PERCEPCIJA SUNNETA U BONJAKIH TRADICIONALISTA

Pie: dr. efik Kurdi

Razliiti se pristupi sunnetu koji su primjetni u islamskom svijetu sasvim jasno mogu
razaznati i na bh. prostorima. Dolazak austrougarske vlasti i ulazak muslimana BiH u
kulturnocivilizacijski krug drugaiji od onog u kojem su do tada ivjeli aktualizirao je pitanja
na koja su muslimani, ali i drugi, stoljeima davali razliite odgovore: po emu su muslimani
to to jesu, ta je esencijalno a ta efemerno u vjeri i u emu je duh islama.
Govorei o mjestu sunneta u islamu, znanstvenici BiH su istovremeno davali odgovore i na
gornja pitanja. Njihove stavove moemo ralaniti na: tradicionalne, vjerskomodernistike i
svjetovnomodernistike.
Pokretanje znaajnih pitanja muslimanskog politikog, drutvenopravnog i kulturnog ivota
(pitanje hilafeta, ustrojstva IZ u BiH, preureenje sistema vakufa, koritenje mezarja u druge
svrhe, nonja muslimana, itd.) od bh. modernista dovelo je na javnu scenu i krug tradicionalno
obrazovanu ulemu koja je nastupila s idejama ouvanja i odbrane postojeeg islamskog
miljenja i prakse.
Najpoznatiji predstavnici ovako shvaenog tradicionalizma bili su: Ali Riza Karabeg (1873-
1944), Ali Riza Prohi (1867-1942), Sejfullah Proho (1859-1933), Ibrahim Mehinagi (1894-
1976), te krugovi oko listova Hikmet i El-Hidaje.
Svoje poglede na reformu islamskih normi i ustanova ovi uenjaci iznosili su prilikom
raspravljanja o pojedinim aktualnim problemima drutvenog i kulturnog stanja Bonjaka.

TRADICIONALISTI I NJIHOV ODNOS PREMA SUNNETU U BOSANSKIM
MUSLIMANSKIM RASPRAVAMA
Bosna i Hercegovina je bila prenapuena povijeu i ogromnim povijesnim teretom u XIX i
XX stoljeu. Od smjene civilizacija 1878. godine pa do najveeg antibosanskog rata u XX
stoljeu - onog od 1992-1995. - Bosnu i Hrecegovinu u ciklusima od kojih trideset ili
etrdeset godina potresaju sveobuhvatne, najee ratne mijene. Upravo se ta nestalnost
osjetila u promiljanju islama u BiH i u Bonjaka. Nova razdoblja znaila su i nova, odnosno
druga pitanja, nove, odnosno drugaije institucije, nove, odnosno druge ljude, ukratko - nove
tokove miljenja.
Islamsko miljenje u BiH XX stoljea ne formira se samo iz svog bosanskog sredita,
Sarajeva i uleme u IZ, ve i s margina koje postaju sve jae i prisutnije. Svjetovni su
intelektualci u BiH ve poetkom XX stoljea sa svoje strane tumaili islam, u njemu nalazili
svoju kulturnu i civilizacijsku inspiraciju. U predveerje Drugog svjetskog rata dolazi i do
pojave pokreta Mladi muslimani, koji su, za razliku od mnogih drugih svjetovnih
(neulemanskih) intelektualaca, islam uzeli kao svoju ideoloku platformu.
Organizacija Mladi muslimani, osnovana u BiH 1939. godine, bila je praktino jedina
organizacija bonjakih intelektualaca i omladine osnovana izmeu dva svjetska rata izvanIZ-
e, ali koja je svoje djelovanje i program temeljila na onom to se u dananjoj evropskoj i
zapadnoj islamistikoj teoriji naziva politiki islam, ideoloki islam.
[1]

Mladi su muslimani bili izazov za ulemu, kao to je sama ulema i njena inertnost bila izazov
za Mlade muslimane.
Svjetovnu muslimansku inteligenciju, koja je stasala u BiH tokom prve polovine XX stoljea i
koja se, u potrazi za svojim ideolokim svjetonazorom, okretala tadanjim raznolikim
evropskim izmima u politici, nauci, kulturi i knjievnosti (komunizam, socijalizam,
nacionalizam, kapitalizam, evolucionizam, simbolizam, realizam itd.), ulema je mogla
optuivati za pronevjeru islama.
Meutim, pojavom Mladih muslimana sama se ulema suoila s mladomuslimanskim
optubama da je ulema ta koja je izdala islam!
BiH j e u XX stoljeu imala svoj a sredita i krugove uravnoteenog intelektualnog rada i
djelovanja (Sarajevo, Mostar, Tuzla) u kojima su se okupljali svjetovni muslimanski
intelektualci i ulema, zajedno osnivali svoje listove i bavili se, manje ili vie, islamom kao
moralnom inspiracijom, islamom kao obrascem kulturnog preporoda Bonjaka i sl. U takve
listove spadaju Behar, Biser, Novi Behar.
Svi bonjaki listovi apostrofirali su progres naeg naroda, premda je svaki od njih smatrao da
e doi do progresa na razliite naine. Neki zabranom prevoenja Kurana, odbranom
institucija halife i hilafeta i striktnim slijeenjem Kurana i Sunneta, a drugi prevoenjem
Kurana, uklapanjem u druge tokove politiko- drutvenog ivota, bez povratka i
aktualiziranja povratka na hilafet i razumijevanjem Kurana i sunneta u kontekstu novih
drutvenih, kulturnih i civilizacijskih vrijednosti, oslanjajui se dobrano na nauna i
tehnoloka otkria.
Problem, dakako, nije u tome jesu li ili nisu bosanski mislioci XX stoljea bili za napredak i
progres. Problem je u tome to su oni tu reformu i progres razliito definirali, i u tome nisu
imali konsenzus.
Veina naih intelektualaca u svojim objavljenim radovima u listovima i asopisima tog
vremena ostaje samo kod kritike, bez posebnog markiranja problema, a kamoli njegovog
definiranja i naina rjeavanja.
Tako u periodu izmeu dva svjetska rata svi islamski i muslimanski mislioci u BiH ele
promjene, svojevrsni napredak i neku vrstu evolucije, kako bi se napokon iz bh. postojeeg
sivila prelo u neto izvjesniju i ruiastiju budunost.
Meutim, jednu vrstu promjena i naina kako do njih doi htjela je ulema a sasvim drugu
svjetovna inteligencija. ak i meu ulemom i hodama bilo je suprotnih stavova i sasvim
oprenih razmiljanja u pogledu naina preobraaja naega drutva.
Tako je u BiH tokom XIX i XX stoljea napisano na desetine rasprava, lanaka, broura i
knjiga, koje su u sebi sadravale brigu o nezavidnom stanju u kojem se nalazi na narod i svi
su alarmirali na svoj nain na opasnost takvoga stanja i postavljali pitanja: ta da se radi?, ali
gotovo niko nije se usudio ponuditi rjeenje, pokazati siguran put za izlazak iz zaaranog
labirinta i ponuditi program revitalizacije naeg naroda.
esto je, kada je aktualizirana reforma, dolazilo do raznolikih i meusobnih optuivanja.
Tako urednik Gajreta Bjelevac u svom urednikom uvodu kojeg je naslovio: Evolucijom i
progresom
[2]
podvlai da mnogi bacaju krivnju na inteligenciju, na kolu, na vakufsku upravu,
Ulema-medlis, na hode itd. itd., ali se nigdje ne iznosi ta treba uiniti.
[3]

Sve ove rasprave nastale su uglavnom na temelju aktualiziranih sljedeih pitanja: Kakvu
kolu imati? Smiju li muslimani formirati savremene kole? Da li se smiju enska djeca slati u
savremene kole? Kakvu kapu na glavi nositi? Smije li musliman nositi eir? Da li ena
moe otkriti svoje lice i odbaciti nikab, feredu i zar? Smiju li se muslimani iseljavati u
Tursku i da li to definirati hidrom? Da li se stara muslimanska groblja mogu iskoritavati za
stanogradnju, parkove, puteve i druge stvari korisne za drutvo? Kako urediti sistem vakufa?
Da li je kamata koju muslimani sada koriste identina Kuranom nazvanoj er-riba ili je to
neto drugo i smije li uope musliman poslovati preko banke budui da je ona utemeljena na
kamatnom sistemu? Da li je hilafet ukinut konano i za sva vremena i trebaju li muslimani
raditi na njegovoj reafirmaciji?

Ovo su, uglavnom, bila pitanja koja su zaokupljala islamske i muslimanske mislioce u BiH od
kraja XIX do poetka druge polovine XX stoljea, a ova brojna pitanja protezala su se i u
kasnijim desetljeima.
Znaajno je napomenuti da, dok su se Bonjaci bavili ovim pitanjima i o njima vodili estoke
i otre rasprave, dotle su se intelektualci kranskih naroda na Balkanu (Hrvati, Srbi, Slovenci
i Makedonci), kako lijepo primjeuje dr. Enes Kari, bavili preteno pitanjima drave,
politikih partija, pitanjima jezika, nacije i nacionalnih institucija.
[4]

Zaobili bismo istinu ako bismo tvrdili da bonj aki intelektualci u ovom vremenu nisu
raspravljali i pisali i o dravi, naciji i drugim problemima, ali njihov broj je bio zanemarljiv u
odnosu na one koji su ova navedena pitanja stavljali u prvi plan.
Valja napomenuti da su Bonjaci u XX stoljeu u velikoj veini u pisanju svojih islamskih
djela preli s upotrebe arapskog, turskog i perzijskog jezika na svoj bosanski jezik. Tako su u
ovom periodu prvi put obraene vane teme islama na bosanskom jeziku na latinikom ili
irilikom pismu. To, naravno, nije moglo proi bez duhovnih i drutvenih potresa.
Znaajno je napomenuti da su muslimani BiH, suoeni s izazovima modernosti, tj. prodiranja
zapadnjakih vrijednosti, vrijednosti kulturnog svijeta, te sve izraenijim raspadom vlastitih
obrazaca ivota, izgubivi definitvno nadu u ponovno vraanje hilafeta, pokazivali veliku
sklonost za razliitim, esto suprotstavljenim opredjeljenjima. Jaz izmeu inteligencije i
uleme postajao je sve vei, kao i jaz unutar jednog i drugog tabora.
I dok se inteligencija uglavnom priklanjala evropskom nainu ivota i zduno podravala
kemalistike reforme u Turskoj - a jedan njezin dio i komunistike ideje - dotle se ulema
uglavnom dijelila na modernistiku i tradicionalnu.
I dok su modernisti preteno bili okupljeni oko reisu-l-uleme auevia i tako slijedili
modernistika strujanja Abduhua, dotle su tradicionalisti bili okupljeni oko listova Hikjmet i
El-Hidaje. Ova dva lista - svaki na svoj nain - branila su postojee shvatanje islama i
tradicionalne oblike muslimanskog nain ivota.
Na malom bh. prostoru izrastao je i stasao veliki broj znaajnih linosti koje se s pravom
mogu nazvati velikim islamskim misliocima. Demaludin auevi je bio ponos bosanskih
muslimana i najizraslija islamska linost u prvoj polovini XX stoljea. On je kao i mnogi
drugi islamski obnovitelji, reformatori i prosvjetitelji, bio novinar, publicist-eklektik, glavni
urednik novina, izdava i pokreta izdavakih projekata, vjerski lider, vaiz... Pokrenuo je
asopise Muallim (izlazio od 1910-1913.); Tarik (izlazio od 1908-1910.) a neko vrijeme bio je
i urednik slavnoga asopisa Behar (izlazio od 1900-1911.), da bi izuzetno marljivo
promovirao Novi Behar (izlazio od 1927-1945.).
[5]

Zahvaljujui ponajvie aueviu, opi i univerzalni pokret islamskog buenja,
prosvjetiteljstva i reformizma u Bosni dobija svoju specifinu lokalnu kolu islamskog
prosvjetiteljskog i reformatorskog miljenja. Ova je kola bila pod velikim utjecajem
reformatorskih ideja iz Egipta koje su do Bosne dole posredstvom Abduhuovog i Ridaovog
asopisa El-Menar (Svjetionik).
[6]

Mehmed Handi (1906-1944) je druga linost koja je na mnogim poljima ravnopravno stala
uz iskusnog auevia i koja zasluuje posebnu panju. Za razliku od moderniste auevia,
Handi je bio tradicionalist. Dok je auevi htio obnoviti nae institucije i onim
postignuima koja nam dolaze iz Evrope, to je za bosanske muslimane znailo neminovnu
modernizaciju, dotle je Handi htio obnoviti nau bosansku islamsku sadanjost iz sigurne i
provjerene tradicije i pouzdane prolosti.
[7]

Pa ipak, Handi, iako je bio tradicionalist, radi sve to su radili tadanji islamski reformatori
i prosvjetitelji u Bosni koji su bili okupljeni oko agilnog auevia. I Handi je za obnovu, u
svojim tekstovima esto ponavlja slavne ideje iz prolosti, zarad obnove osniva ulemansko
udruenje koje naziva arapskim terminom El- Hidaje, bavi se novinarstvom i osniva istoimeni
asopis El-Hidaje, koji je izlazio od 1936-1945., iji je urednik bio nekoliko godina.
auevi u svojim reformatorskim djelovanjima nije bio iskljuiv i nije guio opoziciju u IZ-i.
Dok je on u Sarajevu i drugdje u Bosni pomagao reformatorske mislioce i ohrabrivao
pokretanje reformatorskih listova i asopisa, dotle se u Tuzli pojavio u neku ruku aueviu
opozicioni tradicionalistiki asopis Hikmet (izlazio od 1929-1935), koji su ureivali braa
okii i koji je na svojim stranicama promovirao islamski ultrakonzervatizam.

TRADICIONALISTI OKUPLJENI OKO HIKJMETA I EL-HIDAJE
HIKJMET
Ibrahim Haki oki (umro 1948.), tuzlanski muftija, pokrenuo je 1929. god. mjesenik
Hikjmet, koji je izlazio od 7. 6. 1929. do 14. 11. 1936. god.
Ibrahim Haki oki roen je u Brkom 1871, gdje mu je otac hadi hafiz Muhamed-ef. bio
muderris aak-medrese. erijatsko- sudaku kolu zavrio je u Sarajevu 1897., a profesorski
ispit iz arapskog jezika i knjievnosti poloio je 1904. god. na Bekom univerzitetu. On je bio
osniva, vlasnik, izdava i urednik Hikjmeta.
Osim nekoliko broura i separata, samo u Hikjmetu pod ovim imenom i pseudonimom
Chameran objavio je 105 tekstova razliitih sadraja,
[8]
to ga svrstava meu najangairanije
spisatelje tog vremena.
U urednitvu ovog lista bila su njegova braa Ahmed Lutfi (1878-1933) i Abdurahman Adil
(1888-1954).
Inae, porodica okia je kroz 200 godina dala muslimanima BiH nekoliko generacija
sposobne i zaslune uleme. Po hafizu Mahmudu Traljiu, okii su doselili u Kovae kod
ivinica iz okoline Temivara.
[9]

Meu saradnicima Hikjmeta znaajno mjesto pripadalo je Mehmedu Handiu, Muhamedu
Zahiroviu (1886-1931), Derviu A. Korkutu, Hazimu Muftiu i dr.
Kao glavni razlog pokretanja lista navoeno je otkrivanje hikjmeta - mudrosti i afirmativnih
strana islamskih propisa, njihova odbrana i borba s reformatvom. Reforma je potrebna, ak i
neophodna, priznavali su, ali ona se mora kretati u granicama islamskih propisa. Oni su
smatrali da su mnogobrojne reforme samo donijele muslimanima jo vee neugodnosti u
moralnom i materijalnom pogledu.
Urednici Hikmeta bili su izuzetno obrazovani, posebno u tradicionalnim islamskim
disciplinama, a Hikmetu su namijenili ulogu afirmiranja tradicionalne i klasine islamske
uenosti i irenja povjerenja u nju.
Dok je auevi bio za ukidanje zara i ferede, dotle je Hikmet bio za zar i feredu, dok je
auevi bio za prevoenje Kurana na bosanski, dotle je Hikmet prevoenje Kurana
smatrao kolonizatorskom urotom protiv islama i muslimana.
Ipak, Hikmetova misija i uloga bila je vrlo znaajna. Na bosanskom jeziku na stranicama
ovog asopisa po prvi put objavljeno je mnotvo islamskih tema. Treba spomenuti da je ovaj
asopis doprinio oblikovanju islamske bosanske terminologije.
Inae, okii su, posebno vlasnik i urednik Hukjmeta Ibrahim Haki i brat mu Ahmed Lutfi,
smatrani predstavnicima konzervativnog dijela nae uleme. Istina, sve reforme koje su
odudarale od islama bile su na udaru njihove kritike. Posebno su kritizirali reforme Kemala
Ataturka u Turskoj. Imali su snage ustati protiv svih poroka i svega onog to je prijetilo
islamskom moralu.
U ovom se listu veoma otro reagiralo na sve pokuaje promjene tradicionalnog islamskog
naina ivota (pokrivanje lica ene, njeno izdvajanja iz drutva i sl.), islamskog prava
(vieenstvo, erijatski nasljedni red) i ustanova (imobilnost vakufa i njihov individualistiki
karakter, potivanje ustaljenog naina koritenja).
Primjeuje se da su kritike modernista nekada prelazile u etiketiranje vjerske ili politike
prirode. Reformisti su optuivani za kemalizam ili za zagovaranje boljevike reforme, budui
da je ova posljednja optuba u staroj Jugoslaviji bila mnogo efikasnija.
Temeljna ideja tradicionalista da se u islamu nema ta reformirati proirena je u tezu da
djelovanje reformista vodi dekadenci i rasulu muslimana. Upravo ovakvi stavovi i nain
pisanja Hikjmeta doveli su do brojnih i ustrih reagiranja muslimanskih intelektualaca, koji su
ovaj list okarakterizirali kao eksponenta islamske skolastike i reakcionarstva.
U Hikjmetu je objavljeno oko 500 lanaka, rasprava i drugih napisa, u 72 broja na 2.326
stranica. To je svakako fascinantna cifra, tim prije to su se neki tekstovi objavljivali u
nastavcima iz broja u broj, pa su tako postale itave studije, od kojih su neke tampane i kao
separati.
El-Hidaje
Nakon prestanka izlaenja Hikjmeta stavovi islamskih tradicionalista artikulirani su u
novopokrenutom glasilu Organizacije jugoslovenske ilmije El-Hidaje (od decembra 1936. do
februara 1945.). Oko ovog lista bili su okupljeni autori iz reda vjerske inteligencije. U
tumaenju vjersko-pravnih pitanja zastupana su tradicionalna stanovita, a u toku Drugog
svjetskog rata dole su do izraaja ideje svojstvene nekoj vrsti revivalizma.

Najistaknutija linost ovog El-Hidajinog kruga bio je Mehmed Handi (1906-1944), svrenik
El-Azhara, profesor Gazi Husrev-begove medrese i Vie islamske erijatsko-teoloke kole.
Moe se slobodno konstatirati da stavovi elaborirani u njegovim tekstovima mogu posluiti
kao ilustracija teorijske pozicije El-Hidaje u erijatsko-pravnim pitanjima.
[10]

Ukoliko elimo saznati kakva su pitanja dominirala u muslimanskim vjerskim krugovima
krajem etvrte decenije XX stoljea, i kakav je bio stav tradicionalista o njihovom rjeavanju,
najbolje e nam posluiti lanak El-Hidajinog saradnika Muhameda Paia, profesora
erijatske gimnazije u Sarajevu. U tekstu pod naslovom Jedna vrlo vana i aktuelna
fetva
[11]
on je objavio svoj pismeni zahtjev Ulema medlisu da se da odgovor, izmeu ostalog,
na pitanja:
1. da li je po erijatu dozvoljeno drati slike umrlih lica u sobama gdje se obavlja namaz;
2. smije li musliman ii nemuslimanu na krsnu slavu i estitati;
3. smije li musliman uestvovati u sprovodu nemuslimana;
4. smije li proizvoditi i prodavati alkoholna pia;
5. smije li kod osiguravajueg drutva osigurati ivot, kuu i duan;
6. smije li muslimanka podrezati kosu, ondulirati je i gologlava izlaziti na ulicu, i
7. jesu li kod nas dozvoljene kamate od 4-6 %?

Na ova pitanja odgovorio je referent za tumaenja erijatskih pitanja (fetva emin) u Ulema
medlisu, Mehmedalija erimovi (1872-1943). Prva tri pitanja ostavio je bez odgovora,
budui da spadaju u krupnije vjerske stvari za koje je nadlean iri savjet reisu- l-uleme.
Proizvodnja i prodavanje alkoholnih pia nisu dozvoljeni muslimanima. U pogledu osiguranja
zainteresirani je upuen na stavove tradicionalnog islamskog uenjaka iz Egipta Muhammeda
Behita, a u pogledu kamate na fetvu Ismail Hakije, koja je ve bila publicirana u BiH. U
pogledu enskih frizura odgovoreno je na takav nain da se razumije negativan odgovor.
Jaanje islamskih tradicionalistikih krugova u toku etvrte decenije XX stoljea uoeno je i u
tadanjoj muslimanskoj publicistici i ocijenjeno, mada nedovoljno precizno, kao pojava nove
puritanske tendencije teolokih i teoloko-pravnih strunjaka.
Drugi svjetski rat iznjedrio je omladinsku sekciju El-Hidaje, nazvanu Mladi muslimani. Ova
organizacija uspostavljena je po uzoru na istoimenu organizaciju u Egiptu, a njena je pravila
odobrio Glavni odbor El-Hidaje 27. 6. 1943. Inae, opu orijentaciju Mladih muslimana
obiljeavao je antikomunizam i politiki panislamizam.
Inae, u periodu izmeu dva svjetska rata nai ljudi odlaze u velike svjetske centre na
kolovanje, odakle se vraaju s idejama koje su tamo bile aktuelne. Tako jedna grupa
studenata odlazi na studije u Kairo upravo u vrijeme kada je u tom podruju nastajao i svoj
uspon i afirmaciju doivljavao pokret Muslimanske brae. Ti studenti e po povratku u Bosnu
najprije prenijeti ideje ove organizacije a ubrzo potom pristupiti i organizacionom ustroju koji
e imati neke bosanske specifinosti, ali koji e u sutini biti eho organizacione sheme i
metodologije djelovanja ovog pokreta. Ono se izrazilo upravo kroz udruenje ilmijje El-
Hidaje, njen istoimeni list i kroz sekciju udruenja nazvanu Mladi muslimani.
Centralna linost ove grupe studenata svakako je Mehmed Handi, ali tu su i Alija Aganovi
(1902-1961), Kasim Dobraa (1910-1979), Ibrahim Trebinjac (1912-1982) i Husein ozo
(1912-1982).
Postoji velika vjerovatnoa i brojne indicije - iako o tome nema nikakvih pisanih tragova - da
su se neki od ovih studenata ak susretali i druili s Hasanom el-Bennaom, osnivaem i
voom ovog pokreta. Po miljenju mnogih, to bi mogao biti Mehmed Handi, Bennaov
vrnjak, koji se bez sumnje kretao u istim krugovima u kojima i El-Benna dok se jo kao
student nalazio u Kairu.
[12]

Izvjesni zakljuci o odnosu Mladih muslim ana prema ideji reforme islamskih normi i
ustanova moe se naslutiti iz lanka Kompromisni islam i kompromisni muslimani.
[13]
U
ovom lanku islam se ne definira samo kao vjera, ve i najsavrenija univerzalna ideologija
koja ukljuuje socijalnu ili dravnu misao. Pravi se razlika izmeu pravog islama (Kuran i
sunnet) i kompromisnog islama (onoga koji se historijski oblikovao u susretu s razliitim
kulturama i obiajima). Kao primjer tog kompromisa istie se slijeenje evropskog naina
ivota, misli, politikih pokreta, ideje o emancipaciji ene itd. Odbacuje se ideja reforme
islama. Istie se da je potrebna samo reforma i buenje muslimana. Naglaava se da su
islamski propisi precizno i definitivno odreeni jednom zauvijek,
tako da odgovaraju za svako vrijeme i svaki lokalitet.
Antimodernizam i ideologizacija islama evidentni su i ovdje, kao to je to sluaj s
revivalistikim grupama u islamskom svijetu, kojima su Mladi muslimani bili slini kako po
organizaciji, tako i po metodama djelovanja.

Nastavlja se, ako Bog da.

[1] Enes Kari, Prilozi za povijest islamskog miljenja u Bosni i Hercegovini XX stoljea,
knjiga I, El-Kalem, Sarajevo, 2004, str. 26.
[2] Tekst je objavljen u Gajretu 1. marta 1924. god.
[3] Enes Kari, Prilozi za povijest islamskog miljenja u BiH XX stoljea, knjiga I, El-
Kalem, Sarajevo, 2004, str. 268.
[4] Cit. djelo, knjiga I, str. 269.
[5] 5 Novi Behar ureivali su Husejn ogo, Edhem Mulabdi, Alija Nametak, Maksim
Svara, Fehim Spaho i Abdurahman Mei.
[6] O ovom reformatoru i njegovom posebnom prosvjetiteljskom angairanou
meu Bonjacima pogledaj: Reis Demaudin auevi prosvjetitelj i reformator, priredili:
Enes Kari i Mujo Demirovi, Izdavaka kua Ljiljan,Sarajevo, 2002.
[7] O njegovom stavu i metodama rada vidi izvanredan tekst: Durakovi, Esad,
Prosvjetiteljski zanos Handiev, Izabrana djela Mehmeda Handia, knjiga I, Ogledalo,
Sarajevo, 1999, str. 5-31.
[8] Vidi: Hifzija Suljki, Hadi Ibrahim Hakki ef oki, GLASNIK Rijaseta IZ u SFRJ,
LIV, br. 5, juli-august 1991, str. 548-555.
[9] Provjeri: Mahmud Tralji, Istaknuti Bonjaci, El-Kalem, Sarajevo, 1998, str. 58.
[10] Njegove stavove, a posebno njegovu percepciju sunneta, pogledaj u neobjavljenoj
doktorskoj disertaciji autora ovog teksta: Al-inaya bi al-haditfi al- Busna mundu fathiha ila
awahiri al-qarn al-irin, Al-Mahad al-ala li usul ad- din, Gamia az-Zaytuna, Tunis, 1997,
str. 101-125, i u objavljenom lanku istog autora: Hadis u djelima Mehmed-ef Handia,
Zbornik radova etvrtog simpozija Zagrebake damije, Zagreb, 1994, str. 167-176.
[11] Tekst je objavljen u El-Hidaji,III, br. 9 (decembar 1939), str. 112-113.
[12] Vidi o tome vrlo zanimljivu studiju Mustafe Prljae, Pokret Muslimanska braa,a
posebno poglavlje pod naslovom: Refleksije vjersko-prosvjetnog djelovanja Ihvanu-l-
muslimina na Bosnu i Hercegovinu, El-Kalem, Sarajevo, 2006, str. 151169.
[13] Ovaj je tekst potpisao mladi musliman, student medicine, a objavljen je u El- Hidaji,
VI, br. 4 (23. 11. 1942), str. 91-96.
P.S.
Naslov redakcijski

Odlomak iz knjige: Bonjaki tradicionalisti i njihova percepcija sunneta
Autor: Dr. efik Kurdi
Izdava: El-Kelimeh
Format: A5
Broj stranica: 126 (mehki uvez)

Ovaj rad predstavlja svojevrsnu analizu pristupa sunnetu od strane bonjakih tradicionalista.
Analiza je bazirana na bonjakim raspravama koje su voene tokom 20. st. Njihovi stavovi
manifestirani su kroz asopise "Hikjmet" i "El-Hidaje" u kojima su najizrazitiji predstavnici
bonjake tradiciononalne kole artikulirali svoja gledita na brojna aktualna pitanja tog
vremena. Pokretanje znaajnih pitanja muslimanskog politikog, drutvenopravnog i
kulturnog ivota( pitanje hilafeta, ustrojstva IZ u Bosni i Hercegovini, preureenje sistema
vakufa, koritenje mezarja u druge svrhe, nonja muslimana itd) od strane
bosansko.hercegovakih modernista dovelo je na javnu scenu tradicionalno obrazovanu
ulemu, koja je nastupila s idejama ouvanja i odbrane postojeeg islamskog miljena i
prakse...