Sie sind auf Seite 1von 3

Strah od gubitka

ini se da strah od gubitka iskrsava ba onda kada je najljepe. U emu je stvar?


Svi mi vrlo dobro znamo to je to briga... to ako mi roaci zamjere jer im nisam dola na svadbu? Hou li pronai parking kad budem ila kod zubara? Je li susjed ljut na mene jer nisam oistila snijeg pred zgradom? Hoe li me kolegice na poslu ogovarati i okrenuti eficu protiv mene? to ako mi majstor ne popravi dobro auto? Hoe li mi na proslavi roendana biti dovoljno zabavno? Razloga za brigu nikad dosta. Rei si: Sve je to samo u mojoj glavi puno ne pomae, jer je zabrinuti um na autopilotu. im se otresete jednih briga, ve sljedeeg trenutka pojavljuju se nove brige koje kvare ivotni uitak i ne doputaju oputanje. Mada je mehanizam brige potpuno besmislen, jer se uvijek odnosi na neto to je izvan kontrole, kotaii uma rade... preslaguju mogunosti, gase vatru koja uope ne postoji. Meutim, sve te sitnice koje mogu poi krivo su tako uvjerljive da se ini kao da je najvanije od svega: razmisliti o njima. Preduhitriti ih. Pripremiti se na najgore. U moru razliitih briga, postoji i jedna specifina briga koja kvari dane ak i onima koji inae nisu skloni brizi. Rije je o strahu od gubitka. Sve je u redu, lijep je dan, dijete vam se igra ispred kue i, odjednom, treperav osjeaj u prsima vam presjee misao da bi mu se moglo neto dogoditi. Ili, taman ste se opustili u vezi s mukarcem koji vas voli, cijeni i ivot vam je zaista lijep, a vama svaki dan barem jednom kroz glavu prostruji misao: to ako me ostavi? ini se da strah od gubitka iskrsava ba onda kada je najljepe. U emu je stvar? Zbog ega um nije u stanju dopustiti radost postojanja u sadanjosti koja je ugodna, arobna, koja nas povezuje s onima koje volimo na onoj najfinijoj razini koju moemo osjetiti samo ako smo sasvim preputeni? Koliko god se paradoksalnim inilo braniti se od preputanja lijepim trenucima, strah od gubitka je upravo to obrana. Ako e uitak u povezanosti s ljepotom prirode uskoro prestati bolje je zatiti se od boli gubitka tog osjeaja. Ako se voljenoj osobi moe neto dogoditi ili ako nas moe napustiti bolje je zatiti se od boli gubitka tog osjeaja. Um koji je u strahu od gubitka je kao neki strgani mehanizam koji uporno eli obavljati svoju dobro poznatu funkciju obrane i zatite, ali ono to radi je upravo suprotno povrjeuje nas. Ne doputa nam da uivamo. Stvara gr. Unitava upravo onaj fini osjeaj povezanosti koji eli zadrati. Kako paradoksalno. Evo logike tog prestraenog uma: Sada mi je tako lijepo. Ako to izgubim, bit e mi uasno! to mogu napraviti da sprijeim tu katastrofu? I onda poinje scenarij: dijete je palo, razbilo glavu, treba zvati hitnu... Ili, kada je rije o mukarcu: uhvatila ga je kriza srednjih godina, okree se za mladim curama, zaljubljuje se, dolazi do kraha... I, odjednom, divan doivljaj povezanosti s voljenom osobom se pretvara u teinu, tugu i ono to je najvanije tamo gdje je bila fina vibracija emocije, podie se zid. Um je naredio: ne osjeaj. Taj zid neosjeanja moe biti zaista uvjerljiv. Toliko uvjerljiv da ovjek pomisli: Pa, meni uope nije stalo. Ako doe do gubitka, to nee biti tako strano. Nije svaki strah od gubitka isti. Voljenu osobu moemo izgubiti na razliite naine, a ono to najvie plai je smrt. Meutim, ako bi zaista dolo do takvog gubitka, jedino to bi nam u tim trenucima zaista pomoglo bila bi sjeanja na kvalitetu tog odnosa, na lijepe trenutke koje smo zajedno proli. Te fine, ugodne emocije s gubitkom voljene osobe ne nestaju, nego nastavljaju trajati i nakon njene smrti. Utjeno je znati da nas upravo doputanje i izraavanje tih finih, lijepih osjeaja titi od boli gubitka. Bez obzira to um stalno tupi: planiraj, osiguraj se, zamisli najgori mogui scenarij i pripremi se!, ono to zaista pomae je upravo suprotno preputanje
converted by Web2PDFConvert.com

Kako prihvatiti da se neki ljudi nikada nee promijeniti? 11.03.2014 Samo da ne pomisli da sam loa... 11.02.2014 Zato nas negativnosti toliko pogaaju? 14.01.2014 Srea i smisao 01.01.2014 Krhki sjaj divljenja 10.12.2013 Aura moi 07.11.2013 Svijetlo lice tamnih emocija 05.11.2013 Krivnja i odgovornost 15.10.2013 Upoznajte svoje ja 18.09.2013 Vjeruj u sebe 08.08.2013

trenucima radosti i povezanosti. Zato, svaki put kada vam um nametne neki obrambeni scenarij, prisjetite se da je u ovom sluaju jedina prava obrana sputanje svih obrana. Preputanje doivljaju drugih, svijeta i sebe u onim najfinijim vibracijama radosti, povezanosti i uitka kasnije ne donosi razoaranje i bol zato to je to prestalo, nego zadovoljstvo jer je postojalo. Zadovoljstvo jer ste bili dio neeg lijepog. Zadovoljstvo jer ste osjeali i prepustili se osjeaju. Zadovoljstvo jer ste ivjeli. Postoji i druga verzija istog straha od gubitka koja uope nije vezana za voljenu osobu, nego za gubitak tog finog, radosnog ili njenog osjeaja samog po sebi. Recimo, nalazite se u planinama, priroda je oaravajua i legli ste u travu kako bi promatrali oblake. To je trenutak koji ste ekali, o kojem ste matali u svom uredu i nita vas ne sprjeava da uivate, ali ipak, ba kada se elite sasvim prepustiti prirodi i svojim osjetilima, pomislite to ako slomim nogu? I, evo, um se odmah baca na posao. Vrti se scenarij: ako bi bio otvoreni prijelom, ne bi me smjeli micati, nego bi... I tako dalje, i tako dalje. Dovoljno. Vie vam se ne gledaju oblaci, nego ete radije provjeriti imate li signala na mobitelu. Preputanje uitku u prirodi i preputanje uitku s voljenom osobom imaju jedan zajedniki nazivnik: jako lijep osjeaj. I kada se taj jako lijep osjeaj povezanosti, ljubavi ili radosti pojavi, iskrsava strah od gubitka tog osjeaja. A im nastupi strah osjeaj je ve izgubljen. Strah od naputanja ili odbacivanja je posebna vrsta straha od gubitka kojoj nije uzrok via sila, nego upravo voljena osoba. Taj strah zadire duboko u djetinjstvo, u vrijeme kada smo bili potpuno ovisni o roditeljima i kada je njihovo naputanje bilo ravno smrti. Malo dijete, naravno, ne moe preivjeti bez roditelja, a odrasla osoba moe preivjeti bez partnera, ali taj uas naputanja moe biti toliko jak da zaista pomisli kako to nee preivjeti. Zbog straha od naputanja se pokuavamo prilagoditi, dodvoriti, promijeniti na bolje, pokazati samo najbolju sebe. I esto se dogaa da upravo ovaj strah vodi u polovian ivot, u neautentinost, u pokazivanje samo one strane sebe koja je prihvatljiva. Meutim, to ne vodi prema sve ljepem i kvalitetnijem odnosu, nego upravo suprotno prema bujanju svega onog to je iznutra skriveno, a to po svojoj prirodi eli biti pokazano i prihvaeno kroz bliskost s voljenom osobom. U takvim odnosima malo po malo poinje dolaziti do sve vee izolacije jer je povezanost samo kroz ono to je ugodno i prihvatljivo zapravo prilino povrna. Primjer takve povezanosti je zaljubljenost. Nakon to zaljubljenost proe, ako se partneri ne ponu povezivati i kroz emocije koje dre skrivenima, onda taj odnos ne moe imati svoju dubinu, a bez te dubine ne moe ni opstati. Moe, naravno, opstati formalno, ali sadraj se gubi, pa partneri, iako se svaki dan viaju, zapravo postaju stranci. Povezivanje s partnerom kroz ranjivost, nesigurnost, ljutnju i sve ostale neprihvatljive aspekte sebe je kljuno za opstanak kvalitetnog odnosa. Neki odnosi tu vrstu povezivanja nee izdrati, jer jedan od partnera na to nije spreman. Moda ima ljubavne ideale koje ne eli rtvovati za stvaran odnos, moda je previe emotivno blokiran da bi mogao uploviti u dublji nivo bliskosti ili neto tree. Dakle, moda zaista doe do odbacivanja. Ako pokaete koliko vas je neto povrijedilo ili razgovarate o neemu to vas ljuti, moda ete biti odbaeni. To je rizik. Meutim, nepreuzimanje tog rizika nije nita manje rizino za odnos. Dapae. Nepokazivanje nekih svojih lica i skrivanje nepoeljnih emocija vodi u emotivnu izolaciju zbog kojeg ete neprestano imati osjeaj naputenosti, jer ste napustili sami sebe, iznutra. A taj unutarnji osjeaj naputenosti stvara strah da e vas partner napustiti, to vodi do potrebe za kontrolom partnera bilo kroz oiglednu kontrolu kao to je stalno zivkanje i provjeravanje gdje je ili kroz neki suptilniji oblik kontrole kao to je kupovanje njegove ljubavi time da ste mu, recimo, stalno na usluzi. Ta kontrola koja proizlazi od straha od naputanja itekako ugroava odnos, a esto djeluje i kao samoispunjavajue proroanstvo. Manji je rizik malo po malo se razotkrivati, kako pred samom sobom, tako i pred partnerom, nego se skrivati i odbacivati dijelove sebe kako bi odrali neki privid o sebi. Razotkrivanje donosi mogunost izgradnje sve kvalitetnijeg i dubljeg odnosa, dok skrivanje uvijek donosi izolaciju bilo kroz realnu samou nakon naputanja, bilo kroz osjeaj samoe i usamljenosti bez obzira na to to ste u vezi ili braku. A ako malo po malo preuzimate rizik i pokuavate se povezati s partnerom na onim skrivenim, neprihvatljivim emotivnim nivoima, ak i ako doe do naputanja, imat ete osjeaj da ste si vratili sebe, a to je najdragocjenija bliskost koju moete imati. U sluaju naputanja, upravo ta bliskost bi vam omoguila da primijetite i odaberete novog partnera koji je drugaiji, koji je spreman na emotivno povezivanje u kojem ne vladaju maske i norme, nego istinska elja za otvaranjem i upoznavanjem vae autentinosti. Tomica avina, studeni 2012. lanak je objavljen u magazinu Sensa.
04.1 1 .201 2

converted by Web2PDFConvert.com

Recommend

Share 32 people recommend this. Sign Up to see what your friends recommend.

converted by Web2PDFConvert.com

Das könnte Ihnen auch gefallen