ALEKSANDAR SERGEJEVI PUKIN: EVGENIJE ONJEGIN

Aleksandar Sergejevi Pukin bio je ruski pjesnik, pripovjeda i dramatiar. Roen je 8. lipnja 1799. u Moskvi. Smatra se najboljim ruskim pjesnikom i ocem moderne ruske knjievnosti. On rusku knjievnost s perifernog poloaja uvodi u europsku i svjetsku knjievnost. Meu prvima je u Rusiji poeo pisati narodnim jezikom. Potomak je stare dvorske obitelji. Otac mu je bio sergej L'vovi, asnik. Jo kao mal odlikuje se iznimnom naitanou. kolovao se u privilegiranom liceju u Carskom selu u kome je, zahvaljujudi liberalnim nastavnicima, vladao duh politikog slobodumlja. U liceju je pripadao naprednom knjievnom kruoku Arzamas. Od 1814. njegovi se stihovi objavljuju i slava mladog pjesnika brzo raste. Iz liceja je izaao kao poklonik Radieva i Voltairea, te kao pjesnik slobode i protivnik autokratizma (neograniena vladavina samo jednog ovjeka). Nakon zavrenog kolovanja nominalno je radio u minstarstvu vanjskih poslova. U literarni kruok Zelena lampa, iji stihovi odraavaju ideje dekabrizma (Grupa revolucionarno nastrojenih plemida i vojnih dunosnika koji su teili uvoenju parlamentarizma, ogranienju ili potpunom ukidanju carske vlasti, uvoenju slobode tiska i birakog prava. Dana 14. prosinca (rus. dekabr) 1825. oni su, bez sudjelovanja naroda, podigli ustanak koji je carska vlast u krvi uguila.), pristupa 1819. Mjesec dana prije istupa dekabrista na Senatskom trgu pie mu njiho voa Rilejev: "U tebe su uperene oi Rusije, tebe vole, tebi vjeruju, u tebe se ugledaju. Budi pjesnik i gra anin." Tad on pie politike i antireligiozne stihove i epigrame, zbog ega ga car Aleksandar kanjava progonstvom na jug Rusije koje je trajalo etiri godine (1820.-1824.). Revolucionarna previranja u Europi ojaala su pjesnikovo buntovno raspoloenje te u pjesmi Kinal govori o carevu ubojstvu, a u poemi Gavriliada istupa protiv religije. Uz to vlasti presredu njegova pisma i u jednom pronalaze tekst u kojem zauzima pozitivan stav prema ateizmu. Na koncu posljedica je bila ta da je 1824. otputen iz slube i ponovno prognan u zaviajno selo Mihajlovsko. Tu je proveo dvije godine. Na dan dekabristikog ustanka 1825. Pukin je u Mihajlovskom i ta ga je okolnost spasila kazne koja je zadesila ustanike. Novi car Nikola I oprata kaznu Pukinu (1826.) i doputa mu povratak u Petrograd, ali ga stavlja pod stalni nadzor policije i osobno cenzurira njegova djela. Teko podnosedi politiku koja se vladala Rusijom poslije dekabristikog ustanka pomilja na bijeg u inozemstvo. No, to mu ne polazi za rukom. Umjesto toga 1831. eni se s Natalijom Gonarovom. Otmjeni dvorski krug nije trpio Pukina. Suvremenici su protiv njega i govore o vezi njegove ene s carem. Da obrani eninu ast izaziva na dvoboj (27. sijenja 1837.) francuskog emigranta D'Anthsa koji je sluio u ruskoj vojsci. I to zbog toga to je otvoreno zavodio Pukinovu suprugu, a samog Pukina ismijavao. D'Anthsa puca prva i pogaa Pukina u eludac te ovaj pada na zemlju. Na tren svi misle da je mrtav, ali on se pridie i trai da mu donesu drugi pitolj. Donose mu pitolj, a on u leedem poloaju cilja D'Anthsa i pogaa ga u grudi. Kada je vidio da D'Anths pada baca svoj pitolj i veselo vie: "Bravo ja!" i nakon toga gubi svijest. Kada su ga prenijeli kudi lijenik mu je priopdio da je rana smrtonosna i upitao ga eli li vidjeti svoje prijatelje. Na to je Pukin pokazao na knjige i rekao: "Zbogom, prijatelji moji!" Dva dana Pukin je leao u uasnim bolovima zbog kojih je pomiljao da poini samoubojstvo. U posljednjim trenucima ivota kojeg su mu olakavali opijumom oprostio je D'Anthsu i svojoj supruzi. Od supruge je zatraio da se ne preudaje prije nego to prou dvije godine tugovanja te rekao "Neka to bude neki estit ovjek". Strahujudi kako bi njegova sahrana mogla izazvati nerede vlasti su nared ile da se njegov lijes preveze do groblja u kolima natovarenim sijenom i da se sahrani bez ikakvih ceremonija. Pukin se okuao u svim knjievnim rodovima. Knjievnodu se poeo baviti klasicistikim stihovima piudi ode, poslanige, epigrame... Prvu pjesmu objavio je u asopisu Europski vijesnik, jo kao uenik sa 14 godina Prijatelju pjesniku. Pjesme pie tijekom cijelog ivota. Tijekom kolovanja poeo je pisati i svoje prvo veliko dijelo, Ruslan i Ljudmila ironini romantiarski spjev. U razdoblju 1817.-1820. u njegovim

radovima vidljivi su njegovi politiki stavovi, zbog ega je i prognan. Tad se upoznaje s Byronovim opusom i ruskom narodnom poezijom, to je utjecalo na formiranje njegova romantiarskog izraza. Tad je napisao Odu slobodi. 1823. Poinje svoje najpoznatije djelo Evgenij Onjegin. U zrelijim godinama sve se vie pribliava realizmu.

Evgenije Onjegin je roman u stihovima kojeg je Pukin pisao 8 godina i smatrao ga svojim remek -djelom. To su bile godine njegove zrele godine kad se posvetio prozi, govoredi da lirika ved ne prilii njegovim godinama. Time je poticao nova strujanja, nagovjetavao pojavu realizma. U realizmu je upravo roman najcjenjeniji oblik. Ovo je djelo nastalo izmeu tih dviju stilskih formacija. Neobinog je oblika roman u stihu, koji ispreplide lirsko i subjektivno s epskim i objektinim. Uzor mu je bio engleski romantiar lord Byron svojim Childom Haroldom i Don Juanom. Naracija se prekida djelovima posvedenim autorovim raspoloenjima ili uspomenama. On je pripovjeda koji svo vrijeme konverzira s itateljem. Iako je ono poeto kao vaarijacija na temu bajronistikog romantiarskog speva, preraslo je u ozbiljnu sliku ruskih naravi i obiaja Bjelinski je rekao enciklopediju ruskog ivota. U romanu je oslikan itav ruski ivot dvadesetih godina 19.st., zastupljeni su svi drutveni slojevi, od plemida do seljaka, i itava skala prizora, od balova u Moskvi do pejzaa ruskog sela, ali bit romana ini realistian opis problema ruske vladajude klase prikaza n kroz likove dva tipina ruska mlada plemida pjesnikovog doba, Lenskog i Onjegina. Odnos teksta i svijeta posve je razliit u realizmu i romantizmu. Romantiarska dijela mogu se u potpunosti razumjeti bez detaljnih znanja o svakodnevici epohe u kojima su nastala, dok je Evgenij Onjegin tekst proet vantekstualnim svijetom. On odjekuje mnogobrojim aluzijama i referencama na predmete i pojave u ivotu, drutvene etikete i norme ponaanja, slubene hijerarhije i drutvene odnose... Ovim djelom Pukin je suprostavio dva svjetonazora utjelovljena u Onjeginu i Tatjani. On je sofisticiran, isprazan mukarac, a ona iskonska, iskrena ena. Zaplet predstavlja dolaskom mukarca, odnosno suvinog ovjeka, odreenog urbanom i najsuvremenijom kulturom na selo. Tamo on susrede junakinju, sueljava se sa neiskusnom, jednostavnom seoskom enom. U tom sukobu na kraju je uvijek poraen mukarac. Njihove razlike vidljive su u suprotnostima: urbano ruralno, blistavo skromno, sofisticirano priprosto slabo jako. ena je uvijek iskrenije, jae i etiki bolje bide, iako je u kulturnom i intelektualnom smislu inferiorna junaku. Prevoditelji su ovim s ovim dijelom imali mnoge probleme. Pukinova poezija proima zvuk, ritam, pjesnike slike i znaenja, a prijevodi ne mogu prenijeti sve komponente istovremeno. Jo je roman je pisan posebno strukturiranim strofama onjeginske strofe. Sastoje se od 3 katrena i zakljunog distiha i bogate su rimom.Ivan Slamnig prevodio je djelo 10 godina. Stil je lak i leprav, pa djeluje poput improvizacije, kao da je nastao bez ikakava napora, a zapravo iza svega toga stoji ogroman trud i vrhunski pjesnik. On je znao emotivno nabiti najjednostavnije reenice i najdublje misli izraziti vrlo saeto i jezgrovito. Junak romana, Evgenij Onjegin, mladi je plemid s otprilike 28 godina. On je naitan i bistar, ali dosta povran. ivi svjetskim ivotom u Peterburgu, ruskoj prijestolnici. Znao je lijepo priati i pridobiti dame, a imao je sve moderne stvari i odijevao se pedantno. On traga za hedonistikim zadovoljstvima i prerano se zasiti svega. Nakon smrti bogatog roaka, on nasljeuje imanje na selu. Iako nije bio ljubitelj seoske idile on tamo odlazi i upoznaje mladog pjesnika Lenskija. On je pun mladenakih ideala i pravi romantiar. On je vjerovao da de jedanput spojiti se sa svojom srodnom duom i da su prijatelji sveti. Njegove ideje Onjeginu su smijene i djetinajste, ali oni usprkos razlikama postaju dobri prijatelji. Lenski je zaljubljen u Olgu Larinu, kder obitelji iz susjedstva. Oni su tipina ruska seoska obitelj priprosti, konzervativni, tradicionalni,

suprotnost Onjeginu koji pripada gradskoj aristokraciji. Lenski upoznaje Onjegina s njima, a Olgina starija sestra Tatjana se zaljubljuje u njega. Ona je ista suprotnost svojoj sestri, jednostavna izravna djevojka koja svoju prvu ljubav shvati jako ozbiljno. Ona mu pie pismo u kojem mu izjavljuje ljubav, to je bio jako hrabar potez za djevojku odgojenu u patrijahalnoj obitelji onoga doba.Njena dadilja daje pismo unuku da ga odnese Onjeginu. On joj dva dana ne odgovara, a onda se sretnu u vrtu gdje je odbija je govoredi da je on usamljenik nesposoban za duboke osjedaje i brak, te da nije za nju. Ona to slua u suzama. U isto vrijeme Lenski i Olga su sve vie skupa i sve zaljubljeniji. Lenski je namjerava oeniti. Uskoro je bio Tatjani imendan i Lenski i Onjegin su doli na objed. Sjeli su nasuprot Tatjane koja ni mogla sakrit svoje osjedaje prema Onjeginu. On iznerviran time i provincijalnom sredinom, cijel veer se posvetio Olgi. Stalno su plesali, a Onjegin joj je aptao na uho. Kad je Lenski htio popriati s njom, ona ga je odbila i on ljub omoran i bijesan izaziva Onjegina na dvoboj. Lenski se nadao da Onjegin nede prihvatiti dvoboj, ali on je i bio je bri, pa Lenski pogiba. Onjegina je to potreslo i on odlazi te nekoloko godina putuje, ali nigdje se ne moe smiriti. Jednom kasnije naao se na nekoj drutvenoj sveanosti u Peterburgu i upoznao je mladu enu uglednoga kneza. On shvada da je to Tatjana, sada prividno sasvim drukija svjetska dama, koja je zatomila svoje tenje za seoskim ivotom i Onjeginom. On se sad zaljubljuje u nju, iznenaen njenom ravnodunodu. Pie joj pismo i sve joj priznaje, ali to ju je odbio. Ona mu ne odgovara, to je njega dotuklo. On ide kod nje, ona plaudi ita njegovo pismo, a ona pada na koljena pred nju. Ona mu govori da se nije htjela udati i da ga voli, ali da pripada drugome i da de mu ostati vjerna. Tako zavrava 8. poglavlje, a Pukin je 9. i 10. Spalio vjerojatno u strahu od cenzure i ponovnih sukoba. U ovom se djelu pojavljuje tip tzv. suvinog ovjeka. On misli da za njega sreda ne postoji, a zapravo ju ne uspijeva pronadi, iako moe biti pred njim cijelo vrijeme. On je zasiden ivotom i uicima, ne moe se smiriti i voljeti, bjei od svega i od sebe samog. On je neprilagodljiv individualist. Tatjana i Olga odjek su sestrinskog para jo iz antikih tragedija, npr. Antigone i Izmene. Starija kder je vedinom srana, odluna, karakterno jaa, a mlaa slaba, neodluna i bojaljiva, tako je i ovdje. Tatjana je vrlo snaan enski lik. Ona prihvada svoju ne ba sretnu sudbinu, ali ne gubi ravnoteu ni dostojanstvo. Ona na kraju pita Onjegina zato je sad progoni, kad mu se prije van tatine nije sviala. Tu mu pokazuje njegovo licemjerje. Cijeli taj etverokut Onjegin-Lenski-Tatjana-Olga graen je po principu kontrasta, a njihova psiholoka karakterizacija osobina je realizma. Svi karakteri u romanu zavravaju tragino. Lenski ubijen, Tatjana udana za ovjeka kojeg ne voli, Onjegin koji nigdje nede nadi smirenja. A svi svoje tragedije nose u odgoju i socijalnom porijeklu i poloaju.