PRIKAZI FLUMINENSIA, god. 19 (2007) br. 2, str.

97-129

97

NOVI AKAVSKI LIBAR

Petar imunovi RJENIK BRAKIH AKAVSKIH GOVORA
(Biblioteka Braki libar knjiga 18., Brevijar, Supetar, 2006.)

Pedesetak rjenika izvornih akavskih govora objavljenih od poetka zadnjega desetljea prologa stoljea potvruju razvijenu svijest ne samo jezikoslovaca ve i autora kojima jezik nije struka o potrebi popisivanja i obraivanja leksikografske grae u literaturi vie ili manje poznatih dijalektolokih punktova. Svi su ti rjenici, premda razliitih opsega, metodologija i strunih dosega, uz veliko leksikografsko iskustvo Petra imunovia u izradi hrestomatije hrvatske akavske dijalektalne leksikografije (objavljene u akavisch-deutsches Lexikonu iz 1979., u suautorstvu s Matom Hrastom), doprinijeli da njegovo novo leksikografsko djelo Rjenik brakih akavskih govora bude izvrstan dijalektoloki rjenik. Ovom je rjeniku, to ga je uredila Mira Menac-Mihali, a objavio nakladnik Brevijar u Biblioteci Braki libar 2006. u Supetru, osim Lexikona, koji je temeljen na podatcima iz govora imunovieve rodne Draevice (uz one iz govora Brusja), prethodio opsean rjenik (s preko 10000 natuknica) jo jednoga brakoga idioma: Rnk selakega govora Sinie Vukovia, tiskan u Splitu 2001. Petar imunovi vodei je hrvatski onomastiar, koji je dao najvei prilog toj lingvistikoj disciplini upravo istraivanjem brakih toponima (1972., 2004.),

uvrtenih i u Rjenik brakih akavskih govora, te vrstan hrvatski dijalektolog, emu svjedoe njegovi radovi: analiza junih akavskih govora, opisi govora buzetskoga dijalekta, niz istraenih akavskih punktova za Hrvatski jezini atlas itd., pa su velika oekivanja strune javnosti, kada je u pitanju vrijednost i njegova novoga rjenika, razumljiva. Uvodnim pismom poetina naslova Tebi koj tje ov lbar autor se obraa Braanima na Otoku ili onima rasijanim svijetom koje zbliava ljubav prema koju i jeziku djetinjstva, nostalgino asocirajui na mladost uz svijee i gonice koje su djeci pripovijedali stariji, ali i na teki teaki ivot i ivot onih koji su odlazili u svijet ne bi li prehranili svoje obitelji, zahvaajui ga u punini: slikama, sjeanjem na mirise, okuse i zvukove tadanjega Otoka. akavski govori otoka Braa - Studija brakoga dijalekta zapoinje povijesnim injenicama o naseljavanju otoka, o srednjovjekovnom Brau te podatcima o dananjem stanju. Studija nastavlja nazivlje koje je Petar imunovi rabio i u akavisch-deutsches Lexikonu, pa se termin dijalekt zapravo odnosi na skupinu govora (akavskih brakih u ovom sluaju). Uz svoju podjelu brakih govora na sredinja akavska naselja, jugo-

98
zapadna i zapadna cakavska naselja, istona akavska naselja s prepoznatljivim tokavskim utjecajem i izolirano istonobrako tokavsko naselje Sumartin, autor prihvaa i odnose mjesnih govora iznesene u radu Slinosti i razlike u govorima otoka Braa kao odraz migracijskih kretanja A. Sujoldi, B. Finke, P . imunovia i P. Rudana. Ukljue li se uoeni odnosi, najveu skupinu ine govori devet naselja na zapadu otoka Braa imenom: Bobovia, Loia, Draevica, Donji Humac, Nereia, krip, Dol, Pranice, Gornji Humac, a prikljuuje im se i Bol. Drugu skupinu predstavljaju govori naselja na istoku otoka imenom: Selca, Novo Selo, Povlja; treu skupinu govori naselja u zapadnom uzobalnom dijelu otoka imenom Sutivan i Milna te etvrtu govor najistonijega naselja imenom Sumartin. Pridrui li se i akcenatski kriterij, slika se donekle mijenja. Govori se dijele na one s tronaglasnim sustavom (kratki, dugi silazni i akut), pa se uz zapadne akavske govore (s govorom Milne) izdvajaju govor Novoga Sela i govor Selaca zbog utjecaja tokavske akcentuacije, a zasebnoj skupini pripadaju govor Sutivana (zbog blizine Splita i utjecaja splitskih doseljenika) i govor Povalja (zbog blizine Sumartina). I mjesto naglaska uvjetuje izmijenjenu sliku slinosti: prvoj se skupini pridruuje i govor Sutivana, a meusobno su blii istoni govori pod utjecajem tokavske akcentuacije. Sumartinski je govor izdvojen u svim klasifikacijama. Prema dendogramu podudarnosti trea je skupina izdvojena u lanku Slinosti i razlike u govorima otoka Braa kao odraz migracijskih kre-

PRIKAZI FLUMINENSIA, god. 19 (2007) br. 2, str. 97-129

tanja A. Sujoldi, B. Finke, P . imunovia i P. Rudana prva imunovieva, a ukljuuje i govor Supetra. Druga skupina u spomenutom lanku podudarna je treoj u imunovievoj podjeli. Na prvoj je imunovievoj karti (str. 11) Dijalektalni razmjetaj brakih govora izostavljen punkt Loia (zastupljen u Rjeniku), ali su ucrtani punktovi imenom: Mirca, Splitska, Murvica, Postira, Puia. Na Dijalekatnoj kar ti Braa u okruju susjednih otokih (i kopnenih) dijalekata (str. 13) punktovi su objedinjeni. Korpus imunovieva istraivanja za rjenik ukljuuje 21 govor (bez govora Sumartina kao tokavskoga punkta), a bazini su bili: govor autorove rodne Draevice, govor Puia, govor Bola, govor Milne i govor Selaca. Suradnici na tom velikom projektu upravo su prikupljali grau nabrojenih dijalektolokih punktova: Lucija Puljak i Katarina Drpi istraivale su lekseme govora Puia, Jakov Bai govora Bola, Neva Knei govora Selaca, a Mira Menac-Mihali govora Milne. S am je autor istraivao antroponimijsku i toponimijsku grau u svim govorima. U prvom poglavlju uvodne rasprave Petar imunovi opisuje fonetiku i fonologiju brakih govora. Izdvaja zatvaranje dugoga /a/ do /o/ i razlikovanje /o/ < /o/, vrijednosti koja ostaje i nakon pokraivanja u zanaglasnom slogu (kao i /o/ < /a/) te / e/ (u dijelu govora i /ie/), podrijetlom od dugoga /e/, vrijednost kojega je nakon pokraivanja neutralna. U suglasnikom je inventaru posebno naglaen cakavizam (drugoga tipa u govoru Sutivana, u govoru Milne i u govoru Supetra), zadrano finalno -l u

PRIKAZI FLUMINENSIA, god. 19 (2007) br. 2, str. 97-129

99
konzultirao, preko znanstvene i strune literature te zbirke akavskih tekstova). U obradi natuknica autor prati suvremenu leksikografsku metodologiju primijenjenu u dosad objavljenim najboljim rjenicima hrvatskih organskih idioma. Natuknice su tiskane masnim slovima i poredane abecednim slijedom. Ve pri pregledu Rjenika lako se uoava neusustavljenost, zapravo nepostojanje fonema / / u suglasnikome inventaru brakih govora, jer je pod slovom zapisano jedino prezime uka. Jednako, kao i nepostojanje fonema / /, ta injenica potvruje brake govore akavskima. Stoga se tuice koje u mnogim hrvatskim idiomima poinju fonemom // nalaze pod slovom j: jil et, j r, jirl onda, jir oda (214). Meu odrednicama su natuknice gramatiki podatci i razliiti oblici, oblik na hrvatskom standardu, kao i leksikografska definicija u navodnicima. Manji je dio natuknica potpuno jednak kanonskom obliku standardnoga ekvivalenta: b m lit b, ba upletena kona uzica uz kratki drak za udaranje tegleih ivotinja (67), a neke su u homografskom odnosu: biskup ja f lit bisk pija 1. crkveno podruje kojim upravlja biskup, 2. biskupska rezidencija (69). Manji broj natuknica ima djelomino standardoloku leksikografsku definiciju: balastrna f nav drvo povie prvih pajola (na kojem se nalazi drugi pajol) (M) (58). Dio natuknica ima kraticu strukovne nomenklature (ne donosi se kada je jasno kojoj struci pripada natuknica), a veini su dodane egzemplifikacije i kratica govora u kojemu su zabiljeene. Ukljueni su i tekstovi proverbija, izreka, pjesama, molitava.

kategoriji doetka imenica, pridjeva i priloga i na doetku unutranjega sloga: debel, vrtal, molba, a redukcija toga suglasnika provedena je u jd. m. r. glag. prid. rad.: a / o, izgub uz nadul (kao to je ee bilo ranije). Opis morfologije brakih govora zahvaa sve vrste rijei: sve padene morfeme imenica ., m. i s. roda; neodreeni i odreeni oblik pridjeva; od zamjenica: osobne, posvojne, pokazne, upitno-odnosne, neodreene; osnovne brojeve; glagole s oblicima: infinitivom, imperativom, imperfektom glagola biti (s emfatikim naglaskom i s infinitivom u iskazivanju znaenja da je neto valjalo ili se moglo uiniti u prolosti), aoristom (u preitaka, obino u 3. l. jd., u ivu pripovijedanju prolih dogaaja, u poslovica i u drugih ustaljenih izreka), futurom I. i II., perfektom, pluskvamperfektom, kondicionalom I. i II. te participom prezenta s -e (particip preterita iznimka je u glagola: bivi, izivi), perfektnim participom aktivnim, participom pasivnim (koji se tvori morfemom /n/, /en/, rjee morfemom /t/). Vrijedan je prinos opisu morfologije glagola akcenatska tipologija. Autor izdvaja i neke sintaktike znaajke, primjerice uporabu konstrukcije za + infinitiv, tzv. nepreteritnoga perfekta (kojim se iskazuju proli dogaaji za koje govornik nije siguran jesu li se dogodili), ujednaavanje lokativnih i instrumentalnih oblika na akuzativne itd. Studiji je prikljuen naputak kako se sluiti Rjenikom, tumaenje kratica te popis literature kojom se autor koristio u izradi ovoga rjenika (od rjenika koje je

100
Egzemplifikacije su u ovome rjeniku izuzetno vrijedne. Osim to su naglaene i time izvor za prouavanje na fonolokoj (prozodijskoj) i na morfolokoj razini, u njima su esto oblici pojedinanih natuknica drugaiji od kanonskih, npr. adet on, -a, -o (adet oni) adj naviknut, prilagoen Siko moj, vazm onu malu Maricu, je sirota, ma je adetana za sve (S). N a br at je adet on za sv e, pa je obavijesnost vea. Izostaju kada nema definicije natuknice u nekom govoru. Uz nepromjenjive rijei dolazi oznaka vrste kojoj pripadaju i znaenje, npr. aboj interj o Boe! Boe! oboj (47), bud uj da conj lit b ud ui da zato to, jer (85); uz prijedloge stoje i padei uz koje se upotrebljavaju: k ontra praep c dat protiv, nasuprot, suprotiva kuntra (240), a uz priloge i komparativ: daleko comp daje adv lit daleko (105). U glagola je uz infinitiv autor biljeio oblik 1. l. jd. prez. izuzev kada je rije o glagolu koji ima samo 3. l. jd. prez. Uz glagolske likove stoji oznaka glagolskoga vida: pf ( za svrene), ipf (za nesvrene), a kod svrenih se upuuje na nesvrene. Kratica va (verbum transitivum) oznauje prijelaznost, vn (verbum intransitivum) neprijelaznost: acolat, acolon pf va kaliti, eliiti acolovat; acelat (47). Ima li glagol i lik s povratnim znaenjem, on predstavlja novu natuknicu: abonat se, abonon se pf lit abonrati se, abonram se abonirati se; uzeti pretplatu za sebe abonovat se (47). Glagoli koji tvore svoje oblike od supletivnih alomorfa korijena sve oblike imaju pod istom natuknicom: b t, jes on, jes (D) () (70); t t, ho u, hoe () part act t, tla, tlo () ipf lit htj eti, h ou (586). Glagoli nastali pre-

PRIKAZI FLUMINENSIA, god. 19 (2007) br. 2, str. 97-129

fiksacijom predstavljaju nove natuknice: uz bstrt se, bstrin se ipf lit bstriti se, - m se 1. postajati bistar 2. met vedriti se (69), nova je natuknica npr. razbstrit se (494); uz pe, peen ipf va lit pei, peem 1. pei (u krunoj pei). 2. pripremati hranu na aru (391) nova je natuknica ispe (188). Pridjevi su zabiljeeni u neodreenom obliku svih triju rodova, a postoji li samo odreeni oblik, ukljuen je kao druga natuknica. Kada je uz neodreeni lik ovjeren i odreeni, u zagradama je: adet on, -a, -o (adet oni) adj naviknut, prilagoen (48). Ako pridjev ima jednak naglasak u N jd. svih triju rodova, onda je zapisano samo -a, -o, npr. abil -a, -o adj biti sposoban, biti u stanju (47), a kada su . i s. r. razliiti u odnosu na polazni lik, autor pie oba lika, npr. bogat, -gata, - gato (bogati) adj lit bogat, -a, -o (bogat ) koji je imuan (73); avelat, av elt a, avelto (avelti) adj hitar, brz, okretan velat (56). Uz imensku natuknicu u opisu se autor odluio za oznaku roda i za oblik G jd., kao to se uglavnom donosi u dijalektalnim rjenicima kada se N i G razlikuju akcenatski (premda bi i akuzativ jd. imenica bio obavijestan): anel, anela m metalni prsten na sidru za vezivanje konopa (51), armar, armara m ormar (54). Fo n e t s k e i f o n o l o k e v a r i j a n t e zapisane su pod istom natuknicom, uglavnom nakon oblika iz govora Draevice, primjerice pod natuknicom don donosi se i selaki lik dan. Inaice s vie razlika predstavljaju novu natuknicu s uputnicom () na onu koju je autor odredio reprezentantnom, a oznaka ( )

PRIKAZI FLUMINENSIA, god. 19 (2007) br. 2, str. 97-129

101
sebnim su natuknicama: oko praep s gen 1. (kruenje) oko kue (D). 2. (vremenski) oko polnoo (D). 3. (mjesto). 4. (priblino) okolo i oko n lit oko 1. (pl oi) anat organ vida. 2. (pl oka) fig. 3. (pl oka/oka). 4. mjera u tkanju mrea. 5. (pl oka) rupica na nekim glazbenim instrumentima (npr. lira) (359). Derivirani oblici predstavljaju nove natuknice i povezani su s tvorbenom rijeju. Npr. glagolske imenice: barabiroe, -o nom ver od barab rat (B) (60), biljee -o, n nom verb od blt lit bijeljenje (68), uvoe, -o (D) n nom verb od uvat lit vanje (102), ukrcoe, -o n lit ukrcnje ukrcanje u brod, zapoljavanje na brodu (kao pomorac) (603); deminutivi: a g ujica f dem od a g uja. De (52), bakalar m mali, osueni bakalar (58), bak m mladi bak (58), brod m brod a (B)/ brod , brod a (D) m lit br odi mali brod (82), glav ca f lit glavica 1. mala glova, 2. geog breuljak zaobljena vrha M ul je na glav ci; augmentativi: brodetna f lit brodetina golemi, stari brod, brodska olupina (82), brokvetna (D) f augm od brokva (82); hipokoristici: Aka (D, allg.) f (< Ana) (ime od milja) Anica (52), Anica (<Ana) (ime od milja) Anica (52), B aldo, B aldota hipokoristik imena Baldazar m(< B aldazar) (58); pejorativi: bradurna (D) f lit bradurina pejor bradetina, jako velika brada (78), glavetna (D) f lit glavetina pejor velika glava, i sl. Jednako tako apelativi . r. tvoreni od imenica m. r. predstavljaju novu natuknicu: balarn m lit baler n, -na vrstan plesa i balarna f lit balerna vrsna plesaica (58). Zasebne natuknice tvore i zbirne imenice, npr. dica, dice f coll od d te lit djeca

upuuje na natuknicu s podrobnijim podatcima, npr. acetil ena f lit acet l enka karbitna svjetiljka acitelena, cintilena, a uz aciteliena f (B). acetilena (47). Uput nica na sinonime je esta, npr.: apotol2 m nav rebro kostura broda uza statuu na pramcu (M). korba, bokamenat, bukamenat, pijona (53), divjo koko fornith Scolopax ruslicola (Dol.). velo bena (115), ali u jo uvijek veliku broju natuknica izostaje: blaz a (koja uz znaenje krevetni jastuk ima i znaenje unutar ornitologije potporna stijena na stupici za ptice, a unutar brodogradnje leaj u koji je utaknut karam za veslanje) (71) nema uputnicu na kun m lit kun, kuna jastuk (257); elov, -a, -o (elovi) adj lit elav, -a, -o (elav ) koji ima elu (103) bez uputnice je na plinov, -a, -o 1. elav, 2. ogoljeli (predio) (406). Leksemi s kojom zajednikom znaenjskom sastojnicom biljee se pod istom natuknicom: afitat, afiton pf va 1. iznajmiti, dati u najam, 2. iznajmiti, uzeti u najam (48). Ponekad su ve i pravi homonimi jednako uneseni: baba f lit baba 1. babica, primalja, 2. balota kojoj se pribliuju ostale balote u boanju (56) premda su zapisani uglavnom kao zasebne natuknice (a unutar njih pod novim je brojem figurativno znaenje) s eksponentom: balna1 f sama, olovna zrna u lovakom metku, bal na2 f zool Cetus kit (58, 59), kalat1, kalon ipf va crpsti vjedrom vodu iz bunara, kalat2, kalon pf va/vn 1. va skinuti s vieg na nie, spustiti, 2. vn spustiti, sniziti (razinu), 3. smraviti 4. at (220). Hovn fig pojeftiniti kalov moformi koji su razliite vrste rijei u za-

102
(112), a s oznakom su f pl unesene imenice koje imaju samo mnoinu: bragajete, bragajet sjenik, tagalja ili brag ee, brag e radne hlae od (plavog) trlia (78). Takvom je metodologijom autor omoguio lake nalaenje pojedine rijei u Rjeniku. Drugaije je naelo primijenio u izriaja i frazema koji u pravilu tvore leksika gnijezda popraena kontekstom u kojem se rabe. Frazemi se vezuju za dominantnu rije: imenicu, npr. af t m najamnina, stot na (a)ft stanovati u unajmljenom stanu f t (48); glagol, npr. izb e t, izb ein pf va lit, izbiti, zb e m samo u frazi izb e t oi (D) raskolaiti oi, izbuljiti oi, izbet oi (u/na koga) uperiti pogled u koga (197); pridjev, npr. st, sta (B)/ ist a (D), sto ( sti) jem at tr ste imati hrabrosti (to rei, uiniti) (99) itd. U Rjeniku su zastupljena sva temeljna semantika polja, a posebno su zanimljiva razgranata polja uvjetovana smjetajem Braa, poput brodarstva (pri kraju Rjenika pojanjena slikovnim prikazom pomorsko-brodskoga, odnosno brodograevnoga nazivlja): brk, m nav jedrenjak, na krie s dva jarbola (80), flok m nav trouglasto jedro na pramcu (141); imena riba: bobak, bovka (B) m lit bobak, bopka ichth Blennius gattorugine riba slinavka u krapama pri obali (72), kavala2, f 1. ichth Umbrina cirrosa (St) 2. ichth Corvina nigra konj (S) kavalica (229); biljnoga svijeta vezana za mediteransko podneblje: brnstra f lit brnistra bot Spratium junceus uka. bunstra (81), m aslina f lit m aslina 1. bot Olea europaea uljika. 2. plod uljike (281) itd.

PRIKAZI FLUMINENSIA, god. 19 (2007) br. 2, str. 97-129

Uz stare hrvatske rijei u Rjeniku su, kao to je tipino za akavske govore, ali i druge uzobalne hrvatske idiome, zastupljeni romanizmi, npr. bikor, -ora m mesar (67), bjonda f blondina, plavua, plavokosa bijonda (70), dakordo adv skladno, slono (105), feta f krika (139), u manjoj mjeri orijentalizmi i germanizmi: kesa f lit kesa mala vrea (229) , panc r, panc r a m provod (570). Znatan broj natuknica su antroponimi. Onimi su biljeeni velikim poetnim slovom. Uz osobno ime autor je donio i polazino ime (oblino i/ili etimoloki). U prezimena uglavnom nije biljeio naglaske jer se razliito izgovaraju: Kegevi (229), emanovi (559), ali i Ani (51), a uz nadimke m. r. u veliku broju primjera ovjeren je i nadimak . r. te obiteljski nadimak: Kiele m, Kielinca, f Kielin pl, nad (Alaburi) (230). Osobna su imena rjea no to bi se to zbog injenice da su najstariji sloj hrvatske antroponimije (Samardija 1995: 62) oekivalo. Meu njima su uz teonime poput: B og, B oga (D) m lit b og, b oga Stvoritelj, Svevinji (73), Isukrst m lit Isukrst Isus Krist (195), zabiljeena i imena koja upuuju na kranski sloj: Abrom, Abrama (B) m Abraham (47), Baraba m idovsko, biblijsko ime (60), Alv m lit Al ojzije muko ime (51), Petar, Petra, m lit Petar, -tra muko osobno ime (395), St pon m lit Stj epan muko osobno ime (545), Mikula m lit N kola muko osobno ime (288); na romansko podrijetlo: Jovann m muko osobno ime (Giovanni) (216), Ugo m, Ugotovica f, Ugotovi pl nad (600) itd. Sanktoremi uglavnom nisu izdvojeni od

PRIKAZI FLUMINENSIA, god. 19 (2007) br. 2, str. 97-129

103
Kand el ora eccl Svijenica, Iv od on, Ivodona m blagdan sv. Ivana (196). Rjenik obuhvaa uglavnom govor sedamdesetogodinjaka, ali i drugih generacija, pa autor unoenjem razliitih izgovora istih rijei ili unoenjem i novijega leksema pokazuje i razvoj brakih govora, primjerice uz lik udeso adv mnogo, neobino mnogo (101) pie i udo adv lit udo mnogo, vrlo mnogo (39); uz plinov, -a, -o adj (406) (i toponime Ploino, Plivac, Plivica) i elov, -a, -o (elovi) (103); uz Uzom (D) / Uzom (B) (614) i Usk r s, Usk r sa, m lit Uskrs eccl blagdan Uskrsnua (609) u istim govorima. Glavni je dio Rjenika nadopunjen ogledima brakih akavskih govora: Draevice, Loia, Nereia, Postira, Praenica, Bola, Supetra, Milne i Selaca, popisom brokih fjera (blagdana) i zemljovidima katastarskih opina. A da bi on ki tije ovi libar barem donekle znao tko je najzasluniji za uitak koji mu je pruen, posljednje su stranice ove vrijedne knjige posveene autorovu ivotopisu i njegovoj znanstvenoj djelatnosti. Pred nama je danas zasigurno najbolji hrvatski dijalektoloki rjenik i brojem natuknica (preko 30000, gotovo poput opsegom vodeega hrvatskoga dijalektolokoga rjenika, kajkavskoga varadinskoga govora autora Tomislava Lipljina, s preko 33000 natuknica), ali i vrsnoom zapisa dijalektolokih podataka i njihove obrade, kao i grafikom atraktivnou, to vie to nije rije o rjeniku jednoga govora ve o rjeniku vie skupina govora na otoku Brau, ime je metodologija znatno uslonjena. No, unato tomu, traenje pojedinoga leksema nije

imena ljudi, a nahode se i u toponimima, npr. Sveti Juraj, Sveti Mikula (553), ali i u egzemplifikacijama, npr. pod Lucja i sanktorem Sveto Lucja (271). Etnonimi i etnici dobro su zastupljeni: bugarka (B) f lit Bugarka (86), dalmatnac, dalmatca m lit Dalmatnac, -nca stanovnik Dalmacije (105), broanin m lit Braanin stanovnik Braa, ovjek brakog porijekla (82), i dubrovkia (D) f lit Dubrovanka/ D ubr ovkinja ena iz Dubrovnika, v. Dubr ovnik (131), pu ka (B) f stanovnica Puia (477); kao i ktetici: dubrovaki, -o, -o (D) adj od Dubrovnik lit dubrovak , -a, -o (131); puki, -o, -o (B) adj od Pua (477) itd. Toponimi uza se najee nose i oznaku ili standardni oblik, kao npr. imena kontinenata i drava: Afrika (d, allg.) f lit Afrika/Afrika Afrika. Jafrika (48), Australija f lit Australija/Australija (55), J emaka f Njemaka emaka (213); ojkonimi: Abacja (toponim) (47), L o ndra (D) f London. (270), J e lsa f mjesto na otoku Hvaru (213); mikrotoponimi: Alb ertovi d olci (toponim) (50), Bratinski turan (toponim) (79), Huma a c (toponim) (173); hidronimi (pre teiti su uz imena rtova meu obalnim toponimima): Vala Forsko (toponim), v. F orsko (616), G oro vod a od Duac a (toponim) (156), L okva (toponim) (269), Zozubi (toponim, rt) (655), Punta (toponim) (479); oronimi: Glova svietega Jurja (toponim) (152), Brce (toponim) (79) itd. Imena blagdana mogu se nai i u natuknicama i u egzemplifikacijama: Svinca f lit Svijenica/Svjenica blagdan Gospe Kandalore Svinca ili Kandalora (D) (553), i zasebno: Kandalora f lit

104
oteano, a brake se skupine govora jasno otkrivaju u njihovoj podudarnosti i razliitosti. Usto, knjiga je to o Brau, brakomu teaku, ljepoti ivota Juga i potekoama s kojima se Njegov ovjek

PRIKAZI FLUMINENSIA, god. 19 (2007) br. 2, str. 97-129

bori, kao to je to najavio autor u uvodnom slovu. Zato estitajmo akademiku Petru imunoviu i njegovim suradnicima na ljubavi, znanju, trudu i vremenu koje su utkali u ovaj libar!

Silvana Vrani

PRINOSI POZNAVANJU STANDARDIZACIJE MAKEDONSKOG JEZIKA

Ljudmil Spasov IZBRANI POGLAVJA OD ISTORIJATA NA MAKEDONSKIOT PISMEN JAZIK. BOJATA NA JAZIKOT. KNJ. I-II
(Skopje, 2005.-2006.)

Vjerojatno nema povijesti standardnoga jezika u kojoj se, na due ili krae vrijeme, nisu ustalila neka opa mjesta koja su, premda lijepo i uvjerljivo zvue, bar malo u raskoraku s injenicama. U vezi s hrvatskim jezikom dostaje podsjetiti na pripisivanje prevratnoga znaenja Gajevoj Kratkoj osnovi hor vatsko-slavenskoga pravopisanja (Budim, 1830.) za ureenje hrvatskoga latininog slovopisa (grafije) premda se dio rjeenja izloenih u toj knjiici pojavljuje samo u njoj. Slino je (bilo) i s dugo ponavljanom tezom da je opehrvatski standardni jezik tokavske osnovice nastao u vrijeme hrvatskoga narodnog preporoda ili sa sve donedavno mnogima dragom tezom o epohalnom znaenju tzv. bekoga knjievnog dogovora, a

popis se takvih primjera u vezi s hrvatskim jezikom i njegovim pravopisom nikako ne zaustavlja na broju 3. Ni makedonskomu jeziku i jezikoslovnoj makedonistici nisu nepoznata takva opa mjesta meu kojima je svakako najpoznatija tvrdnja da makedonski standardni jezik, pa i makedonski jezik uope, postoji tek od povijesne deklaracije prvoga zasjedanja ASNOM-a (Antifaistiko sobranie na narodnoto osloboduvanje na Makedonija) koje je odrano 2. kolovoza 1944. u manastiru Prohor Pinjski (na jugu Srbije). Kako ni jezici ni jezini standardi ne nastaju ex nihilo, nego u svome oblikovanju prolaze u kojeemu razliita razdoblja, nije drugaije moglo biti ni s makedonskim jezikom i makedonskim