Petrografija je nauka koja se bavi proufavanjem stijena (grfka rijef stijena i opisujem).

em). Petrologija je nauka koja primjenjuje zakone fizifke hemije na geoloke materijale i u geolokim sredinama. Za proufavanje sastava Zemlje koriste se: Geohemijski podaci; Podaci geofizifkih ispitivanja; Podaci o sastavu meteorita; Podaci dobijeni na ivim vulkanima Podaci ispitivanja stijena sa povrine. Razvoj Zemlje se dijeli na dva dijela: Prvi stariji dio koji je trajao od gasovitog stanja do kraja arhaika, naziva se predgeolokim, za vrijeme koga su se razvile zemljina kora ili litosfera,hidrosfera iatmosfera (lithos-kamen, hdr-voda, atmos-dah, vazduh). Zemljina kora je ved u predgeoloko doba mnogostruko borana i rasjedana, a stijene i minerali u njoj troeni i metamorfisani. Drugi mlai dio, koji traje od arhaika do danas naziva se istorijsko-geoloki, u kome su se takoe izvrile mnoge promjene ivotinjskih i biljnih organizama na njoj. Zemlja je nastala ofvrdavanjem jednog primarnog homogenog rastopa. Prije nego to je ofvrdavanje pofelo, a dijelom i u toku samog ofvrdavanja ovog rastopa izvrilose izvjesno razlaganje i frakcionisanje. Zemlja danas izgraena od koncentrifno rasporeenih sfera razlifitog sastava. U zavisnosti od toga kojima je od navedenih podataka pridavan vediznafaj, razvilo se vie shvatanja ograi Zemlje, fiji su zajednifkifinioci: postojanje kore, postojanje meuzone (jedne ili vie njih) postojanje jezgra i koncentrifna graa Omotaf i kora dijele se na: 1. litosferu, koja obuhvata Zemljinu koru i najvii dio omotafa, 2. astenosferu (grfki: - slabost, mlitavost), koja je plastifna i debela nekoliko stotina km i 3. mezosferu, koja je fvrsta. Mohorovifidev diskontinuitet - brzina seizmifkih talasa naglo mijenja od 5,5 km/s na preko 8 km/s) - 35 km - Oceani: 7-10 km - Kontinent: 30-65 km Druga regionalna povrina diskontinuiteta nalazi se na dubini od 2.900 km i okarakterisana je kao granifna povrina jedne fvrste i jedne fluidne sredine. Lehmannov diskontinuitet (na dubini oko 5 000 km) razdvaja unutranje i vanjsko jezgro. Unutranjost Zemlje je podijeljena na tri glavna sloja: 1.koru, 2.visoko viskozan plat/omotaf, te 3.jezgro (tekude vanjsko i kruto unutranje).

Zemljina kora je povrinski dio Zemlje, koja zajedno s gornjim dijelom plata/omotafa safinjava stjenovitu cjelinu litosferu.

Kora je vanjski dio Zemlje fija je velifina zanemariva u odnosu na cijelu Zemlju Priblini sastav Zemljine kore je: kisik - 47% silicij - 28% aluminij - 8% eljezo - 4.5% kalcij - 3.5% natrij - 2.5% kalij 2.5% magnezij 2.2%. Zemlja je jedina planeta u Sunfevom sistemu sa kontinentalnom korom. Dva najvanija faktora su omogudila njeno stvaranje: O Zemlja ima znafajnu kolifinu vode i O vjerovatno je jedina planeta u kojoj je bilo kretanja plofa vedih razmjera u znafajnijem vremenskom periodu. Izgraena je od dva "sloja", razlifitegustine i sastava: "Gornji sloj", manje gustine, izgraen je od oko 90% magmatskih, uglavnom kiselih (granitskih) stijena i metamorfita (gnajseva) i oko 10% sedimentnih stena (dominiraju pjefari i krefnjaci). "Donji sloj", vede gustine,izgraen je od visokometamorfisanih i dehidratisanih metamorfnih stijena kiselog i bazifnog sastava (bijeli i crni granuliti, amfiboliti). Granica izmeu ova dva sloja naziva se Konradov diskontinuitet. Omotaf / plat nalazi se direktno ispod relativnotanke Zemljine kore. Protee se do 2,900 km dubine i zauzima 70% Zemljine zapremine. Na osnovu hemijskog, odnosno mineralnog sastava i fizifkog stanja, dijeli se na: donji omotaf i gornji omotaf. Razlike u sastavu gornjeg i donjeg omotafa rezultat su geolokih procesa kroz istoriju stvaranja Zemlje. Gornji omotaf Gornji omotaf je dio Zemljeod Moho diskontinuiteta koji se nalazi samo 20 do 60 km, pa do 670 km dubine . Gradi 18% mase nae planete. U sastav gornjeg omotafa ulazi i dio oceanske i kontinentalne litosfere. Smatra se da je ova ljuska Zemlje izgraena od stijena ultramafitnog sastava sa Ol i Py kao dominantnim mineralima . Astenosfera zona malih brzina seizmifkih talasa - LWZ, plivaju liotsfere Kontinentaln: 30-50 km, OceU podrufju astenosfere seizmifki valovi putuju sporije, stoga se jo i nazivazona sporijih brzina (LVZ - eng. low velocity zone).Zbog fega dolazi do usporavanja? Po nekim pretpostavkama, stijene u astenosferi su blie tafki talita nego one iznad ili ispod, a neki geolozi smatraju da su stijene u astenosferi djelomifno rastaljene. Ako je to tafno, onda je ta zona vana iz dva razloga: - to je zona gdje se stvara magma; - stijene u to zoni imaju relativno malu snagu i zato mogu lake plutati, to znafi da astenosfera djeluje kao mazivo za litosferne plofe. anska: 100 km. Spreding: astenosfera se nalazi na znatno manjim dubinama Donji omotaf 49.2% mase Zemlje. O sastavu DO najvie podataka dobijeno je: 1. seizmifkim ispitivanjima, i 2. na osnovu kosmohemije, meteorita, rijetkih ksenolita u bazaltnim lavama i eksperimentalnih proufavanja na mineralima i stijenama na visokim pritiscima i temperaturama. Smatra se da je na granici: - DO SJ p = 100 GPa, t = 3000 do 4000 0C. - DO GO p = 23 GPa, t = 1600 do 1800 0C. Geofizifki podaci ukazuju daje DO za oko 5% gudi odgranatskog lerzolita, stijene koja gradi donje delove gornjeg omotafa. Pretpostavlja se da ispod 670 km. nisu mogude dalje strukturne transformacije minerala koji se javljaju u najgudim pakovanjima. Zbog toga se sa porastom dubine vjerovatno povedava samo gustina minerala, sve do granice sa spoljanjim jezgrom. Ovaj prelaz vjerovatno uzrokuje skok u brzini seizmifkih talasa na 670 km.

Jezgro unutranje: 5200-6370 km; 1.7 % mase Zemlje i 2. spoljanje: 2900-5200 km; 30.8 % mase Zemlje. 13 g/cm3 legura Fe i Ni u odnosu 16:1 termodinamifkim prorafunima utvreno da je manje gustine, vjerovatno zbog prisustva male kolifine lakih elemenata, S, O, Si.

- unutranja dinamika Zemlje ENDODINAMIKA uvjetovana prenosom toplote iz unutranjosti Zemlje prema povrini konvekcijska strujanja (sporo!)- uzlazni tok prenosi toplotu prema kori Zemlje irenje kore - silazni tok vrada magmu prema jezgri zbijanje kore - vrudi plat putuje prema gore, a hladna kora i plat tonu - sile proizvedene u unutranjosti Zemlje - TEKTONSKE SILE uzrokujudeformaciju stijena kao i vertikalne i horizontalne pomake dijelova Zemljine kore - utiee na raspored kontinenata i oceana TEKTONIKA PLOEA TEKTONIKA PLOA - svaka nauena disciplina ima teorije koje su od velike vanosti za nju u geologiji je to teorija tektonike ploea promijenila je naein gledanja geologa na Zemlju od statiene Zemlje na dinamienu Zemlju - prolost Zemlje - povezani dogaGaji uzrokovanih globalnim dogaGajima po svojoj teini i vanosti ova teorija se moe usporediti s teorijom evolucije u biologiji, teorijom relativnosti u fizici ili teorijom atoma u hemiji teorija T.P. postavila je okvir za interpretaciju sastava, strukture i unutranjih procesa Zemlje u globalnom mjerilu ALFRED WEGENER (1880 - 1930) (meteorolog i astronom) zaeetnik teorije continental drift plutanje kontinenata - kontinenti nastali raspadom superkontinenta Pangea -proces koji dovodi do otvaranja oceana i kolizije kontinenata (zatvaranja oceana) dokazi za kontinentalni drift podudaranje obalnih linija kontinenata - glacijacija paleomagnetizam Sea-flor spreading (irenje oceanskog dna) Harry Hess (1906 - 1969) predlae da se oceansko dno, oceanska kora takoe pomjera razmicanje oceanskog dna du srednjooceanskog grebena kao rezultat konvekcijskih strujanja u platu srednjooceanski greben irenje oceana, bazaltni izlivi - pomicanje oceanske kore u smjeru od srednjoocenskih grebena (na suprotne strane) postanak riftnih dolina uz koje su smjeteni plitki potresi -podvlafenje oceanskog dna pod kontinentalnu ili oceansku koru (nastaje ostrvski luk) subdukcija - oceanski jarci razmicanjem nastale stijene se hlade (povedava se gustoda) i tonu u dubinu du zone subdukcije Benioff zona potresa (zona dubokih potresa) dokazi za sea-floor spreading starost oceanskog dna magnetne anomalije safuvane u stijenama oceanskog dna vedina rasporeena u trake ili linije koje lee paralelno s riftnom dolinom srednjooceanskih grebena izmjena normalnog i inverznog magnetizma u odnosu na dananji magnetizam Zemlje

ploee su dio relativno fvrstog Zemljinog vanjskog sloja litosfere (najgornji omotaf/plat+Zemljina kora) - litosferi ispod oceana raste starost i debljina kako se udaljavamo od srednjooceanskog grebena - u blizini grebena je debela samo 10 km, dok je starija litosfera blia subdukcijskim zonama debljine do 100 km - prosjefna debljina litosfere je 70 km - kontinentalna litosfera je deblja od 125 200(250) km

teorija tektonike ploea kombinacija je dvije starijeideje: - continental drift (plutanje kontinenata; kontinenti se pomieu slobodno po Zemljinoj povrini) - sea-floor spreading (irenje oceanskog dna; hipoteza da oceansko dno oblikuje krijestu srednjooceanskog grebena, te da se pomiee, udaljava horizontalno od njega prema oceanskim brazdama/jarcima) razlike u tumaeenju kontinentalni drift tektonika ploea - razmicanje samo kontinenata - razmicanje kontinenata kretanjem oceanske kore starost oceanskog dna je svuda ista - zonarna raspodjela oceanskog dna (u sreditu oceana najmlae stijene) - prema teoriji T.P. litosfera je podijeljena u ploee koje se pomieu po astenosferi -zone vulkanske aktivnosti, potresa ili oboje markiraju vedinu granica ploea- najveda geoloka aktivnost razmieu se jedna od druge ili se podvlaee jedna pod drugu TEKTONIKA PLOEA - danas jedinstvena teorija u geologiji koja objanjava mnoge razlifite dogaaje na Zemlji rasprostranjenost potresa, postanak ulanfanog gorja, porijeklo topografije oceanskog dna, rasprostranjenost i raspored vulkana i dr divergentni akrecijski (irenje oceanskog dna) - konvergentni konzumacijski (nestajanje ploea) transformni (lateralno, horizontalno smicanje dviju ploea)

divergentni akrecijski ploee se razdvajaju, ire iznad vrude toeke, oblikuje se rift i nastaje nova oceanska kora - mjesta gdje se kora napree, stanjuje i nastaju vertikalne pukotine za prolaz magme koja se izlijeva po oceanskom dnu hlaGenjem nastaje oceanska kora divergentne granice su najeede du srednjooceanskih grebena (npr. Srednjoatlantski greben) prisutne su i ispod kontinenata tijekom ranog stadija razdvajanja kontinenta - nastaju pukotine i riftne doline (npr. Velika riftna dolina u istoenoj Africi - konvergentni konzumacijski rubovi- kao protutea divergentnim granicama ploea - dvije ploee koliziraju (sudaraju se) - kolizija - jedna od njih se podvlaei ispod druge subdukcija - postoji mogudnost da se rastali, konzumira - popratne pojave deformacije, vulkanizam, postanak planina, metamorfizam, aktivni potresi, vana mineralna leita - tri tipa konvergentnih granica: oceanska kora - oceanska kora oceanska kora - kontinentska kora kontinentska kora - kontinentska kora

ocean - ocea- 2 oceanske plofe konvergiraju jedna de subducirati (starija!) - subducirana plofa tone u plat, zagrijava se i tali magma zbog manje gustode od okolnih stijena se uzdie prema povrini nesubducirane plofe vulkanski ostrvski luk (gotovo paralelan s oceanskim jarkom, -udaljen je nekoliko stotina km ovisno o uglu nagiba subducirane plofe) - back-arc basin (izalufni bazen; Japansko more izmeu Azijskog kontinenta i Japana tj. japanskog otofja) -danas je najaktivniji vulkanski ostrvski luk - Pacififki ocean (ostrvo Aleuti, Kermadec-Tonga, Japan, Filipini) n ocean - oceanska (guda) kora subducira se ispod kontinenta- magma nastala subdukcijom uzdie se ispod kontinenta kristalizira prije nego doGe na povrinu ili eruptira na povrini stvarajudi vulkanski luk - primjer: pacififka obala june Amerike (Nazca plofa podvlafi se ispod june Amerike) jarak File mjesto subdukcije; Ande vulkanski luk na nesubduciranoj plofi) kontinent

kontinent - kontinent festo kao posljedica ocean kontinent konvergencije ako se oceansko dno (plofa) kontinuirano subducira, dva kontinenta se primifu blie dok ne koliziraju - kontinentalna kora velike debljine i manje, ravnomjerne gustode za razliku od oceanske kore iako jedan kontinent moe djelimifno kliznuti ispod drugoga (plitka ili kontinentska subdukcija) ne mogu biti subducirani u astenosferu - planinski lanac deformisane sedimentne stijene, magmatske intruzivne, metamorfne stijene i fragmente oceanske kore brojni potresi - na taj nafin su nastali: Pirineji, Alpe, Ural, Dinaridi - primjer: Himalaja (centralna Azija kolizija kontinent-kontinent, izmeu Indije i Azije prije oko 30 mil. god.)

transformni - lateralno, horizontalno smicanje plofa- du pukotina na oceanskom dnu transformni rasjedi ploee klize jedna mimo druge, boeno, otprilike paralelno smjeru kretanja ploea - du ovih granica litosfera se ne stvara, a ni ne unitava, pomicanje uzrokuje intenzivno troenje stijena i brojne plitke potrese - transformni rasjed tip rasjeda koji transformira jedan tip kretanja ploea u drugi vedina transformnih rasjeda povezuje dva segmenta oceanskog grebena, ali moe povezati: greben i jarak ; jarak i jarak vedina transformnih rasjeda je smjetena na oceanskoj kori, ali ih ima i na kontinentu -San Andreas, Kalifornija, SAD odvaja Pacifieku ploeu od Sjevernoamerieke i povezuje oceanske grebene u Kalifornijskom zalivu i Juan de Fuca i Pacifieku ploeu

POMICANJE PLOA I NAIN KRETANJA - kako se brzo kredu i u kojem smjeru? - odreGivanje brzine mjerenje magnetskih anomalija na dnu oceana svaka traka je vremenski interval - irina trake i odreGeno vrijeme kada je nastala daju BRZINU KRETANJA - drugi naein - tehnikom satelitskih lasera vrude taeke - mjesta gdje je stalno prisutna magma (izvor duboko u platu) - polagano se podie prema povrini - vulkani ili izlivi laveHAVAJSKA OSTRVA danas jedini aktivni vulkan Kilauea (Havaji) i Loihi Seamount; - u slueaju Havajskih ostrva Pacifieka ploea se prvo pomicala prema S-SZ, a zatim na Z-SZ preko jedne taeke seamounts na kori oceana na oceanskom dnu strukture su im vulkanskog porijekla, izdiu se vie od 1 km iznad morskog dna MEHANIZAM KOJI POKREE TEKTONIKU PLOA konvekcijski vrudi sistem osnovni proces KAKO SE TAENO KREDU PLOEE? pitanje koje jo uvijek zaokuplja geologe - dva modela koji ukljueuju vrude konvekcijskea) vrude konvekcijske delije ogranieene su na astenosferu b) cijeli omotae je ukljueen u pokretanje ploea oba modela: irenje, riftovanje - oceanski grebeni oznaeavaju uzdignuti izbojak konvekcijske delije, dok oceanski jarci sputanje konvekcijskih delija u nazad u Zemljinu unutranjost svaka ploea prema tome odgovara jednoj konvekcijskoj deliji PROBLEM! a) porijeklo, izvor toplote konvekcijskih delija; zato su samo ogranieene na astenosferu?! b) izvor toplote je vruda vanjska jezgra; kako se prenosi toplota iz vanjske jezgre u plat?! delijeHipoteze: SLAB PULL - subducirana hladna kora litosfere, guda od okolne, toplije astenosfere - vuee ostali dio ploee za sobom u astenosferu RIDGE PUSH - izdizanje tj. izlivanje na mjestu oceanskih grebena - izdizanjem u odnosu na okolnu oceansku koru gravitacijski je guraju na obje strane prema oceanskim jarcima

KLASIFIKACIJA STIJENA Nakupine minerala odreenog mineralnog i hemijskog sastava. - Stijena je prirodna zajednica jednog ili vie minerala odreenog hemijskog sastava i strukture (monomineralne ili polimineralne). - Mineralna leita u odnosu na stijene zahvataju mala prostranstva, a festo nemaju stalan mineralni sastav. - Ako mineralno leite ima ekonomski znafaj onda se naziva rudno leite Stijene se prema nafinu postankadijele na: magmatske stijene - nastale kristalizacijom magme ili hlaenjem lave sedimentne ili talone stijene -nastale fizifko - hemijskom razgradnjom magmatskih, metamorfnih i starijih sedimentnih stijena, te litifikacijom prethodno sedimentiranih festica. metamorfne stijene ili preobraene - nastale metamorfozom prethodno postojedih stijena u litosferi Magmatske stijene su nastale konsolidacijom usijanog tefnog rastopa kojizovemo magma ili lava (lat: lavare-tedi).Dubinske (plutonske ili intruzivne, od grfki: -bog podzemlja i latinski: intrudereprodrijeti), Izlivne (vulkanske ili efuzivne, od lat: Vulcanus - bog vatre, effusio - izliv) koje se dijele na: submarinske i subaerske; ifne stijene predstavljaju ogranke plutonita. Sedimentne stijene (talone)nastale su nagomilavanjem,odnosno koncentracijom usitnjenog ili rastvorenog materijala koji vodi porijeklo iz razorenih, ved postojedih stijena.

Magme koje izbijaju na povrinu donose ved obrazovane kristale, zbog fegase moe pretpostaviti da su oni postojali i dok je magma bila u unutranjostiZemlje. Tako, npr., po nekim shvatanjima, tzv. peridotitska kristalna kaa" sadri samo oko 10% taljevine, dok je glavna masa izgraena od kristala Ol i Py.

Fizifke i hemijske osobine magme U fizifke osobine magme spadaju: 1. temperatura magme (prema neposrednim mjerenjima lave iznosi 1 300 do 1 400oC, a prema geolokim termometrima u opsegu od 500 do 1 200oC). Hlaenje magme zavisi od: - temperature okolnih stijena i - kolifine magmatske mase. 2. pritisak u magmi zavisi od: temperature i sadraja gasovitih komponenti u magmi (unutranji pritisak) i od dubine u koju je magma utisnuta (spoljanji pritisak). 3. viskozitet magme (mjera sposobnosti fluida da tefe) objanjava se pomicanjem paralelnih slojeva fluida pri femu dolazi do trenja na granicama tih slojeva to se karakterie koeficijentom viskoznosti. Fizifki smisao keoficijenta viskoznosti vidi se iz jednafine: F = A F = sila kojom se dotifu paralelni slojevi pomifudi se u istom pravcu, A = dodirna povrina dva sloja, dx = meusobno rastojanje dva paralelna sloja u cm, du = razlika brzine dva paralelna sloja magme. Viskozitet magme zavisi od njenog sastava i temperature.

1.Viskozitet magme je tijesno vezan za kolifine lakoisparljivihkomponenti (odnosno sastav magme)to god magme sadre vede kolifine lakoispraljivih komponenti, to de one biti sve fluidnije. - Si i Al povedavaju viskoznost, a Fe i Mg smanjuju. - Bazaltne lave su narofito fluidne, slabo viskozne, lako pokretljive fija je brzina tefenja oko 16 km/h (na Havajskim ostrvima). - Kisele magme su veoma viskozne i guste, teku znatno sporije (lave na Liparskim otocima), nekad fak ne mogu uopte oticati sa kratera (tzv. kameniti zubi"). 2. Sa padom temperature viskoznost raste. Kod iste temperature,

kisele magme su viskozne, dok su bazifne fluidne. Viskozitet magme igra vanu ulogu pri kristalizaciji: - jako viskozne magme imaju manju sposobnost kristalizacije u odnosu na fluidne magme.

Viskoznost je kljufno svojstvo kojepomae razumijevanju ponaanjamagme. Taljevine koje sadre vie SiO2 u pravilu su vie polimerizirane, s vedom povezanodu SiO4 tetraedara, zbog fega su viskoznije. Otapanje vode drastifno smanjuje viskoznost taljevine. Visokotemperaturne taljevine su manje viskozne. Opdenito govoredi, mafitne magme, poput onih iz kojih nastaje bazalt, vie su vrude te manje viskozne od vedine SiO2 bogatih magma, poput onih iz kojih nastaje riolit. Niska viskoznost vodi do blagih, manje eksplozivnih erupcija. Temperature kristalizacije rastopa koji po sastavu odgovaraju nekim stijenama (prema Vogtu): dunitski rastop 1 500o C, peridotitski rastop 1 400o C, gabrodioritski rastop 1 250o C, dioritski rastop 1 200o C, sijenitski rastop 1 100o C, granitski rastop 1 000o C. Prema sadraju lakoisparljivih komponenti magme se dijele na: suhe i vlane magme. Lakoisparljive komponente u magmi utifu: postanak pojedinih vrsta minerala, temperaturu kristalizacije rastopa. HEMIJSKI SASTAV MAGMATSKIH STIJENA DOSTUPNOST STIJENA OPAANJU I UZORKOVANJU 1. UZORCI SA POVRINE 2. TLOM NEPOKRIVENI DIJELOVI KONTINENTA 3. POVRINSKIM ISTRANIM RADOVIMA I GRAEVINSKIM ZAHVATIMA OTKRIVENI SU DIJELOVI STIJENSKIH MASA 4. UZORCI S MORSKOG DNA (UZORKOVANJE MORSKOG DNA NAMJENSKI KONSTRUIRANIM UREAJIMA NAJFEDE SA SPECIJALNO OPREMLJENIH ISTRAIVAFKIH BRODOVA) 5. UZORCI IZ VEDIH DUBINA BUOTINE - PODZEMNI ISTRANI I GRAEVINSKI RADOVI - RUDARENJE Mineraloki sastav magmatskih stijena Prema Clarkeu & Washingtonu, te Adamsu magmatske stijene izgraene su od nekoliko minerala, i to: % ukupne mase magmatskih stijena Kvarc 12,0 % Feldspati 59,5 % ; Amfiboli i pirokseni 16,8 %; Liskuni 3,8 %; Ostali (uglavnom olivin) 7,9 %. Prema hemijskom sastavu minerali se dijele na: - salske i - femske. Kristalizacija magme Kristalizaciju magme (prema Bowen-u) karakteriu dvije vrste reakcija: 1. neprekidna reakcija u seriji fvrstog rastopa, pri femu prvoformirani kristali neprekidno mijenjaju svoj sastav u reakciji s rastopom (kontinuirani niz feldspata); 2. isprekidana reakcija, pri femu ranije formirana faza reaguje sa rastopom dajudi novu fazu s razlifitim sastavom i kristalnom strukturom (diskontinuirani niz koji obuhvata Fe-Mg minerale). Isparljivi sastojci magme Za odreivanje sastava isparljivih sastojaka sluimo se: Analizama gasova koji se oslobaaju pri zagrijavanju eruptivnih stijena; Analizama gasova deponovanih u fumarolama i Analizama gasova koji su prikupljeni oko vulkana. Glavni sastojci isparljivih materija su: H2O (sa preko 80 %), promjenljivo obilni CO2, H2S, S, SO2, HCl idr. a u manjim kolifinama HF, N2, H2, CH4,H3BO3 i CO.

Magmatizam i stvaranje rudnih leita Postoje razlifita miljenja o procesima koji su doveli do izdvajanja rudnih minerala iz magme, sa brojnim nerijeenim pitanjima: zato iste magme u razlifitim regionima daju razlifite minerale; da li su rudonosni materijali otili iz magme u vidu gasovite ili tefne faze; je li prvobitni fluid bio kisel ili alkalan, kakav je bio pritisak i temperatura itd. Treba istadi: rudni materijal moe se prenositi gasovitim ili tefnim rastvorima, moe biti deponovan promjenom temperature, pritiska ili hemijske sredine ili kombinacijom svih ovih faktora i moe pretrpjeti promjene poslije deponovanja. Nafin pojavljivanja magmatskih stijenaMagmatska tijela zadobide konafan oblik u zavisnosti od: dubine intruzije, njene pokretljivosti i tektonske grae terena. Po nafinu pojavljivanja magmatske stijene se dijele u tri grupe: 1.Dubinske / intruzivne / abisalne / plutonske 2.Povrinske / efuzivne / ekstruzivne / vulkanske 3. ifne / ilne.

Dubinske / intruzivne / abisalne / plutonske stijene Batoliti, Gromade- Nemaju korijena u unutranjosti litosfere - Ispufeni dijelovi se zovu GROMADE - Granitskog ili granodioritskog sastava Najvedi: Aljaska 200 000 km2. Dubinske / intruzivne / abisalne / plutonske stijene Lopolit Plofasto-zdjelast oblik Gornja povrina mu je konkavna Bazifne intruzivne stijene (Bushwled Africa). Lakolit Manje konkordantno tijelo Ravno dno Konveksno uvijeno prema kroFakolit -Plofastozdjelasti oblik -Konkordantno utisnuto u tjemenima antiklinala ili u dnu sinklinala. vini. ifne (hipabisalne) stijene 1.ila (dajk / dike)-tanak plofasti oblik preteno uspravnog poloaja, nastao utiskivanjem magme u pukotine -diskordantan 2.Sklad (sil)- preteno plofast oblik sukladan slojevima, debljine od nekoliko cm do vie stotina m. nek je cjevasto magmatsko tijelo. stub / neck kanalispunjen iskristaliziranom magmomkoja je otporna na troenje i eroziju; festo ostaje nakon erozije stri u reljefu. tok: -diskordantan -nepravilna oblika

Povrinske / efuzivne / ekstruzivne / vulkanske stijene Jastufaste (pillow) lave?? TEKSTURE (Vare, Ribnica) dimnjak-cjevasto tijelo, vedinom ostatak vulkanskog kanala VRSTE MAGMATSKIH ERUPCIJA MAGMA gustoda manja od gustode fvrstih stijena kamene kore uzgon magme (pojafan prisutnodu gasova) prolaz prema povrini uz izdizanja, potrebni su joj tektonski poremedaji (poputanje pritisaka), tali / topi stijene olakava sebi put prema povrini litosfere. prodiranjem prema povrini mijenja se, obogaduje novim tvarima, gubi pojedine gasovite sastojke, sniava joj se temperatura umanjuje sposobnost kretanja oblikuju se razlifita intruzivna tijela (batolit, sklad, lakolit...). glavne povrinske pojave su: MAGMATSKE ERUPCIJE: izljevi, erupcije/efuzije, postvulkanske pojave.

Povrinske / efuzivne / ekstruzivne / vulkanske stijene Arealne erupcije: -Velika povrina -Brojne faze izlivanja -Dekan Indija. Pukotinske (linearne) erupcije: -Du sistema pukotina -Neogeni vulkaniti Makedonije, andezito-daciti Prespanskog jezera. Centralne erupcije: -Magma vezana za centralni kanal -Na povrini se manifestira kao vulkan.

VRSTE ERUPCIJA koncentrirane erupcije lave kroz dimnjake kolifina gasova i para (90% svih gasova i para je H2O), viskoznost magme odreuju tip erupcije: 1. ISLANDSKI TIP mirni izlivi iz pukotina - magma - fluidna bazaltne, bazifne magme/lave, -(1783. god. vie od 12 km3 lave i oko 3 km3 nevezanog piroklastifnog materijala du 25 m duge pukotine) -izlivi kroz pukotine velike kolifine lave mirni procesi, mogu biti dugi, bez erupcija -mjestimifno nastaju manji vulkani, bez potresa 2. HAVAJSKI TIP mirne erupcije gasova malo, magma fluidna 3. KALDERSKI TIP eksplozivne erupcije -gasova puno, magma viskozna (granitna) - piroklastiti. mirna erupcija moe postati eksplozivna: - ako je magma gusta, hladi se i nastaje fep u krateru, pritisak raste eksplozija - ako voda prodre do magme u dimnjak vodena para mirna erupcija postaje eksplozivna postanak kaldere: a) pofetak erupcije b) snana erupcija s pofetkom razaranja vulkanskog funja c) formiranje kaldere d) ponovne manje erupcije- djelomifno prekrivaju dno

VRSTE VULKANA CINDER VULKANI najmanji, mali i niski STRATOVULKANI (KOMPOZITNI) graeni od slojeva lave i vulkanskog pepela TITASTI VULKANI graeni od bazaltne lave CINDER (pepeo, ljaka) VULKANI- najmanji, mali i niski - graeni od piroklastita, vulkanske ljake, troske (napola rastaljenih i nerastaljenih stijena).

STRATOVULKANI (KOMPOZITNI) graeni od slojeva lave i vulkanskog pepela - visoki, veliki rastu u visinu do nekoliko hiljada m Kilimanjaro, u bazi nekoliko desetaka km iroki; - primjeri: Mt. Pelee, Mt.St. Helens, Fujiyama

TITASTI VULKANI graeni od bazaltne lave, izlivanjem bazaltne lave, izbacuju malo dima i pepela, nastaju iznad vrudih tafaka, rastu s oceanskog dna, po nekoliko miliona godina (5 km u oceanu i 5 km iznad oceana) dugotrajno taloenje lave; primjer: vulkani na Havajskim ostrvima.

POSTVULKANSKE POJAVE FUMAROLE izbijaju samo plinovi i pare SOLFATARE izbija H2S (na zraku oksidira u S) MOFETE izbija CO2 TERMALNI I MINERALNI IZVORI GEJZIRI POTRESI PROMJENE SMJERA TEFENJA RIJEKA KLIMATSKE PROMJENE

Lufenje magmatskih stijena paralelopipedno ili prizmatsko, plofasto do bankovito , stubasto, kuglasto, nepravilno, MINERALNI SASTAV MAGMATSKIH STIJENA BITNI, preko 10% SPOREDNI, 1 10% AKCESORNI, ispod 1%.

Femski minerali Olivini Pirokseni Amfiboli Liskuni.

Olivini olivin - (Mg,Fe)2SiO4- Zemljia, Mjesec, Mars i kometa Wild 2 -forsterit (Mg-krajnji flan) i fajalit (Fe-krajnji flan). Spojevi olivina festo su prikazani kao molarni postoci forsterita (Fo) i fajalita (Fa) (pr. Fo70Fa30). Fo: 1900C Fa: 1200C. (grupa olivina): -tefroit (Mn2SiO4), -monticellit (CaMgSiO4) i -kirschsteinit (CaFeSiO4).Mg-bogati olivini kristaliziraju iz magme kojaje bogata magnezijem, a siromana silicijem.Takva magma kristalie u bazifne stijene poput gabra i bazalta. Ultrabazifne stijene, kao npr. peridotit i dunit, mogu biti ostaci nakon ekstrakcije magme i obifno vie variraju, a fine vie od 50% Zemljina gornjeg plata, to ih svrstava u najfede minerale po volumenu. Metamorfizam nefistog dolomita ili drugih sedimentnih stijena sa stijenama bogatim magnezijem, a siromanim silicijem takoer dovodi do stvaranja Mg-bogatih olivina, tj. forsterita. Febogati olivini relativno su rjei, ali pojavljuju se u magmatskim stijenama u malim kolifinama, u granitima i riolitima, a olivini vrlo bogati eljezom mogu se nadi uz kvarc i tridimit. Nasuprot tome, Mg-bogati olivini ne koegzistiraju stabilno sa silikatima, ved reagiraju tako to s njima stvaraju ortopiroksene ((Mg,Fe)2Si2O6).

pirokseni Grupa piroksena je grupa silikatnih minerala(inosilikati) koja ima vrlo veliku ulogu u izgradnji mnogih magmatskih i metamorfnih stijena. Svi imaju zajednifku strukturu, koju tvore jednostruki lanci silikatnih tetraedara, a kristaliu u monoklinskom ili rompskom kristalnom sistemu. Formula: X Y T2 O6Pyroxene: vatra i stranac.prisutni su u vulkanskim lavama, gdje ponekad kristaliziu unutar vulkanskog stakla; pretpostavljalo se da su tamo dospjeli kao nefistode pa otud onda ime "stranac u vatri". No, oni su zapravo minerali koji su kristalisali puno prije nego je lava eruptirala. Gornji plat Zemlje sastoji se vedinom od olivina i piroksena. Lanfana silikatna strukturapiroksena nudi niz mogudnosti uugraivanju razlifitih kationa pa su imena piroksena prvenstveno definisana njihovom hemijskom strukturom. Pirokseni dobivaju imena prema hemijskim vrstama koje okruuju oktaedre X (ili M1) i Y (ili M2) te tetraedre T. Meunarodna Mineraloka Asocijacija - Komisija za nove minerale i mineralna imena (CNMMN) danas broji 20 mineralnih imena, a 105 imena koja su se prije koristila danas u odbafena. Klinopirokseni - Cpx (kristaliu u monoklinskom kristalnom sistemu):Egirin (Na-Fe silikat) Augit (CaNa-Mg-Fe-Al silikat) Hipersten (Mg-Fe silikat) Diopsid (Ca-Mg silikat, CaMgSi2O6) Omfacit (Ca-Na-MgFe-Al silikat) Pigeonit (Ca-Mg-Fe silikat) Klinoenstatit (Mg-silikat) Hedenbergit (Ca-Fe silikat) adeit (Na-Al silikat) Ortopirokseni Opx (kristaliu u rompskom kristalnom sistemu):Enstatit, Mg2SiO6Ferosilit, FeMgSi2O6 Amfiboli Amfiboli su vrlo vana grupa najfedetamno obojenih stijenskih inosilikatnih minerala, koji se sastoje od dvostrukih lanaca [SiO4]-tetraedara, povezanih preko vrhova, te koji opdenito sadre ione eljeza i/ili magnezija unutar svoje strukture. Amfiboli kristaliu u dva kristalna sistema, monoklinskom i rompskom. Osnovna razlika izmeu amfibola i piroksena je u tome to: amfiboli sadre hidroksidni ion, *OH+-osnovna struktura amfibola sastoji se od dvostrukih lanaca *SiO4+tetraedara, a kod piroksena to su jednostruki lanci. Kod velikih amfibolskih uzoraka najuofljivije su njihove kose ravnine cjepljivosti(pod priblino 120), dok su one kod piroksena otprilike 90.Amfiboli su takoer specififno manje gusti od svojih piroksenskih parova. Optifki, mnogi se amfiboli razlikuju prema jako izraenom pleohroizmu i prema manjem uglu kosog potamnjenja tj. uglu pri kojem dolazi do zamrafenja u mikroskopu na ravninu simetrije. Amfiboli su primarni sastojci stijena koje

nazivamamfibolitima. Amfibole nalazimo ili umagmatskim ili umetamorfnim stijenama; hornblende nalazimo u granitima, dioritima, andezitima. Amfiboli metamorfnog postanka ukljufuju one u krefnjacima, koji su u iste doli putem kontaktnog metamorfizma (tremolit) te one koji su nastali alterisanjem iz drugih feromagnezijskih minerala (hornblenda). Pseudomorfi amfibola s piroksenima poznati su pod nazivom uraliti. Ime "amfibol" (grf.: /amfibolos = dvoznafno) prvi put je upotrijebio R. J. Hay, i to za tremolit, aktinolit i hornblendu. Od tada se naziv "amfiboli" proirio na cijelu gRompski amfiboli Antofilit (Mg,Fe)7Si8O22(OH)2) Monoklinski amfiboli Tremolit Ca2Mg5*Si8O22+(OH)2 Aktinolit Ca2(Mg,Fe)5*Si8O22+(OH)2Hornblenda Ca2(Mg,Fe,Al)5*(Al,Si)8O22+(OH)2Glaukofan Na2Mg3Al2*Si8O22+(OH)2

Liskuni klasa sjajnost: sedefasta -kristaliu monoklinifno. SALSKI MINERALI KVARC FELDSPATI (AF i Pl) FELDSPATOIDI

i -cjepljivost: savrena -tvrdoda: 2,5 -

Kvarc je drugi po redu (po ufestalosti)mineral koji se pojavljuje u prirodi i sam fini12% Zemljine kore. Pojavljuje se u fistom obliku ili zajedno s drugim elementima kao silikat. KVARC Nafin nastanka je magmatski, iz najmlaih dijelova pegmatita. Kvarc je osnovni sastojak granita i drugih magmatskih stijena. lhconklin.com Prorastanje sa Or i Mic Polimorfne modifikacije Bitan u kiselim, sporedan u neutralnim i akcesoran u bazifnim stijenama. Feldspati Feldspat je naziv za skupinu znafajnihpetrogenih minerala, koji grade vie od 60% Zemljine kore. Tvrdoda po Mohsovoj ljestvici iznosi 6 do 6,5. Feldspati se mogu javiti i u intruzivnim i u ekstruzivnim magmatskim stijenama, to znafi da mogu kristalisati i dok se magma nalazi u Zemljinoj kori, kao i kada se izlije na povrinu. Mogu javiti i u odreenoj skupini metamorfnih stijena, kao i u mSkupina feldspata dijeli se na dvije podskupine: - alkalne feldspate i - plagioklase. Podskupini alkalnih feldspata (AF) pripadaju slijededi minerali: MONOKLINSKI: sanidin - KAlSi3O8ortoklas KAlSi3O8adular - KAlSi3O8 TRIKLINSKI: mikroklin - KAlSi3O8 albit - NaAlSi3O8anortoklas - (K, Na) AlSi3O8nogim sedimentnim stijenama. Minerali ove podskupine se razlikujupo ureenosti kristalne reetke, to jeposljedica nafina kristalizacije i temperature na kojima se ona vri. Sanidin je stabilan na visokim temperaturama, a mikroklin na niim. To znafi da se sanidin javlja u intruzivnim magmatskim stijenama, u dubini, gdje je magma toplija, i gdje ima vie vremena za kristalizaciju. Zbog toga je njegova kristalna reetka ureena. Mikroklin, za razliku od toga, kristalie na niim temperaturama, kada se magma izlije na povrinu, tj. ulazi u sastav efuzivnih magmatskih stijena. Zbog toga je njegova kristalna reetka samo djelomifno ureena.

Temperatura na kojoj ortoklas zapofinje kristalizacijom je via nego kod mikroklina, ania nego kodsanidina. Zbog toga se ortoklas javlja obifno u obliku krupnih fenokristala (ima dosta vremena za kristalizaciju) u porfiroidnoj strukturi.

Plagioklasi PlPodskupina plagioklasa (Pl) predstavlja izomorfnu seriju od albita, koji je fistinatrijev alumosilikat, do anortita, koji je fisti kalcijev alumosilikat. Ostali flanovi ove izomorfne serije imajuodreeni postotak albita i anortita. Flanovi skupine plagioklasa su: albit - -{NaAlSi3O8}anortit - -{CaAl2Si2O8}- (90-100% anortitske komponente). Plagioklasi su vrlo vana skupina petrogenih minerala, koji ulaze u sastav gotovo svihmagmatskih stijena (osim najbazifnijih).Pri tom albit ulazi u sastav kiselih magmatskih stijena, oligoklas i andezin u sastav intermedijarnih, a labrador, bitovnit i anortit u sastav bazifnih magmatskih stijena.

FELDSPATOIDI Idea slifan (grf.)GRUPE: -Nefelinska (nefelin i kalsilit) -Leucit -Sodalitna grupa (sodalit, nozean, hajiin)

Nefelin je mineral iz grupealuminosilikata sa molekularnomformulom KNa3(AlSiO4)4. Nastaje iz kiselih magmi u poodmakloj fazi njene diferencijacije kada generalno kisela magma oskudijeva silikatnim sadrajem i nije u stanju da izrodi feldspatne minerale, ved gradi feldspatoide (alumosilikate sa smanjenim sadrajem silikatne komponente). U takvim uvijetima umjesto albita kristalie nefelin, ili umjesto ortoklasa leucit. Najfede se koristi se u industriji stakla.

A K C E S O R N I M I N E R A L I Manje od 1% Opaki i prozirni Grupe: -eljezoviti i titano-eljezoviti (magnetit, titano-magnetit, ilmenit, pirit, pirhotin) -Titanski minerali (rutil, brukit, anatas) -Cirkoni Turmalini -Apatit -Granat -Topaz -Monacit. STEPEN KRISTALIZACIJEStepen kristalizacije jedne magmatske stijene moe da bude u rangu od potpuno iskristalisanih stijena do potpuno staklastih stijena. Pridjevi koji se koriste da bi se opisao stepen kristalizacije stijena prikazan je u sljededoj tabeli: Prema stepenu kristaliniteta: 1. Holokristalaste 2. Hipokristalaste (Hipohijaline) 3. Vitrofirske (Holohijaline). Holokristalaste strukture karakteriu plutonske stijene, dok je holohijalinska struktura odlika stijena koje su nastale na ili blizu povrine. Glavni faktori koji odreuju stepen kristalizacije magmatskih stijena su brzina hlaenja i viskoznost magme.

GRANULARNOST (VELIINA ZRNA)Struktura stijene se naziva faneritskom (phanerocrystalline) ako su kristali (mineralna zrna) u njoj vidljivi golim okom ili lupom. Kod afanitske strukture pojedini ili svi kristali nemogu se razlikovati golim okom. Postoje dva podtipa ove strukture: mikrokrista lasta (microcrystaline), kod koje se kristali mogu identificirati samo u mikroskopskom preparatu; kriptokristalasta (cryptocristallyne), kod koje su kristali toliko malih dimenzija da se fak ni pomodu mikroskopskog preparata nemogu odrediti.

Prilikom odreivanja granularnosti mora se obratiti panjai na:apsolutnu velifinu kristala; relativnu velifinu kristala. Termini koji se upotrebljavaju kod odreivanja apsolutne velifine mineralnih zrna su: krupnozrne, zrna u stijeni prefnika su > 5 mm srednjezrne, zrna su prefnika 1 5 mm sitnozrne, mineralna zrna su < 1 mm. Termini koji ukazuju na relativnu velifinu kristala su sljededi: ekvigranularna struktura (priblino ista velifina zrna) anekvigranularna struktura (razlifit velifina zrna). OBLIK ZRNA-idiomorfan (euhedralan) -alotriomorfan (anhedralan) i -hipidiomorfan (subhedralan). Po svojoj formi mineralna zrna u stijeni mogu biti: -izometrifna i -neizometrifna. U prve spadaju minerali priblino istih dimenzija u sva tri pravaca. Vedina neizometrifnih kristala ima odreeni oblik koji moe biti opisan kao: - tablifast, - prizmatifan, - nepravilan. UZAJAMNI ODNOSMINERALNIH ZRNAU zavisnosti od uzajamnog odnosa mineralnih zrna struktura moe biti: -Zrnasta, kod koje je cijela osnova iskristalisana. Karakteristifna je za intruzivne stijene. Porfirska, karakteriu je utrusci (fenokristali) u sitnozrnoj ili amorfnoj osnovi. Tipifna je struktura efuzivhih stijena. OSNOVNI TIPOVI STRUKTURA INTRUZIVNIH MAGMATSKIH STIJENA 1. IDIOMORFNO ZRNASTA (HOLOKRISTALNA), odlikuju je mineralna zrna priblino istih dimenzija razvijena u kristalografskim formama, npr. duniti. 2. HIPIDIOMORFNO ZRNASTA, sa mineralnim zrnima razlifite velifine, npr. graniti, dioriti, sijeniti. 3. ALOTRIOMORFNA, ima nepravilna mineralna zrna, gabro. 4. GABRO STRUKTURA, kod koje mineralni individui meusobno zadiru jedni u druge. 5. POJKILITSKA, kod koje veda mineralna zrna (mlaa) uklapaju mnotvo sitnijih (starijih) zrna, tzv. gost domadin struktura, npr. Py ukopljen u A, ili Ol u Pl. 6. KELIFITSKA, kod koje se oko jednog minerala javlja vijenac (reakcijski ovoj) od drugog, kasnije stvorenog minerala. Posebno je karakteristifna za intruzivne stijene bogate olivinom, Py oko Ol. 7. PERTITSKA struktura odlikuje se izdvajanjem albita i kiselog plagioklasa K-feldspatu. Moe dodi i do izdvajanja ortoklasa u albitu, i u tom slufaju se naziva antipertitskom strukturom, 8. MIRMEKITSKA struktura, karakterie se crvolikim prorastanjem kvarca i oligoklasa. To je ustvari tipif 9. MIKROGRAFSKA (GRANOFIRSKA) struktura, karakterie se prorastanjem kvarca i K-feldspata (tzv. pisana struktura).na reakciona struktura, u granitima. OSNOVNI TIPOVI STRUKTURA EKSTRUZIVNIH MAGMATSKIH STIJENA Diskontinuirani produkti kritalizacije Faza I: fenokristali, spora i mirna kristalizacija, dublji nivoi, magma fludina Faza II: kristalie osnovna masa, nizak pritisak i temperatura, Minerali I i II generacije..... Prema karakteru osnovne mase: 1. Holokristalasto porfirska 2. Hipokristalasto porfirska 3. Vitrofirska.

OSNOVNI TIPOVI STRUKTURA EKSTRUZIVNIH MAGMATSKIH STIJENA 1. HOLOKRISTALASTA (PORFIRSKA), odlikuje se fenokristalima u potpuno iskristalisanoj osnovi, 2. VITROFIRSKA, sa fenokristalima u staklastoj osnovi,

3. INTERSERTALNA, isptepleteni tapidi plagioklasa izmeu kojih je staklo. Postoje dvije podvrste ove strukture: hijaloofitska (slifna ofitskoj, sa staklom izmeu tapida plagioklasa) i hijaloopilitska (kod koje dominira staklo), 4. OFITSKA struktura, strukturni tip kod koga su idiomorfni, prizmatifni plagioklasi razlifito rasporeeni i obifno meusobno izukrtani u masi stijene, a izmeu njih se nalaze nepravilna zrna drugih minerala (augit, horblenda...). Ovaj strukturni tip je posebno karakteristifan za dijabazne stijene i naziva se dijabaznom strukturom. Kod doleritskih stijena plagioklasi su krupniji i stvaraju pravilne fetvrtaste kristale, koji se meusobno preplidu, a meuprostor je ispunjen zrnima drugih minerala, 5. PILOTAKSITSKA, vie ili manje paralelni tapidi minerala bez stakla, ako su ti tapidi sanidini ondaje to TRAHITSKA struktura, 6. SFERULITSKA, kuglice koje se sastoje od radijalno poredanih iglifastih minerala, 7. PERLITSKA, kod koje usljed brzog hlaenja dolazi do pucanja u strukturi stijene (vulkansko staklo), 8. HIJALINSKA, u potpunosti sastavljena od stakla 9. TRAHITSKA struktura: osnovna masa je izgraena od mikrolita sanidina ili plagioklasa koji su najfede orjent10. Fonolitska: mikroliti nefelina kvadratnog ili estougaonog presjeka..... isani u pravcu toka lave TEKSTURE MAGMATSKIH STIJENA masivna, kod koje ne postoji nikakva orjentacija zrna, i ona su u svim pravcima u prostoru jednako rasporeena (najfedi tip), Paralelna (trakasta), koja se ogleda u izdvajanju traka razlifitog mineralnog sastava (npr. kod gabra), lirasta tekstura, karakterie se time to se pojedini dijelovi stijene razlikuju meusobno po sastavu i strukturi (ukoliko je razlika u sastavu tekstura se zove konstitucijsko-lirasta, a ukoliko je razlika u strukturi onda je to strukturno-lirasta tekstura),sferifna ili kuglasta, odlikuje se time to se minerali rasporeuju u nekoliko centara u vidu koncentrifnih zona koje imaju razlifit sastav, sferolitska tekstura, odlikuje se prisustvom sferolita, radijalno-zrakastih ili koncentrifnih kuglica-sferolita, kristalnih vlakanaca i stalkla. Varijetet ovogteksturnog tipa je variolaritska tekstura, vezikularna tekstura, odlikuje se prisustvom okruglastih upljina nastalih ekspanzijom plinova za vrijeme kristalizacije.Kada su te upljine ispunjene sekundarnim mineralima onda stijena ima mandulastu ili amigdaloidnu teksturu,brefasta tekstura, nastaje drobljenjem magmatskih stijena i cementiranjem odlomaka cementom koji je razlifitog sastava (taj cement je kristalisao iz ostatka magme i kiseliji je od odlomaka u stijeni). Fluidalna tekstura: paralelna orjentacija pojedinih sastojaka..........Gnajsolika tekstura: djelovanje jednostranog pritiska, graniti....... Postoje tri osnovna principa klasifikacije magmatskih stijena: mineraloke klasifikacije, hemijske klasifikacije, mineraloko-hemijske klasifikacije i geoloke klasifikacije. 1. Mineraloki principi klasifikacije stijena Tregerova mineraloka klasifikacija bazira na procentualnom sadraju tamnih minerala u stijeni. On je stijene podijelio na: leukokratne (do 30 % bojenih minerala); mezokratne (od 30-60 % bojenih minerala); melanokratne (od 60-100 % bojenih minerala).

Rozenbuch (1890) je stijene, prema mineralnom sastavu, strukturi i mjestu postanka, podijelio na: dubinske, ifne i izlivne stijene: mlae ili kenotipne i starije ili paleotipne. Poslednjihdvadesetak godina formirana je Meunarodna komisija koja je donijela novu sistematiku magmatskih stijena prema vodedim mineralnim komponentama. Rosenbuch: ifne: - aistne (a-shizein bez cijepanja) i - dijaistne (dia shizein ponovo cijepati) Dijaistne : - Aplitske (haplus jednostavan grf.) - Lamprofirske (lampros sjajan, phyrein mijeati)

Streckeisen-ova klasifikacija Kvantitativni mineralni sastav MODALNI ili VIRTUELNI2. Hemijski principi klasifikacije stijena Prema sadraju SiO2 magmatske stijene mogu biti: 1.ultrabazifne: sadraj SiO2 ispod 40 - 43% 2.bazifne: sadraj SiO2 43-50-52% 3.intermedijarne (neutralne): sadraj SiO2 50-63-65% 4. kisele: sadraj SiO2 preko65%. Na osnovu sadraja slobodnog kvarca u stijenama, magmatske stijene dijele se na: prezasidene, zasidene i nezasidene. Mineraloko-hemijski principi klasifikacije stijena CIPW (Cross, Iddings, Pirsson, Washington) klasifikacija stijene svrstava u grupe prerafunavajudi, na osnovu hemijskog sastava normativni mineralni sastav stijena. Na osnovu mineralnog sastava, koji se odraava i hemijskom pogledu u sadraji SiO2, magmatske stijene se dijele u 7 familija ili grupa: 1. Familija/grupa granita i granodiorita 2. Familija/grupa sijenita 3. Familija/grupa alkalnih sijenita 4. Familija/grupa diorita 5. Familija/grupa gabra 6. Familija/grupa alkalnih gabrova 7. Familija/grupa ultramafita.

3. Geoloki principi klasifikacije stijena: nafin pojavljivanja: Dubinske/intruzivne/plutonske/abisalne - Povrinske/efuzivne/ekstruzivne/vulkanske - ifne/ilne. FAMILIJA / GRUPA GRANITA i GRANODIORITA Stijene grupe granita i grandiorita odlikuju se: visokim sadrajem SiO2(prelazi 60-62 %), povedanim sadrajem alkalija (8,5-9 %), MgO (do 0,5 %), CaO (0,5-1 %) i FeO (2-6 %).

DUBINSKE MAGMATSKE STIJENE (Graniti) Graniti (lat. granum-zrno) su leukokratne, zrnaste stijene izgraene od AF (Or ili Mic), Q i Fe-Mg minerala. Fe-Mg minerali: Bio, Hbl, Mus, Dy. Akcesorni minerali su: Zr, Ap, Mt, Ilm, Ru i Ti. Prema vodedem bojenom mineralu razlikuju se: biotitski granit, dvoliskunski granit, amfibolski granit, turmalinski granit itd. INTRUZIVNE STIJENE (DUBINSKE) Preko 10% Q, AF, kiseli Pl Graniti: Q, AF, Pl podreeni, Fe-Mg minerala ispod 10% alkalijska serija stijena Granodioriti: Q, Pl (Olig. ili And.), Fe-Mg minerala oko 15% kalcijum-alkalijska serija AF = Pl kvarcni MONCONITI (Monconi Tirol) Farnokit: granit sa Hy + Dy; Pl = Olig. ili And. Strukture i teksture Hipidiomorfnozrnasta, Porfiroidna, Gnajsolika, Pegmatiska i Granulitska. tekstura masivna; Lufenje: paralelopipedno, plofasto ili nepravilno. Nafin pojavljivanja: Batoliti, tokovi, silovi, dajkovi, apofize, lakoliti.

Alteracije /deuterifne ili postmagmatske/:1. Turmalinizacija (obodne facije dajkova i ica) turmalin obrazovan na rafun F, 2. Grajzenizacija (djejstvo plinova i para: Or > Li liskun, obod garnitskih plutona, Sn) i 3. Kaolinizacija (F = kaolin, djejstvo gasova B, F, CO2Motajica). Efuzivne stijene 1. Sadre fenokristale pojedinih minerala-Rioliti (kvarcni porfiri) - GRANITI -Kvarcni keratofiri -Kalijumski kvarcni keratofiri 2. Ne sadre fenokristale -Felziti afanatifne stijene koje se karakteriu se potpunim ili gotovo potpunim odsustvom fenokristala -Pehtajni potpuno staklaste stijene sa do 8 % vode -Perliti staklasti rioliti s perlitskom strukturom, koji sadre 3-4 % vode. Plovudci spuvasti rioliti, veoma male specififme mase (plivaju po vodi). Opsidijani stijene sa karakteristifnim koljkastim prelomom, staklastim sjajem, sa sadrajem vode do 1 %.

Rioliti Rioliti (lipariti) su mlae Tc vulkanske stijene granita. Strukture su holokristalasto porfirske do vitrofirske, teksture fluidalne, lufenja stubastog. Izgraeni su od fenokristala (Q, San, Bio, Hbl) i osnovne mase izgraene od mikrolita istog sastava i akcesornih minerala (Ap, Zr, Sph i malo Mt). Kvarcporfiri (paleorioliti) Kvarcporfiri predstavljaju starije izlivne stijene granitske grupe.U osnovnoj masi festi su: Ser, Chl, oksidi Fe. Paleozijskih kvarcporfira ima u podrufju SBSP: Vranica, Zec i Kvarckeratofiri Kvarckeratofiri su submarinski ekvivalenti kvarcporfira sa Q, Ab i niskotemperaturnom asocijacijom bojenih minerala, primarnim Chl, C, Ep, Coi, Sph. Osnovnu masu fine: Q, Ab, Chl, C, Ep, oksidi Fe i dr. Kvarckeratofiri su u BiH veoma rasprostranjene stijene u okviru spilit-keratofirske, odnosno VSF-a (porfirit-rona i dijabaz-rona formacija Dinarida), u okolini Jablanice i Prozora. dr.). INE MAGMATSKE STIJENE Granitporfiri (mikrograniti) Granitporfiri su aistne ifne stijene granitskog karaktera, porfirske do porfiroidne strukture. Minerali: Q, Or, Mic, Ab, Fe-Mg minerali. Pegmatiti Pegmatiti su stijene koje nastaju od ostatka granitskog rastopa koji je obogaden lakoisparljivim komponentama. Strukture su obifno hipidiomorfno zrnaste. Karakteristifna je pisanopegmatitska struktura. Izgraeni su od magmatskih (Af, rijetko Ab, liskun, Q) i pneumatolitskih minerala (beril, turmalin, topaz, spodumen, korund, epidot, uranski minerali, kasiterit, minerali molibdena itd). Na osnovu povedanog sadraja nekog minerala razlikuju se:liskunski pegmatiti, feldspatski pegmatiti, pegmatiti sa berilom (kod nas okolina Motajice),pegmatiti sa spodumenom itd. Apliti Apliti su stijene izgraene od Q, F i veoma male kolifine Fe-Mg minerala (koji ponekad izostaju). Postaju od ostatka rastopa koji je siromaan lakoisparljivim komponentama. Zrnaste su strukture, rijetko porfiroidne. Grajzeni Grajzeni nastaju pri diferencijaciji ultrakiselih i kiselih granitskih rastopa. Najfede se sredu na kupolama granitoida ili neposredno oko njih. U njihov sastav ulaze: kvarc, muskovit, turmalin, topaz, fluorit itd.; kao i wolfram, molibden, bizmut, tantal, rijetke zemlje, topaz i dr. u ekonomski interesantnim koncentracijama.

GRANITOIDne stijene Ova velika grupa stijena obuhvata sve prelazne tipove izmeu granita i kvarcdiorita. Kao glavni minerali u njima dolaze: Q, Or ili Mic, And ili Olg, Hbl, Bio i Aug. akcesorni su: Sph, ortit, Zr, Ap itd.; sekundarni: Ser, C, Chl, Ep, Lim itd. strukture su zrnaste; teksture masivne, planparalelne, kriljave, liraste, kuglaste itd.; lufenje: plofasto, bankovito ili kuglasto Rasprostranjenost: BiH: Motajica, Zec, Vranica, Jablanica, Prozor, Maglaj, Teslid, Srebrenica

Prema velifini zrna ove stijene se dijele na: grubozrne (velifine zrna preko 10 mm), krupnozrne (510 mm), srednjezrne (3-5 mm), sitnozrne (2-3 mm) i vrlo sitnozrne (zrna ispod 2 mm). Prema kolifinskim odnosima AF i Pl razlikuju se: graniti, monconitski graniti, kvarcmonconiti, granodioriti i kvarcdioriti. Kvarcdioriti javljaju se izmeu Bugojna i Travnika. Efuzivne stijene Daciti su mlai efuzivni ekvivalenti kvarcdiorita. Porfirske su strukture sa fenokristalima intermedijarnog Pl (andenzin), Q i Fe-Mg minerala (biotit, hornblenda, piroksen) i holokristalastom do vitrofirskom osnovnom masom. Tekstura je fluidalna, lufenje plofasto i stubasto. (AF = Pl) U BiH:u centralnoj Bosni (okolina Teslida, Maglaja i Nemile) i sjeveroistofnoj Bosni okolina Srebrenice). Kvarcporfiriti Kvarcporfiriti su starije (paleotipne) izlivne stijene kvarcdiorita, stvarane subaerski i submarinski. U mikrokristalastoj osnovnoj masi dolaze fenokristali kvarca, andenzina i bojenih minerala. Javljaju se u vidu plofastih izliva ili kao pillow teksture. U BiH javljaju se sa keratofirima i kvarckeratofirima u spilit-keratofirskoj asocijaciji Dinarida. Hemijski sastav SiO2 - 63%Al2O3 (od 14% kod granita i 15 -17% kod granodiorita) Alkalni metali (7-8% izuzev kod alkalijskih vrsta <10%) MgO (manje od 1%, izuzetak granit Fajnifa 4,8%) CaO (0,7-1,5%) FeO+Fe2O3 (do 2% a kod tipova koji prelaze ka kvarcnim dioritima ide i do 4%)

FAMILIJA / GRUPASIJENITA Stijene grupe sijenita su intermedijarne stijene koje se uglavnom sastoje od: alkalijskog feldspata s manje plagioklasa i podreenom kolifinom Fe-Mg minerala. SiO2 = 52 do 60-62 %; Al2O3 = 12 do 18 % i MgO = 2-3 %. STRUKTURE I TEKSTUREStruktura sijenita je ravnomjerno zrnasta, nekad porfiroidna, a struktura monconita je monconitska. INE STIJENE Aistne: sijenitprofiri (ifni ekvivalenti monconita) Dijaistne: -Apliti i pegmatiti (pertit i mirkoperiti), feste pojave KORUNDA -Albititi (Ab, malo Q i muskovita) -Krageroit (albitit sa rutilom Ti) -Lamprofiri (MINETA): bogati sa Fe-Mg mineralima Or+Bi+Ol+Se+Act+Tlc FAMILIJA / GRUPA ALKALNIH SIJENITA Alkalni sijeniti su stijene sa 65-70 % feldspata (Or, anOr, Mic, Ab), do 20 % nefelina i 10-15 % obojenih minerala (lepidomelan, egirin, egirinaugit, diopsid, titanomagnetit, arfedsonit, rjee ribekit). Akcesorni minerali su: granat, korund, fluorit, magnetit, ilmenit, cirkon, sfen i dr.

INTRUZIVNE STIJENE - nefelinski sijenit, glavni predstavnik: mijaskit, sadri K-feldspat (30-40 %), nefelin (oko 20 %) i lepidomelan (5-10 %); lujavrit, stijena sa 50 % nefelina i 20 % iglifastog egirina; kakortokit, stijena krupnozrne strukture; mariopolit, stijena u kojoj je feldspat iskljufivo albit (50 -60 %); kanadit, je bez kalijskog feldspata; sodalitski, kankrinitski, analcimski sijeniti; pseudoleucitni sijeniti, ortoklas i nefelin dolaze kao pseudomorfoze po leucitu; urtit, monmutit, tavit, italit su bezfeldspatske stijene; - nefelinski monconit, stijena sa plagioklasima; - libeneritski sijenit i libeneritski porfir, stijene u kojima je nefelin pretvoren u libenerit. Javljaju se kao obodne facije granitskih i sijenitskih plutona, kao tokovi i nekovi. EFUZIVNE STIJENE U zavisnosti od prirode feldspatoida razlikuju se tri tipa fonolitskih stijena: 1. nefelinski fonoliti su porfirske stijene sa sanidinom, anortoklasom i nefelinom, Fe-Mg mineralima (diopsid, titanoaugit, egirin-augit, augit i alkalni amfiboli) i akcesornim (sfen, rjee olivin); 2. leucitni fonoliti su stijene sa dva feldspatoida meu kojima preovladava leucit; leucitni tefrit bez olivina; leucitni bazanit s olivinom; 3. leucititi, stijene izgraene od leucita i alkalijskog piroksena. IFNE STIJENE Pegmatiti se sastoje od alkalijskog feldspata i nefelina sa malo sodalita, biotita ili egirina, nekad elemenata rijetkih zemalja. Apliti su stijene sa aplitskom strukturom i krupnim fenokristalima ortoklasa. Tingvaiti su diaistne stijene od nefelina, K-Na eldspata, egirina, hornblende, rjee biotita. FAMILIJA / GRUPA DIORITA Ekstruzivne stijene - 23 %, Intruzivne stijene - 1,8 %. SiO2 - 52 do 62%; Al2O3intruzivne stijene: 16-18 %, ekstruzivne stijene: 12,2-19,6 %; CaO, MgO i FeO je neto nii nego kod gabrova (do 40 %), sadraj alkalija je neto vii. FAMILIJA / GRUPA DIORITA Dubinske: MONCONITI, DIORITI, TONALITI ifne: DIORITPORFIRI, MALHIT, KERSANTIT, SPESARTIT Izlivne: LATITI, ANDEZITI I PORFIRITI

INTRUZIVNE STIJENE DIORITI su beskvarcne stijene, ili stijene sa malo kvarca. Minerali Glavni: Pl (And), manje kolifine AF (Or, Mic) i Fe-Mg minerala do 40%: A, Py i Bio. Akcesorni: Ap, Mt, Ilm, Sfen, Zr. Sekundarni: Chl, U, Sericit. TONALITI (dioriti sa Q (20%) i Ab). MONCONITI (AF, And). Boja: tamnosiva, sivo-zelena i tamnozelena.Pojavljivanje: dajkovi, silovi, tokovi. Lufenje je kao i kod granodiorita-plofasto, bankovito i kuglasto Prema dominirajudem Fe-Mg sastojku dioritske stijene se dijele na : Kvarcne diorite: 1. Biotitkvarcni diorit 2. Biotit-hornblenda-kvarcni diorit 3.Hornblenda kvarcni diorit Dioriti : 1.Augitski diorit 2.Hiperstenski diorit 3.Hornblenda diorit Nafin pojavljivanja i rasprostranjenost Dioriti se obifno pojavljujukao obodne facije vedih granitskih i gabroidnih plutona, zatim u vidu manjih dajkova, silova i tokova. U pravilu se ne javljaju kao veda geoloka tijela. Andeziti kod kojih je matriks samo od vulkanskog stakla nazivaju se hijaloandeziti. Prema karakteru bojenih minerala razlikuju se: augitski, hiperstenski, biotitski, piroksenski andeziti. Vrste andezita i porfirita koje su pretrpjele hidrotermalnu metamorfozu nazivaju se propilitima (Pl kalcitizacija; Fe-Mg: Chl, Ep,

Nafin pojavljivanja i neke fizifke osobine andezita Ove mlae izlivne stijene dioritskegrupe su tamnosive, tamnozelene ili sivozelene boje. Pri raspadanju postaju udkasti ili crvenkasti. Pojavom male kolifine kvarca andeziti postupno prelaze ka dacitima (dacito andeziti). Sa druge strane, pojavom bazifnijeg plagioklasa i sa porastom sadraja bojenih minerala, ove stijene prelaze ka bazaltima (tzv. andezit-bazalti). Pojavljuju se uglavnom u vidu velikih masa (izliva), stubastog ili bankovitog lufenja. Andeziti obifno stvaraju debele slivove, strmo nagnute kupe, nekove i dajkove.

Latiti Fenokristali: Olig, Aug, Lab. osnova: kalijskog karaktera. AF: sanidin, Pl: andezin, Fe-Mg: Bio, Hbl, Aug. S: porfirska T: masivna. Porastom sadraja AF latiti prelaze u trahite, a smanjenjem sadraja AF u andezite ili bazalte ovisno od prisustva kiselih ili bazifnih Pl. INE STIJENE Dioritporfirit Minerali: Pl neutr; Hbl, Bio, A i Py se javljaju kao fenokristali. Malhit sitnozrni ifni diorit, pripada grupi lamprofira. Minerali: Olig., And. rjee Lab, Hbl i Bio kao fenokristali Kersantit lamprofirska facija stijena. Osnova: Bio, Pl i Or. Bogat liksunima, preko 1/3 stijene. Spesartit je kersantit koji umjesto Bio sadri Hbl. Familija gabra predstavlja veliku grupu stijena koje se vrlo festo sredu na povrini litosfere. SiO2 : 45 52 %. visok je sadraj CaO (10,5-11,5%), FeO i Fe2O3 (10,5-12%), kao i MgO (6,5-8,5%). sadraj alkalija (Na i K) je nizak, do 2,5%. Intruzivne stijene U grupu intruzivnih stijena spadaju gabri. To su ravnomjernozrnaste stijene koje se sastoje od bazifnog Pl i obojenih minerala-Py, te Hbl i Ol. Gabro najfede sadri 35-50% obojenih minerala. Intruzivne stijene familije gabra se dijele na: Anortozite Normalne gabrove Norite Anortozit Pl zastupljen do 90% u odnosu na ostale komponente u stijeni. Labrador - labradoriti. Normalni gabri Pl - labrador-bitovnit. Py - dijalag, rjee augit. Akcesorni: ilmenit, magnetit, rijetko apatit. Noriti - umjesto dijalaga, javlja hipersten (ili bronzit) - noriti obogaceni olivinom = olivinski noriti. Struktura i teksture Struktura: hipidiomorfnozrnasta, pojkilitska, kelefitska, panidiomorfnozrnasta, krupnozrna, kriljava, milonitisana. Tekstura: masivna, prugasta, trakasta (paralelna), orbikularna. Podjela bazalta sa aspekta velifine zrna (prema Zirkelu): Doleriti su krupnozrnaste stijene sa ofitskom strukturom. Dijabazi su takoe stijene ofitske strukture, no zrna nesto sitnijeg od dolerita. Anameziti su bazalti koji imaju veoma sitnozrnasto strukturu. Bazalti su tipske efuzivne stijene gabro magme s porfirskom strukturom, kod koje se kao fenokristali javljaju bazifni plagioklas i augit. Varioliti predstavljaju tipske bazalte sa sferolitskom teksturom, i oni festo udrueni sa spilitima. Na osnovu mineralnog sastava i kvantitativnog odnosaplagioklasa prema feromagnezijumskim mineralima, mogu serazlikovati: Bazalti koji su obogadeni feromagnezijskim mineralima (okeanit, ankaramit i plagiobazalti). Trahibazalti predstavljaju prelazne stijene od trahita do bazalta. Spiliti su najfede zelenkaste, bazifne vulkanske stijene, koje umjesto bazifnih plagioklasa sadre albit. Puneiti su rijetke bazifne vuklanske stijene koje se javljaju

zajedno sa spilitima. Razlikuju se od spilita po tome sto su izrazito kalijumske stijene. Spilit je alterisani dijabaz(bazifne ilne stijene).Kada hidroterma doe u kontakt sa stijenom dogaa se fitav niz procesa u kojima dolazi do izmjene primarnih minerala iz stijene sa sekundarnim mineralima. Ca se najfede zamjenjuje s Na iz morske vode procesom albitizacije, dok su Fe-Mg minerali podlijeu procesu hloritizacije. Ca time odlazi iz primarnih minerala i tvori nove, sekundarne minerale (pr. epidot, kalcit, klinozoisit). Taj niz reakcija nazivamo spilitizacija. ifne stijene Po nafinu pojavljivanja i strukturi, dijabazi nesumnjivopripadaju zifnim, odnosno hipabisalnim stijenama bazifne magme. One su prema izvjesnim geolokim uslovima rezultat hlaenja jedne neizdiferencirane magme. Po svome sastavu su identifni bazaltima, no imaju ofitsku strukturu. Velika razlike je i u tome sto se bazalti pojavljuju u vidu kupa i vulkanskih plofa, dok se dijabazi, kao hipabisalne stijene, javljaju kao plitke intruzije u obliku sila i ice. U sastav normalnih dijabaza ulaze:Plagioklas je labrador ili je jos bazifniji, mada to festo moze biti i kiseliji plagioklas. Piroksen je najfede augit do titanoaugit, rjedje hipersten i broncit. Hornblenda je rijetko primarna u dijabazima, ali je jako festa pojava vlaknastog uralita. U nekim dijabazima se javlja olivin (olivinski dijabazi), a postoje i kiseliji dijabazi pod imenom kvarcni dijabazi. Mineralni sastav: Mineralni sastav dijabaza je promjenljiv.Olivin moe, a i ne mora biti sastojak dijabaza, a kada se javlja u vecim kolifinama onda se takva stijena naziva pikrit-dijabaz. Dijabazi mogu prelaziti i ka kiselijim stijenama, tipovi dijabaza bogatim hornblendom i ortoklasom prelaze ka sijenitima, dok prisustvo analcina u dijabazima prevodi dijabaze u alkalnije vrste teenite. FAMILIJA / GRUPA ULTRAMAFITAOsnovne karakteristike - malo rasprostranjene ( oko 0,4 %)jednostavan mineralni sastav - ne sadre ni feldspate ni feldspatoide - sastoje se od jedne ili vie feromagnezijskih mineralnih komponenti - efuzivni ekvivalenti nisu poznati Hemijski sastav Po hemijskom sastavu pripadaju ultrabazifnom tipustijena, sadraj silicijuma je manji od 45% . Posebno obiljeje su visoke vrijednosti MgO (zbog velikog sadraja forsteritom bogatog olivina) Uofljiv je visok sadraj vode kod ultramafita to je posljedica visokog stupnja serpentinizacije Intruzivne stijene U zavisnosti od sastava mogu biti:- olivinske stijene (oliviniti i duniti) - piroksenske stijene (pirokseniti) -olivinsko-piroksenske stijene (peridotiti) Klasifikacija prema sadraju olivina u ovim stijenama : 1) oliviniti duniti 100 85 % 2) piroksenski oliviniti 85 - 70 % 3) peridotiti 70 - 30 % 4) olivinski pirokseniti 30 - 10 % 5) pirokseniti ispod 10 %

ifne stijene Pikriti su geoloko vezani sa dijabazima, a ponekad i sa teenitima. Sastoje se od augita, hromdiopsida, olivina, biotita, sekundarnog serpentina, hlorita... Kimberliti su ultrabazifne stijene brefastog karaktera. Sastoje se od serpentina i karbonata te minerala starnog porijekla ( olivin, piroksen, granat, hromit... )