Alphonse de Lamartine: Jezero

- francuski pjesnik, politiar i povjesniar - u mladosti ivio povueno na oinskom imanju i pie svoje prve zbirke, zatim uzlazi u diplomatsku slubu, bavi se politikom i dosee vrhunac svoje karijere 1848. kad je kratko vrijeme bio i na elu privremene vlade po padu republike povlai se u privatni ivot i posve!uje knjievnom radu 1820. Meditacije "#lviri$ 1823. Nove meditacije - tim zbirkama u francusku poeziju unosi %svjetsku bol& i obnavlja autentinu ljubavnu liriku, a poslije se nje'ova poezija produbljuje refleksivnim i reli'ioznim momentima 1830. Pjesni !e i vjers!e harmonije #pska djela( Jocel"n, Pad an#ela )ajpoznatije su mu pjesme Jezero i Usamljenost. *#+#,- .irska ljubavna i misaona pjesma - .irski subjekt je tuan jer je nje'ova ljubavna sre!a dio prolosti - -bra!a se jezeru, prisje!aju!i se sretnih trenutaka provedenih s voljenom enom. /re!a je prolazna i neponovljiva. 0ovjek je prolaznik na +emlji i zato mora iskoristiti i to intenzivnije proivjeti svaki trenutak svo' ivota 1jesnik bi htio, elio spokoj, mir, sre!u, htio bi baciti sidro, no pro'onjen je ivotom, sudbinom. )espokojan je i nesi'uran. 2etafore odabire iz prirode( obale, more, sidro. /jedinjuju se dva motiva( nespokoj i smirenje. 1rva strofa oblikovana je kao pitanje. -bra!a se prirodi, kojoj povjerava svoje najdublje osje!aje i oivljava uspomene na ono to se do'odilo prije 'odinu dana kad je na jezeru bio s voljenom enom i sad naviru sje!anja na tu veer. 1riroda slua 'ovor ljudsko' srca i sjedinjuje se s njim. 3las voljene ene izraava jednu elju( da vrijeme stane, da bi trenutci njihove sre!e trajali to due, jer vrijeme leti uasno brzo, pa taj 'las moli vrijeme da stane kako bi oni due uivali. )a svijetu ima puno nesretnih pa 'las moli da se brine za njih. /ati prolaze i javlja se zora, a kad je to ve! tako, kae 'las, %volimo se, neka to bude mala vjenost, ljubav, ja i ti.& *er to je svijet4 5rod bez luke. 6rijeme4 6al bez ala, prolaznici mi. /ve brzo prolazi, da nita ne !e ni ostati iza nas. 1jesnik je zabrinut zbo' te prolosti. +ar je mo'u!e da je sve to prolo4 1riroda ima mo! obnoviti vodu, cvjetnjake, pa moli prirodu da bar ona sauva sje!anje na tu veliku ljubav( u vodi, u miru ili buri, u lahoru, treperenju lista, u zvijezdi srebrnoj. 77 .amartine je uzdi'ao ljubav na najvii stupanj ljudsko' ivota, jer ljubav ini ovjeka sretnim i vrijednim. 7778potrijebio je sinesteziju "spajanje razliitih pjesnikih slika u jedan doivljaj$ 5-*#( tamni val, mranie ume, srebrne zvijezde sjaj +689:( um vode, u se skladni zvuk, drhtnu njezin 'las 2:,:/:( i zrak tvoj u'odan ko mirisava so