SUMERO

Tema:

Uloga uitelja i nastavnih strategija u inkluzivnoj nastavi

Mr. Meliha Halilovi JUO Hasan Kiki - Graanica Tel. 062 137 837

Uloga uitelja i nastavnih strategija u inkluzivnoj nastavi

Inkluzija je podruje i princip u okviru cjelokupne reforme sistema vaspitanja i obrazovanja. U mnogim zemljama svijeta istrauju se fleksibilniji modeli organizacije ukupnog rada u koli s ciljem da se bolje shvate potekoe na koje djeca nailaze tokom kolovanja. Stavovi prema osobama s posebnim potrebama u razvoju, uostalom, kao i stavovi prema svim manjinskim grupama nisu uroeni, nego su naueni, steeni. Na temelju principa socijalnog modela izdat je osnovni dokument UN-a: Konvencija Ujedinjenih nacija o pravima osoba sa invaliditetom (2009.), koji sadri smjernice za politiku svih drava. U tom dokumentu se priznaje da je invaliditet razvojni proces, te da invaliditet nastaje kao rezultat djelovanja osoba s invaliditetom i prepreka koje proizilaze iz stajalita njihove okoline, te iz prepreka koje postoje u njihovoj okolini, a koje sprjeavaju njihovo potpuno i djelotvorno sudjelovanje u drutvu, ravnopravno s drugim lanovima tog drutva. Drave potpisnice ove Konvencije saglasile su se u sljedeem: Da je svrha Konvencije unapreenje, zatita i osiguravanje punog i ravnopravnog uivanja svih ljudskih prava i osnovnih sloboda osoba s invaliditetom, i unapreivanje potivanja njihovog uroenog dostojanstva. Prema tom dokumentu, drava je obavezna da osigura vaspitanje i obrazovanje u maksimalno integrisanim uslovima. Isto tako, mora zakonski ukloniti sve prepreke zapoljavanju osoba s posebnim potrebama i pruiti im socijalnu sigurnost. Svi zakoni i ostale mjere treba da omogue ivot osoba s posebnim potrebama u vlastitoj porodici, uz pruanje dodatnih usluga. Neophodno je osigurati im sva prava kao i ostalim graanima. Takoe se zahtijeva da organizacije osoba s posebnim potrebama i organizacije roditelja, ravnopravno uestvuju u donoenju odgovarajuih zakonskih propisa, uklanjajui pritom sve oblike diskriminacije. Da bi to urodilo plodom, potrebno je mijenjati dosadanje stavove prema osobama s posebnim potrebama i njihovom vaspitanju i obrazovanju. Inkluzivno kolovanje se odnosi na filozofiju obrazovanja koja promovie obrazovanje za sve uenike prema njihovim mogunostima. Ovakav pristup zahtijeva temeljne promjene u razmiljanju ljudi, promjene u stavovima i odnosu prema razliitostima. Inkluzija nije neto novo to se moe napraviti ili osigurati. To je dugotrajan proces koji treba organizovano provoditi kako bi rezultat bio stvaran za djecu i ljude s posebnim potrebama. Inkluzija sama po sebi ne podrazumijeva izjednaavanje svih ljudi, nego uvaavanje razliitosti svakog pojedinca. U tome i jeste njena vrijednost, jer nam razvoj opte tolerancije prema individualnim razlikama i potrebama omoguava irenje saznanja, obogaivanje iskustava i razvoj ovjenosti. Inkluzija svakom pojedincu prua mogunost odluivanja o vlastitom ivotu i preuzimanje vlastite odgovornosti, u skladu sa sopstvenim sposobnostima. U inkluzivnom vaspitnoobrazovnom sistemu se istie holistiki pristup koji uzima u obzir sve, a ne samo obrazovne potrebe uenika, ne izdvajajui pritom nikoga posebno. Takav sistem stvara primjerenije uslove za sve uenike, potujui njihove individualne razliitosti i potrebe. Inkluzija tei promjeni cjelokupnog kolskog sistema, tako da su edukacijski planovi i programi vrlo fleksibilni. U takvom se sistemu provodi zajedniki program za sve uenike, uz maksimalno individualizovano prilagoavanje sadraja, metoda, postupaka i tempa rada svakom ueniku. On ukljuuje kreativnost i razliitost didaktikog materijala, pristupa i uenja putem saradnje. Time se omoguava inventivno i efikasnije uenje pojedinca i smanjuje mogunost etiketiranja i diskriminacije. Tradicionalna nastava je glavnu panju obraala zamiljenom prosjenom ueniku. Najvee tete od takvog pristupa i naina rada su nanesene upravo djeci s posebnim potrebama. Prije svega, mislimo na djecu s potekoama u razvoju i uenju. Djeca s posebnim

potrebama su bila osuena na neuspjeh bez pruanja anse da uspiju. Neki su upuivani u specijalna odjeljenja, neki u posebne ustanove, a mnogi ostali meu zidovima porodinog okruenja. Rijetki su uspijevali zahvaljujui mogunostima i socijalnom statusu roditelja. Iako je tradicionalna nastava ve odavno kritikovana i na osnovu toga proizali zahtjevi za individualizacijom nastave, za prilagoavanjem nastave individualnostima uenika, njihovim potrebama i mogunostima, jo i danas se pravi problem oko primjene tog principa. Princip individualizacije se odnosi na prilagoavanje didaktike aktivnosti svakom ueniku vodei rauna o njegovim individualnim osobenostima. Individualizovati nastavu znai orijentisati se na realne tipove uenika, uzeti u obzir razlike meu njima, uskladiti i varirati metode i postupke pedagokog djelovanja prema tim razlikama, pomoi uenicima da napreduju prema vlastitom tempu i mogunostima (Potkonjak, 1989, str. 271). Dakle, osnova za inkluzivnu nastavu je ve odavno postavljena. Mnogobrojna struna literatura ve odavno rasvjetljava fizike i psihike simptome, probleme, faktore koji utiu i mogunosti unapreenja cjelokupnog razvoja linosti, didaktike modele, puteve i postupke kojima moemo efikasno djelovati u vaspitno-obrazovnom radu, doprinijeti razvoju linosti svakog djeteta, sprijeiti neeljene posljedice a time doprinijeti i prosperitetu cjelokupnog drutva. Evidentna je obaveza prosvjetnih radnika za permanentim usavravanjem. Ostaje samo da svako pristupi prifesionalno svom radu kako bi inkluzija poprimila funkcionalnu dimenziju. Postavlja se pitanje kakva je trenutna situacija u polju inkluzije? Odgovor bi bio sljedei: Trenutna situacija u polju inkluzije je veoma konfuzna i dramatina. Jo uvijek se vode rasprave o opravdonasti i mogunostima realizacije inkluzivnog obrazovanja zanemarujui injenicu na koju ukazuje Konvencija Ujedinjenih nacija o pravima osoba sa invaliditetom (2009.), a koja upravo potvruje opravdanost inkluzivnog obrazovanja, jer potvruje da je invaliditet razvojni proces, te da invaliditet nastaje kao rezultat djelovanja osoba s invaliditetom i prepreka koje proizilaze iz stajalita njihove okoline, te iz prepreka koje postoje u njihovoj okolini, a koje sprjeavaju njihovo potpuno i djelotvorno sudjelovanje u drutvu, ravnopravno s drugim lanovima tog drutva. Uloga kole u realizaciji funkcionalne inkluzije je od posebnog znaaja. Njen drutveni, institucionalni, planski i sistematski karakter obezbjeuju uslove za kvalitetnu socijalizaciju a samim tim i prevazilaenje prepreka koje postoje ili proizilaze iz lokalne okoline, a koje vode ka stagnaciji, izolaciji i socijalnom hendikepu. Naravno, u svemu tome je uloga uitelja od posebnog znaaja. Uspjeh djece uopte pa i djece sa posebnim potrebama je u direktnoj vezi sa osobinama uitelja i strategijama uenja koje on primjenjuje u vaspitnoobrazovnom procesu. Uloga uitelja podrazumijeva i poduavanje toleranciji, otvorenosti, posmatranju i uivljavanju u tuu ulogu, prihvatanju, razumijevanju i saradnji sa onima koji su drugaiji i kojima je neophodna tua pomo. Ukoliko uitelj posjeduje potrebnu dozu altruizma, sigurno e ga probuditi, ako ne i razviti kod veine svojih uenika. Identifikacija individualnih potreba, est pozitivni verbalni podsticaj i stalno hrabrenje uenika da ne odustanu su vane tehnike koje mogu koristiti uitelji da iskau empatiju i da brinu o odjeljenju. Uitelj je kreator klime u odjeljenju i nastavnog procesa, za ta ne postoji gotov obrazac ili forma. Ukoliko uitelj uspije da izgradi toplu emocionalnu klimu u odjeljenju i na interensantan nain kreira nastavni proces, uspjeh nee izostati. Meu uenicima e vladati povjerenje, prijateljski odnosi, radost, razumijevanje, tolerancija i elja da svi budu uspjeni. Uitelj nadahnut pedagokim humanizmom trudie se da to bolje upozna svoje uenike, da za njih odabere adekvatne sadraje, podsticae njihov slobodan razvoj, trudie se

da ih svojim radom i postupcima prema njima oduevi za humanistike vrijednosti, te stvarati takve pedagoke situacije u kojima e svi uenici doivljavati afirmaciju linosti. Za uspjeh djeteta s posebnim potrebama od presudnog znaaja je njegovo adekvatno ukljuivanje u aktivnost grupe. Prije svega, potrebno je pridobiti djecu i razviti im interes i elju da pomognu drugom. Ako ih od samog poetka podstiemo na saradnju, ukazujemo na prednosti i znaaj dobre saradnje, uzajamne pomoi i razumijevanja, meusobnog povjerenja i znaaj udruenih snaga, drugarstva i radovanja tuem uspjehu i srei, rezultat sigurno nee izostati. Postoji mnotvo naina kako vrnjaci mogu pomoi djeci s posebnim potrebama, zavisno od njihovih potreba. Najvanija pomo je socijalna prihvaenost, razumijevanje i uvaavanje bez saaljenja. Ponekad je dovoljno da dijete samo bude prihvaeno u grupi i ako nita ne radi, ono e oponaati svoje drugare, te na taj nain usvojiti odreena znanja i na vike, to nije mogue usvojiti u posebnim ustanovama i u izolaciji. S obzirom da su odjeljenja heterogena, prioritetna potreba je da kod uenika razvijamo razumijevanje i potivanje medusobnih razlika. Sljedei imperativ je pronai nain da kod njih izgradimo i podrimo mogunost da ue jedni od drugih. Konkurentni razredi, u kojima uenici tee da se dokau pred svojim kolegama i pred nastavnicima da su najbolji, prvi, najpametniji, ili najbri, su u suprotnosti sa pomenutom tenjom. Kooperativno uenje jasno omoguava, ono to esto zanemarujemo alternativni nain struktuiranja razreda, tako da uenici rade zajedno i pridonose zajednikim ciljevima, prilagoavaju se meusobnim razlikama i pronalaze naine da omogue razvoj visokih nivoa postignua i pozitivne socijalne interakcije. Edukativni karakter dnevnog sastanka Mnogi uitelji su ve na samom poetku konstatovali da im dnevni sastanak predstavlja gubljenje vremena. Ipak, pokuajmo rasvijetliti mogunost organizacije i realizacije dnevnog sastanka, njegovu svrhu, mogue ishode pa tek onda procijenimo da li je to puko gubljenje vremena. Pouavanje o kooperativnosti pri radu i nenasilnoj komunikaciji treba poeti najkasnije prvog dana polaska u kolu. Dnevni sastanak nam prua idealnu priliku za meusobno upoznavanje, uspostavljanje prijateljskih odnosa, viesmjernu komunikaciju, osjeaj pripadnosti, sigurnosti, sticanje prvih pozitivnih utisaka, meusobno uvaavanje, buenje interesa i volje za uenjem, igru i spontano uenje. Kako prvog tako i narednih dana djeca tokom ulaska u uionicu idu na tepih, sjedaju na jastuke, razgledaju, razgovaraju, ukaju, ispituju i ve poinju da sarauju. Prva aktivnost, prvog dana je meusobno upoznavanje. Odmah interakcija, umjesto ablonizovanog ustajanja i izgovaranja imena, objanjavam pravila a zatim slijedi dobacivanje i hvatanje lopte uz izgovaranje imena. Djeci je to mnogo interesantnije, uivaju u igri, ue se saradnji a ujedno se meusobno upoznaju. Svakako, to nam prua mogunost da pratimo i biljeimo uoene pojedinosti kod uenika, jer su one tad najizraenije, budue da su djeca oputena, opijena zadovoljstvom igre, pa se sve dogaa spontano. Kada smo ostvarili eljeni cilj, idemo lagano ka novom cilju. Treba izgraditi zdravu klimu u odjeljenju i na vrijeme uspostaviti red. Moralisati djeci o pravilima ponaanja u koli nema efekata, poto neko uje, neko ne uje, jer ne eli da uje neto to su mu drugi nametnuli svojom voljom, a da ga nisu ni pitali. Okupimo djecu oko sebe na sastanku i razgovarajmo o njihovoj sigurnosti, pravu svih da nesmetano ue, rade, igraju se i uivaju, o njihovoj odjeljenskoj zajednici kao jednoj velikoj porodici u kojoj se svi meusobno uvaavaju, razumijevaju, pomau, slau i uivaju, dijele obaveze i odgovornosti. Upitajmo ih obavezno ta bi oni eljeli, kako bi trebalo da se ponaamo da svima bude dobro, sasluajmo ih paljivo i ukaimo potovanje. Objasnimo ta

su to pravila ponaanja i kakva je njihova svrha, kako treba komunicirati, a potom ih pozovimo da zajedniki donesemo pravila ponaanja. Dajmo priliku svakom ueniku da se izjasni o pravilima ponaanja i da svoj prijedlog. Dok oni predlau, mi zapisujemo a zatim ih zajedniki analiziramo, odabiramo najpovoljnija i itko, velikim slovima zapisujemo na papir koji e biti istaknut na vidnom mjestu. Podsjetimo ih da su sami donijeli pravila ponaanja, te da smo ih donijeli kako bi nam svima bilo bolje i da ih se treba pridravati. Djeca cijene i potuju ono u emu su i sama uestvovala, a nikako ono to im je silom nametnuto. Nemojte pomisliti da je ovim posao zavren. Razumije se da nije jer je tek otpoeo, ali na pravi nain i u pravom smjeru. Svaki put kada neko u odjeljenju prekri neko od pravila ponaanja, podsjetite ga da su pravila sami donijeli i pozovite ga na potivanje dogovora. Razgovarajte o uzrocima i posljedicama krenja pravila, traite od djece da sama komentariu o tome bodrei ih da slobodno iznose svoje miljenje bez mogunosti da ugroavaju i vrijeaju drugoga. Pouavajte ih odmah da procjenjuju i vrednuju postupke, ali tako da uvijek kreu od sebe. Pronaite nain da osjete da cijenite istinu i objektivnost. Budite, prije svega iskreni, objektivni i jednaki prema svima, jer samo tako moete oekivati od njih da i oni usvoje te vrijednosti. Trudite se da razgovor bude lagodan, bez ironije i bijesa, jer samo tako moemo postii eljenji cilj. Pridravajmo se i sami donesenih pravila ponaanja i stalno ukazujmo na poslovice kao to su: Ne ini drugima to ne bi elio da drugi ine tebi, Slona braa kuu grade, a neslona je razgrauju, Poteno se vladaj, pa se dobru nadaj, Ko drugom jamu kopa, sam u nju pada. Djeca to vole i uvijek su spremna na komentar. Iskoristimo tu snagu i otvorenost. Na taj nain emo izgraditi produktivnu klimu u odjeljenju. Djeca se svaki naredni dan im uu u uionicu okupljaju na tepihu i meusobno razgovaraju. Uoavaju odreene poruke, pokuavaju da proitaju, razumiju, pitaju, razgovaraju, dakle, ue. Dijete dana vodi sastanak, uspostavlja komunikaciju, oslobaa se, sklapa reenice, iri vokabular, sarauje, stupa u interakciju, ui. Djeca se javljaju i odgovaraju na postavljena pitanja, drugi sluaju, po potrebi ispravljaju, svi ue. Treba izbrojati prisutne, otkriti ko nedostaje, pratiti, potvrditi ili ispraviti greku. Svako dijete treba da dobije priliku da bude dijete dana. Treba izbjei mogunost da neko dijete ne zaslui da to bude, jer bi se tako mogla povrijediti njegovay linost. Kod djeteta moemo izgraditi nepovjerenje, nesigurnost. Zato je najbolji kriterij izbora djeteta dana redoslijed u razrednoj knjizi. Svako dijete zasluuje da bude potovano, bez obzira na njegovu prirodu i ivotne okolnosti. Na taj nain kod djece razvijamo meusobno povjerenje, samopouzdanje i komunikacijsake vjetine. Tokom realizacije dnevnog sastanka pouavamo ih uspjenoj, viesmjernoj nenasilnoj komunikaciji. Svako dijete dana saoptava neku, za njega vanu vijest dana, recituje pjesmicu ili pokazuje, objanjava i opisuje svoju omiljenu igraku ili neki predmet. Ostali sluaju, gledaju, posmatraju, uoavaju i na kraju pitaju ili komentariu, opet ue. Kada voenje dnevnog sastanka postane rutinski posao za djecu, svi e ve znati: brojati preko dvadeset sa usmjerenjem panje na onoga koga broji, imena i prezimena drugova u odjeljenju, formulisati reenicu i pitanje, dane u sedmici, mjesece u godini, godinja doba i promjene u prirodi, gotovo sva velika i mala tampana slova, da sarauju, komuniciraju na poeljan i prihvatljiv nain, da se orijentiu u vremenu i prostoru, sabirati i oduzimati u prvoj desetici, saoptiti neku vijest, opisati usmeno neku igraku ili predmet, a dobar dio njih i da ita i pie.

Ukoliko bude dovoljno strpljenja, dnevni sastanak e za djecu postati rutinski posao jo na poetku drugog polugodita. Drugarstvo e da blista, niko nee biti zapostavljen, ismijan niti povrijeen, dobre naznake kooperativnosti i nenasilne komunikacije dae statisfakciju za daljni rad, a ni rezultati nee izostati. Veoma bitnu ulogu igra i samostalna aktivnost djeteta s posebnim potrebama, ali s tako paljivo odmjerenim zahtjevom koji e biti dovoljno teak da bi dijete uloilo odreen trud, ali u isto vrijeme i dovoljno lagan kako bi doivjelo maksimalan napredak i uspjeh u radu, to igra bitnu ulogu u formiranju identiteta. Igra je oduvijek bila u ii djeijeg interesovanja. Stoga je treba maksimalno povezivati s nastavnim sadrajima i koristiti kao nain za usvajanje znanja, umijea i navika. Svako dijete, bilo ono s posebnim potrebama ili ne, zna i voli da se igra. Ako postavimo adekvatan cilj, ne saoptavajui ga odmah djeci, i koristimo igru za njegovo ostvarivanje uz postavljena pravila i njihovo potivanje, sigurno emo ostvariti vei efekat uenja. Simulacija prodavnice i igra trgovaca budi interes za matematike aktivnosti a omoguava praktino i ire usvajanje znanja i umijea. Gotovo sve igre pravilno odabrane, planirane i realizovane pruaju mogunost maksimalne korelacije predmeta i njihovih sadraja. U okviru kooperativnih igara uenici mogu biti potpomognuti od strane drugih koji rade neke stvari na drugi nain; dijete koje dosta sporije govori, koje se bori sa jezikom, ili koje treba da prebroji na prstiima neki rezultat, takoer moe biti ukljueno u aktivnosti, jer nam je u cilju da se postigne saradnja, da svi budu uspjeni, ne da se uini neto prije nekog drugog, ili bez iije pomoi i podrke. U okviru kooperativnih igara, pomaganje drugima se potuje, a ne oznaava se kao varanje. Uenici uviaju da su slobodni da nagrauju jedni druge. Uviaju da uspjeh nije ogranien na jednog uenika ili grupu, tako da postaju jedni drugima podrka u medusobnim uspjesima i doprinosima. Navest emo neke od jednostavnijih primjera samostalno osmiljenih kooperativnih igara. Put u svijet Igra Put u svijet e omoguiti uenicima da na vrlo jednostavan i zabavan nain usvajanju matematike sadraje. Prua mogunost grupne interakcije uz pomo i podrku jednih drugima. Slina je igri Ne ljuti se ovjee, pa je moemo i tako nazvati. Umjesto figurica razliitih boja, na startu se nalazi samo jedna figurica. Uenici naizmjenino bacaju kockicu, a broj koji dobiju bacanjem je pokazatelj za koliko oznaenih polja treba da pomjere figuricu sa startnog polja. Dakle, djeca treba da prepoznaju broj koji su dobili bacanjem kockice, da ga imenuju, da tano broje polja prilikom pomjeranja figurice i stignu do cilja. Svi lanovi grupe prate akciju i konstatuju da li je dijete koje je na potezu tano rijeilo postavljeni zadatak. Usmjeravaju jedni druge i meusobno se nadopunjavaju. Ukoliko neko pogrijei figurica se vraa na startnu poziciju i sljedei uenik nastavlja s igrom. 10 11 12 20 13 15 16 17 1
START CILJ

8 7 6

19 18

5 4 3 2

Igra kviza Igra moe posluiti za usvajanja i provjeru sadraja iz razliitih oblasti. Moe se primjenjivati kod razliitih kolskih uzrasta i prua mogunost realizacije integrativnog nastavnog procesa. Uiteljica prvog razreda moe koristiti karte prilikom usvajanja velikih i malih tampanih slova. Pruaju mogunost upotrebe svih naina obrade, kako monografske, tako i grupne, a pogotovu kompleksne obrade slova. Karte mogu sadravati razliite sadraje, tako da je mogue ostvariti potpunu korelaciju meu predmetima. Npr. slika nudi sadraje iz moje okoline (ivotinje, voe, povre, saobraaj...), upuuje nas na rije ispod slike, slova mogu biti obojena razliitim bojama. Uiteljica podie jednu kartu, pokazuje djeci i zajedniki analitiraju sadraj karte: Uenici obino komentariu: Na karti se nalazi slika konja, a uiteljica moe da pita: ta je to konj?, Kakva je to ivotinja?, Ko brine o njemu?, Gdje ivi?, ime se hrani?, i slino. Nadalje, moe da pita ta pie ispod slike?, Koje je prvo slovo u toj rijei?, Kakve je boje?, Gdje se jo nalazi slovo k?... Nakon, analize prve karte od uenika moemo traiti da pogledaju da li se na njihovoj karti negdje nalazi npr. slovo k. Uenici se javljaju, a analiza sljedee karte se nastavlja. Tokom analize su svi uenici ukljueni u rad. Dakle, na zabavan i interesantan nain, moemo nauiti osnovne boje, redne brojeve, slova, podjelu i karakteristike npr. nekih ivotinja, nain ishrane, koristi i tete i slino, i sve to samo u toku jednog nastavnog dana.

KONJ
konj

PATKE
patke

SRNA srna

FOKA foka

Karte mogu sadravati sadraje iz razliitih predmetnih oblasti. Od uenika moemo zahtijevati da pronau greku, da uporeuju ili pak, da spajaju meusobno povezane sadraje kao npr.: ime pisca sa nazivom knjievnog djela; ime vladara sa vremenskom epohom u kojoj je vladao i slino, tako da je igra pogodna za sve uzrase djece. Ve smo unaprijed naglasili znaaj vrnjake promocije i njenog znaaja z a dijete s posebnim potrebama. Aplauz drugova, verbalna podrka adekvatnim lijepim izrazima, estitke i uvaavanje drugara je snaan pokreta svakog, pogotovo djeteta s posebnim potrebama, koje nije sigurno u sebe, koje se trudi i ulae ogroman napor da b i uhvatilo mrvicu neega. Moete li samo zamisliti kakav je osjeaj zadovoljstva kada dijete koje do jue nije imalo nikoga osim majke, oca, djeda, bake i eventualno sestre ili brata, dobije mnotvo drugara koji mu ukazuju potovanje, razumijevanje, podrk u i spremnost na saradnju, pomo i druenje. ta za takvo dijete znai pljesak mnova ruica u njegovu ast, poziv na druenje poslije nastave, odlazak u bioskop s drugovima, posjeta drugu, zajednika igra, pa i pisanje zadae. Ne tedimo rijei. Razgovarajmo s djecom i njihovim roditeljima o potrebi razumijevanja i prihvatanja svakoga od njih, kao da se radi o sopstvenom djetetu. Organizujmo radionice za djecu i roditelje gdje e imati priliku da se nau u razliitim situacijama i ulogama kako bi to bolje razumjeli druge i drugaije. Dajmo svoj doprinos razvoju simedonijske kulture kako ne bismo potpuno izgubili prave ljudske vrijednosti, a time i ovjenost. Sve je mogue, ako to istinski elimo.