101

Suzaxa Pisoioa
Siiox;a sxoia Sisviri
Struni lanak
UDK: 371.3:94
Kurikulum i nastava povijesti
U radu se objanjava suvremeni kurikulum odgoja i obrazovanja te navode polazita
i smjernice za izradu kurikuluma nastave povijesti. Objanjavaju se tri osnovna tipa
kurikuluma i, u kontekstu konstrukcije nacionalnog kurikuluma i njegovih sastavnica,
pokuava se odrediti kurikulumski pristup u nastavi povijesti.
Kljune rijei: kurikulum, tipovi kurikuluma, nacionalni kurikulum, sastavnice kuri-
kuluma, nastava povijesti.
Suvremena pedagogijska znanost kurikulum odgoja, obrazovanja i kole stavlja u sredite
interesa. Kurikulum postaje znanstveno polazite svih promjena u odgoju i obrazovanju,
pa tako i temelj za promjene, izmjene i osuvremenjivanje u nastavi povijesti. Fenomen
kuriukuluma postaje istraivako podruje ne samo pedagogijske znanosti, ve i iroko
interdisciplinarno podruje humanistikih, drutvenih i prirodnih znanosti.
Kurikulum u odgoju i obrazovanju
Kurikulum tako podrazumijeva znanstveno zasnivanje cilja, zadataka, sadraja, plana
i programa, organizaciju i tehnologiju provoenja, te razliite oblike evaluacije ui-
naka (Previi 2007). On je relativno pouzdan, precizan i optimalan nain provoe-
nja fleksibilno planiranog procesa uenja, obrazovanja te stjecanja kompetencijskih
sposobnosti. Moemo ga sagledati i kao svojevrstan katalog razraenih sadraja, koji
se procesima programiranja i planiranja transferiraju u nastavu kao organizirano
i aktivno stjecanje znanja, sposobnosti i vjetina (Marsh 1994). No nikako ga ne
moemo poistovjetiti samo s nastavnim planom i programom ili nabrajanjem tema
i sadraja nastave povijesti. Kako postoje razliiti teorijski pristupi izradi kurikuluma
iz njih se ipak moe ekstrahirati ono to je zajedniko svima: potreba utvrivanja
to uenici moraju nauiti, odreivanje kroz koje sadraje i izvore informacija e to
uiti, utvrivanje pedagokih standarda, predvianje razliitih sposobnosti i tempa
rada uenika, organizacijske i metodike naputke, kompetencije koje e uenici stei
i razraene postupke vrednovanja. Novija istraivanja kurikuluma (Marsh, 1994;
Stenhouse, 1995), navode kljune pojmove i rijei, kategorije i module: cilj, svrha,
zadaci, sadraj, organizacija, metode, razvoj, evaluacija, kompetencija, odnosi i sl.
Povi;isr u xasravi
102
Osnovne sastavnice kurikuluma nastave povijesti, izvedene iz ovih pristupa bile
bi: cilj, svrha, zadaci, sadraj, organizacija, metode, razvoj, vrednovanje, kompe-
tencije uenika i nastavnika. Kako planovi i programi nastave povijesti osobito u
srednjim kolama kod nas nisu doivjeli temeljite promjene, kurikulumski pristup
trebao bi biti osnova.
Polazita i smjernice pri izradbi kurikuluma:
promiljanje i harmoniziranje predmeta povijesti kroz kolsku organizaciju
nastave,
jasno formuliran cilj uenja i pouavanja povijesti, znanstveno zasnovan,
postavljanje trajnih i suvremenih zadataka obrazovanja u nastavi povijesti,
znanstveno aktualiziranje sadraja pojedinih tema u nastavi povijesti,
nastavni plan i program koji uz optimum opih injenica prihvaa i razliite
interpretacije tih injenica,
posebnost nacionalnog, meunarodnog, regionalnog i lokalnog u nastavi
povijesti,
treba odrediti obavezne teme i sadraje te izborne sadraje,
koristiti nastavnu tehnologiju koja potie aktivnost i kreativnost uenika,
socijalizacija i samopotvrivanje uenika kroz nastavu povijesti,
osposobljenog nastavnika za takav kurikulum,
unutarnje i vanjsko vrednovanje takvog kurikuluma.
Tipovi kurikuluma
Pedagozi, strunjaci za pitanja kurikuluma, razlikuju tri tipa kurikuluma: zatvoreni,
otvoreni i mjeoviti.
Zatvoreni kurikulum moemo djelomino poistovjetiti sa sadanjim planom i
programom nastave povijesti u srednjim kolama u Hrvatskoj. Kronoloki tijek povi-
jesti detaljno je razraen kroz teme i sadraje nastave, programiran u nastavu kroz
godine uenja i broj sati te popraen udbenicima koji su uglavnom kompatibilni u
temama i sadrajima. Takav kurikulum ne doputa ueniku, a ni nastavniku slobodu
i kreativnost. U takvim kurikulumima tijekom nastave nema vremena za spontane
izazove, neplanirane i sluajne odgojno-obrazovne ili socijalne situacije, koje istiu
individualnost, samopouzdanje i kreativnost uenika. Nastavnik je sveden na dobrog
majstora koji je uspjean ako sve to realizira, uglavnom kroz broj sati i faktografsku
razinu znanja svojih uenika. Kritika zatvorenog kurikuluma razvija se pod utjeca-
jem postmodernizma u znanosti i otvorila je neke nove smjerove u kurikulumskim
103
Suzaxa Pisoioa: Kuiixuiux i xasrava iovi;isri
pristupima.
1
Istraivai kurikuluma poistovjeuju ga sa normiranim kurikulumom.
Odgojno-obrazovni proces sagledava se kao proces ostvarivanja ciljeva kurikuluma
i postizanje rezultata na testiranju, sve je obvezatno udbenici, prirunici, naini
rada, slubeni testovi. Kako je Dravna matura i nacionalni ispiti raena po starim
planovima i programima za nastavu povijesti, tu najbolje prepoznajemo zatvoreni
kurikulum, koji s obzirom na ciljeve u suvremenom obrazovanju i nastavi moemo
smatrati zastarjelim.
Otvoreni kurikulum karakterizira fleksibilnost u odabiru sadraja i naina rada.
Prednost se daje okvirnim uputama unutar kojih se stvaralaki realizira izvedbeni
program, sukonstrukcijskim aktivnostima i promjenama u hodu, inicijativi uenika
i nastavnika, spontanosti dogaanjima u nastavi i kreativnom pristupu svih sudio-
nika u obrazovanju. Uzimaju se u obzir prikriveni utjecaji u obrazovanju i nepla-
nirano obrazovno djelovanje, a naglaava se socijalno komunikativna komponenta
u odnosima uenik, nastavnik, roditelj, a posebna panja posveuje se strategijama
pouavanja u nastavi. Nastava se sagledava i s odgojnog i s obrazovnog aspekta.
Primjenjuje se, primjerice, u waldorfskim kolama.
Mjeoviti kurikulum, danas se smatra modernim oblikom, manje je propisan,
postoje samo kurikulumski okviri u koje su ugraene izvedbene jezgre koje se mogu
realizirati na slobodan i kreativan nain, ali tako da aktiviraju uenika u stjecanju
znanja, sposobnosti i vjetina, opih i specifinih, u nastavi povijesti. U takvim
suvremenim kurikulumima koji su na snazi u naprednim zemljama ne trai se
enciklopedijska potpunost i opirnost, ve se nude kurikulumske jezgre kao radne
cjeline, koje nastavnik ili nastavnici zajedno sa uenicima pretvaraju u kreativne
projekte, istraivake i radne zadatke. U njemu je nastavni plan vie upravljaki
mehanizam i orijentir za nastavnika koji mu omoguava laku organizaciju rada,
naina izvoenja i kontrole uinjenog i dostignutog.
2

Konstrukcija kurikuluma i nastava povijesti
Svaka zemlja u izradbi nacionalnog kurikuluma polazi od osnovnih naela i sastav-
nica (prethodno navedenih) ali unosi svoj cilj, zadatke, sadraje i provedbenu didak-
tiku tehnologiju koji odgovaraju stanju dosegnutog stupnja razvoja zemlje.
Tradicionalno i aktualno, nacionalno i internacionalno, regionalno i lokalno
nikako pri tome ne trebaju biti u sukobu a ni strogo razdvojeno, kao to je to sluaj
u sadanjem planu i programu nastave povijesti u srednjim kolama.
Treba teiti harmonizaciji dostignutog u nastavi i postupnim, planiranim pro-
mjenama izbjei kaos i tetu u razvoju uenika. Optimalno usvajanje odreenih
znanja i postizanje stvarnih i razliitih kompetencija Bloom taksonomijski precizno
1 Razvila se u Njemakoj sedamdesetih godina 20. stoljea.
2 Ovaj tip razrauje Marsh.
Povi;isr u xasravi
104
odreuje.
3
Postavljeni cilj razlae se na realne zadae, a onda se biraju svrhoviti sadr-
aji, predlae metodika izvedba, organizacija rada i evaluacija postignua, dakle,
samo tako dobivamo vie razine usvojenog i primjenjivog znanja, razvijajui pri
tome kompetencije uenika potrebne u suvremenom svijetu. Kompetencije kao to
su inovativnost, kreativnost, informatika pismenost, timski rad, stjecanje stalno
novih znanja, brzo prilagoavanje promjenama treba razvijati svaki kurikulum, pa
tako i kurikulum nastave povijesti.
Nacionalni kurikulum shvaen kao tijek odgoja i obrazovanja, djelatnosti i pro-
cesa, odnosno pouavanja i uenja, koji se temelji na zakonitostima razvoja uenika,
vertikalnoj obrazovnoj strukturi i razvojnim promjenama u drutvu, gdje se zako-
nitostima razvoja primjeravaju obrazovni ciklusi i obrazovne razine, a drutvenim
razvojnim promjenama primjeravaju modeli kurikulumskog planiranja i progra-
miranja. Ciljno usmjereni pristup odgoju i obrazovanju ne moemo reducirati na
nastavni plan i program, jer postoje i skriveni kurikulumi u koli i izvan nje (Previi
2005). Kurikulum bi trebao omoguiti uenicima da steknu temeljne i strune kom-
petencije za ivot u suvremenom globaliziranom drutvu.
Nacionalni kurikulum polazi iz obrazovnih vrijednosti i ciljeva koji se donose
konsenzusom odgojno-obrazovne strukture, a ciljevi se izraavaju dravnim (nacio-
nalnim) odgojno-obrazovnim standardima, okvirima za izradu kolskog kurikuluma.
Kompetencijski standardi slue za permanentno vrednovanje odgoja i obrazovanja,
a vrednovanje omoguuje i potie stalno poboljanje i usavravanje procesa uenja
i pouavanja, odnosno stalnu povezanost znanosti i obrazovne prakse. Realizacija
kurikuluma istodobno ukljuuje i nadzor i kontrolu realizacije. Nacionalni kuri-
kulum ne naglaava nacionalno izvan europskog i svjetskog konteksta, a najmanje
usko nacionalistiko poimanje odgoja i obrazovanja. On obuhvaa iroko i toleran-
tno poimanje odgoja i obrazovanja, uenja i pouavanja obaveznog za sve uenike
u dravi ne iskljuujui nikoga, ne odnosi se samo na veinsku nacionalnost jedne
drave, ne degradira i ne obespravljuje nacionalne manjine (Vican i sur., 2007).
Nacionalni kurikulum pejorativno shvaen bilo bi kakve mlade elimo, to se
konkretizira kroz kolski kurikulum: pouavanjem, uenjem, organizacijom, meto-
dama, udbenicma itd.
Nacionalni kurikulum razrauje se u kolskim i predmetnim kurikulumima kroz
ciljeve, sadraje (podruja), kriterije vrednovanja i napredovanja.
Kurikulumski pristup u nastavi povijesti
Kurikulumski pristup podrazumijeva definiranje ciljeva kao rezultata koje uenik
pouavanjem i uenjem treba postii. Stupanj ostvarenja odgojno-obrazovnih cilje-
3 U ispitnom katalog za Dravnu maturu iz Povijesti, ciljevi i ishodi su navedeni u kategoriji kognitivnih
procesa: pamenje, razumijevanje, primjenjivanje, analiziranje, evaluiranje i kreiranje, i ujedno su i obra-
zovni ishodi, koji se ispituju.
105
Suzaxa Pisoioa: Kuiixuiux i xasrava iovi;isri
va postaje temelj za vrednovanje kvalitete obrazovanja, ali i ponovno promiljanje,
poboljanje i unapreenje ciljeva. Kurikulum nije statian, na njegovu promjenlji-
vost utjeu rezultati vrednovanja kurikulumskih sastavnica, ali i promjene u drutvu,
znanosti i tehnologiji.
Kurikulum je tijek odgoja i obrazovanja i ima sljedee sastavnice: odgojno-obra-
zovne vrijednosti, odgojno-obrazovni ciljevi, kurikulumska naela, odgojno obra-
zovni sadraji, organizacija, metode i naini rada, vrednovanje i samovrednovanje.
Polazita za nacionalne vrijednosti su kulturne vrijednosti: jezik, povijest, kulturna
batina, moral, tradicija, civilizacijska i znanstvena dostignua, informacijsko-teh-
nologijski, gospodarski, drutveni i politiki dosezi, ali i ope deklaracije i konven-
cije primjerice: Opa deklaracija o pravima ovjeka, Europska konvencija o ljudskim
pravima, Konvencija o pravima djeteta. Temelje se na univerzalnim vrijednostima:
slobodi, jednakosti, miru, drutvenoj pravdi, ljudskim pravima i toleranciji; i kao
takve predstavljaju opi cilj kurikuluma.
Cilj se dalje razrauje u odgojno-obrazovna podruja kroz sve razine odgoja i
obrazovanja i odnose se na sve kurikulumske sastavnice i ugrauju u kolske i pred-
metne kurikulume. Procesima pouavanja i uenja ciljevi postaju oekivani rezultati
sa stupnjevima postignua ishodi. U kurikulumu ishodi/postignua se iskazuju
kompetencijama koje uenik treba stei u odreenom obrazovnom ciklusu, razini,
obrazovnom podruju i predmetu. Kompetencija je skup znanja, vjetina, sposob-
nosti i stavova. Kompetencije koje kurikulum povijesti posebice razvija odnose se na
kognitivno podruje, a to su: pamenje, razumijevanje, primjenjivanje, analiziranje,
evaluiranje i kreativnost. Dalje, tu spadaju i usmene i pismene komunikacijske kom-
petencije, razvijanje kreativnosti, radnih navika i samopuzdanja kod uenika.
Da bismo odredili ciljeve i ishode, rukovodimo se odreenim naelima. Naela
nam pomau da lake doemo do cilja, pomau kod odabira metoda kojima te
ciljeve ostvarujemo. Neka od naela, koja treba imati u vidu prilikom sastavljanja
nacionalnih kurikuluma, kolskih i predmetnih, su naela: jedinstvenosti, obvezno-
sti, dobrovoljnosti, fleksibilnosti, demokratinosti, decentralizacije, znanstvenosti,
konzistentnosti, koherentnosti, autonomije, multidisciplinarnosti, horizontalna i
vertikalna povezanost i pokretljivost i naelo timskog rada. Konstrukcija kurikuluma
nastave povijesti takoer ukljuuje ova naela.
Sadraji pouavanja definiraju se u podruja i predmete kroz obvezne i izborne
sadraje.
Suvremeni kurikulumi polaze od kurikulumskih podruja: jezino-komuni-
kacijsko, drutveno-humanistiko, matematiko, prirodoslovno, tehnologijsko,
umjetniko, tjelesno-zdravstveno, radno i podruje osobnog razvoja, s naglaskom
na multidisciplinarnost sadraja pouavanja. ira kurikulumska podruja predstav-
ljaju integrirane cjeline srodnih predmeta, a formiranje meupredmetnih tematskih
cjelina ili modula (crosscurricular themes / moduls) odnosi se na obrazovanje za
poduzetnitvo, graanski odgoj, tehnologije i okoli. Kurikulumska podruja tako
Povi;isr u xasravi
106
omoguuju stjecanje novih kompetencija, efikasniju racionalizaciju i bolju pove-
zanost odgojno-obrazovnih sadraja. Predviaju se i sadraji za djecu s posebnim
potrebama: za uenike s potekoama u razvoju i uenju (minimalne kompetencije)
i darovite uenike (kroz dodatne sadraje i akceleraciju u obrazovanju). Postoje i
sadraji za pripadnike nacionalnih manjina. Na srednjokolskoj razini kurikulumska
podruja podijeljena su u predmete, ope, izborne i fakultativne.
Metodiko i medijsko opremanje kurikuluma odnosi se na upute, opremu i
materijale koji olakavaju nastavnicima pouavanje, razvijaju kreativnost nastav-
nika, pospjeuju kvalitetu, ali i olakavaju nastavniku pripremu za nastavu.
4

Djelotvornije pouavanje je pouavanje raznolikim metodama, ivom, aktivnom,
dinaminom i suradnikom nastavom, usmjerenom prema ueniku i novim obli-
cima uenja za stjecanje i razvoj kompetencija. Metodiko i medijsko opremanje
kurikuluma ukljuuje raznovrsne materijale koje nastavnici, koristei interaktivne
metode, prilagoavaju svojem pouavanju i uenju uenika.
Vrednovanje i samovrednovanje takoer je neophodan sastavni dio svakog valja-
nog kurikuluma. Vanjsko vrednovanje odnosi se na vrednovanje stupnja postignua
odgojno-obrazovnih ciljeva / ishoda odreenih u kurikulumu ili stupnja uinkovi-
tosti kurikulumskih sastavnica. Provode ga ustanove ili povjerenstva koja odreuje
ministarstvo.
5
Provodi se nakon odreenih obrazovnih ciklusa da bi se znanstveno
odredio stupanj ostvarenja ciljeva i dalje unapreivala kvaliteta kurikuluma. Provode
se nacionalni ispiti, osposobljavaju nastavnici za izradu instrumenata kontrole kva-
litete i provodi se na razrednoj, kolskoj, lokalnoj, regionalnoj, nacionalnoj i inter-
nacionalnoj razini.
Vrednovanje kao sastavnica kurikuluma ne odnosi se samo na nastavnikovo
ocjenjivanje ishoda ili vanjsko testiranje, nego ima puno iru dimenziju. Vrednuje se
svaka sastavnica kurikuluma, a rezultati vrednovanja mogu biti ishodita za kuriku-
larne promjene, poboljanje kvalitete kurikuluma i procesa pouavanja i uenja.
Samovrednovanje se odnosi na sve one koji su ukljueni u kurikulum: nastav-
nike, uenike, roditelje i institucije. Za nastavnike bi se ono trebalo temeljiti na
istraivanjima vlastite nastave i analizom dobivenih rezultata planirati i poboljavati
vlastiti proces pouavanja, kako bi bili to uinkovitiji. Za kurikulum povijesti vrlo
je vano da nastavnici razvijaju dokimoloke vjetine i samim time utjeu na razvoj
vrednovanja u kurikulmu povijesti.
6
Nastavnici trebaju razvijati kompetencije
vrednovanja i samovrednovanja, a u tome im uvelike pomau kvalitetna struna
usavravnja. Uenici vrednuju proces svoga uenja, ali isto tako i proces pouavanja,
4 Metodike prirunike koji do detalja razrauju teme i nastavne jedinice, nikako nije potrebno doslovno
shvaati i realizirati, ve imati kao zbirku ideja za nastavu, opreme i izvor gotovih materijala za nastavu.
5 U Hrvatskoj je 2005. osnovan Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja NCVVO, koji
preuzima tu ulogu.
6 Misli se prvenstveno na razvoj kriterija za vrednovanje razliitih naina provjeravanja, osobito kriterije za
esejske zadatke, usmene odgovore, razine steenih kompetencija, itd.
107
Suzaxa Pisoioa: Kuiixuiux i xasrava iovi;isri
jer ako se pouavanje ne temelj na suvremenim strategijama i metodama, rezultati
uenja i kompetencije bit e nii od oekivanih.
Zakljuak
Kurikulumska problematika i terminologija sveprisutna je u procesima pouavanja
i uenja, pa tako i u nastavi povijesti. Sadanji nastavni plan i program povijesti je
zastario i zasigurno ga oekuju temeljite promjene, kao i kurikulumski pristup tim
promjenama, kako bi nastava povijesti mogla zadovoljiti suvremene zahtjeve odgoja
i obrazovanja. Prilikom konstrukcije kurikuluma potrebno je dobro poznavati kuri-
kulumsku terminologiju, sastavnice kurikuluma, a i upoznati kurikulume drugih
zemalja. Nastavnici praktiari, koji dobro poznaju kurikulumsku problematiku,
meu najpozvanijima i najkompetentnijima su da budu i sukreatori kurikuluma
nastave povijesti.
Literatura
Agii, D. (2003), Nastava povijesti u Hrvatskoj, Povijest u nastavi, 2 (1), 140-148.
Baranovi, B. (ur) (2006), Nacionalni kurikulum za obvezno obrazovanje: razliite perspektive.
Zagreb: IDIZ.
Bognar, L. Matijevi, M. (2000), Didaktika. Zagreb: kolska knjiga.
Koren, S. (2004), Svrha i ciljevi suvremene nastave povijesti. Povijest u nastavi, 3 (1),
142-147.
Koren, S. Najbar-Agii, M. (2007), Europska iskustva i nastava povijesti u obveznom obra-
zovanju. Povijest u nastavi, 10 (2), 117-174.
Marsh, C. J. (1994), Kurikulum temeljni pojmovi. Zagreb: Educa.
Peorda, S. (2007), Kurikulum povijesti i slobodno vrijeme uenika. Povijest u nastavi, 9 (1),
37-50.
Previi, V. (ur) (2007), Kurikulm: Teorije-metodologija-sadraj-struktura. Zagreb: Zavod za
pedagogiju i kolska knjiga.
Previi, V. (2005), Kurikulum suvremenog odgoja i kole: metodologija i struktura. Pedagogijska
istraivanja, 2 (2), 165-173.
Stradling, R. (2003), Nastava europske povijesti 20. stoljea. Zagreb: Srednja Europa.
Vican, D. Bognar, V. Previi, V.(2007), Hrvatski nacionalni kurikulum. Kurikulum:
teorije-metodologija-sadraji-struktura. 2004.