Beruflich Dokumente
Kultur Dokumente
a uzgoja
br eskve
dipl. agr Mumbera Berberovic 1
Principi intenzivne proizvodnje u voćarstvu podrazumjevaju:
SMANJENJE VELIČINE HABITUSA VOĆAKA
POVEĆANJE BROJA STABALA PO JEDINICI POVRŠINE ZASADA
SMANJENJE PRINOSA PO STABLU
POVEĆANJE PRINOSA PO JEDINICI POVRŠINE ZASADA – POVEĆANJE UKUPNOG PRINOSA
KONTROLA FORMIRANJA I ZAMJENE RODNOG DRVETA.
Smanjenje veličine habitusa ima za posljedicu da se svi zahvati na krošnji mogu obavljati stojeći sa zemlje.
Ovim se prije svega povećava ekonomičnost, tako što se ima mnogo efikasnija radna snaga i količinski, i
vremenski, manje je otpada prilikom rezidbe, a kvalitet plodova je daleko veći ( oko 90% plodova je I klase).
Ako je u poluintenzivnom zasadu razmak između stabala iznosio 4x4 dakle, po hektaru je bilo 625 stabala, s
tim da je prinos po stablu bio 40 kg, isti bi kao ukupan iznosio 25 t po hektaru. U intenzivnim zasadima razmak
obično iznosi 4 x 2 dakle, broj stabala po hektaru je 1250, sa prinosom po stablu oko 25 kg i ukupnim 31,25 t
po hektaru. Vidi se da je ukupni prinos po hektaru veći iako je po stablu manji što itekako pravi razliku u
odnosu na ekstenzivni tip. Važno je ovdje napomenuti da se prinos i računa po jedinici površine.
U ovom konceptu voćarske proizvodnje farmer je taj koji prije svega izborom sorte i podloge formira vještački
uzgojni oblik krošnje i u tom kontekstu provodi agro i pomotehničke mjere specifične za odabranu uzgojnu
formu.
U okviru radnji koje se preduzimaju pred i tokom zasnivanja zasada izdvajaju se:
Inklinacija (pad) terena (odnos između visinske razlike između dvije tačke na
terenu i horizontalnog rastojanja između tih tačaka) – vrlo je bitna kod
iskorištavanja zemljišta. Tako zemljišta 0-5° inklinacije normalno se iskorištavaju
kad su u pitanju voćnjaci (ravni tereni), 5-15° potrebna je obrada po izohipsama,
15-30° obavezno je trasiranje za podizanje voćnjaka, dok > 30° u obzir dolaze
samo šume i travnjaci.
Starost jedna
godina
Starost
dvije
godine
Dimenzije rupe za sadnju breskve obično iznose 60x60 cm. Međutim, može se kopati rupa dimanezija 40x60,
ali samo u slučaju kada je zemljište idealno pipremljeno.
Kopanje rupe se izvodi na sljedeći način: prvo se iskopa gornji sloj zemlje (zdravica) na dubini od 30 cm (jedan
ašov), te se isti odloži na jednu stranu. Drugi sloj (još 30 cm) – mrtvica izdvoji se na drugu stranu, dakle
razdvajaju se ova dva sloja zemlje.
Nakon toga na dno rupe ubacuje se 50% zdravice da bi se napravila humka zbog spojnog mjesta koje mora
biti što više iznad zemlje. Na humku se stavlja jedna lopata zgorjelog stajnjaka i jedna šaka mineralnog NPK
15:15:15. Ova kombinacija NPK se koristi samo prilikom sadnje i ne kasnije više u voćarstvu, jer ove
formulacije su ratarsko đubrivo. Gnojivo se prekrije sa malo zdravice da korijen ne bi došao u dodir sa istim, te
se preostali dio zdravice stavi na korijen, a cjelokupna rupa se potom zatrpa mrtvicom koja će vremenom
usljed obrade postati zdravica.
Dubina sadnje određuje se na osnovu spojnog mjesta – mjesto gdje se spajaju plemka i podloga. Pravilnom
dubinom sadnje smatra se ona pri čemu je spojno mjesto što više podignuto iznad zemlje, ali tako da žile ne
vire van, jer u tom slučaju iste se osuše.
Spojno mjesto predstavlja najosjetljiviji dio voćke, jer su tu spojena dva različita organizma (plemka i podloga),
te ono nesmije biti zatrpano. Ako se spojno mjesto zatrpa može se desiti da podloga da priraste, te tako pređe
na rast vlastitim korijenom. Nije ispravno ni da ono ostane na površini zemlje, jer u tom dijelu često stagnira
voda, te može doći do truljenja, ili izmrzavanja u hladnim periodima godine, a što je više iznad zemlje spojno
mjesto, voćka ranije prorodi.
Dva najvaž
najvažnija uzgojna oblika za breskvu su kotlasta kroš
krošnja i vitko vreteno.
Pomotehnika predstavlja skup radnji na nadzemnom sistemu voćaka koje imaju sljedeće ciljeve:
formiranje i održavanje uzgojnog oblika
uspostavljanje optimalnih odnosa između vegetativne snage rasta i rodnosti
podmlađivanje voćaka
rekonstrukciju krošnje (promjena uzgojnog oblika i slično)
prekalemljivanje
njegu rana uzrokovanih biotskim i abiotskim faktorima ( mrazom, bolestima, štetočinama i sl.)
Najvažniji pomotehnički zahvat je rezidba voćaka, kako u cilju formiranja uzgojnog oblika, tako i u toku
eksploatacijskog perioda.
S obzirom na vrijeme izvođenja, razlikuju se sljedeći tipovi rezidbe krošnjastih voćaka, kao i maline:
ZIMSKA (OSNOVNA) REZIDBA –Rezidba na zrelo- proljeće tokom zimskog mirovanja voćke
LJETNA REZIDBA – Rezidba na zeleno-ljeto, tokom vegetacije
Zelena rezidba voćaka je pomotehnički zahvat koji treba provoditi u zasadima radi poboljšanja
aeracije, osunčanosti krošnje, kao i odstranjivanja sa sadnice svih nepotrebnih prirasta. U
krošnji gdje je urađena zelena rezidba umnogome je djelotvornije nanošenje zaštitnog
sredstva.
Sa zelenom rezidbom treba početi po završetku aktivnog vegetativnog rasta (prvi talas) tj.
obično krajem maja. Previše kasna zelena rezidba ne daje željene rezultate. U većini
slučajeva ovaj zahvat se vrši dva puta u toku vegetacije. Jedan od razloga ponavljanja ovog
zahvata je i to što u većini slučajeva naši proizvođači koriste makaze, te time iniciraju ponovno
aktiviranje prirasta.
Najbolje je zelenu rezidbu izvšiti ručno, tako što se prirast pritisnemo uz matičnu granu, a
potom vraćanja za 90o isti se lako odvaja. Kod ovakvog načina vršenja zelene rezidbe mala je
ili nikakva vjerovatnoća da se na tom mjestu ponovo pojavi novi prirast, što nije slučaj kod
izvođenje zelene rezidbe voćarskim makazama.
Vodopije su u osnovi nerodni prirasti koji nastaju u uslovima kišnih godina i obilnijeg
navodnjavanja ili kao uzrok jake rezidbe.
Prijevremene grančice
Prorjeđivanje plodova
Ova pomotehnička mjera predstavlja dopunu zimskoj rezidbi čiji je cilj da se dobiju plodovi što
ujednačenije krupnoće.
Kod ranih sorti ovo se obavlja već deset dana nakon procvjetavanja, a kod kasnih 20 dana
nakon procvjetavanja.
Ručno prorjeđivanje omogućava najbolji raspored plodova što se radi u dva do tri navrata.
To je štetoč
tetočina mladara i ploda breskve.
U naš
našim uslovima ima 4-5 generacija godiš
godišnje. Prezimljava mlada tek ispiljela gusjenica u rač
račvama grana ili u pazuhu
pupova.
Rano u proljeć
proljeće prilikom bubrenja pupova breskve napuš
napušta skroviš
skrovište i ubuš
ubušuje se u tek otvoreni pup. Nakon toga ulazi
u mladare breskve i ishranom u njihovoj srž
srži izaziva suš
sušenje i propadanje što onemogucava formiranje krošn
krošnje
je i znatno
smanjuje asimilacionu površ
površinu.
Zaš
Zaštita: U vrijeme formiranja ploda Perfekthion u koncentr. 0,10%.
Mož
Može se koristiti i Zolone EC I Atac.
Poseban značaj ima jer prenosi preko 85 vrsta virusa od kojih su neki izazivači veoma opasnih
oboljenja biljaka.
Uš obrazuje guste kolonije na naličju lista i duž vrhova mladara izazivajući njihovo uvijanje i
zaostajanje u porastu.
Zaštita:
U vrijeme otvaranja lisnih pupova Perfekthion u konc. 0,10%, kasnije Actara u konc. 0,02% tj.
2 g/10 l
Larve i odrasli oblici sišu na nalicju lista, a na listu se vide brojne bjelkaste tačkice koje se
spajaju u veće pjege.
Zaštita:U jačoj pojavi koristi se Demitan u konc. 0,05-0,07%, zatim Neoron u konc. 0,10%, te
insekticidi sa akaricidnim dejstvom: Rogor 0,05%-0,15%, Talstar 0,02-0,05%, Actellic 0,05-
0,1%.
U proljeć
proljeće prve godine nakon sadnje 0,20 kg KAN-a po sadnici i to u dva navrata.
U proljeć
proljeće druge godine 0,30 kg KAN-a po sadnici u dva navrata.
U proljeć
proljeće treć
treće godine 0,5 kg KAN-a po voć
voćki u dva navrata.
U jesen treć
treće godine 1 kg po voć
voćki NPK voć
voćarske formulacije.
Nakon toga svake godine u jesen gnoji se sa 700 kg NPK gnojiva voć
voćarske formulacije po hektaru a u proljeć
proljeće 400 kg KAN-a po hektaru u
dva navrata:-prva količ
količina od 200 kg dodaje se pred samo kretanje vegetacije a druga nakon cvatnje.
Po moguć
mogućnosti stajnjak svako druge godine u količ
količini 5 tona po dulumu.