KONGREGACIJA ZA NAUK VJERE

DIGNITAS PERSONAE
DOSTOJANSTVO OSOBE
Dokumenti 154
Prijevod s talijanskoga:
Mislav Kovai
Lektura:
Karmela Prosoli
Korektura:
Gordana Bai
Izdaje: Kranska sadanjost d.o.o., Zagreb, Maruliev trg 14
Izdaje se s doputenjem crkvenih vlasti.
Odgovara: dr. Aldo Stari
Tisak: Denona d.o.o., Zagreb
Naklada: 1.000
ISBN 978-953-11-0469-2
CIP zapis dostupan u raunalnom katalogu Nacionalne i sveuiline
knjinice u Zagrebu pod brojem 692855.
KONGREGACIJA ZA NAUK VJERE
DIGNITAS PERSONAE
DOSTOJANSTVO OSOBE
KRANSKA SADANJOST
ZAGREB, svibanj 2009.
NAPUTAK O NEKIM BIOETIKIM PITANJIMA
Naslov izvornika:
Congregazione per la dottrina della fede, Istruzione Dignitas personae su
alcune questioni di bioetica, 2008.
za hrvatsko izdanje: Kranska sadanjost d.o.o., Zagreb, 2009.
5
UVOD
1. Dostojanstvo osobe nuno je priznati svakomu
ljudskom biu, od roenja pa do prirodne smrti. To te-
meljno naelo, koje izrie veliko da ljudskom ivotu,
valja staviti u sredite etikog promiljanja nad biome-
dicinskim istraivanjima, koja u dananjem svijetu po-
primaju sve veu vanost. Uiteljstvo Crkve u vie je
navrata interveniralo u svrhu pojanjavanja i razrjeava-
nja moralnih problema koji su s time povezani. U tom
je pogledu od osobitog znaenja naputak Donum vitae.
1

Ipak, budui da je od njegova objavljivanja proteklo dva-
deset godina, uinilo se primjerenim posuvremeniti ga.
Nauk ovoga naputka ne dovodi u pitanje vrijednost
naputka Donum vitae ni s obzirom na naela koja su u
njemu izloena ni s obzirom na ondje donesene moralne
prosudbe. Pa ipak, nove biomedicinske tehnologije koje
zahvaaju u osjetljiv prostor ljudskoga ivota i obitelji
1
ZBOR ZA NAUK VJERE, Donum vitae (Dar ivota). Naputak
o potivanju ljudskog ivota u nastanku i o dostojanstvu raa-
nja. Odgovori na neka aktualna pitanja (22. veljae 1987.), u:
AAS 80 (1988.), str. 70102.
6
rodile su novim pitanjima, osobito na podruju istra-
ivanja na ljudskim embrijima i primjene matinih sta-
nica u terapeutske svrhe, kao i na drugim podrujima
eksperimentalne medicine, ime nastaje potreba da se
na ta nova pitanja daju primjereni odgovori. Ubrzani
razvoj znanosti te irenje novih znanstvenih spoznaja s
pomou sredstava drutvenog priopavanja bude oeki-
vanja, ali i zabrinutosti meu sve irim krugovima jav-
nog mnijenja. U svrhu pravnog ureivanja tih proble-
ma, od zakonodavnih se tijela esto zahtijeva donoenje
odluk, to katkada ukljuuje i javni referendum o po-
jedinim pitanjima.
Spomenuti razlozi naveli su Kongregaciju za nauk vjere
da pripremi novi naputak doktrinarne naravi, koji e se su-
oiti s pojedinim novonastalim izazovima u svjetlu kriterij
izloenih u naputku Donum vitae, ali se i ponovno pozaba-
viti drugim temama, o kojima se ve drugdje raspravljalo,
no za koje se dri da su potrebite daljnjih pojanjenja.
2. U laanju te zadae Kongregacija za nauk vjere
eli neprestano imati pred oima znanstvene vidove
ove problematike, sluei se pritom analizama Papin-
ske akademije za ivot te brojnih strunjaka, kako bi
ih suoila s naelima kranske antropologije. Enci-
klike Ivana Pavla II. Veritatis splendor
2
i Evangelium
2
IVAN PAVAO II., Veritatis splendor (Sjaj istine). Enciklika o ne-
kim temeljnim pitanjima moralnog nauavanja Crkve (6. kolo-
voza 1993.), u: AAS 85 (1993.), str. 11331228.
7
vitae
3
, kao i drugi interventi crkvenoga uiteljstva, daju
jasan uvid u metodu i sadraj, kojima e se spomenuti
problemi obraivati.
Iz arolikoga lozofskog i znanstvenog konteksta iz-
dvajaju se mnogi znanstvenici i lozo koji, u duhu Hi-
pokratove zakletve, u medicinskoj znanosti vide sluenje
ljudskoj krhkosti kako bi se izlijeile bolesti i olakalo
trpljenje, a potrebna se skrb proirila u jednakoj mjeri
na cijelo ovjeanstvo. Ne manjkaju, meutim, ni oni
predstavnici lozoje i znanosti koji taj ubrzani napre-
dak biomedicinskih tehnologija u bitnome promatraju
u eugenikoj perspektivi.
3. U donoenju nael i moralnih prosudbi za bio-
medicinsko istraivanje ljudskoga ivota Katolika se
crkva nadahnjuje na svjetlu razuma i vjere, pridonosei
izgradnji integralne vizije ovjeka i njegova poziva, spre-
mna prihvatiti sve ono dobro to proizlazi iz ljudskoga
djelovanja te iz razliitih kulturalnih i religijskih pre-
daja, koje nerijetko pokazuju veliko potovanje prema
ivotu.
Uiteljstvo eli donijeti rije ohrabrenja i podrke
kulturalnoj perspektivi koja znanost promatra kao dra-
gocjeno sluenje integralnom dobru ivota i dostojanstva
svakoga ljudskog bia. Zbog toga Crkva gleda na znan-
3
IVAN PAVAO II., Evangelium vitae (Evanelje ivota). Enciklika
o vrijednosti i nepovredivosti ljudskog ivota (25. oujka 1995.),
u: AAS 87 (1995.), str. 401522.
8
stvena istraivanja s velikom nadom, prieljkujui da se
mnogi krani posvete napretku biomedicine i tako po-
svjedoe svoju vjeru na tom podruju. Osim toga, Cr-
kva se nada da e rezultati tih istraivanja biti dostupni i
u siromanim podrujima, kao i u podrujima pogoe-
nima razliitim bolestima, kako bi se na taj nain mogla
pruiti humanitarna pomo onima koji su najpotrebitiji
i nalaze se u najdramatinijim ivotnim okolnostima.
Najzad, Crkva eli biti uz svakog ovjeka koji tjelesno ili
duhovno trpi, kako bi mu ponudila ne samo utjehu ne-
go nadasve svjetlo i nadu. Upravo one daju smisao kako
asovima bolesti tako i iskustvu smrti, koji su sastavni
dio ljudskoga ivota i prisutni su u povijesti svake osobe,
otvarajui je otajstvu uskrsnua. Pogled Crkve, uistinu,
pun je pouzdanja da e na posljetku ivot pobijediti: to
je za nas sasvim izvjesna nada. Da, ivot e pobijediti jer
su na strani ivota istina, dobro, radost i istinski napre-
dak. Na strani ivota je i Bog, koji ljubi ivot i rasipno
ga dijeli.
4
Ovaj naputak obraa se vjernicima i svima onima
koji trae istinu.
5
Sastoji se od tri dijela: prvi dio doziva
4
IVAN PAVAO II., Govor sudionicima Sedme skuptine Papin-
ske akademije za ivot (3. oujka 2001.), br. 3, u: AAS 93 (2001.),
str. 446.
5
Usp. IVAN PAVAO II., Fides et ratio. Enciklika svim biskupima
Katolike crkve o odnosu vjere i razuma (14. rujna 1998.), br. 1,
u: AAS 91 (1999.), str. 5.
9
u pamet neke presudno vane antropoloke, teoloke i
etike naglaske; drugi se dio suoava s novim problemi-
ma, vezanima uz raanje; trei dio propituje neke nove
terapijske procedure, koje ukljuuju manipuliranje em-
brijem, odnosno ovjekovim genetskim naslijeem.
11
PRVI DI O
ANTROPOLOKI, TEOLOKI I ETIKI
VIDOVI LJUDSKOGA IVOTA I RAANJA
4. Medicinske su znanosti posljednjih desetljea u
znatnoj mjeri proirile svoje spoznaje o poetnim stadi-
jima ljudskoga ivota. Isto tako, bolje su upoznale biolo-
ke strukture ovjeka kao i proces raanja. Taj je razvoj
bez sumnje pozitivan i treba ga podravati u onoj mjeri
u kojoj pomae da se prevladaju ili isprave odreene pa-
tologije, odnosno u mjeri u kojoj pridonosi uspostavlja-
nju normalnog tijeka procesa raanja. No ako taj razvoj
ukljuuje unitavanje ljudskih bia, odnosno sluenje
sredstvima koja vrijeaju dostojanstvo ljudske osobe ili su
usmjerena na svrhe protivne dobru ovjekove cjelovitosti,
tada je on negativan i nije ga mogue prihvatiti.
Ljudsko tijelo nikada, pa ni u prvim stadijima svoje
egzistencije, nije svedivo na skup stanica. Tijelo embrija
razvija se postupno prema utvrenom planu i sa svr-
hom koja se oituje u raanju svakoga djeteta.
U cilju vrednovanja svih moralnih pitanja koja se po-
stavljaju gledom na zahvaanje u ljudski embrij, kori-
12
sno je dozvati u pamet temeljni etiki kriterij donesen u
naputku Donum vitae: od prvog asa svog postojanja,
tj. otkad se uoblii kao zigota, plod ljudskog raanja za-
htijeva bezuvjetno potovanje koje dugujemo ljudsko-
me biu u njegovoj tjelesnoj i duhovnoj cjelokupnosti.
Ljudsko bie mora se potivati i s njime valja postupati
kao s osobom od samoga njegova zaea, pa mu se stoga
od toga istog asa moraju priznati prava osobe, meu
kojima je prije svega nepovredivo pravo svakoga nevi-
nog ljudskog bia na ivot.
6
5. Ta tvrdnja etike naravi, koju je um kadar spo-
znati kao istinitu i koja je u skladu s naravnim moral-
nim zakonom, trebala bi biti u temelju svakoga pravnog
poretka.
7
No ona zapravo pretpostavlja istinu ontoloke
6
ZBOR ZA NAUK VJERE, Donum vitae (Dar ivota), I, 1, u:
AAS 80 (1988.), str. 79.
7
Kao to je istaknuo Benedikt XVI., ljudska prava, a napose pra-
vo svakoga ljudskog bia na ivot, izviru iz naravnoga zakona
koji je upisan u ljudsko srce i prisutan u razliitim kulturama i
drutvima. Premjetanje ljudskih prava iz toga konteksta vodilo
bi ograniavanju njihovoga dometa i upadanju u relativistiku
koncepciju, to bi pak znailo da smisao i interpretacija prav
mogu varirati, a time bi njihova univerzalnost bila zanijekana u
ime razliitih kulturalnih, politikih, drutvenih, pa ak i reli-
gijskih kontekst. Ipak, ne smije se dopustiti da ta velika razno-
rodnost gledit potamni injenicu kako univerzalna nisu samo
prava nego takoer i ljudska osoba, subjekt tih prava (Govor na
Opoj skuptini Ujedinjenih naroda, 18. travnja 2008., u: AAS
100 [2008.], str. 334).
13
naravi, koju je spomenuti naputak, polazei od vrstih
znanstvenih spoznaja, pokazao s obzirom na kontinui-
tet razvoja ljudskoga bia.
Ne htijui upustiti se u donoenje izriito lozofskih
tvrdnji, naputak Donum vitae nije denirao embrij kao
osobu, ali je ipak naglasio postojanje unutarnje veze iz-
meu ontoloke dimenzije i specine vrijednosti sva-
koga ljudskog bia. Iako nije mogue eksperimentalno
utvrditi prisutnost duhovne due, ti isti znanstveni za-
kljuci o ljudskom embriju su dragocjen pokazatelj da
se razlono prizna nazonost osobe od samoga prvog
javljanja ljudskog ivota: t``a kako bi ljudska jedinka mo-
gla ujedno ne biti i ljudska osoba?.
8
Naime, stvarnost
ljudske osobe ni u kojem asu njezina ivota, bilo prije
bilo nakon roenja, ne daje nam za pravo ustvrditi ni
promjenu u naravi ni stupnjevanje moralne vrijednosti,
budui da joj antropoloki i etiki status pripada u puni-
ni. Prema tome, ljudski embrij od smoga poetka po-
sjeduje ljudsko dostojanstvo.
6. Potovanje toga dostojanstva duguje se svakom
ljudskom biu jer ono u sebi nosi neizbrisivo utisnuto
vlastito dostojanstvo i vlastitu vrijednost. S druge stra-
ne, autentini kontekst izvora ljudskoga ivota jesu brak i
obitelj: ondje se ljudska osoba raa i to putem ina ko-
8
ZBOR ZA NAUK VJERE, Donum vitae (Dar ivota), I, 1, u:
AAS 80 (1988.), str. 7879.
14
ji izraava uzajamnu ljubav mukarca i ene. Raanje
koje je uistinu odgovorno naspram onomu koji se ima
roditi mora biti plod braka.
9
Brak, prisutan u svim vremenima i svim kultura-
ma, jest mudra ustanova Stvoritelja, kojoj je svrha da
u ovjeanstvu ostvaruje njegovu zamisao ljubavi. Uza-
jamnim samodarivanjem, koje je njima vlastito i isklju-
ivo, brani drugovi tee za takvim zajednitvom osoba
kojim se meusobno usavravaju da surauju s Bogom
u raanju i odgajanju novih ivota.
10
U plodnosti su-
prunike ljubavi mukarac i ena obznanjuju kako u
iskonu njihova branog ivota stoji istinski da, koji biva
izgovoren i zbiljski ivljen u uzajamnosti, te vazda osta-
je otvoren ivotu ... Potrebno je da naravni zakon, koji
se nalazi u temelju priznavanja istinske jednakosti me-
u osobama i narodima, bude prepoznat i kao izvor na
kojemu se napaja odnos meu suprunicima u njihovoj
odgovornosti za raanje novoga potomstva. Prenoenje
ivota upisano je u narav, a zakoni te naravi su svojevr-
sna nepisana norma na koju se svi moraju pozivati.
11
9
Isto, II, A, 1, u: nav. dj., str. 87.
10
PAVAO VI., Humanae vitae. Enciklika o ispravnoj regulaciji po-
roda (25. srpnja 1968.), br. 8, u: AAS 60 (1968.), str. 485486.
11
BENEDIKT XVI., Govor sudionicima Meunarodnoga kon-
gresa o etrdesetoj obljetnici enciklike Humanae vitae, u organi-
zaciji Papinskoga lateranskog sveuilita (10. svibnja 2008.), u:
LOsservatore Romano, 11. svibnja 2008., str. 1; usp. IVAN XXI-
II., Mater et magistra. Enciklika o suvremenom razvoju dru-
15
7. Crkva je uvjerena da sve ono to je ljudsko vjera
prihvaa i potuje, ali nadasve isti, uzdie i usavra-
va. Nakon to je stvorio ovjeka na svoju sliku i priliku
(usp. Post 1, 26), Bog svoje stvorenje naziva veoma do-
brim (usp. Post 1, 31), da bi ga potom prigrlio u Sinu
(usp. Iv 1, 14). U otajstvu utjelovljenja Sin Boji potvr-
dio je dostojanstvo tijela i due, konstitutivnih odredni-
ca ljudskoga bia. Krist ljudsku tjelesnost nije obezvri-
jedio, nego je, naprotiv, u potpunosti obznanio njezino
znaenje i vrijednost: Otajstvo ovjeka stvarno postaje
jasnim jedino u otajstvu utjelovljene Rijei.
12
Postajui jednim od nas, Sin nam podade mo da
postanemo djeca Boja (Iv 1, 12), zajedniari boan-
ske naravi (2 Pt 1, 4). Ta nova dimenzija ne protuslo-
vi dostojanstvu stvorenja koje razumom moe dokuiti
svaki ovjek, nego ga uzdie na vii, Boji obzor ivota,
omoguujui mu da dublje pronie ljudski ivot i ine
kojima je dozvan u postojanje.
13
Potovanje prema ovjeku pojedincu, koje nalae
sm razum, u svjetlu spomenutih danosti vjere postaje
jo naglaenije i snanije: zbog toga ne postoji protu -
rjeje izmeu tvrdnje o dostojanstvu i tvrdnje o svetosti
tvenog pitanja koji valja uskladiti s kranskim naelima (15.
svibnja 1961.), III, u: AAS 53 (1961.), str. 447.
12
DRUGI VATIKANSKI KONCIL, Gaudium et spes. Pastoralna
konstitucija o Crkvi u suvremenom svijetu, 22.
13
Usp. IVAN PAVAO II., Evangelium vitae (Evanelje ivota), 37
38, u: AAS 87 (1995.), str. 442444.
16
ljudskoga ivota. Razliiti naini kako se u povijesti
Bog brine za svijet i ovjeka, ne samo to se meusob-
no ne iskljuuju nego se naprotiv podupiru i uzajamno
proimlju. Svi imaju svoj uzor i cilj u mudrom i lju-
bavlju ispunjenom Bojem naumu, kojim Bog predo-
dreuje ljudima da budu suoblieni slici Sina njegova
(Rim 8, 29).
14
8. Polazei od te dvije uzajamno povezane dimenzije
boanske i ljudske mogue je dublje razumjeti ra-
zlog nepovredive ovjekove vrijednosti: naime, njemu je
upravljen vjeni poziv, i to poziv na dionitvo u trojedinoj
ljubavi Boga ivoga.
Ta se vrijednost odnosi na sve ljude bez razlike. Sva-
koga ovjeka valja potovati ve samim time to posto-
ji. Zato se mora iskljuiti svako uvoenje kriterij za
diskriminaciju toga dostojanstva, bilo na temelju bio-
lokog, psihikog ili kulturnog razvoja bilo na temelju
zdravstvenoga stanja. U svakoj pojedinoj fazi ivota o-
vjeka, stvorenoga na sliku Boju, odrazuje se lice je-
dinoroenoga Sina Bojega ... Ta bezgranina i gotovo
neshvatljiva Boja ljubav prema ovjeku ide sve dotle da
je ljudska osoba dostojna da bude ljubljena poradi nje
sme, neovisno od svakoga drugog odreenja inte-
ligencije, ljepote, zdravlja, mladosti, integriteta itd. U
14
IVAN PAVAO II., Veritatis splendor (Sjaj istine), 45, u: AAS 85
(1993.), str. 1169.
17
konanici, ljudski je ivot uvijek dobro, budui da pred-
stavlja oitovanje Boga, znak njegove prisutnosti, otisak
njegove slave (Evangelium vitae, br. 34).
15
9. Te dvije dimenzije ivota naravna i nadnaravna
omoguuju nam takoer da bolje shvatimo u kojem
su smislu ini, koji omoguuju da se pojavi ljudski ivot,
a u kojima se mukarac i ena daruju jedno drugome,
odsjaj trinitarne ljubavi. Bog, koji je ljubav i ivot, upi-
sao je u mukarca i enu poziv na posebno sudjelovanje
u svome otajstvu osobnog zajednitva i u svome djelu
Stvoritelja i Oca.
16
Kranski brak ima svoje korijene u prirodnom do-
punjavanju to postoji izmeu mua i ene, a hrani se
osobnom spremnou branih drugova da dijele cjelo-
vitost svoga ivotnog nauma, sve to imaju i to jesu:
stoga je takvo zajednitvo plod i znak dubokog ljudskog
zahtjeva. No, u Kristu Gospodinu, Bog prihvaa taj
zahtjev, potvruje ga, proiuje i uzdie privodei ga
sakramentom enidbe njegovu savrenstvu: Duh Sveti
izliven u sakramentalnom slavlju prua kranskim su-
prunicima dar novoga zajednitva, zajednitvo ljubavi,
15
BENEDIKT XVI., Govor sudionicima Ope skuptine Papin-
ske akademije za ivot te sudionicima meunarodnoga kongresa
Ljudski embrij u predimplantacijskoj fazi (27. veljae 2006.),
u: AAS 98 (2006.), str. 264.
16
ZBOR ZA NAUK VJERE, Donum vitae (Dar ivota), Uvod, 3,
u: AAS 80 (1988.), str. 75.
18
koje je iva i stvarna slika onoga sasvim osobitog jedin-
stva koje nevidljivu Crkvu ini otajstvenim Kristovim
tijelom.
17
10. Crkva, prosuujui etiku vrijednost pojedinih
rezultata novijih medicinskih istraivanja o ovjeku i
njegovim poetcima, ne zahvaa u podruje vlastito me-
dicinskoj znanosti kao takvoj, nego poziva sve ukljue-
ne strane na etiku i drutvenu odgovornost u njihovim
postupcima, podsjeajui ih da se etika vrijednost bio-
medicinske znanosti mjeri odnosom prema bezuvjetnom
potovanju koje se duguje svakomu ljudskom biu, u sva-
kom trenutku njegove egzistencije, ali i odnosom prema
zatiti specinosti onih osobnih ina koji prenose ivot.
Uiteljstvo ovim naputkom zahvaa unutar podruja
svoga poslanja, a to je promicanje oblikovanja savjest,
autoritativno nauavajui istinu koja je Krist, te u isto
vrijeme autoritativno izjavljujui i potvrujui naela
moralnoga reda, koja proizlaze iz sme ljudske naravi.
18
17
IVAN PAVAO II., Obiteljska zajednica (Familiaris consortio).
Apostolska pobudnica o zadaama kranske obitelji u suvreme-
nom svijetu (22. studenoga 1981.), br. 19, u: AAS 74 (1982.), str.
101102.
18
Usp. DRUGI VATIKANSKI KONCIL, Dignitatis humanae.
Deklaracija o slobodi vjerovanja, 14.
19
DRUGI DI O
NOVI PROBLEMI VEZANI UZ RAANJE
11. U svjetlu netom iznesenih naela, u ovom e di-
jelu biti uzeti u razmatranje pojedini problemi vezani
uz raanje, koji su se javili i jasnije ocrtali u godinama
nakon objavljivanja naputka Donum vitae.
Tehnike koje potpomau plodnost
12. U pogledu lijeenja neplodnosti nove medicinske
tehnike trebaju potovati tri temeljna dobra: a) pravo
na ivot i tjelesni integritet svakoga ljudskog bia od za-
ea pa do prirodne smrti; b) jedinstvo braka, koje po-
drazumijeva uzajamno potovanje prava suprunika da
postanu otac i majka samo jedno pomou drugoga;
19

c) specino ljudske vrijednosti spolnosti koje zahtije-
vaju da raanje ljudske osobe mora proizai kao plod
19
ZBOR ZA NAUK VJERE, Donum vitae (Dar ivota), II, A, 1,
u: AAS 80 (1988.), str. 87.
20
specinoga branog ina ljubavi meu supruzima.
20

Zahvati koji se predstavljaju kao pomo raanju ne od-
bacuju se zato to su umjetni. Sami po sebi oni svjedo-
e o mogunostima medicinskog umijea, no moraju
biti ocijenjeni s moralnog gledita prema dostojanstvu
ljudske osobe koja je pozvana na ostvarenje boanskog
poziva da dariva ljubav i da dariva ivot.
21
Gledano u svjetlu toga kriterija, valja iskljuiti sve
heterologne tehnike umjetne oplodnje
22
kao i one ho-
mologne tehnike umjetne oplodnje
23
koje su nadomje-
stak branom inu. Nasuprot tome, prihvatljive su one
tehnike koje se predstavljaju kao pomo branom inu i
njegovoj plodnosti. Naputak Donum vitae o tome se izra-
zio ovako: Lijenik je u slubi osob i ljudskog raanja:
nema mo njima raspolagati ili o njima odluivati. Li-
jenik svojim zahvatom potuje dostojanstvo osoba kad
svojim zahvatom branom inu nastoji pomoi bilo da
olaka njegovo izvrenje bilo da omogui postizanje nje-
20
Isto, II, B, 4, u: nav. dj., str. 92.
21
Isto, Uvod, 3, u: nav. dj., str. 75.
22
Izrazom heterologna umjetna oplodnja ili heterologno umjetno ra-
anje u ovom se naputku misli na vjetine kojima se eli umjet-
no postii zaee ovjeka s pomou spolnih stanica za koje bar
jedan od davalaca nije u dotinom braku (isto, II [biljeka], u:
nav. dj., str. 86).
23
Izrazom homologna umjetna oplodnja ili homologno umjetno ra-
anje u ovom naputku hoe se oznaiti tehnika kojom se eli
zaee ovjeka s pomou spolnih stanica suprunika koji su sje-
dinjeni brakom (isto).
21
gove svrhe kad je jednom normalno izvren.
24
A u po-
gledu homolognoga umjetnog osjemenjivanja isti napu-
tak veli: Unutar braka ne moe se dopustiti homologno
umjetno osjemenjivanje, izuzev u sluaju kad tehniko
posredovanje nije nadomjestak branome inu nego se
javlja kao olakica i pomo da bi on postigao svoju pri-
rodnu svrhu.
25
13. Nedvojbeno su doputeni zahvati koji tee za
tim da uklone zapreke prirodnoj plodnosti, kao to su,
na primjer, hormonalno lijeenje neplodnosti izazvane
disfunkcijom spolnih lijezda, kirurko lijeenje en-
dometrioze, zahvati za uspostavljanje prohodnosti ja-
jovoda (proirivanje, odepljivanje ili kirurko uklanja-
nje priraslica). Sve te tehnike treba drati autentinom
terapijom u onoj mjeri u kojoj brani par, rijeivi je -
dnom problem zbog kojega je dolo do neplodnosti,
moe obavljati brani in kojega ishod moe biti zaee,
a da lijenik pritom ne mora izravno zahvaati u sm
brani in. Nijedna od tih tehnika ne zamjenjuje brani
in, koji je jedino dostojno ozraje istinski odgovornog
raanja.
24
Isto, II, B, 7, u: nav. dj., str. 96; usp. PIO XII., Govor sudionici-
ma etvrtoga meunarodnog kongresa katolikih lijenika (29.
rujna 1949.), u: AAS 41 (1949.), str. 560.
25
ZBOR ZA NAUK VJERE, Donum vitae (Dar ivota), II, B, 6,
u: nav. dj., str. 94.
22
K tome, u cilju izlaenja ususret elji nemalog broja
neplodnih parova za djecom, bilo bi poeljno priklad-
nim zakonskim mjerama ohrabrivati, promicati i olak-
ati postupak posvojenja tolike nezbrinute djece koja su,
zaradi svoga skladnog ljudskog razvoja, potrebita obi-
teljskog ognjita. Najzad, valja primijetiti da istraiva-
nja i ulaganja u sprjeavanje neplodnosti zasluuju svaku
podrku.
Oplodnja in vitro i hotimino uklanjanje embrija
14. Ve je naputak Donum vitae istaknuo injeni-
cu da oplodnja in vitro vrlo esto sa sobom nosi i hoti-
mino uklanjanje embrija.
26
Pojedinci su to pripisivali
tada tek djelomino usavrenoj tehnici. No susljedna
su istraivanja dokazala kako se sve tehnike oplodnje
in vitro odvijaju na nain pri kojem ljudski embrij biva
smatran tek pukom nakupinom stanica koje se po volji
upotrebljavaju, selektiraju i odbacuju.
Istina je da tek treini ena koje se utjeu umjetnoj
oplodnji uspije zatrudnjeti. Nadalje, potrebno je nagla-
siti kako je, uzevi u obzir sveukupni broj proizvede-
nih embrija te broj stvarno roenih embrija, postotak
odbaenih embrija vrlo visok.
27
Lijenici specijalizirani
26
Usp. isto, II, u: nav. dj., str. 86.
27
Danas je ak i u najbolje opremljenim centrima za umjetnu
oplodnju broj odbaenih embrija vei od 80%.
23
za tehnike oplodnje in vitro prihvaaju te gubitke kao
cijenu koju treba platiti za postizanje pozitivnih rezul-
tata. Ipak, vrlo zabrinjava injenica da istraivanje na
tom podruju u prvom redu tei za to veom uinkovi-
tou, pri emu se uzima u obzir postotak roene djece
u odnosu na broj ena koje su se podvrgle zahvatu, dok
se ini kako se ne mari za pravo na ivot svakoga poje-
dinog embrija.
15. esto se primjeuje da su ti gubitci u najveem
broju sluajeva nehotini, odnosno da do njih dolazi
usprkos volji roditelj i lijenik. Takoer se tvrdi kako
je rije o rizicima ne odve razliitima od onih pove-
zanih s prirodnim procesom raanja, i kako bi eljeti
prenijeti ivot bez izlaganja ikakvom riziku u praksi za-
pravo znailo uzdrati se od njegova prenoenja. Isti-
na, nisu svi gubitci embrij pri oplodnji in vitro izravno
povezani s voljom onih koji su ukljueni u postupak.
No takoer je istina i to da su uklanjanje, unitavanje i
gubitci embrija u mnogim sluajevima predvieni i ho-
timini.
Oni embriji proizvedeni in vitro za koje se pokae da
posjeduju odreeni nedostatak, bivaju izravno odbaeni.
Sve su ei sluajevi gdje se inae plodni parovi utjeu
tehnikama umjetne oplodnje imajui pred oima jedan
jedini cilj, a to je genetska selekcija njihove budue dje-
ce. Poticanje ciklusa u ene sa svrhom dobivanja velikog
broja jajaaca, koja onda bivaju oploena, u mnogim je
24
zemljama ve postala uestala praksa. Odreen broj ta-
ko dobivenih embrija prenosi se u maternicu, a ostali se
zamrzavaju za eventualne reproduktivne zahvate u bu-
dunosti. Svrha viestrukog prijenosa embrija u mater-
nicu jest osigurati, koliko god je to mogue, usaivanje
barem jednog embrija. Sredstvo za postizanje toga cilja
uporaba je veeg broja embrija u odnosu na eljeno di-
jete, uz pretpostavku gubitka izvjesnog broja embrija;
osim toga, na taj se nain izbjegava viestruka trudnoa.
No, to znai i da tehnika viestrukog prijenosa embrija
ukljuuje ophoenje s embrijima kao s pukim sredstvima.
Zabrinjavajua je injenica da ni redovita deontoloka
etika ni vlasti u zdravstvu ne bi ni na jednom drugom
podruju medicine dopustili tehniku s tako visokom
stopom negativnih i fatalnih ishoda. Tehnike oplodnje
in vitro prihvaaju se na temelju pretpostavke da embrij
ne zasluuje puno potovanje jer taj je zahtjev u sukobu
sa eljom za potomstvom koja pak mora biti zadovolje-
na.
Ta tuna i esto preuivana zbilja nadasve je vrijed-
na aljenja jer razliite tehnike umjetne reprodukcije,
koje izgledaju da se stavljaju na slubu ivotu i koje se
prakticiraju ne malo puta s tom nakanom, u stvari otva-
raju vrata novim napadima na ivot.
28
28
IVAN PAVAO II., Evangelium vitae (Evanelje ivota), br. 14, u:
AAS 87 (1995.), str. 416.
25
16. Osim toga, razdvajanje raanja od integral-
no osobnoga konteksta branoga ina Crkva dri etiki
neprihvatljivim:
29
ljudsko raanje je osobni in brano-
ga para mua i ene koji ne trpi nikakve zamjene.
Pomirenost s tom vrlo visokom stopom abortivnosti
tehnik oplodnje in vitro, kao i njihovo prihvaanje, rje-
ito pokazuje kako zamjena branoga ina nekom teh-
nikom procedurom osim to nije u skladu s poto-
vanjem koje treba pridati raanju, koje se pak ne moe
svesti iskljuivo na prokreativnu dimenziju pridonosi
slabljenju svijesti o potovanju koje se duguje svakomu
ljudskom biu. Priznanje toga potovanja promie se,
naprotiv, intimnou meu suprunicima koju oivljava
brana ljubav.
Crkva priznaje legitimnost elje za djecom i razumi-
je trpljenje suprunik pogoenih neplodnou. Ta se
elja, meutim, ne smije pretpostaviti dostojanstvu sva-
koga ljudskog ivota do te mjere da njime zagospodari.
elja za djetetom ne moe opravdati njegovu proizvod-
nju, ba kao to i neeljenost ve zaetoga djeteta ne
moe opravdati njegovo naputanje ili unitenje.
29
Usp. PIO XII., Govor sudionicima Drugoga svjetskog kongre-
sa o oplodnji i neplodnosti, odranog u Napulju (19. svibnja
1956.), u: AAS 48 (1956.), str. 470; PAVAO VI., Humanae vi-
tae, br. 12, u: AAS 60 (1968.), str. 488489; ZBOR ZA NA-
UK VJERE, Donum vitae (Dar ivota), II, B, 45, u: AAS 80
(1988.), str. 9094.
26
Zapravo, dobiva se dojam kako se neki istraiva-
i, lieni svakoga etikog uporita i svjesni moguno-
st upisanih u tehnoloki napredak, predaju logici isto
subjektivnih elja
30
i ekonomskom pritisku, koji je na
ovom podruju vrlo jak. Nasuprot instrumentalizaci-
ji ljudskoga bia u embrionalnom stadiju, potrebito je
ponavljati kako Boja ljubav ne pravi razlike izmeu
novozaetoga u utrobi majke, djeteta, mladia, zrelog
ovjeka i starca; ne pravi razlike jer u svakome od njih
vidi utisnutu vlastitu sliku i priliku ... Zbog toga je ui-
teljstvo Crkve neprestano isticalo sveti i nepovredivi
znaaj svakoga ljudskog ivota, od njegova zaea pa sve
do prirodne smrti.
31
Intracitoplazmatsko injiciranje spermija (ICSI)
17. Meu novijim tehnikama umjetne oplodnje s
vremenom je posebnu vanost poprimilo tzv. intracito-
plazmatsko injiciranje spermija (engl. Intra Cytoplasmic
30
Sve se vei broj osoba, ak i onih koje nisu sjedinjene enidbe-
nim vezom, utjee tehnikama umjetne oplodnje s ciljem raanja
djece. Te prakse oslabljuju instituciju braka i omoguuju da se
djeca rode u okruenju koje ne promie njihov puni ljudski ra-
zvoj.
31
BENEDIKT XVI., Govor sudionicima ope skuptine Papin-
ske akademije za ivot te sudionicima meunarodnoga kongresa
Ljudski embrij u predimplantacijskoj fazi (27. veljae 2006.),
u: AAS 98 (2006.), str. 264.
27
Sperm Injection, odatle i kratica ICSI).
32
ICSI je, zbog
svoje velike uinkovitosti, postala daleko najprimjenji-
vija tehnika kojom se mogu prevladati razliiti oblici
neplodnosti u mukaraca.
33
ICSI je, kao uostalom i oplodnja in vitro, koje je za-
pravo varijanta, u sebi nedoputena tehnika: ona, na-
ime, u potpunosti razdvaja raanje i brani in. Doista,
ICSI se obavlja izvan tijela branih drugova uz pomo
radnji treih osoba, o ijoj upuenosti i tehnikoj djelat-
nosti ovisi da li e zahvat uspjeti; ivot i identitet zamet-
ka povjeravaju se moi lijenika i biologa i uspostavlja
se gospodstvo tehnike nad ishoditem i sudbinom ljud-
ske osobe. Takvo gospodstvo u sebi je u suprotnosti s
dostojanstvom i jednakou, koji su nuno zajedniki
roditeljima i djeci. Zaee in vitro rezultat je tehnikog
pothvata kojim se dolazi do oplodnje; ono se doista ne
postie niti stvarno eli kao izraz i plod specinoga i-
na branog sjedinjenja.
34
32
Intracitoplazmatsko injiciranje spermija tehnika je slina drugim
oblicima oplodnje in vitro, ali se od njih i razlikuje utoliko to se
oplodnja ne dogaa spontano u kualici, nego pomou injicira-
nja jednoga jedinog prethodno selekcioniranog spermatozoida u
citoplazmu jajaca ili, katkada, pomou injiciranja nezrelih ele-
menata germinalne linije mukarca.
33
U ovom trenutku strunjaci nairoko raspravljaju o pojedinim
rizicima po zdravlje tako zaetoga djeteta koje moe donijeti pri-
mjena tehnike intracitoplazmatskog injiciranja spermija.
34
ZBOR ZA NAUK VJERE, Donum vitae (Dar ivota), II, B, 5,
u: AAS 80 (1988.), str. 93.
28
Zamrzavanje embrij
18. Jedna od metoda za postizanje to boljih rezul-
tata tehnike raanja in vitro jest umnoavanje broja za-
hvata prijenosa embrij. U cilju izbjegavanja uzastopnog
uzimanja jajaaca od ene, obavlja se samo jedan zahvat
pri kojem se uzima vie jajaaca, nakon ega se znatan
dio embrij, zaetih in vitro, podvrgava kriokonzerva-
ciji
35
, kako bi dostajali za drugi prijenos, u sluaju ako
prvi nije uspio ili u sluaju da se roditelji odlue na no-
vu trudnou. Kadto se zamrzavaju ak i embriji na-
mijenjeni za prvi prijenos jer hormonalno poticanje ci-
klusa u ene u svrhu dobivanja jajaaca stvara odreene
uinke zbog kojih se savjetuje da se prieka s prijenosom
embrija u maternicu dok se ne uspostavi normalizacija
ziolokih uvjeta.
Kriokonzervacija je nespojiva s potovanjem koje se
duguje ljudskim embrijima: naime, ona pretpostavlja
njihovu proizvodnju in vitro; izlae ih velikom riziku
od smrti ili tete po njihovu tjelesnu cjelovitost jer ve-
lik postotak embrij ne preivi postupak zamrzavanja
i ponovnog odmrzavanja; barem privremeno ih liava
nidacije i gestacije; na posljetku, stavlja ih u situaci-
35
Kriokonzervacija embrij jest postupak njihova zamrzavanja na
vrlo niskim temperaturama, ime se omoguuje njihovo dugo-
trajno uvanje.
29
ju koja pogoduje daljnjim povredama i manipulaci-
jama.
36
Najvei dio neuporabljenih embrija ostaju siroad.
Njihovi ih roditelji ne potrauju, a gdjekad im se ak
zametne trag. Odatle tisue i tisue uskladitenih za-
mrznutih embrija u gotovo svim zemljama u kojima se
prakticira oplodnja in vitro.
19. to se pak tie velikog broja postojeih zamrznu-
tih embrija, postavlja se pitanje: to uiniti s njima? Po-
jedinci ne shvaaju etiku narav onoga o emu se pitaju,
jer su motivirani iskljuivo potrebom obdravanja zako-
na koji nalae da centri za kriokonzervaciju nakon odre-
enog vremena isprazne zalihe starih embrija i zamijene
ih novima. Drugi su, naprotiv, svjesni da se time ini
teka nepravda te se pitaju na koji bi se nain najbolje
moglo odgovoriti na taj zahtjev.
Posve su neprihvatljivi prijedlozi da se ti embriji upo-
rabe za istraivanje, odnosno za terapijske svrhe, jer to za
sobom povlai stav prema kojemu su embriji tek biolo-
ki materijal, to pak ukljuuje njihovo unitavanje.
Isto je tako neprihvatljiv prijedlog da se ti embriji od-
mrznu i umjesto da budu aktivirani, uporabe se za istra-
ivanje kao da je rije o obinim leevima.
37
36
Usp. ZBOR ZA NAUK VJERE, Donum vitae (Dar ivota), I, 6,
u: AAS 80 (1988.), str. 8485.
37
Usp. br. 3435 ovoga naputka.
30
Prijedlog prema kojemu bi se ti embriji stavili na ra-
spolaganje neplodnim parovima kao terapija za neplo-
dnost etiki je neprihvatljiv zbog istih onih razloga zbog
kojih je nedoputeno heterologno umjetno raanje kao i
svaki oblik zamjenskog majinstva;
38
ta bi, naime, prak-
sa sa sobom povukla mnoge druge probleme medicin-
ske, psiholoke i pravne naravi.
Iznesen je i prijedlog da se organizira tzv. prenatalno
posvojenje, iskljuivo zato da se onim ljudskim biima ko-
ja bi inae bila osuena na unitenje, da ansa za roenje.
Taj prijedlog, koliko god bio pohvalan s obzirom na naka-
nu potovanja i zatite ljudskog ivota, ipak donosi brojne
probleme, sline onima koje smo maloas izdvojili.
Razmotrivi sve te elemente, valja ustvrditi kako je ti-
sue naputenih embrija osueno na stanje nepopravljive
nepravde. Upravo zato je Ivan Pavao II. apelirao na savjest
odgovornih u svijetu znanosti, a napose lijenik, kako
bi se zaustavila proizvodnja ljudskih embrija, vodei pri-
tom rauna kako nije mogue nazrijeti moralno dopute-
no rjeenje za ljudsku sudbinu tisu zamrznutih embri-
ja koji jesu i zauvijek e ostati subjekti temeljnih prava i
koje stoga valja pravno zatititi kao ljudske osobe.
39
38
Usp. ZBOR ZA NAUK VJERE, Donum vitae (Dar ivota), II,
A, 13, u: AAS 80 (1988.), str. 8789.
39
IVAN PAVAO II., Govor sudionicima simpozija Evangelium
vitae i pravo te sudionicima Jedanaestoga meunarodnog kolo-
kvija o rimskom i kanonskom pravu (24. svibnja 1996.), br. 6, u:
AAS 88 (1996.), str. 943944.
31
Zamrzavanje jajaac
20. Kako bi se izbjegli ozbiljni etiki problemi koje
postavlja kriokonzervacija embrij, na podruju teh-
nika oplodnje in vitro javljaju se prijedlozi za zamr-
zavanje jajaaca.
40
Nakon to se prikupi dovoljan broj
jajaaca za nekoliko uzastopnih zahvata prijenosa, bi-
vaju oploena samo ona jajaca koja e neposredno biti
prenesena u maternicu, dok se ostala jajaca zamrzava-
ju kako bi bila oploena i prenesena u sluaju da prvi
pokuaj ne uspije.
S tim u vezi potrebno je pojasniti kako kriokonzerva-
ciju jajaac u svrhu procesa umjetne oplodnje valja drati
moralno neprihvatljivom.
Redukcija embrij
21. Pojedine tehnike koje se koriste pri umjetnoj
oplodnji, osobito prijenos vie embrija u maternicu,
znaajno utjeu na poveanje postotka viestrukih
trudnoa. Zbog toga je doao do izraaja prijedlog da
se pristupi tzv. redukciji embrij. Taj se postupak sa-
stoji od zahvata kojim se smanjuje broj embrij, od-
40
Kriokonzervacija jajaac primjenjuje se i u drugim medicin-
skim kontekstima, o kojima se na ovom mjestu nee raspravljati.
Pod jajacem se podrazumijeva germinalna stanica ene u koju
nije prodro spermatozoid.
32
nosno fetus u maternici njihovim izravnim unitava-
njem. Odluka da se unite ljudska bia, poradi kojih se
i pristupilo umjetnoj oplodnji, paradoksalna je i esto
donosi patnju i osjeaj krivnje, koji mogu trajati godi-
nama.
S etikog stajalita redukcija embrij je hotimini se-
lektivni pobaaj. Rije je, zapravo, o namjernom i izrav-
nom uklanjanju jednog ili vie nevinih ljudskih bia u
poetnoj fazi njihove egzistencije, a to je uvijek teak
moralni nered.
41
Argumenti koji se predlau kako bi se etiki oprav-
dala redukcija embrij esto se temelje na analogiji s pri-
rodnim katastrofama ili kriznim situacijama, u kojima,
usprkos dobroj volji sviju, nije mogue spasiti sve osobe
potrebite spaavanja. Te ili sline analogije ni na koji na-
in ne mogu moralno opravdati praksu izravnog poba-
aja. Na slian se nain poziva na moralna naela, kao
to je naelo manjega zla ili in s dvostrukim uinkom,
koji se na tom podruju, meutim, ne mogu primijeni-
ti. Naime, nikada nije doputeno izvriti in koji je u
sebi nedoputen, ak ni ako je svrha u sebi dobra: cilj ne
opravdava sredstvo.
41
Usp. DRUGI VATIKANSKI KONCIL, Gaudium et spes. Pa-
storalna konstitucija o Crkvi u suvremenom svijetu, 51; IVAN
PAVAO II., Evangelium vitae (Evanelje ivota), 62, u: AAS 87
(1995.), str. 472.
33
Predimplantacijska dijagnoza
22. Predimplantacijska dijagnoza jest jedan od obli-
ka prenatalne dijagnoze, povezan s tehnikama umjetne
oplodnje, koji podrazumijeva genetsku dijagnozu em-
brij nastalih in vitro, prije njihova prijenosa u mater-
nicu. Ona se obavlja u cilju pruanja jamstva da e u
majku biti preneseni samo oni embriji koji ne pokazuju
nikakav nedostatak, odnosno embriji odreenoga spola ili
pak embriji koji posjeduju neke osobite kvalitete.
Za razliku od drugih oblika prenatalne dijagno-
ze, kod kojih je dijagnostika faza odijeljena od faze
eventualnog uklanjanja ploda i u klimi u kojoj se pa-
rovi mogu slobodno odluiti zadrati bolesno dijete,
za predimplantacijsku dijagnozu karakteristino je ne-
posredno uklanjanje onih embrija za koje se sumnja da
posjeduju neku anomaliju u genima ili kromosomima,
odnosno embrija koji su nositelji neeljenog spola ili
ne posjeduju eljene osobine. Predimplantacijska dija-
gnoza, koja je vazda povezana s po sebi nedopuenom
umjetnom oplodnjom, usmjerena je prema kvalitativnoj
selekciji s posljedinim unitavanjem embrij, a sastoji se
u praksi prijevremenog pobaaja. Stoga je predimplan-
tacijska dijagnoza izriaj onoga eugenikog mentaliteta,
koji prihvaa selektivni pobaaj, da bi zabranio roenje
djece pogoene razliitim vrstama anomalija. Takav je
mentalitet sramotan i za svaku osudu jer zahtijeva da se
ljudski ivot vrednuje samo po mjerilima normalnosti
34
i zikog blagostanja, otvarajui tako put ozakonjenju
edomorstva i eutanazije.
42
Shvaajui ljudski embrij kao puki laboratorijski
materijal, sm pojam ljudskog dostojanstva takoer biva
podvrgnut iskrivljavanju i diskriminaciji. Dostojanstvo
pripada na isti nain svakomu pojedinom ljudskom bi-
u i ne ovisi o prenatalnom planu, drutvenim uvjeti-
ma, kulturi, odgoju ili stupnju zikog razvoja. Sve ako
je unato openitoj prihvaenosti pojma i zahtjev ljud-
skog dostojanstva u prolosti i prakticirana diskrimina-
cija na temelju rase, religije ili drutvenog stanja, danas
smo svjedoci ne manje tekoj i nepravednoj diskrimina-
ciji koja tei tome da se onima koji su pogoeni tekim
patologijama i oteenjima ne prizna etiki i pravni sta-
tus ljudskoga bia. Na taj se nain zaboravlja da bolesne
osobe, kao i osobe koje pate od razliitih oblika otee-
nja nisu nikakva zasebna kategorija ljudske vrste, jer su
bolesti i oteenja dio ljudskoga ivota i pogaaju svaku
osobu, pa ak i onda kada ih osoba izravno ne iskusuje.
Takva je diskriminacija nemoralna te bi se zato trebala
drati etiki neprihvatljivom; osim toga, nuno je uklo-
niti sve kulturalne, ekonomske i drutvene barijere koje
prijee puno potovanje i zatitu bolesnih osoba, kao i
osoba s razliitim oblicima oteenja.
42
IVAN PAVAO II., Evangelium vitae (Evanelje ivota), 63, u:
AAS 87 (1995.), str. 473.
35
Novi oblici intercepcije i kontragestacije
22. Osim kontraceptivnih sredstava u pravom smi-
slu rijei, koja onemoguuju da iz spolnog odnosa uslije-
di zaee, postoje i druga tehnika sredstva koja djeluju
nakon oplodnje kad je ve dolo do formiranja embri-
ja i to ili prije ili nakon usaivanja u maternicu. Te
su tehnike interceptivne, ako embriju prijee usadnju u
maternicu, odnosno kontragestivne, ako izazivaju izbaci-
vanje netom usaenog embrija.
U cilju promicanja i irenja uporabe interceptivnih
sredstava,
43
katkad se tvrdi da je mehanizam njihova
djelovanja jo nedovoljno poznat. Istina je da se uvijek
ne raspolae potpunim poznavanjem mehanizma dje-
lovanja razliitih lijekova, ali eksperimentalne studije
pokazuju kako je uinak sprjeavanja usaivanja nedvoj-
beno prisutan, iako to ne znai da interceptivi izazivaju
pobaaj svaki put kad budu primijenjeni, izmeu osta-
log i zato to spolni odnos nuno ne rezultira oplod-
njom. Pa ipak, mora se primijetiti kako je u onoga koji
eli sprijeiti usaivanje moebitno zaetog embrija, te
stoga eli ili propisuje ove lijekove, pobaaj u namjeri
naelno prisutan.
43
Najpoznatija interceptivna sredstva su spirala ili IUD (IntraUte-
rine Device) i takozvana pilula za dan poslije.
36
Kad se ustvrdi kanjenje menstruacijskog ciklu-
sa, pokatkad se utjee kontragestaciji,
44
koja se obino
primjenjuje unutar jednog do dva tjedna nakon to se
opazilo kanjenje ciklusa. Pritom se kae kako je svrha
primjene ovih sredstava ponovno uspostavljanje men-
struacijskog ciklusa, no u zbilji je rije o pobaaju tek
usaenog embrija.
Pobaaj je, kao to je poznato, namjerno ... i izravno
ubojstvo ljudskog bia u poetnoj fazi njegova postoja-
nja, tj. izmeu zaea i roenja.
45
Zbog toga se uporaba
interceptivnih i kontragestacijskih sredstava dri grije-
hom pobaaja i teko nemoralnom. Osim toga, kad se
jednom postigne sigurnost da je pobaaj izveden, na-
stupaju, u skladu sa Zakonikom kanonskog prava, teke
kaznene posljedice.
46
44
Glavna kontragestacijska sredstva su pilula RU 486 ili mifepri-
ston, prostagladin i metotreksat.
45
IVAN PAVAO II., Evangelium vitae (Evanelje ivota), 58, u:
AAS 87 (1995.), str. 467.
46
Usp. Zakonik kanonskog prava, kan. 1398 i Zakonik kanona isto-
nih Crkava, kan. 1450 2; usp. takoer Zakonik kanonskog pra-
va, kan. 1323-1324. Papinska komisija za autentino tumaenje
Zakonika kanonskog prava izjavila je kako se pobaaj kanonski
denira kao ubojstvo ploda na bilo koji nain i u bilo kojem
trenutku nakon zaea (Odgovor od 23. svibnja 1988., u: AAS
80 [1988.], str. 1818).
37
TREI DI O
NOVI TERAPIJSKI ZAHVATI KOJI
UKLJUUJU MANIPULIRANJE
EMBRIJEM ILI OVJEKOVIM
GENETSKIM NASLIJEEM
24. Spoznaje steene posljednjih godina otvorile su
nove perspektive za regenerativnu medicinu kao i za te-
rapiju bolest na genetskoj osnovi. Nadasve velik inte-
res pobudilo je istraivanje na embrionalnim matinim
stanicama i njihova mogua terapijska primjena u bu-
dunosti, iako ono do danas, za razliku od istraivanja
na matinim stanicama odraslih, nije postiglo uinkovite
rezultate. Od trenutka kad se uinilo da bi terapijski
ciljevi koji bi u budunosti mogli postati dostinima
zahvaljujui istraivanju na embrionalnim matinim
stanicama mogli opravdati razliite oblike manipulacije
i unitenja ljudskih embrija, javilo se mnotvo pitanja
vezanih uz genetsku terapiju, od kloniranja do upora-
be matinih stanica, u pogledu kojih je nuno pozorno
moralno razluivanje.
38
Genetska terapija
25. Izrazom genetska terapija openito se misli na
primjenu tehnika genetskog inenjeringa na ovjeka s
terapijskom svrhom, to jest sa svrhom lijeenja bolest
na genetskoj osnovi, iako u posljednje vrijeme postoji
tenja da se genetska terapija primijeni na lijeenje ne-
nasljednih bolesti, osobito raka.
Teoretski gledano, genetsku terapiju mogue je pri-
mijeniti na dvije razine: na somatskim i na germinal-
nim stanicama. Somatskom genetskom terapijom nastoje
se ukloniti ili umanjiti genetski nedostatci prisutni na
razini somatskih, to jest nereproduktivnih stanica, ko-
je tvore tjelesna tkiva i organe. U tom sluaju rije je o
zahvatima usmjerenima na odreene pojedinane stani-
ce, s uincima ogranienima na pojedinca. Germinalna
genetska terapija nastoji, naprotiv, ispraviti genetske ne-
dostatke prisutne u stanicama germinalnog tipa kako
bi se terapijski uinci postignuti kod pojedinca prenijeli
na njegovo eventualno potomstvo. Ti zahvati genetske
terapije, bila ona somatska ili germinalna, mogu se izvo-
diti na fetusu prije njegova roenja rije je, dakle, o
genetskoj terapiji u majinoj utrobi ili nakon roenja,
na djetetu ili na odraslom ovjeku.
26. Pri donoenju moralne prosudbe valja imati na
umu spomenute razlike. Zahvati na somatskim stanicama
iskljuivo u terapijske svrhe u naelu su moralno doputeni.
39
Njima se eli ponovno uspostaviti normalna genetska
konguracija pojedinca ili pak ispraviti teta nastala
zbog prisutnih genetskih anomalija ili drugih patologija
koje su s njima povezane. S obzirom na to da genetska
terapija za pacijenta moe biti vrlo rizina, potrebno je
drati se openitoga deontolokog naela prema kojemu
je za izvoenje terapijskoga zahvata nuno prethodno
osigurati da subjekt, koji e mu biti podvrgnut, ne bude
izloen rizicima koji bi mogli ugroziti njegovo zdravlje
ili tjelesnu cjelovitost, a koji bi bili pretjerani ili neraz-
mjerni u odnosu na teinu patologije koju se eli izlijei-
ti. Isto se tako zahtijeva obavijeteni pristanak pacijenta
ili onoga tko ga zakonito zastupa.
Moralna prosudba germinalne genetske terapije je
drukija. Svako genetsko modiciranje germinalnih
stanica pojedinca prenijet e se na njegovo eventualno
potomstvo. Budui da su rizici u odnosu na svaku ge-
netsku manipulaciju znaajni i da se jo uvijek ne mo-
gu u potpunosti kontrolirati, u sadanjem stadiju istra-
ivanj nije moralno doputeno djelovati na nain kojim
bi se eventualna teta prenijela na potomstvo. U pogledu
hipotetske genetske terapije na embriju potrebno je do-
dati kako bi ona, tehniki gledano, trebala biti izvedena
u sklopu oplodnje in vitro, to pak povlai za sobom
sve etike primjedbe protiv toga postupka. Zbog tih se
razloga, dakle, mora ustvrditi kako je germinalna ge-
netska terapija u svim svojim oblicima zasad moralno
nedoputena.
40
27. Posebnu pozornost zasluuje mogua uporaba ge-
netskog inenjeringa u ne-terapijske svrhe. Neki su mata-
li o moguoj manipulativnoj uporabi tehnika genetskog
inenjeringa, s ciljem poboljanja i potenciranja genet-
skih zaliha. Pritom iz tih elja nerijetko izbija neka vrsta
nezadovoljstva, pa ak i odbacivanja vrijednosti ljud-
skog bia kao dovrenog stvorenja i osobe. Osim tehni-
kih tekoa ostvarenja ove zamisli, kao i svih stvarnih
i potencijalnih rizika koji su u to ukljueni, do izraa-
ja nadasve dolazi injenica kako bi takva manipulacija
promicala eugeniki mentalitet i vodila, s jedne strane,
neizravnom drutvenom stigmatiziranju onih koji ne
posjeduju odreene osobine, a s druge strane, potica-
nju onih osobina koje bivaju uzvisivane u odreenim
kulturama i drutvima, a koje same po sebi ne predstav-
ljaju ono specino ljudsko. To bi, pak, proturjeilo te-
meljnoj istini o jednakosti svih ljudi, izraenoj u naelu
pravednosti, ije bi krenje, dugorono gledano, ugro-
zilo miroljubiv suivot meu pojedincima. Osim toga,
postavlja se pitanje tko bi mogao odrediti koje genetske
modikacije treba drati pozitivnima, a koje ne, odno-
sno gdje bi trebale biti granice pojedinanih zahtjeva
za genetskim poboljanjem, jer ne bi bilo materijalno
mogue ispuniti elje svakog pojedinca. Kako god bilo,
svaki bi odgovor na ta pitanja nuno proizlazio iz arbi-
trarnih i upitnih kriterija. Sve nas to navodi na zaklju-
ak kako bi perspektiva takvih zahvata prije ili kasnije
zavrila na tetu opeg dobra, jer bi se time zagovara-
41
la premo volje jednih nad slobodom drugih. Na kraju
treba naglasiti da se u pokuaju stvaranja novoga tipa o-
vjeka razabire ideoloka dimenzija u kojoj ovjek nastoji
zauzeti mjesto Stvoritelja.
Istiui etiku negativnost zahvat takvoga tipa, koji
ukljuuju nepravedno gospodstvo ovjeka nad ovjekom,
Crkva podsjea i na nunost ponovnog prihvaanja di-
menzije brige za ljude, kao i odgoja za prihvaanje ljud-
skoga ivota u njegovoj konkretnoj povijesnoj ograni-
enosti.
Kloniranje ovjeka
28. Pod pojmom kloniranje ovjeka shvaa se ne-
spolna (agametska) reprodukcija itavoga ljudskog or-
ganizma u svrhu proizvodnje jedne ili vie kopija koje
bi bile genetski istovjetne jednom jedinom roditeljskom
organizmu.
47
47
Do danas su poznate dvije tehnike koje bi se mogle uporabiti za
kloniranje ovjeka: metoda umjetnog cijepanja embrija i metoda
prijenosa jezgre. Metoda cijepanja embrija sastoji se u umjetnom
odvajanju jedne ili vie stanica od embrija u poetnoj fazi njegova
razvoja, koja (koje) se potom prenosi (prenose) u maternicu kako
bi se na umjetan nain dobili istovjetni embriji. Metoda prijenosa
jezgre, odnosno kloniranje u uem smislu, sastoji se u uvoenju
jezgre uzete iz embrionalne ili somatske stanice u jajace iz kojega
je prethodno uklonjena jezgra; na taj se nain spomenuto jajace
aktivira te bi se trebalo poeti razvijati kao embrij.
42
O kloniranju se govori pod dvostrukim vidom: re-
produktivnim, kojim se eli postii roenje kloniranoga
djeteta, i terapijskim, odnosno istraivakim. Reproduk-
tivnim kloniranjem mogle bi se, teorijski gledano, zado-
voljiti neke osobite potrebe: kontrola nad ljudskom evo-
lucijom; selekcija ljudskih bia s najizvrsnijim osobinama;
odabir spola djeteta; proizvodnja djeteta koje bi bilo ko-
pija drugog djeteta; proizvodnja djeteta za parove pogo-
ene neplodnou koju nije mogue izlijeiti ni na koji
drugi nain. Terapijsko se kloniranje, naprotiv, predlae
kao sredstvo proizvodnje embrionalnih matinih stanica
s unaprijed odreenim genetskim naslijeem kako bi se
nadila tekoa odbacivanja (nekompatibilnosti); ono je,
dakle, povezano s uporabom matinih stanica.
Pokuaji kloniranja izazvali su veliku zabrinutost di-
ljem svijeta. Razliita nacionalna i meunarodna tijela
negativno su se oitovala o kloniranju ovjeka te je ono
u velikoj veini zemalja zabranjeno.
Kloniranje ovjeka u sebi je nedopustivo jer, dovodei
do krajnosti etiku negativnost tehnik umjetne oplod-
nje, tei proizvesti novo ljudsko bie bez povezanosti s inom
uzajamnoga darivanja dvoje suprunika, odnosno, u jo
zaotrenijem obliku, bez ikakve povezanosti sa spolnou.
Time se otvara prostor manipulaciji i zloporabama koje
nanose ozbiljnu tetu ljudskom dostojanstvu.
48
48
Usp. ZBOR ZA NAUK VJERE, Donum vitae (Dar ivota), I, 6,
u: AAS 80 (1988.), str. 84; IVAN PAVAO II., Govor lanovima
43
29. Ako bi se kloniranje izvodilo s reproduktivnim
ciljem, tada bi kloniranom subjektu genetsko naslijee
bilo unaprijed nametnuto, ime bi taj subjekt kao to
smo ustvrdili bio podvrgnut obliku biolokog ropstva,
iz kojega bi se teko mogao osloboditi. Sma injenica
da netko svojata pravo samovoljnog odreivanja genet-
skih osobina druge osobe bila bi teka povreda dostojan-
stva ovoga posljednjeg, kao i teka povreda temeljne jedna-
kosti meu ljudima.
Originalnost svake osobe potjee od osobitog odno-
sa koji postoji izmeu Boga i ovjeka od prvoga asa
njegove egzistencije, to obvezuje na potovanje njegove
osobitosti i cjelovitosti, u to je ukljuena i bioloka i
genetska cjelovitost. Svatko od nas susree u drugome
ljudsko bie koje svoju egzistenciju i karakteristike du-
guje Bojoj ljubavi; jedino je ljubav meu suprunicima
posrednica te ljubavi, u skladu s naumom Stvoritelja i
nebeskoga Oca.
30. S etikog stajalita jo ozbiljniji problem je ta-
kozvano terapijsko kloniranje. Stvaranje embrij s naka-
nom njihova unitenja, ak i ako se pritom eli pomoi
bolesnima, posve je nespojivo s ljudskim dostojanstvom;
takva se proizvodnja, naime, prema ovjekovoj egzisten-
ciji u stadiju embrija ophodi kao prema pukom sredstvu
Diplomatskog zbora akreditiranog pri Svetoj stolici (10. sijenja
2005.), br. 5, u: AAS 97 (2005.), str. 153.
44
koje se moe upotrebljavati i unititi. Krajnje je nemoral-
no rtvovati ljudski ivot u terapijske svrhe.
Etiki prigovori, koji su se s vie strana podigli pro-
tiv terapijskoga kloniranja i uporabe embrij nastalih in
vitro, potaknuli su neke znanstvenike da predloe nove
tehnike koje bi omoguile proizvodnju embrionalnih
matinih stanica bez uzgrednoga nunog unitavanja
pravih ljudskih embrija.
49
Ti su prijedlozi izazvali ne-
mala znanstvena i etika pitanja, koja se prije svega tiu
ontolokog statusa tako nastaloga proizvoda. Sve dok
se te sumnje ne razrijee, valja voditi rauna o onome to
je reeno u enciklici Evangelium vitae: Stvari se tako
postavljaju da bi, imajui razloge moralne obveze, bila
dovoljna sama vjerojatnost, kada je rije o osobi, da bi
opravdala sasvim jasnu zabranu bilo kakva interventa
koji bi iao prema unitenju ljudskog zametka.
50
Terapijska uporaba matinih stanica
31. Matine stanice su nediferencirane stanice koje
posjeduju dva osnovna svojstva: a) sposobnost za vie-
49
Te nove tehnike su, primjerice, primjena partenogeneze na o-
vjeku, prijenos izmijenjene jezgre (Altered nuclear Transfer:
ANT) i potpomognuto reprogramiranje jajaca (Oocyte Assisted
Reprogramming: OAR).
50
IVAN PAVAO II., Evangelium vitae (Evanelje ivota), 60, u:
AAS 87 (1995.), str. 469.
45
kratnu diobu bez nune diferencijacije; b) sposobnost
za stvaranje prijelaznih roditeljskih stanica, iz kojih e
potom nastati visoko diferencirane stanice, primjerice
ivane, miine ili krvne stanice.
Nakon eksperimentalne potvrde teze da matine sta-
nice potiu rast novih stanica i obnavljanje oteenog
tkiva u koje se presade, otvorile su se nove perspektive
za regenerativnu medicinu, koje su pobudile veliko za-
nimanje meu istraivaima diljem svijeta.
Do danas su u ovjeku izdvojeni sljedei izvori mati-
nih stanica: embrij u prvim stadijima razvoja, fetus, krv
iz pupane vrpce, razliita tkiva u organizmu odraslog
ovjeka (kotana sr, pupana vrpca, mozak, mezenhin
iz razliitih organa itd.) i plodna voda. Studije su isprva
bile usredotoene na embrionalne matine stanice, jer se
dralo da samo one posjeduju izrazitu sposobnost dije-
ljenja i diferenciranja. No brojne studije danas pokazuju
da i matine stanice odraslog ovjeka posjeduju odreen
stupanj multidiferencijacijskog potencijala. ak i ako
takve stanice nemaju istovjetnu sposobnost obnavljanja
i jednaku plastinost kao i embrionalne matine stani-
ce, studije i eksperimentiranja na visokoj znanstvenoj
razini tee za tim da se tim stanicama pridaju pozitivniji
rezultati u usporedbi s embrionalnim matinim stanica-
ma. Terapijski protokoli koji se trenutano primjenjuju
predviaju uporabu matinih stanica odraslog ovjeka,
te su zapoeta mnogobrojna istraivanja koja otvaraju
nove i obeavajue obzore.
46
32. Pri etikoj prosudbi potrebno je uzeti u obzir
metodu prikupljanja matinih stanica kao i rizike njihove
uporabe u klinike i eksperimentalne svrhe.
Metode za prikupljanje matinih stanica valja pro-
matrati u odnosu na njihovo podrijetlo. Doputenima
se trebaju drati one metode koje ne nanose veliku tetu
subjektu iz kojega se matine stanice izdvajaju. Taj je
uvjet naelno zadovoljen u sluaju uzimanja matinih
stanica: a) iz tkiv organizma odraslog ovjeka; b) iz kr-
vi pupane vrpce u asu poroaja; c) iz tkiv onih fetu-
sa koji su umrli prirodnom smru. Naprotiv, uzimanje
matinih stanica iz ivoga ljudskog embrija neizbjeno
povlai za sobom njegovo unitenje, pa je ta metoda,
prema tome, izriito nedoputena. U tom sluaju istra-
ivanje, bez obzira na uinkovite terapijske rezultate,
nije istinski u slubi ovjeanstva, jer predmnijeva uni-
tavanje ljudskih ivota ije je dostojanstvo jednako do-
stojanstvu drugih pojedinaca kao, uostalom, i dostojan-
stvu smih istraivaa. Povijest je osuivala i osuivat
e takvu znanost, ne samo zato jer joj nedostaje Boje
svjetlo nego, tovie, i sma ovjenost.
51
Uporaba embrionalnih matinih stanica, odnosno
diferenciranih stanica koje od njih potjeu, a koje su
51
BENEDIKT XVI., Govor sudionicima meunarodnog kon-
gresa na temu: Kakvu budunost imaju matine stanice za te-
rapiju?, u organizaciji Papinske akademije za ivot (16. rujna
2006.), u: AAS 98 (2006.), str. 693695.
47
pribavili drugi istraivai unitivi embrije, ili su nabav-
ljene na tritu, postavlja ozbiljne probleme iz perspek-
tive suradnje u zlu i sablazni.
52
U pogledu klinike uporabe matinih stanica dobi-
venih doputenim postupcima ne postoje moralni pri-
govori, pod uvjetom da se potuju opi kriteriji medi-
cinske deontologije. Sve postupke izdvajanja i uporabe
matinih stanica valja provoditi vrlo briljivo i razbori-
to, svodei eventualne rizike za pacijente na najmanju
moguu mjeru, olakavajui razmjenu informacija me-
u znanstvenicima i nastojei oko potpune transparen-
tnosti djelovanja pred oima javnosti.
Treba ohrabrivati i podupirati istraivake inicijative
koje zagovaraju uporabu matinih stanica odraslih po-
jedinaca, jer s tim u vezi ne postoje etiki problemi.
53
Pokuaji hibridizacije
33. U novije su vrijeme ivotinjska jajaca upotri-
jebljena za reprogramiranje jezgri ljudskih somatskih
stanica to se openito naziva hibridno kloniranje u
svrhu izdvajanja embrionalnih matinih stanica iz tako
52
Usp. br. 3435 ovoga naputka.
53
BENEDIKT XVI., Govor sudionicima meunarodnog kongre-
sa na temu: Kakvu budunost imaju matine stanice za terapi-
ju? u organizaciji Papinske akademije za ivot (16. rujna 2006.),
u: AAS 98 (2006.), str. 693693695.
48
nastalih embrija, ime prestaje nunost uporabe ljud-
skih jajaaca.
Gledano iz etike perspektive, takvi i slini postup-
ci povreda su dostojanstva ljudskog bia zbog toga to
mijeanje genetskih elemenata ivotinja i ljudi moe na-
ruiti osobiti identitet ovjeka. Osim toga, eventualna bi
uporaba matinih stanica, izdvojenih iz takvih embrija,
zbog prisutnosti ivotinjskoga genetskog materijala u
njihovoj citoplazmi nosila sa sobom dodatne zdravstve-
ne rizike, koji su zasad u potpunosti nepoznati. Svjesno
izlaganje ljudskog bia tim rizicima moralno je i deon-
toloki neprihvatljivo.
Uporaba ljudskoga biolokog materijala
nedoputenog podrijetla
34. Za znanstveno istraivanje i za proizvodnju cje-
piv i drugih proizvoda kadto se upotrebljavaju sta-
nine linije dobivene nedoputenim zahvatima protiv
ljudskog ivota, odnosno ovjekove tjelesne cjelovitosti.
Povezanost s nedoputenim inom moe biti neposred-
na i posredna, jer je najee rije o stanicama koje se re-
produciraju lako i u velikim koliinama. Taj materijal
katkad je dostupan na tritu, a gdjekad ga i dravna
tijela, koja su za to zakonski ovlatena, besplatno dije-
le centrima za istraivanje. Sve to stvara razliite etike
probleme vezane uz suradnju u zlu i sablazan. Zbog toga
49
se ini primjerenim izloiti opa naela na temelju kojih
e svi ljudi ispravne savjesti moi procijeniti i razrijeiti
situacije u kojima bi se, obavljajui svoje profesionalne
djelatnosti, mogli zatei.
Nadasve je potrebno podsjetiti kako moralno vre-
dnovanje pobaaja treba primijeniti i na sadanje oblike
intervencije na ljudskim zamecima koji, premda smjera-
jui po sebi zakonitim ciljevima, neizbjeno dovode do
ubojstva. To je sluaj vrenja pokusa na zamecima to je
u sve veoj ekspanziji na biomedicinskom podruju, a
zakonom je doputeno u nekim dravama ... Uporaba
embrija ili ljudskih zametaka
54
kao predmeta za poku-
se predstavlja zloin u odnosu na njihovo dostojanstvo
ljudskih bia, koja imaju pravo na isto duno potovanje
kao i roeno dijete i kao svaka druga osoba.
55
Takvi
oblici eksperimentiranja uvijek predstavljaju teak mo-
ralni nered.
56
35. Drukije je kad istraivai upotrebljavaju bio-
loki materijal koji je proizveden izvan njihova centra
ili je pak nabavljen na tritu. Naputak Donum vitae
formulirao je ope naelo koje valja slijediti u takvim
sluajevima: Leeve zametaka ili ljudskih plodova, bi-
lo da su namjerno ili pak nenamjerno pobaeni, treba
54
Umjesto zametaka trebalo bi stajati: fetusa (nap. prev.).
55
IVAN PAVAO II., Evangelium vitae (Evanelje ivota), 63, u:
AAS 87 (1995.), str. 472473.
56
Usp. isto, 62, u: nav. dj., str. 472.
50
potivati jednako kao i smrtne ostatke drugih ljudskih
bia. Osobito, oni ne mogu biti predmet sakaenja ili
autopsije ako njihova smrt nije potvrena i ako za to
nema pristanka roditelja ili majke. Osim toga, uvijek
ostaje neokrnjen moralni zahtjev da se u namjernom
pobaaju ne sudjeluje ni na koji nain i da se izbjegne
sablazan.
57
U tom sluaju nije dovoljan kriterij neovisnosti koji su
formulirala pojedina etika povjerenstva, a koji istie da
je etiki doputeno sluiti se biolokim materijalom
nedoputenoga podrijetla, pod uvjetom da postoji jasno
razgranienje izmeu onih koji su proizveli, zamrznu-
li i usmrtili embrije te istraiva koji izvode znanstve-
ne pokuse. Kriterij neovisnosti nije dovoljan kako bi se
izbjeglo protuslovlje u stajalitu onoga koji tvrdi da ne
odobrava nepravdu koju su drugi poinili, dok se u isto
vrijeme u vlastitom radu slui biolokim materijalom
koji su drugi proizveli na tako nepravedan nain. Kad
zakoni koji ureuju zdravstveni i znanstveni sustav po-
tvrde ono to je nedoputeno, tada je potrebno distanci-
rati se od zlih vidova takvog sustava kako se ne bi stvo-
rio dojam da se teko nepravedna djela toleriraju, odno-
sno preutno prihvaaju.
58
Svaki, pa i najmanji traak
57
ZBOR ZA NAUK VJERE, Donum vitae (Dar ivota), I, 4, u:
AAS 80 (1988.), str. 83.
58
Usp. IVAN PAVAO II., Evangelium vitae (Evanelje ivota), 73,
u: AAS 87 (1995.), str. 486: Pobaaj i eutanazija su, dakle, zloi-
ni za koje nikakav ljudski zakon ne moe dati odobrenje. Zakoni
51
prihvaanja zapravo bi pridonio irenju ravnodunosti,
ak i odobravanja tih ina u odreenim medicinskim i
politikim krugovima.
Gdjekad se uju prigovori kako bi se netom izne-
senim razmiljanjima eljelo rei da je dunost svih
istraivaa ispravno oblikovane savjesti aktivno se su-
protstavljati svim nedoputenim medicinskim radnja-
ma, ime se pak pretjerano proiruje njihova etika od-
govornost. No obveza izbjegavanja suraivanja u zlu i
sablazni zapravo se tie njihove redovite profesionalne
djelatnosti, koju moraju obavljati na ispravan nain i
njome svjedoiti vrijednost ivota, suprotstavljajui se
pritom i teko nepravednim zakonima. Stoga je potreb-
no pojasniti kako je istraiva duan odbiti sluiti se tim
biolokim materijalom, ak i ako njegova djelatnost
nije neposredno povezana s radnjama onih koji izvode
umjetnu oplodnju ili pobaaj, te ak i ako on sm nije
u prethodnom dogovoru s centrima za umjetnu oplod-
nju. Ta dunost istraivaa izvire iz obveze da, obavlja-
jui svoju djelatnost, odbije sudjelovati u situacijama koje
su, premda u skladu sa zakonom, teko nepravedne i da
jasno potvrdi vrijednost ljudskog ivota. Prema tome, go-
re doneseni kriterij neovisnosti je nuan, ali s etikoga
gledita moe biti i nedovoljan.
te vrste ne samo to ne stvaraju nikakvu obvezu u savjesti, nego
prije pokreu teku i preciznu obvezu da im se suprotstavi prigovor
savjesti. Pravo na prigovor savjesti, koje je izraz prava na slobodu
savjesti, trebala bi tititi civilna zakonodavstva.
52
Nema sumnje, unutar toga opeg okvira postoje i ra-
zliiti stupnjevi odgovornosti; teki razlozi mogli bi biti
moralno proporcionalni da opravdaju koritenje toga
takozvanog biolokog materijala. Tako, primjerice,
opasnost za zdravlje djece moe dati pravo njihovim ro-
diteljima da dopuste uporabu cjepiva za iju su pripravu
upotrijebljene stanine linije nedoputenog podrijetla,
ali da pritom imaju na pameti kako svatko ima pravo
oitovati vlastito neslaganje i zatraiti da sustavi zdrav-
stvene zatite stave na raspolaganje i druge vrste cjepiv.
S druge strane, nuno je posvijestiti si da u mnogim
ustanovama koje rabe stanine linije nedoputenog po-
drijetla nisu na isti nain odgovorni oni koji odluuju o
proizvodnji tih cjepiv te oni koji nemaju nikakvu mo
odluivanja.
U kontekstu urne potrebe mobilizacije savjesti u pri-
log ivotu valja podsjetiti i na to da je odgovornost zdrav-
stvenih djelatnika danas porasla i nalazi svoje najdublje
nadahnue i svoju najsnaniju potporu u unutarnjoj i
nezamjenjivoj etikoj dimenziji zdravstvenog zanima-
nja, kako je ve priznavala stara i uvijek aktualna Hipo-
kratova zakletva, prema kojoj se od svakog lijenika za-
htijeva zalaganje za apsolutno potivanje ljudskog ivota
i njegove svetosti.
59
59
IVAN PAVAO II., Evangelium vitae (Evanelje ivota), 89, u:
AAS 87 (1995.), str. 502.
53
ZAKL JUAK
36. Ima onih koji prigovaraju da moralni nauk Crkve
sadrava previe zabrana. Istina je, pak, da je on utemeljen
na priznavanju i promicanju svih darova koje je Stvoritelj
udijelio ovjeku, primjerice ivota, znanja, slobode i ljuba-
vi. Stoga ne treba cijeniti samo ovjekove spoznajne nego
nadasve i praktine djelatnosti, kao to su rad i tehnoloka
djelatnost. Upravo je ovim potonjima ovjek pozvan biti
dionikom Boje stvarateljske moi i preobraavati stvore-
ni svijet, ureujui njegove mnogostruke resurse u korist
dostojanstva i blagostanja svih ljudi i cijeloga ovjeka, te
uvajui njegovu vrijednost i unutarnju ljepotu.
Pa ipak, povijest ljudskog roda svjedoi kako je ovjek
zloporabio, i jo uvijek zloporabi, mo i sposobnosti ko-
je mu je Bog povjerio, to je urodilo razliitim oblicima
nepravedne diskriminacije i tlaenja najslabijih i najneza-
tienijih. Svakidanji nasrtaji na ljudski ivot, tolika siro-
mana podruja u kojima ljudi umiru od gladi i bolest,
uskraeni za blagodati teorijskih i praktinih resursa koji,
naprotiv, pretiu u brojim zemljama, tehnoloki i indu-
strijski razvoj koji uvelike prijeti uruivanjem ekosustava,
uporaba znanstvenih istraivanja na podruju zike, ke-
54
mije i biologije u bojne svrhe, brojni ratovi koji jo i dan-
-danas dijele narode i kulture sve su to, na alost, tek
neki znakovi koji rjeito upuuju na to kako ovjek mo-
e zloporabiti svoje sposobnosti i postati najgori neprijatelj
sebi smom, gubei svijest o svojem uzvienom i osobitom
pozivu da bude suradnik Bojega stvarateljskog djela.
No istodobno je u povijesti ljudskog roda vidljiv i stva-
ran napredak u razumijevanju i priznavanju vrijednosti i
dostojanstva svake osobe, temelj prav i etikih imperativa
kojima se nastojalo i nastoji se izgraditi ljudsko drutvo.
Zato su upravo u ime promicanja ljudskog dostojanstva
tijekom povijesti proglaavani zabranjenima svako pona-
anje i svaki stil ivota koji su to dostojanstvo ugroavali.
Etike, ali nadasve pravno-politike zabrane raznih obli-
ka rasizma i ropstva, nepravednih diskriminacija te poti-
skivanja ena, djece, bolesnih osoba i osoba s posebnim
tekoama na rub drutva oiti su svjedoci priznavanja
neotuive vrijednosti i unutarnjeg dostojanstva svakoga
ljudskog bia te znak autentinog napretka ljudske povi-
jesti. Drugim rijeima, legitimnost svake zabrane uteme-
ljena je u potrebi zatite autentinoga moralnog dobra.
37. Ako je ljudski i drutveni napredak neko ponajve-
ma dolazio do izraaja u razvoju industrije i proizvodnji
potroakih dobara, danas se on prepoznaje po razvoju in-
formatike te istraivanj na podruju genetike, medicine i
biotehnologij, koja svoju primjenu nalaze i na ovjeku. Ta
su podruja od velike vanosti za budunost ovjeanstva,
55
meutim, na njima su isto tako prisutne oite i neprihvat-
ljive zloporabe. Kao to je u prolome stoljeu u svojim
temeljnim pravima bila sputavana i ugnjetavana radnika
klasa, koju je Crkva neustraivo uzimala u obranu, istiui
sveta prava radnika kao osobe, tako i sada, kada druga ka-
tegorija osob biva sputavana u svojemu temeljnom pravu
na ivot, Crkva osjea da se nepromijenjenom neustrai-
vou mora glasno zauzeti za onoga koji je sm bez glasa.
Njezin je glas vazda evaneoski krik u obranu siromah
ovoga svijeta, onih koji su ugroeni, prezreni i ugnjetavani
u svojim ljudskim pravima.
60
Snagom doktrinarnog i pastoralnog poslanja Crkve
Kongregacija za nauk vjere osjetila je dunost da izno-
va potvrdi dostojanstvo te temeljna i neotuiva prava
svakoga ljudskog bia, ak i u prvim stadijima njegove
egzistencije, te da izriito istakne dunost zatite i po-
tovanja toga dostojanstva, koja pripada svim ljudima.
Ispunjavanje te zadae podrazumijeva hrabro suprot-
stavljanje svim onim praksama teke i nepravedne di-
skriminacije jo neroenih ljudskih bia koja svejedno
posjeduju dostojanstvo osobe jer su i ona stvorena na
sliku Boju. U zahtjevnom nastojanju oko razlikovanja
izmeu dobra i zla, iza svakoga ne blista veliki da pri-
znanju neotuivoga dostojanstva i vrijednosti svakoga po-
jedinog i neponovljivog ljudskog bia pozvanoga u ivot.
60
IVAN PAVAO II., Pismo svim biskupima o Evanelju ivota
(19. svibnja 1991.), u: AAS 84 (1992.), str. 319.
56
Vjernici e se gorljivo zaloiti oko promicanja nove
kulture ivota prihvaajui sadraj ovoga naputka vjer-
nikim pristankom svoga duha, i znajui da Bog ne-
prestano nudi milost nunu za obdravanje njegovih
zapovijedi te da u svakom ljudskom biu, a osobito u
onim najmanjima, susreemo smoga Krista (usp. Mt
25, 40). I svi ljudi dobre volje, a na poseban nain lije-
nici i znanstvenici otvoreni dijalogu i eljni spoznanja
istine, razumjet e i sloit e se s ovdje donesenim nae-
lima i prosudbama, usmjerenima prema zatiti krhkoga
stanja ljudskog bia u poetnim stadijima njegova ivota
i promicanju ovjenije civilizacije.
Vrhovni sveenik Benedikt XVI., na audijenciji u ko-
joj je primio potpisanog kardinala proelnika 20. lipnja
2008., odobrio je ovaj naputak, koji je prihvaen na redo-
vitom zasjedanju ove kongregacije, i naredio da se objavi.
Dano u Rimu, u sjeditu Kongregacije za nauk vje-
re, 8. rujna 2008., na blagdan Roenja Blaene Djevice
Marije.
Kard. William Levada
proelnik
Luis F. Ladaria, S. I.
naslovni nadbiskup Tibike
tajnik
57
SADRAJ
UVOD................................................................................5
PRVI DIO
ANTROPOLOKI, TEOLOKI I ETIKI VIDOVI
LJUDSKOGA IVOTA I RAANJA ........................ 11
DRUGI DIO
NOVI PROBLEMI VEZANI UZ RAANJE ............ 19
Tehnike koje potpomau plodnost ........................... 19
Oplodnja in vitro i hotimino uklanjanje embrija .... 22
Intracitoplazmatsko injiciranje spermija (ICSI) ........ 26
Zamrzavanje embrij ........................................... 28
Zamrzavanje jajaac ........................................... 31
Redukcija embrij ................................................ 31
Predimplantacijska dijagnoza ................................ 33
Novi oblici intercepcije i kontragestacije .................. 35
TREI DIO
NOVI TERAPIJSKI ZAHVATI KOJI UKLJUUJU
MANIPULIRANJE EMBRIJEM ILI OVJEKOVIM
GENETSKIM NASLIJEEM .................................. 37
Genetska terapija .................................................. 38
Kloniranje ovjeka ................................................ 41
58
Terapijska uporaba matinih stanica ....................... 44
Pokuaji hibridizacije ........................................... 47
Uporaba ljudskoga biolokog materijala
nedoputenog podrijetla ..................................... 48
ZAKLJ UAK . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 53