You are on page 1of 11

ARHEOLOGIJA PITANJA I ODGOVORI ENEOLIT

1. ENEOLIT POJAM I ZNAENJE? Eneolit ili bakreno doba najstarije metalno doba koje predstavlja upoznavanje ljudi sa metalom, odnosno bakrom. Poto je bakar veoma mek materijal i dalje u upotrebi ostaje kamen to se moe vidjeti iz same rijei (enos+lithos najnovije kameno doba). Kamen se i dalje koristio za orue jer je tvrdi materijal, a bakar se koristio za oruja. Bio je dodatak kamenu. Najranije se javio na Bliskom Istoku ( 5400 BC). Pojam eneolit pominje Johan Evans 1881 g. u svom djelu Copper Age. Kasnije ga spominje i Gaetano Chierici 1884 g. - Eneo litica. 2. OSNOVNE KARAKTERISTIKE ENEOLITA? Osobenosti ovog razdoblja je to da je ovjek stekao nova znanja izrade metalnih predmeta od bakra, kojeg je relativno jednostavno pronadi u prirodi bez potrebe za tehnologijom rudarstva. Bakar je pri tome hladno kovan I lijevan. Lijevanje bakra otvorilo je mogudnost za sljededu stepenicu u razvoju ovjeka, kada je od slitine bakra I kositra dobivena bronco, ija je upotreba uvela ovjeanstvo u Bronano doba. Dolazi do promjena u gospodarstvu, prevlasti stoarstva nad poljoprivredom, a ono brze stvara vikove te omogucuje intenzivniju trgovinu a time I stvaranje znatnijih materijalnih bogastava. Osim toga snaga ivotinja u eneolitiku se sve ede rabi u poljoprivredi I trgovini. Sam razvitak gospodarstva dovodi do uih specijalizacija unutar pojediniih gospodarskh grana. U drutvenom pogledu formiraju se vrde povezane I organizirianije patrijarhalne rodovske I plemenske zajednice. 3. OBJASNITI POJMOVE : ENEOLIT ,HALKOLIT, BAKRENO DOBA? Eneolit - eneos + lithos = najnovije kameno doba. Halkolit -halkos + lithos = kamen i bakar -tranzicija izmeu kamenog i bronanog doba, vrijeme pune metalurgije bakra; Mellaart uveo ovaj naziv. Ovaj se termin u literaturi iznimno rijetko koristi. Bakreno doba -Pojam bakreno doba inzistira na bakrenim predmetima kao najvanijoj tipskoj odlici. Sam poetak razdoblja odreuje se poetkom upotrebe bakra. 4. MJESTO ENEOLITA U ARHEOLOKOJ PERIODIZACIJI? U periodizaciji arheologije eneolit pripada novijem vremenskom razdoblju a to je metalno doba, vrijeme kada prestaje prahistorijiski naini ivota. Niska hronologija eneolita je zasnovana na pojavi importa iz drugih oblasti u kojima je hronologija preciznije utvrena( egejsko -anadolska), znanstvenici smatraju da je eneolit Balkana savremen Troji III-V. A visoka hronologija eneolita je zasnovana na rezultatima egzaktnih znanstvenih metoda, poput analize C-14.

5. PITANJE HRONOLOGIJE ENEOLITA? Najranije se javlja na Bliskom istoku (5400.-4000.god.p.n.e.) Zatim na prostorima Balkanskog poluotoka: niska hronologija (2200.-1800.god.p.n.e.) i visoka hronologija (3800.-2300.god.p.n.e.) Po A.Benacu niska traje od 2400-1800; a po Dimitrijevidu od 2450-1800. 6. OBJASNITE POJMOVE NISKA I VISOKA HRONOLOGIJA? NISKA HRONOLOGIJA: 2200. -1800. G.s.e. Zasnovana je na pojavi importa iz drugih obalasti u kojima je hronologija preciznije utvrena (egejskoanadolska). Benac je tvrdio da je eneolit zastupljen od 2400 do 1800. , a Dimitrijevid od 2450 do 1800. Zastupnici te torije su : Milojid, Garaain, Benac, Kalitz, Dimitrijevid. VISOKA HRONOLOGIJA: 3800.-2300. godine p.n.e. Zasnovana na rezultatima egzaktnih znanstvenih metoda, poput analize C-14. Eneolit Balkana je savremen Troji I-II i halkolitu Anadolije. Zastupnici: Srejovid, Jovanovid, Tasid i svi arheolozi savremene generacije. 7. INDOEUROPLJANI I ARHEOLOGIJA? Indoevropljani je naziv za narode koji se slue jezicima IE jezine porodice, I ije se porijeklo trai u hipotetikim Proto-IE koji su se sluili PIE jezikom. U 2 tisudljetu prije nove ere dogaaju se velike migracije irom svijeta, koje su izazvale klimatske promjene. Tana lokacija IE predaka u strunim krugovima jos je pod debatom. Spominje se meu ostalima da su boravili u podruju Kirgistana I Uzbekistana. Neki narodi IE jezicne porodice : Anatolski, Baltiki , Germanski , Iranski, Helenski, Slavenskiitd 8. ARHEOLOGIJSKE TEZE O INDOEUROPEIZACIJI? Vie teza o indoeuropeizaciji europskog kontinenta; najdominantnije one po kojima je pojava IE jezika rezultat sukcesivnih migracija i invazija sa prostora indoeuropske pradomovine (Urheimat teorije) - kurganska hipoteza. Postoje i druga miljenja: C. Renfrew je razvio tezu da je ekspanzija IE jezika u Europi rezultat irenja neolitskih zemljoradnikih populacija iz Anadolije (anadolska hipoteza); podupiru je glotohronoloke spoznaje, manjim dijelom arheologija i genetika. Kurganska hipoteza ipak najbolje objanjava rezultate komparativne lingvistike, arheologije, populacijske genetike i drugih disciplina. 9. PROTOINDOEUROPLJANI? ProtoIndoeuropljani = populacije koje su govorile protoindoeuropskim (PIE) jezikom, tj. indoeuropskim prajezikom. Podaci o njima na osnovu komparativne lingvistike, te njene usporedbe sa rezultatima arheologije i populacijske genetike. Rekonstrukcijom PIE jezika, dolazimo do osnovnog fonda rijei iz kojih moemo izvesti zakljuke o kulturi, drutvu i vjerovanjima Protoindoeuropljana, pa i njihovoj pradomovini. ivjeli su u hladnijim krajevima u blizini vedih vodenih povrina; bavili su se stoarstvom i zemljoradnjom; poznavali su konja, ralo, toak i kola; bili su im poznati i neki metali (bakar, srebro). PIE su poznati po tome sto su svoje mrtve sahranjivali u Kurgane ili tulume .

10. KURGANSKA HIPOTEZA? Godine 1956. Marija Gimbutas je predstavila svoju kurgansku hipotezu. Predloila je etiri sukcesivne faze irenja kurganske kulture: Kurgan I podruje izmeu Dnjepra i Volge, prva polovina IV. milenija p.n.e. Evolucija iz starijih kultura sa ireg podruja Volge. Kurgan IIIII druga polovina IV. Milenija p.n.e. Ukljuuje kulturu Srednji Stog i jo neke. Javljaju se kameni vijenci, rana kola (sa dva toka) i antropomorfne kamene stele sa prikazima boanstava. Kurgan IV prva polovina III. milenija BC, kultura Yamna obuhvada cjelokupan stepski prostor od Urala do Karpata. Predloena su tri velika sukcesivna vala kurganske 1. val Kurgan I, irenje od donje Volge do Dnjepra, kontakti sa CucuteniTripolje kulturom; posljedice migracionih kretanja se osjedaju sve do podruja uz Dunav (u vinanskoj i lengyelskoj kulturi). 2. val razvoj i irenje hibridnih kultura u Europi (kultura zvonastih pehara, badenska kultura i, konano, kultura vrpaste keramike), to se podudara i sa prvim prodorima indoeuropskih jezika u zapadnu i sjevernu Europu. 3. val ekspanzija kulture Yamna, s pojavom kurgana i grobnih jama u Rumuniji, Bugarskoj itd. (kraj CucuteniTripolje kulture). 11. KULTURA SREDNJI STOG? (4500.3500. p.n.e.) Najznaajnija meu kurganskim kulturama izmeu Dnjepra i Kaspijskog mora. Njeno podruje rasprostiranja podudarno sa geografskim uvjetima u kojima su ivjeli ProtoIndoeuropljani. Poznata sa vie od stotinu nalazita, a najpoznatije je u Dereivki na srednjem Dnjepru (Ukrajina). Mrtvi su pokopavani tako to su im savijali noge. Iznad gorba se podizao tumul( kurgan). Uz mrtve su ostavljali bogate grobne priloge uglavnom oruja ( bodei, sjekire). Za ovu kulturu se vee pripitomljavanje konja, prema ostacima zna se da su uzgajali ovce i goveda. Poznavali su bakar, a keramiku su ukraavali vrpastim ukrasima. Uzgajane itarice su mljeli u kamenim mlinovima. 12. JAMNA KULTURA? (3500. 2200. p.n.e.) Hronoloki posljednja kultura koja se moe vezati za ProtoIndoeuropljane. Razvila se na supstratu kulture Srednji Stog i nekih drugih ranoeneolitskih kultura. Prostirala se izmeu srednje Volge i Urala na jednoj, te Karpata na drugoj strani. Pokopi ispod tumula, slino kultu srednjeg stoga. Bili su bogati grobni prilozi ( mnogo oruja). Postoje prvi dokazi o upotrebi koritenja kola, tragovi utvrni naselja. 13. KULTURA ZVONASTI PEHAR? (od oko 2800 do 1900 g.s.e.)Kultura zvonastih pehara se razvijala na alpskom podruju Evrposkog kontinenta. Tokom istraivanja Petrovaradinske tvrave (2002-2004), u slojevima i objektima iz ranog bronzanog doba naeno je pet fragmenata keramike koja pripada nosiocima kulture zvonastih pehara - Glockenbecher kulture. Brojna prateda keramika ima karakteristike

Glockenbecher - Csepel grupe i kasne vinkovake kulture. Naseobinski elementi su slini onima Glockenbecher - Csepel grupe. Pretpostavljamo da se ovdje radi o trgovakom emporijumu. U objektima je naeno puno kostiju konja visokog lenog grebena, koji pripadaju istonoevropskoj, stepskoj rasi. Utjecaj kulture zvonastih pehara, ije je porijeklo alpsko, najoitiji je na podruju zapadne Bosne, ali u vrlo malim razmjerama. Najvaniji lokalitet je Hrustovaa, na kome je otkriveno samo nekoliko manjih fragmenata na osnovu kojih je mogude tvrditi i dokazivati da je zvonastopeharasta tradicija ipak zahvatila nau zemlju. Posud su kvalitetno raene. 14. KULTURA TRAKASTE KERAMIKE? Vrpasta keramika je u irem smislu kompleks srodnih arheolokih kultura kasnoga srednjoevropskog eneolitika i ranog bronanog doba. Najvie je zastupljena na prostoru srednje Evrope. Zajednika su im obiljeja: pojedinani kosturni grobovi, esto pod humkom, keramiki vrevi i amfore ukraeni otiskom vrpce ili imitacijom takvog otiska, kamene bojne sjekire te nedostatak nalazita naselja. Nositelji kulture bili su Indoevropljani, koji su imali znaajnu ulogu u indoevropeizaciji evropskog kontinenta. U uem smislu pojam oznaava keramiko posue ukraeno otiskivanjem sukane (pletene) uzice ili vrpce koje se pojavljuje u razliitim razdobljima i u razliitim kulturama. Vrpasta keramika koja je porijeklom iz srednje Evrope takoer je dospjela na neke nae prostore, ali u neznatnoj mjeri. Na lokalitetu Gornja Tuzla pronaena su samo dva fragmenta ove tradicije. 15. OBJASNITE POJAM KULTURE STARE EUROPE ? Termin Stara Europa je uvela M. Gimbutas, kao oznaku za jedinstvenu duhovnu kulturu neolitskih zajednica europskog kontinenta. Osnovna obiljeja: tovanje enskih boanstava ("boginjaMajka") prikazani enskih figurica s naglaenim spolnim obiljejima matrilinearna, matrilokalna, moda i matrijarhalna porodica (potvreno analizom posmrtnih ostataka iz grobova u Skandinaviji). Naselja nisu utvrena. Miroljubiv nain ivota. Grobovi obino ne sadravaju oruje kao posmrtne ostatke. 16. ENEOLIT ZAPADNOG BALKANA : OPDE KARAKTERISTIKE. Pojava i razvoj rudarstva i metalurgije bakra: iako se kamena i bakrena orua paralelno koriste, vremenom jaa proces metalizacije. Razvoj novih keramikih tipova i stilova ukraavanja. Nestajanje neolitskih kultura | formiranje novih kultura. Dolazi do novih keramikih stilova i oblika. Dolazi do promjene u ekonomici: pojaano je stoarstvo, razvila se bolje trgovina. Pojavila su se nova naselja, gradine, utvrivanja. Dogodile su se promjene u duhovnoj kulturi : nestajanje antropomorfne plastike, promjene u nainu pokapanja. Promjene u drutvenoj organizaciji : patrijahat. 17. ENEOLIT ZAPADNOG BALKANA : NAJZNAAJNIJE POJAVE. Najznaajnije pojave su : poeci rudarsko-metalurke djelatnosti u istonim oblastima Balkana i pojava bakarnih predmeta u neolitskim kulturama. irenje indoeuropskih populacija iz stepskih

oblasti june Rusije prema srednjoj i jugoistonoj Europi (po nekima, i migracije iz anadolskoegejskog prostora). Ekspanzija vuedolskog stila. 18. ENEOLIT ZAPADNOG BALKANA : PERIODIZACIJA. 1. STARIJI ENEOLIT = dalja evoluciju neolitskih kultura koje se postepeno upoznaju s bakrom | kasne faze neolitskih kultura (vinanske, butmirske, hvarsko-lisiidke...), Tiszapolgar, Bubanj Salcuca-Krivodol, starija faza lasinjske kulture. 2. SREDNJI ENEOLIT: Zapoinje sa prvim prodorima stepskih populacija | badenska kultura, Bodrokeresztur kultura, mlaa faza lasinjske kulture i Retz-Gayari kultura, krajem perioda i kostolaka kultura. 3. KASNI ENEOLIT: Poinje formiranjem rane vuedolske kulture i traje kroz sve tri njene faze, sve do raspada vuedolskog kulturnog kompleksa; dolazi i do novih prodora stepskih indoeuropskih populacija | kostolaka kultura (poetkom perioda) | vuedolska kultura | stepska kultura | nakovanska kultura. 19. PROCES METALIZACIJE ZAPADNOG BALKANA, UZROCI, TOK I POSLJEDICE. Proces koji je trajao vie od 1.5oo godina . Dolazi do postepene spoznaje da se umjesto kamena za izradu orua i drugih predmeta mogu koristiti i druge, kvalitetnije sirovine. Prvi poznati metal koji se koristi = bakar (prvo se koristio na podruju Bliskog istoka i Anadolije). Ranije se smatralo da se metalurgija bakra na podruju Balkana javila kao posljedica irenja spoznaja sa istoka. U novije vrijeme to je odbaeno. Metalurgija bakra na Balkanu i podunavsko-karpatskom prostoru je samonikla pojava, koja datira jo od druge polovice V. milenija s.e. Metalurki centri: Plonik i Rudna Glava (vinanska kultura), Varna, Karanovo, Cucueni-Tripolje kultura... Posljedice : Na ekonomskom i drutvenom planu Razvoj i irenje rudarstva; Napredak metalurkih procesa i razvoj ljevakih tehnika; Specijaliziranje proizvodnje Podjela rada Intenziviranje razmjene i trgovine Ekonomsko raslojavanje socijalna diferencijacija 20. RAZDOBLJE METALURGIJE BAKRA. Dijelimo u tri faze: I. faza proirivanje sirovinske osnove litike industrije kasnog neolita, istraivanje mineralnih izvora, poetak upotrebe samorodnog bakra - tehnike hladnog i toplog kovanja, potom topljenje samorodnog bakra. Sitni bakreni predmeti i nakit, plosnate klinaste sjekire etvrtastog presjeka, sjekire-ekidi, itd. II. faza ovladavanje osnovnim tehnolokih znanjima o vaenju i topljenju oksidnih ruda (kuprit i malahit); tehnike lijevanja predmeta u jednodijelnim kalupima pedi za topljenje oksidne rude,

posude za taljenje sirovog bakra, posude za izlijevanje bakra, jednodijelni kalupi, sjekire-ekidi, sjekire s 2 krino postavljenje otrice. III. faza savladavanje sloenijih metalurkih procesa, upotreba sulfidnih ruda, topljenje i lijevanje u dvodijelnim kalupima, serijska proizvodnja, pojava arsenske bronce pedi za topljenje sulfidne rude, keramiki sopalji, dvodijelni kalupi, sjekire s jednom otricom lepezaste sjekire. 21. RAZVOJ KERAMIKI STILOVA U ENEOLITU ZAPADNOG BALKANA. Imamo 4 razvojne faze keramiki stilova: 1. Period bezornamentalnog stila evolucija neolitksih kultura (kraj vinanske kulture) 2. Dominacija kanelure i limerarnih urezanih motiva (badenska kultura) 3. Pojava Furshenstich keramike ukraavanje povlaenjem zailjenog instrumenta sa otrim ubodima = tehnika potreba kod inkrustacije (kostolaka kultura). 4. Duborezno ukraavanje evolucija iz Furchenstich keramike (vuedolska kultura). Keramika je u eneolitu iskljuivi nosilac stila. Keramiki oblici: ili naslijeeni iz neolita (blago bikonine zdjele vodeda forma u vinanskoj kulturi, zdjele i amfore), ili potpuno novi(olje s trakastom drkom koja nadvisuje obod, posude s eliptinim horizontalnim presjekom (Fischbutte), pehari sa dvije drke, krazi, sosieraposude (sa lukoviastim recipijentom). Neki oblici karakteristini za pojedine kulture: sosiera posue za kostolaku, a terine, pehari na krstastoj nozi, sudovi za noenje na leima sa tri cilindrina recipijenta i ornitomorfne posude za vuedolsku, itd. 22. ENEOLIT ZAPADNOG BALKANA KULTURNE ZONE? 1. Centralnobalkanska kontinentalna oblast Bosne i zapadne Srbije razvoj kasnoneolitskih kultura, prodor badenskog stila i dalji razvoj kostolake i vuedolske kulture. 2. Jadranska primorska podruja od Trsta do Albanije i dijelovi zalea (eneolit Hercegovine i Crne Gore); preteno autohtona evolucija neolitskog supstrata, sve do prodora vuedolskog stila. 3. Istono-alpska postlenelski razvoj i pojava lasinjske kulture, naglo prekinuti prodorom vuedolskog stila, a pojavom sojeniarskih naselja Ljubljanskog barja postaje znaajan centar kasnoeneolitskog razvoja. 4. Istonobalkanska istona Srbija, Kosovo i Makedonija zona transmisije izmeu kultura Karpatskog bazena i egejskog prostora; 5. Podunavska prostor Vojvodine - smjena kultura od neolitske potiske preko TisapolgarBodrokerestur kompleksa do ranog br. Doba. 23. ENEOLIT ZAPADNOG BALKANA I TERITORIJALNA RASPROSTRANJENOST ENEOLITKSIH KULTURA? Lasinjska kultura: kontinentalna Hrvatska, bosanska Posavina, Slovenija, Koruka, dio tajerske, te u Maarskoj oko Balatona. Badenska kultura: irom srednje i JI Europe: Moravska, J Slovaka, I i S Austrija, Maarska, Banat, Baka, Srem, Baranja, Slavonija, SI Bosna i S Srbija; utjecaji i u srednjoj Bosni.

Kostolaka kultura: karpatski bazen, srednjobalkansko podruje i rumunsko Podunavlje; razvoj zapoeo na prostoru S Bosne, Slavonije, Srijema, umadije, a do kraja svoga postojanja rairila se do Slovake na S, te Erdelja i Oltenije na I (u dananjoj Rumuniji). Vuedolska kultura: Do kasnoklasine faze u dijelu Srijema, istone i posavske Slavonije; u kasnoj fazi u Austriji, Maarskoj, J Slovakoj i Rumuniji. Regionalni tipovi : slavonsko-srijemski, zapadnobosanski, junobosanski, sjevernosrpski, zapadnohrvatsko-slovenaki, istonoaustrijskoeki i transdanubijski. 24. LASINJSKA KULTURA? (3700-3200.g.p.n.e.), nazvana je prema eponimnom lokalitetu Talijanovo brdo u mjestu Lasinja u Karlovakoj upaniji. Lasinjska kultura po S. Dimitrijevidu, nastaje integracijom vinanske, sopotske i lenelske osnove, izvan badenskog podruja. J. Koroec smatra da predstavlja badeniziranu lenelsku kulturu u kojoj je autohtoni supstrat imao znaajnog udjela. Nalazita Lasinjske klulture u BiH : SI Bosna: Ljupljanica, Vis (lok. Modran) kod Dervente (od svih bosanski istraivanja najznaajnije je u Visu, jer je tu jedino vieslojno naselje na otvorenom prostoru koje pripada Lasinjskoj kulturi), Gornja Tuzla, Donji Klakar, Visoko Brdo. Postojalo je nekoliko tipova naselja kasinjske kulture : klasina lasinjska naselja nastala u ravniarskom prostoru, naselja gradinskog tipa prialpski prostor i BIH, naselja pedinskog tipa krki prostor Slovenije, naselja sojenikog tipa. Za lasinjsku kulturu nema puno nalazita o pokopavanju, vedinom su obini poko pi u dubokim jamama. Lasinjska populacija je bila pokretna. Bavila se stoarstvom, ribolovom. Bila je siromana metalom. 25. BADENSKA KULTURA? (3600-2800.g.p.n.e) Bila je rasprostranjena u srednjoj i jugoistonoj Europi. Njeni materijalni ostaci najedi su u Moravskoj Maarskoj, Slovakoj i istonoj Austriji. Badensku kulturu nazvao je prema mjestu Baden kod Bea austrijski prahistoriar Oswald Menghin. Postoji vie teorija o njezinom nastanku: 1. nastala je autohtonim razvojem (supstrat lenelska kultura) 2. predstavlja rezultat migracija: A. od juga prema sjeveru, kretanjem populacija iz Male Azije u vrijeme Troje IV.-V. (Milojid, Dimitrijevid, Kalicz, Childe, Renfrew); B. od istoka prema zapadu, prodorima populacija s prostora junoruskih stepa u okviru indoeuro-pske seobe (Pittioni, Garaanin, Jovanovid, Gimbutas, Tasid). C. Oblikovana je stapanjem autohtone i migracijske komponente. Nalazita u BiH - Dvorovi kod Bijeljine, Vinogradine kod Doboja, Hrustovaa, Zecovi, Debelo Brdo, Varvara. Preferirali su naselja na otvorenom uz rijeke. Uglavnom su to kratkotrajna nastambe zemunikog tipa. Pokapanje mrtvih je se vremenom mijenjalo u poetku su ih pokapali u nekropole, zatim u jamama pojedinano ili skupno. Kod ove kulture broj metalnih predmata je mali. 26. KOSTOLAKA KULTURA?

(3300-3000.p.n.e) Ranije postojalo vie pretpostavki o njezinom nastanku, danas se smatra da je nastala pojavom Furchenstich tehnike, evolucijom iz badenskog stila. Po N. Tasidu, promjene su nastale zbog izmjenjenog naina ivota: nomadsko badensko stanovnitvo se sve vie vezalo za odreene lokacije, poinjalo baviti ratarstvom, mijenjati svoje navike ivota i potrebe, to se sve ogledalo i u promjeni na planu materijalne kulture. Kostolaka kultura je prihvatila mnoge oblike badenskih posuda, ali ih je vremenom modelirala, dajudi im duh svoga stila. Linearno ukraavanje i takasti ubodi se gube, a pojavljuje se Furchenstih tehnika, te motivi zareza u raznim kombinacijama. Rasprostirala se na podruju jugoistone Europe (umadija, sjeverna Bosna, Slavonija, Srijem), a do kraja svoga postojanja 3000. godine pr. Kr. bila je rasprostranjena na sjeveru do Slovake, te na istoku do Erdelja i Oltenije u dananjoj Rumunjskoj. Ime je dobila po eponimnom lokalitetu Kostolac u Srbiji. Nalazita u sjevernoj Bosni- Alojz Benac spominje etiri nalazita sa kostolakom keramikom, to su Alihode i Obre II u centralnoj Bosni, Pivnica i Donja Mahala u Posavini. Ovim nalazitima prikljuuju se Vis kod Dervente, vieslojno nalazite sa jednim stambenim horizontom, koji bi pripadao kostolakoj kulturi i nekropola Dvorovi kod Bjeljine. 27. VUEDOLSKA KULTURA? (3000-2300.p.n.e.) Postojalo vie teorija o njenom nastanku, ali se opdenito smatra da se razvila na supstratnim osnovama badenske i kostolake kulture, pri emu se uzima u obzir razvoj duboreznog stila iz Furchenstich tehnike. Neki autori (M. Garaanin, A. Durman) tome dodaju i utjecaj novog prodora stepskih elemenata (po. kasnog eneolita, oko 3000. g.). Iz svoga matinog podruja, Slavonije i Srijema, vuedolska kultura se brzo iri u susjedne oblasti, u Baranju (Zok u Maarskoj), pa na podruje Ljubljanskog barja (Ig), zatim u Bosnu i Srbiju, te u rumunski Banat i na jadransku obalu. Zahvatajudi ovako veliko podruje sa heterogenim supstratom, udaljujudi se od matinog jezgra i primarnog stilskog izraza, u izmjenjenim uslovima vrlo brzo je dolo do raspada velikog vuedolskog kompleksa i do formiranja novih kultura koje de posluiti kao osnova za razvoj grupa ranog bronanog doba. Najpoznatiji primjeri ukraavanja su Vuedolska golubica i idoli iz Ljubljanskog barja. Vuedolska kultura koristi prvi puta viedjelne kalupe za lijevanje metala. Nalazita u Bosni - Zecovi, Hrustovaa, Debelo Brdo, Bosanska Kostajnica, Pejida gradina, Topida glavica, Dabar pedina, Vis, Crkvina, Alihode, Fortica, Kotorac, Varvara, Zelena pedina. 28. OSNOVNE KARAKTERISTIKE ENEOLITA BIH? U ovom periodu dolo je do pojaanog naseljavanja bosanskohercegovakih prostora novim ljudima, a tako je dolo do potiskivanja starog neolitskog stanovnitva ili mijeanja. Nije vie postojala granica izmeu sjevernih i junih oblasti nae zemlje. Postojala su izvjesne razlike u kulturi. Ono to je naroito karakteristino za eneolitske ljude odnosi se na prostor koji su naseljvali. Tadanje stanovnitvo masovno je naputalo svoje ranije stanite koje se nalazlio uz rijeke i selili su u breuljkasta podruja. Osim na breuljcima neka eneolitska stanita nikla su i u pedinskim zaklonima. Ta nova naselja su poznata pod nazivom gradine. 29. HISTORIJAT ISTRAIVANJA ENEOLITA BIH?

Istraivanje eneolita odvija se u 3 faze. Prvo eneolitsko nalazite je Debelo Brdo kod Sarajeva otkriveno i istraeno jo 1893. god. prvu fazu doba Austro-Ugarske okupacije ne karakterie vedi zamah u istraivanju. Pored Debelog brda istraivanja su vrena 1899. I 1912. g. na Velikoj gradini u Varvari kod Prozora koja de se znatno kasnije iskazati kao znaajan eneolitski lokalitet. U meuvremenu 1906. godine konstatirano je jo samo naselje u Donjoj Mahali. U periodu izmeu dva svjetska rata istraivana su samo 3 nalazita i to u gradini u Alihodama (Travnik),1926., Hrustovaa(Sanski Most) 1939., i Crkvina kod Turbeta (Travnik) 1942.. Godine 1947-48 obnovljeno je istraivanje u Hrustovai. Godine 1948 izvreno je istraivanje na Gradini u Alihodima, a zatim 1954. I 1956. na Gradini u Zecovima kod Prijedora. Godine 1960. Istraivano je jedno od najznaajnih lokaliteta kostolake kulture Pivnica kod Odaka, te Velike gradine u Varvari. Tokom 1961. vrena su istraivanja na Vinogradinama (Doboj), a 1962. I 1964. na Zemunici kod B.Luke. U periodu od 1963. do 1978. obnovljena su istraivanja na Velikoj Gradini u Varvari koja se tek tad iskazala kao znaajan lokalitet eneolita jadranskog tipa. Konano u periodu 1978-1980. Izvreno je istraivanje na vie slojnom nalazitu Ravlida pedina (Grude)

30. ENEOLIT BIH : GEOGRAFSKO KULTURNE ZONE. Mogude je izdvojiti samo dvije osnovne kulturne zone i to Hercegovinu i dinarsko-krko podruje sa jedne i Bosnu sa druge strane. Prva od njih je kao i u neolitu ostala pod utjecajem kulturnohistorijskih proces na istonom jadranskom prostoru, dok je Bosna u cjelini ukljuena u razvojne procesena centralno-balkanskom i panonskom prostoru. Unutar ove dvije osnovne kulturne zone smjenjuju se razliito hronolokim odvojene kulture i kulturne grupe. Pri tome je potrebno napomenuti da je razvoj na tlu Hercegovine obiljeen prvenstveno evolutivnim procesima koji zahvataju autohtonu osnovu hvarsko-lisiidkog tipa, a zatim se kontinuirano odvijaju sve do poetka ranog bronanog doba. 31. RAZLIKE U ENEOLITSKOM RAZVOJU IZMEU HERCEGOVINE I BOSNE? 32. PRIVREDA NA TLU BIH U ENEOLITU? Populacione promjene na kraju neolita i u toku eneolita nosile su istovremeno i niz promjena na planu duhovne i materijalne kulture, a tako i u privredi. Naalost vrlo skromni podaci o karakteru privrede ovog doba na tlu BIH ne omogudavaju preciznije rekonstrukcije. Izvjesni podaci prikupljeni na Zecovima dozvoljavaju pretpostavku u relativno ujednaenom odnosu zemljoradnje i stoarstva. Osim toga i neki posredni pokazatelji ukazivali bi na isto jednako kao to to govore znatno obimniji podaci iz oblasti van dananjih granica BIH. Meutim mnogo znaajnije promjene deavaju se izvan tradicijonalnih grana privreivanja. Uvoenje bakra u upotrebi nuno je podrazumjevalo i postupan razvoj novih potpuno stranih djelatnosti kao to su prahistorijsko rudarstvo i metalurgija bakra. Ove grane u BIH su dokumentirane tek na kraju eneolita i vezane su za nosioce vuedolske kulture. Sasvim je jasno da je njihov razvoj

podrazumjevao vrlo usku specjalizaciju. Uvoenjem bakra dolo je i do promjena u trgovinskim odnosima, dolazi do razmjene bakrenih predmeta. 33. RAZLIKE IZMEU NEOLITSKOG I ENEOLITSKOG NAINA IVOTA NA PRIMJERU BIH? 34. DUHOVNA KULTURA ENEOLITSKOG DOBA NA PROSTORU BIH? Nita manje znaajne promjene ne deavaju se ni na duhovnoj kulturi. Ona se ogleda prvenstveno u sasvim novom odnosu prema pokojnicma, pa ovo vrijeme prvi put donos grobne i nalaze u prvam smislu rijei. Iako je uvijek malobrojni ovi nalazi se ne iskazuju kao nov a forma sahranjivanja ved kao grobovi pod tulumima treba posmatrati kao ukupni dio religijoznog sistema. 35. NAJZNAAJNIJA NALAZITA ENEOLITSKOG DOBA NA TLU BIH? Nalazita se mogu podjeliti prema kulturma. Lasinjska kultura je do sada otkrivena na pet nalazita : Zemunica, Rodovska kod Banja Luke. Visoko brdo u Lupljanici kod Dervente Vis u Modranu kod Dervente Donji Klakar kod Bosanskog Broda Gornja Tuzla

Nalazita Badenske kulture : Dvorovi kod Bijeljinje i Vinogradine kod Doboja. Nalazita Kostolake kulture : Donja Mahala na Savi Pivnica kod Odaka Vis-Modran kod Dervente Alihode u dolini Bile kod Travnika Obre II kod Kaknja

Nalazita Vuedolske kulture : Bosanska Kostojanica, Pejida gradina u Svodni - dolina rijeke Sane Topida glavica, dolina Sane kod Prijedora Gradina Zecovi dolina Sane kod Prijedora Dabar pedina u dolini Sane Pedina Hrustovaa kod Sanskog Mosta Vis u Modranu kod Dervente Crkvina kod Turbeta

Gradina u Alihodima, dolina Bile kod Travnika Gradac kod Homolja, okolina Kiseljaka Gradac kod Toplice, okolina Kreeva Debelo brdo kod Sarajeva Fortica kod Sarajeva Kotorac kod Sarajeva Gradina u Varvari kod Prozora Zelena Pedina kod Mostara