POSLJEDNJI STIPANII Esej

Novakov roman suvremena kritika smatra najboljim djelom hrvatskoga realizma, to je vjerojatno stoga jer je pripovjeda realistian dokumentarist. Pria se bavi temom propadanja jedne stare patricijske obitelji pa roman moemo smatrati i obiteljskim. On je istovremeno i drutveni jer se bavi povijesnim i socijalnim okolnostima vremena koje takvo stanje uzrokuje. oman ima politikih i regionalnih elemenata to je karakteristino za razdoblje realizma. ! mnotvu epizoda Novak vjerno ocrtava tipinu patrijarhalnu obitelj stoga se u ovom eseju elim posvetiti likovima i obiteljskim odnosima. "ao apsolutni autoritet pojavljuje se, naravno, lik oca #nte koji odre$uje ivote svih ostalih likova. #nte %tipani&, kao sin jedinac, tatinu i prezir prema gra$anskoj sredini naslje$uje od svojih roditelja, a svoje vlastite neostvarene ambicije pokuava kompenzirati preko sina 'uraja. (bog svoje posve&enosti 'urju, potpuno zanemaruje k&er )uciju. %inu treba dati sve. "&er nema nikakvih prava jer ona je *enski+ slaba, nesposobna za velike, *muke+ stvari. Njeno je mjesto u ku&i, oko kuhinje, a dunost joj je da slua glavu obitelji, bio to njen otac ili neki budu&i *mu+. ,akve stavove moemo iitati iz misli i razgovora #nte %tipani&a, duboko svjesni da ti stavovi ni danas nisu samo prolost. -a kako je Novak opisao tipinog mukarca u ku&i, i njegova supruga je dobila tipine odlike. .alpurga je tipian primjer onodobne ene beskrajno odane svome muu unato tome to duboko u sebi zna da to ne zasluuje. Njezina konstantna obespravljenost, poniznost i povjerenje nauili su je vjerovati kako je nesposobna dokuiti prave razloge takva ponaanja. .alpurga se, kao prava ena, opirala vlastitim instinktima i eljama te se u potpunosti podvrgavala autoritetu mua u koji nije posumnjala ni kada je otkrila njegovo pravo lice. (atomila je sve nagone i osje&aje te svoj svijet otvorila muu i djeci, tako da u romanu Novak i ne iznosi njezine intimne strahove, u potpunosti je prikazana kao rtva koja svoju nesre&u svjesno i mirno prihva&a kao sudbinu. Najve&e su rtve %tipani&eva egoizma njegova djeca, )ucija i 'uraj, koji su isto tako pasivne rtve kao i njihova majka, no samo jer se ne mogu valjano suprotstaviti. )ucijinu slabost

primje&ujemo ve& u vanjskom izgledu / bjeloputa, krhka i boleljiva djevojka. Ona je mlada i lijepa djevojka kojoj je uskra&eno sve to predstavlja ivotnu slobodu, pa ak i oeva ljubav i panja. 0itaju&i romane uivljava se u uloge za koje je potajno svjesna da ih ne&e proivjeti, a majka joj u skuenoj, mranoj i turobnoj sobici prua iluziju ivota te ide i korak dalje te alje lana ljubavna pisma kako bi joj dala motiva i nadu u bolja vremena koja neprestano najavljuje. )ucija iskae iz okvira zadanih tipova likova upravo zato to postoji visok stupanj idealizacije lika1 ona se suprotstavlja autoritetu, misli svojom glavom te se tiho buni protiv nepravde u odnosu oca prema njoj i 'urju. Premda se prepustila ivotu takvom kakav jest, bila je svjesna da nita ne bi trebalo biti tako kako jest te je udila za ivotom kakve su imale njezine vrnjakinje. 'urja %tipani&a otac je oboavao i smatrao svojim nasljednikom. 2ajinu i sestrinu ljubav nije osjetio jer mu to otac nije dozvoljavao te je zato razumljiv njegov odlazak i hladno&a koju je osje&ao prema majci. %tipani& je, moe se re&i bio svoja vlastita rtva1 zbog sina je potroio sav svoj imutak te doveo enu i k&er do siromatva, a zbog sina se i puno puta ponizio te pogazio zadanu rije. -io je neobino nadaren i mogao je ostvariti ve&inu oevih nadanja, no klicu njegova neuspjeha moda treba prepoznati u tome to je jo kao djeak sluao neumjerene oeve pohvale to je ojaalo njegovu samosvijest i oslabilo motivaciju, ali i odgovornost prema uspjehu. 3z svega moemo zakljuiti kako tragediju obitelji %tipani& treba traiti prvenstveno me$u njihovim zamrenim odnosima 4koji su rezultat povijesnih okolnosti5. Posebno je naglaena uzrono6posljedina veza me$u likovima i vanjskim doga$ajima koje odre$eno ponaanje motiviraju, to na neki nain likove osloba$a izravne odgovornosti za njihove postupke jer ih opravdava 7aktorima na koje ne moe utjecati pojedinac kojemu je drutvena uloga dodijeljena.