120

Prolegomena 6 (1) 2007

Brian Barry, Kultura i jednakost: egalitarna kritika multikulturalizma, preveli Lovorka Cesarec i Enes Kulenovi, Naklada Jesenski i Turk, Zagreb 2006, xv + 463 str.
Multikulturalizam je u posljednje vrijeme postao vrlo rairena i popularna ideja u politikoj filozofiji. Privlanost te ideje sastoji se u tome to pridaje veliku vanost razlikama izmeu kulturnih grupa koje zajedno ine jednu jedinstvenu politiku zajednicu. Budui da su, kako tvrde multikulturalisti, te razlike prilino velike i da se temelje na razliitim vrijednostima kojima su razliiti pripadnici kulturnih grupa posebno odani izgleda da liberalna naela koja su slijepa na te razlike ne mogu osigurati dovoljno slobode i jednakosti za pojedince unutar drave. Pobornici multikulturalizma zbog toga predlau politiki program politike razliitosti koji se temelji na posebnom tretmanu za razliite kulturne grupe. Brian Barry, jedan od vodeih suvremenih politikih filozofa, u svojoj knjizi Kultura i jednakost napada taj politiki program argumentirajui da multikulturne politike nisu dobro osmiljene za promicanje slobode i jednakosti i da upravo provedba tih politika vodi do udaljavanja od samih tih vrijednosti. Barry zastupa upravo onu poziciju koju multikulturalisti napadaju, a to je egalitarni liberalizam ije su dvije glavne znaajke jednakost ansi i jednaka graanska i politika prava neovisno o kulturnim, rasnim ili rodnim razlikama. Brian Barry ide i dalje, zagovarajui ono od ega se esto ograuju drugi zastupnici liberalizma, a to je univerzalni egalitarni liberalizam. Ako je egalitarni liberalizam najbolja dostupna politika teorija, to Barry tvrdi da jest, onda ona ne moe biti ograniena na odreeno geografsko podruje sa svojim kulturnim i politikim nasljeem kao to je to za zapadne demokracije prosvjetiteljstvo, francuska Deklaracija o pravima ovjeka i graanina te amerika Deklaracija nezavisnosti. Zastupajui tu ideju, Barry na nekoliko mjesta i izlazi iz okvira oprezne politike korektnosti. Tako, na primjer, kada govori o tome da su ismijavanje, izrugivanje i pogrda neodvojivi od prava na slobodu govora, osvre se na vrlo pozitivnu ulogu Voltairea u prosvjetiteljstvu i komentira: Sudbina Rushdieja, koji je prisiljen ivjeti u tajnosti s ucijenjenom glavom, pokazuje naalost da emo na islamski ekvivalent Voltairea jo neko vrijeme priekati (str. 37). Najprije je potrebno naglasiti da Barryjeva kritika nije upuena protiv multikulturalizma shvaenog deskriptivno kao socio-kulturna razliitost koja je injenica mnogih suvremenih drutava. Tako shvaeni multikulturalizam je, u stvari, ono to se naziva pluralizam ili kulturni pluralizam. Njegova je kritika usmjerena protiv politike razliitosti kao alternative liberalizmu koja kulturnu razliitost uzima kao polazinu toku i temeljnu

Prikazi knjiga

121

odrednicu svoje politike teorije, a iji su najpoznatiji zastupnici Will Kymlicka, Iris Marion Young, Bikhu Parekh i Charles Taylor. Barryjev obraun sa multikulturalistima zapoinje s onom vrijednou za koju se smatra da su joj pojedinci najvie odani i koja je esto najjasnija distinktivna znaajka izmeu kultura, a to je religija. Dva prigovora na koje on odgovara su: 1) liberalni prijedlog zanemaruje vanost religije u ljudskim ivotima; 2) prenoenje religije u privatnu sferu ne uspijeva zadovoljiti one ija miljenja ukljuuju uvjerenje da religija mora imati javni izraz. Barryjev odgovor na prvi prigovor jest da je stvar suprotna. Upravo zato to je religija vana, treba naglasiti neutralnost drave u odnosu prema njoj. Razlozi za to nalaze se u odgovoru na drugi prigovor. Odgovarajui na njega, Barry pokuava pokazati da bi vodee svjetske religije zbog svojih nezemaljskih uenja trebale imati sklonost privatizaciji religije. Taj odgovor povlai i odreenu interpretaciju religija, pa bi ak mogao i izai iz okvira neutralnosti koju on brani. Bolji odgovor je onaj praktine naravi, da je zahtjev da religija ue u javnu arenu esto zahtjev da jedna religija ue i kroji pravednost. Stvarne se religije ne mogu sve bezuvjetno braniti, jer e njihovi zahtjevi esto dolaziti u sukob. Pitanje koje se tu postavlja jest je li liberalizam kulturno neutralan ako je nespojiv s uvjerenjima ili ak s cijelim religijskim sustavima koji zahtijevaju da religija bude u javnoj sferi? Barry je ovdje prilino otar: apsurdno je misliti da kulturna neutralnost [liberalizma] znai to da ne smije postojati svjetonazor s kojim je u sukobu (str. 32). Liberalizam je neutralan time to je pravian; privatizacija religije osigurava jednak tretman, a upravo je jednak tretman ono to je pravino. Nadalje, upravo privatizacija religije i neutralnost javne sfere moe pruiti pojedincima ansu da promijene miljenje o svojoj religiji. Barry pod time podrazumijeva vie od odsutnosti sankcija od otpadnitva. U raspravi o grupnim pravima Barry e ak tvrditi da drava mora pojedincima osigurati alternativu izlaska iz grupe, u to ulazi i klasifikacija trokova izlaza, pa bi to znailo da drava moe prisiliti grupu da nadoknadi nepravedne materijalne trokove koje pojedinac trpi zato to je izaao iz grupe. Jedan od zahtjeva multikulturalizma je i taj da bi kulturne manjine trebale imati prava na izuzea od zakona ako ih ti zakoni sprjeavaju u vrenju nekih vjerskih ili obiajnih praksi. Primjeri za to su npr. izuzea idova i muslimana od zakonske obveze oamuivanja ivotinja prije klanja ili izuzea Sikha od noenja kaciga na motociklu zbog turbana kao i njihovo izuzee od zakona koji zabranjuje noenje oruja. Multikulturalisti to opravdavaju time to zakonske obveze imaju razliite posljedice za razliite vjerske obiaje. Njihov je stav da ta injenica povlai potrebu za posebnim tretmanom. Barryjev odgovor je da svaki zakon uvijek vie pogaa jednu skupinu nego drugu, tako npr. pravedna distribucija vie

122

Prolegomena 6 (1) 2007

pogaa one koji su nepravedno bogati. Poanta Barryjeva argumenta je u izjednaavanju preferencija i uvjerenja. Jednako kao to nije nepravedno da oni koji preferiraju prepelija jaja i skupa vina zbog svojih preferencija nemaju pravo na vee prihode, pa ako si to ne mogu priutiti, onda e promijeniti svoje preferencije, tako i oni koji ne smiju jesti meso po zakonu zaklanih ivotinja mogu biti vegetarijanci ili promijeniti uvjerenja. Barry istie razliku izmeu, s jedne strane, izbora nekih ljudi da ne jedu meso ili da ne voze motocikl koji proizlaze iz odreenih uvjerenja i, s druge strane, uskraivanja jednakih ansi nekoj skupini kao to bi bio sluaj da niti jedan Sikh ne smije voziti motocikl. U prvom sluaju je pojedincima dan skup jednakih mogunosti koje oni odabiru na osnovi svojih uvjerenja, dok je u drugom sluaju taj skup suen odreenim pojedincima na osnovi njihove grupne pripadnosti, to je oito nepravedno. U pozadini ovog argumenta je injenica da je postojanje mogunosti objektivna stvar i da pojedince zbog njihovih uvjerenja nita objektivno ne sprjeava da iskoriste te mogunosti. Ovdje bi se mogao pojaviti prigovor da ono to Barry tvrdi ide protiv izravne diskriminacije, ali doputa prostor indirektnoj ili prikrivenoj diskriminaciji koja bi se mogla odraziti u tome da se indirektno pojedince diskriminira na osnovi njihovih kulturnih karakteristika, npr. pri zaposlenju. No Barryjev prijedlog treba shvatiti tako da se odnosi na zakone koji su javni i kao takvi se odnose na sve pojedince jednako. Poput zakona, i kriteriji za zapoljavanje trebaju prema svima biti jednaki u smislu da oni koji su jednako dobro kvalificirani da obavljaju posao imaju jednaku ansu da ga dobiju. To i jest jedan od aspekata jednakosti ansi. Ovdje takoer nema mjesta za pristup pravila i iznimki, karakteristike koje proizlaze iz kulture i koje oito ne ometaju obavljanje posla, ne mogu se prihvatiti kao osnova za diskriminaciju na radnom mjestu. Ovdje nema interesa koji je vrijedan zatite, noenje rupca na posao ili turbana u kolu ne predstavlja opasnost za javnost ili same pojedince, niti se moe uvjerljivo rei kako utjee na efikasno funkcioniranje posla ili kole (str. 71). No ipak, postoji vjerojatnost da e se pojaviti sluajevi u kojima su odreene kulturne grupe upravo zbog svojih kulturnih karakteristika sprijeene u obavljanju nekih zvanja, ali to ne mora nuno biti nepravedno. To se moe opravdati jedino ako je zahtjev, koji pojedinac ne moe ispuniti zbog svojih kulturnih obiaja, uistinu nuan za uspjeno obavljanje posla. Stajalite egalitarnog liberalizma, koje Barry zastupa, jest da pravednost zahtijeva jednaka prava i anse, ali ne nuno i jednake ishode za sve skupine. Prigovor koji je I. M. Young uputila liberalizmu jest da njegova naela jednakog tretmana potiu ideal asimilacije, to je u stvari tvrdnja da liberalizam porie raznolikost. Pitanje je zato je asimilacija neto samo po sebi loe i koje raznolikosti liberalizam porie? Barryjev odgovor na drugi dio pitanja jest da je prava koliina raznolikosti ona koja nastaje kao rezul-

Prikazi knjiga

123

tat slobodnih izbora u okviru pravinih institucija i liberalizam se upravo temelji na takvoj vrsti raznolikosti. Za razliku od te vrste raznolikosti, poticanje kulturnih raznolikosti moe imati vrlo negativne posljedice. Barry smatra da posljedica moe biti ta da grupe ive u paralelnim svjetovima to e zasigurno oslabiti njihovo meusobno razumijevanje, zajedniku suradnju i osjeaj povjerenja, a demokraciju Barry shvaa upravo kao poli tiki sustav uzajamna pouzdanja i zajednikih moralnih obveza. to se tie asimilacije njegovo je miljenje da za egalitarni liberalizam, koji razliite ljude tretira jednako, ona uope nije potrebna. Barry asimilaciju definira kao spoj akulturacije (postajanje kulturno slinim), identificiranja s veinskom skupinom i prihvaanja od strane te skupine. Ta tri elementa ne znae da se pojedinac mora odrei svoje prijanje kulture. asimilacija moe biti i aditivna u smislu da se novo kulturno lanstvo moe prihvatiti uz zadravanje starog. No, iako Barry kree od indiferentnog stava prema asimilaciji, oito je da ju smatra poeljnom, ako ne i nunom, makar u aditivnom smislu. Naime, kritizirajui multikulturalistiki koncept nacionalnosti koji je shvaen kao isto pravna koncepcija, na taj nain da nacionalnost samo znai biti dravljanin odreene drave, Barry nudi svoj koncept graanske nacionalnosti. Taj se koncept zasniva na osjeaju solidarnosti meu graanima, njihovom shvaanju zajednikih ciljeva i stavovima koje graani imaju jedni prema drugima. Da bi se ti uvjeti ispunili mora doi do asimilacije ili barem akulturacije meu graanima to Barry negira kao preduvjet. Ukoliko ti procesi nisu potrebni, nejasno je po emu je njegov koncept nacionalnosti vri od multikulturalistikog prijedloga. Barry svoju kritiku ne ograniava samo na multikulturaliste. Jednako tako kritizira i razne koncepcije liberalizma koje sebe definiraju kroz bez uvjetno potivanje razliitih kultura i time zastupaju neku vrstu kulturnog relativizma. Ovdje e se posebno na udaru kritike nai Kymlicka i Kukathas koji sebe nazivaju liberalima, a zastupaju politiku razliitosti i veliki znaaj daju grupnim pravima. Barry smatra da liberal mora biti liberal, a ne kameleon. Pridavanje znaaja grupnim razlikama ide protiv liberalizma, jer je jedna od temeljnih implikacija liberalnog individualizma ta da grupa nema veu vrijednost od pojedinca. Liberalna naela ograniavaju mo grupe nad njezinim lanovima bez obzira kojim vrijednostima ta grupa bila odana. Kritika da je tako shvaeni liberalizam slijep na razlike za Barrya uope nije neto loe. Takva kritika po njemu moe biti upuena samo od strane koja kri liberalna naela, a time i prava i interese osoba zato jer naini ivota koji su spojivi s liberalnim institucijama nisu tim institucijama ugroeni. Prema tome, jedini naini ivota koji se trebaju pozivati na vrijednost kulturne raznolikosti jesu oni koji nuno ukljuuju nepravine nejednakosti ili zahtijevaju ovlasti indoktrinacije i kontrole nespojive s liberalizmom kako bi se odrali. Liberalizam nije teorija koja

124

Prolegomena 6 (1) 2007

se mora prilagoavati kulturnim razlikama, ona ima svoj kriterij kojeg ine liberalna naela i na osnovi toga treba procjenjivati pravednost grupnih ili politikih praksi. Na osnovi tih kriterija, neke se kulture moe opravdano osuivati, Barry ak kae i prezirati, a to je u suprotnosti s kulturnim relativizmom. No univerzalnost liberalizma ne znai da on promie kulturni imperijalizam. Kulturni imperijalizam bi se odnosio na sredstva kojima e se promicati liberalna naela. Na alost, Barry ne produbljuje tu raspravu koja bi trebala ukljuiti i pitanja meunarodne pravednosti, ali prilino je jasno da bi i ovdje njegov stav bio bipolaran za razliku od, primjerice, Rawlsova gledita koje prihvaa vei spektar prihvatljivih drutvenih ureenja koji ukljuuje i ona koja nisu temeljena na liberalnim naelima. Politiki program multikulturalizma, osim to grijei u svojoj kritici liberalizma, jednako tako ima i krivu polazinu toku. On kree od pretpostavke da su distinktivni kulturni atributi odreujue obiljeje svih skupina, a ta je pretpostavka pogrena. Uz to to je pogrena, njezina je posljedica zanemarivanje stvarnih uzroka obespravljenosti skupina. Vrlo esto su ljudima uskraena prava na temelju spola, boje koe ili seksualne orijentacije. Takve karakteristike ni na koji nain ne ovise o kulturnim obiljejima. U mnogim sluajevima e pojedinci biti izloeni izravnoj diskriminaciji na osnovi vidljivih karakteristika, a ne na osnovi toga kojoj kulturnoj skupini pripadaju. Isto tako, razlike koje pogaaju ljude su socijalne razlike koje mogu biti velike i unutar iste kulturne skupine. Zato se svaka teorija koja za svoj cilj ima slobodu i jednakost meu graanima treba baviti individualnim, a ne grupnim, pravima. Barryjev egalitarni liberalizam upravo te probleme uzima u obzir i da bi ih uspjeno mogao rijeiti zahtijeva sljepou na kulturne razlike. Ovaj prikaz obuhvatio je samo nekoliko aspekata vrlo opsene Barryjeve knjige. Teme koje Barry u knjizi dotie ukljuuju rasprave o socijalnoj pravednosti, meritokraciji, afirmativnoj akciji, obrazovnoj politici, viejezinosti, religiji, nacionalnosti te manjinskim pravima u SAD-u, Kanadi i Velikoj Britaniji. Svaka od tih tema mogla bi otvoriti jednu zasebnu raspravu. Njegov je stav u svim tim temama u okvirima egalitarnog liberalizma koji mora biti univerzalan. Naravno, ostaje pitanje koje su posljedice shvaanja liberalizma kao univerzalnog. Ako se univerzalni liberalizam temelji samo na naelu da nikome nigdje na svijetu ne bi smjela biti uskraena zatita od nepravednosti i tlaenja, onda je takav liberalizam prilino osiromaen. Iako se moemo sloiti da bi to trebalo biti temeljno naelo u pitanjima meunarodne pravednosti, liberalizam, a pogotovo njegova egalitarna varijanta koju zastupa Barry, zahtijeva puno vie. On pokriva odreenu socijalnu politiku, distribuciju dobara i definiciju prava i sloboda za ije je provoenje ipak potrebno odreeno povijesno i kulturno nasljee da se ono ne bi pretvorilo u kulturni imperijalizam. Ukoliko Barry pod univerzalnim liberalizmom smatra to da sve grupe u liberalno ureenim

Prikazi knjiga

125

dravama moraju prihvatiti liberalna naela neovisno o njihovim kulturnim karakteristikama kao onog okvira unutar kojega su njihove prakse opravdane, onda nije potrebno pozivanje na univerzalizam, jer te drave upravo imaju odreeno povijesno i kulturno nasljee pogodno za razvoj liberalizma. U tom sluaju su dovoljni samo argumenti protiv suprotnih naela, a takvih u Kulturi i jednakosti ne nedostaje. Kritika bi mogla biti upuena i tome da se Barryjeva argumentacija protiv politikog programa multikulturalizma na nekoliko mjesta moe protumaiti i kao kritika svakog vrednovanja i ouvanja razliitih kultura unutar drave. Kulturne grupe se ne dijele samo na one liberalne i neliberalne. Upoznavanje drugih kultura, koje potuju liberalna naela, preko npr. njihova umjetnikog izriaja ili upoznavanja njihove povijesti, moe doprinijeti vrijednosti meusobne solidarnosti i potivanja meu graanima. Raspravljajui o javnom interesu u umjetnosti, Barryjev je stav da drava treba financirati umjetnost samo kada su neke umjetnike djelatnosti vrlo visoke kvalitete i imaju vrijednost veu od one koju im daje trite. Implikacija toga je da ukoliko odreena manjina nije toliko velika da bi osigurala trite ona bi, da bi se ouvala, morala prilagoditi nekim estetskim kriterijima domainske ili veinske kulture da bi pokazala svoju vrijednosti, a time bi izgubila distinktivne znaajke svoje umjetnike prakse. Egalitarni liberalizam bi trebao neke stvari vrednovati i izvan njihove trine vrijednosti, kulturni pluralizam u pogledu umjetnosti bi mogao biti jedna od njih. I upravo tako shvaeni pluralizam i jest jedna od vrednota modernih zapadnih drutava. Unato tim primjedbama, Kultura i jednakost prava je poslastica za liberale koji trae odgovor na kritiku da je liberalizam slijep na razlike. Ukratko, Barryjev odgovor glasi da to uope nije loa strana liberalizma, ve upravo suprotno. Takav liberalizam temelji se na individualnim pravima i moe osigurati integritet pojedinca, dok je politiki program multikulturalizma spreman initi ustupke na raun tih prava da bi pridonio ouvanju razlike i grupnim pravima koji esto mogu imati kobne posljedice. Tako, Brian Barry u predgovoru navodi da su ga na pisanje knjige navele privatne rasprave o zadnjoj budalatini ili zvjerstvu poinjenom negdje u svijetu, koje netko opravdava u ime multikulturalizma. Cijela je knjiga proeta lucidnom, zdravorazumskom argumentacijom, a osim kao dobrog teoretiara, Barryja prikazuje i kao duhovitog i zabavnog autora.
Neboja Zeli Sveuilite u Rijeci Filozofski fakultet Odsjek za filozofiju Omladinska 14, HR-51000 Rijeka nebojsaz@yahoo.com