Glagoljica Glagoljica

Definicija Glagoljica je staroslavensko pismo nastalo sredinom 9. stoljea koje se u hrvatskim krajevima zadralo sve do 19. stoljea. Ve poetkom 16. stoljea sve je vie potiskuje latinica. Autor ovog pisma je iril, bizantski redovnik iz Soluna. iril (pravim imenom Konstantin) na osnovi jezika makedonskih Slavena iz okolice Soluna sastavio je prilagoeno pismo i prevodio crkvene knjige. Naziv pisma Sam naziv nastao je na hrvatskom prostoru jer nastaje tek potkraj srednjeg vijeka (termin glagoljski nastaje u 16.st.), to je vrijeme kada su glagoljicom pisali jo samo Hrvati. Rije glagoljica nastala je prema glagoljati: nesvr. prez. -m, pril. sad. -aji, gl. im. -nje. Taj glagol ima dva znaenja: 1. sluiti misu na staroslavenskom jeziku; 2. priati, govoriti, divaniti. Sama rije nastala je iz praslavenskog *golgoljati to je u staroslavenskom dalo glagolati, a zatim u hrvatskom glagoljati. Raspored slova Glagoljica ima drugaiji raspored slova od dananje latinice, umjesto s a, b, c, d, poinje s a, b, v, g, a svako slovo ima i svoje ime to je u trenutku nastanka glagoljice trebalo omoguiti lake pamenje: a je az, b je buky, v je vd itd. Prema prva dva slova ovaj se grafemski sustav naziva se azbukom. Glagoljina se azbuka sastoji od 38 grafema ili znakova, a dananja hrvatska abeceda od 30. Staroslavenski jezik, za koji je glagoljica i sastavljena, imao je neto drugaiji glasovni sustav od dananjeg hrvatskog jezika. U glagoljici nisu postojali posebni znakovi za brojeve nego su isti znakovi oznaavali i slova i brojeve, ako je znak imao toku sa svake strane ili ligaturu iznad, oznaavao je broj. Glagoljicom pie sav slavenski svijet sve do 12. st. kada poinje prevladavati irilica kao drugo slavensko pismo, od 14. st. u uporabi je sve ee latinica koja preuzima dominaciju u 16. st. Prvi spomenik pisan latinicom na hrvatskom - ne latinskom - jeziku jest Red i zakon zadarskih dominikanki iz 1345. g. Glagoljica se u to vrijeme odrala jo jedino u Hrvatskoj gdje je u razdoblju od 13. do 16. stoljea nastao i novi glagoljski tip uglata ili hrvatska glagoljica, tome svjedoi i Vrbnik kao mjesto s najvie glagoljskih tekstova na svijetu. Podrijetlo i postanak glagoljice U vrijeme pojavljivanja glagoljice, Crkva je politiki vrlo jaka i , a slubeni jezici Crkve su latinski, grki i aramejski, te se na tim jezicima - ovisno o dijelu svijeta - vrilo i bogosluje. Sustavi kojima su se biljeili ti jezici nisu bili pogodni za zapisivanje slavenskog jezika - ne postoje znakovi za odreene

glasove i sl. Latinica e biti prilagoena zapisivanju hrvatskog jezika tek u drugoj polovici 19. st. nakon brojnih izmjena i rasprava. Slavenski narodi smjestili su se izmeu Istoka i Zapada. I Rim i Bizant nastoje proiriti svoj utjecaj na nepismene i samo djelomice pokrtene Slavene, nadajui se da e tako uvrstiti i proiriti svoju vlast. Moravski knez Rastislav alje Metoda (812. - 885.) i irila (826/7. - 869.) da ire bogosluje na slavenskom jeziku, takva je praksa bila uobiajena za bogosluje istonog obreda. U to se doba slavenski jezici nisu razlikovali u toj mjeri kao danas, a za taj prvi slavenski knjievni jezik sastavljeno je i novo pismo prilagoeno upravo tome jeziku. Danas malo tko dvoji da su iril i Metod sastavili glagoljicu, ali je isto tako zanimljivo da su stoljeima glagoljica i irilica jedna drugoj posuivale ime. Novgorodski sveenik Upyr Lihi 1047. godine zapisao je u svojim Prorokim knjigama s tumaenjem sintagmu, da su knjige prepisane iz kurilovice. Budui da su same knjige napisane na irilici, logino je da se naziv kurilovica odnosi na samu glagoljicu. U dubrovakim dokumentima iz 15. i 16. stoljea popovi glagoljai nazivaju se presbyteri chiurilice. Takoer, Poljiani svoju irilicu nazivaju glagoljicom, stoga je vidljivo mijeanje imena tijekom povijesti. Postoje dokazi da se glagoljalo na hrvatsko prostoru ve 925. god., papa Ivan X. svojim pismima upuenima kralju Tomislavu i splitskom nadbiskupu svjedoi o postojanju "Metodijeve doktrine". Vrste glagoljice Poznato je da postoje dva tipa glagoljice obla i uglata. Oblu glagoljicu poznavao je sav slavenski svijet, uglatu samo Hrvati jer nastaje u 13. st., a u ve u 12. glagoljica ustupa mjesto irilici. Ovo je zanimljivo ako se u obzir uzme da ni najstariji glagoljski tekstovi nisu stariji od 10. st. Iz prethodnog bi se moglo pogreno zakljuiti kako je obla glagoljica najstariji glagoljski tip i da su ta dva (obli i uglati) jedini glagoljski tipovi. Neki tekstovi pisani oblim tipom imaju i neto uglastije elemente. Moglo bi se pomisliti kako je rije o prirodnom prijelazu iz oble k uglatoj, ali problem je u tome to su tekstovi pisani takvom glagoljicom esto jezino arhainiji od tekstova pisanih uglatom glagoljicom. Ako na jezino arhainijem tekstu nalazimo uglastije elemente koji ne znae prijelaz k mlaem glagoljskom tipu, moe se samo zakljuiti da je rije o dotad nepoznatom i to najstarijem - tzv. trokutastom tipu za to je zasluna hrvatska znanstvenica Marica uni. Trokutasta glagoljica vjerojatno je u upotrebi bila od 9. do 10. st. Od 10. do 12 st. u uporabi je obli tip glagoljice, a od 13. Hrvati piu uglatim tipom. Sva tri tipa izvode se iz Joneve rozete, ali u svakom od tipova vladaju posebna pravila. Za razlikovanje tipova vano je crtovlje i vana su oka. Grafemi starijih tipova (trokutasta i obla) ne proteu se kroz cijelu rozetu kao to je sluaj s uglatom glagoljicom. Slova mogu biti u gorenjem, donjem i sredinjem dijelu rozete. Trokutasta glagoljica ima oka u obliku trokuta koji se uvijek dodiruju, obla ima okrugla oka koja su i neto manjih dimenzija stoga je nuno da budu povezana crtama. Crte mogu biti ravne ili zakrivljene. Uglata glagoljica ima etverasta oka koja se takoer povezuju (ravnim) crtama. Rasprostranjenost glagoljice na hrvatskom prostoru Najpoznatiji hrvatski glagoljaki spomenik - Baanska ploa - pokazuje umjerenu oblost. Uglata je glagoljica najea u primorskim krajevima: (Istra, Hrvatsko Primorje, Dalmacija, zadarski i kvarnerski otoci, prije svega Krk, Cres i Loinj), ali se nalazi i u unutranjosti Like i Krbave, sve do Kupe, ak do Meimurja i slovenskih krajeva. Sve do 1992. se mislilo da je glagoljica bila nazona samo u tim krajevima, a onda se dolo do glagoljskih natpisa u crkvama uz rijeku Orljavu, o kojima se do tada nije nita znalo. Konkretno, radilo se o natpisima na crkvama u Brodskom Drenovcu i Loviu, ali i u jo nekima, ime se dolo do spoznaje da je i Slavonija bila podruje gdje je bila prisutna glagoljica. Glagoljica se koristila kako u crkvenim, tako i u svjetovnim poslovima. Imamo primjerice dobro ouvano pismo velikaa Nikole ubia Zrinskog iz 1544. godine na glagoljici[10]; vani glagoljski spomenici pravnog karaktera su i Vinodolski zakonik iz 1288. godine, te Istarski razvod sa prijelaza 13. na 14. stoljee.

Prva knjiga tiskana tim pismom i na hrvatskom jeziku jest Misal po zakonu rimskoga dvora (Missale Romanum Glagolitice) iz 1483., koji je tiskan u Kosinju u Lici te se popularno naziva i Kosinjski misal. Tiskanje je dovreno 22. veljae 1483. i time su Hrvati dobili svoju inkunabulu i to samo 28 god. nakon Gutenbergova izuma. Misal se i danas smatra najljepom tiskanom glagoljskom knjigom, a rasko svjedoi o ekonomskoj i intelektualnoj moi popova glagoljaa jer u to vrijeme nije bilo lako pripremiti i tiskati knjigu i to u domaoj tiskari. Glagoljska slova AZ je prvo slovo glagoljske azbuke i koristi se za pisanje glasa A. To nam govori da je glagoljica "pravi", a ne "krnji" alfabet. "Krnji" alfabet koristi se u semitskim jezicima, a nazvan je tako jer semitski alfabeti nisu koristili vokale. Zbroj imena prvog slova - AZ - i drugog - BUKI - daje glagoljskom slovoredu ime AZBUKA. est je sluaj da se slovored nazove po imenima prvih glasova pa je i latinina abeceda tako dobila svoj naziv. Slovo AZ se pie u formi kria. Sastavljeno je od dva temeljna poteza od kojih je graena glagoljica, od jednog debelog okomitog poteza prekrienog jednim tankim vodoravnim. Taj tanki potez ima na krajevima zadebljanja. U uglatoj e se glagoljici ta zadebljanja produiti i postati debele vertikalne linije. Tako e slovo AZ postati skup od tri debele vertikale spojene horizontalom. Pie se tako da srednja linija prelazi prosjenu visinu slova dok su bone okomice u pravilu neto nie od prosjeka. Brojana vrijednost mu je jedan. BUKI je naziv za slovo izvedeno od "bukva", a o tome nam govori arhaini naziv za poetnicu BUKVAR. U germanskim jezicima moemo nai slinost: BUCH je naziv za knjigu, a on dolazi od naziva za bukvu - BUCHSE. Germani i Slaveni su u svojim pradomovinama "pisali" tako to su urezivali znakove u koru bukve i breze. Koristi se za pisanje glasa B. Slovo BUKI se pie sa tri debela vertikalna poteza koji su meusobno spojeni tankim potezom na donjoj treini, dok se iz prvog poteza udesno protee stopalo na kojem slovo stoji. Brojana vrijednost mu je dva. VEDE je slovo kojim se pie glas V, to u prijevodu na suvremeni hrvatski jezik znai "pozna" ili "zna". Prema tome, prva tri slova (AZ, BUKI i VEDE) znae, otprilike: "Tko slovo zna...". U rano doba pismenosti slovoredi su oblikovani tako da su imena slova imala smisleni sadraj, kako bi ih uenici lake pamtili. Broj tri esto se pojavljuje u glagoljici, pa tako i u ovom slovu. To moemo pripisati simbolici Svetog Trojstva, posebno ako znamo da su najvjerojatniji autori ovog pisma, sv. iril i Metod, bili grki redovnici. Slovo VEDE je sklopljeno od tri prostora, dva vanjska zatvorena i unutarnjeg s otvorom prema gore. Brojana vrijednost ovog slova je tri. GLAGOLI je slovo koje se koristi za pisanje glasa G, a znai: itati, govoriti, itati glagoljicu, sluiti misu na glagoljici, govoriti crkvenoslavenski (glagoljati). Od tuda i naziv za pismo GLAGOLJICA. Zbog toga su i sveenici, koji su sluili misu na crkvenoslavenskom jeziku i itali iz glagoljskih knjiga, dobili naziv od naroda - GLAGOLJAI. Slovo GLAGOLI je prilino razvedeno, ima dva zatvorena prostora za koje se upotrebljava naziv "oko" ili "oka". Ova "oka" smjetena su gore lijevo i dolje desno, a spajaju ih dvije kose crte koje teku u suprotnom dijagonalnom smjeru.Koristimo ga za pisanje broja etri. DOBRO je slovo kojim se pie glas D, a i ime mu jednostavno znai "dobro". Naa reenica ( AZ + BUKI + VEDE + GLAGOLI + DOBRO) do sada znaila bi otprilike: "Tko slova znade itati dobro..." Slovo DOBRO je sastavljeno od tri prostora, dva zatvorena sa strane i jedan poluotvoreni u sredini, koji je spojen samo na gornjem dijelu. Desni je prostor na pola visine. Brojana vrijednost mu je pet. (J)EST je slovo kojim se pie glas E, a znai je ili jest. Slino je slovu E iz naeg, latininog, pisma, osim to je okrenuto u suprotnu stranu. Budui da to slovo nalikuje slovu ? (eta) iz grkog alfabeta, potrebno je naglasiti da je to jedini primjer gdje se autor vidljivo posluio uzorom iz grkog pisma.

Slovo (J)EST je zrcalno okrenuto, dakle otvoreno je ulijevo. Koristimo ga za pisanje broja est. IVETI je slovo kojim se pie glas . Nije ga potrebno prevoditi jer znai upravo "ivjeti". Kod ovog slova nema grkog utjecaja jer se ovdje radi o posebnom slavenskom glasu. Zbog "kvaice" upisane iznad znaka postoje teorije da je upravo ovo slovo utjecalo na razvoj ekih dijakritika koje smo i mi preuzeli u hrvatskoj latinici. Slovo IVETI upada u oi svojom veliinom, budui da se sastoji od tri prostora u punoj visini slova i jo od dvije kose crte iznad koje su napisane u formi kvaice, a nalaze se iznad slova, za koje su spojene donjim krajevima. Brojana vrijednost ovog slova je sedam. ZELO je slovo koje se koristi za pisanje glasa DZ, koji je nekad bio u upotrebi. Kao to vidimo radi se o dvoglasu, a zanimljivo je da ljudi tada nisu znali to je glas, a to slovo. Dokaz da dvoglas nije fenomen samo glagoljice jest taj da su i raniji alfabeti imali istodobno dvoglase, troglase kao i samostalne glasove. Slovo ZELO je na podruju Hrvatske upotrebljavan je vie kao znak za broj osam. Slik slova kao da je izveden iz slova AZ kojem je na sredinju gornju crtu s desne strane prilijepljeno "oko". ZEMLJA je slovo kojim piemo glas Z. Svrstavamo ga u najvea slova glagoljice. I u tom slovu moe se nai utjecaj Svetog Trojstva, odnosno vjersku simboliku koja je utjecala na autore kada su stvarali glagoljicu. Slovo ZEMLJA se ubraja meu najvea slova u glagoljici, budui da djelomino prelazi i gornju i donju granicu veine slova. Sastavljeno je od jednog velikog okomitog prostora kroz iju sredinu prolazi vodoravna crta na koju je s donje strane spojeno "oko". Brojana vrijednost ovog slova je devet. IE oznaava glas I, ali samo u iznimnim sluajevima. ee se koristilo kao inicijal, odnosno, kao poetno slovo u tekstu ili dijelovima teksta. U kasnijim se tekstovima koristilo uglavnom kao broj. I je slovo kojim se najee pisao glas I. To je slovo ija je forma simetrina i podsjea na pjeani sat. Sastoji se od dva zatvorena prostora koja se nazivaju OKA te stoje jedan iznad drugog, a spojeni su sredinjim suenim dijelovima. U obloj glagoljici izgleda kao obrnuto S, a u kurzivnoj slovo je postavljeno vodoravno, ali je zadralo zatvorene prostore koji se sada nalaze jedan pokraj drugog. Slovo IE se sastoji od tri gornja zatvorena prostora i tankom crtom u sredini povezuje se s pismoslovnom crtom. U novijim se tekstovima IE koristi samo kao brojana vrijednost - deset. Slovo I se sastoji od dva zatvorena prostora, oka, koji stoje jedan iznad drugoga i spojeni su svojim sredinjim suenim dijelovima. Forma ovog slova je simetrina i podsjea na pjeani sat. ERV se uglavnom upotrebljava za pisanje glasa . Meutim, u najstarijim tekstovima koristilo se "meke" G za pisanje nekih grkih rijei ("evangelie" ili "angel"). U novijim tekstovima esto se koristilo i za pisanje glasa J. Zbog eeg i raznovrsnijeg koritenja glasa J, u suvremenom hrvatskom jeziku razvijen je i drugi oblik slova ERV iskljuivo za pisanje glasa J. Slovo ERV se sastoji od tri okomite crte, od kojih su prva i druga povezane u zatvoreni prostor, druga i trea spojene su tankom crtom na sredini. Na treoj crti s gornje strane nalazi se oko. KAKO je slovo kojim se pie glas K. Ono je jedno od rijetkih slova koje nije sastavljeno od zatvorenih prostora. To slovo uvelike podsjea na arapski broj 4. Na vrh slova ponekad se stavlja vodoravna crta koju zovemo u pismu KROVNA CRTA. Slovo KAKO je jedno od rijetkih koje nije sastavljeno od zatvorenih prostora (oka). Sastoji se od dvije vertikalne crte koje se nalaze jedna iznad druge tako da je gornja malo pomaknuta ulijevo. Na vrh slova stavlja se krovna crta. KAKO se upotrebljava za pisanje broja 40. LJUDI je slovo koje se koristi za pisanje glasa L, iako bi mogli zakljuiti iz imena da se koristi za pisanje glasa LJ. Ima iste osnove kao i slovo IVETI, a razlika je u tome to slovo LJUDI ima iznad gornje crte mali zatvoreni prostor.

Slovo LJUDI se sastoji od tri prostora pune visine koji su otvoreni samo dolje na sredini. Koristi se i za zapisivanje broja 50. MISLITE se koristi za pisanje glasa M. To je slovo najslinije svom latininom paru, ali treba naglasiti da je stariji obli glagoljski tip, koji podsjea na grozd, bio sasvim autentian. Slovo MISLITE se pisalo na vie naina. U obloj glagoljici ima formu grozdia s etiri bobice. U uglatoj glagoljici gotovo da je u potpunosti preslikan verzalni latiniki M. Slovo MISLITE upotrebljava se i za pisanje broja 60. NA se koristi se za pisanje glasa N. Po obliku to je jednostavno slovo, s malo elemenata. U obloj glagoljici dobiva s lijeve strane produetak srednje crte prema dolje, a u uglatoj STOPALO vodoravnu crtu na kojoj slovo stoji. Slovo NA se sastoji od okomice i jednog zatvorenog prostora - oka na gornjem dijelu slova. U brojevima se slovo koristi za pisanje vrijednosti 70. ON je slovo kojim se u glagoljici pie se glas O. Oblik tog slova moe nas zbuniti zbog slinosti sa slovom I jer se, takoer, sastoji od dva OKA postavljenih jedan iznad drugog, no ovo slovo ima s desne strane okomitu crtu koja povezuje ta dva slova. Slovo ON za razliku od slova I zatvoreni prostori povezani su na desnoj strani okomitom crtom. Ponekad, u uglatoj glagoljici, donja crta gornjeg prostora ima produetak udesno preko okomice. U kurzivnoj se glagoljici esto okomica produava prema dolje ili se donji prostor zavrava produetkom gore udesno. Slovo se rabi i za pisanje broja 80. POKOI se koristi za pisanje glasa P. U prijevodu na suvremeni hrvatski jezik otprilike znai mir. Tri okomite crte moemo opet povezati s utjecajem vjerskih simbola. Kod ovog slova vidi se da glagoljica nije usko vezana uz PISMOVNU CRTU (crta koja s donje strane omeuje slova). U latinici slova sjede na toj crti, dok u glagoljici slova vise objeena o gornju crtu. Slovo POKOI se sastoji od tri vertikale. Prvi je potez temelj slova i produuje se ispod pismoslovne crte. Druga dva okomita poteza formiraju jedan veliki zatvoreni prostor koji je na gornjem dijelu povezan osnovnim potezom. Ovo se slovo koristi i za pisanje broja 90. RCI je slovo kojim zapisujemo glas R. Podsjea na slovo NA, ali je postavljeno naglavce. Moe se rei da ima grku osnovu jer podsjea na naglavce postavljeni grki kapitalni RHO. Na temeljnom potezu slova RCI, odnosno vertikali, dolje na lijevoj strani nalazi se manji zatvoreni prostor, a na gornjem kraju udesno protee se krovna crta. U brojevima ga koristimo za pisanje brojane vrijednosti 100. SLOVO je znak kojim piemo glas S. To je vizualno najdojmljivije slovo glagoljice. Kroz obli i uglati alfabet to se slovo malo mijenjalo, neprestano zadravajui oblik gljive. U obloj glagoljici vizualni par mu je slovo I, jer ima isti oblik, ali okrenut naglavce. U kurzivnoj glagoljici, zbog brzopisa, gubi svoju simetrinost. Slovo SLOVO se pie u jednostavnoj ali vrlo efektnoj formi gljive. U brojanim vrijednostima koristi se za broj 200. TVRDO je slovo kojim piemo glas T. Kod ovog slova moemo vidjeti kako se isti oblik primjenjuje kod dva slova okretanjem za 180 stupnjeva. Po tome vidimo da se autor vodio principima kombiniranja jednog oblika na vie naina, to je u to vrijeme bilo uobiajeno kod stvaranja pisma. Slovo TVRDO je rotirana preslika slova VEDE. Upotrebljava se za pisanje broja 300. UK ili UKI ime je slova kojim piemo glas U. Ovdje je rije o samoglasniku jer ima elemente koji su prisutni i kod samoglasnika O i E. Moemo rei da se u uglatom slovu UK spajaju O i E.

Sam nain formiranja ovog slova UK ili UKI moemo pojednostaviti kao pisanje normalnog O, kojemu se na okomicu s desne strane prilijepi slovo EST. U obloj je glagoljici to jednostavno dvostruko ON. U kurzivnoj se glagoljici, zbog bolje mogunosti povezivanja, to slovo pie bitno jednostavnije, gotovo kao jednostruko kurzivno ON, ali bez produenog okomitog poteza dolje. U brojevima ga koristimo za vrijednost 400. FRT je slovo koje oznaava glas F. To slovo razliito je u obloj i uglatoj glagoljici po svom obliku. U obloj glagoljici ono podsjea na vagu zbog dvije plitice koje se nalaze s lijeve i desne strane slova, a u uglatoj to slovo dobiva formu grkog slova ? (fi). Pretpostavlja se da je do toga dolo tijekom prevoenja grkih tekstova jer je uoena jednostavnost grkog slova koje se uklapalo u glagoljicu. A moda se to dogodilo i zbog pomodarstva jer trebamo imati na umu da su i prepisivai samo ljudi. Slovo ima slian oblik i u kurzivnoj glagoljici. Slovo FRT u obloj glagoljici ima sredinji veliki okomiti zatvoreni prostor preko kojeg prelazi vodoravna crta na ijem su desnom i lijevom kraju svojevrsne plitice. U brojkama mu dajemo vrijednost 500.