9.

Zatita zemljanih radova i graevina

9.1. Zatita nasipa i usjeka
Najbplji oblik (1) trajne zatite dovrenog nasipa, a osobito dovrenog pokosa i tijela nasipa, bila bi trajnost i stabilnost njegove konstrukcije te stalna djelotvornost povrinske (vanjske) i unutarnje odvodnje nasipa. Osobito je znaajna trajna zatita pokosa nasipa. Trup nasipa poetno je najbolje zatien, osim trajnom uinkovitou njegove stalne odvodnje, kvalitetom njegove ugradnje posebice njegovom zbijenou. Trajnost nasipa moe se u suvremenim prilikama graenja takoer postii njegovim armiranjem pomou posebnih geomrea i slinih pletenih konstrukcija od umjetnih materijala. Trajno kvalitetnom zatitom pokosa nasipa titi se ujedno tijelo nasipa. Zatita pokosa mora trajno onemoguavati abrazija ili eroziju nasipa uslijed djelovanja atmosferilija, udara pokretnih objekata itd. Odvodnja i zatita pokosa nasipa predvia se unaprijed po projektnoj dokumentaciji a po vrsti, obliku i trajnosti vezana je uz buduu namjenu odnosno koritenje zamljane graevine. Povrinska odvodnja nasipa, ali takoer isto tako usjeka i zasjeka (dalje samo usjek), obuhvaa izvedbu raznih jaraka, rigola i kanala koji mogu biti na razliite naine obloeni primjerice betonskim ploama, kamenom itd. Povrinska odvodnja obuhvaa takoer dio privremene zatite nasipa i usjeka prilikom njihove izvedbe. Unutarnja odvodnja tijela nasipa obuhvaa izvedbu stalnih vodoranih drenova (drenanih slojeva ili tepiha) te kosih i uspravnih filtera (filterskih slojeva). Zatita pokosa nasipa obuhvaa humusiranje, zatravljivanje, buseniranje, saenje grmlja i drvea i sl. kao nain biljne zatite, te zatitu na "umjetni" nain, primjerice- izvedba pletera, - izvedba slagane kamene obloge ("rolirung"), - oblaganje pokosa gabionima (zidovi od metalnih ili plastinih ianih koeva ispunjenih razmjerno krupnijim kamenim materijalom), - oblaganje pokosa betonskim elementima raznih oblika, - izvedba raznih potpornih zidova itd. (2) Zatita iskopa razlikuje se po tome je li iskop usjeka prometnica, iskop hidrotehnikih kanala ili se radi o rovovima i graevinskim jamama kao privremenim iskopima koji omoguavaju daljnje graenje. Zatita iskopa i iskopanih osobito veih hidrotehnikih kanala provodi se dijelomice na isti nain kao kod zatite usjeka a dijelomice kao kod zatite pokosa nasipa, ovisno o vrsti tla ili stijenskog masiva u kojem se kanal izvodi te o namjeni kanala. Zatita rovova i graevnih jama obuhvaa posebne oblike geotehnikih radova u pogledu privremene ili trajne zatite njihova iskopa. Ti oblici zatite iskopa osobito stranica graevnih jama mogu biti sastavni dio tehnologije graenja ali i sastavni dio konane konstrukcije graevine koja se u njima izvodi. Zatita usjeka kao dovrenih prostora za potrebe daljnjeg graenja obuhvaa zatitu njihova iskopa kroz ouvanje stabilnosti povrine iskopa po profilu iskopa. Najvaniji poetni tehnoloki vid zatite iskopa usjeka u stijenskom masivu je primjena konturnog miniranja. Najvaniji poetni konstrukcijski oblik osobito trajne zatite iskopa usjeka je prethodno opisana povrinska te unutarnja (podzemna) odvodnja terena oko pokosa i dna iskopa ime se izbjegava moebitna pojava klizita, odnosno obruavanje ili uzdizanje dijelova terena u iskopani profil. Ostala privremena ili trajna zatita iskopa usjeka obuhvaa takoer privremenu ili trajnu ali stabilnu konstrukcijsku zatitu (osiguranje) iskopanog profila dna a osobito pokosa iskopa. Zatita iskopa i iskopanog profila dna usjeka moe se provoditi prije spomenutim tehnolokim postupcima ili zahvatima odnosno konstrukcijama kao primjerice sabijanjem (valjanjem), stabilizacijom ili zamjenom temeljnog tla, zatim povrinskom odvodnjom rigolima, jarcima i kanalima, zatim unutarnjom odvodnjom uzdunim vodoravnim drenaama itd. Zatita iskopa i iskopanog profila pokosa usjeka djelomice je slina zatiti pokosa nasipa (primjerice humuziranje, zatravljivanje, buseniranje, saenje grmlja i drvea, pletera, obloganje kamenom, zatim oblaganje gabionima, betonskim elementima raznih oblika, zatim izvedba potpornih zidova itd.). Uz navedeno, pri iskopu trone (uslojene, raspucale, okrene) stijene, kao i kod nekih vrsta okamenjenih tla, izvodi se osiguranje pokosa postavom ianih i plastinih mrea, nabacivanjem sloja mlaznog betona, ugradnjom sidara ili zatega, ali i kombinacija navedenih oblika osiguranja pokosa. Mogua je takoe primjena razmjerno tekih geotepiha odnosno dvostrukih mrea ispunjenih smjesom humusa i zemlje sa sjemenom trave, kji nakon polaganja kroz neko vrijeme zatrave pokos.

135

Sidra ili zatege (slika 9.1.1) podrazumjevaju posebne geotehnike konstrukcije kojima se na poseban, razmjeno fleksibilan, nain uvruje prirodni teren iza profila pokosa iskopa. Ustvari sidra omoguavaju tlu ili stijeni da u zajednitvu sa njma samo sebe uvruje odnosno omoguavaju zajedniku samonosivost tla ili stijene. To su razmjerno tanke ali dugake eljezne ipke, ili na neki nain povezani dugaki snopovi elinih ica, koji se ugrauju i na razne naine sidre, dakle uvruju, u buotinama takoer manjeg promjera. Svako sidro se sastoji od glave sidra, koja je izvan terena a oslanja se na povrinu iskopanog profila preko eline ili betonske podlone ploe, i od tijela sidra koje sainjavaju spomenute ipke ili snopivi ica. Zatezanjem odnosno prednapinjanjem glave sidra (dijela koji se upire o iskopani profil usjeka) dobija se eljena sila sidrenja. Njezina veliina uvjetovana vrstom i nainom sidrenja, duljinom sidrenja, nosivou tijela sidra i svakako geotehnikim obiljejima tereana koji se sidri. Trenutno je takoer u razvoju primjena sidara s tijelom od vrstih vlakanaca na osnovi fiberglsa ili nekoih drugih vrsta pvc- materijala. Sidra su razliite sloenosti njihove grae odnosno razliite duljine, promjera ipke ili snopa, naina sidrenja i tehnike zatezanja, a u svezi svega toga takoer razliite nosivosti i djelovanja na teren koji se uvruje sidrenjem.

Slika 9.1.1: Pojednostavljeni prikaz osnovnih dijelova sidra ili zatege (sliica dolje) i osnovnog polaja sidra prilikom osiguranja pokosa nekog iskopa usjeka ili zasjeka (sliica lijevo).

Samo sidrenje odnosno uvrenje o stijenke profila buotine moe biti u na jako maloj duljini pri kraju tijela sidra to su tzv. tokasta sidra ili sa sidrenjem po itavoj duljini tijela sidra to su tzv. "adhezijska sidra" ili kombinacija navedenih oblika sidrenja. Sidra mogu biti privremena, ukoliko slue za privremeno osiguranje pokosa iskopa, ili razmjerno trajne geotehnike konstrukcije ukoliko slue za, takoer razmjerno, vremenski dugotrajno osiguranje pokosa iskopa. Tokasta sidra kao razmjerno trajna sidra primjenjuju se kod uvrenja bankovito uslojenih stijena te kao prva faza sidrenja kod izvedbe tzv. prednapetih adhezionih sidra. Sidrenje u jednoj toci postie se ili ljepljenjem (u buotinu se na kraju ugrauje patrona s brzoljepivom tvari) ili najee pomou tzv. ekspanzijske ahure (ona se okretanjem sidra iri i na taj nain sidri tj. uvruje o stijenke buotine, slika 9.1.2, sliica lijevo) pa se takova tokasta sidra u praksi nazivaju ekspanzijska sidra". Najvee su duljine do oko 10 m. Naknadnim cementiranjem (injektiranjem) tokasta sidra postaju adhezijska sidra, pa se onda takva adhezina sidra nazivaju injektirana sidra. "Adhezijska sidra" (slika 9.1.2, sliica desno) primjenjuju se za razmjerno trajno uvrenje jako i sitno uslojenih, razlomljenih, raspucalih dakle po makrostrukturi heterogenih stijena te mijeanih tronih djelomice okamenjenih sedimenata. Tijelo je najee rebrasta ipka (rebrasto betonsko eljezo). Najvee su duljine do oko 10 m. Sidrenje odnosno uvrenje tijela sidra po itavom platu stijenke buotine postie se cementiranjem sidra smjesom cementa i finog pijeska u obliku sitnozrnog morta. Ubacivanje cementne smjese moe se izvoditi pomou perforiranih limenih polucijevi (to su tzv. perfo-sidra koja se sve rijee primjenjuju), ili injektiranjem buotine prije uguravanja sidra ili injektiranjem buotine nakon ugradbe sidre (kroz ili pokraj sidra) a to su onda prije spomenuta injektirana sidra. Mogue je i ljepljenjem adhezionih sidra pomou posebnih ljepljivih tvari u patronama. Ljepila su na osnovi tzv. dvokomponetne mase koja nakon proboja patrone ugraenim sidrom kemijski reagira i lijepi sidro o stijenke buotine.

136

Slika 9.1.2: Tokasto ekspanzijsko sidro (sliica lijevo) i adhezijsko sidro (sliica desno)

Prednapeta injektirana sidra su vrlo dugaka sidra (do oko pedesetak metara) koja slue za uvrenje velikih razmjerno strmih pokosa iskopa tronih ili jako dezintegriranih uslojenih raspucalih stijenskih masiva u veliku dubinu odnosno veliku duljinu sidrenja (slika 9.1.3. i 9.1.4). Tijelo sidra moe biti ili jedna vrlo savitljiva ipka ili snop elinih ica bilo zasebnih bilo uvijenih u obliku elinog ueta (sajle). Izvode se prvo kao tokasta ekspanzijska sidra, zatim se prednapinju a tada se injektiraju te postaju adhezijska sidra.

Slika 9.1.3. : Prednapeto injektirano sidro sa prikazom detalja (izvor: Der neue Weg in der Ankertechnik, Injektionsanker, Ischenbeck, Titan, W29/0188/5)

Tehniko-tehnoloku (strojnu) opremu za izvedbu sidara sainjavaju uobiajene ili posebne lafetirane samohodne builice sa vrlo pokretljivim krakom odnosno lafetom koji nosi opremu i pribor za buenje (prethodna slika 9.1.2), zatim momet-kljuevi za zatezanje manjih ekspanzijskih ili adhezijskih sidara, zatim sloeniji ureaji za zabijanje ili zavrtanje duljih ekspanzijskih ili adhezijskih sidra, zatim ureaji za prednapinjanje sidara (pree za prednapinjanja sline ili iste kao za prednapinjanje betonskih konstrukcija i elemenata), zatim oprema za injektiranje sidara, itd.

137

Slika 9.1.4: Primjer izvedbe prednapetih dugakih sidara pri zatiti pokosa iskopa jednog usjeka ispod kua u tronoj dezinegriranoj stijeni (izvor: .......)

Prilikom ugradbe (kod osiguranja pokosa iskopa usjeka) sidra mogu biti postavljena samostalno, kao sustav vie sidara (sustavno sidrenje), kao sustav sidara (sustavno sidrenje) u kombinaciji s mreom, mreom i mlaznim betonom (slika 9.1.5), armirano-betonskim gredama kao naglavnicama, armirano-betonskim ploama kao naglavnicama armirano-betonskim zidovima, zidovima od murja itd.

Slika 9.1.5: Osiguranje predusjeka tunela sidrima, mreom i mlaznim betonom koje je autor udbenika projektirao i izveo na iskopu jednog tunela prilikom prve praktine primjene NATa na prostorima Balkana

138

9.2. Rovovi vodova

Zatita pri izvedbi rovova1 i polaganju vodova u njima obuhvaa privremeno osiguranje stranica (bokova) iskopanog rova radi onemoguavanja moebitnog uruavanja okolnog terena u rov. Osiguranje se uglavnom provodi oplaivanjem i razupiranjem iskopanih stranica rova. Potpuno neosigurana visina rova, ako je to mogue, ne bi smjela biti vea od 1,25 m odnosno 1,75 m (slika 9.2.1) u sluaju ako se radi pokos iskopa rova iznad visine 1,25 m ili se iskop samo osigurava iznad visine 1,25 m. Iskopani materijal iz rova ne bi smio biti odloeni blie od 0,60 m od ruba iskopa rova.

Slika 9.2.1: Najmanje mogue visine neosiguranog (nepodgraenog) iskopa rova (izvor: Bergische Universtaet Gesamthochschule Wuppertal, Skript zur Vorlesung, Erdbau, prof. M. Pulsfort, prof. B. Walz)

Osiguranje iskopa rova mora biti u konstrukcijskom smislu nosivo te razmjerno lako i brzo demontano odnosno prenosivo. U nekim sluajevima mora biti takoer vododrivo tj. vodonepropusno po postoji mogunost kombinacije oba naina osiguranja pri iskopu rovova. Zatita iskopa rovova nosivim konstrukcijsama u razmjerno suhom ili manje vlanom tlu obuhvaa spomenuto oplaivanje i razupiranje stranica (bokova) iskopanog profila rova na razliite naine. Provodi se uporedo s njegovim iskopom (uz napomenu da oplaivanje moe na neki nain prethoditi iskopu), primjerice uobiajeno oplaivanje stranica iskopa rova postupnim zabijanjem u odreenu dubinu drvenih ili elinih platica ili talpi kao i njihovo razupiranje drvenom graom, kombinacijom drvene grae sa uobiajenim elinim profilima ili posebnim razuporama (slika dolje, slika 9.2.2), kombinacijom elemenata cijevne skele itd.,

(1) prethodnim zabijanjem raznih vrsta murja (rijee drvenog, uglavnom elinog) i njegovo razupiranje prilikom iskopa s uobiajenim elinim profilima ili posebnim razuporama, (2) osiguranje rovova sustavima brzo i lako (ra)sklopivih prenosivih velikoplonih talpi.

1 Rov je razmjerno uski, duboki i dulji iskop koji se ponovo zatrpava s iskopanim materijalom (iz rova) nakon polaganja vodova (primjerice cijevi vodovoda i odvodnje, cijevi naftovoda i plinovoda, kablova dalekovoda elektrine struje ili telefonije, drenanih cijevi itd.).

139

(1) murje je oblik prethodno izvedene zatitne obloge kasnije iskopanih stranica rova s razmjerno uskim, duljim i vitkim talpama. One se prije iskopa zabijaju pomou tzv. makara u tlo neposredno jedna uz drugu po plohi stranica iskopa rova. Prilikom iskopa rova izmeu prethodno zabijenog murja provodi se sustavno razupiranje platica u jednoj ili vie razina (slika 9.2.2, sliica lijevo). murje je tako sloeno, posebice elino, da se moe vie puta koristiti jer se nakon uporabe ponovo vadi iz tla. Za potrebe privremenog osiguranja rovova koristilo se je (1.a) drveno murje ili sada uglavnom (1.b) elino murje. (1.a) Drveno murje (slika desno, slika 9.2.3) izvodi se od neoblikovanih oblica ili poluoblica (slika desno, sliice pod a) i b) lijevo) iz manje kvalitetnog drva ili od posebno oblikovanih talpi (slika desno, sliice pod c) i d) lijevo) iz kvalitetnog drva, takoer s posebno oblikovanim preklopima ili utorima ako se koristi kao vodonepropusno murje (slika desno, sliice pod a), b), c), d), e), f) i g) lijevo). Koristi se u krajnjoj nudi kao jedino mogue rjeenje oplaivanja rovova. Posebice iz razloga to se talpe teko vade i to se takoer pri zabijanju i vaenju djelomice oteuju unato posebnom oblikovanju njihovog donjeg dijela tj. noa talpe (slika desno, sliice pod i), k), i l) lijevo) i posebnoj zatiti njihovog gornjeg dijela tj. glave talpe (slika desno, sliice pod h), m) i n) lijevo). Drveno murje se uglavnom zabijalo makarama slobodnim padom bata, gdje se je bat za nabijanje pojedinih talpi podizao runo preko kolotura ovjeenih o visoku drvenu konstrukciju i vidu tronca. (1.b) elino murje koristi se osobito za osiguranje radova u razmjerno irokim odnosno prostranijim rovovima (slika 9.2.4, sliica lijevo) ili uskim vrlo dubokim rovovima (slika 9.2.4, sliica desno). To su posebno oblikovane talpe koje se mogu viestruko koristiti, odnosno zabijati i ponovo vaditi. Osim to su iz razloga prostorne nosovosti razliitog poprenog presjeka, takoe imaju posebno oblikovane rubove u vidu utora koji su ustvari vodilice prilikom meusobnog tijesnog zabijanja talpi jedne do druge. Na taj se nain postie tono prostorno usmjeravanje plohe elinog murja i njegova razmjerna vodonepropusnost.

Slika 9.2.4: Primjer primjene elinog murje pri osiguranje radova izvedbe cjevovoda u razmjerno velikom odnosno irokom rovu (sliica lijevo) i uskom dubokom rovu (sliica desno) (izvor: Das MGF Kanal-Verbau-System; Das universele Grabenverbausystem ..., Kammerplatten, Ischebeck, Gigant)

140

Najpoznatija tipizirana vrsta elinog murja je profilirano Larsen-murje (po kojem se u praksi pojednostavljeno openito naziva tehnika i tehnologija primjene elinog murja, slika 9.2.5), meutim, postoje druge vrste i oblici elinog murja kao primjerice Krupp-murje, Hoesch-murje itd.

slika 9.2.5: Oblici i mjere poprenog presjeka pojedinih vrsta platica odnosno tipova profila Larsen-murja

elino murje uglavnom je razuprto ali moe biti slobodno zabijeno u tlo (tj. konzolno) ukoliko nisu velike dubine rova. Samo zabijanje i vaenje elinog murja u prilikama suvremenog graenja uvijek je strojno pomou motornih makara. Stoga su makare osnovna strojno-tehnoloka oprema ukupnog tehniko-tehnolokog i logistikog postupka izvedbe nekog cjevovoda u dubini nekog tla koje se prilikom iskopa rova osigurava od uruavanja oplaivanjem i razupiranjem pomou elinog murja (slika 9.2.6). Uinak takvog tehnolokog postupka svakako je zavisan o uinku zabijanja, vaenja i premijetanja elinog murja odnosno zavisan u moguim uincima makara. Ovisan je takoer o duljini osiguranja iskopanog rova, koja moe biti i do par desetaka metara.

Slika 9.2.6: Pojednostavljeni prikaz tehnike, tehnologije i logistike polaganja cjevovoda kroz rov (s lijeva na desno): zabijanje murja udarnim ili vibracijskim (crtkano) makarama, iskop prostora izmeu murja pomou grajfera, nasipavanje posteljice, polaganje cijevi pomou bager-dizalice (u ahtu desno smjetena je oprema za spajanje cijevi natezanjem), zatrpavanje i sabijanje zatrpavanja rova vibro-ploom, vaenje murja.

Spomenute motorne makare bile su dosada uglavnom na diesel-motorni pogon a zabijale su murje razmjerno sporijim udarom. Razvile su se iz makara koje su mehaniki podizale bat a zatim ga otputale da slobodno pada na talpu i na taj nain je razmjerno sporo, udar po udar, zabijaju u tlo. Daljnji razvoj pogona i vrsta makara vezan je djelomice uz razvoj bagera kao osnovnog stroja koji nosi makare. Tako su pomalo nestale iz uporabe udarne makare na diesel-motorni pogon koje su zamjenile hidrauline udarne makare koje su koristile hidralini pogon bagera. Suvremeni je nain vibracijsko zabijanje i vaenja elinog murja pomou, o bager ovjeenih, vibracijskih makara (elektrovibracijske makare.) One mogu biti na samostalni (zasebni) elektrini pogon (tj. elektromotor se nalazi unutar ureaja makare; prethodna slika 9.2.4, ureaj u gornjem desnom uglu slike; slika 9.2.6, ovjeena makara sasvim desno i lijevo na kraju slike) ili na hidraulini pogon hidralinog bagera (hidrauline vibracijske makare). Valja istai, kako uobiajene udarne makare imaju ire podruje primjene to se tie uvjeta izvedbe muraja i obiljeja tla ali manje uinke za razliku od visoko uinkovitih vibracijskih

141

makara koje imaju ue podruje primjene to se tie obiljeja tla, odnosno uglavnom se primjenjuju u nekoherentnim ljunkovitim i pjeskovitim tlima. Prema jednom proizvodnom programu odreene vrste i tipova elektro-vibracijskih makara (prethodna slika 9.2.4, ureaj u gornjem desnom uglu slike), pri vibraciji 1500 udara/minuti, takve makare mase 640 kg imaju silu zabijanja i izvlaenja (gledano logistiki kao masa) 8 t, makare mase 900 kg imaju silu zabijanja 14 t i izvlaenja 8 t, makare mase 1300/1400 kg imaju silu zabijanja 25 t i izvlaenja 12 t a makare mase 3500/3700 kg imaju silu zabijanja 50 t i izvlaenja 25 t. Prvo opisana osamtonska makara zabija elinu talpu duljine oko 6 m za 50 a izvalai za 20 30 sekundi a etrnaestonka ima isti uinak na dubini zabijanja oko 8 m. to je vibrirajua masa makare vea to je vea brzina zabijanja ili izvlaenja a openito se kree izmeu 20 120 sekundi pri zbijanju te 10 20 sekundi pri izvlaenju jedne talpe. Visee hidrauline vibracijske makare (prema jednom proizvodnom programu makara, slika desno, slika 9.2.7) promjenjljive su ferkvencije do 1800 udara/minuti, mase od oko 1,2 t do 15,8 tona, sile zabijanja (takoer gledano logistiki kao masa) 29,4 t do 32 t. Proizvode se takoer visokoferkventne makare do 2700 udara u minuti, mase od 2,6 do 5,8 t a sile zabijanja 81 t do 185,6 t.
Slika 9.2.7: Visee (o bager ovjeene) hidraline vibracijske makare

U razvoju su ureaji za samostalno, u naelu, automatizirano poetno vibracijsko zabijanje, izvlaenje i premjetanje te ponovo zabijanje premjetenih talpi elinog murja. Ovi ureaji putuju po gornjem rubu zabijenog murja i oslanjaju se na njega (na najmanje tri zabijene talpe) prilikom izvlaenja odnosno zabijanja pojedine talpe (slika desno, slika 9.2.8).
Slika 9.2.8: Ureaj za automatiziranu ugradbu elinog murja

Uz prethodno opisanu opremu ukupnog tehniko-tehnolokog i logistikog postupka izvedbe nekog cjevovoda u dubini nekog tla znaajna je takoer strojno-tehnoloka za transport (prihvat, sputanje u rov) i montiranje (navlaenje, tono usmjeravanje) u rov sputenih cijevi (slika 9.2.9).

Slika 9.2.9: Osnovna oprema za montiranje cijevi u rovu: bagerska havatalica za cijevi nosivosti do oko 12 t i promjera obuhvata do oko 2,5 m (sliica lijevo); ureaj za navlaenje cijevi odnosno uvlaenje spojnih dijelova cijevi jednu o drugu, ureaj se upire u ve montiranu cijev i za oko pet minuta povue odnosno uvue slijedeu cijev u spojni dio prethodno montirane cijevi (sliica u sredini); ureaj za usmjeravanje cijevi koja se montira u odnosu na ve prethodno montiranu cijev (sliica desno).

142

(2) Sustavi velikoplonih talpi za osiguranje iskopa rovova obuhvaaju razne (ali po tehnoloko-logistikoj koncepciji sline) robusne metalne konstrukcije posebno oblikovanih i meusobno povezanih brzo i lako (ra)sklopivih te prenosivih irokih posebno oblikovanih tekih ploa. One su tako sloene da se mogu jednostvano koristiti i prenosti prilikom njihove uporabe sa istim strojevima, primjerice bagerima, kojima se izvodi iskop rova (slika 9.2.10).

Slika 9.2.10: Primjer jednog od nekad najpoznatijih sustava lako (ra)sklopivih te prenosivih talpi za osiguranje iskopa rovova (izvor: Der kompakte Sthalverbau; Krings International)

Primjena sustava velikoplonih talpi za osiguranje rovova moe biti dvojaka, to ovisi o prostornim obiljejima rova te o geotehnikim obiljejima tla u kojim se rov izvodi. U sluaju iskopa tla koje po svojim geotehnikim obiljejima ima privremenu razmjernu stabilnost iskopanih stranica, sustav velikoplonih talpi sputa se cjelovito u rov nakon njegova potpuna iskopa. U sluaju (pri iskopu) nestabilnih tla sustav se korak po korak sputa (tone) zajedno (istovremeno, uporedno) sa iskopom rova i na taj nain onemogaava uruavanje tla u njega (slika 9.2.11).

Slika 9.2.10: Naini osiguranja rova: a) sputanje cjelovitog sustava velikoplonih talpi u iskopani rov (sliice 1, 2 i 3 gore); b) sputanje ili tonjenje talpi zajedno (uporedo, istovremeno) s iskopom rova (sliice 1, 2, 3 i 4 dolje) (izvor: Der kompakte Sthalverbau; Krings International)

143

Razmatrani sustavi talpi za osiguranje rovova sastoje se od mnogobrojnih dijelova (slika 9.2.11). Osnovni djelovi su moduli irokih velikoplonih talpi (oplata) koje mogu biti cjelovite za osiguranje plitkih rovova ili se mogu nastavljati za osiguranje dubokih rovova. U sluaju istovremenog oplaivanja (tonjenja talpi) i iskopa rova doljnji dio talpi oblikovan je otro kao veliki no radi lakeg prodiranja u tlo. Osim talpi osnovni dijelovi sustava su moduli razupora i njihove vodilice odnosno drai. Tu su takoer jo razni modularni spojni dijelovi, nastavci, osigurai spajanja itd.

Slika 9.2.11: Primjer modularnog sustava velikoplonih talpi od aluminija za osiguranje iskopa rovova sa dijelovima (modulima) i mjerama mogue primjene (izvor: Zum schnellen Einsatz, Alu-Leichtverbau, ISCHENBECK, GIGANT)

Istovremena nosiva (konstrukcijska) i vodonepropusna zatita rovova pri njihovu iskopu u aluvijalnom nekoherentnom tlu, tj. ljuncima i pijescima razmjerno zasienim (ili pod) vodom,

144

mogua je na vie naina. Uobiajeni nain bilo bi zabijanje vodonepropusnog murja do nepropusnog sloja tla ako je to tehniki mogue a takoer ako je to u tehno-ekonomskom smislu isplativo. Ukoliko to nije tako potrebno je sniziti razinu podzemne vode crpljenjem, primjerice pomou sustava tzv. iglofiltera (engl. wellpoint, njem. Spllfilter) povezanih cijevima na vanjske crpke za vodu (slika 9.2.12). Mogue je takoer opisano razupiranje iskopanog rova sustavima velikoplonih talpi uz istovremeno sniavanje podzemne vode crpljenjem takoer pomou sustava iglofiltera (slika 9.2.14).

slika 9.2.12 Presjek rova s prikazom konstrukcijski nosive i vodonepropusne zatite rova pomou murja i crpljenja vode po obodu rova iglofilterima

Iglofilteri (slika desno, slika 9.2.12) su ustvari posebno konstruirani redno bueni, uvjetno reeno, cijevni bunari malog promjera 5 do 10 cm. Smjeteni su u tlu uz osiguranje stranica rova. Povezani su sustavno s posebnim vanjskim crpkama koje imaju dvostruku ulogu odnosno nain rada. Kao prvo, tlae vodu pod visokim pritiskom (3 do 30 bara) u iglofiltere ime se olakava njihovo utiskivanje u tlo uslijed ispiranja materijala oko vrha filtera. Zatim, kao drugo, crpe vodu iz iglofiltera kada se ovi postave na traenu dubinu u svrhu za koji su namjenjeni. Crpke su, dakle, dvostrukog naina rada potiskujueg i usisnog. Zbog toga su iglofilteri izmeu ostalog opskrbljeni pri dnu (ili na kraju vrha kojim prodiru u tlo) posebno graenim zasunom koji se otvara kod utiskivanja a zatvara kod usisavanja vode. Iglofilteri se postavljaju, ovisno o vrsti pjeskovitog ili ljunkovitog tla, redno na razmaku od 1 do 4 m. Uinak crpljenja je 5 do 30 m3/sat po jednom iglofilteru. U sluaju primjene iglofiltera u najsitnijem pijesku (zrna do oko 0,05 mm) ili u pjeskovitoj glini (mijeani slojevi sitnog pijeska i gline) primjenjuje se vakuum postupak crpljenja iz iglofiltera pomou posebnih vakuum crpki.
Slika 9.2.12. desno: Iglofilter (izvor: Bergische Universtaet Gesamthochschule Wuppertal, Skript zur Vorlesung, Erdbau, prof. M. Pulsfort, prof. B. Walz) Slika 9.2.14. lijevo: Osiguranje iskopa rova oplaivanjem uz crpljenje vode iglofilterima

145

9.3. Graevne jame i zagati

Graevne jame kopaju se ispod razine povrine trena u njegovu dubinu ali samo s povrine terena. U njima se izvodi konstrukcija podzemnog dijela budue graevine te su one uglavnom privremni prazni prostori koji moraju biti sigurni za izvoenje ostalih radova u njima. Za razliku od rovova, iskop graevnih jama u nekom tlu ili tronoj stijeni, kao i osiguranje stranica iskopa u sluaju oekivanja njihova moebitnog uruavanja, izvodi bez meusobnog "razupiranja" konstrukcije osiguranja jer ono nije, kao prvo, ekonomino, ali je takoer neprimjenjivo iz razloga veliine (raspona) graevnih jama te iz bilo kojeg drugog tehnikotehnolokog razloga, neprikladno za ostale radove, tj. razupiranje na neki nain uglavnom smeta kasnijoj izvedbi ostalih trajnih dijelova graevine koja se izvodi u graevnoj jami. Zatitom ili osiguranjem iskopa graevne jame mora se sprijeiti (slika 9.3.1) doticanje povrinske te osobito podzemne vode u iskopani prostor graevne jame (zatita graevne jame od bilo kakvog i bilo kojeg oblika prodiranja vode u slobodni prostor njezina iskopa), uruavanje iskopanih stranica graevne jame (osiguranje stabilnost iskopanih stranica graevne jame).

slika 9.3.1: Osnovna zatita ili osiguranje graevne jame: onemoguavanje prodiranja vode u jamau

Nain osiguranja stranica i pokosa iskopa graevnih jama, kao i njihova zatita od moebitnog tetnog utjecaja vode, ovisi o tome je li se ona izvodi bez strogog ogranienja prostora njezina iskopa (slobodni iskop izvan teorijski potrebnog prostora graevne jame) ili se izvodi s ogranienjem prostora njezina iskopa iz bilo kojeg razloga (teorijski ili minimalni potrebni iskopani prostor graevne jame). Stoga oblik iskopa i oblik odnosno vrsta osiguranje stranica graevne jame moe biti dvojak slobodni iskop graevne jame s kosim stranicama iskopa ali takvog pokosa koji onemoguava uruavanje kosine uslijed njezina klizanja odnosno postoji prirodna stabilnost kosine iskopa jame te se ne izvodi njezino konstrukcijsko (nosivo) osiguranje ili se izvodi slino kao osiguranje pokosa usjeka i zasjeka, minimalni odnosno ogranieni iskop strmih uglavnom uspravnih stranica graevne jame osiguranih (podgraenih) u nestabilnom tlu ili tronoj stijeni nosivim konstrukcijama u obliku raznih vrsta zidova. U smislu zatite od bilo kavog utjecaja podzomne vode nosiva konstrukcija osiguranja iskopanih uspravnih stranica ili pokosa graevnih jama moe biti u potpunosti ili djelomice vodo(ne)propusna (slika 9.3.1). Pri tome nosivo konstrukcijsko osiguranje osobito uspravnih (strmih) stranica, a u nekim sluajevima takoer, dna graevnih jama moe biti privremeno ili trajno. Privremeni zahvati odnosno privremene nosive konstrukcije zatitea odnosno osiguranja ili podgraivanja iskopanih stranica graevne jame izvode se u razdoblju iskopa i izvedbe konstrukcije unutar graevne jame. Nakon dovretka podzemnog dijela graevine zatita se ukida odnosno uklanja se konstrukcija osiguranja. Trajna konstrukcija osiguranja iskopa graevne jame najee je sastavni, uglavnom nosivi, dio konstrukcije budue graevine koja se izvodi u/na graevnoj jami i to uglavnom u obliku neke vrste stalnog zida.

146

Primjena jednog od navedenih naina zatite ili konstrukcijskog odnosno nosivog osiguranja iskopa graevne jame, kao i primjena njihovih moguih kombinacija, ovisi o inenjersko-gelokim, geotehnikim i fiziko-mehanikim obiljejima prirodnog tla ili stijenskog masiva u kojima se izvodi iskop graevne jame, dubini iskopa graevne jame ispod povrine terena, razini podzemne vode ispod povrine terena u kojem se kopa graevna jama, poloaju dna iskopa graevne jame ili budue graevine prema razini podzemne vode, poloaju dna iskopa graevne jame ili budue graevine prema razini vodonepropusnih slojeva tla u dubini terena, konstrukcijskim obiljejima budue graevine zbog koje se izvodi graevna jama itd. Moe se zakljuiti kako su u pogledu vodonepropusnosti i stabilnosti mogui razliiti naini i oblici sloenosti zahvata zatite graevinskih jama kao i mogui oblici izvedbe nosivih konstrukcija radi osiguranja stabilnosti iskopa njihovih stranica (slika 9.3.2). Osnovna zatita (oekivano) stabilnih pokosa, kao i iskopanog prostora, graevnih jama od prodiranja vode, a u sluaju da se ne izvode privremene ili trajne konstrukcije osiguranja pokosa, bilo bi (1) crpljenje vode iz bunara u graevnoj jami ili kroz sustave buenih cjevnih bunara ili iglofiltera po obodu graevne jame. Mogua je takoer izvedba (2) vodonepropusnih zavjesa, primjerice, lednih zavjesa (zaleivanje aluvijalnih ljunkovito-pjeskovitih vodom zasienih tla), glinobetonskih zavjesa, te betonskih i injektiranih zavjesa koje se kasnije miniraju. Nosivo konstrukcijsko razmjerno trajno osiguranje stabilnosti pokosa (kosih stranica) graevne jame mogue je isto kao kod osiguranja pokosa iskopa usjeka i zasjeka, primjerice, sidrima, metalnim mreama i mlaznim betonom, odnosno njihovom kombinacijom. I tu je svakako potrebno rjeiti pravilnu odvodnju kako bi to osiguranje bilo u potpunosti djelotvorno.

slika 9.3.2. Pregled oblika (vrsta, naina) zatite (osiguranja) iskopa graevnih jama

Privremeno ili trajno nosivo konstrukcijsko osiguranja uspravnih stranica graevne jame koja se izvodi u prirodno nestabilnom tlu bile bi razne vrste (3) zidova bilo samostojeih bilo konzolnih (upetih u tlo) bilo sidrenih u tlo. Primjerice, to su privremeni zidovi od murja kao kod rovova koji se ne razupiru nego moebitno sidre u tlo iza zida. Oni su uglavnom vodonepropusni a ukoliko nisu tada se kombiniraju sa crpljenjem vode po obodu ili iz graevne jame. To su zatim stalni injektirani, betonski, armirano betonski ili montani zidovi.

147

Zatita graevne jame samo (1) crpljenjem podzemne vode, a u sluaju prirodno stabilnog pokosa iskopa sigurnog na klizanje, provodi se crpljenjem podzemne vode iz iskopanog prostora unutar same graevne jame, prethodnim vodoravnim dreniranjem dna graevne jame te crpljenjem tako drenirane vode iz prikupnih bunara ili neposredno iz cijevi drenova, crpljenjem podzemne vode sustavom uspravnih bunara manjeg ili veeg promjera po obodu ili unutar graevne jame, Crpljenje podzemne vode unutar graevne jame najjednostavniji je nain spreavanja utjecaja podzemne vode na graevnu jamu koji bi se moralo obvezatno primjeniti gdje je to god mogue. A mogue ga je uvijek primjeniti u aluvijalnom pjeskovitom i ljunkovitom tlu kod kojega teenje vode kroz kosinu stranice ne dovodi do njegova ispiranja te uslijed toga do uruavanja donjeg dijela kosine (slika lijevo, slika 9.3.3). Primjenjuje se takoer kod odvodnje graevinskih jama iskopanih u raspucalim ili okrenim stijenskim masivima zasienim vodom. Voda se uglavnom prikuplja u jarcima po obodu dna graevne jame i svodi u jednu manju jamu iz koje se zatim crpi izvan graevne jame uronjenim muljnim crpkama. To su robusne crpke koje mogu crpiti mjeavinu vode i mulja pa ak i mulj pomijean sa kamenom sitnei (slika 9.3.4). Svakako se voda mora dalje odvesti iz podruja graevne jame kako se ne bi vraala ponovo natrag u jamu.

Slika 9.3.4.: Primjeri uvjeta koritenja muljnih crpki (izvor: Weda, Elektro-tauch pumpen)

Ukoliko je podzemna voda pod veim tlakom i prodire po itavoj povrini dna graevne jame predhodno opisani nain pojednostavljenog crpljenja vode iz graevne jame nije uinkovit te se mora provesti crpljenje vode iz sustava vodoravnih drenova ispod i oko razine dna graevne jame (slika desno, slika 9.3.5). To je razmjerno sloen nain rjeavanja utjecaja podzemne vode na izvedbu graevne jame. Zahtijeva odreene predradnje u smislu polaganja drenova s povrine terena prije iskopa graevne jame. Navedeno znai rad drenopolagaa i utroak drenanih cijevi te njihovo povezivanje u sustav s prikupnim bunarima iz kojih se crpi voda pomou uronjenih muljnih graevinskih crpki ili neposredno povezivanje drenova s vanjskim crpkama na razini povrine terena u kojem se izvodi jama. Crpljenje podzemne vode sustavom uspravnih bunara manjeg ili veeg promjera po obodu graevne jame (slika lijevo, slika 9.3.6) najei je oblik rjeavanja utjecaja podzemne vode na izvedbu osobito razmjerno manjih graevnih jama u pjeskovitim i ljunkovitim tlima dubine do oko 7 m od razine terena. Podrazumijeva dva osnovna naina crpljenja podzemne vode i to pomou sustava uspravnih buenih cijevnih bunara te crpljenje podzemne vode pomou sustava (prethodno opisanih) iglofiltera (sliku 9.3.6).

148

Slika 9.3.7: Zatita graevne jame sa prirodnim pokosom iskopanih stranica od utjecaja (prodiranja) podzemne vode sustvom buenih cijevnih bunara (sliica lijevo) u jednoj razini odnosno iglofiltera (sliica desno) u dvije razine rasporeenih po obodu jame i berme na nioj razini iskopa jame

Sustavno crpljenje podzemne vode pomou buenih cjevnih bunara (slika nie lijevo, slika 9.3.7) mogue je sprovesti na dva razmjerno slina naina koji se razlikuju po promjeru buenja i po poloaju crpke u sustavu crpljenja: crpljenje podzemne vode pomou sustava pliih buenih cijevnih bunara (do oko 4 m) manjeg promjera (od oko 200 do oko 400 mm) gdje su u buotinama ugraene cijevi povezane na vanjske sustave cjevovoda neto veeg promjera iz kojih se voda crpi pomou vanjskih crpki (smjetenih izvan bunara) i odvodi izvan podruja graevne jame (slika 9.3.8 lijevo); bunari su zacijevljeni dvostrukim ili viestrukim cijevima gdje su ispune izmeu njih ujedno filteri koji onemoguavaju crpljenje estica tla a vanjske cijevi tite bunar od ulaska mase tla u prostor crpljenja, pomou sustava dubljih buenih cijevnih bunara (preko 4 m) veeg promjera (od oko 1250 mm) koji su takoer viecijevni s filterima a u kojima se nalaze uronjene crpke (smjetene u bunaru) povezane na vanjske sustave cjevovode kojima se voda odvodi izvan podruja graevne jame (slika 9.3.8 desno).

Slika 9.3.8: Bueni cijevni bunari za crpljenje vode po obodu graevinskih jama manjeg promjera s crpkom izvan buotina (sliica desno) i bunari veeg promjera sa uronjenom crpkom u bunaru (sliica desno; izvor: Bergische Universtaet Gesamthochschule Wuppertal, Skript zur Vorlesung, Erdbau, prof. M. Pulsfort, prof. B. Walz)

149

(2) Potpuno vodonepropusna privremena zatita graevnih jama (u sluajevima gdje je pokos izveden s takvim nagibom da je uz najpovoljniju vlanost tla terena prirodno stabilan) postie se izvedbom privremenih ili trajnih tzv. zavjesa (dijafragmi) oko graevne jame do nepropusnog sloja u terenu (slika 9.3.9.). To su uglavnom odreeni tehnoloki zahvati u tlu a ne nosive vodonepropusne konstrukcije.

Slika 9.3.9: Poloaj zavjesa odnosno logistika zatite graevinskejame zavjesama

Tipine privremene nenosive zavjese bile bi (2.1) ledena zavjesa i (2.2) glinobetonska zavjesa. Potonja zavjesa ujedno je poetna faza izvedbe (armirano)betonskih ili montanih zidova kao oblika stalnih nosivih konstrukcija osiguranja uspravnih stranica iskopa graevinske jame. Privremene zavjese bile bi takoer cementne (betonske) zavjese (tj. zidovi) ili zavjese dobivene rednim injektiranjem tla (prethodno opisani jet-grouting primjenjen na izvedbi zavjese injektiranjem stupova jednog do drugoga) koje se kasnije razbijaju miniranjem kako bi se nakon izvede radova u graevnoj jami opet omoguili, iz nekog razloga zahtijevani, tokovi pozemnih voda. esto se moraju razbijati miniranjem takoer stvrdnute glino- ili bentonit-betonske zavjese. (2.1) Ledena zavjesa (slika 9.3.10), kao postupak zatite graevnih jama, provodi se zaleivanjem podzemne vode pri iskopu vodom zasienih ljunkovito i/ili pjeskovitih tla. Primjena je mogua u mirnijim i sporijim podzemnim vodnim tokovima navedenih aluvija. Primjenjuje se takoer pri zatiti iskopa graevnih jama u mjeanim tlima zasienim stajaom vodom. Razmjerno je sloen tehniko-tehnoloki postupak jer zahtijeva ustroj posebne opreme (slika 9.3.13). Sainjavaju je veliki zamrzivai koji na osnovi stlaenog amonijaka (kao kod uobiajenih zamrzivaa) hlade posebnu tekuinu za smrzavanje tla. Ona je u naelu lunata. Sastoji se veim dijelom (do oko 85%) od CaCl a manjim dijelom (do oko) 10 % od MgCl. Takoer sadri (do oko) 5 % metilalkohola. Kruenjem kroz zamrziva i kroz redne sustave posebnih, u tlu ugraenih, dvostrukih cijevi navedena tekuina hladi odnosno zamrzava vodom zasieno tlo na oko -150 do oko 0,25 m oko cijevi odnosno na oko - 50 do oko 1 m oko cijevi (slika desno, slika 9.3.12).

Slika 9.3.10: primjer iskopa odreene graevne jame (sliica desno) u prethdno zamrznutom tlu odnosno prostoru graevne jame koji je ograen ledenom zavjesom (sliica lijevo)

150

slika 9.3.13: Prikaz postupka izvedbe ledene zavjese (Izvor. Hetzel-Wundram: Grundbautechnik)

Za nosivu konstrukcijsku zatitu graevnih jama, kod kojih se stranice kopaju u nagibu koji omoguava zajedno sa elementima konstrukcije osiguranja prirodnu stabilnost pokosa iskopa, mogue je primjeniti sline geotehnike konstrukcije kao kod osiguranja iskopanih pokosa usjeka ili zasjeka. To su primjerice mree, sidra ili zatega te mlazni beton, kao i konstrukcije osiguranja pokosa koje su sloene od navedenih elemenata (slika 9.3.14). Ova konstruktivna zatita kosih (prirodni pokos), strmih ili ak uspravnih stranica iskopanog obrisa graevnih jama primjenjuje se u tronim ili na neki nain "dezintegiranim" (uslojenim, razlomljenim, raspucalim, okrenim) stijenskim masivima (kao i u nekim vrstama prirodno konsolidiranih tala)
Slika 9.3.14: primjer zatite kosina iskopa jedne graevne jame sa mrama, sidrima i mlaznim betonom.

(2.2) Osnovni smisao izvedbe glinobetonske zavjese bilo bi onemoguavanje prodiranja vode u graevnu jamu pomou tzv. isplake odnosno itke smjese bentonita (4 % do 6 % mase isplake) i vode. Bentonit je posebna fina glina koja sadri 60% do 80 % montmorinolita sa ostalim prateim mineralima (kvarc itd). Montmorilonit sainjavaju siune silikatne ploice ije su iroke povrine negativno a tanke uske stranice pozitivno nabijene. U vodenoj suspenziji tako nabijeni minerali ine posebnu, elektronski povezanu i uvrenu, strukturu ija je konzistencija slina valnoj glini. U sitnozrnom tlu navedena struktura stvara na dodirnoj povrini film koji onemuguava prodiranje tla u isplaku a u krupnozrnom tlu suspenzija prodire u maloj duljini u prostor izmeu zrnaca i na taj nain brtvi odnosno uvruje strukturu tla. Takva isplaka, koja se nalazi u uskom rovu iskopanom oko graevne jame, svojom konzistencijom (gustoom) onemoguava, kao prvo, uruavanje iskopanog rova odnosno osigurava stabilnost stranica iskopanog rova te, kao drugo, onemoguava tok ili prodor vode prema graevnoj jami. Ove zavjese ujedno slue, kako je ve prethodno navedeno, kao predfaza pri izvedbi betonskih, armirano-betonskih i betonskih montanih zidova.

151

(3) Zidovi kao nasive konstrukcije razliitih vrsta i oblika mogu biti privremena ili trajna te vodo(ne)propusna zatita ili osiguranje stranica graevnih jama od uruavanja ili prodiranja vode u jamu. Mogu se izvoditi prije iskopa jame, zajedno (istovremeno, uporedno) sa iskopom jame te poslije iskopa dijela ili ukupnog prostora graevinske jame. Zidovi, bez obzira na oblik i vrstu njihove konstrukcije, nain izvedbe te vodo(ne)propusnost, mogu biti slijedee vrste u smislu ostvarenja njihove nosivosti odnosno stabilnosti (sliku 9.3.15) - ili samostojei konzolni (upeti) zidovi, ili - sidreni zidovi u teren iza zida ili - poduprti zidovi unutar dijela prostora graevne jame (to se uglavnom nastoji izbjei kako konstrukcije podupiranje ne bi smetale izvedbi ostalih konstrukcija unutar prostora jame), - ili kombinacija navedenih vrsta podupiranja odnosno upiranja ili uvrenja zidova u tlo.

Slika 9.3.15: Naini ostvarenja nosovosti i stabilnosti zidova

Privremena nosiva konstrukcijska ali vodopropusna zatita graevnih jama mogu biti privremeni "zidovi" od drvenih elemenata (talpi, gredica, oblica) i (bilo drvenih bilo metalnih) nosaa koji ih pridravaju. Nosai mogu biti takoer usidreni na bilo koji nain po jednoj ili vie razina u teren iza stranica iskopa jame (slika 9.3.16). Ovaj razmjerno jednostvan nain primjenjuje se uglavnom za osiguranje pliih odnosno niih uspravnih stranica manjih graevnih jama koje se izvode u suhim vremenski razmjerno stabilnijim tlima ili tronim stijenama. meutim, poznati su sluajevi osiguranja uspravnih stranica graevnih jama i do dubine desetak metara.

Slika 9.3.16: Privremena nosiva konstrukcija osiguranja uspravnih stranica graevne jame vodoravnom drvenom graom i uspravnim elinim nosaima sa njihovim sidrenjem. Na slici se vidi i posebna builica za izvedbu (buenje i ugradnju) dugakih najvjerojatnije adhezijskih injektiranih sidara (Izvor: Universal wagon drill, BBAUER UBW 06, BAUERSPEZIALTIEFBAU GmbH)

152

Privremena nosiva konstruktcijska i vodonepropusna zatita graevnih jama mogu biti stijene ili privremeni "zidovi" od (prethodno opisanog) elinog murja (slika 9.3.17). Ova vodonepropusna zatita izvodi se tako da dopire do vodonepropusnog ili slabopropusnog sloja tla. Ukoliko to nije mogue postii, tada se murje kombinira sa sniavanje podzemne vode crpljenjem iz buenih cijevnih bunara (slika 9.3.17 u sredini) i to bilo crpljenjem bilo po obodu izvan graevinske jame (slika 9.3.17 dolje desno) bilo crpljenjem iz same graevne jame (slika 9.3.17 gore i dolje lijevo) ili (pred)injektiranjem dna graevinske jame ili betoniranjem i sidrenjem betonskog dna bilo u suhom (slika 9.3.17 gore, vidi se u desnom dijelu graevne jame izbetonirano dno) bilo pod vodom i sl.

Slika 9.3.17. Primjer zatita graevne jame privremenim "zidom" od murja (slika gore) sa crpljenjem vode iz graevne jame (na nain kako je to prikazano na sliici lijevo dolje, a drugi nain je sa crpljenjem vode izvan odnosno po obodu graevne jame kako je to prikazano na sliici desno dolje). Ova zatita ne dopire do vodonepropusnog sloja pa se sniavanje podzemne vode crpljenjem iz graevne jame kombinira sa betoniranjem dna graevinske jame (Izvor: Brueckner Grundbau GMBH, Wasserhaltung 31)

153

Stalna nosiva ali vodopropusna zatita graevnih jama izvodi se tamo gdje nije potrebna vodonepropusnost dakle u suhim terenima. Tu pripadaju zidovi od gusto izvedenih (armirano)betonskih pilota koji mogu biti tzv. bueni (slika 9.3.18 desno) ili zabijeni piloto ili od gusto izvedenih injektiranih pilota (prethodno opisana tehnologiji jetgroutinga). Oni mogu biti izvedeni kao konzolni zidovi (slika 9.13.19) ili kao sidreni zidovi u jednoj odnosno vie razina (slika 9.3.18, dvije sliice desno). Ukoliko se piloti izvode gusto jedan do drugoga (slika 9.3.18 desno dolje prikazani gornji red buenih pilota) do vodonepropusnog sloja a na neki nain se meosobno brtve tada takvi zidovi od pilota ine stalnu nosivu konstruktivnu i vodonepropusnu atita graevnih jama.
Slika

9.3.18: Zid graevne jame od od buenih pilota; na sliici lijevo gore vidi se tehnika (posebni bager sa opremom za izvoenje buenih betonskih pilota unutar zatitne kolone) i tehnologija izvedbe buenih pilota koji mogu biti izvedeni gusto ili na razmaku (sliice lijevo dolje gdje se vide tri reda pilota razliite gustoe smjeataja u redu buenja odnosno u zidu) te mogu biti sidreni (dvije sliice desno dolje) (izvor slika desno: izvor: Bergische Universtaet Gesamthochschule Wuppertal, Skript zur Vorlesung, Erdbau, prof. M. Pulsfort, prof. B. Walz) .

Slika 9.3.19: Primjer osiguranja iskopa graevne jame sa samostojeim konzolnim zidovima od razmjerno gue jedan do drugoga buenih pilota izvedenih u vie razina i na razliitim dijelovima manjih graevnih jama unutar vee graevne jame. Izvedba ovog osiguranja graevne jame je najvjerojatnije u suhom terenu. Dio graevne jame je izveden sa kosim stranicama odnosno pokosom prirodne stabilnosti. Na slice se takoer vidi stroj za izvedbu buenih pilota (izvor: Groundwater control for deep excavation in Middle East, BAUER SPEZIALTIEFBAU GmbH).

154

Stalna nosiva konstruktivna i vodonepropusna atita graevnih jama moe biti trajni nosivi zid u uem smislu koji takoer moe biti ujedno temelj ili zid ili neki drugi dio konane konstrukcije budue graevine koja se izvodi u graevnoj jami. Trajni zidovi kao konstrukcije zatite graevnih jama izvode se primjerice ili betoniranjem na licu mjesta (in situ) rijee kao konzolni ili (na bilo koji nain) podruprti (armirano)betonski zidovi, a uglavnom kao sidreni (armirano)betonski zidovi i to sidreni po jednoj ili vie razina u teren iz stranica iskopa graevinske jame, ili kao montani (armirano) betonski zidovi poduprti ili uvreni sidrenjem na bilo koji nain po jednoj ili vie razina u teren iz stranica iskopane graevne jame. Svi navedeni zidovi izvode se, kao osiguranje, prije iskopa graevne jame. Prilikom iskopa graevne jame unutar izvedenih zidova provodi se najee njihovo istovremeno odnosno uporedno sidrenje u tlo ije uruavanje oni svojim postojanjem spreavaju. Prema tome postoji potreba izvedbe uskih dubokih iskopa (u naelu rovova koji se ne zatrpavaju iskopanim materijalom kao uobiajeni rovovi za izvedbu bilo kojih vodova) u kojima se zatim izvode zidovi betoniranjem na licu mjesta. Betoniranje se izvodi u rovu ispunjenom isplakom (prethodno opisanom kod izvedbe glinobetonskih zavjesa) od bentonitne suspenzije ili slinom bentonitcementnom suspenzijom, a to je prikazano i opisano na slikama 9.3.20 i 9.3.21.
Slika 9.3.20.: Izvedba zida po tzv. odsjecima odnosno panelima ili segmentima (tzv. segmentna izvedba betonskih zidova graevinske jame) u rovu sa glinobetonskom isplakom od bentonitne suspenzije. Sam rov je iskopan (na slici: excavation in progres) u jednom (narednom) segmentu (u ovom sluaju sa rotirajuim trenerom) na nain da se je u njemu prilikom iskopa nalazila isplaka koja se je preljevala kroz tzv. uvodnicu (poetni plii kanal sa betoniranim stranicama koji se u poetku radova izvodi na povrini terena u kruni zida kao ukna vodilica izvedbe zida i prostor teenja isplake) iz prethodno iskopanog segmenta koji se betonira (na slici: concreting in progress) kroz tzv. kontraktor istovremeno sa iskopom ovog narednog segmenta. Prije samog betoniranja u potpuno iskopani segment (koji e se betonirati) ugrauju se na rubovima iskopa zatitne kolone koje se izvlae iz prethodno betoniranog segmenta. Betoniranje prethodnog i iskop narednog segmenta moraju biti po obujmu vremenski isti kako bi se dralao njihovom ravnoteom ista odnosno stalana koliina isplake u rovu. Nakon zavretka izvedbe dijela segmenata (na slici panels 2n + 1) prve faze, a koji se izvode na preskok, slijedi druga faza izvedbe segmenata (na slici panels 2 n) neizvedenim u prostorima izmeu segmenata izvedenih u prvoj fazi. Proizlazi da je u opisanom tehnolokom postupku i pripadnim zahvatima kljuna primjerena sihronizacija radova kako bi se zadrao isti obujam isplake koja omoguava zatitu tj. osiguranje rova od uruavanja u iskopni prostor pojedinog segmenta. (Izvor: Vertical impervious barriers, dr.ing.S.Bondioli, Rodio)

155

Slika 9.3.21.: Izvedba zida graevne jame po odsjecima u rovu sa glinobetonskom isplakom sa prikazom (sliica dolje) postrojenja za proizvodnju i logistiku bentonitne suspenzije. Iskop rova je u ovom sluaju je s bagerom sajlaem s posebnim grajferom za duboke uske iskope (sliica desno gore). Na slici koja prikazuje bager pri iskopu vidi se (na prethodnoj slici 9.3.20) opisna uvodnica. Takoer se vidi (sliica desno u sredini) betoniranje zida kroz kntraktor kao i izvlaenje zatitne kolone u prethodno izbetoniranom segmentu. (Izvori: Vertical impervious barriers, dr.ing.S.Bondioli, Rodio; Grund- und phalbau GmbH Frankfurt am Main. Spezialtiefbau)

156

Zatita velikih graevnskih jama u podruju (u blizini) vodotoka kao i u samim vodotocima, a najee pri izvedbi hidroelektarna i slinih graevina, provodi se zagatima (slika 9.3.22). Stoga su zagati privremene razmjerno sloene nosive svakako vodonepropusne konstrukcije ili, bolje napisano, privremne nasute graevine koje omoguavaju sigurnu izvedbu graevina u suhoj graevnoj jami pri svim moguim (oekivanim) vodostajima i protokama vodotoka u/na kojem se gradi.

Slika 9.3.22: Prikaz jedne graevne jame sa zagatima pri izgradnji dijela hidroelektrane. (Izvor: Wasserkraftanlage Annabruecke, Oesterreichische Draukraftwerke)

Poto se hidroelektrane grade preko itavog vodotoka to se zagati izvode i uklanjaju u nekoliko faza a to je prikazano i opisano kroz jedan stvarni primjer na slici 9.3.23.

Slika 9.3.22: Prikaz razvoja odnosno premjetanja graevne jame sa zagatima pri faznoj izgradnji jedne hidroelektrane. U prvoj fazi izvedene su graevne jame sa pripadnim zagatima za podruje A (dio brane sa preljevima odnosno zatvaraima koji obuhvaaju stupove I. i II. ) i podruje B (dio hidrolektrane odnosno strojarnica sa 1. i 2. turbinskim i generatorskim dijelom). Protoka vodotoka je omoguena kroz dva prirodna rijena koridora. U drugoj fazi izvedena je spojna graevna jama prethodno izvednih graevnih jama prve faze sa pripadnim zagatima za podruje C (ostali dio brane sa preljevima odnosno zatvaraima koji obuhvaa stup III.). Protoka vodotoka omoguena je kroz jedna prirodni rijeni koridor i kroz dva polja brane. U treoj fazi proirena je graevna jama druge faze sa podruja B na podruje D koje obuhvaa ostali dio hidrolektrane odnosno ostali dio strojarnica sa 3. i 4. turbinskim i generatorskim dijelom. Protoka vodotoka omoguena je kroz sva polja dovrene brane. (Izvor nepoznat)

157

Sami zagati su manje vie sloene graevinske konstrukcije, primjerice ili samo od vodonepropusnog murja ili kao kombinacija raznih oblika i vrsta nasipa sa vodonepropusnim murjem (slika 9.3.23). Oblik i vrsta konstrukcije zagata ovisi prvenstveno o razini i brzini vodotoka, zatim o dubini graevne jame, o geotehnikim obiljejima terena odnosno dna vodotoka u kojemu se izvode radovi, o veliini prostora graevne jame, o obiljejima graevine koja se u njima izvodi itd.

Slika 9.2.24.: Primjeri manje (jednoredne poduprte), srednje (jednoredne poduprte i nasute) ili vee sloenosti (dvoredne sanduaste nasute i povezane) konstrukcije zagata izvedenih ili samo s elinim murjem tipa Larsen ili kombinacijom elinog murja tipa Larsen i raznovrsnog nasipvanja za razne veliine protoka i razine vodotoka (Izvor nepoznat).

158