1

SOCIJALNA ETIKA Iskustvo nam svjedoi da ovjek ivi u odnosima i u vezi s drugim ljudima. Kada ne bi bilo takovih odnosa mnoge ljudske djelatnosti potpuno bi izgubile smisao. Veina ljudskih djelatnosti odvija se u meuosobnom prostoru jer kao uvjet svojeg ostvarivanja pretpostavlja osobni odnos i dodir s drugim ljudima. ajvei su dio tih odnosa interpersonalni !odnos izmeu pojedinih osoba"# koji se zbivaju u individualnom okviru pojedinanih ciljeva !komunika$ija# zahvalnost# prijateljstvo# bijes# mrnja". Iako su ti odnosi usmjereni prema drugome# ostaju na razini pojedina$a te razmatranje takvih odnosa pripada podruju individualne etike. %ostoje i drugi odnosi# socijalni# koji se odvijaju izmeu skupova od vi&e osoba koje su udruene tako da ine neku $jelinu. 'akva udruenja imaju kao cilj neko zajedniko do ro koje nadilazi pojedin$a. 'o redovito nazivamo socijalnim ili dru!tvenim "enomenom kojeg istrauju razne socijalne nauke a openito se dijele na( empirike i "ilozo"ske so$ijalne nauke. Empirike ili pozitivne socijalne nauke gledaju so$ijalni )enomen "enomenolo!ki# tj. analiziraju socijalnu stvarnost# ispituju#i njezine karakteristike# strukture# promjene# utje$aje te odre$uju zakone po kojima se one ravnaju. Sociolo%ija se danas redovito uzima kao empirika znanost o dru&tvu u njegovoj strukturi i dinamizmu. *avi se so$ijalnim )enomenom kao takvim# analiziraju#i pozitivnom metodom opaanja strukture i "unkcije dru&tvenih oblika# veza i sl. Op#a sociolo%ija prikazuje ope i zajednike $rte razliitih so$ijalnih )enomena# odnosa i oblika so$ijalne stvarnosti. Specijalna sociolo%ija analizira odnose i )enomene na raznim so$ijalnim podrujima. Ima ih toliko koliko postoji pojedinih vrsta so$ijalnih )enomena !so$iologija religije# morala# prava# umjetnosti# odgoja# rada# industrije# poljoprivrede# politike# kulture# obitelji# grada# proleterijata# govora ili mi&ljenja i znanja# javnog mnijenja# rata# kriminala". &ilozo"ske socijalne nauke pristupaju so$ijalnom )enomenu s )ilozo)skog stajali&ta# postavljajui prava )ilozo)ska pitanja njihovih uzroka i svrhe. Socijalna "ilozo"ija istrauje posljednju# unutra&nju# temeljnu stvarnost so$ijalnog )enomena# nastojei otkriti njegovu bit# posljednje )ilozo)ske razloge# 'o je meta"izika ili ontolo%ija so$ijalnog bia. Kao "ormalni o jekt ima ne&to itno i nu'no# dok joj je materijalni o jekt isti kao i u drugim so$ijalnim naukama. I ona se moe podjeliti na op#u !istrauje temeljna pitanja so$ijalnog ivota" i specijalnu !istrauje razliite oblike so$ijalnih )enomena + obitelj# drava# institu$ije". Socijalna etika kao dio so$ijalne )ilozo)ije prouava i postavlja norme &to reguliraju ljudsko djelovanje na so$ijalnom podruju + "ormulira moralne zahtjeve u so$ijalnom ivotu. (svaja opa etika naela i primjenjuje ih na ovjekove dru&tvene situa$ije. )olitika "ilozo"ija kao dio so$ijalne )ilozo)ije promatra najvaniji oblik dru&tvenih zajedni$a + dr'avu. ,esto se smatra da je upravo politika )ilozo)ija ! politika etika" glavni dio so$ijalne )ilozo)ije i etike jer je upravo drava kao dru&tveni oblik najvaniji u ovjekovu ivotu. -o$ijalna naela mogu se najbolje primjenjivati na ustrojstvu drave. %ostoji i teolo!ka socijalna nauka koja ljudsku so$ijalnu narav gleda s gledi&ta religijske objave istraujui naravna i vrhunaravna naela koja su sadrana u objavi. -pada u teologiju.

2
O)*A SOCIJALNA ETIKA )redmet socijalne etike )redmet so$ijalne etike je $jelokupni so$ijalni poredak# )ormalne i ne)ormalne so$ijalne strukture# osobito politiki poredak u &irem smislu# strukture vlasti + u dravi i u izvandravnim okvirima. -o$ijalna se etika u prvom redu bavi dru&tvenim poretkom# a ne individualnim pona&anjem pojedinih ljudi u dru&tvu. .na se bavi podrujima ovjekove odgovornosti koja nadilaze spe$i)ino osobne odnose i zasluuju oznaku so$ijalna. 'o su dru&tvene tvorevine# institu$ije i strukture poretka koje oblikuju dru&tveni okvir za individualno ovjekovo djelovanje. +ada#a je etike pokazati# izraditi# izrei# )ormulirati i utemeljiti norme za ovjekovo udoredno djelovanje. -o$ijalni ivot nije odreen nepromjenjivim zakonima tako da ovjek ne bi na njega mogao utje$ati svojom svije&u# slobodom# odgovorno&u# navikama i usmjeravanjem. Kriterije za prosudbu takvih razvoja u svrhu dobra za ovjeka u dru&tvu mora postaviti etika. -o$ijalni etiar pretpostavlja da su# i unato povijesnim promjenama i raznim utje$ajima# mogui iskazi o so$ijalnom podruju koji imaju op#u i trajnu vrijednost. -o$ijalni $iljevi postiu se suradnjom sviju# a so$ijalna etika mora u svijesti buditi nunost takvih $iljeva te pokazati naine i sredstva takvog zajedni&tva u djelovanju. Socijalno kao realnost .snovi$u zajednikog ivota ine zajednike vrijednosne predodbe koje oblikuju naela pona&anja i mjerila prosuivanja. Kod toga je bitna zajednika procjena predoenih injeni$a. ,ovjek se uklapa u okvir svoje okoline i poprima pravila njezina pona&anja ne pro$jenjujui uvijek njihovu opravdanost. Vrijednosna se pro$jena esto pretpostavlja kao sama po sebi razumljiva# kao prirodna. Vrijednosni se okviri tijekom vremena mijenjaju# proiruju ili suavaju pa je vano da te promjene ne budu prepu&tene stihiji# modi ili vrlo nestalnom i promjenljivom trenutanom javnom mnijenju# nego se moraju postavljati na osnovi opih etikih naela. /azlike u mi&ljenjima o nekom vrijednosnom stanju stvari mogu nastati na temelju neke injeninosti i na temelju vrednovanja te injeninosti. /azlike se s obzirom na injeni$e mogu empiriki dokinuti dok to nije tako jednostavno s obzirom na njihovu pro$jenu. 'u se obino pozivamo na openito pretpostavljene i priznate prin$ipe oko kojih se moe postii konsenzus &to je pretpostavka svakog dijaloga. .ko etikih se naela konsenzus ne postie lako to vi&e &to je tu redovito rije o )ilozo)skim i religioznim utje$ajima kod kojih se lako ne popu&ta jer se ne zasnivaju iskljuivo na uvidima uma. Ipak nije mogue zastupati potpuni etiki relativizam i subjektivizam jer je on praktiki neizvediv. Ima naela kod kojih se veina slae. 0 pro$esu so$ijaliziranja pojedina$ doivljava da njegova okolina neugodno reagira ako se on ne ravna prema postojeim normama ophoenja. -vaka skupina razvija tendencije od ijanja# sve do )izike agresije# prema onima koji se ne ele integrirati. Vrijednosne predodbe koje su za neko dru&tvo obvezatne i nune oituju se u pravu dotinog dru&tva. 0 zakonima se odraavaju naela koja ureuju pona&anje pojedinih lanova te sank$ije za one koji se tih normi ne dre.

3
ije mogue sve takve vrijednosne predodbe i norme zakonski regulirati kao &to nije mogue ni istom silom provesti zakone ako oni ne odgovaraju vrijednosnim predodbama graana !Irak". Kolektivne predodbe ipak nisu tako jake da bi svim lanovima dru&tva mogle odrediti istu ulogu. (lo%a u dru&tvu je sklop oekivanja koja dru&tvo njeguje i za koje pretpostavlja da e# pod normalnim okolnostima# biti ispunjena. .pasno je kad se nepravedna podjela uloga u dru&tvu uini normalnom ili prirodnom. 'o dovodi do ugnjetavanja. Socijalno pitanje nastaje onda kada jedna skupina ili klasa ljudi postane svjesna stanja nejednakosti i zahtijeva drukije ivotne prilike. a to se misli kad se govori o nepravednim ili gre&nim dru&tvenim strukturama. Vidimo da postoje uz ra$ionalne i neki ira$ionalni elementi u oblikovanju dru&tva na temelju zajednikih vrijednosnih predodbi. 'o nam pokazuje koliko je vano pitanje koje su vrijednosne predodbe ovjeku primjerene# koje se mogu prihvaati# a koje valja promjeniti ili zabraniti jer su &tetne jer ne odgovaraju ovjekovoj naravi !rasna ili religiozna iskljuivost"# kako bi se moglo oblikovati ljudsko drutvo u kojem se pojedinac moe osjeati u%odno i sretno jer mu je to i posljednja svr,aSocijalno kao normativnost *udui se dru&tveni ivot nuno odvija u mnogostrukim institu$ionaliziranim obli$ima koji moraju imati vrste okvire kako bi svi pro$esi tekli prema za$rtanom programu i tako pridonosili zajednikom dobru moraju se u svakoj zajedni$i# od sportskog kluba do dobro ureene drave# postaviti norme pona&anja koje vrijede za sve lanove te zajedni$e. e po&tuje li netko takve norme pona&anja postaje smetnjom koja moe zajedni$i &tetiti i koiti njezin napredak. 'akvoga e zajedni$a sank$ionirati( ili iskljuiti iz svojih redova ili mu onemoguiti njegovo &tetno djelovanje &to unutar okvira drave znai privoenje u zatvor. /edovito se dravni zakoni# koji ine sr dravnog prava prihvaaju i po&tuju jer je oito da su postavljeni za za&titu opeg dobra i slobode pojedin$a iako je na prvi pogled sputavaju. Svr,a zakona jest za!tita pojedinca. orme dru&tvenog zakona redovito se zasnivaju na op#im naelima# no one su konkretne jer su u izravnom odnosu prema podruju redovitog djelovanja premda ni one ne mogu uvijek do u tanine odrediti kako se valja pona&ati u svakoj danoj situa$iji. emaju sve norme jednaki stupanj obvezatnosti kao &to to imaju opa moralna naela. .ne su esto uvjetovane povijesnim razvojem pa se zato u konkretnim situa$ijama mogu i moraju mijenjati. 1oe biti opasno kad se neke konkretne norme olako proglase nepromjenljivim zakonom ili se lako mijenjaju. %raktine norme potpadaju pod moralni zakon# ali kod njih postoji odreena hijerarhija. orma koje za&tiuju vee dobro imaju jau i veu vanost od onih koje &tite neko manje dobro. %ostoje norme# kao zabrane i zapovijedi# koje vrijede apsolutno jer zabranjuju ono &to je u sebi zlo !ubojstvo nevina ovjeka" ili zahtijevaju neko dobro koje se bezuvjetno mora postii !skrb roditelja za dje$u". Socijalna etika koja postavlja glavne prin$ipe dru&tvenog ljudskog ivota nastoji dati jasne smjerni$e kako valja postaviti dru&tvene norme i oblikovati takve dru&tvene strukture koje e omoguavati normalni razvitak ovjeka# &tititi njegova prava i dostojanstvo osobito slobodu. .rste dru!tveni, o lika /azlikujemo prirodne i slobodne oblike dru&tvenog ivota.

)rirodna dru!tva !obli$i" nastaju prirodnom nuno&u. 'ako se svaki ovjek raa kao lan neke obitelji# kao dravljanin odreene dravne zajedni$e. *itna obiljeja prirodnih dru&tava izvode se iz same ljudske dru&tvene naravi. *rana zajedni$a nastaje sasvim slobodno# ali su njezina struktura i $iljevi te norme koje iz toga proizlaze unaprijed postavljeni. -ve dru&tvene norme nekog prirodnog dru&tva ne mogu se shvaati kao da su nepromjenjive jer i unutar prirodnih dru&tava ima slobodno postavljenih pravila i zakona. Slo odna dru!tva !obli$i" nastaju veinom slobodnim dogovorima. %ravila se slobodno odreuju i mogu se mijenjati kako bi dru&tvo bolje )unk$ioniralo. Savr!eno dru!tvo je ono koje je pri postizanju svojega $ilja neovisno o drugim udruenjima. .no ukljuuje sve &to je potrebno za ljudski ivot. 2ventualna ovisnost je samo relativna. 'akvim se dru&tvima po tradi$iji smatraju 3rkva i drava 4 one su na vlastitom podruju suverene. Nesavr!eno dru!tvo samo ne raspolae svim sredstvima potrebnim za postizanje svog $ilja pa onda kao takovo ne prua sve &to je potrebno za ljudski ivot. .bitelj je po tom nesavr&eno dru&tvo jer ne moe svoj $ilj postii vlastitim sredstvima. Atri uti dru!tva( dru&tvo je cjelina# or%anizam i oso a. 'i izrazi upotrebljavaju se samo analogno. Cjelina + integriranje pojedin$a u zajedni$u. .na je dinamika i vitalna jer joj pokretna snaga# usmjerena prema zajednikom $ilju# proizlazi iznutra. o# ta $jelina je ak$identalna# tj. pojedin$i# lanovi zajedni$e ne smiju se izgubiti u njoj. 0 sustavima koji previ&e istiu $jelinu !totalitet" dru&tva stoji opasnost koja vodi u totalitarizam u kojem pojedina$ kao osoba gubi svoju iskonsku vrijednost# samostalnost i slobodu. Isti$anje $jelovitosti i jedinstva dru&tvene zajedni$e eli svakog pojedin$a podsjetiti da je lan dru&tva i da zato u mnogim stvarima mora najprije gledati dobro $jeline kako bi zatim i sam od te $jeline imao korist. Or%anizam + posebno istie jedinstvo u mno&tvu. Kao &to biolo&ki organizam moe dobro )unk$ionirati kad svaki njegov dio# tj. organ# tono obavlja svoju ulogu tako i u dru&tvu lanovi moraju skladno suraivati na dobro $jeline. /azlika je u tome &to u biolo&kom organizmu dijelovi nemaju vlastitog $ilja izvan $jeline# ne postoje sami za sebe# u dru&tvenom su organizmu upravo djelovi# tj. lanovi takvi da imaju apsolutnu vrijednost s vlastitim $iljem. -vrha dru&tva konano se sastoji u dobru pojedin$a dok je svrha organa dobro $ijelog organizma. - tom se analogijom eli istaknuti nunost suraivanja i djelovanja svih lanova dru&tva za ostvarivanje njegove svrhe. 5o& je vanije istaknuti razliku kad govorimo o dru&tvu kao oso i. 'aj izraz za dru&tvo istie odgovornost djelovanja dru&tva i njegova prava. *udui da je u punom smislu osoba samo ovjek pojedina$# ipak je i dru&tvo u analognom smislu osoba# jer je jedinstveno i $jelovito te kao takvo subjekt raznih prava i dunosti. eka dru&tvena zajedni$a upravo kao zajedni$a moe biti pozvana na odgovornost# moe biti pohvaljena i nagraena# ali i sank$ionirana i kanjena. %remda kaznu snose pojedin$i pa i oni koji sami pojedinano nisu poinili neko zlo# kanjeno je $ijelo dru&tvo. 6ato se kae da je dru&tvo moralna ili pravna osoba# a nije samo neka )ik$ija# no ono nije osoba u punom smislu jer bi u tom sluaju njegovi lanovi gubili svoju osobnost. %ojam /oso a0 u zapadnu je kulturu unesen iz kr&anske teologije. 'amo se on redovito suprostavlja pojmu narav jer je osoba nositelj naravi. .soba odgovara na pitanje 'ko si ti7# a narav na pitanje 8to si7.

5
Oso a je posljednji nositelj svih svojstava koja zajedno ine neku razumsku narav jer osoba moe biti samo razumsko bie. Kr&anska je teologija istaknula ovjeka pojedin$a kao nositelja ljudske naravi po kojoj je slika *oja i njegov partner# te time istaknula veliko dostojanstvo svakog ovjeka# a ne samo njegove apstraktne naravi. %retkr&anska grka )ilozo)ija nije poznavala pojam osobe. ,ovjeka je od ostalih bia razlikovala ponajvi&e time &to ovjek posjeduje logos 4 um# govor# jezik. .sobnost je jedincatost razumskog bia. -vaki je ovjek nezamjenjivi pojedina$. .n time zadrava svoju samostojnost. e moe se rastopiti u dru&tvu# ne postaje pukim dijelom te $jeline. 9ru&tveni oblik ivota ovjeka prisiljava da se na neki nain odrekne svoje jedin$atosti i utopi u dru&tvo + odatle napetosti izmeu ovjeka pojedin$a i dru&tva. ,ovjek zna da je on nositelj svojih ina# svojeg djelovanja. .n se doivljava gospodarem tih svojih ina i u tome ujedno sebe doivljava slo odnim. 'a se sloboda smje&ta u jezgru njegove osobnosti u kojoj on zna da se pred mnogim mogunostima moe odluiti# usmjeriti se u odreeni smjer# a da pritom nije ve unaprijed ni od ega prisiljen. -ve je to izraeno u *oethijevoj )ormuli osobe kao individualne supstancije razumne naravi. ovija )ilozo)ija gleda na osobu vi&e s duhovne strane# te istie njezinu odgovornost# savjest pojedin$a koja ga ini osamljenim i kao baenim u svijet. 9anas se redovito istiu ovi elementi osobnosti( - jedincatost i nezamjenjivost nekog bia koje za sebe moe rei ja. 0 stvarnosti ne postoji nikakav dvojnik koji bi s nekim bio istovjetan. - samostojnost + osoba je svjesna da nije dio neeg drugog# neke vee $jeline. - nositelj svoji, radnji + ne moemo rei ne&to misli u meni# nego ja mislim iako se katkad u na&oj svijesti zbivaju pro$esi kojima ne moemo sami upravljati. - slo oda + ovjek je kao gospodar svojih ina uzrok onoga &to samo o njemu ovisi. - od%ovornost + posljedi$e na&ih ina pripisuju se nama: mi stojimo iz njih. - savjest + u samima sebi pronalazimo neku instan$iju koja nam budi tu odgovornost. - osamljenost + pred tom instan$ijom savjesti ne moe nas zastupati nitko drugi. aenost + ovjek ne egzistira iz samog sebi na &to ga opominju njegovo podrijetlo od drugog i injeni$a smrti. ,ovjekovo dru&tveno ustrojstvo pokazuje se ponajprije kao znak njegove nedostatnosti# nesavr&enosti. Kao pojedina$ ovjek je preslab da bi se bez tue pomoi odrao i razvio u ivotu. 9olazi na svijet kao bespomono dijete kojemu je potrebna roditeljska njega# tjelesna i du&evna. ,ovjek je bie s nedostacima !;ehlen"# nije prilagoen svojoj okolini# ne preuzima iz mno&tva svjetskih sadraja samo odreene elemente koji mu odgovaraju# nego je otvoren# a time i izloen s)eri neogranienih dojmova koji mu nisu samo pomo# nego i optereenje pa i opasnost. 5edan od znakova dru&tvene ovjekove prirode jesu i na%oni koji ga usmjeruju na druenje s drugima( spolni nagon# nagon za igrom# vrijedno&u i po&tovanjem# za borbom# za opona&anjem.

6
,ovjekov se duhovni ivot sastoji u komunikaciji# priopavanju# dijalogu# davanju i primanju# izgradnji kulturnih podruja koja nastaju samo iz zajednikog truda i ljubavi. 9ru&tveno ovjekovo ustrojstvo najvi&e se izraava u jeziku# %ovoru. 5ezikom dolazimo potpuno k samima sebi# izraavamo se# pogaamo svoju vlastitost. ,ovjek je po svojoj biti i prirodi upuen na duhovno zajedni&tvo s drugim ovjekom# s drugom osobom# s drugim ti. ije to samo nedostatak# potreba# nego ujedno i bogatstvo# unutra&nja punina. 9ru&tvena ovjekova priroda daruje mu sposobnost da se na duhovnom podruju priopi# otvori drugomu# daruje# ali tako da se ta sposobnost budi tek u susretu s drugim. Drugi je na neki nain preduvjet da se ovjek moe razvijati, da pronae svoje ja , svoju vlastitost, da doe k sebi. Ispunjenje svojeg bia# koje bi mu kao pojedin$u bilo nemogue# ovjek dostie u dru&tvu + to je smisao iskaza ovjek je po prirodi dru!tveno i#e. <izika otvorenost za vrijednost i svr,e osnovi$a je ljudske zajedni$e. .na nam redovito nesvjesno lei u temelju vlastitog djelovanja ili nagonski proizlazi iz tjelesne prirode# ali pojedina$ doivljava obogaenje ili ispunjenje vlastita bia koje izlazi iz djelovanja usmjerenog prema drugomu. Vanost# dostojnost i nunost svrhe upuuje nas na #udorednu du'nost. ,ovjek doivljava neku vrijednost koju postie samo u dru&tvu kao uvjet mogunosti vlastite egzisten$ije. 0 asovima zajednike opasnosti dolazi do prihvaanja nunosti $ilja spontano bez izvanjske prisile. 6ajednika opasnost + zajednika obrana. .tuda dolazi( - umna'anje vrijednosti + $ilj vee mnoge u njihovu djelovanju. - o%ranienje vrijednosti + pojedina$ moe biti duan i vezan na neko odreeno djelovanje samo ako to iziskuje zajedniki $ilj. =ko se pojedin$i obogauju na &tetu drugih onda je to zlopora a. ;lavna svr,a dru&tvene zajedni$e sastoji se u pomo#i koja je potrebna pojedin$u# a dobiva je upravo zajednikom dru&tvenom suradnjom u izvr&avanju vlastite ivotne zadae. 6ato se ta svrha ili $ilj dru&tva gleda u zajednikom dobru# u zajednikoj koristi ili dru&tvenom dobru. 'o zajedniko dobro kao svrha dru&tva ispunjava dvostruku )unk$iju( >. stvara preduvjete za miran zajedniki suivot ljudi &to je osnovi$a pravnog poretka s moguno&u prisile# ?. stvara preduvjete za bolje ispunjenje bitnih ivotnih zadataka i svrha svakog pojedin$a u vlastitoj odgovornosti. +ajedniko se do ro sastoji u dobrima kao &to su red i mir u dru&tvu# osiguranje individualne slobode koliko je potrebno za osobni razvoj# u zdravom stanju dru&tva kao $jeline# u dru&tvenom i gospodarstvenom blagostanju sviju. 'o je poredak koji poiva na razmjernom po&tivanju jednakosti# ali i razliitosti meu ljudima. !o prirodi su svi ljudi jednaki, ali po mogunosti sudjelovanja i pridonoenja u suradnji postoji razliitost" 0zro$i i izvori zajednikog dobra prije svega su nastojanja pojedina$a koja proizlaze iz njihovih potreba# elja i interesa. 6ajedniko se dobro moe ostvariti samo ako pojedin$i uloe svoju snagu u dru!tvenoj suradnji pri emu valja voditi rauna da se stvori sklad izmeu zajednikog suraivanja i vlastitih elja i interesa. %lod zajednikog dobra kao $ilja dru&tva sastoji se u razmjernom sudjelovanju svih lanova dru&tva na plodovima koji izrastaju iz zajednikog rada i suradnje. -o$ijalno naelo kae da je na isti nain potrebno sudjelovanje sviju u postizanju tih plodova dru&tvene suradnje. %oredak zajednikog dobra nuno je u trajnom razvoju. ove dru&tvene snage dolaze na svjetlo dana. uno je prihvatiti dinamiki pojam zajednikog dobra.

7
6ajedniko dobro kao svrha dru&tva je samo pomo# ovjeku da ispuni vlastitu zadau i postigne vlastit $ilj. .no nije svrhom samom sebi. Dobro drutva kao $jeline nadindividualne je naravi. Dobro ovjeka pojedinca nadilazi samo dru&tvo. Individualna svrha pojedin$a postie se pomou dru&tvenih snaga# vi&e je nego samo dio zajednikog dobra# ono je konani $ilj zajednikog dobra. 6ajedniko dobro najvi&i je dru&tveni prin$ip. Iz toga proizlazi naelo( zajedniko do ro pret,odi pojedinanom do ru# tj. pojedinane svrhe ljudskog ivota ne mogu se postii izvan i neovisno o zajednikom dobru. +ajedniko do ro stvarno je samo onda ako se oituje u pojedinanim do rima . 'u se mora po&tivati ljestvi$a dobara. 9obra veeg reda ne smiju se podrediti dru&tvenim dobrima nieg reda. e smije se rtvovati osobna sloboda tamo gdje su dovoljna samo materijalna dobra# niti rtvovati ivot tamo gdje su dovoljne druge usluge. 1e"inicija ljudsko% dru!tva 9ru&tvo se redovito de)inira kao( svaka trajna i djelotvorna povezanost ljudi za ostvarenje neko% zajedniko% cilja ili vrijednosti. ;lavni elementi dru&tva( - vi!e konkretno opstoje#i, ljudi# pojedina$. .no nije hipotetska tvorevina. 2aterijalni element. - intencionalni sadr'aj kod lanova dru&tva. 'e&ka situa$ija tjera na udruenje kako bi je nadvladali. Ontolo!ka osnovica. - me$uso no poznavanje ljudi. )si,olo!ka osnovica. - o veza da zajednikim djelovanjem pri postizanje zajednikog $ilja. &ormalni element + obvezivanje volje mnogih na zajedniki $ilj. - izvanjska or%anizacija i zajedniki autoritet koji odreuje konkretne $iljeve i sredstva. 1ru!tveni autoritet ili vlast je punomo# koja treba osigurati red potreban za postizanje dru&tvenih $iljeva. =utoritet je pravo posebne vrste jer se sastoji u vlasti nad ovjekom i nad dijelom njegova pona&anja. 'u je rije o vlasti jednakih nad jednakima. *itne $rte dru&tvenog autoriteta su( - dru&tvena je vlast dio moralno% prava# - poslu&nost prema zakonitoj vlasti moralna je o veza# - poslu&nost prema dru&tvenoj vlasti mo'e se utjerati silom# - svaki autoritet ima svoj konani izvor u 3o%u koji mu daje opravdanje# - vlast je u svakoj zajedni$i na temelju svoje naravi jedinstvena i nedjeljiva# - vlast posjeduje vlastitu nadle'nost utemeljenu na pravu i valja je po&tivati# - samo vlast kao takva utemeljena je na moralnom poretku# a ne njezino predavanje odreenoj osobi: ono mora imati posebni pravni titul# - dru&tvena je vlast u svojem djelovanju vezana moralnim pravnim poretkom koji je ograniava samo na svrhu dru&tva.

8
Teorije ure$enja dru!tveni, odnosa 4 jednostrane teorije Individualizam Individualistika teorija smatra da u stvarnosti postoje samo )izike pojedine osobe dok su svi obli$i dru&tva samo drugotne vrijednosti potpuno ovisni o tim )izikim osobama. ,ovjek je prema svojoj naravi samodostatno i autonomno bie te kao takav zahtijeva slobodu i jednakost za sve. Individualizam promatra ovjeka atomistiki# kao aso$ijalno bie. -o$ijalni se )enomen tu dokida i svodi ovjeka na izoliranog pojedin$a i njegove potrebe. -o$ijalno je samo zbroj pojedina$a u izmjeni njihovih interesa. 9ru&tvo je interesna zajedni$a koju drava mora osigurati. %rema individualizmu dru&tvo stoji u )unk$iji slobode pojedin$a. -loboda je vrelo svakoga so$ijalnog reda. 9ru&tvo nastaje slobodnim dogovorom pojedina$a koji u tome trae vlastiti interes. 9ru&tvene obveze treba svesti na minimum jer je svrha dru&tva &tititi slobodu i autonomiju pojedina$a. Individualizam se konkretno pojavljuje u razliitim obli$ima liberalizma. Li eralizam se protivi svakom izvanjskom ograniavanju ovjekove slobode bez obzira s koje strane ta ogranienja dolazila. %ostoje razliite vrste liberalizma( - 5eli%iozni li eralizam + u apsolutnom obliku porie svaki boanski zakon i ovjekovu ovisnost o *ogu. ,ovjek je sam sebi zakon. - )rirodno6zakonski li eralizam priznaje boanski zakon# ali samo kao pozitivni# odba$uje svaki nadnaravni !ra$ionalizam". - )rivatno6reli%iozni li eralizam prihvaa i po&tuje boanski zakon za privatni ivot# ali ne za politiki i dravni. - 7ospodarstveni li eralizam tie se u prvom redu gospodarstva i privreivanja# poznat je u svoja dva oblika( - paleo#liberalizam 4 dosljednjo traenje vlastitog interesa pospje&uje i traenje zajednikog interesa !praksa + kapitalisti i proleteri"# - neo#liberalizam 4 zahtijeva slobodno tri&te i tri&nu konkuren$iju te ne dopu&ta nikakvoj dravnoj regulativi da zahvaa na podruje gospodarstva. - )olitiki li eralizam tie se dru&tva kao takvog. @eli suziti i ograniiti utje$aj i mo drave i daje joj samo odreenu )unk$iju za&tite pojedin$a pred silom drugog pojedin$a. Aiberalizam je zasluan za uspjeh modernog i demokratskog dru&tva. 1nogi zahtjevi liberalizma utkani su u temeljne politike ustanove suvremenog svijeta. 'o su prihvaanje osnovnih ljudskih prava# sloboda misli i sno&ljivost# pravna jednakost sviju# so$ijalna pravda# sloboda svjetonazora# religije# izbor zvanja itd. eke postavke liberalizma u teoriji i praksi ne mogu se potpuno opravdati. Ajudsko se dru&tvo ne oblikuje samo na temelju volje pojedina$a koji odabiru zajednike $iljeve koje ele postii. 9ru&tvo nije samo neka tvorevina razuma !ens rationis"# nego stvarnost# makar i svojevrsna. - kr&anskog doktrinalnog stajali&ta mora se liberalizmu predba$iti neutemeljeno isti$anje potpune ovjekove autonomnosti kao bia koje posjeduje apsolutnu autonomiju i neovisnost razuma i volje koja se zahtijeva i u njegovu odnosu prema *ogu. Kolektivizam

9
0 prvi plan svojeg motrenja stavlja dru&tvo i daje mu pojmovno i ontolo&ki prvo mjesto dok je pojedina$ tu samo radi dru&tva. %ojedina$ se mora brinuti samo za dru&tvo i stoji u njegovoj slubi jer tek tako moe postii pravo ljudsko ispunjenje. Kolektivizam je veoma podloan totalitarnim ideologijama. Konkretni o lici kolektivizma 2arksistiki komunizam stavlja za uzor ono dru&tvo u kojem vi&e ne postoji sukob interesa. %ojedina$ se mora sasvim podloiti partiji koja nastupa kao avangarda i svjesna )ronta proleterijata i kao takva jedina izrie pravu volju masa. 5edina vrijednost i jedina prava kolektivna realnost u komunizmu jest proleterijat# tj. klasa proizvoaa# a $ilj je komunistiko dru&tvo u kojem e pojedin$i konano biti ono &to jesu. 'emeljne su komunistike tvrdnje marksistike# a u )ilozo)skom smislu komunizam veinom prihvaa dijalektiki materijalizam prema kojem je materija jedini adekvatni uzrok svih stvari i pojava# a dijalektika kae da materija nije nepokretna i statina nego u trajnom pokretu silom unutra&njeg protuslovlja. 1aterija se razvija na nain uzlaze#e spirale u kojoj se zbivaju revolu$ionarni skokovi koji proizvode novu kvalitetu. ajvi&i stupanj te dijalektike evolu$ije u materiji jest ovjek# a on je materija koja misli. $istorijski materijalizam primjena je dijalektikog materijalizma na povijest i dru&tvo. Teorije vrijednosti i vi!ka vrijednosti tumai izrabljivanjem radnika od gospodara. 0 kapitalistikom dru&tvu radnik nije vlasnik sredstava za proizvodnju i posjeduje samo svoj rad koji prodaje poslodav$u za plau. 'a plaa uvijek je manja od proizvedene vrijednosti# &to stvara vi&ak vrijednosti koji oduzima kapitalista# a morao bi pripasti radniku. 'o je bit izrabljivanja i ekonomskog otuenja. 0 komunistikom dru&tvu nestat e sva otuenja# svaki antagonizam izmeu pojedina$a i dru&tva# izmeu potreba i njihova zadovoljenja. /azaranjem privatnog vlasni&tva nestaju klase# a nestankom klasa nestat e i instrument klasnog pritiska# drava. -o$ijalni nauk komunizma uzima kolektivnu vrijednost kao princip dru&tvenog ivota. Komunistiko dru&tvo je neka vrsta raja na zemlji u kojem e svaki davati prema svojim silama i primati prema svojim potre ama . 'u e biti obilje ekonomskih dobara# biti e potpuno $entralizirano# sve e se odreivati samoupravljanjem# svaki e imati &to mu treba. 9rava je kao produkt i mani)esta$ija nepomirljivog klasnog antagonizma !Aenjin" instrument obrane vladajue klase# organ vlasti. .na e nestati uspostavljanjem besklasnog komunistikog dru&tva. 'u je drava diktatura proleterijata. %otpuno u ru$i partije. -ve su se komunistiki voene drave pretvorile u totalitarna dru&tva koja nisu donijela obeano blagostanje pa su se zato ti sustavi sru&ili preko noi# ali su se odrali vi&e desetljea. &a!izam temeljnom vrijedno&u dru&tvenog ivota smatra na$iju jedinstvo zajameno krvlju i tlom. 9rava je organizatorsko i upravno sredstvo na$ije. 5edinstvo dravne zajedni$e postaje uvjetom svakog drugog preporoda# duhovnog# so$ijalnog# politikog i ekonomskog. Volja voe je izlazi&te zakona. <a&isti su uvijek i na$ionalisti i rasisti jer pripadnike manjinskih naroda optuuju kao kriv$e za svaku krizu. <a&istiki je pokret strogo hijerarhijska i $entralizirana organiza$ija s karizmatsko4 personalistikim aparatom kojem na elu stoji voa. .ni stvaraju i vlastite paravojne organiza$ije.

10
<a&istiki poredak je diktatura# on je protiv svakog liberalnog ustrojstva drave. 2konomska se kriza rje&ava dravnom interven$ijom u gospodarstvu i umanjivanjem so$ijalnih prava radnika. Klasini oblik )a&izma je 1usolinijev sistem u Italiji.

11
1ru!tvenost kao mjerilo poretka %ravo ustrojstvo dru&tvenog bia sastoji se u tome da ono bude jedinstvo poretka. 5edinstvo koje ine mnoge osobe moramo gledati kao ak$identalno jedinstvo# a ne supstan$ijalno. 9ru&tvo se stvara tenjom ovjeka kao duhovnog bia koja se kao jedna ostvaruje u mnogim osobama# a ono sjedinjavanje mno%i, prema neem jedinstvenom zove se jedinstvo poretka. <ormalni element svake zajedni$e sastoji se u trajnoj obvezi tenje za nekim zajednikim $iljem. +ajedniko do ro 6ajedniki $ilj za kojim ide neka dru&tvena tvorevina stoji pred njom kao neko dobro koje je vrijedno ostvariti. 'o dobro kao $ilj# mora se ti$ati svih lanova i zato mora biti zajedniko dobro ili zajednika vrijednost premda je mogue da kod toga neki sudjeluju vi&e# a drugi manje. jemaki teoretiar dru&tva isusova$ .sBald von ell4*reuning !>CDE4>DD>" razlikuje u njemakom jeziku dva izraza za ono dobro koje stoji pred nekom zajedni$om. - +ajedniko do ro !%emeinegut" za njega je ono oko ega se vrti itav ivot jedne zajedni$e. - +ajednika do ro it !%emein&ohl" je ono prema emu se zajedni$a i njezino djelovanje usmjeruje. 6ajedniku dobrobit de)inira ovako( 'o je sadraj svega to se kao preduvjeti, pretpostavke ili dostignua neke zajednice mora ostvariti da bi pojedinci mogli probuivanjem vlastitih snaga postii svoju individualnu i zajedniku sreu. Kod drave se u posebnom smislu govori o zajednikom la%ostanju kao posljednjem okviru svake dru&tvenosti koja svakom pojedin$u daje njegovo mjesto u $jelini. )ravom i izvanjskom si%urno!#u drava omoguuje svojim graanima egzisten$iju dostojnu ovjeka. Fudoredna vrijednost dravnog zajednikog blagostanja stoji iznad koristi pojedinih podreenih zajedni$a i pojedina$a. 6ajednika korist stoji ispred pojedinane koristi sve dok nije dokinuta udoredna vrijednost osobe i kad se od pojedin$a ne trai ne&to &to se protivi integritetu njegove osobnosti. +ajedniko do ro neke dru&tvene zajedni$e sastoji se u prvom redu u razvijanju oso ni, vrijednosti# a to je mogue ostvarivati samo aktivnim# duhovnim i slobodnim zalaganjem ljudi.

12
Socijalni principi )rincip solidarnosti 1eusobna povezanost pojedina$a i dru&tva te obveze koje iz toga proizlaze izrie prin$ip solidarnosti. %ojam solidarnosti prvi je u so$ijalno4znanstvenu literaturu uveo )roudon. .n je taj prin$ip razumijevao kao osiguranje zajednikog koje iskljuuje svaki oblik sebinosti" Comte je nagla&avao solidarnost u slijedu generacija. Lassalle + njemaki so$ijaldemokratski teoretiar i osniva radnikog pokreta gleda u prin$ipu solidarnosti rezultat one ideje jednog ovjetva, koja se provlai kroz povijesni proces i koja dolazi do izraaja u radnikom pokretu" %rin$ip solidarnosti bitni je dio kr&anske so$ijalne teorije# a uveo ga je isusovac 8einric, )esc, !>CGH.4>D?I.". .n je solidarnost izgradio u so$ijalno4)ilozo)ski sustav i prozvao ga solidarizmom. 0 njemu je htio povezati opravdane tenje individualizma i so$ijalizma# kao protuteu individualistikim i kolektivistikim teorijama >D. st. Solidarizam jest onaj drutveni sustav koji izgradnju, poredak i smisao ljudskog drutva izvodi iz principa solidarnosti. .n u sredi&te stavlja ljudsku osobu koja je u svojoj naravi dru&tveno bie# tj. bitno usmjerena na zajedni$u# ali ipak time ne prestaje biti osoba# tj. nezamjenjivi individuum. %olazi&te solidarizma jest oso a# ne u njezinoj odijeljenosti# individualnosti# nego u dru&tvenoj povezanosti. ,ovjek kao osoba# slobodnom odlukom ostvaruje dobro. 'o ostvarenje mogue je samo u povezanosti u zajedni$i. 9ru&tveno bie# osoba# nosi odgovornost za zajedni$u# a zajedni$a opet mora svu svoju dru&tvenu djelatnost usmjeriti prema osobi i njezinu dobru. Os9ald von Nell63reunin% gleda na prin$ip solidarnosti kao na me$uso nu od%ovornost. .n razlikuje( - princip itka !(einsprinzip" + znai postojee stanje stvari# svi su povezani sudbinom $jeline# $jelina je nerazdvojno povezana sudbinom pojedin$a + stanje me$uso ne povezanosti. - princip du'nosti !(ollensprinzip" + pojedina$ se mora zauzimati za dobro zajedni$e i njezinu sudbinu# zajedni$a mora stajati uz dobro i sudbinu pojedin$a + stanje zajednike od%ovornosti. %rin$ip solidarnosti mora se oitovati u dravi. .n se obraa ovjeku pojedin$u i eli ga podsjetiti da je za njegovo individualno dobro i njegov napredak potrebno sudjelovanje u ostvarivanju zajednikog dobra. 'o sudjelovanje redovito zahtijeva suavanje vlastitih# osobito neopravdanih# zahtijeva i ograniavanje slobode. 0toliko moemo prin$ip solidarnosti gledati kao korektiv ili lijek za pretjerani liberalizam. )rincip supsidijarnosti -am pojam supsidijarnost dolazi iz rimskog vojnog govora + vojni$i koji su bili u priuvi. ( dru!tvenoj se teoriji upotre ljava u znaenju da vea drutvena zajednica mora priskoiti u pomo manjoj zajednici ili pojedincu kad ovi zapadnu u potekoe%ojam supsidijarnosti kao dru&tveni prin$ip karakteristian je za katoliku so$ijalnu nauku# a de)iniran je u en$ikli$i J0=9/=;2-I1. = .. )ao to ne valja pojedincima oduzimati i predavati dravi one poslove koje oni mogu obaviti na vlastitu odgovornost i vlastitom marljivou, tako je nepravedno i u visokom stupnju kodljivo i za javni poredak opasno davati veem i viemu drutvu one poslove koje mogu

13
izvravati manje i nie zajednice" (vaka, naime, drutvena ustanova mora po svojem pojmu i znaenju donositi pomo udovima drutvenog tijela, a ne smije ih nikada niti unititi niti sasvim prisvojiti" %rin$ip supsidijarnosti u prvom je redu pravilo za utvrivanje nadlenosti pri ostvarivanju zajednikog dobra. .no &to moe pojedina$ sam izvr&iti vlastitom snagom# to mu dru&tvo ne smije oduzeti ili &to moe manja zajedni$a obaviti# to joj vee dru&tvo ne smije uskratiti. 'aj prin$ip znai obranu slobodne inicijative u drutvu i zauzima se za pravo manjih ivotnih krugova# za izgradnju dru&tvenog ivota odozdo prema %ore. .n daje prednost )ederalistikoj podjeli u dravi i po&tivanju samouprave nasuprot svakom $entralizmu i totalitarnim politikim tenden$ijama. !rincip supsidijarnosti zapravo je mehanizam obrane protiv upletanja vie vlasti u stvari manjih zajednica i pojedinaca. Vlast ne moe i ne smije pojedin$u oduzeti njegovu odgovornost za njegovo vlastito ureenje ivota. %rin$ip supsidijarnosti ne stoji u suprotnosti s prin$ipom solidarnosti# nego on upravo trai zalaganje svakog pojedin$a unutar grani$a njegovih mogunosti. !rincip supsidijarnosti u sebi nosi dinamiku kritinost prema drutvenim institucijama, osobito prema vlasti, ne radi njezina ruenja, nego radi kontrole njezina izvrenja" 6ato vrijedi pravilo( Svaka dru!tvena djelatnost po svojoj je iti supsidijarna. Iz toga pravila proizlazi naelo( Svaki dru!tveni propis: svaki autoritet: svaka socijalna institucija mora iti spremna stati pred pitanje: slu'i li doista oso nom i dru!tvenom do ru. %rin$ip supsidijarnosti pokazuje koja se ivotna podruja u dru&tvu mogu i smiju podvrgnuti dru&tvenom autoritetu# a &to se moe i mora prepustiti slobodnoj odlu$i pojedin$a i manjih skupina. 'aj prin$ip odreuje do koje razine dopiru odluke autoriteta. Sadr'aj prin$ipa moe se izraziti u obliku jednog uvjetno% ;kondicionalno%< stava( ako ovjek pojedinac *ili manja podreena zajednica+ moe sam sebi pomoi, onda mu drutvena zajednica ne smije oduzeti tu priliku za vlastitu pomo time to bi mu nametala svoju pomo, ako on to ne moe, onda zajednica mora priskoiti u pomo. )rincip solidarnosti !prava drutva prema pojedincu" ne smije se suprostavljati principu supsidijarnosti !prava pojedinca prema drutvu". .ba ta prin$ipa nastoje stajati u prikladnoj ravnote'i koja pro$jenjuje prava jedne i druge strane. 5edino po toj ravnotei moe zdravo dru&tvo postati i opstati. 1emokratski princip /ije demokra$ija dolazi iz grkog jezika i doslovno znai vladavina naroda# nasuprot drugim obli$ima dravnog ureenja kao &to su monarhija i aristokra$ija i njihovi izopaeni obli$i + tiranija# oligokra$ija i ohlokra$ija ili ruljovla&e. 9emokra$iju odreujemo kao( 0aktivno sudjelovanje svih lanova drutvene zajednice u odluivanju drutvenog autoriteta koje se te zajednice tie (Kerber) .

14
9emokra$iju shvaamo kao nain na koji drutveni autoritet izvrava svoju vlast . Vlast se izvr&ava dono&enjem i provoenjem odluka !zapovijedi# zakoni" koje obvezuju sve lanove dotine zajedni$e. =ko u dono&enju takvih odluka aktivno sudjeluju svi lanovi zajedni$e ili barem velika veina# onda se te odluke donose demokratski. .dluke priznaju svi lanovi. 5edno od postignua modernih suvremenih dru&tava jest pluralizam svjetonazora i politikih gledi&ta. 0 takvim zajedni$ama nije lako doi odluka koje bi svi lanovi prihvatili kao svoje. 6ato je potrebno urediti demokratska pravila i%re# doi do temeljno% konsenzusa oko naela kojima se odreuju prava i dunosti lanova koja se vi&e ne stavljaju u pitanje i koja doista svi prihvaaju. 'akva temeljna naela redovito su zapisana u ustavima drava ili u statutima raznih zajedni$a. -vaka institucionalizirana zajednica# da bi mogla opstati# mora imati neki ustav !zakon# statut". 'akav temeljni zakon mora biti dovoljno &irok da ga svi mogu prihvatiti i dovoljno jasan i odreen da ne dopu&ta dvoznano ili protivno tumaenje. %roblem je demokratskog pona&anja odreivanje aktivnog sudjelovanja lanova zajedni$e pri pronalaenju i dono&enju odluka. emogue je za svaku odluku zahtijevati neposredno oitovanje svakog lana na re)erendumu. 6ato se pronalaze drukiji naini sudjelovanja# a redovito su to predstavni$i izabrani voljom lanova. )rvotni nositelj autoriteta u dru!tvu jest zajednica: a u dr'avi je to narod . 6ato se kao materijalni element demokra$ije spominje suverenost naroda# sloboda i jednakost ljudi. 6a dono&enje odluka potrebno je tono obavje&tavanje# rasprava u kojoj svatko moe iznijeti svoja gledi&ta# mi&ljenja i iskustva. o# demokratski donesena odluka# uglavnom veinom glasova# ne mora uvijek biti i sadrajno pravilno rje&enje# a katkad moe biti i nepravedno. 9emokratski doneseni zakoni mogu diskriminirati manjine. 'o navodi na to da se i u demokra$iji koja je vrijednost sama po sebi# a ne samo praktino rje&enje# mogu kriti razliite opasnosti. a demokratskim izborima# koji redovito moraju biti opi# jednaki# tajni i slobodni# moe se na razliite naine manipulirati. 9emokratsko ureenje dru&tvene zajedni$e nije jedini mogui i zamislivi nain ureenja dru&tva. .dluke se mogu donositi i autoritarno samo ako se po&tuje prin$ip supsidijarnosti jer je u tom sluaju iskljuena mogunost totalitarizma. 'u vidimo da je prin$ip supsidijarnosti prvotniji od prin$ipa demokra$ije.

15