Sie sind auf Seite 1von 156

KRANSKI KLASICI 10

KARMELSKI IZVORI 1

KARMELSKE IZVORE UREUJE U REDN IKO VIJEE OTACA KARMELIANA GLAVNI U R E D N I K JAKOV M A M I

TEREZIJA AVILSKA

PUT K SAVRENOSTI

Sa panjolskog preveo

Rudolf Koijan 4. izdanje

m
KRSCANSKA SADASNJOST HRVATSKI KARMELIANII KARMELIANKE
ZAGREB 2005-

Naslov izvorniku:
T H E R E S A D E JE SU S, C A M IN O D E P E R F E C C I N

Uvod napisao:
Z D E N K O K R I I O C D

Lektura:
DUBRAVKO H O RV A TI

Korektura:
KARMELA PRO SO LI

Grafiki uredio:
R O M A N T U R IN O V I

Oprema:

ALFRED PAL

Izdaju:
KRANSKA SA D A N JO ST d.o.o., Zagreb, M aruliev trg 14 i HRVATSKI KA RM ELIA NI i KARM ELIANKE, Zagreb, esm ikoga I

Odgovara:
Dr. A L D O STARI

za hrvatski prijevod
Kranska sadanjost i Hrvatski karmeliani i karmelianke, Zagreb 1982.

Tisak:
Kranska sadanjost d.o.o., Zagreb

Naklada:

1.000

ISBN 953-11-0135-3

RIJE HRVATSKOG IZDAVAA UZ PRVO IZDANJE


U nizu Kranski klasici Provincijalat otaca karmeliana iz Hrvatske, zajedno sa sestrama karmeliankama, pristupio je, uz suizdavaku suradnju Kranske sadanjosti, pokretanju svoga poniza Kamielslu izvori. Mi smo veoma radosni da upravo djelo svete Terezije Avilske, obnoviteljice i majke Karmela, prve ene nauiteljice Crkve, Put k savrenosti, izlazi kao prvi svezak ovoga izdavakog pothvata. Osobito smo radosni to se to dogaa u velikomjubileju, u terezijanskoj godini, kada sveopa Crkva slavi 400. obljetnicu od smrti ove svete ene (1582-1982). U podnizu Karmelskih izvora pripremaju se i ostala djela Terezije Avilske (Moj ivot, Osnuci, Zaviak due), Ivana od Kria (Duhovni spjev, Uspon na brdo Rarmel, Tamna no, ivi plamen ljubavi), Edith Stein (Znanost Kria, i druga). O vrijednosti navedenih djela nije potrebno govoriti, je r onaj tko znade to je ivot Duha taj e znati esto posegnuti za ovim remek-djelima autentinog iskustva vjere. To se osobito moe rei za Put k savrenosti, koji imate u rukama u novom izdanju osuvremenje nog hrvatskog jezika i doraene kritike i teoloke misli. Ovo djelo je uistinu to to naslov govori: hod k Punini kroz ivot dubinskih susreta s Bogom na razini molitve. Ono ima ne samo sadrajnu vrijednost, negoje i vrsno pedagoko pomagalo kako se upustiti u avanturu ozbiljnog i radosnog ivljenja s Bogom u svojoj svakidanjici. Blagoslovljena svaka dua i svaka mka koja je pridonijela da se Put k savrenosti objelodanio u ovom trenutku ivota Crkve. elimo mu sretan put do dubine naeg ljudskog bia.
G LA V N I U RED N IK K A R M E L SK IH IZVORA.

KRATKA NAPOMENA K PRIJEVODU


Sveta T erezija Avilska, uza sv. Ivana od Kria, najizrazitiji predstavnik panjol ske m istine knjievnosti, napisala je Put k savrenosti 1566. godine, i to - kako sama kae - na nagovor njezinih sestara. Pisala g a je , kao i ostala svoja djela, u urbi i s prekidim a, ne itajui ponovno ono to bi napisala, a to se neizbjeno i odrazilo u njezinu tekstu. N astojala je pisati jezikom to razumljivijim njezinim priprostim sestrama. Govori jezikom svoje Kastilje, punim pukih izraza, tum aenje kojih nije uvijek lako nai; slui se usporedbam a i esto aludira na tekstove i misli iz Biblije. itajui njezin tekst stjee se dojam d a je perom teko uspijevala sustizati i slijediti misli koje su jo j navirale. Reenice su joj esto nedovrene, lakonske, s mnogo um etaka: prenosi n a p apir ono to joj m isao donese. Stil joj je nedotjeran, to i sama kae, alei se da ne zna ljepe pisati, a i ne trudei se oko toga. Vaan joj je sadraj poruke, a ne forma. (Upravo u tom pukom, spontanom i jezgrovitom nainu pisanja panjolski povjesniari knjievnosti nalaze dra i ljepotu T erezijina stila.) Slijedom toga, sintaksa joj je takva te bi bili potrebni ne mali zahvati da bi se njezin tekst sveo u okvire sintaktikih norm i panjolskog jezika, pa je na pojedinim mjestima prilino teko vriti analizu, katkad je potiebno ak i deifriranje, a to kod prevoenja stvara niz potekoa. I veliko vrem ensko razdoblje koje nas dijeli od nastanka djela, i nain pisanja svete Terezije Avilske, i nedostatak jezino interpretiranih tekstova nam ee kod prevoenja mnotvo potekoa i dilema. Mi smo se odluili za ovakav postupak: prevesti djelo nastojei izbjegavati prepriavanje koje bi nas bilo odvelo u objanja vanje teksta, svjesni stilskih i drugih nedotjeranosti i teine itanja takvoga teksta. H tjeli smo na naem jeziku rei ono to je rekla spisateljica, i na stanovit nain onako kako je ona to rekla, prem da sve to nismo mogli postii. itatelj e zacijelo na m nogo mjesta biti prisiljen pom no itati tekst da bi ga razumio. No, usuujem o se ovdje rei da itanje izvornoga Terezijina teksta nije nim alo lake ni itatelju kome je m aterinski jezik panjolski. Htjeli smo da itatelj, bez obzira na to koji je povod njegova itanja, nae u naem prijevodu tekst to vjerniji i to sliniji Terezijinu tekstu.
R. K.

UVOD
Prigodom eristote obljetnice smrti sv. Terezije Avilske (1982.), obnoviteljice karm elskoga Reda i prve ene nauiteljice Crkve, karmelska zajednica u Hrvatskoj u suradnji s Kranskom sadanjou eli ovaj datum obiljeiti bar djelom inim izdavanjem Terezijinih djela, kako bi se naa itateljska javnost neposrednije susrela sa ivotom i naukom ove velike osobe. Ve dugo se u naoj prilino oskudnoj duhovnoj literaturi osjea potreba za novim izdanjem Terezijinib djela, je r j e izdanje iz 1933. u nakladi Istine ve odavno iscrpljeno, a i jezino zastarjelo. I kao prvo predstavljam o djelo Put k savrenosti, koje je, iako nije ni vremenski prvo ni sadrajno najvrednije Terezijino djelo, zbog svoje pedagoke form e najprikladnije za prvi susret s naom, posebno m laom , itateljskom publikom. T erezija je ro en a 28. oujka 1515. godine u kastiljskom gradiu Avila (pa njolska), a um ire 15. listopada 1582. u malom mjestancu Alba d eT o rm es, nedaleko od Salamanke. Spom enut u jo samo dvije izuzetno vane godine: 1535. - Terezija ulazi u Karmel; 1562. osniva prvi sam ostan obnovljenog Karmela. T e godine dijele sav Terezijin ivot u tri velika razdoblja: 1515-1535. ivi u obitelji (20 godina); 1535-1562. ivi kao karm elianka u samostanu Utjelovljenja (27 godina); 1562-1582. djeluje kao obnoviteljica Karmela (20 godina). T erezija je ula u povijest Crkve u je d n o m njezinom kritinom razdoblju. G odina roenja (1515.) poklapa se s Lutherovom pobunom , a njezino djelo obnove i njezina pisana djela (1562.) sa zavretkom T ridentskog koncila. Kriza prouzrokovana protestantizm om b ila je vrlo opasna, ne samo zbog toga to je dirnula u strukture Crkve (negiranje papinstva, itd.) ili u dogm e vjere (sakram enti, oprosti...) nego prije svega zbog toga s to je udarila u sam misterij spasenja, gdje se nalazi nadnaravni i duhovni ivot kranina. T a soterioloka kriza nikla je iz Lutherova dram atinog redovnikog i vjerskog iskustva. Sroena je u teoriji o opravdanju, po kojoj se duhovni ivot kranina sastoji sam o u izvanj skom opravdanju, koje je plod samo vjere, tj. vrste vjere u zasluge Kristove smrti na kriu, ali to opravdanje ne moe oistiti nutrinu od bijede grijeha. To dovodi do radikalnog nijekanja nutarnje nadnaravne stvarnosti u kojoj se sastoji svetost kranina i gdje se ostvaruje tajna spasenja za svakog spaenika. Upravo u to vrijeme Bog dariva Crkvi svetu Tereziju i preko nje neposredno iskustvo tih negiranih stvarnosti, te ona postaje izvanredni svjedok nutarnjeg misterija.

Bez ikakve teoloke priprave da shvati problem opravdanja, ukoliko jest p ro blem, karizma je omoguila Tereziji da tajnu spasenja duboko doivi, posvjedoi te pism eno ostavi kao vrijednu batinu Crkvi za stoljea koja slijede. R eligiozno-politika situacija u panjolskoj u XVI. stoljeu Kraj XV. i poetak XVI. stoljea razdoblje je kada panjolska ostvaruje je d in stvo nacije. Nakon osloboenja od Arapa, Karlo V. ujedinjuje narod uz pokrajinu Kaslilju, a neto poslije panjolska doivljava svoju veliku ekspanziju u Evropi i Americi. U isto vrijeme u zemlji nastaje velik procvat duhovnosti koja proim a sve slojeve naroda. Piu se duhovne knjige za sve dobi i sva zvanja. Inicijator tog velikog duhovnog pokreta bio je kardinal Cisneros koji u gradu Alkali osniva i tipografiju za tiskanje knjiga na narodnom jeziku. T o je bilo od neprocjenjive vanosti poradi velike potrebe to ju je narod osjeao za tom lite raturom . D uhovnost cvate u svim pravcima i svatko trai ono to njem u odgovara. Tiska se sve, sve to stigne u tipografiju, bez izbora: djela iz svih stoljea, svih naroda, svih pravaca duhovnosti, ak i djela anonim nih pisaca, kao i m noga bez dozvole autora. T o je dovelo do velike zloupotrebe. Budui da se ne probire, uvlae se i m noge filoprotestantske knjige kao i djela sumnjive duhovnosti. Sve to dovodi do pravog nasrtaja duhovne literature. T o dosee svoj vrhunac u vrijeme Terezijine p rip rem e za obnovu Karmela, zahvaa u jakoj m jeri i nju samu, i im at e velikog utjecaja na njezin nutarnji i vanjski ivot. Ovo razdoblje zatim obiljeava splet i krianja najrazliitijih duhovnih struja nja. Javljaju se m nogi reform atorski pokreti; prisutan je u tjecaj Erazma, Savonarole, m oderne pobonosti, hum anizm a, liberalizma, neoplatonizm a, te iznad svega protestantizm a. Posebno mjesto zauzimaju dva vrlo ja k a duhovna pokreta, tzv. alumbrados (prosvijetljeni) i dejados (smireni), koji propagiraju molitvu sabranosti u utnji kao reakciju na teologe koji priznaju samo usm enu molitvu kao molitvu Crkve. T u su pojedinci otili u krajnost. Molitva sabranosti uinila se nekim teolo zima opasnom iz vie razloga, no prije svega zato to toboe granii s protestantskim shvaanjem d a je pravo kranstvo samo duhovno kranstvo a prava Crkva samo duhovna Crkva. Sukob postaje neizbjean1. Teolozi preziru i osuuju molitvu sabranosti kod duhovnjaka (espiritual.es) i sumnjaju u njihov misticizam. Prijavljuju ih Inkviziciji, koja je onda nem ilosrdna.

'

P o zn ati te o lo g M c lh io r C a n o p isa r e, iz m e u o s ta lo g , k ak o ta n u ta r n ja m o litv a , k o ju d u h o v n ja c i n a la u i te o lo z im a , m o e d o v esti u o p a s n o s t svu C rkvu. J e r , b u d u i d a j e lju d sk i n e m o g u e - p i e o n - voditi is to d o b n o a k tiv a n i k o n te m p la tiv a n ivot (...) i ak o bi se svi d a li n a m o litv e n i ivot, o n d a bi tre b a lo za tv o riti k n jig e , u k in u li z a v o d e i sveuilita, u n i titi stu d ije , a z a tim se d a jm o svi n a m o litv u (F.CAB A L L E R O , Conaueiises iluslres II, Vida d d Ilustrisim o M clchior C ano, M a d r id , 187 l . str. 530 ). A lu d ira ju i n a te o lo g e koji su u n u ta rn jo j m o litv i v id jeli v elik u o p a s n o s t, T e re z ija e n a p isa ti: O n o g a tk o v a m kae d a je to o p a s n o s t d r ite p ra v o m o p a s n o u i b je ite o d n je g a . N e m o jte to za b o ra v iti. O p a s n o s t c biti n e im a ti p o n iz n o s ti i d r u g ih k re p o s ti, ali p u t m o litv e d a b u d e p u t o p a s n o s ti, tak v o n e to n e d a o B og n ik a d a {Put., 21 ,7 ).

S drage strane, duhovnjaci optuuju teologe kao profesionalce rijei bez duha. N egiraju njihovu kom petenciju u duhovnom ivotu, te ih proglaavaju nedolinim za duhovno vodstvo bilo redovnika bilo laika2. Da bismo stvorili jasniju sliku o tom antagonizm u, spom enut u samo to da su na strani tih teologa (letrados) profesori Salam anke (u to vrijeme najjae sveui lite u panjolskoj), uveni teolog M elhior Cano, vrhovni inkvizitor Francisco Valdez i drugi. N a drugoj su strani najvei duhovni pisci onoga vremena: nadbiskup T oleda i prim as panjolske Bartolomeo Caranza, zatim Luis de G ranada, Francisco de Osuna, Ivan Avilski, Petar Alkantarski, Franjo Borgia i drugi. O be sukobljene strane su se poistovjetile s nekoliko osoba koje su ih predstav ljale. Teologe zastupaju M elhior Cano i Francisco Valdez, a duhovnjake kardinal Caranza. Sukob e zavriti tuno. Vlast nem a hijerarhija ve teologija. Kardinal C aranza e biti osuen i prognan, a sve duhovne knjige - traktati o molitvi i duhovnom ivotu - zavrit e na lomai3. Vrhovni inkvizitor Valdez 1559. sastavio je je d an velik Index librorum p ro h i bitorum, gdje velikom broju zabranjenih knjiga bi pridruena i Biblija s obrazlo enjem d a je u njoj velika opasnost za obian puk i za ene. N akon ovog traginog epiloga potpuno nestade knjiga na narodnom jeziku koje bi govorile o duhovnom ivotu. N asuprot prijanjoj rasprostranjenosti sada ih nem a ni za lijek. Cijelu ovu situaciju potrebno je poznavati da bi se shvatio Terezijin ivot:, njezino djelo i nauk. Tekoe oko nastanka knjige Put k savrenosti Ovu knjigu Terezija pie za dvanaest redovnica u samostanu sv. Jo sip a u Avili; tada nije ni pomiljala na m ogunost utem eljenja jo kojeg samostana. Zamislila ju je kao je d an obiteljski duhovni codex za uvoenje u redovniki ivot po d u h u i zahtjevima vlastitog karmelskog ideala. Ve prije T erezija je, na nalog svojih duhovnika, napisala knjigu o svom ivotu u kojoj je iznijela svoj rast u vjeri i svoja mistina iskustva. M eutim, ta knjiga nije m ogla u javnost, je r ju je, zbog njezina autobiografskog i mistinog sadraja, sprijeila stroga cenzura. Ipak se razliitim vezama prepisivala i irila, te, i protiv T erezijine volje, postala jako poznata.

Sv. P e ta r A lk a n ta rs k i e u je d n o m p is m u p ro te s lira ti k o d sv. T e re z ije za to to o n a za n e k e d u h o v n e p r o b le m e tra i savjet k o d te o lo g a : u d im se d a vi tra ite m ilje n je o d u e n ja k a { letrados) za o n o Sto n ije u n jih o v o j k o m p e te n c iji (...). A ko i d a lje b u d e te tra ili sav je te o d u e n ja k a b e z d u h a , n e e te d o b r o zavriti (...). N e k a vam B o g d a d e m ilo st d a m i p o v je ru je te . N e v je ru jte a k o v am tk o k a e s u p r o tn o . I n e m o jte tra iti m ilje n ja o sim o d o n ih koji ive o n o to sav je tu ju (...), je r re d o v ito o n i d r u g i n e r a z u m iju vie o d o n o g a io ive (Biblioteca M istica C orviditana, II. - B u rg o s, 1915., str. I2f>~J2(>). T e re z ija v je ru je d a te o lo z i m o g u biti i te k ak o o d k o risti d a p o ja s n e n e k e stv ari, iak o ih n e ive, i z b o g lo g a e ih re d o v ito k o n z u ltira ti. Luis d e G r a n a d a i Iv a n Avilski p o u r it e d a p re tis k a ju sv o je k n jig e ( T ra ta d o d e o ra c io n i A udi Cilia), u m e u i d u g e o d lo m k e u k o jim a v eliaju u s m e n u m o litv u , c e re m o n ijo ... Ali, b ilo je ve k asn o .

Sestre u sam ostanu sv. Josipa, svjesne da ne m ogu doi do te knjige, a kako zbog Inkvizicije knjiga duhovne formacije gotovo nem a, zamolie Tereziju da za njih napie je d a n novi spis koji bi sluio prije svega u odgoju ivota molitve. I Svetica pristaje da napie je d a n mali traktat, dostupan svima, koji bi proitan i stavljen u praksu posluio kao uvod u mistini ivot. Knjiga je napisana u velikoj brzini, iako s estim prekidim a. Njezina prva nakana je bila jednostavna: pruiti neke savjete za konkretan redovniki ivot slijedei Pravilo i Konstitucije. Ali istovremeno, pod teinom njezina nutarnjeg ivota, ruka joj skree na tem u molitve koja postaje centralna: kako moliti da bi se stiglo do istinskog ivota molitve? Da bi razvila ovu temu, Terezija eli napraviti je d a n kom entar na molitvu Oenaa i Zdravomarije. Ali kako se kom entar Oenaa oduljio, odustala je od kom entara Zdravomarije. U izlaganju nauka o molitvi Terezija ne uspijeva (ili to n e eli) izbjei neke jak o polem ine teme, sm atrane od teologa i Inkvizicije kao sumnjive i opasne. Tako njezine jednostavne i bliske stranice polako poprim aju je d a n polem ian, a koji puta ak ironian ton. Glavne polem ine tem e bile su ove: vrijednost usm ene molitve i njezin odnos p rem a nutarnjoj molitvi; opasnosti m olitvenog ivota; apostolska vrijednost kontem plativnog ivota; prikladnost enskih osoba da vode kontem plativan ivot; o dostatnosti ili nedostatnosti usmene, posve m aterijalne, molitve; o potrebi za itanjem duhovnih knjiga na narodnom jeziku koje bi pom ogle u uvoenju i obinog puka u m isaonu molitvu.

Lako se m oe prim ijetiti da su u polemiku bili ukljueni glavni duhovni pokreti u panjolskoj i u Crkvi. Iako je uzela pisati za jednostavne redovnice, Terezija ne eli zaobii cijelu ovu problem atiku. Tako, potaknuta osobnim uvjerenjem , napisa gorljive stranice i otvoreno zauze stav prem a gotovo svakom od navedenih proble ma. N em a sumnje, bilo je to i suvie odvano. P ostoje zavrila knjigu, Svetica sama odlui p red a ti je na cenzuru k om peten tnom teologu, sposobnom da pretekne svaki udarac Inkvizicije. Spis p redaje ocu Dominiku Banezu, dom inikancu, velikom teologu onoga vrem ena, a koji je tada bio njezin ispovjednik. Ne zna se iz kojih razloga Banez nije ni pogledao spis nego ga je samo proslijedio na cenzuru ocu G ardi de Toleo, takoler dom inikancu. Knjiga nije prola. Gotovo od prve stranice, cenzor je lako uoio skrivenu polem iku s teolozima i ive aluzije na Inkviziciju i dekrete protiv duhovnih knjiga4. Osim toga pronaao je u spisu teoloke nepreciznosti, doktrinalne netonosti i jo k tom e neprikladnost stila, previe familijarnog i ponekad ironinog. Cenzuri rane tem e bi se m ogle svesti na ove:

C e n z o r se n a p o e tk u o g r a n i io n a k ri a n je o p a s n ih s u m n jiv ih o d lo m a k a , d a bi n a k ra ju la k o n sk i n a p isa o : C ini s e d a k ritiz ira g o s p o d u in k v iz ito re to z a b ra n ju ju k n jig e o m o litv i . B io je to z n a k d a k n jig a n e m o e p ro i.

netoan kom entar je d n o g mesijanskog psalma (usp. Put., 19,4); netona interpretacija zaziva panem nostrum (na samo euharistijski kruh); sline netonosti i u kom entaru dimitte nobis; biljeke na rubu poglavlja posveena molitvi smirenosti (aluzija na kvijezam alumbradosa); - druge tvrdnje koje se odnose na istinsku postojanost naih zasluga kod Boga, o Bojoj ljubavi prem a nam a, o opravdanju, o Kristu... (tridentinske teme). U svim tim tokama autorica je m orala ispraviti svoj spis. Ova negativna cenzura o. G arde, koji je bio i veliki prijatelj Svetice, prisili Tereziju da cijeli spis ponovno prepie. I ne samo da je ispravila ili izostavila odlom ke koje j e cenzor naznaio, nego je prom ijenila i razradila u spisu m noge druge doktrinalne i literarne toke. U literarnom smislu smanjila je polem inost tona, izbacila je ili svela na anonim nost prim jere iz vlastitog iskustva, izbrisala ili ublaila lirino-m istine izriaje, te smanjila spontanost i fam ilijarnost razgovora s itateljima - njezinim sestrama i prijateljicama. U doktrinalnom pogledu Svetica je razradila razliite argum ente, ublaujui ih ili razvijajui vlastite stavove. P osebnoje razvila temu ljubavi u svim pravcima. Pisala je o slobodi izbora ispovjednika i duhovnog voe, o izboru zvanja i odgoju, o sabranosti i potrebi misaone molitve, o uvoenju u mistinu molitvu, itd. T ad a podijeli spis na poglavlja i ponovno pre a cenzuri. Novi tekst je bio podvrgnut sudu najm anje trojice cenzora, od kojih je glavni bio opet otac G ard a de Toledo. Oni ponovno pregledae spis, i o p et ga vratie s cijelim nizom zamjerki koje su se odnosile, prije svega, na tem u tridentinske teologije i suvrem ene duhovnosti. Terezija bi prisiljena ponovno prihvatiti prim jedbe i ispravke cenzora. Izmijeni m nogo toga, pa ak i istrgnu iz spisa podosta listova koji su bili kom pletno ili djelom ino prekrieni, ali opet u m nogim stvarima ostade dosljedna sebi. Ipak u tom treem pokuaju djelo je prolo, iako s prilino zamjerki. Terezija e to djelo i poslije ispravljati i dotjerivati, i to na razliitim prim jerci m a koje su nainile sestre za druge osnovane samostane. Glavne karakteristike djela U Putu k savrenosti Terezija iznosi svoje duhovno i iznad svega svoje redovniko iskustvo. Duhovno iskustvo ne prenosi u obliku svjedoanstva, nego kao izravnu poruku za usm jerenje duhovnog ivota svoga itatelja. I to ini na je d an fam ilijaran nain, tipian njoj, u obliku nekog velikog pisma upuenog svojim sestrama, sa slikovitim i neposrednim stilom, te se doim a kao da razgovara s itateljima upirui neprestano na konkretne stvari svakidanjeg ivota. T ri stvari karakteriziraju ovaj njezin spis kao i njezino pedagoko djelovanje: - ja k a prisutnost nje same u njezinu cijelu: - iva pozornost i neprestani kontakt s itateljem; - snaan osjeaj Boje prisutnosti u samom spisu.

M n o g i T c re z ijin i stavovi n isu m o g li ui u d e fin itiv n u re d a k c iju k n jig e , ali su i p o r e d p a ljiv o g c e n z o ro v a k ri a n ja d a n a s d e ifrira n i. T ako sm o u p o je d in e biljek e stavili cijele o d lo m k e koji n is u p r o li c e n z u r u .

Terezija ne pie nikada u treem licu ili apstraktno, nego se uvijek gotovo poistovjeuje s onim to pie. T u se odraava sva njezina psiha ene, mistika, zauzete osobe. Pa i onda kada je prisiljena da se krije zbog diskrecije ili stidljivosti (pozna jem je d n u osobu...), lako se otkriva ista Terezija od Isusa. Terezija pie uvijek neposredno okrenuta odreenoj skupini konkretnih ita telja. T o su uglavnom njezine sestre karmelianke. Ni je d n a njezina knjiga nije izvorno nam ijenjena iroj javnosti. Ba ovo moe u itatelja izvana koji prvi p ut otvara T erezijin spis izazvati neugodno iznenaenje; uvi kako m u se spisateljica obraa sa ti, ili u term inim a sestre i keri moje ili keri i prijateljice moje, m ogao bi reagirati odbojno: nije za mene. T o je, zapravo, opasnost za svaku lirsku i intim nu stranicu. M eutim, ne bi trebalo biti tako. Intim nost im a potrebu za posebnim am bijentom i izabranom grupom da bi se m ogla roditi i kristalizirati je d n a pisana stranica. Kod Terezije se ta intim nost ne zatvara samo u krug tih izabranih. Ostaje otvorena i prihvaa svakog itatelja koji doe. tovie, novi itatelj nee moi to istinski slijediti ako ne ue u tu skupinu i ne prihvati ovu intim nost iz koje su izile te napisane rijei. I prisutnost Boja osjea se gotovo na svakoj stranici. Ne samo kao argum ent, nego puno vie kao osoba koja prip ad a skupini i s kojom se razgovara. Cesto puta spisateljica prekida razgovor s itateljem da bi razgovor usmjerila prem a Bogu. T o ini s velikom spontanou i iskrenou, i u prisutnosti itatelja. Gotovo da daje dojam kako je i Bog je d a n itatelj vie, sprem an sasluati i proitati one odlom ke upuene njemu, kao to i drugi itaju ostalo. Sadraj djela Koliko god su prisilne korekcije u m nogom e izmijenile prvotno Terezijino izdanje, ipak je djelo sauvalo njezinu poetnu nakanu da prui neke praktine savjete za usm jerenje redovnikog ivota i da priprem i osobu za kontem plativni i mistini ivot. T a priprem a je predstavljena u dvije etape: - vjebe u krepostima, - vjebe u molitvi. Iz ovoga slijedi i podjela knjige na dva dijela: - prvi dio govori o temeljnoj askezi - o izabranim krepostim a kao nuno potrebnom sredstvu za ulaenje u molitvu i napredovanje u njoj. - u drugom dijelu se govori o nutarnjoj askezi koja se sastoji u vjebanju u molitvi. Kod Terezije molitva nije zamiljena kao jednostavna vjeba u pobonosti ili kao neko posebno podruje duhovnog ivota, nego kao je d a n oblik da se duhovni ivot realizira kao ivot u zajednitvu s Bogom. T ako shvaen, molitveni ivot ima veliku osobnu posvetiteljsku mo, a nrora imati apostolsko i eklezijalno usm jerenje. Ovu temu Svetica razvija u prvim poglavljima, a odnosi se direktno na njezine sestre. Budui da su klauzurne, one nem aju mogunost i apostolsko-misionarskog djelovanja. Ali imaju m ogunost apostolata, ne m anje zahtjevnog: ne samo apostolat u molitvi, nego i cijeli njihov ivot m ora biti istinsko sluenje Crkvi. Za Tereziju je Crkva ono kranstvo njezina vrem ena koje se u m nogoem u srozalo u Evropi, a istovrem eno uzelo veliku odgovornost za nov, tek otkriven, svijet. Za nju je Crkva kranstvo koje pliva u vjerskom ratu po Njemakoj, Francus

koj, Belgiji1 ... Napokon, za nju je Crkva - Crkva-Misterij koja je razbila svoje jedinstvo na kom ade koji e potrajati stoljeima. I za tu Crkvu ona sabire svoju prvu zajednicu sestara koje treba da postanu kvalificirane due. A to e biti ako njihov ivot bude molitva: Zato vas je G ospodin sabrao ovdje, to je vae zvanje, kategorina je Terezija. I ako ne bude tako, prom aile su smisao ivota (usp. Put., pogl. I-III). Terezija, zatim, iskljuuje u norm alnoj praksi ulazak u mistini ivot bez preth o d n o g asketskog ivota, te navodi razloge zbog kojih esto molitva ne postaje molitveni ivot, i nem a odlunog utjecaja na duhovni ivot. Prije svega ona upozorava na tri tem eljne kreposti: bratska ljubav, nenavezanost na stvoreno i poniznost, kreposti koje bi odgovarale trim a zavjetima: ljubav = istoa, nenavezanost na stvari = siromatvo, poniznost = poslunost. Terezija uvijek prom atra stvari s pozitivnog aspekta. T ak o je kod nje ljubav ona koja odreuje na odnos prem a osobama, nenavezanost odnos prem a stvarima, a poniznost odnos prem a samima sebi. Ova tri odnosa m oraju priprem ati uspostav ljanje novog odnosa prem a Bogu, to se m ora ostvariti u molitvi. O dnos p rem a osobama (= ljubav) m ora odgajati za odnos p rem a Bogu; odnos prem a stvarima (= nenavezanost) m ora odgajati za slobodu; osloboditi se svega da bi se m oglo potpuno i slobodno darivati; odnos prem a samima sebi (= poniznost) m ora odgajati za potpunu raspoloivost Bojoj rijei koja nas uvodi u molitvu i kontem placiju: poniziti se da bismo mogli primiti. Da bi se sve ovo postiglo, T erezija navodi dvije bitne stvari: odluna volja (determ inada determinacion) i p otpuna otvorenost Bogu da moe nesm etano u nam a initi svoja djela. Metoda Terezijine molitve Terezija je u Crkvi priznata kao uiteljica molitve. I sama je bila svjesna te svoje karizme. Preko svojih djela ona i danas tu ulogu eli nastaviti u Crkvi: pomoi itatelju da otkrije put k savrenosti koji se sastoji u molitvi, a za koji ona jam i da je ispravan i da sigurno vodi sjedinjenju s Bogom. T o njezino jam stvo je utem eljeno na njezinu iskustvu, iz kojeg proizlazi i svaka njezina poruka. Ako, pak, neto uje p a i prihvati kao istinito, ne prenosi u svoja djela, osim ako je to osobno proivjela. Zato njezine stranice imaju obiljeje jakog svjedoanstva i svaka se osoba njim a moe okoristiti u svom kranskom ivljenju. A jedno takvo svjedoanstvo uvijek im a vrijednost i poruku bilo da ga prua osoba koja je ivjela prije 400 godina ili danas. I nae vrijeme ima nekih slinosti s Terezijinim vrem enom . I danas se osjea istinsko i ivo traenje Boga, osobito kroz dubinsku molitvu iji se oblici tek naziru. Istovrem eno se osjea nelagodnost, pa i protivljenje takvim pristupim a Bogu, barem sa strane je d n o g dijela Bojeg naroda. Stoga bi Terezijin nauk u tom molitvenom pogledu, od Crkve odavno priznat, mogao uvelike pomoi svim ljudi m a koji trae Boga kroz molitvu.
I n lc r e s a n ln o j e k a d a prvo k a rm e li a n k e b u d u p itali n a p ro c e s u za T e re z ijin u i.jeati(ikacijn: Z ato je v aa m a jk a o s n o v a la prvi K a rm e l i o stale? , sve e o d g o v o riti s je d n im ze m ljo p isn im o d g o v o ro m : za F ran cu sk u , za N jem ak u , za B elgiju... T a k o c ove se s tre k o je n isu u ile ze m ljo p is n a u iti ga p r e k o p a tn ji C rk v e svoga v re m e n a .

Htjeli bismo ovdje ukratko iznijeti nain i m etodu T erezijine molitve kako to ona prikazuje u svom Putu k savrenosti. Iako je njezina nakana, prije svega, molei nauiti svoje itatelje moliti, a ne stvoriti neku novu m etodu, ipak prep o ru a je d a n odreen nain za koji sm atra da bi mogao dobro doi onim a koji imaju odreenih potekoa u molitvi. Terezija poznaje tradicionalne m etode molitve (usp. Put., 19,1) koje hvali i kojima se sluila, ali osjea da i sama posjeduje je d n u svoju m etodu utem eljenu na vlastitom iskustvu i koju zduno preporua. U njezinoj pedagogiji usm ena molitva je prvi stupanj molitve i lako moe prerasti u je d a n intim an dijalog kontem plativne jaine. Kao prvi nuan uvjet jest samoa, budui da se i Krist povlaio u samou da bi razgovarao s Ocem. Jo su potrebna dva elem enta: - biti mislima usm jeren prem a O nom e s kojim se razgovara; - biti svjestan onoga to se govori. Da bi ovo praktino pokazala i objasnila, Terezija zapoima molitvu Oenaa. Nije bila prijateljica nekih dugih molitava i kom pliciranih pobonosti kojim a je bilo proeto njezino vrijeme. Stalo joj je do toga da molitva bude prava molitva, istinski susret s Osobom koju se voli. O na jasno vidi da je usm ena molitva mogua za svakog kranina, d a dobro obavljena postaje istinska meditacija, pa ak moe biti i kontemplacija. Zato usm ena molitva ne vrijedi ako istovremeno nije i meditativna. Terezija e to miljenje zadrati do kraja, i p ored svih opasnosti kojima je bila izloena njezina tvrdnja. M editativna molitva za nju jest: misliti i shvaati to govorimo i s kim govori mo, i tko smo mi da se usuujemo razgovarati s tako velikim Gospodinom (Put., 25,3). Da bi uvela osobu u m editativnu molitvu, Terezija preporua je d a n je d n o sta van, linearan, ali djelotvoran nain (Pogl. 26). Prije svega potrebno je ui u vlastitu nutrinu i upoznati je, a zatim se staviti u prisutnost Boga koji je u nam a. Osoba m ora biti svjesna te prisutnosti. T u treba zapoeti je d a n blag dijalog bez velikih i kom pliciranih mozganja. Osoba m ora biti koncentrirana, ne toliko na ono to e govoriti, nego na O noga s kim razgovara. J e r to je iznad svega susret osoba, a ne interesa. Bitan je onaj Drugi. Zato je naglasak stavljen na: gledati njega. Na sluajnu objekciju sestara ili itatelja da je bilo lako gledati povijesnog Krista, ali oivjeti ga u vjeri d a je teko, Terezija odgovara: Ne vjerujte! Da bi se ostvario pravi susret s Kristom, potrebno je prijei s povijesnog Krista n a Krista vjere, je r to je na Krist, skriven ali stvaran. Da bi to pojasnila, nadodaje kako nije bilo nita lake ni apostolim a koji su imali Krista p red oima, ali su mogli vidjeti samo ovjeka. Ili M agdaleni koja g a je gledala gdje umire. Zato je potrebno otkriti Krista, uspostaviti s njim kontakt i razgovarati kao to se razgovara s prijateljem . O na poznaje tekoe u ovome je r se je d n o due vrijeme i sama sebi udila kako moe toliko razgovarati s prijateljima, a kada treba razgo varati s Bogom, nedostaju joj rijei. Zato tu treba doi do izraaja naa ljubav i pozornost da u molitvi uprisutnim o Krista te zauzmemo stav kakav pristoji kada je O n u naoj blizini. Cijela pozornost treba biti usm jerena na njega:

- Krist je prisutan: gledaj gal U svojoj nutrini i s oima due: Ne traim od vas da mislite na njega, niti da donosite velike sudove, niti pak obavljate velika i uzviena razm atranja vaim razumom; ne traim od vas nita vie nego da ga gledate. - Krist je prisutan: govori mul Postoji je d n a nutarnja rije s kojom m u se m oemo obraati: Ne sastavljenim molitvama, ve vaim srcem. K ristje prisutan: sluaj gal Im a radosnu vijest ba za tebe. T u se trai utnja je r je ona prva istinita rije. - K ristje prisutan: omogui mu da te gledal Dakle, da bi sve bilo kako treba, potrebno je stvoriti ozraje, upoznati se s onim koga voli, uspostaviti prijateljstvo, da bi onda odnosi bili spontani. Rijei tada ne bi nedostajale; a m oda ne bi ni trebale. Da bi to lake uprisutnila Krista, Terezija se rado slui biblijskim osobama koje su ivjele u blizini povijesnoga Krista, scenam a i dogaajim a iz Evanelja. T u ona stavlja sebe na mjesto one osobe s kojom se Krist susree. Proivljava izuzetno jak o te trenutke koji joj pom au da se lake priblii povijesnom Kristu i uvede ga u svoj konkretni svakidanji ivot. Isto tako gledanje svetih slikakoje predstavljaju prizore iz Isusova ivota uvelike joj je pom agalo da sabere svoje misli i usmjeri ih na Krista. T erezija slijedi dalje proces molitvenog rasta objanjavajui je d an vii stupanj koji ona naziva molitva sabranosti7. Ova molitva se temelji na dubokom uvjerenju d a je Bog prisutan u naem srcu prem a onoj evaneoskoj tvrdnji: K njem u emo doi i kod njega se nastaniti (Iv 14,23). O soba m ora imati jaku svijest te stvarnosti d a je Bog zaista u njoj. T a svijest s vrem enom raste i pretvara se u iskustvo. Kod te spoznaje i u toj prisutnosti Boga, vanjska osjetila se sabiru i pojaano je djelovanje nutrine. Oi se zatvaraju gotovo spontano da bi se otvorile oi due. Razum m iruje i u jed n o m istom inu zajedno s voljom klanja se u utnji prisutnom Bogu. Dua kom unicira s Bogom bez rijei i osjea plodove ljubavi koje ova molitva ostavlja u njoj. S ovom molitvom sabranosti kranin je stigao do najvie toke asketskog ivota. T o e Terezija i napom enuti: Shvatite da ovo nije vrhunaravna stvar, ve je u naem htijenju i to mi moemo initi uz pom o Boju. Polazei odavde, sve vrste molitve koje e ona opisati imaju obiljeje nadnaravne molitve ili kontemplacije. Terezija e iznijeti i tekoe koje se susreu na tom putu molitve i razliita pom agala da se s njim a lake suoimo. O no na to stavlja poseban naglasak je st da osoba bezuvjetno stavi svoje pouzdanje u Boga i da odluno ide ovim puteni: Ostanite uz svog Uitelja sasvim odlune da nauite ono to vas ui (26,10). T a rije odlunost kao refren odzvanja u cijelom Terezijinom djelu. J e r ona je d uboko uvjerena da osoba koja to nem a, ne moe nikada doi do cilja. N akon molitve sabranosti Terezija govori o molitvi smirenosti s kojom se ulazi u prvi stupanj kontem plativne molitve. T o je ve p ut mistike. T u osoba sa svoje

ic rc '/jjm iz ra z oraci>n d e re c o g im ie n to te k o j e nai p rije v o d koji hi u sobi s a d r a v a o cijcio o n o z n a e n je k o je m u o n a d a je . D a se lo ra z u m ije , n u n o j e p a ljiv o p ro ita ti s re d i n ja p o g la v lja P u ta k sav ren o sti , 2(5-29. P rva d v a p o g la v lja g o v o re o u v o e n ju K rista u n a u m o litv u , a 2 8 . i 2 9 . o u la e n ju n as s a m ih u n a s p o m o litv i. T o su d v a e le m e n ta koji o b u h v a a ju T c rc z ijin o sab iran je .

strane vie ne moe nita uiniti: To je vrhunaravna stvar i m ije ne m oemo dosei koliko god se trsili (31,2). T u milost Bog udjeljuje onim a kojima hoe. T o je kraljevstvo Boje u dui (usp. Put., pogl. 30 i 31). O no to Terezija naglaava kao bitno je st da kod same osobe ne bude zapreke da prim i tu milost, a ako je Bog ne bude htio udijeliti, ne treba se alostiti, je r ovo ne m ora biti m jera svetosti nego samo znak da O n osobu eli voditi drugim putem. Kako vidimo, Terezija slijedi put od usm ene do kontem plativne molitve j e dnom m etodom za koju jam i d a je djelotvorna: Ta nita se ne naui bez barem malo napora, pa za ljubav Boju, sestre, sm atrajte dobro upotrijebljenim trud koji u to uloite; ja znam da ete, ako ga uloite, za godinu dana, a m oda i za pola godine, u tom e uspjeti uz pom o Boju (29,8). Svetica takoer napom inje da je ova njezina m etoda, kao uostalom i svaka druga, samo prolazno pom agalo na putu k savrenosti. J e r to se osoba vie pribliava Bogu, to postaje m anje potrebna bilo kakve m etode. Zato je i put k savrenosti, o kojem ona govori, je d n o putovanje koje im a za cilj ne stii do nekog stanja, nego do Osobe. Zato je predstavljen i prikazan u jed n o m dinam inom obliku: ii u susret G ospodinu. I to je neprestani hod, hod kroz molitvu, koja je za Tereziju istinski preac do sjedinjenja s Bogom. Ovaj put ona eli pokazati i ovjeku naega vrem ena kako bi uao u ja k dijalog s Bogom i odm orio se u njem u, da bi, ujedno, kroz molitvu upoznao i samoga sebe. I T erezijaje u molitvi nala sebe. T u je shvatila da ona nije ono to je p red sobom, niti ono to je p red drugim a: ona je ono to je p red Bogom. T o je njezina istina i to je istina svakoga ovjeka. Zato ona i inzistira toliko n a tom e da osoba ue u sebe i upozna sebe. Taj njezin sokratizam u kranskoj verziji, kako ga neki nazvae, temelji se na injenici da samo pred Bogom ovjek dolazi do istinske spoznaje samoga sebe. J e r izoliran i zatvoren u sebe nije sposoban da spozna svoju pravu stvarnost: ili e se obezvrijediti i otii u potitenost, ili e se precijeniti i otii u nadutost. Meni se to dogodilo, rei e Terezija, svjesna d a je prela od nep o zn a vanja sebe u otkrie sebe, je r je i sama bila progonjena jed n im lanim stidom koji ju je tjerao od Boga. I tek kad ga se oslobodila, kada je prestala na smijean nain kriti svoje stanje p red Bogom, odluila otvoriti mu se i dopustiti mu d a je gleda, ona je tada poela otkrivati sebe. N e samo svoje negativne strane kojih se stidi, nego i pozitivne kojih nije bila svjesna: prije svega bogatstva vlastite nutrine. T o je poziv ovjeku dananjice: da ponizno i odvano stane p red Boga i tako upozna sebe i svoj poziv. A to je d in o moe kroz molitvu. Zato su i Terezijina djela danas jako suvrem ena to potvruje i injenica da su u posljednjih dvadeset i pet godina, kom pletno ili djelomino, doivjela vie od dvjesto izdanja na najrazliitijim jezicima. Francuska revija La Vie Spirituelle, u anketi provedenoj m eu intelektualci ma prije nekoliko godina, biljei a su djela Terezije Avilske m eu najitanijim u kranskoj duhovnoj literaturi. N adam o se da e ovo Terezijino djelo Put k savrenosti zbog svoje iskustvene vanosti, zbog jezgrovitosti sadraja, zbog pedagokih smjernica, uvelike koristiti i Crkvi u hrvatskom narodu.
O. Z D E N K O K R I I , O C D

JHS
Ova knjiga govori o uputam a i savjetima to ih T erezija od Isusa daje sestram a redovnicama i svojim kerima u sam ostanim a Prvotnoga pravila nae Gospe od Karmela, koje je utem eljila uz pom o naega G ospodina i slavne Djevice Majke Boje, G ospodarice nae. Posebice je upuuje sestram a 11 sam ostanu Svetoga Jo sip a u Avili, prvom e kojega je bila priorica, kada ju je napisala.1 U svemu to u njoj budem rekla podvrgavam se onom e to nauava Sveta Majka Rimska Crkva, a bude li neto protivno tome, bit e zato to to ne shvaam. Zato molim uene ljude, koji je trebaju vidjeti, za ljubav naega G ospodina, d a je vrlo paljivo pregledaju i poprave, bude li u tom e koja pogreka, a i m nogo drugih, kojih e biti u drugim stvarima. Bude li neeg dobroga, neka bude na slavu i ast Boju, te na slubu Njegove Presvete Majke, Zatitnice i Gospodarice nae, iju odjeu nosim, p rem d a sam je ja k o nedostojna."

J e d a n j e c e n z o r n a to n a d o p is a o : Ja sa m ovu k n jig u v id io i o n o io o njoj m islim n a p is a n o j e n a n je z in u k ra ju i p o tp is a n o m o jim im e n o m . - N a kraju k n jig e j e o d o b re n je , n a z a se b n o m p a p ir u , ali b ez p o tp is a . U a u to g r a fu jc taj isti c e n z o r p re c rta o , o b ila to p o p r a t io tu m aen jem i p r e p r a v io tekst S vetice. Izd av a i su m islili d a se r a d i o P. B a n e su , ali k rivo. S a m o s ta n sv. J o s i p a u Avili j e b io p rv i o d 18 s a m o s ta n a , k o je je S vetica u te m e ljila . P r e u z im a m o ovu izjavu iz to le d s k o g a ru k o p is a . S a in ila ju j e S vetica k a d a j e p r ip r e m ila k n jig u za iz d a v a n je . P re th o d i jo j naslov: P oinje ra s p ra v a n a z v a n a P ut k savrenosti.

JHS
PREDGOVOR
1. Budui da su sestre ovoga sam ostana Svetoga Josipa znale da imam d o p u tenje oca presentada fray D om inga Banesa,1 iz Reda slavnoga svetog Dominika, a koji je sada moj ispovjednik, da napiem nekoliko stvari o molitvi, to u, ini se, moi uspjeti zato to sam se druila s m nogim duhovnim i svetim osobama, toliko su m e salijetale da im kaem neto o njoj, da sam odluila posluati ih, sm atrajui da velika ljubav koju gaje prem a m eni moe uiniti prihvatljivijim, m a koliko god lo nesavreno i loe sroeno bude, ono to im ja kaem, nego m nogo knjiga koje je izvrsno napisao onaj koji je znao to pie.2 A uzdajem se u njihove molitve, je r e moda zbog njih G ospodin dati da uspijem rei neto prikladno nainu i obiaju ivljenja kakav se provodi u ovoj kui3. A bude li loe pogoeno otac e presentado, koji ovo najprije m ora vidjeti, to popraviti ili spaliti; ja sama pak neu nita izgubiti to sam posluala ove Boje slubenice, a one e vidjeti to m ogu sama, kada mi Njegovo Velianstvo ne pomae. 2. Mislim navesti nekoliko sredstava protiv nekih sitnih napasti to ih podm ee neastivi'4, je r se, zato to su takve, m oda ne obzirete na njih, a i druge stvari na koje mi G ospodin ukae i kojih se sjetim. A kako ne znam to m oram rei, ne m ogu to iskazati nekim redom , pa je najbolje ne drati ga se, je r je previe zam reno to to radim . N eka G ospodin stavi svoju ruku na sve to u uiniti, da bude po Njegovoj svetoj volji, je r to su m oje stalne elje, iako su djela nesavrena, kao to sam i ja.

P re s e n ta d o je a k a d e m s k i naslo v o n o g a v re m e n a za p ro fe s o ra koji je is p u n io sve u v je te d a b u d e p r o m o v ir a n u najvii s tu p a n j: m aestro. A u to ric a p r ip re m a ju i to le d s k i tek st za iz d a v a n je im a la je n a u m u n o v i n a slo v za p ro f e s o ra B a n e sa te j e p r e c r ta la rije p re s e n ta d o d a bi iz m e u r e d a k a n a p is a la m a estro s d o d a tk o m red o v n i p r o fe s o r u S a la m a n k i . - O B& nesu vidi M o j ivot, 86. p o g l., hr. 15, bilj. 27. N a ru b u j e j e d a n o d c e n z o ra p rib ilje io : Sveti G r g u r j e p is a o o j o h u u M o ra lia , z a m o lje n o d s lu g u B o jih i u z a ju i se u n jih o v e m o litv e , k a k o o n sa m kae. U p rv o j re d a k c iji b ijae n a p is a la ovako: ... toliko su me salijetale da to uinim., je r su me toliko ljubile, te se ini, prem da im a p u n o knjiga koje govore o tome, i od onoga tko dobro zna i znao je to pie, da naklonost ini p rih va tljivijim a neke nesavrene i m anjkave stvari nego neke vrlo savrene. I, kako kaem , tolika je bila elja i nagovaranje koje sam vidjela da sam odluila to nap ra viti zato to vii se uinilo da e poradi njihovih m olitava i poniznosti G ospodin dati da m i pode za rukom rei neto to e im koristiti, te da e m i dati da im to davi. U p rv o j re d a k c iji: M islim navesti nekoliko sredstava protiv napasti kod redovnica.

3. Znam da u m ene ne nedostaje ni ljubavi ni elje da pom ognem , u em u god mogu, da due mojih sestara to vie uznapreduju u sluenju G ospodinu; tom u se ljubavlju, uz godine i iskustvo koje imam iz nekih samostana, m oda okoristiti da u sitnim stvarima pogodim bolje negoli ueni ljudi koji, zato to imaju d rugih vanijih poslova i zato to su jaki muevi, ne svraaju pozornost na ono to se po sebi ini nevanim, dok slabima, kao to smo mi ene, sve moe nauditi; jer, m nogo je smicalica u neastivoga za one koje su strogo zatvorene, pa vidim d a su p o treb n a nova oruja da im se nakodi. Ja , budui kukavna, slabo sam se znala braniti, p a bih eljela da se m oje sestre poue od mene. Neu rei nita to na sebi, ili to nisam vidjela kod drugih, ne bih bila iskusila". 4. N edavno mi je zapovjeeno da napiem prikaz svojega ivota, gdje sam takoer iznijela nekoliko stvari o molitvi1 . Moda moj ispovjednik nee htjeti a ga vidite, pa u zato unijeti ovdje neto od onoga to je tam o reeno i drugo to mi se uini potrebnim . N eka G ospodin to izvede svojom rukom , kako sam Ga molila, i uredi na Njegovu veu slavu. Amen.

U p rv o j re d a k c iji b ijae d o d a la : ili m i nije bilo u molitvi dano od Gospodina da shvatim . A lu d ira n a M o j ivot.

0 razlogu koji, me je potaknuo da ovaj samostan nainim tako skuenim. 1. U poetku, kada se poeo utemeljivati ovaj samostan (iz razloga iznesenih u knjizi za koju kaem da sam je napisala1 , uz neke dobrohotnosti Gospodnje, kojima je dao na znanje da treba m nogo sluiti u ovoj kui), nije mi bila nam jera da bude toliko surovosti u vanjtini, niti da bude bez prihoda; tovie, htjela sam da bude u mogunosti da ne uzm anjka niega. Na koncu, kako sam slaba i jad n a, ipak sam imala nekoliko dobrih nam jera, vie negoli je to na m oje zadovoljstvo. 2. U to su vrijeme dospjele do m ene vijesti o nedaam a u Francuskoj i o pustoenju koje su bili poinili oni luteranci, te koliko se iri ta nesretna sljedba2. T o m ije nanijelo veliku bol i, kao da ja m ogu neto i kao da jesam neto, plakala sam s G ospodinom i molila Ga da popravi tako veliko zlo. inilo mi se da bih bila poloila tisuu ivota za spas je d n e od mnotva onih dua koje su se tam o gubile. No, videi da sam ena, slaba i nem ona da budem od koristi u em u bih htjela u sluenju Gospodinu, a to mi je bila sva elja, i nadalje je, zato to ima toliko neprijatelja i tako malo prijatelja, da ovi budu dobri odluila sam uiniti ono malo to je bilo do m ene, sa svom savrenou kojom budem m ogla a to je slijediti evaneoske savjete i nastojati da ovo m alobrojnih koje su ovdje ine to isto, uzdajui se u veliku dobrotu Boju, koji nikada ne otkazuje pom o onom e tko p oradi N jega odlui ostaviti sve. I kad bi bile sve onakve kakvima sam ih ja sebi predoavala u mojim eljama, moje slabosti ne bi imale snage m eu njihovim krepostim a, p a bih ja u neem u mogla ugoditi Gospodinu, i kada bismo se sve p redale molitvi za branitelje Crkve, propovjednike i uene ljude koji je brane, pom ogle bismo u emu bismo m ogle ovome m om e G ospodinu, kojemu zadaju toliko briga oni kojima je toliko dobra uinio; je r, ini se, da bi Ga sada htjeli vratiti na kri ovi izdajnici i da nem a gdje nasloniti glavu3. 3. O, O tkupitelju moj, ne moe moje srce dovde a da jako ne pati! Sto se to dogaa s kranima? Zar uvijek m oraju biti oni koji Vam najvie duguju ti koji Vas najvie mue? Zar oni kojima najvie dobra inite, oni koje birate za svoje prijatelje,
1 M o j ivot, o k o je m jc g o v o rila u p r e t h o d n o m b ro ju . U sp. 3 2 -3 6 . p o g l. N a r u h u je isti c e n z o r n a p is a o (u sp . Predgovor, br. 1, b iljek a 2): N a m je ra k o ja je p o la k ia d a o p i e Jako s k r o m a n ivot. A lu zija n a I.k 9,58.

oni m eu kojima se kreete i s kojim a se zdruujete po sakram entim a? Zar im nije dosta m uka koje ste za njih podnijeli? 4. Zasigurno, G ospodine moj, ne ini nita onaj tko se sada odvaja od svijeta. Budui da su Vama tako m alo vjerni, to a oekujemo mi? Zasluujemo li m oda da nam a budu vjerniji? Jesm o li im m oda uinili vie dobrih djela da p rem a nam a zadre prijateljstvo? S to je to? to da tek oekujemo mi koji smo Bojom dobrotom bez one kune prljavtine, budui da oni ve pripadaju neastivome? Dobru su kaznu zasluili svojim rukam a i svojim nasladam a stekli vjeni oganj. N eka im ga! prem da mi se ne prestaje parati srce videi kako se gubi toliko dua. No, ne toliko zbog zla-1 . H tjela bih da ne vidim kako ih se gubi jo vie svakoga dana. 5. O, sestre moje u Kristu! Pom ognite mi se za to moliti Bogu, je r vas je poradi toga okupio ovdje: to je va poziv, to m oraju biti vai poslovi, to m oraju biti vae elje, tu vae suze, tu pronje vae, a ne, sestre moje, za poslove ovoga svijeta. Je r, ja se smijem, a ak se i rastuujem , zbog onoga za to nas dolaze ovamo zaduivati da m olim o Boga, da od Njegova Velianstva traimo p rihode i novac, p a ak i neke osobe za koje bih voljela da m olite neka pregaze sve to. O ni imaju dobru nam jeru i, napokon, radi se to zato je r se vidi njihova pobonost, p rem d a mislim d a m e G ospodin u tom e nikada ne poslua. Svijet gori; ponovno hoe suditi Kristu, kako kau, pa navode protiv N jega na tisue lanih optubi; hoe sravniti sa zemljom Njegovu Crkvu, i zar da onda tratim o vrijeme na stvarima p oradi kojih bism o moda, kada bi nam ih Bog dao, imale je d n u duu m anje u nebu? Ne, sestre moje, nije vrijeme da se s Bogom pregovara o malo vanim stvarima. 6. Zasigurno, kada ne bih gledala na ljudsku slabost, koja se hrani tim e to e vam se pomoi u svemu (a bilo bi dobro da jesm o neto), veselila bih se kada bi se shvatilo da to nisu stvari za koje treba moliti Boga s toliko ara.

4 N o , ne [ p a r a m i se] toliko zbog zla.

22

Koje govori o tome kako treba zanem arivati tjelesne potrebe i o dobru koje je u siromatvu. 1. N em ojte misliti, sestre moje, da e vam zato to ne ugaate onim a od ovoga svijeta uzm anjkati jela; ne, ja vam to jam im . N ikada nem ojte ii za tim da se odravate ljudskim dovitljivostima, je r ete umrijeti od gladi, i to s pravom . U prite pogled u vaega Zarunika; O n e vas odravati. Bude li O n zadovoljan, d at e vam za jelo oni koji su vam najm anje odani, pa m akar to ne htjeli, kako ste iz iskustva vidjele. Kada biste vi, inei to, um rle od gladi, sretnih li redovnica kod Svetoga Jo sip a1! N em ojte to zaboraviti, za ljubav Gospodnju; budui da se odriete prihoda, odrecite se skrbi za jelo, inae je sve izgubljeno. Oni koji, kako G ospodin hoe, sve to imaju, neka sa sreom imaju te brige, to je posve pravo, je r je to njihov poziv; ali mi, sestre moje, to je besmislica. 2. Briga za tue prihode, m eni se ini da bi to znailo misliti n a ono to drugi uivaju. Da, je r vaom brigom onaj drugi ne m ijenja svoje miljenje, niti m u se nam ee elja da dade milostinju. Prepustite tu brigu O nom e koji moe pokrenuti sve, je r je G ospodar prihoda i posjedovatelja prihoda. Njegovom smo zapovijeu dole ovamo. Istinite su Njegove rijei; ne m ogu proi; prije e proi nebesa i zemlja". N em ojm o Mu mi zakazati, pa se ne bojte da e O n zakazati. Ako vam koji p u t to ponestane, bit e to za vae vee dobro, kao to su nestajali ivoti svetaca, kada su ih ubijali poradi Gospodina, a bilo je to zato da se uvelia njihova slava po muenitvu. D obra bi zam jena bila zavriti brzo sa svime i uivati trajno izobilje. 3. Pazite, sestre, je r e ovo biti jako vano kada ja ve budem mrtva, p a zato to ostavljam napisano. Je r, dok budem iva, podsjeat u vas na to, je r na temelju iskustva vidim veliku korist. Sto m anje ima, to sam bezbrinija, i zna G ospodin, tako mi se ini, da m ije tee kada nam puno pretjee, nego kada nam uzm anjka. Ne znam da lije to zato to nas Gospoin, kako sam vidjela, odm ah podaruje. Sve bi drugo znailo obmanjivati svijet, kada bismo se gradile siromanima, a da to nism o duhom , ve vanjtinom. inilo bi se to nepravinim , da tako kaem, i inilo bi mi se da bogataice trae milostinju, a ne dao Bog da bude tako. J e r gdje im a previe brige da se daje, prije ili kasnije prijei e to u naviku, te biste m ogle ii iskati ono

S a m o s ta n sv. J o s i p a u Avili. 2 U sp. L k 2 1 ,3 3 .

to ne trebate, a m oda i u onoga tko je potrebitiji; pa iako oni ne m ogu izgubiti nita, ve dobiti, mi bismo izgubile. N e dao toga Bog, keri moje. Kada bi tako m oralo biti, vie bih voljela da im ate prihoda. 4. Nikako neka misao ne bude zaokupljena time, molim vas, za ljubav G ospo dnju, kao milostinju, pa neka i ona najm anja, ako to ikada prim ijeti u ovoj kui, prizove Njegovo Velianstvo i neka na to upozori najstariju. U poniznosti neka joj kae da grijei; a to ide dotle da se m alo-pom alo gubi istinsko siromatvo. J a se uzdajem u G ospodina da nee biti tako, i da O n nee napustiti svojih slubenica, pa neka to to ste od nrene traile da napiem , ako ne niemu drugom , prikoristi tom e kao pobuda. 5. I vjerujte, keri moje, da mi je za vae dobro Gospodin dao da poneto shvatim dobra koja su u svetom siromatvu a shvatit e to i one koje ga iskuse; m oda ne onako kao ja, je r ja ne samo to nisam bila sirom ana duhom , p rem d a sam se na to bila zavjetovala, ve luda duhom . O no je dobro koje sva d obra svijeta sadri u sebi1 ; veliko je to gospodstvo. Tvrdim da to znai ponovno zagospodariti svim njegovim dobrim a za onoga tko do njih ne dri. Sto li se m ene tiu kraljevi i gospoda ako ja ne elim njihovih prihoda, i to da im ugaam ako se m akar malo zbog njih m ora uvrijediti Boga? Ili, to e m eni njihove asti ako sam shvatila to znai biti vrlo astan siromah, a to je d a je istinski siromaan? 6. Sm atram da asti i novac gotovo uvijek idu skupa, i d a onaj tko eli ast ne prezire novac, te d a je onom e tko ga prezire, malo stalo do asti. N eka se to dobro shvati, je r meni se ini da to oko asti donosi sa sobom stanovito zanim anje za p rih o d e i novac. Je r, samo udom j e netko astan4 u svijetu, ako j e sirom aan; dapae, m akar to u sebi jest, malo dre do njega. Istinsko siromatvo donosi sa sobom tako veliku ast da nem a toga tko b ije obnosio. Siromatvo koje je prihva eno poradi sam oga Boga, tvrdim, ne treba ugaati nikom e osim Njemu, a vrlo je sigurno da se ima m nogo prijatelja kada se ne treba nikoga. J a to dobro znam iz iskustva. 7. Budui d a je toliko napisano o ovoj kreposti, da ja to neu um jeti ni shvatiti, a kamoli izrei, pa d a je ne obezvreujem hvalei je, ne govorim vie o njoj. Rekla sam samo ono to sam vidjela iz iskustva i priznajem da sam bila toliko opijena da se do sada nisam pribrala. No, budui da je reeno, neka, za ljubav Gospodnju. J e r nae je znam enje sveto siromatvo i ono se u poetku, za osnivanja naega Reda, vrlo cijenilo i uvalo kod naih svetih otaca. (A rekao mi je onaj tko zna da od je d n o g a do drugoga dana nisu uvali nita.) Pa ako se i ne bude tako savreno uvalo u vanjtini, nastojm o ga posjedovati u nutrini. Dva su sata ivota, a nagrada je vrlo velika. No, kada i ne bi bilo nikakve, osim vrenja onoga to nam je preporuio G ospodin, velika je plaa nasljedovati u neem u Njegovo Velianstvo. 8. T o znam enje m oraju imati nae zastave, p a ga nastojm o sauvati n a svaki nain: u kui, u odjei, u rijeima i jo m nogo vie u misli. Dok budete to inile, uz pom o Boju, nem ojte se bojati da e opasti vjernost ove kue. Jer, kako je govorila

U p rv o j rc d a k c iji sto ji... sva dobra, ovoga svijeta sadrava u sebi i, vjerujem , m noga od dobara, svih kreposti. U tome nisam sigurna, jer ne znam vrijednost svake pojedine, p a ono to vri se ini da ne razum ijem dobror neu n i rei; ali drim da- sadrava mnoge. astan : bili p r e d m e to m asti.

sveta Klara, visoki su zidovi siromatva1 . Njima, govorila je ona, i poniznou htjela je obzidati svoje samostane. I posve sigurno, ako se ono dobro uva, kao i potenje i sve ostalo, bit e znatno bolje utvreni negoli vrlo raskonim zdanjim a. T ih se uvajte; za ljubav Boju i Njegovu krv to vas molim. I m irne savjesti m ogu rei: onoga dana, kada neto takvoga uinite, neka se srui0. 9 . Vrlo je runo, keri moje, da se od imovine sirom aaka grade velike kue. Neka toga ne dopusti Bog, ve neka bude sirom ana u svemu i m alena. Budim o u neem u sline naem u Kralju, koji nije imao kue, osim betlehem ske talice gdje se rodio i kri na kom e je um ro. Bijahu to kue u kojima se m oglo imati malo p redaha. O ni koji grade velike, znat e zato; imaju druge svete nakane. Ali za ovih trinaest sirotica kakav god kuti je dostatan. Ako pak, zato to je to p o trebno zbog velike zatvorenosti, budete im ale zemlje (a to jo pom ae molitvi i pobonosti) s ponekom kapelicom da se povuete na molitvu, to bolje, ali zgrade i veliku kuu, niti iega osobitoga, nipoto. Bog nas oslobodio! Im ajte uvijek na pam eti da e sve sruiti na Sudnji dan. A znam o li hoe li to biti ubrzo? 10 . A da se podie velika buka, kada se srui kua trinaest sirotica, nije dobro, jer istinski siromasi ne trebaju dizati buku; m oraju biti tih svijet da bi ih saalili. A kako e se tek radovati, ako vide da se netko spasio od pakla po milostinji koju im je udijelio; je r, m ogue je sve. Zato ste nadasve dune m oliti za njihove due, budui da vas h ran e '. J e r G ospodin isto tako hoe, prem d a nam dolazi od Njega, da n a njoj zahvaljujemo onim a putem kojih nam je daje, i neka se to ne zanem ari. 11. N e znam o em u sam bila poela govoriti, je r sam se vrlo zanijela. Vjerujem da je tako htio Gospodin, je r nikada nisam mislila napisati ovo to sam rekla. Njegovo Velianstvo neka nas uvijek vodi svojom rukom zato da se ovo ne zanem ari. Arnen.

A lu d ira n a I.c g e n d a e S. O la ra c , br. 13. U sp . iz d a n je : I. O M A E C M E V A R R IA u Spisi r a Klare i suvrem eni dokum enti, M a d rid , BAC, 1970, str. 144. U p rv o j rc d a k c iji b ijae to n a p is a la sn a n ije : i ako m irne savjesti mogu / ? / rei da se onoga, dana kada. neto takvoga budete htjele / ? / s r u s i da ubije sve, sasvim m irne savjesti, to kaem i. to u moliti Boga. U m e ta k o tis n u t p o lu m a s n im s lo v im a uzet je iz p rv e re d a k c ije . S v etica je to n e p a n jo m b ila iz o stav ila k a d a je p r e la s tra n ic u . Ve g a je fray L uis d e L e o n (str. 10) u v rs tio u te k st. S a m a je S v etica, k o d is p ra v lja n ja r u k o p is a iz S a la m a n k e , p r e p ra v ila iz m e u re d a k a : n a d a sv e d u n e p rep u ru a li ih Bogu*.

Slijedi ono o emu sam u prvom e zapoela raspravljati i potie sestre da uvijek mole Boga da pomae onima koji rade za Crkvu. - Zavrava jed n im zazivom. 1. Vraajui se na ono glavno,1 poradi ega nas je G ospodin okupio u ovoj kui i poradi ega ja jako elim da budem o takve da ugodim o Njegovu Velianstvu, videi tako velika zla, gdje ljudske snage nisu dostatne da se obuzda vatra tih heretika, p rem d a2 se pomiljalo skupiti ljude zato da bi m oda snagom oruja mogli popraviti tako veliko zlo, a koje se toliko iri, kaem da mi se ovo uinilo potrebnim , kao kada za rata neprijatelji pregaze cijelu zemlju, pa se njezin gospodar, videi da je u nevolji, povue u grad koji dade dobro utvrditi, te s vrem ena na vrijeme uspijeva udariti na protivnike; a oni 11 gradu su takvi, budui da su birani ljudi, da oni sami m ogu vie nego to su mogli s m nogo vojnika, ako su (ovi) kukavice, i na taj se nain esto dolazi do pobjede; u najm anju ruku, m akar se i ne pobjedi, ne pobjeuju ih; je r, ne bude li izdajica, u koliko to ne biva zbog gladi, ne m ogu ih pobijediti. Ovdje ne m oe biti te gladi koja bi bila dostatna da se predaju: umrijeti, to da, ali biti pobijeeni, to ne. 2. No, zato sam ovo rekla? Zato da shvatite, sestre moje, da je ono za to m oram o moliti Boga to da nam iz ove tvravice, gdje ve ima dobrih krana, ne poe vie niti je d an s protivnicima, te da uzdigne na p utu G ospodnjem zapovjedni ke ove tvrave, a to su propovjednici i teolozi; a budui da je veina od njih u redovnitvu, da uznapreuju u svojoj savrenosti i pozivu, to je jak o potrebno, je r e nam uskoro, kako sam rekla3, valjati crkvena ruka, a ne svjetovna. A budui da ni za je d n o ni za drugo ne valjamo nita da pripom ognem o naem u Kralju, nastojm o biti takve da nae molitve zavrijede da se pom ogne tim Bojim slugama, koji su se s toliko truda utvrdili znanjem i dobrim ivotom i radili da sada pom ognu Gospodinu. 3. Moe biti da ete rei zato to toliko istiem i govorim, naim e, d a m oram o pom oi onim a koji su bolji od nas. J a u vam to rei, je r jo uvijek ne vjerujem da dobro shvaate koliko dugujete G ospodinu to vas je doveo ovamo, gdje ste toliko
V raa se n a 1. p o g l. br. 2: p ita n je F ra n c u sk e i p ro te s ta n a ta . J e d a n j e c e n z o r b io p r e c r ta o ( p re m d a ... v elik o zlo) u a u to g ra fu . 3 U br. 1.

i'/.uzete od svjetovnih poslova, prigoda i ophoenja. Vrlo je velika ova milost; a nije lako s onim a o kojim a govorim4, niti bi bilo dobro da bude, a u ova vrem ena pak manje nego u druga; je r oni m oraju biti ti koji e jaati slabe i hrabriti malene. Dobro bi se proveli vojnici bez zapovjednika! Moraju ivjeti m eu ljudim a i druiti s e s ljudim a i bivati u palaam a i kadikad im se prilagoavati u vanjtini. Mislite li, keri moje, d a je potrebno malo, pa druiti se sa svijetom i ivjeti u svijetu i baviti sv poslovima svijeta i uklapati se, kako sam rekla1 , u razgovor sa svijetom, a biti u m urini tu svijetu i neprijatelj svijeta i biti kao ovjek u izgnanstvu i, napokon, ne l>iti ljudi nego aneli. Jer, nije li to tako, onda i ne zavreuju ime zapovjednika, i neka G ospodin ne dopusti a izau iz svojih elija, zato to e napraviti vie tete nego koristi. Je r, nije sada vrijem e da se vide nesavrenosti u onih koji trebaju nauavati. 4. A ako u nutrini nisu ovrsnuli, shvativi koliko je vano da pogaze sve i budu nenavezani na prolazne stvari i vezani uz vjene, koliko god to htjeli prikrivati, m orat e to pokazati. Jer, s kim e imaju posla nego sa svijetom? N eka se ne boje da e im se to oprostiti, niti a e previdjeti ikakvu nesavrenost. M nogo e dobrih sivari previdjeti, pa ak ih m oda nee ni sm atrati takvima, ali hoe loe i nesavre ne, neka se ne boje. M eutim, ja se zgraam nad onim tko im ukazuje na savrenost, ne zato d a je se dri (jer im se ini da na to nisu obvezni; izgleda im a ine dosta, ako se razborito dre zapovijedi), nego zato a osuuje, a kadikad im ono to je krepost izgleda zadovoljstvo. P rem a tome, nem ojte misliti d a je potrebno malo milosti od Boga za tu veliku bitku u koju ulaze; naprotiv, potrebno je vrlo mnogo. 5. Za te dvije stvari vas molim, da nastojite biti takve, da ih zavrijedimo dobiti <xl Boga: prvo, da m eu m nogobrojnim uenim ljudima i redovnicim a bude m nogo onih koji e imati osobine koje su za to potrebne, kao to sam rekla*, a one koji nisu osobito pripravni neka pripravi Gospodin, je r e vie napraviti je d a n savren, nego mnogo onih koji ne budu takvi. Drugo, da ih nakon to zaponu tu bitku koja, kako kaem, nije Jaka. G ospodin vodi za ruku kako bi izbjegli tolike opasnosti kojih ima u svijetu i kako bi na tom opasnom m oru zaepili ui pjesmi sirena. A ako u tom e togod m oem o kod Boga, borim o se za Njega, a ja u sm atrati vrlo dobro iskoritenim napore koje sam uloila u izgradnju ovoga kutka7, gdje sam, isto tako, htjela da se obdrava ovo Pravilo nae Gospe i Vladarice s onom savrenou s kojom se zapoelo. 6. N eka vam se ne ini nekorisnim da ta m olba bude stalna, je r im a nekih kojima teko pada ne m o liti m nogo za svoju duu. A koja je bolja molitva od ove? A ako vas pak mui to to vam se nee oprostiti kazna od istilita, isto tako e vam se oprostiti po ovoj molitvi, a ono to ne bude, neka ne bude. to zato ako ja do Sudnjega dana budem u istilitu, bude li se mojom molitvom spasila m akar jedna

A nije tako (n isu o s lo b o e n i oci p o slo v a it .) s onim a o kojim a govorim (is p o v je d n ic i i ic o lo /i, u sp . br. 2). U o v o m isto m br. 3. U br. 2 - 3 . - N a ru b u j e j e d a n o d c e n z o ra p iib ilje io : koliko su vani s a v r e n i u e n i ljudi. S a m o s ta n sv e to g a J o s ip a .

jedina dua? A koliko e tek biti vea korist i slava G ospodnja bude li ih puno! Na m uke koje prolaze ne obazirite se, kada je posrijedi koje vee dobro za O noga koji ih je toliko pretrpio za nas. Uvijek se propitajte za ono sto je najsavrenije8. Zato od vas traim, za ljubav Gospodnju, da molite Njegovo Velianstvo da nas u tom e uslii. Ja, prem d a sam jadna, molim to Njegovo Velianstvo, budui d a je na Njegovu slavu i za dobro Njegove Crkve, jer tom e tee moje elje. 7. Smionost je to, ini se, to ja pomiljani da ja jesam neto, p a d a to postignem . J a se uzdajem, G ospodine moj, u ove Vae slubenice koje su ovdje i znam da ne ele nita drugo, niti trae, osim da Vama ugaaju. Poradi Vas su ostavile ono m alo to su imale i htjele bi imati vie da Vama time slue. J e r Vi, Stvoritelju moj, niste nezahvalan pa da ja pomislim da neete uiniti ono to Vas mole, niti ste prezreli ene dok ste hodali po svijetu; naprotiv, titili ste ih s p u n o m ilosra9. Kada od Vas budem o traile asti, nem ojte nas posluati, ili pak p rih o d e ili novac ili neto to mirie na svijet, ali kada je to za slavu Vaega Sina, zato ne biste posluali, Vjeni Oe, onoga tko bi izgubio tisuu asti i tisuu ivota poradi Vas? N e poradi nas, Gospodine, koje to ne zasluujemo, nego poradi krvi Vaega Sina i Njegovih zasluga. 8. O Vjeni Oe, gledajte da se ne smiju zaboraviti tolika bievanja, nepravde i tako preteke muke! T a, Stvoritelju moj, kako moe podnositi tako m ilosrdno srce, kakvo je Vae, da se ono to je uinjeno tako arkom ljubavlju Vaega Sina i d a Vama vie ugodi (jer ste zapovjedili da nas ljubi) tako malo potuje, kao to danas tako malo potuju Presveti Sakram ent ovi heretici koji Ga liavaju Njegovih prebivalita, ruei crkve? Pa d a je i preostalo neto to O n nije uinio da Vam ugodi, ali sve je u potpunosti izvrio! Zar nije bilo dosta, Vjeni Oe, to nije imao gdje nasloniti glavu dok je ivio10, i uvijek u tolikim nevoljama, ve Mu sada oduzim aju prebivali ta koja im a da pogosti Svoje prijatelje (zato to vidi da smo slabi i d a je p o trebno da se oni koji trebaju raditi m oraju hraniti tom H ranom )? Zar ve nije i previe platio za Adamov grijeh? Zar uvijek, kada mi ponovno sagrijeimo, to m ora plaati ovo prekrotko Janje? Nem ojte to doputati, V ladam moj! Neka se ve smili Vae velianstvo! N e gledajte na nae grijehe, nego na to da nas je otkupio Va Presveti Sin, te na Njegove zasluge i zasluge Njegove slavne Majke i toliko svetaca i m uenika koji su um rli poradi Vas!

8 Izo sta v lja, u n a sta v k u , za n im ljiv o d lo m a k iz p rv e re d a k c ije : uvijek p r o n a la z ite o n o io je n a js a v r e n ije jer, kako u od vas p u n o traiti i navesti razloge, uvijek se trebate dru iti s uenim lju d im a . - Ve j e u p rv o j re d a k c iji Svet ica p r e p ra v ila ovaj o d lo m a k . S v etica jc o v d je iz o stav ila j e d a n lijep i o d lo m a k , p r e c r t a n u p rv o j r c d iik d jv . N iti ste prezreli, ene, G ospodaru due, dok ste hodali p o svijetu, dapa,e titili ste ih s p u n o milosra i nalazili ste kod njih toliko lju b a vi i vise vjere nego kod m uka raca, je r tu je bila i Vaa. presveta Majka, ijim smo zaslugam a zavrijedite - i io nosimo n je zin u odjeu ~ ono to svio izgubile ?ui.im grijesvna. N ije dosta, Gospodine, to nas svijet dri. zatvorenim a... da. ne uinim o nita to bi za Vas ita vrijedilo pred javnou, niti da se usuujem o govoriti o nekim istinama, koje oplakujem o potajno, osim da. ste trebali usliati n au tako p ra ved n u molbu. J a ne mislim tako, Gospodine, o Vaoj pravednosti i dobroti, je r ste pravedan sudac, a ne kao suci, ovoga svijeta za koje - budu.i da s u Adamova, djeca i, konano, svi m ukarci - nem a enske kreposti koju ne bi sm atrali sum njivom . Da., je r jed noga e d/nio. m orati doi do toga., K ra lju moj, do. se upoznaju svi. N e govorim zbog sebe, j e r svijet p o zn a m oju kukavnost, a j a se radujem to je poznata, nego za.io to vidim, da su takva m em ena da nije pravo om alovaavati kreposne i ja k e duhove, p a m akar oni bili enski. (T okice (...) su n a e i o d n o s e se n a j e d a n n eitljiv o d lo m a k iz a u to g r a f a ) . ! Lk 9 ,5 8 . - P r e th o d i je d n a a lu z ija n a M k 7 ,3 7 .

9 . Ja o jada, G ospodine, tko se to odvaio izgovoriti ovu molbu u im e svih! Kakva loa posrednica da budete usliane, keri moje, koja je uputila m olbu za vas! Mora jo vie ozlovoljiti ovoga Vrhovnoga Suca kada vidi da sam tako smiona, i to s razlogom i s punim pravom! Ali, svrnite svoj pogled, G ospodine, budui d a ste Bog milosra; imajte ga za ovu ja d n u grenicu, crvia koji se p red Vama toliko osmjeljuje. Gledajte, Boe moj, na moje elje i suze s kojima Vas to molim i zaboravite m oja djela, poradi Vas, te se smilujte tolikim duam a koje se gube i podupirite Vau Crkvu. N em ojte dopustiti da bude jo gubitaka m eu kranima, Gospodine. Obasjajte ovu tamu. 10 . J a vas molim, sestre moje, za ljubav G ospodnju, da preporuujete Njegovu Velianstvu ovu siroticu, i da Ga molite da joj dade poniznost, kao neto na to ste obvezne. N e obvezujem vas posebno za kraljeve i crkvene poglavare, a posebice za naega biskupa"; vidim da ste ove dosadanje toliko revne u tome, pa mi se ini da vie nije potrebno. Neka vide one koje dou da e, kada imaju svetoga poglavara, takve biti i one koje su podreene, pa kao nadasve vanu stvar uvijek to iznosite pred Gospodina; a ne budu li vae molitve, elje, trapljenja i postovi koriteni za ovo to sam rekla, prom islite da ne vrite i ne ispunjavate svrhu radi koje vas je ovdje okupio G ospodin12.

D on A lvaro d e M e n o z a {usp. M o j ivot., 3 3 ,1 0 ). - U io lc d s k o m ru k o p is u d o d a la jc S v etica v Jasioru no: ... i o va j R e d PrcsveleDjevice i ostale. U p rv o j re d a k c iji zavrava o vako: i neka ne dopvsti Gospodin da, se ovo ikada izbrie iz vae pameti, za N jegovo Itticaiistdo.

U kojem potie na uvanje Pravila i na tri vane stvari za duhovni ivot. Iznosi p rv u od tih triju stvari, a to je ljubav prema blinjemu, te koliko tete posebna prijateljstva 1. Ve ste vidjele, keri, kako velik pothvat nam jeravam o ostvariti2. Kakve emo m orati biti da u oima Bojim i u oima svijeta n e ispadnem o presm ione? Jasn o je da m oram o puno raditi, a u tom e m nogo pom ae da se ima uzviene misli, kako bism o se potrudile da i djela budu takva. Prem a tome, budem o li nastojale u potpunosti obdravati nae Pravilo i Konstitucije, uzdajem se u Boga da e usliati nae molbe. Ne traim od vas nita nova, keri moje, nego da se pridravam o naega zavjeta, je r to je na poziv i na to smo obvezne, p rem d a je od obdravanja do obdravanja znatna razlika. 2. U naem prvotnom pravilu stoji da molimo n ep re stan o . Bude li se to inilo svom pozornou kojom budem o mogle, sto je najvanije, nee se prestati obdra vati postovi, trapljenja i utnja, to nalae na Red, je r ve znate da se tim e treba pom agati zato da molitva bude istinska, je r udobnost i molitva ne idu skupa. 3. Upravo o molitvi ste m e molile da neto kaem, pa vas ja molim da vrite ono to je do sada reeno, kao naknadu za ono to u rei, te da ovo vie p u ta s voljom proitate. Prije nego to budem govorila o onom unutarnjem , a to je molitva, spom enut u neke stvari koje m oraju posjedovati one koje kane slijediti p ut molitve, a toliko p otrebno da e, m akar i ne bile vrlo kontem plativne, moi uznapredovati u sluenju Gospodinu; a nije mogue da budu vrlo kontem plativne ako ih ne posjeduju i budu li pomislile da su takve bit e u velikoj zabludi. N eka mi G ospodin udijeli milost za to i neka mi ukae to m oram rei, da bude na Njegovu veu slavu.
A m en.

O v o p o g la v lje o d g o v a ra 4. i 5. p o g la v lju a u to g ra fa . K od br. 5 / a p o r in ia lo je n o v o p o g la v lje , ali je s a m a S v etica p rib ilje ila n a ru lju to le d s k o g ru k o p is a , n a k o n sto j e p r e c r ta la o d g o v a ra ju i n aslo v : O v d je n e tre b a b iti p o g la v lje j e r j e i to p e to . - P re m a toj n a z n a c i s v o d im o o b a p o g la v lja u j e d n o , ali z a d r a v a m o n aslo v p eto g a u d ru g o j k la u zu li o v o g a e p ig ra fa . U p rv o j re d a k c iji j e s ta ja lo jo i: Z a poglavara i biskupa koji je va poglavar, te za Red, ve je reeno u onome to je reeno, je r sve je dobro Crkve, a ovo stva r koja j e obvezatna... O v a k o j e p is a lo u p a n jo lsk o m p rije v o d u k a rm e li a n s k o g a P rav ila ko jim se S v etica slu ila: N ek a sva b ra a u v ijek b u d u u svojim e lija m a ili u blizini n jih , r a z m a tr a ju i i m islei n o u i d a n ju n a B oji z a k o n i b d iju i u m o litv i, a k o n e b u d u z a o k u p lje n i d ru g im o p r a v d a n im i a sn im s lu b a m a i v je b am a .

4. Nem ojte misliti, prijateljice i sestre moje, da e biti m nogo stvari kojim a u vas zaduiti, je r dao Bog da vrite one koje su nai sveti Oci odredili i koje su oni obdravali, te su upravo ovim putem zavrijedili to ime4. Pogreno bi bilo traiti to drugo, niti to uiti od ikoga drugoga. Samo u se na tri zadrati zato da ih pojasnim, a te su i u samim Konstitucijama, je r je jako vano da shvatimo koliko je za nas bitno drati ih se zato da bismo im ale m ir koji nam je toliko preporuivao Gospodin, unutarnji i izvanjski. Prva je ljubav je d n ih prem a drugim a, druga je nenavezanost na sve to je stvoreno i trea je istinska poniznost, koja je, p rem d a je navodim na kraju, glavna i sadrava sve:> . 5. to se prve tie, a ta je da se m eusobno vrlo ljubite, jak o je vana; je r nem a neugodne stvari preko koje se s lakoom ne bi prelo kod onih koje se ljube, a nesnosna m ora biti kada nanese neugodnost. A kada bi se te zapovijedi u svijetu dralo onako kako je se treba drati, mislim da bi m nogo koristilo da se i drugih dri; ali, nekako je se ne uspijevam o nikada drati savreno. ini se da ono to je tu odve m eu nam a ne moe biti loe, a ipak donosi sa sobom toliko zla i tolike nesavrenosti da ne vjerujem da e to itko povjerovati, osim onoga tko se u to osobno osvjedoio6. T u neastivi plete m noge spletke, je r se u svijestima onih koje nastoje grubo ugaati Bogu slabo zamjeuju, pa im se ini da je to krepost, a one pak koje nastoje biti savrene dobro to shvaaju, je r m alo-pomalo oduzim a volji snagu da se posvema preda ljubljenju Boga. 6. A drim da kod ena toga ima vie nego kod mukaraca, pa zajednici nanosi znaajne tete. Jer, otuda proistjee to da se ne ljube svejednako, da se ali zbog uvrede koja je nanesena prijateljici, da se poeli imati neto da joj se umili, da se trai vrijeme da se s njom razgovara, a esto puta i da joj se kae koliko je se ljubi i druge nepodobne stvari, a ne koliko se ljubi Boga. Jer, rijetko su ta velika prijatel jstva takva da pom au da se vie ljubi Boga; ak mislim da ih zainje neastivi zato da unese razjedinjenost u Redovima; jer, kada je to zato da se slui njegovu Velianstvu, to se odm ah oituje, zato to volja nije praena strau, ve nastoji pomoi da se pobijede druge strasti. 7 . A ja bih eljela m nogo takvih prijateljstava ondje gdje je velik samostan, je r u ovoj kui, gdje ih nem a nego trinaest, niti ih treba vie biti7, ovdje sve m oraju biti prijateljice, sve se m oraju ljubiti, sve se m oraju voljeti, sve se m oraju pom agati. I neka se uvaju takvih posebnosti, za ljubav Gospodnju, koliko god svete bile, zato to i m eu braom znade biti otrova, te ne vidim u tome nikakve koristi, a ako pak su roaci, jo gore. T o je kuga!8 I vjerujte mi, sestre, m akar vam se to uinilo skrajnost, u tom e je velika savrenost i veliki mir, a odstranjuju se m noge prigode
' S vctica j e h o lim ic c p re in a ila ovaj o d lo m a k . U p rv o j re d a k c iji j e p isalo : Dao Gospodin da u p otpunosti vrimo one koje s u odredili nai Oci u P ra v ilu i Konstitucijama, to znai potpun o obdravanje kreposti. - P re in a k a je ja m a n o u s lije d ila u slije d u v o e n ja n o v ih k o n s titu c ija u r e fo rm ira n o m s a m o s ta n u sv e to g a [o sip a. O vclje j e za v rav a lo 4. p o g la v lje . K ao j a na drugim mjestima, d o d a la j e S v etica iz m e u re d a k a u to lc s k o m ru k o p is u . S v etica j e k a s n ije p ro irila o vaj b ro j. U sp . M o j ivot, 32. p o g l. br. 13, b ilje k a 2 4 . - Z b o g lo g a je u to le s k o m ru k o p is u te k st p r e in a ila ovak o : ...u ovoj kui je r ih je malo, sve 'moraju biti... " U p rv o j re d a k c iji je d o d a la : > ako ne, ugledajte se u Josipa ., a lu d ira ju i n a bib lijsk i p r iz o r s [ak o v ljev im s in o v im a (Post 37) - S lje d ei j e iz r a z .- to j e kuga! - v rs ta tc rc z ija n s k e a n a te m e k o ja u k a z u je n a te in u i p rilje p iv o s t n e k o g a m o r a ln o g zla. (U sp . br. 8.)

za one koje nisu vrlo jake. Meutim, ako se volja vie prikloni jednoj nego drugoj (to nee moi izostati, je r to je prirodno, i esto p u ta nas navodi da ljubimo ono to je najjadnije, ako ima vie prirodnih drai), suzdravajmo se jak o zato d a ne dopustim o da nam a zagospodari ta privrenost. Ljubimo kreposti i un u tarn je dobro, te se uvijek nastojm o zduno suzdravati, da se ne obazirem o na ovo izvanjsko. 8. N em ojm o dopustiti, sestre, da naa volja b ude iiji rob, osim O noga koji ju je otkupio svojom krvlju0. Pazite, je r i ne znajui kako, nai ete se sapletene, da se neete moi obraniti. Air, Bog nre oslobodio! D jetinjarijam a koje iz toga proistjeu nem a broja. A budui da su tako male, te e sam o one koje ih uvide to shvatiti i povjerovati, nem a zbog ega o njim a ovdje govoriti, osim da e kod bilo koje to biti zlo, a kod poglavarice kuga10. 9 . U spreavanju ovih pristranosti potreban je veliki oprez ve od poetka, kada zapone prijateljstvo, i to vie umjenou i ljubavlju, negoli strogou. Za spreava nje toga velika je stvar da ne budete skupa, osim u odre en e sate, niti da razgovarate m eusobno, p rem a obiaju kojega se sada drim o, to znai da niste skupa, kako nalae Pravilo", ve svaka povuena u svojoj eliji. O drecite se kod Svetog Jo sip a toga da im ate radnu prostoriju: je r, prem d a j e to hvalevrijedan obiaj, lake je utjeti, ako je svaka za sebe. Naviknuti se na samou velika je stvar za molitvu, a kako to m ora biti temelj ove kue12, potrebno je potruditi se da zavolimo ono to tom e najvie pomae. 10 . Vraajui se ponovno tom e da se ljubimo m eusobno, ini se neum jesnim to preporuivati. Je r, im a li tako grubih osoba, koje su stalno skupa i druguju, te ne trebaju drugih razgovora ni ophoenja ili razbibriga s osobama izvan kue, i koje vjeruju da nas Bog ljubi, i one Njega, je r poradi Njegova Velianstva ostavljaju sve, a da ne uzvrate ljubavlju? Posebice stoga to krepost uvijek potie na ljubav, a nje e, uz pom o Boju, ja se uzdajem u Njegovo Velianstvo, uvijek biti kod onih koje budu u ovoj kui. Prem a tome, ovdje to ne treba posebno preporuivati, po m om e miljenju. 11 . Kakva m ora biti ta m eusobna ljubav i to je kreposna ljubav - koje elim da im a ovdje - i po emu emo vidjeti da posjedujem o tu krepost, koja je veliko dobro, je r ju je G ospodin preporuio nam a i tako izriito svojim apostolim a1'. O tom e bih sada neto malo htjela rei u granicam a moje neukosti. A ako to p o d robno naete u drugim knjigama, ne prihvaajte nita od m ene, je r m oda i ne znam to govorim.
9 A luzija n a 1 Pt 1,19. 10 R u k o p is iz F .scoriala d a je za n im ljiv u v a rija n tu : A do, se ne spoznaju tolike enske slabosti i da ih ne na.ue one koje ih ne zn a ju , ne elim ih iznosili u Umine. No, m d jelo su mene iiadihad uasavale, videi. ih, je r se ja , Bojom dobrotom, nikada, nisam p u n o vezala, a to je moda bilo zbog toga to so m bila navezana n a druge jo gore stvari. Ali., kalio kaem , vidjela sam to mnogo puta. A bojim se da se to doga,da u. veini samostana, je r sam u nekim a to vidjela i zn a m d a je to veliko zlo za m nogi red, a i za, krepost je ja k o loa stva r kod svih. Kod poglavarica bi. to bila kuga; to /: ve reeno. 11 Konstitucija, n a p is a la je u p r v o j rc d a k c iji. 12 U p rv o j re d a k c iji j o j e stajalo : ... i za to smo se okupile, p a se vie nego za- bilo to drugo maramo tru d iti da zavolim o ono to n am tome koristi. 13 Iv 13,34.

12. O dvije vrsti ljubavi govorim. Je d n a je duhovna, je r, ini se, nikakva stvar ne dira ulnost i njenost nae naravi tako da bi joj oduzim ala istou. I d ru g a je duhovna, a uz nju je naa ulnost i slabost, ili dobra ljubav, koja se ini d a j e doputena, kao to je ona izm eu roaka i prijatelja. O toj je ve neto reeno N. 13. O onoj duhovnoj elim sada govoriti, u kojoj nem a nikakve strasti, je r ako ove potonje ima, potpuno je porem een sav ovaj sklad. A ako se uzdrljivo i razborito ophodim o s kreposnim osobama, napose s ispovjednicima, to je korisno. Ali ako se kod ispovjednika prim ijeti da naginje kojoj tatini, budite oprezne prem a svemu i ni u kojem sluaju, pa m akar to bili valjani razgovori, nem ojte ih voditi s njime, ve se kratko ispovjedite i zavrite. A najbolje bi bilo rei poglavarici d a se vaa dua ne osjea dobro s njim e i prom ijeniti ga. T o je najzgodnije, ako se to m oe uiniti, a da se ne dira u njegovu ast. 14. U takvim i slinim sluajevima, kada bi vas neastivi m ogao smesti u nelagodnim stvarima i kada se ne zna kakav bi se savjet prihvatilo, najbolje e biti n/nastojati porazgovarati s nekim tko je uen, je r se, ima li potrebe, za to daje privola, te se ispovjediti kod njega i initi ono to ree u dotinom sluaju, zato to lii se jak o moglo pogrijeiti, kad bi bilo nem ogue ne pruiti neki lijek. Koliko li se pogreaka napravi u svijetu zato to se stvari ne rjeavaju uz kakav savjet, posebice kada se radi o tom e da se nikoga ne povrijedi! Nedopustivo je ne pruiti neki lijek, jer kada neastivi otuda zapone, nije ba bezazleno, ako ga se odm ah ne sprijei. Sloga je ono to sam rekla, da se uznastoji razgovarati s drugim ispovjednikom, najsigurnije, ako postoji m ogunost za to, a ja se uzdajem u G ospodina da e je biti.

1' C ijeli j c ovaj o d lo m a k S p is a te ljic a ic m c ljito iz m ije n ila , n e z a d o v o ljn a d r u g o m r e d a k c ijo m ( r u k o p is iz V allad o lid a), is trg n u ta j c cijeli list iz v la stito g a a u to g ra f a i z a m ije n ila g a o n im to s a d a ita m o . Ip a k , p rv a re d a k c ija (ru k o p is iz E sco riala) j c i d a lje za n im ljiv a i z b o g lo g a je p r e n o s im o u c ijelo sti: ...druga je duhovna i sjedinjuje u sebi ?iau ulnost i slabost; je r radi se o tome: ova dva naina da- se ljubimo, a. da se ne. umijea n ika kva strast, je r kada bi to bilo, posve bi bio poremeen taj sklad. A ako p a k um jereno i razborito postupam o s ljubavlju koju sam spom enula , sve j e vrijedno, je r ono to nam se ini da- je ulnost, pretvara se u krepost. N o , toje tako zamreno da ponekad nem a toga tko bi to shvatio, a posebice ako se radi o nekom ispovjedniku, jer osobe koje se bave m olitvom , ako vide d a je svet i da shvaa n ain njihova ponaanja, vrlo g a zavole. Tu p a k neastivi podmee niz skrupula, to ja k o uznem iruje duu, a to i hoe; posebice, ako je ispovjednik dovede do vee savrenosti, toliko je stee da ga. na kra ju napusti. I ne prestaje je uznem irivati ona napast n i s drugim , n i s treim. On o to kod toga. moete uiniti jest, nastojati da ne zaokupljate misao time da li ljubite ili ne ljubite, ve, ako budete ljubile, ljubite. Jer; budui da gajim o ljubav prema, onome tko ini kakva dobratijelu, pa. zato onoga tko nastoji i radi n a tome da. ih ini dui, ne bismo trebale ljubiti? Dapae, drim da mnogo koristi ako se ljubi ispovjednika, ukoliko je svet i duhovan i vidim da p u n o dri do toga da napreduje moja dua. Jer, naa, je slabost takva da nam kadikad vrlo koristi provesti u djelo vrlo velike stvari u sluenju Bogu. A ko p a k nije o n a ka v ka k a v sam. rekla, tu se nalazi opasnost i moe nanijeti ja k o veliku tetu, ako shvati da. se g a ji naklonost prem a njem u, a u strogo zatvorenim kuam a vise nego u drugim a. A budui da e se teko uvidjeti koji je takav, potrebna, j e p a n ja i oprez. Jer, rei da on ne shvati da postoji naklonost i da m u to ne kaete bilo bi najbolje; a li neastivi tako umjeno stee da to ne doputa, je r sve ono to bude trebala ispovjediti, init e joj se d a je ba to i d a je d u n a to ispovjediti. Zato bih htjela, da. smatrate da to nije nita, i da, se n a to ne obazirete. Pamtite ovo upozorenje: ako kod ispovjednika budete vidjele da je sve to govori n a korist vaoj dui i ne budete li vidjele ili prim ijetile druge tatine (to odmah prim ijeti ona koja se ne gradi ludom ), te vidite d a je bogobojaza.n, ni zbog kakve napasti koju budete doivjele, poradi velike naklonosti, nemojte se uznem irivati, je r ka.da se neastivi umori, to e ga m inuti. A li ako kod ispovjednika budete vidjele da. naginje kojoj tatini u onome to va m se kae, smatrajte sve sum njivim i nikako - p a m akar to bili razgovori o m olitvi ili o B o g u ~ nemojte ih voditi s njime, nego se kratko ispovjedite i. za,vrite; a. najbolje bi bilo rei M ajci da. se vaa dua s njim e ne osjea dobro i prom ijeniti ga. T o je najzgodnije, ako im ate prilike, a j a se uzdajem u, Boga da e je biti, te k tome poduzeti to bude mogla da. ne razgovara s njime, p a m akar predosjeala smrt. - N a sta v lja s br. 15. C ije lo g a br. 14 n ije b ilo u p rv o j red ak c iji.

15. Znajte d a je ovo ja k o vano, je r je stvar opasna, pakao i propast za sve. Zato i kaem da ne ekate dok vidite veliko zlo, nego ga u zaetku sprijeite svim sredstvima kojima budete mogle i unijele. J a to m irne savjesti mogu rei. No, uzdajem se u G ospodina da nee dopustiti da osobe koje stalno budu zauzete molitvom postanu naklone ikome, osim onom e tko je odani sluga Boji, to je posve sigurno, ili pak onda nisu ni od molitve ni od savrenosti, p rem a onome, to se ovdje hoe. Je r, ako budete vidjele da ne razumije va govor i da nije sklon govoriti o Bogu, ni ljubiti ga neete moi, je r nije vama nalik. Ako pak jest, uz vrlo m alo prilika kojih e ovdje biti, ili e biti jako priprost ili pak nee htjeti unositi nem ir ni sebi ni Bojim slubenicama, 16 . Budui da sam ve poela govoriti o tome, a to je - kako sam rek la1 veliko zlo koje neastivi moe nainiti, a kasno se primijeti, p a se tako postupno moe unititi savrenost, a da se i ne zna odakle. J e r ako o n 1 0 hoe dati povoda tatini zato to je i sam ima, sm atrat e sve nevanim i kod drugih. Bog nas oslobodio, za Njegovo Velianstvo, slinih stvari. Svim bi redovnicam a to bilo dostatno da ih zbuni, je r im njihova savjest govori suprotno od ispovjednika, p a ako ih se sili da imaju samo jednoga, ne znaju to da rade ni kako da se smire, zato to im onaj, koji bi i trebao smirivati i lijeiti, nanosi zlo. Mnotvo takvih ja d a m o ra biti na nekim mjestima. Vrlo mi je to teko, p a se zato nem ojte zgraati to se toliko trudim da vam ukazem na tu opasnost17.

15 U b r . J4. !l> O n: is p o v je d n ik . U p r v o j re d a k c iji j e za v rav a lo ovako: Vidjela sam u sam ostanim a velikog ja d a s te s tr a n e - prem da ne u mome - pa su me potakle n a veliko saaljenje.

N astavlja o ispovjednicima. - Govori koliko je vano da budu -ueni. 1. Ne dao G ospodin nikom e iskusiti u ovoj kui m uku koja je spom enuta, za Njegovo Velianstvo, da se nade sputane due i tijela, ili pak da poglavarica bude u prijateljskim odnosim a s ispovjednikom, pa da se ni njem u o njoj, ni njoj o njem u ne usudite nita rei. T ada e doi do napasti da se prestanu ispovijedati veliki grijesi zbog straha od uznem iravanja. Oslobodio me Bog zla kakvo tu moe nanijeti neastivi! Kako lije skupo sputavanje i astoljublje! Naime, tim e to razgovaraju samo s jednim ispovjednikom, misle da stjeu m nogo za red i veliku ast za samostan, a neastivi uspijeva tim putem zavoditi due, je r ne moe drugim . Ako pak trae drugoga, ispada da se tim e gubi sklad u zajednici, ili pak ako nije iz istoga Reda, pa m akar bio svetac, i samo ophoenje s njim e ini im se da ih poniava1 . 2. Takvu svetu slobodu traim ja za ljubav G ospodnju od one koja bude najstarija2. N eka se uvijek pobrine s biskupom i s provincijalom 3 da, osim s redovnim ispovjednicima, nastoje, kako ona tako i sve ostale razgovarati s uenim ljudima i ispovijedati im svoje due, a posebno ako sami ispovjednici nisu takvi, pa m akar kako dobri bili. Uenost je nadasve vana za pojanjavanje svega. Bit e mogue da se ije d n o i drugo nae skupa kod nekih osoba. Sto vam vie milosti G ospodin udijeli u molitvi, to je potrebitiji vri temelj vaim djelima i molitvi. 3. Ve znate da kam en temeljac m ora biti zdrava savjest, i to da se svim svojim snagama m orate oslobaati m alih grijeha i slijediti ono to je najsavrenije. init e se da to bilo koji ispovjednik zna, a to je zabluda. Meni se dogodilo da sam s jednim razgovarala o pitanjim a savjesti, a bio je odsluao sva predavanja iz teologije, i nanio m ije toliko tete u nekim stvarima govorei mi da nisu nita; a znam da m e nije htio
U p rv o j r e d a k c iji j c b ila n a p is a n a s lin o m iro n ijo m : A ko nije iz Reda, pa m akar bio sveti Jeronim , odm ah se usprotive iz cijeloga Reda. - H va lite Boga, keri, poradi ove slobode koju im ate da ete moi - premda, ne mora biti s m nogo n jih - ophoditi se s nekim a, p a ak ako i n e budu redovni ispovjednici, koji e va m razjasnili sve. Z a n im ljiv o je p rim ije titi ( la je u o v o m o sjetljiv o m p ita n ju c rk v e n o z a k o n o d a v stv o n a k ra ju d a lo za p ra v o sv. T e reziji. Koja bude ruijstarija : p o g la v a ric a . Ili provincijal, d o d a la j e S v etica iz m e u re d a k a . U tre o j re d a k c iji (to le d s k i r u k o p is ) S v etica je, o sim lo g a , p r e c r ta la biskup i n a p is a la prelat. - C i j e l i je ovaj o d lo m a k im a o d ru g a iji s m is a o u p rv o j re d a k c iji: neka u vijek nastoji razgovarati s onim koji bude uen i neka to nastoje njezine redovnice. Oslobodio vas Bog, koliko god duha vam se uini da im a i bude g a u istinu im ao, dali se u svem u voditi od njega, ako nije uen.

dovesti vi zabludu, niti je imao zato, no nije bolje znao. T o isto mi se, osim s ovim, jo s drugom dvojicom ili trojicom dogodilo1 . 4. T a istinska spoznaja o savrenom vrenju zakona Bojega sve je nae dobro; na njem u vrsto poiva molitva, bez tog vrstog temelja cijela je zgrada prom aena. Ako vam ne daju slobodu da se ispovijedate i razgovarate o stvarima vae due sa slinim osobama, [uinite] kako sam rekla". A usuujem se k tom e rei, m akar ispovjednik posjedovao sve, da se koji p ut uini ono to sam rekla, je r moe biti da se ispovjednik vara, a dobro je a se sve ne dovedu u zabludu zbog njega. Nastojei uvijek da to ne bude protiv poslunosti, j e r lijeka im a za sve, a osobito vrijedi za due, dobro je zato potruditi se na nain na koji se bude moglo. 5. Sve ovo to sam rekla tie se poglavarice, pa je ponovno molim, s obzirom da se ovdje ne trai druga utjeha osim za duu, d a se u tom e pobrine za njezinu utjehu zato to su raznovrsni putovi kojima Bog vodi, a ispovjednik ih ne m ora znati sve. Je r, tvrdim da nee uzm anjkati svetih osoba koje e htjeti s vama razgovarati i tjeiti vae due, ako ste onakve kakve trebate biti, pa m akar bile jadne. Je r O naj koji odrava vae tijelo, probudit e ih i dati volju onom e tko e prosvijetliti vae due i zalijeiti to zlo, kojega se ja jak o bojim. Jer, kada bi neastivi pokuao ispovjednika napastovati da ga zavede u zabludu glede kakva nauka, im sazna ovaj da se razgovara i s drugim a, uzdrat e se i bolje e paziti na sve to radi. Kada se neastivome oduzm e taj ulaz, ja se uzajem u Boga d a drugoga nee imati u ovoj kui. Zato molim, za ljubav Gospodnju, biskupa, koji bude, da dopusti sestram a tu slobodu i da im je ne oduzima, kada te osobe budu takve da posjeduju znanje i dobrotu, to se brzo prim ijeti u tako m alom e mjestu kakvo je ovo'\ 6. Ovo to sam ovdje rekla vidjela sam i spoznala, te razgovarala o tom e s uenim i svetim osobama koje su traile ono to najbolje odgovara napredovanju savrenosti u ovoj kui. Meu opasnostim a - kojih ima dok ivimo - sm atram d a je ova najm anja7. No, neka nikada ne bude vikara8 koji bi se mijeao u stvari kue, niti ispovjednika koji bi imao tu slobodu, ve neka oni budu za to a bdiju nad povuenou i potenjem kue, te nad izvanjskom i unutarnjom dobrobiti, zato da to kau poglavaru bude li trebalo, ali ne da budu predstojnikom . 7. T o se sada i provodi, i ne samo po mom nahoenju; je r biskup kojega imamo, i kojemu srno podreene (zato to se iz m nogo razloga nismo stavile pod
' V id je li M o j ivot., 6. p o g l., br. 4; 4. p o g l., br. 7; 5. p o g l., br. 3; 8. p o g l., br. 11; 2(5. p o g l-, br. 3. L a k o n iz a m o v e re e n ic e je o b u h v a a o s lje d e e r e e n ic e iz p rv e re d a k c ijc : Tako je potrebno da se ophodite s ljudim a od duha i m a n ja . Ako ne budete mogle da ispovjednik posjeduje sve to, na. vrijem e se pobrinite za druge; a ako vam moda zapovjede da se ispovijedale kod drugih, bez ispovijedi razgovarajte s osobama slinim, onim a koje spominjem . - J e d a n o d c e n z o ra , n a k o n io j e d e b e lo p o d v u k a o tek st a u to g r a f a , p rib ilje io j e n a rubu: To je d o b r o ; je r im a n e k ih d u h o v n ih u ite lja koji, z a to d a n e p o g rije e , o k riv lju ju za n e a stiv e sve d u h o v e koji p o s to je , a u to m e jo v ie g rije e , j e r g u e d u h o v e G o s p o d n je , k a k o k a e A p o sto l . 6 P rva re d a k c ija je n a s ta v lja la :... neka. im ne prijei da. se katkada ispovjede kod n jih /kod uenih f i da razgovaraju o svojoj m olitvi, ak ako i bude ispovjednika; je r zn a m da, to pogoduje mnogim, stvarim a, a teta koja, moe biti n ika kva j e u usporedbi s velikom i prikrivenom , i gotovo bez lijeka, da tako kazein, koja je u protivnome. Jer; toga, ima, u samostanvna.: dobro se brzo srui, ako ga se paljivo ne uva,, a zlo, ako jedanput, zapone, ja k o se teko odstranjuje, zato to n a vika brzo postane obiaj i svojstvo nesavrenih stvari. S lo b o d a iz b o ra is p o v je d n ik a . s Vihor: p r e d s to jn ik o v la te n o d b is k u p a ili p ro v in c ija la . U sp . p is m o u p u e n o P G r a c ia n u (B. M. ( . 3 5 0 , br. 1) s u p u ta m a za v o e n je k a rm e ii a n k i.

nadlenost Reda)9, a prijatelj j e svih redova i svetosti i veliki sluga Boji (zove se Alvaro Mendoza, vrlo plem enita roda, i vrlo je sklon pom aganju ove kue n a sve naine)10, sazvao je ljude od znanja, du h a i iskustva, te je ovo odlueno. Bit e pravo da se poglavari koji dou sloe s ovim miljenjem, je r je od strane tako dobrih to odobreno, te s m nogo molitava od G ospodina traeno da baci svjetlost na ono to je najbolje i, prem a onom e to se do sada vidi, zacijelo je tako. N eka se G ospodin udostoji to uvijek prom icati da bude na Njegovu veu slavu, amen.

U p rv o j re d a k c iji j c n a sta v lja la , in z istira ju i: Jer, kako kaem , nalo se p u n o razloga da ovo bude najbolje, n a ko n to ih se sve razmotrilo, te da je d a n ispovjednik ispovijeda. redovito, bio i kapelan, ako j e takav; isto tako, kada bude potrebe kod koje due, da se moe ispovijedati kod osoba kakve su spom enute , 5 time da ih im enuje sam prelat ili p ak, bude li M ajka takva, da biskup koji b udi, iviadne u tome povjerenja u n ju , po njezin o j odredbi. Jer, kako vas je malo, malo ete vrem ena . oduzeti bilo kome. Ovo je odlueno nakon p u n o molitve m nogih osoba i moje - prem da bezvrijedne - i od osoba velike uenosti, razbora i molitve , pa se tako i uzdajem u Gospodina da je to najpogodnije. V idjeti M o j ivot, 33. p o g l., br. 16. - P o h v alu D. A fvaru, koju je o v d je isk az ala S v etica, p r e k r i ila jc o n a s a m a u lo le d s k o m ru k o p is u , k a d a je p r ip r e m ila k n jig u /.a o b ja v ljiv an je, a ta k o e r i u m a d r id s k o m ru k o p is u . Z a d r a la j u jc u ru k o p is u iz S a la m a n k e .

Vraa se na predmet o savrenoj ljubavi koji je naela. 1. Jak o sam se zapriala, ali toliko je vano ono s to je reeno da m e onaj, koji to bude shvatio, nee optuiti. Vratim o se sada ljubavi koju je dobro da m eusobno gajim o1 , onoj za koju kaem d a je ista, duhovna. Ne znam a li znam ono o em u sada govorim. U najm anju ruku mi se ini a nije p o trebno m nogo o njoj govoriti, je r je m alo onih koji j e posjeduju. Onaj kom e je G ospodin b ude dao, neka Mu zahvali je r zacijelo posjeduje veliku savrenost. O njoj, dakle, elim neto rei. M oda to bude prikoristilo; je r ako stavimo p red oi krepost, zagrije se za nju onaj tko je eli i nastoji je stei. 2. Dao Bog da je uspijem shvatiti, a uz to i iskazati, je r niti znam koja je duhovna, niti kada se uplee sjelna, niti pak znam kako se uputam govoriti o tome. T o je isto kao kada netko uje govor izdaleka, pa ne razumije ono to se govori; takva sam ija , je r kadikad ne m oram razum jeti ono to govorim, a G ospodin hoe da bude dobro izreeno. Ako pak kadikad bude besmislica, posve je svojstveno m eni da ne uspijem ni u emu. 3. ini mi se, eto, da kada neku osobu Bog dovede do jasn e spoznaje o tom e to je svijet, i kakav je svijet, i da postoji drugi svijet, i kakva je razlika izm eu jed n o g a i drugoga, i da je je d n o vjeno, a drugo sanjano, ili pak to znai ljubiti Stvoritelja ili stvora (spoznati to iskustveno neto je posve razliito nego o tom e misliti i to vjerovati), ili pak vidjeti i iskusiti to se dobiva s jed n im i gubi s drugim , i sto je Stvoritelj, a to stvor, i m noge druge stvari o kojima G ospodin poui onoga koji se hoe dati pouiti od N jega u molitvi ili kojega Njegovo Velianstvo hoe. J e r ovi ljube posve drugaije od nas koji do toga nism o doli. 4. Moe biti, sestre, da vam se uini d a je govoriti o tom e neum jesno i da kaete da te stvari koje sam spom enula ve znate. Dao G ospodin da bue tako, te da to znate onako kako valja i da im ate to utisnuto u vaoj nutrini. Pa ako to znate, vidjet ete da ne laem kada kaem, a onaj kojega je G ospodin doveo do toga, posjeduje tu ljubav. Osobe koje Bog dovede do toga stanja plem enite su due, uzviene due; ne zadovoljavaju se tim e da ljube tako ja d n e stvari kao to su ova naa tijela, koliko god ona lijepa bila2, koliko god drai imala, p rem d a to godi oku, ali a bi se na

N a d o v e z u je se n a te m u iz 4. p o g l., br. 13. - S v elica j e b ila n a p isa la : d o b ro j e i doputeno.... U ru k o p is u iz fo le a S vetica j e d o d a la ovaj u m e ta k : hnzevi ljubav koja potinjava i vee.

njima zadravale, to ne, ve da slave Stvoritelja. Hou rei, zadravali se iako da hi ih radi toga ljubile; inilo bi im se da ljube beznaajnu stvar i da poinju ljubiti sjenu; postidjele bi se samih sebe i ne bi imale obraza, a da se jak o ne zasrame, rei Bogu da Ga ljube. 5. Rei ete mi: Takvi nee znati ljubiti, ni uzvratiti naklonou kakvu se prem a njim a bude imalo. U najm anju ruku malo im je stalo do toga d a je imaju. Ako ih katkada na tren narav ponese tim e da se povesele to su ljubljene, im dou k sebi, uviaju d a je to besmislica, ukoliko se ne radi o osobama koje e prikoristiti njihovoj dui, ili poukom ili motivom. Sve ih druge naklonosti zam araju, je r shvaaju da im nim alo ne koriste i da bi im m ogle tetiti; no, zbog toga im ne prestaju biti zahvalne i uzvraati im tim e to ih preporuuju Bogu. Prihvaaju to kao stvar koju prebacuju na G ospodina, preporuujui Mu one koji ih ljube, je r shvaaju da dolazi otuda to im se ini da se nem a to ljubiti, a zatim prom isle a ih ljubi Bog i preputaju Njegovom Velianstvu da to plati i m ole Ga to: time oslobaaju sebe i misle da to vie nisu dune. A ako se dobro pogleda, ukoliko se ne radi o osobam a za koje kaem da nam mogu prikoristiti da steknem o savrena dobra, ja kadikad pomiljam kakvo li veliko sljepilo donosi ta elja da nas ljube. 6. Shvatite, dakle, da kada traim o ljubav od neke osobe, to biva na neku nau korist ili zadovoljstvo, a one savrene osobe ve su pregazile sva dobra i lagodnosti koje svijet moe pruiti i dati. T a su zadovoljstva takva da ih, pa m akar one ne htjele, da tako kaem, ne m ogu imati, bivaju li izvan Boga ili razgovora o Bogu. Prem a tome, kakve koristi m ogu imati od toga da budu ljubljene? 7. im im se ukae ta istina, sami se sebi smiju zbog m uke koju im je nekada zadavalo to da li im se na njihovu naklonost uzvraalo ili nije. Makar bila i d obra naklonost, ubrzo nam biva posve naravno poeljeti da nam ona bude plaena. im je se naplati, pretvori se u slamu, sve je samo zrak i tako neznaajno a sve odnosi vjetar; je r, nakon to su nas m nogo ljubili, to nam preostaje? Prem a tome, ako nije na korist njihove due, zato to vide d a je naa narav takva da se brzo zam ore, ako nema kakve naklonosti, osobam a koje sam spom enula svejedno je da li su ljubljene ili ne. Uinit, e vam se da takvi ne vole nikoga, niti znaju, osim Boga. Kaem da lju b e 1 mnogo vie, te s istinskijom ljubavlju, i s vie ara i s korisnijom ljubavlju; konano, lo je ljubav. A takve su due uvijek znatno sklonije davati vie nego to prim aju. ak im se to dogaa i sa samim Stvoriteljem. Hou rei d a je to ono to zasluuje ime ljubavi, je r su joj one niske naklonosti preotele ime. 8. Isto e vam se tako postaviti pitanje - ako ne ljube stvari koje vide, ime se zanose? Istina je da ono to vide ljube, a oduevljavaju se za ono to uju; no, stvari koje vide, postojane su. Ovi pak, ako ljube, prelaze preko tijela i u p iru oi u due i gledaju ima li se to ljubiti. Ako toga nem a, a prim ijete li neki zaetak ili m ogunost da e, ako kopaju, u tom rudniku nai zlato, i ako ga vole, nije im taj posao teak. Nikakva stvar im se nee preprijeiti koju ne bi uinili za dobro te due, zato to ele ustrajati u tom e d a je ljube i zato to jak o dobro znaju d a je to nem ogue, ako n e

P o n o v n o fo rm u lira p ita n je p o s ta v lje n o n a p o e tk u br. 5. - R ijei: kaem da ljube dodala je S p is a te ljic a n a r u b u . M e u tim , u p o s lje d n jo j reviziji k n jig e (to le d s k i ru k o p is ) p re p r a v ila je u m e ta k : i s vie ara o v ak o : prem da bez ara.

posjeduju d obra i ako puno ne ljube Boga. A kaem d a je to nem ogue, pa m akar je jo vie obvezivala, i um rla ljubei i uinila joj sva dobra djela koja bude m ogla i imala sve priro d n e drai skupa; nee imati snage volja, niti e je moi uiniti trajnom . Ve zna, i iskusila je to je to. Nee zaigrati na krivu kartu'1 . Vidi da nisu za to da budu skupa i d a je nem ogue ustrajati u tom e da se m eusobno ljube, zato to je to ljubav koja e zavriti sa ivotom, ako onaj drugi ne potuje Boji zakon, te shvaa da ga ne ljubi, i da m oraju krenuti svatko n a svoju stranu. 9. A onu ljubav koja samo ovdje traje, dua onih kojim a je G ospodin usadio istinsku m udrost ne cijeni vie nego to vrijedi, ak ni toliko. J e r onim a koji vole uivati u stvarima ovoga svijeta, lastima, astima i bogatstvima, vrijedit e neto, ako taj posjeduje neko bogatstvo ili je sklon zabavi i razbibrizi; ali onom e tko ve sve to prezire malo e ili nita biti stalo do toga. Ovdje, dakle - ako im a ljubavi - to je elja da tu duu pripravi da bude ljubljena od N jega; je r, kako kaem, zna da nee ustrajati u tom e d a je ljubi. T a je ljubav na svoj nain skupa. Ne suspree se da uloi sve to moe da bi se okoristila; izgubila bi tisuu ivota za m akar malo njezina dobra. O prem ila ljubavi, koja oponaa Predvodnika ljubavi, Isusa, nae dobro!

Z aigrati na krivu, k a r tu : p re v a r ili sc. - N isu za ujedno: n e isp u n ja v a ju u v jc (c a ive z a je d n i k i i slo n o ili nisu je d a n za d ru g o g a . D a bude ljubljena: zn a i d o s to jn a d a b u d e lju b lje n a . - Kako kazein: u br. 8. - j e d a n o d c e n z o ra lo e je isp ra v io a u to g r a f, a n je g o v je is p ra v a k p rih v a tio fray L uis (str. 3 9 ), te g a k o p ira li svi izd av ai, a k i P. S d v erio .

U kojem raspravlja o istom predmetu, o duhovnoj ljubavi, i daje nekoliko naputaka kako d a je se slekne. 1. udna je stvar koliko je ova ljubav zanosna, koliko suza stoji, koliko pokore i molitve, koliko brige da se preporui svima onim a za koje misli da e jo j koristil i kod Boga; kakva svakidanja elja da napreduje i neko nezadovoljstvo, ako se ne vidi d a napreduje. Ako joj se uini da se popravila, pa zatim vidi da malo nazaduje, ini joj se da ne moe imati zadovoljstva u ivotu; niti jede, niti spava, a da je ne mori ta b rig a1 ; uvijek u strahu da li e se dua koju toliko ljubi izgubiti i da li e se rastati zauvijek, je r im do zemaljske sm rti nije nim alo stalo, zato to se ne eli vezati uz ijednu stvar to jed n im dahom nestaje iz ruku, a da se ne moe uhvatiti. T o je kako sam rekla2 - ljubav kod koje nem a ni m alo ni m nogo vlastitoga probitka; sve io eli i hoe je st to da vidi duu obogaenu nebeskim dobrim a. T o je ljubav, a ne ova ja d n a ovdanja ljubljenja, a da i ne spom injem ona loa, jer od njih neka nas Bog oslobodi. [ 2.] O tom e d a je to pakao ne treba se ni truditi dokazivati, je r se ne moe prenaglasiti njegovo ni najm anje zlo. Ovo, sestre, nem am o zbog ega ni izustiti, niti misliti da postoji na svijetu, niti sluati o njoj ni u ali ni u zbilji, niti pristajati da se pred nam a raspravlja ili pria o slinim n aklono stima. Ni za to to nije dobro, a m oglo bi koditi ak i sluanje o tome. Radije o onim doputenim a, koje sam spom enula, onim a koje gajimo je d n e prem a drugim a ili prem a roacim a i prijateljicama. Sva je naa elja u tom e da nam ne u m re '; ako njih boli glava, ini se da nas boli dua; ako ih vidim o u nedaam a, ponestane strpljenja, i sve tako redom . 3. Ova druga ljubav nije takva. Iako se u poetku osjeti p riro d n a slabost, ubrzo i .izum progleda da li je to dobro za onu duu, d a li se obogauje krepou i kako je obnosi; moli Boga da joj dade strpljivosti i d a je zaslui u tegobama. Ako vidi d a je ima, nije joj nimalo teko, dapae, veseli se i tjei, prem d a bi to radije podnosila, nego gledala nju kako je podnosi kada bi joj m ogla dati svu zaslugu i dobit koja je u irpljenju, ali ne zato d a je zabrine ili uznem iri.
Iz m e u r e d a k a je S vetica d o d a la u to le s k o m r u k o p is u : ne treba shvatiti d a je to s u n u ta rn jim nemirom. li (>. p o g l., br. 6 i 9. U to le s k o m ru k o p is u S p isa te ljic a j e p r e u r e d ila ovaj o d lo m a k ta k o d a glasi: neka naa naklonost bude takva da n am ne oduzme v a r i slobodu.

4. Ponovno k aem 1 da ta ljubav slii onoj koju je p rem a nam a gajio dobri ljubitelj Isus i oponaa je. Na taj nain, je r prihvaaju sve tegobe, toliko koriste da i ostali od njih imaju koristi, a da se ne mue. T im e m nogo dobivaju oni koji uivaju njihovo prijateljstvo. I vjerujte, ili e se prestati druiti s njim a - govorim o posebnom prijateljstvu - ili e pak uspjeti s naim G ospodinom da idu istim putem , jer idu u istu zemlju, kao to j e to uinila sveta M onika5 sa svetim Augustinom . N e podnosi njihovo srce da se s njim a postupa dvolino, je r im, ako vide skretanje s puta ili kakve pogreke odm ah to kau. D rugo i ne mogu. A nee li se u tom e popraviti, niti im se ulaguju, niti im ita preuuju: ili e se oni popraviti ili e raskinuti prijateljstvo, je r nee to moi podnositi, niti se smije podnositi: za jed n o g a i za drugoga to je stalan rat. Ako ne m are za cijeli svijet, niti vode rauna da li slue Bogu ili ne, zato to su sami sobom obuzeti, sa svojim prijateljim a to ne mogu raditi, niti im se ita prikriva; vide i najsitnije pogreke. Kaem da nose vrlo teak kri'1 . 5. H tjela bih d a j e taj nain ljubljenja m edu nam a. M akar u poetku ne b ude tako savreno, G ospodin e ga usavravati. Sve da i bude neto njenosti, to nee nakoditi, b ude li to uopeno. Dobro je i p o trebno kadikad iskazivati njenost u ljubavi, ak je i posjedovati, te suosjeati s nekim tegobam a i boljeticam a sestara, pa m akar one bile posve male. Je r, kadikad se dogaa da jednoj posve m ala stvar zada takvu bol, kakvu drugoj ne bi zadala ni velika tegoba, pogotovo onim osobam a koje su po prirod i takve da im teko padaju posve m ale stvari7. Ako ste vi drugaije, nem ojte a da ne suosjeate s njima. Moda nas na G ospodin hoe potedjeti tih muka, a im at emo ih u dm gim stvarima, koje su nam a teke - m akar to po sebi i bile - a nekoj e drugoj biti lake. Prem a tome, o tim stvarima nem ojm o suditi po sebi, niti sebe prosuujm o u onom vrem enu, kada nas je, m oda bez naega truda, G ospodin uinio jaim a, ve se prosulujmo po onom vrem enu kada smo bile slabije. 6. Shvatite da je ovo upozorenje vano zato da bismo znale suosjeati u tegobam a naih blinjih, koliko god one bile male, napose za one due koje su spom enute8, je r njim a se, kako su eljne tegoba, sve ini malo. Isto tako, jak o je potrebno pripaziti da se osvrne na sebe, kada je bila slaba i da uvidi, ako nije takva, da to ne dolazi od nje. Jer, neastivi bi tu m ogao ohladiti milosvdnosc prem a

4 V id je li o n o io je r e e n o na k ra ju 6. p o glavlja. Am onica, p i e S velica. (l S v elica jc o v d je iz o stav ila j e d a n z a n im ljiv o d lo m a k iz p rv e re d a k c ije : A h, sretnih Li dua koje su ljubljene od takvih ! Sretnog li dana kada su ih upoznale! A h, Gospodine moj, ne biste li m i udijelili milost da bude mnogo onih koje bi me tako ljubile? Z asigurno, Gospodine moj, radije bih to postigla negoli da budem ljubljena od svih kraljeva i gospode na svijetu; i to s razlogom, je r ovi nas nastoje, n a sve naine koje viogu, u in iti ta kvim a da zagospodarimo sam im svijetom i da nam budu podlone sve njegove stv a r i Kada budete upoznale koju slinu osobu, sestre, kako god bude mogla, neka Majka, uznastoji da razgovara s vam a. L jubite takve koliko god hoete. M ora da ih j e malo, a li Gospodin i dalje hoe da sh va ti kada postoji netko tko doe do savrenosti. O dmah e vam biti reeno da to nije potrebno, d a je dosta im ati Boga. Dobro je sredstvo da se im a B oga ophoditi se s N jegovim prijateljim a; uvijek se izvlai velika dobit, j a to zn a m iz iskustva; jer, nakon. Gospodina, ako nisam u p a k lu , to je zbog slinih osoba zato to sam se ja k o oduevljavala time da me preporuuju B ogu, a to sam. i nastojala. Sada se vratim o onome emu smo krenule. 7 P rva re d a k c ija n asta v lja : I nemojte se prestraiti; je r neastivi je m oda u to uloio svoju mo snanije zato da v i osjetite velike m uke i napore. 8 V ano j e o v o u p o z o re n je ... za due koje su spomenute u br. 4.

blinjima i navesti nas na to da pom islim o d a je savrenost ono sto je nedostatak. U svemu m oram o biti oprezne i budne, je r on nikada ne spava, a oni koji su postali savreniji jo i vie, zato to su napasti jo prikrivenije, je r se ne odvauje n a to drugo, p a se teta i ne prim ijeti prije nego to je nainjena, ako se - kako kaem nije na oprezu. Konano, stalno je potrebno bdjeti i moliti, je r da se razotkriju ove smicalice neastivoga i da ga se natjera da se otkrije, nem a boljega lijeka nego to je molitva9. 7. Nastojte se, isto tako, veseliti sa sestram a za njihova odm ora, kada j e on potreban i u uobiajeno vrijeme, m akar vam i ne bude po volji, je r kada se postupa razborito, sve je savrena ljubav10. Isto tako, jak o je dobro da im ate samilosti nad nevoljama drugih; pazite da kod toga ne uzm anjka razbora u stvarima koje bi bile protiv poslunosti. M akar se kojoj uini otrim ono to zapovjedi poglavarica, neka lo ne pokazuje i neka to ne daje nikom e do znanja, osim samoj poglavarici, s poniznou, je r ete napraviti veliku tetu. I znajte razabirali koje su to stvari zbog kojih treba aliti i saalijevati sestre, i neka vam uvijek bude ao zbog bilo kakva nedostatka koji vidite kod sestre, ako je bjelodan. O vdje se pokazuje i dobro vjeba ljubav u tom e d a je se zna podnositi i ne zgraati se nad njom, je r e tako uinili i druge s onim a koje vi budete imale, zato to e i onih, kojih vi niste svjesne, zacijelo biti znatno vie. P u n o je preporuujte Bogu i nastojte odravati s velikom savreno u krepost suprotnu nedostatku koji se pokae kod druge. T ru d ite se u tom e zato da se onoj drugoj pokae djelom ono to m oda rijeju nee shvatiti, niti e joj koristiti, pa m akar bila kazna; a ja k o se hvata to to je d n a ini ono to vidi da drugu krasi krepou. T o je dobar naputak; nem ojte ga zaboraviti. 8. Ah, kako li e biti dobra i istinska ljubav one sestre koja moe kori liti svima, zapostavljajui svoju korist zbog koristi drugih, napredovati u svim krepostim a i s velikom savrenou odravati svoje Pravilo! Bolje e biti ovo prijateljstvo nego sve njenosti koje se mogu izrei, je r se ne rabe, niti se smiju rabiti u ovoj kui, kao to su ivote moj, duo moja, dobro moje, niti druge sline rijei kojima je d n u nazivaju ovako, a drugu onako. Ove njene rijei ostavite za vaega Zarunika, je r rako p u n o trebate biti s N jime i tako nasamo, zato to ete se svime lime trebati koristiti, budui da Njegovo Velianstvo to doputa. Ako su ovdje m nogo rabljene, ue raznjeuju toliko G ospodina. Osim toga, nem a ni zbog ega. To je vrlo enskasto, a ja ne bih htjela, keri moje, da u iemu budete takve, niti da tako izgledate, ve kao snani muevi. Je r, ako uinite sve to moete, G ospodin e vas uiniti takvima da e preneraziti i mukarce. A kako lije to lako Njegovom Velianstvu, budui da vas je stvorio iz niega! 9. T akoer je dobar znak ljubavi nastojati ih oslobaati tru d a i preuzim ati ga na sebe u kunim poslovima, a i radovati se i puno hvaliti G ospodina zbog rasla koji se vidi u njihovim krepostim a. Sve te stvari, ne raunajui veliko dobro koje donose

A lu zija n a (Iva sav je ta G o s p o d n ja : M t 20,41 i 17,20.


10

U p rv o j su re d a k c iji slije d ila ova d v a d e lik a tn a p r io p e n ja : / tako, hotei govoriti u onoj koja nije toliko j to lik o sa v re n a ], zato to ne nalazim p u ta u ovoj k u ti da m i se uini kako e biti dobro da. je imamo m edu am a; jer, ako je za dobro, kako kaem , sve se im a okrenuti svom poetku, a to je ljubav koja je spom enuta. M islila sam rei p u n o o ovoj drugoj [o d r u g o j v rsti m a n je s a v r e n e lju b av i], a budui d a je oslabila, ne ini m i se da se ovdje trpi prem a n ainu na koji ivim o; zbog toga je ostavljam kod onoga to je reeno, je r se uzdajem u B oga m akar i ne bude sa svom savrenou - da. u ovoj kui nee biti sklonosti da bude drugoga naina da se ljube.

sa sobom, m nogo pom au m iru i meusobnoj slozi, kao to to sada iz iskustva vidimo, Bojom dobrotom . N eka se Njegovo Velianstvo udostoji to uvijek poticati, jer d a je suprotno, bilo bi strano i vrlo teko podnositi nam a m alobrojnim a, i jo razjedinjenim a. N eka toga ne dopusti Bog! 10 . Ako se m oda neprom iljeno preprijei koja rije, neka se to odm ah ispravi, i m nogo se molite. A kada bi koja od tih stvari potrajala, bilo podvajanja, bilo elje da se bude neto vie ili bi bilo natruhe astoljublja (jer dok ovo piem, ini mi se da mi se krv ledi na samu pomisao da bi ikada do toga m oglo doi, zato to uviam d a je to osnovno zlo u samostanima), sm atrajte se izgubljenima. Pomislite i vjerujte d a ste izbacile iz kue svoga Zarunika i da mu valja potraiti drugu kuu zato to Ga izbacujete iz Njegove vlastite kue. Zazivajte Njegovo Velianstvo! Iznaite lijek! J e r ako ne lijei ispovijedanje i tako esto prieivanje, bojte se im a li kakav Ju d a. 11 . N eka dobro pazi predstojnica, za ljubav Boju, da ne da tom u povoda, reui ve same zaetke, je r tu je sva teta ili lijek11; a za onu za koju se ustanovi da unosi nered, neka se pobrine da poe u drugi samostan, je r e vam Bog dati ime ete je nam iriti. O dbacite od sebe tu kugu; odreite grane kako budete mogle, a ako to ne bude dosta, iupajte korijen. A ne budete li to mogle, neka ne izae iz zatvora ona koja se tim e bude bavila; to je m nogo bolje negoli da sve zarazi tako neizljeiva kuga. Ah, veliko j e to zlo! Bog nas oslobodio sam ostana u koji to ue. J a bih vie voljela da u ovaj ue vatra koja bi nas sve saegla. Zato to mislim da u na dragom mjestu rei neto vie o tom e - kao o stvari koja je nam a tako vana - ne duljim vie ovdje12.

U p rv o j r e d a k c iji je s n a n o n a sta v lja la: a kada ne bude dosta s ljubavlju, veka bude s velikim kaznam a. P oglavlje je im a lo lije p z a v r e ta k u pi'voj re d a k c iji. Evo g a: Zato to u n a drugovi m jestu p o n o vn o jo raspravljati o tomer ovdje ne kaem, vie, osim da vie volim da se volite i ljubite, njeno i s uitkom , (m akar ljubav ne bila tako savrena kao ona koja j e spomenuta., bude li sveopa), negoli da bude i. tru n ka nesloge. N eka to ne dopusti Gospodin, za N jegovo Velianstvo , am en.

Govori o velikom dobru koje je u odricanju od svega to je stvo reno, iznutra i izvana. 1. Sada pristupim o odricanju koje m oram o dosei, je r je u tom e sadrano sve, ako je savreno. T u kaem d a je sve, je r ako prigrlim o samo Stvoritelja i ako nam nije ni m alo stalo do svega onoga to je stvoreno, Njegovo Velianstvo nam ulijeva loliko kreposti da se, ako m alo-pom alo uinim o ono to je do nas, neem o m orati mnogo boriti, zato to Gospodin prua svoju ruku protiv neastivoga i protiv cijeloga svijeta u nau obranu. Mislite li, sestre, d a je malo dobro potruditi se da steknem o to dobro, da se sve predam o O nom e koji je Sve, ne traei udjela? A budui da su u Njemu sva dobra, kako kaem, hvalimo Ga puno, sestre, to nas je okupio ovdje, gdje se ne radi ni o emu drugom e, nego o tome. A i ne znam radi ega to govorim, je r biste sve koje sie ovdje mogle pouiti m ene. Naime, priznajem da u ovoj tako vanoj stvari ne posjedujem savrenost, kako to elim i kako znam d a j e p o treb n o 1 , pa ni u svim drugim krepostim a, kao ni u ovoj o kojoj govorim. T o je lake napisati negoli provoditi; a ni u tom e ne bih uspjela, jer katkada treba imati iskustva da bi se znalo neto rei, pa m oram u tim krepostim a pogaati, i to obrnuto- od onoga t.o sam (rebala. 2. Sto se izvanjskoga tie, ve se vidi koliko smo ovdje odvojene od svega2. O, sestre, shvatite, za ljubav Boju, veliku milost koju je G ospodin ukazao onim a koje je doveo ovamo, i neka svaka pojedina o tom e u sebi dobro razmisli, je r j e Njegovo Velianstvo htjelo da izmeu vas dvanaest je d n a bude upravo vi. A znam koliko bi njih, boljih o m ene, rad o zauzelo ovo mjesto, a G ospodin g a je dao meni koja sam to tako malo zasluila. Blagoslovljeni budite Vi, moj Boe, i neka Vas slavi sve to je stvoreno, je r je nem ogue oduiti se za tu veliku milost, kao i za mnotvo drugih koje ste mi udijelili, zato to je prevelika bila i ta to ste mi dali da budem redovnica! A budui da sam bila tako nitavna, niste se uzdali u mene, Gospodine, jer tamo

... je r p riznajem u ovoj tako va n o j stva ri da. sam najnesavrenija; ali, budui d/J- mi to zapovijedate, do ta kn u t u neke stva.fi kojih se sjetim ... - 'I a k o u p rv o j rc a k c iji. U p rv o j rc a k c iji j e n a p is a la p u n o s p o n ta n ije i sn a n ije : ini se da Gospodin, hoe odvojili od svega nas koje j e doveo ovamo zato da nas N jegovo Velianstvo s m anje tekoa dovede dovde. - 0 Stvoritelju i Gospodine moj! Kada s a v ija zavrijedila tako veliku ast? (...). N eka dade Vaa dobrota d a je ne izgubimo nosovi krivnjom . Ah, sestre m oje!...

gdje bi bilo m nogo dobrih zajedno, ne bi se bila iskazala m oja slabost do kraja m oga ivota, pa ste me doveli ovamo, je r nas je tako malo da se ini nem oguim to ne prim ijetiti. O slobaate m e m nogih prigoda zato da budem paljivija. N em a vie za m ene opravdanja, G osp o d in e,ja to priznajem , pa m ije potrebnije Vae m ilosre zato da mi oprostite sve to budem imala. 3. O no to nadasve od Vas traim jest to da ona koja n a sebi prim ijeti d a nije sposobna podnijeti ono to se ovdje provodi, to kae; im a i drugih sam ostana gdje se takoer slui Gospodinu. Neka ne uznem irava onih nekoliko, koje je Njegovo Velianstvo ovdje okupilo. N a drugim mjestima postoji sloboda tjeenja s roacim a; ovdje, ako se nekim a dopusti, to je za utjehu njih samih. Ali redovnica koja bude eljela viati roake za svoju utjehu, ako to nisu duhovne osobe, neka se sm atra nesavrenom : neka sm atra da se nije otrgnula, da nije zdrava; nee imati slobode duha, nee imati potpunoga mira; treba lijenika. Isto tako kaem, ako j e to ne mine, te ne ozdravi, a nije za ovu kuu. 4. Najbolji lijek koji ja vidim jest taj da ih ne via dok ne vidi d a je slobodna, i dok to ne postigne od Gospodina, mnogo Ga molei. Kad bude vidjela d a je takva da to prim a kao kri, neka ih samo via, je r tada e koristiti njim a i nee tetiti sebi3.

U p rv o j re d a k c iji j e n ag taS av ala : a li ako ih ljubi, ako j o j zadaju veliku bol njihove m uke i rado slua o n jihovim uspjesima u svijetu, neka zn a da e sebi tetiti, a njim a nee n i u emu koristiti.

Koje govori o velikom dob ra koje je u izbjegavanju -roaka za one koji su ostavili svijet i koliko istinskijih prijatelja nalaze. 1. O h, kada bismo mi redovnice shvaale tetu koja nam dolazi od m nogog druenja s roacim a, kako bismo bjeale od njih! J a ne znam kakva je to u tjeh a koju oni pruaju (ne glede onoga to se Boga tie, ve samo za samu nau utjehu i spokoj), je r u njihovim zadovoljstvima niti moemo, niti n a n ije doputeno uivati. Ali suosjeati s njim a u nevoljama, jest; nem a nijedne poradi koje se n e plae, a kadikad i vie o njih samih. Zacijelo, ako se u neem u prua zadovoljstvo tijelu, duh to skupo plaa. O d toga ste ovdje osloboene je r, kako je sve zajedniko, nijedna ne moe prim ati zasebnoga poklona, kako je i milostinja koju daju skupna, tako je svaka osloboena toga da im ugaa, je r zna da e ih G ospodin opskrbljivati sve zajedno. 2. Uasnuta sam tetom koju nanosi druenje s njima; ne vjerujem d a e itko u to povjerovati, osim onoga tko to iskusi, A kako je, ini se, danas zaboravljena kod Redova ova savrenost1! J a ne znam to je to to smo ostavile od svijeta, mi koje kaemo da smo ostavile sve poradi Boga, ako se ne odvajamo o osnovnoga, a to su roaci. Ovo ve see dotle da redovnici sm atraju pom anjkanjem kreposti, ako ne vole svoje roake i ako se m nogo ne drue s njim a, a to oni i kau i navode razloge. 3. U ovoj kui, keri, m nogo brige za njihovo preporuivanje B o g ir, to je pravo, a u svemu ostalome odstraniti ih iz sjeanja, koliko god vie m oem o, jer je prirodno da se naa naklonost hvata njih vie nego ostalih osoba. Moji su m e n ejak o voljeli, prem a onom e to su mi govorili, a i ja sam njih toliko voljela a nisam doputala da m e zaborave. No, iz iskustva znam, kod m ene i kod drugih, izuzimajui roditelje (koji se samo udom prestanu brinuti za djecu, pa je pravo a prem a njima, kada imaju potreba za utjehom , i ako to nam a ne kodi u onom e glavnom, ne budem o strani, to se p ri odricanju moe uiniti, p a i s braom ); to se ostalih tie, prem da sam se zatekla u neprilikam a, moji su mi roaci u njim a najm anje pomogli. Boji sluge jesu".
... barem kod veine njih, previda ne kod svih svetaca koji su pisali, ili m nogih... (p rv a re d a k c ija ). - S lijed i a lu z ija n a e v a n e o s k e sav je te (L k 14,83). ... n akon onoga s to je reeno u vezi s N jegovom Crkvom (p rv a re d a k c ija ). Fray L uis j e o v ak o o b ja v io ovaj o d lo m a k : m oji su ro a c i bili ti koji su m i n a jm a n je p o m o g li u n jim a , a o n i k o ji su m i u n jim a p o m o g li bili su s lu g e Boji (sir. 55).

4. Vjerujte, sestre, budete li Mu sluile kako treba, neete nai boljih roaka od onih koje vam Njegovo Velianstvo poalje. J a znam d a je tako, a nastavite li kako ste zapoele i budete li shvatile da, postupajui drugaije, alostite vaega istinskoga prijatelja i Zarunika vaega, vjerujte mi da ete vrlo brzo stei tu slobodu i da ete se moi pouzdati vie u one koji e vas samo po rad i Boga voljeti, nego u sve vae roake, te da vas nee iznevjeriti, pa ete i u onom e, u kom e ne mislite, nai brau i roditelje. Je r, kako ovi oekuju plau od Boga, brinu se za nas, a oni koji je oekuju od nas, budui da vide da smo sirom ane i d a im ni u emu ne m oem o biti od koristi, brzo se um ore. Pa iako to nije uopeno, najee je sada u svijetu; jer, konano, to je svijet. O nom e tko vam to drugo kae, i d a je krepost to initi, nem ojte vjerovati. Kada bih iznosila svu tetu koju to donosi, m orala bih jak o oduljiti; stoga i zato to su drugi, koji bolje znaju to govore o tom e pisali, neka bude dosta to to je reeno. Zamiljam si, budui da sam ja toliko shvatila, prem d a sam nesavrena, to li e tek uiniti oni koji su savreni? 5. Jasno je da je dobro sve to nagovaranje da bjeimo od svijeta, to nam svjetuju sveci. Zato mi vjerujte d a ono to se, kako sam rekla4, od njega najvie o nas lijepi jesu roaci, a i najtee se odlijepe. Zato oni koji bjee iz svojih zemalja ine dobro - ako im to vrijedi, kaem - j e r ne vjerujem d a je ono u tjelesnom bijegu, ve. u tom e da se dua snano zagrli s dobrim Isusom, naim G ospodinom , je r kako tamo nalazi sve, zaboravlja sve. Ipak je velika pom o da se odjeljujem o od njih, dok posve ne spoznam o tu istinu, je r kasnije moe biti da Bog ushtjedne, kako da bi nam dao kri u onom e u em u smo obiavali uivati, da se druim o s njima.

4 R ek la je fo u br. 2.

48

(Umori kako nije dosta odrei se onoga to je reeno, ako se ne odriemo nas sa mih, te kako idu skupa ova; krepost i poniznost. lJM re k a v li.se .svijeta! l'oaka i zatvorivi se ovdje uz uvjete koji su spom enuti, ini se da smo ve uinile sve i da se vie nije potrebno ni sa ime boriti. O, sestre moje, nem ojte biti sigurne i n eu sp av lju jtese, jer e vam se dogoditi kao onom e tko 11jee posve smiren, nakon to zatvori vrata u strahu od kradljivaca, a ostavi ih u svojoj kui. Vi ve znate da nem a gorega kradljivca, budui da ostajemo mi same, nego to je biti neoprezan, i to to svaka pojedina - kao u najvanijem od svih poslova - slabo pazi da se odupre svojoj volji. Im a m nogo stvari koje oduzim aju ovu Hvriu slobodu duha da moe odletjeti svome Tvorcu, a da ne bude optereena /m iljom i olovom. 2. Snaan je lijek za to imati stalno na pam eti kakva je ispraznost sve i kako brzo zavrava, zato da se sklonosti odvrate od tako bezvrijednih stvari i usm jere prem a nnome to nee zavriti nikada. Iako se ini d a je to slab lijek, uspijeva ojaati duu t u vrlo sitne stvari unijeti pozornost. im se. osjeti sklonosL:pxema nekoj, neka se ir,<st.oji odvratiti mbaq^od_nje i Hsny^jitijeJSogUj a Njegovo Velianstvo e pom oi. A ukazao nam je veliku milost, je r je u ovoj kui najvei dio uinjen, iako1je teka .(var ovo nae odricanje od nas sam ih i to da smo protiv sebe, zato to smo vrlo zdruene i vrlo ljubimo same sebe. 3. Ovdje se moe ukljuiti i istinska poniznost, jer mi se ini da ova krepost i oia druga2 idu uvijek skupa. T o su dvije^estre koje nem a potrebe razdvajati. Nisu i>roaci od kojih se, upozoravani vas, razdvojite, ve ih prigrlite, ljubite i nikada ue budite bez njih. O, najvea kreposti, gospodarice svega stvorenoga, vladarice s v i j e t a , osloboditeljice od svih zamki i m rea koje postavlja neastivi, tako ljubljena <1 naega uitelja Krista koji nikada ni na tren nije bio bez njih! T ko ih b ude imao, ilobodno moe izai i boriti se s cijelim paklom zajedno i protiv riietoga,syiieta i svih njegovih prigoda. Neka se ne "Boji n ik o g a ,je r njegovo je kraljevstvo na nebesim a. Nema seTioga bojati, je r mu niti m alo nije stalo do toga da i izgubi sve, niti to sm atra

Hii/luci da u z n a e n ju previda. - U lo m a k j e ja s n iji u p rv o j re d a k c iji: A ukazao n a m je. veliku milost, jer je v ovoj ku i najvei dio uinjen; ali., preosf-aje da se otrgnemo od nas samih. To je teko odvajanje. O m druga: k re p o s t o d ric a n ja , o kojoj j e u p r a v o g o v o rila.

izgubljenim. J e d in o se boji da ne raalosti svoga Boga .i moli Ga da ga podrava u njim a zato da ih ne izgubi svojom krivicom. 4. Istina je da te kreposti imaju takvo svojstvo d a. se skrivaju od onoga tko ih posjeduje, ta j<o da ih nikada ne vidi. nitijyjiujg_da im a ije d n u , p ju iia B u -m iU o rekli. Ipak, toliko do njih dri^da ih uvijek n a s to jijjo ij^ o v iH i jo ih vie. kod sebe u i ^ r e a ^ p r a n H a se jak o isti5.i oriTRoji ih posjeduju. T o ubrzo postaje jasn o onim a koji se s njim a drue, a da ovi to i ne ele. Ali, kakve li besmislice da ja ponem hvaliti poniznost i trapljenje nakon to ih je toliko hvalio Kralj slave i tako potvrdio s toliko svojih patnji! Dakle, keri moje, tu treba poraditi da se izae iz zemlje egipatske, je r kada njih naete, nai ete manu; sve e vam stvari imati ugodan tek; koliko god lo tek budu im ale za okus onih od ovoga svijeta, vama e se initi slatkima'1 . 5. Sada, dakle, prvo na em u m oram o poraditi je st d a se o t^ r ^ a io jju b a v i p rem a ovonK tijelu, je r smo neke tako navezane na nau narav, da ovdje treba n em alo T id iti, a i takve su prijateljice zdravlja da je nevjerojatno kako se bore, posebice redovnice, pa ak i koji takvi nisu. No, ini se d a neke od nas redovnica nism o dole u sam ostan ni zbog ega dragoga nego da se brinem o da ne um rem o; svaka se za to brine kako moe. Ovdje, istini za volju, im a malo prilike d a se to provodi u djelo, ali ja ne bih htjela ni da im a takve elje. Pojmite, sestre, da dolazite um rijeti poradi Krista, a ne tetoiti se poradi Krista. T o podm ee neastivi d aje za pridravanje Pravila Reda5. Kamo sree da se hoe pridravati Pravilo Reda, brinui se za zdravlje da ga se odri i sauva, je r se um ire, a da ga se po tp u n o ne ispunjava niti je d a n mjesec, a m oda ni je d an dan. Ja, dakle, n e znam po to dolazimo. 6. N em ojte se bojati da e nam m oda u tom sluaju uzm anjkati razboritosti, je r ispovjednici se odm ah poboje da emo se ubiti pokoram a. T o pom anjkanje razboritosti kod nas je jako om rznuto; kad bismo barem tako ispunjavale sve. O nim a koje budu suprotno inile, znam da nee biti nim alo stalo do toga to ja to kaem, a ni m eni to kau da sudim po sebi, je r kau istinu6. Sm atram da G ospodin zato hoe da smo jo b ^ e sn ije ib a re m je m eni tim e to to bila iskazao velike m ilosreTTerleT T ji^ui da sam se tako i takaJrebalaT etoiti, .htio d a to b ude s . razlogom . ~ ... Smijeno je to kod onih koje se gnjave m ukom to je same sebi zadaju, a kadikad ih spopadne elja da ine pokora bez smisla i reda, to, tako rei, izdre dva dana; zatim im neastivi uvrti u glavu da im je to nakodilo; navodi ih na to da se boje pokorft i da se zatim ne usuuju vriti ni onu koju nalae Red, jer su to ve iskusile. Ne pridravam o se ni nekih vrlo sitnih stvari iz Pravila, kao to je utnja koja nam nee nanijeti zla, a nije nas zaboljela glava ni kada smo propustile da idem o u kor, to nas isto tako ne ubija, a hoem o izmiljati pokore iz svoje glave, pa
3 U p rv o j re d a k c iji j c za v rila o vako: N em a se koga bojati, nego m oliti Boga da g a podrava u njim a, zato da. ih ne izgubi svojom krivnjom , 4 A luzija n a M u r i 6 ,2 0 i n a Izl gl. J6. J e d a n j c k o re k io r hcv. ra z lo g a p r e p r a v io a u io g ra f: jer to po d va lju je neastivi da je potrebno za uvanje i obdravanje Reda. - Podvaljtije o d g o v a r a sugerira. U p rv o j re d a k c iji j e n a p is a la j o s aetije: Vjerujem? i znam to sigurno, da im am vise druica, negoli u im ati uvrijeenih zato to bik inila suprotno.

(ia ne m ognem o initi n ije d n o ni drugo7. A kadikad je bol neznatna, i uini nam se da nism o obvezne nita initi, je r smo, zatraivi oprost, ispunile svoje. 7. Rei ete: zato ga daje priorica? Kada bi znala to je u nutrini, m oda ne bi u> uinila. Ali kako je izvjeujete o nevolji i kako ne nedostaje lijenik koji e pomoi zbog toga to to isto i njem u kazujete, te prijateljica ili roakinja koja tu plae, to joj je initi? Poboji se da ne zgrijei protiv milosra, pa joj je drae da pogrijeite vi, nego ona8. 8. T o su stvari koje se m ogu kadikad dogoditi, p a ih ovdje navodim zato da ih se uvate. Je r, ako nas neastivi pone zastraivati da e nam uzm anjkati zdravlja, nikada neem o nita uiniti. G ospodin neka nas prosvijetli da dobro postupim o u svemu, amen.

U p rv o j re d a k c iji j e b ila is ta n a n ija ir o n ija i v e a s n a g a o v o g a u lo m k a : K adikad ih spopadne ta k a v a r da (ive pokoru bez ikakva reda... U m iljanje koje im podmee neastivi da im je nakodila, da n ika d a vite pokore!, ak n i one koju nalae Red, je r su to ve iskusile. N e prid ra v a ju se n i nekih posve sitnih stvari iz P ra vila - kao to je utnja, koja n am nee nanijeti zla - a nije n a m se nam etnula misao da nas boli g la v a kada smo propustile ii u kor - to nas, isto tako, ne ubija - je d a n dan zato to nas je zaboljela, drug i zato to nas j e boljela, a druga tri zato da nas ne bi boljela. I ne ini jo j se p ravednim da vas loe sudi - s lije d ilo j e u p rv o j re d a k c i ji. - U m je sto s lje d e e g a b ro ja , ]> rvobitna re d a k c ija j e o v ak o z a v r a v a la : A h , ovoga ja d iko va n ja - sauvao me B o g - m edu redovnicim a! N eka mi O n oprosti, no j a se bojim da je to ve obiaj. M e n i se je d a n p u t dogodilo da sam vidjela ovo: im ala sam je d n u koja se alila na g la vu , i ja k o m i se alila -na n ju . Kada sam provjerila, nije j e boljela n i malo, ve j e n a drugom mjestu osjeala n eku bol. - C ijelo ov o p o g la v lje p u n o j e s p o n ta n ije i fin o za je d ljiv o u re d a k c iji iz E sc o ria la .

Nastavlja o trapljenju i govori o tome kakvo treba provoditi u bolestima. 1. ini mi se nesavrenim, sestre moje, to stalno jadanje,na -lakeJaolesti Ako ih moete podnijeti, nem ojte to raditi. Kada je bolest teka, sama se pojada. T o je drugaije jad an je i odm ah se razotkriva1 . Shvatite da vas ima malo, pa ima li koja takvu naviku, svima nanosi neugodnosti, ako se ljubite i ako im a milosra. Naprotiv, neka ona koja se doista bude loe osjeala to kae i uzm e ono to je potrebno. Ako se oslobodite ljubavi p rem a samima sebi, toiiko ete aJiLzbogJjilo kakve panje i n e^ b o jtF iF ^ a^ eiteiita u zim a ti bez potrebe, ni da ete se ja d a ti bez razloga. Kada ga ima, bilo bi m nogo gore ne rei to, negoli uzeti ita bez razloga, i bilo bi vrlo loe, kada vam se ne bi smilovale. 2. Ali, posve sigurno, tamo gdje im a milosra, a vas tako malo, nikada nee uzm anjkati brige da vas se lijei2. No, na neke enske slabosti i sitne boljetice zaboravite se tuiti, je r kadikad neastivi podm etne um iljanje tih boli; nestanu i jave se. AkojqeuzgubjXg tu naviku da sve kaete i jia-se n a sve-alite,.,osim Bogu, neete nikada p re sta ti'. J ei~ ovo naelijelo ima takav n ed ostatak da otkriva sve vie po treb a ^"to m u se vie ugaa. udna je stvaFTw likolwceTia-iT^ tu im a kak n jo b ar!zg o v o r, koliko god neznatna nevolja bila, zavede ja d n u duu zato a ne napreduje. 3. Predoite si koliko li ima siromanih bolesnika koji se nem aju kom e poaliti, a biti siro m a n e u eto ene. to ne ide skupa. Sjetite se, isto tako, m nogih u d atih ena. J a znam da im a i takvih, pa i dobrostojeih, koje se kraj tekih boli i tekih nevolja ne usuuju aliti, zato a ne ozlovolje svoje mueve. Pa - ja o m eni grenici! - nismo dole ovamo a budem o tetoene vie nego one. O, budui da ste osloboene velikih nevolja ovoga svijeta, znajte malo potrpjeti, za ljubav Boju, a da to n e znaju svi! Pa ako postoji neka vrlo nesretno uata ena i podnosi veliku nesreu ne dajui si oduka ni s kim, zato da njezin mu ne sazna d a ona to govori i da se tui, zar neem o onda i mi podnijeti s Bogom malo boli koje nam daje za nae grijehe? T o vie to se tim e neznatno ublaava bol!
5 U p rv o j re d a k c iji p o g la v lje j e z a p o in ja lo s n a n ijim iz ra z im a : ini m is e ja ko nesavrena stvar, sestre moje , ovo zavijanje i neprestano jadikovanje, te. slabljenje govora pravei g a bolesnikim... ... gdje ima, m olitve i m ilosra i tako malo vas... - b ijae n a p is a la u p rv o j re d a k c iji. U p rv o j re d a k c iji j e b ilo jo d o d a n o ; Toliko to istiem, je r drim d a je va ln o i d a je to stva r koja samostane dri ja k o oputenima.

4. U svemu ovome to sam rekla nisam govorila o tekim bolestim a, kada je velika vruica, iako traim da uvijek im a um jerenosti i strpljenja, ve o lakim bolestima koje se m ogu prohodati. Sto bi bilo kada bi se ovu knjigu vidjelo izvan ove kue? Sto bi sve redovnice rekle o meni? A kada bi se koja popravila, jo kako bih drage volje to podnijela! Je r, zbog je d n e jed in e koja bi takva bila, dolazi do toga a se, u veini sluajeva, ne vjeruje n ijed n o j, koliko god teke boli imala'1 . Sjetimo se naih predasnika, svetih otaca pustinjaka, iji ivotJioenipnasljedovatK koliko boli m ora da su pretrpjeli, i koliko samoe, i gladi, i sunca, i vruine, a da se nisu imali kom e p o aliti osim. Bogu! Mislite li da su bili od eljeza? PaTSrTsu isto tako osjetljivi kao i mi. I vjerujte, keri, da nas, kada ponem o pobjeivati,, ova sitna tjeleca nee tolikp zamarari. Mnogo e biti onih koje e se pobrinuti za sve to je potrebno, pa se ne skrbite za sebe, ne bude li zbog izrazite nevolje. Ako se ne odvaimo odjednom progutati smrt. i zakazivanje zdravlja, nikada neem o napraviti nita. 5. Nastojte ne bojati je se i sasvim se prepustiti Bogu, p a to bude bude. Sto ako umrem o? Koliko li nam se puta narugalo nae tijelo, p a zar se i mi ne bismo narugale s njime? I vjerujte d a je ta'odluka vanija nego to m oemo zamisliti, je r budem o li to m alo-pom alo inile, uz pom o Boju, postat emo njegove gospoda rice. Je r, pobyediti jakvoga neprijatelja velik je jio b ita k da se p ro e kroz bitku ovoga ivota. N eka to uonTITospoHm, kao to moe. Uvjerena sam da tu dobit ne shvaa nitko osim onoga tko uiva u pobjedi koja je tako velika, po m om uvjerenju, a nikom e ne bi bilo ao truda da doe do tog sm irenja i gospodstva.

P rva re d a k c ija je n a sta v lja la : Konano, ta stva r see dotle da gube je d n e zbog drugih, a ako p a k im a neka koja trpi, ak ni sam i lijenici jo j ne vjeruju, budui da su vidjeli hod, drugih da se na m alu bol p u n o ale. (Kako je ta samo za vas, moje keri, sve moe ii.)

Govori o tome kako m alo mora drati do ivota i do asti onaj koji istinski ljubi Boga. 1. Prelazimo na drag e stvari, koje su takoer jak o vane, p rem d a se doim aju sitne. Sve to izgleda velik posao, i to s razlogom, je r to je rat protiv nas samih. M eutim, kada se zapone raditi, Bog toliko djeluje na duu i udjeljuje jo j toliko milosti da joj se ini m alo sve togod se moe uiniti u ovom ivotu. A b u d u i d a mi redovnice inimo ono najvee, a to je davanje slobode poradi Boje ljubavi, stavlja jui je pod vlast drugoga, te se podvrgavam o tolikim pokoram a, postovima, utnji i zatvorenosti te slubi u kom , koliko god se mi htjele tetoiti, to biva samo kadikad; a m oda sam ja bila je d in a takva u m nogim sam ostanim a koje sam upoznala. em u bismo se, dakle, suzdravale od trapljenja nutrine, budui da je u tom e sve ovo drugo m nogo savrenije i da kasnije to provodim o jednostavnije i lake? T o se postie - kako sam rek la1 - malo-pomalo, ne navikavajui nau volju i elju ak ni na sitne stvari, dok ne podvrgnem o tijelo duhu. 2. Ponovno kaem 2 da se sve, ili veliki dio, sastoji u tom e da se prestanem o brinuti o nam a sam im a i o naoj udobnosti, je r tko istinski pone sluiti Bogu, najm anje to Mu moe pruiti jest ivot. A ako m u je p redao volju, ega se boji? Ako je istinski redovnik ili istinski molitelj3, a hoe uivati Boje darove, jasn o je da ne smije okrenuti lea elji da um re poradi Boga i podnese muenitvo. Pa zar jo ne znate, sestre, d a j e ivot dobroga redovnika, i onoga koji hoe b iti m eu bliskim prijateljim a Bojim", dugo muenitvo? Dugo, je r usporeujui ga s onim a koje su smjesta Idalirm oesenazvau d u g m rN o , svaki je ivot kratak, a neki su vrlo kratki. A to mi znam o hoe li na biti tako kratak da e se zavriti za je d a n sat ili je d a n as nakon to se odluim o u svemu sluiti Bogu? Moglo bi biti. Jer, na koncu, svemu onom e to j e prolazno ne treba pridavati vanosti; a mislei d a je svaki sat poslje dnji, tko ga nee iskoristiti? Vjerujte mi, dakle, d a je tako misliti najsigurnije.

U U . p o g l. br. 5. - M isli k o je p r e th o d e im a le su d r u g a iji p riz v u k u p rv o j re d a k c iji: Pa emu se zadrzavam o n a tome da trapim o ova tijela sitnicama, to znai ne ug a a ti im n i u emu, nego pa ziti da ih vodimo onamo, kavu) ne zete dok se ne pod vrg n u duhu? U sp . 11. p o g l., br. 4. Istinski molitelj-. p ra v a d u a o d m o litv e .

3. Zbog toga se iskaimo 11 opiranju naoj volji u svemu. Je r, ako budete pazile, kako sam rekla4, i ne znajui kako, m alo-pom alo doi ete do vrhunca. Ali, kako samo kruto zvui rei da ne ugaam o sebi ni u emu, ako se ne kae kakva zadovoljstva i uitke donosi sa sobom to opiranje i ono to se njim e dobiva u ovome ivotu, kakva sigurnost! Ovdje, budui da sve to provodite, najvei dio je uinjen. Bodrite se i pom aite se m eusobno. U tom e svaka pojedina m ora nastojati prednjaiti pred drugim a. 4. O unutarnjim porivim a neka se osobito vodi rauna, posebice ako se radi o prvenstvu. Bog nas oslobodio, po Njegovoj Muci, da se kae, ni da se pomisli stati na tome: pa, ja sam due ovdje, pa, starija sam, pa, radila sam vie, pa, s onom drugom bolje postupaju. Ovakve misli, ako se jave, treba odm ah rastjerati, jer ako se zabavite njim a ili pak ponete o tom e razgovarati, to je kuga i otuda proizlaze velika zla5. Ako budete imale prioricu koja bi dopustila neku od tih stvari, m akar i malo, vjerujte d a je zbog vaih grijeha Bog dopustio d a je im ate zato da se ponete gubiti, p a se puno m olite da iznae lijeka, je r velika je opasnost0. 5. Moe se dogoditi da kaete: zato to toliko istiem i d aje to strogo i da Bog obdaruje i onoga tko se nije toliko odrekao. J a to vjerujem, je r svojom beskrajnom m udrou vidi kako je to dobro zato da ih navede da ostave sve poradi Njega. J a ne nazivam ostaviti stupiti u neki red, je r p rep rek a moe biti, a savrena dua moe biti sam oodrena i ponizna n a svakom mjestu; no, to uz vei vlastiti trud, jer je velika stvar sprem nost. Ali jed n o mi vjerujte: ako postoji i tru n ak elie za au ilj_dobrobiti7 (a toga moe biti u sam ostanim a isto tako kao i vani, iako p rigoda ima manje i grijeh bi bio vei), pa makajMinale iza sebe m nogo godina molitve (ili umiljanja, bolje reeno, je r savrena molitva, na kraju, oslobaa od tih ned o stata ka), nikada nee_punqj[api^iiQKad,-iti-ee-trtsp}-ti Hivatrpi-avi-f>kidjiiglitve. 6. Pogledajte, sestre, da li se vas togod tie u ovim stvarima, je r ovdje niste ni za to drugo. Vi ne postajete asnije, a korist je izgubljena tamo gdje ste je m ogle stei. Prem a tome, neasnost i gubitak idu skupa8. Svaka pojedina neka pogleda to im a od poniznosti i vidjet e koliko je uznapredovala. Meni se ini da se istinski poniznu osobu neastivi ak ni u poetku nee usuditi napastovati u pogledu prvenstva je r se, budui d a je toliko lukav, boji udarca. N em ogue je, ako je netko ponizan, da ne stekne vie postojanosti u toj kreposti i ne uznapreduje, ako ga neastivi tu kua. Jasno je da se m ora osvrnuti na svoj ivot i pogledati9 koliko je sluio u odnosu na ono to duguje G ospodinu i na
1 EJ br. 1 u t i . p o g l br. 5 - J e d a n oci c c n z o ra je u z o v aj o d lo m a k n a p is a o d u g u o p a s k u k o ju jc k a s n ije p re p isiv a u v rs tio u te k s t r u k o p is a iz S a la m a n k e . G lasi ovak o : da si. ne ugaam o itd.; u lo m I r a p lje n ju ini se d a u sv e m u u iv ate i u g a a te si h o te i sve; je r , im a te o n o to h o e te i h o e te o n o to im a te , u e m u se i sa sto ji n a e z a d o v o lja v a n je , ak o j e d o b ro o n o to sc hoe. U p rv o j re d a k c iji: ... otuda proizlaze velika zla u samostanima. Shvatite da to dobro znam !

U prvoj re d a k c iji: ...zazivajte Ga i sva vaa m olitva neka. bude da za. to iznae lijeka. Kod redovnika ili osobe od molitve. J e r tko j e uistinu posjeduje s odluaiou da uiva milosti koje B og udjeljuje i njezine darove, ono oko odricanja svim a pogoduje. elje za au ili dobrobiti: a s to h le p lje ili elja za j e d n o m ili d r u g o m . U p rv o j re d a k c iji b ijae n a p is a la : astoljublje ili Zelja za. dobrobiti.

s A luzi ja n a je d n u v rs tu z a k o n a iz k o d e k s a asti. 1 Pogledati: u s p o re d iti koliko je sluio s onim to je duan.

velikodunosti koje je iskazao, ponizivi sebe, zato da nam a ostavi prim jer ponizno sti, te pogledati na svoje grijehe i gdje je zasluio biti zbog njih. Dua bude toliko obogaena da se on ne usuuje vratiti1 0 drugi dan, da ne ode razbijene glave. 7. Prihvatite ovaj moj savjet i nem ojte ga zaboraviti. N astojte da sestre iz vae kunje izvuku dobit i u vanjtini, a ne samo u nutrini, je r bi bilo veliko zlo ne stei dobit. Ako se hoete osvetiti neastivome i osloboditi se napasti to prije, im vam se pojavi, molite poglavaricu da vam zapovjedi da obavite neku niu slubu ili ih same obavljajte, kako budete mogle, i razmiljajte o tom e kako da skrite svoju volju nelagodnim stvarima, je r e vam ih G ospodin razotkriti p a e i napast m alo p otrajati". Bog nas oslobodio onih koji Mu hoe sluiti mislei na ast. Znajte d a je to slafajdobitak j - kako sam r e k la ^ ^ ta s e ast sama gubi tim e to je se eli, posebice u stvarima prvenstva, je r nem a na svijetu otrova koji bi ubijao savrenosti kao ove stvari. 8. Rei ete da su to p rirodne stvarice, da se ne treba obazirati na njih. N em ojte se s tim e aliti, je r to raste p oput pjene, a u tako izrazitoj opasnosti, kao to su pitanje asti i gledanje na to da li nam je nanesena uvreda, nem a sitne stvari. Znate li zato, uz m nogo drugih stvari? Moda kod neke pone s malenkou i ne bude gotovo nita, a zatim onu drugu navede neastivi da joj se to uini mnogo, pa e ak sm atrati m ilosrem , ako jo j kae kako li samo podnosi tu uvredu, da jo j Bog dade strpljenja da Mu to prikaete, da vie ne bi podnio ni svetac. Navede d ru g u na spletkarenje pa, kad ste se ve pom irile s time da trpite, bivate k tom e napastovane tatinom zbog neega to niste podnijele onom savrenou kakvom je to trebalo podnijeti. 9. A ova naa narav je tako slaba da, ako nam se k tom e kae da (to) ne treba trpjeti, mislimo da smo napravile neto i poalimo, to vie ako vidim o da nas se ali. Dua tako p rop u ta prilike koje je imala da stekne neku zaslugu i postaje jo slabija, a neastivome ostaju otvorena vrata da doe s drugom , jo gorom . Moi e se dogoditi i to, ak kada budete htjele neto pretrpjeti, da vam dou i kau da ste ivotinja, d aje dobro da se osjete neke stvari . O, za ljubav Boju, sestre moje! N eka nijednu ne gane neprom iljena samilost pa da pokae saaljenje prem a drugoj u svezi s tim lanim uvredam a, to je onakvo saaljenje, kakvo su osjeali prijatelji svetoga Jo b a i njegova ena prem a n jem u 14.

10 N e usuuje se vratili neastivi , d o d a la j e S v etica u m a d r id s k o m ru k o p is u . 1 U p rv o j re d a k c iji jo j e stajaio : (u n e la g o d n im stv a rim a ...) i .rja v n im Im pljenjim a, budui da se provode u ovoj kui. Kao od kuge bjeite od takvih napasti neastivoga, te nastojte da bude malo kod vas. U br. 6. 13 U p rv o j re d a k c iji j e b ila d o d a n a j e d n a o d njo j s v o jstv e n ih fin o ir o n i n ih u z re ic a : Uh, ta im a li koja prijateljica! N J o b 2 ,1 1 . - U to le d s k o m r u k o p is u S v etica j e p re p ra v ila p o s lje d n ju re e n ic u , p o g r e n o : ... i kakvo je im ala njegova, ena.

Nastavlja o trapljenju i o Lome kako treba bjeati od astoljublja i prava ovoga svijeta zato da se doe do istinskoga prava. 1. esto puta vam to kaem, sestre, a sada hou ostaviti napisano zato da to ne zaboravite, je r i u ovoj kui, i s\gka osoba koja bi htjela biti savrena, treba bjeati na tisuu milja o d : bijah u pravu, namjee mi n e p ra v J irs ^^r5icTir[M -avii onaj ikojiiijfiJtoJLiinio... BognaTosIobodio loihpravanjaT Z ar s e o n H Ia ^ e b ilo pravo <la na dobri Isus podnese toliko uvreda i toliko nepravdi i da Mu ih nanesu? Ne znam p oradi ega je u sam ostanu ona koja ne bude htjela nositi kri, osim onoga koji jo j bude dan uz valjane razloge. Neka se vrati u svijet gdje joj nee dati ak ni ta prava. M oda m oete pretrpjeti toliko da ne biste bile dune vie? Kakvo je to pravo? Zaista, ja to ne shvaam. 2. Kada nam bude iskazana neka poast ili njenost ili panja izvucimo te razloge, je r je sigurno da nem a razloga da nam ih se iskazuje u ovome ivotu; ali kada nam se nanose nepravde - je r tako ih se naziva, a da nam se i ne nanosi nepravda - j a ne znam to tu treba govoriti. Ili jesm o zarunice tako velikoga Kralja, ili nismo? Ako jesm o - koja asna ena ne bi dijelila sram oenja to ih nanose njezinu suprugu, pa m akar to i ne htjela svojom voljom? N apokon, i u asti i u sram oenju sudjeluju oboje skupa. Dakle, imati udjela u Njegovu kraljevstvu i uivati ga, a u nepravdam a i nedaam a htjeti ostati bez udjela, besmislica je. 3. Ne dao nam Bog da to poelimo, ve neka se ona kojoj se ini da m eu svima do nje najm anje dre sm atra najsretnijom , a tako i jest, ako to podnosi kako treba podnositi, je r joj nee uzm anjkati asti ni u ovome ni u onom e ivotu, vjerujte mi. /Mi, kakvu sam to besmislicu rekla: da m eni vjerujete nakon to je to izrekla istinska M udrost1 . B udim o u neem u sline, keri moje, velikoj poniznosti Presvete Djevice, iju odjeu nosim o, je r je zabluda to se nazivamo njezinim redovnicama. Je r, koliko

1 U p rv o j re d a k c iji: K a kv u sam besmislicu rekla, da m eni vjerujete, nakon s to je to izrekla istinska M u d ro st - j e r je sam a I s t i n a - i Kraljica anela. - A luzija n a e v a n e o s k u iz re k u , ! ,k 14,1 1 ... i n a v a s tih a iz M a g n ificat, Lk 1 ,48 i 52. - a lim j e n a sta v ila : Barem u neemu nasljedujm o tu N jeg o vu poniznost; kaem neemu, je r koliko g od se spustim o i ponizim o, nita ne ini osoba kao ja , koja je svojim grijesim a zasluila d a je p r e z m i ponize neastivi, kada ve to ona nije htjela. Jer, m akar i ne imale toliko grijeha., udom e biti netko tko vie nem a nika ka v po kojem u bi bio zavrijedio pakao.

god nam se inilo da se poniavamo, prem alo je d a budem o keri takve Majke i zarunice takvoga Zarunika. Ako se spom enute stvari brzo ne sprijee, ono_to_sgjianas.ne-ini nita, sutra m oda biti laki grijeh, a on je tako teko unitiv da nee ostati sam, ako se opustite; to je jak o veliko zlo za redovnike zajednice. 4. N a to bism o m orale vrlo paziti mi koje smo u njoj zato da ne nakodim o onim a koje se trude da nam uine dobro i da nam dadu dobar prim jer. A kada bismo shvatile kako se velika teta ini time to se zane neka loa navika, radije bismo um rle nego da budem o uzrokom tom e2; je r to je tjelesna smrt, a gubitak u duama; velikje gubitak i to se, ini se, ne prestaje gubiti, zato to kada je d n e u m n i, dolaze druge i sve ih, moda, zapadne vei udio u looj navici koju smo mi uvele, negoli m nogim krepostim a; je r neastivi ne doputa da ona p ropadne, a kreposti sama p rirodna slabost upropatava. 5. Oh, kako bi veliko djelo m ilosra i kakvu veliku uslugu uinila Bogu redovnica koja bi uvidjela na sebi a ne moe slijediti navade koje postoje u ovoj kui, shvatila to i otila! I neka t nastoji izvriti, ako ne eli ovdje imati je d a n pakao, i dao Bog da drugi ne b ude tam o3, je r im a m nogo razloga da se boji toga, a m oda ni ona ni ostale nee to shvatiti kao ja. 6. Vjerujte mi to, a ako neete, vrijeme vam dajem za svjedoka: je r nain ivota koji hoem o provoditi nije samo takav da budem o redovnice, ve pustinjakinje, i a se odreknete svega stvorenoga, a onoj koju je G ospodin izabrao da bude ovdje, sm atram a posebice udjeljuje veliku milost. M akar sada i ne bude po tp u n o savrena, vidi se da ide p rem a savrenosti po velikom zadovoljstvu i veselju koje joj

N eka loa n a vika ovih na tru h a asti, radije bismo podnijete tisuu smrti. - 'ia k o u p rv o j rc a k c iji. K a d a j c S vetica p o n o v n o ita la ovaj o d lo m a k , koji j e ve b io p r ir e e n za tisak , u in ila j o j se k r u to m n je z in a p r ije tn ja ako n e eli im a ti j e d a n p a k a o o v d je i d r u g i tam o , p a ju j e p r e k ri ila . I z m e u r e d a k a je d o p u n ila p r e t h o d n u r e e n ic u :... to shvati i otie prije nego to poloi zavjete, kako sam ve rekla. 'Tekst p rv e re d a k c ije b io je o p irn iji i m n o g o s n a n iji: Ok, kako bi veliko djelo m ilosra i veliku u slu g u uinila Bogu redovnica koja bi uvidjela da 'ne viole provoditi savrenosti i navade koje postoje u ovoj kui, upoznala sebe, otila i ostavila druge n a in im ! ak n i u svim drugim samostanima. (barem ako m en i vjerujete) nee j e drati n iti j o j dati zavjete, dok se tijekom p u n o godina ne bude iskualo vid i li se da li se popravlja. - N e n a ziva m nedostacima ono u pokori i postovima; jer, prem da to je su , n isu to stva ri koje nanose toliko tete. A li neke njihove osobine , kao to da su sklone da budu potivane i cijenjene i da vide tue pogreke, a da n ikada ne p rizn a ju svoje i druge sline stvari , to se uistinu raa iz malo poniznosti. A ko B o g ne pom ogne, ob d a ru ju ije velikim duhom., da se ak n i nakon m nogo godina ne vid i da se popravila, Bog vas oslobodio toga da. ostane u vaem drutvu. Shvatite da se n i ona nee sm irili , n iti e sve vas pustiti da. se smilite. B u d u i da ne uzim ate m iraz, B o g vam, lime ukazuje milost, je r to j e ono to alosti kod samostana, zato to m nogo p u ta , zbog nevraanja dugova, ostavljaju lopova da im pokrade blago, ili p a k zbog asti njihovih roaka. U ovoj ste kui ve prokockale i izgubile ast ovoga svijeta, je r siromasi nisu asni; nemojte na vau toliku tetu htjeti da to budu drugi. N aa ast, sestre, viora biti sluenje Bogu. O na koja bude mislila sm etati vas u tome, neka sa svojom au ostane kod svoje kue, je r radi toga su nai oci zapovjedili k u n ju od je d n e godine, a u naem u R e d u do etiri godine, je r u tome postoji sloboda. J a bik htjela da se ovdje ne daje tijekom deset godina. Poniznoj redovnici e malo biti stalo do toga to nem a zavjeta; ve zn a da.j e nee izaciti ako j e dobra; ako p a k nije, zato hoe nanositi tetu ovoj Kristovoj zajednici? I n e n a ziva m dobrom o n u koja posjeduje n ek u tatinu jer, uz pom o B oju, vjerujem da e biti daleko od ove kue; n a ziva m ne biti dobra to to se ne trapi, nego j e navezana na stvari od ovoga svijeta ili n a sebe u ovim stvarim a koje sam spomenula. I ona koja to dobro kod sebe ne bude vidjela, neka m i vjeruje i neka ne polae zavjeta, ako ne eli je d a n pakao im ati ovdje i neka Bog dade da ne bude drug i tamo, je r za to im a kod nje p u n o stvari. A moda ih n i same one iz kue nee shvatiti, p a n i ona sama, kako sam ih j a shvatila .

priinja to to vidi da se ne m ora ponovno baviti stvarima ovoga ivota i po uitku u svim stvarima Reda. Ponovno kaem, ako je koja sklona stvarima ovoga svijeta, neka otide, ako .vidi. da ne nayTrgduj&, ili neka ide u drugi sam ostan, akojo uvijek hoe biti redovnica; a ako ne, vidjet e sto ejoj se dogoditi. N eka se ne ali na m ene, koja sam utem eljila ovaj samostan, zato to j e ne upozoravam. 7. Ova je kua nebo, ako ga moe biti na zemlji. Za onu koja se zadovoljava samo tim e da ugaa Bogu i nije joj stalo do vlastitoga zadovoljstva, ovdje je ivot vrlo lijep; zaeli li togod vie, izgubit e sve, je r to ne moe imati. A nezadovoljna dua je kao onaj kom e se gadi jelo, koliko god dobro bilo, i die m u se eludac na ono to zdravi s velikim uitkom jedu. N a drugom e se m jestu lake spasiti, a moe se dogoditi i da m alo-pom alo dospije do savrenosti, to ovdje nije m ogla izdrati zato to se provodi odjednom . Je r, sve da se i saeka neko vrijeme d a se u nutrini odrekne posvema i da se trapi, u vanjtini to m ora biti odm ah. A koja pak, videi da sve ostale to rade, i bivajui uvijek u tako dobrom drutvu, ne bude u zn ap red o vala za godinu dana, bojim se da u m nogo godina nee uznapredovati nita vie, ve nazadovati4. Ne kaem da to m ora biti u potpunosti kao kod ostalih, ali neka se prim ijeti da prizdravlja, je r se odm ah vidi kada je bolest smrtna.

A koja... ne bude uznapredovala za g o d in u dana, ili pola, bojim se da za p u n o -nee uznapredovati nie. nego manje. - T a k o u p rv o j red ak c iji.

U kojem govori o tome koliko je vano da se ne dopusti polaganje zavjeta n ije d n o j iji je duh protivan stvarima koje su reene. 1. vrsto vjerujem da G ospodin m nogo pom ae onom e tko se vrsto odlui, pa zbog toga treba vidjeti kakvu nam jeru ima ona koja dolazi, da to ne b ude samo zbog toga da se popravi (kao to e se m nogim a dogoditi), budui da G ospodin moe usavriti tu nam jeru, ako je osoba razborita, a ako nije, neka se nikako ne prim i; jer, ta nee shvatiti ni zato dolazi, niti kasnije one, koje je budu htjele privesti boljemu. Jer, u veini sluajeva, onim a koji imaju taj nedostatak, ini se da bolje pogaaju to im odgovara negoli najm udriji, a to je zlo koje ja sm atram nepopravljivim , zato to samo udom ne donosi sa sobom opakost. Gdje ih ima mnogo, moi e se podnijeti, ali m eu tako malo vas nee se moi trpjeti. 2. D obar razbor, ako pone dobro voljeti, vrsto se hvata za nj, je r vidi d a je to najsigurnije; a kada ne bude od koristi za veu duhovnost, bit e od koristi za d obar savjet i za m nogo stvari, ne zamarajui nikoga1. Kad toga nem a, ne znam emu moe prikoristiti u zajednici, a moe nanijeti veliku tetu. Ovaj se nedostatak' ne vidi ba brzo, je r m noge govore dobro, a poim aju loe, a druge govore um jereno i ne ba dotjerano, ali imaju razbor za m nogo dobra. J e r im a onih svetih prostodunosti koje malo znaju o svjetovnim poslovima i postupci ma, a m nogo o ophoenju s Bogom. Zbog toga je potrebna dobra obavijetenost, pa da ih se prim i, i duga kunja da im se dopusti polagati zavjete. N eka svijet ve jednom shvati da ste slobodne izbaciti ih i da u samostanu, gdje im a m nogo strogosti, ima i puno prigoda; a bude li se to uobiavalo, nee to sm atrati uvredom . 3. Kaem to, je r su toliko nesretna ova vrem ena i tolika je naa slabost d a nije dosta ovo sm atrati zapovijeu naih predasnika, pa da se prestanem o osvrtati na ono to su nai suvremenici shvatili au, zato da ne bismo uvrijedile roake. Dao Bog da to ne platim o u drugom ivotu mi koje smo ih prim ile, je r nikada ne uzm anjka neki izgovor kojim dajem o do znanja d a je to teko uiniti'.

! D apae , to je rekreacija, .slijedilo j c u p rv o j rc d a k c iji. ... i ostali (p rv a re d a k c ija ). 3 U p rv o j rc d a k c iji j c jo siajalo : A u tako vanom sluaju nitko nije dobar. J e r kada prelat bez naklonosti i strasti gleda to j e dobro za kuu, vjerujem da ga Bog nikada nee p u stiti da pogrijei. A gleda li ove samilosti i. nerazboritosti, drim, da ne moe ne biti pogreke.

4. A to je posao pri kojem bi svatko za sebe m orao paziti, prep o ru ati se Bogu i hrabriti poglavaricu, s obzirom d a je to stvar koja je toliko vana. A ja m olim Boga da vas u tom e prosvijetli svojim svjetlom, je r posjedujete veliko dobro u tom e to ne prim ate miraza, zato to bi se tamo, gdje se uzima, m oglo dogoditi zbog nevraanja novca - kojega i nem ate - da ostavite u kui kradljivca koji e vam ukrasti blago, to nije m ala teta. Vi, u ovakvom sluaju, nem ojte aliti nikoga, je r bi to znailo nakoditi onom e kom e nam jeravate prikoristiti.

Koje govori o velikom dobru to je u lome da se ne opravdavate, pa m akar vidite da ste okrivljene bez krivice. 1. Vrlo m e zbunjuje ovo u to u vas uvjeravati', zato to sam trebala napraviti barem neto od onoga to vama govorim o toj kreposti, i priznajem da sam tu jak o m alo uznapredovala. ini se da mi nikada ne uzm anjka neki razlog da mi se uini kreposnijim opravdati se. P rem da je kadikad doputeno i loe bi bilo to ne initi, ja nem am skrom nosti - ili, bolje reeno, poniznosti - da to uinim u pravo vrijeme. Je r, zaista,._veljki-4g-in poniznosti vidjeti kako nas okrivi juni, a da nism o krivi, i utjeti, a i veliko je to nasljedovanje naega G ospodina koji j e preuzeo nae krivice. togS'vas usrdno molim da se trudite u tome, je r donosi sa sobom veliku korist, a nikakve ne vidim u tom e da se nastojim o osloboditi krivice, osim - kako kaem - ii nekim_sluajeYuna, kada bi ne rei istinu moglo prouzroiti neugodnost ili sablazan. T o e shvatiti onaJlK oJxsde lmaTvise razbora nego ja. 2. Sm atram da je jako vano naviknuti se na ovu krepost, ili nastojati postii od G ospodina istinsku poniznost, je r otuda m ora i doi. Istinski ponizna osoba mora zaista eljeti d a do nje malo dre i da je progone i osuuju bez krivice, ak fu tekini 'iiv a rim a f je ^ Gospodina, u em u to m o e bolje n ego u ovomeTJ e r tu nisu potrebne tjelesne snage, niti pom o od ikoga, osim od Boga. 3. eljela bih, sestre moje, da te velike_krepo sti uvelike njegujem o i da inimo pokoru, je r znate da vam u pretjeranim pokoraman35TTTiarrukti zatoltoTJiTfiogle HcoSItTzdravlju, ako nisu razborite. U onom drugom sluaju nem a se ega bojati, je r koliko god bile velike, unutarnje kreposti ne ouzimlju tjelesnih snaga za sluenje u Redu, ve krijepe duu. Moete se navikavati i na m ale stvari - kako sam ve rekla - zato da biste iznijele pobjedu u velikima". U ovima ja nikada nisam m ogla toga iskusiti, je r nikada nisam ula kazivati loe stvari o sebi, a da ne bih

U p rv o j r c a k j i p r e th o d io jc z a n im ljiv u v o d : Ali, kako smeteno piem ! U pravo kao onaj tko n e zna. to radi. Vi ste krive, sestre, je r m i to zapovijedate. itajte to kako budete mogle, je r ja piem ovako kako mogu, a ako ne, spalite to zato to m i tako loe ide. Treba sjesti, a j a iviam tako malo mjesta , kako vidite, da m i proe osam dana, a da ne piem , k tako zaboravim ono to sam rekla, p a i ono to hou rei; to e i sada biti loe s moje strane, kao i m oliti vas da ne inite vi ono to sam upravo uinila ja , to je st to to se ispriavam zato to u vi a m da j e to vrlo savren obiaj, te vrlo pouan i vrijedan. 1 unato tome to vas esto tome uim , a Bojom dobrotom to i inite, nikada nd ga N jegovo Velianstvo nije dalo. U sp. i 2. p o g l., br. 1-2 i 11. p o g l-, br. 5. - U p rv o j re d a k c iji jo j e stajalo : A li, kako se dobro ovo pie, a kako loe to radim ja ! Govorei istinu , u velikim, stvarim a nikada nisam mogla to dokazati.

sm atrala d a je reeno prem alo; jer, iako to nije bilo u tim istim stvarima, uvrijedila sam Boga u m nogim drugim a, pa mi se inilo da su m nogo napravili, izostavivi one, i ja se uvijek vie radujem da govore o meni ono to nije istina, negoli istine '. 4. Puno pom ae ako se vodi rauna o tome kako se na sve naine m nogo dobiva i kako nas nikada - kada se dobro pogleda - nikada ne okrivljuju bez krivice, j e r snio ih uvijek pune, budui da sedam p ata na dan pada pravednik, pa bi bila la rei da nem am o grijeha4. Dakle, pa m akar ne bilo ono isto zbog ega nas okrivljuju, nikada nism o posve bez krivice, kako je bio dobri Isus. 5. G, G ospodine moj! Kada pomislim na koje ste sve naine trpjeli i kako to ni na koji niste zasluili, ne znam to da kaem o sebi, ni gdje mi je m ozak bio kada nisam eljela trpjeti, niti gdje sam kada se opravdavam. Vi ve znate, Dobro moje, ako posjedujem neko dobro da mi ono nije dano niijim rukam a nego Vaima. Pa, /a r Vam, G ospodine, nije svejedno dati vie, isto kao i manje? Ako je zato to ja to ne zasluujem, onda nisam zavrijedila ni milosti koje ste mi udijelili. Zar je m ogue da ja poelim d a itko misli dobro o tako zlom stvoru, budui da sam izgovorila toliko loega o Vama koji ste Dobro ponad svih dobara? Ne moe se podnositi, Boe moj - niti bih ja htjela da Vi to podnosite - da kod Vae slubenice bude iega to ne bi radovalo Vae oi. Pa vidite, Gospodine, da su moje slijepe i da se zadovoljavaju sasvim malim. Prosvijetlite m e Vi i uinite da uistinu poelim da m e svi prezru, jer sam toliko puta napustila Vas, koji m e tako vjerno ljubite. 6. to je to, moj Boe? to mislimo izvui iz toga to ugaam o stvorovima? to nas se tie, ako smo okrivljavane od svih njih, a p red G ospodinom bez krivice? O, sestre moje, nikada ne uspijevam o spoznati tu istinu, pa tako neem o nikada ni biti savrene, ne budem o li puno razm atrale i razmiljale to je to to jest i sto je to to nije! Pa kada i ne bi bilo druge dobiti osim zbunjenosti koja e snai osobu koja vas bude okrivila, videi da se i bez nje doputate osuivati, i ta je velika. K atkad takva stvar vie uzdigne duu, negoli deset propovijedi. Prem a tome, sve m oram o biti propovjednice djelima, s obzirom da nam Apostol i naa nem onost prijee d a to budem o rijeima. 7. N ikada nem ojte pomisliti da m ora ostati tajna neko zlo ili dobro koje ete napraviti, koliko god zatvorene bile. A mislite li vi, keri, d a nee biti nekoga tko e stati uz vas, ak i ako se ne budete opravdavale? Pogledajte kako je odgovorio Gospodin za M agdalenu u farizejevoj kui, kada ju je njezina sestra okrivljavala". Nee p rem a vam a biti strog kao prem a sebi, je r kada je je d an razbojnik trebao stati u / Njega, ve je bio na kriu', pa e isto tako Njegovo Velianstvo potaknuti nekoga iko e stati uz vas, a ako ne, nee biti potrebe. T o sam ja vidjela i tako jest, p rem d a
IVva re d a k c ija j c s a d r a v a la i d r u g e p o je d in o s ti: Ove druge stvari, koliko g o d teke bile, ne. A lt u m alim stvarim a slijedila som svoju n a ra v - i slijedim ~ a da ne shreem. p a n ju no ono to j e najsavrenije. Zbog toga. bih htjela da rano ponete shvaali i da svaka pojedina pone razm iljati kako mnogo dobiva n a sve naine, a. niltako ne gubi, po m om m iljenju. Dobiva ono najvanije, nasljedujui u neem u Gospodina. K aem neemu, je r - kako sa.m rekla. - nikada nas n e okrivljuju bez krivnje. * A luzija n a [/1 -2 4 ,1 6 i I Iv 1,8 - 1 0 . Aluzija n a Pavlov p ro p is , 1 K o r 14,34. '' ; l.k 7 ,3 6 -4 0 i 10,38. l.k 2 3 ,4 1 .

ne bih htjela da na to mislite, ve a se radujete to ete biti i dalje okrivljavane; a za korist koju ete vidjeti u vaoj dui, vrijeme vam ostavljam za svjedoka. Jer, poinje se stjecati sloboda i ne biva nam vie vano da li govore zlo ili dobro, ve nam se ini d a je to tui posao. To je isto kao kada razgovaraju dvije osobe, a kako ne razgovaraju s nam a, nism o obvezne na odgovor. Tako je i tu; naviknem o li se na to da ne m oram o odgovarati, ne ini nam se da govore s nama. O nim a koji su jako osjetljivi i malo trapljeni, uinit e se to nem oguim . U samim poecima je to teko, ali ja znam da se moe stei ta sloboda, te samozataja i odricanje od nas samih, uz pom o Gospodnju.

0 razlici koja mora postojati u savrenosti ivota onih koji su kontem plativni i onih koji se zadovoljavaju misaonom molitvom, te kako je mogue da Bog kadikad uzdigne rastresenu duu do savrene kontemplacije i razlog to m e - Jako je vano ovo poglavlje i ono koje slijedi iza njega'. 1. N eka vam se sve ovo ne uini m nogo je r, tono se kae, tek slaem igru. Molile ste da vam obrazloim naelo molitve. Ja, keri, prem d a m e Bog nije vodio ovim naelom, je r zacijelo jo uvijek nem am ovih kreposti2, ne znam drugoga. No, vjerujte da e onaj tko ne zna sloiti figure u ahovskoj igri slabo znati igrati; a ako n e zna dati ah, nee znati dati ni mat. Eto, m orate m e pokuditi zato to govorim o igri koje nem a u ovoj kui, niti je treba biti. O tuda ete vidjeti kakvu vam je majku dao Bog, koja je i tu ispraznost upoznala; no, kau d a je kadikad doputena. A kako li e tek nam a biti doputen ovaj nain igranja i kako emo brzo, budem o li ga puno koristile, dati m at ovome boanskom Kralju koji nam nee izmaknuti iz raku, niti e to htjeti. 2. D am a3 je ta koja G a najvie moe napadati u ovoj igri, a sve ostale figure pomau. N em a dam e koja bi Ga tako prisilila na predaju kao poniznost; ona Ga je donijela s neba u utrobi Djevice i njom e emo Ga mi dovesti samo jed n o m vlasi u nae due"1 . I vjerujte, koja je bude posjedovala vie, vise e Ga posjedovati a koja manje, manje. Jer, ja ne m ogu shvatiti kako e biti n iti m oe biti poniznost bez i|iibavi. niri ljubavi bez poniznosti, _nit.Lje.pak m ogue da b u d e tih dviju k reposti bez velikog_odricanja odlvega^to j e stvoreno. 3. Rei ete, keri moje, zato vam govorim o krepostim a, budui da im ale mnogo knjiga koje vas u njim a pouavaju, da neete nego o kontemplaciji. Kaem v.im, kada biste m e to molile ak bih i o meditaciji m ogla govoriti i svjetovati svima < la je odravaju, makar i ne imale kreposti. T o je naelo za d osezanje svih kreposti i stvar od ivotne van ostraarapofaus_^ ome svi krani i d a je nitko, koliko god
1 Pi va e tiri b ro ja o v o g a p o g la v l ja u z e ta su iz p rv e ra a k c ijc . I u d r u g u ih j e u v rs tila S p is a te ljic a , ali j c z a tim o n a s a m a is trg n u la s tra n ic e k o je su ih s a d r a v a le i p o e la s b ro je m 5. e tiri iz o sta v lje n a p a r a g r a f a im aju n aslov: Koje govori, o tome koliko j e bilo potrebno ono to j c reeno da se pone raspravljati o molitvi. O vih kreposti: p o n iz n o s t i u tn ja , k a d a n as se o k riv lju je (u sp . 15. p o g l., br. 2 -S ). D ama\ k raljica. 1 A luzija n a Pj 4,9,

izgubljen biOj ako ga Bog potakne na tako veliko dobro, ne bi smio zaputati, kako sam ve napisala na drugom mjestu , a i m nogi drugi koji su znali to piu, dok ja to zacijelo ne znam; Bog to zna. 4. Ali kontenijjlacijaje neto drugo, keri, je r je zabluda u koju svi upadam o, ako netko'svakoga dana uspije na trenutak razmisliti o svojim grijesima (to je duan svatko, ako je kranin vie nego po imenu), odm ah rei kako je vrlo kontem plativan i odm ah htjeti da im a tako velike kreposti, kakve m ora imati onaj tko je vrlo kontem plativan; ak bi i on to htio, ali grijei. Ve u poetku nije znao zapoeti igru; mislio je d a je dosta poznavati figure, d a se d a mat, a to je nem ogue, jer se ovaj Kralj ne predaje doli onom e tko Mu se posve preda. 5. Prem a tome, keri, ako hoete da vam pokaem p u t da stignete do kontem placije, p otrpite to u neto oduljiti o tim stvarima, m akar vam se ne uine tako vanima, prem da po m om miljenju jesu; a ako ih ne elite uti, ni provoditi, ostanite uz vau m isaonu molitvu cijeli va ivot; je r j a uvjeravam vas i sve one koji budu teili tom e dobru (iako moe biti da se varam, je r sudim po sebi, zato to sam to nastojala dvadeset godina), da neete stii do istinske kontemplacije. 6. Hou, dakle, razjasniti to je jiis a o n a molitva - je r n eke zacijelo to ne razum ijete - i dao Bog da nju posjedujem o onako kako j e valja posjedovati. No, isto se tako bojim d a j e se dostie iak ojeko. ako sfm e stjeu fareposti, premda nisu potrebne u onako visokom-smpnju kao za Kontemplaciju. Kaem da iiee d o a Ki-alj slave u~nau duu - hou rei da bude sjedinjen s njom e - gko.se ne p o tru d im o a ^steknem o^eiikcTkreposti. H ou biti jasna, je r ako m e uhvatite u neem u to ne bi MtaTstina, neete mi vjerovati nita, a imale biste i pravo, kada bi to bilo nam jerno; no, ne dao mi Bog toga; znait e da bolje n e znam ili da to n e razumijem. H ou rei, dakle, da e osobam a koje budu u tekom stanju kadikad Bog h tjeti iskazali tako veliku m ilost, zato d a jh jr a taj nain istrgne iz ruku neastivoga6.

M o j ivot, 8. p o g l-, br. 4 i possim. O v o m re e n ic o m z a p o in je je d a n d o k tr i n a r n o z a n im ljiv o d lo m a k , o k o je m u su n;-i ir o k o r a s p ra v lja li i k o m e n tir a li tc rc z ija n is ti i te o lo /i d u h o v n o s ti. O m o g u a v a m o n je g o v o p ro u a v a n je sa s lje d e im p o d a c im a te k s tu a ln e n arav i: I . P re th o d n a re e n ic a p r e p r a v lja p r e c r ta n i te k st, k a d a su is tr g n u ta p iv a e tiri b ro ja p o g la v lja , a koji j e g la sio ovako: U prethodnom sam pog la vlju rekla da ne bi doao K ra lj slave u nau duu ~ hou rei da bude sjedinjen s njome - kada se ne bismo trudile da steknemo kreposti koje sam lamo navela. - 2 . T re b a v o d iti r a u n a o n o v im n ija n s a m a u d r u g a ije m p o s ta v lja n ju p r o b le m a u br. 8: m akar bile u loem sta n ju i bez kreposti: ~ 3 . P rva r e d a k c ija s a d r i va/.n e te k s tu a ln e razlik e. U br. 6: D ogodi se p u n o p u ta da Gospodin uzdigne neku- ja k o nevaljalu duu, s tim e da se s h va ti da. tada -nije u sm rtnom grijehu, p o mom m iljenju - . . . (sm isao o s ta je n e ja s a n ; v je ro ja tn o je h tje la n a p isa ti: G o sp o in u z d ig n e d o k o n te m p la c ije ja k o n e v a lja lu d u u , je r jedno vienje dopustit e Gospodin da. im a netko, m a ka r bio ja k o dobar, kada. je u loem stanju zato da. ga privede k Sebi; ali da ga uvede u kontem placiju , j a to ne m ogu vjerovati, je r u ono bozansko sjedinjenje, gdje se Gospodin naslauje s duom i dua. s N jim e, ne kroi p rljava dua da se s njome naslauje istoa neba. i da se naslada anela naslauje s neim to nije N jegovo, zato to ve znam o da, kada. ovjek sagrijei smrtno, pripada neastivome; s njim e se moe naslaivali, budui, da m u je ugodio (pa ve znam o da su njegovi uici stalne m uke jo u ovom e ivota), zato to mome Gospodinu nee u zm a n jka ti N jegove djece s kojom e se naslaivati , a da ne ide uzim ati tuu. U init e N jegovo Velianstvo ono to ini p u n o p u ta , to je st istrgnuti m u ih iz ruku. - P o etak br. 8: Tako da, kada Gospodin hoe, p rivo d i duu k Sebi; uvodi je , prem da jo nem a tih kreposti, u kontem placiju poneki pu t; malo , i traje malo. - 4. K o n a n o , u br. 0: H ou dakle, rei da e B og ponekad htjeti ukazati tako veliku milost osobama koje su u loem stanju, da. ih uzdigne do savrene kontemplacije, zato da ih tim p utem istrgne iz ruku neastivoga. Svo o v o n a p re z a n je S vetice d a d o d c d o z a d o v o lja v a ju e fo rm u la c ije n je z in o g a p ro b le m a p o k a z u je d a j e b ilo u n je m u n e u h v a tljiv ih in je n ic a , k o je n je z in r a z u m n ije u p o r p u n o s li s h v a iio , n iti ih je b ilo

7. O, G ospodine moj, koliko Vas puta prisiljavamo da se pograbite s neasti vim! Zar nije bilo dosta to ste dopustili da Vas uhvati svojim rukam a, kad Vas je odnio na vrh liram a' da nas nauite pobjeivati ga? Ali, kako bi to bilo, keri, vidjeti skupa ono Sunce i onu tamu, i kakav lije strah pretrpio onaj nesretnik - a da nije znao zbog ega! - je r m u Bog nije dopustio a to shvati8. Blagoslovljeno neka bude toliko m ilosre i samilost. Kako bism o se m orali stidjeti mi krani zato to Ga prisiljavamo svakoga dana da se hvata u kotac - kako sam rekla - s tako prljavom ivotinjom. Bilo je jako potrebno, G ospodine, da Vam ruke budu tako jake; ali, kako Vam nisu oslabile od tolikih m uka koje ste proli na kriu? Ah, pa sve ono to se. pretrp i s ljutavlju^opet sezalijei! Isto tako vjerujem, kada biste bili ostali na ivotu, da bi ta ista ljubav kojom nas ljubite opet zacijelila sve Vae rane i da ne bi bio potreban drugi lijek9. O, Boe moj, tko bi stavio takav lijek na sve stvari koje m eni zaadu bol i muku! Kako bih ih rad o poeljela, kada bih bila sigurna da u biti izlijeena tako ljekovitom pomau. 8. Vraajui se opet onom e o em u sam govorila1 1 -jma_du& za koje Bog zna da ih n a taj.,nain m oe pridobiti za sebe. Budui da vidi d a sit posve izgubljene. Njegovo Velianstvo hoe a to ne Bu5e zbog Nie.ga.Da. m akar bile u tekom stanju i bez_krepQSti,_obaruje Ih slastima, u icu n a ajjen o stim a , ime poinje poticati elje: ak ih p onekTput uvodi u kontem placiju; rijetkoT n a kr.nko. A to ini, kako kaem, je r kiia_da4I-e-se.ii2. tu milost htjeti odltiiti da je uivaju vie puta: ali ako se ne odlue, neka oproste - ili oprostite nam Vi, Gospodine, bolje reeno - je r j g veliko zlo da Vi prid eu- takvoj dui, a da, ona kasnije prie zemaljskoj stvari, te se za njiTveze. 9. Smatram da im a n m o g o o n ih koje Bog na Gospodin tako kua, a m ajo onih k o ji_ ^ 'ed lv ieeJa_ u liv aju tu milost;"jer~Ea3a jTGospoin udjeljuje i ne ostane neiskoritena zbog nas, drim sigurnim d a je nikada nee prestati davati, dok se ne sligne do vrlo visokog stupnja. Kada se ne predajem o Njegovu Velianstvu onom odlunou, kakvom se O n predaje nam a, m nogo je to nas ostavlja kod m isaone molitve i posjeuje nas s vrem ena na vrijeme kao sluge koje su u Njegovu vinogra du1 1 . Ali ovi drugi su Njegova ljubljena djeca; ne bi ih htio odvojiti od sebe, jer se oni vie ne ele razdvojiti; posjedne ih za svoj stol, nudi ih onim e to jede, ak otkida zalogaj iz svojih ustiju da ga dade njima. 10. O, sretne li briljivosti, keri moje! O, sretnog li odricanja od tako sitnih i iako niskih stvari, koje dostie tako visoki stupanj! Promislite, ako ste u Bojem zagrljaju, to e vas se ticati da vas i cijeli svijet okrivljava? Moan je da vas oslobodi od svega; ta kada je jed n o m zapovjedio da se stvori svijet, bio je stvoren; Njegovo htijenje je djelo. Prem a tome, ako nije za vee dobro onoga tko Ga ljubi, nem ojte

lako izraziti. A luzija n a Mi 4 ,5 . ... i kako je jos bio zavrijedio zbog tako velike drskosti da B og stvori d m g i, novi pakao za njega. O v a jc re e n ic a p r e c r ta n a u a u io g ra f u iz E scoriaJa ( p iv a rcciakcija). Prva re d a k c ija j e n asta v lja la: ini se da trabunjam ; p a ne inim to, je r vee stva ri od ovih in i boanska ljubav; a da ne izgledam radoznala - budui da jesam - i da vam ne dani los primjer, ne navo d im ovdje n ik a h n h . Vraajui se opet onome o emu sam govorila: u br. G. " A luzija n a M t 2 1 ,3 7 .

se bojati da e dopustiti da se govori protiv vas. N e ljubi tako malo onoga tko N jega ljubi12. Prem a tome, zato Mu mi, sestre moje, koliko to moemo, ne iskaemo ljubav? Uoite d a je lijepa zamjena dati nau ljubav za Njegovu. Znajte da moe sve, a mi ovdje ne m oem o nita, osim onoga to nam O n daje da moemo. S to je to, dakle, to mi inimo za Vas, G ospodine, Stvoritelju moj? T o je to i nita; jed n a sitna odluka. Pa ako za ono to jest nita, Njegovo Velianstvo hoe da zasluimo sve, nem ojm o biti bezum ne. 11. O Gospodine! Sve zlo nam dolazi otuda to nem am o u p rte oi u Vas, je r kada ne bismo gledale druge stvari, osim puta, brzo bism o stigle. M eutim , tisuu puta padnem o, spotaknem o se i prom aim o put, je r ne upirem o oi - kako kaem - u istinski put. ini se da njim e nikada nismo hodale, p rem a onom e kako nam se ini nov. Za aljenje je, zacijelo, ono to se katkad d o g a a13. A dirne li se m akar malo u nau ast, to se ne podnosi, niti se ini da se m ora moi podnositi. O dm ah se kae: nismo sveci!. 12. Oslobodio nas Bog, sestre, da kada napravim o neto nesavreno kaemo nismo aneli, nismo svetice. Znajte, iako to nismo, veliko je dobro misliti, potrudim o li se, da bism o to mogle biti, ako nam Bog prui ruku: i nem ojte se bojati da e to izostati zbog Njega, ako ne izostane zbog nas. A budui da nismo dole ovamo poradi druge stvari, prionim o poslu, tono se kae. N em ojm o pomiljati na ita, ime se vie slui Gospodinu, a da ujedno to ne bism o htjele stei, uz Njegovu pomo. Ovakvu smjelost, koja uvijek pridonosi da raste poniznost, htjela bih u ovoj kui: posjedovati svetu smjelost, je r Bog pom ae hrab re i nije p ristran 11. 13. Jak o sam se zapriala; hou se vratiti na ono o emu sam govorila1 -, to jest razjasniti to je to m isaona molitva i kontemplacija. ini se neskrom no, no vi prihvaate sve. Moda to bolje shvatite putom m oga neuglaenog stila, nego putom drugoga, dotjeranoga. N eka mi Bog poda za to svoju milost, ameti.

1 P rv a r c c la k ja jc n asta v lja la: pokazuje ljubav n a koliko god naina je moe poka.za.ti, ali j c je d a n o d c c n z o ra s m a tra o re e n ic u te o lo k i i loe fo r m u lir a n o m , p a j u jc p re c rta o . 13 Pj-va re d a k c ija je n a sta v lja la : Kaem, da ne izgledamo k r a n in iti da s?/ioproitali M u h i u naem ivotu. B o g me sa,uvao, dirn u ti im alo u ast! Zatim , ortaj tko vam kae da se ne obzirete n a to, ini. se da nije kranin. J a sam se sm ijala ~ i alostila - kadikad n a ono to sam vidjela u svijetu, p a ak, zbog mojih grijeha, i. u redovima: d irn u ti u to, pa d a je onda m anje vrijedno, to se ne podnosi! Zatim , ka u da nism o sveci, ili sam govorila ja ... u E f6 ,9 . - P rva re d a k c ija sa d r i za n im ljiv e v a rija n te : ...poniznost: u vijek im ati sranosti,jer B o g je dajejakima. ~ i nije pristran pa e j e dati vam a i meni. 15 U br. 0.

0 tome kako sve due nisu za, kontemplaciju i kako neke do nje stiu kasno, te kako istinski ponizna osoba mora zadovoljna, ii putovi kojim je vodi Gospodin. 1. ini se da ulazim u molitvu, a m oram jo neto rei, to je ja k o vano, je r se radi o poniznosti, a to je potrebno u ovoj kui1; to je osnovna vjeba za molitvu i, kako sam rekla2, jako je vano da nastojite shvatiti kako se m nogo m orate vjebati _u poniznosti, a to je njezin vaan dio i jako vaan za sve one oobelcoje se vjebaju ujriolitvtn'To, kako e istinski ponizna osoba moi pomisliti d a je toliko d obra koliko i oni koji postanu kontem plativni? - J e r je Bog m oe uiniti takvom; da, Njegovom dobrotom i m ilosrem . No, moj je savjet da uvijek sjedne na posljednje mjesto, je r nam je G ospoin rekao a tako inimo i pokazao nam to djelom ". Neka se p rip rem i za sluaj d a je G ospodin htjedne povesti tim putem ; a ako ne, za to i je st poniznost, neka se sm atra sretnom time to slui slubenicam a G ospodnjim i neka Ga hvali to ju je Njegovo Velianstvo dovelo m eu njih, prem da je zasluila da bude sluavka neastivih u paklu. 2. N e kaem to bez velikog razloga je r, kako sam rekla4, to je stvar koju je jak o vano shvatiti, jer ne vodi Bqg._SYg istim p u tem; a m oda je onaj kom e se uini da hoda najniim, najvei u oima Gospodnjim. Prem a tome, zato tCL .e se sve bavitj molitvim, ne m oraju u ovoj kui sve biti kontem plativne5; to je nem ogue; a bit e veliko razoaranje za onu koja to nije, ako ne shvati istinu da je to stvar koju Bog daje. Budui da to za spas due nije neophodno, niti se to od nas trai po svaku cijenu6, neka ne misli da e to od nje itko traiti; je r, ako ini ono to je reeno, nee propustiti da bude posve savrena. tovie, m oda e imati m nogo vee zasluge zato to je takva uz veliki vlastiti trud i
1 S a rn o s la n sv e lo g a J o s ip a u Avili. 2 U 12. p o g l., br. 6 -7 . 3 L k 14,10. 4 U 16. p o g l., br. 9. J P re u z im a m o je d n u v a rija n tu iz p rv e re d a k c ije : Zato to bi se u ovoj kui obiavalo i vjebalo m oliti ne m oraju sve obvezno biti kontem plativne... - M e u tim , u to le s k o m ru k o p is u S vetica j e p r e c r ta la s lje d e u tv rd n ju : n e m o g u e je .

6 N a o v o m e m je s tu , gelje se fray Luis d e L e o n (str. 93) d r i o n o g a io jc n a p is a la S v elica, p re p is iv a to ie s k o g r u k o p is a vri p r e p r a v lja n je , a S v elica p re c rta v a i n je g o v e i sv o je rijei.

to je vodi Bog kao ja k u i za nju uva skupljeno sve ono to ovdje ne uiva. Neka zbog toga ne prestaje moliti i initi ono to ine sve, je r kadikad G ospodin dolazi vrlo kasno i plaa tako dobro i odjednom toliko, koliko je tijekom m nogo godina davao drugim a. 3. Meni ih je proteklo vie od etrnaest, a da nisam nikada m ogla ak ni razm atrati, osim uz tivo. Bit e m nogo osoba takvoga soja, a i onih koje ak ni uza tovo ne m ogu razm atrati, ve samo usm eno moliti i tu se najbolje zadre. Im a tako nestalnih misli da se ne m ogu zadrati ni na jed n o j stvari, ve su uvijek n em irne do te m jere da se, ako ih se hoe zadrati na tom e da misle na Boga, raziu na tisuu besmislica, skrupula i sum nji7. Poznajem je d n u dosta staru oscbu, vrlo k n ^ o s n j^ ivota, pokornicu i vrsnu slubenicu Boju* koja proveEmnogo-satLim a ve?niz godina, u b litv i, a u m isaonojjiem a jo j pom oi8. NajvieJtLBiQe-jesJLtQ_da-sejnaIo.-pomalo sabere Trrrsine'mm m olitvama; a ima jo m nogojakvih osoba. No, ako imaju poniznosti, ne vjerujejQxgaj5e na loaju^tL l^^e_Q agraene, one koje chljavaju puno z:nl<>vo!jsiav;i i rJ:>u k!< < \ie <i"urn.isu, je r _ne znanio da li su zadovoljstva od Boga ili ih podm ee .neastivi. Ako nisu od Boga, vea je opasnost TaTrrgvje-f>n5In a fem u-QB-ewije^-adi podm etanje oholosti; .jer ako su od Boga, nem a se ega bojati, zato to sa sobom donose poniznost, o emu sam opirno pisala u drugoj knjizi9. 4. Ovi d ru g i1 0 su ponizni, pribojavajui se d a je to zbog njihove krivice, uvijek zaokupljeni tim e da napreduju. Ne vide da drugi ispuste je d n u suzu, a da im se, ako je se i sam nem a, ne uini kako se jako zaostaje u sluenju Gospodinu, a m oda treba biti daleko ispred; je r, iako su dobre, nisu sve suze savrene. A u poniznosti, trapljenju, odritanju_i_drugim krepostim a uvijekjm a najvie sigurnosti. Ne treba se zatoD ojati, niti se bojte da neete stii do savrenosti kao oni koji su veoma kontemplativni. 5. Svetica-jfi-bila sveta M arta, prem da ne kau d a je bila kontem plativna. A to hoete vise od toga n e g o a m o e te postati onakve kakva je bila ova sretnica, koja je zavrijedila imati Krista naega G ospodina toliko p u ta u svojoj kui i davati Mu jesti i dvoriti Ga i jesti za Njegovim stolom 11? Da smojsceJcag. sveta M agdalena, zanesene, ne bi im ao tko ponuditi jelom ovoga boanskog Gosia. Shvatite, dakle, H a je ova Zajednica kuiTvHeTS&ileTda m ora bitisvega, p a neka one, koje budu povedene djelatnim ivotom ne prigovaraju onim a koje se zanesu u kontemplaciji, budui da znaju da e G ospodin stati uz njih, m akar one utjele, je r On najee ini da se zanem ari i sebe i sve ostalo12.

7 ... u vjeri, s lije d ilo jc u p rv o j re d a k c iji. 8 U p rv o j re d a k c iji je ja s n ija : J a poznam je d n u dosta staru redovnicu - i dao B o g d a je m oj ivot kao n jezin ~ vrlo svetu i skruenu, u svem u veliku redovnicu i koja p u n o moli usmeno i ja k o redovito. !1 M o j Hvat, 15. p o g l , b;: 14; } 7. p o g l , br. 3; 20. p o g l., bi: 7 i 2 0 iid. 10 O vi drugi: k o jim a n ije u d ije lje n a m ilo st d u h o v n ih u ita k a u m olitv i. 11 J o slik o v itije u p rv o j re d a k c iji: ... dati M a je s ti i sluiti Ga i m oda jesti za N jegovim stolom i ak iz N jegova ta n ju ra ? - A lu d ira n a L k 1 0 ,3 8 -4 2 . 12 Stati... u z njih, je r najee k o n te m p la c ija ini da se zanem ari...

6. Neka prom isle d a j e potreban netko tko e Mu priprem ati jelo i neka se sm atraju sretnim a to posluuju s M artom; neka uoe d a je istinska poniznost ba u tom e da budu nadasve sprem ni zadovoljiti se onim to G ospodin bude htio uinili od njih i uvijek se sm atrati nedostojnim a da budu Njegovi sluge. Pa ako kontem plirati i moliti m isaono i usm eno, i njegovati bolesnike, i sluiti u kunim poslovima i raditi - pa bilo i najnie - ako sve to znai sluiti Gostu koji dolazi a bude s nam a, i da jede, i da predahne, to nam je onda stalo do toga a li je u je d n o m e ili u drugom e? 7. N e kaem da to ostane na nam a, ve d a sve iskusite, je r to nije u vaem izboru nego u G ospodnjem. No, ako nakon m nogo godina bude htio da svaka bude u svojoj slubi, lijepa li e poniznost biti, htjednete li vi birati! Prepustite a to uini G ospodar kue; m udar je, m oan je, zna to dolikuje vama i to dolikuje Njemu. Budite sigurne, ako budete uinile ono to je do vas i ako se budete p rip rem ale za kontemplaciju s onom savrenou koja je spom enuta, pa ako vam je O n ne d a (a mislim a nee odbiti d a je a, ako je istinsko i odricanje i poniznost), da za vas uva ovaj d ar a vam ga dade ujedno u nebu i da vas - kako sam ve rek la1 3 - hoe voditi kao jake, dajui vam kri ovdje, kao to g a je Njegovo Velianstvo uvijek imalo. A ima li boljeg prijateljstva od toga da eli za vas ono to je elio za Sebe? A m oglo bi biti da ne biste dobile takvu nagradu u kontemplaciji. Sudovi su Njegovi, i ne treba da ulazimo u njih. Jako je dobro to to ne ostaje nam a na izbor, e da bismo zatim budui da nam se to ini lakim - bili svi veliki kontemplativci. O h, kakav veliki dobitak ne htjeti ga stei prem a naem nahoenju, kako se ne bismo bojali gubitka, budui da Bog nikada ne doputa da ga ima tko je jako izmrcvaren, ve zato da se dobije vie!

13 U br. 2.

Koje nastavlja o istom predmetu i govori o tome koliko su vei napori kod kontem plativnih nego kod djelatnih osoba. - T o je od velike utjehe za njih. 1. Dakle, ja vam kaem, keri, one koje Bog n e vodi ovim putom , prem a onom e to sam vidjela i saznala od onih koji idu njime, da ne nose najlaki kri i da biste se prestraile putova i naina koje im dodjeljuje Bog. Poznati su mi i je d n i i drugi i . pouzdano znam da si^ n erod no ljivijiapo ri koje_Bog dodjeljuje kontem plativnim o a o b a m a ^ IE ^ u cla o d n ije ti kadarim ne bi .davao ono slasno jelo. I jasn o je , budii da_one koje Bog m nogo ljubi vodi tegobnim putovim a, i to ih vie ljubi, teima, nem a se zbog ega misliti da prezire one koji su kontem plativni, je r ih Svojim ustim a hvali i sm atra prijateljim a1. 2. Misliti, dakle, da pristaje na prisno prijateljstvo s ljudim a od zadovoljstava i lagodna ivota, besmislica je. Drim vrlo sigurnim da im Bog dodjeljuje vee muke; a budui da ih vodi vrletnim i neravnini putem , p a im se kadikad uini da se gube i da m oraju iznova poi njime, Njegovo Velianstvo sm atra potrebnim dati im okrepu, i to ne vode, nego vina, zato da, opijeni, ne prim ijete to prolaze i d a to mogu podnijeti. Tako, eto, vidim m alo onih koji su kontem plativni, a da ne bih vidjela da su odvani i pripravni trpjeti. Jer, prvo to uini G ospodin je st to, da im ulije sranost, ako su slabi, i uini ih takvimalla^sejae~to 3. Vjerujem da oni od djelatna ivota, vide ii d a su ovi samo malo obdareni, misle da nem a niega osim toga. Aja^vain kaem d a ntoda..nijedan dan od onih _ koie ovi p ro u , ne biste m ogle p o d n ijeti. T ako G ospodin, budui d a svakoga zna za jXMe_daie svakome njegov posao, to jest onaj koji vidi da vie odgovara njegovoj dui, i sam om e Gospodinu^ i dobru blinjih; a ne bude li to proputeno zbog toga to se niste priprem ile, nem ojte se bojati da e propasti va trud. Shvatite da kaem da se sve u tom e trudim o, je r ovdje nism o ni za to drugo, pa n ije d n u godinu, niti samo dvije, ak ni deset, da ne ispadne da od toga odustajem o kao kukavice, i dobro je to G ospodin vidi da to nije proputeno s nae strane. Budim o kao vojnici koji, sve da su i dugo sluili, uvjek moraju-hiti pripravni da im zapovjednik odredi bilo " talevii_dii7nHrToj j uTm~Titjedne naloiti, budui da e im on dati plau. A koliko bolje to plaa na Kralj od onih zemaljskih2.
A lu zija n a o d lo m a k iz E v a n e lja (L k 10 ,41 ), o e m u j e g o v o rila u 17. p o g i., br. 5. U p rv o j re d a k c iji: J koliko je bolje plaen od onih koji d u e kralju! J a d n ic i g in u , a kasnije zn a Gospodin kako

4. Videi ih nazone i voljne da slue, te znajui ve za to je svaki od njih, rasporeuje dunosti u skladu sa snagam a, a kada ne bi bili nazoni, ne bi im dao nita, niti bi zapovjedio u emu da slue. JV enijU om e, sestre: m isaona molitva, a koja to ne bud<^nio^la^usm ena^itanje i^azg ^o rL sJ^ o g o iii^ k ak o lru T ^ n ije re I^ NeKa l tMKTizostaie sa satova molitve koji su za sve lne zna kada e zvati Zarunik (da vam se ne dogodi kao ludim djevicama)'1 i htjeti joj dati vie posla zaogrnutog~zadovoljstvom; ako ne, shvatite da niste za to i da vam prilii ono drugo, a tu je i zasluivanje poniznou, uistinu vjerujui da niste ak ni za ono to inite5. 5. Sluite veselo u ennijvam bude zapovjeeno, kako sam rekla1 , ijik ajfiJa -. poniznosL-Pra-va^jretne li takve shibenice^ H a f ff d g a ivota, koja nee gunati, osim sebi!- Neka ostavi ostale u njihovoj borbi, koja nije n u la. Je r. prem da u bitkam a stiegonoajieJaorL-neLp re staje se izlagati opasnosti, a u svojoj se n u trin i j am ano bori viejod.syih_ostalib^jeiy budui, d a iiod-ZaiS-taviv-nejiioe se b ra m tii n e jm ije j i,s p u ^ itijx ix ik u ^ J x ia k a i^ a ^ s je y ijia ,k o iiia d e . T ako i kontem plativne ospbjJ-DioxajiL-no_si^ poniznosti i podnositi sve'ltdaroT JoJe im zadaiu. a da ne zadaju nijednoga, jer njiRovajFStaSbTBpjeti'Kao Krist, visoko nositi kri, ne isputati era ilTmlui zbog opasnosti u kojiingy n a g u , nia pokazati slabosti u trplienm: zbog togairnLSC-Zaje tako ana sluba. N e k i pazi to ra d i, je r ako o n' ispusti zastaviu.bit.ka se gfubi: a na taj nain, mislim, nanosi se velika teta onim a koji niMi lako m nogo uznapredovali, ako vide a postupci onih koje ve sm atraju zapovjednicima i.Bojim prijateljim a ne postupaju u skladu sa slubom koju imaju. 6. Ostali se vojnici snalaze kako mogu, a kadikad se i povuku odande, gdje vide najveu pogibelj, a da to nitko i ne prim ijeti i da ne gube asti; u one d ruge u p rte su sve oi i ne m ogu vrdati. Prem a tome, sluba je dobra i ast velika, a kralj iskazuje milost onom e kom e je daje, ali ne obvezuje se ba malo time to je preuzim a. Prem a tome, sestre, i ne znam o to traim o8; prepustim o to G ospodinu, je r im a nekih osoba koje, ini se, s pravom hoe traiti darove o Boga. Smijene li poniznosti! Zbog toga dobro ini Poznavalac svih, koji vjerujem da ih ovima rijetko kada udjeljuje; jasno vidi da nisu pripravni ispiti kalen.

sc p la a . 1 U sp . 30. p o g l. jbaw m i br. 7. - S lje d e e r e e n ic e sc o d n o s e n a sa te m o litv e , o b v e z n e za sve p o p ro p is u . 1 M l 2 5 ,1 -1 5 . - U p rv o j rc d a k c iji jo je p o s to ja o sli an r a tn ik n a m je s tu o ve a lu z ije iz E v a n e lja : N e zna Stada e je pozvati zapovjednik i htjeti jo j dati vie posla , zaogrnutog uitkom. Ako ih ne bude pozvao, neka shvate da 7iisu za njega i da im j c odgovaralo ono. - O v aj je o d lo m a k p o in ja o ov ak o : B u d u i da nee bili odsutni, a. zapovjednik vidi da su eljni da slue, ve je shvatio - prem da ne tako dobro kao n a nebeski Zapovjednik - za to je svaki... ' Lk 17,10. * ' U br. 4 i u 17. p o g l , br. 6. ' Jo je sta ja lo u p rv o j re d a k c iji: P uno bih vie j a voljela biti ona nego neke kontem plativke. - C ije la v o jn ik a te m a to slijed i im a d ru g a iji ra s p le t u pi*voj rc d a k c iji. Mt 2 0 ,2 2 . N e znam o to traimo k a d a m o lim o b la g o d a ti k o n te m p la c ije . - U p rv o j re d a k c iji: Prepustimo to Gospodinu, je r nas pozna bolje nego m i same. A p ra va poniznost je st u tome da budemo zadovoljne onim e to nam daju. A luzija n a M t 20 ,2 2 .

7. Vaa spoznaja, keri, da li ste uznapredovale, bit e u tom e da svaka pojedina shvati kako je najbjednija od svih i neka se po njezinim djelima vidi da to razaznaje na korist i dobrobit ostalih, a ne po tom e to nalazi vie zadovoljstava u molitvi i ushienjim a, ili privienjim a, ili pak milostim a koje joj udjeljuje Gospodin, je r m oram o saekati do drugoga svijeta da vidim o njihovu vrijednost. Ovo prvo je novac koji je u opticaju, to je renta koja ne zakazuje, to su trajna dobra, a ne prihodi koji se oduzimaju, je r ovo drugo se oduzim a i daje; ono pi-vo j e velika krepost poniznosti i trapljenja, velike jaoslninasti d a se ni za tiiu i n e idg-pmtiv. o n o g a to zapovjedi poglavar, je r zajsta znate-davam to zapovijedaJSog, b u dui d a je nam jesto N je g a ." Na posluhu sam se trebala zadrati vie, no n e kaem nita o tome, je r mi se ini da, ako ga nem a, ne znai biti u redovnitvu, je r govorim s redovnicam a, i to dobrim a, po m om miljenju, koje barem to ele biti. O toj poznatoj i vanoj stvari nita vie od je d n e rijei, zato da se ne zaboravi. 8. Kaem da n e znam poradi ega je u sam ostanu ona koja je obvezna zavjetom na posluh, a zakae, ne poklanjajui punu panju tom e kako da taj zavjet ispunjava s najveom savrenou; barem joj ja jam im da, dok tu bude zakazivala, nikada nee postati kontem plativna, ak ni dobra djelatna redovnica, i to sm atram posve sigurnim. A sve da i ne bude osoba koja je na to obvezna, ako eli iK hoe. doi do kontem placije, m ora, zato da bude posve sigurna, s punonT o^unoii ..prepustiti jvojtTvolin ispoviedniku koji bnde^takav1 1 1 . Je r, vrlo je poznata stvar da se na taj 'T ratS T n a p re lJu je '^ ^ za godinu dana nego bez toga tijekom m nogo godina, a to za vas nije potrebno, pa ne treba ni govoriti o tome. 9. Zakljuujem tim e da su to kreposti koje elim da posjedujete, keri moje, oko kojih da se trudite i na kojima da si sveto zavidite. Zbog toga to ne budete posjedovale ovih drugih nabonosti nem ojte se alostiti; to je nesigurno. Moe biti da kod drugih osoba budu od Boga i da kod vas Njegovo Velianstvo dopusti da bude obm ana neastivoga i da vas prevari, kao to je uinio drugim osobam a11. Zato da elite sluiti G ospodinu u onom e to je sumnjivo, posjedujui toliko toga to je sigurno? T ko vas gura n te opasnosti? 10 . O duljila sam toliko na ovome, je r znam d a je p o trebno zato to je ova naa narav slaba, a kojoj Bog bude htio udijeliti kontem placiju, Njegovo Velianstvo e je uiniti jakom ; kojima pak ne, bilo m ije zadovoljstvo dati ove upute, ime e se takoer poniziti i kontem plativne osobe1 . Gospodin, kakav jest, neka nas obasja svojom svjetlou da u svemu slijedimo Njegovu volju, i nee se trebati niega bojati.

U p rv o j re d a k c iji: Koji bv.de takav d a je razumije. J e r to se ve predobro m a i napisali sa to m nogi, a za vas nije potrebno, p a ne treba n i govoriti o tome. J e r kod ena je to opasna stvar, n a sta v lja la j c p rv a re d a k c ija . P rva re d a k c ija j c n a sta v lja la : A ko kazete, keri, da ih v i ne trebate, m oda e doi neka koja, e ivi se obradovati.

U kojem poinje govoriti o m olitvi.Govori o duam a koje ne mogu smisleno razmatrati. 1. Proteklo je toliko vrem ena otkad sam napisala ono to prethodi, a da nisam imala kada tom e opet pristupiti, te ukoliko ne bih sve iznova proitala, ne bih znala o em u sam govorila; da ne tratim vrijeme, m orat e ii onako kako ispadne, bez reda. Za sreene umove i due koje su izvjebane, te mogu biti same sa sobom , ima toliko napisanih knjiga i tako dobrih, i od takvih osoba, da bi bilo pogreno da se osvrete na m oje kazivanje o molitvi; je r, kako kaem, im ate takve knjige u kojim a su po danim a u tjednu rasporeena Otajstva G ospodinova ivota i Njegove Muke, te razm atranja o Posljednjem sudu i paklu, o naoj nitavnosti i o tom e koliko dugujem o Bogu, s izvrsnom poukom i redom za poetak i kraj m olitve1. Koja to bude m ogla i bude ve im ala uobiajen takav nain molitve, ne treba ni govoriti da e je po tako dobrom putu G ospodin izvesti u luku svjetlosti, te e uz tako dobre poetke i kraj biti takav; svi koji budu mogli, ii njim e i im at e spokoj i sigurnost; je r, kada se pritegne um, hoda se spokojno2. Ali ono o emu bih htjela govoriti i ponuditi kao lijek, i kada bi Bog dao da uspijem (a ako ne, barem da shvatite da im a m nogo dua koje prolaze taj napor, zato da se ne zam ore one koje e ga imati), jest ovo: 2. Ix m j^etalixlusajjm ^^ p o p u t kakvih razuzdanih konja, a_ nem a toga tko bi ih ukrotio; sad su ovdje, sad su ondje, uvijek uznem iren i3: takva im je narav, ili pak to Bog doputa. Vrlo mi ih je ao, je r mi slie osobam a koje su iako edne, te v id m o d u iz velike daljine, a kada se hoe uputiti tanio,..nailaze na nekoga tko im branih prilaz na p o etku, u sredini ina kraju. D ogaa se, kada ve svojim trudom ~ i n> velikim trudom - pobijede prve neprijatelje, da se o drugih dopuste pobijediti, i radije um iru od ei, nego da se napiju vode koja ih m ora
O d n o s i sc, p o svoj p rilic i, n a k n jig e P. G r a n a d e . ko ic ic S v etica p o z n a v a la i c ije n ila , te p rep o ru iv a la sv o jim re d o v n ic a m a u K'msUf~ucqa: inn.T7iv;i(ija u s u p e rla tiv im a u p is m u p iscu : O d m n o g ih o s o b a k o je lju b e u G o s p o d in u Vae O in s tv o z a to to s te n a p is a li ta k o sv etu i k o ris n u p o u k u , p a z a h v a lju ju N je g o v o m V elianstvu tim e to su z a h v a lile V aem O in s tv u n a lako v elik o m i s v e o p e m d o b r u , ja sam je d n a (B. M . C ., t. 7 , str. 2 1 1 ). Pa tako ne govorim sada o tim duam a, d o d a la j c S v etica u ru k o p is u iz 'lo le d a . 3 Pa iako se, ako je vjet onaj koji ide na njegu-, ne izlae opasnosti svaki pu t, p o n ekad da; a kada je sig u ra n za ivot, nije siguran da na njem u nee nap ra viti neto to nee biti sram ota, i uvijek uz veliki napor. 4 B ra n i p .: u z n a e n ju zabraniti, zaprijeiti.

joU ko stajati. Iscrpila im se snaga, ponestalo im je sranosti. A budui d a j e neki imaju da pobijede i druge neprijatelje, kod treih im ponestane snage, a m oda nisu bili ni na dva koraka od izvora ive vode, o kojoj je G ospodin rekao Samari tanki, da onaj tko je bude pio, nee oenjetf. I s koliko li prava i istine, budui da je izgovoreno iz usta same Istine, nee je osjeati ni zajed n o m stvari ovoga ivota, iako naraste m nogo vea za stvarima dragoga ivota, vea nego to sebi ovdje moemo predoiti ovom naravskom ei. No, kakvom li se tek eu eli osjeati ovu e! J e r dua shvaa njezinu veliku vrijednost, i p rem d a je to vrlo teka e, koja iscrpljuje, donosi sa sobom ono isto zadovoljstvo kakvim se ubija ona d ru g a e, tako d a je to e koja ne gui doli zemaljske stvari; dapae, napaja tako d a je , kada je Bog utai, najvea m ilost1 koju moe udijeliti dui to d a je ostavi s tom istom potrebom , te biva uvijek sve vea, da ponovno pije od ove vode. 3. Voda im a tri svojstva kojih se sada prisjeam, te mi prikladno padaju, je r e ih zacijelo imati m nogo vie. Je d n o je to a rashlauje, zato to se rashladim o im d o em o do vode, koliko god nam bilo toplo. A ako je vatra velika, njom e se gasi, osim ako se radi o katran u 7, koji se jo vie rasplamsava. Ali, Boe mili, kakvih li udesa im a u tom e da se s vodom vatra jo jae rasplamsava, kada je vatra jaka, mona, nepodlona poelima, je r jo j ona, iako je njezin protivnik, ne kodi, naprotiv rasplamsava je! Zaista bi ovdje valjalo, kada bi se moglo razgovarati s nekim tko bi poznavao filozofiju, zato to bih se, poznavajui svojstva stvari, m ogla izraziti, je r uivam u tom e i ne m ogu to iskazati, a m oda to ak i ne znam ni shvatiti. 4. im vas Bog, sestre, dovede da pijete od ove vode, a i one k o jeje sada pijete, naslaivat ete se ovim i shvatit ete kako lije istinska ljubav p rem a Bogu gospodar svih poela i svijeta, ako posjeduje svu svoju snagu, ve po tp u n o osloboena zemaljskih stvari i ako se vinula ponad njih. A kako voda proistjee iz zemlje, nem ojte se bojati8 da e zaguiti ovu vatru ljubavi p rem a Bogu: nije u njezinu djelokrugu. P rem da su protivne, ve je potpuni gospodar: nije joj podlona. Zato se nem ojte zgraati, sestre, to sam u ovoj knjizi toliko naglasila da sebi priskrbite tu slobodu. Zar nije lijepo da je d n a sirom ana redovnica kod S v etogjosipa m ogne zagospodariti cijelom zemljom i njezinim poelima? I to li su sve sveci inili s njim a, kako su htjeli, uz Boju pomo? Svetoga M artina su vatra i vode posluale; svetoga Franju ak i ptice i ribe, a tako i m noge druge svece. Vidjelo se jasn o d a su bili toliki gospodari svih stvari ovoga svijeta, zato to su se dobro p otradili da malo dre do njega, i doista su se podredili svim svojim snagam a njegovu G ospodaru. Prem a tome, kako kaem, voda koja proistjee iz zemlje nem a nikakve snage protiv nje9; njezini su plam enovi jak o visoki, a njezino raanje ne zapoinje u tako niskoj stvari.
A luzija n a Iv 4,1 ? > . - U to le s k o m ru k o p is u d o d a la jc S v etica: ... n e e o e n je ti tako da. izgubi Boga; razum ije se, ako je O n ne ispusti iz Svoje ruke. Prema tom e , uvijek treba ii sa strahovi. l! Z b o g te o lo k o g s k ru p u la j e d a n j c c e n z o r p re p ra v io : je d n a od najveih milosti... ' Iz la g a n je k o je slijed i te m e lji se n a sta ro j filozofskoj te o riji o e tir ije d n o s ta v n a p o e la o d k o jih j c stv o re n svijet: z e m lja , z ra k , v o d a i v a tra . B ila su m e u s o b n o p ro tiv n a p rv o i d r u g o , te tre e i e tv rto . O a f /e su p r im je n e k o je vri S velica n a ivu v o d u i n a v atru ljubavi, alei to n e p o z n a filo zo fije, to bi jc - m islila j c o n a - b ilo u v elo u p o z n a v a n je svojstava stvari.

8 V zdajui se u Boje milosre, n a p isa la jc S vetica iz m e u r e d a k a u to le s k o m ru k o p is u . 0 Protiv nje, d o d a n o n a ru b u a u to g ra fa .

Im a i drugih vatri m ale ljubavi p rem a Bogu koje e bilo kakav dogaaj ugasiti, ali ovu nee; ne; sve i da naie cijelo m ore napasti, nee je prisiliti da prestane gorjeti, tako da ne zagospodari njim a10. 5. A ako je k tom e voda koja kii s neba, jo e je m anje ugasiti; nisu protivne jedna drugoj, ve su s istih stran a11. N em ojte se bojati da e jedno poelo nakoditi dragom e; dapae pom ae je d n o drugom e u njegovu uinku; je r voda istinskih suza (a to su one koje proistekli u istinskoj molitvi, sigurno dane od Kralja neba) pom ae joj da se jo vie razgori i da traje, a vatra pom ae vodi da hladi. Ali, Boe mili, kako divne i kako udesne stvari da vatra hladi! Da, pa ak i ledi uitke ovoga svijeta, kada se spaja sa ivom vodom s neba koje je vrelo odakle proistjeu spom enute suze, koje su dane, a ne steene naom umjenou. Prem a tome, posve sigurno, n e ostavlja topline ni na jednoj stvari od ovoga svijeta, da bi se zadrala na njim a, ako to nije zato da potpali tu vatru, je r njezino je naravno svojstvo da se ne zadovoljava malim, ve bi, kada bi mogla, saegla cijeli svijet. 6. D rago jo j je svojstvo istiti neiste stvari. Kada ne bi bilo vode za pranje, to bi bilo od svijeta? Znate li kako isti ova iva voda, ova nebeska voda, ova bistra voda, koja nije m utna, koja nem a blata, ve pada s neba? Naim e, pije li se samo jednom , drim zasigurno da ostavlja duu bistru i istu od svih grijeha; je r - kako sam napisala1 2 - Bog ne daje prilike da se pije od te vode (to nije u naem htijenju zato to je ovo boansko sjedinjenje sasvim vrhunaravna stvar), ako to nije zato da je oisti i ostavi istu i neokaljanu od blata i jada, u koje je po grijesima bila uronjena. J e r drugi uici, koji dolaze posredstvom razum a, koliko god inili, donose vodu koja tee zemljom; ne pijete je kraj izvora; na tom putu nikada ne nedostaje blatnjavih stvari na kojima e se zadrati, pa nije tako neokaljana i tako ista. J a ne nazivam ivom vodom ovu molitvu, koja se - kako kaem - izgovara razumski; hou rei, po mom shvaanju; togod mi htjeli uiniti, uvijek se na nau duu, uz pomo ovoga naega tijela i niske naravi, nalijepi s puta neto to ne bismo htjeli. 7 . elim biti jasnija. Razmiljajmo o tom e s to je svijet i kako sve prolazi, zato da ga prezrem o. Gotovo i ne primjeujui, naem o se uvueni u ono to u njernu ljubimo; a kada hoem o pobjei od toga, barem m alo nas om ete to to mislimo kakav je bio i kakav e biti, te to sam uinila i to u uiniti; i dok razmislimo to je prikladno da se oslobodimo, kadikad ponovno upadnem o u opasnost. Nije da se toga treba odrei, ali se treba bojati; potrebno je biti oprezan.
' A lu zija n a Pj 8 ,7 ,- U m je s to o v ih n e k o lik o p o s lje d n jih re e n ic a (V idjelo se... n jim a ) u p rv o j re d a k c iji j e b ila n a p is a la : Jer, uz pom o Boja, i uinivi ono io ste mogle, gotovo da Ga to s pravom moete pitati. Neete valjda pom isliti za.t.o to Psalmist kale da su sve stvari podlone i stavljene p o d noge ljudim a, da su, p o d nogam a svih lju d i ? N e bojte se; dapae, vidim da su podloni oni, pod- njihovim nogama. A upoznala sam i jed n o g a kojega s a u sva i za pola novia ubili; gledajte kako se podvrgao za bijednu, cijenu. I h m m nogo stvo ri koje ete vidjeli svakoga dana po emu ete spoznati da govorim istinu. Da, je r Psalmist nije mogao lagati, zato to je to izreeno od D u k a Svetoga, nego se m eni ini (a. moe biti da ja. to ne shvaam i d a je besmislica, j e r n isam to itala) d a je to reeno za savrene koji neka ; svim. stvarim a zemlje zagospodare. - S v etica a lu d ir a n a 8. p s a la m , ali joj s tro g i c e n z o r n ije o p ro s tio lu e g z e g e ts k u o d v a n o st. IV ccrtao jc o d lo m a k v elik im p o p r e n im k ri e m i d o b r o m m rljo m , a a lim n a ru b u p rib ilje io : N ije lo s m is a o g o s p o d stv a , ve sc o d n o s i n a K risla, a i n a A d a m a u s la n ju n c d u n o sli . 'l b j c b ilo d o la d a S v etica ra d ik a ln o iz b a c u jc le k s t iz slje d e ih re d a k c ija . 1 1 5 istih stra n a : iz iste z e m lje (u sp . 40. p o g l., br. 8), (j. im a ju isto p o d rije tlo . 12 U 16. p o g l., br. 6.

Ovdje tu brigu vodi sam Gospodin, je r nee da se pouzdam o u sebe1 ". Toliko dri do nae due da jo j ne doputa da se uplete u stvari, kojejoj m ogu nakoditi u ono vrijeme dok je hoe podupirati, ve je odm ah postavlja pokraj Sebe i u jed n o m asku joj ukazuje vie istina i daje jasniju spoznaju o svemu, nego to bismo ovdje mogli stei u toku m nogo godina. J e r pogled nije slobodan; zasljepljuje nas praina dok hodam o. O vdje nas Gospodin vodi p rem a cilju putovanja, a da i ne shvaamo kako. 8. T ree je svojstvo vode da napija i utauje e. Je r, m eni se ini d a je e elja za nekom stvari koja nam jako nedostaje, a ako nam posve nedostaje, ubija nas. udna je stvar da nas ubija, ukoliko nam nedostaje, a ako pak pretjee, skonava ivot, kao to se vidi kako um iru mnogi utopljenici. O h, G ospodine moj, kada bih s e ja nala uronjena u toj ivoj vodi, pa da mi se skona ivot! No, zar to ne moe biti? Da, je r ljubav i elja za Bogom moe toliko narasti da to ne moe podnijeti naravsko bie, pa je i bilo osoba koje su tako um rle. J a znam za je d n u kojaN bi se, da joj Bog brzo nije pritekao s ovom ivom vodom u takvom izobilju, gotovo bila izbezumila od zanosa. H ou rei da su je gotovo izbezumili, je r tu se dua oputa. ini se, guena toliko da ne moe podnositi svijet, da uskrsava u Bogu, i Njegovo Velianstvo je osposobljava da moe uivati ono to, d a je pri sebi, ne bi mogla, a da joj se ne skona ivot. 9. Neka se iz toga shvati kako u naem najveem Dobru ne moe biti niega to ne bi bilo savreno, te d a je sve ono to On daje za nae dobio, i koliko god izobilje ove vode dade, ne moe biti preobilja u onom e to je od Njega; je r, ako puno daje, ini - kako sam rek lal;>- duu sjaosobnom da bude kadra piti mnogo, ~kaoto staklar pravi posudu onakve veliine koja je potrebna za ono to hoe uliti u nju. U elji za njom , budui d a je od nas, nikada ne biva da nem a nedostatka. Ako pak donosi koju dobru stvar, onda je to to u tom e pom ae Gospodin. M eutim, toliko smo neprom iljeni, kako je patnja blaga i slasna, da se nikada ne mislimo zasititi te patnje: je d em o neum jereno, potiem o tu elju koliko god ovdje moemo, pa tako kadikad i ubija. Sretne li takve smrti! Ali, m oda bi se ivotom pom oglo drugim a da um ru od elje za takvom smru. A to mislim d a ini neastivi, je r shvaa kakvu e tetu nanijeti ivei, pa tako kua neum jerenim pokoram a zato da se uniti zdravlje, a do toga mu nije neznatno stalo. 10 . Hou rei da se onaj tko doe do tako silne ei jak o pazi, je r e, neka bude siguran, doivjeti ovu napast, te m akar i ne um re od ei, u p ropastit e zdravlje i pokazat e vanjske znake, m akar i ne htjene, kojih se svakako treba kloniti.
I'reba p rim ije tili d a u s p o r e u je ivu vou (u liv e n a k o n te m p la c ija ) s b la tn ja v o m v o o m ( r a z g o v o r n a m o litv a ) - Ovdje: o d n o s i se n a ivu v o u , to je s t n a k o n te m p la c iju . - U n asta v k u : ... daje ja s n iju spoznaju o svem u nego to bismo ovdje [o d n o s n o , vise... -nego b is m o ovdje, n a zem lji] mogli im ati... Ovdje (u u liv e n o j k o n te m p la c iji) nas vodi Gospodin... O sta je n e ja s a n sm isa o . - S vetica a lu d ira n a s a m u seb e. V id jeti 2 0 . p o g l. M oga ivota i Relacin I a. - U p rv o j re d a k c iji j e to iz n ije la ovako: J a znam za je d n u koja, da jo j B o g brzo nije pritekao u pom o ovom ivom vodom u izobilju, bijae tako edna, i tajio je rasla njezina elja da jo j bijae sasvim ja sn o da bi bilo mogue - kada jo j se ne bi bilo pom oglo - da umre od ei. Blagoslovljen neka b u ik O n a j ko ji nas -poziva da idemo piti, u Svom E vanelju ( Iv 7,37). A kako kod naega Dobra i Gospodina ne moe biti niega to ne bi bilo savreno, kako samo n a N jega spada dati n am ovu vodu, daje onu koju trebamo. - U to le s k o m ru k o p is u r c c n ic a je g la sila ov ak o : g o to v o ju j e o S e b e u z im a o s v elik im u ste z a n je m . T ri su p o s lje d n je rijei S v eliin a u to g ra f. 15 U br. 8.

Kadikad e malo koristiti naa umjenost, je r neem o moi prikriti sve to se zaeli; no, budim o oprezni kada nastupe tako snani porivi ove elje, zato d a joj jo i mi ne pridonesem o, ve blago presijecimo nit drugom pobudom , je r e se m oda kadikad dogoditi da naa narav djeluje onoliko, koliko i ljubav, je r ima onih osoba koje bilo kakvu stvar, m akar i loa bila, ele s velikim arom. T e ne vjerujem da e biti previe trapljene, je r trapljenje koristi svemu. ini se d a je besmislica obuzdati tako dobru stvar; pa ipak nije; jer, ja ne kaem da se odstrani elja, ve da se obuzda, te e se m oda nekom drugom zasluiti isto toliko. 11. elim rei jo neto zato da budem jasnija: javi se velika elja, kakvu je imao sveti Pavao1 1 ', da se ve bude s Bogom i lien ovoga zatvora. Nee biti p o treb n o tek malo trapljenja da se obuzda takva muka, koja m ora da je po sebi jak o slatka, a p otpuno se nee moi. Ali kada se uvidi da toliko pritie da se gotovo gubi svijest (kao to sam vidjela, nem a tom e davno, kod je d n e osobe, po naravi1' nagle, ali odlune da skri svoju volju - ini mi se da ju je ve izgubila, je r je zaokupljena drugim stvarima - hou rei na trenutak, zato to sam vidjela d a je gotovo izbezum ljena od velike m uke i truda koji je uloila zato da je prikrije), kaem da u tako pretjeranom sluaju, m akar to bilo od duha Bojega, sm atram poniznou bojati se, jer ne trebam o misliti da posjedujem o toliko ljubavi, pa da nas dovede u tako veliku nevolju. 1 2 .1 kaem da neu drati tako loim (ako moe - velim - je r svaki p u t m oda nee moi) da prom ijeni elju, mislei da e, ako poivi, vie sluiti Bogu i da e moda prosvijetliti neku duu koja se trebala izgubiti, te da e, sluei vie, zasluiti po emu e moi vie uivati Boga, a neka se boji kako je neznatno sluila. T o su dobre utjehe za tako velik trud, a ublait e svoju bol i stei e mnogo; je r da bi se sluilo sam om e G ospodinu hoe se ovdje proboraviti i proivjeti sa svojom m ukom . T o je kao tjeiti onoga koji podnosi veliku m uku i teku bol, govorei m u da ima strpljenja i da se pred a u ruke Boje, te neka na njem u ispuni Svoju volju, je r je predati se njim a najsigurnije u svemu. 13. A ako je neastivi na neki nain potpom ogao tako veliku elju, to bi bilo mogue, kako pripovijeda Kasijan - mislim - o jednom pustinjaku vrlo stroga ivota, kojegaje nagovorio da se baci u bunar, je r da e prije vidjeti Boga, ja svakako vjerujem da sasvim sigurno nije sluio s poniznou, ni dobro; je r vjeran je G ospo d in 1 8 i ne bi dopustilo Njegovo Velianstvo da se zaslijepi u tako oitoj stvari. Ali je jasno, kada bi elja bila od Boga da m u ne bi nakodila; donosi sa sobom svjetlost, razboritost i um jerenost. T o je jasno, samo to taj protivnik, na neprijatelj, otkud

U sp . H l 1,23. A ne p o naravi, b ijae n a p is a la : n e jc m o d a p r e c rta la s a m a -Spisateljica. - O n a s a m a je u to fecfsk o m r u k o p is u p r e c rta la u m e ta k : ini m i sc d a j e to ve iz g u b ila , je r je z a o k u p lje n a d r u g im s tv a rim a . A lu d ira n a s a m u sebe. 1 K o r 10,13. - R ad i sc o u s a m lje n ik u i Ie ro n u , iju p ro lo s t p re p r i a v a K asija n u C onferenda U , 5. p o g l. (PI 4 9 ,5 3 0 ). - ( ) ljubavi s v e le 'ie re z ije p re m a K a sija n o v irn k n jig a m a sv jed o i M ari a d c B au fisfa u: P ro c e so R e m is o ria l (Avila, 1610). O p o n a a ju i s p o m e n u to g a o ca sv e to g a D o m in ik a , bila je v elik i o b o a v a te lj Colaciones o d K asija n a i O c a o d P u stin je , p a joj je, k a d a je o va o ito v a te ljic a b ila s n jo m e , sv eta M ajka z a p o v ije d a la s v ak o g a d a n a d a p r o ita d v a ili tri iv o ta o n ih sv eta ca, z a to to o n a n ije im a la k a d a z b o g ra z lo n ih i sv e tih d u n o s ti, tc joj ih o v a o ito v a te ljic a n a v e e r p r e p r i a v a , i la k o jc in ila (B. M. C ., t. 19, str. 5 0 1).

god moe, nastoji nakoditi19, a budui, da on nije neoprezan, nemojmo biti ni mi. T o je vana pojedinost za m nogo stvari, kao to je skraivanje, vrem ena molitve, koliko g o d slatka bila, kad_s_primijeti da s ^ sc ^ jjiy u -ije le s n e snage ili da se teti glavi. U svemu je vrlo potrebiteTrabobiost. 14. Zato sam, to mislite, keri, htjela objasniti svrhu i pokazati nagradu prije bitke, rekavi vam kakvo dobro donosi sa sobom to da se stigne piti s toga nebeskog izvora ive vode? - Zato da se ne oneraspoloite zbog truda i prep rek a kojih ima na putu, te d a idete h rabro i d a se ne um orite. J e r - kako sam rekla20 - moe biti, nakon to stignete, da vam ne treba nego spustiti se da pijete n a izvoru, te d a ostavite sve i izgubile ovo dobro, mislei da neete imati snage da stignete do njega i da niste za to. 15. Znajte da G ospodin poziva sve. Budui d a je sama Istina, ne treba sumnjati. Da ovaj poziv nije sveopi, ne bi nas Gospodin pozivao sve, a ak i da poziva sve, ne bi rekao: Ja u vam d a tip itr'. Mogao bi rei: doite svi je r, napokon, neete izgubiti nita, a dat u piti onim a kojima budem htio. Ali kako je rekao bez toga uvjeta svi, drim za sigurno da svima onim a, koji ne posustanu n a putu, nee uzm anjkati ove ive vode. N eka nam Gospodin, koji je obeava, dade milost d a je traim o onako kako je treba traiti, po Njegovom Velianstvu.

19 A luzija n a bib lijsk i te k st iz 1 Pt 5 ,8 , koji j e S v elica itala u k a rm e li a n s k o m P rav ilu . - U p rv o j re d a k c iji z a v rav a la je o v ak o : budui da on [d av ao ] nije neoprezan, nem ojm o bili n i mi. To je va n a pojedinost za mnogo stvari, je r je kadikad od velike potrebe da ne zaboravimo na. njega. U 2. p o g l. 21 Iv 7 ,3 7 . O vaj se te k st n e ja v lja u Bibliji u o b lik u u k o je m g a j e S v elica n a v e la . in i se d a j e to k o m b in a c ija Iv 7 ,3 7 i M( 1 1,20, s tim e io jc sau v ala m isa o p rv o g a i g ra m a ti k u fo rm u d r u g o g a . U sp . Exclam ationes, IX . 1.

Govori kako po razliitim stazama nikada ne uzm anjka utjehe na p u tu molitve, te svjetlije sestrama da se njihovi razgovori uvijek odnose na to. 1. ini se da sam u prethodnom poglavlju vi proturjeju s onim to sam bila rekla; je r, kada sam tjeila one koje nisu stizale dovde1 , rekla sam da Gospodin ima razliite putove po kojima idu k Njem u, kao to ima puno stanova2. To, eto, o p et kaem; je r, im je Njegovo Velianstvo vidjelo nau slabost, pobrinulo se za to kako Njem u dolikuje; ali nije rekao: po ovom putu neka dou jedni, a po ovom drugi; dapae, tako je veliko bilo Njegovo m ilosre da nikom e nije zabranio da se potrudi da doe piti na ovaj izvor ivota. Blagoslovljen neka bude u vijeke! S koliko bi tek razloga to zabranio meni! 2. Budui da m eni nije zapovjedio da ga napustim kada sam zapoela ii po njem u, niti uinio da m e bace u ponor, posve je sigurno da ga nikom e nee oduzeti, dapae nas javno poziva n a sav glas:i. Ali, budui d a je tako dobar, ne prisiljava nas, ve tovie na m nogo naina daje piti onim a koji ga hoe slijediti, zato da nitko ne bude neutjeen ili da ne um re od ei. J e r iz ovoga bogatog izvora nastaju potoci, je d n i veliki, a drugi maleni, a kadikad i lokvice za djecu, je r im je to dosta, a d a je vie, prestraili bi se kada bi vidjeli puno vode; to su oni koji su na poecima. Prem a tome, nem ojte se bojati, sestre, da ete um rijeti od ei na ovome putu; nikada ne uzm anjka vode za utjehu do te m jere, da se ne bi moglo podnijeti. A budui d a je to tako, prihvatite moj savjet i nem ojte zastati na putu, nego se borite kao oni jaki dok ne um rete u traenju, je r niste ovdje ni za to drugo nego da se borite. A budete li uvijek ile s tom odlunou, da ete prije um rijeti negoli odustati od toga da stignete do kraja puta, ako vas G ospodin bude vodio s poneto ei u ovome ivotu, u onom e koji je zavijeke dat e vam piti u svem izobilju i bez straha d a e vam to uskratiti. Dao Gospodin, da Mu ne zakaemo mi, amen*1 .
1 U 17. p o g l., br. 2. 2 U sp . Iv 14,2. A lu zija n a Iz r 1,20... i n a Iv 7 ,37. ' U p rv o j rc a k c iji j c o v ak o b io iz n ija n s ira n ovaj v a a n o d lo m a k : A budete li u vijek iSle s tom odlunou da ete prije umrijeti, negoli odustati od toga da stignete do ovoga izvora, ako vas vodi Gospodin, a da se ne doe do njega, u drugom e e vam je dati u svem izobilju; p it ete bez straha da e vam vaom, krivn jo m u zm anjkati. Dao B o g da. ne uzvianjka Njegova milosra.

3. Sada, da se zapone ovaj put, koji je sp o m e n u t1 , tako da se ne pogrijei ve na poetku, porazgovorim o malo o tom e kako treba zapoeti to putovanje, je r to je najvanije, hou rei d a je sve vano poradi svega. N e kaem da onaj tko ne bude imao odlunosti, o kojoj u ovdje govoriti, odustane od toga da ga zapone, je r e ga G ospodin usavravati; pa i kada ne bi uinio nita vie osim d a napravi je d an korak, toliko kreposti ima u sebi da se ne treba bojati a e izgubiti i da m u to nee biti jako dobro plaeno. T o je - recim o - kao kada netko im a oprosnu krunicu', p a ako je je d a n p u t izmoli dobiva, a ako pak vie puta, vie; ali ako nikada ne doe do nje, nego je dri u krinji, bilo bi bolje d a je nema. Prem a tome, m akar kasnije ne bude iao po istom putu, ono malo to bude proao po njem u, prosvijetlit e ga d a ide dobro po drugim a, a ako pak bude proao vie, prosvijetlit e ga vie. Konano, neka dri za sigurno da m u ni za to nee nakoditi to to ga zapone, m akar ga i napustio, je r dobro nikada ne kodi. Zbog toga sve one osobe koje se budu ophodile s vama, keri, bude li odlunosti i prijateljstva, nastojte ih osloboditi straha da zaponu s takvim dobrom ; i, za ljubav Boju, neka vae ophoenje uvijek bude usm jereno nekom dobru onih s kojima budete razgovarale, je r vaa molitva m ora biti n a korist dua. A budui d a to uvijek m orate traiti od Boga, loe bi bilo, sestre, ne nastojati to na sve naine. 4. Ako hoete biti dobar roak, ovo je istinsko prijateljstvo, a ako pak dobra prijateljica, shvatite da toga ne moe biti, osim po ovome putu. N eka istina bude u vaim srcima, kao to m ora biti u vaoj misli, pa ete ja sn o vidjeti ljubav koju smo dune gajiti p rem a blinjima. Nije vie vrijeme, sestre, za djeju igru, je r ova svjetska prijateljstva i nisu nita drugo, pa m akar bila dobra, pa neka ne bude m edu vama takva razgovora kao da li m e volite?, ne volite me, ni s roacima, ni bilo s kime, ne b ude li utem eljen na nekoj visokoj svrsi i koristi one due. Je r, moe se dogoditi, zato da bi va rolak ili brat ili pak slina osoba posluali od vas neku istinu i prihvatili je, da ih m orate privoljeti takvim razgovorim a i dokazima ljubavi koji uvijek gode osjeajnosti; tako e se dogoditi d a e vie drati do dobre rijei - j e r tako je zovu - i da e vie djelovati nego m noge o Bogu, da bi se ove utisnule kasnije. Prem a tome, ako se ide s nam jerom da se prikoristi, ne branim ih. Ali, ako nije za to, ne m ogu donijeti nikakve koristi i moi e nanijeti tetu, a da vi to i ne prim ijetite. Zna se da ste redovnice i da je vae baviti se molitvom. Neka vam se ne nam etne: ne elim a m e sm atraju dobrom, je r je od zajednike tete ili koristi ono to na nam a vide. A veliko je zlo za one koje su toliko obvezne, kao to su redovnice, ne govoriti nego o Bogu, osim ako im se prikrivanje u takvom sluaju uini dobrim , ukoliko to katkada ne bi bilo za vee dobro. T o je vae ophoenje i govor. O naj tko bi se htio s vama ophoditi neka naui va govor, a ako ne, uvajte se da vi n e naliite njegov; bit e to pakao. 5. Budu li vas smatrali neuljudnim a, malo je vano; ako pak licem jernim a, jo manje. Postii ete tim e da vas nee viati osim onaj tko se bude sporazumijevao

O vaj p u t koji je spomenut: p u t m o lilv c , je d in i o k o je m u k n jig a g o v o ri, m e d u m n o g im a n a k o je a lu d ir a u br. I . O prosna kru n ic a : vrsi k ru n ic e k o ja j e slu ila za b ro je n je , k o lik o se p u ta i/m o lilo p r o p is a n e m o lilv c .

tim jezikom . Je r, ne putuje ovjek koji ne zna arapski', niti uiva u tom e da govoi i puno s onim tko ne zna drugoga jezika. Tako vas nee zamarati, niti vam nakodili, jer ne bi bila m ala teta poeti govoriti novim jezikom i sve bi vam vrijeme otilo u to. A ne m oete znati kao ja, kako je to veliko zlo za duu, zato to sam to iskusila, [er d a bi se znalo je d an , zaboravi se drugi, a to je stalno nespokojstvo, od kojega na sve naine m orate bjeati; je r ono to je vrlo prikladno za taj p u t o kojem u smo poele govoriti, jesu m ir i spokojnost u dui. 6. Ako one koje se budu ophodile s vama htjednu nauiti va jezik, budui da nije na vama da pouavate, m oete rei kakva se bogatstva dobivaju, ako ga se naui; i nem ojte u tom e posustati, nego ustrajte s m ilosrem , ljubavlju i molitvom da joj prikoristi zato da, shvativi veliki dobitak, poe potraiti uitelja koji e je pouiti; ne bi bila m ala milost koju bi vam Gospoin udijelio time to biste potakle neku duu na to dobro. Ali kakve li se stvari javljaju kada se pone govoriti o tom putu, ak i onom e tko je tako loe iao njim e, kao to sam ja! Dao Gospodin, sestre, da vam to znadem rei bolje nego to sam uinila, am en8.

7
A ra p ski : n a t u c a n jc a r a p s k o g je z ik a ; isk riv lje n i n e ra z u m ljiv je z ik (u sp . M o j ivot, 14. p o g l., br. 8, b iljek a). - Vae ophoenje i govor (br. 4), ovaj je zik: to su izrazi k o jim a o z n a u je sv o jstv e n i p r e p o z n a tljiv n a in koji k a r a k te riz ira (ra z )g o v o r o n o g a tk o ivi iv o to m m o litv e .
8

P rv a re d a k c ija je z a v ra v a la d ru g a ije ; Koda bik barem j a m ogla pisati s p u n o ru ku , zato a ne zaboravljaju je d n e umjesto drugih.

Govori koliko je vano s velikom odlunou drati se molitve i ne obazirati se na neugodnosti koje podmee neastivi. 1. N em ojte se prestraiti, keri, toga to je p otreb n o gledati na p u n o stvari zato da se zapone ovo boansko putovanje, koje je glavni put. za nebo. Idui po njemu stjee se veliko blago i nije udno to, po naem miljenju, m nogo stoji. Doi e vrijeme kada ete shvatiti kakva je sitnica sve za tako veliku vrijednost . 2. Sada, dakle, vraajui se onim a koji hoe ii po njem u i ne stati do k raja1, a to znai stii piti od ove vode ivota, te kako m oraju zapoeti, kaem d a je od velike vanosti, i to sve2, velika i jako vrsta odlunost, da se ne stane, dok se ne doe do nje, m a to bilo da bilo, m a to se dogodilo, muilo se koliko m u drago, neka m rm lja tko hoe, m akar ne dola tamo, m akar um rla na putu ili ne im ala hrabrosti za napore koji su na njem u, pa m akar potonuo svijet, kao to se vie p u ta dogodi da nam se kae: ima opasnosti, ona se ovuda izgubila, onaj se prevario, onaj pak, koji je puno molio, pao je, kode krepostima, nije to za enske, je r se m ogu umisliti, bit e bolje da pletu, nisu im potrebne te profinjenosti, dosta im je Oena i Zdravomarija. 3. T o i ja kaem, sestre. I jo kako im je to dosta! Uvijek je jako dobro da temeffite-^vau molitvu na molitvama .izgovorenima takvim..ustima kakva su G ospo dinova. U tom e imaju pravo, je r da naa slabost nije ve tako ja d n a i naa pobonost SE onilaka, ne bi bila potrebna slaganja drugih molitava, niti bi bile p otreb n e druge knjige. T ako mi se, eto, uinilo sada (jer, kako kaem , govorim o duam a koje se ne m ogu sabrati u drugim otajstvima, za to im je, ini se, potrebna um jenost, a ima i nekih tako dom iljatih duhova koje nita ne zadovoljava), p a u ovdje navesti neka naela, sredstva i svrhe molitve, prem da se na uzvienim stvarima neu zadravati'1 . A knjiga vam nee moi oduzeti, je r ako ste marljive, i ako im ate poniznosti, nije vam potrebno nita drugo.
1 Sada, dakle, vraajui se n a p r e d m e t: p o e la j e o lo m e g o v o rili u 19. p o g l. bi'. 1-2. 1 U p rv o j re d a k c iji j c o v d je b ila u m e t n u t a j e d n a za n im ljiv a lite r a r n a r e fe re n c a : v a n o sti... sve i, p r e m d a s a m u n e k o j k n jiz i p ro ita la ko liko j e dobro s lije d iti o v a j p r i n c i p - p a a k i n e k o lik o n jih - in i m i se d a se n e g u b i
7iita tim e to se to o vd je k a e...

^ A lu d ira n a 19. p o g l., br. 2. 4 U p rv o j re d a k c iji je stajalo : ... uzviene stvari samo u dotaknuti, je r - kako kaem - ve sam o njim a pisala [m isli i ta k n jig u M o j ivot}; i nee vam moi oduzeti knjigu-, p a da. va m ne ostane tako dobra knjig a ... ~ O v a

4. Mene su uvijek oduevljavale i vie su m e privlaile rijei Evanelja: nego vrlo dobro sastavljene knjige; posebice, ako pisac nije bio provjeren, nisam ih imala volje itati. Priklonivi se, dakle, ovom Uitelju mudrosti, m oda e mi ukazati na neku misao koja e vas zadovoljiti. N e kaem da u dati tum aenje ovih boanskih molitava0 (jer se to ne bih usudila, i m nogo ih je ve napisano; a da ih i nem a, bila bi to besmislica), ve na razmiljanje o rijeima Oenaa. Naime, katkad se uz m nogo knjiga, ini se, kod nas gubi pobonost u onom e, u emu nam ju je tako vano imati, a jasn o je da sam uitelj zavoli uenika, kada ga u neem u pouava i uiva ako m u se svidi ono u em u ga pouava, te m u pom ae da to naui, pa e tako uiniti i ovaj nebeski Uitelj s nama. 5. Zbog toga se nim alo nem ojte obzirati na zastraivanja koja vam budu podm etali7, niti na opasnosti koje vam budu opisivali. aljivo bi bilo kada bih eljela ii, bez opasnosti, putom na kojem ima toliko lopova, te stei veliko blago. Je r, svijet je tako dobar da e vam dopustiti da ga uzm ete u miru; ne, nego e za je d a n novi dobitka odluiti ne spavati noima i uznemirivat, e vam duu i tijelo. Prem a tome, kada ga budete ile osvajati - ili krasti, kako Gospodin kae da ga siloviti osvajaju3 - i to po glavnoj cesti i po sigurnom putu, po kojem u je iao na Kralj i po kojem su ili svi Njegovi izabranici i sveci, pa kada vam kau da ima toliko opasnosti i kada vam ulijevaju toliko strahova oni koji idu osvajati to dobio po bespuu, po njihovu nahoenju, kakve li su opasnosti koje e proi? 6. Ah, keri moje, neusporedivo m nogo vee, samo to ih ne shvaaju dok se ne suoe s pravom opasnosti, kada im nem a tko pruiti ruku, i kad posve izgube vodu, a d a je ne popiju ni malo ni puno, ni iz lokve ni iz potoka. Pa ve i same vidite, kako e se provesti bez kapi vode po p utu na kojem u ima toliko onih s kojim a se treba boriti. Ja sn o je da e, po svoj prilici, um rijeti od ei. Je r, htjele mi to ili ne, keri moje, svi idem o prem a tom izvoru, iako n a razliite naine. Vjerujte mi, dakle, i neka vas nitko ne p revari, pokazujui v a m ..neki Hmgi put. isitn puta molitve. f7.]~Ta~acla ne kaem da bude misaona ili usm ena za sve; za vas kaem d a je potrebno ije d n o i drugo. T o je sluba redovnika. O noga tko vam kae d a je to opasnost, drite pravom opasnou redovnika. O noga tko vam kae d a je to opasnost, drite pravom opasnou i bjeite od njega. Nem ojte to zaboraviti; a m oda vam je i potreban taj savjet. O pasnost je nem ati poniznosti i drugih kreposti, ali put molitve da bude p ut opasnosti, takvo neto ne dao Bog nikada. Cini se da je neastivi smislio ulijevati takve strahove, i bio je tako vjet d aje, kako se ini, neke koji su posjedovali molitvu zaveo da padnu.

p o s lje d n ja re e n ic a a lu d ira n a n a jn o v iju z a b ra n u k n jig a n a p u k o m jezik u ( In d e k s z a b ra n je n ih k n jig a ... in k v iz ito ra F. do V aldesa, 1559), io jc S vctici n a n ije lo ta k o d u b o k u b o l (u sp . M o j ivot, 20. p o g l. br. 5). ... koje su proizile iz onih presvetih usta. onako kako ih je govorio, s lije d ilo j c u p rv o j re d a k c iji. (l O vih boanskih m olitava : O e n a i Z d ra v o m a rija , je r je n a p o e tk u b ila n a u m ila k o m c n iir a ti o b a d v ije , izostavivi k a s n ije ovu d ru g u . - S lje d e a rc c n ic a : a da ih i nema. ( d r u g ih n a p is a n ih d je la ) bila bi to besmislica, (d a ih p i e m ja). Podmetao: n a p is a la j e iz ra s tre s e n o s n .

8 Mt I 1,12.

8. A pogledajte samo koliko je sljepilo ovoga svijeta, te ne gledaju n a tisue onih koji su pali u krivovjerje i u m noga zla, ne posjedujui molitvu, nego razbibrigom , pa ako je neastivi m eu m nogim a od njih, zato da bolje obavi svoj posao, naveo da p ad n u neki koji su posjedovali molitvu, uspio je pak nekim a uliti toliko straha u pogledu kreposti. O ni koji uzimaju takvu zatitu zato da se spase9, neka se uvaju, jer bjee od dobra, zato da se oslobode od zla. N ikada tako zle izmiljotine nisam vidjela: dobro se vidi d a je od neastivoga. Ah, G ospodine moj, zauzm ite se za Vas! G ledajte da shvaaju naopako Vae rijei. N em ojte doputati slinih slabosti kod vaih sluga10. 9. Jm a j e d n o veliko dobro, a to je_da ete uvijek sresti n ek o g a. tko e vam pom oi. J e r istinski-sluga-Boii. kojemu ie NjegovoV elicanstvo prosvijetlilo put, posjeduje tojda-m u uxadnLSttabo\dm a io.vie rate id ia jd a -n e .su stan e . Jasno mu je o tk u d a e neastivi zadati udarac, pa mu izmie i razbija m u glavu. Vie g a 11zaboli to, nego to ga vesele sva d ruga zadovoljstva koja m u drugi pruaju. Kada za nekoga nem ira, nekoga razdora koji je posijao - pa se ini da sve vodi za sobom napola slijepe zato to se krije ispod velike revnosti - uzdigne Bog nekoga tko e im otvoriti oi i rei neka paze je li im zamaglio put da ga ne vide, kolika lije Boja veliina da kadikad moe vie sam o je d a n ovjek ili dva, koji kau istinu, nego m nogo njih skupa! Ponovno m alo-pom aio otkrivaju put; Bog im daje hrabrost. Ako kau d a ima opasnosti u molitvi, pobrine se da se shvati koliko je dobra molitva, ako ne rijeima, onda djelom; ako kau da nisu dobre este priesti, tada im pristupa ee. Tako, kada se nau je d a n ili dvojica koji bez straha slijede ono to je najbolje, G ospodin ponovno dobiva ono to je bilo izgubljeno. 10 . T ako se, sestre, otresite tih strahova; nikada se nem ojte obazirati u takvim stvarima na miljenje svjetine. Pazite, je r nisu to vrem ena da se vjeruje svima, ve sa m ^ ^ m m ^ o jii_kako vidite, nasl[edujrrKHtovlIvot. Nastojte imati istu savjest i poniznost, te prezirati sve stvari ovoga svijeta Tcvrsto vjerovati u ono to je od Svete M a jiiC rk v e , p a |e posve sigurno da idete po dobrom putu. O trelte se - kako sam rekla'- - strahova tam o gdje ne treba strahovati. Ako vam ih tkogod bude ulijevao, s poniznou m u pokaite put. Recite da im ate Pravilo koje vam nalae da m olite bez prestanka - je r nam tako nalae - i d a ga m orate obravati13. Ako vam kau da to bude usm eno, raistite da li m oraju biti razum i srce u onom e to govorite. O dgovore li vam potvrdno - je r dru g o i nee moi vidjet ete da e priznati da svakako m orate posjedovati m isaonu molitvu, pa ak i kontem placiju, ako vam je ondje Bog dade.

J O ni koji...: o n i koji b je e o d m o litv e d a iz b je g n u n je z in e o p a s n o s ti... !0 inile dobro, keri, je r nee vam oduzeti Oena i Zdravom ariju. T ak o j e s lije d ilo u p rv o j re d a k c iji, a lu d ira ju i p o n o v n o n a in kvizicijsku z a b ra n u (u sp . biljeku u z br. 3), ali se o v o g a p u ta alu zija n ije d o p a la je d n o m e o d c e n z o ra koji j u j e p r e c r ta o u a u to g ra fu iz F.scoriala i d o d a o n a ru b u : in i se d a k u d i in k v iz ito re koji b r a n e k n jig e o m olitvi. O v a r u b n a g lo sa b ila j e p r e c r t a n a la k o r e v n o d a d o s a d a n ije d e if r ir a n a . 11 Vie ga: n e a stiv o g a .

12 U br. 5.
Ll V id je ti te k st P ravila u 4. p o g l. bilj. 3.

U kojem obrazlae to je misaona molitva. 1. Znajte, keri, da se ne radi o tome, da bude molitva m isaona ili ne, da se dri usta zatvorena. Ako, d ok govorim^_potguno shvaam i vidim_da_xa 2oyaram s Bogom, usredotoena vie na tojie g o ha rijei koje izgovaram, istodobnoje molitva i misaona i usmena. No. ako vam kau da razgovarate s Bogom dok m olite Oena, a mislite na svijet, tu ne kaem nita. Ali ako ete razgovarati onako, kako.dolikuje razgovarati s tako velikini Gospodinom.'Tobro je da_pQgledate s kime razgovarate i tko ste vi, zato da.barem uljudno, razgovarate. Jer, kako kralja m oete osloviti Visoanstvo, ili pak znati nain ophoenja kada se govori s kojim velikaem, ako dobro ne znate kakav poloaj zauzima i kakav j e va poloaj? J e r u skladu s time m ora se iskazati potovanje, i prem a obiaju, pa i to m orate znati; u protivnom e vas otpraviti kao neotesanca1i neete obaviti nita. Pa to je to, G ospodine moj? to je to, moj Vladaru? Kako se to moe trpjeti? Kralj ste, Boe moj, bez kraja, je r kraljevstvo koje im ate nije Vam iznajmljeno. Kada se u Vjerovanju kae: Vae kraljevstvo nema kraja, to mi gotovo uvijek ini posebno zadovoljstvo. Hvalim Vas, G ospodine, i blagoslivljam na vijeke. N apokon, Vae e kraljevstvo trajati na vijeke. Prem a tome Vi, G ospodine, nem ojte nikada dopustiti da se sm atra dostatnim da onaj tko poe razgovarati s Vama, ini to samo ustima. 2. to je to, vi krani, koji kaete da nije potrebna m isaona molitva? Jeste li pri sebi?" Zaista mislim da niste pri sebi, pa biste htjeli da se svi izbezumimo. Niti znate koja je m isaona molitva, niti kako se m ora moliti usmena, niti pak to je kontem placija, je r da to znate ne biste sje d n e strane osuivali ono to hvalite s druge. 3. J a u uvijek stavljati m isaonu molitvu uz usm enu, kada se god toga sjetim, zato da vas se ne prestrai, keri; je r ja znam na to spad n u 3 te stvari zato to sam prela stanovit n apor u tome, pa ne bih htjela da vas itko uznemirava, jer je tetno
U p rv o j re d a k c iji se g o v o ri, u n a s ta v k u , o je d n o j z g o d i koja se d o g o d ila S v e titi za n je z in a b o ra v k a u p a la i D. L u ise d e la C e rd a (u sp . M o j ivot, 34. p o g l.): J o ete se vie, ako to dobro ne znate, trebati raspitati, p a ak i odgonetavati to trebate rei. M en i se to dogodilo je danput. N isam bila n a vikla razgovarati s gospodom, a trebala sam zbog neke potrebe razgovarati s jednom koju j e trebalo oslovljavati s gospodstvo, a tako su m i to i objasnili. A ja , kako sam neotesana, i nisam to obiavala, kada sam dola tam o, nisam to dobro pogaala. Sjetila sam j o j se rei o emu se radi i preokrenuti to na smijeh, p a da se sloi d a je zovem milosti i. tako sam inila. P rv a re d a k c ija j e n asta v lja la: H tjela bik vikati i svaati se - kakva ve jesam potrebna, m isaona m olitva. N a to sp a d n u : g d je zav rav aju .
5

onim a koji k a u da nije

ii sa strahom po tom putu. Jako je vano da shvatite da ste na dobrom putu, je r ako se nekom putniku kae d a je zalutao i d a je skrenuo s puta, prisiljava ga se da ide od jed n o g a kraja do drugoga, pa koliko proe, traei kuda m ora ii, zamori se, potroi vrijeme i stigne kasnije. T ko moe rei d a je loe, ako ponem o moliti asoslov ili krunicu, prom isli li s kime e se razgovarati i tko je onaj tko govori, zato da vidi kako e Mu se obraati? Ja vam kaem, keri, kada bi se dobro uinilo sve to treba uiniti, zato da se shvati ove dvije toke, p rije n eg o ponete s usm enom m olitvom koju ete izgovarati, dobro hi se uinilo da J irovedete~purio vrem en a u m isaoiTOt-TOJ' je r ne m oem o doi razgovarati s kraljeviem onako nem arno kao s kakvim seljakom ili kao s nekom jadnicom , kakve smo mi, je r kako god govorili s nam a, dobro j e -1 , 4. Pravo je, budui da m e ovaj Kralj iz poniznosti, ako stoga to sam neotesana ne znam razgovarati s Njime, ne prestaje zbog toga sluati, niti prijei d a doem k Njemu, da m e ne izbacuju van ni Njegovi uvari; je r aneli koji su tam o dobro znaju stajalite njihova Kralja, kojem u se vie svia neotesanost jed n o g a poniznog pastiria, kod kojega vidi da bi govorio kada bi vie znao, bolje od onih koji su vrlo pam etni i obrazovani, koliko god otm jena um ovanja iskazivali, ako nem aju poniz nosti". Prem a tome, zato to j e O n d o b ar ne smijem o mi biti neuljudni; m akar zato da Mu se zahvali to podnosi sm rad, pristajui d a je uz N jega netko kao ja , dobro je da uznastojim o spoznati Njegovu istou i tko je On. Istina je d a se to spozna im Mu se prie, kao to biva s ovdanjom gospodom za koje, im kau tko im je bio otac, te iznos im etka i naslov, ne treba znati vie. J e r ovdje se ne vodi rauna o osobama zato da im se iskae ast, koliko god to zasluile, ve o posjedim a. 5. Ah, ja d n i svijete! Puno hvalite Boga, keri, to ste napustile tako bezvrijednu stvar gdje se ne gleda na to to imaju u sebi, nego na to to imaju njihovi zakupci i podanici, a ako njih nestane, odm ah nestane i njihovo tovanje. T o je zgodna stvar da se proveselite kada sve im adnete kakvu rekreaciju, je r je lijepa razbibriga spoznati kako slijepo trate vrijeme oni od ovoga svijeta. 6. O vladaru na, vrhovna vlasti, najvea dobroto, sama m udrosti, bez poetka, bez kraja, bez granica u Vaim djelima: beskrajna su i ne m ogu se spoznati; puina bez dna puna udesa, ljepota koja sadri u sebi sve ljepote, sam a jakosti! Ah, Boe mili! Kada bih ovdje im ala skupljenu svu m udrost i rjeitost sm rtnika da znam dobro iskazati - kako se ovdje moe znati, je r u ovom sluaju sve je ne znati nita neku od m nogih stvari koju m oem o prom atrati zato da spoznam o neto od toga tko je ovaj G ospodin i nae Dobro. 7. Da, doite do toga da razmislite i shvatite, dok stiete, s kim e ete razgovarati ili s kime razgovarate. U tisuu naih ivota neem o uspjeti shvatiti kako ovaj G ospodin zavreuje da se postupa s Njime, je r p red Njim d rh te aneli. N ad svime vlada, sve moe; kod Njega htjeti znai djelovati. Dakle, razlono e biti, keri, da se nastojim o radovati ovim raskoim a to ih posjeduje na Zarunik i d a shvatimo s

U prv o j redakciji: ...p rije nego ponete s usmenom molitvom ~ to jest moliti asoslov ili krunicu - provedite p u n o sati u misaonoj. D a, je r ne smijemo doi razgovarati s princom kao s ka k vim seljaiem ili kao s kakvom ja d n ico m kao mi, je r i nije vano da li nas oslovljavaju s ti ili s Vi. U p rv o j re d a k c iji j e n a p is a la : vile M u sc sviaju ove neotesanosti... negoli vrlo dotjerane teulogije, ako u z njih nem a poniznosti.

kime smo vjenane, te kakav e biti na ivot. Ah, Boe mili! Pa ovdje, kada se koja udaje, ponajprije sazna s kime, tko je i to ima; a mi, ve zaruene, p red svadbu, jer nas m ora odvesti svojoj kui, budui da ovdje ne brane takve namisli onim a koje su zaruene s ljudim a0, zato da nam a b rane da nastojim o saznati tko je taj ovjek i tko je njegov otac, kakva je zemlja kam o m e im a odvesti i koja su d obra to m i ih obeava dati, kakvo je njegovo dranje, kako u ga moi najbolje razveseliti, u emu u m u ugoditi i razmisliti kako u svoje dranje uskladiti s njegovim? Je r, ako koja ena ima biti dobra supruga, ne upozoravaju j e nego da se brine o tome, m akar njezin suprug bio vrlo neugledan. [8. j Pa, Zam nie moj, zar u svemu m oraju m anje drati do Vas, nego do ljudi? Ako se njim a to ini dobrim , neka Vam ostave Vae zarunice, koje m oraju provesti ivot s Vama. Istina je d a je taj ivot dobar. Ako je neki zarunik tako ljubom oran da eli da se njegova zarunica ne drui ni s kim, ba bi lijepo bilo da ne misli na to kako da m u prui to zadovoljstvo i na razlog koji ima da to podnese i da se ne eli draiti s drugim , je r u njem u ima sve to moe poeljeti? T o je m isaona molitva, keri moje, shvatiti te istine. Ako pak hoete prihvatiti ovo i moliti usm eno, neka vam je na sreu! N em ojte mi razgovarati s Bogom i misliti na d ruge stvari, je r to znai ne shvaati to je m isaona molitva. Mislim da je to razjanjeno. Dao G ospodin da to znadem o provoditi, am en7.

F rav L uis j e u s v o m iz d a n ju (str. 332) s m a tr a o p o tr e b n im d o p u n iti izv o rn ik , p re p ra v lja ju i p rv u re c n ic u : Pa o v d je , k a d a sc k o ja u d a je p o n a jp r ije s a z n a s k im e ... m i, v e z a ru e n e ... da. ne mislim o na. naega Z arunika? - N je g o v a su se p re p r a v k a d r a li g o to v o svi n a k la d n ic i, u n a to to m e s t o j e p o s v e su v ian . M oe se u s p o r e d iti s p rv o m re d a k c ijo m : J e r ovdje, ako netko stupa, u brak, ponajprije sazna, tko je i ka ka v je i to ima. Mi. smo zaruene, a i sve d,ue krtenjem. Prije svadbe, i p rije nego to nas odvede Svojoj kui, Z a ru nik - budui da ovdje takve nam isli s ljudim a ne brane - zato da nam a brane da m i saznam o Iko je taj ovjek? - Z a is p ra v n o ra z u m ije v a n je te k sta sv. T e rc z ije tre b a v o d iti r a u n a o n je z in o j lek sik o j p r e c i zn o s ti i o ta d a n je m e n i b c n o m o b i aju : zaru en i i zarunici bijae d v o je k o je se je d n o d r u g o m e o b e a lo , n a k o n za m k a i p rije svadbe ili e n id b e , n a k o n e g a su p o s ta ja li v jenani. J o p rije svadbe, p o s to ja o j e o b r e d p o k o je m u j e z a ru n ik v o d io z a ru n ic u sv o jo j kui z a to d a s e u p o tp u n e o g ledi. P rv a re d a k c ija je z a v rav a la ovako: N eka vas nitko ne zaplai tim strahovim a. H va lite B oga koji je m oan i izn a d svih. i kojega vam ne m ogu oduzeti. Dapae, ona koja ne bude mogla m oliti usmeno s ovom p anjom , neka zn a da ne ini ono to je obvezna, i da to je st - ako hoe m oliti savreno - te nastojati to sinm svojim snaga, ma, uz p rije tn ju da ne ini ono to je d una zarunica tako velikoga Kralja. - M olite Ga, sestre, da m i udijeli m ilost da to inim onako kako vam a savjetujem , je r m i p u n o nedostaje. Neka. provid i to Njegovo Velia,nstvo kakvo O no jest.

Govori o tome koliko je vano da se ne vraa natrag onaj tko je krenuo putem molitve, te ponovno govori o tome koliko je vano da to bude sa vrstom odlukom. 1. Kaem da je ja k o vano zapoeti sa vrstom odlukom iz toliko razloga d a bih vrlo oduljila, kada bih ih navodila. Samo dva ili tri, sesti'e, elim vam rei'. Je d a n je da nije pravo da O n o m g jio iijia m je toliko dao, i n eprekidno nam daje, ne dam (^est53a3tQ le~hoeniQ jxdluiti, a j o j e j i g ^ a l o J Jaznje (zacijelo ne T3ez kofitiTve uz tako velike dobiti), ne daJVIu to bez sustezanja, n eg o k ao o n aj... tko posudi n e k u stvar, da bi je ponovno uzeo. T o se m eni ne crni clati, ve naprotiv ~otavTjal?Snovito neraspoloenje kod onoga kom e je neka stvar posuena, kada m u je se ponovno uzme, posebice ako je treba i ve ju je sm atrao svojom, ili pak ako su prijatelji, i onom e kom e ju je posudio duguje m nogo stvari, danih bez ikakve dobiti. S pravom e m u se uiniti d a je to krtost ijak o malo ljubavi, zato to n ije d n u svoju stvaricu ne eli ostaviti u njegovu vlasnitvu, m akar u znak ljubavi. 2. Kakva je to zarunica.koja^nakon to je prim ila-m nogo vrijednoga nakita od ^voga zarunika, njem u ne d a x ak n ije d a n p rsten , ne_sbQgj^gas^JxyedBQS.d^jfiJ'.._ je io n a f a ^ F h je g o v o, ve kao, zalog da e biti njegova sve dok ne um re? Pa zar o nda ^1Muzujfmanje od toga ovaj Gospodin, te da se rugam o s Njime, dajui i uzimajui natrag sitnicu koju m u damo? N aprotiv, ono m alo vrem ena koje m u odluim o dati, od onolikoga koliko troim o na sebe same i na onoga tko nam na tom e nee zahvaliti, budui d a _Mu_taj asak hoem o dati, dajm o Mu_ga slobodne, misli i^ _ nezaokrnjl]CT7M?mg[nrtvanma r a ^ d a Mu ga nikada vie necm " i S i ^ t r a g r n n 5o ^ p oteRo^a koje nas poradi .togainaflu. ni zbog protivtina, niti ' z b o ^ r ie k ^ vecUa to vrijeme sm atram neim to vie nije m oje i d a mislim' da ga s pravom od m ene moe zatraiti natrag, kada Mu ga posvema n e budem htjela dati. 3. Nazivam to posvema, je r se n e podrazum ijeva to to se izostavi koji dan, ili nekoliko dana, zbog opravdanih poslova ili pak zbog neke nelagodnosti, da to ve znai uzeti Mu. N akana neka bude vrsta, je r moj Bog nije nim alo osjetljiv; ne gleda na sitnice. T ako e vam imati na em u zahvaliti. T o znai neto dati. O stalo je dobro za onoga tko nije dareljiv, ve tako krt d a nem a srca d a dade, p a je ve puno to

1 Rei e tri: br. 1. 4. 5. - U p rv o j re d a k c iji j e n a v e la ra z lo g n je z in e k ra tk o e : U d rugim s u knjigama, n avedem .

to posudi. Konano, neka uini barem neto, je r sve uzima u obzir ovaj na Gospodin; sve prihvaa p rem a naem htijenju. Kod obrauna s nam a nije nim alo sitniav, ve velikoduan. Koliko god velik bio iznos, malo Mu je do toga da ga oprosti. Kada nas plaa, tako je paljiv, da se ne trebate bojati da ne bi nagradio to to samo je d a n p u t podignem o oi, mislei na Njega. 4. Drugi je razlog2 taj to neastiv_i,nema toliko mogunosti za napastovanje. Jako se boji odlunih dua, je r je ve iskusio da m u nanose veliku tetu, i togod on 'u3eT z a to d a im nakodi, ide u korist njim a i drugim a, a on ostaje na gibitku. A budui da mi ne smijemo biti nesm otreni, niti se pouzdati u to, je r im am o posla s izdajicama, a one koji su pripravni ne usuuje se toliko napadati, je r je velika kukavica; ali ka^a hi prim ijetio nm pi-m inst. nanio bi veliku tetu . A a k o sp o z n a jd a , je netkoji&pb&toja-n^te__da.xiije_a:sLu dobru i vrlo odluan d a ustraje, r^ e jm i dati mira_tii_spkja; ulijevat e mu strahove i nanositi neugodnosti, J to nikada ne. prestaje. Ja to jakodcSroTmjTmTz Iskustva, p a sam zato to i znala rei, i kaem da nitko ne zna koliko je to vano. 5. Sljedea je stvar - koja je s ovim u uskoj svezi - da se bori s vie sranosti. Ve zna, m akar to se dogodilo, da se ne smije vratiti natrag . 1 o j e kao kada je u boju netko tko zna da nm, ako ga pobijede, aec |..N[rdii-<i ivot, i ako ne pogine n am onTEoju, d a morajioginuJi.kasnije^bOT.is.-S. vjg odlunosti i h oe d ^ ro j3 ro c Ia n ~ svoj ivot - kako se to kae - i ne bojLsR-toliko udaraca, je r m u je jasn o koliko nm je vana pobjeda i da m u je ivot, u tom e da pobijedi. T akoer, p o trebno je poeti sa sigurnou da em o, ako se ne pustimo pobijediti, ostvariti velik pothvat. Bez ikakve brige, koliko god mali dobitak izvuete, postat ete ja k o bogati. Nemojte. se... bojati_dL G ospodin koji nas zove da pijem oj; ovoga izvora dopustiti d a.u m rete o d le d i- T o je vec'reeno^TTiigera'Bnr to rei m nogo puta, je r jako plai one osobe koje jo u potpunosti ne poznaju dobrotu G ospodnju iz iskustva, m ada je poznaju po vjeri; no, velikaje stvar iskusiti prijateljstvo i dareljivost koje iskazuje onim a koji idu po ovome putu, te kako snosi gotovo sav troak. 6. Ne udim se to oni koji to nisu iskusili, hoe jam stvo neke dobiti. - Pa ve. znate d a je stostruka ve u ovome ivotu i da kae G ospodin: Molite i dat e vam se;1 . Ako ne vjerujete Njegovom Velianstvu u navodim a Njegova Evanelja koje to jam i, malo koristi, keri, to si ja razbijam glavu time to vam to govorim. Ipak, kaem onom e tko im adne kakvu sumnju da se malo gubi, ako se to kua, je r ovo putovanje5 sadri to dobro to se daje vie nego to se moli ili to em o um jeti poeljeti. To je posve sigurno; ja to znam; a one od vas koje to znaju iz iskustva, Bojom dobrotom , m ogu pozvati za svjedoke6.

~ U sp . p rv i u br. I. 3 U 19. p o g l. br. 15. 4 D v o stru k a alu zija: M l 19,29 i L k 11,9. J Ovo putovanje: p u t m o litv e (u sp . k raj br. 5). P rv a re d a k c ija j c zav rav ala: To je neizostavno; ja zn a m d a je tako. Ako budete ustanovile da nije istina, nemojte ini vise vjerovati nijed n u stva r koju vam kaem. Vi to, sestre, ve znate iz 'iskustva i m ogu vas uzeli za svjedoke, B ojim dobrom. Z a one koje budit dole, dobro je ovo to je reeno.

Govori o tome kako usm enu m olitvu treba savreno moliti i kako uz n ju ide misaona. 1. Sada se, dakle, vratim o1 razgovoru o onim duam a za koje sam rekla da se ne m ogu sabrati, ni vezati misli uz m isaonu molitvu, niti se upustiti u razm atranje, N em ojm o spom injati ovdje ove dvije stvari, budui da niste za njih, zato to stvarno im a m nogo onih osoba koje, ini se, ve samo im e m isaone molitve ili kontem placije strai, [2.] a i2 za sluaj da koja takva doe u ovu kuu, je r isto tako, kao to sam rekla, ne idu svi po ovome putu. A ono to vam sada hou sijetovati (ak m ogu rei i pouiti vas, je r mi je , kao majci, sa slubom priorice koju vrim, doputeno) je st to kako m orate rnoliti usm eno, je r je pravo da razum ijete^ono to govorite. A zato to onoga tko ne moe iSsHtTnaTJoga m oda duge molitve takScfeFzamaraju, u njih se n e elim upletati, ve u one koje smo obvezne moliti, je r smo krani, a to su O ena i Zdravomarija; ovo zato da za nas ne m ogu rei da ne razum ijem o to govorimo, osim ako nam se ne ini da je dosta to slijedimo obiaj, samo izgovarajui rijei, i d a je to dosta. Da lije dosta ili nije, u to se ne upleem ; rei e to-' oni koji su ueni. O no to bih ja htjela, keri, da m i inimo je st to da se ne zadovoljavamo samo time; je r kada kaem vjerujem, ini mi se da e biti razlono da shvaam i znam to vjerujem, a kada Oe na, bit e znak ljubavi spoznati tko je taj na Otac i tko j e taj Uitelj koji nas je nauio ovu molitvu. 3. Ako hoete rei da to ve znate i da vas ne treba na to podsjeati, n em ate pravo; je r izmeu uitelja i uitelja velika je razlika. A ak i onih, koji nas ovdje pouavaju, velika je nezahvalnost ne sjeati se; posebice, ako su sveti i ako su uitelji due. T o je nem ogue, ako smo dobri uenici 1 . A takvoga Uitelja, kakav je ovaj koji nas je nauio ovu molitvu s toliko ljubavi i elje da nam koristi, nikada, ne dao Bog, da se ne sjetimo m nogo puta dok govorimo molitvu, pa m akar, zato to smo slabi, to ne bude i svaki puta.
1 U sp . 19. p o g l. br. 2. i (l.: p r e d m e t n a koji se o p e t v raa . U sp . isto (ak o i 2 1 . p o g l. br. 3. U sp. fm y Luis, sir. 139. - Kao to sam rekla : u sp . ! 1. p o g l. br. 2; 2 0 . p o g l. br. I. i .: 19. p o g l. br. 9. 3 U p rv o j re d a k c iji j e n a p isa /a : da li je to dosta ili nije, u to se ne uplce?n. To spada na one koji su m e n i; oni e to rei osobama, koje B o g prosvijetli da ih htjednu to pitati. A u one koji n isu iz naega stalea., ne upleem se. ! ... i ako j c uitelj due i dobri, smo uenici, nem ogue je / n e sjetili Ga se J nego ja k o Ga ljubiti, p a ak i diiti se N jim e i govoriti o N je m u mnogo p u ta . - l a k o u p rv o j rc d a k c iji.

4. Dakle, to se prvogalie, ve znate da n as ui Njegovo Velianstvo da to bude n asamo; ier tako ie Q n iw iiekJm io kada je m olio', i to ne radi svoje potrebe, nego radi nae pouke. im je to reeno, jasno je d a je nespojivo razgovarati s Bogom i sa svijetom, to nije nita drugo doli moliti i sluati s druge strane to se govori, ili pak misliti na ono to vam padne na pam et, a da se tom e vie ne staje na kraj, osim ako to ne biva u nekim trenucim a ili loih raspoloenja - posebice, ako se radi o potitenoj osobi - ili glavobolje, kada, m akar se trudila, to ne moe, ili pak kada Bog doputa dane velikih nepogoda kod svojih slugu za njihovo vee dobro; pa iako se rastuuju i nastoje se smiriti, to ne mogu, niti su usredotoene na ono to govore, niti se pak razum ni na emu zadrava, ve se ini d a je obuzet bjesnilom, koliko je razuzdan. 5. A u muci koju zadaje onom e koji to ima, vidjet e da to nije njegovom krivnjom i neka se ne gnjavi, je r je to jo gore, niti neka se ne trudi da dovede razum u onoga koji ga tada nem a, prem a njegovu shvaanju, ve neka moli kako mogne. ak neka i ne moli, ve neka kao bolesnica nastoji pruiti olakanje svojoj dui; neka se bavi kakvim drugim kreposnim poslom. T o je ve za one osobe koje paze na sebe i koje su shvatile da ne trebaju razgovarati s Bogom i sa svijetom ujedno. O no to mi m oem o uiniti je st da nastojim o biti nasamo, i dao Bog da to bude dosta - kako kaem - zato da shvatimo s kime smo i to nam odgovara G ospodin n a nae molbe. Zar mislite da uti? Prem da Ga ne ujemo, dobro odgovara srcu kada Ga m olim o od srca. I dobro je da sm atram o kako je svaka od nas ta koju je nauio ovu molitvu i koju nam objanjava, je r nikada uitelj nije tako daleko od uenika, da bi bi]o potrebno vikati, nego je tik~do njega. Ovo elim da shvatite: da vam prilii da dobro TmoTueTJena. N e odvajajte se od Uitelja koji vas g a je nauio. 6. Rei ete d a je to ve razm atranje, da ne moete, ak ni ne elite, nego moliti usm eno. Je r, isto tako, ima onih nestrpljivih osoba i nesklonih d a si zadaju brige, kao to je sabrati misli na poetku, budui da to ne obiavaju; a da se ne bi malko zamorile, kau da ne m ogu vie, niti znaju, osim moliti usmeno. U pravu ste kada kaete d a je ve i to m isaona molitva. No, ja vam zaista kaem da ne znam kako da to razdvojim1 , ako treba dobro moliti ono to je usm eno i ako shvaamo s kim e razgovaramo. A osim toga, obveza nam je da nastojim o iiipliti sabrano; dapae, dao Bog da se s pom ou toga cTobro moTTUccnaf, Ta ne zavrimo na'Ttojoj drugoj neprikladnoj stvari. J a sam to iskusila vie puta, a najbolji lijek koji nalazim je st da se nastoji zadrati misao na onom e kom e upuujem svoje rijei. Zbog toga im ajte strpljenja i nastojte da vam postane navada lako po treb n a stvar'.
5 D v o stru k a b ib lijsk a alu zija: n a M l G,0 i n a l.k 1,12 i 2 2 ,4 1 . - U to le d s k o m r u k o p is u s a m a j e Svetica p r e p r a v ila ovu p r c o lu n ti tv rd n ju ovak o : j e r tako j e radilo N jegovo Velianstvo p u n o puto.. - R ijeju p rv o ga S v etica m isli n a lo kako m o ra te m o liti u s m e n o , S to je b ila n a u m ila iz n ije ti u br. I - 2 . N jezin p iari o b u h v a a d v a d ije la : 1) izloiti usmenu m o litv u o p e n ito i 2) k a k o m o liti p o s e b ic e O e n a i Z d ra v o m a riju . U stv ari, izloit e s a m o G o s p o d n ju m o litv u , is p u ta ju i k o m e n ta r e v a n e o s k o g a p o z d ra v a (u sp . 42. p o g l. bilj. 7). 0 N e zn a m kako da to razdvojivi: n e z n a m k a k o sc m o e o d ije liti m isa o n a m o litv a o d u s m e n e . P rv a re d a k c ija j c za v rav a la ovak o : Zbog toga im ajte strpljenja je r to je potrebno da budete redovnice i ak dn molite kao dobri krani, po mom m iljenju.

U kojem govori kako mnogo dobiva dua koja savreno moli usmeno i kako se dogaa d a je Bog otuda uzdigne do vrhunaravnih stvari. 1. A zato da n e m islite da se postie neznatna dobit tim e to se savreno moli usmeno, kaem vam da je vrlo m ogue da vas^jdok molite Oena, G ospodin uvede u sa v re n u ^ o n tem p laa i ili pak ikk molite koju drugu niulkui, jer tim p u in n pokazuje Njegovo Velianstvo da sluajjnoga tko Mu g o v o r i^ ^ m u js k ^ u je svojti.. veH cm urzaH alglji^ m u m isao , te oduzimajui m u - kako " s e ^ i i ^ - T i j e i i z jsta,TaR o^aTprni9a~to" hoe, ne moe govoriti osim tekom m ukom ; [2.]jh saajda ga bez buke rijei pouava ovajj^oanski Uitelj, sputavajui moi, je r bi tadapryeH n ien^ ukoITEobi djelovaJefurvaju ne znajui kako uivaju. Dua izgara u ljubavi i ne shvaa kako ljuh i;.x n a jd a jjli^ ljubi, a ne zna Icako to uiva. .Dobro zna^a-tajaije uitakjkakav razum uspjjeva ~*poeIjeti; vpfjTIolDr^ kako; ali im uzm ogne neto shvatiti, uvia claTolrTje dobro koje se m oze zasluiti sa svim m ukam a koje bi se skupa pretrpjele zato da ga se stekne n a zemlji. T o je d ar njezinoga i nebeskoga G ospodara koji, na kraju, daje onako kakav jest. T o je, keri, savren^konteniplarija. 3. Sada ete shvatiti koja je rj/.lika izmeu nje i misaone molitve, a ta je on.o_to_ je reeno2; misliti i shvaati to govorim o, i s kime govorimo, i tko smo mi koji_se usuujem o razgovarati s tako~velikim Gospodinom. Misliti to i d ruge sline sjvari, ~t(Tkal^smolnalTT~slu?ir^ smo m nogo~duni sluili, to je m isaona molitva. N em ojte misliti taje to neka druga arap tin aT h ek a vas ne prenerazi ime. Moliti.. _Q _ena i Zdravomariju, ili to b u dete htjele, to je usm ena jnolitva. Pa pogledajte kakva e loaglazBa sviratTbezonoga p rv o g a; ak ni rijei nee biti skladne svaki put. U ovim dvjema stvarim a1 m i _nxoiema.xieiio, uz Boju naklonost; u kon tem placiji, koju sam sada spqnien.ulaj nis.ta5. Njegovo Velianstvo ^je_Onai koji ini sve,jer to je N jegovo jeTo, ponad nae naravi.
1 M isao: U n e ja s n o m z n a e n ju 'im aginacije. to je reeno u 2 2 . p o g l. ' Bez onoga pravoga: u s m e n a m o litv a b e z m isa o n e .

4 U ovim dvjem a stvarim a: u j i n s a o n o j i u s m c n o jj n o lU v j N a ru b u a u to g r a f a je d a n o d c e n z o ra j e p rib ilje io : k o n te m p la c ija , ali n a k o n n je g a d r u g i p r e c r ta o ovu rije i p r e p r a v io te k st sv. T e re z ije ov ak o : u k o n te m p la c iji ko ju sa m s a d a s p o m e n u la , n i ta [n e

4. Budui d a je ovo o kontem placiji izloeno vrlo opirno, kako sam ja najbolje znala razjasniti, u opisu m oga ivota, koji sam rekla da sam napisala za moje ispovjednike - koji su mi to svjetovali - ne govorim o tom e ovdje, osim to sam to dotakla. Vi koje budete tako sretne da vas G ospodin dovede do stanja k ontem pla cije, kada biste ga vi mogle itati, sadri podsjetnike, up u te i naputke koje je G ospodin htio da uspijem izrei, a koji bi vam puno koristili i utjeili vas, po m om e miljenju, i p rem a miljenju nekih koji su ga vidjeli i koji ga sm atraju vrijednim pozornosti. Kakva je sram ota da vam ja govorim da drite do njega, a G ospodinu je znana zbrka kojom napiem puno od onoga to napiem . Blagoslovljen bio Onaj koji m e ovakvu trpi! O ne koje - kako kaem - budu imale vrhunaravnu molitvu neka ga nabave nakon to ja um rem , a one koje ne, nem a poradi ega, ve neka se trude da ine ono to je u ovoj knjizi reeno i neka se to prepusti G ospodinu, je r On je taj koji je treba dati i nee vam je uskratiti, ako ne stanete na putu, nego se trudite dok stignete do kraja7.

m o e m o ], o sim p r ip r e m ili se m o litv o m ; N jeg o v o V elianstvo je O n a j koji v idi d a to in i, je r N jeg o v o jc d je lo ... l> Opis koji j e spom enula (u sp . u v o d br. 4) j c n je z in a k n jig a M o j ivot. R a s p ra v lja la j c o p ir n o o kontem placiji u 1 4 -2 1 . p o g l., te g o to v o u c ije lo m e tre e m d ije lu k n jig e , 2 2 - 8 1 . p o g l. U sp . p o s e b ic e 14. p o g l., br. 2 i G, tc 18. p o g l., br. 14. U p rv o j re d a k c iji cijcii ovaj b ro j j c d ru g a iji: ... kako je sve bolje objanjeno u kn jizi za. koju kaem da sam je napisala, tako da ne treba osobito raspravljati o tome ovdje - tamo sam rekla sve to sam zn a la . Koja izm eu vas doe do toga d a je Gospodin dovede u ovo stanje kontemplacije -je r , kako sam rekla, neke ste u njem u - nabavite je , je r va m je ja k o vana, im j a umrem. One koje ne, nem a poradi ega, nego truditi se da ine ono to j e u ovoj kn jizi reeno da se to stekne kako god se bude moglo i nastojte, da vam Gospodin to dade, molei Ga i pom aui se. Ostalo treba dati sam Gospodin, i ne uskrauje to nikom e tko stigne do kraja p u ta , borei se kako je reeno.

26. P O G L A V L JE U kojem raspravlja kako se sabire misao. - N avodi sredstva za to. Poglavlje je vrlo korisno za one koji zapoinju s molitvom. 1. Sada se, dakle, vratim o naoj usmenoj molitvi zato da se m olim o da nam , a da to i ne prim ijetim o, Bog dade sve skupa i zato da - kako sam rek la1 - m olim o kako valja. Ispitivjtfi savjest, izmoliti Ispovijedam se ip rek riiti se, zna se ve da vam to m ora .... ...... bisi nrv.i. ' Zatim se pobrinite, keri, budui da ste same, da im ate drutvo. A koje je bolje drutvo od samoga Uitelja koji vas je nauio molitvu koju ete moliti? Predoite sebi d a je G ospodin u z vas jjrledajte_s_kakyom vas ljubavlju i poniznou pouava; n j e n f t e jm T doT E SaSte mogle, nem ojte biti bez tako dobroga prijatelja. Ako se naviknete n a to d a Ga dovodite k sebi i ako O n vidi_da to inite sljubavlju i daJVLu nastojiiejjgoditi, neete Ga moi - kako kau - odbaciti od sebe; pee vas iznevjeriti nikada; poniagaE&&-vam .].i_svim vaim nedaama; im at,tt^G a_pasvijda. Mislite li ^TaJnalo znai takav prijatelj u blizini? 2. O keri, vi koje ne m oete puno razm atrati smisleno, niti m oete zadrati misli, a da se ne rastresete, navikavajte se, navikavajte se! Shvatite da ja znam da to m oete uiniti, je r sam niz godina prolazila ta j napor,j_silno je velik, a d a nisam <XUQgIaL ^ m in tim isa o jia j^ n o j_ jtT O O i ^ znam da nas G o sp o d in ne ostavlja tako osam ljeneT 3i1nas, ako G a to ponizno doem o moliti, ne bi pratio. N e b u d e m o _ li tijekom godine dana m ogle uspjeti u tome, neka bude tijekom vie godina. .W k a iT a n J m z a to liir tji^ ^ tako dobro utroi. T k o nam je za petam a? K aem da se na to m o zeliav llu x u u ^^ naStcjSi ii uz toga istinskog U itelja. 3. N e traim od vas sada da mislite na Njega, niti da donosite velike sudove, niti pak da obavljate velika i uzviena razm atranja vaim razum om ; ne traim od vas nita vie nego da Ga gledate. Pa tko vam prijei da oi vae due, m akar to bilo samo na tre n u ta k ja k o lie m oete dulje, svrnete na ovoga Gospodina? Budui da m oete gledati vrlo rune stvari, pa zarjaeete moi gledati najljepu_s_tyaj>ja_se, moIeTraim slItirpiS T ^ s vas. Pretrpio je tisuu T unih stvari i prezira p rotiv Sebe, i tcTmjeTSflo d osta da vas prestane^IegatiTjSa zar jp552aI]ainogo![3a7o3yra^ ^ tv a n /kadikad pogledate na

1 U 2 4. p o g l , br. 2.

Njega? Shvatite da ne oekuje nita drugo, kako kae zarunici, osim .i (,.i pogledam o2. im budete htjele, nai ete Ga. Toliko dri do toga d a G a ponovim pogledam o da to nee propustiti. 4..T ako1 kako kau, mom__postupati ena da bi bila dobra supruga, sa svojim muem; p a ako j e orTalostan, m ora i ona pokazati d a i T T a fo in iu ir^ veseo, m akar ona to. n e ~H[a~niRa3a, da je vesela (gledajtiTTiIvFp o ^ oslobodile, keri). T ako istinski, bez jiim be. ini Gospodin sjiam a; je r podlonim se cinLQ n i hoe a a b iid e t^ jg s p o d a n c e r ^ S ^ iflT O ik lS u a j o voIu^AKTste vesele, gl e d a u a l^ j I ^ t o g a ^ je r^ e v asTazveselit.i sama pom isao na to kako j e iziao iz groba. Ls kakvim sjajem i s kakvom ljepotom! S kakvom velianstvenou, kako pobjedonosnpjjcako veselo! Poput nefcgaTKjcTta'EoTi'etno iziao iz boja,^rEojem je dobio tako veliko k r a lje v tv o l^ e E ^ e g a S illo I M B E S v a iT D n l a n r sInfimerPa' /ai' jc onda mnou;.' da n.i O noga koji v.tm toliku (laje. svrnute jedanput oi d a Ga p ogledatejL... 5. Ako ste u nevoljam a ili tune, pogledajte Ga na putu prem a vrtu. Kakvu lije veliku tugu nosio u svcyofdull, budui d a je On, p rem d a je sama strpljivost, iskazuje i ali se na nju. Ili Ga, pak, poj^ g d a jte jp ru a zana uza stup, p una boli, cijeloga tijela izmrcvarenoga zbog toga to vas toliko ljubi; k p l i k o J i ^ u ^ M y e i a pljuvan od drugih, zanijekan o d jv o jh jjrija te lja ' naguten_od_njih, bez ikoga tko bi se zauzeo za ffiega. p ro m rao od zime, potisnut u takvu samou, da se uzajam no rnoete4jeJiti. Ili Ga p ogledajte pod terenom kria. a..d a Mu nisu dali ni da p redahne. O n e v j ^ p o g le d airta k o lijepim i samilosnim ojjria, punini.i mi/.i i "zaboravit e na svoje nntke zatTda vama iiblazrvale,.samo zato_to se idete tjeiti s NjiiBFI okreeteglavu ija (a pogledale". 6. O, G ospodaru moj, istinski Zarunice moj! (moete Mu vi rei, ako vam se srce raznjeilo vidjevi G a takvoga, pa ne samo to ete Ga htjeti gledati, ve ele se radovati to razgovarate s Njime, ne sastavljenim molitvama, ve patnjom vaega srca, je r O n do njih vrlo m nogo dri). Zar ste tako potrebiti, G ospodine moj i Dobro moje, da hoete prihvatiti tako hijedrig 3 m ttcU ^~to.ie moje, i d a vidrnTna^aem Iictrg a l t e se utjeili sa m nom ? Pa kako j ^ jtn o g u ^ ilo ^ o ^ n e . cla^Vas ostavljaju samoga aneli i da Vas n e tjei ak m Va Otac? Ako je tako. Gospodine, d a Tiocete sve p retrp jeti poradi m ene, sto je T o to ja trpim p o rad i Vas? H a tojje ja lim ? T a ve se srarnirfTsto sa]nryas~Vrgjela ta j^ o g ^ p a jg e lim pretrpjeti. Gospodine, sve Tegobe koje m e snau i smatrati ih veUkim jdobi^m-zat 6-da 4 ^as-nasljediijem u neem u7~SkupaT Hodajmo, Gospodine; kam o god . poete,Jiuoram poi; kud god poteTm oram proi. 7. Prihvatite, keri, taj kri. Zato da Njem u ne bude naporno, neka vam nimalo ne budejstala.do topa to e vas pogaziti Z i ^ r nel5bzirite se n a ono to vam budu govgjjjj; napravite s e g!uKmia~na" prigovararfia r-^^ se, padajui j f vaim Zam nikom . n g ^ E ^ g ^ S ? o 3 " k r i a niti ga is p u | |te r p o 6 r o ^ 6 g I^ 5 it n aS iajo i~ Konm se kree i k o lik o iev^T N legovnapor od onih koje vi podnasitejkoliko _god ih ^veH H m aJujele^jril^ati (ToIiEcT go3 ih l ^ e k ^ j e i i J i L i ^ L e t e utjeene izjrjih, je r ete vidjeti da su ala, kadaT lT S c ru jg j^ ^ a.
2 Pj 2,14.

S v etica j c n a ru b u n ik o p is a iz E sc o ria ia n a p is a la , k a o n aslo v slje d e e g a b ro ja : zaziv.

8. Rei ete, keri, kako li e se to moi uiniti, je r kada biste Ga vidjele tjelesnim oima u ono vrijeme kada je Njegovo Velianstvo hodalo po svijetu, da biste to rado uinile i da biste Ga uvijek gledale. Nem ojte u to biti uvjerene; je r onaj tko sada ne eli uloiti m alko snage da barem prisili pogled da u sebi gleda ovoga G ospodina (kada to moe uiniti bez opasnosti, a uz m alko panje), jo m anje bi stao pod kri. s M agdalenom koja je gledala smrti u oi. A koliko li su tek m orale propatiti slavna Djevica i ova blagoslovljena Svetica! Koliko prijetnji, koliko li runih rijei, koliko li udaraca i koliko grubosti! T a s kakvim li su uljudnim voijanim a imale posla! Da, bili su to vorjanici pakla, slubenici neastivoga! Zacijelo je m oralo biti grozno ono to su prole; m eutim , uz jo veu bol, bit e da nisu osjetile svoju. Prem a tome, sestre, n g p o jte misliti da ste za tako velike n ap o re, ako niste za, sitne srvanVvjebajni se ifn jim a m oete doi do drugih, jo veih'1. 9. O no to m oete uiniti da vam bude od pom oi u tom e je st da nastojite nositi neki lik ili sliku ovoga Gospodina, koja bude po vaem ukusu, ali ne d a je nosite na grudim a i ne pogledate je nikada, ve zato da m nogo puta razgovarate s Njime, zato to e vam O n udijeliti to ete Mu rei. Kako razgovarate s drugim osobama, zato bi vam uzm anjkalo rijei da razgovarate s Bogom? Ne vjerujte to; barem vam ja neu vjerovati, ako to obiavate; je r ako nije tako, n e ophoditi se s nekom osobom i ne znati kako nam je razgovarati s njom, to svakako izaziva uenje p a se ini da je ne poznam o, m akar to bio roak; je r se i rodbina i prijateljstvo gube s pom an j kanjem ophoenja. 10. Isto tako, velika je pomo uzeti koju knjigu na dobrom narodnom jeziku, m akar da se sredi misli, zato da se uspije dobro moliti usm eno, te m alo-pom alo navikavati duu njenostim a i umjenou d a j e se ne prestrai. Raunajte d a ima m nogo godina otkad je otila od svoga zarunika i da je, dok se h tjedne vratiti njegovoj kui, p otrebno znati m nogo pregovarati, je r takvi smo mi grenici. Toliko smo navikli nau duu i misao a lutaju po vlastitoj volji ili, bolje reeno, na vlastitu tetu, da se ja d n a dua vie ne snalazi, je r je za to da opet zavoli ivjeti u njegovoj kui potrebno m nogo umjenosti, a ne bue li tako, i malo-pomalo, nikada neem o uiniti nita. Ponovno vam tvrdim, ako se pom no navikavate na ono to sam rekla5, da ete izvui takvu dobit kakvu ja , m akar to htjela, neu moi iskazati. Prem a tome, okupite se oko ovoga dobroga Uitelja, posve odlune da nauite ono to vas ui, a Njegovo Velianstvo e uiniti da postanete dobre uenice i nee vas napustiti, ako Ga vi ne napustite. Pazite na rijei koje izgovaraju ona Boanska usta, zato to ete u prvoj odm ah spoznati ljubav kojom vas ljubi, je r nije mala dobrobit i zadovoljtina za uenika vidjeti da ga uitelj ljubi.

U p rv o j re d a k c iji ita m o : I vjerujte da kaem i s ti n u - je r s a m kroz to prola - da ete to moi uiniti. N a ono to sam rekla : u p rv o j re d a k c iji: ...d a mislite da nosite sa sobovi ovoga Gospodina, te da razgovarale s N jim e p u n o p u ta ...

U kojemu govori o velikoj ljubavi koju -nam je 'iskazao Gospodin u prvim rijeima Oenaa, te koliko je vano da se nimalo ne obziru na podrijetlo one koje uistinu hoe biti keri Boje. 1. Oe na, koji jesi na nebesima1 . Oh, G ospodine moj, kako izgledate Otac takvoga Sina i kako izgleda Va Sin, sin takvoga Oca! Blagoslovljeni budite u vijeke vjekova! Ne bi li, Gospodine, ova tako velika milost bila za kraj molitve? Ve od poetka nam ispunjate rake i dijelite nam tako veliku milost da bi bilo veliko dobi o, kada bi se napunio na um zato da toliko obuzme volju, da ne uzmogne izgovoriti ni rijei. Ah, kako bi ovdje, keri, dobro dola savrena kontemplacija! O h, s koliko bi se razloga dua povukla u sebe zato da se m ogne dignuti ponad sebe~, da joj ovaj sveti Sin i'azjasni to je to mjesto, gdje kae d a je Njegov Otac, a to je na nebesima! O trgnim o se od zemlje, keri moje, je r nije pravo da se do takve milosti, kakva je ova, tako malo dri, p a da nakon to spoznam o kako je velika, ostanem o na zemlji. 2. O, Sine Boji i G ospodine moj! Kako dajete toliko s prvom rijeju? Budui da ste sami sebe ponizili do takve skrajnosti, zdruivi se s nam a u m oljenju i zbratimivi se s tako niskim i jad n im stvorovima, kako to d a nam dajete u ime Vaega Oca sve to se moe dati, je r hoete da nas sm atra svojom djecom, zato to Vaa rije ne moe p ro i? Obvezujete Ga d a je ispuni, to nije mali teret, je r bivajui naim Ocem, m ora nas trpjeti, koliko god teke bile nae uvrede; ako se obratim o Njemu, kao rasipnom sinu m ora nam oprostiti1 , m ora nas utjeiti u naim nevolja ma, m ora nas uzdravati kako to treba initi takav Otac, koji svakako m ora biti bolji od svih oeva na svijetu, zato to kod Njega sve m ora biti ispunjeno ' i nakon svega uiniti nas dionicima i batinicima svega s Vama.
1 M l 6,9. Povui se u sebe i dig n u ti se p o n a d sebe b ija h u u o b i a je n i izrazi m e d u o n o v r e m e n im d u h o v n im o s o b a m a , s vise ili m a n je s u p tiln im z n a e n je m . O v d je ih S v etica u p o tre b lja v a z a to d a p rv im n a z n a i in p o v la e n ja u n u tr in u , a d r u g im m isti n o u z d iz a n je o p e n ito . - U d r u g im p r ilik a m a o n a s a m a k r itiz ir a te o riju u z d iz a n ja p o n a d seb e (u sp . M o j ivot, 2 2 . p o g l., br. 1, 4, 5, 7, te Odaje IV, 3. p o g l., br. 2. i 6). 3 Ml 2 4 ,3 5 . L k 15,20. J U p rv o j re d a k c iji i d a lje in z is tira : mora nas tjeiti, mora nas uzdravali, je r ima lim e. - S lije d e d v ije b ib lijsk e alu zije: n a E f 3 ,1 5 i 2 Pt 1,4.

3. G ledajte Vi, G ospodine moj, s ljubavlju kojom nas ljubite i s Vaom poniznou, da ni pred ime ne ustuknete..., konano, budui da ste ve n a zemlji i ogrnuti njome, zato to imate nau narav, ini se da im ate nekoga razloga da gledate nau korist; ali gledajte da je Va Otac na nebu. Vi to kaete; pravo j e da gledate na Njegovu ast. Budui da ste se ponudili'1d a budete sramoeni poradi nas, dopustite da Va O tac bude osloboen toga; nem ojte Ga toliko obvezivati zbog takvih jadnika, kao to sam ja , koji e Mu tako loe zahvaljivati'. 4. O dobri Isuse! Kako ste jasno pokazali da ste je d n o s N jime8 i da je Vaa volja Njegova i Njegova Vaa! Kakva jasna ispovijed, G ospodine moj! Kakva lije ljubav kojom nas ljubite! Okoliali ste, skrivajui neastivome da ste Sin Boji i, u velikoj elji koju im ate za nae dobro, nita Vas ne prijei da nam udijelite tako veliku milost. T ko je to m ogao uiniti, osim Vas, Gospodine? J a ne znam kako u toj rijei neastivi nije vidio tko ste, ne ostajui u nedoum ici9. Barem dobro vidim, moj Isuse, da ste govorili kao voljeni Sin, poradi Vas i poradi nas, i da ste tako moni d a se uini n a nebu ono to vi kaete na zemlji. Blagoslovljeni budite n a vijeke, G ospodine moj, jer ste tako dobar prijatelj u davanju da Vas ne prijei nita. 5. Pa, ini li vam se, keri, d a je ovaj Uitelj dobar, je r zato d a nas oduevi da nauim o ono to nas O n ui, poinje ukazujui nam tako veliku milost? Cini li vam se da e biti razlono, m akar tu rije budem o usm eno izgovarale, d a propustim o da je shvatimo zato da nam se srce para videi takvu ljubav? T a ima li na svijetu sina koji se nee potruditi da sazna tko m u je otac, kada ga sm atra dobrim , s toliko dostojanstva i bogatstva? ak da i nije lako, ne bi m e zaudilo to se ne bismo htjeli priznati njegovom djecom, je r svijet je takav da se, ako je otac po poloaju nii nego to je sin, ne sm atra asnim, priznavajui ga svojim ocem. 6. T o se ovdje ne dogaa, je r u ovoj kui nikada ne dao Bog da se i pomisli na to takvo; bio bi to pakao. Neka, naprotiv, ona koja bude iz viega stalea, m anje spom inje svoga oca. Sve m oraju biti jednake. O Drubo Kristova, gdje je veu vlast imao sveti Petar, prem d a je bio ribar, i tako je htio Gospodin, od svetoga Bartolom eja koji je bio kraljevski sinin! Znalo je Njegovo Velianstvo to bi se dogodilo da se raspravljalo o tom e tko je iz bolje zemlje, to nije nita drugo, doli raspravljati da li e biti dobra za ciglu ili za o g rad e11. Boe mili, kakvu teku brigu imamo! Bog vas oslobodio, sestre, slinih rasprava, pa bilo to i u ali; ja se uzdajem u Njegovo Velianstvo da e to uiniti. Kada bi kod neke neega takvoga bilo, neka se odm ah iznae lijek, a ona neka se
b B ili p o n u e n : d ati n e k o o s o b n o o b e a n je ili zavjet, k a o k ak a v p ro te n ja r ili h o d o a sn ik . T ip i a n iz raz, uzel iz p u k o g a g o v o ra. ' ... ima, isto tako, i dru.gih koji to ne ine ba lijepo, sta ja lo j c u p rv o j re d a k c iji.

8 A lu zija n a Iv 10,80 i 8,29. 9 [ e d a n c e n z o r p r e c rta v a o v u S v etim u tv rd n ju , v je ro ja tn o z b o g te o lo k o g s k ru p u la : a v lo v a v je ra n ije m o g la b iti lie n a s u m n ji.

10 A T c zn a m gdje j c to nala, p rib ilje io jc n a ru b u j e d a oci k o r e k to r a a u to g ra fa . - S v etica j e p r o ita la o vaj n e o b i a n p o d a ta k u Flos Sanctorum o n o g a v re m e n a , koji su, te m e lje i se n a e tim o lo g iji (B a rto lo m a c u s ), a p o s to la p ro g la sili p o to m k o m P to io m e ja c a . 11 to nije nita drugo doli raspravljati da. li e biti za glinene lopte ili za cigle, b ijae n a p isa la u p rv o j re d a k c iji. - R a d i se o lo p tici o d b la ta k o ja sc b a c a sta n o v itim lu k o m ili sa m o s tijc lo m ... . - S vetica, ili m o d a n e k i k o re k to r, z a m ije n ila j c ovu rije rije ju blato.

boji d a nije Ju d a m eu apostolim a; zadajtejoj pokore, sve dok ne shvati da ak ni bezvrijedna zemlja nije zavrijedila biti12. Dobroga Oca imate, kojega vam dobri Isus daje. N eka se ovdje ne pozna drugoga oca, pa da se govori o njem u, i nastojte, keri moje, biti takve da zavrijedite naslaivati se s Njime i baciti Mu se u naruaj. T a znate da vas nee odbaciti od sebe ako ste dobre keri. A tko se nee potruditi da ne izgubi takvoga Oca? 7. O h, Boe mili! ega li sve im a ovdje, ime da vas se utjei, to, d a ne duljim vie, elim ostaviti vaemu razboru. Je r, koliko god sm etena bila misao, izm eu takvoga Sina i takvoga Oca svakako m ora biti Duh Sveti, koji neka ljubavlju zanese vau volju i neka vam je sputa tako prevelika ljubav, ne bude li za to dosta tako velika dobit.

U p rv o j re d a k c iji: / kada kod neke neega od toga bude, nemojte to dopustiti u kui, je r je J u d a m eu apostolima. N a pravite sve to budete mogle zato da. se oslobodite tako loega drutva.. A ako to ne moete, jo teie pokore nego zbog bilo koje druge stvari, dok spozna da nije zavrijedila biti n i posve bezvrijedna zem lja. Dobroga Oca vam daje dobri Isus. N eka se ovdje ne zna drugoga- oca da se govori o njem u, ako to ne bude O n a j kojega va m daje va Zarunik.

U kojemu razjanjava to je molitva sabranosti i navode se neka sredstva za navikavanje na nju. 1. Sada gledajte to kae va Uitelj: Koji jesi na nebesima. Mislite li d a je malo vano znati to je to nebo i gdje treba traiti vaega presvetog Oca?..-A ja vam kaem dan^Tra~rasiresen F ^ jako vano ne samo u to vjerovati, nego i nastajati to spoznii^skaE v ^ jer, to je stvar kojav rlo v ee raz E o F T im d a^ rsab e re dua. 2. T a ve znate d a je Bog posvuda. Jasno je, dakle, da tam o gdje je kralj, kau, d a je i njegova pratnja; konano, d a je nebo tam o gdje je Bog. Bez dvojbe m oete vjerovati da je slava tamo gdje je Njegovo Velianstvo. Pa prisjetite se kako sveti A ugustin kae da G a je traio na m nogo mjesta i da G a je naao u sebi sam om e1. Mislite. lL da.je malo vano za rastresenu duu spoznati ovu istinu i uvidjeti da joj _'nije potrebno ii na nebo zato da razgovara sa sveaim Viemm O cem i d a se naslauje s Njime, ili pak da j o j je p o treb n o govoriti glasno? Koliko god neujno2 govorila, tako je Bliu a ce nas uti. A ni krila joj nisu potreB naT ato da G a ide traili , ve n eb a samo povucite u samou i gledati Ga u sebi i ne^iznenaditi se tako ..rdobrom ^ostu^nego s velikom poniznou razgovarati s N jime kao s ocem, moliti o a kao. oca^ iznositi Mu svoje nevolje, traiti o Njega pom o za njih, shvaajui da nije dostojna biti Njegova ki. 3. Neka se okani nekih bojaljivosti, koje imaju stanovite osobe, p a zato misle da su ponizne. Da, je r nije poniznost u tome, d a ne prim ite nekujm lasiiikoliko^afiJ je kralj iskae, ve u tom e da jefHrnrn^Tish^ u k a k ro n f vam jDreob ilju dolazi i a se tom e radujete. Zgodne li poniznosti da ja imam Vladara neba i zemlje u svojoj ^uo71)p~HoIazrirnju da mi ukae milost i da se raduje sa m nom , a da Mu iz poniznosti ne htjednem ni odgovarati, niti biti s Njime, ni uzeti ono to mi daje, ve a Ga ostavljam samoga, te da mi jo govori i m oli m e da Ga prosim da iz poniznosti ostanem sirom ana i ak da Ga pustim da otie, videi da se ne uspijevam odluiti! N e skrbite se, keri, za takve poniznosti, ve se ophodite s Njime kao s ocem i kao s bratom , te kao s gospodarom i kao sa zarunikom; je d a n p u t na ovaj, drugi p ut

1 A lu zija n a p s e u o a u g u s tin o v s k e Solilokvije, 31. p o g l., ili n a Ispovijesti, k. 10, p o g l., 2 7 . U sp . M o j ivot, 40 . p o g l., br. 6. Koliko god neujno govorila: k o lik o g o d tih o i p o la k o g o v o rila . '* A lu zija n a P salam 5 4,7.

na onaj nain, jer e vam O n pokazati to trebate initi da Mu ugodite. N e budite lude; molite Ga za rije, je r je va Zarunik, pa neka postupa s vama kao takvom4. 4. O v^joairijTioljen|a, m akar bilo usm eno, m nogo bre sabere misaon to je m nlitvalkcja. donosi sa sobom mnotvo doEaraTTove~Flrffl7awo5^ jer dua skuplja w p w n jp snage i uvlai se u sebe sa svojim Bogom, pa je bre pouci njezin boanski Uitfelj i dade joj molitvu smirenosti, nego n a b llo Koji d rugi nain, fer tu. sam a sa sobmTTmoe misliirna~M ukii i p redocitTsTSina, i prikazati Ga Ocu, i ne zam aran misao traei Ga na brdu K alvan|i7ni~vH uTn^ 5. O ne koie se na ovaj nain budu m ogle zatvoriti u ovo m alo nebo nae due, gdje je^Onaj koji je stvorio i njega i /rm lju . i naviknuli se da niti giedaju niti budu tamo" gdje bi se zabavljala ova vanjska ula, neka sm atraju da idu po vrnom e putu i. da e sigurno stii piti vodu s iz v o ra \je r p r evaljuju m nogo za m alo vrem ena. Poput onoga su koji putuje nekom laom , pa s malo dobrog vjetra stigne na cilj putovanja za malo dana, a oni koji putuju kopnom zadre se vie'. 6. Ovi8 su se, kako se to kae, ve otisnuli na more: je r, p rem d a nisu sasvim napustili kopno, za to vrijeme rade ono to m ogu da ga se rijee, skupljajui svoje osjeaje u same sebe. Ako je sabranost istinska, posve se jasno prim ijeti, jer im a stanovito djelovanje. Ne znam kako da to objasnim; tko je bude imao, shvatit e; ini se da se dua uzdie kao u igri, je r vidi da su igra sve stvari ovoga svijetirVDie se u najpogodnije vrijeme, i p oput onoga tko se povlai u ja k u utvrdu zato d a se ne boji protivnika. T o je povlaenje osjetila od ovih izvanjskih stvari i, na taj nain, njihovo odstranjivanje, a ,a se toga nije svjesno; zatvaraju joj se oi zato da ih vie ne vidi i zato da se vema potakne vid oiju due. Tako, onaj tko ide po ovome putu, gotovo uvijek kada moli, ima zatvor ene oi,., i to je divan obiai za m nogo stvari, je r to_znai truditi se da sc ne gleda n a one. ovdanje. T ak c ^ rv atrp o etk u , jer kasnije nije potrebno; teeje kada ih u to vrijem e ot;vara. ini se da dua osjea neko jaanje i hrabrenje na utrb tijela, te d a ga ostavlja samo i oslabljeno, pa se ona tu opskrbljuje protiv njega. 7. M akar se to u poetku ne vidi, zato to jo nije takva - j e r te sabranosti ima i vie i m anje - ako se na to navikne (pa m akar u poetku stajala puno truda, je r
A U p rv o j re d a k c iji: ... neka se s vam a postupa kao takvim a. Gledajte d a je ja k o vano shvatiti o vu istinu; d a je Gospodin u nam a, te da tu mi budemo s N jim e. J J a s n ije u p rv o j rcclakciji: ... malo nebo nae due, gdje je O naj koji je stvorio nebo i zem lju.

l> U z B oju pomo, d o d a la j c S v etica v la s to ru n o u to le s k o m ru k o p is u . 7 U n a s ta v k u j e p is a lo u p rv o j re d a k c iji: To je p u t za. nebo; kaem za nebo, je r lamo su smjeteni u Kraljevoj palai , nisu na zemlji, i sigurniji od p u n o prigoda. - U d ru g o ) re d a k c iji r a / r a d ila jc o v e p o jm o v e u br. (i, 7 i8. 8 O vi: o n i koji se zn a ju s a b ra ti. 9 U zdiu se kao u igri, iz ra z koji j e p o ta k a o n a n e o b i n a tu m a e n ja . S am p o seb i zn a i o n io i se d o b iv e n o g a (u ig ri) i p re s ta ti ig ra li. O v o m a te r ija ln o z n a e n je in i se d a j e iz n u e n o d v je m a s lje d e im a lu z ija m a : ustali u p ra v o v rijem e i n e b o ja ti s e p ro tiv n ik a . D o k tr in a r n o , p r e n e s e n o , h o e rei d a s a b ra n o s t, s a m a p o seb i, ini d u u g o s p o d a ric o m zb iv an ja, p o ti e , uzdie je. U z d ig n u ti o v d je n e m a m isti n o z n a e n je z b o g k o n te k sta . - U e n i re d a k to r, ili p a k p re p isiv a to le d s k o g r u k o p is a , p r e in a io j e re e n ic u o vako: ini sc d a se d u a u z d i e s vatrom-, ve v id i d a p r ip a d a N je g o v im s tv a rim a . S v elica n ije p rim ije tila iz m je n u i p r e p u s tila se n av e sti isp ra v lja n ju v la stito g a te k sta : [v atra k o ju ve] o s je a u seb i o d s v jetsk ih stvari. - M e u tim , u r u k o p is u iz M a d rid a je isp rav ila vatra (p . iu e g o ) u ira (p . juego).

tijelo trai svoje pravo, ne shvaajui da samo sebi odnibljuje glavu tim e to se ne priznaje pobijeenim ) i ukoliko se provodi nekoliko dana, i uloimo taj napor, jasn o e se vidjeti dobit i shvatit ete, im ponete moliti, da dolaze pele na konicu i ulaze u nju praviti m ed, a da se mi za to ne brinem o. J e r G ospodin je htio da u naknadu za vrijeme koje Mu je dano dua i volja imaju tu vlast, te d a je , samo tim e to dade znak da se hoe sabrati, posluaju osjeaji i povuku se u nju. Pa m akar kasnije ponovno izau, velika je stvar to su se ve bili predali, je r izlaze kao zarobljenici i podanici, i ne ine zlo koje bi ranije bili mogli initi. A kad volja opet zove, dolaze bre, sve dok nakon m nogo takvih ulaza Gospodin hoe da posvema ostanu u savrenoj kontemplaciji. 8. N eka se jako dobro shvati ovo to je reeno, p rem d a se ini nejasno; shvatit e onaj tko to bude htio provoditi. Tako, eto, putuju m orem 10. A budui da nam je tako vano n e ii polako, porazgovorim o malo o tom e kako emo se naviknuti na tako d o b ar nain n ap re d o vanja; sigurniji su od m nogih nepogoda; bre se prim a vatra boanske ljubavi, je r samo to m alo potpuhne razum om , budui da su tako blizu samoj vatri, s m alom iskricom koja se dotakne, sve e se zapaliti. Kako nem a sm etnje izvana, d u aje sama sa svojim Bogom: to je dobra sprem a da upozna sebe". 9 . Raunajmo, dakle, da ie u nam a palaa n eizm jernog bogatstva; cnela graevina!5d~drigbga kamCTmC'ore^^ takvonTG oipodinu, i da vi jD ridonosIfrT tom edaJD uH irta^^ zgrade takve ~3je)rcgrk35^tole~ista duIaTj5xIn5IE^ a to su ove vee, jae blista-kam enje,.. ^ t e d a je u toj palai ovaj veliki Kralj, koji je sm atrao shodnim da b u d e va Otac, i da _ j T raT pnjejTOftirp fe v ^ 10 . Ovo e se u poetku doim ati smjelo - hou rei ovo umiljanje da se to pojanjava - a moe biti da e m nogo prikoristiti, posebice vama. J e r kako mi ene nismo naobraene, sve je ovo potrebno da uistinu shvatimo da postoji i druga stvar u nam a, neusporedivo dragocjenija od onoga to vidim o izvana; nem ojm o si umiljati da smo prazne u nutrini. A dao Bog da budu samo ene te koje su ovako neupuene; je r sm atram nem oguim , kada bismo se potrudile misliti da im am o takvoga gosta u nam a, da bismo se odavale stvarima ovoga svijeta, zato to bism o uvidjele kako su niske prem a onim a koje posjedujem o iznutra. Pa to d rag o radi zvijer, im ugleda ono to se dopada njezinu pogledu, nego utauje svoju glad plijenom . Da, je r razlika m ora postojati izm eu njih i nas. 11 . Smijat, ete mi se, moda, i rei d a je to posve jasno, a im at ete i pravo; je r m eni je to bilo m utno neko vrijeme. Jasno sam shvaala da imam duu; ali koliko vrijedi ta dua, i tko je u njoj - kada si ne bih bila prekrivala oi ispraznostim a ivota, p a da to vidim - nisam shvaala. Jer, po m om e miljenju, da sam shvaala, kao to sada shvaam, da u ovu m ajunu palau moje due stane tako veliki Kralj, ne bih Ga bila toliko puta ostavljala samoga; ee bih bila s N jime i vie bih se bila trudila da

Tako, eto, p u tu ju m orem : a lu z ija n a p o e ta k br. 8, m islei n a o n e koji se z n a ju sab rati . Is to se ta k o m o g lo p ro ita ti u z n a e n ju zapaliti se, p r e m a fray L u isu i v e in i izd av aa . (D o d v o ja k o g a tu m a e n ja z a cije lo je o io u s lije d g rafik e sli n o sti p a n jo ls k ih g la g o la encendci'.sc i e n te n d e rs e .) O p r e d je lju je m o sc, m e u tim , za s p o z n a se b e za to s t o j e v je ro ja tn ije d a j e p r o ita n o iz a u to g r a f a i za to to se p o k la p a s p rv o m re d a k c ijo m . U ovoj d o d a je : J a bih htjela da ja k o dobro shvatite ovaj nain moljenja, koje sc - kako kaem - zove sabranost.

n e budem tako prljava. Ali, kakve li divne stvari da se Onaj koji bi p rep u n io tisuu i vie svjetova svojom veliinom zatvara u neto tako sitno1'! 1 zaista, budui d a je Gospodar, donosi sa sobom slobodu i, budui da nas ljubi, prilagoava se nam a. 12 . Kada neka dua zapoinje, zato da se ne uznemiri, videi d a j e tako m ala da bi imala u sebi neto tako veliko, ne razotkriva jo j se, dok je m alo-pom alo ne uveava, prem a tom e koliko je potrebno za ono to im a smjestiti u nju. Zbog toga kaem da donosi sa sobom slobodu, je r ima mo da uini velikom ovu p alau nj_Sve se sastoji u tom e da Mu se predam o kao neto to je N jegovo, sa svom odlunou,

^ ^l^iT o m o g uam o dainozeT I^avatniroduzimati, k a o o d n e ^


Velianstvo ima to p ravoj n e n ^ g a o n c a t^ ^ d a OrTnece'prisiijavalllTastrvfllju, uzima o n o lto M iTdajeino, aJT nedaie Sebe u p otpunosti, dok Mu mi sebe ne dam o u p o tp unosti... T o je sigurna stvar, a zato to j e toliko vana podsjeam vas na to toliko puta. Niti djeluje u dui, kao kada je sasvim Njegova, niti znam kako bi djelovao; prijatelj je posvem anjega sklada. Je r, ako palau ispunim o svjetinom i triarijam a, kam o e stati Gospodin sa svojom pratnjom ? Mnogo ini ako m akar malo bude u onom meteu. 13. Mislite li, keri, da dolazi sam? Zar ne vidite da kae Njegov Sin: koji jesi nanebesima? Pa takvoga Kralja, zacijelo, ne putaju samoga Njegovi dvoijanici, nego su s Njime, molei Ga za nas na nau korist, je r su puni milosra. N em ojte misliti da je kao ovdje, gdje se, ako koji gospodar ili poglavar biva nekom e naklonjen poradi nekih nakana, ili zato to to hoe, odm ah pojave zavisti i to a biva om raen onaj jadnik, a da nije napravio nita.

1 Tako je htio stati u utrobu N jegove Presvete M ajke, stoji, k lo m e , u p rv o j red ak c iji. ,3 J e d a n o d c e n z o ra j e p r e c r ta o - j a m a n o sa s ta n o v itim n e p o v je r e n je m p r o f e s io n a ln o g a te o lo g a - cijelu ovu lije p u d ig re siju u B o /jo j n e iz m je rn o s ti i N jeg o v o j n a z o n o sti u d u i (o d Ali, kakve li divn e stvari... d o palau). 14 ak i ovdje su n a vi teki gosti u ku i kada ivi ne vioevio rei da. odu. (Iz p i'v e rc d a k c ije ).

N astavlja s navoenjem sredstava za stjecanje ove molitve sabranosti. Govori koliko nam malo mora biti stalo da budemo povlatene od strane poglavara. 1. Bjeite, keri, za ljubav Boju, od toga da vam b ude stalo do tih naklonosti; n eka svaka posebice nastoji initi ono to m ora, jer ako jo j poglavar ne ...'da .priznanje, moe biti sigurna d a e joj to platiirToatipnznanie"~Gospodin._ D a j e r nismo ovamo dole traiti nagiadH-j-i-avome ivotu. Misao uvrieF prem a onom e to jiTtrajnoTXnal)TO ovdanje nim alo se ne osvrimo, je r ni onoliko, koliko se ivi, ne traje. J e r danas je dobar s jednom , a sutra, ako vidi koju krepost vie kod vas, bit e bolji s vama, a ako ne, to je m alo vano. Ne dajte m jesta takvim mislima, je r kadikad zaponu s malim i m ogu vas jako uznem iriti, ve ih zaustavite tim e da nije ovdje vae kraljevstvo i tim e kako svemu brzo doe kraj. 2. No, ak i to je bezvrijedan lijek i ne ba savren. Najbolje je da to potraje, a vi da budete zapostavljene i skrene, te da to hoete biti poradi G ospodina koji je s vama. U prite oi u sebe i pogledajte se iznutra, kako je reen o 1; nai ete vaega Uitelja, koji vas nee iznevjeriti; dapae, to m anje izvanjske utjehe, ve& Lfevam . radost pru iti. J a k o j e m ilostiv, pa one koji su oaloeni i zapostavljenu nikada_ne iz n e \^ a ije ,^ k o e ~ u z 3 a jrP u Njega. 'T ako kae i David d a je s onim a koji su l)zatoScenr7Tli to vjerujete, ili ne; ako to vjerujete, poradi ega se ubijate? 3. Ah, G ospodjne moj, da Vas uistinu poznajem o, ne bi nam nim alojri d o e g a bilo stalo, zato td> m nogo dajete onima koji se "doista uzajiTljTVas! Vjerujte, prijateljice, je r velika je stvar shvatiti da je ovo istina, zato da se vidi da su sve ovdanje naklonosti la, kada m akar malo odvlae duu da ne bude sabrana. Ali, Boe mili, tko bi vam to objasnio! J a ne, zasigurno; znam da, p rem d a bih trebala bolje od ikoga, ne uspijevam to shvatiti onako kako treba shvatiti. 4. Vraajui se, dakle, na ono o emu sam govorila3, htjela b ih znati iskazati kako se ovo sveto drutvo nalazi s naim pratiocem , Svecem nad svecima, ne om etajui samou koju ona i njezin Zarunik uivaju, kada ova dua u sebi hoe
! Kako je reeno u 2 8 . p o g l , br. 2. P salm i 9 0 ,1 5 i 3 3 ,1 9 . - U p rv o j re d a k c iji j c n a v o d b io d v o s tru k : tako kae D a vid da nikada, nije vidio naputena pra ved n ika [3 6 ,2 5 ] i drugi p u t d a je Gospodin s oaloenima [3 4 ,1 9 ]. N a s ta v lja s te m o m iz 2 8 . p o g l., br. 2 i 1 1 -1 3 .

unii u ovaj raj sa svojim Bogom i zatvara za sobom vrata svemu svijetu. Kaem hoe, je r shvatite da to nije vrhunaravna1 stvar, ve je u naem htijenju i ono to mi m oem o uiniti, uz pom o Boju, je r se bez Njega ne moe nita, niti m oem o sami od sebe imati dobre misli. J e r to nije utnja moi, ve njihovo zatvaranje u samu duu. 5. Ovo se stjee na m nogo naina, kako je napisano u nekim knjigam a , s time da se m oram o osloboditi svega, zato da u nutrini stignem o do Boga, p a ak i u sa m im 'p o lo v im ^ ^ M akar trajala samo trenutak, ta pom isao da im am iTsebi drutvo, od velike je koristi. Konano, navikavati se uivati u tom e cla~ nije potrebno biti glasan, d a b i s e razgovaralo s Njime, je r Njegovo Velianstvo e dati osjetiti kada je tu. 6. N a taj emo nain vrlo sm ireno moliti usmeno, a to znai osloboditi se napora; je r, nakon to malo vrem ena budem o sami sebe prisiljavali da budem o blizu ovome Gospodinu, razum jet e nas po znakovima, tako da e nas, ako smo trebali vie puta izgovoriti Oena, razum jeti odjednom . Vrlo je sklon oslobaati nas napora. Makar Mu to kroz je d a n sat ne kaemo vie od je d an p u t, dosta jc d a_ shvatimo da sm o s Njime, kao i ono to Ga molimo, te volju da nam to d ad e i kako je rado s nam a; nije prijatelj toga da sebi razbijamo~lpavn-gevemfr1vrcnm 7. G ospodin neka poui one koje to ne znaju, je r za sebe vam priznajem da nikada nisam znala to znai moliti sa zadovoljstvom, dok mi G ospodin nije pokazao ovaj nain, a uvijek sam nalazila toliko koristi od toga obiaja povlaenja u sebe, p a m e je to navelo da toliko oduljim. Zakljuujem tim e da se onaj tko to bude htio postii - je r je, kako kaem, u naim rukam a - ne smije zamoriti, navikavajui se na ono sto je reeno', zato to to znai m alo-pom alo zagospodariti samim sobom, ne gubei se uzaludno, nego pridobiti sebe za sebe, to znai okoristiti se svojim osjetilima za ono unutarnje. Bude li govorio, neka se nastoji sjetiti da O noga s kime govori im a u sam om e sebi;
1 .Na ru b u a u to g r a f a p ie: Vrhunaravno zn a i o n o to n ije d a n o n a e m r a z u m u s r e d o v n im B ojim m ilo stim a . N a t r a j u b iljeke s to je in icijali: f. D. B., io bi o d g o v a ra lo lray D o m in g o B an cs , ali su o n i, z a p ra v o , n e u s p je la sm ic alica. B iljek a n e p r ip a d a sla v n o m e d o m in ik a n c u . M o g u a a lu z ija n a B. d c L a rc d o , Uspon n a g o r u Ston, P. I. p o g l , 10 i 2 2 . - U p rv o j je r e d a k c iji o p ir n o r a z r a d ila ovu m isa o : napisano je u nekim knjigam a [ .. /k o je p iu o misaonoj m o litvi K ako ja ne g ovorim nego o tome kako treba m oliti nsm enu da b u d i dobro moljena, nem a poradi ega govoriti toliko, jer, ono io je d in o hou je st to da gledam o i budemo uz Onoga s kim e razgovaram o, a da. M u ne budemo okrenuti leima, to m i se ne ini nia drugo nego razgovarati s Bogom i misliti na tisuu ispraznosti. A sve zlo dolazi otuda to se u istin u -ne shvaa d a je blizu, ve G ase zamilja daleko. I jo kako daleko, ako Ga idemo traiti na nebo! Pa za r je Vae lice, Gospodine, zato da g a ne gledamo, bivajui nam tako blizu! N e ini li se da nas ljudi uju kada govorim o, iako ne vidim o da. nas gledaju, i zatvaram o li oi zato da- ne vidim o da nas gledate? K ako da saznam o da li ste u li mio to vam govorim o? Sam o sam ovo htjela dati n a znanje: zato da se naviknem o na to da s lakoom osposobljavamo razum da shvaa to govori i s kime govori da j e potrebno sabrati ova vanjska osjetila u nam a sam im a i da im (kuno ime e se baviti; je r tako im am o nebo u sebi, budui d a je N jegov Gospodar u njem u. A u to g ra f iz E sco riala n astav lja: Zbog toga, sestre, m ljubav Gospodnju, narviknite se -moliti s ovom sabranou Oena i vidjet ete dobitak za kratko vrijeme. J e r to je nain m oljenja koji lako bizo -na.vikava da dua ne biva izgubljena i m oi razuzdane, kako e va m vrijem e rei; samo vas molim da to iskuate, m akar va m zada stanovit -napor, je r zadaje g a sve to nije uobiajeno. N o, j a va m jam im da e vam uskoro biti velika, utjeha to to ele shvatiti da ete bez zam aranja, traei gdje j e ovaj Sveli Otac kojega vwlite, n ai Ga u sam im a sebi. 7 U 28. p o g l., br. 7.

bude li sluao, neka se sjeti da m ora sluati O noga koji m u govori posve izbliza. Konano, neka im a na pam eti da moe ako hoe, ne odvajati se nikada od tako dobroga drutva i neka poali, ako je na dulje vrijeme ostavio samoga svoga Oca kojega treba. Ako bude mogao, m nogo puta na dan, a ako ne, neka bude malo. Bude li to obiavao, stei e dobit prije ili kasnije. N akon to m u to G ospodin dade, ne bi to zamijenio ni za kakvo blago. 8. T a nita se ne naui bez barem malo truda, za ljubav Boju, sestre, pa sm a ita jte d o b ro upotrijebljenim trud koji u to uloite, a ako ga uloite, ja_znam da_ ete za TO3mu~3angT3Tnu3da~t~^ tomeTusgjetLjiz pom o Bojtt^ G ledajte kako m alo v rem enaza tako vehEiT3oEiO>u3uTda to znai p ostaviudobar temelj za sluaj da vas G ospodin htjedne uzdignuti do tako velikih stvari, s tim e da nae u vama pripravnost, nalazei vas blizu Sebe. N eka se udostoji Njegovo Velianstvo ne dopustiti da se liimo Njegove nazonosti, am en8.

8 N a m je s tu o v o g a za k lju k a (br. 7 -8 ) p iv a re d a k c ija j e im a la k r a ta k z a v r e ta k : A moda sve vi ta znate, ali e doi neka koja to nee znati; zato, neka vam ne bude teko to sam to ovdje rekla. - Sada shvatim o, dakle, kako prednjai na dobri Uitelj i poinje m oliti Svoga Svetoga Oca, i to moli, je r je dobro da to shvatimo.

Govori o tome koliko j e vano znati to se trai ti molitvi. - Raspravlja o ovim rijeima Oenaa: Sanctificetur nom en tuum , adveniat regnum tuum . - Prim jenjuje ih na m olitvu smirenosti i poinje j e objanjavati'. 1. Tko je taj, koliko god nerazum an bio, koji, kada togod trai od neke uvaene osobe, nije razmislio kako e je moliti, zato da joj ugodi i da ne ispadne neugodan, te to je treba moliti i za to mu je potrebno ono to m u treba dati, posebice ako trai vrijednu stvar, kako nas ui traiti na dobri Isus? Stvar mi se ini spom ena vrijednom . Zar niste mogli, G ospodine moj, zakljuiti je d n o m rijeju i rei: dajte nam Oe, ono to nam prilii?, je r ne ini mi se d a je O nom e koji tako dobro sve shvaa, trebalo vie. 2. O M udrosti vjena! Za Vas i za Vaega Oca dostatno je to bilo je r ste Ga tako molili u vrtu; pokazali ste Vau volju i strah, ali ste se prepustili Njegovoj2. No, Vi znate nas, G ospodine moj, i da nism o tako predani volji Vaega Oca, kao to ste bili Vi, te d a je bilo potrebno traiti znaajne stvari zato da zastanemo i pogledam o da lije za nas dobro ono to traimo, pa ako nije, da to ne traimo. Jer, kakvi ve jesm o, ako nam se da ono to hoem o s ovom slobodnom voljom koju imamo, neem o prim iti ono to nam Gospodin b ude dao; je r, m akar to bilo najbolje, kako n e vidim o odm ah novac u ruci, mislimo da nikada neem o biti bogati. 3. Ah, Boe mili, to li to uspavljuje vjeru i u je d n o i u drugo, d a n e uspijevam o shvatiti ni da emo sigurno dobiti kaznu, niti da emo sigurno dobiti nagradu. Zato je dobro, keri, da razum ijete ono to m olite u Oenau da Mu, ako vam Vjeni O tac bude dao, ne odbijete to na oi i jak o dobro razmislite da lije to za vas dobro, pa ako nije, nem ojte to traiti3, ve molite da vas Njegovo Velianstvo prosvijetli zato to smo slijepi i gadi nam se jesti jela koja nam imaju dati ivot, za razliku od onih koja nas odvode u smrt; i jo kako neizbjenu i vjenu smrt! 4. Pa kae dobri Isus da govorimo ove rijei, kojima molimo d a doe m eu nas takvo kraljevstvo: Sveti se ime Tvoje, doi kraljevstvo Tvojel
1 S v elica j e svoj la tin sk i n a p is a la o vako: sanlificetur nom en tu u m adveniad ren u u n [reunun] tu m i. 2 M t 2 6 ,3 9 . 3 N ego pazite da m ora biti u skladu s voljom Bojom , kako se violi u ovoj molitvi, d o d a la je S v ctica n a r u b u , u to le s k o m ru k o p is u . 4 M t 6 ,9 - 1 0 .

Sada vidite, keri, kako je velika m udrost naega Uitelja. J a mislim ovdje na ono, i dobro je da to. shvatimo, to traimo ti ovome kraljevstvu. Ali, budui da je NjegovoVeliaristvo vidjelo da nismo mogli ni svetiti, ni hvaliti, ni veliati, ni slaviti ovo sveto im e Vjenoga Oca, ono malo, malo koliko mi m oemo, onako kako je pravo to initi, ukoliko nam Njegovo Velianstvo ne bi bilo pom oglo dajui nam ovdje svoje kraljevstvo, dobri Isus je to uvrstio je d n o pokraj drugoga. Zato da znamo, keri, to traimo, i koliko n a n ije vano zbog toga dodijavati i initi sve to budem o mogle da ugodim o O nom e koji nam to im a dati, elim vam ovdje rei ono to mislim. Ako vas ne zadovoljim, vi imajte drugaija miljenja, je r e nam doputenje dati na Uitelj, ukoliko se u svemu podvrgnem o onom e ega se pridrava Crkva, a tako i ja inim ovdje0. 5. Eto, dakle, velikog dobra koje se meni ini d a je u kraljevstvu nebeskom, uz_ ninogo^dHtgilr, to je st da vie ne raunam o ni sa cime ovozem aljskim L _vej5a, spokojnou i sla-<Hiem~unama samima^ s radovanjem d a se raduiu svi, s trajnim nnrom , s v elikim zadovoljstvom u nam a samima, to vam dolazi otuda to vidite da >vrcveteThvale G ospodina i blagoslivljaju N jegov o lm eT n e!fn |e9 aT n rn Ttko. Svi Ga, 'Tlube T i r s S neTjavTniim osini tim e d a GaTjuEITTne'm oe Ga prestati TjuSItTato toTJa^poznaTeTT a k o b ^ m o Ga i mi ovdje ljflM trpT em g a j e j a k p ''~5avreeTiorniilJak c u 3 fi ^ ^ ljubiHbism o Ga znatno drugaije nego to Ga ljubimo, kada bismo Ga poznavali. 6. ini se da u rei da m oram o biti aneli, pa da izreemo ovu molbu, i da bismo dobro molili usm eno. Svakako bi to htio na boanski Uitelj, budui da nam je zapovjedio da tako uzvienu molbu izriemo, i posve sigurno nam ne kae da traimo nem ogue stvari. Jer, bilo bi mogue, uz Boju naklonost, da do toga doe neka dua baena u ovo progonstvo, prem da ne onako savreno kao one koje su izile iz ove tamnice, zato to smo na m om i ne idem o tim putem . Ali ima trenutaka kada ih G ospoin, zato toja^m o m e-O cljM d M jaid o v o d i u_neko_sgoKo}stvo moi i sm irenost due im e im, kao znakovima, jasn o daje-na-znanje-kakav miris im a'ono ~~sto_se daje o n i m a 'l ^ eTIpfjjociln vodi u svoje kraljevstvo. O ni pak kojim a se daje ovdje, koliko Ga molimo, daje se kao zalog kako b fp o njem u imali veliku n adu da e trajno uivati ono to im se ovdje daje na gutljaje. 7. Kada ne biste rekle da govorim o kontemplaciji, dobro bi ovdje dolo, kod ove molbe, progovoriti malo o zainjanju iste kontem placije koju, oni koji je posjeduju, nazivaju molitvom sm irenosti. Ali, kako kaem da govorim o usmenoj molitvi, onl3irteTloto ne zna uinit e se da ne ide je d n o s drugim , a ja znam da ide. O prostite mi to to hou rei, je r znam d a m nogo osoba koje, d o k jn o le usm eno kako je ve reeno7 - mjdigrijeJSjjsp^iixjicLdujKik^ tentem jjriSije, a da one i ne
P rva re d a k c ija j c b ila s p o n ta n ija i bliskija: ...podvrgnem o onome ega se dri C rkva , kao to j a uvijek inim (pa vam ak n i ovo neu dati itati dok to ne vide osobe koje to budu shvatile); barem, ako to ne bude [ p o g o e n o ] nije zlonam jerno, nego zato to ne zn a m vise. - Z a n im ljiv o j e p rim ije tili d a jc i o v o g a p u ta , k o d re v id ir a n ja te k sta , S v etica d o d a la s p o to v a n je m : sveta rimska C rkva. R ekla j c to u 25. p o g l , br. 1. Zbog toga toliko naglaavam , sestre, da dobro molite usm ene molitve (p rv a re d a k c ija ). - Is to ta k o , o d lo m a k koji slijed i b io j e k o n k r e tn iji u p rv o j rc d a k c iji: ta j c o s o b a b ila redovnica; m o le i O e n a u ast G o s p o d n je g a p ro lije v a n ja k rv i zadrala bi se dva ili tri sata; bila je ve stara i bijae utroila svoj ivot ja k o dobro i redovniki.

mjyujcake). Poznajem je d n u osobu8 koja nikako nije m ogla moliti nego usm enu molitvu, a drei se nje imala je sve; a ako nije molila, toliko bi jo j lutala m isao da to nije m ogla podnositi. No, da nam je barem svima takva misaona molitva! Kod nekih O enaa koje bi molila kadikad kao naknadu 2 a krv koju je G ospodin prolio, ostala bi - i jo uz neke molitve - po nekoliko sati. Dola je je d a n p u t k m eni vrlo neraspoloena zato to nije m ogla imati druge misaone molitve, niti je m ogla kontem plirati, nego je samo mogla moliti usmeno. Pitala sam je to moli i vidjela sam d a je , drei se Oenaa, posjedovala istu kontem placiju i da ju je G ospodin uzdizao da je zdruuje sa Sobom u sjedinjenju; a dobro se vidjelo po njezinim djelim a da prim a tako veliku milost, je r je jak o dobro utroila svoj ivot. Hvalila sam G ospodina i bila sam joj zavidna na njezinoj usmenoj molitvi. Ako je to istina - kao to jest - nem ojte misliti, vi koji ste protivnici onih koji su kontem plativni, da ste lieni toga da i vi to budete, ako usm ene molitve molite onako kako ih valja moliti, imajui istu savjest.

8 U p rv o j re d a k c iji j a zavrila: Tako da u tojoS m orati rei. T ko ne bude htio to uti, neka ide dalje.

31. PO G LAV LJE


Koje nastavlja o istom predmetu. - Izlae sto je molitva smirenosti. - N avodi nekoliko naputaka za one koji je posjeduju. - Od velikog je znaenja. 1. Dakle, jo elim, sestre, razglabati - onako kako sam o tom e ula govoriti ili pak kako m ije to G ospodin htio dati na znanje, m oda zato d a vam to kaem - ovu molitvu sm irenosti u kojoj Gospodin poinje, kako sam rek la1 , davati n a znanje, kako mi se ini, da uje nau molbu, te ve poinje davati nam Svoje kraljevstvo ovdje, zato da Ga u istinu hvalimo i svetimo Njegovo ime i trudim o se da to ine svi. 2. T o je vrhunaravna stvar, i mi" je ne m oem o dosei koliko god se trsili; je r, radi se o dovoenju due do m ira ili, bolje rei, dovodi je G ospodin svojom nazonou, kao to je uinio s pravednim imunom, zato to se sve moi smiraju. D ua shvaa, na nain sasvim tu shvaanju izvanjskim osjetijima, da je ve p o sve blizu svoga Roga, da e zam alo sa sjedinjen|enrpotaH Jedno s Njime. Nije to zato to Ga vidi tjelesnim ^oK nlT ^C ^ tako,"ruje h i pravelnik Simun V iloliegosiroto slarooD jetece; je r po onom e u to je bilo povijeno, i po malo ljudi koji su ili s njim e u pratnji, prije bi bio m ogao zakljuiti da je dijete sirom aha, negoli d a je Sin Oca N ebeskoga3. No, to mu je dalo na znanje samo Djetece. T ako to shvaa i dua ovdje, prem da ne s onom jasnoom ; je r ak ni ona ne shvaa kako to shvaa, osim to vidi d a je u kraljevstvu ili barem pokraj Kralja koji joj ga ima dati, te se ini d a j e i sama dua u takvoj poniznosti da Ga se to ak ni moliti ne usuuje. T o je p o p u t neke unutarnje i izvanjske obam rlosti, p a se izvanjski ovjek (hou rei tijelo, da m e bolje shvatite)4 ne bi htio pom aknuti nego se, p o p u t onoga tko je doao gotovo do kraja svoga putovanja, odm ara zato da bi mogao opet bolje hodati, je r mu se tada udvostruuju snage za to.
1 U 3 0 . p o g l., br. 6. - N a k ra ju b ro ja , p rv a re d a k c ija j c n a s ta v lja la :... i uzn a sto jim da Ga hvale drugi., prem da zato to sam o tome ve pisala na, drugom mjestu - kako sam rekla - neu biti opirna, u objanjavanju, rei u neto. ~ N a a u to g r a f u jc je d a n c e n z o r p rib ilje io : n ao m s p o so b n o u . - S lijed i a lu z ija n a n u n c d im itis (I.k 2 ,29). 3 Z n a tn o n je n ije i p la s ti n ije p is a la j e u p rv o j red ak c iji: ... prije bi. Ga bio mogao sm atrati protenariem, djetetom sirom anih roditelja... - Protenjari'. m a li h o d o a s n ik koji id e n a h o d o a e s h o d o a sn i k im ta p o m i h o d o a sn i k o m h aljin o m . 1 Z a g ra d e su o b u h v a a le u p rv o j re d a k c iji j e d n u p re d iv n u te re z ija n s k u iro n iju : kaem tijelo, je r e doi neka bezazlena koja nee z?ia,ti to je nutrina, a to vanjtina.

3. Osjea se vrlo velik uitak u tijelu i veliko zadovoljstvo u d u i. T oliko j e , vesela^-Sanjinilirag to jel5IIzu izvora, jer je ak i ne~piiuci, n ap ojena; ne ini joj se 'da im a joiltogaoeljeti; m oi su sm irene, pa se ne bi htjele p o k re n u ti' in fs e 'd a jofT sve sm eta da liubi; ipak^MsTrtoliko izguE lienerieFnaogTrmiiTi pokraj kojega se nalaze, jjrsiToTjadvrie sIotiogneT^oIiaiF ovH jezatoenica. p a akojoj neto m oe biti teko zato to je to tako, onda je to to vidi da e opet bid slobodna. Razum ne bi htio spoznati vie od je d n e stvari, niti bi se pam enje htjelo baviti s vie stvari; vide d a je ovdje samo je d n a potrebna, a sve druge zbunjuju. Ne bi htjele da se tijelo mie, je r im se ini da e izgubiti onaj mir, te se zbog toga ne usuuju pom aknuti. Teko im je govoriti; dok izgovore Oena jedan p u t, proi e im cijeli sat. T ako su blizu da se vide, da se sporazumijevaju znakovima. Nalaze se u palai uza svoga Kralja i vide da im poinje davati ovdje svoje kraljevstvo; ne ini im se da su na svijetu, niti bi ga htjele vidjeti i uti, osim svoga Boga. Nita im nije teko, niti im se ini da e im biti. Konano, sa zadovoljstvom i s uitkom koje imaju u sebi, koliko to traje, toliko su opijene i zadivljene, da se i ne prisjeaju to da se jo poeli, nego bi rado rekle sa svetim Petrom: Gospodine, napravimo ovdje tri, sjenice1 . 4. Kadikad u ovoj molitvi smirenosti G ospodin udjeljuje i drugu milost, to je dosta teko shvatiti ako se nem a veliko iskustvo; ali ako ima kakvo, odm ah ete shvatiti, ona koja ga bude imala, i jako ete se utjeiti kada shvatite to je to. A mislim a esto puta G ospodin udjeljuje ovu milost skupa s ovom drugom . Kada je ova sm irenost velika i dugovrem ena ini mi se, ukoliko volja ne bi uz neto bila vezana, da n e bi m ogla ustrajati u tom m ini. Jer, dogodi se da p ro e dan ili dva to im am o to zadovoljstvo i da ga nismo svjesni - hou rei oni koji ga imaju - i uistinu vide da nisu svi u onom e to ine, ve da im nedostaje ono najbolje, a to je volja, koja je, po m om miljenju, sjedinjena sa svojim Bogom i puta slobodne ostale moi zato d a se posvete stvarima Njegova sluenja; a tada imaju za to m nogo vie sposobnosti; no, za bavljenje stvarima od ovoga svijeta nesposobne su i kadikad nekako zbunjene. 5. Velika je to milost, kom e je Gospodin udijeli, je r su zdrueni djelatni i kontem plativni ivot. U svemu tada slue skupa G ospodinu, je r onda im je volja na svom djelu, ne znajui kako djeluje, i u svojoj kontemplaciji. D ruge dvije moi slue u onom e u em u i Marta, tako da su ona i M arija skupa. Znam je d n u osobu koju je G ospodin dovodio dovde m nogo puta, a nije si to znala objasniti, p a je o tom e pitala jed n o g velikog kontem plativca', i rekao joj je da je to vrlo mogue, je r se to i njem u dogaalo. Zato mislim, budui da je dua zadovoljna u ovoj molitvi smirenosti, da m ora to je mogue trajnije biti sjedinjena mo volje s O nim koji je jed in o moe zadovoljiti. 6. ini mi se da e ovdje biti dobro dati nekoliko uputa za one od vas, sestre, koje je G ospodin doveo do toga samom Njegovom dobrotom , je r znam da ih ima nekoliko.

N a ru b u a u to g ra f a iz E sc o ria la je d a n o d c e n z o ra je n a p isa o : b o a n sk i o b ja n ja v a o v u m o litv u s m ir e n o sti... [ o s ta lo je p r e c r ta n o i neitljivo]. 6 M l 17,4. U to le d s k o m ru k o p is u S v etica j e p rib ilje ila : a to je bio P Francisco, iz D rube Isusove, koji bijae vojvoda o d Gandie, i znao je to dobro iz iskustva. - B io j c to sveti F ra n jo B o rg ia, a o s o b a k o ja se s n jim e p o s a v jc io v a la s a m a S vetica. - J e d a n j e k o re k to r p r e c r ta o p o s lje d n ji d io r u b n e a u to g ra fs k e p rib ilje b e .

P rvaje, im dozive to zadovoljstvo, a ne znaju kako im je dolo, da barem uvide da ga one same ne m ogu dosei. Javi im se ova napast: uini im se da e ga moi sauvati, pa ne bi ni predahnuti htjele, a to je ludost; je r kako god n e m oem o uiniti da ne svanjiva, isto tako ne moemo uiniti da ne zanouje; to vie nije na posao, jer je stvar vrhunaravna i takva d a je mi ne moemo stei. N ajbolje emo sauvati ovu milost tako da ja sn o shvatimo da joj ne moemo ni dodavati ni oduzimati, nego samo prim iti je kao najnedostojniji d a je zavrijedimo, s pregrti zahvala, i to ne s m nogo rijei, ve podizanjem oiju skupa s carinikom 8. 7. P o b ro j e pobrinuti se za veu samou zato da se^d ad ejn iestg G g sp o d in u i dopusti Njegovom Velianstvu da djeluje kao u neem u io j e Njegovo; k tom e jo pokoja~rijeTs vrem ena na vrijeme, blagaTkacTda netko p u h n e u svijeu kada vidi da se gasi, kako bi se ponovno rasplamsala; ali ako gori, moe je samo ugasiti, po m om miljenju. Kaem neka dah bude blag, zato da se niui m nogo rijei s razum om ne zaposjedne volja. 8. O bratite osobitu panju, prijateljice, na naputak koji vam sada hou dati, je r e vam se m nogo puta dogoditi da se neete moi posluiti ovim dvjema m oim a9. Jer, dogaa se a d ua bude vrlo sm irena i da je razum tako rastrojejoja-se_ini da n ijellnfcgovcn i G i a o ^ ^ dogaa,jB a S u J F ta k o u jn T S m ie u svojoj, nego u tuS prnoT H ^ S i O d i trai d ru g a p re b ivalita gdje e boraviti, zato to m u ovo ne~go3I7~jerslabo p o znaje stalnost. M o z 9 aje tak o sam o s mojim razum om , a drugi neTnSraju biti takvi. GovomrTosebi, je r vie puta poelim um rijeti zato to ne mogu nai lijeka toj nestalnosti razum a. Drugi put pak se ini da je smjeta u svojojUkui i da prati volju pa kada se sve n~ilut^r!azm onda i e _to slavlje/To je p o p u t dvoje vjenam hT E daeljube: je d a n hoe to i onaj drugi; ali ak o je netko lo mu, odm ah se vidi tjeskoba koju je izazvao kod svoje ene. Tako, eto, neka se volja, kada bude u takvoj smirenosti, ne obzire na razum vie nego na kakvog lu ak a1 1 , je r ako ga hoe privesti sebi, svakako se m ora pom uiti i poneto uznem iriti. A u takvom stanju molitve sve e znaiti naprezati se i ne stjecati vie, ve izgubiti ono to joj Gospodin daje bez ikakva njezina truda. 9 . O bratite panju na ovu usporedbu, je r mi se ini d a je vrlo p rik lad n a11. Dua je p oput djeteta koje jo uvijek sie na-majinim.grudim a i o n a mu, a d a ono ne mie
8 L k 18,13. y O ve druge dvije moi su ra z u m i p a m e n je . Ve ih je je d a n p u t s p o m e n u la o v im u o p e n im iz n iz o in u o v o m e isto m p o g la v lju (br. 5), n a s u p ro t volji (br. H i 4), je d in o j k o ja u lazi u s ta n je s m ire n o s ti. - R a zu m tako rastrojen, o e m u e u s k o ro g o v o rili, o b u h v a a n e ja s n o razu m i im a g in a c iju . Z a p ra v o , u to le s k o m ru k o p is u , s a m a je S vetica n a p is a la iz n a d rijei razum : ili im aginacija. (V id jeti s lje d e u b iljek u ). 10 U p rv o j re d a k c iji S v ctica j e p o d v u k la ovaj savjet: i neka se ovo dobro zapam ti je r je vano. - U z to je, d o k j c o b a v lja la k o n a n o d o tje r iv a n je te k sta u to le s k o m ru k o p is u , o rijei razu m n a p isa la : ili misao ili iviaghiacija, je r n e m a m toje . - O v o oklijeva n je iz m e u ra z u m a , m isli i im a g in a c ije n a v e lo ju je n a sli n u p rib ilje b u n a p o e tk u o v o g a b ro ja : biti razum , ili mimo, tako rastrojen (to le d s k i r u k o p is ), (c m a lo d a lje (br. 10): ono to je uznem iruje je razum ili im aginacija , o p e t d o d a je S p is a te ljic a u to le s k o m ru k o p is u . 11 D o k az u itk a kojim j e sv eta T c rczija n a p is a la ovu p o z n a tu u s p o re d b u d a ljn ja su d o tje r iv a n ja k o jim a ju j e p o d v rg la . U p rv o j re d a k c iji j e n a p isa la : I paziti ja k o na o vu usporedbu, koju m ije u d a hnuo Gospodin dok sam bila u ovoj m olitvi i fin o m i se uklapa. - U n a e m te k stu (2. re d a k c ija ) o p ir n o ju je r a z r a d ila , ali is p u ta ju i a lu z iju n a b o a n sk o p o d r ije tlo u s p o re d b e . - U k o n a n o j rcclakciji (to le d s k i r u k o p is ) tekst j c is p a o ovak o : Obratite p a n ju na ovu usporedbu, je r mi se ini p rikladnom [S v ctica p r e c r ta v a jako] i da to objanjava. - U ru k o p is u iz S a la m a n k e im a tra g o v a d r u g ih o r a a b a isto g a o d lo m k a . - je d a n o d c e n z o ra j c p r im ije tio n a ru b u a u to g ra la iz V allaolia: Po ovc>j se u s p o r e d b i m o e s h v a titi k ak o jc

ustm ia.jjbiizgava m lijeko_u-usta-da nm vigodi. T ako je i ovdje, gdje bez n ap rezan ja razum a volja ljubi, i^ o s p o d in hoe da shvati, i ne mislejnaTto, fiT je s Njime, i "sam o^ut^rnilijeko koi?TorNiegovo~Ven^^ i d a se naslauje onom . rniHno m ^ ^ da joj Gospodin udjeljujeTtu m ilosti da u iv ajto sejiasjaiije _s Njime; ali neka ne zaeli spoznati kako se naslauje i sto je to ime se naslauje, vpTru^EaT adiranem ariseb^ uz nju n^ge~propuitIti d asjT poBnne. za ono to joj odgovara. J e r ako stupT irborbu s razOTTSmT^atxrATnHi d ad e udio vodei ga sa sobom, ne m oe sve; neizbjeivo e ispustiti mlijeko iz usta, p a gubi onu boansku hranu. 10 . U tom e se ova molitva razlikuje od one u kojoj je cijela dua sjedinjena s Bogom 12; je r tada ne obavlja ak ni samo gutanje one nam irnice, nego joj je, da ona i ne zna kako, Bog ubrizgava. ini se da ovdje hoe da se malko potrudi, p rem d a s toliko p red ah a da to gotovo i ne osjea. O no to je uznem iruje je st razum , to ne ini kada se radi o sjedinjenju svih triju moi, zato to ih obuzdava O naj koji ih je stvorio, je r ih s nasladom , koju im daje, zaokuplja sve, a da i ne znaju kako, niti to mogu shvatiti. N a taj nain, kako kaem, im osjeti kod sebe ovu molitvu, koja je sm ireno i veliko zadovoljstvo volje, a da ne zna tono odrediti od ega je, p rem d a se jasno razabire da je sasvim drugaije od ovdanjih zadovoljstava i da ne bi bilo dosta ovladati svijetom, sa svim njegovim zadovoljstvima, zato da dua osjeti u sebi to zadovoljstvo koje je u nutrini volje - je r m eni se ini da drag e ivotne radosti uiva vanjski dio volje, kao njenu koru, recimo. Jer, kada uvidi d a je na tako visokom stupnju molitve (koja je, kako sam ve rek la11, posve jasno vrhunaravna), ako razum - ili misao, da budem jasnija - p o e za dragim besmislicama ovoga svijeta, neka m u se smije i neka ga pusti kao budalu, te neka bude u svojoj smirenosti zato to e doi i otii. J e r ovdje je gospodar i monik volja; ona e ga privesti sebi, a da se vi ne brinete. A ako ga hoe privesti na silu, gubi snagu koju im a protiv njega, a koja dolazi otuda to je d e i prim a onu boansku nam irnicu, pa n ije d a n ni d rugi nee dobiti nita, ve e oboje izgubiti. Kae se da onaj koji hoe odjednom zahvatiti mnogo, gubi sve; tako mi se ini da e biti i ovdje. Iskustvo e pomoi da se to shvati, je r onaj koji ga ne bude imao, nee me zauditi to e mu se uiniti vrlo nejasnim i nepotrebnim . No, ve sam reklaIJ, koliko god ga malo bude imao, da e to shvatiti i moi e se time okoristiti, te e hvaliti G ospodina zato to se udostojao d a se to ovdje uspjelo rei. 11. Sada, dakle, zakljuimo time, kako se ini, kada bude dua uvedena u ovu molitvu, da joj je Vjeni Otac usliio njezinu molbu da joj ovdje d ad e Svoje kraljevstvo. Ah, sretne li molbe, je r njom e traim o toliko dobro da to i ne shvaamo! Sretnog li naina moljenja! Radi toga elim, sestre, da pazimo kako m olim o ovu

m o g u e lju b iti, a a sc n o .shvaa koliko sc lju b i, ni to .se ljubi, to j e te k o sh v atiti . i_ S m isa o je : u tome se razlikuje ova m olitva smirenosti od m olitve sjedinjenja. - P rv a re d a k c ija d o d a je : Koja bude im ala ovu m olitvu ja sn o e shvatiti ono to govorim , ako to paljivo razm otri , nakon to ovo proita, i neka zn a d a je vano! A ko ne, ini se d a je to arapski. 13 R ek la j e to u br. 6. - T re b a jo je d n o m p rim ije titi (u sp . b iljek u uz br. 8) p o ja n je n je ili m isa o , d a b u d e m jasnija, e g a n ije b ilo u p rv o j re d a k c iji. 14 R ek la j e to u br. 4. - Z a n im ljiv a j e in a ica iz p rv e re d a k c ije : Iskustvo e dati da se to shvati, je r j e velika potreba zato da se shvati, a da na vi se to ne kae ; a da se to uini i shvati nakon to se proita, potrebno %aje malo.

molitvu O enaa i sve ostale usm ene molitve. J e r kada Bog udijeli svoju m ilost1, m oram o se otresti briga za stvari od ovoga svijeta, zato to e, kada stigne njegov Gospodar, sve izbaciti van. Ne kaem da e svi oni, koji je budu stekli, biti otrgnuti od svega to je od ovoga svijeta; htjela bih da shvate to im nedostaje, te da se ponize i uznastoje se odricati svega, je r e inae ostati ovdje. A dui kojoj G ospodin daje takve zaloge, znakje d a je hoe za uzviene stvari, i ne bude li to njezinom krivnjom, vrlo e uznapredovati. Ali ako vidi da se okree zemlji, dok je vodi u kraljevstvo nebesko, ne samo to joj nee razotkriti tajne koje su u Njegovu kraljevstvu, ve e se rijetko dogaati da e joj udjeljivati tu milost, i nakratko. 12 . Moe pak biti da se ja varam u tome, ali vidim i znam da to tako ide, i uvjerena sam da zbog toga nem a m nogo vie duhovnih osoba. Jer, kako u svom sluenju ne postupaju u skladu s ovom milosti, time to se ponovno ne pripravljaju d a je prim e, ve upaju iz ruku G ospodnjih volju koju ve sm atra Svojom i skreu je niskim stvarima. O n ide traiti one koji e ga ljubiti zato da ih vie obdari, prem da ne oduzim a ono to je ve dao, kada se ivi sa istom savjeu. Ali im a osoba, i ja sam bila je d n a od njih, koje G ospoin raznjeuje, daje im sveta nadahnua i prosvjetljuje ih u tom e to je sve i, konano, daje im ovo kraljevstvo i dovodi ih do ove molitve smirenosti, a oni se grade gluhima. Je r, toliko su sklone govorenju i izgovaranju mnotva usm enih molitava na brzinu, p o p u t onoga tko zavri svoju zadau, budui a se sm atraju dunim a moliti ih svakoga dana da, iako im daje kako kaem - u ruke Svoje kraljevstvo, ne prihvaaju ga, nego misle da svojim moljenjem ine bolje, a rastresuju selG . 13 . T o nem ojte initi, sestre, ve: pazite kada vam G ospodin udijeli tu milost. Shvatite da gubite veliko blago i da m nogo vie initeJednom rijeju iz O enaa s vrem ena na vrijeme, n ego-da ga izmilite m nogo p u ta n a brzinu. Vrlo je blizu Onaj ~kyega m olite i nee vas preuti. Vjerujte d a je u tom e istinsko hvaljenje i sveenje Njegova imena, je r ve sada, kao dio Njegove kue, slavite G ospodina i hvalite Ga s vie oduevljenja i elje, te se ini da Mu vie ne m oete prestati sluiti17.

|J ... B og udijeli ovu milost, d a o j e o tis n u li fray Luis d c I .e n (str. 185). lb Rastresuju se, to jesi u d a lju ju sc o d m o litv e sm ire n o sti. 17 P rva re d a k c ija j e za v rav a la u v je rav aju i: tako vas upozoravam da budete ja k o n a oprezu, je r jc ja k o , ja k o vano.

Koje govori o ovim rijeima Oenaa: Fiat voluntas tua sicut in coelo ei in terra, te kako mnogo ini onaj koji govori ove rijei sa svom odlunou i kako m u to dobro plaa Gospodin 1. Sada, kada nas je na dobri Uitelj molio i nauio moliti tako vrijednu stvar, koja obuhvaa u sebi sve stvari to ih ovdje m oemo poeljeti, i kada nam je ukazao tako veliku milost, kao to je uiniti nas Svojom braom, pogledajm o to hoe da dam o Njegovu Ocu, to Mu nudi za nas i to od nas trai, je r je pravo da Mu neim uzvratimo na tako velikoj milosti. O, dobri Isuse! Ta, isto tako, ne dajete malo s nae strane, kao to traite malo za nas, bez obzira na to to je to po sebi sitnica prem a tom e kom e se duguje i za tako velikoga G ospodina; ali nas, zacijelo, G ospodine moj, ne ostavljate bez iega, a dajem o sve to moemo, ako to dajem o onako kako govorimo, hou rei. 2 . Neka se vri volja tvoja; a kako se vri na nebu, tako neka se vri i na zemlji2. D obro ste uinili, dobri na Uitelju, to ste uputili p reth o d n u molbu, zato da m oem o ispuniti ono to dajete um jesto nas, je r zaista, Gospodine, kada ne bi bilo tako, ini mi se nem oguim . Ali, budui da Va Otac ini to to Ga m olite da nam dade ovdje Svoje kraljevstvo, ja znam da emo pokazati da ste istiniti, dajui ono to dajete za nas; je r kada zemlja postane nebo, bit e mogue da se u m eni izvri Vaa volja. Ali bez toga, te na tako bijednoj i tako neplodnoj zemlji kao to je moja, ja ne znam, G ospodine, kako bi to bilo mogue. Velika je stvar to to Vi nudite. 3. Kada o tom e razmiljam, oduevljavam se onim osobama koje se ne usuuju traiti tegobe od Gospodina, zato to misle d a je to povod da im ih dade o d m ah 3. Ne govorim o onim a koji to proputaju iz poniznosti, zato to im se ini d a ih nee biti kadri podnijeti, prem da sm atram da e im Onaj, koji im daje ljubav da trae tako oporo sredstvo d a je iskau, dati je i a ih podnesu. Htjela bih upitati one koji ih ne trae od straha da e im se odm ah datiJ, to kau kada mole G ospodina da ispuni Svoju volju na njima; ili pak to govore zato da kau to i svi ostali, a ne zato
1 Fiad voluntas tu a sicudy?i celo e ty n terra , n a p is a la j e S vetica. 2 M l 6 ,10. 3 A naila sam n a neke tako plaljive koji ak n i bez ovoga utoita poniznosti nem aju srca moliti Ga za njih- [te g o b e] j e r misle da e ivi ih odm ak dati. T a k o p rv a re d a k c ija . 1 F ray L uis d e L c n (str. 188) j c o v a k o u r e d io ovaj o d lo m a k : H tje la b ih p ita ti o n e koji o d s tr a h a d a e ini se o d m a h d a ti, n e m o le za n jih , to li to kau, k a d a p 2*ose G o s p o d in a d a isp u n i sv o ju v o lju n a n jim a .

da to uine. To, sestre, ne bi bilo dobro. Shvatite d a je ovdje, ini se, dobri Isus na izaslanik i d a je htio posredovati izmeu nas i Svoga Oca, a to Ga nije m alo stajalo; i ne bi bilo pravo da ne uinimo ono to nudi u nae ime, ili pak nem ojm o to govoriti. 4. Sada elim poi drugim putem . Gledajte, keri: to se m ora ispuniti, htjele mi to ili ne, i m ora se ispuniti Njegova volja na nebu i na zemlji. Vjerujte mi, prihvatite m oje miljenje i n ap ravite od obveze krepost. Ah, G ospodine moj, kako je veliki dar za m ene to toTiiite dopustili a~eTTtakoTcukavnom htijenju, kakvo je moje, ispuni Vaa volja! Blagoslovljeni budite u vijeke, i neka Vas hvale sve stvari. N eka bude slavljeno Vae ime u vijeke. D obra bih ja bila, G ospodine, kada bi u mojim rukam a bilo ispunjavanje ili neispunjavanje Vae volje! Sada Vam svoju volju slobodno predajem , prem da u vrijeme kada nije osloboena interesa; budui da sam ve iskusila i da imam veliko iskustvo u tome koja je tu "Sobit, slobodno preputam svoju volju Vaoj. Ah, prijateljice, kako je velika dobit ovdje, ili pak kako veliki gubitak u ovome to nudim o, ako ne ispunim o ono to kaem o G ospodinu u Oenau. 5. Prije nego to vam kaem to se dobiva, elim vam rei kako m nogo nudite, zato da se kasnije ne pozivate na obm anu i kaete da to niste shvatile. N eka ne bude kao kod nekih redovnica d a samo obeavamo, a kako to ne ispunjavamo, postoji ovaj u tok da se kae, kako se nije shvatilo ono sto se obealo. A to moe biti, je r rei da emo prepustiti nau volju drugoj, ini se jak o lako dok se, kada se iskusi, shvati d a je to najtea stvar to se moe uiniti, ako se ispunjava kako je treba ispunjavati. No, ne postupaju poglavari s nam a strogo svaki put kada vide da smo slabi; kadikad sa slabima i s jak im a postupaju na isti nain. Ovdje nije tako, je r G ospodin zna to svaki pojedini moe, a na onom e koji vidi d a je jak, ne prestaje vriti Svoju vo lju . 6. elim vas, dakle, upozoriti i podsjetiti to je Njegova volja. Ne bojte se d a je u tom e da vam dade bogatstva ili uitke, ili pak asti i sve ovdanje stvari; n ejju h i. vas tako m alo i puno dri dcuonogajsto Mu dajete, te vam to hoe dobro platiti^pa jo za ovQga^ iv o ta rH o c e teTpvigjm~Kak?rse~'ponaa 'p re m a onim a kojj^Mu-tO-zajstinu kau? - Pitajte to N jegovoga slavnoga in ak o ji Mu je to je k a o za vxij.em e molitve u Vrtu 1 . Budui d a je bilo reeno s odlunocu-L sa svom voljom, pogledajte da li ie tc T ^ o b r T isp u n ^ m ukeJ_pan]e, u j re d e T p roganjanja. dok Mu se^jiapokon. nije ugasio ivot sa .smru ns^kriLL_ ~ 7. Dakle, tu vidite, keri. sixxjeuiacLQname-kftjega je najviHjiihio. po em u se vidi kakva je Kjjegova volja. T o s tu jia kle, Njegovi darova n a ovomTsvijetu. Daje j^rem irTOTreteliErnaiTju koje ljubi vie, daje vte~ovih SarovaTITcmlmakoje ljubTlnarrjerm anjeTTS prem a sranosti koju vidi kod svakoga pojedinoga i prem a ljubavi kojom taj ljubi Nje govo Velianstvo. Vidjet e da moe punctp re trp je " *"

U m je sto o v o g a p o s lje d n je g o d lo m k a s ta ja lo j c u p rv o j red ak c iji: N eka ne bude kao neke redovnice koje samo obeavaju i, kako ne ispunjavaju nita, kau da nisu shvatile ono to su obeale, kada su polagale zavjete. Tako j a mislim, je r lako je govoriti, a teko provoditi u djelo; a ako su mislile da je d n o nije vanije od drugoga, zacijelo nisu shvatile. D ajte to n a znanje onim a koje budu ovdje polagale zavjete dugom kunjom , neka ne misle da e biti samo rijei, nego i djela. Tako elim da shvatite s kim e imate posla - kako se kae - i to za vas n u d i dobri Isus Ocu i to M u dajete vi, kada kaete da se v i i N jegova volja n a vam a, da to nije nita drugo. b Mt 2 6 ,3 9 .

ti za Njega onaj tko Ga bude puno ljubio, a onai koii bude malo, malo. J a sm atram ^ "3S^iii|ei2Caili5a&J?osiu veliki ili mali kri, mjera ljubavi. Prem a tome, sestre, ako GaJjj,ibiXjiastojtda ne budu samo udvorne rijei koje govorite tako velikom G ospodinu, ve se potrudite da p o d n e sete onoL oijjegovo VelianstvoTpude htjelo, fer, a.ko drugaije dajete svoju volju, to znai pokazati prsten, p o n u d iti g a j moliti da se p rimi, a kadaTpruTi r u k l ^ ga natrag, zato da ga dobro spz'emite. 8. Nisu te ale za O noga s kojim su ih toliko zbivali zbog nas. Sve da i nem a niega drugoga, nije pravo da se narugam o toliko puta, je r nije rijetko da Mu to kaemo u Oenau. Predajm o M u ve je d a n p u t posvema p rsten koji Mu toliko puta pokuavamo dati; istina je da nam ne'cEjFfmnTratFcIOvlu ga dam o'. O ni od ovoga svijeta uinit e puno ako su uistinu odluni da to ispune. Vi pak, keri Jzgovarajui rijei i vrei djela, kako se ini da uistinu radim o mi redovnici; je r kadikad ne samo ~sto Mu pokuavamo 3aH~prsten7ve Mu ga stavljamo iia ruku i ponovno M u ga u zim am aN aled n o m smo darelljivi7a~zatim 3 7 s lu tir d a bi na stanovit nain bilo bolje~la~smo se sudrafilTdavannL 9 . Jer, sve to sam svjetovala u ovoj knjizi usm jereno je tom e da se potpuno p redam o Stvoritelju i prepustim o nau volju Njegovoj, te se odreknem o stvorova, pa ete zacijelo shvatiti koliko je to vano, i ne govorim vile o tome. N oTreTuradi ega uvrtava ovdje na dobri Uitelj spom enute rijei, kao Onaj koji zna kako em o puno dobiti, budem o li tu uslugu uinili Njegovom Vjenom Ocu; je r tako postie m o da za vrlo kratko vrijeme stiemo do kraja puta i pijemo ivu vodu s izvora koji je spom enut8. Je r, ne dam o li nau volju u potpunosti G ospodinu, zato da postupa u svemu to se nas tie u skladu s Njegovom voljom, nikada nee dopustiti da pijem o iz njega. T o je savrena kontemplacija, o emu ste me molile da piem. [ 10 .] A u tom e - kako sam ve napisala9 - mi s nae strane ne pridonosim o nita, niti inimo, niti koristimo, niti je potrebno ita (jer sve ostalo sm eta i prijei) da se kae fiat voluntas tua: neka se ispunjava, G ospodine, na m eni Vaa volja n a sve naine i prilike koje Vi, Gospoclmerfrfldete htjeli. Ako~hoete uz napore, ajtel m snage, rneka~7Io~Sr " alco^JaETiTproganjanja, bolesti, uvrede i oskudijevanja, tu la m ; neu okrenutflice , O elm gjTTirti^ olrenennegaTBurui da ]e Va Sin u ime svih nas p redao ovu moju voljuT nijepravo da zakaem s moje strane, v e ln n id i]e litF V a su lm l5 r d a jn T jia te Vae kraljevstvo, zato da ja to m ogu TiSnlH Tlerie O rv to _ m p h o 7 T raspolaite~ia m nom kao s om m volji. 11 . Ah, sestre moje, kakvu snagu ima taj dar! Ne moe, ako je s onakvom odlunou s kakvom m ora biti, a da ne dovede Svemoguega da bude je d n o s naom kukavnou, da nas preobrazi u Sebe i da sjedini Stvoritelja sa stvorom.
U p rv o j re d a k c iji j c b io ja s a n s m is a o o v e p o s lje d n je re e n ic e , s lirsk im izljev o m koji jc slije d io : 0 Boe mili, kako li nas, ini se, dobri Isus p ozna! J e r nije rekao n a poetku da damo o vu volju Gospodinu dok ne budemo dobro plaeni za o vu sitn u slubu, za onoga tko shvaa kako j e velika dobit koju Gospodin hoe da u istoj slubi steknemo, je r nam jo u ovome ivotu poinje plaati, kako u sada rei... 8 U 19. p o g l.

< )
Kako sam ve napisala; u 2 9 . p o g l., br. 4; u sp . b iljek u . O n a j isti c e n z o r k oji j e d o d a o b iljek u u z o d lo m a k iz 2 9 . p o g la v lja , n a p is a o je o v o g a p u la n a ru b u a u to g ra fa : da n a im m a ro m i s p o s o b n o u h tje n e m o stei sm irc n o sl .

Pogledajte, neete li biti dobro pleene i nem ate li dobroga Uitelja koji nas ui, budui d a zna kako m ora pridobiti volju Svoga Oca, kako i ime Mu m oram o sluiti. 12.1 to se vie spoznaje po djelim a da to nisu rijei iz uljudnosti, sve vie i vie nas G ospodin dovodi k sebi i die je od svih ovdanjih stvari, i od nje same, zato da je osposobi da prim i tako velike milosti, te ne prestaje plaati to sluenje u ovome ivotu. Toliko dri do nje da mi vie i ne znamo to da traim o za sebe, a Njegovo Velianstvo nikada se ne u m ara u davanju; je r nije zadovoljan time to je tu duu uinio je d n im sa Sobom, zato to ju je ve sjedinio sa samim Sobom 10, poinje se naslaivati njome, otkrivati joj tajne, radovati se zato to je shvatila to je dobila i zato to spoznaje neto od onoga to joj jo im a dati. ini je takvom da gubi ova izvanjska osjetila, zato da Mu je nita ne zaposjene. T o je zanos. I poinje postupati s njom e tako prijateljski da ne samo to joj ponovno preputa njezinu volju, ve joj s njom daje i Svoju; je r G ospodin se raduje, budui da postupa tako prijateljski, to m u se kadikad zapovijeda - kako se kae - i to ispunjava ono to Ga ona moli, kao to ona ini ono to joj O n nalae i to m nogo bolje, zato sto je m oan p a moe sve to hoe, i ne prestaje voljeti. 13. Ja d n a dy3 , sve da i hoe, ne moe ono to bi htjela, niti moe ita, a d ajo j se ne daje; njezino je iiajvefi-hogatstvo ovo: ostajati to zaduenija, to viej>lui, a m nogo puta i izniorena-tim e to vidTia je podlona tcm EnTne p n ffianM, neugo^ -T fn o stm ian ^ koje donosi to to je u zatvoru ovoga tijela, je r b iju je la jjlatilL*netTol3noga to duRujeTX vH oJ^luH iTsto^e mui; je r, svfTcfaTnapravi ono to "JeT teT ijerU D nioet^^ mi koji - kako kaem - nem am o to dati ako ne prim am o, osim da upoznam o sebe i ono to moemo, to je st dati nau volju, i to uiniti u cijelosti? Sve ostalo sm eta dui koju je G ospodin dovde doveo i donosi tetu, a ne korist, je r samo je poniznost ta koja neto moe, i to n e steena razum om , nego jasnom istinom koju spozna u jednom trenutku, to tijekom dugo vrem ena nije mogla postii, umujui o tom e koliko smo kukavni i koliko j e velik B og". 14. Dajem vam je d an savjet: nem ojte pomiljati d a ete stii dovde vaom snagom, ili pak umjenou, je r je to uzaludno; tovie, ako ste pobone, postat ete hladne ve, je r je poniznost ta koja dokrajuje sve, jednostavno i ponizno recite: fiat voluntas trn.

Sjedinio sa sam im Sobom. U p rv o j re d a k c iji j c n a p isa la : pretvorio u Sebe. J e d a n o d c e n z o r a j e p r e c r ta o laj izraz, z b o g to g a to je te o lo k i p r e s m io n , i za m ije n io gt iz m e u re d a k a d r u g im , koji j c S v elica p rih v a lila u d r u g o j re d a k c iji. U p rv o j r e d a k c iji j e u m je s to o v o g a p o s lje d n je g p a ra g r a fa stajalo : j e r - kako sam rekla - ve j e napisano na drugovi m jestu ka k va j e ova m olitva i sto tada dua viora raditi, te opirno razjanjene stvari o tome to dua ovdje osjea i u emu se prepoznaje d a je Bog, p a savio dotiem ove stvari o m olitvi zato da v a m dam da shvatite kako morate m oliti o vu m olitvu Oena. D ajem vam samo je d a n savjet....

U kojem govori o velikoj potrebi koju imamo da nam Gospodin dade ono to moli mo ovim rijeima, Oenaa: Panem nostrum quotidianum da nobis hodie'. 1. Shvaajui dobri Isus, dakle - kako sam rekla2 - kako teka stvar bijae to to nudi za nas, znajui nau slabost i da esto pokazujem o da ne znam o kakva je volja G ospodnja - kako smo slabi, a On tako milostiv - i da je bio potreban lijek, vidio je da nam nikako ne pogoduje da prestane davati nam ono to nam je dano, je r je u tom e sva naa dobit1. Vidio je d a je to teko ispunjavati, je r ako se kae nekom e tko je razm aen i bogat d a je Boja volja da se p otrudi smanjiti svoj obrok, zato da drugi, koji u m iru od gladi, barem kruha jed u , izvui e tisuu razloga da to ne shvati, nego onako kako njem u odgovara; ako se kae nekom lajavcu da je Boja volja ljubiti blinjega svoga kao samoga sebe, ne moe ga se privoljeti strpljivosti, niti ima dostatnog obrazloenja da to shvati; ako se kae nekom redovniku, koji je navikao n a slobodu i udobnost, d a je duan voditi rauna o tom e da daje prim jer i da gleda d a nisu sam o rijei te kojih se m ora drati kada izgovara ovu rije, ve da se na to zakleo i to obeao, te d a je Boja volja da ispunjava svoje zavjete i neka pazi jer, ako izaziva sablazan, radi osobito protiv njih, sve da ih uope ne kri; da je obeao siromatvo i neka ga obdrava bez izmotavanja, d a j e to ono to G ospodin hoe, nem a lijeka ak ni da se sada od nekih to zahtijeva. Sto bi uinio, kada G ospodin ne bi inio najvie s lijekom koji je dao? Bilo bi vrlo vrlo, m alo onih koji bi odrali ovu rije, koju je za nas rekao O cu :fiat voluntas tua. Kada je, dakle, dobri Isus uvidio potrebu, potraio je divan lijek kojim je pokazao do vrhunca ljubav kojom nas ljubi4, pa je u Svoje ime i u ime Svoje brae izmolio ovu molbu: Kruh na svagdanji daj nam danas, Gospodine.
' Panem nostrum cotidiano da nobis odie, n a p is a la j c S vetica. K ako sam rekla: b ila je lo te m a p r e th o d n o g a p o g la v lja . 3 O v aj o p ir a n u v o d , ta k o te re z ija n s k i i la k o n e p o k o riv svim z a k o n im a in te r p u n k c ije , p re p r a v ila j e S p is a te ljic a d u g im p re c rta v a n je m i s n o v im iz ra z im a , k a d a j c p r ip r e m a la k o n a a n tek st (to le d s k i ru k o p is ): Shvaajui, dakle, dobri Isus, kako je teko ovo to n u d i za nas, zn a ju i n a u bijedu - je r p u n o puta. pokazujem o da ne shvaam o kakva j e volja Gospodnja, kako smo slabi - i d a je bilo potrebno zato da se to 'ispuni, violi m nas Vjenoga Oca tako nenadm aiv lijek kao to j e ovaj svakidanji kru,h Presvetoga Sakram enta, koji daje sn a g u i jakost. ~ R e e n ic a m e d u n a v o d n ic im a S v ctiin j c a u to g ra f. N jo m e j e fo r m u lir a la , o d n aslo v a p o g la v lja , svoju e u h a ris tijs k u e g z e g e z u p a te r n o s tru m -a . - Fray Luis d e L e o n j e u r e d io o v aj o d lo m a k p o sv o jem (str. 196). 4 A lu zija n a u s ta n o v lje n je e u h a ris tije , Iv 13,1.

Shvatimo, sestre, za ljubav Boju, to to moli na dobri Uitelj, je r nam je od ivotne vanosti ne prijei na brzu rak u preko toga, i jako m alo drite do onoga to ste dale zato to ete toliko primiti. 2. Meni se pak ini - potujui drago, bolje miljenje - d a je dobri Isus, vidjevi to bijae dao za nas, te koliko nam j e vano to davati, te veliku potekou koja j e 11 tom e bila - kako je reeno5 - zato to smo takvi i toliko skloni niskim stvarima, te s tako malo ljubavi i sranosti, da je bilo potrebno vidjeti Njegovu, zato d a se probudim o, i ne je d an p u t, ve svakoga dana, pa se ovdje trebao odluiti da ostane s nam a. A kako je stvar bila tako teka, i o tolike vanosti, htio je da to doe iz rak u Vjenoga Oca. Je r, iako su jedno, i znao je da bi ono to bi O n uinio na zemlji, Bog uinio na nebu, te bi to sm atrao dobrim , je r Njegova volja i volja Njegova O ca je d n o su, tolikaje bila poniznost dobroga Isusa6 d a je na neki nain htio traiti doputenje, zato to je znao da Ga Otac ljubi i uiva u Njemu. Dobro je znao da vie trai u tom e nego to je traio u ostalome, je r je ve znao za sm rt koju e m u zadati i za uvrede i pogrde koje e podnijeti. 3. Pa koji bi otac, Gospodine, nakon to bi nam bio dao svoga sina, i takvoga sina, tako izmuena, htio pristati da bude m eu nam a svakoga d an a zato da pati? Zacijelo n ije d a n G ospodine, osim Vaega. Dobro znate koga molite. O, Boe mili, kako li velike Sinovljeve ljubavi i kako li velike ljubavi Oeve! ak me i ne zapanjuje toliko dobri Isus, je r je poto je bio rekao fiat voluntas tua, m orao to ispuniti, kakav jest. Da, zato to nije kao mi! A kako zna d a je ispunjava tim e to nas ljubi kao Sebe, traio je kako da izvri tu zapovijed to potpunije, m akar to bilo na Njegov teret. Ali Vi, Vjeni Oe, kako ste na to pristali? Zato svakoga dana hoete vidjeti u tako kukavnim rukam a Vaega Sina? Budui da ste je d a n p u t htjeli da tako bude i pristali na to, vidjeli ste kako su Ga izmuili. Kako moe Vae m ilosre, svakoga dana, gledati kako Mu nanose uvrede? A koliko li ih, zacijelo, danas nanose ovom Presvetom Sakramentu! U koliko li Ga Njem u neprijateljskih raku m ora gledati Otac! Koliko li nepotivanja od ovih krivovjeraca! 4. O Vjeni Gospodine! Kako ste usliali takvu molbu? Kako ste se s time sloili? N emojte gledati na Njegovu ljubav je r e, pod izlikom da u potpunosti ispunjava Vau volju i da to radi za nas, doputati se razdirati svakoga dana. N a Vama je da gledate, G ospodine moj, budui da se Vaemu Sinu nita ne moe preprijeiti7, zato svako nae dobro m ora ii na Njegov teret? Zar zato to na sve uti i ne zna zagovarati sebe, nego nas? Pa zar ne m ora biti netko tko e zagovarati ovo preljubljeno Janje?8
U 32. p o g la v lju . * Z b o g te o lo k o g s k ru p u la , ve s p o m e n u ti c e n z o r p rib ilje io j c n a ru b u a u to g ra fa : p o o n o m e to je b io k a o ovjek. 7 Isti s k ru p u lo z n i c e n z o r p o v r g a o j c s tro g o m p r o b ir u ov;tj o d lo m a k , p re c rta v a ju i i rta o p is u ju i n a r u b a u to g ra fa : N e g le d a jte , S estre, ljubav vaega zarunika koji e, u n a k n a d u za p o tp u n o v r e n je Oeve volje i d a to u in i za n a s, d o p u s titi sv ak o g a d a n a d a G a k o m a d a ju . Vae bijae g le d a ti, V je n iO e , za V aega S ina. N e m a stv a ri koja bi prijeila... - K urzivna slova o d g o v a ra ju d o d a c im a te o lo g a c e n z o r a i d a ju sliku te o lo k o g a istu n stv a i k o n v e n c io n a liz m a s k o jim a se su k o b ilo p r o s to d u n o i isto te re z ija n sko m ilje n je . U p rv o j re d a k c iji S v etica j e za lazila u d irljiv m o n o lo g ili u s rd n o m o lje n je O ca: D ajte m i doputenje, Gospodine, da govorim ja , budui da ste Ga htjeli pustiti u naoj vlasti, i da Vas usrdno molim, je r Vas je u istin u posluao i s tolikom ljubavlju n a m se predao...

G ledala sam kako li u ovoj jedinoj molbi opetuje rijei, je r najprije kae i moli da Mu date ovaj kruh svakoga dana, pa opet kae dajte navi ga danas, Gospodine. I to podastire Svome Ocu. T o je kao da Mu se kae da nam G aje je d an p u t dao zato da um re za nas, te d a je ve na, da nam Ga opet ne uzme, dok se ne skona svijet; da Ga pusti da slui svaki dan. T o neka vam raznjei srce, keri moje, zato da ljubite Vaega Zarunika, je r nem a sunja koji e dragovoljno rei d a to jest, a ini se da se dobri Isus dii time. 5. Oh, Vjeni Oe! Kako puno vrijedi ova poniznost! Kojim li blagom kupuje m o Vaega Sina? Prodati Ga, ve znam o d a je dosta trideset denara9, ali nem a te cijene koja bi bila dostatna da Ga se kupi! Budui da ovdje postaje je d n o s nam a time to uzima nau narav i kao G ospodar svoje volje daje to na znanje Svome Ocu, d a je Njegova, da nam je moe dati, pa tako kae: kruh na. N e pravi razlike izm eu Sebe i nas, ali je pravim o mi izmeu nas i Njega, zato da se ne bismo dali svakoga dana za Njegovo Velianstvo10.

A lu zija n a M l 2 8 ,1 5 . U to le s k o m ru k o p is u S vetica j e z a v r n u re c n ic u p re p ra v ila ovak o : ... nem ojm o j c p ra v iti i ni, je r ako zdruim o nau m olitvu j N jegovom , vrijedit e vie pred Bogom da postignemo ono to budemo m olili .

N astavlja o istom predmetu. - Jako dobro dolazi nakon to se primi, Presveti Sakrament. 1. Eto, u ovoj molbi svagdanji ini se da znai za uvijek. Razmiljam o tom e zato je, nakon to je rekao G ospodin: svagdanji ponovno rekao: daj nam ga danas, Gospodine1. Biti na svakoga d ana m eni se ini zato to Ga tu posjedujem o n a zemlji, a jjo sje d ovat em ^T?aT niO iebarako~^dobrrofco ristm ^ ne ostaje s nam a poradi d ru g o ga ve da nam pomae, da nas bodri i podrava u ispunjavanju ove volje, za koju smo rekli da se ispunjava na nam a. ~^TKecTd(masm i mreRTznai za je d a n dan, to znai d ok b u d e potrajao ovaj_. svijet, nita vie. basjedancErTrATza one"nesretnike,Toji sekanjavaju, koji Ga nee UivaTTna onom e drugom , nije Njegova krivnja2 ako se puste pobijediti, je r ih O n ne prestaje bodriti do kraja bitke. Nee se imati ime opravdavati, niti se tuiti na Oca zato to im G a je uzeo u najpresudnije vrijeme. Stoga Mu i kae Njegov Sin, budui da to nije nego za je d a n dan, da Mu dopusti prijei m eu sluinad. Poto nam Ga je Njegovo Velianstvo ve dalo i poslalo na svijet samom Njegovom voljom, O n nas ne eli ostaviti nezatiene Svojom vlastitom voljom, ve eli ostati ovdje, s nam a, na radost Njegovih prijatelja i alost Njegovih n ep rijatelja. T a ne
1 U p rv o j rc d a k c iji jc n a p is a la m n o g o o p irn ije : ... moli Svoga Oca da n a m Ga ostavi svagdanjeg. ini se da to znaci zauvijek, je r dok sam ovo pisala, eljela sam znati zastoje, na ko n tojc Gospodin rekao svagdanji, ponovno rekao danas. H ou vam rei moju glupost, i ako to bude neka i ostane takvom , je r j e velika to se j a uputam u to. A li, budui da- ve polako shvaam o to traimo, promislimo dobro to je zato da - kako sam rekla. - to shvatim o onako kako j e pravo i na tom zahvalim o Onome koji nas t.o s toliko pa n je ui. Prema tome, biti n a svakoga dana meni. se ini... N ije Gospodinova krivnja, p r e p r a v io je fray Luis d e L c o n a p iv o m iz d a n ju (str. 2 0 2 ). - U p rv o j rc d a k c iji b ijae d iv n o d o p u n ila o v aj k o n c e p t... za. one nesretnike koji se im a ju kazniti, one koji Ga nee uiva ti u onom drugom fiiv o tu j, zato da uine sve ono ime se kao onim. to je njihovo m ogu okoristiti i da bude s njim a ovo danas ovoga ivota, jaajui ih. A ko sc puste pobijediti, nije N jegovom krivnjom . A zato da Mu. to odobri Otac, podsjea Ga d a je to samo je d a n dan... - J e d a n c e n z o r j c o k a r a k te r iz ir a o k a o p r e m a lo te o lo k im iz raz p o d sje a G a, p a g a je S v etica z a m ije n ila s p o d a s tire Mu. 3 J e d a n c e n z o r j e p re c rta o : ... i alost N jegovih neprijatelja. - U p rv o j re d a k c iji b ijae n a p is a la : jed n o g a e dana sve biti ovakvi loi postupci da se dolazi k N je m u nedostojno. N eka gleda da j e obvezan (jer je za. nas ponudio tako veliku stvar, kao to j e preputanje ?iae volje N jegovoj) pom agati nam kako go d bude mogao, zato to ne trai vie nego danas, sada iznova. J e r time to nam je dao ovaj presveti kru h zauvijek, sigurno g a imamo, i je r nam je dao, a da Ga nism o m olili ovo jelo i m anu ovjeanstva. - .Sam a S velica, ili p a k je d a n o d c e n z o ra , p r e c rta la j e je d a n u m e ta k , u b aciv i u o v u p o s lje d n ju re e n ic u : [ im a m o g a], i je r n a m Ga jc dao, a da. Ga nism o molili!

moli vie nego za danas, sada iznova; j e r .time to nam j e dao ovaj presveti kruh jzauvjjek, Njegovo W luansivo nan: jc' da!;* - kako sam rekla - ovo jelo i marni Covjetva, koju nalazim o kada hoemo, pa ako to nije naom krivnjom, neem o um rijeti o g l a i z ^ l t o 'c F j u l a Z ^ J ^ 'E ugF E tieiabiagovatirnai ii Presvetom Sakram enta .svaku sl;i<t i utjehu-1 . N em a potrebe da bude ni m uke ni proganjanja, "koje ne bi b'iloTSEo^onijiTaKb ponem o uivati Njegove. 3. Molite, keri, Oca s ovim G ospodinom da vam danas pusti Vaega Zaru nika, da ne budete na ovome svijetu bez Njega: da bude dosta za ublaavanje tako velikog zadovoljstva to ostaje tako skriven pod ovim prilikam a k ruha i vina, a to je velika m uka za onoga tko nem a to drugo ljubiti, niti druge utjehe; ali, m oliteG a_ da vam ne uzm anjka i da vas pripravi da Ga prim ate dostojno.

4.__Za_drugi_sekruh nem ojte b rinuti vi koje ste se uistinu prepustile Bojoj volji; hou rei, u ovim trm u lm a moTitve, kada se bavite vanijim stvarimaj jeT liiia i drugih trenutaka da ra d ite .Lzaraujeteza^jelo5. Ali tom brigom nem ojte nlFacIa zamarati miaSTve neka radi tijelo, jer je dobro di e Brinete za svoje uzdravanje, a dua neka se odm ara. Prepustite tu brigu - kako je na iroko izloeno6 ^ v asen u i aninifah-jenr e se O n za to brinuti uvijek. 5. T o je kao kada neki sluga poinje sluiti. Nastoji zadovoljiti u svemu svoga gospodara, ali JeojTcnjairhTa^ je u njegovoj k u u dok niuIuzTToiini ako je tako siixmiaaxix!a_nem a ni za sebe ni za n jega. Ovdje toga nemaTuv^ekTje b o g a t i moan i bit e. Pa i nebTbTIoTIoB^ luta, traeijelo zato to zna da se gospodar brine da m u to da i da se treba brinuti. S pravom e mu rei d a se on brine da m u slui i o tom e kako e ga zadovoljiti, je r ako je zaokupljen brigom za ono za to se ne m ora brinuti, nita ne napravi kako valja. Prem a tome, sestre, onaj koji hoe neka se brine da trai taj kruh. Mi pak m olim o Vjenoga Oca da zavrijedimo prim iti na nebeski Kruh tako, budui da se tjelesne oi ne m ogu naslaivati gledajui Ga zato to je skriven, da se razotkrije

A luzi ja n a bibli jsku m a n u (Iz r 16,20). - P rv a re d a k c ija j e n asta v lja la: je r n a drugi kr u h za uzdravanje i tjelesne potrebe ne elhn n i pom isliti da j e Gospodin n a njega podsjetio, n iti bih eljela da se v i na- njega podsjeale. N a la zi se u vrlo dubokoj kontem placiji (jer tko je na tom s tu p n ju i ne misli. vie d a je n a svijetu kao da. i. nije, a. kam oli da treba jesti). A da li je Gospodin toliko trebao polagati na to da m ah to da jedem o, za Sebe i za n a s ? N e ini m i se. Ui nas upravljati nau voljuprem a nebeskim stvarim a i m olitvi da Ga.ponemo u iva ti ve odavde, i. za r svu) je trebali upravljati neem u tako niskom, kao to traiti jelo? - Kao da nas ne pozna! J e r im. se ponemo upletati u tjelesne potrebe, zaboravit emo n a duevne. 0 , kako li staloenih ljudi, p a da emo se zadovoljiti s m alim i da emo p ita ti malo! N aprotiv, io navi vie bude davao, ini se da. e nam vie nedostajati vode. N eka to, sestre, p ita ju oni koji hoe vie nego to je potrebno. - C ijeli ovaj o d lo m a k p r e c r ta o je je d a n oci c e n z o r a p rv o g a T e re z ijin a r u k o p is a i d o d a o n a r u b u slje d e u b iljeku: Sve to je b iio za u z d r a v a n je tije la i d u e m o lio je K rist n a G o s p o d in , k a o to jc k ru h i E u h a ris tija , i iz p o to v a n ja za d u u ; tak o i C rk v a to m o li u lita n ija m a . - O v a s tro g a c e n z u ra izazvala jc iz b aciv a n je o v o g a p a r a g r a f a u d r u g o j red ak c iji- fb isto c sc d o g o d iti u 36. p o g l. br. 2. P rva re d a k c ija je u s tr a ja la n a te m i k o ju jc c e n z o r izbacio: im a i. drugih vrem ena da se ona koja bude zaduena, brine to ete jesti, hou rei da va m da ono to bude imala. N em ojte se bojati da e zakazati, ne budete li zakazale vi. u onome to ste rekle da se preputate volji Bojoj. I posve sigurno, keri, j a vam. kaem kada. bih u tome zakazala sada iz zlobe - kao to sam to ve p u n o p u ta napravila - ne bih Ga prosila da mi dade toga kruha, niti ikakvo drugo jelo. N eka me p u sti da um rem od gladi; emu hou ivot, ako njim e svakoga dana vie zasluujem vjenu smrt? - U n a s ta v k u , u ru k o p is u iz E sco riala, r a d i u v o e n ja sli n o sti iz m e u s lu g e i g o s p o d a r a , S v ctica je n a p is a la iz m e u r e d a k a : usporedba. (> R e e n o jc u 2. i 8. p o g la v lju .

oima due i da joj se pokae, je r je to ono drugo jelo zadovoljstva i slasti, koje odrava ivot'. 6. Mislite li da ovo presveto je lo nije hrana, ak i za ova tijel a j veliki lijeka ak. i_za.i}lesne boli? j a znam da jest, i poznajem je d n u osobu koja je imala teke bolesti Hcojoj suTkada jeTatESTTinala jake boli, nestajale kao odnesene nikom , te bi se osjeala posve d obro8, i to vrlo redovito, pa i kad je imala vrlo izraene boli, koje se nisu m ogle hiniti, po m om e miljenju. A budui da su udesa koja ini ovaj presveti Kruh kod onih koji Ga dostojno prim aju vrlo poznata, ne navodim m nogo onih koja bih m ogla navesti kod ove osobe, koju sam spomenula, je r sam to m ogla upoznati i znam da nije la. Ali njoj gospodin bijae dao tako ivu vjeru d a se smijala u sebi, dok bi sluala neke osobe kako govore da bi htjele biti9 u onom vrem enu, kada je Krist, nae dobro, hodao po svijetu, je r je mislila, budui da su Ga imale ovakvoga u Presvetom Sakram entu, to jo hoe? 7. Ali znam za tu osobu d a je niz godina, prem da nije bila jak o savrena, kad bi se prieivala, ni vie ni m anje nego kao d a je tjelesnim oima gledala kako ulazi u njezino prebivalite G ospodin, nastojala naprezati svoju vjeru koliko god jo j je to bilo mogue, zato da se oslobodi svih izvanjskih stvari, je r je uistinu vjerovala da ulazi ovaj G ospodin u njezino skrom no prebivalite, i ulazila bi s N jim e10. Nastojala je ovladati svojim osjetilima, kako bi sva spoznala tako veliko dobro, hou rei, da ne smetaju dui da Ga prepozna. Zamiljala je samu sebe p red Njegovim nogam a i plakala kao Magdalena, ni vie ni manje nego kao da Ga tjelesnim oima gleda u Farizejevoj kui, pa da i nije osjeala pobonosti, v jerajo jje govorila d a je zaista tamo. 8. Jer, ako se ne elimo graditi ludim a i zasljepljivati razum , ne treba sumnjati. Nije to privid mate, kao kada prom atram o G ospodina na kriu, ili u drugim prizorim a Muke, kada si Ga predoujem o u nam a samima kako je to proao. T o se dogaa i sada, posvem anjaje istina, i nem a se zato ii traiti Ga dalje, na drugom mjestu, nego, budui da znamo d a je , dok p rirodn a toplina ne uniti prilike kruha, s nam a dobri Isus, da Mu pristupim o. Pa a k o je ^ dok je hodao po^svijetn. samim dodirom Svoje odjee lijeio bolesne, zar treba sumnjati da^ g j r i n j u l a j p ^ l i k o ^ ^Jo~tem jere!Tm eni, ako imamo vjeru, i da e nam dati ono to Ga budem o molili, ~t5udui da je u naoj kuaT^A T jje g o y ne obiava loe'jpTaatT konaile,. ako Ga se dobro u spstL ~~ ~ ' 9 . Ako vam je ao to Ga ne vidite tjelesnim oima, znajte d a nam to ne pogoduje, je r je posve drugo vidjeti Ga proslavljenoga, negoli dok je hodao po svijetu. N em a toga tko bi to podnio, zbog nae slabe naravi, niti bi bilo svijeta, niti
' U p rv o j re d a k c iji j c o p e t in z is lira la n a te m i o s iro m a tv u d u h o m ; je r za odravanje ivota, vie p u ta nego to hoemo, poeljet emo g a i doi Ga to moliti, ak da nism o n i svjesni. N ije nas potrebno poticati n a to, je r naa e nas ja d n a sklonost niskim stvarim a ~ kako kaem - potaknuti vie p u ta nego to to budemo htjeli. A li svjesno nemojmo nastojati upravljati nau p a n ju osim tome da molimo Gospodina ono to sam rekla; je r im ajui to, im at emo sve.

8 G o v o ri o s a m o j sebi. U p rv o j re d a k c iji j e a lu d ir a la n a m noge druge uinke koje j e im ala [p ri e st] u ovoj dui, p a ih nem a zbog ega spominjati. H tjele biti-, ivjeti ili nalazili se. 10 Fray Luis d e L c o n (sir. 101) sveo j c p o d g ra m a ti k i z a k o n s lo b o d n o te re z ija n s k o p is a n je : ... naprezati vjeru (budui d a je m islila da uistinu vidi kako ulazi ovaj Gospodin u njezin siromaan stan) zato da se oslobodi tih stvari...

toga tko bi htio ostati na njem u, je r bi se, videi tu vjenu istinu, vidjelo da su la i varke sve stvari do kojih ovdje drim o. A videi takvo velianstvo, kako bi se usudila jedna ja d n a grenica, kao ja, koja G aje toliko uvrijedila, biti tako blizu Njega? Pod onim k ru h o m 1 1 je pristupaan. J e r ako se kralj prerui, ini se da nam ne bi bilo teko razgovarati s N jime bez tolikih uvijenosti i obzira; ini se da je to obvezan podnositi, je r se preruio. T ko bi se usudio doi s takvom mlakosti, tako nedostojno, s toliko nesavrenosti! 10 . Ah, kako ne znam o to m olim o i koliko je to bolje vidjela Njegova m u d rost12! J e r onim a za koje vidi da e se okoristiti Njegovom nazonou, O n se razotkriva; je r, m akar Ga i ne vide tjelesnim oima, ima m nogo naina d a se ukae dui putem velikih unutranjih osjeaja i razliitim drugim putovim a. Budite s njim e d rage volje: nem ojte gubiti tako dobru priliku za dogovaranje^ KacTsto je ' -vrijem e nakon-to se p r i e s tite ^ ^Mx7vamT"sestre, p oslunost bude nalagala to drugo, nastojte duu pustiti s Gospodm om ; jeF ako odm ah zatim skrenete tu k m iki neto drugo, T ^ sT T re ^ b z lrete niti~vx53ite;J leuna~da j!T~virna, kako e vani se razotkriti? To je, dakle, pravo vrijem e da vas poui na U itelj, te d a jj^posluam cT i poljubim o Mu noge, zato to nas je htio pouiti, i m olite Ga da n e otiel5d~vaH: 11. Budete !i to molile gledajui neku sliku Krista koga gledam o, ini mi se da bi bila ludost napusU tH an^ zato t.(7se~gleda~c.rtei''. N e jjj^liJlj5T>iTonislEo^ k a a S iBo, imajui sliku neke osobe koju jak o volimo, pa kad bi nas ta ista osoba dola posjetiti, prestali razgovarati s njom e i vodili cijeli razgovor sa slikom? Znate li kafajeTo jako d o b fo T u e m u ja vrlo uivam? Kada je ta ista osoba odsutna, ili nam pak hoe priopiti d a je vrlo neraspoloena, veliki je uitak gledati sliku onoga koga tako razloito ljubim o1 1 . N a koju god stranu uperim o oi, htjela b ih je vidjeti. Na emu boljem ili pogledu ugodnijem se m oemo zadrati nego na O nom e koji nas toliko ljubi i na O nom e koji sadri u Sebi sva dobra? N esretnih li ovih heretika koji su izgubili ovu utjehu, uz m noge druge, svojom krivnjom. 12 . Ali, nakon to prim ite G ospodina, budui da im ate p red sobom samu osobu, nastojteczatvonti tjelesne oi i otvoniTo a llu s e , te g led atfu svoje srce. J e r ja "vam kaem T iopet to k aem i m nogo puta~bih to htjela rei, akoTxJTJucfete inile svaki put kada se priestite (i nastojte imati takvu savjest da varrTlxidFclopnSTeno" esto u iv atio v o d o 5 ro )l!a nee dolaziti tako prem en - kako sam rek la1' - d a se

1 1 Z b o g te o lo k o g s k r u p u la Cray Luis jc p r e p r a v io o v u re e n ic u u p rv o tn o m iz d a n ju : p o d o n im p rilik a m a k ru h a ... (str. 207). u A lu zija n a Isusov o d g o v o r J a k o v u i Iv an u (M t 2 0 ,2 7 ). Ll U p rv o j re d a k c iji s lije d ilo je d a lje : B udile v i rado s N jm w . Shvatite da je to vrijem e od velike k o m li za duu. i vrijem e kada dobri Isus ja k o hoe da budete u N jeg o vu drutvu. J a k o vodite rauna, sestre, da g a ne gubile. H 1 o v d je je S v etica iz o stav ila j e d a n lijep i o d lo m a k iz p rv e re d a k c ije : N e kaem da ne molile (zato da. me ne hvatate m rije i kaete da govorim o kontemplaciji, osim ako vas Gospodin ne dovede do nje), nego a ko budete molile Oena da shvatite kako ste u istin u s O nim koji. vas g a je nauio, te da M u zbog loga ljubite noge i molile Ga da vam pom ogne m olili i da ne otie od vas. N a ru b u a u to g r a f a iz E sc o ria la n a p is a la je S p isate ljica: usporedba. 1 (1 U p rv o j r e d a k c iji j e b ila e k s p lid tn ija : Kada. ta ista osoba bude odsutna, veliki je u itak gledati koju sliku nae Gospe ili kojega sveca prem a kome gajim o pobonost - a jo vie Kristovu sliku - te neto to ja k o pobuuje i. neto emu bi svaki as htjela da s v m e oi. 17 R ek la je lo u br: 5. i 10.

na nm o go naina ne bi razotkrio prem a tom e knliko-Ga elimo vidjetK_ajo]iko Ga moete eljeti, da vam sepotgou^xazoiJuije.^ 13. Ali ako se ne obzirem o na N jega nego, im Ga prim im o, odlazim o od Njega traiti nigeTnize stvanTlto Mu je initi? M ora li nas na silu privesti da vidim o a ~ n an T i^ jjg ja ^ az atiT T Je , jer nlsrlljalllo b T o ^ ^ Njem u, kada se svima otvoreno pokazao i kadaT ffi~ jejS s^ bilo je m alo.oniliJx4Lsu_M u [.vjerovali lrn n n tnme. veliko m ilosre nam iskazuje Njegovo Velianstvo svima, je r hoe da shvatimo d a je O n taj koji je u Presvetom Sakram entu. M eutim, da Ga vide otvoreno, te iskazati svoj sjaj i dati svoje blago nee nego onim a za koje vidi da Gaele, je r ti su Njegovi istinski prijatelji. J e r j_a v a ^ k a e n i_ d a ^ n a jjk o ji bude takav i ne uspije Ga tako p rimiti, nakon to uini ono sto je c>dJiejga, nikajda_neka ~ t? a l^ u z n e im f a ^ se razotkrije. TajTTe^JTasa d a ispuni ono tonalae ^G rkviTkada odlazi od N jegove kue i nastoTrt^ToEa Z i^ ^ dakle, zTSokupljen drugim posEvim a, zanim anjim a i b rig a m a o ovoga svijeta, ini se da najbre to moe hita, a mu ne zauzme kuu Njegov Gospodar.

Dovrava zapoeti predmet zazivom Vjenome Octi. 1. Toliko sam oduljila s ovim, iako sam govorila kod molitve sabranosti o tom e kako nam je jako vano da u em o u sebe nasamo s Bo r o m ^ n io Tein. shirolrJuT vanog i ondaTkaBa~se ne Budete prfest3e7feeiTT a budete sluale misu, m oete se. p riestiti duhovno, to ie vrlo korisno, te se isto tako zatim sabrati u sebi, zato to se _na taj nain jako u5iEm e~T[ubav ovciga G ospodinaT jer ako se pripravim o n a ~ p ruan je, nikada ne proputa d av a tln in lT elnsrm nogo naina, a da ne shvaamo2. T o znai doi do vatre, a da se, m akar ona bila velika, slabo moete ogrijati, ako se okrenete i skrivate ruke, prem da daje vie topline, nego kada biste bile negdje gdje nem a vatre. Meutim, sasvim je druga stvar ako elimo doi k Njem u, je r ako je dua pripravna - hou rei, da bude eljna osloboditi se hladnoe - te ga tamo zadri na trenutak, tijekom m nogih sati sauva toplinu. 2 . Shvatite., dakle, sestre, ako se u poetku ne bu d ete osjeale dobro (to se moe zbiti, je r e neastivi u vas izazivati stezanje srca i tjeskobu, je r pozna veliku tetu koja m u odavde dolazi), da e vam davati na znanje da nalazite vie pobonosti u drugini stvarima, a ovdje niinieT Ne proputajte to; ovdje e iskuati G ospodin .k o liko Ga ljubiteTSjetite se da im a malo dua koieeT?apIaiIt:i i slijedid u tegobama. J V ^ p ;r B Q jp s u r p o ra d i Nfega^ jeFce~vahi NjegovoVelianstvo to plaHHTXsfeHFe^ 'se', isto tako, koliKoce bitiom h osoba koje ne samo to nee htjeti biti s Njime, nego e Ga grubo odbacivati od sebe. Neto, dakle, m oram o pretrpjeti zato da vidi da Ga elimo vidjeti. A budui da podnosi i podnijet e sve to zato da nae samo jed n u duu koja e Ga prim iti i zadrati u sebi s ljubavlju, neka to bude vaa dua; je r ne bude li nijedne, s pravom ne bi pristao Vjeni Otac da ostane s nam a. A takav je prijatelj prijatelja i takav gospodar slugu, budui da vidi volju svoga dobroga Sina, da Ga ne eli om etati u tako divnom djelu, kojim tako dostojno iskazuje ljubav kojom ljubi svoga O ca3.
1 O vaj u m e ta k n e d o s ta je u rcclakciji iz V allaclolia. D o d a la g a j e S v etica v la stito m r u k o m u to le s k o m r u k o p is u . riTiy L uis d c L eon jc o v ak o u r e d io re c n ic u : nikada ne proputa dava li n a p u n o naina, koje n e shvaamo (str. 2 1 1 ). U p rv o j rcclakciji j c s lijed ilo : potraivi tako divno iznaae da. pokae koliko nas ljubi i da n a m pom ogne da. prebrodimo nase tegobe.

3. Dakle, Oe sveti koji jeste na nebesim a, budui da to hoete i prihvaate, i jasno je da se niste mogli usprotiviti niem u to je za nas dobro, m ora biti netko kako sam rekla na poetku'1- tko e zagovarati Vaega Sina, je r se O n nikada nije zauzeo za Sebe. Budimo mi te, sestre, prem da je to neskrom no, budui da smo takve kakve jesm o. Ali, uzdajui se u to to nam nalae G ospodin da molimo, i stigavi do ove poslunosti, u ime dobroga Isusa m olim o Njegovo Velianstvo, budui da Mu nije preostalo nita to ne bi bio uinio, ukazavi grenim a tako veliko m ilosre kao to je ovo, da se udobrosvi Njegovo m ilosre i da se udostoji iznai lijek da ne bude toliko zlostavljan. A budui d a je Va sveti Sin dao tako dobro sredstvo da Ga u rtvi m oemo prinositi puno puta, neka tako dragocjen d a r zavrijedi da se n e iri tako veliko zlo i nepotivanja, to se vre na mjestima gdje se nalazio ovaj Presveti Sakram ent, m eu ovim luterancim a, gdje su poruene crkve, izgubljeni toliki sveenici, oduzeti sakram enti. 4. Pa to je to, moj G ospodine i moj Boe! Ili unitite svijet ili iznaite lijeka protiv tako velikih zala, je r nem a srca koje bi to podnijelo, ak ni nae koji sm o tako nitavni. Molim Vas, Vjeni Oe., da Vi to vie ne podnosite; zaustavite tu vatru G ospodine, je r moete, ako hoete. Sjetite se d a je jo na svijetu Va Sin; zbog Njegove pokornosti neka prestanu tako rune, tako odvratne i tako prljave stvari. Po Svojoj ljepoti i istoi ne zasluuje biti u kui gdje im a slinih stvari. N em ojte to uiniti zbog nas, Gospodine, je r to ne zavrjeujemo; uinite to zbog Vaega Sina. A moliti Vas da ne bude s nam a, ne usuujem o se to od Vas traiti. Sto bi bilo od nas? J e r ako Vas neto umilostivi, onda je to to ovdje im am o takav zalog. Nekakav lijek, dakle, m ora postojati, G ospodine moj, i neka ga prui Vae Velianstvo. 5. O moj Boe! Kada bih Vas m ogla m nogo salijetati i m nogo Vam sluiti, zato da Vas m ogu moliti tako veliku milost u naknadu za moje sluenje, budui da nikada ne ostavljate bez naknade! Ali nisam to uinila, Gospodine; dapae, m oda sam ja ta koja Vas je ojadila, pa zbog mojih grijeha dolaze tolika zla. Pa to m ije initi. Stvoritelju moj, nego prikazati Vam ovaj presveti Kruh, p rem d a ste nam Ga dali da Vam Ga ponovno dam o, i da Vas molim da mi po zaslugama Vaega Sina udijelite tu milost, je r ju je na toliko strana zasluio? Dajte, G ospodine, dajte da se ve je d n o m smiri ovo more! N eka ne plovi uvijek po takvoj oluji ova laa Crkve, i spasite nas, Gospodine, je r ginem o6.

A ludira na zaziv iz 3. pogl., br. 8 -1 0 . - S ljed ei reenica (jer se On nikadu nije zauzeo za. Sebe) bila jc p re c rta n a u au to grafu , p o svoj prilici o d nekoga cenzora. U prvoj redakciji bijae napisala jo izraenije: jer, ini se da Ga ponovno hoe otjerati s ovoga svijeta, nakon to su M u oduzeti hramovi, izgubljeni toliki sveenici, oskvrnute tolike crkve, ak i meu kranima, da kadikad idu jo i dalje u namjeri da Ga vrijeaju umjesto da M u se klanjaju. Aluzija na Mt 8 ,2 5-2 6 .

Koje govori o ovim rijeima Oenaa: Dimitte nobis debita nostra. 1. Videi, dakle, na dobri Uitelj da n a n ije s ovim nebeskim jelom sve Iako, ako nije naom krivnjom, i da m oem o ispunjavati jako dobro ono to smo rekli Ocu da se ispunja na nam a Njegova volja, sada Mu kae da nam oprosti nae dugove, budui da i mi opratam o. Tako, nastavljajui u molitvi koju nas ui, govori ove rijei: I otpusti nam, Gospodine, duge nae, kako ih mi otputamo dunicima naima'. 2. Gledajmo, sestre, da ne kae kako emo opratati zato da shvatimo da onaj koji moli tako veliki dar, kao to je prethodmTTEKojFpredao svoju volju Bojoj volji. da ovo ve m ora biti uinjeno, pa kae: kako ih mi opratamo. Prem a tom e, onaj tko uistinu b u d e re k a o G ospodinu ove rijei: fiat voluntas tua, sve je to m orao n rin jfj_,

EarenisvoionTogiukSmT
T u vidite kako li su se sveci radovali uvred am a i proganjanjim a, zato to su imali to prikazati Gospodinu, kadaTu G alnoIflirSK nTe uiniti takva jadnica kakva sam jaTFoja je~tako m a lo treb a la oprastatITa toliko joj treba oprostiti? O toj stvari, sestre, fclobro razmislimo, je r tako velika stvar, i tako vana, kao to je to da nam na G ospodin oprosti nae grijehe, koji su zavrijedih vjeni oganj, da n am"e~oj5rosirza~r3fe7Sxlnuj t ^ ^ to T to ^ ra ta m o 7 ^T o31ogaT adatako~ inalo m ogu pruiti da ete rm7~Gospodme, bez naplate~oprostitr. Ovdje lijepo pristaje Vae milosre. Blagoslovljeni budite Vi koji m e tako ja d n u podnosite, je r u tim e to Va Sin kae u im e svih, budui da sam takva i bez ikakva imutka, biti oprotena toga.

Mi 6 ,1 2 . U p rv o j rc d a k c iji ovaj j c o d lo m a k b io o p irn iji i o so b n iji: ... da nam se oprosti za talco jadnu stvar kao to je to da mi opratamo stvari koje nisu ni uvrede niti ita. Jer, to se moe rei i kakva se uvreda moe nanijeti nekoj kakva sam ja , koja zavrijedi da me neastivi stalno mue, time to loe postupaju sa mnom na ovome svijetu ? Je r to je i pravo. Konano, Gospodine moj, zbog toga Vam i nemam to dati, pa da Vas molim da mi. oprostite moje dugove. Nelia m i oprosti Va Sin, je r m i nitko nije nanio nepravdu, pa tako nisam imala to oprostiti zbog Vas, ako ne primate moju elju, Gospodine. Jer meni se ini da bih ja bilo to oprostila zato da mi Vi oprostite, ili zato da ispunim Vau volju, bez uvjeta. Meutim, ne znam to bih uinila na djelu, kada. bi me okrivili bez krivnje. Jer sada se osjeam toliko krivom pred Vaim oima, a da su svi zanijemili, premda oni koji ne znaju kakva sam, kao to to Vi znate, misle da me vrijeaju. - Iz o s ta v lja n je o v o g a lije p o g a o d lo m k a u d r u g o j rc d a k c iji u s lije d ilo j e n a p o s tu p a k j e d n o g a o d c e n z o ra , koji g a j e cije lo g a p r e c r ia o u e s k o rija ls k o m r u k o p is u i p rib ilje io n a ru b u : N isu p r a v e u v re d e i n e p r a v d e s a m o o n e ko je n a m sc n a n o s e , m a k a r i n ajv ei g re n ic i m i b ili; ali tr e b a ih o p r o s titi z a to d a O n n a m a o p ro s ti. - Is ta j e s u d b in a za p a la ovaj o d lo m a k i u d r u g o j red ak c iji. J e d a n j e c e n z o r p re c r ta o o d O toj stvari d o o p ro te n a toga (br. 3).

3. No, G ospodine moj, im a li jo nekih osoba koje mi prave drutvo i koje nisu to shvatile? Ako ih ima, u Vae ime ih molim da se na to podsjete i da se n e obziru n a nekakve stvarice koje se naziva uvredam a, je r ini se da gradim o kue od slamica, kaoT]eca, s ovrnipitanjem asti. Ah, Boze mili, kada bismo barem shvatile, sestre, to je ast i to znai izgubiti ast! Sada ne govorim o nam a, je r bi bilo veliko zlo kada to ve ne bism o bile shvatile, nego o sebi iz onoga vrem ena, kada sam se diila au, a da nisam znala to je ; povodila sam se za d ru g im a1 . Alt, zbog kakvih sam se stvari vrijeala, a kojih se sada stidim! A nisam, ipak, bila ocfonih koje su na to m n o g o p o lig ale. No, n is a m m a n la ^ a ^ n o liajbitnije, jer n isam gledala. niti m arila j a ast koja sadri neluTkorist, T tT jeljn^oia koristi dui. A kako lije lijepo rekao onaj tko ree da ast i korist ne m ogu biti skupa, p rem d a ne znam da lije to rekao u svezi s ovim. A to je u doslovnom smislu, je r korist due i to to svijet naziva ast nikada ne m oe stajati skupa. N evjerojatno je kako je svijet naopake. Blagoslovljen bio G ospodin koji nas je izvukao iz njega'1 . 4. iile a jte ipak, sestre, da neastivi nije zaboravio na nas; i on izmilja svoje.asti u sam ostanim ajjiostavlja svoje zakone g olojima se p en je i sputa ujiosUaan.-.. . ^MBTaTkacTn<53^ u svijetu. Ueni se m oraju baviti svojim znanostim a - to ja ne z n a m " -Je ro ri^ ^ q JtjF 3 o sa o d o toga da predaje teologiju ne treba se spustiti na to da predaje filozofiju, to je takoer pitanje asti, koje je u tom e d a se treba penjati, a ne sputati. A ak i kada bi to nalagala poslunost, sm atrao bi to uvredom , i naao bi se netko tko bi stao na njegovu stranu; zatim neastivi otkriva razloge kako ak i po Bojem zakonu ima pravo. M eu nam a pak, ona koja je bila priorica, m ora postati nesposobna za neku niu slubu; uvaavanje one koja je starija, je r na to ne zaboravljamo, a kadikad nam se ak uini da smo u tom e zaslune, zato to tako nalae Red. 5. T o je za smijanje, ili za plakanje, to je ve razlonije. Da, je r Red ne nalae a nem am o poniznosti; nalae d a bude reda. M eutim, ja se ne m oram toliko drati reda to se tie m oga potivanja, pa da bih toliko pazila na ovo pitanje reda, kao na ostale njegove stvari, koje emo m oda vriti nesavreno. N eka se ne sastoji sva naa. savrenost u potivanju toga; druge e na to paziti umjesto m ene, ako ja to zanem arim . Radi se o tom e da - budui a smo sklone uspinjanju, p rem d a se tako neem o uspeti na nebo - ne smije biti sputanja. O, G ospodine, Gospodine! Jeste li Vi na uzor i uitelj? Da, posve sigurno. T a u em u je , tovatelju na, bila Vaa ast? Jeste lije m oda izgubili zato to ste bili ponieni do smrti? Ne, G ospodine, nego ste je stekli za sve. 6. Ali, za ljubav Boju, sestre! T a izgubile smo put, je r je pogrean od samoga poetka5; i dao Bog da se ne izgubi koja dua zato to dri do tih crnih n atru h a asti,
A Prema onome to sam sluala, s lije d ilo jc u p rv o j rc d a k c iji, p o ja n ja v a ju i re c n ic u . 1 U pi'voj rc d a k c iji j e slijed io : Neka dade Njegovo Velianstvo da bude uvijek izvan ove kue kao to je sada; jer, Bog nas oslobodio samostana gdje ima astoljublja! Nikada sc u njima puno ne asti Bog. Boe mili, kakve li velike besmislice! - da. redovnici svoju ast ulau u neke stvarice nad kojima seja zgraaml
U lo lc d s k o m j e r u k o p is u S v etica d o d a la n a ru b u : j e r emo izgubiti pu t ako poemo ovuda, kuda sada blagoslovljen budi Bog! - ne idete, niti neka se tuda ne krene u ovoj kui, je r bi to znailo unititi ga, zato to se ona koja je bila priorica kasnije najvie poniava; meutim, u mnogim se samostanima, to toliko provodi da, se bojim da nas neastivi tu stavi na kunja, to smatravi tako opasnim da dao Bog da se ne izgubi koja dua zato to se dri tih crnih natruha asti.

ne shvaajui u emu je ast. A kasnije emo pomisliti da smo uinili mnogo, ako oprostim o neku o ovih stvarica, koja nije bila ni uvreda, ni nepravda, niti ita, pa emo, kao onaj koji je uinio neto, doi da nam oprosti Gospodin, je r smo oprostili. Dajte nam , moj Boe, da shvatimo da se ne poznajem o i da smo dole praznih ruku, te nam oprostite Vi, po Vaem m ilosru0. J e r uistinu, G ospodine, ne vidim nita (budui da su sve te stvari prolazne, a kazna je trajna), to bi zavrijedilo da stupim o p red Vas, zato da nam udijelite tako veliku milost, ako ne po O nom e koji Vas to moli. 7. Ali, koliko li m ora cijeniti Gospodin to to se m eusobno ljubimo! J e r dobri Isus bi Mu m ogao podastrijeti drugo i rei: oprostite nam , G ospodine, je r m nogo inimo p okora ili pak zato to m nogo molimo i postimo i ostavili smo sve poradi Vas i ljubimo Vas iznad svega. A nije rekao jer bismo izgubili ivot poradi Vas7 i kako kaem - druge stvari koje bi mogao rei, ve samo jer opratam o. Moda, budui da nas poznaje kao tolike prijatelje ove crne asti, izrie to kao neto to je od nas najtee postii i fiajdrae Njegovu O cu8, i to nudi s nae strane. 8. Uinci koje ostavlja dobar duh. Eto, sestre, dobro pazite da kae: kako opratamo, kaojnetoj t o je ve uinjeno - kako sam rekla9.1_dobro p rip a zite na to, jer ako Bog kojoj dui udijeli milost u m olitvi savrene kon templacije, o kojoj sam govorila10, a ona ne izae posve odluna iz to g al, ako joj se to prui, ne oprosti djelom bilo kakvu uvredu, koliko god teka bila, a ne ove sitnice koje nazivaju uvredam a, Inekale ne ilzdaje puno u svoju vio S m r \ jer do d u e koju G ospodin dovede~ir~5eErTi~~taKo uzvieno! molitvi ne slizu^, niti jo j je vie stalo do toga daj i j e ^ p o tivana ili nijeT Nisam dobro rekla; stalo joj jfe, ier ioiTezFjJa<?a~ai t negoli sram oenje, i to to se vie raduje odm o iru a isg oli n ap o rim a.'\ |e rT 5 E Iijq jje uistinu G ospodin ovdje dao Svoje k r a lj evs tvo. vie ga ne eli na ovome svijetu_;j*_zato da bi to uzvisemje KraJjevala, shvaa d a je ovo pravi p u t i ve je iz iskustva uvidjdavelikirdoB ~ dot]ee71Floli1c7d ua napregjjjF Iiriie to trp i poradi BogaT leriN jegovo'Veiicanstvo rijetko~udjeIjiije tako velike darove, osim osobama koje 5u dragovoljno prole krQZ_innQgoteg>5a~^Joradi iNjega. je r. Eako sam rekla'n a dmgoirTmjesTuTrTrvoj knjizi13, veliki su napori kontem plativaca, pa ih G ospodin trai m eu prokuanim a.
I im a pravo, je r uvijek postoji uvredo, i uvrijeen, - stajalo jc jo u prvoj rcakciji. N aprotiv, u a utografu clrugc rcdakcijc (Valladolid) cijelu j e ovu reenicu (jer u istinu... to moli) p re c rta o cenzor. 7 Aluzija na Mt 26,35. s [sto je tako i ovaj u m etak (i n ajd rae N jegovom Ocu) bio precrtao u a u to g rafu jedan od cenzora. U m etak nije postojao u prvoj redakciji i nije uvrten u ostale p rijepise koje je Svetica p reg led ala (Tolcdo, Saiam anca, M adrid). 9 U br. 2. - Na ru b u ovoga o d lo m k a n ap isala je Svetica: uinci koje ostavlja dobar duh. Istu je pribiljebu opet napisala na ru b u ru k o p isa iz Salam anke. Podudara sc s ep ig rafo m o dgovarajuega naslova prve rcdakcije koji je zapoinjao u p rav o na poetku ovoga br. 8 i glasio: u kojem govori o uincim a koje ostavlja molitva kada j e savrena. - U a u to g rafu iz Escoriala (prva redakcija) jedan od cenzora jc napisao velikim p o tezim a o d vrha d o d n a d e sn o g a ruba: Ah, velikog li znaka! - M oda je zahvaljujui toj pribiljebi uslijedilo p roirivanje ovoga o d lom ka u d ru g o j rcakciji (br. 9 -]3 ). 10 U 25. pogl. i dalje. 1 1 U m etak o tisnut kurzivnim slovim a d o d a o je fray Luis d e I.con (str. 219) d a u p o tp u n i sm isao. Stajao je ve u ruk o p isu iz T o lc a , koji j e revidirala Svetica.
12 N e stiu: uvrede.

, J Ovoj tem i je posvetila 18. pogl.

9. Prem a tom e shvatite, sestre, budui da su oni spoznali to je sve, d a se na onom e to je prolazno ne zadravaju mnogo. Ako u prvom hipu zaboli neka nepravda ili nevolja, jo se to dobro nije ni osjetilo, priskae s druge strane razum koji, ini se, podie zastavu za sebe i gotovo odstranjuje onu bol, s uitkom koji mu prua to vidi da m u je G ospodin dao u ruke stvar, kojom e za je d a n dan moi stei pred Njegovim Velianstvom vie milosti i trajnih naklonosti, negoli bi m oda m ogao stei za deset godina po nedaam a, koje bi htio uzeti sam od sebe. T o je vrlo esto, kako se m eni ini, je r sam se druila s m nogo kontem plativaca i znam sigurno da biva tako. Je r, k ao j t o drugi cijene zlato i nakit, oni cijene nedae i ele ih, zato iri_gii shvatili da e ih one obogatltE 10. ^ O d ovih je osoba jako daleko vlastito potivanje u bilo emu^ d rago irnje_ to u v i a ju svoje grijehe i to lh g o v o r e kada vide da ih potuju. T o se U o g a a l s n jih o v i m ^ znajiTda-! ! ^ ^ koje nem a kraja time nee stei nita. Kada bi im bilo drago da su iz dobra roda, bilo bi to onda, kada bi bilo potrebno da vie slue Bogu; a kada ne, teko im je to ih sm atraju vrednijim a nego to jesu, pa bez ikakve m uke to prikrivaju, ak i s uitkom. Radi se o tom e da to m ora biti netko kom e Bog iskazuje milost da ima tu poniznost i veliku ljubav prem a Bogu, je r u onom e to znai sluiti Mu vie toliko se ve zaboravilo sebe, da se ak i ne moe vjerovati da su drugi osjetljivi na neke stvari ili d a to sm atraju uvredom . 11. Ovi uinci, koje sam navela na kraju, spadaju na osobe koje su ve u veoj m jeri stigle do savrenosti i kojima vrlo esto G ospodin udjeljuje milosti d a ih dovodi k Sebi putem savrene kontem placije. Ali ono prvo. a to znai biti p rip ravan p o d n ositi uvrede i trpjeti ih, m akar to bilo p r imajui bol, hou rei da za vrlo kratko toposjeduiF onajT k^U ve im a od G ospodina milost d a posjeduje m olitvu, sve^dok. ' Im g n e do sjedinjeniaTXako~pak nem a tih u^inakaJ-ja^ilazijaip ojaan u n jim ajz 'Iw eT nM lverneka bude uvjeren da to nqe bila Boja milost, ve neka obm ana ili dar ja&Sstjv o p fz a to ^ 12. Moe biti da u poetku, dok G ospoinj i djeljuje ove milosti, dua n e b u d e odm ah tako ojaana; alT tvrdim . ako, ih nastavi u9jeIjjrva5rHira~E:i t ^ vrijem e 'steEne ~jaKost; m akar^fene bude imala u drugim krepostim a, u h o f e ~ ]irn F rn o g u T ^ doe tako blizu samome Milosru,_gje is?pnSnaje_kakva je i kako m n o g ^ o ^ e l > ^ ^ zajm Topraltila^a^svom jakoeom i da se n e bi pomirlTa s tim e da bude jako dobra s onim tko ju je uvrijedio: J er~pre s o b a n rtm ir a r T m^ je udijeljena,. u em u je vidjela znakove v e llg n iu b^^^ se om oguujej-i e m u J^ JM jT lm ^ 13. Ponovno kaem da poznajem m nogo osoba kojima j e Gospodin ukazao milost da ih uzdigne do vrhunaravnih stvari, dajui im ovu milost ili kontem placiju kojoj je govoreno, i prem da vidim da imaju drugih m ana i nesavrenosti, s ovom nisam vidjela nijedne i ne vjerujem da e je biti, ako su milosti od Boga - kako sam reklaH. O naj tko bude prim io vee, neka pogleda kod sebe kako rastu ovi uinci; a ako kod sebe ne bude vidio nikakvoga, neka se jak o poboji i neka ne vjeruje da su to darovi od Boga - kako sam rekla - je r uvijek obogauje duu kam o doe. T o je sigurno, je r sve da milost i d ar brzo m inu, polako se spoznaju dobiti koje ostaju dui. A kako dobri Isus ovo dobro zna, odluno kae Svome Svetom Ocu da opratamo naim dunicima.

Govori o uzvienosti ove molitve Oenaa i kako emo na mnogo naina nai utjehu u njoj. 1. Stvarno treba hvaliti G ospodina koliko je dotjerana u savrenosti ova evan eoska molitva, tako divno sastavljena od tako dobroga Uitelja da je moemo, keri, svaka posebice preuzeti p rem a vlastitoj nakani. Zapanjuje m e kadaj i d i m kako je n tako malo rijei sadrana sva kontem placija i'savrenost da se ini kako nahrfritel35tre15n^ knjiga, nego uiti iz ove, fer dovd e nas je G ospodin nauio sav nain m oljenja i dnhoke k o n te m p la cileT I^ I^ etak a d o m isaone molitve, do m olitve sm irenosti-Lsiedinjenja da bi se, kada b ih ja to bila sposobna iskazati, m ogla sastaviti velika knjiga o molitvi na tako istinitom tem elju1. Sada nam ve poinje G ospodin omoguavati da shvatimo uinke koje ostavlja, kada su milosti Njegove, kao to ste vidjele. 2. J a sam razmiljala o tom e kako2 se Njegovo Velianstvo nije bolje izjasnilo o tako uzvienim i nejasnim stvarima, pa da svi to shvatimo. Uinilo mi se (kako je ova molitva trebala biti sveopa za sve) d a je to zato da bi svatko posebno m ogao moliti po svojoj nakani i da bi se utjeio, smatrajui da joj dajem o dobar smisao, da ju je ostavio tako nejasnom zato da kontemplativci, koji vie ne ele nita zemaljskoga, i osobe koje su se uvelike predale Bogu, m ole s neba milosti koje se po velikoj dobroti Bojoj m ogu dati na zemlji. A oni pak koji jo uvijek ive na njoj, i dobro je d a ive u skladu sa svojim poloajem, takoer neka m ole za kruh, je r se m oraju uzdravati, te uzdravati svoje kue, a to je pravo i sveto, a tako i za sve ostale stvari, p rem a njihovim potrebam a. 3. No, shvatite d a su ove dvije stvari za sve, a to su dati Mu nau volju i opratati. Istina je da u tom e postoje razlike - kako je reeno1 . Savreni e dati svoju volju kao savreni i opratat e onom savrenou koja je spom enuta; mi emo, sestre, uiniti ono to budem o mogle, je r G ospodin sve p rim a4 . Jer, ini se d a j e to jedan nain
1 U p rv o j re d a k c iji se n a o v e z u je n a k n jig u M oj ivot: da bi se - kada o njoj ne bi bilo pisano na drugom

mjestu, a i za to da ne duljim, je r e biti muno - sastavila velika knjiga o molitvi... Kako, u sm islu : za lo se n ije iz jasn ilo ...
' R ek la j e (o u br. 2. 4 N a m je s tu o v o g a o d lo m k a i p r e t h o d n o g a b ro ja b ijae n a p is a la u p rv o j rc d a k c iji: Blagoslovljeno neka

bude Njegovo ime za vijeke vjekova, amen! I po Njemu molim ja Vjenoga Oca da oprosti moje dugove i velike grijehe (jer ja nisam imala kome oprostiti, niti Sto, a svakoga dana imam to da mi oprosti) i da mi dade milost da

dogovora koji za nas O n sklapa sa Svojim Vjenim Ocem, kao da se kae: uinite Vi to, Gospodine, a m oja braa e uiniti ono drugo. I posve je sigurno da nee zakazati s Njegove strane. Ah, ah, ta tako je dobar i plaa vrlo velikoduno. 4. T ako m oem o izgovoriti jedanput ovu molitvu, je r im vidi da kod nas nem a dvolinosti, veclTa ernolM praviti ono to kaem o, u init e nas bogatima. VoTTda EudemcTOTiTme istiniti; ako postupam o je n o stav M i otvoreno, da ne kaem o ^ednoT lpreutim o drugo;~Tiviielc^jE5SgigoSrt-trauno! " Bu3ucf~da je ~nas~obr! Uitelj to znao, te da e oni koji zaista dou do savrenosti m oljenjem ostati na tako visokom stupnju uz milosti koje e im iskazati Otac, i vidio da se ne boje, niti trebaju oni koji su ve savreni ili pak su na p utu da budu takvi, je r, kako se kae, dre svijet pod nogam a, iji je G ospodar zadovoljan (kako po uincim a koje utiskuje u njihove due m ogu gajiti vrlo veliku n adu d a O n to jest), opijeni onim darovim a ne bi htjeli ni pomisliti d a postoji drugi svijet, niti da im aju protivnika. 5. O M udrosti Vjena! O dobri Vladaru!_A_kako j e velika stvar, keri, m udar uitelj, pozoran, koji upozorava na opasnost. T o je sve dobro koje duhovna~Tua imozg~ovdje poeTjetiTler to je velika sigurnost. N eB lR m ogla p rea]em ti rijeim a V anost toga. 1 akTGospodm, videi d a je bilo po trebno probuditi ih i podsjetiti da imaju neprijatelje, te koliko je opasnije kod njih to to su neoprezni i da trebaju m nogo vie pom oi od Vjenoga Oca, je r e pasti s vee visine, p a da ne budu, i ne prim jeujui prevareni, moli ove molbe, toliko po treb n e svima dok ivimo u ovom progonstvu. 1 ne uvedi nas, Gospodine, u napast, nego nas izbavi od zla.

jednoga, dana imadnem neto priloiti da to molim. - A budua da nas je dobri Isus nauio nain tako uzviene molitve, te molio za nas da budemo aneli u ovom izgnanstvu (ako se svim naim, snagama trudimo da uz rijei budu i djela) zato da u neemu izgledamo djeca takvoga Oca i Braa takvoga Brata, znajui Njegovo Velianstvo da inei ~ kako kaem - ono to govorimo Gospodin nee propustiti da ispuni ono to Ga molimo i d.onijeti nam svoje kraljevstvo, te pomoi nam u vrhunaravnim stvarima - a. to su molitva smirenosti i savrena kontemplacija, tc sve ostale milosti koje Gospodin udjeljuje; je r malenkost je sve ono to moemo pribaviti i stei s nae strane; no, bude li ono to moemo, posve jc sigurno da e nam pomoi Gospodin, je r to za nas violi Njegov Sin... Iz o s la v lja n je o v o g a d u g o g a p a r a g r a f a u d ru g o j re d a k c iji ir e b a p r ip is a li is to m e c e n z o ru koji j e i n t e r v e n ira o u ?>6. p o g l., br. 2. O v aj p u t je p r e c r ta n o n e k o lik o S v e ti in ih r e d a k a ( ru k o p is iz E sco riafa) i p rib ilje io n a r u b u : n e p ra v d e su i u v re d e o n e koje o v jek n a n e s e d r u g o m e , m a k a r z a v rije d io tisu u p aklova.

Koje govori o tome koliko nam je potrebno moliti Vjenoga Oca da nam dade ono to traimo ovim rijeima: Et ne nos inducas in tentationem, sed libera nos a malo, i objanjava neke napasti. - Vrijedno je p a n je1. 1. O velikim stvarima, sestre, m oram o ovdje razmisliti i shvatiti ih, je ;' to molimo. Gledajte, sestre, da drim sasvim sigurnim da oni koji stidnu do savrenosti ne niole_Gospodina da ih oslobodfod naporaTm napasti, ni proganjanja, ni borbi. J e r ^ to je d rugT jako- siguran i velik dola~ da su od d uha G ospodnjelpTi r mje obm a n a ,lk o n te m jjlloTarT druge m ilosti'koie ini Njegovo Velianstvo d ad e; je r kako sam m alo prije rekla2 - dapae, ele ih, trae ih i ljube ih. Poput vojnika su, koji su to zadovoljniji to se vie ratuje, zato to se nadaju da e lzTSoritl veu dobit: a k o j ^ a n em a .jz a ^ u u ju za svoju p lau, ali vide da se ne m ogu osobito obogatiti. 2. Vjerujte, sestre, da Ki~istovLjrojnkir-aJXi-sru3ni koji su stekli kontem placiju i obavljaju molitvu, ne vide asa da se potuku. N ikada se posebno ne boje otvorenih fiepri]atelja; ve ih p oznaju i znaju da, uza sn aguoju njim aulijeva G ospodin, o n i nentafu snageTTHauvijek izlaze kao pobjednici lsv e likom dobiti; nikada ne uzmiu ^ p re d n jim a. O fu k o n h se boje, i pravo je da se boje i da uvijek m ole G ospodlnaU a ih oslobodi OtCSjlEi..n ep rijatelji su.Jerlm aJidaTica. neastivi su koji se pretvaraju u anela svjetla3; dolaze pjcarueni; dok dusfn~e nanesu veliku tetu, ne odaju se. nego "narh piju krv i unitavaju kreposti, p a u padnem o u tu istu napast, i to ne p rim jearjemoTTih. sestre, m olim o i prosim o m nogo p u ta u O enau da nas izbavi G ospodin Jd a l!e a c ip u g n ~ a padnem o u napast, da ria^TB^srivare. da se razotkrije otrov, da_ p am ne kriju svierlo i istinu. Ah, s kolikonas razloga ui naclobrflJateljToTTroliti, ito m o li za nas! 3. Gledajte, keri, da na m nogo naina nanose tetu, pa nem ojte misliti d a se radi samo o tom e da nas naw diT na ponusaqH aT uod Boe^nTziciTjadovolistva koja n a rn se m ogu priviati, jer mi se inLdaje-tcu.na stanovit nain, najm anja tetaHRofrf oni m oguliam jetr: DapaeTm oe se dogoditi da time ujDi2 ^ ii^ h o d _ j '^ m si& n j oiTOmslau, p rovedu vie sati u molitvi. A.hudui c|a ne zngju da ie od neastivoga i da se sm atram nedostojnim a onih darova, nee prestati zahvaljivati Bogu, osjeat
1 Et no nosynducasyn tentacionen, sed libera nos a malo, napisala je Svetica. Vidjeti 36, p o g l, br. 8-10. Aluzija n a 2 K or 11,14.

e se obveznijima sluiti Mu, tru dit e se da se priprave, d a im jo vie milosti udijeli Gospod:!:. inis'ei da su iz N jegove.ruke'*. 4. Brinite se uvijek, sestre, za poniznost i uvidke^dajis f e d o s to jn e tih milosti, te se nem ojte brinuti z a jijitu m iT re talo,~di^Tirrirrieastivi tim e gubi m nogo i a ; nastqJeEf^^TcraaTse izgube, a G ospodin, i zla to ga on nam jerava poiniti ~lvTaci nae dobro. J e r Njegovo Velianstvo g ledT n aliasiT n ak an u ; kojajFTTtom<r "da^M iTugodinKri sluimo, boravei s N jime u molitvi, je r G ospodin je vjeran. Dobro je biti n a oprezu, zato da ne u p ro pasti poniznost i zane neku tatinu. B udete li molile G ospodina d a vas oslobodi od toga, nem ojte se bojati, keri, da e Njegovo Velianstvo dopustiti da vas itko puno tetoi, osim Njega. 5. T am o gdje neastivi m oe nanijeti w liku <icU.i. a d a se ne prim ijeti, jest da jia s uvjeri kako im am o km posti kok.xusmamo, a to le kuga1 . Je r, inTse da sam o u

1 N a ru b u je je d a n o d c e n z o r a n a p isa o : T o je u e n je sv. A u g u stin a . A luzija n a Pavlov te k st, 1 K o r 10,13. b U m je s to br. 5, 0, 7, 8 i p o lo v ic e 9. p rv a rc a k c ija je g la sila: Jer, a da nismo svjesni, inei nam se da hodamo

sigurni, upadnemo u ja m u iz koje ne moemo izai, to nam, makar se ne radilo o smrtnom grijehu, koji bi nas svaki p u t odveo u pakao, iscrpi noge, tako da ne moemo ii po lom putu, o kojemu sam poela govoriti - na to ubavi zaboravila. Ta vidi kako li e hodati ovjek kojije upao u veliku rupu: tamo mu se skona ivot i puno e napraviti, ako je ne udubi prema dolje da ide u pakao; ali nikada ne napreduje. A budui da nije tako, ne koiisti n i sebi n i drugivia, dapae kodi; jer, budui da je rupa napravljena, mnogi koji idu po tovi putu, mogu pasti u nju. Ako pak izae i zaepi je, ne kodi ni sebi ni dmgima. No, ja vam kaem da je jako opasna ova. napast; o tome ja mnogo znam iz iskustva, pa u vam to moi rei, previda ne onako dobro kako bik htjela. Neastivi vam govori da ste siromane (i ima stanovito pravo, je r ste obeale siromatvo - ustima., razumije se), pa ak i drugim osobama koje posjeduju molitvu. Kaem ustima, je r je nemogue, kada bismo srcem shvatile ono to obeavamo i to obeale, da bi nas ovdje neastivi mogao drati dvadeset godina i cijeli na ivot u ovoj napasti; da, je r bismo vidjele da varamo svijet i same sebe. Prema tome, obeavi siromatvo, ili rekavi onaj tko misli d a je siromaan: Ja, ne elim nita; To imam je r ne mogu bez toga; Na koncu, moram ivjeti da sluim Bogu; On hoe da uzdravamo svoje t i j e l o N a tisue razliitih stvari koje ovdje pokazuje u liku anela (jer sve je ovo dobro), pa m u tako dokae da je ve siromaan, i da posjeduje ovu krepost, da je sve uinjeno. - A sada da to iskuamo; je r nee se to razaznati drugaije nego uvijek pazei na svoje postupke, a ako se pazi, brzo se razotkrije: ima previe prihoda za ono to treba (podrazu mijeva se potrebno, a ne da, ako moe proi s jednim slugom, ima tri). Povede li se s njime rasprava zbog neega od toga, ili pak mu siromani seljak ne plati, toliko ga to uznemiri i toliko vanosti tome pridaje, kao da bez toga ne bi mogao ivjeti. Rei e zato da ne izgubi zbog loeg naplaivanja i eto odmak isprike. - N e kaem ja da to ne ini, nego da se o tome brine ako bude dobro; a ako ne, isto tako. J er istinski siromah malo dri do tih stvari zato to, ako se iz nekih, razloga i brine za njih, nikada ga to ne uznemiruje zato to ne misli da e mu uzmanjkati. A i da m u uzvianjka, nije mu mnogo stalo; dri to sporednom stvari, a ne glavnom. Budui da ima uzvienije misli, na silu se bavi ovima. A redovnik ili redovnica (kada je ve provjereno da to jest, barem to mora biti) nema nita, je r kadikad i nema. No, ako ima nekoga tko e mu to dati, samo udom mu se uini da mu pretjee. Uvijek voli imati neto pohranjeno, a ako moe imati habit od finoga sukna, ne trai ga od loega; neku sitnu stvaricu kojuinogne zaloiti ili prodati, makar bile knjige, je r ako doe bolest, potrebna mu je vea panja nego obino. Jao mene grenice! to? To ste obeale ? N e brinite se za sebe i prepustite se Bogu, p a neka bude to bude; je r ako se opskrbljujete za budunost, bilo bi bolje da imate siguran prihod, a da se ne rastresate. M akar se to bude moglo initi bez grijeha, dobro je da uoavamo ove nesavrenosti, zato da vidimo da nam mnogo nedostaje, da bismo imali ovu- krepost, pa molimo za. n ju Boga i steknimo je; je r ako mislimo d a je imamo, neoprezni smo i zavaravamo se, a toje 'najgore. Tako nam se dogaa i kod poniznosti: ini navi se da. ne elimo asti, niti nam je ita stalo do iega. Doe prilika da vas se dim e u neku toku: odmah e se po onome to osjeate ili inite primijetiti da niste ponizne; je r ako vam togod naie na veu ast, to ne odbijate - ak ni siromasi o kojima smo govorili - za veu korist. I dao Bog da se oni za to ne brinu! A toliko im je ve na ustima: da ne ele nita i da ivi nimalo n i do ega nije stalo, budui da uistinu tako misle; je r ak ih i obiaj da to govore jo vie sili da to vjeruju.

rad o stima i zadovoljstvima prihvaam o i sm atram o se obveznima sluiti; ini nam se da tu dajem o i sluimo, te da je G ospodin obvezan piaati, pa tako m ajo-pom alo fianosi veliku tetu. J e r, sje d n e strane slabi poniznost, a s d ruge pak se ne trudim o da s t e J u i ^ o ] ^ r f c e ^ s t J t ^ u smo, kako"nam -< ( ini. v r 'tekli. ^ A koji je lijek, sestre? O naj koji se m eni ini najboljim je ono to nas ui na Uitelj: molitva i zaklinjanje Vjenoga Oca da .ne_dopusti da padn em o u n ap ast7. 6. H ou-aaro ipak navesti jo poneki, k ao ^ ak o-nam se u inijda nam uga je G ospodin ve dao, da shvatimo d a je to prim ljeno dobro i d a nam ga p o n ovno m oe iizfidJcakq^e_uistinu i dogaa m nogo puta, i,ne bez velike providnosti Boje. Zar nikada to kod sebe niste vidjele, sestre? Ja jesam , 'K a S ik a T n t^ u S n T a a ' a m se posve odrijeila od svega i, uistinu, kada doe kunja, jesam ; drugi put, pak, osjeam se tako navezana, i to na stvari, da bih se m oda dan ranije bila rugala tome, da se gotovo i ne prepoznajem . Poneki put mi se uini da sam vrlo srana, d a ni od ega to bi znailo sluiti Bogu ne bih uzm aknula; a kada se to iskua, ispada da to jesam za neke stvari. D oe opet dan da ni mrava nisam kad ra ubiti poradi Boga, nae li se u tom e kakva opreka. T ako m i se katkad uini d a mi uope ne hi bilo stalo do toga to bi netko mrm ljao ili govorio o m eni;_kada to iskuam, katkad je tako. tovie, p n a n ja m i zadovoljstvo. Dou pak dani, kada m e sam o jedna rije oneras p oloi, i niairadljeTiih otilalfovogasviieta zato to mi se ini da m e sve zam ara. A nije tako samo sa m nom , je r sam to vidjela kod m nogo osoba, boljih od m ene, i znam da se to dogaa. 7. Pa kad je tom e tako, koja e m oi za sebe rei da je kreposna ili da je bogata, budu_dLdajQ iaipreiu 9 ^ kada treba tu krepost, osjeti da je sirom ana njome? Ne, sestre, nego uvijek mislimo d a smo sirom ane i nem ojm o se zaduivati, a da nem am o ime iMatitlTTer bogajjtroliK ^nrdoi s druge strane, a ne znam o kada ce nas htjeti pustiti u tamnici nae bijede, ne dajui nam nita. A ako nam , zato to nas sm atraju dobrim a, iskazuju milost i ast - to je posuivanje koje spom injem ispast e izigrani i oni i mi. Istina je, sluimo li s poniznou, da nam n a kraju G ospodin pritjee u nevoljama. Ali ako ba zaista nem a ove kreposti, na svakom e nas koraku - kako se to kae - ostaviti Gospodin; a Njegova velika milost je u tom e da im ate poniznosti i da zaista shvatite da nem am o nita to nism o prim ile. 8. A sada pogledajte drugi naputak: n eastivi nam daje n a znanje da posjeduj e m o neku krepost, recim o strpljivost, jer smo odlune i pokazujem o stalnu p rip rav nost da.pimc43XiJcpimo poradi Boga, te nam se ini da bismo to p o dnijele, p a jm o v r to zadovoljne, a to zato to neastivipom ae a la k o jn islim o . Ta vas upozoravam a ne drjtejdo tihJ<i:egosti i nem ojm o ni pom iljati da ih imamo, osim jpo im en u ,' niti da nam ih je G ospodmldao, d ok nem am o dokaza, je r e se ogorTiiT rfa~elie~na^ sa m o jed n im je, koju vam kau na ao, strpljivost raspriti. Kada budete p u n o p u ta trpjele, hvalite Boga koji vas poinje pouavati u ovojjkreposti T^EruTresffa trpite, je r jo je jm a k jia Jio c e -d i^ H ^ e -tiS ja -p la U ^ T S lIu d L d a van), j e ck j_ eix k zf jZ siin ar kao u pohrani, kako je ve reeno8.

9. Donosi i gjfljgujiaeasi; a ta je da nam jjxinLda smo vrlo sirom ane n h o rm pa se naviknemo_gcsfflritijdajafLicIimo4ai&a4-6h-naHZiZr l ^


Aluzija na Mk 14,36 i 8,28, te Mi G, 13. Rekla j c to u br. 6 -7.

nije se jo ni ukazala prilika da nam se netctdadg .- m akar nadilazilo onojsto nam je~potreBno P vec j ejzgu b lieno svo simm a t^ d a h o m . M nogo pom ae, obiava li se govoriti kako se ini da ga se ima. Jako je dobro biti uvijek na oprezu, zato da se prim ijeti ta napast, kako u stvarima koje sam sponfenuTaTtok^^Tim iogo dFu^IETjCTX^aTJospocffii uistinu^ j j ade postojanu krepost izmeu ovih, ini se da ona i sve ostaleTIon^^al^obom rto i e \ r l o p o z n a ta ~ l^ ponovnQ -Jas-w ezoravafar-m ^k ar vam se uini da je

N astavlja s istim predmetom i daje naputke za nekoliko razliitih napasti, te navodi dva lijeka da se moe osloboditi od. -njih'. 1. T akoer se uvajte, keri, nekih poniznosti koje podm ee neastivi, vrlo n as uznem irujui zbog l^ inelnaih^ilieka^lgobiava vriti p ritisak n a m nogo naina, "sve dok ih ne udalji od priesti i pojedinane molitve (jer da to~nF zavrjeuju' podvaljuje im neastivi), a kada pristupe Presvetom Sakram entu p ro e im vrijem e, kada su trebale prim ati milosti u tome~3aTi su se dobro pripravile ili ne. T o see dotle da se dusi uini, zato to je takva, d a ju je Bog toliko zapustio da gotovo dovodi ~u su m n juR jegovo m ilo srd ^ 1Sve~st^pokuava, imToj se opasnim i neplodnim u emu sluSTkoSl^ bilo. Obuzima jeTakvo nepovjerenje da joj klonu ruke a uini bilo kakvo dobro, je r jo) se ini d a je ono to je dobro kod dragih, kod nje zlo. 2. Dobro pogledajte, keri, ovo to cu vam sada rei, je r e poneki p u t m oda to i biti poniznost i krepost, budete li se sm atrale nitavnima, drugi p u ta pak vrlo velika napast. Poznajem je zato to sam je prola. Poniznost ne uznem irava. niti uzbuuje, niti zbunjuje duu, koliko god velika bila; naprotiv, donos^mir. zadovolj'stTO~Tspoiwj r i a i^ o v Je k,~vid p rr3 a je riistavan jasno spoznaje da zavrjeuje biti u p aklu, p a s e oneraspoloi i uini m u se da su ga s pravom svi trebali prezreti, te se gotovo i ne usuuje traiti m ilosre, ako ie poniznost prava ova hol donosi sa sobom blagost i zadovoIjstvoTtako da i ne bismo htjele biti bez nje. Ne uznem iruje, niti stee duu; dapae, iri je i osposobljava da vieslui Bogu. O na d ruga bol sve zamuuje, sve 7hunjiije, svu, duu uznem iri; jako je teka. Mislim 3alieastivi hoe a pom isIP' mo kako posjedujem o poniznost T , kada bi to mogao, za uzvrat, hoe da izgubimo pouzdanje u Boga. [3.] Kada se budete tako osjeale, odvratite misao koliko god vie budete mogle od vae bijede i usm jerite ]e prem a Bojem m ilosru, te tom e koliko nas ljubi i koliko je pretrpio za nas. A a ^ j e j a a p a ^ a L n j j o j i e e t e moi_uiniti, je r varrTneecIopustiti smiriti misaoT niti je usm jeriti iemu, osim tom e da se jo vig muite; n m o g o li^ ^ da ie to napast2.

J e d a n o d c e n z o ra p rib iljc /.io jc iz n a d n aslo v a : 40. p o g la v lje j c ja k o v rije d n o p a n je , k ak o za o n e koji su n a p a s to v a n i la n im p o n iz n o s tim a , ta k o i za isp o v je d n ik e. P re p is iv a ti su o p a s k u u v rstili u te k st, a u n je m u ju jc z a d r a o i fray L uis d e L c o n (str. 2 3 5). U m je sto p r e t h o d n ih re e n ic a u p rv o j re d a k c iji je stajalo : uvajte se, keri, nekih poniznosti koje podmee neastivi uz veliku uznemirenost zbog prolih grijeha: da li zavrijedivi pristupiti Sakramentu'?, da li sam se dobro pripravila ?, pa nisam za ivljenje meu dobrima,. Takve stvari, ako dolaze sa smircnou, zadovoljstvom i uitkom, im ih donosi sa sobom vlastita spoznaja, treba cijeniti; ali ako to dolazi s nemirom, nespokojem i duevnom tjeskobom i ako se ne moe smiriti misao, vjerujte da, je napast i nemojte se smatrati poniznima, je r to ne dolazi otuda..

T ako biva kod neum jerenih pokora, zato da nas navede d a se sm atram o veim pokornicam a od drugih i da inite neto. Ako se krijete od ispovjednika ili od poglavarice, ili pak vam se kae da to ostavite, a vi to ne uinite, oita je napast. Nas toj tc posluati - makar vam to zada jo veu muku - je r u tome je najvea savrenost. 4. Podmee i drugu, vrlo opasnik a to je sigurnost, kaj a nam se ini d a se nikako ne bism o 3n:attle4iQ lim J33ifisim r^^ m oga svijeta, jer ve Sam]^ainai^Ham-da_sw_grolaznda^jiLsdLgQd<lJSQie stvari. Jako je loe ako "se n m pojavi u poecim a, jer se s ovom sigurnou posveTaK olIoncm io-upadne u prigode, te nas navede da posrnem o, a dao Bog da p o n o v n jja d ne bu de .tei. Jer, kada neastivi v i d n i F s F racfiMjlJu s n io i ir ^ ^ i koristitL-datajma, ulae sve svoje snage da se ne pridigne. r ~T5re m in !o m e r^ ^ dade vie^.zaomlisiavaj_ d o k azalju b av i, tako sigurne da biste se prestale bojati, da ponovno m oete 5. Nastojte m nogo razgovarati o ovim milostima i naklonostima s onim tko e vas prosvijetliti, ne taiei nita: pazite na to da na poetkiL jna kraju molitve, koliko god uzviena bude kontemplacija, zavrite s upoznavanjem samih sebe. A ako je od Boga, ~m aEaFtoTne h tjek in eT m ale ovoga upozorenja, uinit ete to i vie puta, je r donosi sa sobom poniznost i uvijek nas jo vie prosvijetli da shvatimo kako malo vrijedimo. N e elim se vie zadravati, je r ete nai m nogo knjiga s ovim upozorenjim a. O no to sam rekla jest zato to sam to prola i nala se na muci nekoliko puta. Sve togod se moe rei, ne m oe dati potp u n u sigurnost. 6. Prem a tome, Vjeni Oe, to nam je initi nego se utei Vama i moliti Vas da nas ovi nai protivnici ne uvedu u napast? -N e k a naiu bjelodane stvari, kojih emo se uz Vau pom o lake osloboditi; ali ove podvale, tko e ih prepoznati, Boe moj? Uvijek nam je potreb n o moliti od Vas pomo. Recite nam neto, Gospodine, da se upoznam o i zatitimo. T a znate da ih po ovom putu ne ide mnogo, a budu li m orali ii s toliko strahova, ii e ih m nogo m anje. 7. udna je stvar - kao da one koji ne idu putem molitve ne napastuje neastivi! - da se svi vie preneraze zbog jednoga koga neastivi prevari izm eu onih koji su doprli blie savrenosti, nego zbog stotinu tisua onih za koje vide da su prevareni i u oitim grijesima, je r ne treba ii vidjeti da li je dobar ili zao, zato to se na tisuu milja razabire d a je Sotona. Zapravo, im aju pravo; je r tako je malo onih koje neastivi prevari izm eu onih koji e moliti Oena, kako je reeno, to kao neto novo i neuobiajeno izaziva uenje. Jer, posve je svojstveno sm rtnicim a lako prijei p reko onoga to stalno vide i jak o se preneraziti zbog onoga to se dogaa vrlo rijetko ili gotovo nikada. I sami neastivi ih potiu da se preneraze, je r njim a to dobro dolazi, zato to ih izgube m nogo zbog je d n e due koja stigne do savrenosti'.

J U prvoj redakciji poglavlje jc ovako zavravalo: I kaem da je m preneraziti se, pa se ne ludim sto se prenerai/ju; jer, ako to nije izrazito njihovom krivnjom, idu sigurnije od crnih koji idu po drugom putu, poput onih koji su u gledalitu i gledaju bika od onih koji mu se nabadaju na rogove. O vu usporedbu sam ula i ini mi se d a je upravo tako. Nemojte se bojati, sestre, ii ovim putovima, je r u molitvi ihje puno, zato to jedni koriste jednome, a drugi dragome, kako sam rekla. Toje siguran put. Lake ete se osloboditi napasti, ako ste blizu Gospodinu, nego ako ste daleko. Molite Ga i prosite to, kao to inite toliko puta na dan u Oenau.

Govori kako emo, nastojei itvijek biti u ljubavi i strahu Bojem, prelaziti sigurno tolike napasti. 1. Dakle, dobri na Uitelju, dajte nam neki lijek d a bez puno zaskoka preivi m o u tako opasnom xalu. O naj koji m oem o imati, sestre, i koji nam je dalo Njegovo Velianstvo, je ljubav J strah; jer ljubav, e n as n atjerati da protegnem o korake; strah e nas n/ignaif da pazim o kam o em ostaS , zato da ne padnem o n a g utu t o g a j i i S ^ s ^ ^ ^ ^ J j i i d u r d a puUymTsvTT5jT ivimo, a s ovime posve sigurno neem o biti prevarene. 2. Rei ete mi, po emu ete vidjeti da im ate ove dvije tako velike kreposti? I im ate pravo, zato to sasvim sigurne i odreene stvari nem a, niti je moe biti; je r bude lije da posjedujem o ljubav, bit em o sigurne a smo u m ilosti1 . No, gledajte, sestre: im a nekih znakova koje, ini se, da i slijepi vide; nisu tajni; ak ako ih i ne budete htjele razumjeti, oni isputaju glasove koji prave veliku buku p a se, zato to nem a m nogo onih koji ih savreno posjeduju, jae istiu. Kao da se ne kae nita: ljubav i strah Boji! T o su dvije ja k e tvrave, odakle se navjeuje rat svijetu i neastivima. 3. O ni koji uistinu Boga ljube, sve to je dobro ljube, sve to je dobro hoe, sve to je dobro cijene, sve sto je dobro hvale, s dobrim a se uvijek sastaju, tite ih i brane; ljube samo ono to je dostojno da se ljubi. Mislite li d a je mogue da onaj tko doista uistinu ljubi Boga, ljubi tatine? Ne moe; niti bogatstva, niti stvari od ovoga svijeta, ni uitke, ni asti, niti se svaa, niti zavidi. Sve to zato, to ne eli nita doli ugoditi Ljubljenome. U m iru za tim da ih ljubi i tako ulau ivot u to d a shvate kako e Mu bolje ugoditi. Sakriti se?2 Ah, p a ljubav p rem a Bogu - ako je uistinu ljubav - to je nemogue! Ako ne, pogledajte svetoga Pavla, M agdalenu; za tri dana je je d a n od njih poeo shvaati d a je bolestan od ljubavi; to je bio sveti Pavao. A M agdalena od prvoga dana, i jo kako oigledno! J e r ovo pokazuje d a je ima vie i m anje, te se tako oituje kakva je snaga koju ima ljubav; ako je ima malo, oituje se malo, a ako je ima puno, puno. No, malo ili puno, im ima ljubavi prem a Bogu, uvijek se razaznaje.

N a rulju rukopisa d o d a o j e jed an o d cenzora zbog teolokog skrupula: to nije m ogue, osim p oseb n o m povlasticom. Nikako, d o d a o je n a ru b u onaj isti cen zo r koji je i u br. 2, zbog isloga skrupula, precrtavi daljnje reenice koje alu d iraju na sv. Pavla i M agdalenu, do... kako oigledno.

4. No, nem alo je onoga o emu sada vie raspravljam o, a to su podvale i obm ane koje neastivi podm ee kontem plativnim osobama. Uvijek je ljubav velika - ili pak oni nee biti kontem plativni - pa se i oituje jako i na m nogo naina. Velika je to vatra: ne moe ne davati veliki plam en. A ako toga nem a, neka budu vrlo oprezni, neka sm atraju da se m oraju jako bojati; neka nastoje shvatiti to je, neka moie, neka budu ponizni i neka prose G ospodina da ih ne dovede u napast; jer, zasigurno, nem a li toga znaka, ja se bojim da smo u njoj. Ali ako ste ponizne, ako nastojite spoznati istinu, ako ste pokorn a ispovjedniku i ako se ophodite sjiiiro e TSimti5T!5tTOreTO k ak o ]e ~ reen ?-o n im ime vam neastivi bude ntisho^zicfati smrt, dat ce vam-BcoL sve da vani se jo i vie bude htio tmiHiavatT i oSm anuti vas. 5. Ali ako osjetite ovu ljubav prem a Bogu, o kojoj sam govorila, i strah o kojem u vam sada govoriti*1 , budite vesele i smirene, je r e vam neastivi, zato da vam uznem iri duu da ne uiva tako velika dobra, nanositi tisuu lanih strahova i poradit e da vam ih i drugi nanose; je r, budui da vas vie ne moe pobijediti, nastoji barem postii da neto izgubimo i da izgube oni, koji bi mogli dobili puno, vjerujui da su od Boga tako velike milosti koje udjeljuje tako jad n o m stvoru, te da je m ogue da ih udjeljuje, je r se kadikad ini da smo zaboravili Njegove davnanje milosti". 6. Mislite li d a je neastivome malo vano nam etati ove strahove? - Ne, nego mnogo, je r ini dva zla: prvo, to zastrauje one koji to uju1 ' da pristupe molitvi, mislei da su i oni zacijelo prevareni, i drugo, da bi ih puno vie bilo prilo Bogu, videi d a je tako dobar - kako sam rekla' - d a je ve sa da m ogue da se tako zdruuje s grenicima. T o kod njih pobuuje udnju - i im aju razloga - je r j a poznajem nekoliko osoba koje je to potaklo, pa su poele s molitvom, i za kratko su vrijeme postale savrene, je r im je G ospodin udijelio velike milosti. 7. Prem a tome, sestre, kada vidite d a je meu vam a neka kojoj ih G ospodin udijeli, hvalite zbog toga GospodmaTnCTnojte po tom e misliti da je sigurna; dapae. pomaanr-ror^TOj^^FTTtolitveTiTpniitfrOTTeT^^ je iv i okpjen _ 'ojSasnostimalSvpgaTrburEahog^mora. T ako vS nT iecFI shvatite gdje je ova ljubav, a i ne znam kako bi se m ogla prikriti8. J e r ako ovdje ljubimo stvorove, kau d a je to nem ogue i da se sve vie razotkriva to se vie trudi to prikriti, s tim e da je to tako niska stvar da ne
' Reeno je u 38. pogl., I>r. 3 -4 . - U prvoj redakciji pono v n o navodi m isao sv, Pavla (vjeran je Gospodin, 1 Kor 10,13) i p re p o ru a biti podlone svemu, ega se dri Crkva... () njem u e govoriti u 4 1. poglavlju. ;> A lu/ija na Psalam, 88,50. l> I boje se, d o d a o jc cenzor. 7 A ludira na o n o to je reen o u l(>. pogl., br. 6 -8 i u 25. pogf., br. 1-2. 8 Nikako, pribiljeio jc cenzor, a u sljedeoj reenici: ...je nemogue da se p rikrijc ljubav. M alo nie, isti teoloki skrupuJ naveo ga je d a d o tjeru je u daljnjim reenicam a: drugom ljubavlju u koju vie no m oe -sumnjati; da liavanja ivota za nas i za,to da nam ne ostane nikakva, sumnja u ovu ljubav G ospodnju. Ovaj jc o d lo m ak bio ivlji i izraajni// u prvoj rcchikaji: kako kaem, odmah se pozna gdje je [ova ljubav]. Budui da, se ne moe prikriti, ako se ljubi nekog nevrijednog mukarca ili neku nevrijednu enu, ve to to vie prikrivaju ine da se sve vie razotkriva - premda, se ne ljubi nego crva, i ne za,vrijedi ime ljubavi zato to se temelji na. nitavnosti, pa jc odvratno praviti takvu usporedbu - je li onda trebalo prikrivati tako veliku ljubav, temeljenu na takvoj podlozi, imajui toliko to ljubiti i toliko razloga da se ljubi. Na koncu, to je ljubav i zavrjeuje to ime, po. joj ovdje moraju uzmaknuti tatine ovoga svijeta.

zavrijedi im ena ljubavi, je r se temelji na nitavnosti. A je li se moglo prikriti tako jaku ljubav, tako estitu, koja stalno raste, koja ne vidi niega, p a da bi se prestalo ljubiti, sazdanu na takvom temelju kakav je taj to e biti plaena drugom ljubavlju da vie ne moe sumnjati u nju zato to je iskazana otvoreno, s tako velikim bolima, m ukam a i prolijevanjem krvi, do liavanja ivota, zato da ne ostane nikakva sum nja u ovu ljubav? Ali, Boe mili, koliko drugaija m ora biti je d n a ljubav od druge, za onoga koji ju je okusio. 8. N eka n a n ije se udostoji dati Njegovo Velianstvo prije nego to nas izbavi iz ovoga ivota, je r velika e stvar biti na sm rtnom e asu vidjeti da e nam suditi O naj koga smo ljubili ponad svega9. Sigurne emo moi ii na raspravu o naim dugovi ma. Nee to znaiti ii u tuu zemlju, nego u svoju vlastitu, je r je to zemlja O noga kojega toliko ljubimo i koji nas ljubi10. Pomislite ovdje, keri moje, na dobitak koji donosi sa sobom ova ljubav i na gubitak ako je se nema, to nas stavlja u napasnikove ruke, u tako okrutne ruke, ruke tako neprijateljske svemu dobrom i tako sklone svakome zlu. 9 . Sto li e biti s onom jad n o m duom koja, nakon to izie iz takvih bolova i m uka kao to su oni sam rtni, pad n e zatim u njih? Kakav lo poinak joj predstoji! Kako li e rastrgana otii u pakao! Kakvo mnotvo raznolikih zmija! Kakvog li zastraujueg mjesta! Kakvog li zlosretnog gostita! T a samo je d n a no se u loem svratitu teko podnese, ako je osoba razm aena (to1 1 su veinom oni koji m oraju otii tamo, a tek prebivalite za u vijeke, za beskonanost, to mislite, to li e osjeati ona tuna dua? Nem ojm o eljeti udobnosti, keri; dobro nam je ovdje; sve je je d n a je d in a no u loem svratitu. Hvalimo Boga, tru dim o se initi pokoru u ovome ivotu. No, kako li e slatka biti smrt za onoga tko ju je inio za svoje grijehe i ne mora ii u istihtc! KakoJufe, fflj3ixiaJSiro9avge~poeuT?zI^ra5lJ l ^ straha, nego^ potpuni mit:^ 10 . toga^-sestre12, molim o Boga, ako zatim m oram o dobiti m uke. nekaJaJm d& -tam Q , gdje emo ih7~s nadom da_em o izii iz njih* p odnijeti drage volje j g d j e n eem o izgubiti Njegovo prijateljstvo i milost, te neka n am ih dade u nvom e ivotu zato da ne budem o u napasti, a da to ne prim ijetim o17?-

9 Velika e stv ar bili na sm rtn o m e asu - jer idemo tam o gdje ne znamo, dodala j c u prvoj rcdakciji, ali jc cen zo r sm atrao p o treb n im p re c rta ti ne m a m o i n apisati vjerujemo. - Cijeli ovaj broj divan jc m ozaik biblijskih rem iniscencija. 10 U prvoj redakciji: J e r ovo je bolje - uza sve ostalo - od ovdanjih voljenja, je r kadu. N jega ljubim o posve svio
sigurne da nas ljubi.

1 1 U p o rn i cen zo r j e p re c rta o to i n ap isao kakvi. Prepisiva rukopisa iz T bieda je p repisao: I da n e d o e m o d o toga, sestre, a Svetica j e d odala: budui
d a je mogue, bit e velika kukavtina.

L' Zavretak prve redakcije bijae saetiji: H valim o B oga i uvijek pazei da Ga molimo da nas dri Svojom
rukom , i sve grenike, i da nas ne uvede u ove skn ven e napasti.

41. POGLAVLJE
Koje govori o strahu Bojem i kako se moramo uvati lakih grijeha. 1. Kako sam oduljila! No, ne onoliko koliko bih htjela je r je uitak govoriti o takvoj ljubavi. Kakav li e tek biti posjedovati je ? 1 N eka m ije udijeli G ospodin, po Njegovom Velianstvu. A sada poim o strahu Bojem2. T o je takoer vrlo poznata stvar onom e tko ga im a i onim a koji se slalw im opno. Prem da hou d a shvatitejda u samim poecima nije tako-velik. ako se ne radLcL nekim _osohama k o jim a ^ T aF o sam rekla" 15osp<adinjx<^elju^ te ih za k ratkovriieme obogauje krepostim a; no, " n e primjeuje- setech-svi^h~ti'|)ecimaJiQu_i:ei. Hrabrost postaie vea, rastui svakim danom sve vie; odm ah se, naravno, to razabire, jersec> g m atT ^^ *grijehzC prigoda iTonTdrutava, tesevTde i d ru g iljn a k o v L j^ ^^ T oK onX i5laa)e^.a to je o n o o e m u o v d je ^ o v o rim o -sU ^ ^ B o jije takofcj3jDsve_ razotkriven, kao i ljubav; nije prikriven ak ni u vanjtini. .Svc \!a~<c i s puno j~io7ornnsri prom atra ove oriF ieT liecF ielndjer^ su n eoprezne; jer, koliko god ih m i pozorno prom atrali, G ospodin ih ckiiakvima da. sve d a im se i veliki probitak nua, nee naorawtt-syiesno nijedan mali grijeh. Sm rtn ih se boie kao v atre! A to.su obm ane Icojih bih ja htjela, ^ e s tr ^ a 's e T ja to lj jI m g ^ p a j^ ij^ m olim o i b g a .^ a N a p a s t nebucte" takoTeskadia GajCTrijiaiiino^vejieka _nam ie dade p rem a jakosti koju e n aiin iIatrg in e ~ p o S Ii^ je ono sto je vano. Ovaj strah je ono to ja "elm T d im iililk iH a iie napusti, ier to ie ono to e nam valjatiT ~ " 'a 2. Ah, velika je stvar ne uvriiediliijOspeidLnajzata da sJugeJ-XQbovLpaklenski m A tj^zaM O Mu m oraju sluiti, m akar im teko padalo, ali oni na
1 V p rv o j re d a k c iji j c sJijcclilo: Ok, Gospodine moj, dajte uvije Vi! Neka ne idem iz ovoga svijeta dok ne prestanem,

ljubiti ista njegova i ne budem znala sto znai ljubiti doli Vas, niti da nadjenem to ivie iemu, jer je sve lamo, budui da je takav i temelj, pa ne traje zgrada. Ne znam zbog ega se zgraamo. Kada. ja ujem, rei onaj vieje loe platio, onaj drugi me ne voli, smijem se u sebi. Sto da. vam plati i emu da vas volif U tome ete vidjeti toje svijet, je r vas sama vaa ljubav zatim kanjava, i to vas razdire, zato to volja jako ali to ste je izdale zanesene djejom igrom. A sada idemo na strah, previda mi se ini loe ne govoriti malo o ovoj svjetovnoj ljubavi, zato stoje dobro poznajem, po mojim grijesima, i htjela bih vam to razjasniti da je se oslobodite zauvijek. No, zato to se udaljujem od teme, morat u to pustiti. - I*Yay
L uis cle L c o n j e ovaj lije p i o d lo m a k , p r e m d a ja k o p r e r a e n , u v rs tio u sv o je iz d a n je (str. 2 4 6 - 2 4 7 ) . V id jeti p o d je lu le te m e u 40. p o g l., br. 1. 3 R ek la j e u 4 0 . p o g l., br. 3. i u 10. p o g l., br. 6 - 0 .

4 Budu vezani: o v e d v ije rije i j e d o d a o fray Luis d e L e o n d a d o p u n i r e e n ic u (str. 2 4 8 ), p re u z e v i ih iz iz d a n ja Evom (str. 136), ili iz to led sko g ru k o p is a u koji ih j e d o d a la S vctica.

silu, a mi svom svojom voljom. Prema tome, budem o li Mu ugaali, oni e biti s p u ta ^ li^ c e lra p ra v iti nita ime bi nam mogli nauditi, m akar nas jo vie dovodili u napast i priprem ali nam potajne stupice. 3. Pazite na to i drite se ovoga naputka - j e r je jak o vano - dok ne vidite da ste tako odlune ne uvrijediti G ospodina da biste izgubile tisuu ivota, prije nego to biste napravile koji sm rtni grijeh i budite vrlo oprezne s lakima, zato a ih ne inite; ovo o svjesnima, je r onih drugih, tko li e to biti da ih ne napravi m nogo? No, postoji je d n a posve smiljena svjesnost, a druga je tako iznenadna d a je gotovo istodobno poinjanje lakoga grijeha i dolaenje do svijesti, a da se nism o mogli ni snai. Ali sasvim svjesni grijeh, koliko god m alen bio, Bog nas oslobodio od njega''; to vie to nem a maloga, kada je protiv tako uzvienog Velianstva i kad vidim o da nas gleda! Jer meni se ini da je smiljeni grijeh, ba kao da ovjek kae: Gospodi ne. m akar Vam bud etesk b , u m ifa llS ^ v e vidim da to vidite, znam i shv aam a ne elite: ipakTradije sliiedinrvoT h ir i elju negoli Vau volju! A d a j e to. u., ovakvoj stvari malo, m eni se ne ini ta k o jcoljko god lak bio grijeh, n e fo m n ogo, L \T!o inngnr . 4. Pazite, za ljubav Boju, sestre, ako hoete stei ovaj strah, da je jako vano shvatiti koliko je teka stvar uvrijediti Boga i imajte to stalno u vaim mislima, zato to n a m to znai ivot, aaojvie im ati nkorijfn jenn ovu krepost u naim duama, l dokle god posve sigurno ne spoznate d a ga im ate7, potrebno je uvijek biti vrloTvrlo opre z a n T ^ lo mnTe~vihl5rigoIa~ f clrutava koja nam nFT S uirpom agala ~ga"se~josP~ vie pribliim o Bogu; jako voditi rauna o svemu to inimo, zato da time slonTimT nau volju, te o tome da ono to budem o govorile slui za izgradnju: bjeati o d an d e. gdje bude razgovora koji ne budu o Bogu. Paixebno te m nogo da se snano utisne u sebe ovaj strah, prem d a se. ako im a ljubavi, brzo stjee. Ali, im dua shvati, videi velikiLodhinost u sebi, da - kako sam rekla8 - ni za to stvoreno nee nanijeti nijednu uvredu Bogu, m akar kasnije i padne koji put, zato to smo slabi i ne trebam o se p o u zd atiu seh e:H < ad a smo najodluniji, najm anje se uzdajm o u sebe, je r pouzdanje mora doi o Boga. Kada to to sam rekla vidimo kod sebe, ne trebam o biti tako plaljivi i stisnuti, je r e nas Gospodin tititi, a i sam obiaj e nam biti o pomoi da Ga ne uvrijedimo, ve da ivimo u svetoj slobodi, ophoei se s onim s kojim bude pravo, ak i ako to budu rastresene osobe9. J e r one koje su vam prije nego to ste posjedovale ovaj istinski strah Boji m oda bile otrov i pom o za ubijanje due, kasnije e vam je pruati da vie ljubite Boga i da Ga hvalite to vas je izbavio od onoga to vidite d a je oigledna

Ja ne znam kako imamo toliko drskosti, kao to je ii protiv tako velikoga Gospodina, makar to bilo u sasvim sitnoj stvari. -T a k o u prvoj redakciji. b Prva redakcija j e nastavljala: Za ljubav Boju, keri, nemojte nikada ovo zanemariti, kao to sada - slava budi Gospodinu! - to inite. 7 C en z o r je p rep rav io dok ga budete imale zbog o n oga istoga teolokog skrupula koji j e potakao i d ru g e ispravke u autografu: nije m ogue, bez p o seb n e milosti, biti p o tp u n o siguran u ovu vrstu straha. O penito su prepisivali o d lo m ak p re m a cenzoru. Rekla j e to u br. 1. i 3. - U ru kopisu iz lo le d a je d o d ala Svetica: neka se ne obeshrabri, je r moda to doputa zato da se bolje upozna, ve neka odmah nastoji moliti oprotenje. - U prvoj rcdakciji jc bila odrjeitija: ...jer zbog ieg stvorenoga, niti zbog straha od tisuu smrti, ne bi poinila laki grijeh... J Rastresene osobe (Prva redakcija).

opasnost; a ako ste pak ranije bile dionici u pom aganju njihovih slabosti, sada ete biti n tom e da se suzdravaju u njim a zato to su pred vama, jer, ne d a se hvalimo, to se dogaa. 5. J a m nogo p uta hvalim G ospodina i mislim odakle to da, a d a ne kae ni rijei, p uno p uta jedan sluga Boji spreava rijei koje se govore protiv Njega; m ora d a je kao i ovdje, gdje se, ako im am o kakvoga prijatelja, uvijek im a obzira, biva li to u njegovoj odsutnosti, da m u se nanese uvreda p red onim za koga se zna da mu je prijatelj; a kako je onaj u milosti, koliko god neugledan bio, ta ista milost m ora uiniti da se im a obzira p rem a njem u i da ga se ne povrijedi ni u em u to se zna da bi ga boljelo, a tako i da se ne uvrijedi Boga. Jest da ja ne znam uzroka, ali znam da je to uobiajeno. Prem a tome, nem ojte se stiskati, je r ako se dua pone povlaiti, vrlo je loe za sve to je dobro, pa kadikad postanu skrupulozne, i ev o je onesposo bljene za sebe i za druge; a ako to ne shvati, bit e dobra za sebe, ali nee m nogo dua dovesti Bogu, budui da vide toliku plaljivost i nelagodnost. Takva je naa narav da ih plai i davi, te bjee od toga da idu putom kojim vi idete, prem d a jasno spoznaju d a je najkreposniji. 6. A otuda dolazi i d ruga teta, a to je suditi dragim a. Kako ne idu vaim putom , nego svetijim (zato to koriste blinjemu, ophode se slobodno i bez tih bojazni), nam ah e vam se uiniti nesavrenima. Ako pak posjeduju sveto veselje, uinit e se d a je to razuzdanost, posebice kod nas koje nismo uene, niti znam o gdje se moe ophoditi bez grijeha. T o j e opasna stvar i stalno bivanje u napasti, te jak o teko podnoljiva, je r je na tetu blinjega; a jako je loe misliti, ako svi ne idu kao i vi, plaljivo, da ne idu dobro. No, postoji i druga teta: da se u nekim sluajevima, kada trebate govoriti, i pravo je da govorite, neete to usuditi zbog straha da ne p retjerate u neem u, nego ete m oda rei dobro o onom e to bi bilo jak o dobro da prezrete. 7. Prem a tome, sestre, koliko god budete mogle, bez vrijeanja Boga, n astojte biti-pdjazne i imati razum iievaiTia^as^one~^5soEEQ iiebudii ophodile s vam a, , 'k jJeJyiduT jnbile vaTazgoyca715yTe~va^nain ivljenja i o p h o enja i ne budu se plaile i straile k rep osti, j^a redovnice je-oro jako vano: sto su svetije^Jxt-sn razggYOiijivrje sa svojim sestrama. Makar vam bude jako teko, ako njihovi razgo vori ne budu onilcvi7kaEv?T)tste vi htjele voKFi, nikadiT e nem ojte otuivati od njilT, aTrhoe^rTwnstitrTT3liT~rjubl]enE~ J e i 7 ^ jest b iti. . prijazne, te ugaati n l ovolja^T roobam a s kojlmt^se ophodim o, posebice s naim sestrama. ~ 8. Prem a tom e, keri moje, nastojte shvat.iti_da Bog uistinu ne gleda na toliko sitnica, kakojvLniislite-,. i nem ojte dopustiti da vam se stegnejAu_aj_duh, jer e se 'm oi izgubiti m noga dobra. Ispravna nakana, odluna vt.lja, kako sam rekla; . a ' se ne uvrijedi Boga! N em ojte gurnuti u kut vau d u tu j e r e um jesto d a nastoji oko kiicpostL slei m notvo nesavrenosti koje e jo j neastivij x x lm e ta ti na "drage n aine i. kakg-sana-xekla11. nee prikoristiti ni sebi ni d ru g im a onoliko^ ^otikolEa-mo^la^ -

1 0
u

Rekla je to u br. 3. U br. 5 -6.

9. T u vidite kako s ovim dvjema stvarima - ljubavlju i strahom Bojim m oem o ii po ovome putu sm irene i spokojne, prem d a ne i bezbrine, budui da strah m ora uvijek prethoditi. Ali tu sigurnost ne smijemo imati dok ivimo, je r bi to bilo velika opasnost. A tako je to shvatio i na Pouavatelj kada na kraju ove molitve govori Svome O cu ove rijei12, je r O n je vidio da su bile vrlo potrebne.

L Ove rijei: to je st p o s lje d n ju m o lb u u O e n a u . - Evo i p r e k r a s n o g a za k lju k a p o g la v lja u p rv o j re d a k c iji: Ovdje vidite kako s ovim dvjema stvarima, ljubavlju i strahom Bojim, moete spokojno ii po ovom putu, a da vam se ne ini da na svakom koraku vidite rupu u koju ete pasti, je r nikada neete stii. - No, zato to se ak ni to ne moe sigurno znati, je li istina da posjedujemo ove dvije stvari, koje su nam vrlo potrebne, budui da nas Gospodin ali to ivimo u tako nesigurnom ivotu, te u tolikim napastima i opasnostima, dobro kae Njegovo Velianstvo, uei nas da molimo, a i On moli za Sebe: Nego izbavi ?ias od zla.

U kojem govori o ovim posljednjim rijeima Oenaa: Sed libera nos a m a h . Am en. - Nego izbavi nas od zla. Am en. 1. ini mi se da im a razloga dobri Isus to traiti za Sebe, je r vidim o koliko je bio um oran od ovoga ivota, kada je kod veere rekao Svojim apostolim a: eljno sam elio veerati s vama1, a bila je to posljednja veera Njegova ivota, gdje se vidi koliko lij e um oran m orao biti od ivljenja, a sada se nee um oriti oni koji imaju stotinu godina, nego uvijek ele ivjeti jo. Zapravo, ne proivljavamo ga tako loe, niti s toliko muka, kako g a je proivljavalo Njegovo Velianstvo, niti tako siromaki. Sto je bio Njegov ivot doli neprestana smrt, uvijek p red oima s onom koju e m u tako okrutno zadati? A to je jo najm anje bilo. Ali, onoliko uvreda koje su se nanosile Njegovu Ocu i onakvo mnotvo dua koje su se gubile! Pa ako je to ovdje za je d n u takvu, koja im adne samilosti, veliki uzrok potitenosti, to li je bila za bezgraninu i neizm jernu samilost ovoga Gospodina? I kakvogje jo razloga imao moliti Oca da Ga izbavi od tolikih zala i m uka i da Mu dade odm or za vijeke u Njegovu kraljevstvu, budui d a je njegov istinski batinik! 2. A men2. J e r s am en, budui da s njim e zavravaju sve stvari, ja mislim da tako moli G ospodin da budem o izbavljeni od svakoga zla zauvijek3. Tako ija jrio H n L
! Lk 22,15. - J e d a n o d cen zo ra jc teoloki dotjerivao terezijanske k oncepie u ovom e odlom ku: ...ima razloga na stanovit nain to moliti za Sebe. - P recrtao je: koliko... umoran i napisao: elja da sc op ro sti o d ovoga ivota. - Ponovno je p recrtao : koliko lije umoran morao biti i napisao: m alo volje jc ve m o rao imati. - M oda zbog ovih cenzura, Svetica j e iz tem elja p rep ravila ovaj od lo m ak u rukopisu i/.Toleda. Precrtala jc p rvu reenicu i napisala: Kako zna na dobri Uitelj opasnosti i tegobe ovoga ivota, violi ovu molbu za nas, a oprobao jc ak i vlastitim iskustvom kako je teak. - P recrtala je isto lako: um oran je m orao biti od ivljenja i napisala: [kako] slatka M u je bila smrt.. A m e n jc napisala n a rub u . Ovdje jc sam a Svetica istrg n u ta.jed an cijeli list iz svoga au tografa, ograniivi se na (o d a d o tje ra sljedee reenice zato d a isp un i p razn in u . Izostavljeni tekst ovako giasi u prvoj redakciji: Iskljueno je, sestre, misliti da, dok ivimo, moemo biti slobodne od mnogih napasti, nesavrenosti, pa ak i grijeha, je r kae se da se vara koji bude pomislio daje bez grijeha (1 Iv 1,10), a tako i jest. Pa, ako se okrenemo tjelesnim bolima i tegobama, tko je bez njih, na mnogo naina? A niti je dobro moliti da budevio.Prema tome, shvatimo to molimo ovdje, je r ovo govorenje od svakoga zla ini mi se nemoguim: ili tjelesnoga - kako sam rekla - ili od nesavrenosti i nedostatka u sluenju Bogu. O svecima ne kaem nita. Sve e moi u Kristu, kako je govorio sv. Pavao [Fii 4,13]. Ali gresnici kao ja, koja vidim da sam okruena mlitavou, mlakou, te s malo trapljenja i mnogih drugih stvari, vidim da m ije od Gospodina traiti lijeka. - Vi, keri, molite kako vam se uini. Ja ga ne nalazim dok ivim, pa molim Gospodina da me izbavi od svakoga zla zauvijek. Budui da navi nedostaje toliko dobra, sestre, a daleko smo od njega, koje dobro nalazimo u ovome ivotu?

G ospodina da m e izbavi od svakoga zla zauvijek, je r se ne oduujem za ono to duguj&m^nego1ie7m^ biti, svakoga d ana zaduujem jo vie. A ono to se ne moe podnj'_eU1_Gosjgqduie^est_to_to_ne m ogu znati sa sig u rn ou da Ii Vas ljubim. ni:i da li su moje elie_p o vol ii Vama-T/Oi. G ospodine T B oe moj" izbavite m e ve od svega zlaTudostoj te se odvesti m e tam o gdje su sva dobra! Sto li jo ekaju ovdje oni kojim a ste ve dali neku spoznaju o tom e to je svijet i oni koji imaju ivu vjeru u ono to im je Vjeni Otac priprem io? 3. Moliti ovo s velikom eljom i svom odlunou veliki je dokaz zak o n tem p lativne osoE e1!^iI^dl?c^alnnosti koje prim aju u m olitvi. Prem a tome, oni koji budu takvi, neka m nogo dre do togaJ. T o to ja to m olim nije otuda; hou rei d a m e se ne gleda s te strane, ve da se, budui da sam tako loe ivjela, bojim dalje ivjeti i da m e zam araju tolike muke. Nije udo da e oni koji su dionici Bojih darova poeljeti biti tam o gdje ih nee uivati na srkove i to nee htjeti biti u ivotu, gdje im a toliko smetnji da se uiva toliko dobro, te to e poeljeti biti tamo, gdje im nee zalaziu sunce pravde". init e im se m rano sve to ovdje kasnije vide, p a se udim kako i ive; zacijelo ne sa zadovoljstvom onaj koji je poeo uivati i kom e je ve ovdje d ano Njegovo kraljevstvo i koji nee ivjeti po svojoj volji, nego po Kraljevoj. 4. Ah, koliko li drugaiji m ora biti ovaj ivot, p a da se ne poeli smrt! Kako li se drugaije priklanja naa volja onom e to je volja Boja! O n a hoe d a volimo istinu, a mi volimo la; hoe da volimo ono s to je vjeno, a ovdje se priklanjam o onom e to je prolazno; hoe da volimo velike stvari i uzviene, a ovdje volimo niske i zemaljske; htjela bi da volimo samo ono to je sigurno, a ovdje ljubimo ono sto je nepouzdano, a to je glupost, keri moje, sve osim molitve Bogu da nas oslobodi od svih opasnosti zauvijek i konano izbavi od svakoga zla. Pa m akar i ne b ude naa elja savrena, trudim o se moliti ovu molbu. Sto nas stoji traiti puno, budui da traim o od O noga koji je m oan?1 Ali, zato da bolje pogodim o, prepustim o davanje Njegovoj volji, budui da smo nau ve dali, te neka se na vijeke sveti Njegovo ime n a nebesim a i na zemlji i neka se na m eni uvijek vri Njegova volja. A m en7.
Izbavite me, Gospodine, od ove sjene smrti, oslobodite me tolikih muka, oslobodite me tolikih boli, oslobodite me tolikih seljenja, tolikih panji koje obvezno moramo imati mi koji ivimo, tolikih, tolikih, tolikih stvari koje me umaraju i mue da bih zamorila onoga tko ovo bude itao, kada bik sve navela. Veje nepodnoljivo ivjeti. Mora da m i ovaj umor dolazi otuda to sam loe ivjela i to vidim da ak n i to to sada ivim nije onako kako trebam ivjeti, je r sam toliko duna..
4 S v ctica j c o v ak o d o p u n ila m isa o u r u k o p is u iz T o le d a : ...od Boga su, jer nisu da bjee od tegoba, ve samo

da Njega uivaju; kome ih na Gospodin bude dao neka do toga puno dre.
A luzija n a litu rg ijsk i te k st, p re u z e t iz M al 3 ,2 0 . - C ijeli s a d a n ji o d lo m a k b io je te m e ljilo p r e r a e n o d S p isate ljice. U p rv o j rc d a k c iji j c za v rav a o : Lijep je svijet da uiva u njemu onaj tko je poeo uivati Boga i ve mu je ovdje dano Njegovo kraljevstvo, te ne mora ivjeti po svojoj volji, nego po Kraljevoj! - R evizija s lje d e e g a b ro ja u s lije d ila je u slije d te o lo k o g a s k ru p u la : Kako li se drugaije priklanja Boja volja naoj!

Ona hoe istinu, a naa la; hoe ono to je vjeno, a naa ono to je prolazno; eli velike stvari i uzviene, a naa niske i zemaljske; eli sve stoje sigurno, a naa sve to je nesigurno. b Sramota bi. bila traiti od cara jedan novi, s lije d ilo je u p rv o j rcd ak c iji.
7 P rv a re d a k c ija j e n a sta v lja la : Ovdje vidite prijateljice, kako izgleda savreno moliti usmeno: pazei, shvaajui

koga se moli i tko moli, te to je to to se moli. - Kada vam budu rekli da nije dobro da imate druge molitve osim usmene, nemojte se raalostiti: proitajte ovo vrlo paljivo, i ono to ne budete shvatile, molite Boga da vam dade shvatiti. J e r moliti usmeno ne moe vam nitko zabraniti, a niti ne moliti Oena na brzu ruku i nesabrano. Ako vam koja osoba to bude branila ili vam to svjetuje, nemojte jo j vjerovati; vjerujte daje lani prorok i gledajte da u ova vremena ne trebate vjerovati svima; jer, premda se onih koji vas sada mogu svjetovati ne treba bojati, ne znamo to dolazi.

5. Sada gledajte, sestre, kolikoga nas je posla oslobodio Gospodin, pokazujui vama i m eni put o kojem sam vam poela govoriti, dajui mi na znanje kako m nogo traimo, kada govorimo ovu evaneosku molitvu. N eka bude blagoslovljen na vijeke, je r je sigurno da nikada nije doprlo do m oga um a da im a tako velikih tajnih u njoj, zato to ste vidjele da sadri u sebi sav duhovni put, od poetka pa sve dok uroni dua u Boga i sve dok jo j dade obilato piti s izvora ive vode, za koju sam rekla da je na kraju puta8. ini se da nam je G ospodin htio dati da spoznam o, sestre, veliku utjehu koja je ovdje sadrana i od velike je koristi onim osobam a koje ne znaju itati. Kada bi to shvatile, m ogle bi putem ove molitve stei veliki nauk i utjeiti se u njoj. 6. Pa nauim o se, sestre, poniznosti kojom nas pouava ovaj na dobri Uitelj, i molite Ga da mi oprosti to sam se usudila govoriti o tako uzvienim stvarima. Dobro zna Njegovo Velianstvo da moj razum nije i n e bi bio za to sposoban, kada m e O n ne bi bio pouio u onom e to sam rekla. Zahvalite Mu vi, sestre, je r je zacijelo to uinio zbog poniznosti kojom ste m e to molile, hotei biti pouene od tako ja d n o g a stvora. 7. Ako otac presentado' fray Domingo Banes, koji je moj ispovjednik i kojemu u ovo dati prije nego to vi vidite, vidi d a je na vau korist i d ad e vam to, tjeit u se to ete se vi tjeiti. Ako pak ne bude takvo, da ovo itko vidi, prihvatit ete moju volju, je r sam djelom posluala ono to ste mi zapovjedile. J e r ja se sm atram dobro plaenom za trud koji sam uloila u pisanje, ali zacijelo nisam, kad imam na um u ono to sam rekla. Blagoslovljen neka bude i hvaljen G ospodin od kojega nam dolazi sve dobro to govorimo, mislimo i inimo. A m en10.

Mislila sam, isto tako, rei vam neto o tome kako morate moliti Zdravo Marijo; no, toliko sam odidjila da e to izostati. A dostaje, ako se shvatilo kako e sc moliti dobro Oena, za, sve usmene molitve koje budete trebale moliti.
H A lu d ira n a 19. p o g la v lje . - P rv a re d a k c ija j e n a o v o m e m je s tu s a d r a v a la je d n u z a n im ljiv u izjavu S v etice, p o p r a e n u p r ik r iv e n o m a lu z ijo m n a in k v izito rsk e d e k r e te k oji su b r a n ili k n jig e n a n a r o d n o m je z ik u : ... izvor ive vode o kojemu govorimo. I tako, zavrivi s njom - hou rei s ovom molitvom [Oena / -

ja vie ne znam dalje. - ini se d a je Gospodin htio da shvatimo, sestre, veliku utjehu koja je ovdje sadrana i da nam, kada navi budu oduzeli knjige, ne viogu oduzeti ovu knjigu, koju su izrekla usta same Istine koja ne moe grijeiti. A budui da toliko puta na dan, kako sam rekla, govorimo Oena, naslaujmo se Njime i nastojmo nauiti od tako izvrsnoga Uitelja poniznost kojovi moli, i sve ostalo toje reeno. D o d a je z a tim j e d a n te k st, koji a l u d ir a n a k n jig u M oj ivot, p o tp u n o iz o sta v lje n u d r u g o j rc d a k c iji: Eto, sestre, ve se ini da ne eli [G o s p o d in ] da govorim vie, jer ne znam to, iako sam mislila nastaviti. Gospodin vam je pokazao put, i meni da to stavim u knjigu - za koja sam rekla d a je napisana, /k n jig a M oj ivot J ~ kako da stignete na ovaj izvor ive vode, te kako se tamo osjea dua i kako je napaja Bog i gasi jo j e za ovdanjim stvarima, te ini da. napreduje u stvarima sluenja Bogu, je r e za one koje budu dole do nje biti od velike koristi. Nabavite je, je r otac fray Domingo Banes, Reda svetoga Dominika (koji je, kako sam rekla, moj ispovjednik., i njemu, u dati ovu) ima je. Ako je ova takva d a je vidite, i ako vam je dade, dat e vam i. drugu.
9 V idi b iljek u 1. iz P re d g o v o ra . 10 Evo d v iju in a ic a ko je n ija n s ira ju ovaj z a k lju a k u p rv o j re d a k c iji: ... zacijelo ne viislei to sam trebala, rei

o onome sto mije Gospodin dao da shvatim od tajni ove evaneoske molitve, a to m ije bila velika utjeha. - Neka bude blagoslovljen i hvaljen bez kraja. Amen, Isuse. - U r u k o p is u iz l o l e d a je u d v o jila v la sto ru n o : Amen, am.en.

SADRAJ

Rije izdavaa ............................ Kratka napom ena k prijevodu Uvod ............................................ P re d g o v o r.................................. 1. poglavlje .............................. 2. poglavlje .............................. 3. poglavlje .............................. 4. poglavlje .............................. 5. p o g la v lje.............................. 6. poglavlje .............................. 7. poglavlje .............................. 8. p o g lav lje.............................. 9. poglavlje .............................. 10. poglavlje .............................. 11 . poglavlje .............................. 12. poglavlje .............................. 13. poglavlje .............................. 14. poglavlje .............................. 15. poglavlje .............................. 16. poglavlje .............................. 17. poglavlje .............................. 18. poglavlje .............................. 19. poglavlje .............................. 20. poglavlje .............................. 21. poglavlje .............................. 22. poglavlje .............................. 23. poglavlje .............................. 24. poglavlje .............................. 25. poglavlje .............................. 26. poglavlje .............................. 27. poglavlje ............................... 28. poglavlje ............................... 29. poglavlje ...............................

... 5

...

... 7 . 19
.

21

. . . . . . . . . . . . . .

23 26 30 35 38 41 45 47 49 52 54 57 60 62

. 65 . 69 . 72 . . . . . . . . . 75 81 84 87 90 92 94 96 99

101
105

30. poglavlje ................................................................................................................................ 108 31. poglavlje ................................................................................................................................ 111

32. poglavlje.......................................................................................................................... 116


33. 34. 35. 36. 37. 38. 39. 40. 41. 42. p o g la v lje ................................................................................................................................ 120 p o g la v lje ................................................................................................................................ 123 poglavlje ................................................................................................................................ 127 p o g la v lje ................................................................................................................................ 129 p o g la v lje ................................................................................................................................ 133 p o g la v lje ................................................................................................................................ 135 poglavlje ................................................................................................................................ 138 poglavlje ................................................................................................................................ 140 poglavlje ................................................................................................................................ 143 p o g la v lje ................................................................................................................................ 147