prikupi sna u i podi#e se s livade. Nije iao daleko, spustio se u jedan rm i razmiljajui o svojoj sudbini pro ovorio* 7a li je jo iko bio ovako nesrean kao ja, Niko nee da me primi u drutvo. Ne preostaje mi nita dru o ve da lutam po zemlji i da ne budem ni slavuj, hi olub, ni vrana... 1a#ali se mali slavuj nad svojom sudbinom i zapjeva tu#no kako nikad ni jedan slavuj nije zapjevao. !jevao je o toplom nijezdu iz koje je morao da odleti, pjevao je o svojoj nesrei i usamljenosti, o visinama i daljinama koje nje ova slaba krila nee moi da savladaju. )ue a olubovi na livadi i podi oe lavu. )u a i orao u modrom visu i prestade da mae krilima. )u a i ovjek koji je prolazio putem pa i on zastade... +las malo slavuja se razlije ao po zemlji i topio kao sunev zrak. 6mukoe i popci u travi i #abe u bari. Ni ptice, ni #ivotinje, ni ljudi nisu dotad uli tako tu#nu, potres"nu i lijepu pjesmu. 1vi su kao zaarani sluali bijelo slavuja. .no i su uzdisali i plakali. )ak i vjetar prestade da se i ra u travi i crn oblak na nebu ne prosu kiu dok u rmu ne utihnu slavujev las. - kad je ve prestao da pjeva, jo du o je nad livadama i lu ovima vladala tiina. 1ve je ekalo da opet pone. $li je bijeli slavuj ve odletio dalje. /uda to ni on sam nije znao. =d tada je stalno lutao sam i tu#an? i pjevao je uvi"jek samo svoju pjesmicu. !jevao je dje od bi se zausta"vio. - tada je sve #ivo zamiralo i nje a slualo. /ad bi se naao ne dje u lu u dje su se slavuji vese"lili i rali ili pjevali, njemu je bilo najte#e. !ritajio bi se pod ustim liem i tako nevidljiv du o posmatrao ta rade, sluao ta ovore. 7onosio je ak i odluku da bane me%u njih, da im ispria sve o sebi i zamoli ih da a prime u jato. $li nije imao hrabrosti da ostvari tu odluku. 3ojao se da e a otjerati, da e mu jednostavno kazati nek ide otkud je i doao. &nao je da bi mu poslije to a bilo jo te#e, jo stranije... /oliko je malo trebalo pa da tu#ni slavuj postane opet sretan, 7a na%e prijatelje, da jutrom

kao i svi slavuji pje"va veseli pozdrav suncu. !rolo je i proljee i ljeto, a on je jo uvijek lutao sam. 7ola je jesen. 7olo je vrijeme da slavuji napuste svoje lu ove i krenu na put u toplije krajeve. - krenuli su. =pustjeli su lu ovi i vrtovi. 6mjesto njih sad je u drveu pjevao vjetar, ruio s rana lie i naputena nijezda. Tada mali, bijeli slavuj osjeti jo jau tu u. 1ad je bio potpuno sam, sad je bio i jedini slavuj koji nije poletio na ju . -stina, niko a nije spreavao da to uini. $li i tamo, u nepoz"natom kraju, ekalo aje isto pa zar onda nije bilo svejedno dje e prezimiti, ako uopte prezimi, !ostajalo je sve hlad"nije, sve #ee su padale kie a rmovi nisu vie pticama pru#ali dobar zaklon jer se lie suilo i opadalo. Ni bijeli slavuj nije tako lako nalazio zaklona. $ jedno popodneva, kad se umoran i prozebao zaustavio u o oljelom vrtu, poeo je da pada snije . Nijedna ptica nije letjela nebom. Ni jedna ptica, daleko unaokolo, nije putala las kao da je itav ptiji rod izumro. )ak ni vrapci, ti vjeni pokuari, nisu pomaljali klju"nove ispod strehe, namirisali su snije i pritajili se. <1ve ptice su nale utoite<, mislio je mali slavuj, <samo ja ne znam kuda u. 1lavuji me nisu pozvali da kre"nem sa njima. Ni dru e ptice me nisu pozvale. !a ta u sad da radim, ta u da radim,< =blaci su sve jae posipali zemlju pahuljama. /rupne i vla#ne, one su se odmah topile. !a snije je bijel kao i ja zaudio se. 7a sam otiao na ju , ne bih to znao. $ nije ni straan. &bo e a se onda toliko boje snije a, &bo e a bje#e od nje a, &aista, bilo je prijatno posmatrati kako pahulje padaju i isto asa umiru. !okuao je ak da jednu uhvati u kljun, podi ao je lavu i du o se tako zabavljao. $ pahulje su samo padale, padale. !ostajale su ue, suvlje i hladnije. Nisu se vie topile, prekrivale su la ano zemlju, drvee i krov na kui do vrha. - mali slavuj je osjetio njihovu te#inu. !oeo je da ih stresa, ali one su se ponovo lijepile za nje ovo perje, one su bile nemilosrdne. <&atrpae me<, prepao se odjednom, <zatrpae me sas"vim.< !remjestio se u dru i rm. .islio je da e tamo biti bolje. $li i tamo je padao snije i tamo je bilo hladno. <&atrpae me<, pomislio je ponovo, <ovdje e biti moj kraj.< Cto dolo je i to. !oslije sve a to je do#ivio otkad je morao da napusti porodicu slavuja, otkad je postao osamljenik, lutalica i poeo da pjeva tu#nu pjesmu o sebi, o svo"joj nesrei. Niko nee po#aliti za njim. Niko nee zaplaka"ti, a ni saznati kako je zavrio svoj kratki #ivot. /ao i uvijek kad mu je bilo teko, odluio je da zapje"va. !jesma je bila nje ovo jedino oru#je. 5edina sna a. Tu#na pjesma pred kojom niko nije mo ao zaustaviti suze. zapjevao je. 3ilo mu je svejedno da li e a ko od uti. =n je pjevao sebi. =n je pjevao posljednji put. $li neko je ipak uo. Na kuici iza vrata otvorio se prozor i na prozoru se pojavila lava djeaka. /akva to ptica pjeva u ovo nevrijeme, pitao je sam sebe. -ma slavujev las, a pjeva tu#no, pretu#no. 6 inue, nestae pod snije om. .oram joj pomoi. =dluio se brzo i iziao u vrt koji su nemilosrdno zasipale pahulje. .ali je slavuj jo uvijek pjevao. $li pjevao je tie. +las a je izdavao, snije a je zatrpavao. 7jeak a je jedva otkrio pod hladnim bijelim pokrivaem. !rilazio je oprez"no, bojao se da e mu pobjei. 3ojazan je bila suvina. =n a je samo tu#no po ledao i prestao da pjeva. 7jeak nije oklijevao. =dmah je shvatio kakva je ne"volja zadesila neobino pjevaa. 6zeo

a je na ruku, po"milovao i ponio u kuu. Nije ni slutio da je tako postao pr"vi, veliki prijatelj bijelo slavuja iz zovina rma. 6 toploj sobi mali slavuj se brzo oporavio, poeo da prhue i da znati#eljno za leda nepoznate predmete. 7jeak je pozvao majku, ispriao joj kako je spasio promrzlu pticu i rekao* )uvau je i hraniti dok ne rane proljee. $ onda, ako bude #eljela da odleti od nas, neka odleti, a ako bude #eljela da ostane, neka ostane. 7obro si uinio to si spasio pticu od ovorila je majka. $ do proljea je jo du o i ko zna mo#da e se pripitomiti kod nas. 6iniu sve da se pripitomi obeao je djeak. - ispu"nio je svoje obeanje. 1vakim danom slavuj je postajao pitomiji, slobodniji i veseliji. Nauio je da se i ra s djeakom, sputao se na nje ovu ruku, spavao nad nje ovim uz lavljem. &ajedniki su posmatrali kako pada snije , sluali kako stravino zavija bura i kako, skupljeni pod strehom, zimomorno cvrkuu vrap"ci. 6 takvim asovima bilo im je zaista prijatno i lijepo u to4ploj sobi. =sjeao je to dobro i mali slavuj pa se jo vie umil"javao oko svo zatitnika i zahvaljivao mu se jezikom koji djeak nije mo ao razumjeti. -pak, nasluivao je o emu sla"vuj ovori i, milujui rukom nje ovo malo tijelo priao mu o proljeu koje e doi i rascvjetanom vrtu dje e moi da se nastani. /ad bi djeak iziao da se i ra, da se sanka ili rudva bijelo slavuja bi obuzimala stara tu a. 3ilo mu je dobro, imao je prijatelja, ali nje ovo srce je eznulo za onim to je ostalo neostvareno9 !itao se* kako #ive i ta sad rade slavuji koji su odletjeli na ju , 7a je me%u njima, doekivao bi zoru pjesmom, bio bi jedan las vie u velikom horu. 8adovao bi se izlasku sunca. Ne, on se ne mo#e jo uvijek pomiriti sa sudbinom odbaeno 9 =n je slavuj i ostaje slavuj9 =n nikad nee biti srean dok se ne ukljui u svoju veliku porodicu. 7ani su prolazili i zima je prolazila. 7uhnuo je topao ju#njak i snije se topio kad eer u vodi, pokazala se opet ola zemlja, a vrapci su poeli veselije da cvrkuu i #ivlje da prhuu. =ni su ve znali da su pre"brodili jo jednu zimu i da im vie ne prijeti opasnost ni od ledenih noi ni od ladi, mali slavuj je osjetio dolazak proljea. 5edno jutra on probudi svo prijatelja pjesmom. !rvi put poslije iz nanstva on nije pjevao svoju tu#nu pjesmu luta"lice, on je pjevao veseli pozdrav zori i suncu. /ako i ne bi i zato i ne bi, Ta on je sad imao prijatelja, veliko prijatelja. 7jeak je sluao i udio se. =n je tek sad shvatio da je nepoznata ptica koju je spasio, u stvari, slavuj. 3ijeli slavuj. Tu vie nema zabune, jer nje ova pjesma sve ovori. $ sla"vuj je pjevao sve jae, sve ljepe. /ad je prestao, djeak je du o razmiljao o nje ovoj sudbini, a onda ustao, otvorio prozor i rekao* Nema vie potrebe da se zadr#ava u sobi. 1nije te ne mo#e zatrpati, vjetar te ne mo#e odnijeti. -di, poi raj se malo napolju. $li ne zaboravi da se vrati. 1lavuj nije odmah pojurio kroz otvoren prozor koji mu je nudio potpunu slobodu. =n se najprije spustio na ruku svo prijatelja i pokuao cvrkutom da mu neto objasni, pa tek onda poletio iznad vrata. 7jeak je pratio nje ov let i pitao se* hoe li ovo biti njihov rastanak, 5e li bijeli slavuj zauvijek odletio, - nije zatvorio prozor. $ko se slavuj vrati, da mo#e ui. $ slavuja su odmorna krila nosila sve dalje i dalje. Ni"kad nije osjetio toliko zadovoljstvo to mo#e da juri ne"o ranienim prostorom, da se zaustavi dje #eli. Eelio je i oslukivao* nee li se odnekud iz rma, iz umice javiti slavu"ji svojom pjesmom. =nda bi se i on spustio i zapjevao. &apje"vao bi pravu pjesmu slavuja. .o#da bi a opet primili u svoje drutvo. - tek danas bi on bio sasvim srean i potpuno zado"voljan. $li pjesma se ni dje nije ula i, kad se ve zamorio, bijeli slavuj se vratio svom prijatelju, djeaku. 1ad je svako dana letio iz sobe i vraao se. !jevao je na prozoru i u vrtu. )ekao je da se

pojave slavuji. 7oekao ih je kad je drvee poelo da se kiti listom. 7oletjeli su i njihova zvonka pjesma razbudila je jedno jutra sve umarke i sve vrtove. Na slavuj ih je du o sluao a onda izjuri iz sobe i na%e mjesto u rmu ru#e. /ao nekad u zovinu rmu, doeka na"jprije da utihnu lasovi mno obrojnih pjevaa, pa onda i sam zapjeva. $ kakva je to bila pjesma i kakav je to bio las pokazalo se prije ne o to je zavrio. 1a svih strana poletjeli su slavuji u mali vrt da vide nepoznato pjevaa, koji se od4 jednom pojavio i tako zapjevao da su svi morali zautati. 0idjeli su a. kad je prestao da pjeva, pitali su a* =tkud si sti ao ovamo, &ato si bijel, -z koje si jata, iz koje si ume, 5a sam slavuj iz zovina rma poeo je da pria pjeva. $li sam morao da napustim svoje toplo nijezdo i da postanem lutalica... -spriao im je sve o sebi. /ad je zavrio, mno i su slavuji zaplakati, a onda su otovo u jedan las povikali* Ti si slavuj koji pjeva najljepe od svih slavuja na svijetu. =stani me%u nama i zaboravi ta je bilo. 3ie na prijatelj i mi emo biti tvoji prijatelji. Gvala vam9 anuto je pro ovorio nekadanji iz na"nik. &apjevaj da te jo jednom ujemo zamolili su sla"vuji. &apjevao je. !jevao je du o, samo on, u tiini koja je vladala nad itavim krajem, pjevao je pozdrav suncu i no"vom #ivotu koji je bio pred njim. /onano je naao ono za im je eznulo nje ovo malo, plemenito srce. $li nije zabora"vio ni svo prijatelja djeaka. 7olijetao je svako dana u nje ovu sobu i pjevao mu najljepe pjesme. $ svi slavuji koji su se nastanili u vrtu smatrali su djeaka svojim pri"jateljem i nisu bje#ali od nje a. !o umama se brzo pronosio las o neobinom, bijelom pjevau. Na sve strane se irila nje ova slava, jer su u mali vrt dolijetali slavuji iz daleka da a vide i uju. 1luali su a, divili mu se i pozivali da posjeti njihov lu . -mao je sad mno o pri"jatelja a jo vie onih koji su #eljeli da postanu nje ovi prija"telji, jer vie nikom nije smetalo to ima bijelo perje. JATO 6 staroj zaputenoj tvr%avi, obrasloj lozom i ma"hovinom, #ivjele su crne avke, a odnedavno se doselila k nji"ma jo i buljooka sova. 1ova je tu provodila samo dan, a odla"zila je im bi se na zemlju spustio mrak i vraala se tek ujutro, umorna i sita, na svoje osamljeno mjesto, na latku stijenu u jednoj polutamnoj udubini. )avke su se prema njoj odnosile kao prema privremenom ostu, jer su tvr%avu smatrale svo"jom, a poto je sova bila miroljubiva, nisu je uzmeniravale i #ivot im je tekao u miru. Tekao je du o, sve dok se odnekuda ne pojavi sivi otrokljuni jastreb. =n se, dodue, ne naseli u tvr%avi, ali se u nijezdi sasvim blizu u jednom umarku, i ve prvo dana sjuri iz visine u tvr%avu, u rabi jedno ptie koje je istom poelo prhutati i odnese a. Na tvr%avi nasta uzbuna. )avke se uzlijetae, sabie u jato iza zidine, uznemirie sve unaokolo svojom alamom, probudie staru sovu. ;ta je to sad, upita sneno sova, prevrui svojim krupnim, buljookim oima, nemona da vidi ta se oko nje do a%a. Napada nas jastreb9 dobi uzbu%en od ovor. - mladune nam jedno odnese. $, jastreb9 pro un%a sova i odmah upita* =tkud sad taj delija ovdje, 6 ovom kraju se odavno nisu pojavili. C, bie, due mi, sad krvi i perja do koljena. )avke ne ue njeno pitanje i ne od ovorie joj, a ve sutradan jastreb izvri jo drskiji napad. =n iznenada naletje na malo jato koje je kru#ilo nad tvr%avom i rastjera a u asu, jer sve avke, bojei se za #ivot, pobje oe u svo"ja duboka nijezda. 1amo jedna viknu* Ne bje#ite9 =stanite vi, kukavice9 !rihvatimo bit"ku9 $ jastreb se ustremi ba na tu avku, zaas je savlada i odnese. 6 zraku osta njeno sitno

1H

oerupano perje, koje je, la ano padajui zemlji, poi ravalo na vjetru. - tek kad je jast"reb nestao sa vidika, izletjee avke oprezno iz nijezda i poee se iskupljati u jato. =pet je dolazio, upita sova sa svoje stijene. =pet potvrdie avke. - odnio jednu. 1ve e nas potamaniti. !otamanie ree sova uvjerljivo. $ko budete tak"ve kukavice, sve e potamaniti. 1ramota. 0as toliko, a on sam. C, da ja vidim po danu, ja bih se sa njim brzo obraunala. $li zato u a noas potra#iti. Te noi avke su, uznemirene, oekivale sovin po"vratak. =slukivale su pa#ljivo nee li uti um njenih krila u mraku, ali se sova pojavi tek u svitanje. =krvavlje"na, oerupana, malaksala od umora, ona se spusti na svo"je staro mjesto i teko uzdahnu. )avke se odmah sjatie oko nje i zaokupie je pitanjima* ;ta bi, ;ta to bi, 3orili smo se od ponoi pa do maloprije ree sova. Nisam a mo la savladati. 5ak je to i okretan jastreb. 0elike mi je rane napravio, perje poupao. 7a je jo trajala no, mo#da bih a i savladala, a ovako on iskoristi vrije"me kad se na moje oi poe navlaiti mrak i dobro me ude"si. $ ta emo sad, zabrinuto se z ledae i upitae avke. /ad ovolika sova nije mo la izai s njime na kraj, kako emo mi, -ako su to dana avke letjele samo oko tvr%ave, budno posmatrajui pusto nebo, jastreb ih ipak iznenadi i u rabi jednu. $ navee se sve avke okupie na najveem zidu tvr%ave i najstarija me%u njima ree odluno* .oramo ovome uiniti kraj ili se seliti odavde. +dje emo sad, vijek smo provele ovdje9 uzviknu najstarija. C, onda se moramo boriti s jastrebom. 7osad smo kukaviki bje#ale, a po ledajte koliko nas ima9 1amo da a svaka po jednom vokne, vie mu nita ne bi trebalo. Tako je9 potvrdie neke, a dru e odmah dodadoe* $li on je i sovu udesio pa sad itav dan jei na stijeni. /ako emo onda mi s njime izai na kraj, -zai emo9 samouvjereno uzviknu najhrabrija me%u njima. -zai emo ako ne budemo kukavice kao dosad. 7oekajmo a slo#no i ovom zlu bie kraj. Ti nam onda budi vo%a9 slo#no raknue avke. 3ez vo%e smo kao i bez krila. 1tara avka pristade, ali ree* !rimam se, ali pod jednim uslovom* da svakoj koja pokua pobjei sa bojita same sudimo. )avke pristadoe, a ve sutradan od rano jutra poe"e u jatima kru#iti iznad tvr%ave spremne za boj. 5astreb se pojavi iznenada kao i uvijek. &audi se malo kad opazi mno" obrojne avke u zraku, ali niti zastade, niti uspori let, ve smjelo jurnu naprijed, si uran da e avke pred njim pobjei kud koja. /ao ku la pade u prvo najbli#e jato klikui pomamno i sijevajui rabljivim oima. )avke se naas razdvojie, a jastreb se ustremi na jednu koja mu je bila na domaku. $li ta to sad bi, Na nje a se istovremeno bacie sve avke iz napadnuto jata i on, ne znajui ta to znai, napusti #rtvu. Eurno, podi#ui se, on se odjednom na%e opkoljen itavom crnom vojskom sa svih strana. - bitka poe. )avke slo#no napadoe jastreba sa svih strana, kljucajui a i ne dozvoljavajui mu da se pribere. =n ih je promuklo pitei odbacivao od sebe, hvatao kand#ama, po zraku je na sve strane letjelo nje ovo sivo i njihovo crno perje. 5astreb osjeti kako malaksava, osjeti kako mu se krv iz rana na lavi slijeva preko oiju i zastire vidik. - odlui se na posljednji korak. =pusti se i strelovito jurnu prema zemlji, razmiljajui da e im dolje lake umai. $li avke pojurie za njim, opet a opkolie, i jastreb, ve zaslijepljen, bunu u potok. )avke se sletjee nad njim i kljucajui a bez prestanka ne dozvolie mu da se vie podi ine. 0oda je na svojim valovima nosila jastreba, a nad njim su prijetei sunula krila razbjenjelih avki, opijenih pobjedom. tek kad se jastrebovo tijelo nemono opusti, a valovi a ponesoe lako kao iver, avke se

11

di oe uvis i poletjee. 1ova, koja nije mo la da vidi ishod bitke, ula je samo njihov razdra ani pokli* !objeda9 !objeda9 SVIRALA 5edne odine zima je bila jaka, snije dubok, a sjeverni ledeni vjetrovi bijesni i nemilosrdni. 7jeca se nisu usu%ivala da napuste tople sobe i samo kroz otkravljene prozore posmatrala su ta se do a%a napol"ju. 1rne su napustile planinu i lutale po obroncima oko sela dje je snije bio plii. +ladne i prozeble, tra#ile su hranu, a hrane nije bilo. Nou, uz straan urlik vjetra, jurili su snije#nim ravnicama opori vukova. -znemo le srne su posta"jale njihove #rtve. /ad bi naas zamukao vjetar uo se nji"hov nemoni pla. !tice su po cijeli dan u jatima slijetale na tale i po"jate, a nou, okovane ledom, padale sa rana u snije i nisu se vie dizale. 5edno takvo dana mali djeak je sjedio pored prozo"ra. 3ilo mu je dosadno pa je pokuavao da raskravi ledenu koru na staklu i mislio* </ad e prestati da zvi#di ova bura,, /ad u moi da izjurim napolje, da se prosankam i napravim 1njeka 3ijelia,< - upravo tada primijetio je kako je odnekuda doletje"la ptica i spustila se na vanjsku ivicu prozorsko zida. 3ila je na izmaku sna a i djeaku se uinilo da vidi suze u njenim oima. 3rzo je otvorio prozor, uzeo rukom pticu i unio je u toplu sobu. Nije pokuavala da se otme, jer nije imala sna e, a mo#da je mislila* <1ad je svejedno ta e se po oditi. Napolju me iona"ko eka smrt...< 7jeak je uinio sve da spasi svo nenadano i neuobiajeno osta. 5o isto dana ptica je poela da skakue i prhue po kui, a sutradan poela je i da pjeva. -mala je divan las i melodija njene pjesme bila je slina romoru ume, kad kroz nju prolazi vjetar. = emu je pjevala, djeak nije shvatio. $li je shvatio da pjeva lijepo, ljepe od svih ptica koje je dosad sluao, i za#elio samo jedno* da ptica ostane stalno u nje ovoj sobi, da pjeva i da a smatra svojim velikim prijateljem. $li mala ptica oito nije #eljela to isto. =na se nije mo "la pomiriti s tim da vjeno ostane me%u etiri zida i kad je ju#njak poeo da topi snije , rekla je* Ne mo u vie da ostanem ovdje. Lijepo mi je, ali ja eznem za prostorom i svojim dru aricama. !usti me da odletim, a ja u ti se odu#iti za sve to si za mene uinio. 1luaj* kad drvee ozeleni prvim listom, do%i na izvor potoka u podno#ju planine. &ovni me i ja u doi. 7onijeu ti poklon kakav jo niko nije dobio. !ostae veliki prijatelj ptica. 7jeak nije mo ao da joj se suprotstavi, otvorio je prozor i ptica je odletjela. $ kad je uma poela da zeleni, doao je na izvor. 7oao je i poeo da doziva svoju malu prijateljicu. 7a li e doi, Nije bio si uran. .o#da je ona sad ne dje daleko. .o#da je zaboravila. $li ona je dola vesela i odjevena u prekrasno perje. 7ole su jo dvije iste takve ptice koje su u kljunovima nosile malu, bijelu sviralu. !tice su se spustile na djeakova ramena, a nje ova mala prijateljica je rekla* Nisam zaboravila ta sam ti obeala. 6zmi ovu svi"ralu i postae veliki prijatelj ptica pjevica. /ad od za#eli da uje njihove pjesme, duni u sviralu. /ad za#eli da ih vidi, svirka e ih dozvati i one e doi da te pozdrave. 7jeak je uzeo sviralu. 3ila je la ana i lijepa kao da je izra%ena od vodene pjene. &asvirao je. ;umom je odjeknuo divan ptiiji las, a onda su mu se pridru#ili dru i, itav hor koji je rastao, rastao. - njemu se uinilo da pjeva itavo carstvo malih ptica. 7a su tu pored nje a i da a ledaju svo"jim veselim oima. Gou da vidim ove ptice rekao je svojoj prijateljici.

12

&asviraj jo jednom. =ne e doi. Nije a prevarila. )im je ponovo odjeknuo las svirale, poele su sa svih strana da dolijeu ptice, sputale se na rane, na zemlju, na djeakove ruke i ramena kao da a ve odavno poznaju i smatraju svojim prijateljem. 7jeak je cijeli dan ostao u umi. !tice su mu pjevale, on je sluao i bio srean me%u njima. 7olazio je i kasnije, nebrojeno puta, dolazio je kad od je imao vremena. +las nje ove svirale je dozivao ptice i one su dolazile da pozdrave svo veliko prijatelja. To prijateljstvo je trajalo do kraja nje ova #ivota. Ne znam dje se sada nalazi mala svirala. 0jerovatno je jo uvijek ne dje u umi uvaju ptice. .o#da e se ipak jedno a dana nai djeak koji e dobiti arobnu sviralu. SLAVUJEVA SMRT Na vrhu tamne ore, dje se ra%aju hladni vjetrovi, utrkuju i ukotvljavaju olujni oblaci i dje munje vezu svoju zmijolike vezove a romovi prate rmljavinu #ivjela je po"rodica velikih surih orlova. .e%u turobnim, kao tornjevi otrim i u nebo uklesanim stijenama savijali su svoja nijez"da i po itav dan, na smjenu, stra#u odr#avali. !tice su pa#ljivo zaobilazile orlovsku postojbinu, a po zlu su je upoznale i mno e umske zvijeri. &nali su* ko padne u orlovske kand#e, nee vie #ivu lavu iznijeti... 6 itavoj planini, nadaleko i nairoko, vladao je strah od orlova i samo su crne noi donosile spokojstvo. .udre lisice, stare zeice i srne, tetrijebovi i ptice svih vrsta savjetovali su svoju mladunad* )uvajte se orlova, ne pribli#avajte se planinskom vrhu, jer vas tamo eka smrt... =rlovi su se u jatima sputali s litica i im bi se pojavili nad otrim vrhovima borova, zapoinjala je panina uzbuna. =d nijezda do nijezda, od rma do rma pronosio se las* 1klanjajte se, eto orlova9 !tie su se zavlaile u usto lie, lisice u kamenjare, zeevi u lo e zaas bi prestao i bat brzih koraka po unju, i uk olubova u sanjivoj kronji bukve i slavujeve pjesme uspavanka, nad nijezdom punim olu#dravih ptia. $ orlovi su la ano i beumno plovili iznad crno umsko mora, kru#ili strpljivo dok ne bi otkrili plijen. &atim je zapoinjao lov praen prodornim kliktanjem koje nije prestajali dok se #rtva ne bi zakoprcala u orlovskim kand#ama. $ te #rtve su najee bile neiskusni, istom prohodali zeii, naivni srndai i ptii koji su polazili na svoj prvi let, ne oekujui da e im on biti posljednji... =rlovi su nosili plijen u svoje peine i tek kad bi nestali s vidika, vraao se u planini #ivot. &abrinute majke bi odmah zapoinjale tra#iti za ubljenu djecu, du o se kroz duboke klance i doline pronosilo njihovo dozivanje. .no e su tra#ile uzalud i nije im ostalo nita dru o ne o da se pomire sa sud"binom i da orkim suzama oplau svoju nesreu. - tako iz dana u dan, #ivot je u toj planini postajao sve te#i i nesnosniji. =rlovsko vo%u su zvali 1trani, i to ime mu je dobro pristajalo. -mao je kao katran crno perje, iroka krila i veliku lavu u kojoj su rabljivo i divlje sjala dva kremena mrka oka. 3ojali su a se i sami orlovi, a ptice su drhtale i od same pomisli na nje a. =n je predvodio orlove u lovu, ali se esto sputao u planinu sam i nikad se nije vraao bez plijena. 6mio je, bolje od ostalih orlova, pronai zeca u rmu, pticu ustoj kronji drveta, jarebicu u travi, mladu sjenicu u bujadi ili lozi divlje masline. )im bi se on pojavio u zraku ptiji stra#ari postavljeni na vrkove jela, javljali su u#urbano* -de 1trani9 -de 1trani9 sve je bje#alo u svoja skrovita. Tako jedno jutra po%e 1trani sam u lov i jo izdaleka opazi nad planinom slavuja kako bezbri#no juri prema sivom oblaku, usidrenom u plavom nebeskom moru, Cvo slatka zalo aja ree sam sebi orao. 3olji mi doruak i ne treba...

1:

- ubrza let. 1lavuj a opazi prekasno i jo se i ne sna%e, a orao a z rabi otrim kand#ama. 7obro mi doao za doruak, mali9 smijui se zadovol"jno pro ovorio orao. Nisi mi se nadao, =dmah u te poje"sti... $ nesreni slavuj zaplaka #alostivo i poe moliti* 1miluj mi se, orle, pusti me da #ivim. 5a sam jedinac u majke, orlovi su mi ve pojeli svu brau i sestre. Nemoj da mi majka ostane sirota a ja u ti se za to poteno odu#iti. $ko se kad na%e u nevolji, pomoi u ti, ako se razboli, nje ovau te, samo me sad pusti... +romo lasno se nasmija orao slavujevoj molbi i ree* 3a si ti neka naivna budala. /akva bi pomo meni mo la zatrebati od tebe tako sitno , !o ledaj se sam, nema te ni dva zalo aja. $ ja sam najjai me%u orlovima, car me%u pticama. /od mene nema milosti. Na ledaj se jo malo svije"ta, brzo e se nai u mom kljunu. - ponese slavuja zemlji da a tamo pojede. $li ba kad htjede da se spusti, zape krilom za rm i iz ubi ravnote#u. 6 tom asu slavuj osjeti da su orlove kand#e popustile i izmae. $ha, bje#i, lukavce9 viknu odmah orao i dade se u potjeru. Nee se, vala, spasiti da ima dvoja krila... Ne zovu mene uzalud 1trani. $li je slavuj u rmovima bio spretniji od orla i zaas se sakrio u stablo natrule bukve. =rao za reba kand#ama u drvo, pa kad vidje da je dubina preuska za nje ovo tijelo i da je slavuj na si urnom mjestu, ljutito viknu* 1ad si umakao, ali dru i put nee. 3olje u te uvati. 7ru i put u paziti da ti ne padnem u ake od ovori slavuj. - tek kad orao ode, osjeti slavuj bolove u nozi i vidje da mu je prebijena. $ od sve a nje ovo divno perja ostalo mu je na tijelu manje od polovine... !a ipak je bio sretan, presre"tan... )ak zaplaka od prevelike radosti, a onda zapjeva kao to nikad dotad nije zapjevao. .inu otad podosta vremena i orkih dana za stanovni"ke planine. .alom slavuju zaraste no a, ali osta epav i ne znajui da e se ipak jo jednom sresti sa 1tranim... 7o odilo se, naime, da je na vrhu ore, me%u orlovima, neoekivano zavladala bolest. !oee brzo skapavati nemilos"rdni sijai smrti, odahnu planina. /ao pucanj se pronese las* 6miru orlovi, dolazi sloboda9 - na sve strane slo#no zapjevae vesele ptice, a srne i zeevi zai rae na poljani kolo, poskakujui i po ritmu Irule uz koju je svirala lisica. )itavu no potraja veselje i tek pred zoru, kad se po asie zvijezde i mjesec zaroni za reben, poee se razilaziti... =d veliko orlovsko plemena osta jo samo 1trani. $li i nje a zahvati bolest... !o%e u lov i prvi put u #ivotu vrati se bez plijena. Le#e na stijenu, nemono opruzi krila i ree sam sebi* 7olazi kraj9 7u o je tako le#ao, kad najednom u slavujevu pjesmu. Teko podi#e lavu, po leda i odmah prepozna epavo sla"vuja, koji se sputao na stijenu pitajui* 5esi li #iv ili mrtav, orluino, Eiv sam teko i moleivo uzdahnu orao. Nee du o, vidim. $ sjea se, orle, kako sam te onda molio da mi pokloni #ivot, 7a si me onda pustio, sad bih te ja nje ovao, mo#da bi i ostao #iv. $ ti si mislio da ti nikad moja pomo nee trebati, je li, 3io sam budala, velika budala uzdahnu orap. $ sad se kajem, orko se kajem. &aboravi, slavuju, ta je bilo, pomozi mi u nevolji. Nahrani me i napoji, a ako prezdravim, bolje prijatelja od mene nee imati. Na krilima u te nositi me%u oblake, braniu te i uvati kao majka dijete. 7a ti pomo nem, veli, $ ti si mi no u slomio, perje poupao, pa sad epam i ru#an na zemlji #ivim. 3rau i sest"re si mi potamanio, mno o zla poinio... 6 tebi je vuje srce, za milost ne zna. 1ad si dobar i umiljat zato to si u nevolji... &nam, mno o sam zla nanio pokajniki izusti orao. 7a sam dobra prijatelja stekao, ne bih sad ovdje osamljen i bespomoan le#ao... Eelio bih da popravim to sam uinio. !omozi i

1>

bie mi prvi prijatelj. $ kakva je moja sna a, i sam zna. Nikad vie ni ja ni moji potomci neemo ptije meso jesti... 1lua slavuj, pa misli* <7obro bi bilo imati ovako mona prijatelja, dobro. $li rije je nje ova nesi urna, im se domo ne sna e prevarie...< 8azmiljao tako dosta du o, dvoumio se i na kraju odluio* !omoi u ti, orle, hou da vidi da sam plemenitiji od tebe. 1amo mi se zakuni da nikad vie nee pticama zlo na"nositi. Nikad, nikad. /unem se #ivotom i potomstvom9 iz" ovori orao. - slavuj poe nje ovati bolesnika. 7onosio mu vodu sa potoka, crve sa oranice, bdio pored nje a po itave noi, sve dok se orao ne poe oporavljati... $ kad se potpuno odboi na no e i osjeti sna u u krilima, orao po azi zakletvu, uhvati kand#ama slavuja i podru ljivo ree* 3udalo, i ti si povjerovao mojim rijeima9 &ar misli da u se ja itavo #ivota crvima hraniti, a pustiti ptice da se slobodno po planini epure, Tebe u prvo a pojesti... - pojede malo , plemenito i lakovjerno slavuja. GOLUBOVO KRILO 6 tamnom i tihom kutku planinske peine, pod toplim krilom majke, izle la su se jednom dva oluba, dva sitna i olu#drava ptia nejakih krila i nestabilnih no u. Tako nejaki, oni su esto ostajali sami u nijezdu u peini, iji je stanov"nik, pored olubova, bio i stari slijepi mi. =n je nou lutao, a danju, sit i umoran, spavao ili drijemao u jednom u lu koji je smatrao svojom kuom. !onekad bi a razbudila ili uznemi"rila piska ladnih olubia i tada bi nezadovoljan i ljutit un%ao* 6muknite ili u vas pobacati napolje iz peine. +le, kakvi su postali9 Ne daju mi ni da se mirno ispavam. $ kad bi se olubica vratila u peinu s hranom u klju"nu, on bi joj dovikivao* Naui tu svoju djecu da ne cvile kao pitaljka. -nae u prestati da se ponaam miroljubivo. 1trpi se jo malo, susjede molila a je olubica. -mae dovoljno mira. /rila im ve rastu, za koji dan u ih izvesti napolje da im poka#em kako se leti... jednom, ona je stvarno rekla* 7jeco, vodiu vas u etnju. 6pamtite da vaa sna a le#i u krilima. 8azmahujte slobodno, bez straha, i sve e biti dobro. =ni su se poslu#ili savjetom, ali su ipak letjeli nesi ur"no. /ad su se nali pod otvorenim nebom, sunce je bljesnulo kao vatra i morali su da zatvore oi. .ajka je letjela nisko, a oni za njom. )udili su se i rado"vali svemu* potoku, planini, nepoznatim pticama koje su ju"rile u plave visine, si urno i ponosno kao da nikad nisu osjeti"li umor u krilima, kao da a uopte ne mo u ni osjetiti. .ali olubovi su im zavidjeli. =ni bi dali sve da su u tom momentu mo li isto tako pojuriti u slobodni prostor nad zemljom. $li njihova su krila bila jo nejaka i osjetili su brzo umor. Tada je majka rekla* 0ratiemo se u nijezdo. 7ru i put emo ostati du#e. 7oleprali su do ulaza u peinu, puni utisaka, i jo jed"nom se okrenuli da vide sunce koje ih je kao veliko oko prati"lo s neba. $ zatim su utonuli u tamu za majkom koja je prva doletjela do nijezda i doviknula im* =vamo9 1amo la ano, dok vam se oi ne naviknu na mrak. $li, istom to je to iz ovorila, ula je prestraen krik. 5edan od maliana je pao na dno peine. 3ila a je ve izdala sna a i krila neoekivano otkazala poslunost. !ojurila je da mu pomo ne, ali je ve bilo prekasno. .ali je le#ao na ka"menju i pitao tu#no i za luno. 6zalud je pokuavao da se podi ne. 7esno krilo mu je bilo povrije%eno i, okrvavljeno, padalo

1@

nemono na kamen. .ajka je plaui oblijetala oko nje a. $li je brzo shva"tila da je pad bio sudbonosan za malo oluba. .orali su da a ostave na dnu peine i da a tu hrane i nje uju. .ali je bio tu#an i jednom, kad a je majka tjeila, rekao je* Eao mi je to vie nikad neu vidjeti nebo i sunce, to neu moi letjeti slobodno kao moj brat. &ato mi se morala do oditi nesrea, /ako u #ivjeti bez krila u ovoj peini iz koje ne mo u izai, 5a u biti uz tebe ovorila mu je majka, /ad tvoj brat odleti, ostau ovdje i ti nee nikad biti ni ladan ni #edan. $li, on se nije mo ao utjeiti i postajao je svakim da"nom sve tu#niji. 6zalud je brat nastojao da a razveseli. 7onosio mu je hranu i priao o svemu to je vidio i do#ivio. =n je sluao i mislio* </ako je sretan9 5a nikad vie neu nita do#ivjeti.< &dravi olub je #alio to mu brat ne mo#e da poleti u prostor nad zemljom, da se poi ra u plavom visu pod suncem i okupa u bistrom potoku pod planinom. Ealio je, ali mu nije mo ao pomoi. $ jednom, kad je ostao sam, mali olub je odluio* .oram da iza%em iz ovo mraka na sunce. 5o jed"nom, samo jo jednom da vidim onaj lijepi svijet na zemlji i biu zadovoljan... - poeo je polako da se penje po stijenama. &nao je da se svako asa mo#e strovaliti u dubinu dje je huala voda i dje a je ekala smrt. $li, zar #ivot u vla#noj tami peine, bez radosti, bez nade, nije to i smrt, uskliknuo je* 1unca9 1vjetla9 5o samo jednom, pa onda makar doao kraj9 !enjao se, penjao uporno i nepokolebljivo. 5o jedan napor, jedan pokret i on je slobodan9 /ad je na rubu peine zastao da odahne, bio je naj"sretniji olub na svijetu. /ako je samo lijepo sunce9 nebo9... /ako prijatno umi lie i mirie zrak9 7u o je stajao na stijeni omamljen ljepotom i zakljuio* $ko mi je krilo slomljeno, no e su mi zdrave. 3iu olub koji ne leti, ali u #ivjeti u slobodi na zemlji, u svjetlu, a ne u mraku. - spustio se sa stijene i krenuo u novi #ivot koji mu je nudila priroda. PLAMENA &vali su je !lamena. - dobro su joj ime dali, jer kad je nou letjela, niko ne bi pomislio da to leti ptica ve kakva mala zvijezda koja se otisnula s neba. $ kad bi se spustila na odmor, ne dje u rm ili u kronju drveta, iz ledalo je kao da je neko na tom mjestu upalio udotvornu lampu. 1ve #ivo i ptice i zvijeri, bje#ale su iz svjetlosno kru a u ust mrak i !lamena je uvijek ostajala sama. &bo to a nije imala drutva, nije imala prijatelja, a kad se to zna, lako je zakljuiti da nije bila srena. +dje se rodila, Ni ona sama nije mo la od ovoriti na to pitanje, jer se djetinjstva nije sjeala. /o zna kako i ko zna zato, .o#da je ne dje na svijetu postojalo mjesto dje su #ivjele plamene ptice, a ona se nesreom, jo dok je bila sasvim mala, iz ubila i nala u tu%em svijetu. 5esu lije iz nepoznato zaviaja odnijeli vjetrovi, 5e li takav zaviaj zaista postojao, $ko nije sa si urnou mo la da od ovori !lamena ko je dru i mo ao, =na je ipak

1A

vjerovala da postoji. Eudjela je za svojim zaviajem i tra#ila a lutajui od planine do planine. Nadala se da e ne dje sresti plamenu pticu, svoju sestru, radovala se unaprijed prvom raz ovoru, radovala se mno o emu to e do#ivjeti. !reletjela je stotine rijeka, preletjela je mno e planinske vrhove, sti la do morske obale i nita. !la"menu pticu nije srela. &aviaj nije nala. 6zalud je pitala. 6zalud je pjevala oekujui da se istom melodijom, istim lasom odazove dru a ptica njeno roda. Njena pjesma e#nje ubila se u prostoru, u daljinama, i !lamena je sve vie ubi"la nadu da e ikad nai ono to tra#i. $li e#nja za zaviajem nije prestajala. 7ok se odmarala, nou kad je sve bilo pusto, kad se u planini nije uo nijedan las, ona je, ne jedanput, sanjala kako e odletjeti u svoj zaviaj. &amiljala aje kako iz leda i bila uvjerena da se nalazi u kraju koji je najljepi na svijetu. 3ila je uvjerena da tamo vjeno sija sunce, da i drvee ima vatre"no lie, da su vode tople i dru aije od onih koje je dotad vidjela. )esto su joj itave noi prolazile u takvom sanjarenju. - nije ih #alila. &ato da #ali kada su to bili najprijatniji asovi njeno #ivota, +odine su prolazile. !lamena nije prestala da luta. 5ednom, usred zime, zapala je u veliku zavjesu oblaka koji su se neoekivano na omilali tako usti i tamni oblaci da se dan malo razlikovao od noi. 1nije je padao bez prestanka. !tice nisu mo le da lete, jer su ih svuda doekivali nepro"bojni zidovi oblaka. Grane vie nije bilo i pne najslabije ve su poele skapavati od ladi. $ i ostale je prije ili kasnije ekala ista sudbina. $ko ne napustimo ovu planinu, propaemo ovo"rile su jedna dru oj. $ kako da je napustimo kad su svi putevi zatvoreni, /ad su svuda crni oblaci, !lamena ih je sluala i pomislila* <.o#da bih mo la da im pomo nem, da ih izvedem odav"de. =svjetljavau im put i probie se kroz oblak.< rekla je pticama. !tice su se zaudile. .no e su posumnjale u mo unost takvo poduhvata, ali su one najhrabrije i najpametnije rekle* $ko nita ne pokuamo, propaemo. $ko pokuamo, postoji nada. Neka nas !lamena povede. Tako je zapoeo smrtonosni let veliko ptije jata kroz uste oblake, u neizvjesnost jer se nije znalo dokle e stii i hoe li nai spas. !lamena je jurila naprijed. !oput zapaljene buktinje osvjetljavala je put i nije bila tu#na, bila je ponosna i zadovoljna to ima vatreno perje. 1amo da izdr#i. 7a joj ne ponestane sna e, jer bi to bio kraj. - ne samo njen kraj veliko ptije jata. 6 poetku je letjela lako, a kasnije sve te#e, sve sporije. .no e su ptice ve pale. .no e su posljednjim zamasima krila odr#avale #ivot. Ne smije klonuti9 hrabrila je samu sebe !lamena. -zdr#i jo malo. Tamo ne dje iza oblaka rije sunce, toplo sunce, kao u tvom zaviaju. /oliko je trajao taj let, niko ne bi mo ao rei tano. Niko nije mjerio vrijeme satom ni daljinu kilometrom. $li pticama se uinio du kao vjenost, i kad su ve i najhrabrije poele da ube nadu, !lamena ih je izvela u irok, svijetao prostor bez snije a. 1unce9 uskliknula je. 1pas9 To je bilo sve to je mo la da ka#e. Nestalo joj je sna e, krila su joj klonula. !ala je na zemlju i nije se vie podi la. !tice su pokuale da joj pomo nu. - kad su vidjele da je sve uzalud, iskopale su rob i polo#ile u zemlju njeno tijelo. To je bio veliki, neobian i tu#an po reb. !lamena je konano stekla prijatelje. $li nije ih

1B

vidjela kako plau, nije ih ula ta ovore. Nad njenim tijelom rasla je la ano zemljana humka. - ta humka je svake noi svijetlila u mraku, kao to je nekada svijetlilo perje !lamene, koja je imala veliko i hrabro srce. RASTANAK Led je okivao vode. 1nije je za ospodario prostorima i sunce vie nije izla"zilo da se poka#e i razbije oblake. =davno su krenula na ju jata divljih pataka. Njihov je cilj bio* doi do voda iz kojih ne bije dah leda, dje duva topao vjetar i uti trska pod kojom postoje bezbrojni zakloni, mir"ni i si urni. !osljednje je krenulo na put jato u kome se nalazila i 3jelovrata, patka jo mlada i radoznala. To je bio njen dru i let Nije se bojala dalekih puteva. )ak se radovala promjeni i posljednjih nekoliko dana prije polaska bila je nestrpljiva, jer je vo%a patak du o i opirno priao o krajevima u koje ih vodi, o ljepoti jezera koje je, po nje ovim rijeima, bilo najljepe na svijetu i za koje su znali samo on i nekoliko nje ovih starih prijatelja. 5ato je letjelo iznad Cvrope i sputalo se pred no na vode rijeka koje jo nije bio okovao led. 3jelovrata je bila za"dovoljna putovanjem i sanjala je samo o obeanom jezeru i ljepotama koje ih tamo ekaju. $li jednom, kad se jato sputalo na noite, odjeknu nekoliko pucnjeva sa zemlje i 3jelovrata osjeti da je po o%ena. &a lavinja i poe da pada u dubinu. <1mrt<, pomisli. <.oj put je zavren.< !ala je na led pored obale, uz samu ivicu. 6 posljed"njem asu vidjela je kako se preplaeno jato povilo i odjurilo koritom rijeke. )ula je odmah iza to a kako na obali laje pas i kako ne dje blizu umi voda. &nala je da je tra#e i priljubila se oajniki uz obalu da bi ostala neprimijeena. 7u o i nepomino le#ala je tako, a mrak se sputao nad rijekom. !oeo je da pada snije . !as je prestao da laje i svuda uokolo zavla"dala je tiina. &nala je da joj vie ne prijeti opasnost i pokuala je da se pokrene. $li je odmah osjetila straan bol u tijelu i vrto lavicu. <+otovo<, pomislila je jo jednom. <=stala sam sama, bespomona i ovdje e biti moj rob.< $ snije je padao, padao. =sjeala je na sebi te#inu bije"lo pokrovca i shvatila da e je taj snije , ako nastavi da pada, potpuno zatrpati. Nije vie imala sna e da se pokrene i nije ni pokuavala da se pokrene, pomirena sa onim to je postalo neizbje#no. Niko joj vie nee pritei u pomo. 6zalud bi bilo da vie. 5ato je odletjelo, jato se vie nee vratiti. $li le, ta je sad to, )uje sasvim jasno dozivanje. - um krila. =na poznaje taj las, las svoje prijateljice, s ko"jom je provela djetinjstvo i od koje se nije odvajala od polaska jata. 5avi se obradovana i ozarena nadom. - odmah zatim sletjela je njena prijateljica i uskliknula* Eiva si9 Eiva9 Eiva sam, ali ranjena. .oj put je zavren. Ne, nemoj teko ovoriti9 Ti mo#e ozdraviti. =stau pored tebe dok ne ozdravi. Ne mo u da te ostavim i neu da te ostavim. Ti mi ne mo#e pomoi, znam da mi ne mo#e pomoi. $li sam sretna to imam takvo prijatelja. ;to se nisam pre"varila u tebi. +dje je jato, =dletjelo, =dletjelo... $li ja nisam mo la da odletim, vratila sam se da te potra#im. 7a ti pomo nem ako je pomo mo ua. Gvala ti, dra a rekla je anuto 3jelovrata. Neu moi da ti se odu#im za ovo. .oji asovi su odbrojani. Ne smije da klone. 5a u biti pored tebe. Graniu te, nje ovati i onda emo zajedno poletjeti na ju . 3jelovrata nije od ovorila. =na je najednom osjetila da je obuzima neto kao drijeme# i pred oima joj je poela da se razvlai ma la. =nda je odnekud iskrslo prekrasno jezero po kome

1D

su se i rale ribe i plovile mno obrojne patke. - ona je bila me%u njima i lovila muice koje su letjele nad vodom. )itava jata muica... &atim je nestalo sve a i pred njenim oima se sklopio mrak. Njena prijateljica je shvatila da dolazi kraj. 0idjela je kako se lava 3jelovrate polako opustila i pala na snije . 6zalud je pokuavala da je dozove. 1nije je padao. 1ve jae, jae. ne dje je umila voda. 7u o je plakala rastu#ena patka koja je neoekivano iz ubila najbolju prijateljicu i nije osjeala nita osim tu e. PRIJATELJSTVO /a#u da je 3rdo pjesme pradomovina eva. /a#u tako... $ mo#da i nije pradomovina. .o#da su se eve naselile tu iz neko dru o kraja ili zemlje. /o to zna, $li oni koji poznaju 3rdo pjesme, znaju ipak si urno da ono od proljea do kasne jeseni nikad nije pusto i bez pjesme. 3ez radosti i poklika eva koje se podi#u u plavo nebo, u beskrajne prostore. 7a zapjevaju suncu i zemlji koja se u nedo led prostire ispod njihovih krila. 0i si urno #elite da saznate dje se nalazi 3rdo pjes"me, 8ei u vam. =no le#i me%u planinama usamljeno i zatieno sa svih strana od vjetrova i ljudsko oka. &ato eve i #ive tamo slobodno i bezbri#no. - samo kad padne snije , zamiru na 3rdu pjesme njihovi lasovi. - eto tu, na tom brdu #ivjele su dvije mlade eve, dvije nerazdvojne prijateljice. 5ednu su zvali Ljepotica a dru u .ilo lasa. 1kupa su letjele, skupa pjevale. 7izale su se svako jutra sa 3rda pjesme da pozdrave zoru. 7izale su se u pod"ne, kad je sunce bilo u zenitu, i dovikivale mu* &dravo, sunce nedokuivo9 Eao nam je to ti ne mo#emo doi u posjetu. /rila su nam nejaka a ti si daleko, daleko. .ilo lasa je bila naroito tu#na poslije svako takvo leta. Eeljela bih da uzletim do sunca ovorila je. 7a otud zapjevam zemlji i modrim visinama. 7a me uju ljudi po ita"voj zemlji. 7a ovore jedan dru om. <!ouj9 =no pjeva .ilo lasa9< - ovako nam je lijepo ovorila je njena prijateljica. .lade smo i slobodne. 7ok nas krila mo u nositi u iroke prostore, nae su sve planine i rijeke. 3ile su sretne, mora se priznati. $li jednom u proljee iznenada se razboli Ljepotica. .ilo lasa se nije odvajala od nje. !restala je da leti, prestala je da pjeva. 6 njihovoj kuici pod rmom kukurijeka bilo je tu#no. Ljepotica je postajala sve slabija. Njena mala lavica je poivala na mekoj travi, a oi bile zatvorene. 6mrijeu rekla je svojoj prijateljici. Nikad vie neemo poletjeti skupa. 1unce nee vie pomilovati moja kri"la. =zdravie tjeila ju je .ilo lasa i kriom plakala. 5a hou da ozdravi. =sjeam da mi se pribli#ava smrti. - molim te samo jedno, tebe, svoju najbolju prijateljicu* zapjevaj da te poljednji put ujem. !osljednji put. .ilo lasa nije mo la da joj odbije molbu iako joj je bilo teko da pjeva, jer joj je srce bilo puno tu e i bola. !jevala je o blijedim zorama na istoku, o vjenom prija"teljstvu i tiinama iznad modrih uma. Na 3rdu pjesme su zamrli svi dru i lasovi. - nijedna eva nije to asa poletjela iz svo a

1F

nijezda. Ljepotica je umrla sluajui pjesmu. 6mrla je tiho, jo prije ne o to je njena prijateljica .ilo lasa zavrila posljed"nji akord. )itavo 3rdo pjesme je obavi tu a. 1edam dana i se"dam noi ni jedna eva nije zapjevala. .ilo lasa je bila neutjena* Nije ni letjela, ni jela, ni pjevala. 1amo je plakala i mislila o svojoj nesretnoj prija"teljici. VODENI CVJETOVI 5ednom davno, tako davno da je teko po oditi kada, poletjelo je s ju a jato labudova. Letjeli su visoko, as iz"nad oblaka, as ispod oblaka kroz prostrano nebesko more i ni dje se nisu zaustavili dok ne doletjee do bistro jeze"ra navrh planine. - tek tu se spustie u dubinu vode koja se bljeskala na jutarnjem suncu, u kojoj su se o ledali crni borovi to su rasli na obali. voda i uma doekae ih tiinom, a uznemirie se i poplaie samo sitnije ptice na ranama i sitne ribe u vodi. 5o je bilo jutro. 5o su s borovih i lica opadale kapi rose a mno i pla"ninski cvjetovi su jo spavali. Labudovi su plivali jezerom polako i bez uma. $ sa obale, iz trave, iza panjeva i kamenja, iz borovih kroanja i iz rmova, pratile su ih oi znati#eljno i aroliko um"sko svijeta. +ledale su ih zlatne kune i crne, vesele vjeve"rice. +ledala ih je lisica koja se unjala po obali i tetrijeb sakriven u ustoj kronji bora. - ko zna kakve ih jo sve zvijeri i zvjerice, ptice i ptiice nisu ledale. Labudovi su plivali. Labudovi su se i rali i niko ih nije ometao, niko ih nije plaio. - kasnije ih niko ne bi mo#da ni pominjao da se nije do odilo neto to na jezeru dotad niko nije ni vidio ni upamtio. -z vode su najednom iznikli udni cvjetovi. 1totine cvjetova. Giljade cvjetova. 1vi jednaki i svi crveni kao krv. !rekrie jezero i voda pocrveni i bijeli labudovi se pretvorie u crvene. - ribe u vodi postadoe crvene. - biljke i #abe koje su uplaeno izvirivale iz svojih skrovita. $li ni to ne bi sve. -z jezera se podi#e crvena ma la, opasa obalu, oboji crvenom bojom borove i rmove, travu i kamenje, ptice i zvijeri koje se tu zatekoe. $ zatee se* mrki medvjed koji je spavao u hladu borova, vjeverica koja je skakutala s rane na ranu, stado srna i srndaa koji su se spustili s panjaka da se rashlade i napiju vode, jato olubova koji su doletjeli da se okupaju. Tako nasta prva bajka o crvenim vodenim cvjeto"vima, na vrhu nepoznate planine, na nepoznatom jezeru. Tako nasta bajka koja je trajala samo jedan dan jer, pred no, kad za%e sunce, sklopie vodeni cvjetovi latice i potonue na dno jezera. - sve se opet promijeni, sve dobi stari iz led. labudovi se podi oe s vode i odletjee preko planine. =nda pade mrak, upalie se zvijezde i u umi za4vlada mrtva tiina. 1utradan, u isto vrijeme, opet se labudovi spustie na jezero. - opet, dok su plivali, dok su se i rali, po vodi se ra"scvjeta cvijee. 1amo, ono sad nije bilo crveno, ono je bilo plavo. -, kao to je prolo dana sve u jezeru i oko jezera postalo crveno, sad posta plavo, Tako se rodi i dru a bajka. $li, i ona potraja jedan dan pa pro%e, jer pred no cvijee potonu a labudovi odletjee s jezera, ne plavi ve opet bijeli, kakvi su i doletjeli. Tree dana procvjeta na vodi #uto cvijee. Tako se rodi i trea bajka. 1edam puta su slijetali i odlijetali labudovi i sedam puta se rascvjetavalo vodeno cvijee i

2H

svako dana ono je bilo dru e boje. - svako dana se ra%ala po jedna bajka. Tek posljednje dana je otkrivena tajna vodenih cvje"tova. Labudovi su svako jutra u kljunovima donosili sje"me cvijea i sijali a po jezeru. =dakle su a donosili, nije niko dosad saznao a nee niko ni saznati, jer labudovi vie ne dolijeu na jezero. DJEAK I PTICA 5edne zime u jednom selu razbolio se djeak i nikako da ozdravi. Lijeili su a svakojako, ali nita nije pomo" lo. =bilazili su a djeaci, nje ovi vrnjaci, zabavljali a da mu br#e pro%e vrijeme, donosili mu poklone. $li najee a je obilazila mala ptica koja je jedno jutra ladna i promrzla zakucala na nje ov prozor. 7jeak je pticu u rijao i nahranio a zatim pustio. =tad je ptica svako dana dolazila i kucala u staklo, pozivajui da joj se otvori. =na i djeak postadoe veliki prijatelji. 7o%e i proljee, a boles"nik jo nikako da se di ne iz postelje. 1amo, sad je kroz otvoren prozor sunce bacilo u nje ovu sobu svijetle snopove i pravilo are po zidovima i podu. - mala ptica, koja nije napu"stila svo prijatelja, mo la je da u%e bez kucanja. ulazila je, po nekoliko puta na dan. /ad bih mo ao da odem u umu, pronaao bih po"ljanu na kojoj je dozrela krupna ja oda i odmah bih ozdra"vio ree jednom bolesnik djeaku koji a je posjetio. !a sad nema ja oda u umi primijeti djeak za ja ode je rano. !rerano. -ma jedna poljana i na poljani jedna dozrela ja oda nastavi uporno bolesnik. 1anjao sam noas da ima. - si uran sam* kad bih pojeo tu ja odu, vie ne bih le#ao u postelji. 7ok je djeak ovorio, mala ptica se sunala na pro"zoru i sluala. =dletjela je na lo. Nije se vie pojavila to a dana. Ni slijedee dana. Njen prijatelj se zabrinuo. ;ta joj se mo lo do oditi, 7a li a je zaboravila, $ istovremeno nije prestajao da misli o crvenoj ja odi koja bi mu povrati"la zdravlje. !onovo je sanjao i poljanu i umu i ja odu, sanjao je kako se sa nuo da ubere ja odu, a nije uspio. 5a oda se izmakla kao da je #iva. - tada, tree dana, doletjela je mala ptica i spustila se na nje ovu ruku. 6 kljunu je vrsto dr#ala zelenu peteljku i na peteljci ja odu. =nakvu istu kak"vu je djeak sanjao. =h9 uskliknuo je on uzimajui ja odu. 3iu opet zdrav9 Gvala ti, dra a ptico, sto puta ti hvala. !tica je umjesto od ovora zacvrkutala, a razveseljeni djeak je poeo da je miluje i ljubi. ;ta mislite, prekinuvi priu, upita patuljak da li je bolesnik ozdravio, =zdravio je9 odazvasmo se mi u jedan las. =zdravio je djeak. 0e sutradan je ustao iz poste"lje a nakon nekoliko dana poeo je i da se i ra. 6 vrtu ispod prozora nje ove sobe mala ptica je savila nijezdo i tako su njih dvoje ostali nerazdvojni prijatelji. +dje i kako je pronala ljekovitu ja odu, koliko je planina morala da pre"leti djeak nije saznao, ali nikad nije zaboravio njenu uslu4 u. 1talno je ovorio* <Ne znam hou li ikad stei bolje prijatelja od male ptice,< USPAVANA PLANINA /o u tu planinu zaluta, ostae njen zarobljenik. 5er to je najudnija planina na svijetu. Ne pomislite da je ona pos"uta dra uljima. 7a ona u svojim njedrima krije zlato. $ko pomislite tako, prevarili ste se. =na ima dru u mo. =na uspavljuje. - ptice i zvijeri. =na uspavljuje svako #ivo stvo"ra ko a putevi tamo nanesu. =na uspavljuje zvonjavom. /lan, klan, klan9 /lan, klan, klan9 !one tako najednom mjestu. Tiho, pretiho. 5edva se uje. $ onda pone na dru oj, petoj, pedesetoj strani. /lan, klan, klan9 ,

21

/lan, klan, klan9 !o svim poljanama, po itavoj planini poinje da zvoni. &vone hiljade zvonia. /ao da na svakoj ranici, na svakoj borovoj i lici, na svakoj travci visi po jedno zvonce. /lan, klan, klan9 /lan, klan, klan9 Ne varajte se9 To nisu zvonii objeeni po drveu, po rmovima. To su zvonii koji rastu u toj umi, na svakoj poljani, pod svakim drvetom. .ilioni zvonia. =kru lih, sit"nih. !a kad dune vjetri, oni se zaljuljaju i zazvone. $ kad nema ni daka vjetra, utiaju se zvonii, utia se uma. 1amo pone dje, ko zna zato, pokrene se pokoji zvoni i odjekne nje ov tihi zvon. /lan, klan, klan9 /lan, klan, klan9 Tada, u tiini, kad zamre vjetar, kad ne zvone zvonii, o#ivi planina. !olete sa drvea ptice. /renu na sve stra"ne divlje zvijeri i mno obrojni dru i umski stanovnici u po"tra u za hranom. 5er sve to #ivi u toj umi, budi se samo onda kad zamire muzika zvonia. - sve #ivo #uri da iskoristi zatije. 5ata ptica, koja su ko zna odakle zalutala u tu pla"ninu i ostala tu uspavana po drveu, #ure da umaknu, da to prije umiakinu. Eure, isto tako, i mno obrojne zvijeri koje su zalutale u tu umu, da se istr nu iz njeno za rljaja. $li bije je ovdje esto samo #elja. ;uma je du a i iroka, a zvonii mo u svako asa da se pokrenu i sve to se na%e u umi ostae opet u njenom zarobljenitvu. )udna uma, nema ta. 1amo, to je i bo ata uma. 6 toj umi je najsla%a trava. 6 toj umi dozrijevaju najsla%i plodovi. 6 toj umi niko ne mora mno o da se brine za hranu ni ptice ni zvijeri, jer svi lako nalaze ta im treba i koliko im treba. &ato se svi i ne ljute to moraju da spavaju i kad im se ne spava. &a one koji su navikli, nije teko. $li, upitajte se, kako je onima koji se po prvi put na%u u toj umi, /oji ne poznaju mo zvonia. /oji su, ne znajui ni kako ni zato, postali zarobljenici te neobine ume. 6jesen prestaju da zvone zvonii. 6jesen stanovnici ume poinju da #ive kao i u svim dru im umama. 5er, kad opadne #ir, kad opadne ljenik, kad opadnu kruke divljake, opae i zvonii. Njihov vijek traje od proljea. .ala, niska stabla okite se najprije cvatom, pa kad cvat opadne i kad a vjetar raznese po umi, zametne se plod. &ametnu se zvonii. 7o poetka ljeta oni okrupnjaju i dozriju i tada umom odjekne njihov zvon* /lan, klan, klan9 /lan, klan, klan9 tako svake odine. /ad se nad planinom stute jesenji oblaci, kad ponu da zavijaju bure, prospu se i zvonii po zemlji i samo po"ne dje mo#e se uti njihov usamljeni las* /lan, klan, klan9 /lan, klan, klan9 $li taj usamljeni las ne mo#e vie niko a da uspava. 5er, potrebne su stotine, potrebne sa hiljade takvih zvonia da se udru#e pa da postanu moni. 7a uspavaju divlje zvijeri. 7a uspavaju jata ptica na ranama. 7a uspavaju sve to hoda po zemlji ili leti po zraku. 7a itavu planinu pretvore ujedan veliki san. /oliko se samo puta do odilo da iznad planine naleti jato ptica. !olete odnekud i ne namjeravaju da se sputaju dok ne sti nu do cilja, dok ne sti nu tamo kud su naumile da sti nu. -, najednom, uju* /lan, klan, klan9 /lan, klan, klan9 Tako opojnu, tako dra u muziku ptice nikad nisu ule. - ne mo u da se otmu njenoj moi.

22

!oinju da se sputaju dok ne sti nu do cilja, dok ne sti nu tamo kud ih sve jae, sve jae opija. 7ok ih ne uspava. 7ok jato ne postane uspavano jato. Tako prolaze jata ptica. Tako prolaze opori vukova. Tako prolaze stada srna i divokoza. Tako, eto. $ niko ne zna sasvim tano dje se ta plani"na nalazi. Niko je nee pronai ako je tra#i. $ onaj ko u nju zaluta, postae njen zarobljenik. - bie njen zarobljenik dok ne prestane da se po planini razlije#e uspavljujui zvon* /lan, klan, klan9 /lan, klan, klan9 KRAJ ILI KAKO JE OTKRIVENA TAJNA 7jeaci su se sastali sa &latiborom i sluali prie, ove iste koje sam ja zapisao i unio u ovu knji u. Eao mi je samo to su se sastanci u umi na lo prekinuli i to &latibor nije ispriao jo mno o vie pria. $ zbo e a nije objasniu vam odmah onako kako je to meni objasnio Ljiljan. !rvo dana, kad su djeaci napustili jezero, &latibor ih je ispratio do ruba ume i na rastanku im rekao* 1ad vidite da ste bez razlo a posumnjali u moje dobre namjere. -zvrio sam sva obeanja, a od vas tra#im samo jed"no* da uvate tajne koje sam vam otkrio, da nikom ne priate ni o meni ni o !tijem jezeru. Neemo nikom priati spremno su od ovorili dje"aci. .i umijemo uvati tajnu. - ja vjerujem da umijete, ali ipak moram da vas upozorim* ako prekrite obeanje, vie se nikad neemo vi"djeti. &latibor se nakon tih rijei iz ubio u umi. 7jeaci su nastavili put do sela a na rastanku su jedan dru o upozorili* Ne zaboravi da uva tajnu9 - zaista, deset dana niko nije doznao nita o sastancima sa &latiborom, o !tijem jezeru. $ onda, 7jeak 5asenko nije izdr#ao. !ohvalio se da poznaje patuljka &latibora, ispriao sve o jezeru i ono to je vidio i saznao. -spriao je djeacima iz sela. Tajna je bila otkrivena. 8azumije se da mno i nisu po"vjerovali u ono to su uli, nasmijali su se 5asenku i rekli* Ti si to sanjao. 6 naoj planini ne postoji nikakvo je"zero. 5asenko se uvrijedio. $ kako i ne bi. -spriao je neto to je zaista do#ivio a umjesto oduevljenja izazvao je smijeh. $ko ne doka#e istinu, smatrae a la#ovom, pa je zato odluno rekao* /o ne vjeruje, neka po%e sa mnom u umu. Ne znam da li u nai &latibora, ali u jezero si urno nai. 7obro9 pristali su mno i djeaci. -demo odmah da se uvjerimo. -demo9 bez ustezanja je od ovorio 5asenko i poao. 7jeaci su bili radoznali. Goe li ih 5asenko uvje"riti, Goe li ih zaista odvesti do udno jezera u planini o kome ranije nita nisu uli, 5asenko je unaprijed osjeao radost pobjednika i ko"raao #urno da to prije sti nu. 3ojao se samo da odnekle ne iskoi &latibor i dovikne* C, 5asenko, 5asenko9 &ar se tako uvaju tajne, $li &latibor se nije pojavljivao. 6 umi je vladala tiina. 1amo su pod no ama prskale ranice i utalo suho lie. 6 jednom asu 5asenko se okrenuo djeacima i re"kao* 3lizu smo. Nemojte samo alamiti da nas ptice ne opaze i odlete. 7jeaci su zautjeli.

2:

/oraali su opreznije. /oraali su sve dok 5asenko nije iznenada zastao i opet rekao* /ameno brdo je nestalo. 7jeaci su se odmah uznemirili. /akvo kameno brdo, povikali su. /ameno brdo kroz koje se dolazi do jezera. 3ilo je ovdje. 1i uran sam da je bilo. /ako mo#e nestati brdo, povikali su opet djeaci. .i smo zalutali. Nestalo je9 uporno je ponavljao 5asenko. /unem se da je bilo ovdje. 7jeaci se du o nisu smirili. =nda su odluili da se vra"te, a 5asenku, koji je jo uvijek bio uvjeren da nije zalutao i da se do odilo neko udo, rekli su* 1ad je jasno da si sve sanjao. 7ru i put nas nee prevariti. .o#ete zamisliti kako se sad osjeao 5asenko. Najradije bi ostao u umi, ostao sve dotle dok ne na%e jezero, ali ni za to nije imao dovoljno hrabrosti. ;ta e se do oditi ako ostane sam a nai%e kakva zvijer, ;ta e se do oditi ako a ne dje u dubini ume zatekne no, -zbor je bio jasan mora se vratiti s djeacima u selo. $li sad nije vie koraao naprijed, koraao je posljednji i mislio* <7a se bar odnekle pojavi &latibor9 7a a djeaci samo vide, a meni nek ka#e ta od #eli. 1ve bih lake podnio od ovo to se do odilo.< &latibor se nije pojavio. &latibor se vie nikad nije sastao s djeacima. /ako je doznao da je 5asenko otkrio tajnu, ne znam. To mi nije umio kazati ni Ljiljan koji je du o poslije to a uzaludno odlazio u umu, ekao na sunanim poljanama, lutao bo"rovim estarima nadajui se da e sresti patuljka &latibo"ra. PRIE IZ UME TVRAVA Jrne i nemirne avke su domaim stare zaputene tvr%ave na vrhu brda. Njima u tvr%avu esto dolazi u oste stari planinski orao, a jo ee rupa seoskih djeaka. &a njih je tvr%ava mno ostruko tajnovita i zanimljiva. Tu je poluzatrpan presahli bunar, pa mrana tamnica sa vozdenim alkama u ra%enim u zidu, visoki bedemi za topove i jo via kula stra#ara. Nema djeaka u selu koji ne #eli da se popne na kulu, da bi odatle bacio po led na nepoznatu zemlju, na planinske vijence iza kojih le#e radovi i ne dje daleko valja se i hui uzburkano plavo more. 6 selu ka#u da se sa vrha tvr%ave vidi more i velika la%a koja vjeito plovi po njemu. 7o kule nema stepenica. 7jeaci su pokuavali da se popnu uz okomiti zid i odustajali. 5edan se ipak popeo. 5elen. To nije bilo pravo nje ovo ime, ali dru aije a niko nije zvao, a mali je broj onih koji su a poznavali pod dru im imenom. Tvr%ava mu je bila dru a kua. !oznavao je svaki njen ku"tak, imao je svoja tajna sklonita. =n se sputao u bunar, on je silazio u tamnicu, on se etao po bedemima tvr%ave, sjedio na kuli stra#ari i dovikivao odoz o* 0idim more9 !lavo more, tamo iza planine9 $ la%u, pitali su djeaci. . la%u9 od ovarao je on. 3ijelu la%u na plavoj vodi. 7jeaci su pak sumnjali u istinitost nje ove prie. 7a"leko je more, znali su oni. 7eset planina treba prei da se do nje a do%e. !a kako onda mo#e da a vidi s tvr%ave, $li, 5e"len je svaki put ponovo, kad od bi se popeo na kulu, tvrdio da vidi more, a poslije du o i tajnovito priao o njemu, o la%ama, o planinama, vjeito pokrivenim snije om i ledom. 5ednom u selo do%e u oste djeak iz rada. 3io je vi"tak, okretan i hrabar. &bo nee , ko zna zbo e a, dje"aci mu dadoe ime Kur%evak. - otada su a samo tako i zva"li. =n odmah u%e u i ru i neoekivano posta pobjednik u mno obrojnim takmienjima djeaka.

2>

7jeaci su zbo to a bili posti%eni pred ostom i nisu znali ta da uine dok se jedan djeak ne sjeti i ne ree* !ozvaemo 5elena da vidimo hoe li i nje a pobijedi"ti. pozvae a. 5elen je priao Kur%evku, okru#en rupom djeaka, i rekao mu* .o#emo poeti. 7a vidimo najprije kako skae. !o ledini povukoe crtu. 5elen je skoio prvi. &atim je skoio Kur%evak, pa opet 5elen. 7jeaci su svaki njihov pokret pratili bez daha. -, na kraju, kada je ishod ostao nerijeen, 5elen se okrenu djeaku iz rada, pokaza rukom prema tvr%avi i ree* 7a idemo ore. $ko se popne na kulu4stra#aru, priznau da si u svemu bolji od mene. 7obro pristade djeak. !okuaemo i to. 7o tvr%ave su se popeli viju avom stazom. 7jeaci su bili uzbu%eni. =vdje 5elen mora pobijediti ovorili su. /oraali, su #urno da to prije sti nu do tvr%ave. Kur%evak je utio. ;utio je i 5elen. )im su sti li u tvr%avu, 5elen stade pored djeaka iz rada i ispru#i ruku* 0idi li kulu, 0idim. =nda se penji. Ti prvi, a ja u dru i. Kur%evak je du o raz ledao visoki okomit zid, onda pokuao da se popne i odustao. Neu da se penjem rekao je. =vo je opasno. =nda si pobije%en9 za rajae djeaci. Neka sam, ali neu da se penjem. Neka se onda penje 5elen. 7a vidi ta on mo#e. 5elenu nije trebalo ovoriti da se penje. =n je za neko"liko asaka bio nad lavama djeaka. =n se penjao vjeto kao maka. 7jeaci su pa#ljivo pratili svaki nje ov pokret i rado"vali se to je djeak iz rada napokon pobije%en. =ko tvr%ave je kru#ilo jato uznemirenih avki. /ao i uvijek, nisu im bili po volji ovi mali, nemirni osti. tada se do odilo ono to niko nije mo ao predvidjeti. -spod 5elenove no e, iz zida, odvalio se veliki kamen i otisnuo se u dubinu. 5elen je iz ubio ravonet#u i pao. 7jeaci su uli kako je kriknuo i vidjeli kako pada. 6 tvr%avi je zaas nastala mrtva tiina. Niko nije umio da se makne. 5elen je le#ao na zemlji, nepomian, rairenih ruku. .rtav je9 viknuo je neko. !rvi je 5elenu priskoio Kur%evak. !odi ao mu je zabaenu lavu i poeo a dozivati. - on je proaptao* .rtav je9 .rtav9 ponovili su isto to tiho svi djeaci u tvr%avi. =nda se uo pla. 5edan djeak je potrao u selo da javi, ta se do odilo. =stali su ekali da se on vrati. $li se 5elen najednom okre"nu, otvori oi i tiho upita* ;ta se to %do odilo, 7jeaci su najednom prestali da plau i povikali u las* 5elen je #iv9 !ao sam nastavio je 5elen. /ako se to do odilo, !ao si potvrdili su djeaci. 5elen je ustao. .o ao je da hoda, mo ao je da kree rukama. 1ve je na njemu bilo zdravo i itavo. =n je bio srean i bili su sreni svi djeaci oko nje a. Tako se zavrio taj dan i to takmienje.

2@

5elen i Kur%evak su postali najbolji prijatelji i, koliko se zna, 5elen se vie nikad nije penjao do kule4stra#are. MRTVI GRAD Ne morate mi vjerovati, ali bilo je ba tako. 6zeh amac i zaveslah rijekom tamo dje sam znao da ima dosta ribe i da u si urno neto uloviti. $ rijeka pusta. !onekad samo iz evara, ispod vrbe, uzleti divlja patka pa se opet sve umiri. 6dice sam spustio duboko u vodu, jer niti se zna kada e riba za risti ni dje e za risti. - tako, plovim ja, tee rijeka, rije sunce. !a ta vie da po#elim9 $ ribe ako se uhvate, uhvate. $ko ne, opet nita. Ta ja sam se riba nalovio, ni broja im ne znam9 =mamila me je i uljuljkala rijeka. &aspao sam. !revario me san. /oliko sam spavao, ne znam. Tek najednom se tr "nem, pro ledam, i ne mo u da se sna%em. =ko mene mrak. =dnekud sa strane, iz mraka, uje se samo um vode. 7a ne sanjam, pitam se i hvatam za lavu. Ne, budan sam ka#em sam sebi. 3udan sam si ur"no i jo uvijek sjedim u amcu. $li ta se to do odilo, 5e li se u asilo sunce kad ne mo u da vidim ni nebo ni zvijzde? ili sam dospio ne dje dje nikad niko nije dospio, 1abirem se polako. =i mi se privikavaju na mrak. =dnekud dopire sla"bo, sasvim slabo svjetlo. !a ja sam ne dje ispod zemlje ka#em opet sam sebi. - dok se ja pitam dje sam i ta da radim, moj amac najednom krenu. 3rzo i lako. /akva je sad ovo arolija, /akvo je ovo udo, 1trah me uhvatio pa ne mo u da se maknem. Ne pomislite da sam bio kukavica. 3orio sam se i s med"vjedom, topio sam se u rijeci, ubio put i staze u umi pa lutao du o i besciljno, ali neto ovako mi se jo nikad nije do odilo. /o me to vue i kakva me to sila vue, tra#im od" ovor i uzaludno pokuavam da zaustavim amac. 7a viem, ta mi koristi, 7a molim, ko a da molim, 1trah u meni sve vei pa ne mo u da se saberem, da donesem pravu odluku, da bilo ta uinim. 8iba9 dosjetim se najednom. To me vue riba koja se uhvatila na udicu i koja me je zavela u peine, u ovaj mrak. nisam se prevario. $li zar je to mo lo da mi pomo ne, 8iba je sad bila moj ospodar, i to je bilo sve. !omislio sam* .oram da se oslobodim ribe, moram odmah. $li sam isto asa promijenio odluku. Ne, to nikako ne smijem uiniti. $ko me je riba dovutkla u ovo podzemlje, ona je jedina koja me mo#e vratiti na rijeku, pod sunce. Tek too to odluim, sjetim se da bi riba mo la da me zavue tamo odakle nikad neu izai ni bijeli dan vidjeti. Ta ona je u vodi, ona mo#e da #ivi u ovim tamnim dubinama, mo#e da ostane koliko hoe, i onda u ostati i ja. +ovorim sam sebi, jadam se sam sebi* =h, majko moja, kakva me nesrea snala9 /ako li u da prona%em spas, kako li u da se izvuem, )amac se najednom zaustavi, opet u mraku. +ledam i nazirem visoke svodove podzemnih peina. )ini mi se da se nalazim na sredini jezera.

2A

7a se bar neko javi, da ptica zalepra krilima. 3ilo bi mi lake. 3ilo bi mi toplije. Nita. 5a sam prvi ovjek koji je ovamo sti ao. !rvi zaroblje"nik. &nao sam za mno obrojne peine na obali rijeke u koje se uvlaila voda, i za mno obrojne prie o o romnim i neobinim ribama koje #ive tamo ne dje pod zemljom, u svo"jim nedokuivim carstvima. Tajanstvene peine su mamile znati#eljnike, jer se jed"nom davno, ko zna kad, na obalama rijeke rodila i pria o dvorcu najljepem na svijetu i najskupljem na svijetu. Nije se sasvim tano znalo ni ko a je radio ni zato. !a zar je to va#no kad a niko nije vidio i kad su svi mo li da a zamisle kako su znali i umjeli, Taj dvorac je sa ra%en od bijele riblje kosti tvrdili su jedni. Ne, od suho zlata dokazivali su dru i. =d crno kamena i crnih dra ulja ovorili su trei. $li svi su tvrdili da se taj dvorac nalazi ne dje pod zemljom, na vodi, i da putovi do nje a vode kroz peine. 1jetio sam se svih pria i pomislio* <.o#da e mi se u ovoj nesrei nasmijati srea. .o#da u otkriti tajnu dvorca. .o#da me ba ova riba tamo i vue. 7ovee me do neizmjerno bo atstva i ja u se vratiti kui s punim amcem dra ulja.< . &avedu me te misli pa zaboravim na sve, a riba se umi"rila pa ne mie. !ostoji li taj dvorac ili ne, pitam se. !ostoji ka#em. Ne postoji ka#em opet, kad malo promislim. =nda se sjetim da su oni koji su priali o tom dvorcu ovorili da a uva neobina vodena neman sa sedam la"va i da se niko ne bi mo ao ni pribli#iti dvorcu dok je ona tu i dok je #iva. !a ta ako se najednom to udovite pojavi, pitam se, pa me opet uhvati strah. !onem bolje da za ledam i ini mi se da nazirem neto u polutami, da e se najednom zatalasati voda i pojaviti strane lave, da u uti las* 1ti ao si u moje carstvo9 1ti ao si dje nikada niko ne zalazi hiljadu odina. =dakle se nikad nee vratiti. =slukujem, za ledam i tjeim se* !ria je pria. =na mo#e da bude izmiljena i ko zna zato je izmiljena. .oja riba opet zapliva. )amac opet beumno kliznu po vodi. <7a mo u bar da vidim ribu koja me zarobila<, mis"lim. </olika je i kakva je, - da li je to uopte riba, 5a to jo ne znam. $li, ako je to neko dru o vodeno stvorenje, ne"poznato i strano, pa me vue dok me ne dovue dje #eli i kud treba, .o#da ba u dvorac, mo#da tamo dje #ivo bie nije sti lo i odakle se nee vratiti< .islim tako, mislim, pa viknem* /o si ti to me vue, 5esi li riba ili nisi, +ovori ako umije ovoriti, &aurlaj ako umije urlati, Tiinom putuje moj las. Ne dje daleko, u dubinama, prelamaju se moje rijei i znam ta to znai. &nam da su to odjeci i da mi niko ne od ovara i ne udim se zbo to a. =nda najednom opazim svjetlo koje postaje sve jae i sve bli#e. Na%oh se neoekivano u o romnom prostoru, za"slijepi me bljesak i zaudi ljepota. -znad moje lave visoko, visoko, i svuda oko mene u irokom kru u blijete stotine svjetiljki, velikih i malih, najudnijih, u svim bojama, kakve oko nije vidjelo, kakve se ne mo u ni zamisliti. +ledam, samo ledam, i ne mo u da se na ledam ni da se naudim.

2B

=vo je bajka ka#em. $ko postoji bajka, onda je ovo prava. &aboravim na itav svijet i divim se, jer se svako trenutka javlja neto novo, neto ljepe. <7ospio sam u arobni rad<, mislim, <u podzemni rad. Neznan rad.< ne varam se. 0idim kuice isklesane od kamena, uklesane u kamen, sa iljatim krovovima, a na vrhu svako krova rasipa se i bljeti svjetlo. Ne, nisu to bile svjetiljke kako mi se u prvi mah uinilo. !omislio sam da to mo u biti samo dra ulji, jer ja nisam znao ni uo da postoji neto dru o to bi mo lo sa njima da se poredi. &a ko a su kuice, za ko a je ova ljepota, pitam se, jer se ni dje ne uje ni las ni um, niti se vidi #ivo stvo"renje. .rtvi rad. =kamenjeni rad zakljuim, a ne mo u da povjerujem. /o a iz radi i kakva su stvorenja #ivjela ovdje, -li mo#da jo #ive, 1amo se ne javljaju, ne pokazuju, nevidljiva su za mene, za svako ljudsko oko. .o#da se ne"kud sele pa dolaze i odlaze, jer mo#da na ovoj vodi i pod zemljom ima jo stotine takvih radiva, i ud"nijih. 7a riba hoe da me dovue do obale pa da sve raz ledam bolje i da dohvatim bar jedan dra ulj9 3ar jedan, pa neka bude ta hoe. $li ja sam nemoan i prisiljen sam samo da ledam i da se divim, jer se amac ne zaustavlja. !rolazim tako ispod svo"dova, pored obala Neznan rada. - osta sve iza mene u tiini, netaknuto, a ja ponesoh samo sjaj u oima, sliku nezaboravnu i bajku nedokuenu. Ne znam koliko je jo du o plovio moj amac i kuda je plovio, ali sam se najednom, kad mi se inilo da mi vie nema spasa, naao ponovo na rijeci. &alazilo je sunce, uo sam cvr"kut ptica, osjetio na licu dah vjetra i, lud od radosti, uzviknuo sam* Gvala ti, ribo9 &a ovaj as, za sve to sam vi"dio. =slobodiu te pa idi kud hoe i #ivi dje hoe. - uinio bih ba tako. 1amo nisam dospio jer nije bilo potrebno. 8iba se sama oslobodila, kao da nije bila ni uhvaena. $ mo#da i nije. .o#da to i nije bila riba ve neko dru o vodeno stvorenje koje je odnijelo sa sobom i tajnu o sebi. $ meni je ostala samo pria. -spriao sam ljudima priu o svom udnom puto"vanju. Neki su povjerovali. Neki nisu i rekli su* To je bio san. 1an u amcu i na rijeci. - vi mo#ete da ka#ete tako. !a ka#ite ako ba hoete9 $li pria je ipak ispriana. DJEACI I PLANINA !laninom je vladala tiina. Ni krika ptice, ni daka vjetra. Leptirovi su se premjetali sa cvijeta na cvijet, zujale su samo teke i trome umske muve, a u plavom prostoru neba krilao je orao. +le, orao9 ree prvi djeak. &aista orao od ovori dru i. 0olio bih da imam jedno orla, jedno malo orla pa da a hranim i pripitomim nastavi prvi djeak. =nda bih a vodio svuda sa sobom, onda se ne bih niko a bojao. 3a si mudar, Cdi nasmija se dru i djeak. =rao se ne mo#e pripitomiti. 5o a niko nije pripitomio. -li ja nisam uo. 5a bih mo ao da a pripitomim. .o ao bi jedino da mu podre#e krila. $li to onda ne bi bio vie orao. To bi bio bo alj. Cdi i nje ov prijatelj 7amir nisu prvi put bili u umi. Le#ali su u travi, u hladu, u#ivali u tiini i svojoj slobo"di. To je bio jo jedan njihov dan.

2D

5edan od mno obrojnih, koji su ih bo atili novim otkriima i novim ljepotama. 8o%eni su u krilu ume i od prvo koraka, od prvo po leda, ona je bila njihova, ona ih je budila i uspavljivala svojim vjetrovima, romorima, kiama i olujama. +ledali su je omotanu mrkim oblacima. +ledali su je osvijetljenu munjama. +ledali su je prekrivenu ledom i neprohodnim snije" om, ali su je ledali i onda kada se razlistavala i rascvjetavala, kada je sve u njoj postajalo novo i lijepo. Toj planini mo li su da povjere svoje snove i tajne i da potra#e u njoj tajne za kojima su eznuli svi djeaci, za koji"ma eznu svi djeaci svijeta. Tra#ili su i pronalazili uvijek neto novo, uvijek neto ljepe. =d prvo proljetno dana, od prve bijele visibabe i prvo lasa kukavice oni su bili u umi. !a i kasnije, kada su dozri"jevale divlje trenje, ja ode i maline. 6jesen i ljenici. - tako sve dok se ne bi na planinu spustile ledene kie i dok je ne bi obijelio snije . Tada su se i oni, kao i svi dru i #ivi stvorovi, povlaili da se zaklone od ledenih vjetrova i daha zime. =ni nisu sreli u umi ni patuljke, ni neobina stvoren"ja, oni ih nisu ni tra#ili. =tkrivali su sitne tajne i bilo im je to dovoljno. 1reli su mno obrojne zeeve. =tkrili su pilje u kojima su #ivjele lisice i ne jedanput vidjeli ih kako bje#e. &nali su poljane dje izlaze na pau srne i srndai. = pticama su znali ponajvie. =ne su ih svuda presretale, svuda se javljale, velike i male, udne i neuhvatljive. $ i oni su, opet, umjeli da ih ot"kriju tamo dje ih nije bilo lako otkriti, da zavire u njihova nijezda, da prate kako rastu i kako se vesele ptii kada su siti i kada im je toplo. !oznavali su peine u kojima su stanovali olubovi, sove i slijepi mievi. !ronali su mno obrojne planinske izvore i pili tamo vodu zajedno s pticama i zvijerima, divili se brzim potocima i pjenuavim vodopadima. =rlii su pitali, podizali lave, uplaeni i nemoni. .oramo bje#ati odavde dok nije kasno ree 7amir. &ato da bje#imo, &ato to svako asa mo#e naii majka ovih olu#dravih ptia. $la si ti odjednom postao plaljivac nasmija se nje" ov prijatelj. !a neka se sada pojavi, ta nam mo#e ovdje na zemlji i u umi, - tek to to ree, nad stijenom se pojavi majka, ispusti krik pun straha i njeva. /ada se uvjeri da je nijezdo praz"no, pojuri zemlji, tamo dje su u travi le#ali ptii, dje su bili djeaci. 3je#imo uzviknu 7amir. $li je ve bilo isuvie kasno. 8azjarena majka ih napade i ne osta im nita ve da se brane, pa su se branili rukama zaklanjajui oi i lave, istovremeno su i bje#ali znajui da je to njihov jedini spas i jedina mo unost da se zaklone od njeva razjarene maj"ke. pobje li su. =rlii su ostali i ostala je sa njima njihova majka, spremna da ih i dalje brani i titi od svih neprijatelja, da za njihov #ivot #rtvuje svoj #ivot. =na si urno nije du o vjerovala da se opasnost nee ponoviti. $li djeaci su ve bili daleko, oni se nisu zausta"vili tako lako, jer se i njima inilo da e se opet pojaviti razjarena ptica i da e opet morati da se brane i bore. Tek kada su se uvjerili da su u dobrom zaklonu ume, zastali su, zamoreni i jo uvijek uplaeni. 7obro smo proli javi se prvi 7amir. 1retno smo proli. 7a, sretno smo proli pridru#i se nje ov prijatelj. !obje li smo i to je sve. !obje li smo, ali smo zato ostali zdravi i itavi. $li orlii ostadoe. Eao mi je to bar jedno nisam ponio.

2F

Neka su ostali. 1ada smo i mi zadovoljni, i orlii su zadovoljni, i njihova majka je zadovoljna. Neka bude kako ti ka#e. $li ovo je i prvo i posljednje nijezdo do ko a sam se popeo. =ni nisu znali mno o o #ivotu orlova i nisu znali da su proli olako. =ni nisu znali kolika je o romna ljubav majke? da su smjeli da se vrate i da odnekud iz prikrajka posmatraju, vidjeli bi mno o i nauili mno o. 0idjeli bi kako se sreni orlii raduju to je opet po"red njih njihova majka, to mo#e da ih zatiti i odbrani. 0idjeli bi kako je i ona srena, kako ih miluje i tjei. 5edno dana ti isti orlii krenue na svoj prvi let i ta ista njihova majka nauie ih prvim vjetinama, nauie ih kako e kru#iti u plavom visu, kako e napadati i kako e se braniti. Nije jednostavno postati sna#an i neustraiv. &a to su potrebni mjeseci. &a to su potrebne odine. $li orlii su mo li biti sasvim zadovoljni to e jed"no dana postati i sna#ni i vjeti i da e isto tako kao i svi orlovi slobodno krilati nebeskim prostorima, obruavati se na zemlju i boriti. =ni su imali majku koja ih je uila i koja je bila spremna da svoju ljubav, znanje i vjetinu, prenese na dje"cu kao to to od orlovsko postanka rade sve majke. 7jeaci su znali malo. =ni su se divili orlovima u letu, oni su ih vi%ali u umi na stijenama, ali nikada nisu dospijevali da im se pribli#e, da ih izbliza osmotre, jer su se oprezni orlovi uvijek podizali brzo i nestajali u umi. !osmatrali su i orla kako oni i napada plaljivo zeca. -li kako odnosi koko iz dvorita. 7a su znali vie, si urno bi zaobili nijezdo. $li i oni su uili. To a dana dobili su jo jednu pouku. !a ipak, oni nisu zbo to a bili ni mno o zabrinuti ni mno o nesreni. Njihove oi su tra#ile novo i na svakom koraku u umi poneto je zaokupljalo njihovu pa#nju. -li krik nepoznate ptice. -li akanje nevidljivo oluba. -li lavice zelembaa i utera koji su izvirivali iz trave i paprati. $li to a dana ba kao da ih je posebno slu#ila srea. !ronali su neto to su du o tra#ili a nisu mo li da prona%u i emu su se na lo i neobino obradovali. =tkrili su visoku bukvu u kojoj su se ko zna kada i ko zna odakle nastanile pele. 0idjeli su ih kako odlijeu i dolijeu, kako donose medeni prah sa arenih cvjetova, pokupljen po livadama i poljanama, ne dje blizu ili ne dje daleko. 7u o su ih posmatrali. 7u o su sjedili tu i odluivali ta da urade. 3ojali su se da jo neko nije sluajno otkrio to to i oni, i da e se neko svako asa pojaviti da rui bukvu i da odnese med. $ to isto #eljeli su da uine i oni. =stalo im je samo da se vrate kui pa da sutradan zorom krenu u umu i da ostvare svoj naum. -mali su prijatelje koji su bili spremni da krenu s njima. Nisu morali du o da ih na ovaraju, jer takva srena pustolovina ne pru#a se nikome svako dana. 1utradan su bili na istom mjestu, pod istom bukvom, njih petorica, spremni da posijeku drvo, #eljni da to prije prihvate slatko medeno sae. 1jekli su naizmjenino i naporno. trud im nije ostao uzaludan. 7rvo se zaljuljalo i palo. /onano, pobjeda je bila na domaku.

:H

$li jedno nisu znali, jedno su zaboravili, da ni pele nee tako lako napustiti svoju kuu, da im nee tako lako prepustiti med koji su tako marljivo i tako du o sakuplja"le. do odilo se naj ore. !ele se pobunie, pojurie napolje i najavie svoju borbu zujanjem, koje je postajalo sve jae, sve opasnije. Neko se sjeti da pele bje#e od dima. .o#da bi trebalo neto zapaliti i tako ih zbuniti, tako ih otjerati. $li i za to je bilo ve prekasno. !ele su se okupljale sa svih strana, one su ve bile u velikom roju spremne da napadnu. poee napadati djeake, poee da ih ujedaju netedimice i uporno, njima osta samo da bje#e. $li, ni bije im vie nije pomo ao. !ele su bile br#e. =ne su bile napadnute i one su bile spremne da se bore dok mo u i koliko mo u, da otjeraju svoje neprijatelje, da im poka#u da sa njima nije tako lako ratovati. +onile su djeake i roj je zujao oko njihovih lava upor"no i prijetei. 6pomo9 vikali su. $li kakva pomo9 =tkud je mo la da im sti#e pomo, !lanina je bila ravnoduna, a iz rmova, iz trave, mo#da su se smijali umski stanovnici i ovorili* =vi su dobili ono to su tra#ili. Neka ovo dobro upam"te, neka se ovamo vie nikada ne vrate. !ele su se ipak povukle iz boja. /ad im se uinilo da su djeake otjerale daleko, ostale su u borbi samo one najljue i najupornije. !a ak i onda, kada su se i one povukle, djeacima se uinilo da ih one i da neprestano uju zujanje. /ad su se zaustavili, nisu mo li jedan dru o da pre"poznaju. !oee da tra#e krivca za sve to se do odilo. $li a ne na%oe, jer su oni bili krivi, jer nisu poznavali ud pela, jer su mislili da e tako lako doi do meda. 1amo, njihova pria jo nije bila zavrena. .orali su da se vrate kuama onakvi kakvi su biji. &nali su da ih tamo ekaju pitanja i da e svi brzo doznati ta im se do odilo. Tako je i bilo. 7u o vremena poslije to a zbijali su djeaci ale na nji"hov raun, du o su morali da sluaju kako im dovikuju* -mate li meda, Goete li meda, 1ve se zaboravlja pa se i to zaboravilo, a nai poznanici su jo mno o puta lutali umom i svoje najdra#e i mno obro"jne asove proveli tamo. 1ticali su nove poznanike, nova znanja i nove pouke. SAN Toni je lutao umom zavirujui u rmove i kronje drvea, zaustavljajui se na poljima dje su se smijale crvene ja ode. 3io je poao u lov, a od oru#ja je imao samo praku. Tako lutajui izbi iznenada na rub jedne poljane i vidje* na zemlji, opru#enih krila, le#i veliki orao. <.ora da je mrtav ili ranjen<, pomisli. <-nae ne bi le#ao, na zemlji ovako nepomian.< &a svaki sluaj zate#e praku i poe da mu prilazi oprez"no, korak po korak. =djednom opazi kako orao di#e lavu i u kako a doziva* .aliane, pri%i bli#e, ne boj se. !omozi mi9 1pasi me. !otrebna mi je pomo... 7jeak se najprije zaudi, oklijevajui da po%e dalje, a onda upita* /akva ti je pomo potrebna,

:1

!otrebna mi je voda koja otie sa izvora ispod bijelo kamena, tamo na rubu poljane. 0idi li kamen, Nije daleko. 7onesi mi vode da se napijem i opet u biti zdrav i jak. 7jeak se sa#ali i potra. &ahvati brzo vodu u pre rt i donese je orlu. - le uda9 )im se napi vode, orao se podi#e na no e i ree* 1ad mo u da ti se odu#im. !opni se na moja le%a, prenijeu te iznad ume. Eeli li da po leda kako iz leda zemlja iz visine, Eelim ree djeak. $li se bojim i moram brzo da se vratim kui. .o#e biti si uran, prijatelju. Nita ti se ne mo#e do oditi na mojim krilima. =na su iroka i jaka. $ kui e stii na vrijeme, jer u te ja sam odnijeti tamo. 7jeak je oklijevao jo nekoliko asaka, a onda pristade i sjede na orlova le%a. =rao se odmah podi#e i zaas djeak u leda u dubini otre vrkove jela, koji su iz ledali kao koplja zabodena u nebo. =buze a strah i pomisli* <Najbolje bi bilo da se odmah vratim. &amutie mi se u lavi od ovo leta.< $ orao se penjao sve vie i jurio sve br#e, kao da je #elio da odnese djeaka na samo 1unce. Toni se jo vie uplai i viknu* Neu dalje9 7osta je, dosta9 1pusti me opet na zem"lju9 $li umjesto da uspori let, orao se nasmija i ree* Naivni djeae9 Ti nee zadu o vidjeti svoju kuu. !revario sam te i sad mo u da ti ka#em kuda te nosim. .oj ospodar je duh ume. Eivi u peini i umrijee ako mu ne donesem djeaka. =stae tamo pet odina. =nda u te opet iznijeti i potra#iti dru o djeaka. ;umski duh mora da ima u peini djeaka, inae ne bi mo ao da #ivi. Neu da me nosi u peinu9 viknu Toni. Neu9 6zalud vie, mali. .oram da te odnesem. )itav mjesec sam tra#io djeaka. =rao je brzo letio. Lako je nosio djeaka. !o ledaj jo jednom nebo i sunce ree mu. 7u o nee imati prilike da ih leda. !eina je blizu. 7jeak zatvori oi da ne vidi nita i viknu* Gou kui9 .ama, ne daj me9 Ne daj me9 to asa se probudio, uplaen. Tu u sobi oko nje a bio je mrak. $ on je le#ao u krevetu i bio je srean to le#i i to je sve bilo samo san. &bo to a i ree sam sebi* Nikada vie neu ii u umu sam. TAJNA 6 duboku, tamnu umu, dje mirie smola i vjetar hui u vrikama jela, jedan djeak, ko a su zvali Ljiljan, do%e da bere ja ode. 3rao je la ano obilazei sunane poljane, sluao kako ue divlji olub i kako pjeva tetrijeb, ledao kako se visoko na rani umiva i dotjeruje zlatna kuna. =n joj mahnu rukom umjesto pozdrava, a ona se nasmija i ispru#i svoju apu* &dravo, mali oste9 ree mu. 5esi li zadovoljan na naim poljanama, &adovoljan sam, lijepa kuno. =vdje je mno o ja o"da, nabrau punu korpu i ponijeti svojoj maloj sestri. =na me nestrpljivo eka kod kue. &nam dje rastu najvee i najsla%e ja ode9 ree opet kuna. 7o%i da ti poka#em. Neka one budu moj po"klon za tvoju sestricu. zlatna kuna skoi s rane na zemlju i pozva djeaka* 7o%i za mnom, nije daleko. &aas a dovede u jednu dolinu koja je bila sva crve"na od ja oda krupnih kao ljenici. 7jeak nije nikad vidio toli"ko ja oda na jednom mjestu i zahvalno po leda ostopriml"jivu kunu. 1ad beri9 ree mu ona. - nemoj zaboraviti da poz"dravi sestru9 7jeak brzo spusti korpu na zemlju i poe brati, a kuna odskakuta sa poljane. 3ijeli Ljiljan se

:2

jo jednom okrenu i domahnu joj rukom. 1unce se ve popelo nad planinom, a on je jo uvijek brao ja ode u dolini. $li najedanput u kako neko nad dolinom, upravo tamo dje se susreo sa kunom, plae. =slunu bolje i odmah poznade las svoje prijateljice. =sta"vivi korpu na zemlju, potra ore i brzo opazi kunu na jed"noj rani. &ato plae, upita je prilazei. &ar ne vidi da sam uhvaena u zamku9 jedva iz ovo"ri kuna. +ui me #ica, ne mo u da se maknem. $ ko ti je postavio zamku, upita Ljiljan. Lovci, mali moj prijatelju. .oja je ko#a skupocjena i topla. !omozi mi, oslobodi me smrti, nee se kajati. =dmah u se popeti od ovori Ljiljan. 3ie opet slobodna. =n se brzo uspuza uz drvo, skinu zamku s kunina vra"ta i opet se spusti na zemlju. Gvala, prijatelju9 umiljavajui se oko djeaka poe da se zahvaljuje kuna. 1pasio si me od si urne smrti. Na ovim istim poljanama lanjske odine mi je pala u zamku sestra. niko je nije oslobodio, Niko. Lovci su je odnijeli i prodali. Eao mi je tvoje sestre ree Ljiljan. Eao mi je to se niko nije naao da je spase. 7a ti sad pomo nem brati ja ode, ponudi se kuna. 5a sam ve nabrao. /otarica je puna i odmah idem kudikamo me svi ekaju. Ljiljan se oprosti sa svojom novom prijateljicom i krenu kroz umu. -ao je la ano pjevajui, zadovoljan to je tako brzo nabrao ja ode i to je spasao malu zlatnu kunu. -dui tako o#edni i odlui se da s puta skrene malo u stranu i potra#i vode u nekom kamenjaru, dje stijene imaju oblik posude i du o zadr#avaju kinicu. /oraao je #urno po mekoj mahovi"ni i i licama prosutim sa borova, ali vode nije naao. $ bio je sve #edniji i #edniji. 3olje da se vratim, mo u zalutati ree sam sebi i krenu nazad. =n nije znao da je ve zalutao i da uzalud tra#i put. Na sve strane sretala a je uma, luha i pusta, jednaka i polutamna. 1amo ponekad bi zatreperilo lie kao da se uma saaptava kuda e da odvede djeaka, a onda? daleko ne dje, kriknula bi ptica i sve bi umuklo. 7jeaku se uini da uje neije korake i uhvati a strah. /ad se umorio, sav oajan, sjede pod jedno drvo, naslo"ni lavu na koljena u zaplaka. Nje ov pla je odjekivao u doli"ni i odjek mu od ovarao otud kao da jo neko plae. - ko zna koliko bi tamo proveo da ne u iznad sebe poznat las* ;ta je to, mali prijatelju, ;ta se do odilo, Ljiljan podi#e lavu i na rani opazi zlatnu kunu. &alutao sam ree joj on kroz pla. Eedan sam i no e me bole. Nikad vie neu vidjeti svoju kuu, nikad... 0idjee, nita ne brini ree mu kuna. - napie se vode sa izvora dje samo ptice piju, a navee, kad se upale zvijezde, moje dru arice kune kolo vode. Nikad tamo nije stu"pila ljudska no a, ti e biti na prvi ost. - put e mi pokazati, obradovano skoi djeak i zah"valno po leda kunu. - put... najkrai do tvoje kue. .eni je u umi sve poznato, a tebi ima da zahvalim to sam #iva i zdrava, !o%imo najprije do izvora, a onda e krenuti alje. kuna povede djeaka kroz umu. /ako si saznala da sam zalutao, upita Ljiljan koraajui iza kune, koja je tiho skakala s rane na ranu. 7oao mi u oste prijatelj olub i rekao* <0idio sam u umi djeaka koji je zalutao pa sad sjedi i plae...< <7anas je u umi bio samo jedan djeak<, ka#em ja, i po%oh da te potra#im... - kuna povede djeaka kroz umu, do pravo puta, i ree mu* Cto, sad mo#e ii. 1ada vie ne mo#e zalutati.

::

Gvala ti 7o%i opet. !otra#i me tamo dje smo se 7oi u, doi u, si urno Tako se i 7a li su se i kada su se ponovo sreli to se ne zna. JABUKA

sreli

ree pozva obea

djeak. kuna. djeak. rastadoe. a

6 naem voaru, usamljena me%u ljivama, irila je svoju kronju mlada jabuka petrovaa. 6 proljee se kitila crvenkastim rozdovima cvjetova, a ve u po ljeta darivala nas krupnim, slatkim plodom. 7aleko unaokolo nije bilo takve jabuke. .ene je jabuka privlaila uvijek vie od svih voaka. 6 proljee, im bi se rascvjetala, dolazio sam pod njenu kronju i du o, du o sjedio u travi, udiui opojan miris cvata. -znad lave su mi zujale pele, a s rana su kao snije#ne pahuljice padale lake latice cvijeta. &nao sam da mi ostaju u kosi i ni"sam ih skidao. $ kad bi se cvat potpuno okrunio i zametnuo plod, meni je postajalo #ao to a vie nema, to je moja jabu"ka postala ru#nija, bez bijelo , snije#no pokrivaa, ko a ne topi sunce. )im bi jabuke okrupnjale i im bi se rane poele povi"jati zemlji, zapoinjao je oko jabuke lov. 0oaru su se prik"radale rupice djeaka, oni su preskakali plotove, navaljivali na jabuke i zbo to a je ne jedanput dolazilo do malih bitaka. 5a sam sa svojom braom i ro%acima 'a bilo nas je podosta( or anizovao odbranu jabuke, postavljao stra#e i zasjede kao u pravom ratu. !a kad bi tu%i djeaci poli u napad, mi bismo se podi li iz svojih zaklona i kao pravi ratnici pojurili na njih. =ni su najee uzmicali ne prihvatajui borbu, bje#ei bez" lavo preko plotova a mi, opet, nismo smjeli daleko da ih o"nimo na svome smo bili jai i si urniji. $li se do a%alo i obrnuto da napadai prihvate bitku. $ do a%alo se to otovo uvijek kad se me%u njima nalazio Lehim 7edi ko a smo krat"ko zvali Le%a. =n je bio poznat kao prznica i kav ad#ija. Tukao se za sitnice, zadirkivao dru e djeake i kao kobac drsko i smiono upadao u tu%e voare i bate, ne plaei se nie a. - tako je pod nje ov nian padala svake odine i moja jabuka. 7olazio je sam, a ponekad s rupom djeaka koje je predvodio kao harambaa. =ni su pod nje ovom komandom postajali smioniji, odva#niji i nisu bez lavo uzmicali kad bi se pojavila moja rupa ve su prihvatali bitku i pod jabukom je zapoinjao pravi krkljanac. 0aljali smo se po travi, upali i udarali sve dok ne bismo malaksali, ili dok ne bi neko od naih ukuana, privuen vikom, dotrao da nas razvadi i rastjera. Le%a je tek tada bje#ao sa svojim poma aima, ali ne daleko. =kupljali su se brzo da prkose i da nam dovikuju* =vamo, kukavice, da nastavimo bitku9 $ mi smo od ovarali* =timai9 3je#ite dok nismo doli tamo9 7o%ite, mi vas ekamo od ovarao je u ime svih Le%a. Tako smo se du o nadvikivali i na kraju, nepomireni, razjurili. &nao sam pouzdano da Le%a i nou, sam ili sa dru"tvom, dolazi u pohode naoj jabuci i odluio sam da mu prire"dim klopku. $ kakvu, odmah ete doznati* 5edan dosta te#ak odsjeak drveta donio sam i postavio na ranu jabuke, tek toliko da se dr#i. &a odsjeak sam vezao konop, spustio na zemlju i kroz travu, u kru u, proveo oko itave jabuke. /o od bi pokuao da pri%e morao bi zapeti za konop i sruiti drvo postavljeno na rani. 7vije veeri uza"stopce uzalud sam postavljao zamku i skidao je rano ujutro da otac ili ko od od ukuana ne bi to od primijetili. $li, tree veeri do odilo se ono to sam oekivao, i jo vie, to nisam oekivao i zbo e a sam morao da se kajem. .rak se spustio na zemlju. 6 naoj kui su upravo veerali kad je tiinu raskinuo neiji krik u voaru* ;ta je to, priskoivi brzo prozoru, upitao je otac.

:>

7a nije pseto ko a ujelo, upitala je moja majka. =tac je istrao iz kue, majka je stajala pored prozora a ja sam jo uvijek nepomino sjedio na svome mjestu. 5a sam jedini znao ta se do odilo. $li sam utio. 6mjesto radosti koju sam oekivao, osjetio sam strah. =djednom sam pomis"lio* <$ko a je klada ubila,< =buzela me je drhtavica koju nisam mo ao prikriti i majka me je upitala* ;ta je tebi, 5esi li se prepao, Nisam sla ao sam i s tekim naporom ustao. =tac je uveo Le%u koji je plakao i drhtao kao i ja. /o je ono namjestio, bilo je prvo pitanje koje je po"stavio otac. Niko nije od ovorio. /o je, pitam, ponovio je otac. 1hvatio sam da moram kazati, i kazao sam, tiho* 5a sam postavio. $ zato, nastavio je da ispituje. =n je krao nae jabuke. =tac me je nekoliko asaka uporno ledao a onda opet pro ovorio* $ zna li da je on mo ao ostati na mjestu mrtav, &na li to, &nam promucao sam i tek tada sam postao potpuno svjestan ta sam mo ao uiniti. -mao sam sreu i ja i Le%a. 7rvo je palo u travu pred nje ove no e, ali on je ostao nepovrije%en. 1amo se uplaio pa od straha nije mo ao ni da bje#i. =tac mi je priao i, dodirnuvi prstima moju bradu, po"di ao mi lavu. <1ad e me tui<, pomislio sam, <nema mi spasa.< $ on, kao da je po odio ta mislim u tom asu, ree* Neu te tui, ne boj se. 1am vidi ta si uinio i ta si mo ao uiniti. Ljudski #ivot je skuplji od svih jabuka na svi"jetu. 6pamti to dobro. 7ola je i Le%ina mati. /ad je saznala ta se do odilo, ona je navalila na sina, spremna da a bije. !ropalico9 vikala je. Tako ti mene sramoti9 5o nisi dobio to bi trebalo da dobije. $li platie ti meni sve ovo, platie9 5a sam ve bio oprostio sve uvrede koje mi je Le%a na"nio. 5a sam bio radostan to se ipak nije do odilo nita strano i bio sam neobino zahvalan ocu to je smirio Le%inu majku. &ajedno su otili kui i uskoro je do a%aj pod jabukom bio potpuno zaboravljen. 5a sam ipak du o, du o osjeao kajanje. 5a i Le%a smo postali dobri prijatelji. &ajedno smo dola"zili pod jabuku i u proljee, kad je cvjetala, i ljeti kad se na ranama, pod naletom povjetarca, njihao sladak plod. O PISCU $G.CT G8=.$7E-M je ro%en 11. 1H. 1F2:. odine u 3jelaju kod 3osansko !etrovca. 6 rodnom mjestu zavrio je osnovnu kolu, a ra%ansku kolu u 3osanskom !etrovcu. 1rednju tehniku kolu uio je u 1arajevu i &a rebu, a 0iu peda oku u 1arajevu. 5ednom je zapisao da su nje ovi pismeni sastavi u koli bili i nje ovi prvi literarni radovi, a u stvari je poeo pisati kao novinar =slobo%enja, 1F>>. odine. 6 poetku je pisao prie, a prvu knji u, roman Labudova poljana, objavio je 1F@2. odine u 1arajevu. !ie za djecu i odrasle, ali nje ov prete#ni opus pripada djeijoj literaturi i podneblju nje ovo zaviaja, /rajine. -z to opusa najzapa#enije su mu i najpopularnije knji e* !atuljak vam pria, !atuljak iz &aboravljene &emlje i =kamenjeni vukovi. 3avio se i knji#evnom kritikom, a najvei dio radno vijeka proveo je u izdavakoj djelatnosti. 8adio je u =slobo%enju kao saradnik i urednik, zatim kao urednik lista /rajina u 3ihau i

:@

lavni urednik omladinsko asopisa &ora u 1arajevu. -zdavakom djelatnou poeo se baviti u Narodnoj prosvjeti u 1arajevu, dje je pokrenuo biblioteku Lastavica, iji je urednik ostao i u izdavakoj kui 0eselin .aslea, 6 .aslei je radio i kao eneralni direktor sve do penzionisanja. &a svoj rad dobio je brojne na rade, priznanja i odlikovanja. 6mro je u 1arajevu 2HH2. odine.

:A