Mataresko Odbrojavanje

Ludlum Robert - Mataresko odbrojavanje
Prolog
U umama eljabinska, moda tisuu i pol kilometara zrane linije od Moskve, stoji
lovaka kuica, neko omiljeno odmaralite vladajue elite Sovjetskog Saveza. Bila
je to daa za sva godinja doba, u proljee i ljeto svetkovina vrtova i divljega
cvijea na rubu planinskog jezera, u jesen i zimi lovaki raj. U godinama to su
uslijedile po propasti staroga Prezidija, novi je vladari nisu ni taknuli, pa se
pretvorila u apolitiko odmaralite najcjenjenijeg ruskog znanstvenika, nuklearnog
fiziara Dimitrija Jurija Jurjevia, ovjeka za svako doba. Jer na nj je bio
izvren atentat, u udovinu su ga klopku uvukle ubojice koji prema njegovu geniju
nisu osjeali nikakvo uvaavanje, nego samo ljutnju zbog genija to ga je elio
darovati svim narodima svijeta. Za te opake ubojice nitko zapravo i nije znao
odakle su doli, a najmanje je to znala njihova rtva, bez obzira na smrtonosne
implikacije svoje uenosti.
Na krevetu je leala sjedokosa starica, dok je golemi panoramski prozor pred njom
otkrivao rani sjeverni snijeg.

Ba kao to su bili bijeli njezina kosa i smeurano meso, tako je i sve s druge
strane stakla bilo bijelo, smrznuta nova istoa pala s neba, pod ijom su se
teinom svijale grane, raj zasljepljujueg svjetla. S naporom je dohvatila
me-singano zvonce na nonom ormariu i protresla ga.
Ve za nekoliko trenutaka kroz vrata je uletjela bujna ena tridesetih godina i
smee kose, s oima oivjelim od pitanja.
Evo me, bako, to mogu uiniti za tebe? upitala je.
Drago dijete, uinila si ve i mnogo vie nego to si morala.
Teko da bih se vie mogla nazvati djetetom, a za tebe bih uinila sve na svijetu.
Da ti donesem aja?
Ne, ali bi mogla dovesti sveenika - bilo koje vrste. Tako su nam dugo bili
zabranjeni.
Ne treba tebi, bakice, nikakav sveenik, nego samo malo krepke juhice.
O, Boe, govori kao tvoj djed. Stalno o neemu raspravlja, stalno neto
analizira...
Nita ja ne analiziram, prekinula ju je Anastazija Juriskaja Solatov. Nego ti
jede kao vrapi!
Ovi svakog dana pojedu koliko su teki... Ma nije to vano, nego gdje ti je mu?
Otiao je u lov. Kae da je na svjeem snijegu ivotinji lako ui u trag.
Jo e se upucati u nogu. A osim toga, ne treba nama hrane. Moskva je
velikoduna, rekla je starica.
I trebala bi biti! uskliknula je Anastazija Solatov.
Ne, milo moje. Nego se boji postupiti drukije.
Ma kako ti to, Marija Juriskaja?
Drago dijete, dovedi mi sveenika. Osamdeset mi je i pet godina, i moram nekome
rei istinu. Poi!

Kraj postelje je stajao vremean ruski pravoslavni sveenik u crnoj halji. Poznavao
je te znakove - viao ih je i preesto. Starica je umirala, disanje joj se
usporavalo, postajui iz trenutka u trenutak sve tee.
elite se ispovjediti, draga gospoo? upitao je pjevnim glasom.
Ne ja, zaboga! odgovorila je Marija Juriskaja. Dan je bio ba kao danas - snijeg
polegao po zemlji, i lovci spremni, s pukama na ramenima. I njega su ubili u dan
kao danas, a tijelo mu je bilo iznakaeno, razderao ga je podivljali ranjeni
medvjed kojeg su mu na put natjerali bez-umnici.
Ma dobro, dobro, uo sam ve tu vau priu o tom tako traginom gubitku, Marija
Juriskaja.
Prvo su rekli da su to napravili Amerikanci, potom njegovi protivnici iz Moskve -
pa ak i njegovi ljubomorni takmaci, ali nije to bio nitko od njih.
Bilo je to tako davno, draga gospoo. A sad se smirite, jer vas Gospodin ve
oekuje. On e vas priviti na prsa i utjeiti...
Gavno, budalau! Moram napokon nekome rei istinu. Doznala sam kasnije - kroz
telefonske razgovore po itavom svijetu, nita napismeno, samo rijei kroz zrak -
da ni ja ni moja djeca neemo doekati zoru ako ikome kaem to mi je rekao moj
pokojni mu.
A to vam je to rekao, Marija Juriskaja?
Page 1
Dah me izdaje, oe, i prozor se mrai.
to je to bilo, keri moja u Bogu?
Sila mnogo opasnija od svega to postoji meu ratobornim velevlastima za ovom
svijetu.

Kakva to sila, draga eno?
Matarese... zlo nad svim zlima. Starici se prekinuo dah. Bila je mrtva.
*
Golema, blistavo bijela jahta, od krme do pramca duga preko pedeset metara, polako
je manevrirajui ula u marinu u Esteponi, na bogatakoj Costi del Sol, na
sjevernom vrku panjolske, tom utoitu svih bogatuna svijeta.
U raskonom je glavnom salonu, u barunastom naslonjau, sjedio ispijeni starac, a
posluivao ga je njegov osobni sluga, koji je to inio ve tri desetljea.
Ostarjelog je vlasnika broda taj njegov sluga i prijatelj dotjerivao, pripremao ga
za najvaniji sastanak njegova dugog ivota, protegnutog preko devedeset godina,
iako je toan njihov broj bio obavijen velom tajne, jer je veinu ivota proveo u
gladijatorskim arenama u kojima se krvavo klao s mnogo mlaim ljudima. Zato tim
gramzivim hunima dati priliku da iskoriste njegovu izvikanu senilnost, koja je
zapravo bila samo silno iskustvo, skupljeno kroz nekoliko narataja? Nakon tri
kozmetike operacije, lice mu se moda i jest bar donekle pretvorilo u masku, ali
je to ipak bio samo povran, varljiv dojam kojim je zbunjivao one koji bi spremno
doekali zgodnu priliku - kad bi im se pruila i najsitnija ansa - da mu preo-tmu
njegovo novarsko carstvo.
Carstvo koje vie nije znailo nita. Bio je to papirnati kolos vrijedan preko
sedam milijardi amerikih dolara, sedam tisua milijuna zelenih, kolos to su ga
izgradile manipulacije davno ve zaboravljenog entiteta. Poelo je od vizije
osvete, da bi s vremenom sve to postajalo sve nasilnije i so-tonskije, a to su jo
opakijim inili njegovi podreeni koji nisu imali nikakve vizije izvan vlastite
osobe.

I onda, kakav ti se inim, Antoine?
Monsieur, izgledate naprosto sjajno, odgovorio je sluga, pa mu na lice nanio
blagu vodicu za brijanje i uklonio pregau, razotkrivi tako veernje odijelo,
kompletno do is-prugane kravate.
Da nisam malo pretjerao? upitao je njegov elegantni gazda i gestom pokazao na
rafiniranu odjeu.
Ni najmanje. Vi ste, gospodine, ipak jedan predsjednik, i oni to moraju shvatiti.
Kao i to da ne trpite protivljenje.
O, stari moj prijatelju, nikakvog protivljenja nee ni biti. Ja kanim naloiti
svim svojim odborima da se pripreme za destrukturizaciju. I kanim velikoduno
nagraditi sve one koji su posvetili svoje i vrijeme i snage jednom pothvatu o kojem
u biti nisu znali nita.
Bit e i onih, mon ami Rene koji e teka srca prihvatiti vae odluke.
Jako dobro! Oito ti je dosta ceremonija meu nama, pa mi se sprema neto rei.
Obojica su se tiho nasmijala, a onda je starac nastavio. Da vie ne tajim,
Antoine, trebao sam te staviti u kakav upravni odbor. Ne sjeam se da si me ikad
loe savjetovao.
inio sam to samo onda kad ste me pitali, i kad sam vjerovao da sam shvatio sve
bitne okolnosti. Nije to nikad bilo nita s podruja poslovnih pregovora, koje ja
ba nimalo ne razumijem.
Samo kad je bila rije o ljudima?
Recimo da se drim zatitniki, Rene... Dajte da vam pomognem da ustanete i
smjestim vas u kolica...
Ne, Antoine, ne u kolica! Uhvati me pod ruku i uvedi me na sastanak... Usput
reeno, to si mislio s onim da e biti i onih kojima se moje odluke nee militi?
Svi e biti nagraeni. I od toga e moi ivjeti vie nego udobno.

Sigurnost nije isto to i aktivno sudjelovanje, mon ami. Radnici e, dakako, biti
zadovoljni, ali e direktori moda biti drugoga mnijenja. Jer im oduzimate njihove
kneevine moi i utjecaja. Budite oprezni, Rene neki e na konferenciji biti ba iz
toga jata.
Blagovaonica jahte bila je replika, iako snienoga stropa, pomodnog parikog
restorana, a impresivne su zidne slika-rije prikazivale pogled na Seinu, Slavoluk
Page 2
pobjede, Eiffelov toranj i mnoge druge parike prizore. Oko okruglog je
ma-hagonijskog stola bilo poredano pet stolica, od kojih su etiri bile zauzete,
dok je peta bila prazna. U njima su sjedila etiri mukarca u strogim poslovnim
odijelima, i pred svakim je bila boca mineralne vode Evian, a kraj ruke pepeljara s
kutijom Gauloisea. Samo su u dvjema bili ikovi, dok su ostale bile odluno
odgurnute.
Lomni je starac uao u prostoriju u pratnji ovjeka koji ga je vjerno sluio ve
dvadeset osam godina, i kojega su svi za stolom znali jo od prijanjih susreta.
Razmijenjeni su pozdravi; vremeni se predsjednik spustio u srednji stolac, a
sluga je sjeo iza njega, uza zid. Ta je procedura bila prihvaena, i nitko joj se
nije usprotivio, a nije ni mogao, jer je ona ve prela u tradiciju.
I tako su tu svi moji odvjetnici. Mon avocat iz Pariza, ein Rechtsanivalt iz
Berlina, mio avvocato iz Rima i, dakako, na korporacijski pravnik iz Washingtona,
D.C. Drago mi je to vas sve opet vidim. Uslijedili su prigueni odzdravi, a onda
je starac nastavio. Po vaem mlakom odzivu slutim da ovim sastankom ba i niste
oduevljeni. to je prava teta, jer e se moja volja provesti, pa svidjelo se to
vama ili ne.
Ako dopustite, Herr Mouchistine, odgovorio je odvjetnik iz Njemake, svi smo
mi primili vae ifrirane

upute, ovog asa sigurno sklonjene u nae sefove, i, iskreno govorei, ostali smo
zateeni! Nije tu rije samo o vaoj namjeri da prodate svoje kompanije i svu
njihovu aktivu...
Od ega, dakako, treba oduzeti zaista neobino visoke svote za vae profesionalne
usluge, upao mu je u rije Rene Mouchistine odluno i naglo.
Vrlo smo vam zahvalni, Rene, na vaoj velikodunosti, ali nije to ono to nas
mui, rekao je odvjetnik iz Washing-tona, D.C. Nas mui ono to slijedi. Neka e
trita propasti, dionice e se strmoglaviti... ljudi e se poeti pitati! A moda
uslijedi i istraga... koja e nas sve kompromitirati.
Gluposti. Svi vi samo izvravate naloge neuhvatljivog Renea Pierrea Mouchistinea,
jedinog vlasnika moga koncerna. Da postupite drukije, ostali biste bez posla.
Gospodo, dajte jednom recite istinu. Dok je s vama istina, nitko vam ne moe
nita.
Ali, monsignore, uskliknuo je avvocato iz Italije, vi prodajete imovinu ispod
njezine trine vrijednosti! S kakvom nakanom? Vi na sve strane svijeta aljete
milijune i milijune, inite dobroinstvo potpunim anonimusima koji ne znaju razliku
izmeu lire i njemake marke! Sto ste vi zapravo, nekakav sodalista koji eli
preobraziti svijet, istodobno unitavajui na tisue onih koji su vjerovali u vas,
u nas?
Ni najmanje. Svi vi sudjelujete u neemu to je poelo mnogo godina prije nego to
ste se vi i rodili, u viziji velikog padronea, baruna od Mataresea.
Koga? upitao je francuski odvjetnik.
To mi je ime odnekud mutno poznato, mein Herr, rekao je Nijemac. Ali mi ipak ne
znai nita.
A zato i bi? Rene Mouchistine je bacio kratak pogled na svog slugu Antoinea. Vi
ste samo pauci koji pletu

mreu od izvora koji ih je i angairao, i koji ste toj operaciji pribavili izgled
legalnosti, jer ste legitimni doista i bili. Vi velite da ja .vraam milijune onima
koji su izgubili igru -a to mislite, otkud meni moje bogatstvo? Mi smo se
pretvorili u poludjelu pohlepu.
Ali ne moete to uiniti, Mouchistine! uskliknuo je Amerikanac i skoio na noge.
Odvui e me pred Kongres!
I mene! Bundestag e zatraiti istragu! povikao je Rechtsanivalt iz Berlina.
Ne kanim odgovarati pred Poslanikim domom! dreknuo je Parianin.
Pobrinut u se da vas nai partneri iz Palerma uvjere u suprotno, rekao je ovjek
iz Rima zloslutnim glasom. Tada ete shvatiti gdje je tu logika.
Zato to ne uinite sada i ovdje? Ne bojite se valjda jednoga starca?
Talijan je naglo skoio na noge, a ruka mu je poletjela pod po mjeri ivani sako. I
tu je i stala. Krk! Prigueni, jedincati pucanj raznio mu je lice, uinio je to
metak to ga ispalio sluga Antoine. Rimski se odvjetnik sruio i zamazao
parketirani pod.
Vi ste poludjeli! vrisnuo je Nijemac. Htio vam je samo pokazati novinski lanak
Page 3
u kojem se neke vae kompanije povezuju s Marijom, to je istina. Vi ste
udovite!
To je ista ironija, s obzirom na to od koga dolazi, kao i s obzirom na Auschwitz
i Dachau.
Ja se tada jo nisam ni rodio!
Onda ponite malo itati povijest... Sto ti veli, Antoine?
Samoobrana, monsieur. Kao vii informator Suretea, tako u to i unijeti u
izvjetaj. On je posegnuo za orujem.

Sranje! dreknuo je pravnik iz Washingtona. Uvalio si nas u stupicu, kujin sine!
Ne bi ba bilo. Nego sam se samo elio pobrinuti da izvrite moje zapovijedi.
Ali kad to ne moemo! Za ime Boje, kako vam to nije jasno? To bi nam svima bio
kraj...
Jednome je svakako bio, ali emo se lesa lako otarasiti, ribica za ribe u morskim
dubinama.
Stvarno ste poludjeli!
Nismo takvi bili od poetka. Postali smo to postupno... Stoj! Antoine!...
Prozorii!
Okrugli jahtini prozorii najednom su se ispunili licima pokrivenima gumenim
maskama. Onda su ona, jedno po jedno, orujem razbila stakla i otvorila paljbu, bez
biranja, po svim zakucima i sjenama prostorije. Sobar Antoine povukao je
Mouchistinea pod kredenc uz nepropusnu pregradu, iako mu je i samom metak raznio
rame, dok su mu gazdu izbuili po prsima. ovjek koji mu je prijatelj ve trideset
godina to nee preivjeti.
Rene, Rene! uskliknuo je Antoine. Duboko udahnite, i diite! Ve su otili!
Vodim vas u bolnicu!
Ne, Antoine, ve je za sve kasno! zagrcnuo se Mouchistine. Odvjetnici su gotovi
i ne alim zbog ovakvoga kraja. ivio sam sa zlom i na samrti ga odbacujem. Moda
to negdje bude neto znailo.
O emu vi to, mon ami, najdrai mi prijatelju u ivotu?
Potrai Beovvulfa Agatea.
Koga?
Pitaj Washington. Oni moraju znati gdje je! Vasilija Taleniekova su ubili, da, ali
ne i Beowulfa Agatea. On je negdje, i on zna istinu.

JI

Kakvu istinu, najblii mi prijatelju?
Matareseovi! Vratili su se. Oni su znali za ovu konferenciju, za ifrirane
naredbe, besmislene bez ifre. Ti koji su preivijeli morali su me sprijeiti, i
zato ti mora sprijeiti njih!
Kako?
Bori se protiv toga svim srcem i svom duom! Uskoro e toga biti posvuda. Bilo je
to ono zlo to ga je prorekao aneo pakla, dobro koje se pretvorilo u sotonina
slugu.
Od svega ne razumijem ba nita. Ja nisam bibliar!
Ne mora ni biti, proaptao je umirui Mouchistine. Ideje su spomenici vei od
katedrala. One traju tisuljeima, due od kamena.
O emu to doavola govorite?
Potrai Beowulfa Agatea. On je klju svega.
Rene Mouchistine se u gru bacio naprijed, pa se opet spustio, a glava mu je
poinula na nepropusnoj pregradi. Zadnje su mu rijei bile jasne kao da su
guturalno proap-tane u komori za odjeke.
Matarese... utjelovljeno zlo. I onda je starac s tajnama ve bio mrtav.

1
est mjeseci ranije
U krevitim korzikanskim brdima nad vodama Porto Vecchija na Tirenskomu moru,
stajali su skeletni ostaci neko velianstvenog imanja. Vanjsko kameno zie,
izgraeno da odolijeva stoljeima, bilo je uglavnom netaknuto, ali je unutranjost
mnogih zgrada bila unitena, prije mnogo desetljea progutana poarom. Bila je
sredina popodneva, nebo je bilo mrano i teki pljusak samo to nije pao dok se
kasna zimska oluja valjala obalom od Bonifacija. Uskoro e se promoiti i zrak i
Page 4
zemlja, i posvuda e. biti blato, a obraslim, jedva vidljivim stazama oko velike
kuerine uskoro e se ljapkati, a ne njima gaziti.
Savjetovao bih vam da pourimo, padrone, rekao je stameni Korzikanac u vjetrovci
s kapuljaom. Cesta je do aerodroma u Senetosi dovoljno gadna i bez oluje, dodao
je engleskim s jakim stranim izgovorom; jezikom obostrano prihvaenim.

Senetosa moe i priekati, odgovorio je vitki mukarac u kinoj kabanici. Njegov
je izgovor odavao nizozemsko porijeklo. Dok ne budem gotov sve moe priekati!...
Dajte mi, molim vas, preglednu kartu sjevernog dijela imanja. Korzikanac je
posegnuo u dep pa izvukao mnogo puta is-presavijan list tekoga papira. Pruio ga
je ovjeku iz Amsterdama, i ovaj ga je hitro razmotao, pritisnuo ga o kameni zid i
poeo ga zabrinuto prouavati pogledom. Oi su mu stalno skretale s karte, pa
prelazile preko podruja koje ga je trenutno privlailo. A onda je i zakiilo; bilo
je to ro-minjanje koje je ubrzo preraslo u jednolian pljusak.
Ovamo, padrone, doviknuo mu je vodi iz Bonifacija i pokazao na nadsvoeni prolaz
u kamenom zidu. Bio je to ulaz u negdanji arboretum, neobian utoliko to je bio
jedva iri od metra, dok mu je duina bila skoro dva metra, pa je bio udan, slian
tunelu. Bio je obrastao puzavicama to su se penjale uz stijenke i davile ulaz -
koji je bio odbojan. Ipak je on bio dobro sklonite pred naglo nadolim prolomom.
Padrone, inae ovjek od etrdeset i neto malo godina, dotrao je u to malo
sklonite, pa razmotanu kartu smjesta pritisnuo o pauinasto lie; iz depa je
kinog ogrtaa izvadio crveni flomaster i zaokruio iroko podruje.
Ovaj dio, viknuo je da nadglasa kiu to je bubnjala udarajui o kamen, treba
ograditi konopcem, zatvoriti ga da nitko ne moe ui i ikako ga poremetiti! Je li
to jasno?
Ako je to vaa zapovijed, smatrajte da je ve izvrena. Ali, padrone, rije je o
stotinjak jutara.
Onda je to moja zapovijed. Moji e predstavnici stalno provjeravati da li se i
provodi.
To nee biti potrebno, gospodine, jer u je provesti ja osobno.

Dobro, odlino, uinite tako.
A ostalo, grande signore?
O tome smo ve raspravili u Senetosi. Sve mora biti precizno duplicirano prema
originalnim nacrtima iz Bastije, prije dvije stotine godina, osuvremenjeno,
naravno, modernom opremom. Sve to vam je potrebno pribavit e vam moji brodovi i
teretni avioni u Marseilleu. Imate brojeve i ifre mojih tajnih telefona i faksova.
Obavite to to sam vas zamolio - to sam vam zapovjedio - pa moete u mirovinu kao
imuan ovjek, s osiguranom budunou.
To to ste me izabrali, padrone, za mene je povlastica.
I je li vam jasna potreba za apsolutnom tajnou?
Naturalmente, padrone! Vi ste ekscentrini Bavarac, silno bogat, koji eli
proivjeti ivot u velianstvenim brdima Porto Vecchija. To je svima poznato!
Dobro, odlino, uinite tako.
Ali, ako smijem rei, grande signore, bili smo u selu, i tamo vas je vidjela ona
starica koja vodi onu ruevnu krmu. Pa je u kuhinji pala na koljena i zahvalila
Spasitelju to ste se vratili.
Molim?
Ako se sjeate, kad sam vidio da naa okrepa nikako ne dolazi, otiao sam u udnu
i zatekao je u vrlo glasnoj molitvi. Kroz pla mi je rekla da vam to vidi po licu i
po oima. 'Barone di Matarese se vratio', ponovila je bezbroj puta. Korzikanac je
to ime izgovorio talijanski, kao Mata-resa. Zahvaljivala je Gospodinu Bogu to ste
se vratili, to e se u ova brda vratiti srea i veliina.
Taj dogaaj morate izbrisati iz sjeanja, jeste li me shvatili?
Naravno, gospodine, nita nisam ni uo!

Vratimo se rekonstrukciji. Mora biti gotova za est mjeseci. Ne tedite ni na
emu, ali obavite to.
Dat u sve od sebe.
Ako to sve od sebe ne bude dovoljno, onda nema ni mirovine, ni bogate ni
siromane, nikakve, capisce?
Page 5
Shvaam, padrone, odgovorio je Korzikanac i progutao slinu.
A to se tie one starice u krmi...
Da?
Ubijte je.
* * *
Prolo je est mjeseci i dvanaest histerinih dana, i onda je obnovljeno veliko
imanje dinastije Matarese. Rezultati su bili sjajni, onakvi kakve mogu osigurati
samo mnogi milijuni dolara. Glavna, velika kua sa svojom dvoranom za bankete bila
je ba kakvom ju je zamislio njen prvi graditelj poetkom osamnaestog stoljea,
samo to su golemi kandelaber zamijenili lusteri, a u itavu su zgradu bili uvedeni
moderni ureaji, poput vodovoda, zahoda, klimati2acijskih sprava i, dakako,
elektrinih instalacija.
Zemljite je bilo oieno, a promoena je trava oko glavne zgrade posluila kao
podloga za veliko igralite za kriket i golf. Dugi prilaz s ceste za Senetosu bio
je asfaltiran, a nou su ga osvjetljavale svjetiljke utonule u travu, dok su dobro
odjevene sluge pozdravljale sva vozila to bi se primakla mramornim stepenicama
ulaza. Posjetitelji, meutim, pritom nisu znali da su sve sluge zapravo
profesionalni stra-ari, uglavnom bivi komandosi iz raznih zemalja. Svaki je u
ruci imao elektroniki skaner koji je na udaljenosti do tri metra otkrivao oruje,
kamere i kasetofone; u biti su takve predmete mogli prepoznati na skoro metar
udaljenosti.

Zapovijed je bila jasna. Stigne li itko s takvim predmetom, treba ga na silu
zadrati i odvesti ga u sobu za ispitivanje, gdje e mu se postaviti vrlo otra
pitanja. Ako odgovori ne bi zadovoljili, u prostoriji je bilo i opreme, kako rune
tako i elektrine, za izazivanje povoljnije reakcije. Matarese se vratio, u svoj
svojoj upitnoj slavi i moi.
Kad su limuzine poele dolaziti, ve se bio spustio sumrak, i brda su Porto
Vecchija plamtjela zalazeim Suncem. uvari u Armanijevim odijelima salijetali su
posjetitelje uslu-nou, i svakome uljudno pomagali da izae iz vozila, ne-opazice
mu pritom prstima obilazei odjeu. U svemu je dolo sedam golemih automobila,
sedam gostiju; vie ih nee ni doi. est mukaraca i jedna ena, od trideset i
koje do oko pedeset pete, smjesa naroda sa samo jednom zajednikom crtom - svi su
bili silno bogati. Svi su bili uvedeni mramornim stubama u Villu Matarese, gdje je
svakoga njegov uvar uveo u dvoranu za bankete. U sreditu je goleme prostorije bio
dugaak stol, i pred svakom je od sedam stolica bila kartica s imenom. etiri su
bile s desne i tri s lijeve strane, a razmak je meu njima bio najmanje metar i
pol. Na elu je stola bila prazna stolica; pred njom je stajala mala govornica. Po
dvorani su trkarala dva uniformirana konobara i primala narudbe za koktele; kraj
svakog je mjesta bila fina kristalna zdjelica s kavijarom od jesetre, a dvoranu su
suptilno ispunjali prigueni tonovi Bachove fuge.
Razgovor je poeo tiho i isprekidano, jer nikome od gostiju nije bio jasan razlog
tog sastanka. Ipak je meu njima postojao i zajedniki nazivnik: svi su govorili
engleski i francuski, i tako se sluili obama jezicima, to se na koncu ipak svelo
samo na prvi, jer dva Amerikanca potonjim nisu vladala ni dovoljno hitro ni
leerno. avrljanje je bilo neobavezno, svedeno na to tko poznaje koga i nije li u
St. Tro-

pezu, ili na Bahamima, ili Havajima, ili Hong Kongu sjajno vrijeme? Nitko se nije
usudio postaviti ono bitno pitanje: Zato smo se uope nali? Tih est mukaraca i
jedna ena bili su ustraeni ljudi. Za to su imali i razloga. U njihovoj je
prolosti bilo vie svega nego to bi se dalo zakljuiti po njihovoj sadanjosti.
Najednom je glazba stala. Masivni su se lusteri pomraili i s ograde balkona je
bljesnuo snop malog reflektora i stao sve jaim svjetlom osvjetljavati govornicu na
elu stola. Iz nie je iziao onaj vitki ovjek iz Amsterdama, pa polako priao i
svjetlu i govornici. Njegovo ugodno, iako donekle i ravnoduno lice, u tom je
bljesku bilo blijedo, ali mu oi nisu bile tako ravnodune. Bile su ive i
nepomine, pa su redom zastajkivale na licima ljudi kojima se redom klanjao.
Hvala vam svima to ste se odazvali mom pozivu, rekao je glasom koji je bio udna
smjesa leda i potisnute jare. Nadam se da je stil putovanja bio u skladu s onim na
koji ste navikli. Uslijedio je potvrdan mrmor, iako bi se teko mogao nazvati
oduevljenim. Sasvim mi je jasno, nastavio je ovjek iz Amsterdama, da sam vam
omeo ivot, kako drutveni tako i profesionalni, ali nisam imao izbora.
Page 6
Sada ga imate, prekinula ga je hladno ona jedina ena. Bilo joj je tridesetak
godina, a na sebi je imala skupu crnu haljinu s niskom bisera koja je govorila o
bar pedeset tisua dolara, amerikih. Sada smo tu, pa nam recite.
Ispriavam se, gospoo. Sasvim mi je jasno da ste bili ba na putu za Rancho
Mirage u Palm Springsu, na sastanak s partnerom vaeg trenutnog mua, s kojim vodi
iznu-tivaku brokersku tvrtku. Siguran sam da e vam biti oproteno to niste
doli, jer te tvrtke ne bi ni bilo da je vi niste financirali.

Kako, molim!?
Molim vas, gospoo, prosjake ne podnosim.
Sto se pak mene tie, rekao je sredovjeni, proelavi Portugalac, ja sam ovamo
stigao zato to ste mi stavili na znanje da bih, ako se ne pojavim, mogao imati
ozbiljnih tekoa. Vaa mi kodirana aluzija nije promakla.
U mom je brzojavu bilo samo spomenuto ime 'Azori'. Oito je to bilo dovoljno.
Konzorcij na ijem ste elu smrdi po korupciji, i mito to ga dajete Lisabonu isti
je kriminal. Steknete li kontrolu nad Azorima, kontrolirat ete ne samo sve
pretjeranije cijene avionskih karata, nego i turistiku taksu za preko milijun
ljudi godinje. Rekao bih, dobro ste to smislili.
Uslijedila je erupcija glasova s obje strane stola, od kojih su neki aludirali na
razne upitne djelatnosti koje su moda bile kljuni razlog zbog kojeg je njih
sedmero dolo na to skrovito imanje u Porto Vecchiju.
Dosta, rekao je ovjek ih Amsterdama povienim glasom. Svi se varate glede
razloga zbog kojega ste tu. Ja o svakome od vas znam vie nego on o samom sebi. To
je moja batina, moje naslijee - a svi ste vi nasljednici. Svi smo mi potomci
Mataresea, tog vrela iz kojeg izvire sve nae bogatstvo.
Svih se sedam gostiju zapanjilo, i mnogi su se samo pogledali, kao da ih povezuje
neto to se ne smije ni izgovoriti.
Dopustite, to nije ime kojim se obiavamo sluiti, rekao je Englez u krojakoj
raskoi iz Savile Rowa. Za nj nikad nisu ni uli ak ni moja ena ni djeca, dodao
je tiho.
emu to sada potezati? upitao je Francuz. Mataresea ve odavno nema - mrtav je i
zaboravljen, daleka uspomena koju valja pokopati.

.... 99

Jeste li vi mrtvi? upitao je Nizozemac. Jeste li vi ve pokopani? Rekao bih da
niste. Vae vam je bogatstvo omoguilo da se uspnete na sam vrhunac financijskog
uspjeha. Svi vi vodite, pod vlastitim imenom ili in absentia velike korporacije i
konglomerate, to je sama bit matareke ivotne filozofije. I sve sam vas ja
odabrao da ispunite matare-ki usud.
Kakav sad prokleti usud? upitao je jedan od Amerikanaca, s izgovorom koji je
odavao daleki Jug. Vi mu ga doete kao nakakav abrakadabra?
Teko bi se to moglo rei, ali vai kasini du rijeke Mis-sissippi mogli bi
navesti na misao da ste to moda vi.
Moji su kasini, maleni, isti da ne mogu biti ii!
Lijepo ste to rekli...
Kakav usud? uskoio je drugi Amerikanac. Ime Ma-tarese nije se nikad pojavilo ni
u jednom pravnom dokumentu o nekretninama to ih je naslijedila moja obitelj.
Jako bi me zaudilo, gospodine, da se to dogodilo. Vi ste vodei pravnik u velikoj
banci u Bostonu, Massachu-setts. Pravo na Harvardu, magna cum laude... i suradnik
institucije, sklone bestidnom dijeljenju mita i sisanju dravne love, korumpiranju
dravnih i federalnih slubenika, kako izabranih tako i postavljenih. Divim se
vaem daru.
Nita vi od toga ne moete i dokazati.
Nemojte me izazivati, savjetnie - da ne izgubite okladu. Ipak vas nisam sve
pozvao u Porto Vecchio samo zato da pred vama paradiram temeljitou moje istrage,
iako priznajem da je i to dio cjeline. U biti su to bi i zob... Ali dopustite da
se najprije predstavim. Ja sam Jan van der Meer Matareisen, i uvjeren sam da vam
moje prezime neto govori. Ja sam izravan potomak baruna od Ma-taresea; on mi je
zapravo djed. Moda znate, a moda i ne

znate, da je barun svoje veze drao u tajnosti, pa tako i iz njih proizale
potomke. Taj veliki ovjek, meutim, nije ni na koji nain bjeao od svojih
Page 7
odgovornosti. Njegovi su potomci bili poslani u najbolje obitelji diljem Italije,
Francuske, Engleske, Portugala, Amerike i, za to sam ja svjedok, Nizozemske.
Gosti su jo jednom zanijemjeli. Polako, postupno, pogledi su im zalutali oko
stola. Svi su se kratko zagledali jedni u druge, prodorno, kao da se nalaze pred
objavom neke krajnje neobine tajne.
Ma na to to zapravo ciljate? rekao je krupni, grubi Amerikanac iz Louisiane.
Izrecite, napokon, mladiu!
Slaem se, dodao je ovjek iz Londona. Na to to ciljate, stari moj?
Vjerujem da neki od vas ve znaju vie od mene, rekao je Jan van der Meer
Matareisen, i dopustio si traak smijeka.
Onda to i recite, Nizozemce! zatraio je poduzetnik iz Lisabona.
Dobro, i hou. Ba kao i ja, svi ste vi djeca te djece. Svi smo mi potekli iz
istih stegana, kako to bi rekao onaj engleski bard. Svi smo mi redom krvni potomci
baruna od Mataresea.
Iz publike su glasno buknule reenice poput: Ve smo uli za Mataresea, ali ni za
to slino ovom! i Ovo je drsko! Moja se obitelj obogatila vlastitim trudom! i
Dajte me samo pogledajte! Ja sam prirodno plav, u meni ni traga Mediterana!
Prosvjedi su postajali sve glasniji sve dok svi prosvjednici nisu ostali bez daha,
da bi se na kraju glasovi i slegli kad je Jan Matareisen u snopu svjetla podigao
ruke.
Mogu odgovoriti na svaki od vaih napada, odvratio je hladno, ali me najprije
morate uti... Barunovi su apetiti

,24

bili divlji i raznovrsni, ba kao i on sam. Vae su mu bake privoene kao po hiru
kakva arapskog eika; nijedna, meutim, nije bila zavedena, jer su ga sve
prihvatile kao iznimnog ovjeka, kakav je i bio. Ali sam ja, i samo ja, u oima
Crkve bio zakonito dijete. Jer se on mojom bakom i oenio.
A koji smo onda vrag mi? dreknuo je onaj Amerikanac iz New Orleansa. Kopilad
kroz dvije generacije?
Gospodine jeste li ikad bili bez novaca? Za kolovanje ili ulaganja?
Ne... to se zaista ne bi moglo rei.
A vaa je baka bila, i jo je, iznimno lijepa ena, model koji je svojim licem i
tijelom krasio asopise poput Voguea i Vanity Faira, istina?
Moglo bi se rei, iako ona o tome ne voli priati.
Nije ni morala. Ona se brzo udala za djelatnika osiguranja ija se kompanija
proirila toliko da je postao njezinim predsjednikom.
Vi ne samo to aludirate, nego i izriito tvrdite, da smo svi mi roaci!
uskliknuo je odvjetnik iz Bostona. A kakvim to dokazima raspolaete?
Zakopana dva metra ispod zemlje, na najsjevernijem dijelu ovog imanja, nalazi se
mala komora, a u njoj paket u votanom platnu. Trebalo mi je pet mjeseci da ga
naem. U njemu su bila imena barunove djece i njihovih novih domovina. On je, ako
nita drugo, u svemu bio jako precizan... Da, moj bostonski gostu, svi smo mi rod.
Mi smo roaci, pa svidjelo se to nama ili ne. Svi smo mi, kolektivno, nasljednici
Mataresea.
Nevjerojatno, rekao je Englez, a dah mu je zastao.
O, Boe! rekao je Amerikanac s dalekog Juga.
To je smijeno! uskliknula je plavua iz Los Angelesa.

Zapravo upravo komino, rekao je ovjek iz Rima u vatikanskom klerikom ruhu.
Kardinalskom.
Da, suglasio se Matareisen, mislio sam da e vam se svidjeti sublimni humor
svega toga. Vi ste lupe od sveenika, omiljeni kod Njegove Svetosti, ali vas Zbor
kardinala ipak mrzi.
Moramo Crkvu uvesti u dvadeset prvo stoljee. Ne kanim se ispriavati.
Ali ipak izvlaite silan novac iz banaka kojima upravlja Sveta stolica?
Ja samo preporuujem, i ne profitiram osobno.
Prema mojim izvorima, i o tome bi se dalo raspravljati. Pritom, dakako, mislim na
palau na obali jezera Como.
To mi je neakovo.
Neaka iz drugog braka, dok ste vi prvi protupravno ponitili, no idemo dalje.
Zaista mi nije do toga da ikog dovodim u nepriliku. Ipak smo mi, na koncu konca,
Page 8
nekakva obitelj... A ja sam ovdje sve vas skupio zato to ste svi vi ranjivi, kao
to sam to nedvojbeno i ja. Ako ja mogu razotkriti vae razne poslovne pothvate,
mogu to i drugi. Potrebni su samo poticaj, prilika i radoznalost, istina?
Priate prokleto puno, a kaete prokleto nita, rekao je uzrujani Amerikanac s
Juga. I to to, stari moj, imate na dnevnom redu?
'Dnevni red', to mi se svia. To se slae s vaim mjestom u svijetu; doktorat iz
poslovnog upravljanja, ako se ne varam.
Ne varate se. Moete me nazvati i junjakim gedom, i neete se ni upola
prevariti, ali nisam glup. Dalje.
No dobro... Na dnevnom je redu - naem dnevnom redu - uiniti sve da ideja
Mataresea, vizija naeg djeda Guillaumea de Mataresea, napokon urodi plodom.

Svi su pogledi bili prikovani na Nizozemca. Bilo je oito da su, unato svim
njihovim rezervama, te rijei zaintrigirale svih sedam nasljednika - pa makar i na
vrlo oprezan nain.
Budui da ste s tom Vizijom' upoznati mnogo bolje od nas, moda biste mogli biti
malo jasniji? upitala je tiha, pomodno odjevena ena.
Kao to vam je svima dobro poznato, meunarodni je novarski sustav danas
integriran u svjetskim razmjerima. Sve to se zbiva s amerikim dolarom utjee na
njemaku marku, japanski jen, i sve valute svijeta, a one opet utjeu jedna na
drugu.
Sve nam je to jako dobro poznato, odgovorio je Portugalac. Slutim da su mnogi od
nas lijepo profitirali od fluktuiranja mjenjakih kurseva.
Ali ste pritom pretrpjeli i gubitke, istina?
Vrlo male u usporedbi s dobitkom, to bi moj ameriki 'roak' mogao rei i za
profite svojih kasina, usporeene s gubitkom igraa.
To ste dobro shvatili, roae...
ini mi se da smo malo skrenuli, prekinuo ih je Englez. Dnevni red, ako
dozvolite?
Kontrola svjetskog trita, nametanje discipline meunarodnom novarstvu - to je
bila ideja vodilja vizionara poznatog pod imenom barun od Mataresea. Staviti novac
u ruke onima koji znaju to e s njim, a ne u ruke vlada, koje ga znaju samo
rasipati, i dizati narod na narod. Svijet je ve u ratu, neprekidnom gospodarskom
ratu, no tko su pobjednici? Ne zaboravite, tko upravlja gospodarstvom neke zemlje,
taj upravlja i njezinom vladom.
I vi velite?... Portugalac se nagnuo iz stolca.
Da, ja to velim, prekinuo ga je Nichols. Mi to moemo izvesti. Naa se
zajednika imovina penje na vie od

bilijun dolara, rasijanih dovoljno iroko i zemljopisno dovoljno rasprostranjenih
da moemo utjecati na centre moi koje predstavljamo. Taj e se utjecaj proiriti
diljem svijeta brzinom kojom se iz sata u sat s jednog financijskog trita na
drugo prebacuju milijuni dolara. Budemo li djelovali udrueno, stei emo mo da
stvorimo ekonomski kaos, a sve u nau pojedinanu i zajedniku korist.
To je super, uskliknuo je poduzetnik iz New Or-leansa. Ne moemo izgubiti jer
imamo sve karte!
Osim poneku, rekao je Matareseov unuk. Kao to sam ve spomenuo, vas sam izabrao
jer sam kod vas otkrio ranjivost koja radi za mene, mislim da sam spomenuo bi i
zob. Pokuao sam pritom stupiti u vezu i s jo nekima, i pritom sam moda rekao i
vie no to je trebalo. Oni su se estoko usprotivili mom snubljenju, te izjavili
kako e smjesta razobliiti sve poteze to ih povuku Matareseovi nasljednici...
Bilo ih je troje, dva mukarca i jedna ena, jer je barun imao deset unuadi izvan
crkvenih veza. I tako sad s apstraktnog i globalnog prelazimo na privatno. Na te
tri iznimno utjecajne individue koje bi nas mogle unititi. Zbog toga mi moramo
prije unititi njih. I tu biste svi mogli biti od koristi... Gospodo i draga damo,
njih treba eliminirati prije nego to ponemo povlaiti poteze. Ali ih treba ubiti
domiljato, bez traga koji bi vodio do bilo koga od vas. Bio je tu i jo jedan, ne
od nae krvi, starac tako moan da bi nas mogao osakatiti im dignemo glavu. On nam
vie nije prepreka, ali ostali jesu. Na putu nam stoje jo samo oni. Da prijeemo
na stvar? Ili moda koji od vas osjea elju da ode?
Zato mi neto govori, da ako to uinim, nikad neu stii do ceste za Senetosu?
zamiljeno je upitala ena.
Pripisujete, mi, gospo, i ono to nisam ni pomislio.
Page 9

Nastavite, Jan van der Meer Matareisen, vizije su moja struka, rekao je kardinal.
Onda zamislite ovo, klerie, rekao je Matareisen. Pred nama je plan rada, ili
moemo rei, ako vam je tako drae, da je ve poelo odbrojavanje. Pred nama je jo
samo nekoliko mjeseci, do Nove godine. A cilj nam je svjetska, matareka vlast.

2

The Hamptons, New York. 28. kolovoza
East End Long Islanda od Manhattana je udaljen manje od sat vonje, ovisno o vrsti
privatnog zrakoplova. Hamps e zauvijek ostati imaginarnom domenom roman-sijera
F. Scotta Fitzgeralda, ali je vrlo slino izvjesnim dijelovima u kojima slijeu
privatni zrakoplovi. To je podruje bogato i razmaeno, prepuno velebnih kuerina,
uredno manikiranih travnjaka, svjetlucavih modrih bazena, teniskih igralita i
nazupanih redova engleskih vrtova u zapanjujuem procvatu pod ljetnim suncem.
Ekskluzivnost to je tu vladala prije nekoliko desetljea u meuvremenu je pomelo
bogatstvo meritokracije. Zidovi, Talijani, idolizirani Crnci i Hispanci - koji su
prije svi redom bili iskljueni - danas su grandi East Enda, koji miroljubivo, pa
ak i oduevljeno, koegzistiraju s WASP* nasljednicima bogatih djedovina, i nadalje
okiranim njihovom prisutnou.
*WASP (vvhite Anglo-Saxon Protestant - bijeli anglosaksonski protestant) - pravi
Amerikanac, vladajui soj u Americi. (Op. pr.)

Novac je jedinstveno sredstvo za postizanje jednakosti. Poplava je novih
pretendenata smanjila lanarine klubova, a njihovi su velikoduni doprinosi za
popravljanje mnogobrojnih terena primljeni sa zahvalnou, pae i ushitom.
Jay Gatsbv nastavlja ivjeti u vjenosti, s Daisy ili bez nje - kao i Nick, savjest
jednoga doba.
Utakmica pola u Lovakom klubu Green Meadow bila je u punom bijesu. Poniji i jahai
bili su obliveni znojem, kopita su lupala i batovi se opako vitlali pokuavajui
dohvatiti neuhvatljivu bijelu loptu koja je opasno migoljila ispod konja u stampedu
i preko trave to je letjela na sve strane. A onda se, najednom, zauo bolan krik
jednog od jahaa. On je u aru potjere izgubio kacigu. Glava mu se pretvorila u
krvavu masu; inilo se da mu je prsla i lubanja.
Sve je najednom stalo i takmiari su skoili s konja i potrali prema palom jahau.
Meu njima je bio i lijenik, argentinski kirurg koji je razmaknuo ljude pred sobom
i kleknuo kraj onesvijetenog tijela. Pogledao je na lica eljna odgovora.
Mrtav je, rekao je lijenik.
Kako se to moglo dogoditi? upitao je kapetan pokojnikove, Crvene momadi. Drveni
ga je malj mogao onesvijestiti - svi smo to ve iskusili - ali mu, zaboga, ne i
smrskati glavu!
Nije njega udarilo nikakvo drvo, rekao je Argentinac. Rekao bih da je to bilo
neto mnogo tee - eljezo, moda i olovo. Bili su u nii goleme konjunice, i ve
su bila po-

zvana dva uniformirana pozornika kao i kola Hitne medicinske pomoi. Trebat e
izvesti i autopsiju, s posebnim naglaskom na udarac u lubanju, nastavio je doktor.
Molim vas da to unesete u izvjetaj.
Da, gospodine, odgovorio je policajac.
to to misli rei, Luis? upitao je neki drugi jaha.
To je sasvim jasno, odgovorio je policajac i zabiljeio neto u notes. On hoe
rei da to nije bila nesrea. Ispravno, gospodine?
Nije na meni da se o tome izjanjavam. Ja sam lijenik, a ne policajac. Ja samo
iznosim opaanje.
Kako se pokojnik zvao, i ima li u blizini enu ili koga od svojih? prekinuo ga je
drugi policajac, pa bacio pogled na kolegu i kimnuo glavom prema notesu.
Giancarlo Tremonte, odgovorio je plavokosi jaha, a govor mu je odavao pripadnost
staroj lozi.
To sam ime ve uo, rekao je prvi policajac.
Sasvim mogue, nastavio je plavokosi igra. Obitelj Tremonte s jezera Como i iz
Milana vrlo je poznata. Oni imaju dosta imovine u Italiji i Francuskoj ba kao i,
naravno, tu.
Ne, mislio sam na ono Giancarlo, prekinuo ga je policajac s notesom.
Page 10
On je esto u novinama, rekao je kapetan Crvene momadi. Ne ba uvijek u onim
respektabilnijim, iako je njegova osobna reputacija sjajna - mislim, bila je.
Pa zato je onda esto bio u novinama? upitao je drugi policajac.
Vjerojatno zato to je bio uasno bogat, to se pojavljivao na mnogim drutvenim i
dobrotvornim priredbama, kao i zato to je volio ene. Voa je Crvene momadi
znaajno pogledao pozornika. On je bio prava roba za tree-

razredne novinare, no to bi se teko moglo nazvati grijehom. On, napokon, nije sam
birao vlastito porijeklo.
Vjerujem da nije, ali mi se ini da ste mi odgovorili na samo jedno pitanje. ene
nema na vidiku, a ako je i imao cura, te e se pokupiti kao da ih vrazi gone.
Bjeei, naravno, pred treerazrednim novinarima.
Ne morate se sa mnom prepirati.
Do toga mi i nije, gospodine... gospodine?
Albion, Geoffrev Albion. Moj je ljetnikovac u Guli Bayu, na obali. I koliko mi je
poznato, Giancarlo ovdje nema roaka. On je, koliko sam shvatio, u Sjedinjenim
Dravama bio zato da se brine za amerike interese obitelji Tremonte. Kad je
unajmio imanje Wellstone, bilo nam je, dakako, jako drago da ga moemo primiti u
Green Mea-dow. On je - mislim bio - vrlo nadaren igra pola... Moemo li, molim,
ukloniti njegove posmrtne ostatke?
Pokrit emo ga neim, gospodine, ali e morati ostati tu dok ne dou nai efovi i
sudski vjetak. to ga manje budemo micali, utoliko bolje.
elite li time rei da smo ga trebali ostaviti na terenu, pred itavom publikom?
upitao je Albion odsjeno. Ako je tako, onda ete se sa mnom ipak morati
prepirati. Ve je dovoljno degutantno i to to ste konopcem ogradili mjesto na
kojem je pao.
Gospodine, mi samo radimo svoj posao. Prvi je policajac vratio notes u dep.
Osiguravajua su drutva u ovakvim sluajevima vrlo zahtjevna, napose kad nastupi
teka povreda ili smrt. Ona bi tada eljela istraiti ba sve.
Kad smo ve kod toga, ubacio se drugi pozornik, trebat e nam batovi obiju
ekipa, svih koji su sudjelovali u utakmici.

Eno ih, svi su tamo na zidu, rekao je plavi igra, onaj s preciznim, pa makar i
malo nazalnim izgovorom. Na zidu na koji je pokazao bili su deseci dvoronih
obojenih klinova s kojih su visjeli drveni batii poput drvenog kuhinjskog pribora.
Dananji su igrai u crvenoj sekciji, sasvim lijevo, nastavio je. Konjuari ih
ispiru mrkovima, ali su svi na broju.
Ispiru mrkovima?... Prvi je policajac izvadio notes.
Smee i blato, stari moj. Znaju ih stvarno zasvinjiti. Pogledajte, s nekih jo
kapa.
Da, vidim, rekao je drugi pozornik tiho. Ali samo vodom iz mrkova? Nema
nikakvog uranjanja u tekuine za ienje ili slino?
Ne, ali mi se zamisao svia, rekao je drugi jaha, pa prvo zavrtio glavom, a onda
i kimnuo.
Samo as, prekinuo ga je pozornik, pa priao zidu i paljivo se zagledao u
batove. Koliko bi ih trebalo biti tu, u crvenoj sekciji?
Ovisi, odgovorio je Albion pomalo s visine. Imamo osam igraa, po etiri u
momadi, ali i priuvu i rezervne batove. Tu je i pomini uti klin koji razdvaja
sudionike aktualne utakmice od lanova koji taj dan ne igraju. Za to se brinu
konjuari.
Je li to taj uti klin? upitao je pozornik pa pokazao na sjajni, okrugli, prasti
komad drveta.
Nije purpuran?
Ne, nije, gospodine Albion. I niste ga micali sve od poetka popodnevne utakmice?
A zato bismo?
Moda ste trebali pitati zato ga nisu pomakli. Jer nedostaju dva bata.
35

* * *
Teniski turnir slavnih u Monte Carlu privukao je nekoliko desetaka prepoznatljivih
sudionika s radija i televizije. Veinom su to bili Amerikanci i Britanci koji su
igrali s evropskim socijalistima i protiv njih - sa sitnijim predstavnicima
kraljevske krvi te bogatim Grcima, Nijemcima, s nekoliko izblijedjelih francuskih
Page 11
pisaca, kao i nekoliko panjolaca koji su se pozivali na davno zaboravljene
plemike naslove i traili da im se ispred imena stavlja don. Nitko sve to nije
shvaao jako ozbiljno, jer su nona slavlja bila ekstravagantna, a sudionici su
uivali u svojim kratkim trenucima slave - televizijskim, dakako - a budui da je
sve to spon-zorirala vladarska kua Monaka, svi su se sjajno zabavljali -i uivali
u publicitetu - dok su pljutali milodari za sirotinju.
U golemom dvoritu dvorca, okrenutom luci, pod zvijezdama je postavljen enorman
vedski stol. Ton je svemu udarao talentirani orkestar, svirajui u mnotvu raznih
glazbenih stilova, od opere do nostalginoga popa, a meunarodno poznati pjevai
naizmjence su zabavljali drutvo, i pritom je svaki primao ovacije, pri kojima je
otmjena publika pod pljuskom lutajuih reflektorskih snopova, ustajala od elegantno
postavljenih stolova.
Manny, hou da se na ezdeset minuta uje i moj glas, je li ti to jasno?
Naravno, malena, to mi je jasno!
Cyril, zato sam ja uope tu? Ja ne igram tenis1.
Zato to su tu glavonje iz studija! Daj se digni i izreci-tiraj neto tim svojim
milozvunim glasom, i daj se malo okreni lijevo i desno. I daj, stara, pokai malo
taj svoj profil!
Ta mi je kuja jebena ukrala pjesmu!

Kad je nisi, ljubavi, zatitila copvrightom. Daj izvedi 'Dim ti ulazi u oi' ili
to ve zna!
Kad ne znam sve rijei!
Onda samo mrmljaj i guraj im cice pod nos. Tu su ti i oni od ploa! I tako to
dalje ide; a altruizam ide van.
U toj kongregaciji velikih, skoro velikih, nevelikih i nikad velikih, bio je i
jedan tihi ovjek, skroman i imuan, bez imalo ili bar s vrlo malo pretenzija.
Strukom je bio istraiva, strunjak koji se posvetio prouavanju raka, a u Monte
Carlo je stigao kao jedan od sponzora koji su dali osjetniji doprinos. Zatraio je
da ostane anoniman, ali je to bilo nemogue zbog ugleda to ga je uivao u oima
Velikog vijea. Zato je pristao da uime svoje panjolske obitelji goste pozdravi
vrlo kratkim govorom.
Stajao je iza paravana u dvoritu, spreman da izae na podij im ga prozovu.
Jako sam nervozan, rekao je scenskom radniku koji je stajao kraj njega, spreman
da ga potape po ramenu kad doe njegov as. Meni javni govori ba ne idu od
ruke.
Ma skratite, skratite, i svima lijepo zahvalite, od vas se vie i ne oekuje...
Popijte au vode, proistite grlo.
Gracias, odgovorio je Juan Garcia Guaiardo, ovjek s autentinom plemikom
titulom. Popio je ponuenu au, i na putu se do podija sruio. Dok je umro,
scenski se radnik ve bio izgubio.
* *
Alicia Brewster, kraljiinim ukazom proglaena damom, to odgovara mukoj tituli
viteza, izila je iz svog Bentleva pred obiteljskom rezidencijom u londonskoj
Belgraviji. Bila je to ena srednjega rasta i kompaktna, no zbog koraka i energije
na koju je on ukazivao, inila se mnogo veom,

silom koju je opasno podcijeniti. Ula je u kolonadu ulaza edvardijanske kue, da
bi je ondje pozdravilo dvoje njezine djece, pozvane iz svojih internata, a koja su
je sad ekala u velikom, izglaanom predvorju. Bili su to visok, miiav mladi
istih crta lica, i nia, podjednako privlana djevojka pri kraju tinejderskih
godina, neto mlada od njega. Oboje su bili potiteni, zabrinuti, pae i uplaeni.
ao mi je to sam vas morala pozvati kui, rekla je majka i kratko ih zagrlila.
Naprosto sam mislila da e tako biti bolje.
Zar je tako ozbiljno? upitao je brat.
Tako je ozbiljno, Roger.
Rekla bih, zbilja u zadnji as, rekla je djevojka. Zna i sama da ga nikad nisam
voljela.
Ali ja jesam, i to puno, Angela. Alicia Brewster se tuno nasmijeila i zakimala
glavom. A osim toga sam mislila da vam je u kui potreban mukarac...
Teko bi se moglo rei da je i na tom podruju neto znao, prekinuo ju je djeak.
Mislim, on je pred sobom, kako se to veli, imao i prevelik uzor. Va je otac bio
zaista komad ovjeka. Uspjean, slavan, i nedvojbeno dinamian.
Page 12
Za to si, mama, uvelike i ti zasluna, rekla je ki.
Mnogo manje, ljubavi, nego to ti misli. Daniel je bio svoj ovjek. Ja sam o
njemu bila mnogo ovisnija nego on o meni. Ali najtunije je u njegovu odlasku bilo,
uvijek sam tako mislila, to je sve bilo tako prozaino, tako zapravo banalno.
Umrijeti u snu od kapi. Njega bi sama misao natjerala na psovke - i u gimnastiku
dvoranu.
I to bi ti, mama, htjela da uinimo? hitro je upitao Roger, kao da eli
zaustaviti bujicu bolnih uspomena.

To ne znam ni sama. Da mi, valjda, date nekakvu moralnu podrku. Kao veina
slabia, i va ouh ima teku narav...
Bit e mu bolje da je ne pokazuje, upalo joj je u rije jedro mome. Neka samo
digne glas, prebit u mu iju. A Rog bi to i mogao, mama. On ti nije rekao, ali
je postao medukolski prvak Midlanda u hrvanju.
No daj, Angie, kad i nisam imao pravoga takmaca. Nisam to ni mislila u fizikom
smislu, prekinula ju je Alicia. Gerald naprosto nije takav ovjek. Nego je s njim
uvijek samo nekakva vriska. I to e naprosto biti neugodno.
Zato se onda, mama, za to ne pobrine tvoj odvjetnik? Zato to moram znati
zato. Sto to zato? upitala je Angela. Da se neim zabavi i da mu, valjda,
malo podignem sa-mouvaavanje, stavila sam ga u financijski odbor Drutva za
zatitu divljih ivotinja, zapravo sam ga postavila i za predsjednika. I onda su se
poele pojavljivati nepravilnosti, alokacije nepostojeih entiteta, te prie... No,
da skratim, Gerald je Drutvu ukrao preko milijun funti. Isuse Kriste! uskliknuo
je sin.
Ali zato? Otkako ste se uzeli, nikad nije bio praznoga depa! Zato si se uope
za nj udala?
Bio je tako armantan, tako iv - izvana na mnogo naina slian vaem ocu, ali
samo izvana. I, priznajmo to sebi, bio je silno potiten. Mislila sam da ima snage
sve dok nisam shvatila da je sve to samo prazno razmetanje... I gdje
je sada?
Gore u knjinici, mama. I bojim se da je pijan. Da, to sam i pretpostavljala.
Vidi, advokat mi je, na
svoj nain, ipak pomogao. Nadoknadit u taj novac, ali ga
, 39

ne mogu prijaviti policiji, to naprosto ne dolazi u obzir -publicitet bi kodio
Drutvu. Reeno mu je da spakira svoje stvari i spremi se na odlazak nakon naeg
razgovora. To sam zatraila. A sad idem gore.
Idem i ja s tobom.
Ne, milo, nee biti potrebno. Kad sie, strpaj ga u auto. Ako je prepijan za
volan, pozovi Colemana, neka ga vozi kamo hoe. Valjda toj njegovoj novoj curi u
High Hol-bornu. Jako su si dobri.
Alicia se zavojitim stubama uspela brzo i odluno, kao osvetoljubiva Valkira koja
trai odgovor. Prila je vratima knjinice na katu, vratima obeaenog privatnog
studija Daniela Brewstera, i naglo ih otvorila.
Vidi, vidi! uskliknuo je oito supijani Gerald, svaljen u naslonja od crne koe,
s bocom viskija pred sobom na stolu, dok mu se pod ustima valjala napol ispranjena
aa. Stie dama-detektiv, inae bogata kujetina. Oprosti zbog svega, stara moja,
ali shvati, stvarno si ostarjela, i nisi vie tako privlana da obara s nogu.
Ali zato, Gerry, zato? Kad sam ti, kad si traio, uskratila i iling? Zato si
mi to onda uinio?
A jesi li ti ikad ivjela samo kao beskoristan privjesak bogate kujetine koja nije
htjela ak ni uzeti tvoje ime? Ne, naravno da nisi, zato to si ba //' ta bogata
kujetina!
Objasnila sam ti ve zato sam zadrala ime Brewster i ti si se s tim sloio,
rekla je lady Alicia i prila naslonjau. Ne samo zbog djece, nego zato to sam
pod tim imenom i proglaena damom. A osim toga, nikad se prema tebi nisam ponaala
runo, i ti to zna. Geralde, ti si bolestan, ali sam ti jo spremna pomoi, ako tu
pomo samo zatrai. Moda sam za to zaista ja kriva, zato to mi je nekad s tobom
bilo tako lijepo, i jer si me tako tjeio u tuzi, i to ti ne

mogu zaboraviti. Pomogao si mi, Gerry, kad mi je pomo bila najpotrebnija, i zato
u ja sada pomoi tebi, ako mi samo dopusti.
Page 13
Isuse, kako ne podnosim svetice. Sto jo moe uiniti za mene? Robijat u
godinama, i poslije to?
Ne, nee robijati. Ja u nadoknaditi novac, a ti e otii iz Engleske. U Kanadu,
moda, ili Ameriku, gdje e se netko s tobom pozabaviti, ali u ovoj kui vie ne
moe ostati. Prihvati moju ponudu, Geralde, jer je to posljednja koju ti nudim.
Alicia se nadvila nad mua, s molbom u oima, kad je on najednom skoio iz
naslonjaa, zgrabio je za suknju i trzajem joj je digao nad bokove. Iz hlaa je
izvadio pricu za injekcije, dlanom joj pokrio usta, pa zabio iglu u bedro u
hulahupkama. Ruku je brutalno zadrao tako sve dok se Alicia nije sruila. Bila je
mrtva.
Najednom potpuno trijezan, ubojica je priao telefonu na pisaem stolu. Nazvao je
kodni broj u Francuskoj, koji ga je onda prespojio na Istanbul, pa na vicarsku i
napokon - zalutao u raunalima - na Nizozemsku.
Da? javio se ovjek iz Amsterdama.
Gotovo.
Odlino. A sad odglumi oajnog supruga, potitenoga krivca, i kupi se odatle. I ne
zaboravi, ne idi svojim Jaguarom. Na tebe eka savreno normalan londonski, taksi.
Prepoznat e ga po utom rupcu, koji e voza pruiti kroz prozor.
Ali ete me zatititi? To ste mi obeali!
Ostatak e ivota provesti u raskoi. Daleko od ruke svih zakona.
Sam Bog zna da sam to i zasluio, nakon ivota s tom kujom!

40

O tome nema dvojbe. A sad pouri.
Drugi mu lady Alicije izletio je iz knjinice, sav obliven suzama. Poletio je niz
zavojite stube, i pritom skoro izgubio oslonac, oito zaslijepljen suzama, pri emu
nije prestajao kukati: Kako mi je ao, kako mi je ao! Nisam to smio uiniti!
Stigao je do golemog, poliranog predvorja, pa kraj Brewsterove djece projurio do
kunih vrata. Uz tresak ih je otvorio pa izletio van.
Mama mu je sigurno oitala lijepu bukvicu, rekao je Roger Brewster.
Mama ti je rekla da ga ukrca u Jaguar. Vidi je li sposoban voziti.
Daj, zajebi ga, sestrice, ja imam kljueve. Samo da se taj smrad im prije makne.
Uz plonik na Belgraviji na Geralda je ve ekao taksi, a ispod vozaeva se prozora
zibao uti rubac. Uskoio je u stranje sjedalo, zadihan od ljutnje.
Pouri! dreknuo je. Ne smiju me tu vidjeti! Najednom je postao svjestan ovjeka
to je sjedio do njega.
Koji nije progovorio ni rijei. Zaula su se samo dva priguena pucnja.
Vozi u eljezaru juno od Heathrowa, rekao je ovjek u sjeni. U njoj svu no ima
vatre.

3
U strogo uvanoj sobi za strateke operacije Centralne obavjetajne agencije u
Langlevju, Virginia, dva su mukarca sjedila suelice za konferencijskim stolom.
Stariji je od njih bio prvi zamjenik ravnatelja CIA-e, a mlai iskusni operati-vac
Cameron Pryce, veteran novog hladnog mira, koji je u radni dosje, kao gradove u
kojima je djelovao, ve imao upisane Moskvu, Rim i London. Pryce je bio poliglot, i
teno je govorio ruski, francuski, talijanski i, dakako, engleski. Bio je to
tridesetestogodinji proizvod Sveuilita Georgetown, gdje je diplomirao;
Maxwellove kole za inozemnu slubu u Svrakuzi, gdje je magistrirao; te
Princetonskog sveuilita, gdje je kanio doktorirati - ali ga je napustio na drugoj
godini. Doktorat je propao jer ga je Langlev angairao jo prije kraja studija.
Zato? Zato to je Cameron Pryce, u svojem preddoktor-skom radu, neustraivo i
uporno proricao pad Sovjetskog Saveza, i pritom pogrijeio za svega etiri mjeseca.
Takvi su umovi dragocjeni.

/IO

Proitali ste najtajniji dosje? upitao je doravnatelj Frank Shields, inae onii
i predebeli bivi analitiar visokoga ela i s oima koje kao da su stalno
kiljile.
Jesam, Frank, i pritom, na asnu rije, nisam pravio nikakve biljeke, odgovorio
je Pryce, visok i vitak mukarac ije bi se otre crte lica dale najbolje opisati
Page 14
kao marginalno privlane. Potom je nastavio uz blag smijeak: Ali ti je to,
naravno, ve poznato. Jer su me, iza onih groznih reprodukcija na zidovima, motrili
tvoji gnomi. Nisi valjda mislio da o tome piem knjigu?
Drugi ve jesu, Cam.
Snepp, Agee, Borstein i jo nekoliko vitekih dua koji neke nae procedure nisu
ba smatrali jako hvalevrijednima... Ali, Frank, to nije moj teren. Ja sam ve
sklopio ugovor s vragom - kad ste mi otplatili studentski kredit.
Na to smo i raunali.
Ne pretjeruj. S vremenom bih ih uspio isplatiti i sam.
Od plae izvanrednog profesora? Na sveuilitu ne bi bilo perja ni za enu ni za
dijete ni za bijeli plot oko kue.
Kvragu, i za to ste se pobrinuli. Moje su veze bile kratke i letee, a bar koliko
mi je poznato, nemam ni djece.
Daj pusti sad biografska sranja, rekao je doravnatelj. Sto ti veli na dosje?
To su ili nepovezani dogaaji, ili neto mnogo, mnogo vie. Jedno ili drugo, nita
izmeu.
Da ujemo inteligentno nagaanje.
Teko da je mogue. Ubijena su etiri meunarodno poznata velika bogatuna, a s
njima i neto malo sitnih smrtnika. Tragovi ne vode nikamo, a ubojice su nestale iz
vida, odmaglile u nepoznatom smjeru. Meu njima ne vidim nikakvu hibridizaciju,
nikakva zajednika ulaganja ili interese

pa ak ni jasan drutveni dodir - a bilo bi udno kad bi ga bilo. Meu njima
nalazimo Engleskinju s plemikim naslovom, inae filantropisticu, panjolskog
uenjaka iz imune madridske obitelji, talijanskog plejboja iz Milana, te
postarijeg francuskog novara s nekoliko rezidencija i plo-veom palaom koju
obino zove svojim domom. Jedina je zajednika nit jedinstvenost ubojstava,
odsutnost tragova i niti, kao i injenica da su se sva odigrala u razdoblju od
etrdeset osam sati. Dvadeset osmog i dvadeset devetog kolovoza, da budem sasvim
precizan.
Ako meu njima postoji veza, onda bi to moglo biti to?
Pa ba sam to i rekao, no to je ujedno i sve.
Ne, ima toga jo, prekinuo ga je zamjenik ravnatelja.
A to je?
Informacija koju smo izbrisali iz dosjea.
Za Boga dragoga, zato? To je dokument od najvee tajnosti, sad si to rekao.
Ne misli da ponekad i takvi dospiju u krive ruke?
Ne ako se s njima postupa ispravno... Kriste blaeni, ti si ozbiljan, to znai da
je i to ozbiljno.
Krajnje.
Sto znai,, Frank, da ne igra poteno. Traio si od mene da procijenim nepotpune
podatke.
Doao si do pravih odgovora. Nedostatak tragova i vremensko razdoblje.
Do toga bi doao svatko.
Sumnjam da bi to uinio tako brzo, ali mi i ne traimo nekog drugog, Cam. Mi
elimo tebe.
Laskanje, premija i povienje dispozicijskog fonda pribavit e vam moju
nepodijeljenu panju. Da vidim to si mi preutio.

Samo usmeno, nita na papiru.
Znai vrlo, vrlo ozbiljno...
Naalost da... Ali se najprije moramo vratiti na prirodnu smrt jedne starice prije
nekoliko mjeseci, tisue milja daleko od Moskve. Sveenik, koji je s njom bio do
samoga kraja, na koncu je ipak, nakon vie tjedana unutranjih dilema, poslao pismo
ruskim vlastima. U njemu je napisao da je ta ena, supruga eminentnog sovjetskog
nuklearnog fiziara, kojeg je navodno u lovu ubio podivljali medvjed, kazala da su
joj mua ubili nepoznati ljudi koji su nastrijelili ivotinju i potjerali je pred
znanstvenika. I onda nestali.
ekaj as! prekinuo ga je Pryce. Ja sam tada jo bio dijete, ali se sjeam da
sam to negdje proitao ili vidio na televiziji. 'Jurij' i jo nekako. Bilo je to
neto to prikiva djeju matu - slavnog ovjeka raskinula strana zvijer. Da, sad
se sjeam.
Moji se vrnjaci toga sjeaju jako dobro, rekao je Shields. Ba sam poeo raditi
Page 15
za Agenciju, ali je tu u Lan-gleyju bilo opepoznato da Jurjevi eli sprijeiti
irenje nuklearnog oruja. Oplakivali smo njegovu smrt; neki su od nas ak doveli u
pitanje istinitost izvjeaja - neto se ukalo da su Jurjevia zapravo
ustrijelili, da ga uope nije ubio medvjed - ali se iza svega vuklo pitanje, zato
bi Moskva naredila pogubljenje svog najbriljantnijeg fiziara?
A odgovor? upitao je operativac.
Nemamo ga. Nismo to mogli objasniti, pa smo zato prihvatili Tassovu verziju.
A sada?
Druga jednadba. Ta starica, oito zadnjim dahom, za muevu je smrt, za njegovo
umorstvo, okrivila organizaciju zvanu Matarese, te ustvrdila da je ona - to su
njezine rijei - 'zlo nad svim zlima.' Cam, zvui ti poznato?

Nimalo. Samo to opaam isti obrazac neuhvatljivosti, kao i u tim nedavnim
ubojstvima.
Odlino. To sam i elio uti. A sad skaemo na onog francuskog novara, Renea
Pierrea Mouchistinea, kojeg su pokosili na vlastitoj jahti.
Skupa s etiri advokata iz etiri razliite zemlje, upao mu je u rije Pryce.
Nigdje otisaka, to znai da su ubojice nosile kirurke rukavice; nijedne ahure
koja bi na neto upuivala, zato to su tako obine, i bez svjedoka, zato to je
posadi bilo nareeno da se, dok traje konferencija, izgubi s broda.
Bez svjedoka, bez tragova - neuhvatljivo.
Tako je.
Oprosti, ali pogreno.
Jo jedno iznenaenje, Frank?
isti biser, odgovorio je doravnatelj. Bliski prijatelj i, kako se kasnije
utvrdilo, Mouchistineov osobni sluga kroz skoro trideset godina, znao je doi do
naeg veleposlanika u Madridu. Tako je dogovoren sastanak, a taj ovjek, izvjesni
Antoine Lavalle, dao je neto to bismo mogli nazvati povjerljivim iskazom, koji je
zatim trebalo proslijediti glavnoj obavjetajnoj organizaciji u Washingtonu. I on
je, na svu sreu, i usprkos Senatu, stigao do nas.
Tako sam se i nadao, rekao je Cameron.
Nada je u D.C.-u varljiva, odgovorio je Shields. Ali zahvaljujui raunalima za
pretraivanje, imali smo sreu. Ime Matarese pojavilo se ponovno. Prije nego to je
umro od zadobivenih rana, Mouchistine je rekao Lavalleu da se 'Matarese vratio'.
Lavalle veli da je njegov gazda u to bio siguran, zato to su oni doznali za
konferenciju i stoga je morali sprijeiti.
Zato?

dfi ,:.

ini se da se Mouchistine elio otarasiti itavog svog financijskog imperija, i
sve ostaviti svjetskim humanitarcima. Zahvaljujui toj odluci, on se zapravo
odrekao ekonomske moi koja slijedi iz njegovih globalnih konglomerata, koje
zapravo vode njegovi odvjetnici i odbori, ali po njegovim strogim uputama. Prema
Lavalleu, Matarese to nije mogao prihvatiti; morali su ga sprijeiti, i zato su ga
ubili.
Poslije Mouchistineove smrti, tko vodi meunarodne kompanije?
To je toliko zapleteno, da e trebati mjeseci, ako ne i godine, da se to
rasplete.
Ali negdje u tim financijskim spiljama, ako sam te dobro shvatio, mogao bi se
kriti i Matarese?
Mi to ne znamo, ali mislimo da je tako. To je tako amorfno, da naprosto ne znamo.
I to sad hoete od mene?
Mouchistineove su zadnje rijei bile: 'Potrai Beowulfa Agatea'.
Koga?
Beowulfa Agatea. To je lano ime to su ga KGB i istononjemaka Stasi skovale za
Brandona Scofielda, nau najprodorniju krticu u hladnom ratu. Sublimna je ironija
da se on na kraju skompao s ovjekom kojeg je mrzio, i koji je mrzio njega, kad su
obojica na Korzici otkrila Matarese.
Na Korzici? To je suludo!
Pravo je ime tog zloglasnog obavjetajca KGB-a Vasilij Taleniekov, a konspirativno
Zmija. On je organizirao ubojstvo Scofieldove ene, a Scofield je ubio
Taleniekovljeva mlaeg brata. Bili su zakleti neprijatelji sve dok se nisu suoili
Page 16
s neprijateljem veim od obojice.
S Matareseom?

S Matareseom. Na kraju se Taleniekov rtvovao da spasi ivot Beowulfu Agateu, ba
kao i Scofieldovoj enskoj, njegovoj dananjoj supruzi.
Isuse, ovo mi zvui kao grka tragedija.
to je ta pria u mnogo smislova i bila.
I?
Potrai Beowulfa Agatea. Doznaj itavu priu. Od tuda treba krenuti, a nitko je ne
zna bolje od Scofielda.
Jeste li ga ispitali?
Scofield ba nije bio jako raspoloen za suradnju. Rekao je kako je misija ve
odavno gotova, i da se iz starih pria nita ne moe doznati. Svi koji su neto
znaili ve su mrtvi. On se samo elio iz svega toga izvui, i to to je prokleto
prije mogue.
to je prilino udno ponaanje.
On je smatrao da je to opravdano. Shvaa, u jednom smo ga trenutku ve svrstali u
kategoriju 'spaavanje nemogue'.
Odredili ste ga za pogubljenje? upitao je zapanjeni Pryce. Da ga smaknu njegovi
vlastiti?
Smatrali smo ga opasnim za nae ljude posvuda na svijetu. On je znao sve tajne.
Sam je predsjednik morao zapovjediti obustavu 'spaavanja'.
Zato je takva naredba uope i donesena?
Pa sad sam ti rekao; on je bio tempirana bomba na dvije noge. Preao je
neprijatelju; on i Taleniekov radili su zajedno.
Poslije Mataresea! usprotivio se Cameron.
To smo doznali tek kasnije, i skoro prekasno.
Moda bi mi bilo pametno upoznati se s predsjednikom... Dobro, pokuat u ga nai.
Otkud da krenem?

,..,.. A9.

On se povukao na Karibe, na neki otok. Pustili smo pipke, ali do sada nikakve
konkretne informacije. Dat emo ti sve to imamo.
Hvala ti, hrpu. To je prilino iroko podruje s tri hrpe otoka.
Ne zaboravi, ako je iv, sad bi ve trebao imati ezdeset i koju, i vjerojatno je
sasvim drukiji nego na fotografijama.
'Beowulf Agate', glupog li imena.
Ne znam, ne ini mi se nita gorim od 'Zmije' za Tale-niekova. Usput reeno,
prevedeno na takentski, tvoje konspirativno ime znai 'Kameni Pribada'.
Daj, Frank, zavei.
* * *
Hidroavion je sletio u blage vode prirodne luke Char-lotte Amalije u St. Thomasu,
na amerikom Djevijem otoju. Potom se povezao do patrolne postaje Obalne strae
na lijevoj obali, i tu se Cameron Pryce po klimavim stepenicama smandrljao na dok.
Doekao ga je mladi zapovjednik postaje u bijeloj odori.
Dobro doli u Charlotte Ah-ma-lii, rekao je mornariki asnik i protresao mu
ruku. I ako se elite uklopiti, onda to izgovarajte tako.
Na vaoj sam strani, porunice. Od kuda kreem? Kao prvo, imate rezervaciju u
Kui 1869, gore na brdu. Vraki dobar restoran, a vlasnik je svojedobno bio u vaim
operacijama, pa e drati jezik za zubima.
Ono svojedobno ne ispunjava me ba povjerenjem... U nj se moete pouzdati,
gospodine. On je u Vijetnamu bio u vojnoj obavjetajnoj, i Agencija je po njegovu
istresla itavu hrpu zrakoplova. Sto mislite, od ega je kupio hotel?

Taj je ovjek isto zlato. Imate li togod za mene?
Scofield je prije nekoliko godina stavio klju u bravu svoje arterske slube i
odselio se na britansku Tortolu. I tamo je zatvorio, ali je ipak jo zadrao
potanski pretinac.
to znai da se povremeno vraa po potu.
Hi alje nekoga s kljuem. Svakoga mjeseca prima ek za penziju i, pretpostavljam,
sva pitanja koja se odnose na njegove artere.
Znai da jo plovi?
Page 17
Pod novim imenom. 'Tortola Caribbean', to je samo porezna smicalica, ako vas
zanima to ja mislim o tome, a to je pomalo blesavo, jer ve dvadeset pet godina
nije platio ni centa poreza.
Neki se tajni deki nikad ne mijenjaju. I gdje je sada?
Tko bi ga znao!
Nitko ga nije vidio?
Nitko to bar ne priznaje, a raspitali smo se na sve strane. Naravno, vrlo
diskretno.
Netko sigurno die potu...
ujte, gospodine, to smo ispitivanje proveli prije osam dana, a u Tortoli imamo
prijatelja, odgovorio je porunik Obalne strae. Nisu naili ni na kakav trag.
Tortola je otok od otprilike dvadeset etvornih milja i s otprilike deset tisua
stanovnika, uglavnom domorodaca i Britanaca. Glavna je pota u Road Townu, gdje
pota dolazi kad joj doe, a potari su stalno bunovni. Ne mogu ja mijenjati navike
suptropskog okolia.
Nemojte se ljutiti, samo pitam.
Nita se ja ne ljutim, nego se osjeam blesavo. Kad bih vam stvarno mogao pomoi,
to bi u mom dosjeu ostavilo lijep dojam, i onda bih se moda mogao izvui s ovog
pro-

kletog mjesta. Ali naprosto ne mogu. Jer je taj kujin sin Sco-field, u svakom
praktinom smislu, iezao bez traga.
Ne ako ima potanski pretinac, porunice. Trebalo bi samo pripaziti.
Oprostite mi na izrazu, gospodine Pryce, ali meni nije doputeno samo tako
napustiti svoju postaju i sjediti na guzici u Tortoli.
Tako, mladiu, govori pravi asnik i gospodin. Ali zato moete platiti nekome da
uini ba to.
Platiti ime? Budet mi je tako skuen da moram traiti dobrovoljce i kad treba na
obalu izvui uljivi katamaran!
Oprostite, smetnuo sam s uma. Takve odluke donose birokrati u odijelima. Oni
vjerojatno misle da je St. Thomas katoliki teritorij u Tihom oceanu... Ohladite
se, porunice, i meni ti u kravatama struu ivce. Vi pomozite meni, a ja u pomoi
vama.
Kako?
Prebacite me avionom do Tortole, ali anonimno.
To nije nikakav posao.
Jo nisam gotov. Poaljite u luku Road Towna jedan kuter i stavite ga pod moje
zapovjednitvo.
To je kakljiv posao.
To u ja srediti. Lijepo e vam izgledati u dosjeu.
Neka me vrag nosi...
I hoe, ako me odbijete. Idemo, porunice, otvaramo duan. Uspostavljamo trenutne
komunikacije i sva ta sranja.
Vi to ozbiljno?
Ozbiljnost mi je, mladce, ime i prezime. I nemojte to smetnuti s uma, napose ne
sada.
I to to traite?

Nekoga tko zna istinu o jednoj staroj prii s mnogim dimenzijama, i vi vie od
toga i ne trebate znati.
Od toga ba nisam postao mnogo pametniji.
O tome ni ja ne znam puno, porunike. I neu ni znati sve dok ne otkrijem
Scofielda. Pomozite mi.
Razumije se, svakako. Mogu vas prebaciti na Tortolu u naem drugom kuteru, ako vam
je to po volji.
Ne, hvala. Marine su pod prismotrom, imigracijski je postupak prilino temeljit -
zbog tog vrdanja s porezom, koji ste spomenuli. Siguran sam da mi moete nai
kopnenu ili vodenu pistu malo podalje od uobiajenih putova.
Zapravo i mogu. I oni i mi sluimo se njima u borbi protiv krijumara droge.
Posluite se, molim, i sada.
Bio je smiraj, trei dan nadziranja, i Pryce je leao u vi-saljci napetoj izmeu
dvije stamene palme na otonoj plai. Odjeven u tropsko ruho - majicu, kratke hlae
i s laganim tropskim eirom na glavi - jedva da se i razlikovao od desetak drugih
Page 18
mukih turista to su plandovali u pijesku i predveerju. Razlika je bila samo u
sadraju torbe za plau. Dok su druge bile napunjene losionima protiv sunca,
zguvanim asopisima i brzozaboravnim depnja-cima, u njegovoj je, prije svega, bio
mobilni telefon, kalibri-ran za trenutno uspostavljanje veze sa St. Thomasom kao i
kuterom Obalne strae usidrenom u luci Tortole, sposobnim za primanje i slanje
manje ezoterinih poruka preko satelita. Uz to vitalno sredstvo veze, u torbi je
bilo i ukorieno oruje - automatski pitolj .45 Star PD s pet okvira streljiva -
lovaki no s nonicama i pripadajuim pojasom, baterij-ska svjetiljka, noni
dvogled, karta Tortole i oblinjih otoka,

pribor za prvu pomo, boica antiseptika za rane, i dvije uturice - jedna s
izvorskom vodom, druga s kiselo fermentiranim burbonom McKenna. Iskustvo ga je
nauilo da svaki od tih dijelova opreme ima svoje mjesto u nepredvidljivom razvoju
zbivanja.
Ve se bio spremao i zadrijemati u omamljujuoj jari kad je kroz platno njegove
vodonepropusne zrakoplovne torbe prodro tihi zuj telefona. Spustio je ruku, potegao
tanki najlonski zatvara pa izvukao najsuvremeniji ureaj.
Da? upitao je tiho.
Napokon zlatna ila, monl odgovorio je jedan od crnih Tortolaca to ga je
porunik u St. Thomasu regrutirao u nadzornu ekipu; zvao ga je iz roadtownske
pote.
Potanski pretinac?
U njemu nije bilo bogzna to, ali ga je ispraznila do kraja.
Ispraznila?
Bijela dama, mon. Sredovjena, mogue etrdesetak, pedesetak, teko je rei, jer
je crna od sunca skoro ko mi.
Kosa? Visina?
Polusijeda, polusmea. Jako visoka, mogue tri, etiri rairena dlana i tri
stope.
To mu je ena. I kamo je otila?
Upala je u dip, mon, bez tablica. Ide prema Pointu, mislim.
Kakvom sad Pointu?
Ima mnogo imena, samo jedna cesta. Idem za njom na mopedu. Zuriti moram, mon.
Za ime Boje, ne gubi vezu!
Vi zovete one na kuteru. Neka plove na istok do Heavy Rocka, znaju gdje je to.
= 54....!.

Cameron Prvce je prebacio kanal i obratio se kapetanu kutera Obalne strae.
Priite molu da se ukrcam. Je li vam poznato mjesto, rt, zvan Heavy Rock?
Ili 'Ltosa Rock', ili 'Big Stone Point', ili 'Black Rock Angel'?... Naravno, ali
to ovisi gdje ivite na Tortoli. Nou je to omiljeno pristanite contrabandista.
Stariji domoroci vele da ga opsjeda obeha, to je neto slino voodoou.
Idemo ba tamo.
Dok je kuter polako i lijeno obilazio obalu, preko karip-skih su voda padale duge
sjene, stvorene naranastim Suncem to je nestajalo iza obzora.
Evo je, gospodine, rekao je mornariki asnik, potpo-runik jo mladi od
zapovjednika postaje u St. Thomasu. To je 'Big Stone Mother', dodao je i pokazao
na golemu klisuru, koja kao da je iskoila iz mora.
Jo jedno ime, porunice? 'Velika kamena majka'?
Bojim se da smo joj ovo mi nadjenuli. Ne volimo ovdje zalaziti, jer je previe
grebenja.
Onda se drite podalje od obale. Ako izae kakav amac, lako emo ga opaziti.
Cigareta desno sjeverozapadno, zauo se najednom glas preko interfona.
Sranje! uskliknuo je mladi kapetan.
Koji je to vrag? upitao je Pryce. Cigareta?
Camac-cigareta, gospodine. Mi smo brzi, ali se ne moemo mjeriti s njima.
Molim vas, porunice, da me upoznate s brzinom.
O tome i govorim. Brzina. amac cigareta je najomiljeniji meu drogerima. On
pretie sve to plovi po vodi. Zato kad znamo da s njima imamo posla, smjesta
zovemo zrakoplov. Ali sa svom naom opremom, i tu i u zraku, kad

padne mrak ne vrijedimo vie ni piljiva boba. Cigarete su presitne i prebrze.
A ja mislio da je sve prosto kao boza.
Page 19
Ba ste smijeni... gospodine. Ako na cilj nagazi na gas, gubimo ga. Nema
presretanja, nema abordae.
Ja ga, porunice, ne elim presresti, a sasvim sigurno ni na nj se iskrcavati.
Oprostite na izrazu, gospodine, ali za kog smo onda vraga tu?
elio bih samo tono odrediti kamo na cilj ide. Moete mi to uiniti?
Vjerojatno da. U najgorem sluaju do kopnene mase, moda kakvog otoka. Ali ih je
puno, i ako tip zastane kod jednog, i mi ga odredimo radarom, a onda skrene na
drugi, onda smo gotovi.
Ne tip, porunice. Tipa.
enska? O, nikad ne bih ni pomislio.
Naite ga radarom, prihvaam rizik.
Otoi o kojem je rije na kartama je bio oznaen naprosto kao Outer Brass 26.
Nenastanjen; oskudno raslinje; dugotrajno naseljavanje nije razmatrano. Bile su to
jedva etiri etvorne milje vulkanskoga stijenja istjeranog iz oceanskih dubina, s
nekoliko brdaaca koja su doputala razvoj obilja zelenila pod velikodunou
tropskoga sunca i popodnevnih pljuskova, zbog ega se spomenuto zelenilo proirilo
i na nie zemljite. Iako su ga neko smatrali dijelom lanca panjolskih Kariba, u
blioj ga prolosti nitko nije pokuao prisvojiti. Bilo je to siroe u moru
nezakonite djece, i nitko za nj nije ni mario.
Cameron je stajao na sredini broda u odijelu ovjeka-abe koje mu je pribavila
Obalna straa. Pod njim su bile ljestve to su vodile do gumenoga amca s malim i
tihim iz-

vanbrodskim motorom od tri konjske snage koji e ga odvesti do obale. U lijevoj mu
je ruci bila nepromoiva avionska torba sa stvarima to izabranim, to nametnutim
nudom.
Osjeam se vraki glupo, gospodine, to u vas samo tako ostaviti tu, rekao je
vrlo mladi zapovjednik brodia.
Ne osjeajte se, porunice, zbog toga sam i doao. Osim toga, zar ne mogu s vama
stupiti u vezu kad god me je volja?
Naravno. Ba kao to ste zapovjedili, ostat emo u blizini, otprilike pet milja od
kopna, izvan dogleda, ako je svjetlo pravo.
Danju samo stojite suncu na putu. Stari fimovi o kau-bojima i Indijancima u tom su
pogledu bili sasvim u pravu.
Da, gospodine, to se ui i na vojnim kursovima. Dobra vam srea, gospodine Pryce.
I sretan vam lov, pa ma to da lovili.
Trebat e mi pomalo od oboga. Bivi se CIA-in ope-rativac spustio ljestvama do
ljuljukavog polivinilskog amca.
Motor je zakrkljao, nikad stvarno i ne proradivi punom snagom, i Pryce je usmjerio
gumeni amac prema obali. Na mjeseini je izabrao malu draicu; bila je poumljena,
a nad obalom nadvite palme stvarale su krov. Iskoio je iz amca pa ga izmeu
kamenja izvukao na pijesak i vezao za palmino deblo. Izvukao je nepromoivu torbu i
prebacio remen preko desnog ramena; doao je as da se krene u lov, za koji e mu
trebati i srea kojoj se toplo nadao.
Znao je to treba potraiti na poetku: svjetlo. Vatru ili iluminaciju depnom
svjetiljkom; moralo je biti jedno ili drugo. Da dvoje ljudi ivi na pustom otoku
bez jednog ili drugog ne bi bilo skopano samo s neudobnostima, nego

i opasnostima. Krenuo je desno, koraajui oprezno po kamenitoj obali, stalno
virei u gusto lie lijevo od sebe. Nigdje ni traga svjetlu /// ivotu. Klipsao je
tako skoro dvadeset minuta, pozdravljajui se samo s tamom, dok ga nije ugledao.
Ipak to nije bilo ni svjetlo ni ivot, nego su to bili samo sitni metalni odbljesci
Mjeseca; u zemlju su bili za-bijeni mnogi kratki kolii, sa zrcalima na vrhu,
nagnutima prema nebu. Priao im je, trgnuo svjetiljku iz torbe, i ugledao ice, to
su vodile lijevo i desno i spajale kolce. Bilo ih je na desetke, skoro na stotine,
i na stjenovitoj su obali tvorile polukrug. Solarni lanci! Koji su hvatali sunane
zrake od zore do podneva i dalje. Potraio je dalje i tako pronaao debeli
sredinji kabel to je vodio u tropsku praumu. Krenuo je za njim i tada za leima
zauo rijei, izgovorene na engleskom, razgovijetno i otro.
Traite nekoga? upitao je srednje duboki glas. Ako traite, inite to prilino
amaterski.
Gospodin Scofield, pretpostavljam.
Budui da niste u Africi, i da niste Henry Stanlev*, vjerojatno pretpostvljate
Page 20
ispravno. Dignite ruke iznad glave i poite ravno naprijed. Tom stazom vodi na
kabel, stoga si posvijetlite, jer ako ga prekinete, raznijet u vam glavu. Stajalo
me i previe vremena da to sloim.
Doao sam u miru, gospodine Scofield, bez ikakve nakane da odam vae skrovite,
rekao je Pryce, polako koraajui. Treba nam informacija za koju vjerujemo da nam
je samo vi moete dati.
Priekajmo da najprije stignemo do kue, gospodine Cameron Pryce.
*Aluzija na rijei (Mister Livingstone, I presume?) to ih je 1871. u srcu Afrike
izgovorio Henry Stanlev kad je, nakon duge ekspedicije, napokon ugledao ovjeka za
kojim je tragao. (Op.pr.)

Vi znate tko sam ja?
Naravno da znam. Za vas vele da ste najbolji, vjerojatno bolji no to sam ja ikad
bio... Spustite ruke. Palmino vas lie tue po licu.
Hvala.
Nema na emu. A onda je Scofield najednom viknuo: Sve u redu. Upali svjetlo,
Antonia. Bio je dovoljno pametan da nas nae, zato otvori bocu vina.
umsku su istinu najednom osvijetlila dva reflektora i otkrila veliku katnu kolibu
od tropskoga drva i prirodnu lagunu desno.
O, Boe, kako je lijepo! uskliknuo je agent CIA-e.
Trebalo nam je dugo vremena da ovo naemo, i jo due da sagradimo.
Izgradili ste to sami?
Ma vraga. Projektirala je moja dama, a ja sam sa St. Kittsa i drugih otoka
brodicom prebacio ekipe koje su obavile posao. Budui da sam im pola platio
unaprijed, nitko se nije protivio da ga s Tortole dovezem vezanih oiju. Cisto zbog
diskrecije, mladiu.
Mladi ne ba jako mlad, upao mu je u rije Cameron, pun divljenja.
Ovisi o tome kako se uzme, stari moj, odgovorio je Scofield i iziao na svjetlo.
Tanko mu je, usko lice bilo uokvireno kratkom bijelom bradicom i podugakom sijedom
kosom, ali su mu oi iza naoala s elinim okvirom bile sjajne i mladenake. Nama
je tu krasno.
Tako ste sami...
Zapravo i ne. Toni i ja poesto skoknemo do Tortole, sjednemo na meuotonu koja
nas prebaci do 'Rika, i onda avionom do Miamija, pae i New Yorka. Ba kao i vi,
ako

imate mozak u glavi, i ja imam tucet pasoa koji mi otvaraju sva vrata.
Onda ga ja oito nemam, priznao je Pryce. Onda ga se potrudite nabaviti. Moda
jednoga dana otkrijete da vam je on jedina imovina. Nakon to konfiscirate nekoliko
stotina tisua iz dispozicijskog fonda. I pretvorite ih, dakako, u inozemne
investicije.
To ste uinili?
Imate li vi uope predodbe o tome to mi sebi od svoje mirovine moemo priutiti?
Moda stan u Newarku u neuglednijem dijelu grada. S tim se ja ne mislim
zadovoljiti. Jer zasluujem vie.
Matarese? rekao je Cameron tiho. On se vratio.
Ma ne dolazi u obzir, Pryce. Jedan me je moj stari znanac nazvao iz D.C.-a i javio
kako je douo da me traite -da, i ja imam neke telefone kao i vi, / svoje
generatore, i slubu osiguranja, i neete me vie uvui u taj pakao.
Ne elimo vas mi, gospodine, ni u to uvlaiti, nego bismo samo voljeli da nam
kaete istinu, koliko vam je poznata.
Scofield na ovo nije odgovorio. Ali je zato, kad su stigli do nekoliko stepenica
to su vodile do ulaza u kolibu, rekao:
Uite i skinite to sa sebe. Izgledate kao ovjek-Pauk.
Odjea mi je u torbi.
I ja sam je nekad nosio. Jedna presvlaka i garota, lagani sako i neto oruja,
moda neto rublja i lovaki no. A i viski, na nj se ne smije zaboraviti.
Ja nosim burbon.
Onda su deki iz DC-a bili u pravu. Da puno obeavate.

A u kolibi - koja je zapravo bila vie od kolibe, gotovo srednje velika kua -
skoro je sve bilo bijelo, jo i naglaeno s nekoliko stabilnih stolnih svjetiljaka.
Bijeli zidovi, bijeli namjetaj, bijeli nadsvodeni prolazi to su vodili u druge
Page 21
prostorije, sve tako bijelo da odbije sunanu jaru. A kraj bijelog je pletenog
naslonjaa stajala Scofieldova ena. Ba kao to je i javio onaj Tortolac iz
roadtownske pote, bila je visoka, ugodno popunjena ali ne i debela, a na glavi je
imala smjesu sijede i crne kose koja je govorila o njezinoj poodmakloj dobi. Lice
joj je bilo njeno, no ipak jako; u toj je lijepoj glavi mozak radio punom parom.
Moje estitke, gospodine Pryce, rekla je engleskim s laganim stranim izgovorom.
Budno smo vas ekali, iako nisam vjerovala da nas moete nai. Bray, dugujem ti
dolar. Kladim se u jo jedan da ga nikad neu vidjeti. Nije vas, gospoo
Scofield, ni bilo tako teko nai. Potanski pretinac, naravno, upao joj je u
rije negdanji udotvorac najtajnije obavjetajne slube. To je vraki propust,
no ipak neizbjean. Mi i dalje jedrimo, i dalje iznajmljujemo brodicu, jer se tako
moe izbiti koji dolar, a osim toga se i malo druimo s ljudima... Mi, znate, nismo
antisocijalni. Mi, zapravo, ljude uglavnom volimo.
Ova kua i izolacija, gospodine, to ba i ne potvruju. Povrinski gledano moda
i ne, ali to oito zna biti i varljivo, slaete se, mladiu? Mi nismo pustinjaci, i
ovdje smo zbog sasvim praktinih razloga. Vi ste primjer toga. Molim?
Imate li ikakva pojma o tome, gospodine Pryce, upala mu je u rije Antonia
Scofield, koliko je ljudi pokualo vratiti mog mua u njegovu raniju struku? Osim
Washingtona, tu su bili i britanski MI-5 i MI-6, Francuski Deuxieme, talijanski
Servizio Segreto, i jo skoro svi u NATO-voj obavje-

tajnoj zajednici. On ih odbija i odbija, no oni nikako da posustanu.
Smatraju ga briljantnim ovjekom... To sam bio, bio... i to moda! uskliknuo je
Scofield. Ali im vie nemam to ponuditi. Blaenog vam Krista, to je bilo prije
skoro dvadeset pet godina! U meuvremenu se itav svijet promijenio, i vie me ni
najmanje ne zanima. Naravno, uspjeli ste me pronai; da promijenimo uloge, ja bih
vas naao podjednako brzo. Ali ete se zaprepastiti koliko uspjeno male prepreke,
primjerice otok kojega nema na karti i potanski pretinac s glupim imenom, mogu
odbiti radoznalce. elite li znati zato? Naravno.
Zato to ljudi imaju stotinu drugih problema, i ne ele se inkomodirati, i to je
sve. Mnogo je jednostavnije rei efu da me je nemogue nai. Razmislite koliko
novaca treba za avionske karte i iskusne ljude; skuplja dara nego maslo, pa od
svega dignu ruke. Tako je to naprosto jednostavnije.
Ipak ste mi maloas rekli kako su vam javili da vas dolazim potraiti. Mogli ste
postaviti prepreke, ne posluiti se potanskim pretincem. Ali niste. Niste se
zatitili. Jako dobro opaate, mladiu.
Skoro je komino to ste se posluili tim izrazom. Ba sam to ja rekao poruniku u
St. Thomasu.
On je vjerojatno upola mlai od vas, kao i vi od mene. I to onda?
Zapravo nita, ali zato niste? Zatitili svoju-izolaciju? Bila je to zajednika
odluka, odgovorio je Scofield i pogledao enu. Istini za volju vie njezina nego
moja. Htjeli smo vidjeti hoete li imati strpljivosti, ili e se strpljivost
pretvoriti u lijenost, prije nego to povuete potez. Sat se pretvara u dan, dan u
mjesec; svi smo to proli. Poloili

ste s najviim ocjenama; ak ste i spavali na plai. Vraki dobra obuka!
Gospodine, niste mi odgovorili na pitanje.
Ne, nisam, zato to sam znao zato dolazite. Zbog samo
jednog razloga, i vi ste ga izgovorili. Matarese.
Reci mu, Bray, reci mu sve to zna, rekla je Antonia
Scofield. Toliko duguje Taleniekovu, oboje to dugujemo
Vasiliju.
Znam, ljubavi, ali zato da prije neto ne popijemo?
Moe i vino, ali bih radije konjak.
Ako hoe moe, milo moje, dobiti i oboje. Vidite zato je trpim i nakon toliko
godina? enska
koja te zove 'milo moje' i nakon etvrt stoljea, cura je
koju ne smije pustiti od sebe.

4
Moramo se vratiti na prijelom stoljea, ili, tonije, jo prije njega, poeo je
Scofield, ljuljajui se u stolcu na zak-ritoj, svijeama osvijetljenoj verandi
izolirane kolibe na navodno pustom otoku zvanom Outer Brass 26. Datumi su
Page 22
neprecizni, jer su se dokumenti izgubili, ili su ih unitili, ali se moe
procijeniti da se Guillaume, barun od Matare-sea, rodio oko 1830. Obitelj je, po
korzikanskim mjerilima, bila bogata, uglavnom zbog nekretnina, a barunat i zemlju
dobila je od Napoleona, iako je to jo donekle sporno.
Zato? upitao je Pryce u kratkim hlaama i majici, upravo hipnotiziran sjedokosim
i sjedobradim bivim obavjetajcem ije su oi drsko plesale iza naoala s elinim
okvirom. Moraju postojati nekavi vlasniki papiri, dokumenti o nasljeivanju.
Kao to sam ve spomenuo, originalni su dokumenti izgubljeni, a novi pronaeni i
registrirani. Neki su tvrdili da su to krivotvorine, lani dokumenti koje je dao
izraditi vrlo mladi Guillaume, te da Matareseovi nisu nikad ni vidjeli Bonapartea,
ni treeg ni drugog, a kamoli prvog. Pa

ipak, u trenutku kad su se pojavile te sumnje, obitelj je ve bila suvie mona da
bi se smjela dovoditi u pitanje.
Kako to?
Guillaume je bio novarski genij, ni manje ni vie, pa je, kao veina takvih, znao
kada i kako treba malo udariti krivinu, a da ipak ostane na samoj granici zakona.
Prije nego to je navrio tridesetu, ve je bio najbogatiji i najmoniji
zemljovlasnik na Korzici. Njegova je obitelj doslovce vladala otokom, i francuske
su vlasti u tom pogledu bile nemone. Matareseovi su sami propisivali svoje zakone,
crpili dobit iz glavnih luka, danak i mito od vlasnika rastue industrije i
zemljodjelstva, kao i ljetovalita, kojima su bile potrebne njihove luke
instalacije i ceste. Pria se da je Guillaume bio prvi Corso, to je korzikanski
ekvivalent Crne ruke ili Mafije. Prema njima su kasniji kumovi bili tutleki, a
Capone zloesto dijete. Iako je bilo nasilja, i to brutalnog, ipak se ono
primjenjivalo samo u krajnjoj nudi, no zato s velikim uinkom. Barun je vladao
strahom, a ne neobuzdanim kanjavanjem.
Zar ga Pariz nije mogao naprosto zatvorili ili izbaciti? prekinuo ga je Pryce.
Pariz je uinio neto i gore od toga. Upropastio je dva barunova sina - naprosto
ih unitio. Obojica su umrla nasilnom smru, i poslije toga barun vie nikad nije
bio onaj stari. Ba je nedugo poslije toga Guillaume i smislio svoju takozvanu
viziju. Meunarodni kartel o kakvom ni Rothschildovi nikad nisu mogli ni sanjati.
Dok su Rothschildovi bili bankarska obitelj ukorijenjena u itavoj Evropi,
Guillaume je krenuo suprotnim smjerom. On je za svoje satelite pridobio mone ljude
i ene. Bili su to ljudi koji su neko posjedovali silno bogatstvo - naslijeeno
ili skupljeno - i koji su, kao i on, eali za osvetom. Ti su se poetni lanovi
drali dalje

od pozornice, izbjegavali sve oblike javnog propitkivanja, i bilo im je drae
svojim bogatstvima manipulirati iz daljine. Oni su se sluili kulisama, primjerice
advokatima i, kad smo ve kod Bonaparteovih, posezali i za taktikom koju je objavio
Napoleon Prvi. A on je rekao: 'Dajte mi samo dovoljno kolajni, i dobit u svaki
rat.' I tako su ti prvi Matare-seovi dijelili naslove, velike urede i
ekstravagantne plae kao kad Rockefelleri dijele sitni. A sve sa samo jednim
ciljem: eljeli su ostati to anonimniji. Vidite, Guillaume je shvaao da se
njegov plan stvaranja svjetske financijske mree moe ostvariti samo ako kljuni
planeri ostanu sasvim isti, iznad sumnje da se bave kriminalnim poslovima.
Bojim se da se to ne slae s mojim informacijama, rekao je CIA-in terenac.
Iskreno govorei, to je s njima u kontradikciji.
O, zbilja?
Da, gospodine. Dva izvora koja su obnovila nae zanimanje za Matarese - a zbog
ega sam tu - opisala su ga kao zlo. Prvi ga je nazvao zlom nad svim zlima; drugi
njegovim utjelovljenjem. Budui da je te izjave dalo dvoje starih, iskusnih ljudi
koji su se nali pred bliskom smru, njihove bi rijei imale teinu ak i na
sudu... A vi ste opisali neto sasvim drugo.
Vi i jeste i niste u pravu, odgovorio je Scofield. Ja sam vam opisao
Guillaumeovu viziju, onakvu kakvu je on zamislio, a - da ne bude zabune - on nije
bio svetac. to se tie vlasti, on ju je svu elio za sebe, ali se njegov genij
oitovao i u tome to je znao uoiti praktine i filozofske imperative...
Pompozno reeno, prekinuo ga je Pryce.
Ali svejedno vrlo realno, dodao je obavjetajac, i vrlo primjereno. Kad malo
razmislimo, Matarese je bio skoro

Page 23
stoljee ispred svog vremena. On je elio stvoriti ono to danas zovemo Svjetskom
bankom ili Meunarodnim monetarnim fondom, pa ak i Trilateralnom komisijom. A da
bi to ostvario, njegovi su uenici morali biti naizgled skroz-na-skroz legalni,
isti kao sunce.
Onda se s njima zacijelo neto dogodilo, neto se promijenilo - dakako pod
pretpostavkom da su moje informacije tone.
Zaista se neto i dogodilo, i u tom ste smislu zaista u pravu. Matareseovi su se
pretvorili u udovita.
Zato?
Guillaume je umro. Neki vele da je preminuo spavajui sa enom pedeset godina
mlaom od sebe, otprilike u osamdeset petoj. Drugi opet govore drugo. No bez obzira
na sve to, njegovi nasljednici - tako ih je on zvao - nato su se sjatili kao pele
na med. Mainerija je bila postavljena, ogranci Mataresea irili su se kroz itavu
Evropu i Ameriku, a imali su i novac i, to je jo vanije, povjerljive informacije
to su stalno tekle iz tjedna u tjedan, ako ne i iz dana u dan. Bila je to
nevidljiva hobotnica, koja je nijemo na sve motrila i uvjerljivo prijetila da e
razotkriti prljave trikove i neopravdano visoke profite desetaka tvrtki, kako
nacionalnih tako i internacionalnih.
U poetku je to bio svojevrstan aparat za policijski nadzor poslova - nacionalnih
i internacionalnih?
To je dosad najbolji opis to sam ga uo. Na koncu konca, tko zna bolje kriti
zakone od korumpirane policije koja ih provodi? Nasljednici su iskoristili
trenutak. Povjerljive informacije izmeu pojedinih ogranaka nisu vie sluile kao
prijetnja, nego su ih poeli prodavati. Profiti su se digli do neba i Guillaumeovi
su nasljednici zatraili svoj dio u njima. Tako ti Boga, oni su prekrili itave
pokrajine i prera-

sli u podzemni kult - mislim stvarno kult. Ba kao i u sluaju Cosa nostre, i ovdje
su se novi pripadnici raznih statusa morali najprije ceremonijalno zaprisegnuti, a
najvii su ea-loni ak nosili male plave tetovae koje su im odavale in.
Zvui suludo.
Ne samo da zvui, nego je tako i bilo, ali je istodobno bilo i vrlo djelotvorno.
Kad bi novi matareanin proao provjeru, bio bi osiguran za itav ivot -
financijski siguran, zatien od zakona, osloboen uobiajenih stresova normalnog
ivota - bar dok bi sluao svoje nadreene, ne dovodei u pitanje nijednu naredbu.
A dovoenje u pitanje naredbe, znailo je da je nastupio trenutak finito, rekao
je Pryce, izrekavi to kao konstataciju.
To se razumije.
Sto znai da, koliko vidim, mi u biti opisujemo Mafiju ili Corso.
Bojim se, gospodine Pryce, da ste - u biti - opet pogrijeili.
Budui da pijem va konjak i u vaoj kui, to je gostoprimstvo na koje nikad
nisam raunao, zato me ne biste zvali naprosto Cameron, ili Cam, kao to to ljudi
uglavnom ine.
Kao to ste zacijelo shvatili po prianju moje ene, ja sam inae 'Bray\ Moja
mlaa sestra nije mogla izgovoriti Brandon sve do moda etvrte godine ivota, pa
me zato zvala Bray. I tako mi je to ostalo.
Moj mali brat nije mogao rei Cameron. Ispadalo bi uvijek 'Cramroom', ili jo
gore, 'Come around',* pa smo se tako odluili za 'Cam'. Pa je tako i ostalo.
*Cramroom bi bio nekakav neologizam, s vjerojatnim znaenjem ropotarnica.
Come around je (stalno) se vraati, ali i imati mjesenicu. (Op.pr.)

Bray i Cam, rekao je Scofield. Zvui mi kao pravna tvrtka sa sjeditem u
taglju.
Ta mi veza priinja veliko zadovoljstvo - ne, ast. Proitao sam va profesionalni
dosje.
U kojem su uglavnom pretjerali, da bi se moji efovi i analitiari prikazali u to
boljem svjetlu. Druenjem sa mnom neete svojoj karijeri uiniti nikakvu uslugu. I
previe me kolega smatra palim ili propalim sluajem, ili neim jo i gorim. Mnogo
gorim.
Preko toga bih radije preao. U emu sam to opet pogrijeio? U biti?
U tome to Matarese nije nikad traio razbijae; nitko se nikad nije uspeo
ljestvicom na temelju broja izvedenih 'pogodaka'. O, svi bi oni i ubili da im se
naredi, ali oni to izvode bez mesarskih kuka, bez samarica, bez lanaca u rijeci -
Page 24
obino ak i bez leeva. Kad bi matarekom vijeu - a ono je bilo ba to -
zatrebala neobuzdana brutalnost, koju bi trebalo to ire razglasiti, ono bi
naprosto angairalo teroriste od kojih do njih ne vodi nikakav trag. Ali se za
takve poslove nikad nije sluilo vlastitim lanovima. Oni su bili gospoda
direktori.
Bili su gospoda pohlepne svinje, dabogda sisali vepra.
Doista i jo malo. Scofield se tiho zasmijuljio, pijuckajui svoje pie. Oni su
bili elitisti, Cameron, visoko uzneseni nad obine smrtnike. Sve u svemu, bili su
to summa cum laude i magna cum laude s najboljih sveuilita i ovdje i u Evropi,
takozvani najbolji i najbistriji u privredi i dravnoj upravi. Oni su si u glavu
zabili da e s vremenom postati silno uspjeni ljudi; Matarese je bio samo preica.
Ali kad bi se jednom uvalili, uhvatili bi se na udicu, i preica bi se pretvorila u
svijet iz kojeg vie nisu mogli pobjei.

A to je s odgovornou? to je s pitanjem dobra i zla? Misli rei da ta vojska
najboljih i najbistrijih nije imala moralni osjeaj?
Siguran sam da su ga neki i imali, gospodine Pryce... Cameron, rekla je Antonia
Scofield, i kroz bijeli nadsvo-deni prolaz kliznula na verandu. Kao to sam i
sigurna da su, ako su se svoje rezerve usudili izgovoriti, oni i njihove obitelji
pretrpjeli jezive strahote... uglavnom smrtonosne nesree.
To je strano.
Tako to ini i ponovno otkriveni Matarese, dodao je Brandon. Moralnost je
zamijenjena nedostatkom izbora. Shvaa, sve je dolazilo u laganim stupnjevima, i
prije nego to su to i shvatili, vie nisu mogli van. Svi su oni ivjeli abnormalno
ekstravagantnim, pa ipak udno normalnim ivotom, sa enom i djecom i skupim
ukusima. Je li ti, Cam, sad slika malo jasnija?
Zastraujue jasna... Znam poneto - ne mnogo - o tome kako ste se ti i Vasilij
Taleniekov nali i zajedno krenuli u potragu za Matareseom, ali tvoj zavrni
izvjetaj ba nije bio sasvim potpun. Bi li bio ljubazan, pa me malo uputio?
Naravno da bi, rekla je njegova ena. Hoe li, milo moje?
Evo je opet, odvratio je Scofield i toplo pogledao An-toniju. Moj je zavrni
izvjetaj bio sasvim imaginaran, zato to je hladni rat jo bio prilino vru, a
bili su tu i neki cir-kusanti koji su eljeli oslikati Vasilija, naeg sovjetskog
neprijatelja, kao jednog od onih zlih. A ja s tim nisam elio imati nikakva posla.
On je dobrovoljno poao u smrt, Cameron, samo da mi moemo ivjeti, rekla je
Antonia, prila bijelom pletenom

naslonjau i stala do mua. Iako razdiran bolovima, bacio se na nae naprijatelje,
i tako nam omoguio da pobjegnemo. Da se on nije rtvovao, pogodili bi nas oboje i
ubili.
Od krvnih neprijatelja do saveznika, ak prijatelja koji jedan za drugog daju
ivot?
Ja ne bih iao toliko daleko, a o tome razmiljam ve godinama. Nikad nismo
zaboravili to smo jedan drugom uinili, ali mislim da je on zakljuio kako je
njegov zloin ipak vei. On je meni ubio enu, ja njemu brata... To je prolost; i
nita je ne moe popraviti.
O tome su mi priali, rekao je Pryce. Rekli su mi i da su te proglasili sluajem
'spaavanje nemogue'. Pria ti se o tome?
A to se tu ima priati? odgovorio je Scofield tiho.
Naprosto se dogodilo.
'A to se tu ima priati?' ponovio je zapanjeni cija. Za ime Boga, tvoja
vlastita agencija, tvoji vii, naredili su tvoje pogubljenje!
Zvui udno, no ja ih nikad nisam smatrao 'viima'. Moglo bi se rei da sam na
njih gledao uglavnom ba obratno.
Zna to sam mislio rei...
Zaista znam, prekinuo ga je Bray. Netko je sabrao brojeve, ali je na kraju ispao
pogrean zbroj, a budui da sam znao tko je to bio, odluio sam ga ubiti. Ali sam
onda zakljuio da bi me sigurno uhvatili, i da on nije vrijedan toga. Zato sam se
prestao ljutiti i odluio doi na svoje. Poloio sam svoje karte, i pokazalo se da
su one prilino profitabilne.
Vratimo se na Taleniekova, rekao je Cameron. Kako je to s vama dvojicom poelo?

71
Page 25

Pametan si ti, Cam. Kljuevi su uvijek na samom poetku, u prvim vratima koje
treba otkljuati. Bez tih se vrata ne moe do ostalih.
Labirint s vratima?
S toliko da ih ne moe ni izbrojiti. Poetak... Bila je ludnica, no to je tako, i
ja i Taleniekov smo se u njoj zaglavili. Bila su i dva neobina umorstva, dva
atentata. S nae strane je to bio general Anthonv Blackburn, predsjednik Glavnog
stoera oruanih snaga, a sa sovjetske Dimitrij Jur-jevi, njihov vodei nuklearni
fiziar.
Doravnatelj Shields ga je spomenuo, i toga se sjeam. Slavnog Rusa kojeg je
rastrgao podivljali medvjed.
Tako je zvuila popularna verzija, da. Ranjeni medvjed, kojeg je netko nastrijelio
i potjerao ga Jurjeviu pred noge. A na svijetu nita nije divljije od golemog
osakaenog medvjeda, s nozdrvama punim mirisa vlastite krvi. Takav e nanjuiti
druinu lovaca i razderati je na komade, i tako sve dok ga ne ubiju... ekaj as,
Frank Shields? Onaj stari s facom buldoga, kome od bora jo nitko nije vidio oi?
On je jo na ivotu?
On o tebi ima vrlo visoko miljenje...
Moda u retrospektivi, ali ne dok sam bio aktualan. Frank je purist; nikad nije
trpio ljude kao to sam ja. Pa ipak su analitiari skloni tome da se zakrivaju
kontradiktornim alternativama.
Ali ti si spomenuo, prekinuo ga je Pryce, dva atentata?
Tu bih, Camerone, morao napraviti malu digresiju. Jesi li ikad uo za izraz
'banalnost zla'?
Naravno da jesam.
Sto to tebi znai?

Pretpostavljam da se grozni ini ponavljaju tako uestalo da postaju svakodnevni -
banalni.
Odlino. Ba se to dogodilo Taleniekovu i meni. Vidi, promiljena je mudrost tog
doba glede crnih operacija govorila da smo Vasilij i ja vodei igrai u takvoj
vrsti ubijanja. No to je bio vie mit nego stvarnost. A istinu govorei, izuzmemo
li ono to smo uinili jedan drugom, zajedno smo odgovorni za samo etrnaest iroko
razglaenih atentata u razdoblju od preko dvadeset godina, on za osam mrtvih, ja za
est. Teko da bismo bili u ligi Carlosa akala, ali mitovi ive vlastitim ivotom,
i brzo rastu, pa postaju i pre-uvjerljivi. Strana su stvar ti mitovi.
ini mi se da vidim na to cilja, rekao je Pryce. Svaka je strana ruila
navodnog glavnog ubojicu druge strane - tebe i Taleniekova.
Tono tako, ali ni on ni ja s tim atentatima nismo imali ba nikakve veze. Ipak su
ih morali namjestiti tako kao da smo iza sebe ostavili posjetnice.
Ali kako ste se skompali? Sigurno niste digli slualicu pa se nazvali.
To bi bilo komino. 'Halo, centrala KGB-a? Ovdje Beowulf Agate, i ako biste bili
tako ljubazni pa me spojili s illustrissimusom drugom pukovnikom Taleniekovim,
konspirativno ime Zmija, i rekli mu da sam na vezi, sigurno bi pristao na aicu
razgovora. Shvaate, obojicu nas eka eliminacija, a zbog krivih razloga. Glupo,
zar ne?'
'Beowulf Agate' je... prilino domiljato, zamijetio je cija.
Da, oduvijek sam mislio da je to prilino matovito, rekao je Scofield. ak na
neki nain i rusko. Kao to ti je sigurno poznato, oni najee spominju prva dva
imena, a izostavljaju posljednje.

Brandon Alan... Beowulf Agate. Ima pravo. Ali budui da nisi nazvao KGB, kako ste
se onda nali?
S krajnjim oprezom, jer smo obojica mislili da e nas onaj drugi, da se banalno
izrazim, ustrijeliti. U toj je naoj smrtonosnoj partiji aha Vasilij povukao prvi
potez. Kao prvo, on se morao maknuti iz Sovjetskog Saveza zato to je ve bio
oznaen za streljaki vod - zbog razloga suvie zapetljanih da bismo sada u njih
ulazili; i drugo, jedan mu je od neko vrlo monih na samrti rekao za Matarese...
Ne vidim vezu, prekinuo ga je Pryce.
Daj malo razmisli. Ima pet sekundi.
Blagi Boe, rekao je Cameron tiho i skupio oi. Matarese? Oni su ubili obojicu?
Jurjevia i Blackburna.
Idete li dalje, operative Pryce?
Page 26
Ali zato?
Zato to su njihovi pipci sezali u ratne tabove na obje strane, a usijane su
glave na obje strane smatrale da su ta ubojstva sjajna ideja, samo ako se dadu
izvesti bez traga. A ubojstva je izveo Matarese, dopustivi da za to doznaju tek
malobrojni u Washingtonu i Moskvi, i pritom izveo uvjerljivu igru zavaravanja koja
je uputila na Vasilija i mene.
Naprosto tako? Ali opet, zato?
Zato to su to inili ve godinama. Kljukali obje velesile informacijama o
neprijateljevom najnovijem oruju masovnog unitavanja, ime su obje silili da ga
proizvode sve vie, sve dok trka u naoruanju nije poprimila gargantuan-ske
razmjere. A za sve je to vrijeme Matarese zgrtao milijarde, koje su njihovi vojni
klijenti plaali vedra srca.
Sad mi je malo prebrzo... I tako je Taleniekov povukao prvi potez?

On mi je poslao poruku iz Bruxellesa. 'Ili emo se meusobno pobiti, ili emo
razgovarati.' Uspio sam se nekako probiti tamo, i onda smo nakon niza sastanaka, na
kojima smo skoro jedan drugog otpirili, napokon poeli razgovor. Pretpostavili smo
da su naa imena, ili, ako ti je tako drae, nae osobe, obje zemlje dovele na sam
rub propasti, te da je samo zagovor sovjetskog premijera i amerikog predsjednika
obuzdao usijane glave. Oni su se uspjeli meusobno uvjeriti da nijedna od njihovih
drava nije kriva za ta ubojstva, da Taleniekov i ja nismo bili ni blizu poprita.
Ako doputa, prekinuo ga je Cameron, i pri svjetlosti svijea podigao desni
dlan. Kao to rekoh, Jurjevieve se smrti sjeam samo zato to je bik tako
makabralna, ali se ne sjeam i ubojstva generala Blackburna; moda sam jo bio
premlad. ef Glavnog stoera klincu od deset ili jedanaest godina ba i ne znai
jako puno.
Ne bi ga se sjeao ni da si bio dvaput stariji, odgovorio je Scofield. Za nj su
javili da je umro od sranog udara dok je u kunoj knjinici itao Sveto pismo. to
je suptilni otklon od istine. Jer je ubijen u skupom newyorkom kurvi-njaku usred
krajnje otkaenog seksanja.
Zato je on bio meta? Samo zato to je bio glava Glavnog stoera?
Blackburn nije bio samo tafaa, nego briljantan taktiar. Sovjeti su ga u
izvjesnom smislu poznavali bolje od nas; prouili su ga u Koreji i Vijetnamu. Oni
su znali da je njegov glavni cilj stabilnost.
Dobro, to sam shvatio. I tako ste ti i Taleniekov poeli razgovor. Kako vas je to
dovelo do Mataresea?
Starog ravnatelja KGB-a Krupskova - ili tako nekako -netko je nastrijelio, i rana
je bila opasna, pa je pozvao Vasilija. Rekao mu je da je proanalizirao izvjetaje o
ubojstvu

T/l

Jurjevia i Blackburna. I zakljuio da su ti atentati djelo tajne organizacije
zvane Matarese, porijeklom s Korzike. Objasnio je Vasiliju da se ona rairila na
sve strane, da ucjenjuje najvie dravne slubenike, te da stjee silnu mo u
zemljama i slobodnoga svijeta i istonoga bloka.
Je li taj Krupskov suraivao s njima - s tom organizacijom? upitao je Pryce.
On je rekao da smo svi to inili, i da to traje ve godinama. Najprije bi se
poslao signal, pa se dogovorio sastanak negdje na otvorenom, podalje od svakog tko
bi ih mogao promatrati, pa bi se ljudi iz sjene u mraku sastajali s drugim ljudima
iz sjene. Pritom bi se sklapali poslovi oko najcrnje umjetnosti - 'ubij ga ili ubij
je, ja plaam'.
I uvijek bi se izvukli?
Na obje strane, odgovorio je Scofield. Bili su to njihovi pipci, njegovi pipci.
Oni su znali to ekstremisti ele pa su im pribavljali rezultate, koji se nisu
nikako mogli dovesti u vezu s klijentima.
Morali bi postojati dokumenti o isplatama. Kako ih se plaalo?
Bez knjigovodstva, budui da su tajne operacije, zbog razloga nacionalne
sigurnosti, bile izvan nadzora. Sto je eufemizam, a znai da moe kupiti kako zna
i umije, kad do neeg ne moe doi na legalan i moralan nain. Sovjeti su,
dakako, na tom podruju imali manje problema, ali nismo ni mi daleko zaostajali.
Ili, da to velim jasno i glasno, nae drave nisu slubeno bile u ratu, ali smo to
zato bili mi. Bio je to prokleto krvav riet, a mi smo ga kuhali -na obje strane.
Page 27
Da nisi malo cinian?
Naravno da jest, odgovorila je Antonia Scofield, pa izbacila tijelo iz bijelog
pletenog naslonjaa. Ljudi poput

mog mua i Vasilija Taleniekova bili su ubojice putene s lanca, ubojice koje su
morale liavati ivota ljude koji bi, to im je bilo jasno, inae ubili njih! A za
kakvu svrhu? Dok su velesile paradama i marevima glumatale da provode proklamirani
detant, ili kako li ga ve zovu, agenti poput Brandona Scofielda i Vasilija
Taleniekova imali su naredbu da ubijaju i dalje. Gdje je tu logika, Camerone
Pryce?
Na to pitanje ja ne bih znao odgovoriti, gospodo Scofield - Antonia. Bila su druga
vremena.
A kakvo je tvoje vrijeme, Cam? upitao je Beowulf Agate. Kakve su tvoje naredbe?
Koga to trai?
Teroriste, pretpostavljam. A medu najsmrtonosnijima je taj Matarese, zato to je
to, ini mi se, nova vrsta terora.
Upravo tako, mladiu, suglasio se Scofield. Oni u ovom trenutku moda jo i ne
moraju masakrirati ljude niti u zrak dizati zgrade - oni plaaju da se to izvri,
ili ih moda izvode preko programiranih psihopata koji i ne znaju to ine - no oni
sve to mogu i hoe izvriti i sami ako to postane dijelom njihove strategije.
Strategije ega?
Strategije ostvarenja zloudnog meunarodnog kartela, posveenog stjecanju sirove
financijske moi.
A da bi se pribliili tom cilju, moraju eliminirati konkurenciju, posvuda
neutralizirati takmace.
Napokon si shvatio. Poludjeli kapitalizam, izletio s tranica. Jedan monolitni
svjetski gazda koji pritie sve gumbe, fiksiranje cijena dnevnom zapovijeu,
lana konkurencija to je stvaraju partneri koji se i ne natjeu. I to onda biva,
terenski operative Camerone Pryce?
Ne znam na to misli...

3Z,

Hou rei, to onda nastaje? Sva svjetska vodea novarska sredita pod patronaom
samo jedne vlasti. I to sad slijedi?
Dravna vlast, rekao je Cam tiho, a oi su mu se opet skupile. Tko god u rukama
ima glavne izvore novca, taj i politiki svira, a ostali po tome pleu.
Sad si prvi u razredu, mali! uskliknuo je Scofield pa podigao praznu au za
konjak i bojaljivo pogledao enu. Moda moe, ljubavi?
Donijet u bocu, rekla je Antonia i ustala. Ve si nekoliko mjeseci bio dobar
deko.
Ne vlastitom voljom, neka sve vrag nosi! Nego zbog tih uljivih doktora u
Miamiju.
No moe li se to i stvarno dogoditi?! nastavio je agent CIA-e zamiljeno kad je
Antonia otila s verande. Moe li se to i stvarno dogoditi?
Povijest je tako puna presedana, da. ih ni obojica ne bismo znali nabrojiti.
Fuzija na fuziju, pa korporacije koje se meusobno prodiru kupovanjem,
prijateljskim i neprijateljskim. Svjetski monopoli, mladiu. To nas vodi u prolost
sve do egipatskih faraona koji su kresali svoje vlastoljubive prineve, kao i
Rimljana koji su spakirali senat da bi svemoni cezari mogli o svemu odluivati.
Nije to nita novo, nego je samo modernizirano, kompjuterizirano. Gadovi koji ele
sve imati, sve e i dobiti ukoliko ih netko u tome ne sprijei.
A tko e ih sprijeiti?
Ne ja, to je doboga jasno, jer mene vie i nije briga. Moda bi se ljudi -
nezainteresirani ljudi - mogli probuditi i shvatiti da e im na kraju njihovu
slobodu isisati taj zlokobni aparat novarske supremacije. A Matarese ide ba

prema tome. Posljedica e biti policijske drave - posvuda. Oni drukije i ne mogu
opstati.
Ti zaista misli da bi se to moglo dogoditi? Sve ovisi o tome koliku prednost
dobiju i tko im sjedi u upravnom odboru. Iskreno govorei da, to se moe dogoditi.
Ako to malo proanaliziramo, shvatit emo da govorimo
0 poslovodnom terorizmu, meunarodnom jatatvu, koje se
Page 28
sprda sa svim zakonima svijeta usmjerenim protiv monopola
1 trustova. To je kao kad bi se sloili General Motors, Ford,
Chrvsler, BMW, Tovota, Porsche i jo dva-tri proizvoaa,
pa stekli vlast nad svjetskom automobilskom industrijom.
Sto zapravo i nije takva fantastika.
A kad se jednom tako nau, onda se bacaju na politiku vlast, rekao je Pryce.
O, ja slutim da su se mnogi ve duboko ukopali, kao to su to uinili i prije
trideset godina. Jedan je od njih umalo postao predsjednikom Sjedinjenih Drava.
Oni gotovo upravljaju naim State Departmentom i Pentagonom, a u Senatu uivaju
prekomjeran utjecaj. Budui da su se do sada tako oito internacionalizirali,
pretpostavimo da kontroliraju i britanski Foreign Office, francuski Quai d'Orsav,
Rim, Ottawu i Bonn, i nije li to ipak pomalo nezdrava slika? Za ime nebesa, za
nekoliko godina, s politiarima u depu, nakon nekoliko od Mataresea izreiranih
sa-mita, svi emo stupati u taktu njihovih bubnjeva, sretni poput bezumnih koljaka
- sve dok ne shvatimo da e s bubnjanjem ieznuti i nae alternative. Kupovat emo
to nam ele prodati, uzimati to nam ele dati... vjerovat emo u to nam oni kau
da moramo vjerovati... jer inae...
'Poslovodni terorizam', vrakog li izraza.

I letalnog, kao to su i svi drugi, Cam. Jer kad jednom steknu oslonac, monopol
tu, megafuziju tamo, povezane konglomerate tu / tamo, oni vie nee trpjeti nikakvu
oporbu.
Oni je oito ne prihvaaju ni sada, rekao je Pryce. Ispriao je Scofieldu o
etiri ubojstva: francuskog novara, panjolskog lijenika, Engleskinje i
talijanskog igraa pola na Long Islandu.
Znamo da je Francuz povezan s Matareseom, nastavio
je Pryce. Sve je u dosjeu, vjerojatno su to njegove vlastite
rijei. Osim toga su financijske povijesti ostalih pune zbu-
. njujuih rupa glede njihova novca, sudei bar po najnovijim
informacijama Franka Shieldsa.
'kiljavo Oko' bi u tom pogledu mogao biti vrlo toan, dopustio je Beowulf Agate.
On je uvijek, kad bi se pojavile pukotine, bio vrlo pronicav. Uvijek bi traio
nekakvu zakonitost, a kad je ne bi naao, potraio bi neto drugo.
To neto drugo je Matarese. Umorstva su se odigrala u razmaku od etrdeset osam
sati, ubojice su nestale, bez traga i glasa...
to je konzistentno, prekinuo ga je Scofield.
Zato su putovi bogatstva tako zapleteni? nastavio je Cameron. Frank se posluio
rijeju 'amorfan', valjda je time mislio nedefiniran.
Mislim da jest. Umirovljeni se, sjedokosi bivi obavje-tajac jo jednom tiho
nasmijao, vie za sebe. A koliko to milijunaa poznaje koji dobrovoljno otvaraju
svoje fascikle, napose ako njihovi izvori prihoda trpe od nekih upitnih aspekata,
pa ma kako starih?
Ja ba ne poznajem jako mnogo milijunaa, bar ne osobno.

Sad si upoznao mene.
Zar si ti...
Dosta o toj temi, ni rijei vie. Shvaa to sam mislio
rei?
Radije ne bih, ali u svjetlu tvog radnog dosjea, smatrat u da je to dar pred
umirovljenje... No otkud da krenemo? Otkud da krenem?
Kao to si i sam rekao, kreni tragom novca, odgovorio je Scofield. Frank Shields
je dobar, ali je on analitiar. On melje brojeve, radi na papiru, s
kompjuteriziranim ispisima karata i grafikona i dosjea koje su napisali odgovorni i
neodgovorni, no obino neuhvatljivi autori. A ti mora raditi s ljudima, ne
njihovim elektronikim reprodukcijama.
To sam ve radio, odgovorio je Pryce, i vrsto vjerujem u taj nain rada. Nova
tehnologija moe premostiti granice i motriti i sluati, ali ona ne moe
razgovarati s ljudima s kojima se moramo sukobiti. To se niim ne da zamijeniti.
Ali taj trag novca, gdje on poinje?
Ja bih rekao, odgovorio je Beowulf Agate zamiljeno, ako ne moe pronai
ubojice, onda kreni od samih rtava. Od njihovih obitelji, njihovih bankara, moda
ak i bliskih prijatelja i susjeda. Od svakoga tko zna neto o njihovim stavovima,
o neemu to su moda spomenuli o sebi. To je vraki dosadan posao - no to ti je
Page 29
posao - ali tako moda ipak uspije u tom labirintu otkriti jo koja vrata.
Zato bi itko od njih razgovarao sa mnom?
Kvragu, pa to je bar jednostavno. Kompanija ima veze, Frank ima veze. One e ti
biti preporuka - miloga ti Boga, uinili smo za njih i previe. Ti si dobar deko;
ti pokuava otkriti tko je pobio njihove voljene, a udruene obavjetajne
zajednice ostavile su ti slobodan put.
'Slobodan put'? to ti to znai?

Mi sami stvaramo svoj argon. To naprosto znai da ima ovlasti postavljati
pitanja.
Kakve ovlasti?
Ma vrlo vano! Glavno da ima papir.
To ne moe biti tako jednostavno...
Jednostavnost je majino mlijeko penetracije, mladi Ca-merone. Oprosti to te na
to moram podsjeati.
Sad mi je i jasno i nije.
Onda razmisli jo jednom.
Najednom je kroz prolaz uletjela Antonia Scofield.
Bray, uskliknula je, izila sam na verandu da pogasim svjetla, i obzor je put
svjetla, rekla bih eksplozija.
Gasi svijee! zapovjedio je Scofield. A ti, Pryce, poi sa mnom! Poput pjeaka
to puu kroz dunglu, s Beowul-fom Agateom na elu, oba su mukarca potrala kroz
gusto lie u koje je bila obrasla jedva vidljiva staza. Cameron je imao dovoljno
prisebnosti da zgrabi avionsku torbu kad je opazio da Scofield, u asu kad su
odlazili iz kue, dohvaa etvrtasti, u kou spremljeni predmet to je leao na
stolu. Srljajui kroz itav niz zelenih bedema, napokon su stigli na kamenjem
zasutu plau na kojoj su solarni lanci hvatali zrake karipskoga sunca.
Lezi! rekao je stariji od dvojice, pa otvorio konu kutiju i iz nje izvadio
veliki noni dvogled. Pryce je povukao otvara na avionskoj torbi pa uinio isto.
Zajedno su pregledali obzor. Daleko se u vodi neto ljeskalo, popraeno nasu-minim
bljeskovima svjetla. Sto razabire? upitao je Scofield.
Rei u ti za minutu, odgovorio je Cameron pa posegnuo u torbu za
pretkalibriranim telefonom, ali sad osjeam samo jak bol u elucu.
Nekakvu prazninu?

Veliku prazninu, gospodine Scofield.
To sam ve osjetio. I to se nikad ne mijenja.
O, Kriste! izletjelo je Prvceu. Nema niega. Nitko se ne javlja!
Tvoj brod?
Kuter Obalne strae. Naprosto su ga raznijeli. Ti klinci... oni su jo
djeca! Svi izginuli. Mogli bi doi i ovamo...
Oni? Tko?
Ti koji su potopili kuter, odgovorio je Scofield hladno. Na je otok dio vrlo
malog arhipelaga, sastavljenog od est-sedam otoia, no oni se moda usredotoe
ba na ovaj.
Ali tko su oni? Moda narko-pirati koji su se otarasili svojih progonitelja?
Onda bismo bili veliki sretnici, mladiu, i ja to velim s dubokim aljenjem za tim
klincima.
Kako to misli? Hoe rei da to oni progone mene? Ako zaista tako misli, onda si
lud! Siao sam s lijeve strane - brod je plovio na zapad - i priekao da se dobro
naoblai, i tek se tada otisnuo. Nitko me nije mogao vidjeti, osim nekoga tu - a to
si jedino ti.
Ne, Pryce, oni ne progone tebe; oni su te slijedili, ali te ne progone. Ti si
uspio u neemu za to sam iskreno vjerovao da nije mogue izvesti: uvalio si
mi'kartu za pakao. Oni imaju karte, i lokaciju. Ako ne noas, onda prije ili
kasnije.
Zaista mi je ao! Pokuao sam dobro promisliti svaki potez, tako da te zatitim!
Ne krivi sebe. Usprkos svem svojem iskustvu, ipak nisi spreman za takve, kao to
to, uostalom, nije nitko. Ali ako se to dogodi noas, onda je netko na to spreman,
i na lageru za njih ima spremljeno veliko iznenaenje.

Kakvo?
Objasnit u ti kasnije. Sad ostani tu, a ja se vraam za najvie pet minuta.
Page 30
Bivi je tajni obavjetajac ustao na noge.
Tko su to 'oni'? upitao je Pryce.
Moram li to izgovoriti? odgovorio je Scofield. Mata-rese, mladiu.

5

Dok se u njemu tjeskoba mijeala s bijesom, Cameron je pokuavao uspostaviti hladnu
vlast nad sobom, pa su mu, dok je gledao kroz noni dvogled, ruke bile mirne.
Pulsirajui se odsjaj svjetla smanjivao u sporadinoj tami; na koncu se i sasvim
izgubio. Vatru je progutalo more, i nestalo je sve ega je bilo. Pryce je polako
pomicao dvogled za svakom rupom u oblacima koja je proputala mjeseinu - lijevo,
pa desno, pa na mjesto na kojem su nekad bile sad ve potonule vatre, pa zatim
dolje, za sluaj da je brodi otpuzio u tamu.
I evo je! Mala, crna silhueta, osvijetljena sad ve mranim zrakama mjeseine.
inilo se da joj je kurs ravno na Outer Brass 26 - ili nije? I gdje je Scofield?
U tom je trenutku, kao po narudbi, zauo ukanje lia u asu kad se Beowulf
Agate probio kroz palmino lie, a za njim i njegova ena Antonia. Oboje su nosili
neto u emu je Scofield najprije prepoznao teke predmete. Bili su to metar
dugaki, stomilimetarski runi bacai raketa.

.

U velikoj platnenoj torbi to ju je njegova ena napol nosila a napol vukla, oito
je bilo streljivo.
Ima li novosti? upitao je Brav, pa od Antonije uzeo torbu i poloio baca na
stijene to su virile iz pijeska.
Jo jedan brodi, predaleko da bih ga mogao opisati, no ini se da ide ovamo.
S boka mu je nekoliko malih kopnenih masa, koje bi se teko mogle nazvati otocima.
Ako budu skakutali od jednog do drugog, onda bi im prvi morao biti onaj najblii -
dok smo mi vjerojatno trei.
To ba i nije neka utjeha...
Moglo bi biti dovoljno, presjekao ga je Scofield. Volio bih vidjeti kakva im je
na brodu oprema.
Sto to mijenja na stvari?
Mijenja utoliko to u onda znati da li da ga otpilim u pakao ili ne. Teke
antene, satelitski tanjuri, radarske mrea-ste ploe - o, puno to mijenja na
stvari, vjeruj mi kad ti velim.
Ipak e ga, ako obori sidro pred plaom, morati unititi.
Blagi Boe, sad si mi dao jo jednu ideju! usklinuo je stariji mukarac i okrenuo
se eni.
Ako misli to mislim da misli, onda nisi pri sebi, rekla je Antonia Scofield,
koja je uala iza mua, a te rijei kao da je izgovorila kroz suhi led.
Ne ba, odgovorio je Beovvulf Agate, prednost je na naoj strani, sve su
prednosti na naoj strani! ak i sad jasno uoavamo da je to razmjerno malen brod.
Koliko na njemu moe biti posade? etvero, petero, estero ljudi?
Priznajem ti, dragi moj, da vlada logikom, odgovorila je Antonia nevoljko. Ali
u se ipak vratiti kui i donijeti jo oruja. Ustala je i otrala u gusto lie.

Kad je raspizdim, Toni uvijek s 'milo moje' prelazi na 'dragi moj', rekao je
Scofield i iroko se nasmijeio. Sto znai da zna da sam u pravu, ali to ne voli
priznati.
A ja ne volim priznati da nemam pojma o emu to govori! Ni ti ni ona.
Ponekad, Cam, pomiljam da si ti pomalo tup.
Daj, skini se! O emu to govorite?
Govorei kao bivi profesionalac, pitam te ne bi li bilo prekrasno ukrcati se na
taj brodi? I zapravo ga rekvirirati? Zar ne bismo tako doznali kojeta? Moemo ih
navui ovamo i preuzeti kontrolu, okrenuti situaciju u nau korist. Tako da meta
postanu oni.
Hej, o Boe, sad sam shvatio! uskliknuo je Pryce. Morat e doi do komunikacije
brod - obala. Zarobimo one koji se iskrcaju, pokaemo im raketni baca uperen u
njihov brod, i stavimo im jasno do znanja da ga jedan pogrean potez seli u
Page 31
nepostojanje.
To bi, u tri rijei, bilo to.
A to e nam to donijeti gospoda Scofield?
Ako smijem pogaati, tri MAC-desetke. One gaaju dalje i tonije. Osim toga, one
su vrlo specijalne, jer imaju ugraene priguivae; uju se otri ubodi, ali ne i
glasna paljba. Naa teorija glasi: budemo li ikad morali i stvarno zapucati, ipak
moemo pobjei a da pritom ne otkrijemo svoj poloaj.
Ona se u to razumije?
Koliko i nas dvojica. Ona je sa svijetom iz kojeg sam otiao ostala u vezi mnogo
vie od mene. I ne moe zaboraviti kako smo dugo bili bjegunci - pa vjeruje da smo
to jo i danas. Ja vjerujem da bi ona, da smo se ona ili ja -ili Taleniekov - nali
u opasnosti, znala navui ronilaki kombinezon i raznijeti razara.

Silna dama.
Silna dama, tiho se suglasio Beowulf Agate. Bez nje ne*bi preivjeli ni Vasilij
ni ja... Evo je!
Za sebe sam izabrala Uzi, rekla je Antonia bez daha, razmaknuvi zadnje ovjeene
palme, pa bacila oruje na zemlju. Laki je i najbolji na maloj udaljenosti.
Potom je s ramena spustila platnenu torbu. Donijela samo po ezdeset metaka po
MAC-u; oni su u crveno ispruganim plastinim torbicama; moja je plava... I to sad,
milo moje?
O, ve se smekala! uskliknuo je Scofield. Sve je opet kao u Ajacciju ili
Bonifaciju, Toni?
Od toga mi je muka, ti staro kopile.
Ali, kao to vidi, Cam, ipak je dorasla situaciji. Istina, stara moja?
Da sam stara, to mogu prihvatiti. Ali da sam mrtva, malo tee.
A ima li, Pryce, u toj svojoj arobnjakoj torbi i bate-rijsku svjetiljku?
Naravno.
Onda je vadi, upali i malo nasumce zamahni snopom. Nemoj je uperiti ravno u
brodi, nego malo vitlaj okolo. Ne bih elio da promakne naim rtvama.
Nadam se da zna to radi, rekao je Cameron.
Da te parafraziram, stari moj, ja to znam i ne znam. Znam samo da bi to mogla biti
preica, a to stalno traimo, istina?
O tome nema spora, suglasio se Pryce pa upalio jaku svjetiljku i zakruio njome
po mranome nebu, da bi na koncu snopom opisao luk iznad daleke silhuete koja se
naglo poela primicati.
Promijenio je kurs! rekao je Scofield. Plovio je prema Brassu 24, i sad se
okrenuo! estit posao, mlado mome.

I to sad? upitao je Cameron.
Poslat e amac, rekla je Antonia. Ja idem desno od dna uvale, a ti, Cam, poti
lijevo.
I onda? upitao je mlai mukarac.
Vidjet emo to e nam dovukljati, odgovorio je Scofield, dok mu je raketni baca
poivao meu kamenjem. A osim toga u naciljati i na sam brod. Tko god ostane na
njemu, izai e na palubu... Tada emo doznati kakav je omjer snaga.
No to ako oni imaju isto to i ti? upitao je Cameron. Sedamdeset pet
milimetara, ili tako neto. Onda ti mogu raznijeti otok!
Ako to imaju, i ako ja to opazim, i ako vidim da neko tri prema tome, tad itavo
to sranje leti iz vode!
Mali je brod, oito koa, nastavio ploviti prema Outer Brassu 26, a kad se
pribliio na dvije stotine metara, na pramcu su mu razabrali teki automatski top,
dovoljno i dug i moan da raznese kuter Obalne strae. Ali ono nekoliko ljudi na
palubi - troje, da budemo precizni - vie se zanimalo sputanjem motornog
plastinog brodia u more. Na mostu se pojavio kapetan i oito viknuo da obore
sidro, a onda je samo ostao tako, s dvogledom na oima, dok mu je o pojasu bila
krupna pitolj ina u koricama.
To mi je lice odnekud poznato! uskliknuo je Pryce. To je onaj veanin sa
stockholmskog popisa terorista. Jedan od osumnjienih za atentat na Palmea!
Do e Cica na kolica, odgovorio je Scofield. Sad mi se stvarno ide na taj
brod.
Daj pripazi, dragi moj.
Jo pizdi na mene... I hou, slatkice, samo poi na desni bok. Ali, za ime Boje,
Page 32
pogni glavu i iskoristi to

malo dungle. I ne zaboravi, on ima isti noni dvogled kao i mi.
Ve kreem.
A ti, Pryce, samo lijevo. Tako emo te gadove uhvatiti u ukrienu vatru. Ali, ne
zaboravi, ako bude morao pucati, prvi hici idu preko glave. Trebaju nam
zarobljenici, ne leevi.
Shvatio sam, gospodine.
Daj dosta tih sranja s 'gospodinom'. Ja nisam tvoj mentor, nego tvoja nesrea.
Polivinilski se amac dopljukao do obale jedva pedesetak metara od Scofielda i
bacaa. Na desnoj strani potkovi-aste draice u sjeni je otone dungle stajala
Antonia s Uzi-jem u jakim rukama. Na lijevom je boku kleao Pryce kraj velike
vulkanske gromade, s MAC-10 spremnim za paljbu. Prvi je od trojice u gumenom amcu
skoio prema pramcu, s orujem u lijevoj i konopcem u desnoj ruci. Sljedei je bio
onaj u sredini, koji je objema rukama stezao veliku automatsku puku. Kapetan na
krmi ugasio je motor i poao za ostalima; i on je bio naoruan. Njihova je udruena
vatrena mo bila poprilina.
U kratkom bljesku mjeseine izgledali su kao obini ribari. Dvojica su imala
neuredne brade, dokaz nesklonosti rasipanju slatke vode i vrenju britve na moru;
trei je bio uredno izbrijan. Posljednji je bio kapetan gumenoga amca i izgledao
je mlai od ostalih, vjerojatno mu je bilo oko trideset pet godina, dok su njegovi
suputnici - stameni i robusni - naizgled imali skoro pedeset, pa i vie godina.
Osim toga, taj je trei bio odjeven u ruho koje bi se najbolje dalo opisati kao
nehajno-skupo. Bijele traperice pripijene uz tijelo, komotna modra pamuna jakna i
jedriliarska kapa sa iltom, nasuprot tronim kouljama njegovih drugova koje

su se vjerojatno prale tako da bi ih se svakih nekoliko dana uronilo u slanu vodu.
Osim toga, svaki je oko vrata imao baterijsku svjetiljku ovjeenu o remen od sirove
koe.
Ti tamo, Jack, povikao je mlai mukarac, obraajui se uljezu pred pramcem,
navuci amac na alo i pogledaj tamo! Pokazao je u Antonijinu smjeru. A ti,
Harry, pogledaj drugu stranu plae. To je bila Prvceova domena. Tamo je sigurno
netko, taj snop svjetlosti oito nije doao niotkuda! Jezik kojim je govorio voa
tragake druine bio je engleski, ali mu on oito nije bio materinji. Izgovor je
bio srednjoevropski, slovaki ili baltiki.
Pojma nemam, stari, otkliknuo je Harry, govorom koji je bio oito australski -
takozvanim strineom. Ti su Karip-ski otoci sto gradi ludi. Gdje god se okrene,
sami odrazi.
Vidimo koliko vidimo. Idemo!
Ako smo vidjeli to to smo vidjeli, odgovorio je onaj koji se zvao Jack, oito
roeni Londonac, onda oni ba i nisu srameljivi.
Daj gledaj, samo gledaj!
Nisam plaen da mi neki munjeni divljak razjebe glavu.
Plaen si mnogo vie nego to vrijedi, Harry, i zato pouri! I ba je u tom
trenutku skriveni Scofield opazio ono za to se nadao da e opaziti. Zapovjednik je
ekipe za pretraivanje iz depa sakoa izvukao mali voki-toki i progovorio u nj. Na
plai ne vidim nikoga, a iza drvea i grmlja nigdje vidljiva svjetla. Izvidit emo;
ostanite kod radija.
Razmjerno dobro odjeveni voa postrojbe podigao je preko glave remen od sirove koe
i prebacio bateriju u lijevu ruku, upalio je i zakruio snopom, arajui njime
itavim podrujem. Kad je svjetlo preletjelo preko Scofielda, on je pognuo glavu
iza kamenja i skrivenog runog bacaa. Za-

tim opet tama, razbijena tek hirovitom mjeseinom; Beowulf Agate je provirio preko
nazubljenog ruba stijene. Neto ga je uzbunilo.
Voa je opazio neto, i Brav je tono znao to: bili su to redovi ploica za
upijanje sunane energije, a koji su napajali elektrinu mreu Outer Brassa 26. I
polako zapuzao prema njima.
Na kraju desne strane plae, onaj nehajni suradnik, koji se zvao Jack, oprezno je
koraao kroz pijesak, a snop se njegove svjetiljke zibao na sve strane. Doao je na
jedva pola metra od Antonije, i u tom je trenutku ona je stupila iz lia, zabila
mu kratku cijev Uzija u rebra i proaptala:
Samo pisni i spavat e s ribama, mislim da se to tako kae. Baci oruje!
Page 33
Na drugoj strani, na lijevom krilu, Pryce je ekao iza gromade dok mu se Australac
primicao skupa s baterijskom svjetiljkom. Kad mu se pribliio, pa se ak i ramenom
oeao o veliki kamen, Cameron je obiao golemu gromadu, pa istupio iza nje, ni
metar iza uljeza.
Samo digni glas, stari moj, pa si u klokanskom paklu, rekao je tiho ali otro.
Sto, kvra...
Rekao sam ti jedanput! prekinuo ga je Pryce tiho, ali bijesno. I ne mislim
ponavljati. Nego u te pretvoriti u krvavi les na plai.
Sto se mene tie, nita ne brini, stari! Nisam se ja ukrcao zbog takvih sranja.
A zbog ega si se onda ukrcao... stari?
Zbog perja - love. Ti mi guzani plaaju na tjedan koliko bih inae dobio za dva
mjeseca!
Zato si tako daleko od kue?

Radio sam za njih na zapadnom teritoriju, podalje od Pertha je to bilo, obraivao
sam Indijski ocean. Znam svoj posao, a za potenje me ne boli glava, zna to
mislim. I tako emo svi u pakao.
Zna li ti uope za koga radi?
Ni najblaeg pojma. Nikad pitao, i nije me briga. Kon-trabanda, koliko sam
shvatio; droge, slutim. Susreti s tankerima i teretnjacima na putu za Durban i Port
Elizabeth.
Vidim da si naprosto divan ovjek.
To misle i moji klinci. Ja kui donosim slaninu, kako velite vi Jenkiji.
Daj digni glavu, Australko, tako e te manje boljeti.
Molim?...
Cameron je ispustio MAC-10, priao zarobljeniku, digao ruke nad njegovu glavu, pa
australsku protuhu tresnuo objema ilavim, tvrdim, iskusnim rukama s obje strane
vrata. Vratne su se arterije otetile, ali ne i prekinule; ostat e bez svijesti
bar dva sata.
I onda najednom, iz mraka plae male draice, doprle su rijei izviknute
akcentiranim engleskim.
Jack, Harry, naao sam ih! Ne mogu se ni izbrojiti. Deseci i deseci ploica to
vode do sredinjeg kabela! Tu su, naao sam ih; to je njihova struja!
A ja sam naao tebe, rekao je Scofield, pa se uspravio iza crnog kamenja plae. U
rukama mu je bila automatska puka s priguivaem. I savjetujem ti da se otarasi
tog ka-lanjikova, prije nego to postanem nervozan i upucam ti metak u elo. Ne
svia mi se to oruje: ono ubija ljude.
O, Boe, pa to si ti! Sto si rekao?
Beowulf Agate, tvoje konspirativno ime.
Kako to zna pri tako slabom svjetlu?

uo sam ti glas na vrpci.
Zato me toliko elite nai? Iako to ba i nije bilo tako teko.
Sve donedavno i nismo imali razloga. Beowulf Agate je bio zaboravljeni ostatak,
ovjek koji je nestao.
A sad sam se opet pojavio?
Razlozi su ti poznati koliko i meni. Ona starica u elja-binsku, Rene Mouchistine
na onoj jahti.
uo sam za njih.
Zato bi inae Agencijin novi Beowulf Agate, slavljeni Cameron Pryce, poao u
potragu za tobom?
Nemam pojma. Ti mi reci.
On je strunjak, a ti zna imena koja seu godinama u prolost.
Ako sam ih i znao, ve sam ih i zaboravio. Taj me svijet vie ne zanima. A,
nuzgredice, kako je mogue da ti zna za Prvcea? Bila je to potraga etiri-nula,
najstroe povjerljiva.
I nae su metode najstroe povjerljive, ali vrlo temeljite. Mnogo temeljitije od
Kompanijinih.
Ono 'nae' se, naravno, odnosi na Matarese?
Pretpostavljalo se da ti je Pryce to ve rekao.
On to zapravo, ako te ve zanima, i nije morao uiniti.
Zaista?
Sto znai da moj izvor i tvoj izvor izviru iz istog izvora. I zar to nije
Page 34
zanimljivo?
Ali isto tako i sasvim nevano, gospodine Scofield. Ta imena to ste ih
zaboravili, i kompanije koje oni predstavljaju - zacijelo shvaate da je to sada
nevano. Veina je tih ljudi, ako ne i svi, ve mrtva, a njihove su korporacije ve
progutane od drugih. Nevano.
Ah, pa ipak mi se poneki od njih, vrsto vjerujem, poinju vraati, iako su sve te
godine bili duboko zakopani.

Da vidimo mogu li se sjetiti... Bio je neki Voroin u sovjetskom gradu Lenjingradu,
koji, naravno, rodi essenskog Ve-rachtena? Obojica su bili vlasnitvo svojih vlada,
ali su imali obaveza i prema nekom - neem - drugom. U amerikom gradu Bostonu, u
Massachusettsu, istina?
To bi bilo dosta, gospodine Scofield.
Nemojte mi kvariti veselje. Pamenje mi se aktiviralo -kako nije ve godinama. A
tu je i engleska tvrtka Waverly Industries; i ona je bila neopozivo vezana za
Boston. I Scozzi-Paravacini, ili je bio Paravacini-Scozzi? U Milanu, ako se ne
varam? I ona je, meutim, dobivala naredbe iz Bostona...
Sve ste ve rekli...
Za ime nebesa, ne dok ne razmotrimo i preuranjene, tragine smrti voa poput
briljantnog Guillauma Scozzija, zavodljive Odile Verachten i tvrdoglavog Davida
Waverlyja. Uvijek mi se inilo da su oni neim ozlovoljili - smijem li ga i
imenovati - Maloga Pastira?
Pljeva, Scofield. Ponavljam, nevano! I to je tek pseudonim nekoga odavno ve
mrtvog i zaboravljenog.
'Pseudonim'? To bi bilo neto kao nadimak?
Niste neobrazovani.
Mali Pastir... U nekim dijelovima tog vaeg tajnog svijeta, svijeta vjene noi,
on je legenda koja traje ve desetljeima. Legenda ije su rijei zapisali ljudi
koje je on na koncu unitio. Kad bi se pronali i skupili, ti bi spisi promijenili
povijest meunarodnog novarstva, ha?... Ili bi moda bili nacrt za budunost.
Velim vam zadnji put! Izlanuo je voa tragalake ekipe i zagrcnuo se rijeima.
Nevano lupetanje!
A zato ste onda tu? upitao je Bray. Zato ste me tako silno eljeli nai?

Izvravali smo naredbu.
O, kako volim tu frazu! Ona sasvim sigurno dobro pokriva mnoga pokajanja, ha?
Istina?
Vi svoje tvrdnje zakljuujete i s previe pitanja.
Samo tako i moemo neto nauiti, istina?
Da budem iskren, gospodine Scofield...
Hoete rei da do sada niste bili? prekinuo ga je Beo-wulf Agate.
Molim vas, prekinite!
Zao mi je, nastavljamo.
Danas ivimo u doba koje je drukije od onog u kojem ste vi izili iz Agencije,
gospodine...
Hoete rei da sam ja pretpotopan, da sam izgubio vezu sa stvarnou? opet mu je
u rije upao Bray.
Samo u smislu tehnoloke relativnosti, odgovorio je vidno iziritirani
Srednjoevropljanin. Banke podataka usavrile su se da ne bi vjerovao; svakoga sata
instrumenti elektroniki preskaniraju i pohrane tisue dokumenata, dubina je
istraivanja postala nevjerojatna.
Sto znai, ako se zainteresiranoj stranci spomene samo jedno od tih imena, to
danas moe dovesti do novih - novih imena, novih kompanija, to mislite rei? Svega
mi, moda se bude zaista morala iznova pisati itava povijest bostonskih
korporacija.
Ono to ja mislim rei, gospodine Scofield, protisnuo je uljez kroz stisnute
zube, kao da se obraa senilnom ma-loumniku, jest da smo vam spremni platiti
nekoliko milijuna dolara da jo jednom nestanete. Juna Amerika, ili
ju-nopacifiki otoci, gdje god zaelite. Velika kua, i ran, najbolje to se moe
dobiti za novac, samo za vas i vau enu.
Mi se, znate, zapravo nikad i nismo oenili, nego je to vie kao na sasvim
privatni sporazum...

Page 35
Ma ba me briga. Ja vam samo nudim sjajnu alternativu onome to imate.
Zato onda naprosto ne doete i raznesete nas svojim tekim mitraljezom? Mogli ste
me naprosto istjerati dimom i ubiti - i tako rijeiti svoj problem.
Podsjeam vas da nas je ovamo doveo trag obavjetajca Prvcea. To bi dovelo do
neprihvatljivih komplikacija. I, usput reeno, gdje je on?
Gospoa Scofield mu pokazuje nau lagunu; na mjeseini je zaista prekrasna... Sto
znai da ne odbacujete rjeenje, nego samo njegove posljedice.
Ba kao to biste u mlaim godinama uinili i sami. Beowulf Agate je bio
najpragmatiniji od svih agenata za najtajnije, najcrnje operacije. On je ubijao
kad god je mislio da mora.
To ba i nije bilo sasvim tako. On je ubijao kad je to bilo nuno - i tu je ta
razlika. Vjera, ili indicije, s tim nemaju ba nikakve veze.
Dosta. Kakav je va odgovor? Proivjeti svoje dane u raskonoj udobnosti ili
ostati na toj bijednoj podrtini od otoka? Pa na njoj i umrijeti.
Blagi Boe, kakva odluka! rekao je Scofield i prislonio automatsku puku MAC-10
na kamen, pa lijevom rukom zasjenio oi, ne skidajui ih, meutim, s uljeza. To bi
bilo sjajno za moju enu - za moju, zapravo, nevjenanu suprugu, i savreno legalno
- ali bih stalno razmiljao... Beo-wulf Agate je kroz lagano razmaknute prste
promatrao suptilno micanje uljeza. A njegova se desnica spustila, prima-knula
preirokoj jakni... Najednom je otkopao skut i posegnuo za pitoljem pod pojasom.
Prije no to je uspio opaliti, Bray je podigao oruje i ispalio samo jedan metak.

Matareanin se sruio u pijesak, a iz grudi mu je iknula krv.
Sto je to bilo? javio se glas iz mrtvaeva radija. Neto sam uo! Sto je to
bilo?
Scofield je dotrao do lesa, pa ga odvukao u grmlje i tako sklonio od pogleda, i
onda mu iz depa sakoa izvukao mali primopredajnik. Smjesta ga je iskljuio. A onda
je, skriven u sjenama, zazvao priguenim glasom:
Sudei po tiini, moji skriveni golubovi, pretpostavljam da ste obavili svoju
zadau. I sad vas molim da se jako oprezno vratite svom Djedu Boinjaku.
Moj je zaspao, rekao je Pryce izronivi iz palmina grmlja. I spavat e jo
nekoliko sati.
Evo jo jednog, na etiri noge, dodala je Antonia, pa sa svojim zarobljenikom
ispuzala iz lia. Gdje je trei?
Bio je krajnje nepristojan; pokuao me je ubiti. Sada u dungli okajava grijehe.
I to emo sad, muu moj?
Uiniti neto najjednostavnije na svijetu, stara moja, odgovorio je Scofield pa
pogledao kroz noni dvogled. Aktivirat emo crijeva kapetana te takozvane
koarice... Cam, ima li sluajno u toj svojoj arobnjakoj torbi i konop?
Ne, nemam.
Ne ba jako pametno. Onda skini majicu, isparaj je u trake i sputaj Tonina
zarobljenika, ruke i noge. to ti ostane, uguraj toj svinji u usta, a ako ti nije
teko, dobro bi dolo i malo fizike anestezije.
Bit e mi zadovoljstvo. Pryce se prihvatio posla i obavio zadau za manje od
devedeset sekundi.
A ja, Bray?
ekaj as, ljubavi, odgovorio je Scofield, i dalje zurei kroz dvogled. Evo ga.
Ide dolje, vjerojatno do radija. Ne

promatra obalu, i oito je da na brodu, osim njega, nema nikoga!
I?
I onda potri kui i donesi nekoliko signalnih raketa, etiri-pet e biti
dovoljno. Zatim poteci istonom stazom, recimo stotinjak metara, pa ispali jednu u
zrak.
Za ime Boga, a zato? Samo e shvatiti da smo tu!
On to ve zna, najmilija. A sad ga moramo zbuniti.
Kako?
Tako to e potom opet odjuriti kui, i zatim zapadnom stazom, kraj lagune, i
tamo ispaliti jo jednu raketu. Prvu zapali za, recimo, osam minuta, a drugu za
otprilike jedanaest. Zar se ne sjea?
Poinjem shvaati to ti je na umu... Livorno, Italija, da budem precizna.
Zar tamo nije upalilo?
Jest, upalilo je, milo moje. Ve sam krenula, rekla je i nestala u grmlju.
Page 36
Budui da nikad nisam bio u Livornu - zapravo sam bio, ali ne kad i vas dvoje,
pomalo je ljutito rekao Came-ron, hoe li biti tako dobar pa mi objasniti to ste
ondje radili? I, usput, to bih ja trebao raditi?
Zna li plivati?
Da. Imam diplomu za ronjenje do dubine od devedeset metara, i sve diplome za
ovjeka-abu.
to je sve vrlo pohvalno, ali mi ovdje nemamo boce sa zrakom niti vremena da se
trpamo u kostim Covjeka-Pauka. Mislio sam rei, zna li naprosto plivati?
Naravno da znam.
Kako daleko sa zadrkom zraka? Bez peraja?
Najmanje dvadeset metara.

QQ

To bi moralo biti dovoljno. Doplivaj do koarice, pod-roni je, izai s druge
strane, uspni se na palubu, i sredi tog uskoro vrlo zbunjenog kujina sina. Ima li
no?
Treba li pitati?
Put pod noge dok je na kapetan jo pod palubom.
Pryce je posegnuo u avionsku torbu, pa izvukao lovaki no s pojasom, vezao ga oko
struka, i potrao prema valovima to su lizali plau. Uronio je u more i snanim se
zamasima poeo otiskivati prema dvije stotine metara dalekoj koarici, dok su mu
otvorene oi bile prikovane za njezinu palubu. Uto je kapetan izronio iz donje
kabine, pa je Came-ron zaao pod vodu. Pet, deset, petnaest metara, pa zatim opet
na povrinu da udahne zrak, pa onda opet dolje i dalje, sve dok nije stigao do
brodskoga trupa. Potom se bacio poda nj i izronio s desne strane broda.
Podigao je ruku iz vode i pogledao na nepromoivi sat. Radioaktivni mu je brojanik
rekao da mu je do koarice trebalo est minuta; prva bi se raketa morala pojaviti
za manje od dvije. Polako je krenuo prema pramcu. Kad ona prva raketa osvijetli
nebo na istoku, kapetan e vjerojatno pohitati prema krmi, okrenutoj na istok.
Vjerojatno je to njegova najbolja, a moda i jedina prilika da se neopaen iskrade
na palubu. Cameron je shvaao da mu je no jedino oruje i da se njegova otrica ne
moe mjeriti s kapetanovim mecima.
Eno je! Na nonome nebu lijevo od koarice eksplodiralo je svjetlo. Pulsiralo je
dok se pruga dizala uvis, a onda je, dostigavi vrhunac, ponovno prasnulo i na
trenutak ostalo nepomino, zasljepljujue, da bi onda krenulo u polagani pad,
njiui se amo-tamo dok se ruilo u tropsku umu.
Mikhail, Mikhail! kriknuo je kapetan, oito u radio, dok su mu noge hitale preko
palube. Sto je to bilo?... Mik-

hail, javi se! Gdje si? Pryce je izletio iz vode i rairio ruke; dohvatio je
uljnicu, sasvim malu izboinu, no to je bilo dovoljno. Hvatajui se prstima za
drvo, potezao se navie a onda zamahnuo desnicom i uhvatio se za razmu; ostalo je
bilo stvar sirove snage. Prepuzao je ogradu i sruio se na palubu. Leao je
nauznak, disao je duboko, a prsa su mu se nadimala. Zrak mu se za nekoliko
trenutaka vratio u plua, a silno se ubrzan puls poeo smirivati. A za sve je to
vrijeme vedski kapetan-terorist nastavljao vikati u zamukli radio. Mikhail, ako
me uje, sad otvaram paljbu! To je na dogovoreni znak da se smjesta vratite na
brod! S vama ili bez vas, ja se kupim odavle!
Toliko o matareskoj bratskoj brizi, a o vjernosti da i ne govorimo, pomislio je
Cameron. Nadreeni e asnik svoje podreene prepustiti smrtonosnoj nepoznanici,
samo da spasi vlastitu kou. Pryce se zapitao zato ga to udi. Sco-field je slutio
ba to.
A onda je uslijedila druga eksplozija! Daleko desno, nebo se na zapadu zapalilo, i
svjetlo je bilo ee i zasljepljivalo je jae od svjetla prve rakete - ili je to
bilo zbog naglo nadole koprene oblaka koja je zakrila konkurentsku mjeseinu? Cam
je hitro ustao na noge ba u trenutku kad je gromoglasni teki mitraljez zaurlao
tako buno kao da probija rupu u zelenilu palmi na Outer Brassu 26. Polako je puzao
uza zid nadgraa; ponovno je zasjala mjeseina. U meuvremenu pohisterizirali
Page 37
kapetan sad je, s nonim dvogledom pritisnutim na oi, poletio prema krmi.
Hvala najljepa, pomislio je Pryce dok mu je polako i neujno prilazio s lea.
Koliko je lake kad je lake. Stisnuo je aku i ljevicom udario veanina po
kriima, dok mu je desnica dohvatila korice, otvorila ih pa istrgla masivni auto-

mo

matski pitolj kalibra .357. Kapetan se sruio na palubu, urlajui od bola.
No dajte, gospodine Viking, nije vama nita, samo malo natuena kraljenica. A
prema vaem australskom novaku Harrvju, vi stojite mnogo bolje od njih. On je
uvjeren da su on, Londonac Jack i taj fantani Mikhail predodreeni da budu rtveno
meso za gladne divljake... Dii se na noge, kujin sine! Ti si raznio kuter Obalne
strae, i pobio sve te mladie! Da ne mislim da bi nam jo mogao biti od koristi,
tako bih ti rado poslao metak niz grlo. Dii se, olou!
Tko si ti? zagrcnuo se kapetan i upitao opreznim glasom, pa se bolno poeo
uspravljati. Kako si dospio na brod?
To pokuaj sam otkriti. Moda sam ja aneo-osvetnik koji sam ti doao naplatiti
ivote svih tih mladih ljudi. No jedno je ipak sigurno, a to je da se vraa u
Stockholm.
Q ne!
O, da. Tamo imam toliko prijatelja da mi drugo i ne pada na um... Radio, moe?
Nikada! Kapetan se bacio na nj, a ruke su mu bile kao elini maci. Cameron je
odskoio, pa ga desnom nogom okinuo u prepone. veanin se jo jednom sruio na
palubu, stenjui i hvatajui se za monje.
ini mi se da uivate nanositi bol, ali kad ga treba podnijeti, onda ba i niste
neki junaci. Zato me to ba nimalo ne udi? Pryce je kleknuo pa kapetanu iz depa
sakoa is-trgnuo voki-toki. Potom je ustao, prouio dugmad na mjeseini, pritisnuo
jedno i progovorio. Scofield, jesi li tu ili moram vikati?

O, tu sam, momulje, i marljiv sam slualac te vraki dobre predstave. Ta tvoja
vrea govana ostavila je radio na Transmit. Valjda je bio malo nervozan, ili se
zbunio.
Sasvim ste u pravu, gospodine. Stoga vam predlaem da doete ovamo, pa da se malo
osvrnemo.
Moe li povjerovati da sam to i ja pomislio?
Mogu zamisliti da je to mogue.
>v * *
S dva iva, sigurno uvezana zarobljenika u teglju, Anto-nia i Scofield zaustavili
su se kraj koarice.
to si uinio s onim otmjenim koji se odaziva na ime Mikhail? doviknuo je Pryce.
On je apsolutno nestao, mlado mome, odgovorio je Beowulf Agate. Zato smo malo i
zakasnili.
Ma o emu ti to? Ako tu imaju radio, onda imaju i nae koordinate. Onda e mu
pronai le!
Teko da bi bilo, Cam, odgovorio je Scofield. Napunili smo ga smrdljivom ribom,
nakljukali mu trbuh i depove, pa ga bacili u Breeding Sharks Bay ili
Morskopasoje-binu, gdje inae drimo svoju brodicu. Kao to rekoh, zbog toga malo i
kasnimo.
Molim?
Tamo se ne kupa nitko s mozgom u glavi. Vjeruj mi, on je ve apsolutna prolost,
hvala Svemoguem na tim prodrljivim ribama.
* * *
Kabina ispod palube bila je pravo skladite raunalne opreme, i njome je bio
obloen i lijevi i desni zid.

Grom me ubio ako se razumijem u ijednu od tih sprava, rekao je Scofield.
Za mene je to totalan misterij, dodala je Antonia. Da -bi te sprave proradile,
ovjek sigurno mora biti znanstvenik!
Zapravo i ne, odgovorio je Pryce i sjeo za stroj. Postoje neki osnovni postupci
koji te, korak po korak, dovode do eljene funkcije.
Bi li bio tako dobar, pa to preveo? upitao je stariji mukarac.
Potrajalo bi predugo i umro bi od dosade, odgovorio je CIA-in terenac. A ova je
oprema jo potpuno ukljuena, to znai da su se njome sluili jo nedavno,
Page 38
oekujui da e se vrlo brzo njome posluiti ponovno.
Je li to dobro?
Vie nego dobro, pravi blagoslov. Moemo opozvati naredbu, pa vidjeti to su
poslali. Pryce je poeo pritiskati brojke i slova; na crnom su se ekranu smjesta
pojavila sjajna zelena slova.
Unesi valjanu zaporku za opoziv.
Kvragu! rekao je Cameron ispod glasa, pa ustao iz stolice i urno poao prema
stepenicama to su vodile u kabinu. Odmah se vraam, dodao je. Dovest u naeg
kapetana, on e nam ili deblokirati stroj ili se pridruiti otmjenom Mikhailu u
njegovu raju za morske psine!
Pryce se ustrao uz nekoliko stepenica, pa se osvrnuo po palubi u sve varljivijoj
mjeseini. Ali ono to je ugledao upravo ga je oduzelo - bilo je to nemogue.
Kapetana takozvane koarice nije vie bilo; bio ga je vezao za kuku na razmi, ali
ga vie nije bilo! Umjesto njega, na palubi su bila dva njegova suputnika,
pretvoreni u krvavu masu. Lon-

donac je oito bio mrtav, a Australac jedva iv. Glava mu je bila raskoljena, a
pogled mu se gubio.
to se dogodilo? zaurlao je Pryce na Australca i uhvatio ga za krvava ramena.
Prokleta jebena svinja, proaptao je smrtno ranjeni ovjek. Eto to je on. Uspio
se iskobeljati iz konopaca i rekao da e nas osloboditi. Ali je uzeo ruicu vitla i
umlatio nas, jednog pa drugog, tako brzo da nismo ni vidjeli to se... zbiva. ekam
ga u paklu! I tad je Australac ispustio zadnji dah. Bio je mrtav.
Cameron je pogledao preko razme; motorizirani je gumeni amac za spaavanje nestao.
Njegov je novi kormilar mogao krenuti prema bilo kojem od pet-est otoia. Bio je
to kraj neposrednog traga. Cam se trkom vratio u donju
kabinu.
Taj se kujin sin oslobodio, ubio preostalu dvojicu i uzeo gumenjak! povikao je.
Ne mogu se probiti u kompjuter!
Ipak je tu i telefon, moj mladiu, odgovorio je Scofield. Znam da to nije neka
visoka tehnologija, ali sam nazvao kui i dobio sekretaricu.
Ti si u ovom uljivom svijetu visoke tehnologije pravi simplicistiki genij,
rekao je Pryce s olakanjem i poletio do telefona kraj raunala. Pritisnuo je kodne
brojeve za koje je znao da e se probiti kroz satelitske veze i spojiti ga s
Langlevjem, Virginija, s Direktorijem operacija, najsan-krosantnijim odjelom
Kompanije.
Da? javio se na vezi neutralan glas.
Ovdje Kameni Pribada, Karibi, i moram govoriti s gospodinom doravnateljem,
Frankom Shieldsom. Prioritet etiri-nula.

Doravnatelj Shields je otiao jo prije sat vremena, gospodine.
Onda me spojite s njim na kuni broj.
Za to su mi potrebne jo neke informacije...
Pokuajte s imenom Beowulf Agate! prekinuo ju je Cam grubo.
Kojim, gospodine?
Mislio sam da sam to ja, umijeao se Scofield.
Malo e mi ga posuditi, moe?
Radije ne.
Beoivulf Agate, ponovio je Pryce nervozno u telefon. Dvadeset sekundi kasnije na
liniji se zauo glas Franka Shieldsa.
Prolo je puno vremena, Brandone, ini mi se preko dvadeset godina.
Nije Brandon, nego sam ja. Kameni i Karibi nisu me, kraj tog tvog robota, doveli
nikamo, pa sam posudio ime. Vlasnik se nije bunio.
Naao si ga?
I mnogo vie od toga, Frank, ali sad nije vrijeme za detalje. Treba mi hitna
informacija. Radi li jo Veliko oko?
Veliko oko i njegova braa i sestre nikad ne prekidaju posao, nego bruje i zuje
dvadeset etiri sata na dan; hvataju uglavnom smee. to ti treba?
Bilo je nekoliko transmisija odavde do bogzna kamo, ili telefonom ili raunalom
preko satelita, sve u zadnji sat vremena. Moe li doi do poruka koje ste
uhvatili?
Naravno, koliko ti toga treba, deset ili dvadeset tisua stranica?
Saljivko. Prouio sam karte. Poruku su poslali otprilike iz ovih koordinata:
Page 39
ezdeset pet stupnjeva zapadne duine,

osamnaest stupnjeva, dvadeset minuta sjeverne irine; u vremenu izmeu ponoi i dva
ujutro.
Priznajem da to bitno suava podruje pretraivanja. To bi bila naa postaja
Mavagiiez u Portoriku. Sto trai?
Za poetak mislim da bi to mogao biti Beowulf Agate. Scofield mi je rekao da ga
trae.
Matarese?
Ba oni, prema onom to je rekla lijepo odjevena vrea dreka koja vie ne smradi
zrak ovoga planeta.
Bio si zaista marljiv.
Bili su i oni. Slijedili su me stopu...
Kako su mogli? Sve je pod kapom!
Mogli su jer je netko od njihovih kod vas na plad.
O, Boe!
Nemamo sad vremena za zazivanja. Latimo se posla.
Koji je tvoj broj?
Sad smo na koarici, a broj je izbrisan. Ali je tu zato raunalo, s ekranom i
svime.
Prebaci opremu na povjerljivu liniju. Rei u Maya-giiezu, ako neto nau, da se
izravno povezu. Pa ak i ako ne nau. A ja u im dati jo nekoliko tragova, da ih
potrae.
Daj nai neto, Frank, rekao je Pryce i okrenuo se raunalu. Pritisnuo je tipke,
pa poslao Shieldsu potrebne informacije. Te su svinje pobile itavu jednu posadu
sjajnih mladia. Cameron je spustio slualicu pa se, teko diui, zavalio u
naslonja.
I to emo sada? upitala je Antonia.
ekati, odgovorio je Bray. Budemo li morali, priekat emo da se Sunce digne.
Mavagiiez e morati otfiltrirati mnogo brbljarija ako ita misli nai.

Dvosatni period s prilino tonim koordinatama uvelike e im olakati posao,
rekao je Pryce. S tim se slae ak i Shields.
Frank je moda i dobio impresivnu novu titulu, promrmljao je Scofield, prekinuvi
ga, no on i dalje ostaje analitiar. Njemu je ba lijepo u D.C.-u; a ti si na
terenu. U takvim je on situacijama 'Doktor Lakoemo'. Njegovo je samo da se brine
za dobro raspoloenje talenata na popritu.
Stvarno si cinian.
Proivio sam dovoljno godina, i nadivio dovoljno njih, a da bih mogao biti ita
drugo.
Onda priekajmo. Minute su tekle, a sve su oi bile na raunarskom ekranu. Proao
je skoro itav sat prije nego to su se pojavila svijetla slova.
U originalnom skrembler-modu. Hvatanje poruke nemogue. Polazei od Beowulf Agate
i dodatnih informacija iz D.C.-a, pretraili smo poruke pa aljemo sljedee. Dvije
bi transmisije iz procijenjenih koordinata mogle odgovarati opisu. Obje su
telefonske poruke na francuskom: Skupi soko stie u Buenos Aires. Druga: Zadruga
mornarikih promatraa, neutralna zona. Otoci istono od Britanske Tor-tole. Kraj
poruke. Za odreditem se jo traga. Euro-medite-ranske postaje suuju podruje.
O bogo, o bogo! usliknuo je umirovljeni Brandon Scofield. Zar nisu slatki?
Kako to misli? upitala ga je ena.
Oni su se ifriranju uili s poklopaca kutije zobenih pahuljica, rekao je Brav.
Rekao bih da je to prilino oito, suglasio se Cameron.

to to? upitala je Antonia.
'Skupi soko stie u Buenos Aires', odgovorio je Scofield. Prevedeno, skupi soko
- lovac - je na novi prijatelj Pryce, pisan s /.* Buenos Aires je B. A.,
nedvojbeno Beowulf Agate, a to sam ja.
O, shvaam to misli, rekla je visoka, privlana i silna Antonia, pa se
zagledala u zelena slova na crnom ekranu. A ostalo?
Na ovo u ja odgovoriti, rekao je Cameron ljutito. 'Zadruga mornarikih
promatraa'... neutralizirana. Raznijeli su kuter Obalne strae. Prokleti bili!
Druga transmisija veli 'Otoci jugoistono od Britanske Tortole', brzo ga je
prekinuo Scofield. Ne spominje nijedan otok poimence, a izvan Brassa, najmanje ih
Page 40
je dvadeset juno i jugozapadno od nas. Daj da krenemo prema naoj Dvadesetestici,
pa u se posluiti svojom opremom - a takoer neto i popiti, to je zaista iz
temelja nuno.
Ali ti nema raunalo, prigovorio je Pryce.
A to e mi ono, mladiu. Ali zato imam telefon, Com-satov mobitel. Stajao me ko
sam vrag, ali njime moe dobiti vezu i s prijateljem u Hong Kongu.
Najednom, iz daljine nonoga neba, doprla je daleka grmljavina, ali ne zbog oluje,
ne zbog nevremena. Bilo je to neto drugo.
A koji je sad vrag to? upitao je Cam.
O, drek! uskliknuo je Scofield, pa uhvatio enu za ruku i povukao je do kratkog
stubita kabine, a Prvcea snano tresnuo u rame. Miimo se odavde! Sto...
zato?
*Pryce pisan s i je Prie, engleski cijena.(Op.pr.)

..,. 1DQ

w

Zato to je ovo vjerojatno deseti borbeni let, blesane! viknuo je umirovljeni
agent. Oni nas trae. Ako opaze brodicu, s nama je gotovo! Miite se, oboje. I
preko razme!
to su svo troje i uinili, pa srditim pokretima zaplivali od trupine, ba u
trenutku kad se prema koarid sunovratio mlazni lovac i bacio na nju dvije bombe,
pa je digao u crno nebo iz kojeg je doao i smrtonosni hajduk. Potonula je za
nekoliko sekundi.
Toni, Toni gdje si? zaurlao je Scofield u uskovitlanim vodama.
Tu sam, milo moje! odviknula je Antonia, jo dalje u vodi.
Prjce?... Jesi li tu, Pryce, jesi li iv?
iv ko ivi vrag! odgovorio je Cameron. A takav kanim i ostati!
Plivajte prema otoku, zapovjedio je Scofield. Moramo popriati.

Agenciji jo imaju svoju krticu. Kujina sina na vrlo visokom poloaju. Ima li ti
kakvu ideju?
Ne, nemam. uo si to sam rekao Franku, da je takav netko kod nas na plai. On je
iznuo.
Ja vjerujem tebi i vjerujem njemu. I ba zbog toga mora proiriti glasine.
Beowulf Agate se vratio. Stavi im do znanja da su se vratili i Beowulf Agate i
Vasilij Taleniekov, Zmija, i da nee prestati tragati sve dok Matarese ne postane
prolost.
A to je sa mnom, Scofielde?
Ti si naa udarna otrica.
Naa?... Taleniekov je mrtav. Njega vie nema!
Ima ga u mojoj glavi, Camerone Pryce. I uvijek e ga biti.

* * *
A to se tu ima priati? upitao je Pryce, briui se runikom na ulazu mrane
kolibe.
Oni su mi, mladiu, upropastili ivot koji sam zavolio. Oduzeli su nam sreu,
oduzeli slobodu.
Tu ja ne mogu nita, odgovorio je Cam dok su se obojica, onako goli, brisali od
vode. Kao to sam ti ve rekao, uinio sam sve to sam mogao da prikrijem gdje se
nalazi.
Ali to najbolje ipak nije bilo dovoljno dobro?
Daj skini mi se! Prema tvom vlastitom priznanju, i nije te bilo ba tako vraki
teko pronai.
Tebi ne, ali njima jest. S jednom iznimkom koje se nikad nisam sjetio, a trebao
sam. Nakon svih tih godina, oni u
110

w

6
Sjedili su na mranoj zatvorenoj verandi, a jedino je svjetlo dopiralo iz fenjera
Page 41
sa sasvim skraenim stijenjem, tako da je svjetla bilo taman da se osvijetle
brojevi na Scofieldovu mobilnom telefonu. Pritisnuo je ezoterine brojke koje su
bile njihova izravna veza s odjelom za tajne operacije u Lan-glevju.
Uzmi drugi telefon, zapovjedio je Bray kad je Pryce zapipkao po stoliu kraj svog
naslonjaa, u potrazi za drugim aparatom.
Da? Robotski je glas ovo opet napol proaptao a na-pol izgovorio.
Opet Beowulf Agate, rekao je Scofield. Spojite me sa Shieldsom.
Samo as, gospodine. Veza se prividno prekinula, a onda je do njih ponovno dopro
bestjelesni glas. alim, ali vi niste Beowulf Agate. Otisak se vaega glasa ne
slae s uzorkom.

Otisak glasa?... Za ime Boje, Cam, daj doi na telefon i reci toj pretorijanskoj
kljuarici da sam ja Beowulf Agate, a ti da to nisi!
Sad sam ga naao; bio je na podu, rekao je Pryce, pa dohvatio telefon i ubacio se
u vezu. Sad me posluajte, Noobdijko, otisak glasa ne znai skoro pa nita, vana
je ifra, a nju moe imati i vie ljudi. A sad, dajte mrdnite!
Cameron? javio se vrlo budni Frank Shields.
Bok, kiljo, ubacio se Scofield.
Brandon, pa to si zbilja ti!
Kako si samo pogodio?
Da ponem nabrajati - krenuvi od tvoje sasvim neizbjene uvrede? Kako si, Bray?
Bio sam za tri vraga bolje prije nego to su me ti tvoji krampusi iz pakla vratili
u ivot!
Bilo je neizbjeno, stari moj. Siguran sam da ti je Pryce sve objasnio. Usput
reeno, to misli o njemu?
Ne mogu ti rei kakvo je govno jer je na drugom telefonu.
Da, na drugom sam telefonu, suglasio se Cameron tiho, i u glasu mu se itao umor.
Daj, Frank, da te na brzinu upoznam s itavom priom. Pryce je ukratko opisao
dogaaje koji su do njih doveli ekipu za pretraivanje otoka i koaricu, kao i
ubojstvo posade kutera i nestanak koari-ina kapetana. Sigurno je s nekim negdje
uspio uspostaviti vezu jer je mlazni lovac F-i-tako-dalje izbombao brodi i
sasjekao ga u trijee. Na svu sreu, tvoj je bivi kolega - za to mu svaka hvala
- zauo buku i pokazao se boljim od mene. Da se to nije dogodilo, sad ne bih
razgovarao s tobom, i jo mi nije jasno kako mu je to uspjelo.
Cam, on poznaje Matarese.

Da, zaista ih poznajem, kiljo, prekinuo ga je Scofield, a taj na
kapetan-ubojica i nije trebao nazvati nikoga. Toj su lanoj koarici ve kod prve
transmisije uli u trag i ucrtali je u kartu. Tad su se pokrenuli kotaii, i prva
je potrona roba bila ba koarica, s itavom posadom. Matarese nikad ne ostavlja
neto za to ga se moe uhvatiti, pa ak ni mogunost da se to neto odnekud
pojavi.
Evo ti tvog odgovora, Pryce, rekao je Shields, dvije tisue milja na sjeveru, na
britanskom Djevijem otoju.
Ali od koga je vraga doao taj avion? prasnuo je Ca-meron. Bio je to mlazni
lovac, naoruan, vojni, to znai da je doao iz zrakoplovne baze! Isuse, zar su se
infiltrirali i u Air Force? Njima Agencija zacijelo ba jako ne zagorava ivot.
Ali se na tome ve radi, odgovorio je Shields nekako tiho i nevoljko.
Moda si krivo vidio, Cam, javio se Scofield s druge strane verande. Eksplozije
su nas zaslijepile; bio je mrak i plivali smo, spaavajui ivu glavu. Nismo ba
sigurni to smo vidjeli.
Zahvaljujui tvojoj portvovnosti, prekinula ga je An-tonia koja je sjedila uz
mua, ja sam bila podalje od vas obojice. I gledala kako pilot krui i promatra
svoje djelo...
Ja sam zaronio, mislio sam da e mitraljirati, upao joj je u rije Pryce.
I ja, rekao je Scofield.
Bojim se da mi ta misao nikad nije pala na um...
I to si to vidjela, ljubavi?... Frank, da li je uje?
Vrlo jasno, odgovorio je ovjek u Langlevju.
Bio je to mlanjak, nedvojbeno, ali mi je njegov oblik bio sasvim nepoznat, a
nisam vidjela ni nikakve oznake.

Ipak, neto je s njegovim krilima bilo udno, a na trbuhu je imao veliku izboinu.
Page 42
Harrier, rekao je Cameron Pryce, u glasu mu se osjetilo zgraanje. Koji se moe
dii s betonske ploe u kunom dvoritu.
A koji su kupili kao od ale, dodao je Beovvulf Agate. Kladim se u deset prema
jedan da ih imaju na desetke, smjetene na strateki vanim poloajima.
I tako, da se vratimo na tvoju tvrdnju od maloas, prekinuo ga je Shields, kad
si rekao da su koarici 'uli u trag i ucrtali je u kartu', htio si zapravo rei da
je Harrier ve bio spreman.
U to nisam ni na trenutak posumnjao. Kad ste vi na najgornjem katu odluili za
mnom poslati Prvcea?
Prije est-sedam dana, kad je postaja Obalne strae u St. Thomasu dospjela do
potanskog pretinca koji, ini se, nitko nikad ne prazni.
Dovoljno vremena da se na otok prebaci i Jumbo Jet, a ne mali Harrier. Nakon
svega, kiljo, i to velim u svoj svojoj skromnosti, ini. mi se da sam ja velika
lovina, ha?
Ja velim da si ti veliko... ali pustimo sada to. Shields je zastao, i ulo se
kako die. Sad sam od naih euro-medite-ranskih stanica dobio izvjetaj o traganju
za relejem.
Koji je sad to vrag? upitao je Scofield. Neto novo?
Zapravo i nije, Brandone. I ti si se njima posluio bezbroj puta - samo pod drugim
imenom, zato to satelitske komunikacije danas obuhvaaju ne samo radio i
telefonske, nego i kompjuterske veze. Sjea se kako si nekada zvao jedan broj,
recimo iz Praga u London, ali si dobio broj u Parizu?
Naravno. Toliko smo zezali KGB i Stasi da su naisto iskakali iz koe. Jednom su
skoro postrijeljali baletni studio

za kojeg su pomislili da je filijala MI-6, samo to nisu imali srca pucati kroz
uzvitlane baletne suknjice! I tako smo morali promijeniti trasu, zato to je
uitelj baleta, za kojeg smo svi mislili da je koati la-la, ako znate na to
mislim, prebio govno u guzici najilavijem britanskom agentu to smo ga imali na
lageru.
To je ista pria, samo tehnoloki mnogo sofisticiranija.
Ali sad mi zaista nije... ekaj as, znam to misli! Mi smo to zvali telefonskim
izletima, a ti to zove relejem tragova.
Zato to mi radimo i prema naprijed i prema natrag. Mi ne samo to tako aljemo
svoje poruke, nego moemo pratiti i tue, i to i kroz viestruke 'releje'.
Skiljo, sad si me zaista zadivio.
Kraj predavanja, Frank, rekao je Pryce u telefon. Ja u dodati sve to tvoji
radoznali prijatelji poele uti. A kakve su novosti o transmisiji?
iva ludnica, Cam. Prvi je poziv bio upuen u Pariz, prebaen preko Rima, zatim u
Kairo, pa u Atenu, a onda u Istanbul, te napokon u talijansku pokrajinu Lombardiju
ili, preciznije, na jezero Como. Iz te je postaje dalje bifurci-ran...
Viestruko odredite! upao mu je Pryce ljutito u rije. Razdijelili su ice!
Na tri dijela, ali je najjai signal otiao u Groningen u Nizozemskoj, gdje je
zaustavljen. Nai strunjaci vjeruju da ta konana dionica privatnom icom vodi do
Utrechta, Amsterdama ili Eindhovena.
Frank, to su tri pozamana grada.
Da, to nam je poznato. A otkud bi elio da krenemo? Javit u naim agentima da ti
pomognu na svaki mogui nain.

Ne, nee krenuti! dreknuo je Scofield u telefon. Nego e poeti kad mu ja to
velim!
No daj, Bray, rekao je Frank Shields mirnim glasom. Ja te ne bih pustio na teren
da mi se radi o glavi. Izmeu ostalog i zato to bi me tada ostavila ena s kojom
ivim ve etrdeset godina. Ona te oboava, to ti je valjda poznato.
Najljepi pozdravi Janie, ona je oduvijek bila od tebe i mnogo pametnija i
neizmjerno zanimljivija. Ali ako eli da ti se vratim, stari kukin sine, onda sam
ja onaj koji odreuje uvjete.
Ne na terenu!
Prihvatit u i to, kiljo. I dalje ciljam kao macan, ali vie ne preskaem ograde
kao nekad.
I to onda hoe?
Volio bih voditi tu operaciju.
Kako?
Page 43
Samo sam ja uspio prodrijeti do Mataresea, i kad su svi razneseni do sto avola,
ja sam bio na popritu. Ali prije tog armagedona, samo smo Taleniekov i ja uspjeli
iskopati tko su im sljedbenici, kako oni razmiljaju, koliko su uvrnuti, koliko su
im fanatini motivi, i kako je sve to uvijeno u prie o istom umu, da itav svijet
stupa po njihovim upljim bubnjevima... Ne moe me samo tako odbaciti, Frank, ja
ti to neu dopustiti! Jer sam ti potreban!
Ponavljam, ne na terenu, rekao je mirni doravnatelj Centralne obavjetajne
agencije.
Ni ja to radije ne bih - svjestan sam ogranienja koja mi nameu moje godine. Ali
ti neu ostaviti slobodan put.
Sto ti je to 'slobodan put'?
Kvragu, sad sam to tu objasnio tvom mlaem djelatniku. Mi sami stvaramo svoj
argon, Frank, i to ti je poznato.

Bojim se da nije. Bray, to si pod tim mislio?
Ako se deko uvali u nevolju, imam pravo intervenirati.
Neprihvatljivo. 'Nevolja' je za tebe jedno, neto to zna biti neto sasvim
drukije od 'nevolje' za sav ostali svijet.
Recimo da ga netko ubije?
O? Shields je zastao jo jednom. O tome nisam razmiljao.
Zar i o tom ne treba razmiljati?
Dajte prestanite! proderao se Cameron Pryce u telefon. Znat u se, Frank, i sam
brinuti o sebi!
Daj ne izigravaj heroja, junoo, rekao je Scofield sa susjednog telefona. Oni
uvijek zavre s hrpom kolajni, obino spremljenih s njima u lijes.
No dobro, Brandone, kako bi ti htio da nastavimo, rekao je Shields iz Langlevja.
Antonia i ja kanimo se vratiti ovamo, ako nam u meuvremenu ne raznesu otok, ali
pretpostavljam da do toga moramo prijei na tvoj teritorij.
Kako ti drago. Na je proraun u tom smislu prilino slobodan.
Blagi Boe, sad govori kao Matarese! Oni su mi ponudili nekoliko milijuna i
imanje na Junom Pacifiku.
Mi ne moemo ii tako daleko, ali ti moemo ponuditi nekoliko privlanih
mogunosti. Sve su te kue, naravno, vrlo sigurne.
Onda na posao, kiljo. U svemu je najbitnije vrijeme.
Do sto avola! dreknuo je Cameron Pryce, pa primaknuo slualicu tako blizu da je
nastao pravi zvuni napad na preostala dva sugovornika. Ja moda i nisam tvoj
stari paj-da, Skiljavo Oko, ali je to i dalje moja operacija! Ja sam pronaao tog
kukina sina, i ne dam se iskljuiti!

Naravno da ti se to nee dogoditi, mladiu, odgovorio je Brandon Alan Scofield.
Ti e obaviti sve ono to ja nikad ne bih pokuao opet, a to e nedvojbeno
trebati uiniti. Kao to vidi, u toj jednadbi postoji jedan faktor koji ne
razumije ni ti ni itko u Washingtonu. Mali Pastir je maknut s ovoga svijeta, ali
je njegova kruna prela na drugu glavu. On je klju svega.
Mali Pastir? Koji je sad to vrag?
Rei u ti kad za to bude as.
* * *
Trokatna kamena kua nad vodama Keizersgrachta u Amsterdamu bila je spomenik, ako
ne i podsjetnik, na sjaj tog lukog grada u najimunijim njegovim godinama na
prijelomu stoljea. Viktorijanski je namjetaj bio robustan, pa ipak njenih
oblika; bila je to batina to se predavala s koljena na koljeno u obitelji roenoj
u bogatstvu. Zidovi visokih soba bili su prekriveni neprocjenjivim flamanskim i
francuskim tapiserijama, a visoki prozori ograeni zavjesama od velura, dok se
sunce cijedilo kroz najfiniju ipku. U sredini stranjeg zida kue bilo je
montirano malo mahagonijsko dizalo s mesinganom reetkom, na automatski pogon,
predvieno za pet osoba. Pa ipak, da bi stiglo do treeg i najvieg kata trebalo je
u plou ubaciti posebnu ifru, ifru koja se mijenjala svakodnevno, s tim da je
programiranje krive ifre dovodilo do trenutnog zaustavljanja dizala i
zakljuavanja mesingane reetke. Tako bi svatko tko bi pokuao stii na trei kat
bez prave ifre upao u klopku, nakon ega bi se s njim postupilo ve prema prilici.
Osim toga, glavno je podruje svakog sljedeeg nivoa imalo neku opu funkciju.
Prizemlje je u biti bilo velika dnevna soba, upotpunjena i Steinwayevim koncertnim
gla-
Page 44

sovirom; bila je prikladna za popodnevne ajanke, koktel-zabave, male koncerte i
povremena predavanja. Na drugom nivou, do kojeg se lako dolazilo stubitem,
nalazila se grandiozna blagovaonica, u kojoj se moglo udobno smjestiti e-snaestero
ljudi, a uz nju je bila i odvojena knjinica-studij, dok je u pozadini bila ureena
golema kuhinja. Drugi je kat bio zamiljen prije svega kao mjesto za spavanje. Na
njemu je bila domainova spavaonica s kupaonicom i jo tri dodatne sobe za goste,
sve pristojno velike i proviene svim instalacijama. Na etvrti je nivo pristup bio
strogo zabranjen. Stubite je prestajalo na drugom katu; ograda je zavijala u
hodnik, ne dajui niim naslutiti da postoji jo jedan kat, nego se sve zavravalo
zidom prekrivenim sjajnim papirnim tapetama.
Kad bi, meutim, tko od stanovnika ili gostiju, posjedovao ifru lifta, svakako bi
se zapanjio onim to bi ugledao iziavi na treem katu. Bilo je to neto to bi se
slobodno moglo mjeriti s vojnim operativnim centrom. itav ulini zid prekrivala je
detaljna karta svijeta, sablasno osvijetljena otraga, a bljeskalice raznih boja
pulsirale su u svojeglavom ritmu. Nasuprot tom globalnom prikazu stajalo je est
bijelih kompjuterskih pultova, po tri sa obje strane prolaza to je vodio do
golemog uzdignutog stola, pult-prijestolja monarha sve te opreme.
Iza te parade visoke tehnologije, tako anakronine u kontrastu s niim katovima,
vjerojatno je najudnija vidljiva pojava bio nedostatak prozora. S vanjske su
strane prozori postojali. S unutranje ih nije bilo. Ba kao i stubite, i oni su
naglo prestajali na drugom katu, dok su prozori na treem katu bili zazidani, pa je
sve svjetlo emaniralo iz pre-goleme karte svijeta i halogenih arulja na raunalnim
pultovima. I napokon, kao da ele i konano utvrditi tu maka-

bralnu atmosferu, est mukaraca to su upravljali kompjuterima jako su odudarali
od slike bistrih mladih ljudi gorljivih lica kakve obino povezujemo s takvom
opremom. Umjesto toga, bili su to, od prvog do zadnjeg, sredovjeni ljudi, ni
debeli ni mravi, sa strogim izrazom lica koji je govorio da pripadaju uspjenim
poslovnim ljudima, dobro potkoenim i nesklonim frivolnostima.
U Amsterdamu je bilo kasno popodne, to je potvrivao i jedan od modrih satova na
karti, a iznad grinike vremenske zone, u kojoj se nalazila i Nizozemska. Svih est
bijelih raunala na razini poda tiho je brujalo, dok su prsti operatera vjeto
skakali po tastaturi, a pogled im se naizmjence selio s globalnog ekrana na male
migavce, jer su tako zemljopisno provjeravali informacije to su ih slali i
primali.
Iz debelih je bonih vrata izronila prilika Jan van der Meer Matareisena. urno je,
promiljeno priao uzvienom stolu i sjeo, pa smjesta ukljuio raunalo. Pritisnuo
je niz tipki i udubio se u ekran. Onda je najednom zazvao, glasom metalnim i
zabrinutim.
Broj pet, kakve su najnovije vijesti s Kariba? upitao je na nizozemskom. Ne mogu
dobiti nita, ba nita!
Ba sam vam to mislio prebaciti, meneer, odgovorio je nervozni, proelavi
mukarac na stanici pet. Izbila je prilina zbrka i bilo je puno muke kod
deifriranja, jer je poruka poslana na brzinu i nepotpuna.
Sto je to bilo? Bre!
Na je pilot uvjeren da ga je kod Guantanama uhvatio radarski signal AWACS-a.
Poduzeo je akciju izbjegavanja, pa obustavio sve komunikacije i skrenuo na jug.
Odredite?

Nepoznato, gospodine. Dao je naslutiti - nije bio sasvim razgovijetan - da e, kad
se domogne sigurnosti, uspostaviti 'neortodoksni' kontakt.
Neortodoksni, prekinuo ga je ovjek s postaje est, najblii desno ispod
Matareisena, to vjerojatno znai da e pokuati dobiti koji od naih ogranaka i
zamoliti ih da uspostave vezu s nama.
Kakve su mu sve mogunosti?
Najblia je Barranquilla u Kolumbiji, odgovorio je ovjek na postaji dva i
pritisnuo nekoliko tipki. Hi Nikaragva, ili moda Bahami, iako je to opasno.
Nassau i preslobodno surauje s Washingtonom
Samo, as meneer! uskliknula je Petica. Transmisija. Iz Karakasa!
Dobro pilotiranje, dobro razmiljanje, rekao je voa Mataresea. U Venezueli smo
se utvrdili. Utvrdili zaista, pomislio je Matareisen, jer smo u upravnim odborima
najveih naftnih kompanija. Poruku molim.
Page 45
Ba je deifriram, gospodine.
Bre!
Evo je: 'Argonaut zove Neptuna, nema nasljednika. Izvjetaj slijedi'.
Sjajno, pa to je sjajno! uskliknuo je Matareisen i ustao iz naslonjaa.
Pribiljeite da nagradimo pilota. Potopio je koaricu, i to bez preivjelih. Morat
u i sam napisati izvjetaj. Poslije te zadnje konstatacije, van der Meer se
vratio do tekih bonih brata na desnom zidu. Pritisnuo je dlan na udubljenu plou
osiguranja; zauo se kljoeaj; dohvatio je kvaku i otvorio zabranjena vrata, i onda
ih hitro zatvorio za sobom.
Svi kao jedan, est je operatera ispustilo dubok uzdah olakanja.

to velite, hoemo li ikad otkriti to je iza tih vrata? proaptao je broj tri i
nasmijeio se.
Tako smo sjajno plaeni da moemo i prihvatiti njegovo objanjenje, odgovorio je
broj jedan, takoer aptom. On veli da su to njegove tajne odaje s opremom boljom
i od nae, a mi imamo najbolje od najboljeg.
Ipak on ne odgovara nikome, i u tom je smislu bio dovoljno jasan, rekla je Dvica.
A koga bi on uope i mogao izvjetavati?
Tko bi ga znao? nastavila je Trica. Ali ako je to komunikacijski aneks, onda je
u njemu najmanje dvadeset, moda i trideset strojeva. Moda je taj dio neto ui od
ovog, ali bi morao biti u dlaku dug kao i ovaj.
Ne tarite time glavu, prijatelji moji, javila se pokorna Jedinica. Bogatiji smo
no ikada; mi vjerujemo u to to radimo, i moramo prihvatiti pravila slube. Ja za
sebe mogu rei da mi nije do toga da se ikad vratim na svoje bive mjesto u
korporaciji i radim za plau, jer se ona, ma koliko bila ekstravagantna, ni u
ludilu ne moe mjeriti s velikodunou Heer van der Meera.
Ni ja se nikad ne bih vratio, rekla je etvorka. Ja sam inae partner u nekoliko
burzi dijamanata, to sam masno platio jer nisam idov. I to mi je bilo sasvim
preko snaga sve dok nisam upao u ovu tvrtku.
Onda u ponoviti, rekao je Jedinica. Nemojte nagaati. Prihvatimo to to imamo i
uivajmo. Nitko od nas ba nije jako mlad, i za nekoliko emo godina svi u mirovinu
i to kao viestruki milijunai.
Uzeo si mi rije iz usta, skladno se ubacio Petica. Samo as! Jo jedna
transmisija. To je ruta preko Istanbula. Sve su se oi okrenule i izotrile na
raunalnom ekranu.

Proitaj je, rekla je etvorka. Moda budemo morali uznemiriti van der Meera.
Poruka je od Orla...
To je Washington, upala je estica. Naa veza u Lan-glevju.
Proitaj je!
Dajte mi nekoliko minuta da je deifriram; i nije tako duga. Prolo je devedeset
sedam sekundi, a oi su operatera bile na pultu broj pet. A onda se njegov operater
napokon oglasio.
Transponirao sam ifru eliminiranjem lanih imena. Ona, dakle, glasi ovako:
'Beowulf Agate je preivio. On i Orao - itaj Cameron Pryce - u vezi sa zamjenikom
ravnatelja Shieldsom. Beowulf i ena mu lete u SAD pod zatitom Agencije. Wulf
preuzima operativnu komandu.'
Prenesite to van der Meeru, zapovjedila je etvorka.
Ne bismo smjeli dok je on unutra...
Uradi kako ti velim!
Zato to ne uini sam?
I hou... Dat u mu nekoliko minuta za sluaj da se vrati.
* * *
Jan van der Meer Matareisen je zatvorio debela vrata svog privatnog utoita i
ugazio u zadnje svjetlo dana to se ulijevalo kroz nehermetike prozore. Golemi je
stan bio ureen za udobnost. Tu se gubio svaki trag sofisticirane mainerije s
druge strane betonskoga zida; umjesto nje posvuda su bili svi atributi raskone
dnevne sobe: duboki naslonjai opiveni brokatom, zaobljena sofa prekrivena
blijedoutim krznom lame, a onda opet neprocjenjive tapiserije. Bio je tu i veliki
komplet za zabavu, sastavljen od velikog televi-

zora sa svim audioureajima, kao i stakleni bar sa zrcalom, i u njemu najskuplji
viskiji i konjaci. Bilo je to stanite nekoga tko je za sebe elio samo najskuplje.
Page 46
Van der Meer je nepomino zastao pred velikim zrcalom u pozlaenu okviru.
Evo me opet, gospodine Guiderone. Donosim vam velike novosti. Jezik kojim je to
izgovorio bio je engleski.
Zar ih nisi imao i prije petnaest minuta? doprle su do njega odsjeno izgovorene,
pojaane rijei, takoer na engleskom, ali je izgovor bio ameriki - kultivirani
ameriki, u kojem se nije dala otkriti nijedna regija. Bio je to govor kolovanih i
bogatih.
Ovaj as je stigla.
Koliko je vana?
Beowulf Agate.
Najbriljantnija svinja na svijetu, rekao je glas nevidljivog ovjeka koji se zvao
Guiderone. Potom se tiho nasmijao. Evo me odmah, ba telefoniram... Ukljui
satelitski prijenos iz Belmont Parka u New Yorku. Htio bih i odonud uti velike
vijesti. Moji konji tre u prvoj i treoj trci.
Matareisen je uinio ba kako mu je reeno. Golemi se ekran ispunio punokrvnim
grlima u punom trku. Ba su iz-lijetala kroz startna vrata, a na njima su se grbili
jahai i, silno napeti, ibali svoja grla. I u tom je asu kroz vrata uao Julian
Guiderone. Bio je to stasit i njegovan mukarac, visok otprilike sto osamdeset
centimetara, a na sebi je imao sportsku koulju od talijanske svile s tiskanim
uzorkom, a ispod nje zguvane hlae od sivog flanela i Guccijeve moka-sine. Godine
mu je u prvi as bilo teko odrediti - iako je bilo sasvim jasno da vie nije mlad.
Sijeda mu je kosa bila njeno proarana blijedoutim, to je govorilo da je u
poetku bio plav, ali je njegovo lice otrih crta ruilo svaki po-

kuaj odreivanja godina. Bilo je to lijepo lice, moda suvie skladno
proporcionirano, previe simetrino, i to preplanulo lice kao da je bilo malo
ispjegano, kako se to esto dogaa sjevernim turistima kad se previe gorljivo
izlau tropskome suncu. Ta je neobinost vjerojatno bila neopaziva pri kratkim
susretima, jer ju je potiskivala preplanulost koe. Ona je, meutim, ipak
postojala, i postajala bi sasvim uoljiva pri paljivijem zagledanju u to naborano,
pristalo lice, ba kao to bi se pri paljivom promatranju opaalo i lagano
e-panje na lijevu nogu.
Usput reeno, stara kuko, rekao je doljak, ja tu os-~ tajem jo tri dana, a
odlazim kako sam i doao - u etiri ujutro. Zato iskljui alarme da mogu izai.
Hoe li uskoro doi jo netko?
Samo uz tvoje odobrenje. Ti, dakako, ima svoj program, i pria se blii koncu?
Neu dopustiti, gospodine Guiderone, da vas ita od toga inkomodira.
Ne razmiljaj na takav nain, van der Meer. Ti zapovijeda, to je tvoja predstava.
Jo dvije godine, pa u imati i sedamdeset na leima; sad uzde treba preuzeti mlaa
krv. Ja sam tu samo savjetnik.
iji se savjeti i upute silno cijene, urno ga je prekinuo Matareisen. Vi ste
bili tu i u one davne dane kad sam ja bio jo sirovi mladac. Vi znate i ono to ja
nikad neu nauiti.
Ali zato ti, van der Meer, moe uiniti i ono to ja vie ne mogu. Vele mi da su
tvoje ruke i noge, usprkos profesionalnom dranju i ne ba impresivnom rastu,
upravo smrtonosno oruje. Da zapravo moe u sekundi likvidirati i ljude mnogo i
vee i tee od sebe... Ja sam se u dobra stara vre-

mena verao na Matterhorn i Eiger, ali dvojim da bih danas uspio svladati i
poetniku skijaku stazu.
Bez obzira na sve svoje tjelesne i umne sposobnosti, ja se ipak ne mogu mjeriti s
mudrou vaega iskustva. U to dvojim, ali hvala na komplimentu.. Dajte mi
recite neto o tom Scofieldu, o tom 'Beowulfu Agateu', prekinuo ga je Matareisen
uljudno ali odluno. Bez pitanja sam slijedio vae naredbe, ali to, budi mi
doputeno, nije bilo bez svojih rizika. Ja sam, naravno, silno radoznao. Vi ste ga
nazvali 'najbriljantnijom svinjom na svijetu'. Zato?
Zato to je on ivio sa svinjama, suraivao sa svinjama -svojim amerikim
svinjama, koje su ga htjele ubiti. 'Pogubiti zbog izdaje' glasio je njihov pravni
modus operandi.
Moja radoznalost sad postaje bezgranina! Amerikanci su ga htjeli ubiti?
On je to otkrio i onda je, umjesto da se osveti onima koji su to naredili,
naprosto okrenuo situaciju u svoju korist i postao nedodirljiv. Kako, molim?
Naprosto je ucijenio sve te druge svinje, i tako jedno dvadeset pet godina.
Page 47
Kako?
Rekao im je kako ima dokaze da smo mi totalno korumpirali sve glavne dravne
slube te da se spremamo ustoliiti svog ovjeka za predsjednika Sjedinjenih
Drava. Sto je sve istina. Da nije bilo Beowulfa Agatea i Zmije, vjerojatno bi nam
uspio najvei dravni udar u povijesti civiliziranog svijeta. Zmije?
Sovjetskog obavjetajca Taleniekova... I vie od toga i ne treba znati, van der
Meer. Zmija je umro na krajnje ne-

zgodan nain, a mi sad moramo izvriti pogubljenje Beo-wulfa Agatea, onako kako su
naredili sami njegovi efovi.
To smo ve i uinili. To je ta moja vijest. Koarica Alfa je odletjela u zrak.
Potvreno je da je na njoj bio i Scofield. On je mrtav, gospodine Guiderone.
estitam, van der Meer! uskliknuo je savjetnik, obraajui se predsjedniku
Mataresea. Zaista si poteno zasluio sva svoja promaknua! Izjavit u to u
savjetu u Ba-hrainu. Ako su iza Scofielda ostali ikakvi dokumenti, mi smo se
pripremili i na to. Bulanjenja osramoenog i ve mrtvog umobolnika sasvim su
nevana, i s tim emo znati izai na kraj. Jo jednom, Matareisen, sjajno obavljen
posao! Sad moemo prijei na sljedei nivo. Kako ide? Dokle ste stvarno doli?
Spremni smo krenuti kroz itavu Evropu, Sredozemlje i Sjedinjene Drave. Obavili
smo tajne pregovore s korporacijskim upravnim odborima krcatima naim ljudima
-oporba u biti i ne postoji; brojevi su na naoj strani.
Zdrava strategija, odgovorio je Guiderone. Trebat e ti glasovi.
Ve ih imamo. Apsorbirat emo kompanije prebacivanjem dionica koje ve imamo, a
takoer i kupovanjem nakon steajeva to emo ih stvoriti nelikvidnou preko
banaka nad kojima imamo kontrolu i, naravno, mnogobrojnim fuzijama diljem svijeta.
Osim toga emo istodobno izazvati i inflaciju, i odmah zatim drastinu deflaciju,
na tritima raznih valuta, te istodobno skresati nae nove korporacije, da se
postigne ekonomska i proizvodna efikasnost.
Bravo, promrmljao je savjetnik, i zadivljeno se zagledao u mlaega mukarca.
Kaos, dodao je tiho.

U vrlo kratkom roku, nesavladiv, sloio se Matareisen. U prvi e as bez posla
ostajati samo tisue ljudi, no onda e se broj popeti na milijune...
Svuda po svijetu, prekinuo ga je Guiderone. Iza regionalnih recesija uslijedit
e i stvarne depresije, kroz itav ekonomski i socijalni spektar. I dalje?
Sto drugo? Banke. Stekli smo kontrolu, ili skoro veinu, u preko tri stotine
banaka u Evropi i esnaest u samoj Velikoj Britaniji. Ostvarili smo napredak i u
izraelskim i arapskim institucijama, toboe podravajui njihove suprotstavljene
pozicije, ali smo se morali zadovoljiti utjecajem, bez kontrole, napose kod
Saudijaca i u Emiratima. Jer su one pod obiteljskom vlau.
A u Americi?
Tu je dolo do silnog preokreta. Jedan od naih, u itavoj dravi poznat advokat
iz Bostona - mislim da je to va rodni grad - upravo posreduje u fuziji etiri
najvee banke u New Yorku i Los Angelesu s jednim evropskim konglomeratom. Ubrojimo
li u to i njihove pojedinane ogranke, kontrolirat emo preko osam tisua
zajmodavnih institucija u Sjedinjenim Dravama i Evropi.
'Zajmodavnost' je operativna funkcija, ako se ne varam?
Naravno.
I onda to?
Onda dolazi kruna svemu, gospodine Guiderone. Osam tisua ogranaka rutinski izdaju
kredite za vie od deset tisua velikih korporacija u najveim gradovima i
dravama, ali tako da se postigne najvii uinak.
Prijetnjom da bi se ti krediti mogli i zatvoriti, jesam li opet u pravu,
Matareisen?
Ne, niste.

Nisam?
Nee biti nikakvih prijetnji, nego e biti naprosto fiat upravnog odbora.
Obustavit e se davanje svih zajmova. U Los Angelesu e se zatvoriti studiji,
prekinut e se snimanje filmova i televizijskih serijala. U Chicagu e klaonice,
sportska poduzea i graevina otii u limb, jer nee na raspolaganju imati gotovoga
novca. Najtee e biti pogoen New York. itava tekstilna industrija, koja ivi od
kredita, bit e naprosto razorena, to e se dogoditi i agresivnim novim vlasnicima
Page 48
hotela, s interesima u oblinjim kasinima u New Yerseyju. Njihova su poduzea
utemeljena na kreditu. Sasijecite im njih, i oni su nita.
Nastat e isto ludilo! Protestni skupovi u desecima gradova - isto ludilo!
Procjenjujem da e se u roku od est mjeseci vlade nai pred krizom, pred
nesavladivom nezaposlenou. Parlamenti, kongresi, prezidiji i labave federacije -
sve e se to nai pred katastrofom. Svjetska e se trita slomiti, ljudi e
posvuda glasno traiti bolji ivot, odluno ga zahtijevati.
Zahtijevati promjenu, van der Meer, tu tako varljivu apstrakciju. A nai su ljudi
spremni - posvuda?
Naravno. To je za njihovo dobro, ba kao i njihovih vlada, bez kojih ne mogu ni
postojati ni nastaviti napredovati.
Van der Meer, pa ti si stvarno genij! Sve to izvesti tako brzo, tako efikasno.
Zapravo i nije bilo tako teko, meneer. Bogatai svijeta tee sve veem bogatstvu,
dok oni ispod ele da to bogatstvo stvara nova radna mjesta. To je sasvim u skladu
s povijeu. I sad je potrebno samo prodrijeti do jednih ili drugih ili, jo bolje,
do oboje, i uvjeriti oboje da su - kako bi rekli Amerikanci - 'zajebani'. Stari se
Sovjetski Savez osla-

njao na radnike, koji nisu imali znanja. Ekonomski se kon-zervativci oslanjaju na
poduzetnike, koji u pravilu nemaju razumijevanja za drutveni ugovor. A mi imamo
oboje.
Pa tako i kontrolu, suglasio se Guiderone. To je bio san, vizija baruna di
Mataresea. I to je jedini nain. Osim kad je rije o politikoj vlasti - on o tome
nije nikad razmiljao, nego samo o meunarodnom novarstvu.
On je ivio u drugom vremenu, a vremena su se promijenila. A mi moramo upravljati
i politikom. Kasniji su to Mataresi, naravno, shvatili... O, Boe, predsjednik
Sjedinjenih Drava? Mogli ste to izvesti?
On bi bio samo uskoio u sedlo, rekao je Guiderone tiho, a glas mu je bio kao u
transu. Bio je nezaustavljiv - i bio je na. Svetoga mi kria, bio je na!
Stariji se mukarac okrenuo prema zadnjim sunanim zrakama to su se ulijevale kroz
prozore i nastavio glasom ledenim od mrnje. Sve dok ga nije sasjekla najvea
svinja na svijetu.
Jednoga dana, kad budete raspoloeni, rado bih posluao priu o tome to se
zapravo dogodilo.
Nju nitko nikad nee smjeti uti, mladi moj prijatelju, pa ak ni ti, a tebe
cijenim vie nego ikoga. Jer ako ta pria, kako si je nazvao, ikad ugleda svjetlo
dana, nitko vie nikad nee vjerovati svojoj vladi. A tebi u, van der Meer, rei
samo jedno: samo dri kurs koji si uzeo. Jer je pravi.
Cijenim vae rijei, gospodine Guiderone.
I trebao bi, odgovorio je otmjeni starac i opet se okrenuo Matareisenu. Jer iako
si ti unuk baruna od Mataresea, ja sam ipak sin Maloga Pastira.
U van der Meera Matareisena kao da je udario grom, kao da mu je u glavi prsnula
munja.
Ja sam zgromljen! samo je dahnuo, a oi su mu se razrogaile od oka. Prialo se
da su ga ubili...

Doista su ga i 'ubili', ali on nije mrtav, proaptao je Guiderone u pola glasa, a
oi su mu veselo zaplesale. Ali je to tajna koju e sa sobom ponijeti u grob.
Razumije se, naravno! Pa ipak, Savjet - u Bahrainu -on bi to zacijelo morao
znati.
O, to! Iskreno govorei, malo sam pretjerao. Ja esto boravim u Bahrainu, ali
Savjet, to sam zapravo ja, a ostali su samo gramzive marionete. ivi s tom tajnom,
van der Meer, to ti je moj prijateljski savjet. Iz interfona se na zidu zauo se
tihi bruj. Guiderone se trgnuo; pogledom je propalio Matareisena. Mislio sam da
te, dok si tu, nitko ne smije uznemiravati! rekao je glasom koji je naglo postao
grlen.
Zacijelo je hitni sluaj. Nitko ne zna da ste tu - tako mi Boga, ovo su moje
privatne odaje, potpuno zvuno izolirane. Zidovi i podovi su debeli dvadeset
centimetara. Naprosto mi nije jasno...
Javi se, glupane!
Da, naravno. Sada je Van der Meer, kao ovjek koji se probudio iz runoga sna,
poletio prema zidnom interfonu i digao slualicu.
Da? Rekao sam vam da me nikad... Nato ga je oito prekinuo glas s druge strane
Page 49
ice, pa je zanijemio i problijedio. Spustio je slualicu i zapiljio se u Juliana
Guideronea. Javio se Orao iz Washingtona, rekao je jedva ujnim glasom.
Da, to je Langlev. to je bilo?
Scofield je preivio bombardiranje. I sad je na putu u Sjedinjene, skupa sa enom
i Cameronom Prvceom.
Ubij ga, pobij ih sve! procijedio je kroza zube sin Maloga Pastira. Ako je
Scofield nadivio koaricu, bacit e se na nas kao podivljali medvjed - s kojim je
sve to i poelo.

Moramo ga uutkati; angairaj sve s amerikog platnog spiska! Ubij ga prije nego
to me jo jednom sprijei!
Ja?... Matareisenova je prepast sad jo bila pojaana i uasnim strahom. On mu je
bio i u oima dok je nastavljao zuriti u Juliana Guideronea. To ste, znai, bili
vi, nae najjae oruje. Vi ste trebali postati predsjednikom Sjedinjenih Drava!
To je ve bila gotova stvar, nita me vie nije moglo zaustaviti - osim te najvee
svinje na svijetu.
Zato i putujete tako tajanstveno, s toliko putovnica. Svuda.
Bit u prema tebi sasvim otvoren, van der Meer. Mi na razliit nain gledamo na
svoju odgovornost. Nitko ne trai ovjeka koji je prije skoro trideset godina
proglaen mrtvim, ali taj ovjek, taj mit, ivi i dalje da diljem svijeta bodri
svoje legije. On se die iz groba da ih povede u juri, kao ljudsko bie koje ivi
i die, bog na zemlji kojeg mogu osjetiti, dotaknuti, uti.
Bez straha da ga otkriju, rekao je Nizozemac, upavi mu u rije, pa najednom
poeo sagledavati Amerikanca Guideronea u sasvim novom, kritikom svjetlu.
A ti, s druge strane, nastavio je sin Maloga Pastira, radi u mraku, a da te
nitko nikad i ne vidi, ne dotie, i ne uje. Gdje su tvoji vojnici? Ti ih ne
poznaje, ti im samo izdaje naredbe.
Ja radim prema unutra, ne prema van, usprotivio se Matareisen.
Sto to dodavola znai?
Ja formuliram, a ne paradiram. Ja nisam filmska zvijezda, nego mozak koji iza nje
stoji. I svi to znaju.
Zato? Zbog novca to ga dijeli?
To je dovoljno. Bez mene su oni nita!

Molim te, briljantni moj mladi prijatelju, da o tome jo jednom razmisli. Ako
ivotinju predobro hrani, ona se prema tebi poinje odnositi neprijateljski; to je
prirodni zakon. Pomazi ivotinju, jer joj je potreban dodir, ona eli da je netko
dira, da uje neiji glas.
Vi radite na svoj nain, gospodine Guiderone, a ja na svoj.
Molim se Bogu, van der Meer, da se nikad ne sukobimo.

7

Sterilna kua na obali Chesapeake Baya bila je negdanje imanje jedne od
najbogatijih obitelji Istone obale u Mary-landu. Sada je bila iznajmljena
obavjetajnoj zajednici za jedan dolar godinje zato to je Sluba dravnih prihoda
otpisala itavo brdo poreza neplaenih zbog rupa u zakonu, a za koje je utvreno da
su otvoreno protuzakonite. Tako je drava dobila i bitku i rat. Mnogo bi je skuplje
stajalo da takvu poeljnu rezidenciju, na tako dobroj lokaciji kupi, legalno unajmi
ili rekonstruira.
Iza tala i polja bila je nepristupana movara, skoro barutina, prirodni odvjetak
kopnenih neukroenih vodenih tokova. Ispred predratne kuerine stirala se golema,
uredno podiana tratina to se sputala prema spremitu za amce i dugakom molu,
protegnutom duboko u blage vode zaljeva - blage kad bi Atlantik bio u miru sam sa
sobom, opasne kad to ne bi bio. Uz pilote su bila sigurno vezana dva plovila, amac
na vesla i skif s motorom, a oba su sluila za pristup jedanaestmetarskoj joli
usidrenoj tridesetak metara da-

lje u zaljevu. Nevidljiv, u kui za amce, poivao je veliki, polegnuti Chris-Craft
koji je mogao razviti etrdeset uzlova.
Jola je tu da ima togod za jedriti, ako te srce povue, rekao je doravnatelj
Frank Shields doekavi mornariki mlanjak koji je na aerodrom u Glen Burnieu
prebacio Pry-cea, Scofielda i Antoniju.
Page 50
Prava mala ljepotica! uskliknuo je Bray kad su kasnije koraali tratinom. No je
li zamisao o jedrenju ba tako dobra?
Naravno da nije, no svako drugo ovakvo imanje ima brod ili dva, pa bi se, da je
nema, moglo uiniti da tu neto ne tima.
Neto ne bi timalo i kad nikad ne bi digla sidro, rekao je Cameron Pryce.
To nam je jasno, suglasio se njegov ef. Stoga smijete s njom na kratke izlete,
ali pod odreenim uvjetima.
A ti su, gospodine Shields? upitala je Antonia.
Sat prije isplovljenja morate obavijestiti patrole, i tono ih upoznati sa svojom
rutom; one e ii ispred vas obalom. Osim toga, s vama moraju biti i dva uvara,
oba u zatitnim prslucima.
Ti si, Skiljo, mislio ba na sve.
Mi elimo, Brandone, da se osjea ugodno, ali ne i bezbrino, odgovorio je
Shields, a u bore utonule oi najednom su, kad ga je Scofield nazvao pejorativnim
nadimkom, jo jae prikiljile.
Kad uzmemo u obzir taj dio Okefenokeea koji pokriva etrdeset milja na jug, i vod
Agencijinih gorila, ukljuujui i onu vojnu komandosku postrojbu, a da sustav
osiguranja koji bi pristajao i Fort Knoxu i ne spominjemo, koji bi nam vrag i mogao
prii?
Mi ne vjerujemo nikom.

i

I, kad smo ve kod osiguranja, nastavio je Scofield, ima li kakva napretka glede
krtice ili krtica, steenih ljuba-znou Mataresea?
Nita. Eto zato je nae povjerenje vrlo ogranieno.
Shields je osobno odredio gdje e se ivjeti, sastavio raspored ophodnji i propisao
nain komuniciranja s Langlev-jem. Kod svega to je trebalo otipkati numerirale su
se kopije i biljeili primatelji, a sve se radilo na papiru impregniranom ivom, te
stoga inkompatibilnim sa svim poznatim ureajima za umnoavanje. Kopije bi ispadale
kao razmr-ljane ravne crte, a ako bi ih se snimalo elektrificiranim leama kamere,
te bi crte poutjele, to bi bio dokaz da ih je netko fotografirao.
Nadalje, svi koji bi dobili dnevni raspored morali bi ih imati stalno kod sebe, i
na zahtjev ih smjesta pokazati. Osim toga, nitko nije ni zbog kakvog razloga smio
napustiti okunicu, to je donekle objanjavalo i injenicu da su svi -osim
zapovjednikog kadra - bili neenje i bez obveza. I napokon, svima je bilo jasno da
e se svi telefonski razgovori snimati na vrpcu.
Frank Shields nije nita preputao sluaju. Na najvioj sigurnosnoj razini Agencije
nije bio postignut ba nikakav napredak u razotkrivanju Matareseove krtice ili
krtica. Osoblje je prosijano od najviih lanova hijerarhije pa sve do najniih
inovnika i radnika odravanja. Svima je prolost bila provjerena po dva i po tri
puta, a isto su tako provjereni i bankovni rauni, nain ivota, a prouene su i
najbeznaaj-nije udne navike. Tu nije moglo biti nikakvog Aldricha Amesa,
ugraenog kao dio namjetaja.
U itavoj je toj prii frustriralo to to ljudi izabrani za taj posao nisu imali
pojma zato to ine. Nije vie bilo ni hladnoga rata, ni centraliziranog ruskog
neprijatelja, ni speci-

fino usmjerenih teroristikih organizacija, nikakve suvisle smjernice - nego je
bila samo zapovijed da pretrae sve. Ali, za koga vraga? Dajte nam nekakav klju!
Aberacije! udno ponaanje, napose medu bolje obrazovanim osobljem. Zabave ili
hobiji koji nadilaze njihove prihode; pripadnost klubovima ili udruenjima koje si
ne mogu priutiti; kakav automobil voze; kakav nakit nose njihove ene i
ljubavnice; i kako je sve to plaeno? A ako su im djeca u skupim privatnim kolama,
tko pokriva kolarinu? Bilo to i sve.
Dajte malo oladite, uskliknuo je jedan istraitelj. Pa to bi kailo pola onih
cirkusanata na najviem katu! Neki od njih varaju ene, i to je tu novo? Drugi
potiho srede pitanje kole, nekretnina i automobila, jer samo bijesnu lan-glevjskom
legitimacijom - te su plastine kartice tajni uvje-rivai. Mnogi previe piju, to,
priznajem, vjerojatno inim i sam, ali ne toliko da se kompromitiraju. Sto je
krajnji proizvod svega, ili tko? Dajte nam neko ime, ili cilj, bilo to. Ne
mogu, odgovorio je doravnatelj Shields efu istraiteljske ekipe.
Frank, sad u ti neto rei. Da nije rije o tebi, sad bih otiao glavnom
Page 51
detektivu i rekao mu da si prolupao.
Koji bi se s tim vjerojatno sloio, ali bi ti isto rekao da slua moje
zapovijedi.
Jasno ti je da blati najmanje tri do etiri stotine pristojnih ljudi samo zato
to ne veu kako treba nirance na cipelama?
A to im ja mogu.
Frank, to je prljavo.
Takvi su i oni, i oni su tu - oni ili one. Netko tko se razumije u raunala i
posjeduje izravno ili neizravno znanje o najtajnijim materijalima kojima
raspolaemo...

to znai da smo stvar sveli na moda sto i pedeset ljudi, suho ga je prekinuo
istraitelj, ukoliko rije 'neizravan' ne shvati previe ozbiljno. Za ime Boje,
pa od toga smo i krenuli! Na stotinu stopa od Direktorata nema ovjeka koga nismo
rendgenski pregledali do kotane sri.
Onda kreni korak dalje i pokuaj i s magnetskom rezonancijom, moda bude bolje
sree.
Trolana je istraivaka ekipa bila dovedena u pat poziciju; meu sobom su ozbiljno
raspravljali o doravnateljevu mentalnom zdravlju. S paranojom su se ve sretali, i
sjeanja su na nju bila jaka. Bio je tu i klasini i dokumentirani sluaj J. Edgara
Hoovera u FBI-u, te, kasniji, glavnog detektiva Caseva, koji je elio izgraditi
vlastitu super-obavjetajnu organizaciju, koja ne bi odgovarala nikome, najmanje
pak Langlevju, Predsjedniku ili Kongresu. U slubenim se dosjeima krije lijepa hrpa
paranoje, ali Frank Shields nije bio paranoidan. to je dokazala ve prva provjera
koju su proveli na imanju na Istonoj obali u Marvlandu.
Cameron Pryce je zamahnuo glavom po jastuku. Oi su mu se naglo otvorile; nije znao
to ga je to prenulo i probudilo. A onda mu je maglovito dola spoznaja - neto je
za-strugalo, zagreblo, pa je uslijedio kratak bljesak svjetla. to je to bilo, gdje
je to bilo?
Francuski prozor to je vodio na kratki balkon? Njegova je soba bila na prvom katu
dvokatnice, i Scofield i Antonia su bili tono iznad njega. A on je zaista neto
uo; njegove je vjee napao nekakav bljesak, moda odraz brodskog reflektora u
zaljevu... moda. A moda i ne, ali vjerojatno da. Protegao je ruke iznad glave i
zijevnuo. Velika vodena masa pod prozorom, mutan odsjaj mjeseine, uglavnom
za-slonjene oblanim pokrovom; sve je to suvie podsjealo na okolnosti na Outer
Brassu 26 prije jedvice dvadeset sati.

To je nekako udno, pomislio je i zavalio se u udobnost jastuka. U predodbi
normalnog civila, ivot je tajnog agenta stalno iskazivanje neustraivosti, kroz
dogaaje u kojima pokazuje vjetine koje mu omoguuju da preivi. To je prihvaeno
kao injenica, te netono prikazano u filmovima, na televiziji i romanima. Mali je
dio toga oito istinit. Da bi ovjek mogao to obavljati mora biti izvjeban, napose
u gadljivim aspektima posla, ali su sami incidenti malobrojni i iroko razmaknuti,
i zbog toga, kad se dogode, to su trenuci krajnjeg stresa i tjeskobe. I straha.
Netko je jednom rekao da je glavni cilj ronjenja s bocama nekako ostati iv. Cam,
kao iskusan ronilac, toj se dosjetki smijao sve dok on i njegova dama za tu sezonu
nisu na obali Costa Brave ostali zarobljeni pod jatom morskih mlatova.
Ne, ivot se supertajnog agenta svodi na izbjegavanje takvih incidenata koliko je
to god u ljudskoj moi, dokle god je na zadatku. A ako se ti zadaci stvaraju u
izmatanom carstvu ljudi koji su gledali previe filmova ili proitali previe
romana, onda se na njih treba ogluiti. Ako se time dade postii neto zaista vano
i opasnosti su svladive, onda je sve u redu. Onda je posao naprosto posao, kao i
svaki drugi. Ipak, kao i u svakom drugom poslu, i ovdje je postojao strah da netko
u elji da postigne vie nego to je mogue rtvuje drugoga, u ovom sluaju njegov
ivot. Cam Pryce nije elio poginuti samo da bi nekom analitiaru unaprijedio
karijeru.
Jo jedan greb! Nekakvo struganje... pred francuskim prozorom. Ne, nije sanjao, ovo
je stvarno. Ali kako? Okolo kue su obilazili straari, pa i po travnjacima i
terasama pod prozorom; nita im, i nitko, nije mogao prii. Pryce je dohvatio
bateriju i automatski pitolj, koji su leali kraj njega

na krevetu, pa polako ustao na noge i priao uzanim dvostrukim vratima kratkoga
balkona. Neujno je povukao lijeva staklena vrata i povirio van. Najprije je
Page 52
pogledao dolje.
Isuse Kriste! Nije mu trebala svjetiljka da na tlu razabere dva rasprostrta,
nepomina tijela, jer su im iz vratova jo is-tjecale tamne barice krvi, iz vratova
koji su im bili skoro odrezani od tijela. Glave su im, u svakom praktinom smislu,
bile odrubljene! Pryce je ukljuio bateriju sa zasljeplju-juim snopom, i zamahnuo
njime prema gore.
Prilika u crnom gumenom ronilakom odijelu uspuzala se glatkim kamenim zidom kue,
a na rukama su joj i koljenima bile gumene aice za pripijanje. Ve je bila stigla
do Scofieldova balkona, no kad je ugledala snop Prvceove svjetiljke, odlijepila je
priljepak na desnoj ruci, posegnula za pojas, potegla automatski pitolj i otvorila
paljbu. Cameron je odskoio u zaklon, iza zida svoje spavae sobe, pa je roj metaka
proletio mimo njega, pri emu su mnogi rikoetirali od eljezne reetkaste ograde
balkona, otfrknuli u sobu i zakopali se u tapete. Pryce je poekao; zavladalo je
kratko zatije. Ubojica je u oruje stavljao novi okvir. Sad. Cam je iskoio na
balkon i nekoliko puta opalio u tijelo crno umotane prilike iznad sebe. Nekoliko
milisekundi kasnije, ona je ve bila le, skaredno nalijepljena na zid gumenim
aicama na koljenima i ljevici.
* * *
Le su spustili, a onda su ga dva uvara prenijela na udaljeni dio imanja. Kod
ubojice nisu nali nita ime bi se dao identificirati.
Uzet emo mu otiske prstiju, rekao je lan patrole odjeven u vojnu maskirnu
odoru. Otkrit emo tko je taj kujin sin.

Nemojte se uzalud truditi, mladiu, odvratio mu je Brandon Scofield. Pogledajte
mu prste, pa ete vidjeti samo glatku, golu kou. Tkivo je spaljeno, vjerojatno
kiselinom.
Zezate se!
Ni sluajno. Tako to oni rade. Tko najbolje plaa, najbolje i dobiva u to spada i
odsutnost svakog traga.
Ostaju jo zubi...
Slutim da su i tu izvrene mnoge promjene, primjerice u inozemstvu izraene krune
i privremeni mostovi, kojima je takoer nemogue ui u trag. Siguran sam da e se
mr-tvozornik sloiti sa mnom.
Sloiti s vama? A koji ste vi vrag tu? upitao je vojni asnik.
Netko, pukovnie, koga biste morali tititi. A ne ini mi se ba da ste se
iskazali?
Ja to ne mogu shvatiti, to naprosto nema logike! Kako se to kopile uspjelo probiti
kroz sve nas?
Pretpostavljam zahvaljujui sjajnoj izvjebanosti. Imali smo sree da se terenski
djelatnik Pryce, koji je takoer sjajno izvjeban, lako budi. Ali, mislim, ne spada
li i to u sjajnu uvjebanost?
Polako, Bray, rekao je Cameron i kroz bljesak reflektora proao kroz krug
straara oko lesa. Imali smo sree, a taj jo-jo i nije bio tako dobro izvjeban
kao to misli. Toliko je halabuio da bi probudio i pijanog mornara.
Hvala ti, stari, tiho je rekao zahvalni pukovnik.
Pusti sad to, odgovorio mu je Pryce na slian nain. A vae je pitanje sasvim na
mjestu. Doista, kako se uspio probiti kroz nas, napose kroz movaru, kroz koju je
jedino i mogao doi?

Na svakih dvadeset stopa imamo patrolu, rekao je Agencijin uvar, s prekrienim
snopovima, trideset lumena po komadu, a onda i krunu ogradu od bodljikave ice po
itavom nasipu. Po mome miljenju, nema naina.
Doi je mogao jo samo cestom, rekla je lanica vojne ophodnje, ena od svojih
trideset pet godina, odjevena u tamne traperice i crnu konatu vjetrovku. Kao i
ostali, i ona je nosila vojnu maskirnu kapu s brokatnim oznakama iznad ilta;
vidjeli su se pramenovi blijede kose, zategnuti na slje-pooice. Osim to smo
naelektrizirali glavni ulaz, nastavila je, podigli smo pedesetak metara prije
njega i vratarnicu, te postavili dva naoruana straara i elinu brklju.
to je s jedne i druge strane? upitao je Cameron.
Najneprohodniji dio movare, odgovorila je ona. Cesta je izgraena od nabijenog
kompaktiranog otpada, sa slojevima betona i ice do dubine od dva metra. Skoro kao
avionska pista.
Tako debelo?
Page 53
Tako debelo. Postavljeni su i debeli blokovi betona, prilagoeni konfiguraciji
ceste.
Sve mi je to poznato... gospoice... gospoice?
Dopukovnica Montrose, gospodine Pryce.
O, znate kako se zovem?
Gospodine, ja to moram znati. Na je posao osiguranje terena i zatita...
Najednom je stala.
Shvaam, rekao je Cameron urno i tako je oslobodio nelagode.
Dopukovnica Montrose je moja zamjenica, upao im je u rije pukovnik, pomalo
zastajkujui.
Zamjenica zapovjednika komandoske jedinice? upitao je Pryce skeptino.

Komandoska je taktika sastavni dio nae obuke, ali mi nismo komandosi, rekla je
dopukovnica, pa skinula kapu i rasula pepeljastoplavu kosu. Mi smo SBI.
Sto?
Snage za brzu intervenciju, odgovorio je Scofield. To, moj mladiu, znam ak i
ja.
Raduje me to si takav erudit, starce stari. A gdje je An-tonia?
Pokupila je nekog deka iz Agencije i otila u lov.
A zato?, upitala je Montroseova alarmantnim glasom.
Nemam pojma. Moja je cura prilino neovisna dama.
To sam i ja, gospodine Scofield! Ne moe biti nikakvih pojedinanih potraga osim u
pratnji mojih ljudi!
Oito je da moe, gospoice - dopukovnice. Moja je ena vrlo temeljito pretraila
zemljite. I prije je to morala raditi.
Svjesna sam vae prolosti, gospodine, i jako je uvaavam, ali sam ja odgovorna za
svu vojnu pratnju.
No dajte, dopukovnice, prekinuo ju je Cam, nai deki iz Agencije moda i ne
nose odore, ali su ipak vraki spretni. To znam jer sam i sam jedan od njih.
Va me maizam, gospodine Pryce, nimalo ne zanima. Vojna je pratnja na mene
preneseno zaduenje.
estoka mala, ha? promrmljao je Bray.
Kuja, ako vam je tako drae, gospodine Scofield. Prihvaam i to.
Draga damo, to ste vi rekli, ne ja.
Sad bi bilo dosta! dreknuo je Cameron. Morali bismo, za ime Boje, suraivati, a
ne se nadmetati.
Htjela sam samo raistiti za to je tko uvjeban, i ne sluajno, utvrditi kolika
vatrena mo kome stoji na raspolaganju.

Ja na tome ne bih inzistirao, dopukovnice Montrose, rekao je Pryce i blago kimnuo
glavom prema krvavom truplu na tlu.
Ja / dalje nita ne razumijem! uskliknuo je pukovnik Snaga za brze intervencije.
Kako mu je to uspjelo?
Mislim, sinko, rekao je Scofield, znamo da se nije bojao visine, a takvi se
ljudi obino ne boje ni dubine.
Koji ti je sad vrag to? upitao je Pryce.
Ja u to ba nisam siguran, no tako tvrde mnogi psiholozi. Padobranci koji skau sa
zadrkom obino se i pod vodom osjeaju kao doma. To ima nekakve veze s djelovanjem
gravitacije. To sam negdje proitao.
Hvala ti, Bray, punu kantu. I to ti onda predlae?
Da moda pretraimo obalu?
Koja je pretraena i pretraivana i stalno se trostruko pretrauje, rekla je
Montroseova odluno. To nam je bila prva briga. Jer ne samo da imamo ophodnje du
podruja tisuu metara nalijevo i nadesno od mola, nego dublje u kopnu imamo
laserske zrake koje hvataju korake. Nitko se ne moe probiti u te sektore.
A atentator je to, naravno, morao pretpostaviti? upitao je Scofield. Mislim,
ini mi se prirodno.
Vjerojatno, suglasila se dopukovnica.
Je li u nekoliko posljednjih sati bilo ikakva znaka penetracije? nije se dao
Brandon.
Zapravo ih je i bilo, ali svi su bili negativni, odgovorila je ona. Djeca sa
susjednih imanja kampiraju na tratini, nekoliko pijanaca koje su vratili, i dva
ribia uhvaena u smetanju posjeda, i sve smo ih presreli.
Page 54
Jeste li o tome obavijestili i druge ophodnje?
Naravno. Mogla nam je zatrebati pomo.

I tako se koncentracija ljudi mogla i smanjiti, istina? Nehotice, ili moda -
namjerno.
To je suvie openit postulat i, iskreno govorei, prilino nemogu.
Prilino, dopukovnice Montrose? rekao je Brandon Scofield. Znai ne ba sasvim.
to time mislite rei?
Nita ja ne mislim rei, draga damo, ja samo pokuavam shvatiti to se dogodilo.
A onda je najednom, iza zasljepljujueg pljuska reflektora, dopro Antonijin glas.
Nali smo ih, milo moje, nali smo ih! Kroz difuzno su, maglovito svjetlo
projurili likovi Scofieldove ene i njezina pratitelja iz CIA-e, pa utrali u krug
straara. Bacili su na tlo predmete to su ih drali u ruci: teki ronilaki
spremnik komprimiranog zraka, podvodnu masku, podvodnu baterijsku svjetiljku plavog
svjetlosnog snopa; nepropusni voki-toki i par peraja. Sve je to bilo u mulju na
obali movare ispod glavnih vrata, rekla je Antonia. Samo su tako mogli ui.
Ali otkud su to znali? upitala je Montroseova. Kako ste to vi znali?
Obala je bila pokrivena, neprobojna. Kroz movare su prolazile patrole, ali se tu
ipak dalo proi, ako bi se patrolama skrenulo zanimanje.
Kako?
Ba onako kako nam je rekao Taleniekov, kad se izvlaio iz Sevastopolja, istina,
duo? prekinuo ju je Scofield prijazno.
Tvoje je pamenje, dragi moj, vrlo precizno.
Zato taj 'dragi moj'? Sto sam to opet uinio?

Nisi mislio na to je trebalo misliti. to je uinio Vasilij da proe kroz
Dardanele?
Diverziju, naravno. amac s lanim trupom kao stvorenim za detekciju. Sovjetske su
ga patrole nale, i onda i-znule jer je bio prazan!
Ispravno, Bray. I sad to prenesi na kopno.
Naravno! Skreni panju s oitog na daleko, i onda u roku od nekoliko sekundi
aktiviraj oito!
I to radijem, milo moje.
Bravo, duo!
Ma o emu vi to govorite? upitala je dopukovnica Montrose.
Predloio bih vam da otkrijete tko su bili oni pijanci koji su zalutali na nae
zemljite, rekao je Cameron Pryce, a vjerojatno i ona dva ribia.
Zato?
Zato to su jedan ili obojica ili svi oni imali tranzistor-ske radioaparate
namjetene na frekvenciju ovoga na zemlji. Tog trupla koje se pokualo
infiltrirati.
* * *
Zvala se Leslie Montrose, bila je dopukovnica amerike kopnene vojske, ki
generala, diplomand West Pointa, a ispod te grube vojne vanjtine, prava ena. Ili
je bar tako mislio Cameron, dok su on, Montroseova i njezin zapovjednik, izvjesni
pukovnik Everret Bracket, sjedili za kuhinjskim stolom, pili kavu i analizirali
noanje dogaaje. Priu o dopu-kovnici pribavio im je Bracket, koji ju je, oito
nekajui se, prihvatio za svog zamjenika.
Nemojte me shvatiti krivo, Pryce, nije to zato to je ensko, rekao je Bracket
kad se Montroseova na trenutak udaljila da vojnoj postrojbi izda zapovijed. Meni
je ona

draga - kvragu, draga je mojoj eni - ali ja naprosto smatram da enama nije mjesto
u SBI.
A to o tome misli vaa ena?
Recimo da se s tim ba sasvim ne slae. A moja je sedamnaestogodinja ki jo i
gora. Ali one nisu nikad omiri-sale barut! Ja jesam, i velim vam da tu eni nema
mjesta! Pritom vojnici znaju biti i zarobljeni, to je realan aspekt rata, i meni
stalno dolaze na um moja ena i ki u takvim okolnostima.
Mnogi se mukarci slau s vama, pukovnie.
A vi?
Naravno da se slaem, ali nas jo nitko nije nikad napao na naem tlu, na naem
kopnu. Izraelcima se to dogodilo, i zato oni u vojsci imaju svu hrpu ena - a imaju
Page 55
ih i Arapi, i ene su im i u aktivnim i priuvnim borbenim postrojbama, a jo su
prominentnije u teroristikim kadrovima. Da se netko sutra iskrca na plaama
Kalifornije i Long Islanda moda bismo obojica promijenili miljenje.
Sto se mene tie, ne vjerujem, odgovorio je Bracket odluno.
Moda bi vas ba ene prisilile da se predomislite. Na koncu konca, ba su nas
ene, majke, provele kroz ledeno doba. U ivotinjskom su carstvu enke najljui
zatitnici svoje mladunadi.
Deko, sad ste zbilja skrenuli! Otkud vam sve to?
Rudimentarna antropologija, pukovnie... Recite mi, vaa dopukovnica nosi istu
kapu kao i vi, ali su oznake drukije. Kako to?
Mi to doputamo, to je sve.
Nije mi jasno. Igra koji igra za Yankeeje ne stavlja na glavu kapu Boston Red
Soxa.
To je iz eskadrile njezina mua. Mislim, bila je.

Kako, molim?
Njezin je mu bio pilot lovac u Air Forceu. I onda je u Pustinjskoj oluji oboren
iznad Basre. Vele da se katapulti-rao, ali se za njega nije ulo ni po obustavi
neprijateljstava - do kojih nikad nije ni trebalo doi!
To je bilo prije mnogo godina, rekao je Pryce zamiljeno. I ona je ostala u
vojsci?
I te kako jest, i to vrlo agresivno, mogao bih dodati. Moja ena i ja pokuali smo
je od toga odvratiti - govorili smo joj ja potrai novi ivot. S obzirom na obuku,
nali bi se deseci kompanija koje bi je uzele u sekundi. Ona je zavrila
menadment, razumije se u kompjutere, u sve ono to televizijske reklame obeavaju
u vojsci, emu treba dodati i injenicu da se uspela vrtoglavo brzo - u to je doba
bila bojnica. Ali ona ni uti.
Meni to izgleda udno, rekao je Cameron. Vjerojatno bi u privatnom sektoru
zaraivala vie.
Moda deset puta vie, moda i dvadeset. Osim toga, bila bi na radnom mjestu s
hrpom civilnih momaka, i to vjerojatno bogatih. Mogla bi se s njima druiti, jasno
vam je to mislim?
To i nije bilo teko pogoditi. Ona je odbacila savjet?
Kao iz puke. Vjerojatno zbog malog.
Malog?
Ona i Jim su imali sina, a dobili su ga tono osam mjeseci i dvadeset dana nakon
to je oboje diplomiralo na West Pointu, i ona je stalno spominjala tu injenicu, i
smijala se kao vrag. Njemu je danas etrnaest ili petnaest, i oboava oca. Mi
pretpostavljamo, kad bi otila iz vojske, sin bi joj to zamjerio.
Budui da je ona tu - incommunicado - gdje je deko?

U jednoj od onih osnovnih kola u Novoj Engleskoj -Jim nije bio siromaan, a nije
to bila ni generalska ki. A mali ve razumije frazu 'Mama je negdje na zadatku'.
Normalan vojniki mrkavac.
I meni se ini. Moji klinci to ne bi prihvatili, ali pretpostavljam da on
prihvaa.
Vi niste pali junak, rekao je Pryce, pa vas zato i ne moraju oboavati.
Hvala nema na emu, strailo. Ali ste vjerojatno ipak u pravu.
Pa ipak, kako da nikad tu u vojsci nije naila ni na koga koja bi mogla smatrati
bar donekle prihvatljivim? Na koncu konca, ona je jo razmjerno mlada.
Mislite da moja ena i ja nismo pokuavali? Kad biste samo vidjeli mimohod svih
momaka... A onda bi uvijek rekla laku no, u naoj kui, i popratila to vrstim,
uljudnim stiskom ruke - nikakve anse ni za kakvu akciju ni sa kim... A ako biste
sad vi malo njukali okolo, gospodine Tajni Agente, bolje da zaboravite. Ona je
strogo slobodna od mukoga roda.
Nita ja ne njukam, pukovnie. Ja naprosto moram upoznati osoblje s kojim imam
posla. Moj je posao ba to.
Imate dosjee svih ljudi u ovoj postrojbi, dvadeset sedmero njih, da budem
precizan.
Oprostite mi, ali sam upravo na Karibima proveo pet dana a da se nisam poteno
naspavao, a posljednja dva nisam uope. Zato nisam ni stigao do vaih dosjea.
Otkrit ete da su sasvim prihvatljivi.
U to sam siguran.
Page 56

Otvorila su se vrata kuhinje, i kroz njih je ula dopukov-nica Montrose i prekinula
razgovor pukovnika Bracketa i
Prvcea.
Sve je sigurno, a ja sam osim toga na obalu poslala dodatne ophodnje, izjavila je
ona.
Zato? upitao je Cameron.
Zato to je to logina odstupnica, za ubojicu, mislim.
Zato ste to pretpostavili? nastavio je Cameron prijazno ali vrsto.
Zato to je to najloginiji put udaljavanja sa zemjita.
'Udaljavanja'? Pretpostavljam da ste time mislili na bijeg.
Naravno. Movare e biti pod potpunim nadzorom.
Ne slaem se. Maloas ste kazali da je plaa bila ograena laserskim zrakama u
duini od tisuu metara, lateralno i prema kopnu, te da je zemljite elektroniki
ograeno. Vi zaista iskreno vjerujete da atentator za to ne bi znao?
Na to to ciljate, gospodine Pryce? ljutito je upitala Leslie Montrose. Gdje bi
to drugdje mogao pobjei?
Istim putem kojim je i doao, dopukovnice. Samo to je Scofieldova ena pronala
ronilaku opremu. Predlaem vam da poaljete patrolu na zapad do najblie ceste to
vodi na sjever ili jug. Vozite najtie to moete, da vidite tko tamo eka. Oni,
naravno, nee imati farove, pa ih ne bismo trebali imati ni mi.
Ovo je zaista smijeno! Ubojica ne moe pobjei. Jer je
mrtav.
O tome nema dvojbe, dopukovnice Montrose, suglasio se Cameron. Ali ako ovdje
nemamo izdajicu s radijem, a za kojega i ne znamo...
Nemogue! uskliknuo je Bracket.

Ja vjerujem da ga nemamo, nastavio je Pryce. Ali ako ga nemamo, onda taj koji
eka na atentatora i ne zna da je on mrtav... Penjite se u auto, dopukovnice
Montrose, to je zapovijed.
* *

Moramo ih zaustaviti! uskliknula je Montroseova otro, a glava joj se najednom
uspravila, pogled izotrio, a ljutite se suze zakotrljale niz obraze.
Znam, rekao je Pryce, pa je pustio i odstupio ba u trenutku kad je oamueni
pukovnik Bracket polako ponovno utonuo u stolac.

Proao je skoro itav sat. Bracket, glave klonule na prekriene ruke, spavao je za
stolom. Jedva budan, Cameron je poesto odlazio do kuhinjskog sudopera da si
ispljuska lice, sve dok mu i vrat i koulja nisu bili promoeni vodom. Vrata su se
polako otvorila i u prostoriju je ula dopukov-nica Leslie Montrose, iscrpljena kao
i ovjek pred kojim se nala.
Tamo je bio automobil, rekla je tiho. A voljela bih doboga da ga nije bilo.
Zato? upitao je Pryce, s otealim vjeama, i.ustao na noge.
Ubili su jednoga od mojih...
O, Kriste, ne! Camov je glas natjerao Bracketa da se uz trzaj probudi.
Da. Bili bi me ubili, ali me je moj desetnik gurnuo s ceste i tako se izloio, i
zbog toga pokupio metke. Bio je jo djeak, najmlai vojnik u postrojbi. Zbog mene
je rtvovao ivot.
Kako mi je ao, kako ao!
Tko su zapravo ti ljudi, gospodine Pryce? upitala je Leslie Montrose, a u glasu
joj se zauo grozniav ton.
Netko ih je nazvao najveim zlom na svijetu, odgovorio je Cam tiho, priao joj i
nakratko je, zaplakanu, uhvatio za ramena.

THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE
(naslovna stranica)
ZAPANJUJUI POTEZ ZRAKOPLOVNIH DIVOVA
PARIZ, 30. RUJNA - Zajedniko priopenje iz Londona i Pariza da su se British
Aeronauticals i francuska Compagnie du Ciel fuzionirale u jedinstveni korporacijski
entitet poslalo je udarne valove kroz zrakoplovnu industriju u Evropi i Sjedinjenim
Page 57
Dravama. Fuzija ta dva giganta s njihovim naizgled neogranienim sredstvima,
sigurnim privatnim i dravnim ugovorima, njihovim kooperantima dobavljaima, ba
kao i pristupom ekonomski povoljnom tritu radne snage, stvorila je novu
kompaniju, najveeg i najmonijeg proizvoaa zrakoplova na svijetu. Financijski
analitiari s obje strane Atlantika zakljuili su da e Sky Waverly, kako se zove
ta nova kompanija, biti granitni stup zrakoplovne industrije. Prema rijeima Clivea
Lawesa, ekonomskog komentatora londonskog Timesa: Oni e svirati, a drugi e po
tome plesati.
Kompanija je ime dobila u ast sir Davida Waverlyja, osnivaa poetne kompanije,
Waverly Industries, koju su prije vie od etvrt stoljea apsorbirali angloameriki
interesi.
Nepotvrene detalje fuzije, u koje spada i prenoenje dionica kao i predvieni
potezi koje bi mogao povui upravni

odbor, iznosimo na stranici 8. Ispituje se stapanje golemih rezervi radne snage kao
i ukidanje dvostrukog upravnog osoblja. Mogli bismo parafrazirati esto navoeni
citat iz jednog amerikog filma iz pedesetih: Veite sigurnosne pojasove, pred nama
je grbav put.

8
Na Istonoj obali u Marvlandu jutro je ve bilo pood-maklo, a arko se jesenje
sunce ve nalo na pola puta do svog podnevnog zenita, dok su se njegove zrake
ljeskale po vodama zaljeva Chesapeake. Pryce se pridruio Scofieldu i Antoniji na
golemoj zatvorenoj verandi s pogledom na obalu; za one koji su ostajali u kui za
doruak je bio postavljen vedski stol. Ostatak je osoblja rasporeen u tri vie no
prostrane kue za goste.
Daj sjedni, Cameron, rekla je Scofieldova ena. Da ti natoim kave?
Ne, hvala, odgovorio je Pryce prijazno, pa skrenuo prema stolu, gdje su bili
vrevi s kavom. Sam u.
Lo potez, promrmljao je Bray. Ne stvaraj joj loe navike.
Nisi ba realan, to ti je valjda jasno? odgovorio je Cameron, a u glasu mu je bio
san, ili manjak istoga. Jo ti je prerano da bude realan.

Uope nije rano, usprotivio se Scofield. Sad e deset sati. I gdje su doavola
ostali?
Nemam pojma. Ne znam ak ni tko su oni.
Dva pukovnika, tonije pukovnik i dopukovnica, pa neki tip iz CIA-e koji je sino
stigao s Toni - tonije jutros, i veza s Frankom Shieldsom, koji me gleda kao
gubavca.
Frank mu je, ne dvojim, ispriao sve o tebi. Pryce je napunio alicu kavom,
priao stolu i sjeo. A Antonia je rekla:
Pukovnik Bracket i dopukovnica Montrose su u sobama u zapadnom krilu, skupa s
Eugeneom Dennvjem, ovjekom doravnatelja Shieldsa. A moj 'tip', kako si ga nazvao,
milo moje, smjestio se u hodniku, malo dalje od nas... Dok si ti hrkao, mi nismo
trebali puno hodati da se naemo.
Hej! uskliknuo je Bray i iroko se nasmijeio. Zipke su zato i stvorene da se iz
njih vade ljubavnici, Cam, to mlai to bolji!
Za ovo se, dragi moj, sam poslui jajima.
Ma to e mi jaja. I tako stalno govori da mi kode.
Tko je sve ovo pripravio? prekinuo ga je Pryce.
Zato, misli da je otrovano?
Ne ba u konkretnom sluaju, ali geometrijski u okvirima tih mogunosti.
udno se izraava, mali.
Ja u vam rei, rekla je Antonia, jo jednom doavi s informacijom. Sva se
hrana priprema u kuhinji u Lan-glevju, hermetiki zatvara i plombira, pa se svakog
jutra i uvee u est doprema ovamo.
uo sam buku, ubacio se Cam, ali sam mislio da je to zrana ophodnja ili da nam
u posjet dolaze glaveine... Kako si to otkrila, Toni? Mislim, hranu, i gdje tko
spava?
Lijepo sam pitala.

To ti je oduvijek ilo od ruke.
Bray me nauio. Kad se nae u naizgled pasivnoj situaciji, u kakvom zaklonu ili
Page 58
pribjeitu, mora uvijek postavljati pitanja - uljudno, bezazleno, kao da te to
zaista zanima. On tvrdi da su ene u tome vjetije od mukaraca, pa sam tako i
uinila.
Ona je pravo srce. Ali to znai da je vea i vjerojatnost
da e te ustrijeliti.
Scofield se zagrcnuo.
Ispeci pa reci, rekao je i naglo se uozbiljio. uli smo za desetnika SBI-a koji
je sino pokupio metak. Svinje!
Od koga si uo?
Preko pukovnika Bracketa. Stigao je da Dennvju javi novosti, pa je dolo do
priline zbrke - ili optubi, ako vam je drae. Pa smo ustali i Toni i ja i
pridruili se kavgi.
Kakvih optubi?
Ma nita, ista sranja, to je sve.
Ne, to nije sve.
Daj pusti to, Cam rekla je Antonia. Gospodin Denny je bio 'ustao na krivu nogu',
kako to velite vi Amerikanci.
Sto je rekao?
elio je znati po ijem se odobrenju Montroseova s vozilom udaljila iz baze,
odgovorio je Scofield. Bracket mu je odgovorio da ona, kao zamjenik zapovjednika
SBI-a, nije trebala traiti niije odobrenje.
U biti je rekao da je imala njegovo odobrenje, dodala je Braveva ena.
Pukovnikovo.
To nije istina, rekao je Pryce. To sam joj ja zapovjedio, a na temelju vlastitih
ovlasti, kao iskusni terenski ope-rativac, nakon to sam izvrio loginu analizu
aktualne situacije. Naalost, pokazalo se da sam imao pravo... Ali to to Denny
izvodi? Kog si on to vraga umilja?

Ja sam ovjek za vezu sa zamjenikom ravnatelja Shield-som, i u njegovoj odsutnosti
preuzimam svu odgovornost za sve to se ovdje zbiva. Te su rijei dole od pojave
u vratima, vitkoga mukarca srednjeg rasta, proelave glave i ugodnog, mladenakog
lica u otroj suprotnosti s gubitkom kose, kao i glasom koji bi se dao opisati kao
tihi monoton. A s tom odgovornou, nastavio je, idu i ovlasti.
Ti, Denny, ne samo da si sve zakenjao, rekao je Came-ron, pa ustao i postavio se
pred asnika za vezu, nego si sve zakenjao do gue i preko gue! A sad me
posluaj, jarino. Sino te nisam uo da daje nikakve autoritativne izjave, onda
kad je mrtvi ubojica pao sa zida tono izmeu dva straara priklana od uha do uha.
Ne sjeam se ak ni da si se pojavio!
I te kako sam se pojavio, gospodine Pryce, makar i nakratko - jer u danim
okolnostima nisam mogao nita izmijeniti. Ali sam zato smjesta nazvao doravnatelja
Shieldsa. I prilino smo dugo razgovarali preko telefona, i pokuali utvrditi gdje
je moglo procuriti, pa nismo zaobili ni posadu helikoptera... On e u podne biti
tu.
Da ispita posadu helikoptera? upitao je Brandon.
Da, gospodine.
I onda na temelju kojih ovlasti, i kojega znanja, vi dovodite u pitanje odluke
SBI-a i moje?
Mislim da je to oito. Netko je ubijen.
To se dogaa, gospodine Denny. Ja to ne volim, vi to ne volite - nitko to ne voli.
Ali se zna dogoditi.
ujte, Pryce, moda sam malo pretjerao kad nije trebalo...
Prva na mjestu! prekinuo ga je Pryce.

Ali ja moram gledati to se zbiva, brinuti se da sve tee po planu, a to je bila
prva no. Ispao sam glup i nesposoban.
Vi to niste mogli sprijeiti, i mislim da vam je to i samome jasno, rekao je
Pryce, pa se stiao i gestom pozvao Dennvja da s njima sjedne za stol.
Moda nisam mogao sprijeiti ono s dva straara i pokuaj atentata, ali sam
vjerojatno trebao sve upozoriti da zbog navedenih razloga ne naputaju bazu. Da sam
za to znao.
Ma biste li? amu se vratila netrpeljivost. A zato?
Zato to je postojao i bolji nain - uz pretpostavku da je netko stvarno ekao
atentatora na staroj cesti Chesa-peake.
Page 59
Uz pretpostavku, za milost Boju! elite li moda nazvati mladievu obitelj?
To je samo apriorna hipoteza...
Govori jo smjenije nego ti... prekinuo ga je Scofield.
Dobro, i Shields pria smijeno, ali se s tim cirkusan-tima druim ve toliko da
ih razumijem, odgovorio je Cam. A to biste vi uinili, gospodine Analitiaru -
jer vi ste, pogaam, analitiar?
Jesam, i ja bih stupio u vezu s naim naoruanim ljudstvom u kamufliranom vozilu
na polju sjeverno od prilazne staze. Oni bi mogli izvesti napad izvana.
Kakvim ljudstvom? Pryce je sad ve i ustao i poeo vikati. U kakvom to vozilu?
Oni su tamo. U osamsatnim smjenama.
Jeb... Zato mi, doavola, o njima nismo znali ba nita?
Ta rije s 'jeb' mi je sasvim poznata, Camerone, rekla je Antonia, a u glasu joj
se osjeao tihi bijes, i unato svoj

tvojoj velikoj uljudnosti, smatram da bi tu bila sasvim na mjestu... Gospodine
Denny, zato nam o njima ba nitko nikad nije rekao nita?
Za milost Boju, do toga jo nisam doao! Prva no, to se moglo dogoditi prve
noi?...
Tako je to kad sam trai nevolju, odgovorio je Sco-field, a glas mu je najednom
poprimio zapovjedniki ton. To, meutim, nije vaa pogreka, nego Scofieldova - i
to ne prva. Prve su nas upute na terenu trebale upoznati sa svim mogunostima koje
nam stoje na raspolaganju - to je primarno. Bez knenaenja, bez nepoznatih
alternativa, bez zakenjanih propusta, mladiu?
Taj scenarij trpi i varijacije, gospodine.
Ma da ujem bar jednu, ti kujin sine!
Molim te, Bray, umijeala se njegova ena i stavila mu ruku na miicu.
Ne, elim uti to e mi odgovoriti! Da ujemo, analitiaru!
Mislim da vam je to poznato, gospodine Scofield, rekao je Denny onim svojim tihim
i jednolinim glasom. Sa zamjenikom Shieldsom se poznate ve dovoljno dugo.
Faktor L, imam li pravo?
Da, odgovorio je jedva ujno asnik za vezu.
A to je, za ime Boje, to? upitao je Pryce, silno zbunjen.
Upravo si na pravom mjestu izgovorio ime Gospodnje, odgovorio je Bray. Faktor L
se odnosi na Sveto pismo, prema preistom svetom Shieldsu, velikom bibliaru.' Onaj
L znai Levitski zakonik, iz Petoknjija, to je trea knjiga Starog zavjeta.
Toliko se sjeam.
Ma o emu ti to, muiu moj?

Shields je oduvijek vjerovao da se rjeenja veine ljudskih problema i enigmi
nalaze u Bibliji. Ne nuno u svojim religijskim aspektima, nego u interpretacijama
pria, kako mitskih, tako i povijesnih.
Frank je vjerski fanatik? Camerona je to osupnulo.
Nemam pojma, to pitaj njega. Ali je on svoju Bibliju poteno prouio.
Onda se taj Faktor L odnosi na Levitski zakonik? nije se dao Pryce.
Kratko reeno, ne vjeruj vrhovnom sveeniku. Moda je takorina.
Moe jo jednom? Cameron je polako sjeo, pa se zagledao u Scofielda kao da je taj
obavjetajac u mirovini najednom poludio.
Ne znam jesam li to ba sasvim dobro shvatio, ali u Le-vitskom zakoniku sveenstvo
je bilo povjereno, koliko se sjeam, sinovima Levija ili Aarona. Neka astoljubiva.
braa, koja nisu bila pripadnici te ekskluzivne bratovtine, smandrljala su nekakve
lane papire pa se kao crvi zavukli u klub. Posljedica je bila da su stekli
istinski politiki glas kao vox populi.
Jesi li poludio? Pryceu se se razrogaile oi i bio je sasvim izvan sebe. To su
biblijska klepetanja!
Ne nuno, prekinuo ih je Eugene Denny. Gospodin Scofield zapravo iznosi bitne
injenice, makar i poneto izvan konteksta.
Pustimo sad okoline prie, rekao je Pryce. O emu on to pria?
U Levitskom zakoniku, nekoliko mukih levita, sinova Levijevih, a kasnije, kad su
porasli brojem, nasljednika Aarona, proglaeno je vrhovnim sveenicima
jeruzalemskoga hrama, sjedita drutvene moi. Kao i u svim takvim sredi-

tima moi, i tu je bilo korupcije - iako, mogao bih dodati, prema kasnijim
mjerilima minimalne - no ipak korupcije od strane onih koji su eljeli u kruti
Page 60
sustav unijeti nekakve promjene - na to bih takoer mogao dodati, esto sasvim
opravdane. Na koncu, a prema legendi na koju se aludira u Petoj knjizi Mojsijevoj,
neki je zelot postao voom jeruzalemskoga hrama, i ostao tako sve dok ga nisu
raskrinkali kao izdajicu i ovjeka koji nije Aaronov sin.
Hvala na pouci, propovjednie, rekao je Cameron napetim glasom, ali to ta
pria, doavola, znai?
Ona znai, odgovorio je Scofield, dok mu je ispod povrine kipio bijes, da
doravnatelj Shields nije siguran da mi moe vjerovati.
Kako? Pryce se srdito okrenuo Shieldsovu ovjeku za
vezu.
Vidi, deec, nastavio je Brav, u kiljinoj biblijskoj imaginaciji, ova je baza
ovdje hram Chesapeake, no suprotno od onog to vas dvije upine mislite, nitko od
vas nema ovlasti za nenajavljeno prelijetanje ovog zranog prostora. To pravo imam
samo ja. Tako glasi moja pogodba sa Shieldsom - to moete i provjeriti, gospodine
Denny.
Bio sam upoznat s vaim sporazumom, gospodine Scofield, no nije na meni da se u to
mijeam.
Naravno da nije. Jer si ti lakaj Frankie-boya, i kladim se u lijevo jaje svoje da
si u stalnoj vezi s 'kamufliranim naoruanim osobljem', isto za sluaj da uzmem
barut i raznesem i tu glupu straaru i vlastitu enu!
Ma to ti to pria, Bray? upitala je Antonia.
A kladim se i u desno jaje svoje, nastavio je Scofield bez zaustavljanja, da na
ulazu imaju naredbu da te smjesta obavijeste ako ja kroza nj proem, za to inae
imam ovlasti ba zato to sam ovdje ja apsolutna vlast.

Sve to, dragi moj, ba i nema neke logike...
Vraga nema! Faktor L i ta levitska sranja. Ja sam vrhovni sveenik hrama, no moda
sam ipak uljez. Nije li tako, analitiaru?
Bilo je tu i drugih razloga, odgovorio je Denny tiho.
Ako ih je bilo, zato nam nitko nije rekao - zato meni nitko nije rekao - ba
nita o toj tvojoj postrojbi vani? A bilo je vano da me se o svemu obavijesti ve
na samom poetku, isto za sluaj da se moraju donijeti neke odluke koje ja inae
ne bih dopustio!... Oh, ne, to je jedan od Skiljinih lukavih obrata, proklet bio!
Postojala je i opasnost od nenadanog, masovnog napada na objekt...
I to bi zaustavila dva-tri pripadnika tog tvog 'naoruanog ljudstva'? ljutito ga
je prekinuo Beowulf Agate. Tako ti Isusa na dasci za surfanje, za koga ti mene
dri?
Na to vam pitanje, gospodine, ne mogu odgovoriti. Ja sam samo izvravao naredbe.
Znam, sinko, to sad ujem ve drugi put u proteklih trideset sati, pa u i tebi
rei ono isto to sam rekao i onom kukinu sinu koji se u meuvremenu pretvorio u
predjelo za morske kuke. Ja to ne puim!
Hej, Bray, daj uspori malo, rekao je Pryce. Moda je Frank imao pravo - u drugom
dijelu. Mislim na napad.
Ma ni to ne klapa. Da je zaista tako mislio, onda bi vani bila mala brigada i ja
bih za to prvi doznao. Ne, kiljo je vrebao na mene da povuem nepredvidljivi
potez. Isuse, pa on je jebeni genij!
Kakav si ti to nepredvieni potez trebao povui? uskliknuo je Cameron.
Milo moje, ja sad zaista vie nita ne razumijem...

U ovoj eri visoke tehnologije naprosto ne postoji nain da se i sa kim ovdje
komunicira pomou ice ili radija, jo manje preko telefona, jer sve prolazi kroz
detektor. To je mogue izvesti samo pomou osobnog i tajnog kontakta. Nakon sve one
zbrke s gadom koji je zaklao straare i pokuao me otpiriti - hvala ti, Cam, to si
ga presjekao popola - i ja sam doao do istog zakljuka. ekao sam da Toni zaspi,
pa da onda izaem sam, na svoj nain, to nije ni kroz vrata niti pomou nekakvog
vrajeg vozila. I u tome bih bio daleko uspjeniji.
inio je on to i prije, gospodo, rekla je Antonia i stisnula mua za podlakticu.
U Evropi, kad smo bjeali da spasimo ivu glavu, jednog sam se jutra probudila i
zatekla Brandona i Taleniekova pri kavi. Opasnost koja nas je uasavala - ovjek
ili ljudi koji su nas drali na nianu - nije vie postojala. O tome su nam rekli
samo toliko, i nita vie.
Ti to izjednauje s onim to se dogodilo sino? upitao je Pryce Scofielda.
Na neki nain, naravno, suglasio se umirovljeni oba-vjetajac. Samo to je Frank
Page 61
moje namjere shvatio naopako. Nisam ja kanio ui ni u kakve tajne pregovore s
Ma-tareseom, koji mi je, kako sam ve i rekao kilji, ponudio milijune da nestanem,
nego sam krenuo pobiti te svinje. Ili, ako bih ba imao strpljenja, pohvatati te
jebae ive.
Zato si ga onda maloas nazvao genijem? upitao je ljutiti i smeteni Cameron.
Zato to bih, ovisno o okolnostima, uinio jedno ili drugo. Frank se uvijek
osigurava sa svih strana.
Ali to to te smatra prevrtljivcem i izdajicom, uskliknuo je Pryce, to bi
trebalo biti dovoljno da poeli da ga spremi pod zemlju!

Ne, ne, to nikada, rekao je Scofield. Kad se tu pojavi u podne, sigurno u mu
oitati bukvicu, no nita vie od toga.
Zato ne?
Vratimo se tridesetak godina u prolost. Bio sam tajno u Pragu, a moja je kontrola
bio ovjek kojeg sam smatrao stvarno sjajnim, najboljim, najeluzivnijim dubinskim
kontaktom s Moskvom to smo ga ikad imali na naoj strani. Jedne sam se veeri s
njim morao sastati na obali Vltave, no onda je, nekoliko minuta prije nego to sam
trebao poi iz stana, iz Washingtona, iz Langlevja, stigla hitna poruka - od Franka
Shieldsa. Deifrirao sam je i ona je glasila: 'Poalji zamjenu, ne nekog naeg nego
nekog dilera drogom. Ostani na rubu zone.' Tako su tog meetara kokainom
proreetali mecima namijenjenima meni. Frank Shields je moju kontrolu navukao u
klopku koja ga je razotkrila. Moja je briljantna veza bio kolja KGB-a.
I sada on u istu klopku uvlai tebe, rekao je Pryce. Moe li to prihvatiti?
A zato ne? On se osigurao sa svih strana, a mogao je i biti u pravu. Sve to sam
stekao za svih tih godina sluenja mojoj dravi svodi se na bonus za kupnju amca i
penziju. Matareseova me je ponuda mogla dovesti u napast.
Ali on te poznaje1.
Nitko ne poznaje nikoga osim samoga sebe, Cam. Ponekad moemo zaci i pod kou, ali
ne moemo prodrijeti u svijest, ili viestruke alternative izmetu kojih se ona
koleba. Kako ti moe znati tko sam zapravo ja, ili Toni?
Za miloga Boga, pa priali smo satima, i o toliko toga. Ja ti vjerujem!

Jo si ti mlad, novi moj prijatelju. Ali uvaj se, povjerenje se gradi na
optimizmu, na nizu sjena. A njima, ma koliko se trudio i muio, ne moe dati tri
dimenzije.
Odnekud se mora poeti, rekao je Pryce, a pogled mu se zakaio sa Scofieldovim.
Te gluposti s Levitskim zakonikom, taj vrhovni sveenik koji je moda i uljez - na
kojeg se vraga sve to svodi?
Dobro doao u na svijet, Cameron. Moda misli da si tu ve bio, no upravo je
poeo tvoj silazak u pakao. Ali to nije pakao kakvog ga poznaje na neduni
gospodin Denny, zato to on, kao i Skiljo, sjedi za pisaim stolom sa svim tim
kompjuterima i donosi apstraktne odluke. Ponekad su one ispravne, poesto su krive,
ali raunala ipak ne mogu animirati ljudske sukobe. I napokon, strojevi ne mogu
razgovarati sa strojevima.
ini mi se da smo to ve preli, rekao je Pryce. Govorim o proloj noi, noi
koju nikad neu zaboraviti. Gdje smo mi to zapravo?
Mislim, ja bih rekao da prva lekcija glasi da nita nije linearno - nita nije
ravna crta. Druga je da je problem geometrijski - crte se ire u svim smjerovima, a
mi moramo suziti podruje vjerojatnosti.
Ja govorim o proloj noi - o dananjem jutru! O, to. To ne bih znao rei. Tu e
za moda sat vremena biti Skiljo, pa emo ga pitati.
To u vam ja rei, rekao je Denny, ovjek za vezu. Ravnatelj Shields potajno
seli itav kompleks na imanje u Sjevernoj Carolini.
To je neto to on nee uiniti! uskliknuo je Scofield.
Ali, gospodine, ovdje smo otkriveni...

Vraki ste u pravu, i elio bih da to moemo objaviti u svim novinama - ne, to je
vjerojatno krivo, neka ostane povjerljivo. Tako e to doznati svi oni koji to ne
smiju znati.
Ali zaista, gospodine, zamjenik inzistira da se ponemo
pakirati...
Onda mi ga poaljite, pa u mu ja ponititi zapovijed! Znate to vi tupani nikako
ne shvaate? Da pele uvijek idu na med. Sto je stara korzikanska poslovica.
Page 62
THE WALL STREET JOURNAL
(Prva stranica) ETIRI SVJETSKE BANKE SKLOPILE SAVEZ
NEW YORK, 1. LISTOPADA - Kao da jo jednom ele dokazati dananju
transnacionalizaciju financijskih institucija, tri su se najvee svjetske banke
fuzionirale u svakom praktinom smislu. To su podjednako poznate Universal
Merchants u New Yorku, losangeleska Bank od the Pacific i madridska Banco Ibirico,
najbogatija institucija u panjolskoj i Portugalu, s golemim interesima u
Sredozemlju.
Posluivi se sloenim nizom meunarodnih zakona, one su strukturirale lateralni
red odgovornosti da bi maksimalizi-rale produktivnost svaka u svom sreditu
utjecaja. Najnovije komunikacije koje doputaju trenutno globalno komuniciranje,
medu kojima se posebno istiu novane transakcije, stvorit e sasvim nov sustav
bankarstva, faktiki novu renesansu, kako ree Benjamin Wahlburg, poznati bankar,
postariji dravnik financijskoga svijeta, i glasnogovornik novog konglomerata,
poznatog pod imenom Universal Pacific Ibe-ria. Pribliavamo se dobu bezgotovinskog
drutva, to e diljem svijeta utedjeti mnoge milijarde, nastavio je gospodin
Wahlburg, i u kojem e se korporacijska i privatna imovina potvrivati plastinim
karticama, na kojima e se brojevi mijenjati preko milijuna radiokanala, a rauni
e se i zajmovi plaati elektroniki. Mi iz Universal Pacific Iberija kanimo

.Ml,

biti u prvim redovima tog uzbudljivog gospodarskog preporoda, pa stoga ulaemo
znatna sredstva s ciljem da se on razvije.
Procjenjuje se da e, s tisuama ogranaka u vlasnitvu UPI-ja, novi financijski
konglomerat biti glavna zajmodavna institucija diljem Sjedinjenih Drava, u
pacifikom obruu i Sredozemlju, od Gibraltara do Istanbula.
Neke promatrae meunarodnog trita brine, meutim, pitanje kontrole. Kad smo ga
nazvali telefonom, gospodin Wahlburg je izjavio: Kontrola e ii ruku pod ruku s
evolucijom. Nijedan odgovoran ekonomist ili bankar ne bi smio ni pomisliti
drukije.
Helikopter se krivudavo sputao prema okruglom helio-dromu u objektu kraj zaljeva
Chesapeake. Zamjenik ravnatelja Frank Shields, kojemu su naborane, suene oi
odbijale sunce, praktiki se zatvorivi, iznikao je iz blistavobijelih metalnih
vrata, da bi ga istog asa verbalno napao Brandon Scofield s Cameronom Prvceom o
boku. Na svu sreu, veinu je dernjave biveg obavjetajca priguilo vitlanje
rotor-skih krakova, pa je u trenutku kad su se njih dvojica udaljila od
zagluujueg zvuka i pridruili se Prvceu, Scofield ve bio pomalo bez daha.
Budui da si shvatio to radim, to te je to iznenadilo, pa jo i naljutilo?
upitao je izgreni zamjenik ravnatelja.
Skiljo, to ti je prokleto najgluplje pitanje to si ga postavio u ivotu! zaurlao
je Scofield.
Zato?
Prestani se ponavljati!
Hej, Brandone, ti si taj koji to prakticira, a ne ja. A daj to pogledaj ovako.
Tebi je sasvim oito jasno da sam se posluio Faktorom L i da si proao - to znai
da si ti ist, a ja se ne moram pitati jesam li togod propustio.

To je zbog onog to mi je ponudio Matarese? Milijune i jo ran negdje u...
To je bila samo radna hipoteza, prekinuo ga je Shields, ali se neko vrijeme ipak
odravala. Pa ti si sam prije dvadeset pet godina natjerao predsjednika Sjedinjenih
Drava da te isplati. Odgovor je da.
Kako zna da to nisam i prihvatio?
Zato to to nikad ne bi izloio Dennvju, napose ne tako specificirano.
Stvarno si nemogu!
Moda, ali sjeti se Praga. Usput reeno, gdje je Denny?
Naredio sam mu da se, dok ne budem gotov s tobom, dri to dalje od mene, zato to
ja, kako smo se i dogovorili, vodim ovu operaciju. Ja imam te ovlasti?
Pa onda, Brandone, jesi li sad sa mnom gotov? upitao je zamjenik ravnatelja ne
odgovorivi na pitanje.
Kvragu, ne! Tvoja ideja da zakljuamo duan i preselimo se u Sjevernu Carolinu
naprosto ne dolazi u obzir! Ostajemo tu gdje jesmo.
Tebi nisu svi doma. Matarese zna gdje smo - gdje si ti. Oni znaju da si nadivio
Page 63
koaricu, i time to si doletio ovamo da nam se pridrui, bacio si im rukavicu.
Oni nee stati dok te ne ubiju.
Reci mi, Skiljo, zato me oni ele ubiti?
Zbog istog razloga zbog kojeg smo te i mi eljeli nai -zbog onoga to ti je u toj
tvojoj zabetoniranoj glavi. Prije mnogo godina za tvoj se poetni izvjetaj teko
moglo rei da je bio informativan, ali, prema tvojim rijeima, ti o Ma-tareseu zna
vie od ikoga na obje strane.
to e me sprijeiti da vam sve to znam izruim na papiru?

Ba nita, ali postoje i zakoni, a mi imamo posla s vrlo monim interesima,
vjerojatno vrlo bogatim, vrlo utjecajnim ljudima u dravnoj vlasti i izvan nje.
I onda?
I onda otipkana izjava - iskaz mrtvog, diskreditiranog tajnog agenta s reputacijom
flagrantnog loeg vladanja, u koje spadaju i krive informacije, dezinformacije i
stalno laganje pretpostavljenima - svakako nije neto to se iznosi pred sud, a jo
manje pred kongresnu komisiju.
Poderi taj dosje, spali ga! To je stara povijest koja nema nikakve veze sa
sadanjim okolnostima.
Predugo te nije bilo, Beoivulfe Agate. Sad su devedesete. Dosjei se ne slau
uredno u kartonske fascikle, nego se kompjuteriziraju, i svaka starija odjelna
glava u itavoj obavjetajnoj zajednici ima k njima pristup samo ako raspolae
valjanim iframa. A moe biti siguran da ih je bar nekolicina to i uinila.
Ti zapravo hoe rei da moj ledeni le ne moe nastupiti kao svjedok, i da bi
ostao samo zapis o nunim postupcima to sam ih poduzeo, a koji na me lijepe
etiketu ovjeka na svoju ruku.
Ba sam to i mislio rei. Bio bi posthumno trulo meso za Matareseov stroj za
mljevenje. Shields je zastao, pa dao znak Scofieldu i Prvceu da se s njim maknu od
sad ve uti-hlog zrakoplova i njegove uurbane posade. A sad me posluaj, Bran
done, nastavio je udaljivi se dovoljno da ga posada ne moe uti, znam da te je
Cameron svojim pitanjima protjerao kroz ibe, a i ja u. Ali prije nego to poemo
dalje, elim s tobom biti naisto. Meu nama ne smije biti tajni.

kiljo se sprema na ispovijed ubogom starom meni? rekao je Bray podrugljivo. Ne
vjerujem da mi pretpovijesni dinosauri znamo jo i za kakve tajne vrijedne
prianja.
Mislim to ozbiljno, Brandone. To e ti objasniti kako si daleko dospio - ili bar u
to vjerujem - a to ti moe ak i donijeti izvjesno olakanje, ako se zbog moralnih
obzira skanjuje priati.
Zapravo ne mogu doekati.
Kad si prije toliko godina otiao, toliko je pitanja ostalo bez odgovora, toliko
toga to naprosto nisi elio raistiti...
Za to sam imao prokleto valjanih razloga, prekinuo ga je Scofield tiho i otro.
Ti su cirkusanti, koji su me ispitivali, est puta ili u pakao i natrag, samo da
nau neto ime bi sva ta sranja prikaili Taleniekovu. Stalno su samo ponavljali
'neprijatelj' i 'komunistika svinja', dok mi nije dolo da ih otpirim. eljeli su
prikazati Vasilija kao da je on sam samcat itavo carstvo zla, iako nita nije
moglo biti dalje od istine.
Samo usijane glave, Brandone, samo usijane glave. Mi ostali to ne govorimo niti u
to vjerujemo.
Onda su ti hladniji trebali ugasiti vatru! Kad sam im rekao da Taleniekov mora iz
Moskve, zato to je osuen na smrt, oni su stalno samo ponavljali 'namjetaljka' i
'dvostruki agent', i druge glupe klieje o stvarima o kojima ne znaju ba nita!
Ali ti si znao, kad bi im rekao itavu istinu, da bi Taleniekov ostao zabiljeen u
povijesti kao ovjek koji je doveo supersile na rub atomskog rata, a moda i preko
njega.
Nije mi ba sasvim jasno kako to misli, kiljo, rekao je Scofield oprezno.
O, i te kako ti je jasno. Naravno da nisi mogao ni u jedan slubeni zapisnik
izjaviti da se Sjedinjene Amerike

Drave upravo spremaju izabrati predsjednika koji je bati-nik najopakije
organizacije koju je svijet - poslije nacista -ikada upoznao. Samo to to nije bio
komunistiki Hitler, nego neuhvatljivi ovjek o kojem se po geopolitikim podrumima
samo aptalo. Sin Maloga Pastira.
Page 64
Sto, doavola... zagrcnuo se Brandon, pa se okrenuo zapanjenom Prvceu, koji je
zavrtio glavom. Kako si to doznao? rekao je obraajui se Shieldsu. Ja nikad
nisam spomenuo sina Maloga Pastira. On je bio mrtav, itava je ta prokleta druba
bila mrtva! I da, jedan od razloga zbog kojih sam drao jezik za zubima zaista je
bio taj, no bio je tu i jo jedan, pa vjerovao ti meni ili ne. Jer tada bi naa
zemlja, itav na sustav vlasti, postao sprdnja civiliziranog svijeta. Kako si to
samo uspio otkriti?
Levitski faktor, stari moj prijatelju. Sjea se to sam ti jednom zgodom rekao o
Faktoru L?
Da, sjeam se. Rekao si: 'Pogledaj vrhovnog sveenika i upitaj se je li pod svojim
haljama uljez.' Pa ipak, kako si se domislio?
Razgovor emo o tome nastaviti vani, na vodi. Netko ovdje je jedna druga vrsta
uljeza, i ne bih se izlagao opasnosti od elektronikog nadziranja... Postrojba to
si je vidio u helikopteru ekipa je antiteroristikih strunjaka koja ima
instrumente za otkrivanje svih prislunih ureaja, ma koliko dobro bili skriveni.
To u ti ipak morati priznati, kiljo. Nakon svih tih godina ipak si uspio
pokupiti nekoliko terenskih trikova.
Tvoje me odobravanje dirnulo u samo srce.

THE ALBANY TIMES-UNION
(Poslovna rubrika, stranica 2)
POELA KONSOLIDACIJA ENERGETIKE
ALBANY, 2. LISTOPADA - Zahvaljujui stalnom porastu potranje za energijom i time
izazvanim rastom cijena, energetske kompanije od Toronta do Miamija ule su u
ozbiljne pregovore o konsolidaciji svog poslovanja. Rije je o tim poetnim
konferencijama poela kruiti kad su se Standard Light i Power of Boston nale
izvrgnute neem to bismo mogli nazvati pobunom potroaa protiv eksplozije cijena
elektrine energije, a koja se potom prenosi na gradove, korporacije i pojedine
obitelji. Pojedine industrijske grane, ba kao i mnogi istraivaki centri,
zaprijetili su odlaskom iz drave, u kojoj i tako vlada viak najamnog prostora.
Zdrav razum predvia da bi za njima uskoro mogla poi i sveuilita, pa bi svi oni
zajedno Massachusetts pretvorili u osiromaenu dravu, a Boston u naputeni geto.
Odgovarajui na postavljeno pitanje, Jamieson Fovvler, tehniki direktor Standarda
L i P, bio je lapidaran. Energija stoji novaca, i situacija se pogorava, a ne
popravlja. Postoji li rjeenje? Naravno, i to pred nosom, a to su nuklearke. Te
centrale, meutim, nitko ne eli ni na sto milja od sebe, i gdje smo onda? Ne
vjerujem da i u jednoj dravi postoje tolike pustinje. Ali sada, ako bismo
ujedinili golemu energetsku mreu pod jedinstvenom upravom, konzorcijem, cijene bi
strmoglavo pale zbog samog ukidanja dupliciranja.
Bruce Ebersole, predsjednik Southern Utilitiesa, pokazao je isto samopouzdanje.
Nai e dioniari biti sretni, a oni su uglavnom postariji svijet - nae ljubljene
bake i djedovi - potroai e biti bolje uslueni, zato to emo posvuda
modernizirati opremu, pa se svi moemo nadati boljim danima -boljim za goleme
kombinirane strojeve, ali i za obinu elektrinu arulju, prijatelju.
O pitanju gubitka desetaka tisua radnih mjesta do kojega e doi, Ebersole je
izjavio: Prekvalificirat emo, vjerujem, sve one gdje to bude mogue.

Prilika to je stajala u mranom, skrovitom kutku spremita za amce, povirila je
oko ruba otvorenih vrata, dok su valovi ispod nje lizali bokove Chris-Craftova
mola. Gliser je polako plovio prema sreditu zaljeva, a njegova su tri putnika bila
zauzeta leernim razgovorom. Scofield je bio za kormilom, te se stalno okretao
ostalima i neto govorio.
Dopukovnica Leslie Montrose je iz bluze izvukla mali mobitel, utipkala trinaest
brojaka, pa podigla aparat na desno uho.
Krug Vecchio, rekao je muki glas na liniji. Nastavite.
Tri glavna subjekta u konferenciji izvan nadzora. Ne inite nita dok se situacija
ne raisti.
Hvala. Informacija e biti proslijeena naima u Londonu. Usput reeno, vaa e
nova oprema biti u avionu od est popodne. Prolaz odobren. Paket od vaeg sina.

9
Chris-Craftov motor je prebaen u prazan hod, a gliser se ljuljukao na blagim
valovima zaljeva Chesapeake, dok mu je motor na krmi lijeno puckao.
Page 65
Meni to i dalje nije jasno, Frank, rekao je Scofield za kormilarskim kolom,
okrenuvi se Shieldsu. Ja u svojim izvjetajima nikad nisam spomenuo ni Maloga
Pastira ni njegova sina. Oni su bili mrtvi, svi su oni bili prokleto mrtvi!
Bio je u biljekama to smo ih nali nakon pokolja na imanju Appleton Hali kod
Bostona. Dijelovi su bili gadno nagorjeli, ali smo ih u laboratoriju prouili pod
povealom, i tako se poelo pojavljivati ime, ili dio imena 'Mali Past'. A onda je
korzikanska filijala Interpola otkrila Guideronea. Pa su pretpostavili da je ba on
Mali Pastir. I kamo vas je to odvelo?
Mene je odvelo do logine potrage. U jednom fragmentu, jedva itljivom, bila je
istaknuta fraza: 'on je sin,' i ona se pojavila u dva odvojena memoranduma. A u
drugom je bilo 'moramo sluati'... Prati li me, Brandone?

Da, odgovorio je Scofield tiho. Ba smo to slijedili Taleniekov i ja. Ali kako
si ti?
Mjesecima, pae i godinama, nitko to od nas nije uspio prokljuviti. A onda mi je
napokon uspjelo.
Za ime Boje, kako?
Jo jednom Levitski faktor - vrhovni je sveenik bio uljez.
Moe jo jednom?
Meu ljudima koje su tog popodneva ubili bio je i poasni gost konferencije u
Appleton Hallu. On je bio pravi potomak dinastije Appleton, kojeg su novi vlasnici
imanja pozvali da ga pozdrave aplauzom.
Znai da si tada ve znao tko su oni, konstatirao je Scofield.
Bio sam sve blii. Poasni je gost bio senator Joshua Appleton etvrti, oekivani
sljedei predsjednik Sjedinjenih Drava. Nitko u to nije sumnjao; on je bio od Boga
dan. I bio je najpopularnija pojava u politikoj sredini. I trebao je postati
najmonijim voom slobodnoga svijeta.
I?
U stvarnosti poasni gost nije uope bio nikakav Appleton; on je zapravo bio
godinama netko drugi. Bio je to Ju-lian Guiderone, sin Maloga Pastira, kojega je
pomazao Guil-laume, barun od Mataresea.
To mi je poznato, no kako si to // otkrio?
Tvojom zaslugom, Brandone. Ali dopusti da se vratim, korak po korak, ba onako
kako vjerujem da si uinio i sam.
Fasciniran sam, prekinuo ga je Scofield. ao mi je samo to i Toni nije tu.
A gdje je? upitao je Pryce i naslonio se na zibljivu razmu.

L.

Postavlja pitanja, odgovorio je Bray, i nije to dalje razraivao. Dalje, Frank,
za kakvim si ti to tragom poao?
Kao prvo, poznajui tebe, pretpostavio sam da si sloio nekakve lane dokumente
koji e te odvesti do cilja - to je bilo osnovno. Kao to sam kasnije doznao, to je
bilo u skladu s tvojim profesionalnim standardima: tvoja je legitimacija slubeno
proklamirala da si 'pomonik' samog senatora Appletona. I onda si, budui da si
ivio u mraku glede toliko toga, otiao posjetiti Appletonovu mentalno poremeenu
staru majku na Louisburg Squareu.
Ona je alkoholiarka, i bila je to ve preko deset godina, dodao je Scofield.
Da, znam, odgovorio je Shields. U istom je stanju bila i dvadeset jedan mjesec
kasnije kad sam je ja posjetio.
Toliko ti je trebalo?
Od tebe nije bilo nikakve pomoi... Kao prvo, nije te se sjeala, ali kad sam ve
mislio otii, nasmijeila mi se srea. Kao grom iz vedra neba - ili da velim
izmaglice - ona je najednom progovorila nekakvim sablasnim, pjevnim glasom: 'Bar
niste zapeli da vidite Joshovu staru sobu'. Bio je to moj prvi zgoditak, jer sam
znao da si taj drugi posjetitelj zacijelo bio ti.
I tako si ti uinio isto.
Naravno da jesam, i to me odvelo do drugog zgoditka. Napose nakon to mi je rekla
da u njoj nije bila sve otkako je Joshua unutra pustio mog davnanjeg prethodnika.
Mislio sam da je Appleton mrtav, prekinuo ga je Pryce.
Pravi je Appleton to i bio. Svladali su ga duhovi viskija.
A to je bio zgoditak broj dva? potaknuo ga je Scofield. Ta je soba bila tek
lano svetite s beskorisnim uspo-
Page 66

menama. Fotografijama, kolskim zastavicama i jedriliar-skim trofejima. Lano,
zato to Appleton nije nikada ivio na Louisburg Sqareu. On se vratio iz Korejskoga
rata s nekoliko rana, i nakon bolnice se vratio na obiteljsko imanje.
Ne tri pred rudo, Brandone, sve je to dio traga. Ti si, meutim, spomenuo magine
rijei - 'fotografije'. im smo se nali unutra, stara je skoila do zida i
povikala kako jedne nema. Onda je poela vritati o 'Joshovoj najdraoj slici'.
Vidi, vidi, kiljo, nanjuio ti jo jedan trag? Ispitao si ubogu i milu staricu, i
doznao da je to fotografija Appletona i njegova najboljeg prijatelja. Dva jedra
mladia pred jedrilicom, skoro jednaka rasta, obojica dojmljiva stasa, obojica
pristala, iz istog osmokolskog kalupa - kao da su moda i roaci.
I blii od toga, prema gospoi Appleton. Braa. Sve dok jedan nije otiao u rat, a
drugi to najednom odbio uiniti i odletio u vicarsku. Shields je posegnuo u dep
pa izvadio mali notes; bio je zguvan, a stranice su mu ve bile poutjele od
starosti. Iskopao sam to iz arhivskog ormaria. Htio sam biti siguran da se u
razgovoru pozivam na prava imena i injenice. I gdje smo ono stali?
Fotografija... Cameron, koji je sjedio kraj razme, sav se pretvorio u uho. Ona
fotografija.
O, da, odgovorio je zamjenik ravnatelja, pa prolistao stranice notesa. Bilo je
to poslije Koreje; Appleton je ba studirao pravo, kad je kod Massachusetts
Turnpikea doivio straan sudar. Skoro je umro u bolnici Mass General, gdje su ga
otpremili s viestrukim prijelomima, silnim unutranjim krvarenjima i grozno
iznakaenim licem. Obitelj se pobrinula da specijalisti sa svih strana svijeta na
njemu ne prestanu raditi; inilo se da je sluaj beznadan, no on to oito nije bio.
Stoga je tvoj sljedei potez, Brandone, bio prilino

oit. Otpraio si ravno u Massachusetts General Hospital, ravno u arhivu. Iako je u
meuvremu otila u mirovinu, ena koja je to vodila sjeala te se sasvim jasno.
Uvaljao sam je u nevolju?
Ne, ali si joj, kao glavni pomonik senatora Appletona, obeao osobnu zahvalnicu
od ovjeka koji e uskoro postati predsjednikom Sjedinjenih Drava. Nikad je nije
dobila, pa te se zato i sjea.
Kvragu, nisam imao vremena za pisanje, rekao je Bray. Samo nastavi, ide to
tebi.
Bolnika ti arhivarka nije rekla puno - veina je toga bio isti medicinski
abrakadabra na osamdesetak stranica procedura, intervencija i vrag bi ga znao ega
sve ne - a ti si htio vie. Htio si imena. Zato je ona otila u kadrovski, tad ve
sasvim kompjuterizirani, sa zapisima koji seu godinama u prolost.
Za opremom je bio neki mali crni, bez kojeg bih bio izgubljen sluaj, prekinuo ga
je Scofield. Studirao je na Institutu za tehnologiju, a tu je ljakao da se moe
kolovati. Moda je udno, ali se vie ne mogu sjetiti kako se ono zvao.
A trebao bi. Jer je on sada doktor Amos Lafollet -doktor znanosti - i vodei
autoritet za nuklearnu medicinu. Kad sam mu napokon uao u trag, on mi je rekao,
ako te ikad vidim, da te upitam je li ti se svidjela posveta na njegovoj prvoj
knjizi.
Nisam ni znao da ju je napisao.
Mislim, potrudio sam je se kupiti; to je standardan tekst o nuklearnoj medicini.
Hoe uti posvetu? Imam je tu.
Naravno.

'Velikodunom neznancu koji je traio malo a dao puno, te tako jednom mladiu
omoguio da ostvari karijeru, u koju spada i ova knjiga...' Nije ni loe za
neznanca koji te rijei ne bi mogao iznuditi ni od vlastite majke.
Moja je mama mislila da sam ja ili gangster ili profesionalni kockar. No vratimo
se u Boston.
Svakako, odgovorio je Shields i vratio se svom notesu. Doktor Lafollet, tada
mladi student koji je radio na bolnikim raunalima, otkrio je da su dva kirurga,
predviena za Appletona, bila zamijenjena, kao i to da je jedan od tih koji su
doli u zamjenu umro, dok je ime drugog bilo izbrisano iz arhive.
Ne zaboravi, Frank, tu su i medicinske sestre, rekao je Scofield tiho i zagledao
se u Shieldsa. Za mene su one bile i te kako znaajan pogodak.
Sto su zaista i bile, suglasio se zamjenik ravnatelja.
Sto je bilo sa sestrama? upitao je Pryce.
Page 67
Vjerojatno prema zahtjevu obitelji Appleton, bolniko je osoblje bilo zamijenjeno
trima privatnim bolnikim sestrama, koje su sve poginule u glupoj nesrei amca
etiri dana prije nego to je Joshua Appleton otputen iz bolnice i vraen na
obiteljsko imanje koje je, usput reeno, ba bilo stavljeno na prodaju. I prodano
vrlo starom, vrlo bogatom bankaru Guideroneu, obiteljskom prijatelju Appletonovih,
koji je znao da im se novac primie kraju.
Izgovori to, kiljo. Prodano Nicholasu Guideroneu, Malome Pastiru.
Ti tada, Brandone, nisi imao nikakvog stvarnog odgovora, ali si ipak opazio
zakonitost koja je upuivala na udovinu zavjeru. Od svega si stvarno imao samo
imena prvih dvaju kirurga, od kojih je jedan umro, a drugi je bio prisilno
umirovljen. A taj se zvao doktor Nathaniel Crawford. On je

umro prije petnaestak godina, no ja sam do njega dopro nekoliko godina prije toga.
I on te se sjeao, sjeao se tvog telefonskog poziva koji ga je jako uznemirio.
Rekao mi je da mu je on vratio rune snove.
Nije ih trebao imati. Njegova je dijagnoza bila tona, ali su mu namjestili kajlu.
Njegov pacijent Joshua Appleton etvrti umro je u bolnici ba kao to je on to i
predvidio.
U drutvu dva zamjenska kirurga i vjerojatno jedne, moda dvije privatne bolnike
sestre, dodao je Shields. Nije mi poznat slijed, niti to si to poeo opaati,
ali vjerujem da si ba tada uvjerio mladog Amosa Lafolleta da odleti u Washington i
pokupi nekoliko starih rendgenskih snimaka.
Sve se dogaalo tako brzo da se slijeda zbivanja i ne sjeam, rekao je Bray pa na
laganom povjetarcu okrenuo Chris-Craft. Taleniekova i Toni su uzeli za taoce; nije
ba ni bilo vremena za neka velika planiranja. Letio sam napola naslijepo, ali
nisam smio stati.
Pa ipak si znao da bi rendgenogrami mogli dokazati ono to si poeo nasluivati,
bez obzira koliko to moda neuveno izgledalo.
Da, suglasio se Scofield zamiljeno, dok mu je pogled poivao na vodi, a oi
vidjele i osjeale to nitko drugi nije. Bili su to zubni snimci uzeti jo davno,
i na tako dalekim mjestima, da s njima nitko nije mogao manipulirati, a jo ih
manje ukloniti.
Ali ti si imao samo jedan snimak, koji si trebao usporediti s drugim, imam li
pravo, Brandone?
Oito, rekao je Brav pa se opet okrenuo Shieldsu. No budui da si stigao tako
daleko, onda si, dakako, stekao i prilino dobru predodbu o tome tko bi to mogao
biti.

Naravno, ali to naprosto nisam mogao dokazati zato to si ti imao drugi snimak. Ti
si opazio, ba kao ja u onoj sobi na Louisburg Squareu, da su obojica, i Appleton i
njegov najbolji prijatelj, ili u Akademiju Andover. Zato si se odvezao onamo,
pronaao zubara - bliski prijatelji, napose i-parci daleko od kue, sasvim sigurno
odlaze istom zubaru - i uvjerio lijenika da ti dade rendgenograme obojice.
I tako si doznao istinu, rekao je Scofield i kimnuo glavom. Sjajno obavljen
posao, Frank, i mislim to ozbiljno.
I to je bio tvoj adut, kakav nikad nisi imao, pomou kojeg si mogao osloboditi
Antoniju i Taleniekova.
Kakav adut? upitao je zbunjeni Cameron Pryce.
Taj je rendgenogram pokazao da poasni gost onog dana u Appleton Hallu nije bio
senator Joshua Appleton, nego kolega student i bliski prijatelj Julian Guiderone,
sin Maloga Pastira koji je uskoro trebao zasjesti u Bijelu kuu, sa svime to to
implicira.
Isuse, uskliknuo je Cameron, Bray, sigurno me ne prca?
Misli rei, maleni, da kilji vjeruje, a meni da nisi vjerovao?
Mislim, mora priznati da je Frank ispunio mnoge rupe koje se ti nisi potrudio
zaepiti.
Ne ba sve. Scofield je pogledao Shieldsa. Je li ti Crawford objasnio tko je bio
jedan od doktora koji su doli u zamjenu?
Naravno da jest, i jo mi je rekao i kako se zove. On je bio najvei strunjak za
plastinu kirurgiju u itavoj vicarskoj. Njegovu su kliniku pohodili samo
najbogatiji. Moe li povjerovati da je poginuo izgubivi vlast nad volanom, kad mu
je auto sletio s litice u Villefranche? Tri dana nakon to je iz Bostona stigao u
Evropu?
Page 68

Nije mi samo jasno to je Matarese ekao puna tri dana.
I da je Julian Guiderone, koji je pobjegao iz zemlje u vicarsku, da se ne bi
morao boriti u Korejskom ratu, navodno poginuo u skijakoj nesrei kraj sela Col du
Pillon, gdje je i pokopan, zbog svoje ljubavi prema Alpama?
Da, proitao sam to prije dvadeset pet godina u mikro-filmiranim novinama. I pitam
se tko je bio u tom lijesu, ili je naprosto bio prazan?
Nema nikakve svrhe raskopavati mu grob - ako ga ima.
Nema tu nikakve svrhe ni kopati po svemu tome, Frank. Guideroneovih vie nema.
Mali Pastir i njegov sin su mrtvi. Matareku hijerarhiju moramo potraiti na
drugome mjestu.
To i ne mora biti ba tako, Brandone, rekao je Shields tiho, a Scofield je naglo
odmaknuo glavu od kormila. U svom izvjetaju, ma kakav bio, tvrdio si da je
senator Appleton - roen Guiderone - poginuo toga dana u ukrienoj vatri u Appleton
Hallu...
Poginuo ko tri vraga! zagrmio je Bray. Tog sam ku-jina sina ubio vlastitom
rukom! Kroz razbijeni prozor, vlastitim orujem!
To do mene nije doprlo u tom obliku.
Moda sam malo smuljao, to ja znam! Vi ste me gadovi proglasili nespaenim, i
nisam vam elio dati nikakvu prednost.
No pustimo sad to, rekao si da se sruio u golemo ognjite, u plamen...
Upravo tako!
Policija je, Brandone, na mjesto zloina stigla ve za nekoliko minuta. U ognjitu
nije bilo nikakvog lesa. Ali su zato

bile brazde na ognjinoj ploi, kao da ga je netko izvukao. I nagorjeli komadii
tekstila uokolo, ija je plonost govorila da su bili podvrgnuti pritisku, da je
netko gaenjem gasio vatru. To je moje miljenje, a takvo je i miljenje
policijskog laboratorija - da je Julian Guiderone ostao iv.
Nije mogao!... No ak i da jest, to je nemogue, kako bi mogao pobjei?
A kako ste pobjegli ti i Antonia? Zavladala je tolika zbrka - pucnjava, u ulinoj
kanalizaciji prte eksplozije -pretpostavljam da si im to ti namjestio - sve je
bilo u kaosu. . Ispitao sam sve policajce, svakog privatnog uvara pojedince, i
jedan se specijalac sjetio da su gospodin i gospoa Vickerv, uspanieni mukarac i
ena, dojurili automobilom do glavnog ulaza i rekli da su oni gosti, samo gosti.
Oni su se sakrili u ormaru i u zatiju pucnjave kroz stranja vrata otrali do
automobila.
I onda?
Brandone, vjenano je ime tvoje sestre Vickerv.
Stvarno si temeljit, Skiljo, to je je, ne kaem to nije.
Kompliment primljen, ali je nevaan. A bilo je tu i jo jedno vozilo, i slina
pria. Ranjeni gost u privatnim bolnikim kolima koja nikad nisu stigla u
bolnicu... to se sve svodi na to da je Julian Guiderone, sin Maloga Pastira,
nedvojbeno iv, i ako bi on ikoga na svijetu volio vidjeti u ni-tnom kriu, onda si
to ti, Beowulf Agate.
Vraki zanimljivo, Frank. On i ja smo otprilike podjednako stari, dva starca iz
nekog drugog doba, obojica gladni neega to mu onaj drugi krati. On eli skarednu
mo, to mu ja neu dopustiti, a ja elim privatni mir, to mi on uporno ne da.
Scofield je zastao i zagledao se u Camerona Prvcea. Pretpostavljam da emo,
kratkorono ili dugo-

rono, ovisiti o svojim zapovjednicima, a ja u svog imam potpuno povjerenje.
Nadam se da zna to radi, rekao je Cam. A ja mogu rei samo to da u uiniti
sve to mogu.
O, moe ti, sinko, i vie od toga.
LOS ANGELES HMES
(Naslovna stranica)
EVROPSKI I AMERIKI PROIZVOAI ZABAVE U UDNOJ ZAJEDNICI
LOS ANGELES, 9. LISTOPADA - Svijet se smanjio, komprimiran visokom tehnologijom
koja doputa trenutno prebacivanje proizvoda preko satelita i kabela. Gdje e to
zavriti, to nitko ne moe znati, ali etiri preostala velika filmska studija,
skupa sa svojim televizijskim mreama i sup-sidijarnim kabelskim izvodima, danas su
objavila da su se udruila s Continental-Celestialom, u cilju stvaranja
Page 69
konsolidiranog izvora informativnih i zabavnih programa. Cehovi autora, pisaca,
producenata i reisera pozdravili su taj korak u budunost, budui da e on
njihovim lanovima osigurati viestruko zaposlenje. Glumake su udruge savjetovale
svojim lanovima da dobro naue strane jezike. Koristi iz takve megafuzije jasne su
ve i same po sebi, ali pritom, meutim, nije jasno kojim bi smjerom mogla udariti
ta amalgamacija.
Nastavak na stranici 2
Kad je Julian Guiderone iz Amsterdama obavio svoj zadnji telefonski razgovor, ovaj
put s Langlevjem, Virginia, bilo je ve etiri manje deset u zoru.
Potpuna T? upitao je.
Potpuna, odgovorio je glas iz CIA-e. Moj je ifrator samo moj, ljubeznou
direktorija.
Odlino. Odlazim za pet minuta, sljedea veza Kairo.
Ne Bahrain?

Ne najmanje tri tjedna. Jer imam posla s naim Arapima - ne njihovim, nego naim.
Dobra vam kob, stigle su rijei iz Langlevja u Virgi-niji. Svi se uzdamo u vas.
I trebate. A morate vjerovati i u Amsterdam. On je ve krenuo.
Onda emo i mi, odgovorila je krtica.
* *
Prola su etiri dana i tri noi, a onda se Cameron Pryce sa Scofieldom suoio za
dorukom, pri vedskom stolu.
Ovo nas ne vodi nikamo! uskliknuo je Cam ispod glasa no otresito, dok je pijuckao
crnu kavu.
Tebe, meutim, oito nekamo vodi, rekao je Brav i zapalio tamnosmedi cigarilos.
Mislim pritom na onog damskog komandosa.
Ako te zanima istina, ak se i ne trudim.
Neto mi je puno via...
Krivo, prekinuo ga je Pryce. Ona via mene. Odem na vrata, eto ti nje. Proeem
se do plae, evo je opet. Malo prolandram do heliodroma da vidim tko nam je to
doao, a ona mi je deset metara iza lea.
Moda je, maleni, za tebe neto spremila. Toni veli da si prva klasa.
Kao u mesnici? To mi ne slii na nju.
Prva klasa u starakom domu. Do kojeg moda i uspije otkriti prave programe.
Moda je dopukovnica glede tebe samo radoznala. I to ne u profesionalnom smislu.
Zao mi je, odgovorio je Cam, nema signala, nema govora tijela, samo jedva
raspoznatljivo neprijateljstvo prekriveno slojevima prijaznih imbecilnosti. Kao da
me proma-

tra, ne znajui zapravo tko sam ja i to sam. U tome naprosto nema logike.
I te kako je ima, odgovorio je Scofield, pa se nacerio i izdahnuo aromatian dim.
To se savreno slae s njezinim najnovijim, vrlo profesionalnim zahtjevom to ga
je pukovnik Bracket prenio Shieldsu. Ona trai tvoj potpuni, neskra-eni dosje. O
emu ti, dakako, ne smije znati nita.
Nije mi jasno.
Ona se, maleni, ili za tebe eli udati, ili misli da si krtica uvaljena na najvii
nivo.
Ja raunam na ono drugo. Jer bi vojni testosteron te dame lupio u glavu i
generala.
A onda se najednom, kroz amor jo nekoliko blagova-telja, preko velike, zagraene
verande, probio krik koji im je proparao ui. Eugene Denny, veza s Frankom
Shieldsom, skoio je iz stolice, uhvatio se za grlo, a tijelo mu se zgrilo i
tresnulo na pod, gdje se uzritao sav u grevima. Samo nekoliko sekundi kasnije,
njegov drug za dorukom, pukovnik Everett Bracket, uinio je skoro isto, i desnica
mu se zavila oko vrata, dok se lijevom uhvatio za stol i estoko ga zatre-sao, da
bi se zatim sruio na njegovu plou, i rasuo tanjure po podnim ploicama.
Pryce i Scofield su potrali izmeu stolova i naslonjaa do sruenih ljudi, u emu
im se pridruio i vojnik na dunosti u kuhinji. Cameron se nadvio nad obojicu, pa
stao naizmjence doticati vrat i Bracketu i Dennvju.
O, Boe, oni su mrtvi! kriknuo je Pryce i ustao na noge. Sigurno od otrova.
Mladi je vojnik SBI-a kleknuo da pogleda tanjure.
Ne diraj to, sinko! rekao je Scofield hitro.
Cam i Bray su spustili pogled na razbijene tanjure i hranu prosutu kraj rtava.
Page 70
Obojica su jela jaja, to meko ku-

hana, to lagano pofrigana, jer se jasno vidjelo neto od mekog, utog umanjka.
Tko je znao da voli jaja? upitao je Pryce tiho.
Kvragu, vjerojatno svi koji ovdje rade. Toni je glede mene i jaja prilino
eksplicitna, i uglavnom je sluam. Prije tri mjeseca oni su kreteni doktori u
Miamiju rekli da mi se kolesterol digao na preko tristo.
Jesi li ih naruio i jutros?
Naruio? Ovo je vedski stol, ako si sluajno opazio. U tim je metalnim zdjelama
na stolu kajgana pomijeana s kobasicama, a kraj nje su kuhana jaja koja lebde u
vodi koja polako vrije.
Ali ih danas nisi jeo?
Jesam juer... a mislio sam da bi se mogla pojaviti Toni.
Zatvorite kuhinju, zapovjedio je Pryce vojniku SBI-a.
Da je zatvorim? Pa ja sam kuhinja, gospodine. Sve dolazi zapeaeno, pa tako i
jaja, i svatko tko je ovdje na dunosti strogo se dri recepta.
Recepta?
Upute o njihovu pripravljanju, gospodine. Sve po propisu, iako ne znam to e nam
to. Hou rei, to se s jajima i moe napraviti?
Mogu se, prijatelju, njima recimo ubijati ljudi, rekao je Scofield. Zatvorite
kuhinju. Smjesta!
Jedna je od dviju normalnih kartonskih kutija s jajima jo bila u ugraenoj
ledenici. Inae je bila skoro prazna. U njoj je bilo samo nekoliko kartona mlijeka,
nekoliko paketia sira i neotvorene limenke bezalkoholnih pia.
Sto ti veli? upitao je Cam. Moda to i nije bilo od jaja.

Moda i nije, odgovorio je Bray, pa se okrenuo vojniku SBI-a. Reci mi, vojnice,
kako glase tvoje upute - mislim rei, o pripravljanju jaja?
One su prilijepljene na zid lijevo od prvog tednjaka, gospodine, ali ih znam
naizust, kao abecedu... Izmijeaj est jaja u zdjeli s malo mlijeka, pa ih izmlati
s malo maslaca - tako se pravi kajgana. Potom razbij jo est u veliku zdjelu s
vruom vodom nad grijalicom na stolu i onda ih ne putaj.
'Ne putaj?'
Povremeno ih pogledaj, da vidi da se nisu prekuhala. Ako su pretvrda, to se zna
dogoditi kad su svijetlouta, onda ih izvadi i stavi druga.
ini li to esto, vojnice?
Zapravo ne, gospodine. Oni koji vole takva, obino dou ranije. Isuse, naprosto mi
nije jasno!
Ali ti je jasno da ne smije nikome nita rei, jasno? rekao je Scofield
naglaeno.
Naravno, ali to je suludo - oprostite, ali zaista jest! Glas e se proiriti po
itavoj bazi, to se ne da sprijeiti!
To mi je jasno, sinko, elio bih samo doznati tko e za to uti izvan ove
instalacije. Zato se malo poigrajmo izolacije.
Meni i dalje nije jasno - gospodine.
Zato bi ti i bilo. A sad donesi tu kutiju s jajima do sudopera i smijeaj malo
tekueg sapuna i tople vode.
Kad je sapunica bila gotova, Bray je protresao jaje po jaje, pa bi ga uronio u vodu
i prinio svjetlu. Svakom su se na vrhu ljuske pojavili sitni mjehurii, na otvoru
odve siunom da bi se vidio prostim okom.
Vrag neka me nosi, rekao je Pryce dok je pregledavao jedno jaje.

I to mrtvog, da si pojeo koje od ovih, dodao je Sco-field. Tu su metodu ubijanja
razvile Borgie jo sredinom petnaestog stoljea, samo to su to radili manje
sofisticirano. inili su to damskim iglama za eir i strpljivo ekali da otrov
prodre. Osim toga su otrov injicirali i u jabuke i paprike i, to im je bilo
najdrae, izbockano groe koje bi namakali po nekoliko dana.
Vrlo civilizirano, rekao je Cameron sarkastino.
A ova su jaja obraena najmodernijim, najtanjim postojeim iglama. Neki se
maioniari njima slue da u svjea jaja ubrizgaju tvar od koje se smjesta stvrdnu,
tako da se mogu razbiti a da se ne razliju. Smijeno, iako na grozan nain?
Ne, ni najmanje, odgovorio je Pryce. I to kani poduzeti sada, kao glavonja ove
operacije?
Page 71
Ono oito. Staviti itavu kuhinju pod Langlevjevu karantenu, a sve koji u njoj
rade pod najstroi nadzor.
* * *
Kompjuter u objektu u zaljevu Chesapeake izlupao je sljedeu informaciju:
Proizvodi o kojima je rije kupljeni su od Rockland Farmsa u Rockportu, Marvland,
po ugovoru to ga je sklopila Centralna obavjetajna agencija nakon temeljitog
istraivanja kompanijinih standarda. CIA-ini ljudi u kuhinjama Langlevja uglavnom
su dugogodinji namjetenici podvrgnuti provjeri prolosti. Ponovno pretraivanje
nije dalo nikakve rezultate. Intenzivno e se istraivanje nastaviti.

THE BALTIMORE SUN
(Poslovna rubrika, str. 3)
PRODAN ROCKLAND FARMS
ROCKPORT, 10. LISTOPADA - Tvrtku Rockland Farms, jednu od najveih proizvoaa
peradi u dravi i najveu u istonom dijelu Sjedinjenih Drava kupio je Atlantic
Crown, Limited, svjetski distributer mnogih proizvoda s predstavnitvima po itavom
svijetu. Jeremv Carlton, glasnogovornik ACL-a, izdao je sljedei tiskovni bilten.
Nakon to je apsorbirala Rockland Farms, tvrtka Atlantic Crown je silno poveala
svoje trite kako bi to bolje sluila svojim kupcima u mnogim zemljama. Atlantic
Crown je dugo sanjala da svojim raznovrsnim izvoznim proizvodima iz srca Amerike
pribroji i perad. Te bi trokove opravdalo ve i svjetsko irenje
ekspres-restorana. S naom mreom meunarodne distribucije, mi moemo dostavljati
nae proizvode po itavom svijetu, na opu dobrobit potroaa.
Ova izjava ne bi bila potpuna bez izraza zahvalnosti obitelji Bledso, bivem
vlasniku Rockland Farmsa, za njezino razumijevanje prilikom pregovora i mudrost to
ju je pokazala izabravi ba Atlantic Crown. Mi emo nastojati u svemu sauvati
veliku tradiciju te obitelji.
Izjava za tisak nije otkrila i uvjete prodaje, a budui da su obje kompanije u
privatnom vlasnitvu, nijedna na to nije ni bila obavezana zakonom. Smatra se,
meutim, da je rije o golemim svotama, budui da je apsorpcija Rockland Farmsa
pretvorila Atlantic Crown u, moda i u svijetu, najprofitabilniji kombinat u grani
prodaje i izvoza hrane.
Sumrano osvijetljen studio velike kue u predgrau Rockporta, Marvland, nije se
mnogo razlikovao od slinih u kuama vrijednim oko tri milijuna dolara, na
zemljitu megamilijunskih farmi, smjetenih daleko od smrada vlastitoga posla.
Iako su studeni jesenji vjetrovi tek poeli puhati, u ognjitu je grmjelo, i plamen
je stvarao sjene koje su

plesale po zidovima. Ljutit mukarac etrdesetih godina priao je vremenom ovjeku
u invalidskim kolicima.
Ma kako si to mogao uiniti, djede? Ja ve godinama odbijam Atlantic Crown! Oni su
leinari, pa kupuju sve proizvodne pogone na koje im padne oko, kako bi mogli
postati vlasnicima svega i diktirati tritu!
A ja sam vlasnik ove kompanije, a ne ti, zahripao je starac, pa ustima prinio
masku s kisikom. Kad budem mrtav, ini to te je volja, ali je ona do tada moja.
Ali zato?
Zar svi ne dobivate sasvim pristojan novac?
To je nevano, i ti to zna. Oni nisu na tip ljudi. Oni su krvopije.
Sto je vie nego tono, unuicu. Ali jednom davno, prije preko pedeset godina, iza
novca je dananjeg Atlantic Crowna stajao mladi vizionar. Iza novca dobivenog od
lihvara prognanih iz pakla. Kako misli da bi nekakav agronom neofit bez toga mogao
kupiti preko deset tisua jutara plodnoga zemljita? Tako mi Boga, oni su bili
vizionari, ne ja.
eli rei da ih nisi mogao odbiti?
To ne moe nitko.

Trebat e nam injekcija kapitala, rekao je njegov podreeni u mornarski modrom
sportskom sakou s francuskim manetama. Nadam se da ste u tom smislu bili jasni.
Imat emo ga, odgovorio je upravitelj Atlantic Crowna. Usput reeno, taj mali
problem s jajima u objektu Chesapeake, je li to sreeno?
To su pri kupovini sredili nai zadnji inspektori. Sve do zapeaenih sanduka u
helikopteru.
To je dobro. Moramo biti precizni u svemu.
Page 72

* * *

U velurom drapiranoj konferencijskoj dvorani Atlantic Crowna u penthausu na vrhu
zgrade ACL-a u Wichiti, Kan-sas, sjedila su samo dva ovjeka. ovjek na elu stola,
prikladno odjeven u diskretno tamno odijelo s tankim prugama, progovorio je prvi.
Sljedei je cilj industrija govedine, rekao je. Zapovijed iz Amsterdama.

1

10
Krcate ulice Kaira bile su preplavljene vonjem znoja dok je na tisue ljudi
bauljalo na otrom podnevnom suncu. Promet je bio gust; automobilske su se trube
sudarale u srditim piskovima i glasovi se dizali u neprestanom sukobu, diui jezik
na jezik i narjeje na narjeje. Ljudska je masa bila raznovrsna kao i njihov
glasni mete; arapsko se ruho mijealo sa zapadnjakim odijelima, sakoima i
trapericama, a muslimanski su se burnusi nadmetali s polucilindrima, kaubojskim
eirima i bejzbolskim kapama. Bio je to, u izvjesnom smislu, mikrokozam Istoka i
Zapada, iako su brojevi bili na strani Arapa, jer to je bila njihova zemlja, njihov
grad. Bio je to Kairo, vrelo legendi, grad u kojem su mit i stvarnost bili
nerazdvojno povezani, pa ipak i vrlo razdvojeni u toj zemlji suprotnosti.
Julian Guiderone, odjeven u aha, thobe i ghotru, i s velikim crnim naoalama na
nosu, koraao je niz svjetinom ispunjeni bulevar Al Barrani, i traio znak koji e
mu javiti da je stigao do svog cilja. Evo ga! Plavi burbonski ljiljan na bi-

jeloj zastavici to visi u izlogu draguljarnice. Sin je Maloga Pastira zastao pred
staklom da zapali cigaretu; to mu je omoguilo da polako prijee pogledom ulicu i
lijevo i desno, u potrazi za neuobiajenim. Mukarca ili enu iji bi pogled bio na
njemu. Jer to je moglo biti opasno za konferenciju to se imala odrati na katu
iznad trgovine. Nitko, ba nitko osim onih na konferenciji nije smio znati svrhu
sastanka koji se upravo trebao odrati. Ako bi se ikad proirile glasine, to bi
moglo znaiti katastrofu.
Zadovoljan onim to je vidio, Guiderone je zgnjeio cigaretu i uao u trgovinu, i
odmah ispred odjee, u visini pasa, podigao tri prsta. Prodava za pultom dvaput mu
je kimnuo i mahnuo glavom desno, prema tamnocrvenom barunskom zastoru. Julian mu
je odgovorio laganim naklonom i produio kroz zastor koji je skrivao stubite.
Uspeo se uskim stubama, kao uvijek pomalo srdit to ga koi povrijeena noga, jer
mu je epanje ograniavalo brzinu. Kad se naao na vrhu stepenica pogledao je troja
vrata na katu; na mesinganoj je kvaki ugledao plavu toku i nespretnim manevrom
skrenuo oko zavojite ograde. Na trenutak je zastao nepomino, i gibale su mu se
samo ruke koje su zalutale pod halje i provjerile oruje, mali automatski pitolj
kalibra .25 desno, i rebrasti projektil, slian runoj bombi, s lijeve strane.
Baen o zid, on bi eksplodirao i ispustio plinovitu tvar smrtonosnu za svakog tko
bi je udahnuo.
Guiderone je dohvatio mjedenu kvaku, pritisnuo je, pa gurnuo vrata i zastao u
dovratku, pogledom prouavajui prostoriju. U njoj su bila etiri mukarca, sva
etvorica odjevena u beduinske halje. Sjedili su za stolom, i svi su nosili
pustinjsku koprenu, zatitu protiv pjeane oluje, koja je ovdje sluila kao
zatita od prepoznavanja. Julianu takva sprava nije bila potrebna. elio je da se
svi upoznaju s licem

sina Maloga Pastira, jer ako mu otkazu poslunost, to e ih lice progoniti do
posljednjeg daha koji, nakon tog trenutka, moe nastupiti svakog sata i svake
minute.
Dobro jutro, gospodo, ili je ve popodne? rekao je, pa uao i sjeo u stolicu do
samih vrata. Uzdam se u vas, u sve vas, da ste temeljito provjerili sigurnost
mjesta naeg sastanka.
U sobi nema nieg osim naih stolica i tog stola, odgovorio je Arap preko puta
Guideronea, a pozlaeni je bro-kat na njegovoj ghotri govorio da uiva status
poglavice. Nai su ljudi pregledali zidove i utvrdili da u njima nema prislunih
ureaja.
A to je s vama? S nama? Zar pustinjsko ruho ne moe sakriti toliko toga?
Unato dobu u kojemu ivimo, rekao je drugi, lijevo od Juliana, drevni su zakoni
Page 73
te iste pustinje ipak prevladali. Kazna je za izdaju i dalje odsijecanje glave
bodeom, muno sporim na djelu. Nitko od nas ne bi ustuknuo pred pogubljenjem
svakoga od nas, i svatko to od nas zna.
Ovo je bilo u najmanju ruku vrlo lapidarno. Pa da nastavimo. Kako se nita ne
smije zapisivati, ja vjerujem da mi svatko od vas, kao voa svoje skupine eli
podnijeti usmeni izvjetaj. Imam li ili nemam pravo?
Imate, odgovorio je trei lan konferencije, na drugom kraju stola. Ali e, ako
svatko bude iznosio u biti istu informaciju, moda biti previe ponavljanja...
Onda, u interesu kratkoe, prekinuo ga je posljednji ovjek, koji je sjedio
Julianu dijagonalno zdesna, s druge strane stola, i budui da je na glavu svakoga
od nas raspisana ucjena, i da nikome nije do toga da ostane due nego to je nuno,
zato ne bismo izrekli samo ope informacije,

iza kojih bi svatko doao sa svojim zemljopisnim specifinostima?
Sjajna zamisao, suglasio se sin Malog Pastira, ali mi dopustite da vas sve
pohvalim za ono to odmah upada u oi. Vi mojim jezikom vladate mnogo bolje od
veine mojih zemljaka.
Vi ste poliglotsko drutvo silno nedokolovanih ljudi, rekao je arapski poglavica
na kraju stola. Mi smo drukiji, mnogo drukiji. Ja sam, primjerice, na Cambridgeu
sluao domae i meunarodno pravo - skupa s mnotvom svoje islamske brae.
A ja sam lijenik, zavrio sam medicinu na chicakom sveuilitu, a stanujem u
Stanfordu, gdje imam i ordinaciju - tu ivim s jo nekoliko stotina Muslimana koji
su se tu skupili tijekom godina, dodao je ovjek koji je oitom voi sjedio
zdesna.
Ja sam pak drao katedru za srednjovjekovne studije na jednom njemakom
sveuilitu nekoliko godina nakon doktorata u Heidelbergu, tiho je upozorio
nestrpljivi lan grupe.
Moje su preporuke manje impresivne, rekao je etvrti delegat, ali su zato moda
pragmatinije. Ja sam inenjer elektrotehnike i radim na velikim projektima za
tvrtke koje su poslovale s dravom i privatnom industrijom. Molim se Bogu da doe
dan kad u se moi vratiti izgradnji svoje domovine.
Fascinantno, promrmljao je Guiderone, pa preao pogledom preko crnih oiju sva
etiri Arapa. Vi ste elita Srednjega istoka, no ipak vas zovu teroristima.
Nekima je drai izraz 'borci za slobodu', koji je zapravo mnogo toniji, ispravio
ga je poglavica. idovski Haganah i Stern imaju na Zapadu mnogo vie apologeta
nego mi, no

mi nastavljamo raditi to to radimo zato to oni koji bi nam trebali biti saveznici
stalno paktiraju s naim zajednikim neprijateljima. Gnusno.
Nakon to mi lupimo, dvaput e razmisliti prije nego to uu u takve pregovore,
rekao je nemirni ovjek, pa zato da onda ne prijeemo na posao?
Odlino, suglasio se sin Maloga Pastira, a budui da jedva ekate da ponemo,
zato da ne krenete od opili informacija koje se odnose na sve.
S posebnim zadovoljstvom, gospodine, odgovorio je nestrpljivi negdanji
akademiar, napose s obzirom na to da ste vi jedan od naih najvelikodunijih
dobroinitelja... Nae se postrojbe uvjebavaju na dvadeset etiri mjesta, sve od
Jemena do doline Baaka, po pustinjama i obalama, daleko od oiju neprijatelja i
infiltratora. Osim toga smo, iz onog to su Zidovi napravili u Entebbeu, izvukli
jasnu pouku: Preciznost je klju naih operacija. Zahvaljujui djelomino i vaem
financiranju, u pustinjskom su pijesku i na vodi izgraene lane instalacije. Ekipe
vode nai najiskusniji vojni voe i strunjaci za pijunau, infiltraciju i
sabotau. Kad nastupi trenutak za udar, djelovat emo jedinstveno, sve e buknuti
da to svijet nikad nee zaboraviti, nikad odagnati iz svoje povijesti.
Samouvjerene rijei, prijatelju, rekao je Guiderone i polako kimnuo glavom. A
sada na specifinosti. Da krenemo od vaeg kolege, vama suelice?
S posebnim zadovoljstvom, odgovorio je lijenik kolovan u Chicagu i s
rezidencijom i praksom u Kaliforniji vrijednim svake zavisti. Ciljevi su mojih
jedinica u Kuvajtu, Iraku i Iranu, jer je to to nemamo predrasuda znak nae
univerzalnosti. Deset emo tisua naftnih izvora predati pla-

menu - u usporedbi s tim ona e katastrofa u Kuvajtu biti sitna logorska vatra.
Moje su se ekipe koncentrirale na glavna saudijska polja od Ad-Dawadimija i Ash
Shad'ra pa sve do vrela sjeverno od 'Unavzaha, rekao je inenjer elektrotehnike.
Page 74
Zatim se prebacuju na tankere u Perzijskom i Omanskom zaljevu, usidrene pred
obalom kod ukrcajnih luka od Al Khirana do Matraha i Muscata...
Time su obuhvaeni i Emirati? Naravno, itavi; sultani o tome ne znaju nita.
A ja u nadgledati luke u istonim vodama, dodao je strunjak za svednjovjekovne
teme iz Njemake, a oi su mu blistale iznad pustinjske koprene. Od Bandar-e
Devlama na jugu pa sve do Bandar-e 'Abbasa u Hormukom zaljevu. Tako emo unititi
ne samo izvore, nego i milijune i miljune tona u lukama.
Ja sam za sebe ostavio, rekao je beduinski eik koji je sjedio suelice
demaskiranom sinu Maloga Pastira, sav izvoz to se tovari na obalama Izraela,
stotine brodova u lukama Tuilkarma, Tel Aviva i Rafaha, ja u istom asu diem u
zrak svu njihovu robu - poljoprivredne proizvode, strojeve i ilegalno oruje.
Cionistiki e bogatuni prekriti sve sporazume, samo da svoje riznice napune
ekelima. Mi emo tome stati na kraj, i gledati kako se posudbene banke u
Jeruzalemu i Tel Avivu rue u kaos!
Vi nam to moete jamiti? upitao je Guiderone. To je sigurno kao to je sigurno
da se zovem Al Kha-bor Hassin, to vam je dobro poznato, no znajte i to da sam ja
zatitnik hasinita, od kojih ste vi zapadnjaci izveli ime asa-sin. Nikad ne
podcjenjujte nau silu smrti.
Ovo je bilo vrlo pouno, ba kao i prilino melodrama-tino, rekao je Julian
tiho, a desnica mu je neupadljivo pO-

la pod halje. I da li smatrate, kao zatitnik plemena Asa-sina, da ete poteno
obaviti svoj dio posla?
Naravno! Bit e to moja pobjeda nad prezrenim Izraelom!
I to moete uiniti samo vi?
Moja je vojska ve na popritu. Na morima nee biti noi tjednima, moda ni
mjesecima! Poari posvuda, od Zaljeva do Kaira, obasjat e kopno kao sunce zore.
Posvuda po Srednjem istoku. To je naa pobjeda!
ija pobjeda, Al Khabor Hassine? upitao je Guide-rone tiho.
Naa. Pobjeda svih nas. I moja, prije svega moja! Jer sam ja voa!
Tako sam si i mislio, odgovorio je sin Maloga Pastira pa nad stol digao
automatski pitolj i dvaput opalio. Pucnje je priguio mali kalibar, ali su pogoci
bili precizni. Al Khabor Hassin, ubijen na mjestu, pao je na pod, a iz dvije mu je
rupe na elu iknula krv. Preostala trojica za stolom trznula su se u stolicama,
oamuena, ukoenih tijela, crnim oima zaplijeni u Guideronea.
On bi nas sve unitio, rekao je Julian, jer je on sve to radio samo radi sebe.
Nikad ne vjerujte ovjeku koji se proglaava voom prije nego to ga proglase
drugi. Njegov se manijaki ego previe isticao. On je nad njim izgubio svaku
vlast.
Sto emo s njim? upitao je praktino nastrojeni inenjer.
Odvezite ga u pustinju, neka o tome odlue leinari. I tada to? upitao je
lijenik iz Kalifornije. Potraite njegova zamjenika i dajte mi ga poaljite. Ja
u ga procijeniti iako je prihvatljiv, objasniti mu da je Al
200

Khabora Hassin zbog preoptereenosti doivio srani udar. To nee biti teko.
Pretpostavljam da se nita drugo ne mijenja, rekao je medijavelist iz Njemake.
Ba nita, odgovorio je Guiderone. Al Khabor je imao pravo. itavo podruje
Sredozemlja nee tjednima vidjeti tamu noi, sve dok budu bjesnjeli poari. Bit e
to simetrija uasa, i sva e sredstva krenuti u izvrenje jednog kreenda strave.
Isto e se dogoditi i u Sjevernom moru, gdje e nai ljudi iz kotske, Norveke i
Danske u zrak dizati na desetke platformi. Kad se poari ugase, civilizirani svijet
kakva poznajemo bit e u kaosu. Tad e nam ostati samo da vladamo... na
racionalnoj, terapeutskoj bazi. Jer smo mi, prije svega, dobronamjerni.
Kad bi se to prema planu trebalo odigrati? upitao je znanstvenik-terorist.
Na samu Novu godinu, odgovorio je Guiderone. A odbrojavanje poinje noas.
Cameron Pryce je pokucao na vrata Scofieldova apartmana u glavnoj zgradi. Bilo je
pet i pol ujutro. U stan ga je pustila Antonia, prikrivajui zijev. Bila je u
flanelskoj pidami, zbog koje se ispriala.
Samo da se ogrnem i velim poglavici da si tu. A bilo bi dobro i da stavim malo
kave; on se bez nje pretvara u udovite.
Ma ne treba, Toni...
I te kako treba, prekinula ga je ona. Ako ne za tebe, onda za njega. Da nije
Page 75
potrebna, ti u ovo doba ne bi bio tu.
Onda je potrebna.

Onda upadaj, ali kad postavim kavu i probudim ga, molim te zaepi ui. Pryce je
poao za njom u siunu kuhinjsku niu.
Tako je gadan?
Zmajska dernjava. Navikao je na tropsko vrijeme, Cam. Deset, deset i pol za njega
je sinonim za osvit dana.
Zna to, engleski ti ide vraki dobro.
Za to krivi Brava. Kad smo odluili da ostanemo zajedno, on je dao avionom
dopremiti desetke ploa, pa vrpce teaja How to Speak, i tako dalje, i tako dalje.
On je iao na Harvard, ali danas tvrdi da je moja gramatika bolja od njegove.
Iskreno govorei, tu je u pravu. On ne zna razliku izmeu pridruenog participa i
priloga.
To ne znam ni ja, odgovorio je Cameron, pa sjeo za mali stol dok se Antonia
zabavljala automatom za kavu. Ali ako mi dopusti trenutak radoznalosti - to mi,
naravno, moe i uskratiti - kako ste to odluili, to ree, 'ostati zajedno'?
Pretpostavljam da bi oiti odgovor glasio ljubav, odgovorila je Antonia, pa se
okrenula od pribora za kavu od bijele plastike i pogledala Prvcea. A oito je bilo
i nje, i fizike i emotivne, ali je tu bilo i neto vie od toga, toliko vie.
Brandon Scofield je bio ovjek u oluji, jer su ga lovili i njegovi i njihovi, i svi
su ga eljeli pogubiti. On je mogao pristati - on i Taleniekov su mogli pristati -
na mnoge kompromise koji bi uklonili potrebu da ih se ubije. Nijedan, meutim, nije
na to pristao, jer su otkrili istinu o Matareseu. Istinu, Cameron. Toliko se ljudi
iz privatne i dravne sfere bojalo poi za njima, jer je i previe njih bilo
korumpirano... Brav i Vasilij su ih poslali kvragu, i nikad nisu utali.
Taleniekov je poginuo da mi moemo pobjei od pokolja, i tako sam ostala s tim
orijaem, tim nepretencioznim, misaonim

ovjekom, ovjekom blagim u svakom pogledu sve dok se ne pojavi potreba za
nasiljem, i on je bio sasvim spreman za mene dati i ivot. Kako bih mogla ne
voljeti takvog ovjeka, i ne oboavati ga bez prestanka?
Meni on ba ne izgleda kao ovjek koji trai oboavanje. Prije kao netko tko ga
odbacuje.
Sasvim si u pravu. Zato to ga to podsjea na crne dane, kako ih on zove. Na dane
kad je pitolj izjednaavao sve ljude - mora ubijati, jer ako ne ubija, onda bi
oni ubijali tvoje.
Toni, ti su dani prolost. Hladni je rat gotov. To se danas vie ne radi.
U runim snovima on se jo sjea. On je metkom skraivao ivot i mladom i starom.
To iz njega nee izai nikada.
Da to nije inio, oni bi ubijali nae. I to mu je poznato.
Valjda jest. Ja mislim da su ga uvijek najvie muili mladi fanatici. Bili su i
premladi i preranjivi da budu odgovorni za svoje sumanute ideje.
Bili su ubojice, Antonia.
Bili su djeca, Cameron.
Ja nisam opremljen za rjeavanje Bravevih problema, no, usput reeno, nisam zbog
toga doao.
Naravno da nisi. A zato onda jesi tu, i u taj sat?
Zato ne probudi zmaja? Utedjet u vrijeme i neu se morati ponavljati. Iskreno
govorei, ne bih tu elio ostati dugo, jer me moda netko dri u okularu.
Stvarno? upitala je Toni, a pogled joj se stopio s Ca-movim.
Stvarno, odgovorio je Pryce tiho.

Pet minuta kasnije u niu je uao raupani Scofield, a za njim i Antonia. Oboje su
bili u kunim ogrtaima - Toni u urednom bijelom frotiru, dok je Brandonov bio
starudija, ist ali poderan na nekoliko mjesta.
Da smo odsjeli u kakvom pristojnom hotelu, rekao je kratko, ukrao bih kuni
haljetak... I koji te je vrag donio, sinko? Nadam se da ti je razlog dobar, jer u
te inae staviti u izvjetaj ili to ve rade ti vojni idioti - ima malo kave?
Sjedni, milo, sad u ti je donijeti. Dakle, Cam, da ujemo. U ovo se doba nisam
dobrovoljno digao sve od one grdne noi u Stockholmu kad je mlada dama spojila
krivu sobu i pravi klju.
Razmetljive, rekla je Antonia, spustila na stol dvije alice kave i sjela.
Page 76
Vi nita? upitao je Pryce i kimnuo glavom prema alici.
Ja pijem uglavnom aj i trenutno... A ja sam vraki radoznao, prekinuo ga je
Scofield. Govori, mladiu.
Sjea se kad si rekao kako ti se ini da mi je dopukov-nica Montrose stalno za
petama?
Naravno, i sjeam se da sam pritom izrazio miljenje kako se popalila na tebe.
Sto sam ja odmah odbacio, jer nije. Vjerovao ti to meni ili ne, ja znam prepoznati
znakove i nismo u Stockholmu. I tako, kad je proli tjedan ubijen Bracket a njoj
povjereno osiguranje, pomislio sam kako bi moda bilo dobro obrnuti postupak. Ona
je imala daleko vie odgovornosti i svoju je koncentraciju morala razbijati na
deset dijelova, a osim toga je i silno ambiciozna, i eljela bi da je zamijete oni
u Pentagonu.

Pa si joj se prikrpio, istina? Brandon se nagnuo prema njemu, a smeurane oi nad
alicom najednom su ivnule.
Da, vrlo paljivo i uglavnom kasno nou. I otkrio da je ona dva puta, prvi put u
tri sata ujutro, drugi put u etiri i petnaest sljedee noi, izila iz stana i
pola prema spremitu za amce. Na stropu iznad Chris-Crafta je samo jedna, icom
zatiena arulja; oba ju je puta upalila. Dopuzao sam do prozoria desno i
pogledao unutra. U obje je zgode izvukla mobitel i nazvala.
To je doboga glupo, rekao je Scofield. Te frekvencije hvata svatko s
radioskanerom! One se u komunikacijske svrhe mogu primijeniti samo kao zaista
krajnje sredstvo.
Tako sam i ja pomislio, sloio se Pryce. A koliko sam shvatio, takve su telefone
imali samo ona, Bracket, ti i ja.
Tono tako, potvrdio je Bray. Svi se drugi telefoni nadziru ljubeznou Franka
Shieldsa. Pa sam se upitao koga to ona zove.
I ba sam se zato, pozivajui se na ovlasti vieg asnika CIA-e, danas popodne
odvezao u Easton, prividno zato da uzmem novine i magazine.
Za kog si mi vraga donio U.S. Neivs and World Report i te financijske canjke? Zna
da za to ne dajem ni piljiva boba.
Zato to nisu imali ni Penthouse, ni National Enquirer, i nita od stripova.
Pustimo, meutim, literaturu, nisam zbog nje poao u grad. Iz javne sam govornice
nazvao Franka u Langlevju, pa ga upitao moe li otkriti koje je to brojeve
Montroseova nazvala preko mobitela. On mi je rekao da se, naravno, svi razgovori
evidentiraju. Rekao mi je da ostanem na vezi, pa mi se za minutu-dvije opet javio.
I to je otkrio? upitao je nestrpljivi Scofield. Koga je to nazvala?

To je najudnije od svega. Ba nikoga.
Ali ti si je vidio, nije se dala Toni.
Naravno da jesam, i u tome sam bio vrlo uporan. Shields mi je rekao da jo malo
ostanem na vezi, a kad se vratio, doao je sa zapanjujuom informacijom. S
Montro-seina telefona nije bio zabiljeen nijedan poziv, ali su zato zabiljeena
tri s telefona pukovnika Bracketa.
Ti telefoni slie kao jaje jajetu, rekao je Bray. Naprosto ih je zamijenila.
Ali zato? nastavila se zanimati Antonia.
Oito zato da se pokrije, ljubavi. Ali nije raunala da e Bracketa ubiti. I tako
se njegov mobitel, ili bar onaj koji je bio s njim, s tijelom vratio u Langlev.
Istina?
Jo jedno iznenaenje, rekao je Cameron. Nije. Frank je pretpostavio, budui da
smo mi prvi stigli do Bra-cketova i Dennvjeva tijela, da ga je uzeo netko od nas.
Ali to nije uinio nitko. Ja na to nisam ni pomislila.
Nisam ni ja.
Sto znai da je odbjegli telefon negdje u blizini. Neka to tako i ostane.
Frank se slae. Sad e ga pratiti i snimati razgovore.
I kome su onda bili upueni pozivi? Montroseini?
Iznenaenje broj tri.
Kako?
Bijeloj kui. Zvala je Bijelu kuu.
* *
Sve jedan po jedan, u razmacima od dvadeset minuta, sedam je privatnih zrakoplova
sletjelo na amsterdamski aerodrom Schiphol. Vlasnici su sili s aviona, a zatim su
ih miiavi pratitelji, zadnji put vieni u brdima Porto Vecchija nad vodama
Page 77
Tirenskoga mora, sve jednog po jednog odveli

do limuzima koje su ih ekale. Potom su ih odvezli do otmjene trokatnice na
Keizersgrachtu, kanalu to tee kroz najimunije dijelove grada. Na koncu su sedam
potomaka baruna od Mataresea, sve jednog po jednog, uveli u golemu blagovaonicu na
katu.
Unutranji je njezin ureaj bio zaudno slian velikoj dvorani na imanju u Porto
Vecchiju. Stol je bio dugaak, ekstravagantno je drvo bilo uglaano do visokoga
sjaja, a stolice su bile odvojene po nekoliko stopa, kao da se gostima eljelo dati
vremena za razmiljanje, razmatranje i od-vagivanje. Na stolu nisu vie stajale
njene kristalne zdjelice s kavijarom; na njihovu su mjestu bili sitni notesi te uz
njih poloene srebrne kemijske olovke. Sve su biljeke morale ostati na stolu, da
se nakon sastanka spale.
Kad su potomci baruna Mataresea sjeli, u prostoriju je uao Jan van der Meer
Matareisen i zauzeo mjesto na elu stola.
Drago mi je to na ovoj naoj drugoj konferenciji opaam izvjesnu dozu
drugarstva. Zastao je. Tako i treba. Jer ste svi sjajno obavili posao.
Blagi Boe, stari moj, usudio bih se rei da smo svi od toga silno profitirali,
rekao je Englez. Nae su investicije proletjele kroz krov!
Moja brokerska kua, s nedavno uspostavljenim savezima irom zemlje, rekla je
plavua iz Kalifornije, nije od osamdesetih doivjela takvu ekspanziju. To je
naprosto super.
Sve je to samo na papiru, upozorio ih je Matareisen. Mi emo vam rei kada da
prodate. I uinite to smjesta, jer e doi do kolapsa.

To je teko i zamisliti, mali moj, prekinuo ga je Amerikanac iz New Orleansa.
Moje nekretnine i moji kasini voze punom parom. Svi ih trae.
A nakon svih tih fuzija i integracija, naa je banka sve ivlja - i divlja, dodao
je odvjetnik iz bostonske banke. Pretvaramo se u nacionalnu, ak internacionalnu,
ekonomsku silu. Nitko nas vie ne moe zaustaviti.
O, ali ete to onda morati uiniti sami, upao mu je u rije Jan van der Meer
Matareisen. Jer je to dio ireg plana od kojeg ne smije biti odstupanja. Mi emo
vam rei kada da prodate svoju glavnu imovinu; u globalu govorei, neete je dati
onome tko ponudi najvie.
Vi kanite diktirati vatikanskoj riznici? upitao je kardinal.
Naravno da kanim, preuzvieni gospodine. Jer ste vi u svojoj sri najprije
Matarese, a tek potom sveenik.
Svetogre, rekao je kardinal tiho, pogleda prikovana za Matareisena.
Realistinosti, oe, samo realistinosti. Ili bi vam bilo drae da vatikansku
riznicu informiramo o vaim financijskim nepodoptinama, o prekrasnom imanju na
jezeru Como, a koje je, kako vele, samo kap u moru?
Kakva je to ludost - 'neete je dati onome tko ponudi najvie'? upitao je ovjek
iz Portugala.
Svi ete vi ostvariti znatne profite, moda ne u oekivanom opsegu, ali je to
neizbjeno.
Vi priate u krugovima, senhor!
Ali zar mi i nismo krug? Krug Mataresea.
Molim vas da budete jasniji! Sto ste time htjeli rei?
Da specificiram, bit e vam naloeno da svoje interese prodate kupcima koji imaju
najmanje iskustva, i koji su najmanje sposobni da njima upravljaju.

Sacrebleul eruptirao je nasljednik iz Pariza. Sad stvarno valjate gluposti!
Zato bi to te ljude uope zanimalo?
Ego, mon ami, odgovorio je voa iz Amsterdama. Takvi ljudi uvijek rade iznad
vlastitih mogunosti, i daju novac za neto za im ude, ali ime ne znaju
upravljati. Meunarodne su financije prepune takvih primjera; prvi mi na um dolaze
divovi iz Tokija. Oni su poeljeli stei filmsku industriju Los Angelesa, pa su
plaali i plaali i plaali, sve dok ih ti studiji nisu progutali, zato to njima
nisu znali upravljati.
Meni to izgleda kao totalna govnarija! bijesno se javio poduzetnik iz New
Orleansa.
Ne, on ima pravo, rekao je kardinal, a pogled mu je jo bio sputen na Nizozemca.
Tako e kolaps dobiti na uvjerljivosti. To e obogaljiti sustav i razjariti mase
Page 78
pa e one poeti smjesta traiti rjeenja i promjenu.
Jako dobro, oe. Strateki gledano, vrlo ste pronicavi. Realistian, Nizozemce,
samo realistian. Ili bih trebao rei kredibilan?
Ta dva pojma postaju sve slinija, zar ne? U krajnjoj liniji, naravno.
Skolastiki su filozofi imali pravo. I sad, kad je posijano sjeme, kad e etva?
Sve i svuda mora biti koordinirano. Dogaaj mora tei za dogaajem, svako
djelovanje mora biti uvod u drugo, prividno nepovezano - osim jedno. Ameriko i
evropsko gospodarstvo su ista katastrofa, i nikakva ih visoka tehnologija ne moe
spasiti, zato to tehnoloki napredak drastino smanjuje potrebu za radnom snagom.
Tehnologija ne stvara radna mjesta, nego ih ukida.

Teoretski gledano, rekao je Englez i namrtio se, kakvo je vae - kakvo je nae
- rjeenje, ako ga uope imamo, i makar samo za potrebe odnosa s javnou?
Benevolentna konsolidacija, predavanje vrhovne vlasti iz ruku onih koji ne znaju
upravljati poduzeima u ruke onima koji to znaju. Meritokracija koja e privui
bogate, kolovane i ambiciozne, ba kao i kontrolirani sustav pomoi za one manje
sposobne sve dok oni dobrovoljno, pae i gorljivo, ne prihvate osnovnu strukturu
drutva.
A dalje? upitao je Bostonac. etverodnevni radni tjedan, televizija u svakoj
kui - udruena s nadzornim sustavom?
Nema li sofisticirana tehnologija i svojih prednosti? Ali takvi koncepti spadaju u
daleku budunost. Najprije se moramo izvui iz financijskog kaosa, i to po
vlastitom dnevnom redu.
Sto nas vraa na moje pitanje, upao mu je u rije kardinal. Kad e etva?
Za manje od tri mjeseca, ovisno o izvjetajima o napredovanju programa. A na etvu
e trebati priekati dok se sasvim jasno ne shvate sva njezina razgranata
ogranienja. Recimo osamdeset dana. 'Put oko svijeta za osamdeset dana.' Neto mi u
tome zvui jako privlano.
* * *
Pryce! zaurlao je Scofield i potrao preko ledine prema spremitu za amce koliko
god su ga nosile ostarjele noge. Cameron se okrenuo; po bazi se kretao upadljivo
besciljno, no njegovo etanje nije bilo ni najmanje bezglavo. Vrebao je na nekoga
tko bi mogao izniknuti iz nekakvog skrovitog mjesta, nekoga tko bi kod sebe mogao
imati nestali mobilni telefon.

Hej, samo polako, rekao je Pryce kad mu je priao Scofield, sav bez daha. Nisi
ba spreman za sprint na sto metara.
Spreman sam koliko i ti, maleni!
Pa zato sam onda ja tu?
O, daj uuti, zapovjedio je Bray, pa duboko udahnuo i otro znoj s ela. uj, ti
magazini to si ih donio s Eastona - poeo sam ih listati.
Ispriavam se to nije bilo i stripova...
Daj kus! Koliko to ve dugo traje?
Kako dugo to to?
Te fuzije, kupovanja kompanija, apsorbiranje jednih kompanija od strane drugih, to
udruivanje itavih industrijskih grana i energetskih sustava?
Pa recimo dvadeset-trideset godina, mogue i mnogo
vie.
Ne to, tikvane, nego mislim sada! Ovih tjedana, moda
i mjeseci?
Nemam pojma, odgovorio je Cam. Takve stvari kod mene nemaju ba jako visok
prioritet.
O sto mu vragova, trebale bi imati! Jer su to ista ma-tareka posla!
Molim?
Stil, i strategija! Tu su Korzika, Rim, Pariz, London, Amsterdam - o da, i tako ti
Boga, opet ta Moskva! To je taj trag, to su ti tragovi, to smo ih slijedili
Taleniekov i ja, a koji nas vraaju u Boston, Massachusetts. Dolje na otoku bio sam
ti savjetovao da potrai rtve, njihove obitelji, prijatelje, odvjetnike, da
dozna sve to moe...
Na tome se radi. Frank Shields je odredio dvojicu istraitelja da mi pribave
podatke o talijanskom igrau pola koji je na Long Islandu dobio svoje; o
panjolskom znanstveniku

Page 79
911

otrovanom u Monaku; i onoj filantropici koju je u Londonu ubio njen drugi mu. Ako
se ovdje u roku od nekoliko dana ne dogodi nita bitno, Frank e mi srediti
transport vojnim avionom do Velike Britanije.
Onda u ti ja predloiti neto drugo, odgovorio je Scofield. Baci sve to u kut,
i poi za onim to ti je pred nosom!
Molim?
Ti magazini, sva ta financijska sranja; udotvorci upravnih odbora, financijske
gnjide i profit koji uz to ide. I kad smo ve kod toga, neka se istraitelji
pozabave tim kompanijama, kako nacionalnim tako i internacionalnim - tu su ve
mnoga imena, a kladio bih se da po novinama ima jo kojeega o emu i ne sanjamo -
to vie imena, to vie tragova!
Ti to ozbiljno?
Ja to prokleto ozbiljno. Kad sam opazio ime Waverly, neto se u meni pokrenulo! Ja
to njuim, ja njuim njih, i smrad je, vjeruj mi, upravo neodoljiv.
Ako si u pravu, a ne velim da jesi, no ako jesi, to bi nam moglo utedjeti mnogo
vremena.
Uvijek traimo preicu, istina?
To je aksiom, samo ako je prava.
Sve je to jako pravo, Cam. Ne mogu se zabuniti, ne glede toga. Ja sam u tom poslu
bio prije nego to si se ti nauio potpisivati u snijegu, ako zna na to mislim.
Nazvat u Franka u Langlev, da vidimo kako e reagirati.
Hoe vraga crnoga! usprotivio se Brandon. Nazvat u ga ja osobno preko nae
sigurne linije. Ti u to ba nisi sasvim uvjeren, a ja ipak vodim ovu operaciju.

Mislio sam da je moja dunost njezino provoenje u djelo, usprotivio se Pryce.
Obavljanje svega onog to se tebi ne da - ili to ne moe; recimo trati pedeset
metara po ledini.
Daj nemoj me prcati. Ali, zapravo, iz svega toga ima i neka korist, rekao je
Scofield, uhvatio Camerona za ruku i povukao ga prema glavnoj zgadi i sterilnom
telefonu. Umjesto da jurca navrat-nanos po itavoj Evropi bez svrhe i cilja, bar
u te moi drati na oku i sluiti ti kao vodstvo.
Mogu li umjesto tebe dobiti Paka Patka? On e me bolje savjetovati, a i s njim
je, tako mi svega, toliko ugodnije ivjeti.
* * *
Pri svemu tome nijedan od njih, dok su pri smiraju koraali prema zaljevu
Chesapeake, nije znao da se u tom trenutku s jednog na kartama neoznaenog letita
na periferiji Havre de Gracea u Marvlandu, najmoderniji helikopter Black Hawk s
oznakama identinim onima na helikopteru to je letio na sjever iz Langlevja,
Viriginia, sprema poletjeti na jug. Njegov teretni prostor nije, meutim, bio
napunjen normalnim zalihama za izoliranu, u karantenu stavljenu postrojbu na obali
zaljeva Chesapeake, nego mu je pod bio pokriven sa est bombi po petsto kila. Pred
njime je bila zadaa koju mu je postavio ovjek iz Amsterdama.

11
Sad si dobio sve to si traio, kiljo - oprosti, nisam znao da nas snimaju -
gospodine zamjenice ravnatelja Shields, najbolji analitiaru sve otkako je Oktavije
poslao Krasa da pronae Spartaka?
Dobio sam sve, odgovorio je preko ice Frank Shields iz Langlevja, a glas mu je
bio tih i napet. Vai izljevi frivol-nosti uvijek su dobrodoli u trenucima
stresa. Mogu li, molim vas, razgovarati s obavjetajcem Prvceom?
Frank, on ti jo ne moe rei nita. Tek je to poeo slagati u glavi. Scofield se
uspravio u krevetu, u apartmanu u kojem su ivjeli on i Antonia, pa pogledao
Camerona, koji je stajao kraj prozora. Istini za volju, nastavio je Bray, ini
mi se da on jo dvoji, ali ja vie ne.
A ja mu moram neto poruiti, Brandone. Sav materijal to ga je zatraio o onoj
trojici ubijenih bit e u helikopteru u est sati.
Koliko je to potpuno?

Vrlo. Sve to smo mogli iskopati u raspoloivom vremenu. Obitelji, prijatelji,
susjedi, poslovni znanci, dunici i vjerovnici, tri klaftre i jo malo,
zahvaljujui ponajvie Inter-polu i naim prijateljima u Londonu.
Page 80
Siguran sam da e ti zahvaljivati, ali za sada sve to ostaje na ledu. Reci svojim
istraiteljima da se koncentriraju na ono to sam ti upravo dao.
Mogu li, molim vas, dobiti terenskog agenta Prvcea? ponovio je Shields. Scofield
je mahnuo slualicom prema amu, i on je doao s drugog kraja sobe i preuzeo je, pa
stao kraj kreveta.
Da, Frank?
Upravo sam rekao Brandonu da si dobio sve podatke koje si traio. Oni su u
helikopteru u est, adresirani na tebe osobno.
Toliko sam shvatio kad je spomenuo zaleeni status. Hvala, noas u ih preletjeti.
Ima li kakvih vijesti glede veze nae dopukovnice Montrose s Bijelom kuom?
Oni tvrde da je nema. I vele da nemaju ak ni pojma tko je ona.
Lau.
Centrala ne pita tko je tko, nego samo pomou brojeva povezuje ive ljude. Ali
radimo i dalje... Sto ti veli na Bravevu teoriju o svim tim fuzijama?
Vidi, Frank, ja ne tvrdim da u Bravevim spekulacijama moda i nema neto, ali kad
uzmemo u obzir protumono-polne zakone i komisije, recimo Federalnu trgovaku, i
Odbor za vrijednosne papire, onda ako te fuzije, pa ak i sami pregovori, bar malo
smrde, ne bi li se za to pobrinuli oni?
Ne nuno, odgovorio je Shields. Veliki financijski deki imaju itave timove
korporacijskih odvjetnika, i svaki od njih za sat zgrne koliko mi za itav mjesec.
Oni znaju

koje dugme treba pritisnuti, koga treba kupiti, gdje poslati kompanijin mlanjak.
Jasno, malo pretjerujem. Nema dvojbe da je toga manje nego to velim, ali
vjerojatno i vie nego to bih volio povjerovati.
Deko, deko, ti si stvarno ni vrit ni mimo, rekao je Pryce.
To se zove i htjeti biti pravedan. Hoemo li se prema naim starijim sugraanima
odnositi po naelu in dubio pro reo?
Starijim? Niste li vas dvojica vrnjaci?
Ja sam zapravo stariji godinu i pol, ali mu to nemoj rei. U davne dane, dok me
jo nije zvao Skiljom, nego Juniorom. Od toga se osjeao mudrijim - a najgnusnije
je kad shvati da je to obino i bio.
Onda neka bude po njegovu. Euro-dosjee imamo i dalje, i vjerojatno e nam
posluiti. ujemo se, zamjenice Auguste Spartae, ili kako te je ve taj vrag
nazvao. Cameron je vratio, slualicu Scofieldu. Igrat emo se u tvom dvoritu,
Bray, bar jo neko vrijeme.
Ako sam pogrijeio, ispriat u se, kao i uvijek kad pogrijeim. Ali kad malo
bolje razmislim, ne sjeam se kad sam se zadnji put morao ispriati, to znai da
ba i ne grijeim tako esto.
* * *
Helikopter Black Hawk je bio negdje na pola puta na svom kursu prema bazi u
Chesapeakeu, kad se navigator okrenuo pilotu:
Hej, Jimbo, nije li pristup u ovaj zrani koridor strogo ogranien?
Triput si u pravu. Oglasili smo to po svim letilitima, javnim i privatnim, i
popratili vrlo strogim upozorenjem.

Mi smo na strogo povjerljivoj misiji, porunice. Ne ini se zbog toga sam sebi
jako vanim?
U ovom mi se trenutku ini samo to da taj oglas do nekog nije stigao.
Kako to misli?
Pogledaj na radarski zaslon. Prilazi nam neka letjelica. Sad je na najvie tristo
metara zapadno od nas.
Za to mi ne treba ekran. Jer je jasno vidim! Gdje smo sada? Nazvat u Langlev.
Koordinate dvanaest i osamnaest, nad vodom, zapadno od Tavlors Islanda. Vrijeme da
skrenemo na sjever i sle-
timo.
Ma ovo je suludo! uskliknuo je pilot i zagledao se kroz boni prozor helikoptera.
Pa to je jedan od naih, najnoviji... Ide ravno na nas! Sad je skrenuo - oznake...
Isuse Kriste, pa to su... nae. Daj mu zatrubi, jo emo se sudariti! I to su bile
zadnje izgovorene rijei. Uslijedila je razorna eksplozija, koja je raznijela
letjelicu. Ono to je ostalo od helikoptera u spirali je krenulo prema vodi. Bila
je to plamena kugla koja je brzo potonula i nestala.
Operater radara u Langlevju namrtio se na gornji desni ekran. Pritisnuo je
Page 81
nekoliko gumba, poveao slike i nazvao
efa.
Bruce, to se to zbiva?
Sto to? upitao je sredovjeni mukarac s naoalama, to je sjedio u sredini
velike, antiseptine prostorije.
Izgubio sam Nijemog Konja.
Kako? Let za Chesapeake? Sef je skoio na noge, a operater je nastavio.

Sve je u redu! nastavio je brzo. Opet se vratio. Valjda strujni udar.
Oprostite.
Neka se to jo jednom dogodi, pa u dobiti osip. Nijemi Konj, Isuse! One se budale
u Kongresu toliko deru da nisu stigle platiti raun za struju.
k
U roku od nekoliko minuta, dok su se uzbueni graani napokon uspjeli probiti kroz
telefonsku mreu, policija je u Prince Fredericku, Tilghmanu, Tavlors Islandu i
Choptank Riveru primila ukupno sedamdeset osam poziva u vezi s plamenom loptom na
predveemjem nebu, nekakvom eksplozijom, moda aviona. Trenutno propitkivanje po
malim i velikim zranim lukama i aerodromima nije urodilo nikakvom informacijom,
jo manje potvrdom tog dogaaja. Policija u Prince Fredericku nazvala je vojnu
zrakoplovnu bazu u Andrewsu, vojno/dravni objekt, i njezin uviavni asnik zaduen
za odnose s javnou bio je primjereno uljudan, pun razumijevanja, i bez ijednog
konkretnog odgovora na ijedno konkretno pitanje. On naprosto nije znao nita ni o
kakvim nedavnim ili tekuim pokusima u atmosferi ali, dakako, s obzirom na svoj
poloaj nije mogao odbaciti ni tu mogunost. Ameriki je porezni obveznik bio
poteno uslu-en stalnim traganjem vojske za novim sigurnosnim procedurama i
procjenama vremenskih prilika.
Kod tog idiota u Andrewsu stalno je samo pikit u -kakit u, rekao je ef
policije u Prince Fredericku deurnom naredniku. To je vjerojatno bio jedan od
onih nisko-leteih reflektirajuih meteorolokih balona, eto to ja mislim o tome.
Prepusti to drugima, i radimo svoj posao -ako ga sluajno bude.

* * *
Tiho puckajui malenim motorom, skif je polako iz rijeke Choptank ulazio u zaljev
Chesapeake. Dva postarija ribara u prljavim radnim kombinezonima, jedan na krmi, a
drugi na sredini motoriziranog amca na vesla, drali su tapove sa suprotne strane
plovila, pa polako povlaili udice, vrebajui na ribe ogladnjele u predveerje.
Poslije e se vratiti na obalu, mjesto piknika, gdje njihove ene ve spremaju
eravicu, uvjerene da e im se muevi vratiti s veerom. inili su to dvaput tjedno
ve tolike godine; oni su sami bili automehaniari u istoj garai, a ene su im
bile sestre. Bio je to lijep ivot. Radili su marljivo, a bogatai iz Chesapea-kea,
sa svojim ekstravagantnim automobilima, proviali su im stalno zaposlenje. Ipak su
od svega najbolji bili ti piknici, kad bi sestre klafrale, a deki prorjeivali
ribu u zaljevu uz pomo svog znanja i limenki piva.
Al, rekao je ovjek na kormilu. Vidi amo! Gdje? Tu blizu.
Ma to to, Sam? upitao je Al i okrenuo se. Ono okruglo to tamo pliva. Aha,
vidim ga. A eno jo jednog, lijevo. Aha, vidim i ja. Idem na to. amac se
okrenuo nadesno i priao obama predmetima. Vrag ga jebi! uskliknuo je Sam. Pa to
su pojasi za spaavanje.
Hvataj svoj, pa zakreni, ja hvatam drugi. Sto su obojica i uinila, pa oba
predmeta uvukli u skif.
A-juu! uskliknuo je Sam. Pa ovo je prava stvar, US Air Force. To ziher kota
sto, moda i dvjesto dolara komad!

Moda i tristo, Sam. Prave ih za deset, a glavonje iz vojske ih onda kupe za tri,
moda etiri stotine. uo si za priu o zahodskim daskama i odvijaima?
Tko nije.
Sad ti je jasno zato su porezi toliki?
Sasvim jasno. Zato uzmimo to je nae. Zadrat emo ih?
A zato ne? Ve tolike godine plovimo, a sve bez pojasa. Na blijedom je svjetlu
podigao svoj bijeli prsten.
Nikad nam nisu ni trebali, rekao je Sam. Ova je starudija solidna kao kit od
betona.
Stari moj, kit od betona potonuo bi ko sjekira.
Page 82
Onda emo ih zadrati. Zna, kad smo izlazili iz Chop-tanka, uo sam kako jedan
helikopter ide uzvodno. Misli da ih je on izgubio?
Ma kakvi, usprotivio se Al. Te su vojake istrenirali da gube stvari. Onda moraju
kupovati novo, kao puknute zahodske daske i strgane rafcigere. itao sam negdje da
je to dio sistema.
Kvragu, ako ja nisam patriot, tko onda je. Bio sam kod Anzija i na nekom vragu na
Pacifiku, a to se ne da ni izgovoriti.
Eniwetok, stari moj. Hrpa govana.
Onda su nai, moe?
A zato ne?
Dobro. A sad da jo neto i ulovimo prije nego to ode pivo, rekao je Sam.
* * *
Nitko nije znao to se zapravo dogodilo; nitko to nije shvatio; sve je bilo ista
ludnica. Helikopter iz Langlevja priao je sletitu, i zemaljska je ekipa ve bila
na svome mjestu,

kad je letjelica najednom skrenula lijevo, a teretna su se vrata naglo otvorila i
iz njih je planulo automatsko oruje. Skupljeni su vojnici bili to ubijeni, to
teko izranjeni. A onda je, podjednako naglo, helikopter skrenuo desno, pa u
briuem letu krenuo preko baze, kao da trai drugi cilj. A koji, vrlo je brzo
postalo jasno: bila je to velika zgrada imanja, kuerina to je gledala na golemu
tratinu i spremite za amce. Helikopter je zakruio, pritom se i us-pinjui, da
potom krene u zavrni razorni nalet.
k -k *
Oamueni gromoglasnim eksplozijama pucnjave, Sco-field i Pryce su potrali prema
junim prozorima, odakle su dolazili stakato rafali i ljudski krikovi.
Isuse Kriste! dreknuo je Brandon. Idu ravno na
nas!
Paljba je previe koncentrirana, brzo se usprotivio Cam. Jedan izvor... vidi! O,
Boe, pa to je Nijemi Konj! Koji je to vrag?
Da se kladimo, mali? upitao je Scofield. Da su ga preruili tako da izgleda kao
Nijemi Konj? I ide na nas. Kupimo krpice! I ve je krenuo prema vratima.
Ne! dreknuo je Pryce. Sjeverni balkoni!
Sto?
Tamo su dva oluka. Ne znamo to nosi. Jesi li za to
sposoban?
Iskuaj me, sinek. Moram pronai Toni! Obojica su, kao jedan, preko sobe potrala
prema francuskom prozoru, silovito ga otvorila pa stupila na maleni balkon s
ogradom od kovanog eljeza. Nad njima je zagrmio helikopter i od njegove su
grmljavine, kad je krenuo na sjever i kliznuo u okret, upravo pucale ui.

Bombe! kriknuo je Pryce. Krcat je bombama!
Vratit e se da odletimo do Jupitera...
Mora se jo uspeti, ukoliko ne eli odletjeti s nama. Daj, idemo! Uspentrali su
se preko ograde svako sa svoje strane balkona. Ispruili su ruke, napol pogrbljeni,
i uhvatili se za oluke. Poput dva uspaniena pauka, stavljajui ruku pod ruku, i na
trenutak i sasvim klizei, poletjeli su prema zemlji dok je helikopter ulazio u
zaokret i dizao se na sigurnu visinu, u pripremi za bombaki nalet. Spusti se to
blie temeljima, zapovjedio je Cameron. Dok istovari to smee, napravit e bar
dva-tri preleta.
To mi je bilo jasno ak i u mojoj senilnosti, odgovorio je Scofield. Nakon prvog
preleta, kad izbaci teret, moemo se izvui odavde... Ali prije moram nai Toni!
Zna li kamo je otila?
Priala je neto o spremitu za amce...
Zato ne? prekinuo ga je Pryce. Ako se dogodi i od najgoreg najgore, moda
moemo u prekocikcakati zaljev.
Jezik ti je, kao i obino, besprijekoran, promrmljao je Brav. Al evo kujina
sina!
Ono to je uslijedilo dalo bi se opisati samo kao potpuni horor. Najvii je kat
kuerine ostao potpuno razoren, pa su na mjestu gdje se nedavno dizala
velianstvena arhitektura, sad bili samo dim i vatra i ruevine.
Page 83
Daj idemo! ponovio je Cameron. Do spremita za amce! Trebat e nam najmanje
etrdeset sekundi zato to e drugi prelet doi s juga.
Dvije su se prilike sjurile nizbrdo, dok je helikopter pre-ruen u Nijemog Konja
nastavljao svoju strahovladu. Dok su smrtonosne eksplozije potresale tlo, oblaci su
se poarnoga dima vijugali u nebo. Scofield i Pryce, obojica bez

daha, naslonili su se na zid spremita za amce, i zagledali se u rasulo.
uje ti ovo? upitao je smueni Brandon.
I uo sam i ujem! odgovorio je Cam. I elio bih toga gada dobiti pred cijev, po
mogunosti na veliku blizinu i ravno u lice.
Ne to, sinko, nego ono drugo!
O emu ti to?
Pucnjevi, automatska paljba. Nai su se deki pregrupirali i udarili po
helikopteru!
Reci to onima koji nisu preivjeli.
Volio bih da mogu, rekao je Scofield, a naborano mu se lice ispunilo tugom.
Toni, najednom je viknuo. Uimo i vidimo je li tu!
Bila je, no prizor pod kosim krovom spremita za amce osupnuo ih je obojicu.
Nasuprot molu za kojim se Chris-Craft zibao u vodi, stajala je Antonia s
automatskim pitoljem u ruci. Pitolj je bio uperen u dopukovnicu Leslie Montrose,
koja je drala mobilni telefon, ali ne od onih to ih dijeli Centralna obavjetajna
agencija.
Sjetila sam se, gospodine Pryce, to ste u dva navrata rekli o naoj dopukovnici,
kako telefonira iz spremita za amce, pa sam se odluila za malo privatnog
nadziranja. Objanjenje je prekinula serija zagluujuih eksplozija izvana.
Eto odlazi i ostatak kue, dopukovnice, rekao je Cameron pun tihog, ledeno
hladnog gnjeva. Jeste li odavde rukovodili napadom? I koliko ih je jo ubijeno,
kujo?
Sve u vam to objasniti - bude li potrebno, odgovorila je Montroseova mirno i
staloeno.

Bit e ti bolje da to uini smjesta! planuo je Scofield, pa posegnuo za pojas i
potegao pitolj. Da ti ne raznesem to ljepuno lice. Ti radi za neprijatelja!
Ako se to tako ini, odgovorila je Montroseova, onda to tako valjda i jest.
Zvala si Bijelu kuu! zaurlao je Pryce. Tko je tvoja veza, tko je krtica, tko je
izdajica u srcu vlasti?
Netko za koga nikad nee doznati.
Bolje da to ujem sada, ili u rei prijatelju da ti protjera metak kroz glavu.
Mislim da biste trebali...
Znam da bih to trebao uiniti! Jer si smee. Govori, kuko!
ini se da ba i ne mogu birati.
Dobro ti se ini.
Moja veza, kako ste ga nazvali, vrlo je blizak predsjedniku, i zaduen je za tajne
aktivnosti. A ja sam bila - i jo jesam - u jedinstveno dobrom poloaju da mu
uinim uslugu.
17 kakvom to poloaju? I kakvu to uslugu?
Taj neprijatelj, kako ste ga nazvali, kidnapirao mi je sina. Oteli su ga iz kole
u Connecticutu. I ako ne uinim to mi kau, oni e ga ubiti.
Zadnja je zemljotresna eksplozija potresla spremite za amce. Raznijela je tri
prozora, i krhotine su stakla zaplju-tale po Chris-Craftu. A vani se kroz ruevine
jasno vidio helijem punjeni crveni balon privezan za uniteni gornji rub prozorskog
okvira. Samo je udom ostao iv, i sad je leprao na kraju duge niti.

Bila je to oznaka koja je zrakoplov-ubojicu navela na cilj. Netko je u bazi
slijedio Beowulfa Agatea, i minutu prije udara tono znao gdje se on nalazi.

12

plov hitro odletio put oceanske puine, gdje se ubrzo izbrisao s ekrana.
Profesionalci su se uglavnom u svemu slagali, jer je to bila poznata strategija
teroristikih ina. Helikopter-ubojica je krenuo na s^tanak nasred Atlantika, gdje
je iz njega iskoila posada, k)ju je pokupio po nju poslani brod. Isto se tako
moglo pretpostaviti da je prije naputanja helikoptera aktiviran pakleni stroj koji
Page 84
ga je za nekoliko trenutaka raznio, i ostatke >oslao na dno oceana. Matarese je bio
precizan u svemu.

* *

Crne vree s mrtvacima i ranjenici bili su uklonjeni s objekta u roku od sat
vremena, a nekoliko su smuenih mjesnih policajaca, koji nikako nisu mogli shvatiti
to se dogodilo, federalne vlasti drale podalje od poprita. Razmjerno daleke
susjede uasnula je buka, pa kako im je mjesto zbivanja bilo nevidljivo, zatraili
su objanjenje. Koje im je uskoro i dano, u obliku na brzinu skuhane strogo
povjerljive fikcije na temu suzbijanja trgovine drogom. etiri su se imanja
smjesta nala na tritu nekretnina, unato svim uvjeravanjima da je uspjena
instalacija u meuvremenu sasvim zatvorena.
Na temelju magnetskog zapisa radarskog praenja pretpostavljalo se da je lani
Nijemi Konj krenuo na istok i preko Bethanv Beacha u Delavvareu izbio nad Atlantik,
gdje je nestao s ekrana. Taj je zakljuak potkrijepila i potvrda dola iz postaje
mornarike avijacije u Patuxent Riveru u Nanticokeu, jugoistono od otoka Tavlors.
Njihovi su pak presretaki ekrani pokazali da je neki neidentificirani zrako-

Frank Shields je sa Scofieldom koraao kroz neko tako smiren i ljubalc kompleks.
Svud oko njih je bio bolan pogled na pokolj, uglavnom dimljive ruevine razorene
kue-rine. Izrazbijaiia vrata, prozori, zidovi i stupovi bili su sad samo dimljive
podrtine, neke i po dvjesto metara daleko, baene za duinu dva nogometna
igralita.
Izgleda k}o bojite nakon to su se na njemu srazile vojske, rekao je Bray
sveano, samo to mi nismo ni znali da smo u boji. Svinje!... a za sve sam to ja
kriv! Sve sam to mogao sprijeiti, i nikad si to neu oprostiti. Scofieldove su se
rijei prekinule tiho i bolno.
Ne vjeruj Brandone, u to da si ita mogao...
No daj, Irank! Rekao si kako bi volio da se maknemo odavde, a ja san rekao ne. Ja
sam tvrdoglava, zabetonirana stara tikvetina koja ne shvaa da bi trebala prestati
zapovijedati! Predug) me nije bilo a da bih jo mogao imati autoriteta.
Ne elim ti popravljati raspoloenje, pa ak te ni oslobaati odgovornosti,
prekinuo ga je Shields. Samo velim da ti to nisi mogao sprijeiti.

Kako to moe rei?
Zato to bi se to dogodilo ma gdje da ste bili... Jer mi smo njima proeti, i oni
znaju sve, sve do internih memoranduma i uredskih ifri i tajnih uputa pojedinim
odjelima.
Otkud ti to zna?
Kad je do nas doao signal za uzbunu, i kad smo doznali to se tu zbiva, nazvao
sam Vanjsko osiguranje i onda mi je pukao film. Gdje su nam, doavola, zrana
zatita i lokalne zrane patrole? One su uvijek bile na perime-tru koridora, u est
ujutro i est uvee.
I dobro, gdje su bile? upitao je Scofield ljutito. Kvragu, ujemo ih svaki put
kad dolete deki! I ujutro uvijek probude Toni. I gdje su onda bile?
Iz osiguranja su mi rekli da su primili internu naredbu pod standardnim kriznim
kodom da pratee lovce ostave na zemlji zbog tekoga kvara na Nijemome Konju.
Molim? Tko je to odobrio?
Ja sigurno ne, Brandone.
Onda iz tvog ureda? Tko iz tvog ureda?
Nisi me shvatio. To je mogao biti svatko, no tko bi se usudio?
Razderi svoje ljude u krpice! dreknuo je Bray ljutito. Stavi sve te kurvine
sinove i hrakove keri na muke, neka propiaju krv! Uini bar toliko - jer je to
kao i da su osobno pucali i bacali bombe. Osam poginulih, i jo etvero koji se
vjerojatno nee izvui. Daj, Frank, uini neto! Ja to ne mogu, ali ti moe - sto
mu avola, na svom si terenu!
Da, na svom sam terenu i onda u to i uiniti na svoj nain, zato to imam i
ovlasti i odgovornost, i moji se sudovi ne temelje ni na tvrdoglavosti ni na elji
da na ita lupim svoj imprimatur.

O?... Scofield je zastao; pruio je ruke i uhvatio Shieldsa za miicu. Dobro,
kiljo, sad sam dobio to sam traio.
Page 85
Da, mislim da jesi.
Ljut sam ko sam vrag!
I ja sam, Brandone, rekao je zamjenik ravnatelja, netremice ga gledajui
prikiljenim oima. Ali pu u Agenciji, kao to ga ti predlae, samo bi nae
neprijatelje stjerao jo dublje u podzemlje i stvorio atmosferu u kakvoj takvi
bujaju. Sto je za sabotau bolje od nesloge?
O, Isuse, rekao je Brav pa Shieldsu ispustio miicu. Nastavili su hodati. Valjda
ti zato i jesi analitiar, a ja nisam... Ali jedno ipak ne razumijem: ako mene ele
dva metra pod zemljom, zato ne poalju atentatora da mi zatjera metak u glavu?
Jednostavno, brzo i isto, uz najmanji rizik i najvei postotak mrtvih. A javna je
stvar da ovdje imamo svoju vlastitu krticu. Crveni balon nije postao vilenjak Djeda
Mraza.
Ne, ali tu se krije i odgovor na tvoje pitanje. Tkogod da to bio, taj je dobro
znao da ni ti, ni Antonia, ni Pryce niste nikad izvan nadzora internog osiguranja,
ili da ste to bar jako rijetko.
Je li to zaista tako?
Sasvim sigurno. Pokuali smo razmotriti svaku zami-slivu mogunost. Mi nismo
uloili toliko truda i materijala, a o novcu da i ne govorimo, da bi te oni samo
tako sredili.
Kako to da ih nisam opazio? Ili Toni i Cameron? A nitko od nas nije amater.
Sve se to obavlja uglavnom na daljinu, po sektorima. Narednik nazove desetnika
preko voki-tokija i veli mu 'Bomba' - to si ti - 'je izila iz sektora broj est,
preuzmi

je u sedmom'. Kompleks smo razdijelili u mreu - a ostalo ti je poznato.
Mijenjanje vozila, sloio se Scofield. 'Smea limuzina skree s Osme avenije,
slijedite je kroz etrdeset estu ulicu.'
Ba tako. Ta taktika nikad ne gubi na djelotvornosti.
Najstarije su obino i najbolje, Frank... Ali koga mi to vraga priamo? Do grla
smo u govnima a govorimo kao dva regruta!
Govorimo tako, Brandone, da bismo lake mogli razmiljati. Jer nam je od svega
ostalo jo samo to.
Onda e nam biti bolje da prestanemo priati i ponemo raditi, Juniore.
Mislim, Bray, 'Skilju' jo nekako mogu podnijeti, ali 'Juniora' bogami ne. Osim
toga, kako sam ve rekao Prvceu, stariji sam od tebe.
Zaista?
Osamnaest mjeseci i jedanaest dana, mali moj. Budui da ti ne voli misliti, da
vidimo to ste obavili vi u radnom sektoru.
Kao prvo, odgovorio je Scofield, daj da sloimo to to imamo. Mladi desetnik
ustrijeljen na civilnoj cesti; infil-trator koji se uzverao uza zid da raznese Toni
i mene; Bra-cket i Denny otrovani, ubijeni meni namijenjenim dorukom; bombarderski
nalet kojemu ne moemo ui u trag, a naveden oznakom koju je postavila krtica koju
ne moemo nai. I napokon, tu je i ona veza Montroseove u Bijeloj kui. I kad se
sve to zbroji, to dobivamo?
Ipak si se vratio razmiljanju, rekao je tuni i smeteni Shields. Sto se,
meutim, tie Montroseina gafa, ona je ista, pa makar se i uspaniila. Kako ona,
meutim, pritom uope moe funkcionirati, to nadilazi moju sposobnost

shvaanja. Kako je ne podere to to joj se moe dogoditi sinu?
Kako je ona uope dospjela do Bijele kue?
Preko pukovnika Bracketa. On i njegova ena bili su -a ona to, naravno, jo i sada
jest - bliski prijatelji s Montro-seovom. Kad su oteli maloga, i kad su s njom u
vezu stupili ljudi, kako pretpostavljamo, iz Mataresea, ona se nala pred slomom.
Nikome se nije mogla obratiti, a najmanje klepeta-voj birokraciji. Prema rijeima
gospoe Bracket, koja je i sama u velikom oku, Montroseova se povjerila njezinu
muu, Everettu, svom vojnom kolegi a donekle i mentoru.
To mi zvui razumno, rekao je Bray i zakimao glavom, dok su tako etali ukrug
asfaltirane plohe, heliodroma za Black Hawka. Ona mu se povjerila zato to joj je
on bio prijatelj, kolega iz West Pointa i pouzdanik; ona je u nj imala povjerenja.
Ali to je s Bijelom kuom?
Bracketa su poslali na Yale, a jedan je od njegovih razrednih kolega bio Thomas
Cranston...
To mi je ime poznato, prekinuo ga je Scofield. On je bio jedan od nas?
Page 86
Na samom vrhu ljestvice i prokleto dobar. Osim to je bio prirodno nadaren, bio je
i silan trgovac. Da je ostao u Langlevju, i da je na nj pala kocka da bude
ravnatelj, i ja bih ga podrao.
Skiljo, pa to je mogao biti tvoj poloaj! Zar u tom svom krhkom tijelu nema ba
nijednu normalnu, ljubomornu, mrnjom ispunjenu koicu?
Ne ako znam da za to nisam sposoban i ako uivam u svom poslu i dobro ga
obavljam. Cranston je otiao iz Agencije i postao glava jedne od onih mudrijakih
zadruga to ih fundiraju meunarodni akademski smuenjaci. A oda-

231

tle se lako uskae u vihor politike. On je sada predsjednikov glavni savjetnik za
nacionalnu sigurnost.
I tako je Bracket Montroseovu poslao njemu.
Da, inilo se loginim, i u svjetlu svega to se dogodilo, bilo je i razumno. Mi
imamo i znanja i moi, ali smo oito kancerozni. Da je dola k nama, sigurno bi joj
ubili sina.
Ali to bi taj Thomas Cranston mogao uiniti?
Nemam pojma, ali to god da to bilo, morat e se ii vrlo zaobilaznim putovima.
Do koga?
To ne znam.
Onda to moramo otkriti.
Zatraio sam da se naemo negdje vani. Moda doznamo i neto to Bijela kua ne bi
eljela da doznamo -bar ne zasad.
Pa nismo li mi na istoj prokletoj strani? upitao je Bray povienim glasom.
Ponekad nam se putovi i kriaju.
To je sranje!
Sto nije sporno, ali je to tako.
No dobro, dobro. Ja, naravno, inzistiram na tome da i ja doem na taj sastanak. A
takoer i Pryce i Antonia. I mi smo strunjaci, ne moram te podsjeati
Vi doite, sloio se Shields. Ali ne i dopukovnica Montrose. Cranston se brine
zbog nivoa njezine anksioznosti.
Shvatljivo... A sad malo o svim tim financijskim priama, fuzijama, prikupljanjima
korporacija i, kao to vidim, ograivanju trita. Tu bih ja mogao biti od pomoi.
Ja nisam kompjuter, ali se sjeam imena, odnosa, prijatelja Ma-taresea, kao i
naprijatelja koje su oni ili progutali ili unitili. Trebaju mi samo metode
djelovanja, podaci o porijeklu

kompanija - to je vano, to je vitalno. Najvea je slabost Mataresea da je
incestuozan; oni uvijek zovu svoje, vraaju se godinama u prolost, pa ucjenjuju i
love na pohlepu. To je zakonitost, potpuno tajna, ali obrisi postoje i ja ih
prepoznajem.
Nai istraitelji rade na svemu to si traio. I sve e to i dobiti u roku od
nekoliko .dana. Donijet e ti kurir u Sjevernu Carolinu.
To je drugi objekt?
Ne, nego planinsko odmaralite od desetak uasno bogatih kua u Great Smokies.
Sasvim ete se lijepo provoditi na raun neznanog poreznog obveznika.
ekaj as! uskliknuo je Scofield, a pogled mu je zapeo za komadi srebrenog
metala na asfaltiranoj plohi. Sagnuo se i podigao ga. To je s Blak Hawka koji nas
je htio zbom-bati u pakao, rekao je, pa opljunuo i noktom protrljao povrinu.
Na temelju ega to zakljuuje? upitao je doravnatelj CIA-e.
Nai su mu vojnici kod drugog ili treeg preleta uzvratili paljbu, i tako mu
otkinuli komadi trupa. To ne moe biti nita drugo.
I?
Boja je razmjerno nova. Poalji to u Sikorskv. Moda oni otkriju s kojeg je to
zrakoplova.
Nisam ba siguran, Brandone, da sam te razumio.
Moda tu lei moebitni odgovor - moda.
A to je?
Black Hawk koji nas je bombardirao bio je lanjak, tako ga je preruio Matarese.
Raspitaj se u Sikorskom tko je u posljednjih est tjedana unajmio ili kupio
helikopter MH-60K Special Operations.

Page 87
232

Mislio sam da si ispao iz tog svijeta. Antonia se malo raspitala. Jedan ga je od
revolveraa iz SBI-a prepoznao.
* * *
Cameron Pryce i Antonia Scofield skupili su osobne stvari mrtvih i ranjenih - jer
bio je to muan posao kojega se grinjom savjesti opsjednuti Scofield nije mogao
prihvatiti. Kad je ta neugodna zadaa bila obavljena, pridruili su se Brandonu i
Franku Shieldsu na asfaltu heliodroma, gdje ih je doekala i dopukovnica Leslie
Montrose.
Do Sjeverne e nas Caroline ispratiti etiri F-16; dva e kruiti naprijed, a dva
straga, rekao je zamjenik ravnatelja kad su dva vojnika u zrakoplov nabila
prtljagu.
Helikopter Black Hawk u spirali se digao s tla. Shields je bio u pilotskoj kabini,
s pilotom i navigatorom, dok je Scofield sjedio kraj ene, a Pryce kraj
Montroseove. Za potonje je dvoje prvih nekoliko trenutaka leta bilo neugodno, jer
ni on ni ona nisu znali to da jedno drugom vele. Napokon je Cameron progovorio.
Zao mi je, zaista mi je ao - zbog svega.
I meni, odgovorila je asnica mirno. I vi biste pustili gospodina Scofielda da
me ubije?
To je teko pitanje. Mislio sam da ste vi krivi za zrani udar... i u tom
trenutku, moda bih ga i pustio. Bilo je poginulih, jo mnogo vie ranjenih. Moja
je reakcija bila vrlo silovita.
I moja bi bila. Ja to mogu razumjeti.
Pa zato nam onda kvragu niste rekli kakva je vaa situacija?
Zato to su mi rekli, naredili, da to ne inim.
A tko to? Tip koji se zove Thomas Cranston?

Znala sam da ete to otkriti. Da, Tom Cranston, i to s odobrenjem svoga efa,
samog predsjednika.
A zato?
Zato to je Cranston sumnjao u CIA-inu sposobnost da temeljito proelja objekt.
Ne ini li se da je imao pravo?
Jedan moj dobri prijatelj, trenutno u pilotskoj kabini, zbog toga silno pati. To
ga je stvarno jako zaboljele
Oni su svuda, gospodine Pryce, tko god oni bili da bili, ali su svuda! A mi ih ne
moemo ni vidjeti ni nai!
Vi ne znate tko su oni?
Ja znam samo za uasne telefonske pozive iz Kaira i Pariza i Istanbula, koji mi
govore to e mi se dogoditi sinu! Sto biste vi uinili na mojemu mjestu?
Ba isto to i vi, gospoo. Otiao bih do samog vrha, a ne do amorfne sredine, iz
koje uvijek sve lako procuri.
Cranston mi je rekao da postoje i kanali iznad obavjetajne zajednice, ili ispod
nje, ako vam je tako drae, sposobni za prijetnje s kojima se nitko ne moe
mjeriti. Ja sam majka, i elim da mi vrate sina! Njegov je otac poginuo sluei
domovini, i sad sam mu ostala jo samo ja. Ili u ga vratiti, ili pritom poginuti,
i na to sam sasvim spremna. Ja sam vojnik, i poznati su mi rizici, i spremna sam,
da dobijem to mi pripada, ii i do zadnjih krajnosti. A ba sam se zahvaljujui
tome, neka je Bogu hvala, i uspjela probiti do vrha. Vi, gospodine Pryce, pripadate
manjkavoj organizaciji, i ja u vas zaobii, samo da mi vrate maloga. Moj mu i ja
ve smo za druge dali sasvim dovoljno!
Mogu li vam neto savjetovati? upitao je Pryce i pustio da se slegne emocija
trenutka.
Sasluat u svaki savjet dok vjerujem da ga daje ovjek na mojoj strani.

235

Ja sam na vaoj strani, dopukovnice. A na vaoj su strani i Frank Shields i
Scofieldovi.
Sigurna sam da jeste, koliko god to moete biti.
Ne znam to to znai.
Vi imate svoje radne planove, a morate i uvati guzicu - ljepe reeno reputaciju.
A ja imam samo jedan cilj - siguran povratak svog sina.
Page 88
Ne bih vam elio proturjeiti, rekao je Cameron tiho, i molim da se to tako i
shvati, ali mi se ini da ste svoje dunosti na objektu obavljali iznimno dobro. A
teko da vam je to bio najvaniji cilj.
Tom Cranston je rekao Evu Bracketu da bi to moglo biti povezano, pa su me
dogovorno postavili na tu dunost.
Moglo biti povezano? I to je sve to znate?
Znali smo za postojanje teroristike organizacije ija ste meta bili vi i
Scofieldovi, napose gospodin Scofield, ali su oito smatrali da nema potrebe da nas
upuuju i u detalje.
I vi ste popuili tu pizdariju? upitao je Pryce ljutito. Oprostite mi na
rjeniku, ali to je zbilja ista pizdarija -to se ljepe kae sofisterija.
A ja sam tu pizdariju, ili sofisteriju, popuila zato to vjerujem u naelo
subordinacije. Priznajem da to ima i svojih mana, no tako je ipak ee bolje nego
gore. Informacija u rukama nestrunjaka ili neiskusnog ovjeka moe biti silno
opasna.
Budite malo odreeniji.
Mislim da je ta misao najsaetije izraena u onom po-steru iz Drugog svjetskog
rata: 'Jezik dug - podmornici drug.'
ak i kad je rije o onima koji zapovijedaju brodovima koje podmornice potapaju?

Ako moraju znati, ve e im se rei.
Je li vam ipak palo na um, ako je kapetan samo jednog broda neinformiran, da e ga
zabiti u drugi brod?
Sigurna sam da se i takve mogunosti uvijek uzimaju u obzir... No to vi zapravo
time mislite rei, gospodine Pryce?
Vi ste tu jedan od bitnih igraa, dopukovnice, a ipak ne vidite itavu sliku - a
to biste morali. A mislim da ste je trebali pokuati stei, s obzirom na pogibiju
Everetta Bra-cketa, ili, da budem precizniji, njegovo umorstvo. On vam je bio
prijatelj, i to vrlo blizak. Mene bi to na vaemu mjestu silno rastuilo, i bio bih
ljut ko tri vraga.
Ja tugujem na svoj nain, gospodine Pryce. Izgubila sam mua, zaboravljate? to se
pak tie ljutnje, ona je tu... I to mi vi predlaete? Ako se na varam, ponudili
ste mi savjet.
Ba ste me time ojaali u uvjerenju da biste ga trebali i prihvatiti.
Molim?
Subordinacija, koja vam je toliko prirasla srcu - naveliko se zlorabi. Dogovoren
je sastanak izmeu mene, Scofiel-dovih i Cranstona; Shields je na tome inzistirao.
Ali na njemu neete biti i vi.
Oh? U oima su joj se zrcalili instinktivna sumnja i nevoljko prihvaanje.
A ja mislim da biste trebali biti, brzo je nastavio Ca-meron. Vi ste, ponavljam,
jedan od glavnih igraa s jako velikim ulogom. I trebali biste dobiti itavu sliku,
a ne samo fragmente. Ponekad u tom pravilu o poznavanju samo najnunijega vraki
pretjerujemo, sve dok ljevica vie nema pojma to joj radi desnica. Vjerujte mi na
rije, ja sam to ve proao. Vi biste trebali biti na tom sastanku.

Tu ja ne mogu uiniti puno, odgovorila je Montro-seova povrijeenim, monotonim
glasom. Podtajnik Cran-ston je donio odluku. Sigurna sam da je imao svoje
razloge.
Ovo je bilo frivolno. Njega brinu vai vrlo privatni razlozi. I misli da biste se
mogli slomiti.
Zao mi je to tako misli.
I meni. Ali mi je jo vie ao to on time, de facto, unaprijed eliminira svaki
va mogui doprinos.
Ali to bih ja tu mogla uiniti?
To ovisi o tome to su vam rekli u telefonskim pozivima. Jeste li uspjeli snimiti
ijedan?
Ne. Ljudi koji su mi se obraali - a bilo ih je vie -rekli su mi da imaju opremu
kojom se takvi ureaji dadu-detektirati, i ako ih ukljuim, da e posljedice biti
teke. Svaki sam od tih razgovora, meutim, neizbrisivo zapisala u pamenju ali i
notesu to ga uvam u sefu kod kue.
Ima li Cranston taj notes, ili kopije njegovih stranica?
Ne, samo samo mu dala saetke.
I to mu je bilo dosta?
Page 89
Sto je traio, to je i dobio.
On nije samo frivolan, nego je i idiot, rekao je Pryce.
Ja mislim da je on upravo briljantan i da se puno brine.
Moda je i jedno i drugo, ali je pritom jo i idiot. I kako to uope moete rei?
On vas je iskljuio s jedne vane konferencije koja se, u krajnjoj liniji, izravno
tie vaeg sina.
Ponovit u to jo jednom, odgovorila je dopukovnica, imao je svoje razloge.
Moda je u pravu; koliko ja u tome mogu biti objektivna?

I

Rekao bih da sjajno vladate sobom. Ja ne mogu znati kako se osjea roditelj u
vaem poloaju, ali zato znam zato nikad nisam rekao ni majci, ni ocu, ni bratu,
ni sestri ni gdje sam ni to radim... Zar vi ne biste eljeli biti na tom
sastanku?
I to iz sveg srca...
Onda ete na njemu i biti, prekinuo ju je Cameron odluno. A da vas na nj
dovedem, morat u se samo posluiti s malo ucjene.
Sad ste me smotali. Ucjene?
Kvragu, da. Mogu zaprijetiti Shieldsu najavom da Sco-field i ja ne elimo doi bez
vas, i da e mu zato biti bolje da Cranstona malo dovede u red.
Zato bi on to prihvatio?
Kao prvo, mi smo im obojici potrebni, i kao drugo, i daleko vanije, Cranston od
vas nikad nije zatraio taj notes, nego se zadovoljio saecima. Ve bi samo to
lansiralo do Mjeseca i Franka, analitiara, i Brandona, negdanjeg najtajnijeg
agenta.
Zar saeci nisu dovoljni?
Nikada.
Zato ne? Oni prenose kljune informacije. ega tu jo moe biti?
Stil govora, spominjanje ovog i onog, udni idiomi, sve to nas moe ikamo
odvesti, odgovorio je Pryce, na trenutak opet potpuni profesionalac. Koliko ja
vidim, nastavio je tiho, sjedei kraj Montroseove, Cranston je vraki
geopolitiki strateg, slino kao Kissinger, ali sam jo nikad nije bio na terenu.
Postoji uma, ali postoji i drvee. Cranston je moda silan kad treba projektirati
zelenilo, ali on ne zna razliku izmeu stvarnog drveta i plastine kulise u kojoj

f

je tona eksploziva... Vi ete biti na tom sastanku, gospoo -pardon, dopukovnice.
I bila je.
* * *
Vojni je turbopropelerac iz zrakoplovne baze Andrews poletio u pet sati ujutro,
nosei dva putnika, dotajnika Tho-masa Cranstona i doravnatelja Franka Shieldsa iz
Centralne obavjetajne agencije. Odredite mu je bilo privatno sletite u
Cherokeeju u Sjevernoj Carolini, sedam milja juno od apartmanskog odmaralita
zvanog Peregrine View u gorju Great Smoky. Kako su obojica potovala povjerljivost
pred sastanak koji e se odigrati za samo dva sata, razgovor je bio bezazlen, ali
ne i neinformativan.
Kako ste nali to odmaralite? upitao je dotajnik.
Poduzetnici su pretjerali u ekstravaganciji, pa sagradili golf-kompleks kakav si
mogu priutiti samo najbogatiji, ali su najbogatiji u pravilu naalost prestari i
za tu visinu i za tako teke staze, odgovorio je Shields, pa se zasmijuljio. Tako
su poduzetnici potonuli, a mi sve kupili upola cijene.
Mislim da bi se Kongres trebao prestati brinuti o vaem proraunu. Vi ste
paklenski vjet trgovac.
Znamo uoiti dobru priliku, gospodine dotajnie.
I kako to izgleda?!
Vrlo otmjeno i vrlo izolirano. Odravamo ga s minimumom osoblja, i slui nam kao
sterilno podruje maksimalne sigurnosti. U dobra stara vremena mnogi su sovjetski
prebjezi ba tu nauili igrati golf.
Kapitalistike li igre...
Mnogima se svidjela, ba kao i krkanje po omiljenim washingtonskim restoranima na
raun KGB-a.
Page 90

Da, sjeam se kopija tih trokovnika. U dobra stara vremena... Gdje emo se nai?
Na takozvanom etvrtom imanju, onamo e nas odvesti automobil za golf. Ono je
moda etvrt milje uzbrdo planinskom stazom.
Hoe li mi trebati maska za kisik?
Ne u vaim godinama. Moda u mojim.
Sjedili su u udobnim naslonjaima u dnevnoj sobi lijepo ureenog odmaralita u
podnoju apalaijskih Great Smoky Mountains. Scofield je sjedio uz svoju enu, a
Pryce i dopu-kovnica Montrose lijevo. Ona je bila u graanskoj odjei, nabranoj
tamnoj suknji i bluzi od bijele svile. Na drugom su kraju prostorije bili zamjenik
ravnatelja i dotajnik Cran-ston.
Thomas Cranston je bio mukarac srednjega rasta, pomalo korpulentan, s licem koje
kao da ga je kipario Bernini. Meke puti, ali s neim orlovskim u crtama lica, drao
se poput kakvog profesora koji je ve uo sve to se moglo uti, ali je ipak ostao
intelektualno skeptian. Njegove krupne oi, jo i poveane naoalama s ronatim
okvirom, izraavale su elju da shvate, ne da se suprotstavljaju - ukoliko ba nije
nuno. Napokon je progovorio.
Nakon to su se tvoji prijatelji iz objekta prestali na mene derati, potrudili su
mi se objasniti koliko sam grijeio. Jo jednom, oprostite.
Tom, zaista nisam eljela da se dogodi neto takvo...
Ako ti nisi, ja sam to i htio i uinio, djevojice! prekinuo ju je Brandon
Scofield ljutito.
Zovem se Montrose, Leslie, i dopukovnica sam u vojsci Sjedinjenih Drava, i nisam
nikakva 'djevojica'!

Ti ba nisi neki obavjetajac, a nije to ni ovaj tu gospodin Kravata. Isuse
Kriste, imala si doslovni zapis tih telefonskih poziva, ili bar neto jako slino
tome, a ovom su cir-kusantu bili dovoljni i saeci?
Smijem li vas podsjetiti, gospodine Scofield, rekla je Montroseova s vojnim
autoritetom u glasu, da je dotajnik Cranston savjetnik predsjednika Sjedinjenih
Drava?
Puno mi se neto razbacuje s tim S. A. Dravama. I naravno da je Jotajnik, jer mu
ja ne bih dao da bude tajnik ni mom ugavom maku!
E sad bi ve bilo dosta, Brandone. Shields je iskoio iz naslonjaa.
Daj prekini, Bray, rekao je Pryce i nagnuo se prema njemu.
Dragi moj, bio si ve sasvim dovoljno jasan, dodala je Antonia.
Dajte ljudi, dosta, dosta, rekao je Cranston, a tanki mu je smijeak nabrao usne.
Agent Scofield sasvim je u pravu kad se uzrujava na mene. Ja ne smatram da ne mogu
vie nita nauiti u ivotu, i ja zaista, to je on dobro zamijetio, jo nikad
nisam bio na neprijateljskom terenu i nemam znanja da savjetujem one koji su bili.
Moj je posao drukiji, i moja vam znanja, kratkorono gledajui, malo mogu pomoi.
Pokuaj na dugu prugu, rekao je Bray ispod glasa.
Uinit u i neto bolje, agente Scofield, pokuao bih iz centra, ako je moj
nogometni argon dovoljno toan.
Kako to? upitao je Cameron.
Jer sam prouio Leslien - dopukovniin - notes, a njegove stranice ubacio u
raunalo s itavom njegovom mirija-dom funkcija. Moj bivi i mnogo upueniji
kolega, ovaj Frank to tu sjedi, rekao mi je to da pogledam, i budui

da je najlake bilo pretraiti biljenicu, moda sam do neega i doao.
No daj reci, odgovorio je Scofield sarkastino. Do sada mi to tvoje pucanje iz
centra izgleda kao isto pucanje u aut.
Brandone, daj prekini, umorno ga je presjekao Shields i sjeo.
Ne mogu, Skiljo. Ti su me tipovi stavili na odstrjelnu listu.
Kad je bila donesena ta krajnje neprimjerena odluka, gospodine Scofield, ja sam
imao tek esnaest godina, a kad sam proitao izvjetaj, izrazio sam svoje estoko
neodobravanje. Sad vi to moete i ne morate prihvatiti.
Vrlo ste uvjerljivi, to vam priznajem, odgovorio je Bray. A osim toga vam i
vjerujem, iako ne znam zato. I do ega ste to doli?
Do dva izraza koji se pojavljuju u svim porukama to ih je dopukovnica Montrose
primila od otmiara svog sina. Postoje neke sitnije varijacije, ali je redundancija
oita, ini mi se da je to najbolji izraz.
Onda budi malo jasniji, rekao je Scofield.
Page 91
Dopukovnica...
'Leslie' je sasvim u redu, Tom, prekinula ga je Montroseova. Svi znaju da smo
prijatelji, a vojne titule u ovom asu pomalo nerviraju. Nisu li one pomalo
hladne?
A mi emo se zakleti da to nikad nismo uli, rekao je Pryce i blago se nasmijeio
dopukovnici, koja se i protiv volje tiho nasmijala, oito smetena. Molim vas,
nastavite, gospodine dotajnie, produio je Cameron.
No dobro - Leslie su glede njezina sina nazvali ukupno sedam puta, dvaput iz
Nizozemske - Wormerveer i Hilver-sum; pretpostavljamo da je to Amsterdam - dok su
ostali iz

Pariza, Kaira, Istanbula i tu iz Chicaga i Sedgwicka u Kan-sasu. Ta zemljopisna -
globalna - irina kljuni je element uznemiravanja. Tko su oni? I otkud dolaze? To
bi moralo djelovati zastraujue. U svakom sluaju, ljudi koji su je nazvali dali
su joj naredbe koje e morati izvriti kad se nae u kompleksu; ako im se ne
pokori, ubit e joj sina... i to vrlo polako.
O, blagi Boe, proaptala je Antonia i pogledala Mon-troseovu.
Koji su to bili izrazi? upitao je Shields. Ta dva izraza koji su vam tako upali
u oi?
Prvi je bio u svim njezinim uputama. One se moraju izvriti 's najveom
preciznou'. Drugi je bilo upozorenje da je to povezano s njihovom prijetnjom
odmazdom.
Tom, 'odmazda' nije prava rije, prekinula ga je Leslie. Rije je o torturi i
ubojstvu mojega djeteta.
Da. Cranston je zastao, izbjegavajui njen pogled. Rijei su glasile kako u ih
sada navesti, poevi od prvog poziva iz Wormerveera u Nizozemskoj...
Za koji si pretpostavio da je zapravo Amsterdam, prekinuo ga je Scofield.
Zato?
Na to u se jo vratiti, odgovorio je predsjednikov savjetnik.
Dvije rijei, molim vas, iz Wormerveera, rekao je Frank Shields, a naborane su mu
se oi od koncentracije skupile u proreze.
'Ostanite hladni', to je tipino ameriki izraz - a izgovorio ga je ovjek u
Nizozemskoj.
Afro-ameriki, da budem precizniji, dodao je Pryce, iako se proirio daleko od
svog izvora. Pardon, nastavite.
Iz Hilversuma, takoer Nizozemska, 'Ne zaboravite, budite hladni'. U pozivima iz
Pariza i Kaira ponovno se po-

javljuje 'ostanite hladni'; potom iz Istanbula: 'kljuno je u svemu da ostanete
hladni' - od turskog posrednika. Neobina lingvistika transliteracija, to vi
velite?
Sve ovisi o tome tko to veli, odgovorio je sadanji i negdanji Beowulf Agate.
Sto drugo?
Odavde iz Sjedinjenih, iz Chicaga i Sedgwicka, Kansas: 'Ne gubite hladnou', i
'Hladna budi, dopukovnice, ili praznimo zipku'.
Montroseova je zatvorila oi, i na njima se pojavila slutnja suze. Duboko je
udahnula zrak i ponovno u stolici zauzela vojnu pozu.
Da rezimiramo to to imamo, rekao je Scofield otro i bolno pogledao Leslie, pa
opet skrenuo pogled na ovjeka iz Bijele kue. Vi jako volite rezimee, pa da
rezimiramo.
Upute su bile proitane, napisane za glasnike ma odakle oni zvali. Leslie je
opisala glasove kao raznovrsne i s razliitim izgovorom, to je savreno prirodno.
U svemu tome prirodno nije samo konzistentno sluenje izrazima 's preciznou' i
varijacije fraza s rijeju 'hladan'.
Mislim, Tom, da bismo se s tim svi sloili, rekao je Shields. Ali to time eli
rei?
Da li biste se sloili da rije 'hladan' upuuje na Ameriku?
Naravno, prekinuo ga je nestrpljivi Brandon. I onda?
Da je sve sloeno za ameriko uho, da bi se dojam pojaao kolokvijalnou...
ini se da je tako, sloio se Pryce. I to jo sugerira?
Ono oito, odgovorio je Cranston. Da je te upute napisao Amerikanac, netko u
najviim redovima Mataresea.
Dopukovnica Montrose je iskoila iz stolice.
Page 92

ega? upitala je.
Tako se oni zovu, Leslie, odgovorio je dravni dotaj-nik. Ljudi koji su ti oteli
sina zovu se Matarese. Pripravio sam ti dosje, sa svime to znamo, a veinu ega
nam je pribavio gospodin Scofield, poznat Matareseu pod imenom Beowulf Agate.
Montrose je zabacila glavu prema Bravu i ve otvorila usta da progovori, ali ju je
Frank Shields presjekao u pokuaju.
Vidim na to cilja, Tom, rekao je, potpuno nesvjestan Lesline konsternacije.
Najvii redovi, hijerarhija.
Nikome ispod toga nivoa ta informacija oito nije smjela biti dostupna; nije ak
smio ni znati tko je naa do-pukovnica.
A ako je Brandon u pravu, negdje u toj Matareseovoj drubi, vjerojatno negdje u
nekakvoj kompaniji ili konglomeratu koji plee kako on svira, postoji nekakav teki
korporacijski tip koji pie te upute... Osim iz Chicaga, otkud su jo zvali?
Iz Sedgwicka, Kansas.
Rei u istraiteljskoj jedinici koja skuplja sve materijale za Brava da se
koncentrira na Illinois i Kansas. Zamjenik upravitelja CIA-e ustao je iz
naslonjaa i priao telefonu na drugom kraju prostorije.
Moda nas to ne odvede nikamo, Frank, no ipak bi to mogao biti nekakav poetak,
rekao je Cranston i zakimao glavom.
Hoe li mi netko napokon rei to se tu zapravo zbiva? uskliknula je Montroseova
i izazovno ustala. Kakve to materijale? I to je to taj Matarese?
Proitajte dosje, dopukovnice, odgovorio je Scofield i pritom namjerno poneto
prenaglasio njezin in, kao suprot-

nost onom pomalo uniavajuem djevojice. Kad dovrite, Toni i ja emo dodati sve
to znamo, a toga je podosta. Hvala vam, ali kakve sve to veze ima s mojim
sinom? Svakakve, odgovorio je Beowulf Agate.

13
Negdanje bankrotirano odmaralite, poznato pod imenom Peregrine View u podnoju
Great Smoky Mountainsa, izgledom se razlikovalo od kompleksa u zaljevu Chesapeake
koliko i njegova sluba osiguranja od patrola SBI-a i CIA-e. Umjesto potonjih, u
njemu je bila tajna postrojba Specijalnih snaga, Gama iz Fort Benninga, koja se
nedavno vratila iz Bosne. Vojnicima je reeno samo to da su gosti to ih je drava
tu sekvestrirala zapravo odabrani slubenici veleposlanstva, koji su se vratili
kui radi podnoenja izvjetaja, a budui da su njihovi poloaji bili osjetljivi -
itaj vratolomno opasni - sad ih treba uvati od vanjskoga ometanja - itaj napada
na ivot i tijelo. I to je bilo dovoljno; bili su to profesionalni vojnici navikli
da razumiju i neizgovoreno. Takva je, uostalom, bila i narav Gaminih operacija:
infiltriraj se i izvri, zapovijedi neizravne i zamuene.
Budui da se u tom podruju sve drastino izmijenilo, i budui da su iz kompleksa
Chesapeake ve svi bili otili, iako je on i dalje ostao pod nadzorom, ive se
nabavljao

iz grada Cherokeeja, to je donijelo dobrodolu potedu od tutnjave helikoptera dva
puta na dan. Pa ipak, na stazu su u Cherokeeju redovito pristizali mali avioni i
donosili materijale to bi ih zatraio Scofield, nakon ega bi ih vozili u
zatvoreni planinski objekt. Meu tim je dokumentima bilo svega: od financijskih
izvjetaja do najraznovrsnije korespondencije, od direktorskih govora pa sve do
internih memoranduma, gdje god su se mogli tajno iskopati, to struno izvedenom
kraom, to mitom. U roku od nekoliko dana dnevna se soba apartmana Brandona i
Antonije, izgraenog na dva nivoa i poznatog pod imenom Imanje 6, ispunila
kartonskim kutijama. Lijevo i desno od tog stana bila su Imanja 5 i 7, u kojima su
se nastanili Pryce odnosno dopu-kovnica Montrose.
Frank Shields i Thomas Cranston vratili su se na svoja mjesta u Langlevju i Bijeloj
kud, ostajui u stalnoj vezi preko sterilnih telefona i faksova postavljenih na
tajni mod. Posao je bio mukotrpan, i sva su etvorica satima buljila u materijale,
sve dok im se ne bi ukoila lea i zapekle oi. Najgori su od svega bili
financijski izvjetaji: mirijade stupaca brojaka iza kojih su slijedili dodaci s
projekcijama i analizama stavki iz tablica. Tako bi primjerice Projekt M-113 bio
Page 93
kratko opisan kao podcijenjen. Vidi odjeljak 17 ovog izvjetaja, pa usporedi
odjeljke 28 i 36 radi objanjenja. Da sve bude jo i gore, jezik je bio uzet iz
udbenika napredne ekonomije - teoretian i pragmatian, nedvojbeno na nivou
doktora znanosti, a za laika, kako se veli, grki. Pa ipak je Brandonu Scofieldu
neto bilo jasno. Ti su zamurnuljeni umeci tu bili zato da se sve zami-stificira do
nerazumljivosti, do samog ponora neitljivosti, no nikad ne i preko njegova ruba.

A Matareseu nigdje ni spomena! uskliknuo je frustrirani Bray. A najgadnije je u
svemu to to nije ni potrebno.
Ja se kroz to ne uspijevam probiti, odgovorio je Ca-meron, ali na to si time'
mislio?
Pravila laissez-fairea, koja ubijaju boga u maltuzijanskim ekonomskim zakonima.
Moe jo jednom? upitala je Leslie.
Konkurencija, odgovorio je Scofield. Dok se ne podnesu stvarne ponude,
suprotstavljeni interesi ne smiju znati kakve su tue ponude, pa ak ni da ih netko
podnosi.
I kakve sad to ima veze s maltuzijanizmom?
eljezo, bakar i zlato, mladiu. eljezo eli postati bakar, a bakru bi bilo drae
da bude zlato, a zlato eli povrh kruha jo i pogau. Pogaa tko je zlato?
Matarese, rekao je Pryce.
Isuse blaeni, tebi se polako ipak pune rupe u glavi... Zapisi ovu. Ona je
vjerojatno matareka.
Koja to kompanija? upitala je Antonia s papirom i olovkom u ruci.
Globalni konglomerat do daske. Altantic Crown, sjedite u Wichiti, Kansas.
Brav, ipak nam treba neto malo vie od korporacijskog izvjetaja.
To je tek poetak, sinko. Kad otkrijemo zakonitost -ako je otkrijemo tada emo
znati to da traimo. udi me da ti to moram posebno govoriti.
Oprosti mi, milo, rekla je Antonia i nagnula se iz naslonjaa, ali mislim da
bismo sad mogli napraviti malu stanku. Na tome smo ve satima, i bar to se mene
tie, gubimo koncentraciju.

Ja kad ponem ne volim prekidati, rekla je Leslie sa snopom papira u ruci, ali
se u naelu slaem. Da rijei dobiju ikakav smisao moram ih itati i po nekoliko
puta.
Mimozice, promrmljao je Scofield i zijevnuo. Iako moda i ima pravo. Dobro bi
mi dolo jedno pie.
Dobro bi ti, milo moje, doao jedan drijem. Daj, idemo, vodim te gore.
ivotinja, rekao je Bray i namignuo Prvceu i Montro-seovoj. ista ivotinja.
Samo gleda kako da me odvue u krevet.
Pravo osvjeenje, zamijetila je Leslie. Obino je obratno?
Draga moja, to je isti mit, odgovorila je Antonia. Psi tre za autima, ali ih
ne znaju voziti.
Okruen sam farizejima. Scofield je ustao iz naslonjaa pa, kad su on i Toni
krenuli prema stubama, jo jednom glasno zijevnuo.
Vjerojatno u uplaiti vraga u njemu, rekla je Antonia i zavrtjela bokovima.
Mogla bi i poaliti, ljubavi - mislim. Par je krenuo uza stube, pa nestao izvan
stubita.
Zaista su predivni, rekla je Montroseova.
Nju volim, njega mrzim, rekao je Cameron tiho.
To niste ozbiljno pomislili ni na sekundu.
Ne, nisam, priznao je Pryce. On ima vie u dvije modane vijuge nego ja u
itavoj glavi. On je bio i ondje gdje e malo tko od nas ikada stii.
I njega, osim toga, mue velike brige.
Zbog dogaaja kojima nikad nee moi upravljati, dodao je Cam. On se osjea
krivim i zbog onog zbog ega se ne bi morao uope osjeati tako.

No ne mora li to svatko od nas otkriti sam? Osjeaj je krivnje ugraen u svakoga
od nas, u skladu s ve odreenim vjerovanjima.
Ja, dopukovnice, nisam pretplaen ni na jedno od njih. Dvojbe, da, ali ne i
krivnja, ukoliko nisam kriv zbog neeg zbilja gadnog nad im imam vlast.
To zvui prilino filozofski, gospodine Pryce...
Cam ili Cameron, sjeate se? prekinuo ju je on. Oko toga smo se ve bili
dogovorili... Leslie.
Page 94
Ponekad bi mi to bilo drae zaboraviti.
Zato?
Iskreno govorei, malo mi je neugodno. Vi ste jako fin ovjek, Cam, ali se meni po
glavi vrte druge stvari - jedna druga, da budem tona.
Va sin, naravno.
Naravno.
Vrti se on, vjerujte, i meni.
Montroseova ga je pogledala sa susjednog naslonjaa.
Vjerujem vam, rekla je napokon, a pogledi su im se spojili. Pa ipak, moe li to
biti isto?
Naravno da ne moe, sloio se Pryce, ali mi to nimalo ne olakava brige. I onda,
na emu jesmo?
Voljela bih se proetati, udahnuti malo zraka. Brando-nove su male cigare ugodno
aromatine, ali to je previe, ipak je previe.
Rei u mu, pa e ili prestati ili bar smanjiti.
Za Boga miloga, ne. I on je na svoj nain opsesioniran kao i ja, i ako mu puenje
pomae, neka pui.
Ipak, koliko sam shvatio, vi ne puite, rekao je Pryce napamet kad su oboje
ustali iz naslonjaa.
Imate krivo. Jim i ja smo zajedno prestali. Uzajamno smo se nadzirali, zapravo,
ali kad je on nestao, ja sam naa-

lost opet poela. Ne puno i nikad pred vojnicima - na to se gleda krivim okom - ali
one ipak smiruju ivce, ma koliko da to bilo glupo.
Dajte, idemo se malo proetati. Krenuli su prema vratima.
Opet sam zaboravila, rekla je Leslie kad je Cameron otvorio elina vrata
sterilne kue. Mi njene enice ne bismo se smjele etati same. Zato nam treba
pratnja vas velikih, jakih mukaraca, ili jo bolje Gamine ophodnje.
Meni se pak ini da biste nam vi njene enice jednim hicem mogle prikovati rep za
zid.
Kako suptilno reeno.
Hodaj, mudrijaice.
Montroseova se nasmijala. Smijeh je, da ne bude nesporazuma, bio kratak, ali je bio
lijep i nehinjen.
Stigli su do grananja planinske staze, neskladno pokrivene bijelim betonom,
prikladim za stare noge i automobil za golf. Lijevi se odvojak postupno sputao
prema bazenu, to je izazovno stajao nasuprot poetku esnaestog igralita za golf.
U sredini mu je bacao vodu pumpom pokretani vodoskok. Desni se odvojak uspinjao
strmije prema umarku koji je odvajao prvih devet od ostalih igralita.
Vrelo vjene mladosti ili praiskonska uma? upitao je Pryce.
O, uma, naravno. Ta reciklirana abokreina teko da nam moe vratiti ita, a
najmanje mladost - ili ono ega se od nje jo sjeamo.
Hej, moda to i nije bilo ba tako davno. Ja sam ustao iz invalidskih kolica, a
tebi u kosi ne vidim nijednu sijedu.
Ve je ima nekoliko pramenova, vjeruj mi kad ti velim. Moda nisi dobro pogledao.
Ovo neu odmah iskoristiti...

Hvala, prekinula ga je Leslie, pa skrenula desno na bijeli beton i smjesta
nastavila. Jesi li moda promijenio miljenje o Tomu Cranstonu?
Ne ba sasvim, odgovorio je Cameron i dostigao je. Prebrzo se ispriava, prebrzo
postaje preponizan. To za tako bistrog momka nije normalno. Iskreno govorei, nisam
ba siguran da mu vjerujem.
Tandara-bro! odgovorila je Montroseova. On je dovoljno bistar da shvati kad je
u krivu i to odmah prizna. Kao u sluaju mobitela u objektu.
Kakvog mobitela?
Onoga kojeg mi je poslao Black Hawkeom, toboe kao paket od mog sina. Unutra je
bilo rukom napisano pisamce, koje sam po naredbi trebala spaliti, i u njemu je
pisalo - sad navodim doslovce - 'Moj Boe, zaboravio sam da Agencija moe ui u
trag tim vaim telefonima! Uzmite ovaj i oprostite.'
Pa ipak ste zamijenili telefon s Bracketom.
Jesam vraga!
Frank je otkrio da su razgovori s Bijelom kuom voeni preko njegova telefona; s
vaeg nije nijedan.
Page 95
Onda se to zacijelo dogodilo na samom poetku naeg prebacivanja u Chesapeake.
Everett je otvorio karton za naa dva telefona, provjerio rad i baterije, pa mi
naprosto pruio jedan.
Je li znao da su oba registrirana?
Ne vjerujem da ga je za to imalo bilo briga. Ev je sa sitnim detaljima znao biti
nestrpljiv. No bilo kako bilo, u emu je onda razlika?
Slijepe ulice.
Sto?

U toj smo takozvanoj operaciji imali i previe slijepih ulica, rekao je Pryce.
Ne trebaju nam lane. Ali sad od objekta vodi stvarni put. Tko je uzeo Bracketov
telefon? Koji je nestao.
Sigurna sam da sad lei na dnu zaljeva Chesapeake, odgovorila je Leslie. Tko god
da ga je otkrio, sigurno ga se otarasio im je prije mogao. Jer ga se tako moglo
pratiti, ak i nadzirati, sjea se?
Zato su ga uope ukrali?
Moda zato da ga deprogramiraju i prodaju, ako ga uspiju provercati van. Ili ga
je ukrala krtica radi prislukivanja. Ako je bilo tako, vjerojatno je proradila
prpa pa ga je likvidirao, zato to su svi bili pod prismotrom, pa ak i nakon
odlaska s objekta.
Ako ovo, ako ono, a vjerojatno - slijepa ulica, ponovio je on.
Da promijenimo temu, ali ne ba potpuno, to misli je li gospodin Scofield -
Brandon - neto nanjuio?
O konglomeratu, nekakvom Atlanticu?
Atlantic Crownu, rekla je Montroseova. Na televiziji mu se stalno vrte reklame.
Obino su prva liga i na boljim programima.
I kao da njima nikad ne prodaju nijedan proizvod, suglasio se Pryce, nego samo
stalno, koliko se sjeam, diskretno spominju znanstvene procese. Ali, da se vratim
na pitanje, kad Bray nanjui neto, onda je to obino smrad.
Najednom im je iza lea netko neto viknuo; bio je to lan postrojbe Gama i sad je
trao uzbrdo betonskom stazom.
Gost Tri i etiri! Gost ]edan vas pokuava dobiti na telefon!
Blagi Boe, ostavila sam torbicu u zgradi.

A ja sam svoj telefon ostavio na stolu.
Ljut je ko sam vrag, ljudi, rekao je vojnik u kamufla-noj odori, i priao im sav
zadihan. Veli da se smjesta vratite u... bazni logor, kako ga on zove.
Izraz iz prolosti, objasnio je Cameron.
Ja, gospodine, znam to to znai, ali ovo nije zona ratnih operacija.
Za njega jest.
Idemo! rekla je Leslie.
* * *
Scofield je koraao pred mranim ogfijitem, dok je An-tonia u lealjci strpljivo
itala jedincati faksirani list.
Mi smo te telefone dobili, rekao je Brandon i, kad su Pryce i Montroseova uli
kroz vrata, naglo zastao, ba zato da se smjesta moemo uti, ili se moda varam?
Ne, ne vara se, i krivi smo po svim tokama optunice, odgovorio je Cameron. A
sad pusti sva ta savona-rolska sranja i reci zato si nas prekinuo u nadasve
ugodnoj etnji.
ao mi je, Brandone, bili smo naprosto nemarni, rekla je Montroseova.
Nadam se ne u svemu...
Ovo je bilo bezobrazno! pobunila se Leslie.
Dragi moj, daj jednom uuti, rekla je Antonia i propa-lila Scofielda pogledom, i
daj da nastavimo.
No dobro, dobro!... Proli sam ti tjedan u objektu rekao da zaboravi na
prekomorske veze i koncentrira se na ono to imamo tu, istina?
To si ti zaista rekao, ali ja nikad nisam rekao da se s tim i slaem. Samo
privremeno, kao i Frank Shields.

No dobro, ja to povlaim, ili, kako bi to rekla dopu-kovnica, opozivam naredbu.
Zato?
Londonski je MI-6 u zakljuanoj ladici mua one Engleskinje, onoga koji ju je
ubio, naao hrpu pisama. Nisu ih htjeli faksirati zbog sigurnosnih razloga, ali je
Page 96
zato faks to su ga poslali silno zanimljiv, naprosto budi glad... Daj mu ga,
Toni. to je ona i uinila, pa je Cam proitao tanki, sjajni list.
Papiri to smo ih nali u zakljuanoj ladici upuuju na zakljuak da je Gerald
Henshavv, nestali mu ubijene lady Alicije Brewster, vodio opskurne biljeke o
svojim druenjima. Prema izjavama djece lady Mcije, djeaka i djevojice, oboje u
pubertetu, a koja su ostala sama i silno ucviljena, Henshavv je esto bio pod
utjecajem alkohola i u tom je stanju davao proturjene i zbrkane izjave.
Savjetujemo da nam poaljete avionom iskusnog operativca a moda i amerikog
psihologa, strunjaka za adolescentsko ponaanje, koji bi nam mogli pomoi. I da
sve to zadrimo izvan londonskih krugova.
Pryce je Leslie pruio faks. Ona ga je proitala i odgovorila naprosto:
Ne treba njima psiholog, njima treba majka. A to sam ja.

14
Ameriki je diplomatski avion sletio na aerodrom Heat-hrow i odrulao do zatvorenog
aneksa, gdje je Prvcea i Mon-troseovu doekao sir Geoffrev Waters, ef Unutranje
sigurnosti MI-5. Britanski je obavjetajac bio nabit i pleat mukarac srednje
visine, oko pedeset pet godina, a glavu mu je jo sasvim pokrivala smea kosa
posijedjela na sljepooi-cama. Od njega se irila neka tiha aljivost, a iz
svijetloplavih oiju zrailo je neto to je graniilo sa zloestoom, oiju koje
kao da su eljele prenijeti tajnu poruku: Dooh, vidjeh, pa ta? Ljudi iz Air
Forcea istovarivali su prtljagu svojih putnika, koja je bila minimalna, jedna torba
po glavi, a ef MI-5 naredio je aerodromskom osoblju da je odnesu do otvorenog
prtljanika njegova automobila, velikog Au-stina.
Sir Geoffrev Waters, pretpostavljam? rekla je Leslie koja je prva izila iz
aviona.
Gospoo Montrose, dobro doli u UK! Vaa je prtljaga ve odnesena u auto.

Hvala.
Sir Goeffrev? Cameron je priao i stao kraj Leslie, pa ispruio ruku. Ja sam
Pryce, Cameron Pryce. Rukovali su
se.
Ma zar zbilja, staro mome? rekao je Waters toboe
iznenaeno. Nikad ne bih pogodio! O vama, naravno, imamo bar stopu debeo dosje,
ali tko vie gleda na ine?
Nita vie nije sveto... Naravno, na je dosje o vama debeo vjerojatno dvije
stope, ali to samo zato to ne znamo brojiti dalje od dva.
Ah, stalno to provincijalno kolonijalno pretjerivanje, eto zbog ega oboavam
Amerikance! Pa ipak neto nikako ne podnosim. Izbacite, molim vas, ono 'sir'. To je
sasvim neprimjereno, i slui samo popravljanju raspoloenja onoga koji se tako
obraa.
Podsjea me na nekoga koga znam - koga obojica znamo.
Boe, Boe, kako je Beowulf Agate?
Vuina, kao i uvijek.
Bravo, ba nam to i treba... A sad poite sa mnom, pred nama je tona posla, ali
vam nakon tolikog leta treba no odmora. Ve je skoro est sati, jedva podne po
vaem vremenu; morat ete se malo prilagoditi. Pokupit e vas u osam ujutro.
Odakle? upitala je Montroseova prijazno.
I nezaslueni 'sir' ima svojih prednosti. Izborio sam se za apartman u Connaughtu
kraj Grosvenor Squarea. Najvia klasa, po mom sudu.
Najvii su i dispozicijski fondovi, dodao je Pryce.
Apartman?... rekla je Leslie i znaajno pogledala Wa-tersa.

O, duo, nita vi ne brinite. Odvojene sobe, naravno. Rezervacija glasi na
gospodina Johna Brooksa i gospoicu Joan Brooks, brata i sestru. Ako tko to bude
pitao, to je zaista malo vjerojatno, tu ste da sredite neka pitanja glede ostavine
svog britanskog strica.
Tko je odvjetnik? upitao je Cameron. Advokat, mislim.
Braintree i Ridge, Oxford Street. Ve su nam bili od koristi.
Imate lifa, Geof, to vam moram priznati.
Morao bih se nadati da su mi se, nakon toliko godina, otri rubovi mrvicu
izbrusili... Idemo sad, u kola.
Bih li mogla neto rei? Montroseina je nepominost zaustavila oba mukarca.
Page 97
Naravno, a to je?
Apartman je sasvim u redu, Geoffrev, ali smo mi letjeli sa zapada na istok, a ne
obratno. Kao to ste spomenuli, kod nas je jo podne. I zato nisam ba nimalo
umorna...
Bit ete, duo, kad vas lupi, prekinuo ju je ef MI-5.
Vjerojatno, ali ja zaista jedva ekam da se prihvatim posla. A mislim da znate i
zato.
Naravno da znam. Zbog djeteta.
Zato se ne bismo najprije jedan sat malo okrijepili, i odmah poeli?
Sto se mene tie, nema problema, rekao je Pryce.
Va je prijedlog glazba za moje najednom negluhe ui! Da vam velim neto, ljudi,
budui da papiri ne smiju iz mog ureda, po vas e doi kola oko, recimo, sedam i
trideset. Ako ste gladni, imat ete vremena bar za sobnu podvorbu, ako ga ve ne
bude za blagovaonicu.

Obilni dispozicijski fondovi, promrmljao je Cameron.
Volio bih o tome malo popriati s izvjesnim Shieldsom u
Washingtonu.
Frankom Shieldsom? Starim Skiljom? Jo je iv? Kao da sluam staru plou, rekao
je Pryce.
Rim, pet sati popodne
Julian Guiderone, u odijelu od tamne svile iz Via Con-dotti, proao je kaldrmom
ulice Due Macelli pa se panjolskim stubama uspeo prema nadstrenici ulaza slavnoga
hotela Hassler-Villa Medici. Ba kao to je to bio uinio i na kairskom bulevaru Al
Barrani, i sad je zastao u uskoj slijepoj ulici i zlatnim Dunhillom pripalio
cigaretu, a pogled mu je odlutao do vrha slavnih kamenih stepenica to ih je
uzveli-ao jo Byron. Ostao je nepomian, vrebajui na mukarca ili enu koji bi se
mogli brzo pojaviti, strijeljajui pogledom na sve strane. Nitko se nije pojavio.
Mogao je dalje.
Guiderone je zaao pod skrletnu nadstrenicu; otvorila su se automatska staklena
vrata pa je uao u raskono mramorno predvorje i smjesta krenuo lijevo prema nizu
sjajnih mesinganih liftova. Opazio je da mu je nekoliko hotelskih gostiju, koji su
takoer ekali, dobacilo pogled. To ga nije diralo: ve se bio navikao na
zanimanje. On je shvaao da iz njega, samo kad se potrudi, zrai prirodni
autoritet, superiornost to su je stvarale crte lica, odgoj, visina i kroj odijela;
oduvijek je bilo tako, on je to znao i to mu je bilo drago.
Otvorila su se vrata dizala; uao je zadnji i pritisnuo dugme etvrtoga kata.
Poslije dva zaustavljanja ve je bio u njemu. Iziao je u hodnik pokriven debelim
sagom, pa

se zagledao u mesinganu ploicu koja ga je uputila prema traenom apartmanu. On je
bio na drugom kraju hodnika, s desne strane, a na kvaku je bio nataknut mali plavi
krug. etiri je puta zakucao na sredinju plou vrata, pravei izmeu udaraca
sekundu razmaka; zauo je kljocaj i uao.
Soba je bila velika i bogato ureena, a zidovi su bili prekriveni pastelnim
prizorima iz staroga Rima, i bilo je mnotvo mekih velurnih boja, no prevladavale
su zlatna, bijela, crvena i plava. Na njima su bili prikazani prizori utrka bojnih
dvokolica u Koloseumu i prteih fontana, pa sve do najpoznatijih kipova ispod
dlijeta Michelangela i njegovih suvremenika. Sredinji je dio prostorije bilo
ispunjen s etiri reda po etiri stolice, i sve su one bile okrenute govornici, i
sve zauzete, i u njima su sjedili iskljuivo mukarci. Razlikovali su se u godinama
koliko i nacionalnou, pa su imali od trideset i nekoliko sve do etrdesetak,
pedesetak i ezdesetak. A porijeklo im je pokrivalo itavu Evropu, Sjedinjene
Drave i Kanadu.
Svi u publici, pripadali su, na ovaj ili onaj nain, novinarskoj profesiji. Neki su
od njih bili priznati reporteri, drugi su bili ugledni urednici; mnogi su od njih
bili kontrolori ili financijski savjetnici, a ostali su sjedili u izdavakim
vijeima nekoliko velikih novina.
I sve je njih - na ovaj ili onaj nain - kompromitirao sin Maloga Pastira, najvii
voa Mataresea.
Julian Guiderone je priao govornici polaganim, odmjerenim korakom, i prostorija je
utonula u tiinu. Dobrohotno se nasmijeio, pa poeo.
Sasvim mi je jasno da su neki od vas ovdje protiv vlastite volje, ne po vlastitom
Page 98
izboru ili zbog sklonosti, nego pod prisilom. Ja se ipak iskreno nadam da ete se
predomisliti i shvatiti progresivni, prosvjetiteljski smisao naih ciljeva.

Ja, gospodo, nisam udovite. Ja sam samo ovjek iznimno blagoslovljen golemim
bogatstvom, i ja vas uvjeravam da bi mi bilo mnogo ljepe brinuti se o svojim
irokim interesima - svojim ulaganjima, konjima, atletskim momadima, hotelima -
nego predvoditi u biti gospodarsku revoluciju za dobrobit nas svih. Ali to mogu
kad ne mogu... Dopustite da vam postavim jedno retoriko pitanje. Tko bi osim
ovjeka s neogranienim sredstvima, ovjeka koji ni o kome ne ovisi ni kad je rije
o opstanku ni o stilu ivota, i koji ivi bez ikakve odgovornosti prema ikakvim
specijalnim interesima, mogao objektivno razabrati tu financijsku oboljelost koja
proima nae civilizirane narode? Ja smatram da to moe samo takav ovjek, jer on
vie nita ne moe dobiti. Naprotiv, on moe samo puno izgubiti, no na dugi e rok
ak i to biti beznaajno... Eto to sam ja, gospodo: nesputani, potpuno neutralni
referent, ili, ako vam je tako milije, arbitar. Ali da bih ostvario tu viziju i
svoju sudbinu, potrebna mi je vaa podrka. Ja se uzdam da je i imam, te stoga
elim uti vae izvjetaje. Nisu mi potrebna nikakva imena, zanimaju me samo vae
publikacije. Krenut emo od prvog reda, meni slijeva.
Ja sam glavni investicijski savjetnik manchesterskog Guardiana, rekao je Englez,
a po tihom je, nevoljkom glasu bilo nedvojbeno da se neka. Prema zacrtanom planu,
dao sam im dugorone ekonomske projekcije u vezi s predvienim, i sve veim
gubicima u sljedeem desetljeu. A to onda trai dodatni kapital koji izlazi izvan
svega to su upravitelji Guardiana ikad mogli i zamisliti. Jedina im je alternativa
potraiti veliku infuziju vanjskih sredstava... ili se povezati s drugim
urnalistikim publikacijama. ovjek iz Guardiana na trenutak je zastao, pa tiho
dodao: Odrao sam nekoliko strogo povjerljivih sastanaka s kolegama iz
Independenta,
263

Daily Expressa, The Irish Timesa, i edinburkog Evening Netosa. Naglo je stao. Bio
je gotov, a na licu su mu se itali odbojnost i gnuanje.
Le Monde, Pariz, Marseille, Lyon et tout de France, progovorio je Francuz to je
sjedio kraj Britanca. S obzirom na to da se naa sekcija - ovaj prvi red - bavi
poglavito strukturalnim financijama, ja sam kopirao kalkulacije mog engleskog
kolege pa u skladu s njima i postupio. A te su projekcije oite. Uz normalnu
inflaciju, smanjenje kupovne moi papirnoga novca udrueno s uzletom cijena
zahtijeva ekonomsku reorganizaciju, u biti konsolidaciju. S tim sam ciljem obavio i
vrlo diskretne razgovore s odabranim direktorima France Soira, Le Figaroa, i
parikog Heralda. I oni e uroditi plodom.
U to nimalo ne sumnjamo, rekao je proelavi Amerikanac od moda pedeset pet
godina. Tehnoloki napredak kompjuteriziranoga tiska s viestranim ulaganjem
papira ini to neizbjenim; jedna e tiskara moi posluivati najmanje est novina,
a sutra i tucet, i to potpuno diversificiranim izdanjima. Moje veze u The New York
Timesu, The Washing-ton Postu, Los Angeles Timesu i The Wall Street Journalu samo
ekaju da netko napravi prvi korak. Znaju da im bez toga nema opstanka.
Popisu moete odmah dodati i torontski Globe and Mail, kao i Edmonton Journal,
dovrio je etvrti lan reda, mladoliki Kanaanin, s pogledom ivim od svijesti da
pripada eliti profesije. A kad se vratim, smjesta kreem na zapad da pokrenem
preliminarne pregovore s Winnipeg Free Pressom i Vancouver Sunom!
Vau gorljivost svakako treba pohvaliti, rekao je sin Maloga Pastira, ali
nemojte smetnuti s uma okvir totalne tajnosti unutar kojeg morate djelovati.

Pa to je jasno! To se razumije!
A sad na drugi red, nastavio je Guiderone, na sekciju posveenu izdavakim
odborima naih vodeih meunarodnih publikacija, naime opet The Neiv York Timesa i
Guar-diana, ba kao i rimskog II Giornalea i njemakog Die Welta. Ja shvaam,
gospodo, da ste svi vi danas samo neutjecajni - smijem li rei sitniji? - lanovi
vaih izdavakih odbora, ali vas molim da mi povjerujete na rije - va e se
status promijeniti, i to poveanom smrtnou i prisilnim troenjem. Svi ete vi
uskoro postati kljunim faktorima, glasovima koji imaju kontrolu. Sto velite na
to?
Nije se zauo ak ni amor neslaganja. Kad dou na svoje poloaje, djelovat e
sinkronizirano. Zbog istog preivljavanja.
Page 99
U treem je redu onaj glavni motor koji pokree vae pothvate, sama utroba, kako
bismo to rekli mi Amerikanci, vaih novina - sami novinari. To su ljudi po ulicama,
u dravama, u pokrajinama i prijestolnicama, oni u prvim borbenim redovima koji
prosvijeene itatelje svakodnevno izvjetavaju o dnevnim zbivanjima.
Moe to i bez tolikih bombastinosti, rekao je postariji Amerikanac hrapava glasa
i nabrana lica, svjedocima godina beskrajnih noi i prevelikih doza viskija.
Shvatili smo poruku. Vi pribavljate 'dogaaje', mi o njima piemo. I mi tu i ne
moemo puno birati, istina, zato to nam je na status quo drai od alterantiva?
Slaem se, meneer, dodao je nizozemski reporter. Kako bi to rekli Englezi,
napola ste prepametni.
C'est vrai, rekao je novinar iz Pariza.
I vie nego istina - das stimtl pridruio se njemaki reporter.

264

No dajte, gospodo, taj je pristup tako negativistiki, rekao je Guiderone polako
i pritom armantno zatresao glavom. Od vas samo dvojicu znam i osobno, ali zato
vas svu etvoricu poznajem po reputaciji. Vi ste vodei ljudi na svom podruju;
vae rijei prelaze oceane i kontinente elektronikom brzinom, a kad se pojavite na
televiziji, onda ste prihvaeni autoriteti, tovani ljudi sedme sile.
Nadam se dovraga da emo je uspjeti i sauvati, prekinuo ga je cinini
Amerikanac.
I hoete, naravno, jer ete tono izvjetavati o zbivanjima im se odigraju... i
pritom ete, naravno, isticati pozitivne aspekte i svoditi na najmanju moguu mjeru
negativne reakcije koje se moda pojave u krilu novog stoljea. Na koncu konca,
budimo realistini: mi moramo raditi za napredak naih civiliziranih zemalja, a ne
ih prepustiti propadanju.
Rekli ste puno toga bez puno drobljenja, rekao je Nizozemac i tiho se nasmijao.
Vi ste, meneer, zaista pravi politiar.
To je vokacija koju su mi nametnuli drugi, veliki umovi, nesumnjivo, no tim putem
ipak nisam krenuo po vlastitom izboru.
Hi jo bolje, monsieur, zamijetio je Parianki, vi ste unutranji outsider. Tres
bien.
A vi ste, svi redom, iznimno nadareni i uvjerljivi novinari. Bez obzira kakvi bili
vai stari grijesi - a ja ih nikad neu iskoristiti protiv vas - oni naprosto
blijede pred vaim sposobnostima... A sada na etvrti i zadnji red, moda
naj-bitniji za na cilj. Uredniko osoblje etiri najvee svjetske publikacije i,
kroz vlasnike lance, preko dvije stotine vanih meunarodnih novina u Evropi i
Americi. Va je utjecaj, gospodo, pregolem. Vi modelirate javno mnijenje svih indu-

strijskih nacija, a vaa podrka, ili njezin izostanak, mogu kandidate dovesti na
vlast ili ih s nje skinuti.
Previe nam laskate, prekinuo ga je korpulentni, sjedokosi Nijemac. Kraj njegovih
tekih nogu stolica se doimala patuljasto, a naborano mu je, zapjegano lice odavalo
sjedilaki nain ivota. Sve je to moda i bilo tako prije pojave televizije,
nastavio je on. Danas kandidati i politiari kupuju televiziju! Eto kako se stvara
javno mnijenje.
Samo u izvjesnoj mjeri, mein Herr, usprotivio se sin Maloga Pastira. Ne
stavljajte hitroga zeca pred jakoga konja. Kad vi neto velite, onda televizija
ponavlja vae rijei, i oduvijek je to inila. I tako to mora biti, jer vi imate
vremena za razmiljanje, a ona ga nema; ona sve prenosi neposredno, prerauje u
trenutku. Veina voditelja televizije, makar samo i zato da se spasi od neugodnih
situacija, ita novine i tuje vae miljenje, ak toliko da se distancira od
politike propagande.
Ima on pravo, Gunther, rekao je drugi Amerikanac, koji je, na ustuk svom cininom
reporteru-zemljaku, bio u konzervativnom poslovnom odijelu. Sve ee ujemo
rijei: 'Sad slijedi plaena reklama', ili, s druge strane: 'Bio je to politiki
oglas to ga je platio odbor senatora toga i toga, ili tog i tog kandidata.'
Ach, i to to onda znai? Sve je to malo prebrzo za moju sirotu glavu.
To znai da mi jo imamo nekakvu teinu i da emo je uvijek imati, odgovorio je
trei urednik, po izgovoru oito Britanac.
Ja se uzdam da e uvijek biti tako, dodao je posljednji ovjek u etvrtom redu,
Talijan u odijelu s tankim prugama.
Page 100
Ponovit u vam to sam rekao naoj drugoj sekciji, lanovima etiri izdavaka
odbora, rekao je Guiderone, a po-

gled mu se nakratko i prodorno izotrio na svima koji su sjedili u zadnjem redu.
Meni je - zapravo nama - sasvim jasno da ste vi trenutno na niem kraju
urednitva, ali i to e se promijeniti. Pomou procedura o kojima ne trebate znati
nita, vi ete biti uzdignuti na vodee poloaje, i vae e odluke biti kao Sveto
pismo.
Sto znai, rekao je istanani Amerikanac u tamnom odijelu i s vojnikom kravatom,
da emo mi na urednikom nivou, kroz itav lanac naih novina, podupirati ono to
nam vi sugerirate.
'Sugerirati' je, zar ne, prilino rastezljiv glagol? upitao je sin Maloga
Pastira. On je tako podloan interpretaciji. Meni bi draa bila rije
'savjetovati', jer ona smanjuje broj alternativa.
Uslijedio je trenutak tiine, daleko dui od obine stanke, koji je potrajao sve
dok se nije javio Talijan.
Dogovoreno, rekao je i skoro se zagrcnuo pri pomisli na alternativu. Ili emo
svi izgubiti sve.
Ja ne prijetim. Ja samo otvaram pogled na drugu mogunost... I mislim da je time
na sastanak zakljuen.
I bio je.
Hrpimice, kao da se eli otarasiti smrada zarazne bolesti, skup to ga je sazvao
Matarese iziao je iz sobe. Meu zadnjima je iziao gorljivi Kanaanin.
Oh, MacAndrew, rekao je Guiderone i dotakao mladiev lakat. Sad kad smo zavrili
s tim glupostima, zato da dolje u salonu ne popijemo po pie? Vjerujem da u
Torontu imamo zajednikih znanaca. Volio bih uti to je novo. Spomenuo je
nekoliko imena.
Razumije se, gospodine! S posebnim zadovoljstvom.

Onda dobro. ekam vas dolje za pet minuta. Moram prije obaviti jedan telefonski
razgovor. Uzmite, ako moete, stol u dnu prostorije.
ekat u vas kako ste rekli... gospodine. Spomenuti su znanci za mladog
MacAndrewa bili, s iznimkom jednog, tek mutno zapamena imena, ali ga je ipak
uznosila misao da ih je zapamtio i Guiderone, a to se napose odnosilo na onoga
kojega se sjeao tako ivo. Taj je znanac bila njegova biva ena.
Jako mi je ao to to ujem, rekao je Julian. Vjerojatno sam ja tu jedini
krivac, gospodine. Priznajem da sam bio strano ambiciozan, i da sam, kad je rije
o poslu, s njom postupao jako loe. Vidite, nakon to sam na sveuilitu McGill
doktorirao poslovne financije, bio sam prepun sebe. Stizale su mi tolike ponude,
nijedna ba jako dobro plaena ali sve vrlo prestine, i onda, kao grom iz vedra
neba, stie poloaj kod investicijske banke u Montrealu s plaom koju, kako sam
iskreno vjerovao, ne bih postigao za deset godina!
Shvaam. I onda je jedno vodilo drugom. O, ljudi, zaista jest! Jer tada...
Oprostite mi, mladiu, prekinuo ga je Guiderone. Ostao sam bez kubanskih cigara.
Biste li bili tako dobri da mi ih kupite na tandu u predvorju? Evo vam deset
tisua lira.
Naravno, gospodine. S posebnim zadovoljstvom, gospodine!
Ambiciozni je Kanaanin hitro ustao od stola i urno iziao iz bara. Sin je Maloga
Pastira iz depa izvadio paketi i ispraznio ga mladiu u pie; mahnuo je konobaru.
Recite mom prijatelju da sam morao telefonirati. Vraam se za sekundu.

Si, signore.
Julian Guiderone se nije vratio, ali mladi Kanaanin jest. Okreui glavom lijevo i
desno, u nadi da e ugledati najvanijeg ovjeka svog ivota, MacAndrew je potegao
iz ae. Trideset se etiri sekunde potom sruio preko stola, oiju razrogaenih u
smrti.
* * *
Sin Maloga Pastira se niz panjolske stube spustio do Via Due Macelli, pa skrenuo
desno prema poslovnici American Expressa. Njegov e ifrirani komunike, upuen u
Amsterdam, biti brzo razrijeen i primljen na znanje. A deifriran je glasio ovako:
Na je Kanaanin bio opasan. U svom je oduevljenju priao previe. Problem
rijeen. Naite drugog.
Guiderone se pjeice vratio na krianje Vie Condotti, jedne od trgovakih Meka
Page 101
svijeta. On nee kupovati; ipak e svratiti u kafi i u miru popiti kapuino i
srediti misli.
On - oni - Matarese! postigli su vie nego to je to ikad postigla ijedna druga
elitna organizacija na svijetu. Kontrolirali su industriju, energetiku, globalne
dobavljae, film i televiziju, te napokon i novine itavoga svijeta. Nita ih vie
nije moglo u tome zaustaviti! Uskoro e kontrolirati itav planet, i sve je to bilo
tako jednostavno.
Pohlepa.
/ Infiltriraj se i obeaj, ili ucijeni, i tko da se opre? Lova do krova i preko
krova, a krov se i ne vidi, profiti su naprosto nemogui, nie klase stoje u redu,
strpljivo ekajui svoj dio - jer bolji je poznati vrag s kojim ivi od onog kojeg
jo ne poznaje. A to je s potklasom, bijednim i neobrazovanim drutvenim
parazitima? Uini to se radilo u osamnae-

stom i devetnaestom stoljeu! Prisili ih da se poprave! To se dade izvesti. Ba je
to i stvorilo Ameriku! Je li zaista? Ili je ipak bilo neto drugo?
Na neonom osvijetljenoj sobi britanske obavjetajne slube, MI-5, bili su sputeni
roloi. Nije to bilo zbog potrebe da se ograuju od jarkoga svjetla londonskoga
dana, jer je ve bilo prolo deset uvee. Bila je to naprosto mjera opreza,
zaostala jo iz doba hladnoga rata, kad su u sobi na drugoj strani ulice pronaene
teleskopske kamere.
Auto je Prvcea i Montroseovu pokupio u Connaughtu u sedam i trideset; u stoer MI-5
stigli su dobrano prije osam. S kavom u ruci, a koju im je priskrbio Goeffrev
Waters (bez sir), sve je troje cijedilo oi nad biljekama pronaenim u
zakljuanoj ladici Geralda Henshawa u Brewsterovoj kui na Belgrave Squareu. Bili
su to uglavnom listii otrgnuti iz notesa i ispunjeni urno nakrabanim, jedva
itljivim rukopisom. I onda je, u istoj kontradikciji, veina njih bila uredno
presavijena po dva-tri puta, kao da su to nekakvi tajni kljuevi u lovu na blago, a
koje je trebalo ugurati pod kamenje ili u koru drvea.
Sto ti iz svega toga zakljuuje? upitao je Waters, pa se vratio vruem reou
nakon to je Cameronu jo jednom napunio alicu.
Za poetak, odgovorio je Pryce, ono oito. Sve je ispisano nasumce izabranim
iframa, to znai da ne postoji nikakva osnova. U svemu tome nema konzistencije,
nieg to bi za ikoga osim njega imalo ikakva znaenja, ili je bar uglavnom tako, i
svaka se vjerojatno deifrira drukije.
Ja sasvim sigurno nisam za to strunjak^ rekla je Le-slie, no jesi li iskuao
sve uobiajene metode deifriranja?

Toliko da sam nae bezdune kompjutere dotjerao do zida, odgovorio je Goeffrev,
pa se vratio do okruglog hrastova stola i sjeo. Brojevi u aritmetikom i
geometrijskom nizu; leksiko i alfabetsko preklapanje, sinonimi i antonimi, i u
knjievnom engleskom i ulinom idiomu, ba kao i u najvulgarnijim izrazima -
Henshaw nije govorio nijedan strani jezik.
Kako zna? upitao je Cameron.
Djeca. Bila je to jedna od rijetkih zgoda kad su za vrijeme naeg vrlo opirnog
ispitivanja, pokazala i zrnce dobrog raspoloenja. Poput mnogih drugih imunih
mladih ljudi iz dobrih obitelji, i oni su mnogo putovali i francuski govore sasvim
upotrebljivo. I stoga, kad bi pred Hensha-wom morali izrei kakvu tajnu, govorili
bi francuski. Zbog ega bi se on obino naljutio, a u emu su oni oito uivali.
Neke su od tih gluposti tako simplicistike da su naprosto smijene, zamijetio je
Pryce, pa podigao listi papira. Vidi ovo, dodao je, pa poloio poderani papiri
licem prema gore. MAST/V/APR/TL/NV. Sve velikim slovima.
Nije mi jasno, rekla je Montroseova.
Jednostavno razvijanje skraenog anagrama ini poruku prilino jasnom. Amsterdam
via Vari telefon u novaniku. Sto potvruje i injenica da su svi ti komadii
papira presavijeni i po dva-tri puta, i metodino savijeni da se mogu smjestiti u
uski prostor.
Nije li to malo tranje pred rudo? upitala je Leslie.
Mi, duo, ba ne mislimo tako, odgovorio je Waters. A na isto smo naili i kod
ovog... Sto velite na ovu draest? Veteran odjela MI-5 dohvatio je s hrpe na stolu
jo jedno pisamce. Proitat u vam ga; usput re-

eno, nita nije velikim, nego sve malim slovima: #g-crtica-st-cfi\Q.2i-oh, toka.
Page 102
To nema ba nikakva smisla. S druge strane, evo jedne koja ga ima:
&/-crtica-LL-crtica-Lr-crtica-nv i opet, toka.
Bankovni raun, rekao je Cameron, vjerojatno na Kajmanskim otocima, kao i
telefonski broj za Amsterdam, takoer zguran u novarku.
Doista, stari moj, tako i mi mislimo.
Mogao ga je napisati i otvoreno, to je tako jasno.
Ba tako, uskliknuo je frustrirani Waters. On skae sa simplicistiki smijenog
do nedokuivo sublimnog. Na asnu rije, da su deki koji su stvorili Enigmu
ifrirali na takav nain, nai bi momci u Chequersu jo radili na njoj!
Nije li Cam rekao da je on tu ifru smislio samo za sebe? upitala je Montroseova.
Zaista, da, sloio se Englez. Zato i jest nedokuiva. Jer je postojala samo u
njegovoj glavi.
uvaj se amatera, rekao je Pryce. Uvijek te zajebu... Jo nema ni slutnje gdje
je sada?
Ba nikakve. Kao da je nestao s lica zemlje.
Ta misao zastrauje. Cameron je ustao iz stolice, pro-tegao se, priao prozoru,
razmaknuo roloe i pogledao van. Iako ba i ne iznenauje.
Kako to? upitala je Leslie.
Nema lesa, dopukovnice. Scofield mi je rekao da je kod Mataresea zakon, kad ubija
sam, a ne preko najmljenih ubojica, da ne ostavlja les.
Hoe rei da je Henshaw pripadao Matareseu?
Bio je samo sitan kotai, Geof. Po svemu to o njemu znamo, bio je preglup za
neto vie. Ali njegov ubojica ako je ubijen - to nije bio. A taj je znao neto
jako bitno:

'Pobrini se da to bude izvreno; ti si za to odgovoran, ne smije biti tragova.' Eto
kako ja to itam.
Tu ima logike, rekao je Waters. I to sad predlae, to je na sljedei korak?
Pretpostavljam da ste obradili roake, prijatelje, susjede, odvjetnike, banke,
lijenike - itavu torbu?
Vrlo temeljito. Lady Alicia i njen prvi mu Daniel, bili su uzor uslunosti, pa su
svoje bogatstvo i ugled stavili u slubu plemenitih ciljeva. Oni su, prema svim
izvjetajima, bili vrlo suutan i velikoduan par.
A nakon to joj je umro mu? upitala je Montroseova. Kad se na sceni pojavio
Henshaw?
To je sasvim druga pria. U prvi su ga as prihvatili, ali je onda poeo postupno
gubiti prihvatljivost. Sirile su se glasine o njegovu nevjerstvu i pretjeranom
uivanju alkohola. A uz glasine su ili i mnogo opipljiviji izvjetaji o
automobilskim nesreama pod utjecajem. Kazne su bile poprilino potkrjepljene, kao
to su bile provjerene i pritube iz brojnih pubova i klubova koji su mu zabranili
ulazak. I onda, na kraju, najvea svinjarija: knjigovodstvena tvrtka koja je vodila
Drutvo za zatitu divljih ivotinja lady Alicije dojavila je o svojoj sumnji da je
Henshaw pronevjerio novac. Nisu ili dalje od toga iz straha da bi zbog skandala
mogli presuiti drugi izvori prihoda, ali se kladim da je to istina i da se radi o
vraki velikoj lovi.
Banka na Kajmanskim otocima, rekao je Pryce.
To i ja slutim, djeae.
Geof, to je vie od slutnje. Ali ak i kad bismo imali broj rauna, bilo bi se
jako teko probiti do njega.
Stari moj, imamo mi svog naina. Ali nam moda ipak nee ni trebati. Pred samu
smrt, lady Alicia je napisala ek na dva milijuna dolara u korist Drutva. Djeca su
ga neto

spominjala, ali to nisu dalje razraivala. I opet, da bi se sauvali budui
milodari.
Upitao si, Goeffrey, kamo bismo trebali sada, rekla je Leslie. I mislim da si
upravo odgovorio na to pitanje. Djeca. Moemo ih vidjeti?
Naravno. Sad su u gradu, i tandru po toj staroj kue-rini na Belgrave Squareu.
Ipak bih vas morao upozoriti da su jo strano uzrujana; bila su jako vezana uz
majku, a djeak je pravi tigar. A opsjedaju ih leinari svih boja i svakakva perja
- roaci koje jedvice poznaju, advokati koji od Henshawa potrauju skandalozne
svote, bujice reportera iz petparakih dronjaka - tabloida, kako ih danas zovu - iz
tih uasnih novina i magazina opsjednutih enskim mlijenim lijezdama, znate taj
Page 103
olo.
Zato je deko tigar? upitala je Leslie. Pa njemu je, koliko ono, samo
sedamnaest godina?
Izgleda kao da mu je ve i dvadeset, a stasom bi se mogao mjeriti i s vrlo ilavim
ragbijaem. I prema svojoj se mlaoj sestri odnosi silno zatitniki, pa je bez
iije pomoi fiziki izbacio trojicu - ne jednog ili dvojicu, nego trojicu -tih
novinarskih ljigavela koji su je ispitivali. Nai su momci bili ugodno dojmljeni;
ini se da ih je najprije sredio svu trojicu odjednom, pa im onda davao nogom u
guzicu sve jednom po jednom. Dvojici je slomio ruku a trei je -kako da se izrazim?
- poslije imao problema s preponama.
Bit emo vrlo paljivi, rekao je Cameron, a osim toga u i staviti elini
suspender.
Sto se ostaloga tie, vrlo je ugodan, ako i malo estok. Zapravo su oboje jako
fini ljudi, samo malo potreseni.
Sto me, Geof, podsjea na tempiranu bombu.
Teko, mome. On je hrva, i to je sve. Skupio je, kako su mi rekli, nekoliko
medalja u Midlandsu.

Ve mi se svidio, rekla je Leslie. I moj se sin hrva. Tek mu je petnaest
godina, ali je ve dvije godine za redom bio prvak Juniorskog meukolskog...
Ja lovim leptire, prekinuo ju je Pryce. Mree su teke, ali nekako uspijevam...
Geof, kad ga moemo vidjeti?
Sutra. Recite kada, oni vas oekuju.
15
Roger i Angela Brewster ustali su kao jedan iz naslonjaa u dnevnoj sobi u
prizemlju u kui na Belgrave Squareu. Jutarnje se sunce ulijevalo kroz velike
panoramske prozore, i kao reflektorom obasjavalo antikni namjetaj i lijepe slike
po zidovima. Grandioznost prostorije ipak nije umanjivala njezinu auru udobnosti;
inilo se, ba naprotiv, kao da izvikuje: Opusti se, odui, ovo je prijateljsko
mjesto - naslonja je i dalje naslonja, i sofa je naprosto sofa.
Geoffrev Waters je poveo Leslie i Camerona kroz otvorena dvostruka vrata dnevne
sobe. Njegova je pojava na dvoje adolescenata djelovala skoro trenutno.
Sir Goeffrev! uskliknula je djevojka ushieno i prila
mu.
Dobro jutro, sir Geoffrev, dodao je mladi kraj sestre i ispruio ruku.
No daj, daj, zar ba nita niste nauili?... Ne, Roger, neu se s tobom rukovati
sve dok ne promijeni pozdrav!

Oprosti, Goeffrej, rekao je hrva Brewster i rukovao se.
A ti, dijete? Waters je pogledao djevojicu. A i pusa u obraz, budi tako dobra.
Dobro... Geoffrev. Poljubila je Watersa, pa se obratila neznancima. Zar nije
armer?
ovjek ne moe zaustaviti starenje, milo moje, ali to ne znai da i mora biti
star. Mogu li te upoznati s moja dva pomonika? Dopukovnica Montrose, Amerika
vojska, i specijalni agent Pryce u Centralne obavjetajne agencije.
Rukovali su se kratko, zastajkujui.
To mi nije jasno, rekao je Roger Brewster. Kakve veze ima smrt nae majke,
njezino umorstvo, s Vojskom Sjedinjenih Amerikih Drava?
Sasvim konkretno ba nita, odgovorila je Leslie. Ali ja u prema tebi biti
sasvim otvorena ak i ako me degradiraju u redova ili izbace iz vojske. Ljudi
odgovorni za smrt vae majke meni su oteli sina. I prijete da e ga ubiti ako ne
uinim sve to mi naloe.
Gospodine Boe! uskliknula je Angela Brewster.
Pa to je strano! pridruio se njezin brat kao jeka. Kako s vama odravaju
vezu?
Nisu to uinili ve tri tjedna. Ja sam dobila naredbe preko treega, koje sam
upadljivo i izvrila u naem posljednjem boravitu. Oni su me u biti provjeravali:
Gdje se nalazimo? Gdje nam je osiguranje? Kolika nam je vatrena mo?... Takve
stvari. Budui da smo ve doznali da oni u CIA-i imaju svoju krticu, ili krtice,
informacije koje sam im davala bile su tone ali izline.
Kad oekujete da e vam se opet javiti? upitala je mlada djevojka.

Svakog asa... svakog sata, odgovorila je Leslie, a pogled joj se na trenutak
Page 104
izgubio u daljini, okrenut u njezinu unutranjost. Uskoro e stii poruka -
telefonski broj koji treba nazvati i2 javne govornice - koga i kada da nazovem, i
tad e mi snimljeni glas izrei zapovijedi. Ali me za prote-klih pet dana naprosto
nisu mogli nai. itavo se nae osiguranje promijenilo, i sad je, kako vjerujemo,
oieno od krtica, ali smo jutros kroz Langley pustili vijest. Sad znaju da sam u
Londonu.
Zar vas to ne plai? uskliknula je Angela Brewster.
Mnogo bi me, mnogo vie uplailo kad sa mnom ne bi opet uspostavili vezu.
I to mi tu moemo uiniti? upitao je mladi Brewster.
Ispriajte nam sve to znate o Geraldu Henshawu, odgovorio je Pryce. I
odgovorite nam na pitanja koja vam postavimo.
Ve smo policiji i ljudima iz MI-5 ispriali sve to znamo - ba sve.
Ali sad to ispriaj nama, Angela, duo, rekla je Mon-troseova.
Uini tako, dijete drago, dodao je Waters. Svi smo mi ljudi, i stoga nesavreni.
Moda nai novi prijatelji uoe i neto to je nama promaklo.
Litanija je poela s Henshawovim slabostima: njegovom estom alkoholiziranou,
enskarenjem, njegovom flagrantnom zloporabom novca koji je i primao i krao,
njegovom nabusitou prema posluzi kad lady Alicia nije bila u blizini, stalnom
laganju o tome gdje je bio u zgodama kad ga nisu mogli nai - popis se inio
beskonanim.
udi me da je vaa mati s njim uope htjela imati posla, rekao je Cameron.

Da ste poznavali Geralda Henshawa, moda biste i shvatili, odgovorila je Angela,
a glas joj je bio tih, kao da trai rijei. Mati nije bila glupa, samo to nije
vidjela ono to je svima bilo jasno. On je taj dio sebe pred njom skrivao.
U emu je bio prokleto genijalan, upao joj je u rije Roger. U njezinoj je
blizini bio suta ljupkost i arm. Nekoliko je godina ta svinja bila draga ak i
meni. Angeli nije bio, ali meni jest.
Mi smo ene u tim stvarima mnogo bistrije.
To je mit, draga sestrice, a u prvim je danima prema njoj bio zaista dobar.
Malo bi je rastresao, i to je sve.
No niste li vas dvoje bili uglavnom u koli? upitao je Pryce.
Da, odgovorio je brat, bar zadnjih est godina, ali smo ljeti, i preko praznika,
kao i ponekog vikenda bili kod kue. Ne uvijek zajedno, no ipak dovoljno da vidimo
to se zbiva.
Dovoljno, Roger, da se predomisli? nastavio je Came-ron s pitanjima.
Nedvojbeno, gospodine.
I to je pokrenulo taj preokret u miljenju? upitala je Leslie. Priklanjanje
sestrinu nainu miljenja.
Sve ovo to sam vam ispriao.
A to si, pretpostavljam doznao postupno. Hou rei, sve ti to nije najednom
postalo jasno? Ipak je neto moralo pokrenuti takva razmiljanja.
Brat i sestra su se pogledali. Onda je Angela progovorila:
Je li to bilo zbog one automehaniarske radionice u St. Albansu, Rog? Nazvali su i
rekli da je Jag popravljen, sjea se?

Tako je, suglasio se brat. Vlasnik je mislio da razgovara s Gerrvjem. Rekao je
da ne da auto bez tvrde love -nikakvi ekovi, nikakve kartice, samo zdrava lova.
A zato to? Pryce je pogledao Goeffrevja Watersa, i on je zatresao glavom,
pokazujui smetenost.
Kako sam kasnije doznao, Gerrvju je to za godinu i pol dana bio jedanaesti put da
je dovezao Jaguar na popravak. On i mama su skoknuli do Bruxellesa zbog onih svojih
divljih ivotinja, pa sam se zato odvezao njezinim Bentlevjem do St. Albansa i malo
popriao s tipom. On mi je ispriao kako mu je Henshaw za prvih nekoliko rauna
rekao da ih poalje majinu knjigovodstvu, ne ba poznatom po brzom plaanju. A
osim toga su se oito malo i cjenkali.
To teko moe biti razlog da se trai gotovina, rekla je Montroseova.
Osiguravajue kompanije obino osporavaju popravke automobila.
Mislim, ba je o tome i rije. Gerry se nikad nije posluio naim osiguranjem,
niti je prijavljivao nezgode.
Neki to ne ine, objasnio je Cameron, zato to im to die premije.
Za to sam ve uo, gospodine, ali je tu rije o neem drugom. Zato je uope svoje
popravke morao obavljati u St. Albansu? Zato ne u Jaguar Motorsu tu u Londonu? Mi
Page 105
s njima radimo ve godinama.
Vjerojatno da vaa mati ne bi doznala nita o tim nezgodama.
To sam i ja pomislio, gospodine Pryce, ali mama nije slijepa, i kad nema auta, to
se vidi. Napose kad je rije o kriavo crvenom Jagu koji obino stoji parkiran pred
kuom - Gerald se nikad nije elio gnjaviti time da ga uvozi u ga-
rau.

Shvaam to mislite. I onda, to 'neto drugo', jeste li otkrili to je to?
Moda i jesam, gospodine. Raun je za popravke tog dana iznosio dvije tisue est
stotina sedamdeset pet funti...
Dvije tisue est stotina... Skoro tri tisue funti? prasnuo je Waters iz MI-5.
To znai da mu je na tim prokletim kolima bila skoro totalka!
Mislim da nije, ili ba nita na raunu nije na to upuivalo. Bile su stavke za
izbijeni i prebojeni odbojnik, kao i za 'servisiranje', to e rei za samo jedno
temeljito ienje.
I to jo? upitao je ef MI-5. Kako je taj guzan doao na dvije tisue esto
funti?
Ostatak je bio naveden kao 'razno'...
Molim? uskliknuo je zapanjeni Pryce. Zar je zbilja mislio da mu to moe
uvaliti?
Ne vjerujem da je to i pomislio, odgovorio je Roger Brandon. Mislio sam to
objasniti kad doem, a on se zapanjio kad je vidio da to nije Gerry. Ne vjerujem da
bi svotu rekao preko telefona da je znao da sam to ja.
Je li bar opravdao to 'razno'? nastavio je Cameron s pitanjima.
Rekao mi je da pitam 'starog'.
Jesi li donio novac, gotovinu? upitala je Leslie.
Da, htio sam dobiti kola. Budui da je mati za to svoje Drutvo stalno nekamo
putovala, za mene je i Angelu otvorila raun za nudu. Svratio sam u banku, podigao
novac, pa se odvezao do St. Albansa, nadajui se da u tamo unajmiti nekoga da
odveze Bentlev kui.
Jesi li to mislio rei majci? nastavila je Montroseova.
Mislim, najprije sam se mislio suoiti s Gerrvjem, pa vidjeti ima li on ikakvo
razumno objanjenje.
Pa jeste li se? upitao je Pryce.

Naravno, i on me skoro otpirio. Za poetak je odbrojio tri tisue funti - a on
nije nikada imao toliki novac - pa rekao da ostatak zadrim za svoj trud. Potom mi
je rekao da nita ne velim mami, zato to je ona kriva za te Jagove popravke, i on
je ne bi elio uznemiravati.
A kako je to ona navodno bila kriva? upitao je Goef-
frey Waters.
On je tvrdio da ga je majka dovezla iz nae vikendice bez ulja u karteru i na
krivom benzinu. Pa je zato morao napraviti generalku itavog motora.
I ti si to prihvatio?
Jesam vraga! Mama je mrzila taj auto; on je bio njen dar Gerrvju, koji ga je
volio. Ali ne zbog toga to je to bio Jaguar, nego zbog boje. Rekla je da je
previe upadljiv, da se istie kao raskrvavljeni palac. A to nije bilo u njezinu
stilu.
Zato to nikad nisi spomenuo na ispitivanjima? Nikada, Goeffrev, do toga nismo
ni doli. Nitko me nikad nije pitao kako smo doznali tko je zapravo Gerald Hen-
shaw.
Pa kako ste doznali? upitao je Cameron. Raun za popravak automobila, bez obzira
koliko bio bez veze s mozgom, ipak vam nije mogao toliko rei?
Rog se jako naljutio, upala im je u rije Angela i sama odgovorila na pitanje.
Porazgovarao je sa mnom, to ba nije uvijek inio, i rekao da tu neto ne tima,
zaista, ne tima. Ja sam rekla naravno da ne tima, oduvijek sam to znala! Onda smo
se oboje sjetili da u Regent Streetu imamo roaka odvjetnika. Otili smo do njega i
zamolili ga da malo promotri Gerrvja, i otkrije to moe.
I tad je itava ta gnusna pria izbila na svjetlo dana, dodao je brat. Njegove
ljubavnice, s imenima i adresama,

opijanja, prometne nesree, izbacivanja iz restorana i privatnih klubova itava
ta gadna svinjarija, sve provjereno.
Page 106
Jeste li otili majci i sve joj ispriali? Pryce je gledao as jedno as drugo
dijete.
U prvi as ne, odgovorio je Roger, ali pokuajte nas shvatiti. Gerry je oito
bio protuha, arlatan, ali je mama uz njega bila zaista sretna. Kad je tata umro,
ona je bila izgubljen sluaj - u jednom smo se asu Angela i ja stvarno pobojali da
bi mogla dii ruku na sebe.
A onda se pojavio taj udesni glumac, nadovezala se Angela. Visok, uglaen, s
iznimnim preporukama - od kojih nijedna nije odgovarala istini - ali je on tu bio
zbog nje. Kako bismo to mogli unititi?
Mogu sad ja malo, ljudi? upitao je sir Goeffrev Wa-ters, ne odgovorivi na
pitanje. Ovo smo uglavnom obradili. I kamo dalje?
Do onog 'raznog', odgovorio je Cameron. Dvije tisue esto funti za svinuti
odbojnik? Mislim da bismo se morali odvesti do St. Albansa.
Dva nula za kolonijalce, rekao je ovjek iz MI-5.
* * *
St. Albans Motor Works je bio mala radionica u industrijskom dijelu grada. Lupa
ekia i prodorni zvukovi vie-vretenih builica udrueni s neprestanim, hripavim
ispusima zraka iz podiznih postolja nadaleko su objavljivali to se tu radi.
Vlasnik je bio krupan momak u kombinezonu impregniranom strojnom mau, lice je
odavalo ovjeka koji za ivot zarauje tekim tjelesnim radom, dok su mu bore oko
oiju i na elu bile preuranjene, posljedica njegova rada a ne nebrige za izgled.
Imao je etrdeset i koju, a zvao se sasvim primjereno: Alfred - Alfie Noyes.

O, da, sjeam se tog mladog deka kao da je juer bilo,
kako da ne. Malo sam se iznenadio to to nije njegov stari.
Znai da ste oekivali gospodina Henshawa, njegova
ouha? upitao je Waters, nakon to je pokazao nezgodnu
iskaznicu MI-5.
Zaista da, gospodine. Na je sporazum bio da samo mene ne plete, znate to
mislim.
Ne, ne znam, rekao je Pryce, kojeg su opskurno predstavili kao amerikog
savjetnika britanske obavjetajne. Vi mi recite, gospodine Noyes.
Ne bih se volio u neto uvaliti, zbilja ne. Nisam uinio nita loe.
Onda mi recite. Kako je glasio sporazum? Mislim, bilo je to prije moda
dvije-tri godine, negdje izmeu, tu negdje, i jedan tip mi dolazi i veli za tebe
imam novu muteriju, bogatog bilmeza koji doma ima problema. Kao i mnogi slavni,
znate... O sporazumu, molim vas.
Nije to bilo nita protiv zakona, ne bih ja to nikada, ne! Samo profesionalni
obziri za uglednog tipa iz vrlo visoke obitelji. Eto to je to bilo, i kunem se
majinim grobom, to je sve.
Profesionalni obziri, gospodine Noyes? Mislim, sve jednostavno kao ABC, ba
tako. Vidite, kad god je bilo problema s crvenim Jagom, on nazove, mi poaljemo
kamion gdje veli i pokupimo ga. To su bile nesree? Nekoliko, da, ali ne ba
sve.
. O? Goeffrevju Watersu su na ovo poletjele obrve. Nekoliko?

Ba tako, gospodine. On je bio nervozan voza, on je kao... hipohondar - malo se
previe pui, pa te dim lupi u glavu, znate to mislim?
Nisam ba siguran, odgovorio je ovjek iz MI-5. Moe malo jasnije?
Mislim, rekao bi da motor lupa i kad je sve u redu, ili bi uo da mu prozor cvili,
a kad bi otvorili, nita - moda malo kie u dihtunzima. Velim vam, gospodo, znao
je mrcvariti, ali smo slali kamion i on je plaao raune.
Prijeimo na raune, rekla je Leslie Montrose, koja je pokorno stajala Cameronu
slijeva. Koliko sam shvatila, imali ste problema s Henshawovim knjigovodstvom -
mislim, knjigovodstvom obitelji Brewster.
O, to je bila Westminster House, ali ja to, gospoo, ne bih nazvao problemima. Oni
su radili svoj posao i mi svoj. Ne bi se ba polomili da plate to prije, ali se
dalo preivjeti, a posao mi dobro ide, da. Na kraju bi se ipak iskaljali, tako da
se nismo puno alili, uz takve raune kakve je pravio gospodin Henshaw.
Kako se zvao ovjek koji vas je posjetio prije dvije-tri godine? upitao je
Waters.
Ako je i rekao kako se zove, rekao je tako tiho da ga nisam ni razumio. Rekao je
da predstavlja privatnu trgovaku banku koja se brine za Henshawove interese.
Page 107
Koju banku?
To mi nikad nije rekao.
Nije vam palo na pamet da pitate zato raune ne aljete njemu, kao Henshawovu
bankaru?
O, u tome je bio vrlo jasan, gospodine. Izmeu njega i banke i gospodina Henshawa
nije smjelo biti nikakve javne veze.
Stari moj, nije li vam to bilo malo udno?

Bilo je udno, kako da ne, i te kako. Ali kako mi je objasnio, i to vrlo jasno,
bogate obitelji su malo udne kad je rije o muevima, enama i klincima... Znate,
sve te zaklade i nasljedni zakoni, sve te prie od kojih mi ne bismo skuili
ni pola.
I to ste onda trebali raditi?
to god mi Henshaw kae. On je, to se, toga tie, imao sasvim slobodne ruke...
Naravno, to ga je kotalo jo malo, ali samo da imam ime platiti kamion i vozaa,
kunem se da je tako! Sve je to bilo malo aavo, ali nam muterije kao Henshaw i
Brandonovi ne dolaze ba svaki dan. Hou rei, kvragu, o njima stalno ita u
novinama - onim boljim.
Dajte da prijeemo na bit, gospodine Noyes, rekla je Leslie odluno. Na razlog
zbog kojega smo tu. Kakvo je objanjenje onog 'raznog' na raunu koji vam je Roger
Bre-wster platio gotovinom? Neto vie od tisuu etiristo funti, ako se ne varam.
Isuse svemogui, znao sam da e to doi prije ili kasnije! I velim vam po dui, to
me stvarno sjebalo! Oprostite na izrazu, gospoice. Tu sam stavku vodio kroz knjige
skoro prokletih osamnaest mjeseci! Henshaw je rekao da e platiti, ali ako to
poaljem onima u Westminster, vie nikad neu vidjeti ni njega ni posao koji mi
donosi. Na koncu sam se toliko raspizdio - oprostite...
Oproteno, dalje.
Tako sam se naljutio, i rekao sam Henshawu preko telefona - mislio sam da je to on
- ili plati, ili nita od crvenog Jaguara!
A za to je to bilo? nastavila je Montroseova.
Mislim, zakleo sam se da to nikad neu rei nikome.

Goeffrev Waters je posegnuo u dep pa po drugi put izvadio legitimaciju MI-5;
mahnuo je njome, otvorio je i progovorio.
Mislim, stari moj, da biste nam sad to mogli rei, ili emo vas optuiti za zloin
protiv Krune.
Zloin, ne ja! Ja sam lan civilne zatite!
Koja je rasputena prije deset godina.
Govori, dodao je Pryce.
Dobro, dobro, samo bez uzrujavanja, to mi treba problema jo i s vama... Prije
recimo dvije godine Henshavv mi je rekao da eli prvoklasni sef, mali trezor,
zapravo, da mu ga sakrijem ispod elinog poda Jaguarova prtljanika, ali da
izgleda kao asija. Trebao mi je itav tjedan, pri punoj brzini, iako je rekao da
ga hoe za dva dana. Morali smo zaustaviti sve drugo - ali naplatio sam mu poteno,
to da! A jo vie zato to su mu u drugoj radionici instalirali sklopku za
otvaranje. Bez toga ne bih ni znao gdje je ta gnjida!
Jeste li jo ikad vidjeli onog iz trgovake banke? upitao je Cameron.
Ne njega, ali zato hrpu njegovih pomonika.
Kako to?
Kad god bismo pokupili Jag i sredili ga, neki bi od tih bilmeza doao vidjeti to
smo napravili. Velim vam, nije mi to bilo milo, kao to sam se uvrijedio i zbog one
brave. Jer imam vraki dobru reputaciju, pouzdan sam do daske.
Jesu li ti ljudi ikad s autom ostali sami?
Pojma nemam, obino sam imao pune ruke posla.
Hvala vam, gospodine Noyes, rekao je Goeffrev Wa-ters iz MI-5. Zaista ste nam
puno pomogli. Kruna vam zahvaljuje.
Hvala nebesima!

* * *
Crveni je Jaguar bio u garai za tri automobila u stranjem dijelu kue na Belgrave
Squareu. Roger Brewster je dovukao masivnu kutiju s alatom svog pokojnog oca, a u
drugom dijelu radionikog prostora pronaao acetilenski plamenik. Kad je mladi
Brevvster otvorio prtljanik crvenog Jaguara, Pryce je razmotao planove uzete iz
Page 108
arhive Alfreda Novesa.
Ja bih sjedio tu na radnoj klupi i satima gledao kako mi otac prtlja po
automobilima, rekao je Roger. Ne znam je li bio dobar mehaniar ili ne, ali bi
obino uspijevao u svemu ega se prihvatio zato to bi se toliko koncentrirao...
Idemo, rekao je pa oderao prostirku u prtljaniku. Ogolio je metal pa dohvatio
acetilenski plamenik i zatitne naoale. Oznaite mi, molim vas, gospodine Pryce,
taj dio kredom.
Sigurno nee da ja to obavim? upitao je Cameron. Drao je kutiju bijele krede i
nacrte iz St. Albansa.
Ne, i to zbog dva razloga, odgovorio je sin. Ako tu ima iega, volio bih sam
zavrnuti vrat tom kujinu sinu, a kako to uiniti bolje nego oevim alatom?
Roger Brewster se prihvatio posla, i plaviasti je plamen polako talio elik
prtljanika, izrezivao ga u savren pravokutnik. Kad je postupak bio gotov, mladi
je sve polio hladnom vodom; cvranje je podiglo oblaie pare sve do poklopca
prtljanika. Onda je dohvatio eki i zakuckao po obrisu; izrezani je dio propao u
tamu. Roger je iz kutije s alatom dohvatio klijeta, pa zahvatio rez i iz nie
izvukao komad metala i bacio ga na pod. Tako je razotkrio maleni, debeli sef sa
zamrljanim crno-bijelim brojanikom u sredini. Pryce je jo jednom prouio nacrte
iz St. Albans Motor

,-; 080

Worksa, pa iz njih proitao ono to Gerald Henshaw nikad nije razmotrio ni
izdaleka: slijed brojaka za kombinacijsku bravu, kako ga je tiskala Manchester
Vault and Safe Com-pany.
Izvadili su sve to je bilo u njemu, pa to sloili redom na radnu klupu. Medu
stvarima su bili: tanki sveanj obveznica na donosioca, isplativih u ratama, s tim
to je prva dospijevala prije sedam tjedana, ba u ono jutro kad je ubijena lady
Alicia; etiri kljua za etiri razliite brave, vjerojatno stanova Henshawovih
ljubavnica; mnotvo postdatiranih turistikih ekova; kodirane, zguvane biljeke
koje nisu otkrile nita, a koje bi mogao deifrirati samo ovjek koji je nestao i
za koga se moglo pretpostaviti da je ve mrtav.
To je sve zbacano zbrda-zdola! uskliknuo je Waters. Kamo nas sve to moe
odvesti?
Kao prvo, odgovorio je Pryce, evo ime su ga plaali - ljudi koji stoje iza
otmice i umorstva lady Alicije. Preko opskurne automehaniarske radionice daleko
izvan Londona, u vlasnitvu ne ba previe bistrog, marljivog tipa kojega
neprimjereno impresioniraju takozvani vii slojevi.
Da, stari moj, to je prilino oito, ali je Noyes prema nama bio prilino otvoren,
spreman, zapravo, na suradnju. Ja ne vjerujem da on ita skriva.
Ti mu, Goeffrey, nisi ni pruio mogunost da bira, rekla je Montroseova.
I tako smo iskopali krajnje domiljatu metodu komuniciranja, ali ba nikoga kome
bismo mogli ui u trag. Nikakve identifikacije, nikakva opisa, uope nikakve niti.
Sve je to otilo ppfft!
Slaem se s vama, prekinula ga je Leslie, da gospodin Noyes nije nita svjesno
preutio, pa ipak me neto mui.

A to je? upitao je Cameron.
Nekoliko je puta ponovio kako mu poslovi dobro idu, kako uiva sjajnu reputaciju i
kako mu, u biti, uope nije bila frka za lovu...
Meni je priao sasvim drugu priu, prekinuo ju je Ro-ger Brewster. Stalno je
cvilio kako je vorc, kako ne uspijeva spojiti kraj s krajem, da nema ni za plae.
Kad sam mu pokazao dvije tisue est stotina funti, skoro je pao na koljena.
Meni to zvui uvjerljivo, nastavila je Montroseova. Mislim, ako je bio tako
uspjean, kao to nas pokuava uvjeriti, zato mu onda garaa nije vea, s vie
mjesta za vie automobila? A osim toga sam u njoj vidjela jo samo dva mehaniara;
platne mu liste oito nisu tako strahovite.
to znai da nam je moda lagao, samo da ostavi dobar dojam, rekao je Pryce. Kad
se u obzir uzme i Goeffrev-jeva legitimacija, moglo bi se slagati.
Doputam, ali ima tu i jedna i stvarna kontradikcija. On se o knjigovoama iz
Westminstera izraavao na najblistaviji nain. Oni rade svoj posao, on svoj, i emu
onda tolika frka?
Da zadri Henshawa kao muteriju, odgovorio je Wa-ters retoriki. I u emu je tu
Page 109
kontradikcija?
U tome, Goeffrey, to to u ivotu nije tako. Otkako mi je umro mu, proivjela sam
svoj poteni dio gnjavae s popravkom automobila. Ti su ljudi prilino agresivan
soj, i teko mi je povjerovati da su tu bitno drukiji.
Ne bih elio biti seksist, rekao je Pryce, ali taj soj, kako si ih nazvala,
skloni su prema enama biti malo grublji, jer smatraju da je vae poznavanje
njihova posla ogranieno.

TO1 .

To sam ba htjela rei, ili jo i to. Kad se Jim nije vratio, jedan na prijatelj,
kvalificirani knjigovoa s vlastitom knjigovodstvenom tvrtkom, preuzeo je, dok se
ja malo ne sredim, sve nae financije. Budui da su me u meuvremenu nekoliko puta
premjestili, taj je sporazum potrajao skoro godinu dana...
I to time eli rei? upitao je nestrpljivi Cameron.
Doivjela sam nekoliko nesrea, jednu vlastitom krivnjom, zbog nedostatka
koncentracije, i jo dva sitna udarca na parkiralitu. Joe Gamble* - tako se zove
moj knjigovoa, ak i on priznaje da je to vrako ime za nekoga tko se bavi tim
poslom - rekao mi je da su rauni za popravak automobila najgori dio njegova posla.
Ne samo to je nemogue nagoditi se s osiguravajuim zavodima, nego i
automehaniari radionica, sa svojim skandaloznim raunima, samo gledaju kako da
rnnuzu lovu i stalno ga psuju kao Vikinzi.
Mila moja djevojice, prekinuo ju je Goeffrev Waters, i sad tu na temelju tako
tanune koincidencije opaate nekakvu paralelu?
Ne paralelu, nego kontradikciju, nekonzistentnost.
A to je?
Dobrohotni odnos Alfreda Novesa prema Brewstero-vim knjigovoama. Oni su redovno
odgaali isplate, poesto se s njim prepirali oko rauna, i on je nakon svega mogao
rei samo: 'Oni rade svoj posao, i ja svoj'?
Ja ponovno izraavam svoje miljenje da stari Alfie, koji se izraavao tako
otvoreno, nije elio izgubiti dobru muteriju kao to je Henshaw.
Moda se Alfie i izraava otvoreno, Geof, ali on ipak nije budala na kub, rekao
je Pryce. On je pruao drago-
*Gamble, engl. kartanje, kockanje; preneseno, opasnost, rizik. (Op.pr.)

cjenu povjerljivu uslugu koju je traio neki neznanac. Dok se bude drao pravila,
nee izgubiti Henshawa. Vjerujem da su ga u to uvjerili.
Ma o emu vi to? prekinula ga je Angela Brewster. Ja tu vie nita ne
razumijem.
Ni ja, priznao je njezin brat.
Koliko vi dobro poznajete knjigovoe iz Westminster Housea? upitala je Leslie. S
kim tamo radite?
Brevvsterovo se potomstvo ponovno pogledalo i namr-tilo.
Otili smo onamo s mamom prije nekoliko godina potpisati neke papire, rekla je
sestra. Tamo smo se upoznali s glavom tvrtke, gospodinom Pettifroggeom - ime sam
zapamtila jer mi je bilo ludo - i svi su bili tako ljubazni i pristojni, ali su
ljudi s mojom majkom i inae bili takvi.
Je li s vama poao i Henshaw? upitao je Waters.
Ne, nije, odgovorio je brat, i toga se sjeam sasvim jasno. A ti, Angela? Mama
nam je rekla kako bi bilo bolje da ne kaemo Gerrvju gdje smo bili.
Naravno da se sjeam. Ti su papiri bili vrlo povjerljivi.
I to je u njima bilo? upitao je Cameron. Ako nisu bili i previe povjerljivi.
Neto o raspolaganju izabranim dijelom imovine - u sluaju... i tako dalje, i tako
dalje, odgovorio je Roger tiho. Nisam sve proitao ba jako paljivo.
Mislim, ja sam ih proitala paljivije od onog 'i tako dalje, i tako dalje',
rekla je Angela odluno. Bilo je to nekoliko stranica inventure - slike,
tapiserije, namjetaj - stvari koje su morale ostati u obitelji Brewster i nisu se
smjele maknuti iz kue bez odobrenja mog i Rogova, danog pod nadzorom maminih
odvjetnika.
Pryce je tiho zviznuo.

Page 110

,293..

Hu-hu, tako je izvjesni Gerald Henshaw bio djelotvorno iskljuen iz svega.
Ne, gospodine, usprotivila se sestra, nego je inventar bio djelotvorno zatien.
Jer je u dokumentu bila klauzula -zapravo naredba - ako se mjesto gdje nam se
nalazi majka ne bi moglo otkriti nakon etrdeset osam sati, onda kuu treba staviti
pod strau, i iz nje se nita ne smije maknuti.
Roditeljska je briga upravo dobila novu definiciju, rekao je Cam.
Oito je napokon poela sumnjati i u gospodina Sarma, rekla je Angela.
Pa ipak, ubacio se Greenwald Waters, u tvrtki nije bilo poimence nikoga koga je
u sluaju nude trebalo potraiti?
Ne, nakon to je mama umrla kod nas se ve skupilo mnotvo, odgovorio je Roger.
Stari je Pettifrogge doao samo jednom, uglavnom zato da izrazi suut; tako je
prastar da biste ga mogli zamisliti i s gujim perom. A komandu je, po svemu
sudei, nad svime imao izvjesni Chadwick, koji je stalno provjeravao inventurni
popis. Predstavio se kao zamjenik tehnikog direktora, i rekao da mu je glavna
dunost brinuti se za mamine raune, kako privatne tako i njezina drutva.
Ja bih, momci, rekao da e naa sljedea postaja biti Westminster House of
Finance, to velite? rekao je ovjek iz MI-5.
* * *
Westminster House je bila upravo ono to je i proklamirala. Bila je to uska,
potovana gradska kua iz osamnaestog stoljea, izgraena od pjeenjaka, s
ljubavlju renovirana pe-terokatnica na Carlisle Placeu. Ukusna mesingana ploica

desno od dvostrukih vrata s debelim staklom, objanjavala je njezin identitet.
A/VESTMINSTER HOUSE
SAGRAENA 1902. PRIVATNI FINANCIJSKI SERVIS
Iz same je zgrade zraila slika potcijenjene snage, a ona je sama govorila o
naratajima, pae i dinastijama, bogatih i monih koji su bili njezini klijenti.
Westminster House je uivala skoro stoljee tihog utjecaja na londonske financijske
krugove, za to je imala i opravdanja u svojoj pronicavosti i neospornom potenju.
Ona je oko sebe izgradila skoro neprobojan zid totalne odgovornosti.
Dok je vozilo MI-5 s Watersom, Prvceom i Montroseo-vom jurilo prema Carlisle
Placeu, na zidu se spremala pukotina, lom tako irok da e i samu Westminster House
podvrgnuti potajnim spekulacijama.
Goeffrev Waters je s Victoria Streeta skrenuo desno na Carlisle; sad su se on i
njegovi kolege zaprepastili onim to su ugledali. Pred Westminster Houseom stajala
su dva policijska i jedan bolniki automobil, bljeskajui crvenim svjetlima. Dva su
obavjetajca i jedna dopukovnica amerike vojske iskoili iz automobila i utrali u
gomilu pred zgradom. Sef sigurnosti MI-5 pokazivao je svoju legitimaciju pa si
poeo probijati put kroz gledatelje, s Leslie i Camero-nom za petama.
Unutranje osiguranje - Ml-pet! vikao je Waters. Ovo se tie Krune, propustite
mene i moja dva pomagaa!
A unutra je pandemonij bio upravo elektrian, i svi su bili u stanju oka.
Direktori, tajnice, arhivarke i ekipa za odravanje, svi su histerizirali. Napokon,
nakon to si je ra-
295

menima prokrio put, Goeffrev Waters se suoio s ovjekom u crnom odijelu s
prslukom, iji je visoki poloaj bio sasvim oit.
Ja sam Waters, MI-5, u slubi Krune! Sto se dogodilo?
O, molim? Tu je takva zbrka...
Sto se dogodilo? viknuo je Cameron.
To je strano, to je naprosto strano!
5/o to? dreknula je Montroseova.
Brian Chadwick, na prvi potpredsjednik i momak za koga smo znali da e jednog
dana upravljati tvrtkom, upravo je izvrio samoubojstvo!
Page 111
Svim policajcima! viknuo je sir Goeffrev Waters. Zapeatite pokojnikovu sobu!

16
Bahrain, dva sata popodne
U alabastrenoj vili na obali Perzijskog zaljeva, u bijeloj sobi s reetkama na
prozorima, za pisaim je stolom sjedio petnaestogodinji djeak. Bila je to elija,
a opet i nije bila, jer je imao svoje privatne sanitarije, udoban krevet,
televizor, sve knjige i pisai pribor koji je zatraio. Djeak se zvao James
Montrose jr., a nadimak mu je bio Jamie.
Dnevni si je raspored sam nametnuo, dakako unutar unaprijed zadanih granica. Mogao
se slobodno kretati po zemljitu ograenog imanja, dodue samo u pratnji straara,
a mogao se i slobodno kupati u plivaem bazenu kao i igrati skvo - dva su teniska
igralita bila beskorisna jer nije bilo drugih gostiju s kojima bi ga mogao
igrati. Osim toga je mogao i naruivati omiljena jela. Bilo je to udno
zarobljenitvo, no ipak zarobljenitvo. Nije se mogao odvesti u prijestolnicu
Manamu niti u ijedan drugi dio nezavisnog arhipelaga. Njegovo je kretanje bilo
ogranieno na vilu, i nije imao nikakve veze s vanjskim svijetom.

291

Jamie Montrose je bio pristao adolescent, krupan za svoje godine, nastao stapanjem
svoja dva lijepa roditelja. U sebi je imao onu tihu odlunost to je esto nalazimo
u djece vojnika. Ona oito dolazi od estog seljenja iz baze u bazu, kod kue i u
stranim zemljama, te stalnom prilagodbom od poznatog nepoznatom. U sluaju sina
Leslie Montrose, postojala je i jedna crta koju kod potomaka vojnika ne nalazimo
ba esto. Iako statistike upuuju na to da se u djece vojnika esto razvija jaka
odbojnost prema roditeljskom nainu ivota, napose u sluaju oca, koji je najee
onaj roditelj u odori, James Montrose jr. je oboavao oca ili, tonije, njegovu
uspomenu.
Ta se odanost nije oitovala u agresivnim vojnikim pozama, niti je on propovijedao
pozitivne aspekte, kojih je mnogo, vojnikoga ivota. On je smatrao da je to odluka
koju pojedinac mora donijeti nakon paljive introspekcije i procjenjivanja
vlastitih slabosti i jakih strana. Kad bismo Ja-mieja morali izvanjski rezimirati
jednom konstatacijom, onda bi ona glasila da je on tihi promatra koji paljivo
prouava sve okolnosti i tek se onda u njih odluuje ukljuiti. Posljednjih ga je
nekoliko godina naglih prilagoavanja nauilo da bude oprezan, u govoru umjeren,
ali ne i neodluan. Ispod njegove su se mirne, ak lakonske vanjtine krile snaga i
odlunost vrlo hitra uma.
James, zaulo se glasno pitanje kroz zakljuana vrata, je li primjereno ja da
uem, tako jest?
Ui, Ahmete, odgovorio je mladi Montrose. Tu sam jo samo zato to sam eljezne
reetke na prozorima uspio svinuti za samo nekoliko palaca. Izmeu njih se jo ne
mogu provui.

Vrata su se otvorila, pa je u prostoriju uao vitak mukarac u zapadnjakom
poslovnom odijelu, no s arapskim pokrivalom za glavu.
Ti uvijek jako aljiv, James, rekao je pridolica, a izgovor mu je bio trzav, kao
kod ljudi sa Srednjeg istoka koji su engleski nauili u britanskim kolama. Ti
mogao bi biti sjajan gost da nisi... mrzovoljan, mislim da je rije.
Prije ljut. Ne date mi da nazovem majku. Ja ne znam to ona zna i ne zna, to ste
joj rekli, a to ne. Ja nisam mrzovoljan, Ahmete, nego se stvarno ljutim!
Ti ne bio zlostavljan?
A kako nazvati ovo? upitao je Jamie svadljivo, pa ustao od pisaeg stola.
Zakljuan sam tu u Alibabiji, zatoenik sam u luksuznom zatvoru, ali je moja
elija ipak samo to, obina smrdljiva elija! Kad e mi napokon rei to se
zapravo zbiva?
Ali zna, James, tvoja mama sudjeluje u jako tajnom, silno opasnom zadatku. Mi smo
te zatvoriti tu, daleko od zla, da te ne mogu nai nikakvim sredstvom
komuniciranja. Vjeruj mi, mladiu, tvoja majka nam je jako zahvalna. Ona zna, da se
tebi to dogodi, to bi za nju bio kraj.
Ali neka mi to onda ona kae! Preko telefona, pismom... za ime Boga, na bilo koji
nain!
Ne smije se niim riskirati. Ona shvaa i to.
Page 112
Zna to, Ahmete, rekao je mladi Montrose, pa obiao stol i stao pred Bahrainca,
ti mi sve to pria i oekuje da ti vjerujem. Ali zato bih? Kad me je ravnatelj
pozvao iz razreda i rekao da e me odvesti do aerodroma Kennedv gdje e me doekati
dravni slubenici - sve u ime prioriteta nacionalne sigurnosti - ja sam na to
pristao, smatrajui da to ima nekakve veze s mojom majkom. Osim to sam pregle-

299.

dao legitimacije tih tipova iz Washingtona, a koje su mi izgledale kao prave, nisam
vie nita pitao.
A zato i bi? Ti si vojno dijete, mislim je to pravi izraz. I mora shvatiti to
znai subordinacija kad rije je o potpunoj tajnosti.
Ja to mogu prihvatiti, ali prije moram shvatiti. Ali sve je ovo ista ludnica! Ja
poznajem svoju majku, i ona se tako ne ponaa. Ona bi me bar nazvala, dala mi neko
makar i okolino objanjenje.
Za to, James, nije bilo vremena. Ona je u tu operaciju ubaena u zadnji as, i
prije nego to se spakirala, ve je bila na putu, bez komunikacije. Jasno tebi to
znai 'bez komunikacije'?
Da, jasno mi je, jer je tako i meni. Bez komunikacije. I zato mi reci ovo. Kad sam
pokuao s aerodroma dobiti pukovnika Bracketa, zato je glas s vrpce rekao da sam
birao broj koji se ne koristi? Kad sam dobio telefonisticu, ona mi je rekla da tog
broja nema na popisu, i da mi ne moe pomoi. Stoga ponavljam, to se zapravo
zbiva?
Umjesto 'Bog' reci 'drava', pa e odgovor nai u svojoj Bibliji. Nedokuivi su
putovi njezini.
To da, ali ne i sasvim ludi!
To sudski je poziv, kako velite vi Amerikanci. Ne mogu ti odgovoriti.
Mislim, bit e bolje da to netko ipak uini, rekao je James Montrose jr. odluno,
a pogled mu se spleo s pogledom Arapa, inae visokostojeeg u matarekoj
hijerarhiji.
Jer inae to, mladiu?
Jamie Montrose na ovo nije odgovorio.

Tijelo Briana Chadwicka iz Westminster Housea prevezli su do mrtvozornika. Upute su
traile potpunu autopsiju usprkos injenici da su rupa od metka u desnoj
sljepooici i automatski pitolj u ruci potvrivali pretpostavku da je smrt
nastupila od vlastite ruke. Pitanje je glasilo: Zato? Bio je to ovjek u sredini
estog desetljea ivota, sa sjajnom reputacijom, na putu prema vrhuncu
profesionalnog ivota - to ga je navelo da to uini?
Forenzini je patolog naao odgovor. Bilo je to umorstvo.
Na koi desne ruke nije bilo tragova kalijeva klorata, niti opeklina od baruta
kako nas stalno ui televizija, iako obino pogreno, rekao je glavni mrtvozornik.
Osim toga smo otkrili i jaku kontuziju na bazi lubanje, ekhimoza koju je oito
zadao iskusni ubojica. Najprije su ga onesvijestili, pa prostrijelili, i na koncu
mu u ruku ugurali pitolj. Nije li to ipak malo preglupo za iskusnog ubojicu?
upitao je Pryce, sjedei za stolom u sreditu MI-5, gdje je lijenik doao na
povjerljivi sastanak.
Ako vam je do moje procjene, onda u vam je i rei, odgovorio je forenzini
patolog. Rekao bih da se ovjeku koji ga je ubio urilo, pa da kod prikrivanja
nije imao vremena za finese. Ali vas upozoravam da je to samo nagaanje.
Hoete rei da su ga nazvali i rekli mu da smjesta obavi
posao? upitala je Leslie.
Ako ne jo i bre, dodao je lijenik.
Drugim rijeima, rekao je Cameron, vi zapravo hoete rei da je on znao da smo
mi ve na putu i da elimo vidjeti Chadwicka? Ali to je znalo samo dvoje
Brewsteriine

djece. Pryce je zavrtio glavom. U tome nema bas nikakve logike!
Tu ja, stari moj, ne mogu nita.
Ali moda mogu ja, ukljuio se Waters. To je neto to nismo uzeli u obzir, a
trebali smo.
A to to, Geof?
Sa svom naom rafiniranou i tehnologijom, naprosto smo previdjeli primitivni
Page 113
postupak ozvuenja kue.
* ?v *
Angela Brevvster je provirila kroz prozori na povlaenje pa otvorila vrata i
pustila u kuu Watersa, Montroseovu i Prvcea.
Gdje ti je brat, duo?
Otiao je s Colemanom do kompanije za kune alarme...
Sto se dogodilo? upitala je Leslie otro.
Nita. To je bila Colemanova ideja. On je rekao da bi trebalo promijeniti sustav,
ili bar pojedine njegove dijelove.
Tko je Coleman? nije se dao Cameron.
Zaboravio sam ti ga prije spomenuti...
Mislim da bi se moglo rei da je Coley ovdje nekakva Katica za sve, odgovorila je
Angela. On s nama ivi ve godinama, otkako znam za sebe. On je bio oev
prijatelj, stariji vodnik, tata mu je bio zapovjednik za arki u Emiratima
pedesetih godina. On i tata su zajedno dobili Vojni kri.
I to on radi? nastavila je Montroseova s pitanjima.
Ba kao to rekoh, skoro sve. Ako nas treba voziti, on nas vozi; ako mami treba
neto iz duana, on ode kupiti. On, osim toga, nadzire istaice, koje dolaze
dvaput tjedno, a isto tako svu nabavu, odravanje i popravke. Koliko sam

ga puta ula kako veli vodoinstalaterima i elektriarima da nemaju ni vrajega
pojma o poslu.
Neto me podsjea, Goeffrev, na tvoje britanske starije
vodnike.
Cameron, oni su vrsta za sebe. Ja iskreno vjerujem da su ba oni zasluni za
veinu naih pobjeda od sedamnaestog stoljea pa nadalje, a jedina su iznimka
kolonijalne revolucije, gdje ih oito nije bilo... Coleman je simpatian, otvoren
momak koji ne eli priznati da ga ve hvataju godine. I robusno mome za svoje
godine.
On stanuje tu, Angela? upitao je Pryce.
Samo kad nikoga nema kod kue, gospodine. Kad smo mi na putu, on uzme gostinsku
sobu. Njegov je stan tu blizu, i ima izravnu vezu s kuom. On u svakoj prostoriji
ima telefon; ako nam zatreba, nazovemo ga, i on je uas
tu.
Nezavisno mome, ha?
Da, i na je tata uvijek govorio da to moramo uvaavati.
Imao je i pravo, suglasio se Cameron. Imao je svoj ivot... Nakon oeve smrti,
kako se slagao s Henshawom?
Mislim da ga je mrzio, ali to, zbog lojalnosti prema mami, nije ba jako
pokazivao. Kad je Gerry bio u blizini, on je uglavnom ostajao kod kue... Ali dajte
da vam objasnim zato sam sigurna da Coley nije trpio gospodina Sarma. Jedne
nedjelje prije nekih est mjeseci, vratila sam se kui preko vikenda; kad se to
dogodilo Roger je bio u koli, a mama u crkvi. Mlada je djevojka zastala, kao da
joj je neugodno nastaviti.
I to se onda dogodilo, Angela? upitala je Leslie blago.
Gerry je siao niza stube samo u gaicama. Imao je straan mamurluk, a u baru
knjinice na katu nije bilo vi-
303

skija koliko mu se prohtjelo. Samo se zibao, i mislim da sam tada pretjerala - hou
rei, bio je tako srdit, tako nestabilan... i tako... gol. Pozvonila sam Colevju,
nekoliko puta pritisnula dugme, to je njemu znak da smjesta doe.
Pa je li doao? upitao je Greenwald Waters.
Ma nije prolo ni dvije minute. U tom je trenutku Gerry ve bio sasvim prolupao;
urlao je na mene, i svata mi govorio samo zato to na bakrenom baru nije uspio
nai svoj prokleti viski. Ali je onda, naravno, pri pogledu na Colevja, gospodin
arm naglo zanijemio; pokuao se uspraviti i umiliti nam se. Ali dobri stari
Coleman to nije pu-io. Stao je izmeu nas, i nikad neu zaboraviti to je tada
rekao. Tu je Angela nakratko zastala i, kao to to iparice esto ine,
progovorila glasom ovjeka kojeg opisuje. U ovom je to sluaju bio osorni
vorkshirski dijalekt pun bas-tonova. 'Vi, gospodine, niste prikladno odjeveni za
dnevnu sobu, i stoga vam savjetujem da ne napravite ni koraka. Uvjeravam vas da mi
nee trebati nikakvo oruje, ali bi posljedice mogle biti iste, i svakako bi mi
Page 114
donijele jedno od najveih zadovoljstava sve otkako su me poslali u mirovinu.' Nije
li to bilo sjajno? Kad vam velim, Henshaw je istrao iz sobe, spotiui se uza
stepenice kao pijano strailo!
Jeste li vi ili gospodin Coleman ita rekli vaoj majci? upitao je ef MI-5.
Porazgovarali smo o tome, i odluili da to ne uinimo. Ipak me je Coley natjerao
da mu obeam, ako ikad vie ugledam Gerrvja u takvom stanju, da u mu smjesta
pozvoniti.
Sto ako nije kod kue? upitala je Montroseova.
Rekao nam je da na telefonu ima ureaj koji prenosi poruku na udaljenosti do
pedeset kilometara. A ako ikad ode dalje, onda e to urediti na neki drugi nain.

Kao recimo?
Tu su u Londonu jo dva momka iz tatine omanske brigade. Obojica su u mirovini,
ali je Coley rekao da su zbilja kvalificirani. Jedan je pozornik u miru, druge
klase, dok je drugi radio za Scotland Yard. Zaista sjajne preporuke. I ja
mislim.
A kakve bi to promjene Coleman elio uiniti na alarmnom sustavu? nastavio je
Pryce s pitanjima.
Neto u vezi s tim televizijskim kamerama to ih vidite po stanu. Mislim da je
elio s Rogom prouiti nacrte i vidjeti to bi se dalo uiniti.
Je li rekao zato? upitao je Waters. Veina je toga bila abrakadabra koju ne
razumijem, ali Rog je razumio, ukoliko nije sve krivo shvatio, kako mu se
zna dogoditi.
Oglasilo se zvonce na ulaznim vratima; ovjek iz MI-5
progovorio je hitrim glasom.
To je vjerojatno ekipa iz nae centrale, rekao je. Nazvao sam ih iz auta i
zamolio da dou to je prije mogue.
Kakva ekipa? Angela je bila iznenaena i zabrinuta.
emu urba?
Ne bismo te htjeli plaiti, milo, odgovorila je Leslie pa kratko pogledala oba
mukarca, i oni su shvatili, i moda je sve to nita, ali postoji daleka mogunost
da su u kui postavljeni prisluni ureaji.
O, Boe!
Ja u ih pustiti.
Iskljuite alarm, uskliknula je djevojka urno kad je Waters priao vratima.
Ploica desno, pritisnite dva, jedan, tri, i priekajte nekoliko sekundi.

Dobro. Englez je uinio kako mu je reeno, pa u kuu pustio trojicu s
elektronikom opremom ne bitno drukijom od one kakvom se slue elektriari i
majstori za televizore. Trei je nosio veliku crnu torbu. Krenut emo od garae,
nastavio je Waters, pa poveo jedinicu prema vratima u dnu velike dvorane. Eto, tu
se odigrao taj razgovor; straga je ulaz... Idete s nama, vas troje?
Tebi za petama, Geof, odgovorio je Cameron, pa krenuo kao pratnja Angele Brewster
i Montroseove.
Kako je to itko uspio izvesti? upitala je Angela. Ui u kuu i postaviti
mikrofon, mislim?
Ako postoji jedan, onda ih je vjerojatno i vie, rekao je Pryce.
Pa to je odvratno! To je gore nego da itamo neiji dnevnik. Ja svoj drim
zakljuan. Za moj deseti roendan tata mi je darovao mali zidni sef, i ja mu mogu
promijeniti kombinaciju kad mi se svidi.
Kad sam bila u tvojim godinama, i ja sam vodila dnevnik, rekla je Leslie. Moj ga
je brat uvijek traio, jer ga je elio proitati.
Imali ste starijeg brata?
Mlaeg, milo, a to je mnogo gore. Mora na njih paziti, a oni te sabotiraju na
svakom koraku!
Tihi ih je smijeh sve ispratio niza stepenice i do velike garae.
Nisam znao da si imala brata, proaptao je Cam na stubama.
Mislila sam da si proitao moj dosje.
Preletio sam tvoje kvalifikacije, ne tvoju ivotnu priu.
Hvala ti na tome.
Zna li tvoj brat to se dogodilo?

Emory je mio, zaista drag ovjek, ali nije od onih kojima se ovjek utjee u
Page 115
nevolji.
Da?
Moj brat nosi kratku bradicu i ima vie stupnjeva od termometra. On je najmlai
redovni profesor na Berklevju, a on i ena stalno planinare, nosei sa sobom vrpce
s Mo-zartom, Brahmsom i engleskim madrigalima. Jesi dobio
sliku?
Zvui mi zanimljivo. Ima li djece?
Jo se nisu odluili, jer je donoenje odluka kod njih velik problem, koji se
redovito rjeava otezanjem.
Sad imam jasniju sliku.
Tri strunjaka za detekciju iz MI-5 prihvatili su se posla u garai. Dvojica su
polako obila prostor uz zidove pod vodstvom treega, maui neim nalik na
minijaturne telefonske stupove kojima su sa strane virile dvostruke antene. Za
instrumente su bili prikopani brojanici, i ef je tima stalno pogledavao na
instrumente i na podloak ispisivao
brojeve.
Puno je tu jodizirana metala, sir Greenwald, rekao je voa ekipe dok su iz
tapova izlijetali kratki izboji. Napokon, nakon osam minuta, uslijedila je brza,
jednolina bujica pijuka iz instrumenta to su ga drali uz stranji zid radne
klupe. Bila je to izbuena ploa s mnogim alatima objeenim
za kuke.
Sve razloite, momci, zapovjedio je Waters.
Ona su trojica skinula alat i poloila ga na klupu. Potom su se prihvatili
odvaljivanja izbuene ploe od zida, u koji je bila usidrena s pet jakih vijaka -
etiri u kutovima i jednim u sredini. Kad su je napokon odvojili, naslonili su
plou na Jaguara i temeljito pregledali zid iza nje. Pa ga pregledali jo jednom i
jo jednom.
302

Sir Geoffrev, tu nema niega.
Mora ga biti, odgovorio je ef MI-5. Mogu li vai instrumenti lagati?
Ne, gospodine, ne mogu.
Alat, rekao je Pryce. Pregledajte alat, sve komad po komad.
Mikrofon je pronaen ve za nekoliko minuta. Bio je ugraen u drak velikog gumenog
ekia, alata kojim se malo kada tko sluio, jer se njegov posao obino obavljao u
automehaniarskoj radionici.
lan, rekao je Waters, obraajui se efu ekipe, jesi li ponio i svoj arobni
stroj?
Naravno, sir Goeffrev. Upravitelj je ekipe kleknuo, otvorio crnu torbu, pa
izvukao elektrini instrument velik kao debela knjiga. Poloio ga je na pod garae,
vratio se do torbe, pa izvukao metalnu reetku podijeljenu u kvadrate. U sreditu
je svakog bila siuna aruljica. Od vrha je okvira vodila tanka ica koja se
zavravala malim utikaem.
Sto je to? upitala je Leslie.
Tragaki instrument, gospoice, odgovorio je ef. On jo nije usavren do
eljenog stupnja, ali nam moe biti od pomoi. Vidite, ova reetka predstavlja
otprilike tisuu i dvije stotine etvornih metara, recimo povrinu tri ulina
bloka, to je uobiajeni domet. Taj okvir ukopam u trailo, a u grlo utisnem
prisluni ureaj, a onda aruljice pretrae prostor i odrede gdje se nalaze
prijamnici. Ne, naravno, sasvim odreeno, ali na nekoj razumnoj udaljenosti.
Pa to je sjajno, rekla je Leslie.
udi me da za ovo jo ne znate, rekao je lan. Mi smo tu tehnologiju podijelili s
vaom obavjetajnom slubom.

Mi nikom nita ne govorimo, rekao je Cameron tiho. Pa ponekad u tome i
pretjeramo.
Nastavite, molim vas, stari moj. Sef je podigao stroj i okvir na klupu, pa u grlo
ubacio mali, okrugli prisluni ureaj i ukljuio opremu. Sitne su aruljice
zatreperile u slijedu, smjerom kazaljke na satu, dvaput oko mree, te se na kraju
odluile za kvadrat u gornjem lijevom uglu.
Sto nam to veli? upitala je Montroseova, a uz nju je bila i Angela. Kako se to
oitava?
Ona je postavljena prema etiri strane kompasa, odgovorio je lan, voa ekipe.
Page 116
Ovo tu, sredina malo dolje, je zapravo ugraeni kompas koji odbija metale, dodao
je i pokazao na staklom pokritu plivajuu iglu usmjerenu kao kazaljka u est. Samo
zamislite to je vani, kao da imate
kartu.
Mislite ulice i kue oko Belgrave Squarea? upitala je
Angela Brewster.
Tako je, gospoice, nastavio je lan, pa pokazao na nekoliko kvadrata u susjedstvu
onog osvijetljenog. Tu bi bio Grosvenor Crescent, tu Chesham Place, a u ovom je
osvijetljenom vjerojatno prisluna postaja, najvjerojatnije u Lown-
des Streetu.
U Loiondesu? uskliknula je Angela. Pa tu ivi Coley,
dodala je tiho.
* * *
Nono je nebo nad Bahrainom bilo mrano, mujezini su s minareta otpjevali zadnje
jacije, pa su poinjali sati sna za raju i nonih igara za povlatene. Jamie
Montrose je polako ustao iz postelje i neujno navukao odjeu. Potpuno odje-
ven
, upalio je svjetiljku na pisaem stolu, priao zakljuanim

30.9

bijelim vratima, duboko udahnuo, pa najednom zalupao akom po elinoj ploi.
U pomo! zavritao je. U pomo, ljudi! to se dogodilo, gospodaru James?
odviknuo je glas iza vrata.
Tko si ti?
Khalil, gospodaru James. Sto je bilo?
Nemam pojma, ali mi je eludac iva vatra! Treba pozvati doktora - svijam se na
krevetu ve itav sat, ali nikako da proe! James Montrose jr. je dohvatio
eljezni uteg to su mu ga bili dali za gimnastiku, i stao uza zid kraj vrata. Za
milost Boju, pouri! Samo to ne umirem!
Vrata su se uz tresak otvorila i u prostoriju je utrao Ba-hrainac. Kako nije
opazio nikoga, na trenutak se smeo. U trenutku kad se okrenuo, mladac ga je prasnuo
utegom u elo. Straar se bez svijesti sruio na pod.
Oprosti, Khalil, proaptao je deko bez daha. Moj bi to otac nazvao diverzijom.
Jamie je pretraio nepomino tijelo, pa iz korica izvadio Colt .45, kao i nekoliko
listova ispisanih na arapskom, te lisnicu s oito velikom koliinom papirnoga
novca. Prisjetio se to mu je rekao Ahmet, glava te vile-zatvora. / ne pokuavaj,
James, nae straare kupiti obeanjima. Prema naim mjerilima oni su plaeni jako
dobro, upravo prebogato. Mladi je Montrose gurnuo novac u dep. Potom je
onesvijeteno tijelo odvukao do postelje i najgornju plahtu izderao u trake;
nekoliko mu je puta omotao usta, te mu potom vezao ruke i noge, i sve dobro
ste-gao, pa se trkom vratio do pisaega stola i ugasio svjetlo.
Oprezno je proao kroz otvorena vrata i polako ih zatvorio, okrenuo veliki mjedeni
klju, pa produio kroz hodnik kojim je koraao ve tjednima, te napokon proao
ispod luka to je vodio do otvorenog dijela imanja. Kroz duge

noi to ih je proveo zurei kroz reetke na prozoru, Jamie je shvatio da terenom
patroliraju dva straara s automatskim pukama na ramenu i pitoljima zataknutim za
pojas. Odjeveni u bijele arapske burnuse i alme, koraali su leerno, no
kvazi-vojnim korakom, pa se susretali kod istonog i zapadnog zida i onda se
vraali istim putem.
Obijeljeni luk kojemu je Montrose priao vodio je do istonog dvorita i zida, koji
su se vidjeli u sumranom svjetlu to je sijalo od glavne zgrade. unuo je u tami
kamenog hodnika i priekao da mu dva straara dou pred oi, susrevi se na sredini
bijeloga zida, na mjestu podjednako udaljenom od zakljuanih i neprobojnih vrata na
sjeveru i jugu. Straari su zastali, pa ga izludili paljenjem cigareta i
avrljanjem. Jamie je najednom osjetio opasnost. Udarac to ga je bio zadao
straaru Khalilu bio je dovoljno jak da ga onesvijesti, ali ne i da mu ugrozi
ivot; za to nije ni bilo potrebe. Khalilu bi se svakog asa mogla vratiti svijest,
i mogao je na deset naina proizvesti toliko buke da privue zanimanje straara -
ruenjem stolica, guranjem tanjura sa stola, razbijanjem televizora - mogao je to
uiniti na toliko naina.
Mladi je Montrose ostao sleen, zapiljen u dva Ba-hrainca, nijemo ih nukajui da
Page 117
nastave patroliranje. Oni se, meutim, i dalje nisu micali, nego su se samo tiho
smijali nekakvoj dosjetki. Jamie Montrose se poeo preznojavati, bio je to znoj to
su ga rodili tjeskoba i strah. Bilo je ope-poznato da su zakoni u arapskim
emiratima stroi no igdje na svijetu, ovisno o tome koga smo ozlovoljili, s tim to
je kaznu odreivao ba taj ozlovoljeni i... Ali zato se on brine? Ta njegova je
sekvestracija samo dogovorena akcija Ba-hraina i Sjedinjenih Amerikih Drava!
No je li ba tako? No ba je to bilo upitno, jer Jamie nije uspio valjano uvjeriti
samoga sebe da su mu rekli istinu.
311

Bilo je naprosto i previe toga i previe suludog! Njegova bi mati sigurno nekako
doprla do njega, da mu kae - ili bar dade naslutiti - to se zapravo zbiva.
Drukije misliti moe samo netko munjen u glavu, lui od svega to se dogodilo!
Evo ga! Tresak iz elije, iza ega su uslijedili jecanje i prigueni krikovi kroz
prozor. Potom lomljava stakla i porculanskih tanjura, te napokon ruenje drveta
raspadnutog jedaeg i pisaeg stola. Dva su straara potrala prema istonom
prozoru i Jamie je zadrao dah, uasnut strahom da bi se moglo dogoditi najgore.
Ali se to nije dogodilo! Na sreu ipak nisu imali reflektora.
Straari su kriknuli neto na arapskom, i svaki je od njih pokazao u suprotnom
smjeru. Jedan na sjever a drugi na luk gdje je u sjeni uao Jamie. Drugi je
straar protrao kraj njega, obuzet samo milju da stigne do njegove elije. A onda
su najednom po itavoj vili i okunici bljesnuli reflektori.
Na istonom zidu jo nije bilo nikoga. To mu je bila jedina ansa! Istrao je na
dvorite i pritrao do dva i pol metra visokog zida, pa skoio kao nikad u ivotu i
do krvi razderao nokte hvatajui se za sve pukotine u kamenu to ih je osjetio pod
prstima. U istoj je panici dohvatio vrh zida, i onda, opet sasvim iznenada,
shvatio da su mu ruke oblivene krvlju. Zid je bio okrunjen ne samo razbijenim
staklom nego i bodljikavom icom, sa iljcima otrima kao ileti.
Jamie je promislio sekundu, milisekundu - okolnosti. Procijeni. Sto bi uinio tata?
Lutajui su ga snopovi zahvatili i skupili se na njegovu sleenom liku. Obustavivi
sve misli, predavi sve komande instinktima, preskoio je preko zida kao skaka s
motkom, pa izvio tijelo u luk i grubo se doekao na rame. U desnoj je ruci osjeao
strahovit bol, ali se to

;L

dalo podnijeti, sve se dalo podnijeti, samo da nije u tom svom tako civiliziranom
zatvoru.
Potrao je koliko ga noge nose, stigao do zemljane ceste i priekao automobil ili
kamion kome bi mogao mahnuti da stane. Prolo ih je nekoliko, ne pokazavi nikakvo
zanimanje, no onda se napokon zaustavio taksi. Voza mu se obratio na arapskom.
Ja vas ne razumijem, gospodine, rekao je mladi Mon-trose, sasvim bez daha. Ja
sam Amerikanac...
Americain? uzviknuo je voza. Ti Americain?
Da! dreknuo je Jamie i hitro zakimao glavom, sav sretan to ovjek bar malo
razumije engleski. Ima li tu kakav... ameriki konzulat ili ambasada?
H'ambassie Americain! odgovorio je voza, derui se i cerei se i kimajui glavom
poput uzbuenog pileta. Shalkh Isa... u Manami!
Ambasada?
Da, da...
Vodite me onamo - vozite me! Montrose je posegnuo u dep, izvukao aku novanica
i uskoio na stranje sjedalo.
Aiyee Americain! veselo je uskliknuo Bahrainac kad
mu je auto zagrmio cestom.
esnaest minuta kasnije, nakon to su preli preko tri mosta, i za koje je vrijeme
Jamie okrvavljene ruke drao umotane u koulju, nali su se u glavnom gradu Manami.
Montroseu junioru, koji je sve to promatrao kroz prozor, bili su udni svi ti i
prizori i zvukovi. Dijelovi su gradia bili tihi i u mraku, i na skoro praznim
ulicama bilo je malo ljudi. Ipak su drugi dijelovi grada bili blistavo
osvijetljeni, izlozi su plamtjeli egzotinom robom, a iz zvunika je izvirala
bliskoistona glazba; te su ulice bile pune, nimalo
313
Page 118

razuzdane, no ipak pune svijeta. Montrosea juniora je najvie zapanjio pogled na
mnogobrojne amerike mornare i mornarike asnike.
H'ambassie Americain! uskliknuo je voza, pa pokazao naprijed, prema
ruiasto-bijeloj gospodskoj kui u ulici Shalkh Isa. Jamie je kroz prozor pogledao
fasadu - neto je tu bilo krivo! Pred njima su bila etvorica u arapskim ha-ljama,
po dvojica s obje strane kienog ulaza od uglaanog tamnog drveta. Na prvi se
pogled moglo pretpostaviti da su to straari, ali su amerike ambasade, bez
iznimke, za stra-are postavljale amerike marince. A nekoliko njih kojima su nou
trebale vanjske ophodnje, za tu dunost ne bi nikad, ba nikad izabrale mjetane
grada domaina, i pritom jo civile. To ne samo da je bilo neuveno, nego i
potencijalno samoubilaki. Montrose junior je bio u previe stranih zemalja a da u
to ne bi bio siguran.
Postojao je samo jedan odgovor: ta su etiri Arapa bila \z alabastrene vile na
obali Perzijskog zaljeva!
Vozi dalje! dreknuo je Jamie, pa uhvatio vozaa za rame snagom mladoga hrvaa i
protresao desnim kaiprstom naprijed-natrag, pokazujui na ulice pred njima. Vozi
me natrag prema svjetlu, prema ljudima... duanima! Aiyee, duani! Ti kupi!

crte su mu lica bile iste i otre, iako ne i agresivne, a neformalno je dranje
odavalo njegovo aljivo odnoenje prema nekoliko mornara koji su oito otkrili
duan u kojem se ilegalno toilo estoko pie. On je otpozdravom blago ironizirao
njihov pozdrav, i progovorio nekoliko rijei, oito ih nagovarajui da se kupe
odavde prije nego to ih opaze obalne ophodnje. Taj je savjet bio i prihvaen.
Montrose junior je priao asniku.
Porunice, rekao je dovoljno glasno da nadglasa bua-nje gomile, dozvolite da se
obratim, gospodine.
Pa ti si Amerikanac, zamijetio je asnik ratne mornarice. Mali, to ti je to s
rukama?
To je dio prie koju vam moram ispriati, gospodine. Mislim da mi je potrebna
pomo.

*
S rukama zavijenima u gazu, to ju je nespretno kupio u apoteci, mladi je Montrose
zaao u gusto mnotvo to je lutalo kroz trgovaku etvrt Az Zahrana u Manami.
Opazio je mornarikog asnika, vieg porunika, kako su bar govorile oznake na
ljetnom ovratniku i srebrnim naramenicama na koulji. Neto je u tom ovjeku i
njegovu dranju Jamiea maglovito podsjetilo na oca. Taj je crni asnik bio visok, a

m,.

17
Cameron Pryce je koraao besciljno i zabrinuto oko dostojanstvenog namjetaja u
dnevnoj sobi Brewsterovih dok je Leslie Montrose sjedila s Angelom na brokatom
pokrivenoj sofi.
Nas, kvragu, naprosto stalno skreu na sporedni kolosijek! uskliknuo je CIA-in
terenac. Vrtimo se u krugovima, krugovima bez tangente, kako bi to rekao
Scofield.
Ma o emu ti to, Cam? upitala je Leslie.
Pryce nije imao ni prilike da na ovo odgovori jer se Goeffrev Waters, zlovoljnik iz
MI-5, u skokovima stutio niza stube.
Kvragu, kvragu, kvragu, uskliknuo je.
To sam ve i ja rekao, zamijetio je Cameron. Zato sad i ti?
itava je prokleta kua puna mikrofona! Mogli smo se sasvim lijepo prikljuiti na
BBC ili na koju od onih petparakih pomorskih postaja u kanalu!
Objanjenje, moe? rekao je Pryce.

uj ovo, mome. Jedan smo mikrofon pronali u garai, tri u ovoj sobi, dva u
blagovaonici, i po jedan u prokleto svakoj prostoriji u kui - pardon, jo dva u
Page 119
knjinici
na katu.
To je tako odvratno! uskliknula je Angela.
Trebalo je puno vremena da se instaliraju, rekla je Leslie.
A da te nitko ne opazi, dodao je Cameron. Jedan ovjek ili vie njih, sami i bez
bojazni da e ih netko otkriti. Okrenuo se Angeli Brewster. Poslije majine
smrti, vi i brat ste se vratili u kolu?
Nakon sprovoda smo tu u Londonu ostali otprilike etrnaest dana - jer smo se
morali nai s odvjetnicima i s izvriteljima i s previe roaka. Ali smo se,
naravno, vratili na nekoliko vikenda. Rog bi me pokupio pa bismo se dovezli
kao juer.
Evo, draga moja, to je specijalni agent Pryce zapravo elio rei, rekao je
Goeffrev Waters. Moramo pretpostaviti, kad vas nije bilo, da je tu bio stariji
vodnik Coleman,
ispravno?
Da, odgovorila je Angela, jedva ujno, oborena pogleda.
Onda bih rekao da imamo odgovor na pitanje tko je ugradio mikrofone. On je oito
kandidat za Old Bailev*, i tako bih rado odmah nazvao Scotland Yard. Sef odjela
MI-5 krenuo je prema telefonu.
Ne, Geof! usprotivio se Cameron i podigao glas. To je zadnje to smijemo uiniti
- ili, uz malo sree, predzadnje.
* Old Bailey - stari (i najpoznatiji) londonski zatvor.

317

Daj ekaj malo, stari moj. Te je mikrofone mogao postaviti samo Coleman, i ja te
podsjeam da je to kazneno djelo.
Onda ga stavimo pod nadzor, najstroi mogui, ali ga nemojmo zatvarati.
Nisam ba siguran da te slijedim...
To sam ve rekao, prekinuo ga je Pryce. Stalno nas skree sve to se zbiva, i
nikako da se koncentriramo na fundamentalno pitanje, razlog zbog kojeg smo Leslie i
ja doletjeli ovamo. Zato je ubijena Angelina mati? Kakve to veze ima s
Matareseom?
S kim?
Objasnit u ti kasnije, milo, rekla je Montroseova.
S tim se odluno ne slaem, prekinuo ju je Waters. Krenemo li tragom svega to
se dogodilo, nadam se da emo otkriti vezu. Imaj malo strpljenja, stari moj. Od
ega bismo drugog i mogli krenuti?
Neto nam je promaklo, nastavio je Cameron i polako zatresao glavom. Ja ne znam
to je to, no neto nam je zacijelo promaklo... Moda bismo se morali vratiti na
ono to je Scofield rekao na Brassu 26...
Na emu, stari?
Oh, oprosti. Tamo gdje sam se upoznao s Beowulfom Agateom.
Kakva armantna elipsa, rekla je Leslie. Sto je Scofield rekao?
U biti, da nam je potreban dubinski profil lady Alicije. Razgovarajmo s
odvjetnicima, bankarima, lijenicima, susjedima; sloimo psiholoki dosje; i, prije
svega, krenimo tragom novca.
Dragi moj prijatelju! uskliknuo je ovjek iz MI-5. Sto misli, da smo mi u
meuvremenu samo sjedili i sisali palac?

Sastavili smo prilino obilat dosje o lady Aliciji, i on pokriva veinu pitanja
koja si spomenuo. Zato mi to nisi rekao?
Imali smo, ako nisi zaboravio, druge prioritete. Prioritete za koje smo iskreno
vjerovali da e nas dovesti do preica, koje vode do veza o kojima govori.
Preica? Razgovarao si sa Scofieldom? Ne ve godinama, ali zar mi svi ne traimo
preice? A psiholoki su profili pucnjevi na daleke mete, rekla je Leslie. Za
njih treba puno vremena, a nisam sigurna da si ga moemo priutiti. To je moda
sebino... ali je to jae
od mene.
Nitko te za to ne moe kriviti! rekla je Angela Bre-
wster.
Nitko te i ne krivi, rekao je Waters. Ima pravo, Cameron, stavit emo tog gada
Colemana pod potpuni nadzor, fiziki i elektroniki. S obzirom na dinamiku
Page 120
posljednjih zbivanja, on bi nas mogao odvesti do drugih.
A ako se Coleman najednom pone puno gibati, i tebi se prorijedi ljudstvo, tada
emo nazvati Scodand Yard.
Iz prostora iza luka zaula su se etiri hitra piska. Dolazila su od ulaznih vrata.
To bi mogli biti Rog i Coley, rekla je Angela. Obojica imaju daljinske kojima se
iskljuuje alarm... Ne znam to da kaem, kako da se ponaam. Sto da radim?
Naprosto se ponaaj prirodno, odgovorila je Leslie Montrose. Nemoj misliti da
mora izrei ita osim najnormalnijeg pozdrava. Slutim da e oni preuzeti glavni
dio razgovora - zapravo e to morati.
Roger Brewster je uao kroz luk s dvije velike kartonske kutije u rukama, oito ne
ba jako teke.
.., 319

Pozdrav svima, rekao je i paljivo spustio kutije na pod.
Kako je bilo, Rog? upitala je Angela zastajkujui. Gdje je Coley?
Pitanje broj dva, upravo utjerava Bentlevja u garau... Pitanje broj jedan, jako
dobro. Stari je Coley domiljat kujin sin, pazi to sam ti rekao!
Ostali su u prostoriji izmijenili poglede.
Kako to misli, mlado mome? upitao je Waters.
Mislim, uao je u kompaniju za osiguranja kao janje, pa dobio sve dokumente i
planove o naim alarmima, a usto je postavljao i pitanja na koja je svakako elio
dobiti odgovor, naime da li postoji tehnologija koja e mu omoguiti prebacivanje
tog sustava u njegov stan u Lowndes Streetu. Naravno da postoji.
I u emu je onda domiljatost? upitao je Pryce.
Najednom se preobrazio u vrajeg tigra, pa to je pravi Jekvll i Hyde! Dok smo se
vozili k njima, spomenuo je neke neispravnosti u sustavu, ali to nije i razradio,
pa sam mislio da samo malo guna - svi ti sustavi imaju svoje muice.
Ali to nije bilo samo gunanje?
Vraga, gospodine. Pruio je kompjuterski ispis i poeo vlasnika ispitivati emu
ovo, emu ono, sve vrijeme pogledavajui u biljenicu.
I na to se tuio? upitao je ef MI-5, a vanjski je mir prikrivao tjeskobu.
Tvrdio je da u dokumentima postoje pogreke, i to ne malen broj. Znate, na sustav
elektroniki biljei datume i sate kad je ukopan alarm, kao i svaki prekraj dok
je ukljuen.
I, onda?

Coley je rekao da je nekoliko puta otiao od kue i zabiljeio vrijeme kad je
iskljuio alarm, no da toga ipak nema u ispisu. A ako toga nema na ispisu, kako da
povjeruje da nije bilo nikakvog prekraja?
I to je vlasnik rekao?
Ne ba jako puno, gospoo Montrose, jer mu Coley nije ni dao priliku. Kad je
vlasnik rekao da Coleman vjerojatno nije ubacio ispravnu ifru, stari mu je Coleman
rekao da to naprosto nije mogue.
Jedan od tvojih klasinih starijih vodnika, Geof, rekao je Pryce tiho.
Nedvojbeno, stari moj, sloio se Waters. A to je u tim kutijama, Roger?
Jo su dvije u predsoblju. Sad u ih unijeti.
A to je to?
Neka vam to veli Coley. Ja ba nisam siguran da sam sve razumio. Roger je izletio
u nadsvoeni ulaz i istog se asa sudario s prilikom koja je iz njega izronila, s
dvije kutije u rukama. Oliver Coleman, bivi stariji vodnik Royal Fusi-liersa, bio
je trupac od ovjeka, mukarac srednje visine, a iroka su mu prsa, debeli vrat i
jaka plea, kao i uspravno dranje, odavali vojno porijeklo unato poslovnom
odijelu to ga je nosio. Nad naboranim je licem imao sijedu kosu oianu na etku,
s jo nekim nijansama negdanje crvene, a izraz je na njemu bio stalan, ni prijazan
ni neprijazan, nego naprosto neobavezujui. Roger Brewster, iako vei, naprosto je
odskoio od njega.
Oprosti, deko, rekao je Coleman i bacio pogled na mladia koji je izgubio
ravnoteu. Dobar vam dan, sir Goeffrey, nastavio je naglaenim yorkshirskim
izgovorom. Vidio sam vani sivi kombi, pa sam mislio da je to jedan od vaih.

Niste smjeli. Jer je bez oznaka.
Onda vam savjetujem da mu na bokove stavite natpis, recimo Svjea riba ili Voe i
povre. Ta siva vozila odmah upadaju u oi. To vam je isto kao da ste na njemu
Page 121
otvoreno napisali tko ste i to ste.
Imat u to na umu... Mogu li vas upoznati, narednice, s mojim novim suradnicima?
Dopukovnica Montrose, Vojska Sjedinjenih Drava, i specijalni agent Pryce, iz
CIA-e.
Da, djeca su mi ve priala o vama, rekao je Coleman pa prvo priao Leslie.
Vodnie. Montroseova se nagnula iz kaua i pruila ruku.
Ja bih vam odsalutirao, dopukovnice, ali je to bilo prije poprilino godina.
Rukovali su se. Veliko mi je zadovoljstvo, gospodo, djeca o vama imaju vrlo visoko
miljenje - o vama oboma. Coleman se okrenuo Cameronu, pa su se rukovali i oni.
ast mi je, specijalni agentu. Od vaih ba puno i ne vidimo.
Zovem se Pryce, i nisam 'specijalni'. Mi nemamo nikakvih 'specijalnih agenata',
narednice, no to sir Goeffrevju nikako da utuvim u glavu.
A ja sam Coley, gospodine Pryce, svi me zovu Coley.
Kad smo ve kod toga, Coley stari moj, Roger je rekao da bi nam ti znao objasniti
svu tu skalameriju u kutijama. Molim te, daj.
S oduevljenjem, gospodine! Vidite, ja sam tono biljeio svoje izlaske i dolaske
tijekom proteklih...
Da, stari moj, mlado mi je mome sve to objasnilo, i tvoj notes, i tako dalje. Ali
to to radi?
Mislim, prije tjedan i pol dana, neto mi je tu postalo sumnjivo, da. Jednog sam
se jutra odvezao u Kent - po sasvim privatnom poslu - a kad sam se vratio, koncem
po-

podneva, opazio sam da je netko na ulaznim stubama pomaknuo lonce s azalejama, da
je ak slomljeno nekoliko novih pupoljaka, kao da ih je neto lupilo. Nisam o tome
puno razmiljao; potari i dostavljai esto nose velike pakete, shvaate to
mislim.
Ali ste o tome ipak razmiljali dovoljno da odluite poeti voditi biljeke,
istina? upitao je Pryce, prouavajui pogledom starog vojnika.
Tako je, gospodine. Poeo sam tono zapisivati vrijeme svaki put kad bih odlazio
od kue i u nju se vraao. Ponekad bi to bilo na tek nekoliko minuta, primjerice do
trnice i natrag, a drugi bih put priekao iza ugla, sat vremena pa i vie, da
vidim hoe li se pojaviti kakav bilmez.
Ali se nikad nije pojavio nijedan, rekao je Cameron.
Ne, gospodine, i to mi je dalo ideju - zapravo mi je pala na pamet neki dan. U
etvrtak sam tu digao slualicu, glasno se nakaljao pretvarajui se da nekog
zovem, pa onda jasno izgovorio da se oko podneva u Regent's Parku moram nai s
nekim tipom. Potom sam dodao neku glupost koja bi se dala protumaiti kao ifra, pa
spustio slualicu.
Najstariji pjeadijski trik otkako su u borbu uvedeni ra-dioureaji, rekao je
Pryce. Pretpostavka koja se temelji na mogunosti da se neprijatelj ubacio u tvoju
frekvenciju.
Ba tako, gospodine!
Dopusti mi da ja dovrim tvoj scenarij. Odvezao si se u Regent's Park, neki ti se
automobil prikaio za rep, a ti si parkirao i izvodio valcer kroz staze sve dok
nisi vidio tko te to prati...
Pogodili ste ko sam vrag, gospodine!
U tom je trenutku niza stube sila trolana detektorska ekipa MI-5 s opremom u
ruci. lan, voa ekipe, pogledao
323

I

je na podloak i progovorio u asu kad su stigli do poda velike dvorane:
Sir Goeffrev, otkrili smo jo dva u potkrovlju.
Coley, vidi! uskliknuo je Roger Brewster.
Sto to, mladiu!
Oprema to su je donijeli! Sasvim je kao ona koju smo uzeli u duanu tvog
prijatelja na Strandu.
I jest, Roger. MI-5 nije daleko iza nas. Naprosto su nas pretekli.
Kako to misli, Colemane?
Mikrofoni, sir Goeffrev. Zacijelo je kua puna prislu-nih ureaja! Ja sam to
vraki dokazao.
Page 122
Ti si to dokazao, a mi smo ih pronali, rekao je Wa-ters, a glas mu je bio tih i
proet sumnjom. Zaista sjajna, iako pomalo neobina sinkronizacija, istina?
Nisam ba siguran, gospodine, to ste pod time mislili.
Mislim, Colemane, da bismo ti morali malo pogledati stan.
A zbog ega? Tu novu opremu neemo instalirati jo nekoliko dana.
Nas zanima ve postojea.
Molim?
Stari moj, bit u sasvim iskren. Moda si danas popodne izveo sjajnu predstavu,
ali sumnjam da si upoznat s najnovijom tehnologijom otkrivanja prislukivanja.
Ja zaista nemam ni najblaeg pojma o emu vi to govorite, rekao je Coleman, a
lice mu se zarumenjelo od bijesa.
Prisluna postaja za ureaje u ovoj kui nalazi se, kako smo utvrdili, u Lowndes
Streetu. A tvoj je stan u toj ulici. Treba li tome jo to dodati?
Ako mislite to to mislim da mislite, vrag neka nosi titulu i in, iupat u vam
grkljan!

To ti ne bih savjetovao, rekao je Waters, a itava je ekipa iz MI-5 iskoraila
kao jedan. Runo ponaanje, stari
moj.
Za tri vraga bolje od tvojeg, ti olosu! Brigadir Daniel Brewster je bio najbolji
zapovjednik pod kojim sam ikad sluio. A bio mi je i najvei prijatelj u ivotu,
prijatelj s kojim se nikad ne bih naao da mi nije spasio ivot u Mukat-skom
gorju, gdje su me teroristi ostavili da crknem! A kad je otiao, zakleo sam se
samome sebi da u sluiti njegovoj obitelji do svog zadnjeg dana na zemlji. I kako
se onda usuuje dolaziti tu i sipati to smee?
Tvoja mi sjajna gluma, Colemane, poinje ve pomalo ii na jetra.
A od tvojih mi je insinuacija ve zakuhala krv, sir Svi-njognoj!
Dajte se ohladite, obojica! zapovjedio je Pryce. Sve to moemo srediti jako
brzo... Vodnie, protivite li se vi imalo tome da vam sir Goeffrev pregleda stan?
Ne, naravno da se ne protivim. Da me je upitao kao gentlemana, to bih mu rekao i
prije.
Kad si zadnji put bio kod kue? nastavio je donekle posustali Waters.
Dajte da vidimo, odgovorio je Coleman. Djeca su stigla ovamo juer koncem dana,
a ja sam odsjeo gore, to znai da sam prije tri do etiri dana otiao pogledati
ima li pote. A to e vam pokazati kompjuterski zapisi alarma, ako su toni.
Eto. To je sreeno, rekao je Cameron pa se okrenuo efu MI-5. Uzmi ulaznu ifru
i poalji ekipu, Geof.
Mislim, moda sam bio malo brzoplet, Coley, stari moj, ali su mi se dokazi, zna,
inili prilino vrsti.

Istina, mislim, ali je Lowndes poprilina ulica. A osim toga sam moda i sam bio
mrvicu prebrzoplet - pokuat u ubudue biti discipliniraniji u odnosu s viima od
sebe. Oprostite zbog ovog.
Pusti sad to, stari moj. I ja bih postupio isto.
Hej, Coley, upleo se Roger Brewster. Meni je sir Goeffrev drag, ali on od tebe
nije ni po emu 'vii'. On je civil, ba kao i ti.
Tako je! javila se i Angela.
Sad ste me temeljito ispraili, rekao je Waters, a u oima mu se pojavio topao
sjaj. I teko da mi je to prvi put. Pa ipak, izuzmemo li otkrie mikrofona, eto
nas gdje smo i bili.
Ja to ba ne bih rekao, gospodine, usprotivio se Cole-man. Niste mi dali prilike
da dovrim, ali sam prepoznao jednog od onih koji su me slijedili u Regent's Parku.
On radi za kompaniju koja postavlja alarme, on ih popravlja, i mislim da se zove
Wally ili Waldo, tako neto.
U potjeru za tim, Geof! uskliknuo je Pryce. Poalji ljude za njima. Pronai tog
tipa, iskopaj itavu tu bagau.
Kao da je i neivi aparat shvatio rijei izgovorene na Bel-grave Squareu, Watersu
je u depu najednom prasnuo mobitel. ef ga je odjela MI-5 izvadio, pritiskom na
dugme prekinuo zvonjavu i prinio ga uhu.
Waters, rekao je pa posluao. Mark, nazvao si me u pravi as, ba sam te htio
nazvati, a zbog neeg sasvim drugog. Sir Goeffrev je izvadio notes i kemijsku
olovku, zapisao neto, pa nastavio. Daj ponovi to, molim te, stari moj, i reci mi
imena slovo po slovo... O, oni su bona fide, ve si ih pretraio. Jako dobro, zaas
Page 123
sam kod tebe. A sad, na ono drugo. Waters je potom izdao naloge glede Wallyja ili
Waldoa zaposlenog u alarmnoj kompaniji koja radi za

Brewsterove. Kopajte duboko, ali bez glasa. Waters je vratio mobitel i okrenuo se
Cameronu. Od danas pa nadalje, agente Pryce, ovaj bi se datum u naem leksikonu
mogao zvati 'danom dvostrukih preica'.
Daj, Geof, molim te, govori amerikim engleskim.
Lingvistiki oksimoron, gospodine... Mislim, neki veliki glavonja iz Foreign
Officea, jedan od malobrojnih koji znaju neto o naoj operaciji, nazvao je mog
pomonika i rekao da moda ima neto za mene. Sjea se jo onih troje ubijenih, uz
lady Aliciju, i kako smo traili vezu, ali je nikako nismo mogli nai?
Naravno da se sjeam, odgovorio je Cameron. Francuski milijuna na jahti,
panjolski lijenik u Monte Carlu, talijanski igra pola na Long Islandu. Nije
postojala nikakva veza, ak ni dokazi da su se uope poznavali.
Sad postoji. Lijenik otrovan u Monte Carlu bio je znanstveni istraiva iz imune
obitelji u Madridu. Sveuilite u kojem je imao laboratorij ba je poelo vaditi
podatke iz njegovih raunala, i onda je najednom iskoilo nekoliko transmisija
Aliciji Brewster u Belgraviji, zatieno ifrom, povjerljivo.
Kako se zvao? upitao je Roger hitro.
Juan Garcia Guaiardo.
Meni je to ime poznato, rekla je Angela.
Kako to, milo? Waters je sjeo, i sasvim se koncentrirao na ker lady Alicije.
Nisam ba sigurna. Ali kad bismo Rog i ja bili kod kue pa veerali ili pili aj,
mama bi svako malo spomenula kako joj se javio Juan, ili Guaiardo, i onda bi se sva
napela, a oi bi joj postale nekako udne, pogled rasplinut, kao da se ljuti.
Jednom sam je ula kako veli neto u smislu: 'Neka
327

ih nekako zaustave, njima se nekako mora stati na kraj', ne
to u tom smislu. /
Nikad to nije objasnila? upitao je Pryce.
Ne ba, odgovorio je Roger Brewster zamiljeno i za-mirkao oima. Vidite, nakon
to je tata umro, mama je radila jako puno, po mom sudu i previe. Ponekad bi zbog
toga bila prenapeta, pa bi rekla i poneto to nije uvijek imalo puno smisla.
Ali ga zato i te kako ima ono to je maloas rekla tvoja sestra, prekinuo ga je
Cameron. Gdje je majin kompjuter?
Gore u njezinoj radnoj sobi, odgovorila je Angela.
Misli li, Cam, isto to i ja? upitala je Leslie Montrose.
Ne bi me iznenadilo... Gdje je majin ured?
Idemo, sad u vam pokazati, odgovorila je ki, pa ustala i povela ih elegantnim
zavojitim stubama.
Kuni ured Alicije Brewster bio je spoj staromodne udobnosti i moderne efikasnosti.
Sa strane velikog erkera bila su dva upadljivo razliita prostora. Lijevo su bile
stelae s knjigama to su sezale od poda do stropa, kao i dugaki, mekani konati
kau i naslonjai, te probrani stolovi i svjetiljke s abaurima. Ako bi se taj
prostor dao opisati jednom rijeju, onda bi ta rije bila topao.
Nasuprot tome, na drugoj je strani bila blistava bijela utvara najskuplje i
najmodernije tehnologije. Tu je bio golemi kompjuter s odgovarajuim ekranom, silno
veliki pisa, dva faksa, kao i telefonska centrala te sekretarica s najmanje etiri
odvojene linije. Izraz ledeno hladan za desnu je stranu prostorije bio i pretopao.
Geof, rekao je Pryce, kad su se nali u uredu, nazovi prijatelja u Foreign
Officeu, neka ti dade datume kad je Guaiardo slao poruke lady Aliciji.

U redu je... Ali zna li ti, stari moj, ovo voziti?
Da, i to prilino dobro.
Odlino, jer ja nisam strunjak.
Zato ja jesam, javila se dopukovnica Montrose mirnim glasom. Vojska me je
poslala na Chicako sveuilite, na Zavod za kompjuterske znanosti. I vjerujem da
sam u tome vie nego razumno fluentna.
Onda, vojsko, na posao, ja nisam u vaoj ligi.
Malo ih i jest, specijalni agente Pryce. Ali prvo da prouim opremu i sve
prirunike koje uspijem nai. Osam minuta kasnije, nakon to je prolistala
prirunik i s datumima madridskih transmisija u ruci, Leslie se nadvila nad
Page 124
raunalo, a prsti su joj doslovce poletjeli preko tipki. Ljudi, imamo sree,
rekla je. Funkcija pretraivanja nije nigdje blokirana. Izvui emo madridske
transmisije i pogledati sve odgovore unutar zadanog vremenskog okvira.
Sad je iz raunala poela curiti stranica za stranicom, popraena jedva ujnim
brujanjem. U svemu je bilo sedam stranica razliite duine, etiri iz Madrida za
London, tri iz Londona za Madrid. Uzete zajedno tvorile su jedva razumljivu
cestovnu kartu, kartu u kojoj su ceste bile bez brojeva, a gradovi i sela bez
imena, ali ipak kartu koja je nudila dovoljno eluzivnih aluzija da se stvori mozaik
vjerojatnosti. Poredane po slijedu, poruke su glasile:
Madrid, 12. kolovoza. Draga moja rodice. Pretraio sam sve lijenike dokumente
izvornih lanova do kojih sam uspio doi, i to sve od godine 1911., pa sam naiao
na mnogobrojne preivjele potomke. Posao mi je uvelike olakala injenica da su svi
lanovi iskljuivo iz uglednih obitelji, pa postoje dostupne genealogije.
329

London, 13. kolovoza. Najdrai Juan. Hvala Bogu da si se prihvatio istraivanja.
Rastavi to bre moe. Glas s jezera Como, preivjeli Scozi, kao kod starih
Scozzi-Paravacina, podvrgnut je pritisku.
Madrid, 20. kolovoza. Rodice Alicia draga. Zahvaljujui svom koliko prljavom toliko
i stvarnom novcu, uposlio sam vrlo ugledne privatne istraitelje, ali sam im dao
samo naj-oskudnije informacije. Na temelju toga sam eliminirao 43 posto svog
poetnog popisa. Moda toga bude jo. U tri rijei, oni se niti poznaju niti drue.
Analize zvunih snimaka potvruju njihovo potpuno neznanje.
London, 22. kolovoza. Srce moje, nastavi kopati. Raste pritisak iz Amsterdama, no
ja sam to odluno odbila. London, 23. kolovoza. Najdrai moj Juan. Pritisak je
iz Amsterdama postao zaista ruan, ve granii s prijetnjama. Djeca to ne znaju,
ali sam angairala tjelohranitelje da ih stalno dre na oku, i nadam se da ih nee
opaziti. Madrid, 29. kolovoza. Rodice najdraa. Pokolj u Esteponi, ubojstvo
Mouchistinea i njegova etiri meunarodna odvjetnika prava je katastrofa. Ne
uspijevam ui u trag naredbi, ali
je sigurno da je dola od M., jer je Antoine Lavalle, Mouchi-> stineov konfident,
razotkrio stareve namjere. Odvjetnici iz
Pariza, Rima, Berlina i "VVashingtona su samo kulisa. Ali kako su oni izvrili
Mouchistineove naredbe, i kako da to otkrijemo? Sasvim sam zbunjen.
Kvragu! dreknuo je Roger proitavi predzadnju transmisiju. Znao sam! Dakle to
su bila ona tri-etiri tupana. Oni bi se pojavili u razno doba, u udno doba, kao
primjerice u pubu ili nogometnom igralitu. Jednom sam se postavio pred dvojicu i
upitao ih to to rade. A oni se dre kao nevino janjece - tvrdili su da su momci
iz ulice koji vole popiti svoje pivo i navijaju za nau momad.

I ja sam vidjela svoga, Bro, rekla je Angela. I bojim se da sam jednog uvalila u
nevolju. Prijavila sam ga policiji da me slijedi, moda i sa seksualnim namjerama.
Onda se vie nije pojavio, ali su zato doli drugi. Tada sam shvatila o emu je tu
rije. Mama se zabrinula zbog nas.
A zato mi to nisi rekla?
Zato to ti, Rog, lako plane, a mislila sam i da mama zna to radi.
Monte Carlo, 29. kolovoza. Umorstvo Giancarla Tremontea, posljednjeg mukog
odvjetka i nasljednika izvornih Scozzije-vih interesa, dokaz je da M ni pred im ne
preza. Sve nas kani uutkati. Daj se pazi, najdraa moja rodice. Ne vjeruj nikome.
Eto vam veze! uskliknuo je Waters. O, Boe, oni su bili roaci, i to vrlo
bliski! Kako nam je to promaklo?
Watersov se mobitel jo jednom prigueno oglasio iz depa. Waters ga je izvadio,
pritisnuo dugme i progovorio.
Da? rekao je. Ono to je uslijedilo teko da su bile dobre vijesti, jer se izraz
lica slubenika MI-5 promijenio od uobiajene neutralnosti u mrtenje, a potom i u
grimasu. Napokon je zatvorio oi i glasno uzdahnuo. Slaem se, od toga teko da
moe biti ikakve koristi, ali nastavite kopati. Otkrijte tko je bio s njim u
Regent's Parku. Sir Goef-frey se okrenuo ostalima i vratio telefon na svoje
mjesto. Danas su iz Temze upecali tijelo Wallacea Esterbrooka, poznatog i pod
imenom Wally Esterbrook, inae namjetenika u Trafalgar Guardian Companv. Izvaeno
je s dva metka u potiljku. Vrijeme smrti je privremeno utvreno -procjenjuje se da
je nastupila u zadnjih etrdeset osam sati.
331
Page 125

etvrtak uvee ili petLk ujutro, rekao je Coleman. O, Boe, to se slae!
/
Sto se slae? upitao je Pryce.
U jednom asu, na samo nekoliko sekundi, nai su se pogledi sreli. Shvatio je da
sam ga prepoznao.
A to je s onim drugim, koji je bio s njim? nastavio je Cameron s pitanjima.
Ne znam, zaista ne bih znao, ali mi se ini kao da nas je pogledao obojicu.
Za tim, Geof, za tim!

18

Brandon Alan Scofield, alias Beowulf Agate, sad je bio u elementu koji je najbolje
poznavao, a sjeao ga se jo otprije etvrt stoljea. Opet je vrebao, opet je bio
praiskonska maka koja nou lovi svoj plijen, ili dvononi, supertajni ubojica koji
svog neprijatelja trai u mraku, i ubija samo u krajnjoj nudi, jer je
zarobljavanje nedvojbeno mnogo poeljnije.
Da bi komunikacije odrala nedirnutima, a Scofieldovo mjesto boravka tajnim,
Antonia je ostala u Peregrine Viewu u Great Smoky Mountainsu. Svi pozivi koji su
dolazili od Camerona Prvcea ili Leslie Montrose u Evropi, smjesta bi mu se
prenosili magijom celularne tehnologije. Ona je od Brava traila samo to da je, kad
jednom sleti u Wichitu, naziva svakih osam sati i javi joj kako napreduje. Ako
zakasni vie od dva sata, onda ona zove Franka Shieldsa u Centralnoj obavjetajnoj
agenciji da mu kae istinu. Scofield se tome protivio, ali je Antonia bila
neumoljiva.
333

Hou da mi se vrati u komadu, ti prestarjeli mamlaze! Sto e mi, kvragu, Brass 26
bez tebe?
Beowulf Agate je bio u Wichiti, Kansas, u centrali Atlantic Crowna, Limited,
peceraju svijeta. Netko u viim predjelima njegovih izvrnih ureda pisao je
naredbe za dopukov-nicu Leslie Montrose i potom ih replicirao u Amsterdamu, Parizu,
Kairu, Instanbulu i bog bi ga znao gdje sve ne. Taj netko je bio lan matareke
hijerarhije, i Brandon je kanio doznati tko je on.
Sat je u unajmljenom automobilu pokazivao 2:27 ujutro. Golemo je parkiralite
Atlantic Crowna bilo skoro sasvim prazno, i pod reflektorima su se vidjeli samo
dobro osvijetljeni automobili osiguranja, a njihove oznake, ispisane bije-, lim
slovima, bile su vrlo upadljive. Njima je od svega najmanje bilo do reklamiranja.
Scofield je iz nonica izvukao lovaki no pa otvorio vrata, stupio na plonik, pa
ih neujno zatvorio. Hitro je kliznuo kroz snopove reflektora i rasjekao sve gume
patrolnih automobila. Potom je zavrlu-dao kroz isprekidane sjene i stigao do
postranih vrata. Prouio je alarmnu kutiju, uobiajenu kod svih dobro naoruanih
objekata, no koja je ujedno i njihova najslabija toka. Skoro je primitivna,
pomislio je Brav. Atlantic Crown, poput mnogih prezatienih, presamouvjerenih
kompanija, naprosto je previala najosnovnije elektronike sprave, vjerujui da se
povreda sigurnosti nikad ne moe dogoditi ba njoj. Ljudi iz osiguranja na stalnoj
plai bili su neizbjean troak, dok je od kompliciranih sustava mrea najee
bilo vie tete nego koristi, i oni su samo duplicirali trokove.
Scofield je razvalio kutiju pajserom to ga je izvukao iz pojasa, pa izvadio malu
baterijsku svjetiljku i pregledao ice. Primitivno, kvragu, ovo je neto
pretpotopno. Jo

samo nekoliko tisua dolara po krugu moglo bi sprijeiti pristup u sve dijelove
objekta. Blaeni drekfreseri, pomislio je upirui snop svjetla u razne ice. Crvena
bijela, plava, plava, naranasta, bijela, plava. Amaterska posla. Bray je izvadio
mala klijeta i presjekao tri plave ice. Priekao je na reakciju. Ali je nije
bilo. Upravo je demontirao istoni kvadrant sustava.
Sad, stari, moe na posao, proaptao je Beowulf Agate
sebi u bradu. Naprijed, mladiu!
S minijaturnim icanim vilama u ruci, Bray je izmanipu-lirao bravu bonih vrata i
uao u objekt. Hodnici su bili mrani, neonska su svjetla radila najmanjom snagom,
bilo je to sivo na sivom, sve prigueno, tupo i bez sjena. Bray je znao da ne smije
poi liftom, pa je zato potraio stubite; pronaao ga je i poeo se uspinjati.
Page 126
Zgrada je Atlantic Crowna imala esnaest katova; on je morao stii do predzadnjeg.
Sto je i uinio.
Na nekakav udan nain, Scofield je osjeao ushit. Strah je, naravno, bio tu, no to
je bilo dobro; predugo ga nije bilo u poslu, i sad su mu trebale konice opreza.
Ipak se prisjeao alata svoje ranije profesije, poevi od cipela s debelim
potplatom od krepa, koji je priguivao odjeke koraka; vilice za otvaranje brava;
siune baterije s modrim svjetlom; magnetiziranog stetoskopskog mjeraa za
trezore; doze s plinom za imobilizaciju; minijaturne kamere; automatskog pitolja
Heckler & Koch .25, s priguivaem, naravno, i ice za ga-rotiranje. Kosa mu je
bila oiana, brada potkresana, a nosio je vojnu maskirnu odoru s mnotvom depova.
Veselila ga je injenica da je sve to na njegov zahtjev platio Frank Shields, a da
mu nikad nije rekao istinu.
335

Ne ti ne ide na teren! prasnuo je CIA-in analitiar. S tim smo gotovi.
Naravno da ne idem, Skiljo, odgovorio mu je Beowulf Agate. Ti misli da sam ja
puknut u glavu kao ti? Ja jako dobro znam to mogu a to ne, iako sam za sto vraga
mlai od tebe.
Jedva godinu i pol, Brandone. I emu onda sve te prie?
Zato to je nit to sam je naao moda onaj preokret koji nam je toliko potreban.
To nije odgovor na moje pitanje.
U redu, bit u sasvim otvoren, ali samo do neke mjere, a tebi e biti pametnije da
to prihvati. Unajmio sam najboljeg agenta huljskoga tipa to ga je Stasi ikad
imao, hladnokrvnog kukina sina kojeg trai nekoliko drava, ba kao i Interpol
koji predstavlja jo neke. Njega nema u knjigama, nema ga u dosjeima, tip nema ni
ime ni prolost. inili smo to i prije, Skiljo; uinit emo to i opet.
Kakva mu je tarifa?
Dvije tisue na dan plus svi trokovi, kao i premija od sto tisua ako se vrati s
robom.
To je, naravno, bestidno, no ako je to to govori istina, i ako je to ta tvoja
protuha sposobna izvesti, mislim da emo preivjeti. Nekad smo plaali i vie. Za
trokove potrai Commercial Bank of Nova Scotia, samo je jedna i ima je u knjizi.
Pitaj za dopredsjednika Wistera, on je financijska veza. Za poetak u odobriti
deset tisua.
To s financijskog gledita ima i jednu dobru stranu. Na ovjek veli, ako zaradi
grob, skida nas s udice. On, veli, nema nikoga kome bi ostavio deutsche marke, i
onda ih avlu daj.
Samouvjereni kopilan, ha?

I jedno i drugo. Zato i jest tako dobar.
Kvragu, pomislio je Scofield pribliavajui se odmoritu na etrnaestom katu, sav
bez daha. Trebao je kilji navesti svotu pet - ne, deset puta veu od spomenute!
Njegov je izmiljeni agent Stasija bio tako uvjerljiv da je skoro i sam povjerovao
u njegovo postojanje. To uope nije upitno, pomislio je Beowulf Agate, nakratko
odmarajui noge i plua, taj neprovjerljivi sporazum s tom njegovom briljantnom
njemakom kreacijom, trebalo je nekako rekonstruirati. I svakako znatno
unaprijediti. To jest, ako ita ispadne iz te operacije u Wichiti, o kojoj bi mu,
pomislio je Scofield, bilo bolje to prije poeti razmiljati.
Dok je prosijavao podatke to ih je skupio o konglomeratu Atlantic Crown, to na
legalan, to na ilegalan nain, dva su imena stalno izbijala na povrinu. Jedno je
glasilo Alistair McDowell, i pripadalo je glavnom izvrnom organu, a drugo je bilo
Spiro Karastos, ime blagajnika i efa financija. Njihovi memorandumi, to su ih
slali jedan drugom, kao i podreenim odjelima, bili su skoro robotski slini, a u
njima se korporacijski jezik mijeao sa suvremenim kolokvijalnim. Sudei po analizi
izoliranih rijei i fraza, bar je jedan od njih, ako to nisu bila i obojica, bio
odgovoran za naredbe to su se slale dopukovnici Leslie Montrose, majci otetog
Jamesa Montrosea jr.
Bilo je razmjerno lako otkriti gdje se nalaze njihovi uredi, kao i radni raspored
nonih istaica. Uredi su bili na petnaestom katu, tako blizu jedan drugom da su
bili povezani vratima, a ekipe istaica, koje bi obino podijelile posao
odravanja, na esnaesti su kat u pravilu stizale izmeu jedan i jedan i petnaest u
noi; sam posao nije trajao vie od etrdeset minuta. Osim toga je utvrdio da se
vrata to
Page 127

vode na pojedine hodnike katova otvaraju jedna za drugima, jer je trebalo oprati
stepenice iza svih izlaznih vrata i ukloniti sve smee. Jedna obilno nagraena
istaica, uvjerena da joj to nee ugroziti zaposlenje - ba naprotiv - pristala je
na odmorite petnaestog kata staviti gumenu konicu za vrata. Ona je to i uinila,
i tako postala za s|o dolara bogatija, i to na raun bezazlene psine koju je jedan
upravitelj namjestio drugom. Osim toga je, a u duhu korporacijske druevnosti,
istaica pristala da i vrata Alistair McDowel-lova ureda ostavi otvorenima. A
cilj? Da mu njegovi korporacijski kolege mogu potajno u ured staviti dva tuceta
balona s natpisom Sretan roendan, ba kao i vedski stol s kavijarom i
ampanjcem. A zato ne? Vremeni korporacijski glavonja, koji je izrekao taj
zahtjev na parkiralitu, bio je tako drag gentleman, i odjeven u pravo udo od
skupog odijela. Od kojeg bi ona svoju obitelj mogla hraniti est mjeseci.
Beowulf Agate je uspio sauvati nekoliko svojih uvjerljivijih talenata. Nekad bi se
davno vjerojatno bio odluio za manje dugotrajne, no zato riskantnije pripreme. Pa
ipak, po-odmakla mu je dob nametnula briljivije promiljen pristup. U
retrospektivi gledano, danas mu je bilo ao to i ranije nije imao mudrosti za tako
oprezno postupanje. Moda bi tako proao bez dvije rane u ramenu, tri metka u
nogama i perforacije eluca od koje se oporavljao tjednima. Ali to onda? I da nije
toga, danas ipak ne bi mogao preskoiti preko metar i pol visoke ograde. Metar i
pol, vraga, jedva metar - i to uz mnogo sree i bol u leima!
Miii su mu u listovima jo drhtali od uspinjanja, pa je ustro otresao nogu, prvo
jednu pa drugu, i krenuo prema zadnjem katu. Ba kao to je istaica i bila
obeala, mali je

gumeni umetak sprijeio vratima da se sama zatvore. Ostala su otvorena za dva
prsta, to je bilo dovoljno, a ipak se nije vidjelo. I tu se oitovao arogantan
odnos prema zadovoljavajuim mjerama osiguranja, jer po hodnicima nije bilo kamera;
samo je ekipa nonih uvara obilazila hodnike, provjeravala vrata na uredima, i
zakljuavala kat po kat. Sco-field je stigao do zadnjega kata, priao vratima i
povukao ih taman koliko je potrebno da pogleda niz hodnik. Smjesta ih je gurnuo
natrag na gumu; prema njemu je iao uvar i mahao velikim metalnim sigurnosnim
kljuem koji e gurnuti u uvarski sat na kraju hodnika, tek nekoliko koraka od
silaznih stuba.
Bray se najednom zabrinuo, pa je unuo, uklonio gumeni umetak i bolno prstima
zadrao teka elina vrata tako da se jedva vidio tanki prorez svjetla. Desna mu
je aka bila u agoniji, prsti su ga pekli, zadravao je dah u pokuaju da potisne
bol. A onda je napokon zauo kljocaj straarskoga kontrolnog sata kao i zvuk
koraka koji su se udaljavali prema dizalima. Ponovno je polako povukao okretna
vrata, gurnuo lijevu ruku u uzani prostor, pa maknuo desnicu i prinio je ustima,
traei toplu vlagu. Uniformirani je straar stajao kraj dizala; pritisnuo je dugme
i niim uznemirena vrata smjesta su se otvorila. Potom je nestao a Scofield je, dok
mu se znoj skupljao na granici kose, hitrim korakom uao u mrani hodnik.
Ekipa je istaica nestala, i tiina je blaila. Bray je urno krenuo niz hodnik,
itajui ploice s imenima i titulama na vratima.
ALISTAIR MCDOVVELL GLAVNI IZVRNI ORGAN

Bila su to sredinja vrata, postavljena tono nasuprot drugom kraju hodnika. Ni s
lijeve ni s desne strane nije bilo slinih vrata, to je govorilo da je pred njim
itav stan, a ne normalna korporacijska radna soba. Scofield je dohvatio blistavu
mesinganu kvaku, sve se nadajui da je bogato darovana dama od metle ponovila
uslugu koju mu je pruila na izlaznim stubama. Tako je i 'bilo. Bray je polako
okrenuo kvaku i oprezno otvorio vrata, spreman poletjeti ako se oglasi kakav
neopaeni alarm. To se nije dogo-. dilo, pa je hitro uao, okrenuo se na peti,
zatvorio vrata i upalio malu no snanu svjetiljku s plavim snopom. Zakruio 1 je
njime po sobi, drei ga uperenim u pod, pa priao do etiri velika prozora,
pronaao uzice i na stakla navukao teke zavjese. Bio je spreman krenuti u
pretraivanje.
Alistair McDowell je bio obiteljski ovjek i oito mu je bilo do toga da to svi
doznaju. Naglaeno. Po njegovu su golemom poliranom stolu i stelaama izmeu
prozora bila razmjetena bar dva tuceta fotografija u srebrnim okvirima. Na njima
je bilo prikazano troje djece u raznim fazama rasta, od dojenake dobi u majinu
naruju pa sve do adoles-centskog statusa. Djeca su bila prikazana s roditeljima i
Page 128
u odjei napredujuih godina: u zipkama, haljinici za krtenje, djejim ogradama,
na ljuljakama, triciklima, biciklima, s teniskim reketima, na konjima, na
jedrilicama Comet. Bila je to zapravo skraena povijest Lijepoga ivota, kakav i
zasluuju bogobojazni ljudi ponosni na svoju obitelj, zajednicu u kojoj ive, na
svoju Crkvu i domovinu. Plodovi su njegove radinosti bili bogatstvo, srea,
stabilnost. Bio je to ameriki stil ivota; i on je u njemu silno uivao.

No ako su sumnje Beowulfa Agatea bile makar i dijelom blizu istini, izvjesni je
Alistair McDowell trebao biti jedan od prvih koji e unititi ba takav nain
ivota i ograniiti ga samo na probranu elitu, s njezinom legijom ulizica - itaj
robova.
Ladice pisaega stola, od kojih su dvije bile zakljuane, nisu bile nikakva
prepreka za Brandonovu vilicu od ice, no ni u jednoj nije otkrio nita vrijedno, s
iznimkom, moda, rokovnika. Scofield je izvadio minijaturnu kameru s filmom od 1000
ASA i fotografirao sve stranice; to je potrajalo skoro petnaest minuta. Potom je
krenuo u istraivanje itavog apartmana, krenuvi od neoekivane spavaonice iza
desnoga zida, pa nastavio preko samog ureda i zavrio s konferencijskom dvoranom
lijevo, strogom ali otmjenom u svojoj tekoj jednostavnosti. Njegova je pretraga
otkrila nekoliko predmeta koji su zahtijevali intenzivno prouavanje. Prvi je meu
njima bio zidni sef skriven iza reda u kou uvezanih knjiga zakona. Oni su privukli
Bravevo zanimanje jer McDowell, usprkos svim svojim hvaljenim rukovodstve-nim
sposobnostima, ipak nije bio pravnik.
Debeli svesci tu nisu bili zbog neke praktine svrhe, nego da dojme posjetitelje.
Oni su, osim toga, bili i savren zaklon za zidni sef. Drugo je otkrie bio
zakljuani ormar koji je, kad ga je uspio otvoriti, otkrio oito najmoderniji
kompjuter i zaobljeni naslonja od bijele plastike, niu tako malu da je u njoj
mogao sjediti samo jedan ovjek. Trei je predmet bio zakljuani arhivski ormari
od mahagonija s etiri ladice, koji je nezgrapno stajao pod slikom nekog pradavnog
engleskog lovnog prizora, kao da ga je unutranji dekorater zaboravio ugraditi u
zid. Posljednji je predmet u tom pregledu namjetaja bio najzanimljiviji: bila je
to

341

., Ul

velika, slobodno stojea glazbena kutija postavljena na ormari od rezbarena
vinjeva drveta, a cijena joj se nedvojbeno kretala negdje oko trideset tisua
dolara, ako nije bila i mnogo via.
Radoznalost mu je, meutim, najvie probudio jedinstveni sadraj zakljuanog
ormaria, koji je potom takoer bio podvrgnut obradi Bravevom profinjenom vilicom
od ice. Bila je to samostojna elektronika jedinica, ali ne kompjuter, jer je bila
predviena za samo jednu svrhu i nita drugo. Beowulf Agate je to shvatio ve. na
prvi pogled, jer je prepoznao tastaturu pisaega stroja i etiri valjka u slijedu
koja su se okretala naprijed i natrag, polako, upravo neumoljivo, sve dok se ne bi
sinkronizirala i stala, jer se rijeio neuhvatljivi problem i razbila se ifra. Bio
je to stroj za deifriranje napravljen po naelima konvertera, slian onom koji je
razrijeio slavnu Enigmu, ifrantski stroj kojim je njemaki vrhovni stoer u
Drugom svjetskom ratu slao tajne poruke.
Jedini je moderni dodatak stroju bio oito uzurpiran od kompjutera. Umjesto da
tekst izbacuje iz najniega valjka u obliku ispisane stranice, stroj je to inio
pomou malog televizijskog ekrana montiranog na ureaj. Scofield se prisjetio
davnih dana u Londonu kad je radio za Britansku obavjetajnu, i kako su ga
fascinirale prie o razbijanju Enigme. Jedan ga je engleski kolega odveo u njihovu
oxfordsku podrunicu gdje je radila modernizirana verzija deifrantskog stroja, a
blizina je sveuilita osiguravala brzo dostupno struno znanje i nuna
istraivanja.
Utipkaj rije 'aardvark', rekao je mladi asnik odjela MI-5, a zvao se Waters.
Bray je to i uinio i na ekranu su se smjesta pojavile rijei JEBI SE, SUPCINO.
Bojim se

Page 129
da neki od naih studenata imaju vrlo iskrivljen smisao za alu, nastavio je
Goeffrev Waters i zasmijuljio se. A sad, utipkajte reenicu 'Jabuka pada daleko od
stabla' Scofield je jo jednom uinio kako mu je reeno, no ekran se ovaj put
prihvatio posla na civiliziran nain. SASTANAK POTVREN STUTTGART PO PLANU. To je
uhvaena poruka krtice koju smo proli tjedan iskopali iz Foreign Offi-cea; poslala
ju je Stasiju u istoni Berlin.
I to se dogodilo?
O, otiao je on u Stuttgart, to da, ali se naalost nikad nije i vratio. Neki su
nai s druge strane Zida javili Stasiju da je deko dubler.
Brandon je pronaao sklopku i ukljuio Alistair McDo-wellov osobni deifrator. Iz
iste je pizdarije u nj utipkao aardvark. Na ekranu se pojavila rije NEDOVOLJNO.
Ameriki se proizvod, ako nita drugo, bar znao ponaati. Potom je ubacio reenicu
Jabuka pada daleko od stabla. Ekran se zamraio, valjci su se zavrtjeli, pa napokon
stali. Pojavila su se slova: TRAE SE DODATNI PODACI - REZULTAT NULA. Stabla i
jabuke to s njih padaju nisu vie bila u i-frantskoj modi. Scofield je izvadio
fotoaparat pa napravio nekoliko snimaka stroja sve u nadi da bi se proizvoa moda
i mogao nai. No tko god da on bio, zacijelo je bio neki od dobavljaa vojnog i/ili
obavjetajnog svijeta koji se bavi najpovjerljivijim materijalima. U argonu
njihova zanata, takve su zvali potencijalima.
Bray se vratio kartotenom ormariu i upalio oblinju podnu svjetiljku. U ormariu
su bile etiri ladice, pa je privukao stolicu i krenuo od dna, od slova T do slova
Z, kroz sedam abecednih razdjelnika, od kojih je svaki imao mnotvo fascikala.

itanje nije bilo samo naporno, nego i paralizirajue dosadno. Golema veina
Alistair McDowellove prepiske i memoranduma odnosila se na kupovine, potencijalne
kupovine, marketinke strategije, proraune, profitne stope i pitanje kako ih
poveati. Manjina se odnosila na manje vana pitanja, pa su tu bile kopije mlakih
govora odranih u Ro-tary Clubu, trgovakim komorama, na korporacijskim i
trgovakim simpozijima, a takoer i pisma politiarima, podjednako mlaka, kao i
nekoliko njih ravnateljima nekoliko privatnih kola (McDowellovo potomstvo oito
nije bilo tako aneoski besprijekorno). A bio je tu i asortiman predsjednikovih
memoranduma koji su se odnosili na prole i tekue pregovore, a u kojima su bitne
toke bile istaknute kurzivom. Od banalnosti tih dosjea Scofieldu su se caklile oi
i tupio se um. I tako sve do slova K - i neobjanjivog naslova Kvocijent skupnih
jednadbi.
Sto to znai? to je to kvocijent skupnih jednadbi? U ladici je bilo pet
fascikala ispunjenih rukom ispisanim stranicama, punim brojeva i simbola, formula
ovakvih i onakvih, no to one zapravo znae, o tome Bray nije imao ni pojma. Ipak
su mu se vratili instinkti roeni u davnim danima. One su znaile neto to Alistar
McDowell nije elio da itko razumije. Da nije tako, na stranicama bi bili naslovi,
opisi -pa makar i ne znam kako kratki - njihova sadraja. Umjesto toga, na njima
nije bilo niega, ak ni slutnje iega.
Scofield je znao da je kvocijent matematiki izraz, ba kao to je to i jednadba,
ali gdje bi spadao skup, nadilazilo je njegova znanja. Osvrnuo se po prostoriji, u
nadi da e nai rjenik. I naao ga je, naravno, na najdonjoj polici ste-lae.
Odnio ga je do stola i bacio pogled na prozore, da vidi jesu li zastori sasvim
zastrti, pa upalio McDowellovu stolnu

svjetiljku. Otvorio je rjenik i poeo listati stranice dok nije stigao do:
Kvocijent - Rezultat dijeljenja; broj koji oznaava koliko je puta jedna veliina
sadrana u drugoj.
A odmah ispod toga:
Kvodjentni skup - Skup iji su elementi imanentni podskupu zadanog skupa.
Beowulf Agate je uvijek znao kad bi udario u obavjetajnu zlatnu icu. Fotografirao
je sve rukom ispisane stranice u pet fascikala i poeo nasluivati mrane,
maglovite obrise tog opskurnog materijala, koji bi lako mogao biti poetak niti
koja e ih dovesti do Matareseova skupa ili podskupa.
Scofield je nastavio prekapati po kartotenom ormariu i pritom nije otkrio nita
zanimljivo, ali je zato u nekoliko fascikala naao poneto to ga je razveselilo.
Predsjednik McDowell je vodio mjeseni obraun eninih trokova za kuanstvo i
odjeu, i uz sve su stajale opaske da su pretjerani, to se odnosilo i na trokove
za pie, oznaene ljutitim crvenim usklinicima. Te stranice ba nisu odraavale
ljubavlju i prijaznou ispunjen obiteljski ivot prikazan na srebreno uokvirenim
Page 130
fotografijama. U McDowellovoj je kui vladao mete.
Brandon je zatvorio najgornju ladicu kartotenog ormaria i vratio se ormariu s
raunalom. Ukljuio je svjetlo i zagledao se u sasvim nepoznatu opremu. Sad bi bio
as da se napravi mali predah. Izvadio je mobitel i nazvao Pe-regrine View u Great
Smokiesima.
Kasni preko sat vremena! ljutito se javila Antonia. Pa gdje si vie, stara
ludo?
,,3.45,

Tu gdje nijedan od tih amatera ne bi ni pomislio da bih mogao biti.
Daj se vrati to je prije mogue...
Jo nisam gotov s poslom, prekinuo ju je Scofield. Tu su jo i kompjuter i zidni
sef...
Ne, nego si gotov! uskliknula je Toni. Neto se dogodilo.
A to je?
Prije nekoliko me sati nazvao Frank Shields. Ne zna to da radi.
Vrlo udno kad je rije o kilji. On uvijek zna to da radi.
Ovaj put ne. Hoe tvoj input.
Vrag neka me nosi, mene su iz gimnazije promovirali nogom. Dobro, to se
dogodilo?
Nazvali su ga iz mornarike obavjetajne. Ako je informacija tona, Leslien je sin
pobjegao i sad je na brodu u amerikoj bazi u Bahrainu.
Isusa mi, to je zaista velika vijest! I dobra za maloga!
Dobro si to rekao, Brav, on je jo mali, zapravo jo dijete. Shields misli da bi
to mogla biti klopka.
Za Boga miloga, a zato?
Zato to, kako veli pomorski asnik koji je s njim, deko nee razgovarati ni s
kim, nego samo s majkom. Ni s kim od vlasti, ni s kim iz obavjetajne ili Bijele
kue, pa ak ni sa samim Predsjednikom. Samo s majkom, i to kad se uvjeri da je to
zaista ona.
Kvragu! uskliknuo je Scofield, pa rastreseno, u nemonom bijesu, lupio po
najbliem predmetu. U ovom je to sluaju bila kompjuterska tastatura. U trenutku
kad je pao udarac, itavom je zgradom odjeknula zvonjava alarmnih

zvona, od koje su pucale ui. Skriveni, ograeni stroj nije bio samo svet, nego i
sklon histeriji. Bray je dreknuo u mobitel. Miem se odavle! Reci kilji da u ga
nazvati iz javne govornice, na njegov raun, to je sigurnije od mobitela. To mu je
znak da se prebaci na skrembler. Dri mi fige, stara moja!
Scofield je istrao iz ureda i za sobom zatvorio vrata, pa pojurio hodnikom lijevo,
prema ulazu u stubite. Pritisnuo je polugu brave i otvorio debela vatrootporna
vrata, brzo ih zatvorio, pa se sagnuo i dohvatio gumeni epi. Najednom je zauo
povike straara vani na hodniku. Oito je meu njima dolo do une rasprave, a
Bray je smjesta shvatio i zato. Nitko nije imao univerzalni klju koji bi otvarao
i sobu glavnog direktora. Od svih se vrata nisu dala otkljuati samo McDowellova i
najvjerojatnije i Karastosova, vrata komercijalnog direktora, ija je soba bila
povezana s apartmanom njegova efa. Do sto avola! pomislio je Bran-don, nisam imao
vremena pregledati i njegovu sobu ili sobe, ba kao ni sef u stelai za knjige. Ali
nije imalo nikakva smisla plakati za proputenim prilikama, sad je morao izai i
nekako se javiti Shieldsu. Montrosein mali! Isuse!
A onda je zauo kako netko izvikuje zapovijedi, netko tko je na to imao pravo ili
si ga je bar sam bio uzeo.
Pregledajte stubite! Nazvat u Big Maca i rei tom ku-jinu sinu da nam da
kombinaciju svog jebenog kljua! to bi bilo da izbije poar? Bi li toj guzici bilo
drae da mu izgori kua, nego da nas pusti unutra?
Daj razvali ta jebena vrata!
To je nekoliko slojeva elika, za ime Boje. Osim toga, to bi mi kopile odbilo od
plae!

147

Ali mete nije bio samo u McDowellovoj kui, nego u itavom njegovu kraljevstvu.
Stubite. U ovom krilu zgrade s tlocrtom u obliku slova T postoje jo dva. Koliko
je tamo straara, i koje bi od tri stubita trebalo najprije pretraiti? Isuse,
Page 131
vjerojatno sva tri odjednom! Brandon je poletio niz betonske stepenice koliko ga
noge nose, doslovce letei na svakom zaokretu, vrsto se drei ograde. Bez daha,
lica oblivena znojem i klecavih koljena, napokon je stigao do prizemlja, gdje je
bio i uao. Zastao je, hvatajui zrak, i pokuao poravnati vojnu maskirnu odoru.
Koraci! Nekoliko katova iznad stubita, moda etiri ili pet, i u brzom spustu.
Zaista se vie nije moglo puno premiljati; morao je naprosto izai, znajui- da su
se straari sigurno ustrali po itavoj zgradi. Nije bilo vremena za razmiljanje!
Ali su zato bili straari, ili bar jedan od njih. Plava ga je uniforma opazila kako
izlazi iz stubita, pa potrala prema njemu.
Hej, ti! dreknuo je masivni, sredovjeni mukarac, pa iz korica potegao pitolj.
Ne hej ja, mladiu! zaurlao je Beowulf Agate glasom koji je odjeknuo od zidova u
prijeteoj kadenci. Nego je hej ti!... Ja sam pukovnik Chaucer, iz Narodne garde,
Specijalne snage, osiguranje, a ova je kompanija najpovjerljiviji dravni
dobavlja. I mi smo prikljueni na va alarmni sustav.
Vi ste - tko? upitao je smeteni, sasvim smueni stra-ar.
Dobro si me uo, mome. Mi smo prikljueni zato to AC razvija, neke supertajne
kemikalije.
Alarmi su zazvonili prije niti pet minuta...

Naa vozila patroliraju dvadeset etiri sata na dan. Nikad nismo daleko.
O, Boe...
Moji su se ljudi ratrkali po itavom objektu. A sad pouri! Pogledaj sjeverno
stubite, ovo je isto. Idem se nai sa svojim ljudima. Scofield je poletio prema
izlazu i u zadnjoj se sekundi okrenuo. Reci svima da ostanu unutra! Moji bi mogli
pripucati.
O, moj Boe!
* * *
Brandon je iz Wichite odjurio po seoskim cestama i tako stigao do Ceste 96, glavne
magistrale, pa se ponadao da e na njoj u dugoj, skoro praznoj dionici mraka negdje
naii na javnu govornicu. Napokon ju je i pronaao, mrano osvijetljenu plastinu
ljusku ispisanu skarednim grafitima. Ubacio je novi i nazvao telefonisticu, kojoj
je potom trebalo toliko vremena kao da je morala osobno odletjeti do Washingtona.
Potom je nazvao Franka Shieldsa na njegov raun i na njegov sigurni kuni broj.
Gdje si sad, Brandone?
Gdje niti ito raste niti bizon pase, kiljo. Sada su etiri i neto ujutro, i
vidim samo razliveni Kansas.
No dobro, ja sam na skrembleru, i jedva je mogue da nas netko prislukuje.
Ja bih rekao sasvim nemogue.
Ipak, za svaki sluaj, ti ne spominji imena, njih u samo ja.
Spajam.
Kao prvo, ima li neto?
O emu ti to?

Antonia mi je rekla da si poao 'u lov', pa je vie nita nisam ni morao pitati,
gade laljivi!
Da odgovorim na vae pitanje, gospodine. Mislim da sam neto naao. A sad, to je
s izgubljenom stvari?
Sasvim suludo, Bray. Deko je s nekim asnikom, pilotom dodijeljenim naoj flotnoj
bazi u Bahrainu.
A on ne eli razgovarati ni s kim, nego samo s naom vojnom damom, objasnila mi je
Toni preko telefona. I u emu je problem?
Ako ih spojim, to je moda kao da im oboma potpisujem smrtnu osudu. Bahrain je
jedno od tehniki najnaprednijih mjesta na svijetu. Njegovi mehaniari vade prie
iz etera brzo skoro kao i mi. Kako smijem riskirati pa otkriti gdje je deko?
Ne poduzimaj nita, Skiljo, dok se ja ne vratim, imam nekoliko ideja. Poalji po
mene vojni mlanjak.
A gdje to, za Boga miloga?
Otkud da ja to kvragu znam? Ja sam na autocesti petnaestak kilometara od Wichite.
Vrati se na aerodrom u Wichiti i nazovi me. A ja u ti rei koga da potrai.

Naa dvojica. Nisu bili na popritu. McDowell i Karastos? Obojica su bila kod
kue. Nisu upleteni. Ne, nego ba jesu. Ubijte ih i pometite ured.

Page 132
Julian Guiderone, sin Maloga Pastira, sjedio je za stolom u rimskoj Via Veneto, i
uivao u svom jutarnjem kapucinu, kad mu je u depu na prsima zapijukao mobitel.
Izvadio ga je i progovorio.
Pastir, rekao je.
Wichita je provaljena, izvijestio je prepoznatljivi glas iz Amsterdama. Ali u
kojoj mjeri, nije nam poznato.
Preivjeli?
Nosa aviona U.S.S. Ticonderoga bio je golem brod, pravi plovei grad, s vojnim
ekvivalentom raznih duana, apoteka, restorana (blagovaonica), gimnastikih
dvorana, ureda i soba - jednokrevetnih, dvokrevetnih i vojnikih spavaonica. A u
njemu je bilo vie hodnika, prolaza i naglih zaokreta no to bi se nalo u Kineskoj
etvrti San Francisca u njezinoj verziji iz Zvjezdanih staza. Sto bi se ovjek
sputao dublje pod palubu, u sivim je elinim hodnicima bivalo sve manje ljudi,
ali zato sve vie zavijutaka i grotla i spremita, mnogo vie nego na palubama
iznad vodene linije. A ovog su asa u tom dijelu broda, kroz hodnik niskoga stropa
trale dvije prilike, i obje su bile prilino upadljive. Jedna je od njih bila
visoki crni asnik koji se stalno morao prigibati da se ne sudari s kakvom
izboenom cijevi, dok je druga bio bijeli mladi, miiavi iparac, sa akama
zavijenim u istu ranarniku gazu.
Pouri! uskliknuo je porunik Luther Considine, odjeven u neizglaanu ljetnu
odoru koja je vapila za pranjem.
Kamo idemo? upitao je uzbueni Jamie Montrose.

Tamo gdje te, nadam se, zapovjednik strae i njegovi do-bermani nee nai!
Stigli su do tekih metalnih dveri s natpisom Ulaz bez odobrenja zabranjen.
Considine je izvadio klju, otvorio vrata i gurnuo ih. Uli su u malenu prostoriju
bijelih zidova i s dugim stolom od ultrapasa, oko kojeg su bile postavljene smee
po-jastuene okretne stolice, dok je s desne strane bio velik ekran, a lijevo
dijaprojektor na posebnom postolju.
to je ovo? upitao je Montrose junior.
Soba za razgovore s pilotima na tajnom zadatku.
Otkud vam klju, porunice?
asnik osiguranja bio je moj voa eskadrile, sve dok glavonje nisu zakljuile da
je za letenje ili prepametan ili preo-rav. No s njim sam jo uvijek u istoj sobi,
i on misli da sam krenuo na sastanak s crnim anelom milosra.
To je jako lijepo od njega.
Lijepo, jer bi bez mene krepo. Ja sam mu spasio kou u kasinu na Rodosu. Sjedni i
opusti se. Kad okrenem ovu sklopku, crvena slova vani vele Ne ulazi.
Ne znam kako da vam zahvalim, gospodine.
I ne mora znati, Jamie. Samo mi ispriaj jo o tome, i ne zaboravi, ako me
zezne, do kraja u ivota gurati metlu.
Sve to sam vam rekao ista je istina...!
Ma ja ti vjerujem! prekinuo ga je Luther Considine i planuo crnim oima.
Vjerujem ti zato to je sve to tako sumanuto i zato to si tako mlad i zato to si
sin lovakog pilota koga smo smatrali najboljim u naem zanatu, i zato bi onda
lagao? Ali kapetan, onaj s etiri varka koji upravlja ovom plo-veom metropolom,
smatra da si pobjegao iz moje sobe i da te ja ne mogu nai zato to ti je na
obavjetajni asnik zapovjedio da se proeta do Washingtona.

Ma nema teorije! odluno je odbio Montrose junior. Ti pria o zezanju, a meni
ga je ve dosta!
Dobro, dobro. Daj da se vratimo. to su ti tono na Ken-nedy Internationalu rekla
ona dva dravna lovca na duhove?
Ne ba puno... U biti da je mati odreena za tajnu operaciju, i ako negdje neto
procuri, da bi me htjeli 'imati izvan toga'.
A to je s njihovim legitimacijama?... No pusti to, one su lako mogle biti i
lane. I ti si progutao sve to su ti rekli?
Mislim, izgledali su mi, znate, sasvim u redu deki. Hou rei, jako su se
brinuli, stvarno im je bilo ao zbog svega, pa su me ak i ukrcali na avion bez
puno prtljanja s kartama i putovnicom i svime time.
Nisi ih nita pitao?
Page 133
Pitao sam ih jako puno, ali oni nisu znali puno vie od mene.
I to su ti rekli? upitao je Considine, pomno promatrajui junou.
Mislim, rekli su mi da avion leti za Pariz, to sam, naravno, mogao proitati i na
natpisima, ali su mi rekli da ja idem dalje, samo to ne znaju kamo. Samo da e me
na Orlyju doekati druga dvojica koja e me preuzeti.
Nisu ti rekli nita vie o tvojoj majci i operaciji?
Oni nita nisu ni znali. U tome su bili sasvim iskreni. Onda sam im rekao da moram
obaviti nekoliko telefonskih razgovora, a "oni su rekli samo daj. Nazvao sam kui,
no nitko mi se nije javio, ak ni telefonska sekretarica. Onda sam nazvao mamina
bliskog prijatelja, kolegu asnika koji je esto radio s njom, ali mi je upala
telefonistica i rekla da se broj promijenio, a novog nema na popisu. Tada sam
shvatio da je to to rade sigurno neto jako tajno. Ali sve sam vam to, porunice,
ve ispriao.

Ne ba sve, prije si ispustio te telefonske pozive. No, u svakom sluaju, moda to
poelim uti jo mnogo puta. Moda ve letim preko neeg to jo ne razabirem.
Nita neete propustiti, porunice.
I daj pusti to 'porunice', Jamie. Neka bude Luther. Kad me sljedei put vidi
moda budem podredov. Od crnog velikog macana do guraa metle... Colin Powell e me
ispraiti po turu, i makar sam ve veliki deko, on to moe
Ne mislim da rasa ima ikakve veze s tim... Lutheru.
O, kako volim vas, bijele liberale. Zato nisi izabrao nekog finog, bijelog
pomorskog asnika pa njemu ispriao svoju priu? Moju eskadrilu vodi prava picajzla
koja mrzi svakoga tko nije ulickan ko frajla. Taj kuharu izvue ui zbog malo masti
na pregai.
Onda e ih izvui i meni.
Shvatio si bit. Zato mi ispriaj o tim telefonskim pozivima. Napose o onom s
promijenjenim brojem.
Bio je to broj pukovnika Everetta Bracketa. On je s mamom bio u Pointu, a on i
njegova ena bili su prijatelji s mamom i tatom. On je esto, na nekim zadacima,
traio mamu.
Kakvi su to bili zadaci?
On je elitni macan u vojnoj obavjetajnoj. Moja je mama kolovana za visoku
tehnologiju, kompjutere i te stvari. To je podrazred odjela G-2, i striko Ev ju je,
mislim, esto zvao.
Zato je za tu, po pretpostavci, vrlo opasnu tajnu operaciju, izabrao ba nju?
Vrag me odnio ako znam. Nakon to je tata poginuo, on mi je bio kao nekakva
zamjena za oca, i zadnje emu bih se od njega nadao bilo bi da je pozove da ulazi u
opasne situacije. To naprosto nema logike!
Cuj, daj me sad posluaj vrlo paljivo, Jamie, i pokuaj se sjetiti. Kad je, ali
tono kada, do tebe iz Washingtona stigla

poruka - preko ravnatelja tvoje kole - da mora iz kole otii na aerodrom Kennedv
u New Yorku?
Bilo je to u petak, ne sjeam se tonog datuma, ali znam da je bilo pred vikend.
A sad, i opet najpreciznije to se moe sjetiti, prije tog petka, kad si zadnji
put razgovarao s majkom?
Nekoliko dana prije toga, moda tri ili etiri. Najobiniji telefonski razgovor,
kako mi ide kola i te prie.
I poslije toga s njom vie nisi razgovarao?
Ne, za to nije ni bilo razloga.
Moemo li onda pretpostaviti da te ona kroz ta tri-etiii dana nije ni nazivala?
Ja znam da nije.
Kako to?
U Parizu, u zranoj luci, rekao sam onoj dvojici to su me doekali da moram
nazvati roaka koji tu ivi, zato to mi je mama tako rekla. To im ba nije bilo po
volji, ali sam stekao dojam da ne ele bukati, pa su me pustili, ali su mi stalno
dahtali za vrat.
I?
Imao sam telefonsku karticu, zna, onu koja svuda vrijedi, i sasvim sigurno znam
brojeve Sjedinjenih i kole...
Zaista? prekinuo ga je Considine.
Hej, porunice - Lutheru, pa ja sam ipak, nemoj to zaboraviti, proveo nekoliko
Page 134
godina kao lutajue vojno derle. Ipak je veina mojih prijatelja, ak i dok sam jo
bio klinac, bila u Virginiji, koja je na pravi dom.
I tako si ti doao do telefona, i pretpostavljam da si nazvao kolu, a ne nekog
nepostojeeg roaka.
O, Kevin stvarno postoji. On je mnogo stariji od mene i studira na Sorbonni.
Vrlo impresivna obitelj. Ali si ipak nazvao kolu.

Naravno. Na centrali je bila Olivia; ona je stipendistica, i mi kao hodamo,
mislim, zna na to mislim.
Pokuavam se sjetiti... I?
Mislim, ona je znala da sam to ja, pa sam je upitao je li me zvala mama - centrala
prima poruke. Ona mi je rekla da nije, pa sam se pretvarao da razgovaram s roakom
Kevinom i spustio slualicu. Morat u joj se zbog toga ispriati, mislim Liviji.
Samo daj, rekao je Considine masirajui prstima elo. To je jo jedan telefonski
poziv o kojemu mi nisi priao.
Valjda sam zaboravio. Ali sam ti rekao sve o onoj velikoj kui preko mostova, i
straarima, i kako nisam mogao nazvati nikoga i kako su me drali u sobi s
reetkama na prozorima i sve to.
I kako si pobjegao, sloio se pilot, a to je ve samo po sebi pravo malo udo.
Ti si ilavo derle; ruke su ti otile kvragu, ali si ti samo iao dalje.
O ilavosti ne znam nita, znam samo da sam shvaao da se moram izvui odanle. Ono
to mi je moj uvar Ahmet -zvao sam ga svojim tamniarem - stalno ponavljao zvualo
je kao razbijena ploa i bilo podjednako uvjerljivo. Nakon toliko dana nitko da se
domisli kako da mene i mamu dovede u vezu. Ma smijeno!
I nedvojbeno sinkronizirano u sat, ako ne i u minutu, zamiljeno je rekao Luther
Considine i naglo ustao.
Kako to misli?
Ako mi nisi musao, a prilino sam uvjeren da nisi, loi su momci zbrisali preko
grane jo prije nego to se mama ukljuila u tu tajnu operaciju, pri emu je reena
operacija vjerojatno jedina istina koju su ti rekli tvoji otmiari.
Ovo nisam shvatio, Lutheru. Jamie se zbunjeno namr-tio.

To je jedino u emu ima nekakve logike, rekao je pilot i bacio pogled na sat. To
u to se tvoja mati uplela imalo je i te kakve veze s gnjidama koje su te otele, i
to je neto okrupno.
Moe jo jednom?
Kidnapiranje je krupna stvar uvijek, a kidnapiranje klinca vojnog asnika
povezanog s dravnom sigurnou zaudara po krvnikom konopcu. Izvukli su te iz
jednog lonca i stavili u drugi. Svoj.
Ali mto?
Da dobiju na udicu majku Montrose. Considine je poao prema vratima. Vraam se
za nekoliko sati. Malo se odmori, malo odspavaj, ako moe. Ostavit u crvena
svjetla upaljena, nitko te nee gnjaviti.
Kamo e?
Kuu u kojoj su te drali opisao si prokleto jasno, a ja sam prolutao itav
teritorij Bahraina. Ve imam nekoliko ideja gdje bi to moglo biti; ne postoji ba
mnogo mjesta na kojima se grade takve palae. Ponijet u i polaroid i tucet
filmova. Moda me poslui srea.
* *
Julian Guiderone se oputao sam u svom Learu 26 na putu svome domu u Bahrainu, koji
je na mnogo naina bio sjedite njegova golemog novarskoga carstva. U Bahrainu mu
je oduvijek bilo lijepo zbog njegove udobnosti i stila ivota. Za Manamu bi se
teko moglo rei da je uzbudljiva kao Pariz ili civilizirana kao London, no ako je
ikad na svijetu postojalo mjesto na kojem se primjenjivao isti laissez-faire, onda
je to bio Bahrain. Neupletanje je bilo njegov credo, i ono je nadilazio i ekonomiju
i trite i sezao sve do srca pojedinca, napose, naravno, ako je taj pojedinac bio
bogat.

l^.!',-....,^ 1 1 1

Julian je tu imao i prijatelje, iako ne ba jako bliske - jer takvih nije imao ni
inae, budui da su takvi samo na smetnju - pa je razmiljao da priredi nekoliko
veernjih prijama, na koje bi pozvao i nekoliko pretendenata na prijestolje, ali
Page 135
uglavnom bankare i kraljeve nafte, pravu plavu krv.
Njegov je nebeski pager zazujao i tako prekinuo kratko sanjarenje. Izvukao ga je iz
depa, pa ga je uzbunilo kad je vidio da ga zove netko iz zone broj 31, to jest
Nizozemske. Sam je broj bio nevaan, jer je bio laan. I jer ga je mogao nazvati
samo jedan ovjek. Iz Amstedama. Jan van der Meer Matarei-sen. Dohvatio je telefon
ugnijeen na konzoli avionskog pisaeg stola.
Bojim se, gospodine, da za vas imam strane vijesti. Sve je relativno. Sto je
strano u jednom trenutku, u drugom ve moe biti povoljno. Sto se dogodilo?
Nestao je paket to smo ga preko Pariza prebacili za Srednji istok.
Kako? Guiderone je poskoio tako silovito da mu se metalna kopa sigurnosnog
pojasa bolno zabila u trbuh. Hoe rei da se paket izgubio? zagrcnuo se, trznuo
se pa dohvatio kopu i razdvojio je. Jeste li ga traili, jeste li zaista sve
pretraili?
Poslali smo svoje najbolje ljude. Nigdje ni traga. Nastavite traiti - svuda!
Sin Maloga Pastira je dahtao i pokuavao stei bar nekakvu vlast nad sobom. A u
meuvremenu, poeo je polako, sabirui misli, unajmio sam brod, veliki brod, i
zato ga ispraznite, sasvim ispraznite. Otpustite i posadu, svu posadu, i poaljite
je u nau marinu u Omanu, u Muskatu. Seik koji ga preuzima ima svoje ljude.
Razumio sam, gospodine. Bit e izvreno jo za dana. Ali, za milost Boju,
nastavite traganje za paketom! Guiderone je tresnuo slualicom i dreknuo: Pilot?

Da, signore? dopro je do njega glas iz samo dva i pol metra daleke pilotske
kabine.
Kako stojimo s gorivom?
Odlino. U zraku smo tek dvadeset dvije minute, signore.
Dovoljno za let do Marseillea?
Bez problema, signore.
Promijeni kurs i uini tako.
Odmah, signor Paravacini.
Paravadni. Ime iz zaboravljenih anala Mataresea, pa ipak, kod malobrojnih koji su
za nj znali, to je ime izazivalo, ako ne strah, a ono bar teku zabrinutost. Tvrtku
Scozzi-Parava-cini, stvorenu brakom dviju obitelji, tijekom su godina apsorbirali
drugi interesi, ali je Guideroneu to ime u izvjesnim dijelovima svijeta bilo od
sasvim lijepe koristi. Legende umiru sporo, napose one koje strah i raa i iri.
Iako je grof Scozzi poetkom dvadesetog stoljea bio jedan od prvih pristaa baruna
Guillaumea de Mataresea, on je ipak postao samo kulisa. Kad je obiteljski imetak
poeo sahnuti, dogovoren je brak izmeu Scozzijeve keri i sina bogatih ali
brutalnih Paravacinija.
Neko nerazdvojni Scozziji i Paravacini, koji su na otmjenom jezeru Como, na tom
talijanskom lago intemazionale a celebre, imali imanja udaljena tek nekoliko milja,
tijekom su se godina, meutim, toliko otuili da se vie nisu meusobno ni
priznavali. S vremenom je to otuivanje postalo runo. Tako je ubijeno nekoliko
neprocjenjivih direktora, za koje se znalo da su skloni Scozzijevima, a vjerovalo
se da su ubojice potplatili Paravacini, iako se to niim nije moglo dokazati. A
onda su jednog od nasljednika obitelji Scozzi nali mrtvog. Pretpostavljalo se da
se utopio, a tijelo su mu valovi izbacili na obalu Coma. Policija iz Bellagija,
plaei se ozloglaeno na-

silnih Paravacinija, propustila je izvijestiti o sitnoj punkturi, zadanoj neim
nalik na iljak za led, probijenoj kroz prsnu upljinu lesa, a koja je prodirala
sve do srca. Vlasti su imale valjana razloga za obzirnost, jer su Paravacini raali
muku djecu i odgajali je za sveenike, velike sveenike, emisare Vatikana! Pod
takvim je okolnostima valjalo hodati vrlo oprezno.
Scozzi su preko avvocata, svoje interese prodali jednom drugom velikom talijanskom
konzorciju, Tremontima, obitelji ukorijenjenoj u golemo bogatstvo i judeo-kransku
etiku. A tko je od njih bolje poznavao i jedno i drugo? Jer su Tremonti svoj uspon
do svjetske slave poeli sjedinjenjem briljantnog talijanskog idova i podjednako
bistre katolkinje. Na ovo su se namrtile i crkva i sinagoga, ali je velikodunost
koja se potom izlila na institucije obje religije priguila njihove kritike.
Ali ovdje i sada, pomislio je Julian Guiderone, legenda je o Paravacinima i dalje
djelovala. U Sredozemlju, napose u Italiji. S Paravacinima nema igre, jer tko se s
njima igra moe ve za koji sat biti mrtav. Percepcija. To je klju.
Sto se pak tie Tremontija, pobornika ivotne filozofije da su sami sebi uvijek
Page 136
najsvetiji, smrt njihova advokata, zaljubljenika u polo, u Americi, mogla bi
donekle ublaiti njihovu nesklonost Matareseu. Shvaali su da bi uskoro na red
mogli doi i drugi, bilo je to Paravacinijevo proroanstvo. A na to se nisu mogli
ogluiti, jer svaka smrt na kraju znade postati silno privatnom.
Ali ono to je Guideronea muilo do paranoje bila je pojava nepodnoljiva smrada.
Najvea svinja na svijetu, Beotvulf Agate! On je opet bio na djelu, kao prije
etvrt stoljea! On je bio um koji je stajao iza te potrage, uvrnuti mozak koji je
traio nemogue. Morali su ga sprijeiti, ubiti ga, uiniti ono to im je promaklo
u objektu Chesapeake. Julian e u Marseilleu

izdati naredbu u tom smislu. Ubijte Brandona Alana Sco-fielda. Bez obzira na
cijenu!
k Vc
F-16 Air Forcea odletio je iz Wichite ravno do letita Che-rokee desetak kilometara
sjeverno od Peregrine Viewa. Na raupanog je Scofielda ve ekalo vozilo CIA-e, pa
ga, dok se rano jutarnje sunce prelijevalo preko Great Smoky Moun-tainsa, brzo
odvezlo do negdanjeg odmaralita. Brav se samo malo iznenadio kad je, poto se
pozdravio s Antonijom, iz kuhinje zauo dozivanje poznatoga glasa.
Nadam se da si u avionu bar malo ubio oko, uskliknuo je Frank Shields. Tako mi
Boga, ja nisam ba nimalo! Taj prokleti turbo pilot zaista ima dara za skretanje u
svaki komadi trule meteorologije od Andrewsa dovde. CIA-in se analitiar pojavio
na kuhinjskim vratima s loniem kave u ruci. Pretpostavljam da bi ti dobro dola
alica ovoga, dodao je.
Ja u mu je donijeti, Frank, prekinula ga je Toni. Ti mu samo operi ui, to je
zaista zasluio. Prola je kraj Shieldsa i ula u kuhinju. Ispei u mu jaja. U
stranom je stanju, a ja sam glupaa.
Trebao bih, zna, rekao je analitiar kad je uao u dnevnu sobu i zapiljio se u
Scofieldovu maskirnu odoru s mrljama od znoja. Derati se na tebe, mislim. Kako si
se to kvragu obukao, opet glumi u filmu o Rambu?
Posluilo je svrsi, Skiljo. Da nisam bio u tome, sad bih visio u kanzaskom
zatvoru.
Vjerujem ti na rije, samo mi nemoj objanjavati. Dobro bi mi dolo malo nisam
znao... Pretpostavljam da si ve iscrpio onih odobrenih deset tisua.

Tek sam poeo troiti ostatak. Kad vidi to sam donio kui Mami Guski, shvatit
e da e moj prijatelj iz starog Sta-sija zatraiti stotinu tisua.
Sve je podlono interpretaciji, pa tako i obavjetajni materijali.
Krasnog li jezika.
Ipak, idemo redom, prekinuo ga je Shields savreno ozbiljno. to je s malim
Montroseom? Ja sam izrazio svoje rezerve, a ti si mi rekao da moda ima neke
ideje. Kakve?
Vrlo jednostavne, odgovorio je Scofield. Rekao si da je mali s mornarikim
asnikom, pilotom, je li tako?
Da, Leslien ga je sin naprosto izabrao iz gomile u Ma-nami. On je lovaki pilot na
Ticonderogi, voa eskadrile, zove se Luther Considine, i ima vraku reputaciju.
Glavonje misle da je prava marka, kandidat za Ratni koled, i sve to uz to ide.
Deko je izabrao bistrog momka.
Oito.
Onda djelujmo kroz njega, rekao je Scofield.
Kako?
Mali mu oito vjeruje, pa stoga porazgovarajmo s tim Considineom. Budi iskren
prema njemu, jo ti samo to preo-staje. I mora javiti Leslie da joj sin vie nije
u opasnosti i da je u sigurnim rukama, bilo bi nezamislivo da to ne uini.
Slaem se potpuno, ali ima tu i jedan problem. Jamesa juniora naprosto ne mogu
nai. Jer je nestao...
On je to?
To je zadnja vijest. U to nisu ba sasvim sigurni, ne vjeruju da je otiao s
nosaa, ali ga ne mogu nai.
Jesi li ti, kiljo, ikad bio na nosau aviona?
Kriste, kako ti gnjavi! Dobro, zapravo nisam.

Zamisli vei dio Georgetowna i pusti ga da pluta na vodi, pa e dobiti nekakvu
predodbu. Junior moe biti bilo gdje, i trebat e dani, moda i tjedni, da ga
Page 137
nau, samo ako je mobilan, a on to oito jest.
Ma to je smijeno! Mali mora jesti, spavati, ii na zahod -na kraju e ga netko
ipak vidjeti.
Ne ako mu netko pomae, recimo mornariki asnik s kojim se sprijateljio.
eli li rei...
Vrijedi pokuati, Frank. Jo sam prije mnogo godina nauio da su piloti posebna
pasmina, to vjerojatno ima nekakve veze s plombiranjem u bojnu glavu to leti
miljama iznad zemlje, u potpunoj samoi. A Juniorov je otac bio lovaki pilot krcat
kolajnama... posmrtno. Ne moe nita izgubiti, kiljo. Potrai Considinea. I malo
ga potprai.
* * *
U svijetu visoke tehnologije nita nije savreno, i to uglavnom zahvaljujui
injenici da se, im se nova tehnologija usavri, smjesta pronalazi novi
protuproizvod, podjednako savren. Pa ipak je skrembler vojnog komunikacijskog
satelita bio savren koliko je to uope mogue.
Sve do, moda, sljedeeg tjedna. Klju je u aparatima za odailjanje i primanje:
oni imaju stalno promjenjive kalibracije koje stalno razdvajaju i spajaju elemente
glasa prije i poslije njihova trenutna putovanja radiovalovima kroz svemir. U svemu
tome, dakako, postoji i neki siuni rizik, no pri njegovu odreivanju opasnost da
sustav poludi treba odvagnuti prema stupnju sigurnosti sudionika.
Natporunik Considine je primio naredbu da se pojavi u nosaevu komunikacijskom
centru i stupi u vezu s Peregrine Viewom, kamo je iz Pentagona bila na brzinu
avionom do-

premljena odgovarajua elektronika oprema. Nju su instalirali na Clingmans Domeu,
najviem vrhu Great Smokiesa. Nedugo potom Luther Considine je sjedio za pultom, sa
slualicama na uima, na amerikom nosau aviona Ticonderoga u Bahrainu.
Porunice Considine, rekao je bestjelesni glas osam tisua milja daleko od
Perzijskog zaljeva, ja sam Frank Shields, zamjenik ravnatelja Centralne
obavjetajne agencije. Da li me ujete?
Primam vas, gospodine ravnatelju.
Bit u najkrai to je mogue... Va mladi prijatelj ne eli izravno razgovarati
ni s jednim dravnim slubenikom i ja mu to ne mogu zamjeriti. Ve su mu toliko
nalagali u ime dravne vlasti.
Onda mi je rekao istinu! prekinuo ga je pilot, ne prikrivajui olakanje. Znao
sam.
On vam je rekao istinu, suglasio se Shields, ali zbog razloga njegove osobne
sigurnosti, ne vjerujem da ga moemo dovesti u vezu s osobom s kojom on uporno eli
razgovarati. Moda za koji dan, kad razradimo najsigurniji aranman, ali u ovom
asu ne.
Ne vjerujem da e on to prihvatiti. Ne vjerujem ni da bih ja, da sam na njegovu
mjestu.
Znai da znate gdje je on?
Slubeno, ne. Sljedee pitanje, molim?
To nije pitanje, porunice, nego zahtjev. Zamolite ga da vam kae neto, bilo to,
neto to zna samo ta osoba s kojom eli razgovarati. Hoete li mi to uiniti?
Kada ga i ako ga naem, prenijet u mu vau poruku, gospodine ravnatelju.

Mi ekamo, porunice. Va vii komunikacijski asnik ima ifre preko kojih me moe
nai. To su samo brojevi; nitko drugi ne zna za ovaj na razgovor.
Zbogom, gospodine. Nadam se da u vam moi pomoi. Considine je skinuo slualice
a tehniar je prekinuo prijam.
Daj me posluaj, Jamie, rekao je pilot, sjedei tako suelice opreznom junoi.
Obojica su sjedila na sanducima u spremitu pod palubom. Meni je on zvuio poteno
- zapravo pomalo uvijeno, ali to nije sasvim bez logike. On je obavjetajni guru i
mora prouiti sve aspekte kompliciranog dijagrama.
Nije mi jasno, Luther, to ti to znai.
On se boji klopke. Veli kako shvaa tvoj stav da eli razgovarati samo s majkom,
zato to su ti lagali u ime drave. Spomenuo je svoju brigu za 'osobnu sigurnost' i
'sigurne aranmane' prije nego to vas dovede u doticaj. On misli na vas oboje.
Drugim rijeima, ja bih mogao biti mamac. Ja bih zapravo mogao i uope ne biti
ja.
Jako dobro... Gdje si to nauio?
Page 138
Sluao sam razgovore strica Eva i mame. Iako su oboje bili iz G-2, ipak su ih
slali i u druge rodove zbog kontrapi-junae.
Preslatki Isuse, promrmljao je Considine tihim, no emfatinim glasom. Ve sam
rekao da se tvoja mama sigurno uplela u neto krupno, ali je ovo i krupnije i
dublje od svega na to sam pomislio. Ona potajno radi s neim iz svjetske klase.
Milostivi Boe, Jamie, shvaa li da je na obavjetajac bio na sigurnoj vezi s
Mornarikom obavjetajnom u Wa-

shingtonu, pa su ga poslije poslali u Obavjetajnu agenciju State Departmenta, te
napokon Thomasu Cranstonu u Bijelu kuu, a on je, kad je rije o nacionalnoj
sigurnosti, Predsjednikova sjena. Ako se sjea, ba je on jamio da e te osobno
povezati s Glavnim!
Ja ne poznajem Predsjednika, ali poznajem svoju majku. Nitko preda mnom ne moe
uspjeno oponaati njezin glas, niti znati to ona zna.
Pa ba to i samo to i Shields eli od tebe, neto to samo // zna i samo ona moe
znati. Kako ti to nije jasno? Kad on jednom shvati da si ti stvaran i ona to
potvrdi, tek onda on moe povui svoj sljedei potez. Mislim da je to prilino
razumno, ba kao to mislim da to to se zbiva drma i najviim razinama dravne
vlasti. A sad, daj, Jamie, reci neto.
Dobro, neka razmislim. Montrose junior je siao sa sanduka i ushodao se pred
eliinim vratima spremita. No dobro, nastavio je, kad sam bio mali, mislim
sasvim mali, mama i tata su mi dali malu plianu mazu, janje, onakvu s kakvom se
dijete ne moe povrijediti. ak su i gumbi na njemu bili bezopasni za djecu.
Poslije mnogo godina, nekoliko mjeseci nakon oeve pogibije, mama je prodala kuu
pa smo se odselili - previe uspomena, te prie. Dok sam joj pomagao u spremanju
tavana, ona je pronala pliano janje i rekla: 'Vidi, evo i Malcomba.' Ja ga se
nisam sjeao, a jo manje imena. Mama mi je rekla da su se ona i tata smijali kad
sam tu igraku nazvao 'Malcombom', to sam jedva mogao i izgovoriti. Veli da sam ga
pokupio od lika iz televizijskog crtica. Ja se toga ne sjeam, ali joj vjerujem na
rije.
Znai to je to? upitao je Luther. Ime pliane igrake?
Samo se toga mogu sjetiti. A ne znam nikog drugog tko bi to mogao znati.

Moda to bude dovoljno. No usput, jesi li pogledao po-laroide imanja?
Oznaio sam dva koja bi mogla biti. Nisam ba sasvim siguran, ali mislim da bi
moglo biti jedno od ova dva. Sipa-rac je nespretno posegnuo u depove, jer mu je
smetala gaza na rukama, koja mu je omatala ispruene prste, pa predao Considineu
desetak fotografija.
Pogledat u ih im gore podnesem izvjetaj. Usput reeno, selim te kad se vratim.
Kamo to?
Jedan je lan moje eksadrile iskrivinario tri dana izvanrednog u Parizu, gdje mu
je ena doletjela na tjedan dana. Ona je urednik mode, tako neto, a njegov je
cimer u stacionaru zbog ospica - moe li povjerovati, ospica? Dok veli britva,
naim e avionima upravljati dvanaestogodinjaci.
Ja imam petnaest, a ve imam jedanaest sati vjebovnoga leta. I spreman sam za
prvi samostalni let.
To me silno tjei. Vidimo se.
* -k
Leslie Montrose je bila u staklenoj kabini smjetenoj u velikoj bijeloj prostoriji
do stropa ispunjenoj elektronikom opremom. Sa svih su strana bili zeleni ekrani,
sve je bilo prepuno brojanika i digitalnih pokazivaa, a bila su tu i radna mjesta
za deset operatera, to mukaraca, to ena, sve samih strunjaka za tajne
komunikacije. Bio je to meunarodni komunikacijski centar odjela MI-6, gdje su se
primale poruke sa svih strana svijeta, a isto tako i u njih slale. Leslie je
sjedila pred kompjuteriziranim telefonskim pultom, i pred njom su bila tri
telefona, svaki u drugoj boji - zeleni, crveni i uti. A onda se preko nevidljivog
zvunika kabine zauo enski glas.

Gospoo, biste li, molim vas, digli zelenu slualicu? Stigao je va poziv.
Hvala. Montroseova je dohvatila telefon, i osjetila kako joj je kroz tijelo
proao uasan val tjeskobe. Bojala se najgoreg, i zato je aparat dohvatila drhtavom
rukom. To je asnik poslan u London...
Sve u redu, Leslie, prekinuo ju je Frank Shields, i ne treba tu nikakva opskurna
Page 139
litanija.
Frank?
Vele da je ovaj hardver tako povjerljiv kao da razgovaramo u upi na Aljasci.
Ja o tome ne znam nita, ali sam na emotivnom toboganu sve otkako mi je Geof
Waters rekao da tu priekam na poziv. Nije mi rekao ak ni da e to biti ti.
On to nije znao, a ako je asni etonit, nee znati ni kad budemo gotovi, ukoliko
mu to ti ne kae.
Za ime Boje, to je to bilo, Frank? Montroseova je najednom spustila glas do
aputavog monotona. Da mi se sinu nije neto dogodilo?
Moda za tebe i imam novosti, Leslie, ali ti prije moram postaviti jedno pitanje.
Pitanje? Ne elim nikakvo pitanje, nego elim vijesti o svom djetetu!
Da li ti ime Malcomb neto znai?
Malcomb - Malcomb? Ne znam nikoga tko se tako zove! I kakvo je to glupo pitanje?
Daj se malo smiri, dopukovnice, samo mir. Daj na trenutak razmisli...
Nema se tu to misliti, vrag neka te nosi! zaderala se Montroseova skoro
histerino. Koji je to vrag Malcomb i kakve on veze ima s mojim sinom? Ne znam
nikoga - nikad nisam znala nikoga... I onda je LesKe najednom stala; samo je

dahnula i odmaknula zelenu slualicu od uha i prazno se kroz staklo zapiljila u
bijeli zid, dok su joj se oi polako rogaile. O, Boe! proaptala je i vratila
slualicu na uho. Ta pliana ovica, vuneno janjece, igraka mog trogodinjeg
sina! On ju je nazvao 'Malcombom' prema liku iz crtica...
Sve u redu, Leslie, potvrdio je Frank Shields iz daljine od etiri tisue milja,
u podnoju Great Smoky Mountainsa. Malianova pliana igraka, na koju ste oboje
zaboravili sve dok...
Sve dok je nismo nali na tavanu! kriknula je Montroseova i upala mu u rije. Ja
sam je nala, a Jamie se nije mogao sjetiti, pa sam mu rekla. To je Jamie! To si
uo od mog sina!
Ne izravno, ali je na sigurnom. Uspio je pobjei, to je izvanredan pothvat za
mladia njegovih godina.
Hej, kad je on izvanredan sin! uskliknula je majka podivljala od radosti. Moda
nije genij za biologiju i latinski, ali je zato vraki hrva! Jesam li ti rekla
kako se dobro hrve?
To ve znamo.
O, Boe, sad sam se razbrbljala? priznala je Leslie Mon-trose, rasplakana
dopukovnica amerike vojske. Oprosti mi, Frank, ja sad u isti as i blebeem i
plaem.
Na to ima potpuno pravo.
Pa gdje je on? Kad u moi razgovarati s njim?
On je u ovom trenutku u mornarikoj bazi na Srednjem istoku...
Srednjem istoku?
Ne mogu riskirati da te odmah spojim s njim. Ne postoji nain da instaliramo pravu
opremu koja mi jami potpunu tajnost komunikacija. Siguran sam da ti je to jasno,
da ga oni od kojih je pobjegao trae na sve strane, i da u hvatanju elektronikih
poruka nisu nita manje nadareni od nas.

To mi je jasno, Frank. Ja sam kompjuteraica.
Tako mi je rekao i Pryce.
On je, usput reeno, jako drag ovjek. Svakako je elio ovamo doi sa mnom, iako
znam da on i sir Greenwald imaju druge planove. Planove u koje spada i oputanje uz
itavu no u pokeru u Watersovu klubu. to je, mogla bih dodati, obilato zasluio.
Jesi li mu rekla i to si ti zapravo? Lutajui asnik G-2, a ne dobroduni
pukovnik SBI-a?
Ne, ali on to vjerojatno nasluuje, otkako sam radila s raunalima na Belgrave
Squareu. Ali ne znam je li njemu ta razlika poznata, ili vana.
Moda. On ne voli da mu se ita taji. U tom je pogledu estok kao i Beowulf
Agate.
Ja tu ne vidim problem. Ali e poruiti Jamieju da sam upoznata sa situacijom?
Naravno. Reci mi neto slino Malcombu, tako da zna da je to od tebe.
*
U redu... Reci mu da sam primila privatno pismo od njegova profesora biologije.
Neka se prihvati trebanja ili e se na sveuilitu morati odrei sportova.
*
Page 140
Leslie je izila iz meunarodnog komunikacijskog centra MI-6 u dug, irok hodnik, u
kojem su bile samo dvije prilike. Jedna je od njih bio naoruani straar i on je
sjedio za pisaim stolom na sredini hodnika, dok je druga bio Cameron Pryce, koji
je stajao na drugom kraju. Dok joj je srce lupalo kao nikad u ivotu, Leslie je
kimnula straaru pa ubrzala korak prema Cameronu. Na licu joj je bila ekstaza
radosti, vedri joj je smijeak bio djetinjast, pa je posljednjih deset koraka

pretrala i bacila se Prvceu u naruje, divlje ga zagrlila i apnula mu na uho:
To je Jamie! Uspio je pobjei, i sad je na sigurnom!
Pa to je prekrasno, Leslie! Cam je to uzviknuo, ali je onda naglo spustio glas.
Pa to je sjajno, upravo sjajno, dodao je, grlei je vrsto kao to je i ona
grlila njega. Tko te je nazvao?
Frank Shields. Vijest su dobili jo prije nekog vremena, ali su htjeli provjeriti
- to su i uinili. To je Jamie!
Sigurno si osjetila silno olakanje...
Naprosto nemam rijei! I onda, kao da je dopukovnica Montrose najednom shvatila
da se grle, najednom je zamucala i rekla tiho, kad se bar donekle odvojila od
njega: O... oprosti, Cam. Ponaam se kao dijete...
Zato to je tvoje dijete na sigurnom, odgovorio je Pryce, i dalje je njeno
grlei, pa joj podigao lice mekom desnicom. Sva si se rasplakala, Leslie.
To nisu suze alosnice, prijatelju moj, moj dobri prijatelju.
To je od velikog olakanja.
Da, mislim da je to od toga. Kao to nastaju i od velike tuge. Njihova lica,
njihove oi, bile su udaljene tek nekoliko centimetara. Cameron ju je pustio i
odmaknuo se, pa joj poloio ruke na ramena. Hvala ti, prijatelju, rekla je
Leslie.
Na emu? Zato to sam tu? Drugdje ne bih ni bio.
Hvala ti i na tome, ali nisam to mislila. Prije nekoliko sam te trenutaka eljela
poljubiti, toliko sam to eljela.
Sad si prilino ranjiva, dopukovnice.
Na tome ti i zahvaljujem. Sto si to shvatio.
Prvce se nasmijeio, pa maknuo ruke.
Sad si se na neko vrijeme otkinula s udice, ali se ne uzdaj u mene. Ja nisam
tridesetestogodinji redovnik.

Niti sam ja tridesetestogodinja redovnica... Mislim, iako sam posljednjih
nekoliko godina moda i bila.
Daj da o toj zezalici razmislimo onako kako obavjetajci razmatraju probleme.
Bojim se da to onda mene iskljuuje...
No dajte, gospoo, to mi je jasno jo od objekta Chesa-peake.
Jasno to?
Da si vrhunski operativac G-2, ba kao to je to bio i Ev Bracket.
Molim?
Vi ste iz elitne jedinice, onoga to Britanci zovu specijalnim odjelom. Vi idete
od mjesta do mjesta i raskrinkavate zlikovce - zahvaljujui, naravno, primjerenoj
obuci.
Kako si to, za Boga dragoga, doznao?
Odala si se i previe puta. Razmilja kao uhoda, esto tako i govori, a Vojska
ne alje asnika komandosa ili SBI-a da studira kompjutere na Chicagu, kako bi u
boj mogao nositi laptop.
Ma to je smijeno, stvarno smijeno! uskliknula je Mon-troseova, a crvenkaste su
joj se oi nasmijale, i u njima nije bilo nijekanja. Prije samo pet minuta Frank
me upitao jesam li ti rekla, i ja sam mu odgovorila da nisam, ali sam pomislila
kako si moda posumnjao zato to sam se u Belgraviji posluila raunalom. Njemu to,
usput reeno, i nije bilo vano, no je li to zaista bilo zbog raunala?
Ne, nego zbog neeg mnogo jednostavnijeg. Ja shvaam da neki ljudi u Pentagonu i
Langlevju misle da to nije mudro, no mi tipovi iz CIA-e i G-2 poesto imamo valjana
razloga da radimo zajedno. Ali je bit prie da sam nazvao jednog starog prijatelja
u Arlingtonu i da je on istraio tebe i Brandona. Jedan je od nas onom drugom
spasio ivot na nekom prospektu

u Moskvi, ne sjeam se vie kojem. To mi naprosto nije mogao odbiti.
Leslie se glasno nasmijala, ne ba jako glasno, no ipak dovoljno glasno da joj
Page 141
straar za pisaim stolom dobaci pogled.
Agente Pryce, rekla je, pa ak i specijalni agente Pryce, to misli, bismo li
mogli malo vratiti vrpcu i poeti ponovno?
Mislim da je to silna ideja, dopukovnice Montrose. Sada je vrpca prazna, i stoga
predlaem da je ponovno zavrtimo na veeri zahvalnosti u vrlo finom restoranu.
Budui da ja glede dispozicijskog fonda imam sasvim slobodne ruke, neka to bude na
moj raun.
A mogu li ti vjerovati?
Ni na trenutak. I to treba staviti na vrpcu.

20
Frank Shields je svoju tajnicu, koja je za nj radila ve devetnaest godina,
obavijestio da dva dana nee biti tu, i da nikome ne govori gdje se nalazi. To se
odnosilo na sve ljude u Agenciji, bez obzira na rang.
Ako izbije kakva kriza, posluit u se denverskom vezom, rekla je sredovjena
ena, ve sasvim navikla na nestanke svog efa. Potom je nastavila i dodala da e
nazvati gospou Shields, da je umiri i pripremi za muevu odsutnost, pa e potom
izdati nalog za avion kojim e zamjenik ravnatelja odletjeti u Montreal. Taj nalog
e potom biti oznaen kao strogo povjerljiv i poniten im se avion za Cherokee
digne s piste, te potom i zamijenjen uputom pilotu da se vrati u An-drews.
Kao i obino, Margaret, osigurali ste se sa svih strana, komplimentirao ju je
Frank Shields. Ali biste moda ipak mogli provjeriti denverski relej.

Ve jesam, gospodine. Nije dolo ni do kakvog upada. Nazvala sam Colorado, i pager
vas je upozorio, a poziv je stigao iz Denvera.
Mislim da u vas predloiti za ravnatelja.
Sve kako vi velite, Frank.
Meni do tog mjesta nije, a vi ste u organizacijskom pogledu za taj posao mnogo
kvalificiraniji... I, Maggie, recite Alke da mi je zaista ao to danas moram ii.
Veeras nam na veeru dolaze djeca sa svom svojom djecom; to e je prilino
uzrujati.
To e biti tek koncem tjedna, ispravila ga je tajnica. Do tada se moda i
vratite.
Otkud to znate?
Alice me nazvala, i rekla da vam pregledam rokovnik. Nadam se da me neete
utjerati u la, i da ete se vratiti.
Dat u sve od sebe.
Dajte, molim vas.
Shvatit u to kao naredbu.
Shields je potom podvostruio napore da spoji Montro-seove, majku i sina, radei na
tome s Goeffrevjem Watersom, MI-5 i MI-6, na najviem sigurnosnom nivou. Zakljueno
je da e najjednostavnija i moda najoitija metoda putovanja ujedno biti i
najsigurnija. Ticonderoga je trebala patrolirati Perzijskim zaljevom izmeu
Bandar-e-Charaka i Al-Wakraha; bio je to njen modus operandi. Kad mlanjaci budu s
nosaeve palube polijetali na izviake misije, jedan e od njih, do vrha krcat
gorivom, ispasti iz formacije i odletjeti do baze Royal Air Forcea u predjelu Loch
Torridona u kotskoj. Pilot je bio natporunik Luther Considine, a njegov putnik
James Montrose jr.
Jedini je komentar ushienog Jamieja bio:

Hej, kako sam im zbrisao! Samo to je ona picajzla iz biologije morao pisati mami!
Kako sam ih zeznuo!
Sastanak e se odigrati u jednom seocetu dvadesetak kilometara sjeverno od
Edinburgha. Goeffrev Waters je osobno uredio da ameriki zrakoplov doekaju posebna
komunikacijska oprema i tri naoruana pripadnika MI-5 pa pilota i malog Montrosea
odvezu do seoske gostionice daleko u predgrau Edinburgha. Gostionicu je
rekvirirala drava, pa u njoj ni mjetani ni turisti nisu smjeli odsjedati punih
etrdeset osam sati -poevi od dolaska gospoice Joan Brooks i njezina brata Johna
- Leslie Montrose i Camerona Prvcea.
Waters je ostao u Londonu, da ne izgubi vezu s Frankom Shieldsom i Brandonom
Scofieldom, a u vezi s novim materijalom to ga je iskopao Beowulf Agate.
Cameron Pryce je, meutim, imao jo jedan razlog za let u kotsku. Luther Considine
je sa sobom nosio fotografije dva imanja u Perzijskom zaljevu koja je Jamie
Page 142
Montrose proglasio slinima objektu u kojem su ga drali kao zarobljenika. Pilot je
pribavio, koliko je uspio, podatke o vlasnicima te dvije palae. Sto nije bilo
lako. Bahrain se, kad je rije o sklanjanju od poreza, ponaao vrlo zatitniki.
Zbog toga je stvoren tajni trokut s vrhovima u Londonu, Great Smokiesima i jednom
opskurnom selu u kotskoj. Meu njima su se trenutno prenosile informacije, a one
su bile jedino oruje kojim su mogli prodrijeti u organizaciju Mataresea i globalnu
strategiju koju je ona pokrenula. A da je ba ona pokrenula zbivanja bivalo je iz
asa u as sve jasnije.

I

THE WASHINGTON POST
(naslovna stranica)
KONGRES ISTRAUJE TAKTIKU SINDIKATA
WASHINGTON, 23. KOLOVOZA - Kongresni odbor za borbu protiv trustova povukao je
iznenaujui potez, pa neoekivano okrenuo topove ne na upravu kompanija, ve
radnitvo. On je takoer doveo u pitanje utjecaj to ga najvei sindikati imaju nad
desecima tisua radnika, pa tako i time izazvano koenje gospodarske ekspanzije.
THE BOSTON GLOBE
(naslovna stranica)
ELECTRO-SERVE SPAJA SE S MICRO WAREOM
BOSTON, 23. KOLOVOZA - Fuzija dvaju voda industrije kompjutera, Electo-Servea i
Micro Warea, zapanjila je druge kompanije, a neposredna e posljedica biti gubitak
trideset tisua radnih mjesta. Wall Street je oduevljen, no drugi su sektori
demoralizirani.
THE SAN DIEGO UNION-TRffiUNE
(str. 2)
SMANJUJE SE MORNARIKA BAZA; OTPUTANJE TISUA RADNIKA
SAN DIEGO, 24. KOLOVOZA - Ministarstvo mornarice u Washingtonu objavilo je da e
drastino smanjiti radove i instalacije u mornarikoj bazi u San Diegu, te da e 40
posto osoblja prebaciti u druge mornarike objekte. Veina e civilnih radnih
mjesta biti ukinuta. to se pak tie velikih nekretnina u Coronadu, one e biti na
javnoj drabi prodane privatnim tvrtkama.
Neto se zbivalo, no nitko ni u javnom ni u privatnom sektoru nije znao to; ili,
ako su i znali, svi su o tome utjeli.
* * *
Kako e izgledati susret Leslie Montrose i njezina sina bilo je sasvim
predvidljivo. Majine su se oi napunile suzama, a pogled na Jamiejeve zavijene
ruke za nju je bio skoro nepo-

dnoljiv. James Montrose jr. pokazao je izvjesnu smjesu olakanja i ushita, s malom
nijansom nelagode zbog majina ponaanja. Cameron Pryce je ostao na diskretnoj
udaljenosti, u sjeni bara, slinog pubu, prazne gostionice. Nakon to je Le-slie
svog pocrvenjelog sina ispustila iz zagrljaja, nekoliko je puta ispuhala nos,
duboko uzdahnula te napokon progovorila.
Jamie, voljela bih te upoznati s gospodinom Prvceom, Cameronom Prvceom. On je
terenac u Centralnoj obavjetajnoj agenciji.
Lijep posao, ha, mama? Drago mi je, gospodine. James junior se odvojio od majke.
Zadovoljstvo mi je to sam te upoznao, Jamie, rekao je Cam i iziao iz sjene.
Trebao sam rei ast, nastavio je. To to si ti izveo bio je pravi podvig, i to
mislim sasvim ozbiljno. Potom su se rukovali - oprezno i njeno.
Zapravo i nije bilo tako strano, gospodine, bar nakon to sam preao preko zida.
Vrh je bio pokriven lomljenim staklom i smotcima bodljikave ice.
Leslie Montrose je samo dahnula.
Na tome si, znai, sredio ruke? rekao je Cameron.
Da, gospodine. Ali su ve skoro zarasle. Ti mornariki lijenici zbilja znaju svoj
posao... No usput, gdje je Luther?
U drugoj sobi, na sterilnom telefonu, razgovara s naim suradnicima u MI-5 i 6.
No dobro, gospodine Pryce. Siparac je zastao, a onda su iz njega poletjele rijei
u sve jaem bijesu. Hoe li mi netko napokon rei to se to zapravo doavola
zbiva? Zato se sve to dogodilo? Sve te lai, moja otmica, zato nisam mogao
govoriti s mamom, zato su telefonski brojevi najednom nestali, ili su promijenjeni
i izbaeni iz imenika, i sva ta sranja! Ali napose lai! Zato?
Page 143

Mati i ja emo ti rei sve to znamo. I sam Bog zna koliko to zasluuje.
Mislim, prvo pitanje na koje traim odgovor, rekao je Jamie. Bez uvrede,
gospodine, no gdje je stric Ev - pukovnik Everett Bracket?
Milo moje, prekinula je Leslie sina i prila mu. Pokuala sam smisliti kako da
ti to kaem, ali, iskreno, ne znam kako da to uinim.
Kako to misli, mama?
U ovoj je operaciji sudjelovao i Everett. CIA je angairala vojnu obavjetajnu
radi zatite vojske. On me je potraio da upravljam kompjuterima osiguranja, jer ih
on nikad nije uspio shvatiti. A onda su krenuli telefonski pozivi. Uasni,
zastraujui, sa svih strana. Tebe su oteli, i ako ne uinim kako mi narede, tebe
e prvo muiti, a onda pogubiti. Stric Ev je bio siguran da je sve to povezano.
O, svetoga ti sranja! uskliknuo je Jamie upola glasa. I to si ti uinila?
Vladala sam sobom kako sam mislila da nikad neu moi. Everett je bio silan.
Otiao je do Toma Cranstona, starog prijatelja u Bijeloj kui. Cranstonove su upute
bile izriite. Ne smijemo nikom rei nita, Tom e sve srediti na najviem nivou. A
onda se u Chesapeakeu odigrao niz uasnih incidenata, da bi se objekt na kraju
pretvorio u bojite. Tako je Everett poginuo, a kako, nije vano.
Isuse Kriste, ne!
Naalost da, rekao je Cameron tiho.
O, sranje, sranje, sranje! Stric Ev!
To je, Jamie, bilo moje drugo vjebanje samosavlaivanja. Nisam smjela dopustiti
ak ni da gospodin Prvce dozna koliko me to unitilo. Morala sam potisnuti osjeaje
i djelovati samo preko Toma.

U emu je tvoja majka imala puno uspjeha, rekao je Ca-meron, a u glasu mu se
osjetio blag prijekor. Da je prema meni prije bila jasnija, moda bismo dalje
uznapredovali.
U emu? uskliknuo je Montrose junior.
Ja preuzimam na sebe da ti to objasnim, odgovorio je Pryce, ali to e potrajati.
Stoga ti predlaem da se time pozabavimo ujutro. Svi smo mi, a napose ti, mladiu,
proivjeli nekoliko tekih dana. Pa da se najprije malo odmorimo, moe?
Ja sam zaista umoran, ali imam toliko pitanja!
Na koja ti nitko nije odgovorio ve skoro tri tjedna, Ja-mie, i to je onda jo
nekoliko sati? A trebao bi malo odspavati.
Mama, to ti veli?
Mislim da je Cam u pravu. Svi smo toliko napeti, toliko iscrpljeni, da ne znam
moe li itko od nas valjano misliti.
'Cam', majko?
* * *
U Peregrine Viewu, Scofield, Frank Shields i Antonia stajali su oko stola u
blagovaonici, zasutog fotografijama. Filmovi to ih je Bray snimio u Wichiti bili
su razvijeni u mjestu, najhitnije to je mogue, a ljudi iz Game budno su motrili
itav proces razvijanja i poveavanja.
Ovu sam seriju, rekao je Brandon i pokazao na nekoliko redova fotografija
stranica rukom ispisanim imenima i datumima, snimio iz Alistair McDowellova
rokovnika.
Faksirat u ih svojoj tajnici, tako da ona dubinski provjeri sva imena. Moda
otkrijemo nekakvu zakonitost, a moda nas doeka i poneko iznenaenje.
A to je ovo, Bray? upitala je Toni. Slii mi na formule... Matematika ili
fizika, znanstvene stvari.

Vrag neka me nosi ako znam, odgovorio je Scofield. Bile su u fasciklima
oznaenim s 'Jednadbe kvocijentnih skupova'. Oduvijek sam vjerovao, kad si netko
dade truda da iskopa nekakve opskurne, mnogoznane rijei, pa ih potom ispie jo
nerazumljivijim slovima i brojevima, da to onda znai da pokuava neto sakriti -
neto do ega sam mora imati pristup, no to se boji staviti u raunalo.
Zato to raunala znaju biti permanentna, odgovorio je Shields, pa dohvatio
nekoliko fotografija o kvocijentima. ak i ono izbrisano znade se, u rukama
strunjaka, vratiti na gadan nain.
Ba sam i ja pomislio to isto, sloio se Bray. Papir se moe i spaliti, no malo
je tee spaliti stroj.
A ovo nije ni matematika ni fizika, nastavio je zamjenik ravnatelja Shields,
Page 144
nego kemijske formule, to je sasvim u skladu s McDowellovim dosjeom.
ini mi se, kiljo, da ovo zahtijeva objanjenje.
Alistair McDowell je kemijski inenjer, i bio je u vrhu svoje klase na
Massachusettskom tehnolokom institutu, i tako sve do doktorata. Ve oko dvadeset
pete godine njegova je briljantnost u laboratoriju ve skoro legendarna, pa ga je
Atlantic Crown smjesta apio, obeavi mu financiranje svih istraivanja kojima bi
se bavio.
Ipak je to veliki skok - iz laboratorija na elo prehrambene tvrtke, Frank? rekla
je Toni.
Naravno, ali je za taj brzi uspon postojao vraki dobar razlog. Jer su njegove
organizacijske sposobnosti bile ravne njegovoj inteligenciji. Uz pomo skoro
neogranienih sredstava, on je reorganizirao skoro sve istraivake odjele - ini
se da je u laboratorijima bio pravi diktator - pa su na kraju postali profitabilni
kao nikada. Njemu je upravljanje, i to na najviem nivou, bilo naprosto u krvi.

U tim se brojevima i slovima i razlomcima krije nekakva informacija, Skiljo. Ja to
osjeam, ja to znam.
Vjerujem da si u pravu, Brandone. Poslat u to naoj jedinici za kemijsku analizu,
pa da vidimo do ega e doi.
To su sigurno ifre koje vode do imena, organizacija, zemalja...
A ako nije tako, odgovorio je Shields odluno, onda su to najnoviji proizvodi
ili najmoderniji konzervansi. Ali ovog mi se asa ipak ini da si u pravu.
A to je s ovim slikama? upitala je Antonia pa pokazala na sedam fotografija
tehnike opreme.
etiri prikazuju deifrantski stroj skriven u glazbenom ormariu, a tri preostale
elektroniko raunalo. Pomislio sam da bismo mogli otkriti proizvoae, pa krenuti
otuda.
A ja u ti odmah rei da je raunalo iz Electro-Servea, koji s nama ima tajni
ugovor. Ako je to raunalo slino naima, onda je kompanija prekrila na sporazum.
I to bi je moglo stajati milijune.
Na sudu, Skiljo, ali je tebi vraki jasno da tvoji ne mogu na sud.
U emu ima bar poneto istine, rekao je Shields neutjenim glasom. I ti to zna
bolje od veine nas. I kamo sad?
Putovima prljavim i niskim, gospodine doravnatelju, odgovorio je Brandon. Bez
sasluanja, bez suda, bez upletanja Predstavnikog doma i Senata. Samo prljavo i
nisko, vrlo prljavo i vrlo nisko. Nalazimo imena, regije, korporacije. Do-znajemo
tko je Meduza, taj hram u glavi iz kojeg izlaze zmije. I tada joj sijeemo glave,
sve jednu po jednu.
To je malo apstraktno, Brandone.
Ne, nije, Frank. Oni su samo ljudi, ba kao to su to bili i prije etvrt
stoljea. Taleniekov i ja slomili smo ih tada, pa

emo ih Pryce i ja slomiti i sada... Dakle na posao, i pribavi nam to vie toga.
Nee nita uiniti bez naeg odobrenja, neka prvo to bude jasno.
Frank, na sporazum nije tako glasio. Ne zaboravi, ti si doao do mene, nisam se
ja pojavio pred tvojim vratima. Maloas si spomenuo mogunost poricanja. Vjeruj mi,
dat u ti toga ne klaftre.
Zazvonio je sigurni crveni telefon; bio je na stolu najbliem Shieldsu. Priao mu
je i podigao slualicu.
Da? rekao je pa zautio i posluao. Pola minute kasnije rekao je samo Hvala, pa
spustio slualicu i okrenuo se Sco-fieldu. Ako se mogu prihvatiti neke
pretpostavke, a ja mislim da mogu, preostaju ti za odsijecanje dvije zmijske glave
manje. Alistair McDowell i Spiro Karastos poginuli su juer u automobilskoj
nesrei, kad su se sino zajedno vraali kui. Za volanom je bio Karastos. Zacijelo
ih je odbacio veliki teglja, zato to je auto totalka.
Zacijelo? uskliknuo je Brandon. To znai da ne znaju?
Krivac je pobjegao. Policija je...
Zapeatite njihove urede! uskliknuo je Scofield. Zapeatite im i u hodnike
postavite strau. Moramo tu opremu rastaviti na arafe!
Prekasno, Brandone, odgovorio je Shields tiho. Poslije nesree, u roku od sat
vremena, oba su ureda temeljito poiena.
Ma po ijem to odobrenju! dreknuo je Bray.
Kompanijina politika. Kad god naglo umre tko od vanijih direktora Altantic
Page 145
Crowna, onda mu, izgleda, smjesta isele sve stvari.
Zato? upao mu je u rije Scofield, i dalje se derui.

Industrijska je pijunaa u punom cvatu, i to je danas op-epoznato... A srani
napadi, modani udari, neoekivani tumori, i oni su vrlo esti. Korporacije
okruene jakom konkurencijom pod tim se okolnostima pokuavaju zatititi.
Ma to je suludo, Skiljo! A to je s policijom?
A gdje ti je zloin? Dogodilo se to na nekom usputnom krianju, bez svjedoka,
ostali su samo zabijeni komadi metala koji upuuju na mogui sudar. Za sada se to
vodi kao nesrea.
Ali ti zna i ja znam da nije.
Slaem se potpuno, priznao je doravnatelj CIA-e, napose s obzirom na brzinu
kojom su poieni uredi. Moglo bi se ak rei da je taj tragini dogaaj bio
sasvim predvidljiv.
Naravno da je bio, no ak i sumnja na neist posao daje policiji pravo da zatvori
sve putove koji ovaj ili onaj vode do zloina.
To je i ironini pomak i na dokaz da je rije o ubojstvu s umiljajem. Oh, no je
li ba bilo s umiljajem?
Kako to misli, Frank? upitala je Toni.
U trenutku kad su policija i lijenike ekipe na popritu 'nesree' dovrile
posao, sadraj je ta dva ureda ve pripadao prolosti.
'U roku od sat vremena', rekao je Scofield i tako ponovio Shieldsove ranije
rijei. Ima pravo. Direktori Atlantic Crowna to naprosto nisu mogli doznati tako
brzo.
Godine ti ve mute mozak, Brandone. Naravno da znamo kako su doznali.
Dobro, znamo, pa ta? Ali sad moramo otkriti i kamo su sve to otpremili!
I tko je za to dao naredbu, predloila je Antonia, i tko je nazvao onoga tko je
to izveo.

Tri sjajna pitanja, sloio se Shields. Smjesta kreemo od svih.
Moglo bi biti zanimljivo, rekao je Scofield srdito.
k * *
Sir Goeffrev Waters, nosilac Reda Britanskog Imperija, prouavao je informaciju
koju mu je sigurnim telefonom iz kotske poslao ameriki porunik Luther Considine.
Uskoro e uslijediti i slubeni faks, sterilna transmisija, pilot provjeri vlastite
rijei, ali kako je oprema trenutno bila u kvaru, slubenik je MI-5 odluio ne
ekati na potvrdu.
Rei da su dva bahrainska imanja imala zapetljane vlasnike odnose, kako nekad tako
i sada, znailo bi silno ublaiti istinu. Dobivena imena pripadala su odvjetnicima,
kompanijama kao i meunarodnim korporacijama i konglomeratima; vlasnitvo se nije
moglo pripisati nikom odreenom. Bio je to pravi labirint zakukuljivanja i
zamumuljivanja; tu nita nisu mogli uiniti ak ni srednjoistoni odvjetnici,
spremni na suradnju. Javili su da su ugovori bili preneseni elektronski, a sredstva
za kupovinu da su poslana incognito, icom iz naj-raznijih gradova, Madrida,
Londona, Lisabona i Bonna. A kako su sredstva bila uredno prenesena, nije se imalo
to pitati.
Bila je tu, meutim, i jedna neobina iznimka, neobina utoliko to je bahrainski
odvjetnik koji je posredovao u kupovini primio dodatnih milijun dolara, amerikih,
iznad kupovne cijene. U kompjuter za financijske transakcije bila je bezazleno
utipkana jo jedna nula. Bahrainski posrednik, svjestan koliko otro mjesni zakoni
kanjavaju prijevaru, poteno je o toj preplati izvijestio ne samo vlasti, nego i
poiljatelja. Bila je to neka opskurna holding-kompanija u Amsterdamu.
Amsterdamu.

* * *
Vitak, proelav mukarac u kompleksu za obradu podataka Centralne obavjetajne
agencije, ustao je od pisaeg stola svog pregratka i prinio obje ruke
sljepooicama. Iziao je iz tog prostora i odteturao do druge stanice, do susjednog
pregratka.
Hej, Jackson, rekao je ovjeku u njemu. Opet me hvata migrena. Isuse, ne mogu
izdrati!
Idi u kantinu, Bobby, a ja u tvoj stroj prebaciti na svoj i preuzeti posao. A
zbog ovog bi stvarno trebao poi doktoru.
Page 146
I bio sam, Jacksone. On veli da mi je to od stresa.
Onda se mii odavde. Tebi stvarno nee biti teko nai bolje plaen posao.
Ali kad mi se ovdje svia.
Ma gluposti. Idi, ja u to preuzeti.
Bobby Lindstrom, meutim, nije otiao u kantinu, nego je iziao iz zgrade, do javne
govornice na betonskom ploniku. Ubacio je etiri etvrtine dolara, jednu za
drugom, pa okrenuo sedam nitica. Oglasio se niz tonova zvona, ukupno pet, a onda
je pritisnuo jo osam nula i priekao.
Snima se, rekao je metalni glas preko ice. Govorite.
Orao podnosi izvjetaj. Deifrirao DD-2 komunikacije. Ciljevi su u Sjevernoj
Carolini, u objektu P.V.-a. Proslijeeno u Marseille. Kraj.
* * *
Bila je no, mrkla no, a mjeseinu su mutile planinske magle to su posvuda
lebdjele nad tlom. Na prilaznoj cesti to se uspinjala prema vratarnici Peregrine
Viewa, polako su se bistrila dvostruka svjetla farova. Kad su se pribliila
elinoj brklji to je pala preko ceste prosjeene kroz umu, otkrilo se

da pripadaju smeoj limuzini, dravnom vozilu s dvije vojne zastavice s obje strane
poklopca motora. Oznake su obznanjivale da je rije o generalskom automobilu i da
general ima dvije zvjezdice.
Vozilo se zaustavilo a iz vratarnice je iziao straar. Povirio je unutra i ugledao
etiri uniformirana asnika - bojnika koji je vozio, generala kraj njega na
prednjem sjedalu te dva satnika na stranjem.
General Lawrence Swinborn, mladiu, javio mu se general, drei papire u ruci,
koju je potom preko vozaevih prsa pruio prema otvorenom prozoru. Tu su moje
propusnice od CIA-e i ministarstva vojske.
Jako mi je ao, gospodine, odgovorio je narednik postrojbe Gamma, ali mi te
propusnice moramo dobiti najmanje dvanaest sati prije posjetiteljeva dolaska. Tu se
nita ne da uiniti, gospodine. Morat ete skrenuti iza, na slijepi odvojak.
Ba teta, narednice, odgovorio je general, pa lagano nagnuo glavu na lijevu
stranu i samo jednom kimnuo. Na dani znak, satnik je na stranjem lijevom sjedalu
podigao pitolj s priguivaem, ispalio smrtonosno zrno i pogodio narednika ravno u
elo. Kad je vidio da mu je drug pao, drugi je straar iziao iz ostakljene
straarnice, no samo da bi pokupio sljedea dva metka to ih je ispalio isti
satnik. Bili su to i opet pogodci u glavu, koji su rtvu presjekli usred rijei.
Van, zapovjedio je asnik, odvucite leeve u umu i dignite brklju.
Da, gospodine!
Bojnie, ugasite farove.
Odmah! 'Latvrence' - to ne zvui loe.
Nadam se da vam nikad nee ostati u sjeanju. U tami se digla elina brklja,
satnici su se vratili na sjedala, i limuzina

je polako krenula cestom uzbrdo. Kroz maglu i sjene pojavio se i trei straar; bio
je oito smeten i priao je automobilu.
Koji je sad to vrag? upitao je. Tko ste vi, ljudi.
Provjera osiguranja iz Pentagona, vojnice, odgovorio je general. Valjda vidi
zastavice.
Ne vidim ni vraga crnoga, no ovoga nema u pravilima.
Propustili su nas, desetnie, sad smo tu, i ja sam general Lawrence Swinborn.
General ili ne, gospodine, naa je naredba da raznesemo svako nenajavljeno
vozilo.
Oito nisi bio na prozivci, vojnice. A sad, gdje su ostali? Ne da mi se da me opet
zaustavljaju.
Miiavi je i pleati desetnik postrojbe Gamma paljivo promotrio automobil i
njegove putnike. Polako se odmakao, s desnicom na koricama pitolja. Otkopao ih
je, a ljevica mu je istodobno iz maskirne bluze izvukla radio na uzici. Kroz
otvoreni je stranji prozor ugledao pitolj.
A to vas briga, gospodine dragi.
Straar se zavrtio i bacio na lijevi bok, pa se zakotrljao dok je tlo oko njega
pratalo od pitoljskih zrna.
Neprijateljsko vozilo, sektor tri! Paljba.
Faza B! zapovjedio je ovjek koji se predstavio kao Swinborn, pa su sva etvorica
iskoila s lijeve strane limuzine i poela skidati odore, za koje se vrijeme
Page 147
desetnik, u meuvremenu ranjen u desnu nogu, uspio dii, pa potrao u zaklon u
umi, odakle je poeo uzvraati paljbu. etiri su se napadaa zaklonila iza
limuzine pa zbacila zadnje ostatke vanjske odjee, i tako razotkrila kamuflano
ruho identino onom to su ga nosili ljudi iz postrojbe Gamma. Razvijte se u
strijelce! zapovjedio je lani general. On je u prvoj zgradi desno, oko dvije
stotine metara uz cestu. Poite umom, sastanak je tamo!

Uslijedili su nasilje i kaos, roeni iz konfuzije. Kroz pole-glu, umsku maglu
prosijecali su se snopovi snanih baterij-skih svjetiljki. Odore - maskirne
terenske bluze - bile su prvi znakovi raspoznavanja, pa bi se pri pogledu na njih
sputalo oruje. Potom bi oni koji su spustili oruje bili ubijeni zbog svoje
opravdane zabune.
Na zvukove isprekidane, upravo gerilske pucnjave, Sco-field je ugasio svjetla, pa
uvjerio Antoniju i Franka Shieldsa da ostanu u najtamnijim sjenama sobe. Iz malog
je arsenala dograbio dva automatska oruja tipa MAC-10, pruio ih eni i Franku, pa
ih uputio da ih, pojavi li se itko na vratima ili u razbijenom prozoru, smjesta
prebace na rafalnu paljbu.
A to e ti uiniti, Bray? upitala je Toni.
Ono u emu sam prilino dobar, stara moja, odgovorio je Scofield pa krenuo prema
kuhinji i stranjim vratima, odjeven u maskirnu odoru. Sa sobom je ponio standardni
Colt .45 sa est okvira streljiva. Kliznuo je van i utrao u okolnu umu. Neujno
je zapuzao izmeu drvea, nalik srditoj panteri koja titi svoj brlog, dok mu je
instinkt govorio da je, vie no vjerojatno, uzrok svemu tomu ba njegovo
pogubljenje. Od tog su ga tumaranja boljele ruke i noge, jer mu ni kosti ni miii
ni plua nisu vie imali snagu kao prije toliko godina. Ipak mu je vid i dalje bio
pristojno dobar, sluh i dalje otar, a ba je on u svemu bio najvaniji.
A onda ih je zauo! Kvrcanje suhe grane pod neijom ote-alom nogom. A onda i
utanje paloga granja kad ga je noga odgurnula. Beowulf Agate se povukao u grmlje,
pa na sebe zgrnuo umski otpad. Ono to je ugledao kroz lie i rijetke granice
nije ga samo smelo, nego i razljutilo. Tri lika, odjevena u maskirne bluze, berete,
hlae i izme postrojbe Gamma, napravila su ipak krupnu pogreku! Svima je njima
kosa bila kratka, ali ne oiana na etku, kao to je to bilo uo-

/K

biajeno kod Gamminih straara. Uvojci su im ispod bereta padali na iju, to je
bilo neuveno za patrole u Peregrine Viewu. One su iale kosu tako kratko da bi
postala praktiki nevidljiva, napose na potiljku, jer se ba tu, na vruini i za
napora, stvarao znoj. Bila je to sitna tjelesna nelagoda, no ipak nelagoda, a snage
si na Peregrineu nisu mogle dopustiti ak ni takvu.
Iz ume se pojavio i etvrti, oito na dogovoreni sastanak s preostalom trojicom.
Dreknuo sam da sam im 'za petama', rekao je surogat Gammina voe, pa sam tako te
skaute poslao u sektor sedam, najudaljeniji od objekta. A nai su ciljevi ba u
njemu... Sredite ih! Idemo!
Scofield je podigao automatski pitolj, dvaput opalio i svalio dvojicu smrtonosnih
uljeza. Jo dok je pucao, bacio se kroz grmlje, pa otpuzao deset metara od mjesta
gdje je povukao ot-ponac Colta. Noni je zrak ispunio itav vatromet zrna, pa
za-zujao Bravu zdesna, raznosei grumenje umskog otpada i kucajui u stabla s
uasnom neumoljivou.
Gdje je taj gad? dreknuo je voa histerino.
Nemam pojma! zaurlao je drugi ovjek. Ali je upravo oborio Grega i Willieja!
Ku! Bez imena!... On je tu negdje...
Gdje?
ini mi se iza onoga grmlja.
Nije vie pucao... moda je odleprao.
Moda i nije. Raspalimo.
Ako je tu, onda je gotov.
Poput podivljalih zvijeri, dvojica su ubojica poletjela naprijed, s orujem
namjetenim na automatsku paljbu. I onda su, nakon nekoliko dugih rafala, stali.
Tiina. I dok je ta tiina trajala, Scofield je bacio teak kamen .daleko ulijevo
od napa-

daa. Oni su istog asa opet otvorili paljbu, i Bray je priekao da se dogodi ono
Page 148
za to je znao da e se dogoditi.
I dogodilo se. Kroz procijeenu je maglu opazio kako je jedan okrenuo oruje;
prestao je pucati naprosto zato to je potroio streljivo pa je morao ubaciti drugi
okvir.
Tako je Scofield ustrijelio onog drugog, i jo dok je ovaj padao, potrao kroz
umu.
Baci gvouriju! zapovjedio je Bray i postavio se pred ubojicu koji je u desnoj
ruci drao oruje, a u lijevoj pun okvir. Bacaj! ponovio je Brandon pa uz
kljocaj napeo kokot.
Isuse Kriste, pa ti si on!
Zanemarimo li na trenutak gramatiku, da, ja sam on. Ali sam ja, osim toga,
harvardski ak, iako u to nitko ne eli povjerovati.
Kujin sine!
To bi, pretpostavljam, prije bio ti. Ili da to kaemo na drugi nain? Matareseov
sin. ovjek je polako, centimetar po centimetar u umskoj magli, primicao okvir
automatskom oruju. Najednom je protresao desnu nogu i odigao je malo od tla.
Polako, rekao je Scofield. Samo te dlaka dijeli od pretvaranja u prolo svreno
vrijeme.
To je zbog noge, do sto avola! Od toliko me tranja hvataju grevi.
Ne kanim to vie ponavljati, protuho. Baci oruje. Hou, hou! Ubojica je
pritisnuo automatsku puku o desno bedro i pritom se trznuo. Moram razdvojiti
miie, ve mi puu jedan preko drugoga.
No dobro, tu se slaemo, vreo dreka. Grevi znaju
biti...
Matareki se ubojica naglo trgnuo, ubacio puni okvir u oruje i doslovce se zavrtio
u zraku, spreman da rastepe Sco-

fielda. Bray je opalio. Ubojica se sruio, pretvoren u spetljanu hrpu mrtvoga mesa.
Kvragu, dreknuo je Beowulf Agate. Hraak jedan, htio sam te ivog.
* * *

Sat kasnije, Peregrine View se ve bio stabilizirao, a ono nekoliko mrtvih ve je
bilo oplakano. Obavijestit e im roditelje; na zadatak nije poslan nitko sa enom i
djecom. Scofield je sjedio u naslonjau, iscrpljen do sri.
Pa mogli su te ubiti! dreknuo je Frank Shields.
To ide uz teritorij, Skiljo. Ali zar sad nisam tu?
Jednoga bi dana mogao i ne biti, ti sijeda stara ludo, us-kliknula je Antonia
koja je stajala kraj Brava i drala mu umornu glavu.
I onda, Frank, to jo ima novo?
Vijesti iz Wichite, Brandone. Sve to je bilo u McDowel-lovu i Karastosovu uredu
prebaeno je KLM Airlinesom. Odredite Amsterdam.
Amsterdam.

21
Elegantna Citroenova limuzina polako se valjala kroz bijesni noni pljusak na
marseilleskoj obali, a uzvitlana magla i slapovi kie smanjivali su vidljivost na
najvie petnaestak maglovitih metara. Farovi su bili skoro beskorisni jer im je
snopove gutala magla to se valjala sa Sredozemlja, i svjetlo se lomilo u zidovima
oblanog bjelila. Julian Guiderone je provirio kroz stranji lijevi prozor.
To je taj niz skladita! dreknuo je na vozaa, nadglasavajui mlatnjavu kie o
krov vozila. Ima li svjetiljku - bateriju?
Oui, monsieur Paravacini. Uvijek.
Posvijetli tamo, lijevo. Traimo broj etrdeset jedan.
Ovo je trideset sedam. Ne moe jo biti daleko, monsieur.
I nije bilo. U icanoj je mreici svijetlila malena arulja, jedva vidljiva kroz
maglu.

Stoj! zapovjedio je sin Maloga Pastira, koji se sada predstavljao zloslutnim
imenom Paravacini. Pritisni na trubu, dva kratka zvuka.
Voza je tako i uinio i istog su se asa podigla velika teretna vrata, pa su se
unutra pokazala neto sjajnija svjetla.
Da se uvezem?
Sto krae, odgovorio je Guiderone. Taman koliko mi treba da izaem. Onda
Page 149
natrake, i ekaj me na ulici. Kad se vrata opet otvore, ui po mene.
Monsieur, bit e mi ast.
Julian Guiderone se iskobeljao iz automobila, pa stao na prazni betonski pod i
kimnuo oferu. Limuzina se natrake izvezla na pljusak; teretna su se vrata polako
spustila. Guiderone je ostao stajati sam, znajui da to nee potrajati. I nije. Iz
sjena je istupio Jan van der Meer Matareisen, a vitka figura i kvadratno blijedo
lice doimali su se patuljasto u kaverno-znom skladitu.
Dobro doli, moj voto u svemu.
Majko Boja, ovjee! uskliknuo je sin Maloga Pastira. Nadam se samo da ima
valjan razlog da me u ovo doba dovlai ovamo. Ve je skoro jedan u noi, a
proivio sam dva iscrpljujua dana!
Bilo je neizbjeno, gospodine. Moja je informacija takva da vam je mogu prenijeti
samo osobno, jer potom moramo smjesta raspraviti o daljnjoj strategiji.
Pa zar tu, u tom hladnom, vlanom betonskom mauzoleju?
Molim vas, poite sa mnom do mog ureda. Ja ga zapravo imam u svakoj zgradi, jer
sam vlasnik svih skladita u ulici. A osim toga i est gatova, koje poesto
iznajmljujem. To pokriva sve moje trokove.

Treba li me to impresionirati? upitao je Guiderone, slijedei Matareisena prema
ostakljenom, deset metara dalekom uredu.
Oprostite na razmetljivosti, gospodine Guiderone. Kao da od vas stalno traim
odobravanje, jer ste vi zvijezda vodilja naeg pokreta.
To sam bio, Jane, a sad u meni treba vidjeti samo savjetnika. Uli su u ured
sred njegova obilja elektronike opreme. Guiderone je izabrao kau od crne koe;
Matareisen je sjeo za pisai stol. Daj da raspravimo te tvoje strategije. elio
bih se to prije vratiti u hotel.
Mislim da biste, gospodine, trebali znati da sam prije tri i pol sata udobno
spavao u svojoj kui na Keizersgrachtu u Amsterdamu. No onda sam shvatio da moram
ustati, probuditi pilota i odletjeti u Marseille.
Sad si me zaista dojmio. Zato?
Morat emo malo ubrzati plan...
Kako? Mi jo nismo spremni - ti jo nisi spreman!
Saslutajte me, molim vas. Zbili su se dogaaji koje nije bilo mogue predvidjeti.
Pojavili su se ozbiljni problemi.
Beoivulf Agate, proaptao je Guiderone monotonim glasom. Reci mi da je mrtav!
zaurlao je sin Maloga Pastira.
Ne, nije umro. Koliko smo uspjeli utvrditi, plaenika je postrojba omanula i
pritom su svi izginuli.
Sto to govori? Julian se zapiljio u mlaeg mukarca. Glas mu je bio leden, a
uspravna poza u naslonjau nepomina.
Izgovorio sam to najmirnije to sam mogao, iako osjeam isti bijes u glavi kao i
vi. Scofielda oito nisu napustili talenti na tom podruju. Orao nam je javio da je
sam samcat sredio itavu postrojbu.

Najvea svinja na svijetu! Guideroneov je glas bio grlen i jedva ujan.
Bojim se da to nije sve, zbog ega i moramo raspraviti o taktici, rekao je
Matareisen tiho, no glasom u kojem se ipak slutila snaga. Mi znamo da je ba
Scofield provalio u McDo-wellov ured u Wichiti, ali ne znamo ni to je doznao ni je
li uope ita doznao. Pa ipak, ve sama injenica da se napena-lio na McDowella
govori nam mnogo, to udrueno s vijestima iz Londona...
Sto se to dogodilo u Londonu? upitao je sin Maloga Pastira ledenim glasom.
Dao sam ozvuiti kuu Brewsterovih na Belgraviji.
Je li to ba bilo nuno?! prekinuo ga je Guiderone, a glas mu je i dalje bio
leden.
Da, bilo je. Lady Alicia je na moje nagovaranje reagirala estoko, pa izjavila da
Matareseu nema mjesta u njezinu ivotu niti e ikad imati. I jasno mi je stavila do
znanja da ima i drugih koji tako misle, onih koji su posvetili i ivot i bogatstvo
iskupljenju grijeha svojih predaka koji su to bogatstvo stvorili. Ta nas je tvrdnja
dovela do nasljednika Scozzi-Tremonteovih, takozvanog plejboja, Giancarla, koji je
zapravo meunarodni, nama protivni odvjetnik.
On je ubijen na polo-igralitu u Americi. I to onda? Bez tragova.
I onda je Centralna obavjetajna agencija pozvala vaeg dumana, Beowulfa Agatea.
On je znao - on zna - o nama vie od ikoga na svijetu. Bog nek zna kako i zato,
Page 150
ali su ga pridobili.
Najvea svinja na svijetu! ispalio je Guiderone opet.
Eto, ba smo zbog toga morali znati to se zbiva u kud Brewsterovih na Belgraviji.
Kompromitirali smo njezina imbecilnog mua i prisilili ga da je nadzire, te mu na
kraju i nare-

dili, kad je taj idiot pokrao milijune, da je i ubije. Nesree se uvijek dogaaju,
i on je bio ista katastrofa, iako samo privremena. Za njega smo se pobrinuli. I
opet, bez tragova.
Malo smo skrenuli, rekao je Guiderone odsjeno. I tako si dao da se Belgravia
ozvui...
Otkrili su mikrofone.
Naravno, s tim se raunalo od poetka. Ljudi koji slue Brewsterove nisu budale,
to su dobro plaeni stjuardi koji si ne mogu priutiti nemarnost. Jedan pogrean
korak i pred vratima e se pojaviti pun kamion elektronike skalamerije za
otkrivanje mikrofona - to se oito i dogodilo. Na nau tetu.
Pria je malo sloenija, ali vas uvjeravam, nigdje ni traga. ovjek koji je sve to
instalirao uklonjen je na siguran nain, njegova je prijemna postaja u Lowdes
Streetu oiena, a sve su vrpce maknute.
Moram pohvaliti vau efikasnost, rekao je Sin Maloga Pastira, koji je prije
nekoliko godina trebao zasjesti u Bijelu kuu. Ali sam siguran da to nije sve.
Sigurno nisi usred noi doletio iz Amsterdama da bi me zadivio svojom efikasnou.
Guiderone je zastao, a u oi mu se vratio neprijateljski prodoran pogled. Spomenuo
si neto o ubrzavanju plana, emu se ja neporecivo protivim. I previe toga treba
obaviti, i previe operacija razraditi. Stoga ne smije biti ni prekida ni
promjena!
Uz duno potovanje, s time se ne slaem. Zahvaljujui vaim silnim naporima i
mojoj sitnoj pomoi, glavne su figure postavljene po itavoj Evropi, Sjevernoj
Americi i Sredozemlju. Stoga moramo udariti dok je stroj u pokretu, prije nego to
se najednom pojavi neka prepreka.
Kakva prepreka? Rije je o deku, zar ne, sinu Montro-seove!

Otiao, iezao, nestao, odgovorio je Nizozemac hitro. On pripada prolosti i
stoga je irelevantan. Sto smo time izgubili? Poslunost majke koja nam vie i nije
vana? Ona je sada u Londonu sa Scofieldovim suradnikom, izvjesnim Pry-ceom, po
reputaciji sudei vrlo smrtonosnim. Da im onemoguimo svako zamislivo daljnje
napredovanje, obojica e biti ubijena u roku od nekoliko dana, moda i sati, a to
nam jest vano.
A zato to? Ne protivim se, ali tu zacijelo ima i neeg to mi nisi rekao.
Oprostite mi, gospodine, ali to 'neto' je oito ve i samo po sebi.
Daj pripazi malo, mladi Matareisene. Ne zaboravi s kim razgovara.
Ispriavam se, ali s dunim potovanjem, moram to razjasniti... Nije nam jasno
kako se to dogodilo, no McDowell je otkriven u Wichiti. Kako? Otkuda to Scofield
zna? Sve iz McDowellova ureda dopremljeno je nama; spektrograf je otkrio da je po
dosjeima netko nedavno prtljao; isto tako i po dekoderu, a znamo da se netko
pokuao i posluiti raunalom, jer je ba to pokrenulo alarme. Sto je taj va
Beowulf Agate doznao, i da li je uope doznao ita?
A to je to mogao doznati? upitao je Guiderone tiho, zamiljeno. McDowell je bio
oprezan koliko i briljantan. On nikad nije u uredu ostavio nita nae. To je
nezamislivo.
Moda se osjeao sigurniji u svom apartmanu u Atlantic Crownu. Njegov je brak bio
propast, ena ljubomorna alkoho-liarka - i to s valjanim razlogom. Zar ne vidite,
gospodine, mi to naprosto ne znamo!
Iako doputam da je dolo do izvjesnih propusta, ipak ne vidim razloga da se
mijenja plan. Ostvarenje eljenih rezultata, ovisi u prvom redu o sinkronizaciji.
Ona mora biti bes-

prijekorna, a udarci u slijedu katastrofalni. Nae je napredovanje uredno. Nee
biti nikakvih promjena.
Onda u pokuati biti jasniji, rekao je frustrirani ovjek iz Amsterdama. I
imate pravo, ima tu i neeg to vam nisam rekao, jer je to bilo pod kontrolom, pa
nije bilo potrebe da vas time gnjavim. Pa ipak, kad su do mene stigle vijesti o
ljudima koje je Scofield pobio, shvatio sam da je nastupio as da se s vama naem
Page 151
licem u lice.
Da bi me uvjerio?
Da bih vas uvjerio, sloio se unuk tiho.
Onda se jo potrudi, rekao je Guiderone, alarmiran, a koncentracija mu je postala
apsolutna. Postigao si zaista jako mnogo - bili su to zaista sjajni skokovi. I bez
tebe ne mogu. Ali nastavi, to mi to nisi rekao, a to smatra tako vanim?
To nije naprosto samo jedno, nego kad sve to sloimo zajedno... Moramo se vratiti
na koaricu na Karibima, i kapetana veanina koji je uspio pobjei. On se preko
Tortole uspio dokopati Portorika...
Da, da, prekinuo ga je Guiderone nestrpljivo. Ti si mu proslijedio novac da se
avionom vrati u Amsterdam. Sve mi je to poznato.
Ali ondje nikad nije i stigao. Na avionu ga je prepoznao neki vedski poslovni
ovjek, na Heathrowu ga je doekala policija, pa su ga otpremili avionom u
Stockholm gdje je optuen za sudjelovanje u atentatu na Palmea.
Zlo po njega, no to se to nas tie?
Pokuava izvui ivu glavu. I mi bismo mogli biti dio tog sporazuma.
Ali on ba i ne zna toliko.
Zna sasvim dovoljno. Postupio je po naredbi, pa ma kako opskurnoj.

Shvaam. Dalje.
Prije nego to je zatvorio prislunu stanicu u Lowndes Streetu, na je informator
nazvao nau londonsku kontrolu i javio im da su se Pryce, Montroseova i slubenik
MI-5 uputili prema Westminster Houseu...
Privatna banka Brewster, u svakom praktinom smislu, prekinuo ga je Sin Maloga
Pastira. Ako se sjea, da bih leerno otvorio put, pokuao sam raditi s
knjigovoom, izvjesnim Chadwickom, koji je radio i s milostivom. Nekoliko smo puta
ugodno ruali zajedno, ali nisam doznao puno.
Zato je i morao biti ubijen, odgovorio je Matareisen odsjeno. Nismo mogli imati
ni pojma to se odigralo meu vama dvojicom, ali smo shvatili da tu moda postoji
nekakva veza. Za taj se posao pobrinuo na kontrolor; on je, osim toga, iz
Chadwickova ureda uklonio i va dosje. Sva srea da jest.
A zato to?
Meu komentarima gospodina Chadwicka bio je i jedan, kojeg citiram: 'Gospodina
Guideronea neobino zanimaju Brewsterovi iz Belgravije. Nema dvojbe, jo jedan
bogati Amerikanac kome je do uspona na drutvenoj ljestvici'.
Prokleti gad, rekao je Julian i zasmijuljio se, no onda se opet naglo uozbiljio.
Ali sad opet, Jan, moram jo jednom pohvaliti tvoju efikasnost, na kojoj sam ti
iskreno zahvalan. To je s moje strane bilo glupo i nepotrebno izlaganje
opasnosti... Ali ti govori sve u samim kad bi i ako bi, o dogaajima koji nuno ne
vode do moguih posljedica koje te toliko uzne-miravaju.
Umjesto 'moguih' stavite 'zamislivih'. Razlika je samo u nijansi, gospodine
Guiderone.
Nijedno od toga nije dovoljno jako da prekine operacije to se sada razvijaju i
razrauju. Perzijski zaljev, Sredozemlje, Sjeverno more - progresivne strategije
koje e paralizirati go-

rivo financijskoga svijeta, mladi moj prijatelju. Sve izvedeno estinom Sumraka
bogova! Neodoljivo... Jan, morat e iznijeti neto mnogo jae.
Mislim da to mogu, samo mi dajte jo minutu vremena.
Dajem ti je.
Progresivno financijsko ludilo na euro-ameriko-sredoze-mnim tritima radi sasvim
u nau korist, ba kako je i planirano. Tekue ekonomske analize predviaju gubitak
preko osam milijuna radnih mjesta, opet u nau korist, jer smo mi spremni popuniti
prazninu i vratiti stabilnost, pri emu bismo mi bili mentori...
Sve u korist dobra, Jan, sve za dobro! Percepcija je sve, stvarnost je samo
sekundarna. Mi emo konrolirati gospodarstvo, a time i vlade, ezdeset i dvije
zemlje, meu kojima i sedam najutjecajnijih prijestolnica. Na e cilj biti
postignut, plan Mataresea dovren! Sve legalno unutar zakona, a izvan zakona u
prostornom kontinuumu pravne teorije. Mi smo nepobjedivi!
Vi me i dalje ne razumijete, gospodine Guiderone, viknuo je Matareisen. Vi jo
ne vidite!
Ne vidim to? Ostvarenje legende velike kao traganje za zavjetnim kovegom?
Rjeenje za itav planet!
Page 152
Gospodine, ja vas preklinjem, suoite se s realnou koju smatrate sekundarnom,
jer se ona tako lako pretvara u percepciju!
Ma o emu ti to klepee?
Preko mog nasljednika u Lisabonu, ovjeka golemog utjecaja, koji je ravan samo
njegovoj lukavosti...
Momka koji je popapao Azore, s porezima i svime?
Ba njega, koji je ujedno i ovjek koji je u Monte Carlu eliminirao naeg
neprijatelja doktora Juana Guaiarda.
Da, i to s njim?

On je vrlo blizak korumpiranim elementima u panjolskoj vladi, ljudima koji su sve
u svemu ostaci stare Francove druine, a u koje spada i madridska obavjetajna. On
ba nije bio siguran to sve to znai, ali ga je to toliko zapanjilo da me je danas
popodne nazvao - zapravo juer popodne - i faksirao mi sve materijale koji su mu
dospjeli u ruke. Oni nisu potpuni, ali su zato zastraujui.
Dokumenti o emu? Izlani to, Matareisenu!
Pokuavam to paljivije birati rijei...
Onda to pokuavaj sto bre!
v
ini se da su, to nam nije bilo poznato, doktor Guaiardo i Brewsterova, a oboje
su nam se estoko protivili, bili bliski roaci, mnogo blii no to smo mislili.
I tako je Amanda postigla bar neto. Pa to?
Doktor Guaiardo, koji je znanstveni istraiva, posluio se svojom lijenikom
vjetinom i za druge pothvate. Tako je napravio nita manje od genealoke karte
Matareke organizacije sve tamo od baruna, te ispisao imena obitelji, kompanija,
korporacija i saveza. Ta je karta slina genealokom stablu, na kojem se svaki
entitet, roenje ili brak, razvijaju u novi entitet, sve dok se to na koncu ne
zavri u naim velikim kartelima.
O, Isuse Boe! proaptao je sin Maloga Pastira, dok su mu prsti grubo masirali
naborano elo. Rekao si dok se ne zavri - no je li se zavrilo? Je li ta karta
dovrena?
U to ne moemo biti sigurni. Kao to rekoh, na je nasljednik bio jasan...
No sve da je i tako, prekinuo ga je Guiderone, diui teko, kao da se od neega
brani, da se sve to dokae bili bi potrebni mjeseci, moda i godine, s obzirom na
golemu op-senost toga, i kad bi se svaki zakljuak pravno osporavao.
Vi ste, gospodine, isuvie briljantni a da ne biste shvatili da nije rije o tome.
ak i sam privid, sama percepcija, da je to

nae globalno poduzee na neki nain povezano s ekonomskim krizama to se ire
preko dravnih granica, sigurno bi odveo u katastrofu. Nau katastrofu, gospodine
Guiderone. Najvea svinja na svijetu! rekao je sin Maloga Pastira tiho, pa se
zavalio na kauu od crne koe. On je pobio svoje ubojice i otkrio Wichitu. Isuse,
kako? On stoji iza svega. Opet!
* * *
Marblethorpe je bio malen i otmjen hotel na newyorkom Upper East Sideu, privremena
rezidencija drmatora i snagatora meunarodne scene. Meu njima je bilo diplomata,
divova transnacionalnog novarstva, dolazeih i odlazeih dravnika od formata, i
svi su oni sudjelovali u pregovorima koje je bolje ne voditi na mjestima gdje
stranke netko moe vidjeti. Marblethorpe je bio idealan za takve zgode; on je prema
tim opim naelima i bio projektiran, a izgradio ga je multimilijuna koji je teio
ne samo udobnosti, nego i diskreciji visoko nad urnim ulicama Manhattana. Za hotel
nije bilo oglasa izvan obaveznog retka na bijelim stranicama telefonskog imenika,
kao to u njemu nije bilo ni jednokrevetnih i dvokrevetnih soba, nego samo
apartmana. Svaki je kat bio podijeljen na dvije velike, suelice postavljene
povrine. Osam katova visine, esnaest apartmana; nijedan od njih nikad nije bio
slobodan, jer su svi bili trajno iznajmljeni.
Hotel ima boni ulaz, vrlo slabo osvijetljen i sa zelenim vratima, rekao je Frank
Shields, sjedei u predebelo tapeciranom blijedocrvenom naslonjau, ba u trenutku
kad je Sco-field obilazio pisai stol u stilu kraljice Ane, na kojem je stajala
bijela telefonska centrala. Iz jedne je spavaonice izila Antonia.
Sve je zaista jako lijepo, Frank, rekla je i nasmijeila se. Kad otkuca pono,
hoe li se pretvoriti u kolibu?

Page 153
Nadam se da nee. Mnogi bi gosti dobili srani napad -ili bi ga bar dobili njihovi
gosti.
O, hotel za ljubavne sastanke?
Siguran sam da ih je bilo i da ih jo ima, dragi moj, ali mu to nije primarna
funkcija. Upravni odbor, zapravo na to gleda prijekim okom.
A za to je onda?
Moglo bi se rei za konferencije izmeu ljudi koji zbog ovog ili onog razloga ne
bi trebali konferirati. Osiguranje je ovdje najbolje u itavom privatnom sektoru.
Ako na recepciji eli rezervirati apartman, mora imati preporuku.
A kako si onda ti, Skiljo, upao unutra?
Mi smo u poslovodnom odboru.
Poten posao. Ipak mi upada u oi da je ta jazbina devet kopalja iznad tvoje lige,
ukoliko se nisi poeo razbacivati dis-pozicijskim fondovima.
Sklopili smo sporazum. Kao lanovi upravnog odbora, mi dubinski istraujemo
kandidate.
I zato ne plaate.
A osim toga doznajemo i tko se sastaje s kim. To je sjajni dam-da, a budui da su
nae usluge poesto neprocjenjive, ne moemo te trokove prebaciti na lea poreznih
obveznika.
Frank, ba si srce.
Ali zato ba u New Yorku? prekinula ga je Toni pitanjem. Ako je ljudima
potrebna diskrecija, ini mi se da u svijetu ima boljih mjesta od onog u jednom od
najpoznatijih gradova svijeta. Ladanje, otoci poput naeg, stotine mjesta.
Bojim se, Toni, da si u krivu. Lake se sakriti u ivom, pretrpanom gradu negoli u
kakvoj vukojebini. Pitaj mafijoze koji su bili u Apalaima - ili nae iz
Chesapeakea i Peregrine View, ili ak i vas dvoje na Brassu 26. Prvce vas je naao
zato

to je imao trag. Tragovi se znaju izgubiti u grozniavom gradu, a Bog mi je
svjedok da je New York upravo takav.
O tome u morati razmisliti, rekla je supruga gospodina Scofielda, trenutna i
vjena. Ali, Frank, zato smo mi ovdje?
Zar ti Brandon nije rekao?
Rekao to?...
Zamisao mi se uinila sjajnom, a znajui da ovdje mogu naprosto rekvirirati
apartman, odmah sam se sloio s njim.
Rekao to? upitala je Toni.
O tome sam poeo jo sino u Peregrineu ali, ako se sjea, ti si spavala u drugoj
spavaonici.
Zato to sam se naljutila! Prestarjela luda od blizu sedamdeset odlazi u no da
bude meta na streljani. Mogli su te ubiti.
Ali nisu, istina?
Molim vas, vas dvoje, prekinite.
Ali ja elim objanjenje! Brav, zato smo tu?
Kad bi se malo ohladila, stara moja, moda bih ti i objasnio... New York je glavno
vorite meunarodnog novarstva, vjerujem da e se s tim svi sloiti.
I?
A meunarodno novarstvo za Matarese ime presudnu vanost, jer njime kani
ovladati, ako ve i nije. Pa ipak, u njihovim je operacijama 'presudno' jo neto,
a to znam zato to smo to Taleniekov i ja vidjeli, kroz to proli i, kad smo za to
doznali, za vraju dlaku izbjegli pogibiju...
I ja sam bila tu, muiu.
Hvala Bogu da jesi, stara moja. Jer da nisi, sad bismo oboje bili mrtvi. Ali to je
bilo prije nego to smo te nali, kad nas je, kao prvo, trag Mataresea odveo na
Korziku.
Za ime Boje, to je sad to, Brandone? prasnuo je Shields.

Kvragu, kiljo, ve sam ti rekao. O da, da, sad se sjeam. Zato i jesmo tu.
Oprosti, Toni, to je samo zato to je on tako... melodramatian, a ja tako umoran.
Reci mi! dreknula je Antonia.
Matareka hijerarhija nikad svojim ograncima - ili svojim uenicima, ako ti je
tako drae - ne otkriva potpuno ono ne-gativno to se zbiva. ini se da oni ne mogu
priznati da su ranjivi i na koji su to nain, jer da priznaju, mogao bi se rairiti
Page 154
strah od razotkrivanja. I?
Mislim, vidi, curo, s Wichitom je gotovo, ona je povijest, tokica na-radarskom
zaslonu. A kladim se u svoje inozemne raune da uenici za to i ne znaju. Ti se
to?...
Daj uuti, kiljo. Toliko si stariji od mene da se ne moe sjetiti ni to sam ti
juer rekao.
Jo nikad nisam uo tu tvoju zadnju tvrdnju. Inozemne -o, Isuse/...
Zato vidi, Toni-moja, nastupit u kao da sam veliki bu-da iz Mataresea - netom
stigao iz Amsterdama, koji oito u toj organizaciji igra veliku ulogu. I onda u
svakome od njih, s kim budem potajno konferirao, ponaosob rei da je Wichita
gotova, da je vie nema, da je finito.
Ali tko su oni? S kime e to 'konferirati'? S nekoliko desetaka prokletih
predsjednika, generalnih direktora, blagajnika i predsjednika upravnih odbora svih
tih majkoljubnih kompanija i korporacija koje su izvele fuzije, kupovine i itavu
tu smijenu priu. Imamo popis trideset osam moguih sluajeva tu i u Evropi. Netko
e zagristi.
Sve ako si i u pravu, Brandone, prekinuo ga je Shields, to e biti ako nazovu
Amsterdam?

kiljo, to je tandara-bro. Rei u im da bi Amsterdam mogao biti sljedea
Wichita, i da im ja, kao novi veliki igra, savjetujem da bjee od Amsterdama ko od
ivog vraga, da su se ve i tako dovoljno zajebali.
Ali, Bray, hoe li ti oni povjerovati?
Ljubavi, Taleniekov i ja smo utroili godine i godine na bruenje nae zloudne
vjetine ba za ovakve zgode. Obojica emo pustiti glas. I, Isusa mi, oni e doi!
U Loch Torridonu, u kotskoj, ve je bilo jutro; prozor male gostionike
blagovaonice, razdijeljen na mnogo stakala, gledao je na rosna polja to su vodila
prema kotskim planinama. Sue od doruka ve je bilo sklonjeno, a ljudima
posje-lima oko stola ostavili su dvije velike posude s kavom i ajem. A za stolom
su bili Leslie Montrose i njezin sin; Cameron Pryce i Luther Considine, natporunik
amerike mornarice. Upravo su bila iznesena objanjenja, potpuna koliko je to u tom
asu uope bilo mogue.
To je suludo! uskliknuo je pilot.
Ali ba se to i zbiva, odvratio mu je Pryce.
Jesi li ba siguran da bih ja morao sudjelovati i u toj igri? upitao je
Considine.
Vjerojatno ne. Meutim, tvoja poneto neortodoksna propusnica potjee od nekog s
kim se nitko nee prepirati...
O, naravno, prekinuo ga je pilot. Od onog doravnatelja CIA-e s kojim sam
razgovarao. Od gospodina Shieldsa, ako se ne varam.
Ne, on je sitna riba.
Onda od koga?
Od ovog tvog mladog prijatelja, Montrosea juniora, na kojeg si naletio u Manami.

Jamie? Considine je pogledao iparca. Mali, kog si to vraga opet skuhao?
Bez tebe, Lutheru, sad bih vjerojatno bio zakopan pod pijeskom u Bahrainu. Ti
sasvim sigurno ima pravo znati zato si se izloio opasnosti da postane gura
metle, sjea se?... Osim toga, kad jednoga dana postane admiral, moda mi
po-mogne da uem u mornaricu ili mornariku avijaciju kao moj tata.
Ne znam da li da ti zahvalim ili da te odavde najurim kao pile! itava je ta pria
devet kopalja iznad moje maksimalne visine leta. Velikih mi muda mazginskoga
sranja, svjetska urota s ciljem preuzimanja financijskih interesa polovice
svijeta...
Ostatak slijedi, porunice, prekinula ga je Leslie Mon-trose. Korupcijom i
zastraivanjem, takav je njihov plan. Moj sin i ja samo bili samo sitan detalj u
pokuaju da se ubije ovjek koji poznaje povijest Mataresea i koji vjerojatno moe
ukazati na put do dananjice.
Aha, Mata Hari i tako dalje. Ali to to znai, dopukov-nice?
Luther, to dolazi od jednoga imena, odgovorio je Pryce. Imena Korzikanca ije su
originalne ideje postale planom za osvajanje meunarodnog monopola, mnogo monijeg
od Mafije.
Kao to rekoh, devet kopalja iznad moje maksimalne visine leta.
Devet kopalja iznad maksimalne visine svih nas, rekla je Leslie. Nitko od nas na
Page 155
to nije pripremljen, ne postoji nijedna obuka koja ovjeka priprema za borbu protiv
toga. Nego uinimo svi sve to moemo u svojim individualnim sferama, i nadajmo se
doboga da e oni iznad nas donositi ispravne odluke.

Considine je u konsternaciji zatresao glavom.
I to emo sad?
ekamo na upute Franka Shieldsa, odgovorio je Came-ron.
U Peregrineu? upitala je Leslie.
Ne, oni su se preselili u New York.
Zato ba u New York?
Scofield je stvorio scenarij za koji misli da bi mogao upaliti. Vrijedi pokuati.
Geof Waters kree s istom strategijom u Velikoj Britaniji, iz Londona.
ekaj as! usklinuo je crni mornariki asnik, a crne su mu oi planule. Jesam
li trebao shvatiti i ovo?... Tko je taj Scofield, kakav sad scenarij, i kakav sad
Waters u Londonu ?
Imate izraen smisao za pamenje detalja, rekla je Mon-troseova.
Kad na trideset tisua stopa dobijete nekoliko desetaka ispisa, onda je prokleto
dobro da ga imate, gospoo - dopu-kovnice.
Velim ti, mama, on e jednoga dana stvarno postati admiral.
Hvala ti, Jamie, a ti moda zavri u maloljetnikom popravnom domu.
Zazvonio je telefon to ga je na stolu instalirao MI-5. Slualicu je podigao
Cameron Pryce.
Da?
Ovdje Waters, London. Skrembler na oba kraja. Kako si?
Zbunjen do daske, a ti?
Isto tako, stari moj. Pripremamo strategiju Beowulfa Aga-tea, ali e nam trebati
nekoliko dana, mislim, ako nas ne prokljuve. Ipak, ovu transmisiju ne mogu.

Sitne usluge i sve te prie, rekao je Cam. to hoe od nas? Kamo da poemo?
Je li onaj tvoj ameriki pilot negdje u blizini?
Sjedi kraj mene.
Pitaj ga ima li dozvolu za niskoletee propelerce.
Pryce je tako i uinio. A Considine je odgovorio:
Imam dozvolu za sve to se die sa zemlje, pri emu je mogua iznimka svemirski
brod, no vjerojatno bih znao i s njim.
Hoe ga uti?
Naravno, i to je dobro. Za dva e se sata na sletite u Loch Torridonu spustiti
prastari, no totalno renovirani Bristol Freighter, dvomotorna mazga od maine. I
svi ete vi u nj.
A kamo to idemo?
Zapeaenu ete naredbu otvoriti kad se naete u zraku, i to tono u minutu
ispisanu na kuverti.
Geof, to su bedarije!
To je zbog tog tvog Beowulfa Agatea, stari moj. I ima nekakve veze s radarom.
* * *
U Marseilleu je bilo pet i pol ujutro, a prvi odsjaji zore ve su se probijali kroz
nebo nad lukom koja se polako budila. Ekipe su lukih radnika klipsale gatovima, a
ve su se uli i vieglasni kaotini zvukovi strojeva. Jan van der Meer Matarei-sen
je sjedio sam u svom uredu, a olakanje to ga je osjetio pri odlasku Juliana
Guideronea najednom su razbile vijesti iz Londona.
Ima li kakvo objanjenje za toliku nesposobnost? upitao je otro preko svog
sterilnog telefona.

Ne vjerujem da bi to itko obavio bolje, odgovorio je glas iz Velike Britanije.
Bio je to enski glas, koji je aristokratski gutao slogove.
Ali mi to ne moemo znati?
Ali to zato znam ja, i krivo mi je zbog takvog tvog stava.
Neka ti je krivo koliko te volja, ali dvojim da ti to tvoj poloaj doputa.
Ovo bi se teko moglo nazvati pristojnim, Jan. Ili pravednim.
Oprosti, Amanda, ali situacija je vrlo teka...
Da doletim u Amsterdam i da ti pokuam olakati poloaj?
Nisam u Amsterdamu, nego u Marseilleu.
Lijepa zaobilaznica, dragi moj? Zato ba Marseille?
Page 156
Zato to je nuno.
Zbog ]uliana? Mislim da on Marseille smatra svojim treim ili etvrtim domom. Ali
je meni od svih najmanje drag, ljudi koji su mu dolazili u posjet bili su tako
neotesani.
Molim te, ne podsjeaj me na vau vezu...
Bivu vezu, odavno bivu. A zato ne? Nikad od tebe nisam skrivala nita... a tako
smo se i upoznali, ljubavi.
Moda za koji dan...
Samo mu ne dopusti, Jan, da te gnjavi! On je ruan, uasan ovjek, koji se brine
samo za sebe.
Kad takav mora biti, toliko sam shvatio. Pa ipak mu moram dati objanjenje. Dva
neuspjeha za redom naprosto su neoprostiva.
Ne znam o emu ti to...
I ne mora znati, prekinuo ju je Matareisen, a ruka mu je zadrhtala. Mislim, to
to sam maloas rekao. Sto se dogodilo? Kako su nestali Pryce i Montroseova?
Nisam rekla da su nestali, rekla sam da su otili.

Kako?
Avionom, oito. Kad mi je moj izvor u Tower Streetu rekao da su u gostionici u
mjestu koje se zove LochTorridon, sjeverno od Edinburgha, nazvala sam ovjeka
kojega zove Londonskom kontrolom i prenijela mu informaciju. On mi je zahvalio i
rekao da mu vie od toga i ne treba.
Njemu nije doputeno da me zove, nego smo u vezi preko tree i etvrte stranke. Je
li ti rekao?
Naravno...
Onda mi, za milost Boju, reci!
Nisi mi ni dao priliku. Samo si se derao - bio si zaista jako grub.
Nizozemac u Marseilleu nakratko je zadrao dah pa se smirio.
No dobro, Amanda, to je rekla Londonska kontrola?
On je zaista sjajan ovjek, i vrlo snalaljiv.
I to ti je rekao?
Rekao mi je, kad je stigao do gostionice u Loch Torri-donu, da mu je gostioniar
rekao da je ono etvero to ih trai upravo otilo.
etvero ljudi?
etiri Amerikanca. Brat i sestra, oboje registrirani kao Brooks, te crni ameriki
mornariki asnik i mladi iparac, koji se nisu upisali, a prema naredbi gospodina
Brooksa.
Marijo, majko Isusova, pa to je mali Montrose! Prebacili su ga avionom u kotsku!
Ma o emu ti to?
Nije vano. Sto jo?
Tvoja je Londonska kontrola doznala da su se svo etvero odvezli na aerodrom. I
tako se odvezao onamo i otkrio da su se opisani ljudi ukrcali u dvomotorni
propelerac ni sat vremena prije nego to je doao.

O moj Boe!
Ja, eto, mislim da je ba tu taj tvoj utljivi londonski momak pokazao kako je
iznimno snalaljiv. Rekao mi je da ti kaem, ako se u meuvremenu ne ujete, da je
pronaao plan leta aviona na koji su se ukrcala etiri Amerikanca.
I gdje mu je odredite? upitao je Matareisen brzo, dok mu je na elo izbijao
znoj.
Mannheim, Njemaka.
Nevjerojatno! uskliknuo je Nizozemac, oito obuzet panikom. Sad su se okomili na
Verachten Werke, potomka Vo-roina! Prije mnogo godina... prije mnogo narataja!
Ali oni to izvode. Upotpunjuju kartu!
Jan?...
Ali je to izrekla prekasno. Matareisen je ve tresnuo slualicom.

22
Dvomotorni Bristol Freighter s konca etrdesetih ve je bio u zraku, u letu na
jugoistok preko Sjevernoga mora, kad je njegov pilot Luther Considine pogledao na
runi sat. Okrenuo se Prvceu, koji je sjedio kraj njega, na mjestu prvog asnika.
Presretan sam, Cam, to tako lijepo uiva u tom naslonjau, ali je ve vrijeme.
Pruio mu je zapeaenu kuvertu od pakpapira, na kojoj su crvene plastine trake
Page 157
bile neoteene i nedirnute.
Sto si napravio takvu facu? upitao je Cameron i otvorio kuvertu pa iz nje izvukao
dvije manje. Jutros sam se istui-rao.
Recimo da me je jako zabolio eludac, ili se dogodilo neto jo i gore. Hoe ti
malo preuzeti majicu - pardon, bakicu?
Ja u ti drati glavu dok bude povraao, a ti reci Ja-mieju kako da ovim
upravlja. Evo... Pruio je pilotu kuvertu. To je za tebe.

Obojica su otvorila svoje naredbe. Prvi je progovorio Considine, i njegov je govor
bio krai.
Boe, Boe! promrmljao je pa pogledao na brojanike, napose brzinomjera,
visinomjera i sata koji je pokazivao gri-niko vrijeme. Onda je bacio pogled na
plastinu uokvirenu kartu iznad komplicirane komandne ploe. Slijedi brzi spust,
dame i gospodo, za otprilike dvije minute i trideset sekundi! rekao je glasno, pa
okrenuo glavu tako da ga Leslie i njezin sin, koji su sjedili uz pregradu, uju
kroz buku motora. Nemojte se nita brinuti, no moda ne bi bilo loe da zaepite
nos i nabijete zrak u ui. Jo jednom, nema frke, igra za malu djecu.
Zato? upitala je Leslie. Bila sam ve u mnogo misija i nikad nisam ula za
neto takvo izvan dometa neprijateljske paljbe. emu manevar izbjegavanja?
Mama, daj prestani! Luther zna to radi.
Zapovijed, dopukovnice, upravo sam je proitao... Veite pojasove - i to, molim
vas, vrsto.
Objasnit u vam kasnije, doviknuo im je Pryce kad je Considine pootrio svoj
silazni luk, uz grmljavinu motora. Cameron je proitao svoju naredbu; to su
nedvojbeno bile rijei Brandona Alana Scofielda, alias Beowulfa Agatea.
Medena mlada gorilo, govori ti tvoj zapovjednik. Poinje operacija Vuji opor*,
oprosti mi to se zezam s vlastitim imenom.
Mladi e se pilot spustiti na visinu na kojoj e izbjei najblii radar, koji je na
njegovoj karti oznaem brojkom 22. Na vaem je planu leta kao cilj naveden Mannheim
u Njemakoj,
*Vuk je eng. wolf, slino, dakle, Beowulfu. (Op. pr.)

ali ete promijeniti kurs i krenuti prema Milanu u Italiji. Na tlu e vas doekati
nekoliko mojih prijatelja iz davnih dana. To su sjajni momci, iako moda i ne budu
odjeveni po modelima iz Gentlemen's Quarterlyja. Deki su snalaljivi i znaju
putove Mataresea oko Bellagija i jezera Como. Klju je svega ime Paravacini, jedan
od davno zaboravljene kompanije Scozzi-Paravacini.
Pomou starih prijatelja i informacija koje vam oni dadu, ponite s prodorom meu
Paravacinije. Ti su gadovi jo tu -zacijelo jesu, jer gnjile obitelji uvijek
opstaju - pa ete tako doi do jo jednog puta do Mataresea. Savjetujem vam da
postupite kako radim ja i VVatersovi deki u MI-5, to jest da govorite u ime
Amsterdama, kojeg emo uskoro diskreditirati.
Avion je iziao iz sunovrata, i pilot i putnici su poeli duboko disati dok su
doslovno klizili preko valova.
Sto se sad zbiva? upitao je Pryce.
Ostajem na tristo-etiristo stopa iznad morske razine sve do Alpa, pa onda kreem
najniim rutama sve do pagetije. Tko god da je pravio vektore letnoga plana, znao
je svoj posao. Trebali bi ga angairati metri od droge.
I to tada radimo?
Considine je pogledao ama.
Zar ne zna? Nije bilo u tvojoj zapovijedi?
Ne i jo jednom ne.
Privremeno sam iz flote prebaen tebi.
Za to?
Valjda za sve to ti treba. Ja upravljam avionima, valjda su glavonje to imale na
pameti.
Dobro mi doao, pilotu, rekao je Pryce. Doao si ovamo s visokim preporukama
mlaega svijeta.

To me i brine. Luther je govorio tiho, paljivo zagledan u brojanike. Namuili
smo se kao sam vrag da malog izvuemo iz Bahraina, to dalje od zla, a sad ga
vraamo u opasnu zonu. Osjeam se nekako odgovornim. Jer je mali silan.
Na to vam ne mogu odgovoriti, porunice. O tome uope nisam razmiljao, zbog ega
Page 158
sam zaista prvoklasan tu-pan jer je to, ima pravo, glupavo. im sletimo nazvat u
Shieldsa i Watersa.
Ali Cameron nije morao nazivati ni u London ni u New York. U Milanu ga je ekao
novi skup naredbi. Bio je adresiran na dopukovnicu Leslie Montrose i predan njoj u
ruke. Malo prenuta, zahvalila je tekliu, uniformiranom amerikom marincu, pa
otvorila zapeaenu omotnicu s oznakama, u gornjem lijevom uglu, rimske ambasade
Sjedinjenih Drava.
Doletio sam s tim prije sat vremena, dopukovnice, objasnio je marinac. Zovem se
Olsen, satnik sam prateeg odreda ambasade, i omotnica je sve vrijeme bila kod
mene.
Primila k znanju, satnice, i jo jednom hvala.
Nema na emu. asnik ju je pozdravio po vojniki i otiao.
To je od Toma Cranstona, rekla je Leslie, pa krenula preko bune piste s Prvceom
i sinom, dok se Considine dogovarao to e biti s avionom.
To objanjava zato ba ambasada u Rimu, rekao je Cam. Maksimalno osiguranje,
tajni kanali Bijele kue i State Departmenta. Stvarno imate jake veze, krasna
damo.
Duboko sam dojmljen, mama.
Moda i ne bude dugo, Jamie. Ti se vraa u avion. Dogovoreno je da se pridrui
mladim Brewsterovima u Francuskoj. Tom veli da e tamo biti sasvim na sigurnom;
mjesto gdje se nalazi bit e strogo uvana tajna.

Jao, mama, no daj! uskliknuo je sin i zastao usred koraka. Neu da me aljete u
Francusku kao kofer.
Hej, Jamie, daj malo ohladi, rekao je Pryce s tihim ali vrstim autoritetom u
glasu. To je samo za tvoje dobro, to ti je valjda jasno. Ne vjerujem da bi ba
umro od veselja da te opet upiraju u Bahrain ili na neko slino mjesto.
Kvragu ne, ali imamo mi preko bare, kako se veli, i nekakvih pedeset drava. Zato
ne negdje doma? I zato s dva nepoznata tipa?
Nee vjerovati, odgovorio je Cameron, ali si na takvom putu mnogo ranjiviji,
sam ili s majkom, nego to bi bio da te uvaju negdje u Evropi.
Daj razmisli malo o toj kombinaciji, upala mu je u rije Leslie. Kratko
putovanje, privatni avion, kratka udaljenost, potpuna kontrola. Bez nadziranih
aerodroma, bez informatora Pentagona ili CIA-e ili Britanske obavjetajne da dojave
tajne letove ili tajne zapovijedi na najviem nivou.
Ali tko su ti ljudi kojih se toliko bojite? upitao je Mon-trose junior. Govorite
o njima kao da su to neki svemoni i iznuti zloinci!
Nisi daleko od istine, odgovorio je Pryce, samo to su to vrlo bistri luaci, i
silno, silno moni. Ali ne i svemoni. Ne jo.
Dobro, dobro, promrmljao je neutjeni Jamie. I tko su uope ti Brewsterovi
deki?
Ne ba deki, sinko. Brat i sestra koji bi i sami mogli biti mete. Britanska bi
obavjetajna eljela iskljuiti mogunost svakog budueg uzimanja talaca. Svidjet
e ti se, Jamie. I meni su se svidjeli.
Mislim, da, ali se ti engleski klinci nekad dre tako na-duto, zna to mislim?

Tako se sasvim sigurno ne dri engleski klinac koji je oito broj jedan u elektro
i acetilenskom zavarivanju, odgovorio je Cameron.
emu to?
Zavarivanju. Hoe rei da tvoja skupa privatna srednja kola u Connecticutu nema
taj predmet?
Ne, zato bi ga imala?
Roger Brewster veli da mora nauiti neki zanat, kao svi oni koji nisu imali
njegove mogunosti.
Uh, bez zezanja?
Bez zezanja, Jamie, potvrdila je majka. A osim toga se i hrve, kao i ti.
Ba mi to treba u ivotu. Da me nekakav Britanac obori na plea.
Uto su ugledali Luthera Considinea kako urno koraa preko piste.
Za pet minuta spremni za polijetanje, juniore, rekao je i priao trojici. Koliko
sam shvatio, ve ste dobili novosti.
Lutheru, ti si to znao? upitao je Jamie.
Morao sam, mali, ja sam voza, ne zaboravi. Krcali smo gorivo i dobili aavi plan
leta, ali e biti zanimljivo. U page-tarnici sam ti kupio kameru za bacanje, pa
Page 159
moe i slikati. Jer takvo putovanje nee vidjeti u ivotu!
Ali je sigurno, porunice? Leslie su se oi rairile od zabrinutosti.
Djeja igra, dopukovnice. ak i ako se oba propelera prestanu okretati, bit emo
dovoljno nisko na sletimo na polje ili cestu.
Kamo to idete? upitao je Pryce.
Nee mi vjerovati, Cam, ali to ne smijem rei ak ni tebi.
Tko to veli?

Bijela kua. Jo bi se bunio?
Ne vjerujem da bih ikoga uvjerio.
I ne bi, macane. Usput reeno, tvoje su torbe u prtlja-nom. Idemo, junior, moramo
do piste broj sedam, a nije nam doputeno uzeti vozilo. Moglo bi se rei da mi i ne
postojimo.
Mati i sin kratko su se zagrlili, s puno osjeaja, a onda je James Montrose jr.
potrao da dostigne mornarikog pilota, koji je preko polja jurio prema njihovu
avionu.
JL. -J- .A. *\ /\ *\
Ispostavilo se da je nekoliko prijatelja iz davnih dana Brandona Scofielda
zapravo jedan vremeni mukarac od oko sedamdeset pet godina. Put do njega bio je
vijugav. Poeo je kad su se Montroseova i Pryce pribliili milanskom terminalu.
Najednom ih je zazvao hrapav glas.
Signore, signora! Iz sjene teretnih vrata prema njima je krenuo bijedno odjeven
mladac, od moda osamnaest i jo koju godinu. Njegovo je dranje brzojavilo
bojazan, kao i prilinu dozu tajanstvenosti.
Che cosa? upitao je Cameron.
Capisce italiano, signore? Ne ba puno, nisam ve godinama.
Ja pomalo govorim engleski - abbastanza. 'Dovoljno'? To je dobro. to je bilo?
Odvezem vas do don Silvija. Pourite!
Koga? Signor Togazzi. Rapido! Za mnom!
Naa prtljaga, Cam.
Neka eka... A moe i ti, ragazzo. Attesa!
Che?

Tko je taj Togazzi, taj don Silvio? I zato bismo poli za tobom? Perche?
Vi vidjeti ga.
Quali nove?
Ja vam rei - Bay... oh - lupo?...
Lupo, 'vuk'. Bay... od - vuka'? Treba rei Beoioulf?
Si. Vero!
Idemo, dopukovnice.
Na drugom kraju aerodromskog parkiralita, mladi je otvorio vrata malog Fiata, pa
dao znak Prvceu i Montroseovoj da se brzo uspnu na stranje sjedalo, koje je
postalo pretrpano im su se nali unutra.
Je li sve u redu? upitao je Cameron, poneto bez daha zbog brzog koraanja preko
pretrpanog parkiralita. Nekoliko ih je puta prekinulo izbjegavanje automobila koji
kao da su iskoili sa svojih mjesta.
Kako je mogue da Talijani prave tako sitne automobile? Zar nisu vidjeli sve one
slike s tekim mamina miama kako pleu tarantelu? Ali da ti odgovorim na pitanje:
sasvim e me zdrobiti.
Meni su sasvim zgodni. Dok smo ovdje kupit u takvog, pa uzeti ofera da nas
vozika okolo.
Ba to sve vrijeme i radimo - vozikamo se okolo. Najednom je lupeki odjeveni
voza uletio u niz okreta kroz milanske ulice prepune prometa. ini mi se da sam
ba slomio dva rebra.
Da pogledam?
Ne, ali daj reci tom kretenu da malo uspori.
Lento, ragazzo, piacere lento!
Impossibile, signore. Don Silvio impaziente... malo skoro mijenjate macchina.
Sto je rekao?

..ni

Rekao je da ne moe usporiti jer je don Silvio nestrpljiv. Osim toga emo
Page 160
promijeniti automobil.
To bi bio Boji dar.
A bio je i nije bio. Automobil je bio vei, s mnogo vie mjesta na stranjem
sjedalu, ali je sljedei voza, koji se naao za volanom, sredovjean i s crnim
naoalama i dugom crnom kosom to mu je padala na plea, bio mnogo iri od iparca.
Kad je obavljen transfer, nisu razmijenjeni nikakvi pozdravi, niti je izgovoreno
ijedno ime; voza je naprosto zavijugao kroz ulice do drugog ulaza na glavnu
gradsku cestu. Vodila je na sjever, a natpisi na strelicama su glasili Legnano,
Costel-lanza i Gallarte. Cameron je prepoznao cestu; vodila je u Bel-lagio, do
obale Lacus Lariusa, meunarodno poznatog pod imenom jezero Como.
Trideset osam minuta kasnije stigli su do drevnog sela koje je kroz stoljea
preraslo u grad, no ipak zadralo ugoaj s poetka novoga vijeka. Ulice su bile
uske i vijugave, s naglim usponima i otrim strminama, to je podsjealo na
injenicu da su one u davno doba zapravo bile zemljane ceste kojima su prolazili
trgovci i seljaci, dok su im kola i koije vukle mule, kroz brda i polja to su
gledala na velianstveno jezero. A u tim uskim ulicama, s obje strane, tako blizu
kao da su srasli, stajali su redovi stanita, napola kamenih, napola drvenih, od
kojih su se veina, ako ne i sva, dizala do visine od dva i tri kata. Bile su to
minijaturne tvravice, jedna na drugoj, srodne kuama Pueblo Indijanaca, a moda i
prvim zajednikim zgradama. Dojam, meutim, to su ga stvarale, zapanjujue se
mijenjao od jedne do druge, jer nigdje nije bilo mjesta za svjetlo, ve samo za
iroke prolaze ispunjene sjenama, budui da su kamen i drvo zagraivali sunce.

Bar je mrvu udobnije, iako nita manje zastraujue, rekla je Montroseova pa se,
dok je auto jurio cestom, naslonila Prvceu na rame. udan neki auto?
Da, zaista udan, odgovorio je Cam i osvrnuo se. Kao da mu vanjtina nijee
unutranjost.
U Prvceovoj je opasci bila sadrana itava pria o tom automobilu. Veliki je
automobil na prvi pogled bio stara, neopisiva siva limuzina s mnotvom ogrebotina
po boji i s mnogo ulubljenja, od odbojnika do poklopca motora. Promatra bi ga
proglasio zlostavljanim reliktom, to jest sve dok ne bi uao u nj. Jer unutra,
sjedala su bila presvuena najmekom i najskupljom koom u boji vina, a nasuprot je
tome straga bio dobro opskrbljen mahagonijski bar. Sa strane je stajao i telefon, s
ploom takoer od mahagonija. Kad se svemu pridodaju i metalizirani prozori, bilo
je jasno da je vlasniku bilo jako stalo do udobnosti, ali da nije imao nikakve
elje da svraa pozornost na sama kola.
Podjednako udan i utljiv voza jurio je uz nagnutu ulicu, pa iz mranog,
tunelskog okolia dolje izronio u blistavo popodnevno sunce. S jedne je strane bio
slijed panjaka, na kojima su se ovce mijeale s kravama; na drugoj ratrkane kue
i tagljevi, prilino razdvojeni, ak izolirani jedni od drugih. Skrenuli su desno
pa pojurili cestom to je tekla usporedno s golemim jezerom Como, to je Leslie
nagnalo na primjeren komentar.
Od ovog stvarno zastaje dah! rekla je prouavajui pogledom panoramu. To je
jedno od malobrojnih mjesta dostojnih svoje slike na razglednici.
Dobro opaanje, suglasio je Cameron. Zaista je tako.
I onda se dogodilo. Zasljepljujue se talijansko sunce jo jednom razderalo u kaos
pruga svjetla i sjene. Skrenuli su sa slikovitog puta na iroku zemljanu cestu
prosjeenu kroz

-7O

umu. S obje su ih strane opkoljavala golema stabla, eliminirajui svaki pogled,
osim na debela debla, opletena puzavicama, i gusto lie, kao i grmlje koje se
doimalo sasvim neprohodnim. Poeli su usporavati, a zbog razloga oitog: pred njima
je bila mala betonska graevina; teka se elina brklja protezala preko
primitivnog prilaza. Iz graevine je iziao stamen mukarac, sa samaricom
prebaenom preko ramena. U pravom sicilijanskom stilu, pomislio je Pryce.
Straar je kimnuo oferu, brklja se digla, i izubijana je siva limuzina produila
cestom. Najednom su ugledali obrise goleme prizemnice, skoro stopljene sa umskim
okoliem. inilo se da se protee tako duboko u umu da joj se kraj ne moe ni
procijeniti, jo manje razabrati. I ovdje su teko drvo i tamni kamen,
tradicionalni materijali u Bellagiju, odbijali od sebe sunce, priklanjajui se
sjenama.
Page 161
Leslie i Cameron su izili iz automobila, da bi ih doekao drugi straar sa
samaricom objeenom o rame.
Pode smnom, rekao je jedva razumljivim engleskim, u pozdravu koji je oito
nauio napamet. Poli su za naoruanim ovjekom poljunanom stazom i oboje je
podiglo pogled, zadivljeno krovom tamnog zelenila koji je jazbinu don Silvija
Togazzija ne samo zaklanjao, nego je zapravo i skrivao.
Drugi je straar mahnuo rukom i pokazao Amerikancima da krenu kratkim stubitem to
je vodilo do golemih dvostrukih vrata, a sam je iz depa hlaa izvadio aparati.
Aktivirao ga je i desni se panel otvorio, pa otkrio treeg ovjeka. Tom straaru
nije s ramena visjela samarica; umjesto nje na desnom je boku imao silno velike
korice, koje je na njihovu mjestu drao iroki konati remen koji mu je guvao
gor-taku odjeu. Bio je to krupan mukarac, vii od Prvcea, s masivnim prsima
ispod debeloga vrata i garavim, flegmatinim licem nasred prevelike glave. Cameron
ga je prouio pogle-

dom i zakljuio da je on prvi gazdin zatitnik. Ali zatitnik od ega?
I emu taj slijed zapletenih, eluzivnih poteza oito smiljenih da se sakrije svaka
veza izmeu Togazzija i njegovih gostiju? Oprez, da; izvjesna mjera tajnovitosti,
naravno; ali otii tako daleko - tko je zapravo taj Togazzi? Scofieldove su upute
preko obilaznih kanala govorile o nekoliko prijatelja iz starih dana, sa suvinom
opaskom da je vjerojatno rije o hrpi neopranih antikviteta koji su preivjeli
brutalno doba i poznaju Matarese. A sad se otkriva da je rije o samo jednom
ovjeku, koji se ponaa mnogo vie kao lan Mataresea nego kao ovjek koji se
zakleo da e ga unititi.
ama i Leslie su poveli preko goleme, mrane sobe bez prozora ureene jednostavnim
namjetajem, velikim ognjitem i obloenim zidovima s dva nadsvoena prolaza desno,
a koji su vodili u druge dijelove kue. Bila je to unutranjost klasine izduene
planinske brvnare - bez puno prie, samo najnunije. Trei je straar pokazao na
mreasta vrata u dnu sobe.
Avanti, rekao je.
Pryce je Montroseovoj otvorio mreasta vrata pa su oboje uli i oboje se
zaprepastili. Prvo to ih je zapanjilo bila je otvorena veranda. Bila je iroka
jedva dva metra, ali je zato bila dvadeset puta dua. Uokvireni otvor ograde visoke
od pojasa pa sve do stropa, bio je ispunjen panelima od zelenih venecijanskih
roleta. Mnoge su od njih bile podignute, stvarajui jo jedne pomine sjene. Kroz
otvorene dijelove vidjela se blistava slikovitost jezera Como, dok su se u daljini,
iza modrog jezera, dizala brda. Drvee je u umi bilo potkresano da bi se otvorio
pogled. A na terasi je, kao protutea toj smlavljujuoj prirodnoj ljepoti, stajao
red crvenih teleskopa meusobno udaljenih oko est metara, najmodernijih
irokokutnika to ih je razvila moderna tehnologija.

Sve su to usrkali u sebe u nekoliko trenutaka oduzeta daha, a onda je uslijedio i
drugi ok. Njega je izazvao starac to je sjedio u polutami ispred dvije podignute
rolete. Sjedio je u pojastuenom bijelom pletenom naslonjau - sav je namjetaj na
verandi bio od bijeloga prua - a njegovo je ruho ukinulo jednom zasvagda sva
Cameronova oekivanja da e ugledati Considineove razbaruene prijatelje.
Don Silvio Togazzi na sebi je imao blijedouto laneno odijelo, bijele cipele od
lakirane koe, kao i modru, bogato izvezenu maramu pod vratom. Bila je to
kombinacija oito skrojena po mjeri u najskupljem veleduanu na Via Condotti.
Gentleman oito ne bio odgovarao trenutnom idealu Gentlemen's Quarterlyja, ali bi
za to zacijelo imao kvalifikacije da je taj magazin izlazio koncem dvadesetih i
poetkom tridesetih godina.
Oprostite mi, mladi moji, rekao je starac, i dalje robusno privlana izgleda, a
preplanula mu se, impregnirana koa pod lelujavom sijedom kosom, ozarila smijekom.
Davna je ozljeda kraljenice napokon dostigla staro tijelo. Ozljeda koju mi je,
usput reeno, nanio Bavohlupo - tako smo ga zvali, Bavohlupo - zato to me nije
dobro uhvatio kad smo bjeali preko balkona.
Bavohlupo... Beotvulf, varam li se, gospodine? upitao je Pryce.
Ba tako. Engleski Beowulf Agate nama ne znai ba nita. Ja sam kolovam ovjek
ali... to nije ak ni engleski.
Leslie je prila Talijanu da se rukuje, on ju je meutim uhvatio za ruku i u nju je
poljubio.
Vrlo ljubezno od vas, gospodine Togazzi, to ste nas pozvali, rekla je.
Page 162
A ja sam vama zahvalan to niste rekli don Silvio. Od toga mi je ve muka. Vai su
ameriki filmovi i televizija toliko

ocrnili titulu 'don' da se smatra da svi koji je nose moraju nuno biti mafijuni,
ili imati lice toliko nabubrilo od tjestenine da sline dok naruuju pogubljenja.
Pazzo!
ini mi se da emo se dobro slagati. Cameron se nagnuo i rukovao se sa starcem.
Smijemo li sjesti?
Sto pitate! Sjednite.
Namjestili su stolice od bijele trske i sjeli suelice Togazziju na uskoj terasi -
uskoj i tijesnoj i ispunjenoj sjenama i snopovima svjetla. Bellagio.
Sto vam je, gospodine, rekao Brandon Scofield? Da budem sasvim otvoren, poslao mi
je poruku u kojoj veli da biste nam vi mogli pomoi.
I mogao bih, signor Pryce. Odletio sam u Rim, u vau ambasadu. Brandon je opirno
razgovarao sa mnom preko jednog od neprislukivanih kanala...
Bar se nadamo, prekinuo ga je Cameron.
Ni signor Scofield ni ja nismo budale, mladiu. Kako velite vi Amerikanci,
zavirili smo mi i u susjednu ulicu. Govorimo zaobilazno, sluimo se iframa i
metaforama, kao to smo to inili davno. Ali se savreno razumijemo, kao malo tko.
Obavjetajac Pryce mi je rekao da e tu biti jo nekoliko ljudi, gospodine, rekla
je Montroseova. ekamo li na njih?
Ne bi imalo nikakva smisla, signora dopukovnice, jer nee doi. To su dva starca,
vrlo stara starca, i oni su mi rekli sve to znaju, ali se nee s vama sastati
licem u lice.
Zato ne? upitala je Leslie.
Kao to rekoh, signora, oni su vrlo stari, stariji od mene, i nije im do vraanja
u stare ratove koji su im nanijeli toliko boli. Osim toga, sve su vam to napisali.
Pa ipak ste nam vi spremni pomoi, rekao je Cameron.

Ja imam njihova sjeanja, a osim toga imam i drugih razloga.
Moemo li ih uti? upitala je Leslie.
Nije nuno. Bavohlupo ih zna.
Ali on nije tu, odgovorio je Cam. Mi jesmo.
Shvaam. Ja sam se prema vama ponio na krajnje neobian i neuobiajen nain. Vi
zacijelo smatrate da smo se mogli nai bilo gdje, recimo u parku ili hotelskoj sobi
u Milanu.
Da, mogli smo.
Vi me ne poznajete, i stoga vam mogu rei to me je volja, a budui da se pozivam
na Scofieldovo ime, vi mislite da ja vjerujem da ete povjerovati u moje rijei.
Tu smo negdje, sloio se Pryce.
Ali se sada upitajte... tko je zapravo taj ovjek?
To sam se ve i upitao.
I to s pravom. Vi sada razmiljate o tome kako bih ja mogao i ne biti onaj za koga
se predstavljam, ve da sam, naprotiv, lani kurir koji raspolae izvjesnim
informacijama, izvjesnim imenima.
Ne mogu samome sebi zabraniti da mislim to to mislim, bez obzira koliko to
otkvaeno bilo.
Naravno da ne moete. Ne moete se odrei svojih godina obuke. Kao to ree
Brandon, vi ste vrlo dobar, vjerojatno najbolji od svih kojima Agencija raspolae.
Jeste li vi ba sigurni da ja poznajem Scofielda? upitao je Cameron, potiskujui
smijeh, pa nastavio. Vi shvaate otkud ja dolazim. Navedite nam razloge zbog kojih
nam pomaete. Recite nam neto, pa da vam moemo vjerovati!
Mogu vam rei samo istinu, odgovorio je stari Talijan, pa se iskobeljao iz stolca
i polako iz sjene krenuo prema otvorenom prostoru, prema jednom od crvenih
teleskopa. On

se razlikovao od ostalih, jer je nad debeli crveni tubus bio postavljen crni kruni
instrument. Zastao je i potapao ga, pa se okrenuo Pryceu i Montroseovoj. uli ste
za dvije obitelji, Scozzije i Paravacinije?
Da, odgovorio je Cameron, zajedno su bili vlasnici Industrije Scozzi-Paravacini,
sve dok nije dolo do zle krvi, kad su se razili.
Ne samo do 'zle krvi', signor Pryce, nego i do prave krvi, koju su ubilaki
prosuli Paravaciniji da istisnu Scozzije. Da ih istisnu silom eda bi se mogli
Page 163
uspeti u smrtonosnom Matareseu. Ubijala su se i braa i sinovi, kupovali i
ucjenjivali inovnici, a ravnatelji su manipulacijom dovoeni u kompromitirajue
situacije koje su ih stajale radnoga mjesta. Scozzi-Paravacini je obolio, otrovan
iznutra, i bolest je pobijedila.
ini mi se da vidim na to smjerate, rekla je Leslie tiho. Bili ste vrlo bliski
Scozzijima, obitelji Scozzi.
Starac se nasmijao tihim, tunim smijehom.
Vrlo dobro opaate, dopukovnice, iako se ja ne bih posluio rijeju 'blizak'. Ja
sam Scozzi, posljednji preivjeli odvjetak te obitelji.
Ali vi ste Togazzi, usprotivio se Cameron.
'Sto je u imenu?' to ree mlada Julija. Moete ruu nazvati i tulipanom, pa da
ipak ostane rua... Moramo se vratiti nekoliko desetljea u prolost - prije nego
to su poela ubijanja. Ubojice, naravno, nikad nisu pronali, zato to su
Paravacinijevi imali velikog utjecaja u Milanu i Rimu, a osim toga i u Vatikanu.
Budui da ih je moja mati prezirala i bojala ih se, poslali su me na Siciliju, u
kuu cugina moje majke, radi moje zatite. U mladim sam godinama imao privatnog
uitelja, a onda su me poslali u Rim u naprednije

kole, ali pod imenom moga cugina Togazzija, i opet zato da me zatite.
I tu ste se upoznali s gospodinom Scofieldom? upitala je Montroseova.
Draga moja dopukovnice, sad odajete svoju mladosti Don Silvio se zasmijuljio i
pljesnuo po teleskopu. Ali to je bilo mnogo godina kasnije, nakon dana to sam ih
proivio kao universitario.
Ali ste onda radili za talijansku obavjetajnu? upitao je Pryce.
Da, za Servizio Segreto. Primili su me im sam zavrio studij, ljubeznou nekoliko
prijatelja u Palermu s jakim vezama. Ja sam u Servizio uao sa samo jednom milju
na umu, jednom opsesijom. Da potkopam interese Paravaci-nija, itavu tu tunu
priu, a to me, naravno, odvelo do Mataresea. I ba sam tada upoznao Scofielda i
Taleniekova. Nae su brige bile iste, ali da steknem njihovo povjerenje, ispriao
sam im priu, kao to je sada priam vama. Vi sve to, dakako, moete provjeriti kod
Brandona, ali ete to morati obaviti negdje drugdje. Ovdje nemamo opreme koja bi
jamila tajnost.
To nee ni biti nuno, rekao je Cameron.
Slaem se, dodala je Montroseova.
I nitko tu u Bellagiju ne 2na tko ste vi zapravo?
Dio mio, ne. Ja sam silno bogati Siciliano, koji potovanje u sjevernim
pokrajinama kupuje neko plavom kosom i bogatstvom. Starac je ponovno dotakao -
pomilovao - crveni teleskop. Doite, htio bih vam neto pokazati. Doite, doite,
dajte oboje pogledajte kroz ovo.
Leslie i Cam su tako i uinili, pa se zadivili poveanju. Oboje su pritom ugledali
gospodsku kuu na obali jezera Como, skupa s uredno podianim tratinama, malim
gatom

i golemom jahtom usidrenom u vodi, kao i fontane kojih je bilo posvuda. Po okunici
su se etali mukarci i ene, tako poveani leama da se inilo da su daleko tek
desetak metara a ne nekoliko milja.
Lijepa kuica, rekao je Pryce, pa se odvojio od teleskopa i okrenuo Togazziju.
ija je?
Izgraena na imanju Paravacinijevih, a ovaj teleskop ne bi pomaknule ni najgore
planinske oluje. Uarafljen je u svoje mjesto. Tako mogu vidjeti, a u sluaju
potrebe i fotografirati, svakoga tko dolazi i odlazi.
Vi ste zaista vrlo poseban ovjek, don Silvio, dodao je Cameron. Usput reeno,
mogu li vam u trag ui po tom novom imenu?
Silvio Togazzi je uredno registriran - ili da velim umetnut - u odgovarajue
matine knjige roenih u Palermu, ba kao i u knjige krtenih u crkvi Krista
Spasitelja, seoskoj crkvici juno od Cafale. Ti su dokumenti dobro izraeni,
'autentini' kao i svi drugi.
A tko vam je nadjenuo titulu 'don'? upitao je Pryce zbunjeno.
Kad netko uzme desetke ljudi da pripreme teren i sagrade kuu, kad je krajnje
dareljiv prema mjetanima, kad plati nekoliko veselica, kad utemelji novu crkvu,
ili dvije, ili tri, onda taj 'don' dolazi sam po sebi. Ali dosta o meni. Uite da
vam dam sve to smo spremili za vas. Vjerujem da e vam se svidjeti.
Oprostite mi na radoznalosti, rekla je dopukovnica Montrose, ali ste maloas
Page 164
spomenuli povredu kraljenice, nastalu zato to agent Scofield nije uspio
sprijeiti va pad s balkona. Ima li ta zgoda kakve veze s vaim zajednikim lovom
na Matarese?

Teko da bi bilo, draga moja dopukovnice, iako je bijeg u tom sluaju bio
neizbjean. Dama o kojoj je rije bila je udana za fanatinog comunista, koji je
bio toliki rob svog posla da je na enu jedva i obraao panju. Ja sam samo pokuao
ispuniti prazninu... Ali idemo po informacije to smo ih skupili za vas.

23
U New York Citvju je sve bilo promoeno kiom, koja je istila grad ali i bila
nezgodna za podnevni promet. Na prometnoj ulici koja se sjekla s Madisonovom
avenijom, tri su policajca sklonila privremene znakove o zabrani parkiranja. im su
ih maknuli, na parkiralina su mjesta skrenuli automobili. Prvi je bio limuzina, i
zaustavio se tek nekoliko stopa od bli-jedozelenih vrata hotela Marblethorpe, dok
su to druga dva uinila preko puta, tono nasuprot luksuznom vozilu. U sva su tri
automobila bili naoruani ljudi, i panja je svih bila usmjerena na ovjeka koji je
iziao iz automobila kraj blijedoze-lenih vrata u pratnji oitog tjelohranitelja
koji je drao ruku pod kinim ogrtaem. Kao da je sve u sekundu sinkronizirano,
drugi je policajac otvorio hotelska vrata; kimnuo je glavom i dva su gosta ula.
Newyorka je policija znala, na temelju naredbi iz zapovjednitva, tko su te visoke
linosti - ako ne po imenu, a ono bar po vezama.
ovjek pod svom tom zatitom bio je srednje visine, star skoro pedeset godina, a
kad je u kratkom hodniku skinuo

platneni eir i kini ogrta, otkrilo se da je rije o skupo odjevenom poslovnom
ovjeku. Lice mu je bilo blijedo, a pogled mu je u strahu letio as lijevo, as
desno.
Kamo to doavola idemo? upitao je nabusito.
Lift je na dnu hodnika lijevo, gospodine, odgovorio je policajac.
Hvala vam, mladiu, i moji pozdravi komesaru.
Prenijet u mu ih osobno, gospodine. Mi smo posebna postrojba i odgovaramo izravno
njemu.
Pred tobom je duga i uspjena karijera, mome. Kako se zove?
O'Shaughnessv, gospodine.
Jo jedan Digi, ha? Sva su se trojica nasmijala dok su tako vaan gost i njegov
tjelohranitelj ili prema dizalu. Ne mogu vjerovati da to stvarno inim! nastavio
je poslovni ovjek, govorei plitkoga daha. Doleti nekakav nitko i nita,
vjerojatno iz Amsterdama, i on mi naloi da mu doem, i ba je to to, prokleti
nalog! Ma koga si on to vraga umilja?
Vele da on zna rijei, Alberte, odgovorio je ovjek koji je igrao ulogu
tjelohranitelja, pa maknuo ruku ispod ogrtaa. Sve rijei.
Moda pokuava neto upecati, odgovorio je nii mukarac, onaj kojeg su zvali
Albert.
Ako je tako, onda zna gdje su prave ribe. Deki iz banke i energetike rado bi vas
vidjeli nakon razgovora s Williamom Clavtonom...
Sto je nedvojbeno lano ime, prekinuo ga je poslovni ovjek. Ni na jednom mom
popisu nema nikoga s takvim imenom.,
Al, sumnjam da ima ba sasvim potpun popis, nitko ga od nas nema. Samo sluaj to
ti govori i ne odgovaraj nita. Ponaaj se kao i ostali, dri se bezazleno i
okirano.

Zna to, samo zato to si pravnik ne mora me stalno podsjeati na oito.
Otvorila su se vrata lifta; obojica su ula, i naoruani je odvjetnik utipkao
dobivenu etverozna-menkastu ifru odredinog kata. I daj, Stuarte, skini taj
ogrta i eir, dodao je Albert Whitehead, generalni direktor velike brokerske
tvrtke Swanson i Schwartz s Wall Streeta.
Sad hou, suglasio se pravnik koji se zvao Stuart Ni-chols, pa skinuo svoj
burberrv i irski ogrta za etnju. Prije se nisam usudio. Htio sam biti siguran da
su ti policajci na naoj strani.
To je ve paranoidno.
Ne, nego uspomena na neka ranija zbivanja. Bio sam vojni tuilac u Saigonu, gdje
bi me mnogi umundureni rado vidjeli mrtvog. Dvojica su u tome skoro i uspjela, a
Page 165
obojica su bili odjeveni kao vojni policajci... Ostaje pri tome da e me
predstaviti kao svog odvjetnika?
Ba tako. Dodat u da o meni zna sve - ba sve. Ja sam za tebe otvorena knjiga -
samo za tebe.
Potrudit u se, ali ako bude uporan, neu se prepirati.
* * *
Drago mi je to vas vidim, gospodine Nichols, i sretan sam to smo se nali,
rekao je William Clavton, alias Bran-don Scofield, alias Beowulf Agate, srdano
se obraajui advokatu, pa se s njim i rukovao. Scofield je bio odjeven u
konzervativno tamnomodro poslovno odijelo skinuto s vjealice s najskupljom
odjeom, onom koju dobavljaju krojai. Odveo je goste do njihovih stolica, s obje
stane stola, pa pozvonio srebrnim zvoncem. Na vratima se pojavila Antonia u
ukrobljenoj crno-bijeloj sluinskoj uniformi, i s prosijedom kosom zategnutom na
potiljku u strogu punu. Bila je to impozantna pojava.

Kava, aj, pie?... upitao je Brandon. Usput reeno, ovo je Constantina, iz
hotela, i ona engleski ne zna ni beknuti. Tako je glasio moj zahtjev; ona i ja
razgovaramo samo talijanski.
teta to nije francuski, odgovorio je Stuart Nichols, odvjetnik. Uio sam ga
nekoliko godina u srednjoj koli, i dobro mi je doao u Saigonu.
Da vidimo... Constantina, vous parlez frangais?
Che cosa, signore?
Capisce francese?
Non, signore. Linguaggio volgare! Bojim se da nam se ne moe pridruiti. Veli da
je taj jezik prostaki. Kad e se napokon pomiriti? Nitko nije poelio nita, pa
je Antonia profesionalno kimnula glavom i povukla se. Znam da je vae vrijeme
ogranieno, kao i moje, rekao je Scofield. Pa da odmah prijeemo na posao?
Ali bih prije morao doznati to na posao uope jest, gospodine Clavton, istaknuo
je Whitehead.
Na zajedniki posao, gospodine, odgovorio je Beowulf Agate. Dionice, obveznice,
obligacije, zajmovi - korporacijski i transnacionalni, uglavnom - poetna ponuda
dionica, naravno, ali je u svemu najvanije vae servisiranje finesa fuzija i
kupovina tvrtki. Va neprocjenjiv doprinos.
Mi pokrivamo silno iroko podruje aktivnosti, odgovorio je generalni Swansona i
Schwartza, a veina je od njih strogo povjerljive naravi.
Ba kako je to i u londonskom Exchangeu, parikoj Bourse, rimskoj Borsi, i
berlinskoj Borsi, gdje je sve strogo povjerljivo. Ali se to zacijelo ne odnosi na
Amsterdam.
Biste li to, molim,, malo pojasnili? prekinuo ga je Nichols.

Ako to od mene traite, onda moda ne poznajete ni svoga klijenta, ni njegovu
tvrtku, onako dobro kao to mislite, odgovorio je Brandon.
Ja sam pravnik te tvrtke, gospodine Clavton. I ona je moj jedini klijent. I u njoj
nema nita to mi nije poznato.
Da li se to odnosi i na gospodina Whiteheada? Jer ako se ne odnosi, predlaem vam
da nas napustite.
Ve vam je rekao da se odnosi.
Onda ne mogu ni zamisliti da vam nije poznata pria s Amsterdamom... Prije
dvanaest godina Randall Swanson, danas ve pokojni, i Sevmour Schwartz, koji
trenutno ivi kao umirovljenik u vicarskoj, udruili su se i osnovali novu
bro-kersku kuu u nekoliko najunosnijih ulinih blokova kapitalistikoga svijeta.
udo nad udima, u roku od nekoliko godina procvjetali su u vanoga igraa, jer su
rasli tako brzo da su uskoro doli skoro do toga da postanu velesilom koja se moe
mjeriti s Kravisom i bivim Milkenom. I onda, to je jo udesnije, tijekom lanjske
godine, Swanson i Schwartz izveli su najimpresivnije fuzije otkako je svijeta i
vijeka - prvo mjesto na tap-listi, prijatelji moji. Naprosto zadivljujue, no kako
su to obavili?
Talent kota, gospodine Clavton, odgovorio je advokat, sasvim vladajui sobom.
Gospodina Whiteheada u ovdanjim financijskim krugovima smatraju briljantnim, ako
ne i najbri-Ijantnijim izvrnim direktorom.
O, on je dobar, ba jako, jako dobar, no moe li itko biti ba tako dobar? Zaista
je velika teta kad talent ne raspolae sredstvima da se izrazi. Ali sam moda
rekao i previe, jer ako se varam, samo sam spiskao vae vrijeme, a bome i svoje,
Page 166
to je neoprostivo. Vrijeme je zaista novac, slaete se, gospodo?

to to predmnijevate pod sredstvima? upitao je nervozni Whitehead, koji nije znao
stati unato tome to mu je advokat poeo diskretno kimati glavom.
Ba kao to sam rekao, odgovorio je Scofield. Investicije u vae talente, ili
odreenije, ako izvolite, vanjske investicije.
U tome nema nieg ni izdaleka nezakonitog, gospodine Clavton, rekao je Stuart
Nichols. To vam je zacijelo jasno.
To nisam ni na trenutak pomislio... ujte, ja ba nemam vremena na bacanje, a
nemate ga ni vi. elio bih vam rei samo ovo i ako se to ne odnosi na vas,
zaboravite da sam vam ita rekao - a to je: nemajte posla s Amsterdamom. Amsterdam
je gotov, kaput, izbaen iz lige, zato to on eli imati vlast nad svime, a to se
ne moe dopustiti. Amsterdamu se vie ne moe vjerovati; on je zapravo, gledajui
samo na vlastite kratkorone prednosti, krenuo u samounitenje. Zbog toga sam i
otiao - zapravo pobjegao, da budem toniji.
Biste li, molim vas, mogli biti malo jasniji? upitao je advokat.
Ne, bih, odgovorio je Beowulf Agate, zato to su dokumenti zakopani u labirintu
kompleksnosti. Nisam slobodan o tome raspravljati. Ako me, meutim, izvolite
potraiti, nazovite ovaj hotel, zatraite ravnatelja, i on e vam rei broj i
ifru. Ako ipak, u svemu to sam rekao, naete neku logiku, onda mi vjerujte na
rije i ne zovite Amsterdam. Uinite li to, nai ete se na listi za odstrel... I
sad bih se, gospodo, rado oprostio s vama.
* * *
Scofield je ispratio svoje zbunjene goste pa odluno i buno za njima zatvorio
vrata. Potom se okrenuo i uao u

dnevnu sobu ba kad je Antonia izlazila iz kuhinje; jo je bila u crno-bijeloj
uniformi, ali joj se zato bar kosa bila osloboena iz zatoenitva.
Lau koliko su teki, rekao je Bray pa zapalio malu, tanku cigaru. Usput reeno,
ljubavi, bila si prokleto uvjerljiva.
Uope nije bilo teko, milo, uloga mi je pasala, nije ni trebalo glumiti. Ti si, s
druge strane, sjajno odigrao svoju rolu, i to na iznimno matovit nain.
Mislim, hvala, medeno moje, ali zato?
Proitala sam tvoje biljeke o svima s kojima si se ve naao. Kod drugih sam te
jo mogla slijediti, jer je bilo previe koincidencija, previe konvergencija
slinih interesa koji su vodili u urovanje. Neke si stvarno uplaio, pa su
prikrili strah utnjom i apstraktnim nijekanjem; drugi su bili sasvim zbunjeni. Ali
kad si ovoj dvojici spomenuo vanjska ulaganja, njihova je utnja bila vrlo glasna,
a spomen Amsterdama zastraujui, ili je bar tako izgledalo.
Da, ali to sam izvukao odnekud iz guzice. Ali se ipak isplatilo? Nisu to uspjeli
dovoljno brzo zanijekati, ili se bar opravdati.
Kako si to samo smislio, Bray? Naprosto sam radoznala.
U tome ima i istine, Toni, dio bitne istine. U davno smo doba to zvali rupama,
neispunjenim prostorom... Zato bi netko prodao perspektivnu brokersku kuu zvanu
Swanson i Schwartz, kad su najbolje godine tek pred njima? Swanson je umro od
srane kapi iako se nikad nije alio na srce, a Schwartz je otiao iz Sjedinjenih i
postao graanin vicarske, i obojici se to dogodilo oko etrdeset pete godine
ivota. Za mene je to bio tipian matareki obrazac manipulacije. Oba su ta momka
bili matareani od glave do Guccijevih cipela.
Ponekad se stvarno vraa u fazu Beowulfa Agatea.

Da je Zmija jo s nama, nadam se da bi se sloio. Tale-niekovu dugujemo jako
puno.
Svoje ivote, Bray, samo svoje ivote.
Pa da onda, ljubavi, i nastavimo, rekao je Brandon, pa priao telefonskom aparatu
na pisaem stolu. Pritisnuo je niz gumba i uspostavio vezu s Frankom Shieldsom u
oblinjem federalnom automobilu bez oznaka. Sve pod kontrolom, Skiljo? upitao je.
Bi li bio tako ljubazan pa se suspregao od upotrebe uvredljivih imena bar preko
dravnih kanala?
Oprosti, Frank, to je samo trebao biti najvii kompliment. Ti vidi i to drugi ne
vide, zato to ne ide previe u irinu.
Preivio bih i bez pizdarija... Za repom smo dvama subjektima; sad skreu u
Central Park South.
Page 167
I to ti misli?
Mislim, ne vraa se u svoj ured, to nam neto govori. Taj je bio zadnji?
Dvojica, kako se otkrilo. Da, bili su zadnji. Ostani u vezi, i ako se to razvije,
odmah me nazovi. Toni i ja emo se samo malo opustiti i proetati se kroz jelovnik
sobne podvorbe, za to porezni obveznici nee morati iskaljati ni centa.
Brandon, molim te!
On zna! uskliknuo je uasnuti Albert Whitehead u limuzini. On zna sve!
Mogue, odgovorio je odvjetnik Nichols mirno. No isto je tako mogue i da ne
zna.
Kako to moe rei? usprotivio se generalni Swansona i Schvvartza. uo si ga,
prodaja dionica, zajmovi, fuzije i kupovina tvrtki, za ime Krista! Na itav radni
plan!

to se sve dade lako i otkriti i potvrditi pravnim istraivanjem. To bi mogao
obaviti i bruco na pravu.
Onda mi odgovori na ovo, Clarence Darrow! Sto je s vanjskim ulaganjima? Kako
objanjava to?
Tu smo se moda malo poskliznuli. Lova se pumpa preko teksakog konzorcija
spekulantskih kapitalista, sve usmeno preko Amsterdama, pa ne ostaje nikakav trag
na papiru.
Ti u to, Stuarte, ne moe biti siguran.
Ne, ne mogu, priznao je Nichols, pa se okrenuo i rastreseno se zagledao u
Whiteheada. I, da budem iskren prema tebi, ba me to i mui. Taj Clavton je oito
povezan s Amsterdamom, to mi mnogo govori... a on tvrdi da Amsterdam ne dolazi
vie u obzir, da stvarno vie ne dolazi.
I to na vrlo opasan nain! Spomenuo je listu za odstrel -to kod naih tihih
partnera nije nimalo nepoznata kalkulacija. Oni ne prezaju ni od ega. Ne smijemo
riskirati i nazvati Amsterdam.
I tako ne moemo doznati istinu, ako i postoji i neka druga istina, a po planu se
ne bismo trebali javiti jo osam dana. Ako postupimo mimo plana, koji je
sinkroniziran sa sterilnim satelitskim transmisijama, Amsterdam e shvatiti da nam
je neko zlo na umu.
Moemo neto i izmisliti, ti to bar zna!
Kad ne mogu smisliti ba nita. Sve stiemo na vrijeme, u planu rada nema ni
najmanjeg propusta. Moda drugi budu imali kakvu ideju, razlog da nazovemo
Keizersgracht.
Netko e je sigurno imati, rekao je uvjereno uspanieni Whitehead. Svi smo u
tome, a zgrnuli smo ve milijune.
A je li ti jasno, Alberte, da je sve to moda samo Clayto-nov pregolemi blef?

kartu?
Da, jasno mi je, Stuarte. No tko da se usudi zaigrati na tu
4-Vl ^ JS
Stol sa jelima iz sobne podvorbe bio je prepun ostataka prodrtih krmenadli,
teletine u umaku, probranog povra, ledenih grudica iranskog kavijara (za
Antoniju), te tri okoladna rolata (za Scofielda). Sad su uivali espreso uz aice
konjaka Courvoisier VSOP.
Nikako da se na ovo naviknem, ljubavi, rekao je Sco-field i obrisao usta golemim
ruiastim ubrusom.
Ali bi od toga mogao i poginuti, stari moj, rekla je An-tonia. Ako se ikad
izvuemo iz toga, voljela bih da se vrati na ribu to je sami ulovimo i svjee
povre to ga sami uzgojimo.
Sto je pomalo dosadno.
Ali te, stara jarino, dri na ivotu,.
Zazvonio je telefon, pa je Scofield skoio iz naslonjaa i urno poao prema
aparatu, kao da mu je to donijelo olakanje.
Da?
Ovdje Frank, Brandone. Vidi se da dobro puca na gol. Ona su dvojica glavonja iz
Swansona i Schwartza na kraju zavrila u jednom od onih malih, neoglaavanih
restorana u Vil-lageu, od onih u kojima se bez financijskog pedigrea ne dobiva
rezervacija.
Page 168
To nemam ni u jednoj svojoj kartoteci, gospodine dorav-natelju.
Zamisli koju od onih koljkarnica u Brooklvnu i Jersevju, u kojoj klijentelu ine
potomci starog Moustache Petesa, i koji mogu znogirati svakoga tko im se ne svia,
zato to su oni vla-

snici. Ovi novi su iz mnogo viih krugova; odijela i govor su im razliiti, ali
sastanci nisu.
Prijei na stvar, Frank.
Ta su tvoja dva mlatimudana izila iz hotela i nala se s bankarom Benjaminom
Wahlburgom iz tog novog bankarskog konglomerata, a svi zajedno s Jamiesonom
Fowlerom, glavom bostonskog Standard L and P, te Bruceom Eberso-leom, predsjednikom
Southern Utilitiesa. Oni predstavljaju fuziju glavnih elektrinih i dvoobalnih
bankarskih institucija ija se teina osjea i u Sredozemlju. Imamo i fotografije.
Imamo deset kandidata, i etiri potvrena. estitam, Beowulf Agate, ovo je bio ist
pogodak.
Hvala, Skiljo. Jesu ti se javili iz Londona?
* * *
Pronaite ih, pronaite ga! zavritao je Julian Guiderone preko satelitskog
telefona u svom privatnom mlanjaku na putu iz Londona u Marseille. Tim gnomima
koji vode ivot daleko iznad svega to bi inae mogli zaraditi, dajemo milijune, i
oni postoje samo zato da nam slue! I zato onda ne rade svoj posao, zato ti ne
radi svoj posao?
Uvjeravam vas da svi radimo od jutra do sutra, odgovorio je Jan van der Meer
Matareisen iz svog svetita nad svetitima nad Keizersgrachtom u Amsterdamu. Ali
kao da je sve nae izvore najednom pokrila nevidljiva ponjava.
Onda je maknite, razderite! Pobijte nekoliko desetaka ljudi na platnom spisku - i
proirite glas da su bili osumnjieni zbog izdaje. Proirite strah kroz redove,
stvorite vlastitu inkviziciju. Kad se zakotrljaju glave, razotkrit e se i
izdajice; strah je katalizator. Zar ba nita nisi nauio, 'unue'?
Nauio sam da treba imati strpljenja, gospodine, i molim vas da ne viete na mene.
Dok vi letite po svijetu i pokreete

krize, ja moram drati sve konce operacije. I, ako vas smijem podsjetiti,
gospodine, ako ste vi sin Maloga Pastira, i ja sam zakoniti unuk baruna di
Mataresea, koji je stvorio Maloga Pastira. Vi imate mnogo, mnogo milijuna, ali zato
ja imam milijarde. Ja vas potujem, gospodine, zbog onoga to ste skoro postigli -
bogati, Bijelu kuu - ali vas ipak molim da se sa mnom ne svaate.
Za miloga Boga, ja se s vama ne svadim, nego vas pokuavam poduiti. Vae srce i
um uvjeravaju vas da ste u pravu, ali morate imati ivaca ta svoja uvjerenja i
provesti u djelo! Gdje otkrijete slabost, iskorijenite je, sav korov i sve njegove
izdanke. Unitite sve to vam se nae na putu, bez obzira koliko lijepo bilo to
divlje cvijee!
Meni je to jasno ve godinama, odgovorio je Matareisen, i ne pokuavajte
insinuirati da nije tako. Kad treba obaviti posao za Matarese, ja nemam nikakvih
osjeaja; nai sljedbenici ive i umiru prema djelima svojim.
Onda uinite to to sam vam rekao, ponite ubijati, stvorite paniku. Netko e ve
znati - ili biti prisiljen doznati - gdje se krije Scofield! Napose ako ga neuspjeh
moe stajati glave. Beoivulf Agate! On stoji iza svih tih prekida, kad vam velim!
Nai nam izvori ne mogu rei ono to ni sami ne znaju, gospodine Guiderone.
Ma otkud vi to znate, 'unue'? upitao je sin Maloga Pastira zajedljivo. Unato
svom briljantnom umu, Jan van der Meer, vi ipak imate mane genija. Vi vjerujete da
je to to ste stvorili nepogreivo, jer stvoritelj ne moe pogrijeiti. Gluposti!
Vi nemate ni najblaeg pojma to Scofield sada radi, koje je ofanzivne strategije
pokrenuo, i s kim. Neutralizirao je Atlantic Crown... a koliko ih jo ulazi - ne,
do sto avola, nego upravo utrava - u njegove mree? A kad upadnu, koliki se od
njih mogu slomiti?

Nijedan, odgovorio je Nizozemac tiho. Ne samo to oni shvaaju kakve su
posljedice, nego su i nai odvjetnici smislili mnogobrojne rezervne poloaje koji
sasvim legitimiziraju sve to smo uinili. U pravnom smo smislu besprijekorni,
slobodni nastaviti dok sve ne doe na svoje mjesto. I to sam ja stvorio.
Vi mislite da jeste...
Ja to znam, starce stari! prekinuo ga je Matareisen i naglo podigao glas. Na
Page 169
pragu katastrofe nali smo se samo zahvaljujui vama i vaoj ludoriji u Westminster
Houseu u Londonu, nastavio je Jan van der Meer i naglo spustio glas. Ali ste se i
ispriali, i zato na to vie neemo troiti rijei.
Vidi, vidi, glasno se zamislio Guiderone, mladi lav bi zaista vladao oporom.
Ja to i inim, jer ste me tako postavili, ako se jo sjeate. Nije vam valjda zbog
toga ao?
Za Boga dragoga, ne. Ja nikad ne bih postigao to to ste uinili vi. Ipak dvojim
da je ono moje bila jedina katastrofa. Neto se dogodilo i u Wichiti, a ne vjerujem
da sam ondje ikada bio, niti su mi spomenuta gospoda uope poznata.
A oni ne poznaju nikoga, i znaju samo za ifru na telefonskoj sekretarici u
Amsterdamu, zakopanoj u Uredu za kanale.
Nespoznatljiva birokracija, priznao je sin Maloga Pastira. Vi ste, Jan van der
Meer, pravi genij, ali vam je ipak promaklo neto, a to neto je netko. Beoivulf
Agate. Ako ga ne pronaete, ako ga ne ubijete, on e otkriti nove pukotine -i
sruiti vam kuu na glavu. On je to ve i uinio, iako smo mislili - iako smo znali
- da smo nepobjedivi. Ne dopustite da se to ponovi... Vi, dakako, imate pravo, ja
sam ve starac, a to je i Scofield. Razlika je izmeu nas ipak u tome to on jo
zna i sa ivima i mrtvima, a ja jo samo s mrtvima i skoro mr-

tvima. Ti, meutim, zna jo i sa ivima i s mrtvima, a osim toga, to je
najvanije, s onima bolesnima od pohlepe. A ba su oni najmonija vojska na
svijetu, nezaustavljivi bataljuni. Iskoristi ga, iskoristi ih! I nemojte me
razoarati.
Guiderone je tresnuo slualicom, no onda ga je razjedilo to je nagla turbulencija
po stolu razlila au Chateau Bevche-velle Midoca.
* * *
Sir Goeffrev Waters je potpisao prijam strogo povjerljive kuverte koju mu je kui,
u Kensington, donio slubenik odjela MI-5. Poeo ju je otvarati jo dok se kroz
uski hodnik vraao u blagovaonicu na doruak. Gwyneth, njegova ena sijede kose,
profinjenih crta lica i irokih, inteligentnih smeih oiju, podigla je pogled s
londonskog Timesa i progovorila.
Komunike u ovo doba, Goeffrev? Zar nije moglo priekati dok doe u ured?
Nemam pojma, Gwyn, mene je iznenadilo koliko i tebe.
Otvori ga, milo.
Pokuavam, ali te proklete crne plastine trake nee, mislim, ii bez kara.
Onda uzmi no za meso.
Da, bit e bolje. Lijepo od tebe to si jajima dodala i komadi mesa.
Mislim, proteklih si nekoliko tjedana oito pod velikim pritiskom. Bolje da te
onda iz kue aljem sa zadovoljnim elucem.
To cijenim, odgovorio je ef unutranjeg osiguranja odjela MI-5 pa presjekao
isprekriane trake i otvorio veliku kuvertu od pakpapira. Preletio je pogledom
sadraj i sruio se u stolac. O, Boe, uskliknuo je.

Je li to neto to smijem znati? upitala je Gwyneth Wa-ters. Ili je od onoga to
ne smijem?
Mislim da ovaj put i te kako moe! Rije je o tvom bratu, Cliveu...
O, da, mili moj Clivev. Sad mu ba dobro ide, zar ne?
Moda i predobro, milo. Sad je u upravnom odboru novog konzorcija Sky Waverly.
Da, znam, nazvao me proli tjedan. Tamo mu je, koliko sam shvatila, ko bubregu u
loju.
Hi ko bubregu u gnoju, Gwyn. Sky Waverly je trenutno pod ozbiljnom istragom glede
stvari o kojima ne smijem s tobom raspravljati - i to opet samo za tvoje dobro.
Da, to sam ve toliko puta prola, Geof, ali je, napokon, rije o mom bratu.
Daj da govorimo iskreno, najmilije moje. Meni je Clive i drag i simpatian; on je
armer sa sjajnim osjeajem za alu, ali ne vjerujem da ga ni ti ni ja ubrajamo
meu bolje advokat^ u Londonu.
Ne nijeem da ima i svojih mana.
On se samo seli od tvrtke do tvrke, i nikako da se uzdigne do ortaka, nastavio je
Waters, a obino ga uzimaju zbog teine koju mu daje tvoje ime. Bentley-Smythe je
cijenjeno ime u engleskom pravosuu.
On je pristojan ovjek, prekinula ga je sestra, i postavio si je previsoke
uzore, koje ne moe dosei. Je li to zloin?
Naravno da nije, ali zato su ga iz nekakve minorne pravne tvrtke, gdje je bio pri
Page 170
repu spiska, najednom uzdigli u upravni odbor Sky Waverlyja?
Nemam pojma, ali u ga nazvati jo danas ujutro i upitati.
Ba je to ono to ne smije uiniti, rekao je Waters, tihim ali odlunim glasom.
Gwyn, daj to prepusti meni. Prema

mom miljenju, tvog brata zlorabe. Ostavi meni da ja to sredim.
Ali nee mu uiniti nita na ao?
Ne, ukoliko si to ne uini sam, milo, to ti obeavam... Zahvali kuharici u moje
ime, ali nemam vremena za doruak. Goeffrev Waters je ustao od stola pa pohitao
hodnikom do kunih vrata.
Dvadeset minuta vonje do ureda tog britanskog obavjetajca bilo je ispunjeno
bolnim razmiljanjima. Razlog je tome bio Clive Bentley-Smythe i nain na koji je
njegova ena gledala na svojega brata, nasuprot mnogo crnjoj stvarnosti. Watersu je
njegov sura bio zaista simpatian; bio je to zaista armantan momak, brz, na
jeziku, pa makar i plitak, irokogrudne naravi, velikoduan toliko da je to ve
prelazilo u manu, ako ih je uope imao. Ali ba je ta mana bila i te kako teka.
Clive Bentley-Smythe je bio zagonetan koliko to ovjek moe biti, ivo
utjelovljenje fraze da ivi iznad svojih mogunosti.
Rodio se u bogatoj odvjetnikoj obitelji, s tradicijom dugom ve mnogo narataja
tako ve ukorijenjenoj da su neki tvrdili da je ba njegova obitelj formulirala
Magna cartu - dakako, ne besplatno - a drugi da su Shakespearea na njegovo pobijmo
sve pravnike u drami Henrik VI. nadahnuli ba preci Bentleyja-Smythea. Clive je
samo plutao kroz ivot, kao privlaan dodatak drutvenim funkcijama, jer je
vlastitim postojanjem doprinosio malo, a osim toga je bio, to je izgledalo
kontradiktorno, odani suprug ene koja nije ba nimalo marila za brani zavjet.
Bilo je ope, pa makar i ne javno poznato, da je ona spavala u nekim od
najbogatijih kreveta u Engleskoj, kotskoj, Nizozemskoj i Parizu. U izvjesnim je
krugovima kruila dosjetka da bi joj Clive, kad bi to doznao, vjerojatno sve
oprostio i jo je upitao je li se bar dobro provela.

Goeffrey Waters je poznavao taj materijal iz dosjea, koji nikad nije podijelio sa
enom, jer je ona bila vjena velika sestra, koja se prema svom mlaem bratu
odnosila zatitniki, pa bi za nj stala i na poslovine barikade. Nije imalo ba
nikakva smisla uznemiravati je time. Ali je tu sad bila jo jedna jednadba, i ef
unutranjeg osiguranja odjela MI-5 je znao da se s njom mora suoiti,
proanalizirati je i u skladu s njom djelovati. U mislima mu se, u mati, stalno
ponavljala francuska fraza cherchez la femme.
Oprosti, Goeffrey, to sam osjetio potrebu da ti poaljem informacije, rekao je
direktor operativnih slubi odjela MI-5, ali sam pomislio da bi moda o tome elio
porazgovarati sa enom.
Uinio sam to u minimalnoj mjeri, i to shvati doslovno. Mnogo je toga to ona o
svom bratu ne zna, i ne bih elio da se zbog toga brine. To u rijeiti sam. Je li
se pojavio jo koji drugi mogui trag?
Imamo ih nekoliko, stari moj, ali nita potvreno, odgovorio je Watersov ef,
sjedokosi, korpulentni mukarac ezdesetih godina. Kao prvo, iz Fleet Streeta siu
glasovi o nekakvoj fuziji, mislim da bi ti to tako nazvao, koja je upravo u
tijeku.
Murdochovo maslo?
Ne, to nije njegov stil. Gdje god da bio, on svoje namjere obino obznanjuje. On
kupuje i prodaje, i prva mu je briga profit, a uredniki poloaj druga, iako mu je
i do nje nedvojbeno stalo.
Jo neto?
Rekao sam nekoliko tragova, ne jedan, ispravio ga je ravnatelj. Opaa se gibanje
u mnogim bankovnim institucijama, oni to zovu centralizacijom, ali ja ba nisam
uvjeren da su te fuzije financijski motivirane.

Ti sad ide protiv ekonomistikih shvaanja. Zato ne?
Zato to su sve te institucije profitabilne ve i same po sebi, i sve su vrlo
nezavisne. Zato bi se odrekle svojih feuda i lena?
Net|co ih na to sili, odgovorio je Waters tiho.
Ba je takvo i moje miljenje. Pripremio sam popis svih njihovih upravnih odbora,
kao i svih vanijih novinara koji, ini se, sudjeluju u toj navodnoj fuziji
novina.
Page 171
Uvjeravam te da emo se pozabaviti sa svakim pojedince.
I sad jo zadnja vijest, prava poslastica. Iz nekih novina u Torontu procurila nam
je kopija direktive poslane u Servizio Segreto u Rimu. ini se da je neki njihov
reporter, koji je doletio u Italiju, nazvao svoje novine iz Rima i rekao uredniku
da mu donosi novinarski ulov stoljea. U meuvremenu je nestao, od njega ni
rijei.
Proeljat emo i to, odgovorio je Goeffrev Waters i zapisao u notes. I sad smo
gotovi?
Samo jo jedno, i to se naalost odnosi na tvoju ogoricu Amandu.
I mislio sam da e doi i do toga.

24
Dok su njegovi suradnici s dvostrukim marom ljutili slojeve konglomerata Sky
Waverly i njegovih partnera, te prekapali po novinskim glasinama i oito golemim
bankovnim fuzijama, Goeffrev Waters je poeo slagati dosje o Amandi
Ben-tley-Smythe. Nije to bila privatna povijest utemeljena na glasinama; slubenika
MI-5 nisu ni najmanje zanimale promi-skuitetnosti njegove ogorice osim u
sluajevima gdje se pojavljivala odreena zakonitost. Jedna je izronila i duboko ga
zabrinula.
Amanda Reillv je bila ki uglednog irskog para, vlasnika unosnog puba u Dublinu,
poznatog po prijateljskom ozraju, stalnim gostima i, to je pomalo udno,
ogranienoj kuhinji. Ljepukasto je dijete izraslo u ljupku, crvenokosu iparicu,
pa u zanosnu mladu enu od ije je pojave, dok bi posluivala za stolovima, pilcima
zastajala aa na pola puta. Prema raspoloivim informacijama, neki je magazinski
fotograf, na zadatku u Dublinu, jednoga dana uao u pub pa upitao njezine vrlo
katolike roditelje smije li im slikati ker.

Samo bez praarija, jer u ti razvaliti gubicu, glasio je esto spominjani
odgovor njezina oca. Ostalo je ivot pie romane, kako bi to rekli tabloidi. Amanda
se preselila u London gdje je izuila drutvenu draest, sve se vrijeme uspinjui
prema vrhunskom modelu. Pritom je izgubila veinu svog irskog izgovora, zadravi
samo privlano zapijevanje, pa se, zahvaljujui to odgoju, to strogom
roditeljskom vodstvu, poela pojavljivati samo u klasinom ruhu, u pravilu ureenom
uasno skupim nakitom. Tako je postala zvijezdom svog zanata.
No onda se, pomislio je Goeffrev Waters, dok je tako slagao podatak na podatak, s
tom oboavanom irskom pucom neto dogodilo. Amanda Reillv je ula u drutveni krug
slavnih, potencijalno slavnih, potvrenih bogataa i pretendenata. Fotografirali su
je u zagrljaju prepoznatljivih - postranih od-vjetaka kraljevske krvi, filmskih
zvijezda, razvedenih novara te napokon izvjesnog Clivea Bentleyja-Smythea, za koga
se odluila i udati. U emu ef MI-5 naprosto nije nalazio nikakve logike. Dok je
njezino more bilo puno divova izmeu kojih je mogla birati, ona je za svog princa
iz bajke odluila izabrati neupadljivu giricu.
Uslijedilo je neizbjeno: govorkanja, koja su izazvala obavjetajce da joj
pregledaju i avionske karte i letne planove privatnog aviona, eda bi utvrdili
njezina odredita. Raunala su saela razmjerne uestalosti bivanja s poznatim i
potencijalnim uivateljima njezinih drai, te ih popratila prijanjim, potvrenim
informacijama, skupa s fotografijama. U toj je londonskoj i kotskoj eliti bilo
mlaahnih i sredovjenih kraljeva industrije, nasljednika poznatih imanja i zamkova
s lovitima, prisnih s Krunom, kao i ustrih jahtaa dovoljno bogatih da sudjeluju
na meunarodnim regatama. U Parizu su to bili mnogi heteroseksualni kreatori visoke
mode, kao i pedersko drutvo,

koje ju je oboavalo. Jedinu je prazninu predstavljalo njezino najee odredite
tijekom lanjske godine: Nizozemska, to se posebno odnosilo na letove u Amsterdam.
inilo se da nitko nikad nije doekao njen obino privatni avion, i nikad nije
opaeno da ju je itko otpratio do automobila ili limuzine. Meunarodno poznati
model odvezao bi se taksijem u centar grada i nestao u svakom praktinom smislu.
Amsterdam.
A onda je sir Goeffrev Waters poeo shvaati, kao da ga je netko pogodio akom u
eludac. Moda je ba on razlog za izbor te girice? Iako mu se slika nikad nije
pojavila u novinama, meu ljudima upuenima u dravne poslove, bio je poznat kao
moan ef unutranjeg osiguranja odjela MI-5. Moe li za Matarese postojati bolja
veza? A ta drska pretpostavka -da li samo pretpostavka? - pruala je odgovor na
Page 172
nekoliko pitanja to su virila iz sjena sir Goeffrevjeva uma. Clive i Amanda za
posljednjih su se mjeseci tako prokleto sprijateljili s Gwyneth i njim, te ih
stalno pozivali na sveane veere koje je Waters nalazio i triavim i dosadnim,
iako se suzdravao od komentara, znajui da njegova ena svog brata oboava. Pa
ipak je jednom, u napadu iritacije, postavio i to pitanje.
Mila moja Gwyn, otkud taj nagli nalet osjeaja? Da ne krue glasovi o naem skorom
upokojenju? Blagi Boe, naslijedit e tvoj novac - ono to im jo nisi dala - no ja
sam to se toga tie sitna riba. Svaki nam se tjedan po nekoliko puta nau na pragu
ili telefonu. Molim te, stara moja, ali ja jo moram u znoju lica svoga zaraivati
kruh svoj.
to ne bi ba morao, kad bi, sreko, plaanje rauna prepustio meni.
Ma to ni ut. Osim toga, prilino sam dobar u tome ime se bavim.

1flQ

Molim te, Geof, Clive te oboava, i to ti je poznato, a Amanda luduje za tobom.
Stalno hoe sjediti kraj tebe. Nemoj mi samo rei da ijednog mukarca, pa makar se
ve pribliava i ezdesetoj, ne draka da sjedi kraj jedne od najljepih ena
svijeta. Da mi i veli, ne bih ti vjerovala.
Postavlja mi previe glupavih pitanja. Ona misli da sam ja prestarjeli James Bond,
to ja zaista nisam - a ni James Bond nije bio originalni Bond. On je bio
honorarac, kojeg je vie zanimao njegov prokleti vrt negoli rad za nas.
Pa ipak, kvragu, Amanda Benltey-Smythe je zaista postavila i previe pitanja. Nije
to bilo nita to Waters ne bi mogao rijeiti odmahom ruke, pa ipak - poeo se
pitati. Dok su te grozne sveane veere tekle i tekle, glamurozna mu je, zavodljiva
Amanda stalno punila au - i nije li joj pritom i nehotice otkrio neto to nije
trebalo? U to nije vjerovao; za to je bio suvie iskusan, ali je ipak sve bilo
mogue zato to je IQ svoje susjede za stolom uvijek smjetao daleko na trocifrenu
stranu. Da ipak nije doznala neto to nije smjela, neto to je neduno spomenuo,
neto to je bilo opepoznato, no nato se ona ba napenalila? Pripada li njezina
nepoznata veza u Amsterdamu zaista Matareseu? Goeffrev Waters se morao suoiti s
vlastitim privatnim dvojbama.
Njegov je crveni interfon tiho zazujao, ali nije zazvonio. Bila je to njegova
sterilna veza sa svemonim ravnateljem Operacija.
Ovdje Waters, javio se.
Naalost gnjile vijesti, Geof. Pripremi se.
Moja ena?
Ne, nego subjekt kojeg smo istraivali, tvoja ogorica. Amanda Bentley-Smythe.
Nestala je?

Teko, jer je mrtva. Garotirali su je, a tijelo bacili u Temzu. Prije sat ju je
vremena izvadila rijena patrola.
O, moj Boe!
To nije sve, stari moj. U kotskoj, Liverpoolu i zapadnom Londonu, ustrijeljena su
tri direktora velikih banaka, svi u glavu. Nema preivjelih. Pogubljenja u
podzemnom
stilu.
To je istka! uskliknuo je Waters. Zapeati sve njihove
urede!
Nema se to peatiti. Sve je ve maknuto.
>v * *
Clive, mora misliti, nastavio je navaljivati Goeffrev Wa-ters, gledajui u
uplakane oi svog slomljenog sure. Bog mi je svjedok da suosjeam s tobom, ali ta
strahota to se dogodila svojim posljedicama daleko nadilazi sve to moe i
zamisliti. Mislim, tih nekoliko zadnjih dana...
Ja naprosto ne mogu misliti, Geof! Svaki put kad pokuam, zaujem njezin glas i
shvatim da je vie nema. To je jedino o emu mogu misliti!
Gdje dri konjak, stari moj? upitao je Waters pa pogledom proarao kroz
knjinicu Bentley-Smythea to je kroz francuski prozor vodila do blistavo osunanog
vrta u Surrevju. O, da, tamo u ormariu. Vjerujem da bi ti jedno pie pomoglo.
Ja ba nisam siguran, odgovorio je Clive, pa obrisao oi i obraze. Nisam ba
visoko badaren, a telefon ne prestaje
zvoniti...
Page 173
U zadnje vrijeme ba i nije tako, prekinuo ga je sir Goeffrey, zato to je
sasvim prestao zvoniti.
Kako?

111

Sve sam tvoje pozive prebacio na telefonsku sekretaricu u mom uredu. Kad ti se
prohtije, i ako ti se prohtije, sve te poruke moe presluati i sam.
Ti to moe?
Da, prijane, i mogu i jesam. Waters je iz ormaria izvukao bocu, natoio istog
konjaka, pa je odnio svom slomljenom suri. Evo, popij to.
Sto emo s reporterima na ulici? Opkolili su kuu i prije ili kasnije morat emo
se s njima suoiti.
Nita oni nisu okruili. Policija ih je rasprila.
Ti to moe urediti?... Naravno da moe. Ve jesi. Ben-tley-Smythe je popio
svoje pie i pritom se trgnuo, kao ovjek koji ba ne podnosi alkohol. Jesi uo
one grozote to ih priaju na radiju i telki? Kako se sluti da je Amanda imala
ljubavnike, veze - toliko toga da se ne da ni izbrojiti? Prikazuju je kao
djevojuru iz najviih krugova... Ali, Geof, ona to nije bila! Ona me voljela kao i
ja nju!
Jako mi je ao, Clive, ali Amanda ba nije bila kandidat za samostan.
Blagi Boe, misli da to nisam znao? Pa nisam slijep! Moja je ena bila puna
ivota, uzbudljiva i jako lijepa. Na nesreu se udala za podnoljivo zgodnog
dosadnjakovia iz ugledne obitelji, za ovjeka vrlo skromno obdarena. I to mi je
poznato, zato to sam taj netko bio ja, i to joj je trebalo i neto vise od mene!
Znai da si malo zamirio na njezine... recimo, nesta-luke?
Naravno da jesam! Ja sam bio njezino sidro, njezina mirna luka izmeu oluja
publiciteta i slave, stalni zaklon kad bi se osjetila ranjenom ili iscrpljenom.
Ti si zaista sjajan' suprug, zamijetio je sir Goeffrev.

A to sam drugo i mogao? rekao je sjajni suprug moleivim glasom. Volio sam je
vie od ivota. Nisam mogao dopustiti da me ostavi radi nekakvih triavih
drutvenih obzira. Ona je za mene bila iznad svega toga!
Dobro, Clive, dobro, rekao je Waters. Ali mi mora dopustiti, stari moj, da
obavim svoj posao.
Nju su, miloga ti Boga, ubili! Zato me ne ispituje policija ili Scotland Yard?
Zato ti?
Nadam se da u ti to objasniti. Ve sama injenica da te ispitujem ba ja trebala
bi ti odgovoriti na to pitanje. Istraga MI-5 nadilazi svaku istragu policije ili
Scotland Yarda. Svi mi, naravno, radimo zajedno, ali smo u ovakvim prilikama ba mi
prethodnica.
Ma to to govori? Bentley-Smythe, usnica razdvojenih od uenja, blenuo je u
svog suru. Sad si kao Tajna sluba; hvata pijune i izdajice, te prie. Kakve
veze ima Amanda s tobom? Ona je ubijena, sto mu bogova! A hvatanje je ubojice
policijski posao.
Mogu li ti postaviti nekoliko pitanja? upitao je Waters, obzirno se ne obazrevi
na Cliveove prosvjede.
Zato ne? odgovorio je zbunjeni, neutjeni Bentley-Smy-the. Iskljuili ste mi
telefon, rastjerali reportere; ne biste to uinili da ne mislite ozbiljno. Samo
pitaj.
Za tih posljednjih nekoliko dana, je li Amanda pokazivala ikakve znakove napetosti
ili stresa? Mislim rei, je li se njezino ponaanje promijenilo? Je li bila
abnormalno nervozna ili preosjetljiva?
Ne vie nego obino. Jako se ljutila na fotografa na posljednjem snimanju, jer da
je odijeva kao 'matronu'. Bila je spremna priznati da vie nije model u cvjetnim
dvadesetim, ali jo nije bila spremna za 'bakinu haljinu s tokicama', kako je to
sama rekla. Imala je, zna, zaista estok ego.

Mislio sam osim toga, Clive, ne raunajui ego. Je li primila nekakav telefonski
poziv koji ju je oito uznemirio, ili posjetitelja kojeg bi se radije odrekla?
To ne bih znao rei. Preko dana sam u uredu, a ona obino nije kod kue. U gradu
je unajmila stan, za sluaj kad je toliko pretrpana poslom da i ne stigne kui.
To nisam znao, rekao je sir Goeffrev. Koja je adresa?
Page 174
Negdje u Bayswateru, na dvije stotine, ini mi se.
ini ti se? Ti nisi tamo ni bio?
Iskreno govorei, nisam. Ali imam telefonski broj. Nema ga u knjizi, naravno, jer
je sasvim privatan.
Daj mi ga, molim te. Clive je to i uinio, pa je Waters hitro priao telefonu na
pisaem stolu. Nazvao je, paljivo posluao i namrtio se, pa spustio slualicu i
pogledao Bentleva-Smythea. Broj je iskopan, rekao je.
Kako je to mogue? uskliknuo je Clive. Nije ila nikamo, a ak i kad bi ila,
uvijek bi ostavila ukljuenu sekretaricu. Blagi Boe, bila je to njezina tajna
pupkovina! Pokojni-in je mu najednom shvatio da bi se njegove rijei dale i
pogreno protumaiti, pa je naglo uutio.
Zato tajna, stari moj?
Moda to i nije prava rije, odgovorio je pravnik iz Ben-tley-Smythea. Nego, kad
bi ona odlazila na ta svoja mjesta na kontinentu, ja sam je nekoliko puta upitao da
li da joj prenesem poruke - shvaa, zvala me je skoro svakodnevno.
Uinilo mi se da si rekao kako nikad nisi bio u njezinu londonskom stanu.
Pa i nisam. Ona je imala jedan od onih strojeva koji ti prenesu poruke kad god ih
nazove. Predloio sam joj da mi dade brojanu ifru za skidanje poruke, ali je to
ona odbila - i to sasvim nepokolebljivo... I ja sam to shvatio.

Krajnje neobino, promrmljao je ef odjela MI-5 pa se opet okrenuo telefonu.
Podigao je slualicu i nazvao svoj ured, pa pomoniku dao broj stana na Bayswater
Roadu. Kreni slubenim kanalima, nai adresu, pa poalji istraiteljsku ekipu,
ukljuujui forenziku. Digni sve otiske prstiju, pa me nazovi ovamo. Spustio je
slualicu.
Za ime Boje, Goeffrey, to se to zbiva? Ponaa se kao da nije rije o uasnom
umorstvu moje ene nego o nekakvom meunarodnom incidentu.
Ni ja to ne bih rekao bolje, Clive, zato to bi se moglo raditi ba o tome. Tu su
u Engleskoj ubijena jo trojica, tek nekoliko sati poslije Amandina umorstva, a za
sve se njih sumnja da su sudjelovali u gospodarskoj uroti koja bi pogodila mnoge
zemlje i bezbrojne milijune ljudi.
Miloga ti Boga, ma o emu ti to govori? Moja je ena imala svojih slabosti, to
priznajem, ali to na to ti cilja toliko nadilazi njezinu mo shvaanja da je
naprosto smijeno! ak sam je bio nagovorio da angaira knjigovodstvenu tvrtku koja
e baratati njezinim novcem. Ona ne bi znala napraviti ni bilansu ekovne knjiice!
Kako bi jedna tako financijski naivna ena mogla sudjelovati u financijskoj uroti?
Jedno nema nikakve veze s drugim, dragi moj. Amanda je voljela biti uvijek u prvom
redu, u tom meunarodnom jet-cirkusu sa svim njegovim povrnim inuvama. Novac
nikad nije bio neto o emu je trebalo misliti; nego neto ime se bilo gnjavaa
baviti.
Ali ona me je voljela! kriknuo je sve histeriniji Bendey-Smythe. Ona me je
trebala - ja sam bio njen dom i ognjite! To mi je rekla bezbroj puta.
Siguran sam da je rekla, i siguran sam da je tako i mislila, Clive, ali slava
udno djeluje na ljude. Tada se poesto pretva-

raju u dva ovjeka, privatnog i javnog, koji se poesto silno razlikuju.
I to jo hoe od mene, Geof? Ostao sam bez objanjenja.
Samo ono ega se moe sjetiti iz protekla dva tjedna. Kreni od prije, recimo,
mjesec dana, napose od trenutka kad su ti rekli da razmiljaju da te stave u
upravni odbor Sky Waverlyja.
O, to je lako, to mi je najprije rekla Amanda. Vratila se sa snimanja u Amsterdamu
- zna ono, velike dame u velianstvenim haljinama vozikaju se kanalima - i rekla
mi kako je srela ovjeka koji ima nekakve veze sa Sky Waverlyjem, i on joj je rekao
da trai nekakvo prestino ime za odbor. Ona mu je predloila mene, i on je to
objeruke prihvatio. Zaista velianstven nuzgredni prihod, moglo bi se rei.
Amsterdam.
Je li ti rekla tko je taj ovjek? upitao je sir Goeffrey leerno.
Nije se mogla sjetiti kako se zove, a ja nisam inzistirao. A kad su me nazvali iz
Pariza, ja sam se, naravno, oduevio, i smjesta prihvatio.
Tko te je nazvao?
Izvjesni monsieur Lacoste, ini mi se, kao ona sportska odjea.
Daj da se vratimo na zadnje tjedne, Clive, na tvoje dane s Amandom. Ja u ti
postavljati pitanja, a ti mi naprosto odgovori prvo to ti padne na pamet.
Page 175
Na to sam ve navikao, rekao je Bentley-Smythe. Bio sam, zna, na terapiji.
Razgovarali su skoro dva sata. Waters je povremeno biljeio u blok i poticao svog
urjaka da malo razvee o izvjesnim sjeanjima, izvjesnim razgovorima. Njegov je
scenarij, kako se

polako razvijao, opisivao zaista krajnje neobian brak. S mueve je strane bilo
totalno povjerenje, dok je sa enine bila totalna nevjera. Bila je to oito
zajednica po modelu La Roche-foucaulda, apsolutno slobodna, no ekstravagantno
nagnuta na eninu stranu. Amanda Reilly se udala za Clivea Bentley-Smyt-hea ne zbog
ovjeka, nego zbog onog to su ona i ostali mogli dobiti od tog imena. To joj je,
tovie, zbog njezine ljepote i slave, ak bilo i zapovjeeno. Ali od koga?
Amsterdam? Zazvonio je telefon i Waters je podigao slualicu.
Sto imate? upitao je.
Neto to ne biste voljeli uti, odgovorio je pomonik. itav je stan sljuten,
svi su zidovi nekoliko puta premazani novim debelim slojevima boje, povrina je
sveg namjetaja unitena kiselinom. Nita, sir Geof.
Telefonske poruke?
Sve prebrisano.
Tko je to kvragu mogao izvesti?
Otprilike pet stotina podzemnih tehniara koji znaju kako se to radi.
I tako se vraamo na poetnu toku...
Ne ba nuno, gospodine. Dok smo bili tamo, na je ovjek na ulici opazio nekog
tipa kako prilazi zgradi. Oio je kroz prozore ugledao neke nae ljude iz
istraiteljske ekipe, pa se brzo okrenuo i zbrisao.
Je li ga na ovjek slijedio, i ako nije, zato nije?
Za to nije bilo vremena, gospodine, jer je taj sumnjivac nestao iza ugla, a ulica
je bila puna prometa. Ali je zato uinio neto samo malo slabije od toga. Dograbio
je brzu kameru i napravio niz brzih snimaka. Rekao mi je da je na veini tipa
uhvatio s lea, ali ne na svima, jer se ovjek nekoliko puta okrenuo, oito da vidi
da li ga netko slijedi.

Poten posao. Daj neka u naem laboratoriju smjesta razviju film, pa mi u ured
donesi fotografije, u zapeaenoj kuverti. Neka ih nitko ne vidi prije mene. Da
doem do Londona trebat e mi otprilike etrdeset minuta. I oekujem da u ih nai
na svom stolu.
* * *
John i Joan Brooks, brat i sestra, odsjeli su u susjednim apartmanima u slavnom i
jo slavnije skupom hotelu Villa d'Este na jezeru Como. Normalno je istraivanje
kreditne sposobnosti otkrilo da je rije o bogatim Amerikancima sa Srednjeg zapada
koji su nedavno stekli dodatne milijune kao jedini nasljednici svog britanskog
strica bez djece. U tom trenutku ni ona ni on nisu bili u braku, jer se on ve bio
razveo od dvije ene, a ona od jednoga mua. Sve su te informacije potvrdili
ameriki State Department, britanske vlasti i pravna tvrtka Braintree and Ridge iz
londonskog Oxford Streeta.
Frank Shields, iznimni analitiar, i sir Goeffrev Waters iz MI-5 valjano su obavili
svoj posao. Cameron Pryce i Leslie Montrose sad su mogli ui u pregovore o kupovini
Credit Suissea, a da ih ne shvate neozbiljno.
Kroz kuerine na obali Coma poele su se iriti glasine da su brat i sestra
unaprijedili karijere meunarodnih slavnih linosti - filmskih i televizijskih
zvijezda, au courant umjetnika, kao i tek izniklih opernih kompanija. To im je
naprosto bio hir. Koliko vam zapravo novaca treba? Sitni troak.
Tu je flotilu dezinformacija kroz drutvo na Bellagiju propustio don Silvio
Togazzi, znajui da e na kraju stii do uiju onih koji neto znae. Sto se zaista
i dogodilo. On se samo zasmijuljio kad su mu rekli da su pozivi za dvoje
Amerikanaca u Villa d'Este poeli stizati tako brzo da je pazikua uskliknuo:
Pazzo! Ti su ljudi gora napast od Saudijaca s njihovim

groznim sagovima! Napokon im je isporuen i jedan poziv kojeg su oekivali i
nadali mu se. Bio je to poziv za popodnevni buffet i kriket s piem na jahti,
nakon estokih napora na tratini. Taj je poziv donio pazikua osobno, pa ga je
razveselilo to je gospou Brooks zatekao u posjetu bratu, tako da im moe oboma
istodobno izraziti odobravanje.
Uvjeravam vas da to morate prihvatiti, signore i signora. Imanje Paravacinijevih
Page 176
je najvelianstvenije na jezeru, a obitelj je vrlo inventivna, istina?
U kojem to smislu? upitao je Cameron.
Buffet i kriket, signore! Nikakvi tupi, dosadni veernji plesovi ili nagruvani
kokteli; kod Paravacinija, toga zaista nema. Probrana jela, smijeh na igralitu za
kriket, pie u smiraj na najljepoj jahti na jezeru, sve tako matovito.
Zvui mi sjajno! uskliknula je dopukovnica Montrose.
I bit e, ali vas upozoravam, Paravacini su pravi majstori bata i loptice, a
napose kardinal. S okladama ostanite u razumnim granicama, jer vas uvjeravam da
ete izgubiti.
Oni se kod kriketa klade?
Si, signore, sve, naravno, u dobrotvorne svrhe. Kardinal Rudolfo, vrlo armantni
erudit, poesto veli da vatikanske krinje vie puni batiem negoli propovijedima.
On ima tako sjajan osjeaj za alu, sigurno e vam se svidjeti.
Koliko se formalno moramo obui, monsieur le concierge? Veina nam je prtljage jo
u Londonu.
O, krajnje neformalno, signora. Padrone don Carlo Paravacini tvrdi da ukrobljene
koulje i tijesna odjea samo kvare zabavu.
Neobino miljenje za jednoga starca, rekao je Pryce.
Teko bi se za don Carla moglo rei da je star. ini mi se da ima trideset osam
godina.
Nije li onda jo premlad za ono 'don'?

110

Taj naslov se dobiva zbog poloaja, a ne zbog starosti, signore. Carlo Paravacini
je veliki novar s ulozima i imovinom diljem Evrope. On je vrlo... kako se to
veli?... astuto. U meunarodnom novarstvu, pretpostavljam.
Si, ali to meni vie nije jasno. Sigurno ete se zabaviti, i ako vam nije
nezgodno, prenesite don Carlu moje najtoplije pozdrave.
Sasvim sigurno hoemo, rekla je Leslie i munula ama u rebra. Jesu li duani jo
otvoreni?
Kad je rije o Paravacinijevim gostima, osobno u vam poslati sve to biste
voljeli vidjeti.
To nee biti potrebno. Sama u se malo osvrnuti.
Kako vas je god volja. Onda, arrivederci. Pazikua je otiao i Montroseova se
okrenula Prvceu.
Koliko ima novaca?
Neogranieno, odgovorio je Cam. Geof Waters mi je dao est kreditnih kartica,
tri za mene i tri za tebe. Bez ogranienja.
To je jako lijepo, no to je s gotovinom?
Nisam ba siguran. Oko tri do etiri tisue funti...
Ni est tisua dolara. Sto ako Paravacini igraju za gotov novac, u talijanskom
stilu?
O tom nisam ni razmiljao.
Onda o tome razmisli sada, Cam. Gospodin i gospoa Brooks ne mogu doi s kreditnim
karticama.
Mi ne znamo u koliko se oni klade...
Jednom su me poslali u Abu Dhabi, i tu sam nabila osam tisua dolara, prekinula
ga je Montroseova. Morala sam probuditi ambasadu da se izvuem iva.
A-uh, dopukovnice, vi ste vodili ivot mnogo uzbudljiviji od mojega.

isto sumnjam, agente Pryce, ali se sad hvatajte telefona, pa javite Geofu u
London da poalje brzojavno bar dvadeset tisua na gospodina Brooksa, doznaku
hotelu od Bank of En-gland.
Vrlo ste otroumni, dopukovnice. Ovo je moj teren, a vi mislite bre od mene.
Ne, zaista ne, duo. Ja sam ena, a ene se trude predvidjeti kad e zatrebati
novca na bacanje. To je univerzalni zez.
Cameron ju je uhvatio za ramena. Lica su im se primakla, a usta im se nala tek
nekoliko centimetara daleko.
Page 177
Ali ti zna to mene zeza?
Samo ekam, prokleti blesane, da se probudi.
Bojao sam se - tvoj sin, mu, Ev Bracket... Da su postali suvie dio tebe, pa
nisam vjerovao da se mogu probiti kroza sve to.
Probio si se, Cam, probio, iako nikad nisam mislila da je to mogue. A zna li
zato?
Ne, ne znam.
Skoro ti se to bojim rei, zato to ti se moda nee svidjeti.
Sad mi mora kazati.
Proitao si moj dosje, i sigurno ti je jasno da sam i ja dobila tvoj.
Trebao bih se osjetiti polaskanim to si ga zatraila, ali se ljutim to su ti ga
dali.
I ja u birokraciji imam prijatelja.
Oito. I u emu je stvar?
Kad preskoimo sve gluposti, onda si ti ovjek koji je u ivotu sve postigao sam.
Iza tebe nisu stajali nikakvi generali, kao iza mene, niti hrpa love, opet kao u
mom sluaju.
Hej, nismo ni mi ivjeli od socijalne pomoi, odgovorio je Pryce, koga je sve to
zabavljalo. Ispustio joj je ramena, ali se

nije odmaknuo. Moj otac i mati bili su uitelji, i oboje vraki dobri. I oni su mi
omoguili da produim i poslije magisterija, neega to sebi nikad nisu mogli
priutiti.
Kad te je CIA izabrala na Princetonu, upitala je Leslie, zato si prihvatio?
Iskreno govorei, mislio sam da je to uzbudljivo... A osim toga sam skupio toliko
studentskih kredita da bi mi trebalo pola profesorske karijere da ih otplatim.
A bavio si se i atletikom, prekinula ga je Leslie, a lice joj je i dalje bilo uz
njegovo.
U srednjoj sam koli uglavnom bio dravni prvak, i to -kako esto velim - zato to
nisam htio da me uzimaju iz rende.
Bio si prva liga, milo...
Bi li to, molim te, mogla ponoviti?
Da, i hou... Milo moje, moje sasvim neoekivano milo.
Poljubili su se, i ljubili se dugo, sve uzbuenije, sve dok se Leslie nije
odmaknula i pogledala amu u oi.
Nisam ti jo rekla ime si to slomio moje barijere.
Zar je to vano?
Meni jest, milo moje najmilije. Ja nisam prenoite za jednu no, i vjerujem da je
to tebi jasno koliko i meni. Ja nisam drolja.
Do sto avola, ja o tebi tako neto ne bih nikad mogao ni pomisliti!
Samo polako, agentu Pryce. Neke su moje najbolje prijateljice nepravedno tako
kategorizirali. Ti nema pojma kako izgleda vojni brak. Mjeseci i mjeseci
razdvojenosti; vlastita prirodna nagnua, privlani mukarci koji nalijeu na tebe
po asnikim klubovima, meu njima i nadreeni tvog mua.
O, gadosti, rekao je Cameron,

Zaista gadosti, suglasila se dopukovnica, ali se zna dogoditi.
Je li se dogodilo tebi?
Ne. Ja sam na sreu imala Jamieja, reputaciju generalske
keri, a i Bracketove lude zadatke. A bez svega toga, tko zna.
Ja znam, rekao je Pryce i zagrlio je, pa je poljubio opet,
due nego prije, i ta je poetna estina bila neosporna, jer im
je oboma bila potrebna.
Zazvonio je hotelski telefon i Leslie se odmaknula. Daj se javi, posavjetovala ga
je.
Nema nas, odgovorio je Cameron tiho, i dalje je grlei. Molim te... Od Jamieja
nisam ula ni glasa... Naravno, odgovorio je Pryce i pustio je, ali i nee, i
ti to zna. Waters ti je rekao.
Ali zato bar mogu uti to je s njim? Da, naravno. Cam je priao stolu i digao
slualicu ba kad je i po trei put zazvonilo. Halo?
S nae smo strane na skrembleru, ali su s tvoje strane mogunosti ograniene,
rekao je Goeffrev Waters iz Londona. Govori uvijeno, molim te. Shvaam.
Napreduje li? Ba jesam, ali si me prekinuo. Molim?
Page 178
Nita, zaboravi. Da, napredujemo. Neto domorodakog nakita i jedna zaista sjajna
tapiserija koja e jako obogatiti nau zbirku.
Odlino. vrsta veza, dakle?
Vjerujemo, a doznat emo jo veeras. No kad smo ve kod toga, sestri treba neto
novaca. Potpii koliko ti treba. Domoroci ne primaju kreditne kartice.

Shvaam. Vie od onog to sam poslao? Poslao kamo? Blagajniku Ville d'Este.
Ostavili su mi poruku, ali se nisam javio. Poslao sam brzojavno deset tisua
funti, rekao je Wa-ters.
Koliko je to amerikih dolara?
Ne znam tono, negdje izmeu sedamnaest i osamnaest tisua.
ini mi se da bi to bilo tu negdje. Ona je spomenula dvadeset.
Za Boga miloga, za to? Moda za tapiseriju. Shvaam. Poslat u jo deset.
Ima li s tvoje strane iega to bi se moglo dodati naoj zbirci?
Sasvim nedvojbeno da. Velika kupovina ba tu u Londonu. Slika za koju vjerujem da
je rani, nepotpisani Goya, iz dana izdaje, kako ih je on zvao. Poslao bih ti
fotografiju, ali bi ona bila nepravedna prema djelu. Vidjet e je kad svrati na
povratku u Sjedinjene.
Pa to su sjajne vijesti. Ostajemo u vezi. Nazovi ako veza proradi.
Naravno. Pryce je spustio slualicu i okrenuo se Leslie. Dolje nas eka hrpa
gotovine, i Geof e nam poslati jo. Ono oboavam, 'sestri treba neto novaca'.
Bolje da si pohlepna ti nego ja. To bolje lei bogatunki. Seksist.
iva istina. Priao joj je. I gdje smo sada? Daj poi sa mnom u duan, i
pomozi mi da naem neto leerno i atraktivno. Ali mi prvo reci te 'sjajne
vijesti'.

Ako sam dobro protumaio, u Londonu su napravili fotografiju krtice, Govina
izdaja, kako je on to nazvao.
Kako?
Govina opsjednutost smaknuima u panjolskoj.
Znam, zaboga, tko je on bio, ali o emu govori?
Mislim da su u Londonu pronali Matareseova pijuna. I to na vrlo visokom mjestu.
To je zaista napredak. A sad da mu doprinesemo i sami.
Ja bih mu radije doprinio na samo naem podruju - to bi bilo u redu?
Ne sada, milo. elim to koliko i ti, ali su nam do Para-vacinija ostala jo samo
tri sata.
Pa to tu znai sat vremena?
Kao prvo, oko jezera e nam trebati najmanje etrdeset pet minuta, a oboje se
moramo prikladno odjenuti.
A zato moram s tobom u duan?
Zato to mukarci znaju to je na enama privlano. Predugo sam bila u uniformi,
pa sam ispala iz tosa. A ti e znati im vidi.
A to je sa mnom?
Znat u kada te obuem.
Seksistica!
Do neke mjere, to priznajem... A s obzirom na to da smo se malo ohladili, rei u
ti zato si ti uspio slomiti moje barijere. Hoe uti?
Nisam ba siguran. Ali da, mislim da bih volio.
Ti si jedinstveno decentan mukarac, Cameron Pryce. Osjetio si vibracije meu
nama, ba kao i ja, ali si ostao na distanci - ti si me potovao kada drugi moda
ne bi. I ja to potujem.
Nisam vjerovao da postoji drugi nain. Naravno, vibracije su bile tu, ali si ti
imala svojih problema - tvoj mu, tvoj sin,

sve strahote kroz koje si prolazila. Kako bi se kroz sve to mogao probiti netko tko
je stranac?
Ti si proao, obzirno i njeno, iako u svom poslu nisi ni obziran ni njean... Da,
Cam, proitala sam sve o tebi. Ti si u biti strunjak za crne operacije, milost ne
prima niti bi je dao. Slubeno si ubio dvanaest terorista, a vjerojatno jo toliko
neslubeno. Infiltrirao si se, i onda ih pobio.
To mi je posao, Leslie. Da to nisam uinio, oni bi pobili jo stotine ljudi -as
takvim naredbama moda i tisue.
Vjerujem ti, ljubavi, nego samo elim rei da asnik Pryce ima i drugu stranu, i
Page 179
tu mi je pokazao. To smijem rei?
Naravno, ali da se to previe ne iri, dogovoreno?
Neu to iriti, zaista neu. A zna li zato? Nije vano, ja u ti odgovoriti...
Ne znam to e se dogoditi sljedei tjedan ili sljedei mjesec ili, Bog zna,
dogodine, ali ja te u ovom trenutku ne elim izgubiti, Cameron Pryce. Ve sam
izgubila jednog decentnog mukarca, i ne mogu izgubiti i drugog.
Pali su na krevet, grlei se strasno i estoko.
* *
Gudaki je kvartet svirao pod krovom kipovima ureenog paviljona na desnom kraju
igralita za kriket. U trenutku kad su se pojavili John i Joan Brooks, ve nairoko
razglaeni brat i sestra, i filantropi amerike kulture, veina je gostiju ve bila
tu u svojoj leernoj eleganciji. Iza gola od prua na motku je bila postavljena
velika zelena kolska ploa; sparivanje je igraa ve poelo kredom u boji. Po
golemoj, uredno oianoj tratini uz jezero, ve je bilo postavljeno nekoliko
stolova sa zakuskom, s najfinijim stolnjacima i srebrninom.
Na kraju dugog gata bila je usidrena golema, impozantna jahta, kojoj je na donju
palubu vodio robustan mosti s kromiranom ogradom; zadivljavala je veranda,
natkrivena cera-

dom, koja je mogla primiti ezdesetak ljudi, a gledala je na sjeverne vode jezera
Como.
Samu su kuu bili tek naslutili pod poveanjem Togazzi-jeva teleskopa. Bio je to
suvremeni zamak od pjeenjaka i tikovine, to se dizao tri kata u visinu,
okruen otvorenim tornjiima od poluobraenog kamena. Nedostajao je jo samo opkop.
Pazikua Ville d'Este nije pogrijeio kad je imanje Paravacinijevih uzvisivao kao
najvelianstvenije na jezeru.
Na odjeu smo potroili po mjesenu plau, rekla je Montroseova dok su koraali
opekama poploanom stazom to je okruivala veliku kuu i vodila do karnevala na
obali jezera, ali mi se ini da emo ovdje izgledati kao najgora sirotinja.
Ma nisi pri sebi, usprotivio se Pryce. Mislim da oboje
izgledamo silno, a napose ti.
To je druga pria. I prestani tako buljiti u mene. Mi smo ovdje brat i sestra, i
to bez incesta.
Oprosti, to mi dolazi samo od sebe.
Ne osvri se, nego se samo nasmij i nagni glavu desno. Netko u nas zuri. Mukarac
u plavim hlaama i kriavo utoj
koulji.
Ve mi je zapao za oko. Nikad ga nisam vidio.
Evo ga dolazi - John.
Kapiram - Joan.
Vi ste sigurno Brooksovi! rekao je ushieno crnokosi, ibo lijep mukarac. Njegov
je engleski bio protkan dubokim talijanskim izgovorom. Tako ste si slini.
To nam esto vele, odgovorila je Leslie i pruila ruku.
A vi ste?
Va smjerni domain, Carlo Paravacini, sretan to ste prihvatili njegov poziv,
odgovorio je don i Montroseovu polju-

bio u ruku. Hi, kako me zovu moji ameriki prijatelji, Char-lie, nastavio je pa
se rukovao s Cameronom.
Onda u i ja biti tako drzak, odgovorio je Pryce, i red kako mi je zadovoljstvo
to smo se upoznali, Charlie.
Svia mi se, drago mi je... A da to sad malo zalijemo, moda dobrim Chablisom, ili
rijetkim skoem?
Netko nas je sigurno otkucao, prekinula ga je Leslie i nasmijala se. To su nam
dva najdraa pia.
Ali uvijek samo umjereno, doznao sam i to. Svia mi se, drago mi je.
Onda je ovo zgodan trenutak da vam prenesemo pozdrave pazikue Ville d'Este,
dodao je Cameron.
Ja ih prihvaam sa zahvalnou, rekao je privlani domain, ali, za miloga Boga,
nemojte mu rei da sam mu za ovu popodnevnu veselicu zdipio najboljeg kuhara. Ta je
protuha pokrala sve recepte, a osim toga, danas mu je slobodan dan.
Nae su usne zapeaene, Carlo - Charlie, rekla je Mon-troseova armantno a Pryce
je pogledao svoju draganu, ali ne ba sasvim umilno.
Page 180
Paravacini je uzeo Leslie pod ruku, pa ih kroz gomilu etaa proveo do stola s
barom i naruio pie. U tom im je trenutku priao razmjerno visok i elegantan
mukarac, odjeven u svijetlosmee hlae i crnu koulju kratkih rukava, iznad kojih
su stajali kleriki ovratnik i prosijeda kosa. Carlo se, ugledavi sveenika,
okrenuo i predstavio ga.
Njegova eminencija je moj stric, kardinal Rudolfo Paravacini, pa ga tu na Comu svi
zovemo papa Rudy. Je li to u redu, uzoriti gospodine?
Tu sam i odrastao, pa zato ne? odgovorio je uzvieni sveenik Katolike crkve.
Po ovim sam poljima trao i lovio koze i zeeve kao i svi drugi. A ako sam i
izabran, nisam to

sam traio. Velikodunost mog neaka pribavlja mi trenutke raskoi kakve mi moje
obaveze inae ne doputaju.
Drago mi je to smo se upoznali, rekao je Cameron i rukovao se.
Zadovoljstvo mi je, rekla je Leslie pa uinila isto.
Hvala Bogu na amerikim protestantima, odgovorio je kardinal. Moja talijanska,
francuska i panjolska pastva ljubi mi ruke jer misle da im ja mogu osigurati
mjesto na nebu, a ne mogu ga osigurati ni samome sebi... Dobro doli na Lacus
Larius.
uo sam, kardinale, da... vraki dobro igrate kriket, rekao je Pryce.
Igram ga ko sam vrag. Hoete igrati protiv mene?
Radije bih bio na vaoj strani. Moja je sestra bolji igra od mene.
Zabiljei, Carlo, zapovjedio je sveenik. Moj e partner biti signor - Brooks.
Vrijeme je na igralitu za kriket prolazilo brzo, i uzvici su se zbog uspjenog
ubaaja u koaru mijeali s oajnikim vapajem onih koji su promaili. A za vrijeme
tog slijeda rundi, iz kue je stalno izlijetala posluga s ledenim ajem i limunadom
da okrijepi igrae, dok je alkohol bio namjerno iskljuen. Nakon tri sata igrai su
bili nagraeni srebrnim batovima za kriket, na koje je smjesta udaren monogram,
nakon ega su svi krenuli prema natkrivenoj verandi jahte.
Stvarno mi je ao, rekao je Pryce svom partneru, kardinalu Paravaciniju. Ja sam
sve zeznuo.
John Brooks, ako Gospodin i oprata, kod mene e to ii malo tee, rekao je
sveenik i nasmijeio se. Bili ste iva propast. Vaa sestra, meutim, gospoica
Joan, u ekipi s mojim neakom Carlom, potukla je sve takmace. Oni bi bili kra-

san par, ne mislite? Oboje tako lijepi, tako inteligentni. Moglo bi to poi i
dalje, zar ne?
Mislim, moja sestra nije katolik...
Uvijek je mogue i obraenje, prekinuo ga je crkveni velikodostojnik. Prvi smo
mu brak ponitili, a druga mu je ena umrla sad nedavno.
Ne znam to da vam velim, rekao je potpuno smeteni Cameron Pryce, pa se zagledao
u dopukovnicu Montrose, koja se ba smijala i odlazila s igralita za golf drei
se pod ruku s Carlom Paravacinijem.
Za sljedeih se pola sata, i dalje uz kardinala, Cam upoznao s desetkom drugih
gostiju koji su se sjatili oko obojice, kao to se radoznalci i inae jate oko
slavnih ljudi. A oni su to, u izvjesnom smislu, obojica bili; sveenik je bio
proslavljen zbog svog utjecaja u vatikanskim krugovima, a silno bogatstvo pristalog
Amerikanca lako mu je pribavilo trenutni status slavne linosti. Naposljetku,
fingirajui umor od drutvenog ivota, kardinal Paravacini je zapeo da sjednu za
razmjerno izoliran stol na kapetanskom mostu, gdje ih se lako vidjelo ali se do
njih teko dolazilo. Prvceove su oi lutale mnotvom i traile Leslie.
Ali je nisu nale. Leslie je nestala.

25
Oprostite, uzoriti gospodine, ali mi nema sestre. Nigdje je ne vidim.
Ne sumnjam da ju je moj neak poveo da joj pokae imanje, odgovorio je sveenik.
Zaista je vrlo lijepo, a njegova zbirka umjetnina spada meu najbolje u Italiji.
Zbirka umjetnina? A gdje to?
U glavnoj zgradi, naravno. Pri spomenu glavne zgrade, kardinal Paravacini je u
Prvceovim oima ugledao naglo nado-li strah. Oh, uvjeravam vas, gospodine Brooks,
da se nemate ega bojati. Carlo je vrlo astan mukarac i nikad ne bi iskoristio
povjerenje gosta. A zapravo ne bi ni trebao, jer dame stoje u redu da im iskae
panju.
Page 181
Niste me shvatili, prekinuo ga je Cameron. Izmeu mene i sestre vrijedi dogovor,
kad god nekamo odemo zajedno, napose ako ima puno ljudi. Onda jedno drugom velimo
kad nekamo idemo, bez obzira na razlog.
To mi, gospodine Brooks, izgleda kao isti dave, zamijetio je sveenik.

Ali zapravo nije, nego ist zdrav razum, odgovorio je Pryce, pa brzo razmislio,
trudei se da to niim ne pokae. Kad izlazimo odvojeno, to je najee sluaj,
onda sa sobom vodimo naoruanog pratioca.
Gospodine, ovo ve zvui uvredljivo.
Ne biste tako govorili, vaa eminencijo, kad biste znali koliko prijetnji otmicom
primamo. Naa je tvrtka za osiguranje u Americi samo lani suzbila etiri pokuaja
protiv mene i pet protiv sestre.
Nisam imao pojma...
To ba i nije neto to se iznosi u javnost, rekao je Ca-meron s gorkim
smijekom. To bi moglo usaditi ideju u previe poremeenih umova.
Naravno da se takvi zloini ine i tu u Evropi, ali ta ideja, kako ste je nazvali,
i dalje okira jednog ostarjelog klerika kakav sam ja.
Dakle vidite, nastavio je Cam, da se ba nimalo ne brinem zbog vaeg neaka
Carla. Da znam da je s njim, odmah bi mi pao kamen sa srca, pa u ih stoga, ako mi
oprostite, poi potraiti. Zbirka umjetnina, velite?
Da, galerija je u prizemlju, u zapadnom krilu. Koliko sam shvatio, i vi imate
sjajnu obiteljsku zbirku, a osim toga i neprocjenjive tapiserije.
Dakle tu smo! pomislio je Pryce i ustao iz stolice. Meu svim dezinformacijama to
su kolale o Amerikancima Brook-sovima, nigdje nije bilo ni spomena o zbirci
umjetnina i tapiserijama. O Johnu i Joan Brooks se prialo da su hiroviti
diletanti, socijalisti koji vole biti u sreditu panje, napose estrade, a ne
ozbiljni skupljai slika i tapiserija... Cameronov telefonski razgovor s
Goeffrevjem Watersom u Londonu bio je snimljen, a i ovaj je privlani crkveni
velikodostojnik i sam bio sudionik urote.

Prizemlje, zapadno krilo, rekao je Pryce i nakratko spustio pogled na kardinala.
Hvala. Vidimo se. Kad je stupio na opekama poploanu stazu to je vodila do
glavne zgrade, Cam je bio sretan to mu je lana zabrinutost za sestru posluila
kao prihvatljiv razlog da ue u Paravacinijevu kuu. Pa ipak, izuzme li se samo
mali ubod adolescentske ljubomore, Leslie ga nije ba nimalo brinula. Dopukovnica
Montrose je bila savreno sposobna da se brine sama o sebi, mogue i razornim
udarcem koljena u prepone. Osim toga, bilo je sasvim mogue da je ekstrovertirani
don Carlo naprosto pokuava impresionirati silnom ljepotom imanja Paravacinijevih s
njegovim mnotvom fontana, antiknim i modernim kipovima, kao i nizom vrtova, koji
naprosto prte bojama. Cameron nije imao pojma to bi mogao otkriti u toj zgradi
nalik na zamak, ali je aksiom njegove profesije glasio da je svaka infiltracija u
zgradu ve sama po sebi napredak.
Bio je u krivu po svim tokama.
Cameron je kroz masivna vrata kuerine uao u mramorno predvorje. U njemu jo nije
bio nikada, i tiina je djelovala uznemirujue u kontrastu s dalekim, priguenim
smijehom vani. Vrata su se zatvorila automatski, i tiina je sad bila potpuna.
Leerno je krenuo naprijed prema visokoj sredinjoj prostoriji, ispred koje je
hodnik presijecao drugi mramorni hodnik, koji je tekao na istok i zapad. Skrenuo je
ravno u desno krilo gdje su zidovi bili pokriveni desecima sjajnih slika, od kojih
su se mnoge dale prepoznati po reprodukcijama u monografijama i asopisima koji su
se bavili najveim majstorima slikarstva.
Najednom su od zidova poeli odjekivati jo neiji koraci; dolazili su mu s lea.
Stao je i okrenuo se. Pred njim je nepomino stajao stamen mukarac u neopisivoj
crnoj odjei, a na usnama mu je lebdio traak smijeka.

Buona sera, signore, samo nastavite, rekao je, a posljednje su dvije rijei bile
izgovorene na razmjerno kulturnom engleskom.
Tko ste vi? upitao je Pryce otro.
Ja sam pomonik don Carla.
Ba lijepo. A u emu mu to pomaete?
Nisam zaduen za odgovaranje na pitanja. A sada, pia-cere, produite do kraja
galerije. Lijevo su vrata.
A zato bih? Nisam navikao da mi se zapovijeda.
Page 182
Pokuajte se naviknuti, signore. Paravacinijev je pomonik posegnuo iza crne
svilene koulje pa iz pojasa izvukao automatski pitolj. Posluajte to vam velim,
piacere, do vrata, signore.
Potom je naoruani, stameni mukarac otvorio debela, izrezbarena vrata. Ona su
vodila u neto to bi se dalo najbolje opisati kao ptiarnik. S greda su u desecima
kaveza visjele ptice svih veliina, od malih papigica, zrelih makaa i krupnih
sokolova, pa sve do golemih leinara, u zatvorima razmjernima njihovoj veliini.
Bila je to golema privatna zbirka jednog ekscentrika. A iza dugog poliranog stola
pred prozorom sa irokim oknima to je gledao na uredno podianu tratinu u
smiraju, stajao je Carlo Paravacini. Njemu slijeva u stolici ukoeno je sjedila
Leslie Montrose. Na licu joj nije bilo nikakvih emocija.
Dobro doli, agente Cameron Pryce, izgovorio je don jezera Como smirenim,
uljudnim glasom. Pitao sam se koliko e vam trebati da stignete ovamo.
Ovamo me uputio papa Rudy, to vam je, vjerujem, poznato.
Da, on je tako drag ovjek, tako odan svojoj vjeri.
Kad ste to otkrili?
O kardinalovoj vjeri?

Znate na to mislim...
O, vi mislite na agenta Prvcea iz Amerike CIA-e, i na dopukovnicu Montrose,
amerika vojna obavjetajna. Paravacini se nagnuo preko stola, pa izravnao pogled
s Camerono-vim. Hoete li mi vjerovati manje nego prije sat vremena?
Molim?
Molim vas, siguran sam da shvaate koliko je u svemu vana tajnost; vi s njom,
naposljetku, ivite iz dana u dan. S njom ivite i sada.
Kad smo ve kod sada - to sada?
Neto to za vas oito ne moe biti ba jako privlano. Don Carlo je ustao iz
stolice pa obiao sjajni stol, i krenuo prema grozdu kaveza to su visjeli na
raznim visinama, no nijedan nie od dva metra od poda. Kako vam se sviaju moji
letei prijatelji, dopukovnice Montrose i agentu Pryce? Zar nisu velianstveni?
Ptice nisu moje najmilije ivotinje, odgovorila je Leslie hladno iz stolice.
Rekla sam vam to im ste me doveli ovamo.
Zato su tako tihe? upitao je Pryce.
Zato to ovdje vlada mir, nita ih ne uznemiruje, nita ne izaziva, odgovorio je
Paravacini pa s niskog mahagonijskog stolia dohvatio malen drveni instrument.
Prinio ga je ustima i puhnuo u pisak. Pola se sekunde ula samo tiina, no onda se
najednom, bez najave, soba ispunila krikovima i krijeta-njem kao da se otvorio
neki skaredni pakao koji nadilazi ljudsku mo shvaanja. Krila su lepetala i
letjelo je perje; u krupnim oima, nekoliko desetaka zatvorenih, ljutitih ptica
koje su ih prikivale pogledom, itala se panika. Carlo je okrenuo instrument i
ponovno puhnuo; za tri do etiri sekunde sasvim je prestala ta gromoglasna halabuka
od koje su pucali bubnjii. Zaista zadivljujue, zar ne? rekao je domain.

To je najuasniji zvuk to sam ga ula u ivotu! kriknula je Montroseova i
skinula ruke s uiju. Tako zvjerski!
Da, ba takav, rekao je don Carlo, jer su to, shvaate, zaista zvijeri. To su,
na ovaj ili onaj nain, sve agresivne ptice, neke grabeljivice, dok su druge
spremne i nasmrt braniti svoje gnijezdo.
I na to to smjerate, Charlie? upitao je Cameron i bacio pogled na stamenog
naoruanog straara koji je i dalje svoje oruje drao upereno u dvoje
zarobljenika.
Pria poinje jo prije nekoliko godina, odgovorio je mladi don Lacusa Lariusa,
kad me je obuzeo srednjovjekovni sport, sokolarstvo. Kakav ingeniozan primjer
ovjekove vlasti nad leteim zvijerima. Moda je sve poelo tako to su nai stari
vjebali obine golubove da se vraaju u svoja gnijezda, ptice koje bi provercali
milje daleko da se vrate s porukom svojim vlasnicima faraonima. Bili su to prvi
pijuni, jo prije pojave beine telegrafije i radija. Moja su me izuavanja,
meutim, nauila jo neemu: sve se ptice mogu dresirati, od krasnih kunih
papigica i krupnijih grabeljivih sokolova, pa sve do golemih smrtonosnih leinara.
Sve se u biti svodi na kombinaciju anatomije i kemije, uroenog otrog vida i
osjetljivog njuha.
Nimalo me ne impresionira, Charlie, odgovorio je Pryce. Svi mi imamo ezoterine
metode, neke anatomske, druge kemijske, a sve redom brutalne. Zato si ti toliko
Page 183
drukiji?
Zato to sam pametniji od tebe.
Po emu? Zato to su te tvoje matareke krtice u Wa-shingtonu i Londonu
obavijestile tko smo mi?
Washington nam nije javio nita, zato to on nita i ne zna! Beowulf Agate je
genij, to priznajem. Ipak je na ovjek u Londonu sve povezao, i njegov je prvi
cilj va britanski sa-

veznik, sir Goeffrev Waters. On e biti mrtav u roku od dvadeset etiri sata.
Ti si talijanski ogranak Mataresea?
Naravno da jesam! Mi smo rjeenje globalne ekonomije, kao to su to bili i nai
prethodnici. Mi emo postaviti svijet na stabilne temelje, to ne moe nitko
drugi!
Sve dok svi drugi idu za tobom, pa kupuju sve to prodaje, samo ono to ti
prodaje. Na meniju je potajno dogovaranje, fuzije i kupovine tvrtki eliminiraju
konkurenciju, sve dok vi ne ponete voditi itavu tu prokletu priu.
Sto je daleko bolje od privrednih ciklusa ratimanog kapitalistikog sustava. Mi
emo eliminirati recesije i depresije.
Ali ete eliminirati i pravo na izbor.
Sit sam ve vaih brucokih mudrovanja, gospodine Pryce. Ni vi ni dopukovnica
Montrose neete doekati sutranji dan.
to ako vam velim da MI-5 i na talijanski ogranak CIA-e znaju da smo u ovom asu
ba tu?
Odgovorit u vam da laete. Polazei od iste spekulacije, prislukivali smo sve
vae razgovore iz Ville d'Este.
Kvragu, to sam shvatio im mi je taj va smrdljivi crkveni velikodostojnik rekao
za tapiserije! Sto misli, Charlie, kad otkriju nae leeve s metkom u glavi, da
e se izvui?
Nee biti nieg ni slinog tome. Dopustite da vam pokaem. Paravacini se vratio
do stola i pritisnuo desno. Golemi prozor njemu za leima kliznuo je u stranu i
stvorio otvor od najmanje etiri puta est metara. Onda je pritisnuo drugo dugme i
puhnuo u ovaj drveni instrument; krletke su se otvorile i najmanje je etrdeset
ptica svih veliina i oblika kriei odletjelo u smiraj, pa zakruilo naranastim
nebom. Don je puhnuo na suprotni kraj, to je pticama bio znak za povratak. Kad se
vrate, sljedei put, vi ete biti mrtvi, rekao je don

Carlo, a njegov je uvar poeo sprejati Prvcea i Montroseovu iz limenke.
Zato? upitao je Cameron.
Zato to ete biti mrtvo meso, mislim da se to tako kae. Va e to smrad
zajamiti. Prsa se dadu imobilizirati strelicama i mecima, ali moje ptice prodiru
leine dok od njih ne ostane ni traga.
Sad je as za McAuliffea, dopukovnice! dreknuo je Prvce kad su manijakalne ptice
poele dolijetati kroz prozor, glasajui se svojim jezivim graktanjem. Dok je
smrtonosno jato ulijetalo u prostoriju, Montrose je kriknula: Gluposti, i zabila
se u Carla Paravacinija. Otrljala je haljinu o njegovu odjeu, ba u trenutku kad
je Cameron zapanjenom straaru uputio smrtonosni zasjek chi sai. Dohvatio je
limenku, pre-sprejao ga, pa je onda uperio u Paravacinija.
Leslie, idemo! dreknuo je Prvce.
Hou njegovo oruje! odviknula je Montroseova dok su ptice ve kruile oko nje.
Vjerojatno ga i nema, glupao! Daj idemo!
Ne, nego ga ba ima, kretenino! Malu dvadesetdvicu. Mii te proklete ptice s
mene!
Prvce je ispalio dva hica iz uvareva automatskog pitolja. Opake su ptice
zakruile, sudarajui se na sve strane, a on je zgrabio Leslie za ruku. Potrali su
kroz vrata i niz mramorni hodnik.
Je li sve u redu? upitao je Cam dok su trali prema travnatom parkiralitu.
Iskljucale su me po itavom vratu...
Nazvat emo Togazzija i odvesti te doktoru.
Stigli su do unajmljenog automobila. Ali nije htio krenuti.
Sigurno su mu izvadili svjeice, rekla je Leslie umorno.

Eno Rollsa, rekao je Prvce. Ima li to protiv vonje prvom klasom? Znam kako se
nakratko spaja Rolls. Idemo!
Page 184
Ova uskoro ve sredovjena mamica, uskliknula je Montroseova, jurei za amom do
elegantnog svijetlosmeeg automobila, nee sumnjati u rije manijaka koji veli da
zna nakratko spojiti automobil, jer bjei, spaavajui ivu glavu, pred hrpom ptica
mesoderki! O, Boe!
Otvorili su vrata i uskoili, i Prvce je sjeo za volan.
Kako volim bogatune! uskliknuo je. Oni u svojim fan-tanim automobilima uvijek
ostavljaju kljueve. Jedan Rolls manje-vie? Miimo se odatle! Moni je motor
zagrmio i Cameron je ubacio u prvu i pojurio preko tratine, pa na cestu uz jezero.
Gume su kripale i trava letjela na sve strane.
Kamo? upitala je Leslie. Ne vjerujem da je hotel ba najbolje mjesto.
Ne moe biti gore. Idemo do Togazzija, ako ga samo uspijem nai.
Tu je i telefon, rekla je Montroseova pa pokazala ispod komandne ploe.
Samo ako se stvarno izgubim. Te su sprave prava klopka.
Nakofl nekoliko krivih zaokreta u uskim ulicama Bellagija, Pryce je napokon
pronaao strminu koja je vodila do duge brdske ceste to je tekla paralelno s
jezerom duboko ispod njih. Dvaput su promaili ulaz u podjednako skrivenu kuu
Silvija Togazzija. A onda su napokon, oplesavi kod straar-nice urednu pavanu,
Cameron i Leslie, iscrpljeni i jo u oku, sjeli s donom na njegovu zastrtom
balkonu to je gledao na jezero. Donijeli su im estoko pie, to su oni prihvatili
sa zahvalnou.
Sve je to bilo tako strano! rekla je Montroseova i sva se stresla. Te uasne,
razgraktale ptice, auh!

Mnogi su vjerovali da e Carlo Paravacini svoju opsjednutost tim kreaturama
jednoga dana platiti glavom, rekao je starac. I to se danas i dogodilo.
Kako? prekinuo ga je Pryce.
Sto to znai, da niste uli? upitao je Togazzi. Zar niste u tom krasnom
automobilu ukljuili radio?
Kvragu, ne, nisam htio dotai nita to ba nisam morao.
Danas to zna itav Bellagio, a sutra e znati itava Italija.
Znati to? eljela je svakako uti Leslie.
Ja u to prenijeti to je delikatnije mogue, nastavio je Don Silvio. Vrata su
na Carlovu ptiarniku ostala otvorena, i uskoro su gosti opazili kako nebom krui
mnotvo raznih ptica. U prvi ih je as to zabavljalo, no onda su po tratini i jahti
poeli padati komadii ljudskoga mesa. Oito je unutra zavladao pandemonij, i tako
je posluga poletjela u kuu. Od onog to su zatekli, mnogi su povratili, drugi se
onesvijestili, no svi su poeli vritati i jeati od uasa.
Leevi, rekao je Cameron, tiho izrekavi golu tvrdnju.
To to je ostalo od njih, suglasio se Togazzi. Identificirali su ih uglavnom po
razderanoj odjei. Ba kao kad more izbaci ribu, pa se na nju bace galebovi, tako
su i sad prve otile oi.
Mislim da e mi pozliti, promrmljala je Montroseova i okrenula glavu.
I to emo sada? upitao je Pryce.
Ostat ete, naravno, ovdje.
Sva odjea, i skoro sav novac, sve je ostalo u hotelu.
Za Villu d'Este u se ja pobrinuti, jer je pazikua kod mene na plai.
Zaista?

Ba kao to je to i ambiciozni kuhar, krajnje antipatina njuka, ali za mene
neprocjenjiv na toliko naina.
Kao recimo?
Kao recimo kad treba staviti praak u vino, ako mi je do toga da moji ispitaju
neku individuu - ili otrov za Paravacini-jeva roba koji je ubio jednog previe. Ne
zaboravite, ja sam Scozzi.
Vi ste zaista...
Bio sam brat najboljemu. Koji se zove Beowulf Agate, i od kojeg sam nauio jako
mnogo.
To sam ve uo, rekao je Cameron. Ali da se vratimo na moje prvo pitanje. Sto
emo sad?
Imam skramblersku ifru za Scofielda, pa bi mi se uskoro morao javiti, ukoliko
nije previe popio. No sve da je i tako, ljupka e ga Antonia malo prodrmati.
Ako je pijan? uskliknuo je Pryce. Ma to to kvragu govorite?
Beowulf Agate ima mnogo bolju mo opaanja, trijezan ili pijan, od svakog drugog
Page 185
obavjetajca koji dvadeset godina nije taknuo pie.
Ja u to ne vjerujem!
U tom je asu zazvonio telefon na bijelom pletenom stoliu. Podigao je slualicu.
Stara nitarijo! uskliknuo je. Ba smo te ogovarali.
Ma kog crnog vraga taj mali izvodi? dreknuo je glas iz
New Yorka.
Oprosti mi, Brandone, ali u te prebaciti na zvunik, tako da te svi moemo uti.
Togazzi je pritisnuo dugme na bijelom telefonu.
Pryce, jesi li tu? dreknuo je Scofield preko pojaala.
Tu sam, Bray. Sto zna?

State - State Department, u sluaju da si zaboravio - pokuava nae trule
djelatnosti drati na uhu.
Toga se sjeam i predobro. I onda to?
Njihov je ovjek u Rimu nazvao Washington, i State je nazvao Shieldsa, pa upitao
vodi li u sjevernoj Italiji kakvu crnu operaciju. Skiljo je, naravno, zanijekao da
s tim ima ikakve veze. Je li to istina?
Ne, nije. Sad smo opet na nuli.
O, sranje! Kako to?
Zato to su nas skoro ubili.
To je dobar odgovor. Kako je Leslie?
Jo sva drhem, Brandone, odgovorila je Montroseova. Jesi li znao da na
suradnik, asnik Pryce, zna nakratko spojiti Rolls-Royce?
Taj bi to lupe znao napraviti i s tenkom.
I to emo sad? prekinuo ju je Cameron.
Kupite se iz Italije, i to brzo!... Silvio, moe li to srediti s Rimom?
Naravno, Brandone. A kakva je moja nagrada?
Kad to i ako to ikad bude gotovo, Toni i ja sjedamo na avion i astimo te najveom
veerom na Via Veneto.
No ja u vjerojatno biti vlasnik veine restorana, ti ba-stardo.
Drago mi je to se ni ti ni ja nismo ba nimalo promijenili, kujin sine!
Grazie! zaurlao je Togazzi od smijeha.
Prego! uskliknuo je Beowulf Agate, pa uinio isto.
Kamo biste eljeli poi? upitao je don s brda kod Bella-gija, pa objesio
slualicu.
Natrag u Sjedinjene, odgovorio je Pryce. Sad moda ve imamo dovoljno da moemo
udariti.

Molim te, Cam, bar sat sa sinom? Tako je mlad, i proao je kroz toliko toga,
rekla je Leslie moleivim glasom.
Provjerit u u Londonu, odgovorio je Pryce i uhvatio je za ruku. I moram
upozoriti Goeffrevja!
* * *
Luther Considine je nagnuo obnovljeni Bristol Freighter na lijevo krilo. Bilo je to
zavrno prilaenje privatnom sletitu kraj jezera Maggiore, dvadeset osam milja od
Bellagija. Na zemlji su, na drugom kraju dodijeljene mu staze bili Pryce i
Montroseova; sjedili su u Togazzijevoj naizgled krntiji. Bilo je etiri sata
ujutro. Nono je nebo bilo jo tamnije zbog oblanog pokrova, a sletna su svjetla
na jedincatoj pisti bila jedina iluminacija. Kad je avion sletio i dorulao na samo
tridesetak metara od automobila, Leslie i Cameron su se digli sa stranjeg sjedala,
kimnuli oferu-uvaru i potrali prema zrakoplovu. Pryce je nosio dva putna kovega
to ih je iz Ville d'Este spasio ovjek iz don Silvijeve ekipe. Luther je kvrcnuo
slopku i bona su se utovarna vrata digla uz kljocaj. Cameron je ubacio prtljagu i
pomogao Leslie da ue, pa i sam skoio za njom.
Porunice, dreknula je Montroseova nadglasavajui grmljavinu motora, nemate
pojma koliko sam sretna to vas vidim!
I meni je drago zbog vas, dopukovnice, odgovorio je Considine, pa zatvorio vrata
i okrenuo zrakoplov da zarula natrag i spremi se za polijetanje. Kako sumrani
poslovi, Cam?
Da ti se die kosa - ili prije perje.
to e rei?
Nazovimo to istim ptijim sranjem.

Page 186
Sigurno ga je bilo najmanje tonu, sudei po tome koliko je Britancima do toga da
se to prije vratite. Letio sam ba kojekakvim rutama, ali su ovi letni planovi
pravljeni za hodae po ici, i to one koji ne vole zatitne mree.
Da bi se onemoguilo slijeenje? upitao je Pryce.
Oito to, ali ovo ne spada ni u kakvu uobiajenu narodnu sortu osiguranja.
Nijednog naroda kojeg sam preletio.
Ti ljudi nisu normalni, Lutheru, prekinula ih je Montro-seova, i to ni
najmanje.
Onda sigurno imaju bogovsku opremu.
Ti mogu imati to god zamisle, odgovorio je Cameron. Do toga dolaze kupovinom
ili mitom.
Zna li to je rekla radarska postaja u Chamonbcu? Glavni je sljedilac rekao: 'Sto
e nam Stealth kad imamo Crnog Ljepotana?' Lijepo, ha?
Crnog Ljepotana?
Kvragu, Cam, moda sam malo i preplanuo, ali se to ba i ne vidi... Drite se,
ljudi, idemo s bakicom malo uza skale!
Kad su se digli i izravnali, Leslie je progovorila.
Lutheru, rekla je, spomenuo si koliko je Britancima stalo do toga da se vratimo,
pa pretpostavljam da to znai London.
Tako je.
Mislila sam da nam je odobrena i stanka u Francuskoj! dodala je Montroseova
ljutito.
Doista i jest, dopukovnice. U normalnim bi mi okolnostima dovde trebalo sat
vremana, ali s ovakvim planom leta, bit e prije dva. Ve e postati svjetlije,
zora je na putu. Usput reeno, otraga ima i kave, u neem to zovemo kuhinjom.
Usput, Lutheru, rekao je Pryce, kako ti lei taj novi zadatak?

ovjee, super cool, pravi sladoled! Da nema onog ma-ora koji mi na nosau eli
oteti eskadrilu, bila bi superica. ivim u krasnim hotelima, trebam samo nazvati da
mi donesu doruak u krevet, odlazim na konferencije s tajnim planerima, i jo u
letjeti i novim RAF-ovim mlanjacima.
Nita negativno?
Da, jedna stvar, ali zato krupna. Dobio sam sjenu koja me prati dvadeset etiri
sata na dan. Ja izaem, on izae; ja veeram, on je za susjednim stolom; svratim u
pub, eto ti njega za ankom.
Sve je to za tvoju zatitu, porunice.
A ima i jo neto. Taj sir Goeffrev stalno ponavlja kako je siguran da e
Mornarica 'pokazati sklonost' k mom promaknuu. Rekao sam mu da se kloni svake
intervencije; on ne zna da nai admirali obino ba i ne luduju za njihovima.
Geof bi ti to mogao srediti, Lutheru.
Onda povlaim i ispriavam se. Ve se nekoliko godina viam s jednom doktoricom u
Pensacoli. Mogli bismo se, pretpostavljam, fuzionirati, ali je ona kapetan fregate,
a ja bih volio da smo malo blii po inu.
Onda sluaj sir Goeffrevja. Washington je njegov dunik, a uz malo sree, taj bi
dug mogao postati ba velik.
Cuo i primio na znanje.
Usput reeno, kamo to idemo u Francusku? upitala je Leslie.
Vozim vas onamo, dopukovnice, ali mi nije doputeno rei gdje vas to zapravo
vozim. Nadam se da me razumijete.
I razumijem.
Kad je na istonom obzoru pukla zora, i Pryce i Montroseova su se zapanjili
otkrivi kako nisko avion leti nad kopnom i vodom.

Isuse, uskliknuo je Cameron, mogao bih iskoiti i malo se okupati!
To ti ne bih savjetovao, odgovorio je pilot, napose zato to emo sad prebrisati
preko Mont Blanca. Bit e tu podosta dubokog snijega i leda.
Considine je avionom sletio na alternativnom aerodromu u Le Mayet-de-Montagne,
rezerviranom za privatne zrakoplove, no krajnje je odredite putnicima i dalje
ostalo nepoznato. Jutarnje je sunce melo preko plodne doline Loire, a rane je
jutarnje boje pojaavala vlaga rose koja je obavijala itav krajolik.
Eno vam vaeg automobila! dojavio je Luther dok je ru-lao prema tronoj sivoj
limuzini parkiranoj kraj piste. Tu u krcati gorivo, a doe li naredba iz Londona,
mogao bih opet malo uzletjeti, ali u se vratiti za devedeset minuta, kad je vae
Page 187
vrijeme za polijetanje. I to je apsolutno, nema odlaganja.
Da, tu je auto, rekla je Leslie, no koliko e nam trebati da stignemo do djece?
Moda deset do dvanaest minuta.
To nam, zaboga, ne ostavlja mnogo vremena!
Toliko nam je odobreno, dopukovnice. Mi smo vojska, i znate kakva su pravila.
Da, znadem, porunice. Zao mi je, ali ih poznajem.
Boni su prozori automobila bili tako zatamnjeni da ni Pryce ni Montroseova nisu
mogli vidjeti nita vani. Isto je tako i vozaev prednji prozor bio s obje strane
premazan crnom bojom; tako su jasno vidjeli samo cestu.
Sto je sad doavola ovo? dreknula je Leslie. Nemamo pojma ni kamo idemo.
To je smiljeno zato da se zatite djeca, rekao je ame-ron. Sto nisi vidjela, o
tome ne moe ni priati.
Za ime Boje, pa on mi je sin! Kome bih ja to rekla?

Moda smo u tome mi malo iskusniji od tebe. Pod djelovanjem bi droga mogla opisati
sve to si vidjela na putu do njega.
Pod pretpostavkom da me zarobe?
Mi to uvijek pretpostavljamo, dopukovnice. To ti je poznato, a poznate su ti i
procedure.
I jo jednom, znam ali alim. Moje su dvije tablete cija-nida u uniformi, a
uniforma je u prtljazi.
Ne vjerujem da ita takvog ulazi u na scenarij, odgovorio je Pryce. Nae je
osiguranje totalno.
Cesta je pred njima stigla do straarske kuice, u kojoj su bili civilni straari
svi redom regrutirani iz Deuxieme Bureaua, francuske najtajnije slube. Francuski
voza, takoer iz Deu-xiemea, kratko je neto izgovorio pa su automobil propustili
kroz sad ve vidljiv kameni zid. Uli su u veliki objekt. U sreditu mu je bila
duga seoska prizemnica, okruena panjacima sa stokom i s torom u kojem je bilo
pola tuceta konja.
Najednom je postalo jasno da u itavom objektu vlada masovna konfuzija. Posvuda su
bila francuska vojna vozila kao i automobili lokalne policije, a ljudi su trali na
sve strane, dok se nad svima dizao stalni jauk sirena od kojeg su pucali bubnjii.
Sto se to doavola zbiva? uskliknuo je Cameron.
Nemam pojma, monsieur! kriknuo je voza. Na ulazu su mi samo rekli da vozim
polako, jer da je kriza!
Kroz ulaz su jurila vojna vozila, a s njima i automobili lokalne policije, kao i
deseci ljudi koji su trali i rasipali se na sve strane.
Sto se to dogodilo? dreknuo je Pryce, iskoio iz automobila i uhvatio prvoga
kojem je uspio preprijeiti put.
Mladi Englez! odgovorio je ovjek iz patrole. Pobjegao je!

Kako? kriknula je Leslie Montrose. Ja sam dopukov-nica Montrose, gdje je moj
sin?
Unutra, madame, i smeten kao i svi mi ostali.
Cameron i Leslie su pojurili u seosku kuu i ondje zatekli mladu Angelu Brewster
kako grli Jamesa Montrosea jr., koji je neobuzdano plakao na kauu.
Nisi ti nita kriv, Jamie! Ti to nisi uinio, ti to nisi uinio! nije prestajala
ponavljati.
Ne, jesam! vikao je Montrose junior kroz suze.
Prestani, Jamie! zagrmjela je njegova mati, pa poletjela do kaua i zgrabila sina
za ramena i oslobodila ga Angelina zagrljaja. Sto se dogodilo?
O, Isuse, mama! odgovorio je Jamie i pruio ruke prema majci, pa je uhvatio kao
da je ona konopac nad bezdanom koji mu se otvorio pod nogama. Ja sam mu to rekao!
Sto si mu to rekao, Jamie? upitao je Pryce blago, pa pred majkom i sinom kleknuo
kraj kaua. Sto si mu to tono rekao?
Stalno me je pitao kako sam to pobjegao iz Bahraina, kako sam preskoio zid i
naao se u gradu - i kako sam naao Luthera.
Okolnosti su ovdje sasvim drukije, rekao je Cam, dok mu je dlan poivao na
Jamijevu uzdrhalom ramenu. Sigurno ti je rekao da bi i on mogao izvesti isto.
On mi nikad nije rekao ba nita! Naprosto je to uinio. Preko zida i van!
Ali on nema nikakvih sredstava, prekinula ga je Leslie, rii prebite pare.
O, Roger ima novaca, upala im je u rije Angela Brew-ster. Kao to vam je
vjerojatno poznato, dvaput nam tjedno avionom stie pota, pa odgovaramo kome
Page 188
elimo. Roger je

zatraio bankovni ek na tisuu funti; dobio ga je prije dva dana. Otvorio je
omotnicu i nasmijao se.
Samo tako? upitala je dopukovnica Montrose.
Njegov je potpis bio dovoljan, Leslie. Mislim da mama u toj banci ima kontrolni
paket dionica.
Bogati su zaista sasvim drukiji, rekao je Pryce. Ali zato, Angela, zato bi on
elio otii odavde?
Trebali biste upoznati mog brata, gospodine, stvarno ga upoznati. On je silan
momak, zaista silan. Ali je u mnogoemu isti otac. Kad neto ne valja, zaista ne
valja, itavog ga obuzme bijes. Mislim da eli nai Geralda Henshawa i otpremiti ga
u pakao. On misli da mora ubiti Gerrvja zato to nam je umorio majku.
Daj mi na telefon Geofa Watersa! zapovjedila je Leslie.
Odmah, odgovorio je Cameron, pa ustao i potrao do najblieg telefona.

26
Sir Goeffrev Waters je iskoio iz stolca pa nategao icu i povukao telefon preko
pola stola.
Dobivamo mrvice informacija iz Rima i Milana, ali se slika jo nije razbistrila.
Ma jeste ga to vi ubili?
Ne, nismo mi, nego on sam, Paravacini! Njegove su ga vlastite ptice pojele ivog.
Zarobili su nas i skoro smo popuili, dok nismo zbrisali koliko nas noge nose. uj,
Geof, Leslie i ja emo te o svemu tono izvijestiti im za nekoliko sati stignemo u
London, ali u ovom asu imamo dva velika problema, od kojih si jedan ti.
To to sam u opasnosti? Primio sam tvoje upozorenje, ali...
Molim te shvati to krajnje ozbiljno. Paravacini veli da e te ubiti u od roku
dvadeset etiri sata. To su tono njegove rijei, 'dvadeset etiri sata'. Pazi na
lea, Geof, on se ne zeza, mislio je to ozbiljno!
Imat u to na umu. Sto je drugi problem?
Mali Brewster. Nestao u vidu lastina repa.

Blagi Boe! Kako?... Zato?
Preko zida kad se smrailo. Njegova sestra veli da je poao potraiti Geralda
Henshawa, biveg ouha koji mu je ubio majku.
to taj naduti balavander misli, da on moe ono to nije uspjelo nama? Henshaw je
nestao s lica zemlje. On je ili negdje u kakvom afrikom ili azijskom gradu, gdje
ivi udobno ali izolirano, ili je, to je mnogo vjerojatnije, koliko poznajem
Matarese, na dnu Kanala u vrei s ljudskom mjerom balasta.
Slaem se s tobom, ali mi nismo on.
Kamo je mogao poi? Otkud da krene? Ljutiti adolescent koji u tronijim dijelovima
grada postavlja glupa pitanja, sam zaziva nevolju, i to s Matareseom ili bez
njega.
On je ljut, istina, ali nije i glup, Geof. Dovoljno je pametan da shvati da mu je
potrebna pomo. Nee potraiti tebe zato to misli da bi ga ti epao i strpao iza
brave...
Ba smo to i trebali uiniti sa sve troje, prekinuo ga je Waters.
Ne, nego si mislio da si to zaista i uinio, samo to nitko od nas nije shvatio
koliki je gnjev mladca koji je izgubio oboavanog oca i vidio umorstvo majke koju
je duboko volio.
I onda? upitao je ef MI-5 defanzivno.
Ja mislim da e on smjesta potraiti ovjeka kojemu vjeruje, starijeg vodnika koji
je bio toliko odan svom brigadiru da ga je pratio do pakla i natrag, kako vi to
velite.
Coleman, uskliknuo je Waters. Stariji vodnik Cole-man!... Samo to ja mislim da
je ta fraza potekla iz Sjedinjenih, a ne iz UK. To nije u naem stilu, stari moj.
Svejedno. Da sam na tvome mjestu, ja bih ga provjerio. I usput, mali sa sobom ima
hrpu love. Tisuu funti.
To mu je sasvim sigurno dovoljno da ovamo stigne anonimno, ako je tako pametan kao
to misli.

I jest.
Ve kreem u goste naem starijem vodniku. Neu ga ni nazvati.
Page 189
Roger Brevvster se u Valenceu ukrcao na vlak. Sve je bio isplanirao, do zadnjeg
detalja, osim jednog. Cijedio je oi nad kartama, posebno na mjestima na sjeveru,
udaljenima po nekoliko sati od mjesta na kojem su se po pretpostavci nalazili, a
budui da je teno govorio francuski, kroz razgovor je s uvarima iz Deuxiemea
prilino suzio podruje. Preao je zid slino onako kao to je to, po vlastitom
opisu, uinio njegov novi prijatelj Jamie Montrose, kad je bjeao iz Bahraina.
Reflektori su bili stalno upaljeni; trebalo je priekati da nestane svjetla.
Trebalo se osim toga provui i izmeu straara koji su bili postavljeni tako da
svoje goste tite od vanjskog napada. Bilo je lako uvjeriti straara iz Deuxiemea
da ga njegova sestra, u sobi do njegove, gnjavi kad god zapali cigaretu. A imala je
upravo vuji njuh.
Straar je bio pua, pa se s razumijevanjem nasmijao. Kad se u ve poprilinoj
tami uspio prebaciti preko zida, Roger je potrao kroz polja prema cesti, oito
viega reda. Priekao je uz nju, i posluio se uobiajenim znakom, podignutom akom
i palcem, no automobili i kamioni samo su prolazili. Napokon se zaustavio kamion s
poljodjelskim proizvodima; objasnio je na francuskom da je student koji se prije
zore mora vratiti u pensionnat, jer bi ga inae mogli izbaciti. No je proveo sa
svojom curom.
Toujours l'amour. Voza je to shvaao, i pritom pokazao ak i izvjesnu mjeru
zavisti, pa odvezao studenta na kolodvor.
Roger je iz karata, knjiica i prirunika doznao da u Vil-leurbanneu postoji
pilotska kola. Uinit e ba kao i Jamie

Montrose, potraiti, naime, pilota, ali to nee, kao on, prepustiti sluajnom
ulinom susretu. Budui da je tu takva kola, onda su tu i piloti, a ako su tu
piloti, onda je bar jednog mogue kupiti, a ako pronae tog jednog, onda u akciju
stupa onih tisuu funti. Engleska. London i Belgravia. I jedan detalj to ga je
ostavio za kraj. Stari Coley. Nazvat e ga s aerodroma.
* * *
Bivi stariji vodnik Oliver Coleman iskljuio je alarm i otvorio teka vrata kue
Brewsterovih na Belgraviji.
Dobro vam jutro, sir Goeffrev, rekao je i pustio u kuu slubenika MI-5.
Znali ste da sam to ja?
U dva sam stupa postavio mikrokamere, gospodine. inilo mi se da to treba doekati
ono dvoje djece kad se vrate. Vidite, kamera je montirana i na zidu iznad vrata.
Izgleda mi prilino skupo, promrmljao je Waters.
Ni najmanje, gospodine. Objasnio sam tvrtki osiguravanja da bi moje negodovanje
zbog njihove grube nemarnosti, koja je dopustila da njihovi ljudi po kui
instaliraju mikrofone, moglo dovesti i do suda - i mnogo publiciteta. Stoga su bili
sretni da me mogu usluiti besplatno.
Moemo li razgovarati, gospodine Coleman?
Naravno, sir Goeffrev. Ba pijem jutarnji aj. Da li biste mi se pridruili?
Ne, hvala. Moram se vratiti u ured, a razgovarati moemo i tu.
No dobro. A o emu bismo to razgovarali?
Roger Brevvster je pobjegao iz skrovita u koje smo ga smjestili, skupa sa sestrom
i malim Montroseom...

Prava predstava, prekinuo ga je Coleman, to je pravi deko, i ne moete ga
drati zatvorenog.
Za ime Boje, stariji vodnie! Pa mi njega titimo, zar vam to nije jasno?
Naravno da mi je jasno, gospodine. Ali su deku u glavi druge stvari. Kako i meni.
Gdje je taj zloduh, Gerald Hen-shaw? Od vas nismo uli ni glasa.
Nije vam nikad palo na pamet da su ga sigurno ubili?
Ako je doista tako, rado bismo vidjeli i dokaze.
Postoji toliko naina, Colemane. Moda ne doznamo mjesecima, ak godinama.
Ali ovog asa ipak ne znate? A Roger je opsjednut koliko i ja eljom da naemo tu
hulju. Ako ja prije stignem do njega, zakljuit u mu ivot onako kako to ne bi
smislio nijedan barbar.
Dajte me posluajte, Colemane. Sam, tragajui tako naslijepo, deko je izgubljen
sluaj. Ako pokua s vama stupiti u vezu, za ime Boje, nazovite me!
Dok sam ja tu on nije izgubljen sluaj, odgovorio je negdanji stariji vodnik.
Njegov je otac za mene riskirao ivot, a ja bih za njegova sina rado dao svoj.
Do sto avola, pa ne moete vi sami ono to ne moemo ni mi! Ako vas nazove,
Page 190
javite mi. Ako to ne uinite, neka njegova krv padne na vau glavu.
* * *
Roger Brewster je s vlaka siao u Villeurbanneu. Svjetlo je zore tek poelo
rudjeti, i bilo je jo prerano da krene prema sletitu. Krenuo je s kolodvora i.
poao ulicama; shvaao je da je uasno umoran, i onaj hrva u njemu rekao mu je da
mu tijelo treba goriva. Hranu. Pronaao je pekarnicu, uao i s pospanim vlasnikom
progovorio na francuskom.

Bonjour. Trebao bih se na aerodromu nai s ocem, ali je jedini vlak iz Valence bio
u ovaj sat. A kruh vam mirie sjajno.
to je sasvim prirodno. Jer je najbolji u itavom kraju. to
izvolite?
to god mi predloite, a iz vae je pei. I mlijeko, ako ga imate, a moda i
loni kave.
Ja vas mogu usluiti. A moete li vi platiti?
Naravno da mogu. Da ne mogu, ne bih ni pitao. Napu-nivi baterije, i ivnuvi od
jake kave, Roger je platio, dodavi svemu i impresivnu napojnicu, pa upitao: A
gdje je zapravo aerodrom?
Kilometar-dva na sjever, ali u ovo doba teko ete nai taksi.
Sve u redu. Sjever, velite? Nekom odreenom cestom?
etiri ulice dalje, odgovorio je pekar pa pokazao desno, skrenite lijevo na
cestu. Ona vodi ravno na aerodrom i do te uasne letee akademije.
Vi je ba ne volite, tu kolu letenja?
Ne biste ni vi da ivite tu. Ludi aci samo lete na sve strane. Pazite to vam
velim, jednog e se dana netko sruiti, pa e se onda svi poeti ruiti, i graani
gubiti glave! I onda puf, ode ta glupa akademija. Sretan joj put!
Nadam se da se to nee dogoditi, mislim da se nitko nee sruiti. Ali sad moram
ii. Hvala vam, gospodine.
Vi ste dobar mladi. elim vam sreu... i va se francuski sasvim dobro razumije,
iako je moda i previe pariki. Obojica su se nasmijala, i Roger je krenuo prema
vratima.
Pjeaenje do aerodroma bilo je zanimljivije zbog brujanja motora, a potom i slika
malih aviona kako se uzdiu na ranom jutarnjem suncu. Sve je to podsjetilo
Brewsterova sina kako je, kao klinac, poesto pratio oca, odlunog da stekne
pilotsku

dozvolu, na vjebalite u Cheltenhamu. Daniel Brewster je tvrdio da nita ne
izaziva toliki ushit kao let u prvom svjetlu dana. Poesto bi budio Rogera da pou
malo letjeti, pa bi zastali radi doruka tek nakon etrdeset pet minuta provedenih
u zraku. Bili su to lijepi dani; dani nestali unepovrat.

kotske ljetarke, i veli da bi dao utap pod prozorom za pintu u Windsoru. Nadao
se da bi mogao stii kui ve danas popodne oko tri, ali nije mogao obeati. A da
ga nazovete oko tog doba?
U redu, gospodine, uinit u tako. I puno vam hvala.

* * *

k -k *

U Belgraviji je zazvonio telefon, i Oliver Coleman je podigao slualicu sjedei u
svom naslonjau u golemoj knjinici Brewsterovih. Dramatino je promijenio glas,
kao to je to uinio ve desetke puta preko stoernog radija u Arapskim Emiratima.
Govorio je u visokom, zbijenom registru, vrlo razliitom od registra jednog
starijeg vodnika. (Naredbe raznih emira i emiratskih voa upuene britanskim
snagama poesto je bilo najbolje zagubiti u komunikacijskim kanalima.)
Dobro jutro, ovdje pazikua. S kim biste eljeli razgovarati?
O, moda sam dobio krivi broj...
Khm! glasno se nakaljao Coleman i proistio grlo. Oprostite, gospodine, zapeo
Page 191
mi je konj u grlu, znate to mislim. Ali sam vam prepoznao glas, mladiu, vi ste
Aldrichov mali, Nicholas Aldrich, kolski kolega gazde Rogera.
Tako je, odgovorio je Roger Brewster iz javne govornice u Villeurbanneu, u
Francuskoj, jer je smjesta shvatio. A vi ste sigurno Coleman, pardon, gospodin
Coleman.
Tako je, mladiu. Ali Roger naalost nije kod kue. On i Angela su otili u posjet
roacima negdje u kotsku - ili u Dublin, ne znam vie ni sam.
Znate li, gospodine Coleman, kad se Rog vraa? upitao je mladi Brewster i
paljivo posluao odgovor.
Rekao bih jako brzo. Sino je nazvao iz dosadne kue previe ovijalnog roaka,
gdje znaju priati samo o lovu na

Brewster je spustio slualicu u javnoj govornici u Villeurbanneu, znajui da
potrebne informacije treba potraiti u rijeima i frazama staroga Colevja. Prva je
bila utap; bila mu je poznata, ali nije znao kamo da je smjesti. A onda je tu
bila i pinta, a ni ta nije imala puno smisla, to znai da je u njoj bilo
skriveno znaenje. Roger nije bio pilac; ne ba da se nad tim zgraao, nego mu se
naprosto nije sviao okus. I onda Windsor i previe ovijalni roaci - to sve
to znai? Takoer pucanje na ljetarke, u to se pak to uklapa?
Uao je u aerodromsku ekaonicu i tu otkrio automat za kavu. Natoio si je alicu,
sjeo za stol, pa iz bloka, s amblemom letake kole na vrhu, istrgnuo stranicu te
ispisao Cole-manove rijei. Malo je potrajalo, ali se na koncu sve sloilo.
Utap ili puni Mjesec, kao i previe ovijalni roak bili su povezani s
Windsorom. I nije bilo pucanje na ljetarke, nego lov na ljetarke. A pinta
je znaila samo mjesto gdje se moe kupiti. U Veselom lovakom Mjesecu u Windsoru!
Bio je to pub otprilike pola sata od Belgravije, koji se u velikoj mjeri brinuo za
veterane oruanih snaga, uglavnom komandose i zrakoplovce, pa se stoga i zvao
Lovaki Mjesec. Otprilike jednom mjeseno Coleman i Rogerov otac odlazili bi
onamo da se vide sa starim drugovima. U nekoliko zgoda, kad je majka bila na putu
za svoje Drutvo za zatitu divljih ivotinja, oni su sa sobom poveli i mladog
Rogera i Angelu, pa ih ostavili u odvojenoj prostoriji da se igraju.

Pod jednim uvjetom, naravno, da nikad ne kau mami. To je, dakle, to! Veseli
lovaki Mjesec u tri popodne!
Angairanju pilota i aviona za Englesku, prethodili su pregovori na koje je Roger
doao sasvim nespreman, no koji su ispali mnogo laki od odgonetanja Colevjeve
ifre. Pilot, inae bojnik u francuskoj Armie de l'aire, koji je upotpunjavao
prihode kao instruktor u pilotskoj koli, objeruke je prihvatio ponudu. Kad je
Brewsterov sin poeo pogaanje ponudom od pet stotina engleskih funti, pilotu su se
samo rairile oi iznad brkova i crvenkastoga nosa, a kad je Roger pristao da se
dade itav pretraiti, eda bi se pilot uvjerio da ne prenosi drogu, a isto tako i
da e platiti i gorivo i sve aerodromske pristojbe, bojnik je rekao:
Monsieur, eka vas krajnje ugodan let! A sletita kraj Windsora dobro su mi
poznata.
U komunikacijskom centru u stoeru MI-5, ena u telefonskom kompleksu, zaduena za
praenje telefona Brewsterovih u Belgraviji, skinula je slualice i okrenula se
kolegi za susjednim pultom.
Taj stariji vodnik u kui Brandonovih kao da je proao nau obuku.
Kako to? upitao je mukarac kraj nje.
Prema onom kako odgovara na pitanja. Izmilja neodreena mjesta, detaljizira
fiktivne okolnosti, i predmnijeva brzo shvaanje, ali bez ikakva jamstva.
Vrlo profesionalno, sloio se kolega prislunik. Pritom otklanja sve sumnje
oekivanjem razmjerno skorog susreta. Odlino. Znai nita?
Ba nita. Poslat u vrpcu gore, ali s niskim prioritetom.

* *
Oliveru Colemanu trebali su sati da otkrije je li ga sir Goeffrev stavio pod
nadzor, to je on, dakako, uinio. Bivi je stariji vodnik pokupio vozilo MI-5 ni
milju od Belgravije. Bila je to otrcana Austinova limuzina koja je prebrzo skretala
za ugao. Vozikao se po Londonu, prelazei grad od Knights-bridgea do Kensington
Gardensa, od Sohoa do Regent's Parka i Hampsteada, da bi se napokon u prometu na
Picca-dilly Circusu otarasio pratnje.
Page 192
Potom je pohitao iz Londona sjevernom cestom prema Windsoru, u nadi da sva ta
jurnjava ima nekakva smisla. Je li Roger ispravno protumaio njegovu poruku? Hoe
li se oko tri sata pojaviti u Veselom lovakom Mjesecu? Ili je sve bilo nizato?
Coleman je, meutim, bio oprezno optimistian, i to najvie zato to je mladi
Brewster tako brzo shvatio onu aradu preko telefona i smjesta prihvatio ulogu
Nicholasa Al-dricha, stvarnog prijatelja iz kole kojega je u nekoliko navrata
doveo kui. Roger je bio bistar mladi, hitroga uma i jasnoga cilja, vrlo slian
ocu. No uz taj je jasni cilj ilo i mnogo nestrpljivosti. Ali to je nakanio sada?
Je li zaista- krenuo u lov na Geralda Henshawa? Coleman je znao da je Roger stalno
salijetao sir Goeffrevja, pokuavajui doznati koliko su uznapredovali u otkrivanju
Henshawa; a nisu uznapredovali ba nimalo. Da nije opet na povrinu izbila
legendarna brevvsterov-ska nestrpljivost, i nadvladala razum?
Coleman je shvaao da je njegov neprijateljski stav prema sir Goeffrevju bio
nerazuman; ak su i sada njegovi postupci bili lieni logike. MI-5, u suradnji sa
svim drugim slubama, bio je mnogo opremljeniji za traganje za ubojicom lady
Alicije od umirovljenog starog vojnika i srditog pubescena. Ipak je bivi stariji
vodnik morao jasno pokazati svoju lojalnost. Sin

brigadira Daniela Brewstera - asnika, uenjaka, sportaa i poduzetnika - ima
prednost pred svime, pa i pred dravom. Ako se Roger eli sastati s ostarjelim
bratom po oruju svojega oca, onda je na njemu da se s njim i sastane.
No kakvoj e to svrsi posluiti? I kakvu mu pomo on moe pruiti? Jedino ako Roger
Brewster zna neto, ili se sjea neega, to su drugi previdjeli. Coleman e uskoro
dobiti odgovore na svoja pitanja - ako se deko pojavi.
I onda se, u tri i est popodne, i pojavio.
Hvala ti, Coley, hvala ti to si doao, rekao je Roger Brewster, nakon to je u
separeu u dnu puba opazio Cole-mana, pa sjeo s druge strane stola.
Drukije nisam ni mogao. Drago mi je to si ispravno protumaio moju poruku.
U prvi me as zbunila, ali kad sam malo razmislio, vie nije.
Ja sam na to i raunao, a razmilja bistro. Uvjeren sam da nae telefone
prislukuju, a sir Goeffrev me je ve doao posjetiti, zapravo prijetiti mi, i
govoriti to moram uiniti ako mi se javi.
O, Isuse, stvarno te ne bih volio uvaliti u nevolju!
Nita ne brini, njegova sam se prokletog prirepka oslobodio jo na,Piccadillyju.
Ali te ipak neto moram upitati, mladiu. Zato, Roger, zato? Sir Goeffrev i
njegovi ljudi te tite, toliko mu priznajmo. Zato si mu to napravio? Zbog
Hen-shawa?
Da, Coley.
Zar ti nije jasno da MI-5 i njegovi visoko profesionalni suradnici rade sve to je
u njihovoj moi da ga pronau, naime, ako je jo iv?
Da, to mi je jasno, ali mi je jasno i da u tajnoj slubi ima krtica. To je
gospodinu Prvceu i dopukovnici Montrose rekao

sam Goeffrev, uo sam ga na svoje ui! Ne bih volio riskirati da netko uhvati
informacije kojima raspolaem.
Kakve to informacije, maleni?!
Mislim da znam gdje se Henshaw skriva, ili on ili bar netko tko bi nam znao rei
gdje je.
Kako?
Osim kurvi i call-girla, Gerry je na High Holbornu imao i posebnu prijateljicu.
Majka je to znala, ali o tome nikad nije priala izvan obitelji, a i nama sasvim
malo. Jedne sam meutim veeri, bilo je oko jedanaest, prolazio kraj njihove
spavaonice. Henshaw je bio pijan i svaali su se - nita novo. Onda je on izjavio
da ide van, na malo 'odmora i rekreacije'. To me je raspizdilo, pa sam poao za
njim u Bendevju i tako doznao kamo je otiao.
Za ime Boje, zato nikad nisi priao o tome?
To ne znam ni sam. Mama je mrzila sve skandale, to ti je poznato, a moda sam to
naprosto smetnuo s uma. I onda sam se prije nekoliko dana sjetio majinih rijei,
upuenih An-gie, u trenutku kad je polazila uza stube da se razrauna s Gerrvjem,
one veeri kad ju je ubio. 'Nazovi Colevja, ne daj mu da vozi Jaguara. Vjerojatno
e otii do svoje cure na High Holbornu', ili neto u tom smislu.
Onda s tom informacijom moramo poi sir Goeffrevju...
Ne, prekinuo ga je Roger. Prvo ja idem tamo! Ako je tamo, hou ga samo za sebe.
Page 193
A radi ega to? Da ga ubije? I ti bi samo tako bacio vlastiti ivot, samo zato da
moe ubiti tu bezvrijednu svinju, Ge-ralda Henshawa?
Zar ti ne bi na mojemu mjestu? On mi je ubio majku.
Ja se na tvom mjestu ne mogu nai, mladiu.
To nije odgovor na moje pitanje.

Na neki nain i jest, djeae dragi, odgovorio je Oliver Coleman tiho. Ali da ti
na to pitanje odgovorim izravno, da, ubio bih Geralda Henshawa golim rukama, kao
to sam to otvoreno priznao sir Goeffrevju. Bilo bi to polagano umiranje puno
razdirueg bola, ali bih to uinio ja, a ne ti. Ja sam stari vojnik kojemu jo nije
ostalo puno ivota na zemlji. Pred tobom je, meutim, jo itav ivot. Ti si sin
najboljeg ovjeka kojega sam ga upoznao, i ne mogu dopustiti da samo tako odbaci
ivot.
Ali pretpostavimo, prijatelju dragi, rekao je Roger, pa bojaljivo podigao oi i
spleo pogled s pogledom negdanjeg i vjenog starijeg vodnika, da tom smeu samo
ubijem ivo govno u guzici, i da ga tek tada predam sir Geofu?
U tom sluaju, odgovorio je Coleman, kako vele u tim nesnosnim amerikim
televizijskim serijama, skai u sedlo.
Bentlev je usporio u ulici u High Holbornu, pa se zaustavio na parkiralitu
najbliem najamnoj zgradi koju mu je Roger bio pokazao.
Sjeam se da je pritisnuo najvie dugme lijevo, rekao je Brewster kad su izili
iz automobila.
Uspeli su se stubama, uli u ostakljeno predvorje, pa zastali ispred ploe s
dugmetima. Roger je pritisnuo najvie dugme lijevo. Nikakva odaziva. Pritiskao ga
je i pritiskao, ali i dalje nita.
Daj, rekao je Coleman nakon to je prouio imena kraj brojeva. Pokuat emo
neto drugo, dodao je i pritisnuo dugme na kojem je pisalo Osoblje.
Da? javio se gunav glas preko interfona.
Sir Goeffrev Waters, gospodine, Kraljevska vojna obavjetajna. Strano nam se
uri, ali ako pogledate u imenik odjela MI-5, otkrit ete da sam taj za koga se
predstavljam. Cole-

manov je autoritet bio apsolutan. Moram smjesta razgovarati s vama.
Za ime nebesa, naravno! uskliknuo je oito uplaeni pa-zikua. Samo uite,
nastavio je i u tom se asu oglasilo zujalo na ulazu, ekam vas u hodniku. Ja sam
tu na katu.
Bivi stariji vodnik samo je zapanjenom pazikui bljesnuo pred oima starom
knjiicom Kraljevskih strijelaca - i opet sa silnim autoritetom.
Stan 8-A, nitko se ne javlja. Zar ta cura, Svmondova, nije kod kue?
Nema je ve danima... gospodine.
Morat emo pretraiti prostorije, vrlo je hitno.
Da, jasno - naravno! Dronjavo odjeveni pazikua poveo ih je prema liftu na kraju
hodnika. Evo vam univerzalni klju, rekao je. S njim moete ui.
Kruna vam zahvaljuje. Coley je primio kljueve i popratio to hladnim klimanjem
glave.
Stan Svmondove je bio lijepo ureen i privlaan, s vrhunskim dekorom i skupim
namjetajem. Roger i Oliver Coleman prihvatili su se pretraivanja. Stan je imao
tri sobe, dvije kupaonice i kuhinju. Bile su tu spavaa soba, dnevna soba i nekakva
naizgled knjinica-studio. Na policama je bilo jako malo knjiga, ali je zato pisai
stol bio zatrpan papirima. Coleman je krenuo od papira, od rieta rauna, magazina,
podsjetnika koji su upozoravali na razne sastanke - umjesto imena stajali su
inicijali - kao i mnotva privatnih pisama, od kojih su mnoga stigla s kontinenta.
igovi su izgledali kao itinerer bogatuna eljnog zabave i obilaenja duana:
Pariz, Nica, Aurna obala, Rim, Baden-Baden, jezero Como, evropska sredita pijenja
i kupovanja.
Sama su pisma bila brbljava, bezazlena, tipa drago-mi-je-to-ste-nas-posjetili -
jednom rijeju, dosadna. Coleman bi, na-

ravno, sve to trebao predati sir Goeffrevju; to mu je nalagala dunost. Ipak, ena
koja se zvala Svmond, ukoliko je ne pronau, ostat e zauvijek enigma.
Coley! doviknuo je Roger Brewster iz druge sobe. Doi i vidi ovo!
Gdje si, maleni?
U kuhinji!
Page 194
Coleman je istrao iz studija, osvrnuo se po dnevnoj sobi, pa se sjurio u bijelo
poploanu kuhinju.
Sto je bilo, Roger? N
Evo, odgovorio je mladi Brewster. Stajao je kraj zidnog telefona uz koji je leao
notes, a kraj notesa je na mesinganom laniu visjela kemijska olovka. Daj, vidi
ovo? Na notesu se vide tragovi brazda, a napravio ih je netko srdit, mislim stvarno
spien. I to toliko da je - on ili prije ona - naprosto probo notes.
Kako? Ja vidim samo dijelove dva slova i tri broja. Ostatak su samo brazde.
To je zato to kemijska olovka ne pie dobro kad se poloi, mislim kad je
vodoravna. Imali smo tako neto u domu u koli - obino bismo ih zamijenili
olovkom, no one su se brzo lomile...
Na to to smjera, maleni?
Mislim, kad nam se uri, recimo da nam neka cura daje svoj broj, naprosto emo
pritiskati, pa poslije pokuati odgonetnuti.
Svima nam se to dogaalo, odgovorio je Coleman pa otrgnuo stranicu, i mislim da
si u pravu. Toj se Svmondici zacijelo uasno urilo. Da nije bilo tako, zamolila bi
toga koji ju je nazvao da se malo strpi, pa skoila po pristojnu pi-salicu.
Umirovljeni je stari vojnik odnio list do kuhinjskoga pulta, iz unutranjeg depa
sakoa izvadio penkalu, pa poeo

polako trljati grafitom preko udubljenja. to ti razabire, Roger?
NU tri pet nula. Mladi je Brewster glasno proitao iznikla bijela slova. Amst.
K-Gr. Knf. ut. Z.L. Surrev... Razabi-rem to znai prvi i zadnji dio. 'NU tri pet
nula' je repna oznaka privatnog aviona. Znam po tome to ga je majka esto
unajmljivala za svoja putovanja za Drutvo za zatitu divljih ivotinja. A 'Z.L.
Surrev' je oito zrana luka u Surrevu.
Moda ja mogu odgonetnuti oite dijelove ostatka poruke. 'Amst.' je Amsterdam,
'knf i 'ut.' oito znai konferenciju u utorak. 'K-Gr.' je oito neko mjesto u
Amsterdamu, a ako pretpostavimo da 'Gr.' znai 'Gracht', to je nizozemska rije za
kanal, vjerojatno je rije o nekoj ulici na kanalu, koja u imenu ima i slovo 'K'.
Vjerojatno postoje deseci kanala koji poinju s 'K', a takoer na stotine i stotine
takvih ureda i rezidencija.
I to misli da sve to znai? upitao je Roger.
Mislim da to znai da moramo smjesta otii do sir Goef-frevja Watersa i predati mu
tu informaciju.
No daj, Coley. Opet e me zakljuati u Francuskoj!
Zbog toga, mladiu, ja ba i ne bih bio jako nesretan. A sad emo itav stan
rastaviti na dijelove, potraiti sve to bi nas moglo uputiti na to gdje je
Henshaw, ali ako ne naemo nikakav trag, to znai da si ispunio svoju misiju,
dobro?
Sto ako se Symondova vrati?
Napravit emo sporazum s Watersom i MI-5. I to napismeno, ako ba hoe. Izolirat
e stan, uiti ga u kou. Ako se vrate Svmondova ili Henshaw, smjesta e te
izvijestiti i avionom prebaciti u London.
Daj ponimo s pregledom! uskliknuo je Roger Brewster.

* * *
Sir Goeffrev Waters se trudio iz petnih ila da obuzda svoju neobuzdanu narav. Kad
ga je Coleman pozvao da doe u kuu Brewsterovih u Belgraviji, lice mu je
pocrve-njelo od bijesa kad je ugledao Rogera Brewstera.
Nadam se da shvaa, Roger, da si ovoj organizaciji, a i drugima, zadao u najmanju
ruku silne glavobolje, te da si ivot Angele i Jamesa Montrose doveo u silnu
pogibelj.
Ali vam je deko pribavio i, po svemu sudei, jako vanu informaciju, rekao je
Oliver Coleman vrstim glasom, stajui u obranu mladog Brewstera. Nitko od nas
nije ni znao za tu Svmondicu sve dok je se on nije sjetio. On se sjetio, a ja
nisam, i trebalo bi mu za to bar odati priznanje. Prema vaem vlastitom priznanju,
on se nije mogao pouzdati u vau...
Myras Svmond? prekinuo ga je Waters. O Boe, to nije mogue!
Da, mislim da je to ime na pismima poslanim na njezinu adresu, odgovorio je
Coleman. I to je tu tako nemogue?
Ona je do sto avola, jedna od naih! Pripadnik pridruenog odjela, Ml-est! Ona
je bila jedan od najuspjenijih operativaca za inozemne penetracije.
Page 195
Pa ipak je oito bila izdajica, krtica, nastavio je Coleman. I tako vam je na
mladi prijatelj pribavio informaciju o neemu o emu niste ni sanjali.
A kako smo i mogli? pobunio se Waters. Povukla se prije godinu dana, tvrdei da
je pregorjela, to nije nita neobino.
Ali nije bila ba toliko pregorjela da ne bi mogla raditi i za nekog drugog?
upitao je Roger. Gerald Henshaw je

ubio moju majku zato to je ona stala na put tom Matare-seu, to vraki dobro
potvruje njezino kompjutersko dopisivanje s Madridom. Najednom je ta Svmondova do
grla i s Gerrvjem i u majinu umorstvu. Isuse, gospodine, ovjek ne treba biti
astronautiki strunjak da tu uoi vezu!
Da, da, ona je sad sasvim jasna, odgovorio je Waters tiho, pa zakimao glavom kao
da umanjuje vanost svega toga, a ako se ikada nasluti da ti o tome ita zna,
onda si ve oznaen za no ili metak Mataresea. Kao to netko nedavno ree: 'Oni su
posvuda, samo to ih ne vidimo'.
Shvaam, gospodine, vraam se u Francusku, i neu se buniti.
Nikakva Francuska, Roger, odgovorio je Waters. im si nestao, taj smo objekt
zatvorili u roku od nekoliko minuta. Nimalo se ne alim, mladiu, ali ti si kaosom
koji si stvorio ozbiljno ugrozio ivote ostalih. Jedni priaju a drugi ih sluaju;
kad se razotkrije tajna dravna operacija u stranoj zemlji, glas se iri jako
brzo.
Zaista mi je ao, gospodine.
Mislim, sad ne budi prestrog prema sebi. Stariji vodnik ima pravo, zaista si nam
pribavio silno korisnu informaciju. Korisniju moda nego to i sam sluti... Toliko
ti mogu rei. Mi vjerujemo da smo tu u Londonu identificirali agenta Mataresea. Kad
se to spoji s tim to si ti otkrio, moda smo mu se pribliili za jo jedan korak.
Pribliili emu, gospodine?
Dui zmije, od srca se nadam. Jo ga ne moemo dohvatiti, ali svaki korak je
korak.
I gdje ja sad idem? upitao je Brewster sin.
Na jug, a vie od toga i ne mora znati.
I kako stiem onamo?

167

Mi se sluimo samo jednim avionom i jednim pilotom. Kad malo bolje razmislim o
tome, bio je to iscrpljujui dan za tog jadnika. Ali nita zato, mlad je i jak.
Gospodine, Luther ba moe potegnuti. I danas je, bome, potegao. Sreom ne u
sebe.

21
Natporunik Luther Considine, asnik amerike mornarice, jo je jednom zavio lijevo
da jo jednom izvede zavrno prilaenje, ovaj put na alternativnu diplomatsku pistu
na aerodromu Heathrow.
Ma ti se zeza, dreknuo je u mikrofon privren za slualice. Teglim tu
relikviju od etiri sata ujutro, a sad je ve skoro pet popodne! Ne bi mogao jedan
mali predah, recimo za ruak?
Zao mi je, podrunie, ali takva je zapovijed.
Ne kae se podrunie, nego podglupnie, a osim toga sam gladan kao vuk.
Ispriavam se jo jednom, stara kuko. Ja ne stvaram naredbe, nego ih samo
prenosim. Plan leta e ti predati slubenik MI-5.
Dobro, dobro, Britu. Reci kamionu s gorivom da se tu naslika u roku keks, i neka
sa sobom doveze i putnika. Volio bih se do ponoi vratiti u London. eka me
uzbudljiv sasta-

nak s jednokrevetnom sobom i veerom za dvoje - mene i mene.
to je bilo? upitao je Cameron Pryce, koji je sjedio s Le-slie u sjedalu uza zid
kabine.
Vas izbacujem tu na Heathrowu, i kupim nekog ano-nimca za kojeg treba napuniti
rezervoare. A kamo, imam dvadeset minuta da se domislim.
Ti si najbolji, Lutheru, rekla je Montroseova i podigla glas da nadglasa motore.
Zato su te i izabrali.
Da, to sam ve uo. 'Mnogo ih je zvanih, malo izabranih.' Ali zato to, doavola,
Page 196
moram biti ba ja?
Dopukovnica ti je to upravo rekla, dreknuo je Cameron kad je pilot po
prizemljenju obrnuo potisak propelera. Zato to si najbolji!
Radije bih ruao, odgovorio je Coleman i produio pistom.
Gibanje je na tlu bilo upravo koreografirano. Luther je za-rulao pistom do
unaprijed odreenog, izoliranog podruja. Iz hangara je izjurio kamion s gorivom, a
dva su mehaniara u odorama odmotala crijeva i spojila ih s krilnim spremnicima,
dok je trei ovjek, u graanskom odijelu, priao avionu. Coleman je otvorio
vrataca na trupu Bristol Freightera, i onda je onaj ovjek progovorio.
Ovo je va plan leta, porunice. Prouite ga, i ako ima pitanja, znate koga treba
nazvati.
Hvala hrpu, odgovorio je Luther, pa pruio ruku i dohvatio kuvertu od pakpapira.
Evo, tu je va teret, dodao je i pokazao na Prycea i Montroseovu.
Da, tako sam i mislio. Ako vas dvoje izvolite poi za mnom, automobil je odmah iza
kamiona.
Imamo i neto prtljage, prekinuo ga je Cameron. Dajte mi minutu da je skupim.

Porunice, rekao je slubenik MI-5, moda nam vi moete pomoi.
Luther Considine, asnik amerike mornarice, s visine je pogledao neznanca.
Ja ne perem prozore, rekao je s tihim autoritetom u glasu, i ne perem rublje, a
za vau informaciju, inovnika glavo, ja nisam ni nosa iz staroga filma.
Kako molim?
Nije vano, stari moj, umijeao se Pryce, na je prijatelj malo pod stresom. Ja
u uzeti kovege.
Hvala ti, Malo Pile.
Ma o emu vi to priate?
To su nae kolonijalne ifre, odgovorio je Cameron. Na pilot kuha aj da ga
baci u southamptonsku luku.
Od svega toga nisam razumio ni rijei.
Obojica su pod stresom, sad se umijeala i Leslie, a glas joj je bio miran i
inzistentan. Idemo, klinci.
Dok su Pryce, Montroseova i obavjetajac hitro koraali prema vozilu odjela MI-5,
prema Bristolu je pojurio drugi automobil, prozora zamraenih na popodnevnom suncu.
To je zacijelo gospodin ili gospoa Anonimus, rekla je Leslie.
Ukoliko mi nije pregorjela mo opaanja, zamijetio je Cameron, to je mladi
gospodin.
Roger Breivster? proaptala je Montroseova, dok su tako sjedili na stranjem
sjedalu. Ali kamo ga i zato prebacuju avionom?
Na jug panjolske, do ranca s bikovima u vlasnitvu jednog naeg kolege iz doba
baskijskih pobuna, i imao si pravo, Camerone, rekao je Goeffrev Waters, obraajui
se Prvceu i

.1 -7A

Montroseovoj u svom uredu u MI-5. Potraio je starog Co-lemana na Belgraviji zato
to se, kako si ispravno pretpostavio, i nije imao kome drugom obratiti.
Blagi Boe, tu si bio jako dobar, ubacila se Leslie i pogledala ama.
Ne ba, nego sam samo pokuao suziti njegove opcije. Sto bi i mogao uiniti sam, i
bez iije pomoi? Ali je ipak imao opipljiv razlog da pobjegne i vrati se ovamo.
Zaista ga je imao, suglasio se Waters i podigao glas. enu u High Holbornu za
koju nismo ni znali da postoji.
Sir Goeffrev Waters je sad iznio sva otkria koja su mu ispriali mladi Roger
Brevvster i Oliver Coleman. Potom je izvadio pisma i, to je bilo jo vanije,
deifrirani notes iz stana Myre Symond.
Amsterdam, Pryce! Glava je zmije sigurno u Amsterdamu!
Zar sve ne upuuje ba na to? Ali taj koji je u Amsterdamu, i koji vodi itav taj
skaredni posao, samo je direktor, birokrat, a ne totalna vlast. Iza njega stoji jo
netko.
Zato tako misli, Cam? upitala je Leslie.
Znam da e misliti da sam glup ili to ja znam, ali kad sam bio na koledu,
zaista sam volio itati Shakespearea, a i sluati snimke njegovih tekstova. aavo,
ha? Ali bi me jedna reenica uvijek zdrmala - iako se ne sjeam ni iz koje je
drame.
Page 197
A ta je?
'Izmeu posljedice uasnoga djela i poetnoga ina, sve izmeu je tek matarija il
grozan san'.
Mislim da je to iz Julija Cezara, rekao je Waters. I kakve to sad veze ima s
naim sluajem?

Rekao bih preko one 'matarije'. Morao bih to pogledati da uhvatim kontekst.
Utvara, skriveni fantom. Iza Amsterdama stoji netko ili neto.
Ali nam je Amsterdam sad zacijelo prvi prioritet? Naravno, Geof. Nedvojbeno. No
hoe li mi napraviti uslugu? Prebaci ovamo Scofielda avionom. Mislim da e nam
trebati Beowulf Agate.
THE NEW YORK TIMES
MEDICINARI OSTALI ZAPANJENI
Konzorciju prodano preko devet stotina neprofitnih bolnica
NEW YORK, 26. listopada - Izvrivi potez za koji se moe rei samo da je zapanjio
medicinare, Carnation Cross International, zdravstvena grupacija sa sjeditem u
Parizu, kupio je 942 dosad neprofitne bolnice u Sjedinjenim Dravama, Kanadi,
Meksiku, Francuskoj, Nizozemskoj i Velikoj Britaniji. Glasnogovornik konzorcija,
doktor Pierre Froisard, u povodu toga je podijelio sljedeu izjavu.
Napokon je ostvaren zdravstveniki san stoljea, Projekt uni-versal, kako ga mi
zovemo. Sad kad su se bolnice nale u privatnim rukama, i zahvaljujui lako
dostupnim globalnim telekomunikacijama, podii emo kvalitetu bolnike njege gdje
god za to budemo imali ovlasti. Udruivanje sredstava, informacija i strunoga
znanja, omoguit e nam da bolesnicima pruimo najbolje od najboljeg. Ponovimo,
Projekt univerzal, u koji su utroene godine i godine tihoga rada kao i silne svote
novca, sad je postao stvarnost, i civilizirani e svijet od njega postati samo jo
bolji.
Reagirajui na izjavu doktora Froisarda, doktor Kenneth Burns, poznati novoengleski
kirurg onkolog, dao je sljedei odgovor: Sve ovisi o tome to im je cilj. Kad bi
rijei bile djela, svi bismo ivjeli u utopiji. Mene zapravo brine tolika vlast u
tako malo ruku. to ako okrenu kormilo pa kau: 'Radit ete tako ili s vama neemo
imati posla.' Mislim da smo se toga ve nagledali kod osiguravajuih kompanija.
Time se unitava mogunost izbora.
Jo je jedan oporbeni glas doao od senatora Thurstona Blaira iz Wyominga, poznatog
po tome to nema dlake na jeziku. Kako se ta glupost uope mogla dogoditi? Imamo
zakone protiv trustova, zakone protiv stranog upletanja, svu silu zakona koji brane
upravo to. Jesu li ti kreteni, zadueni da nas od toga uvaju, naprosto zaspali na
dunosti?
Odgovor na pitanje senatora Blaira sasvim je jednostavan. Meunarodni konglomerati
moraju zadovoljiti samo zakone pojedinih zemalja u kojima djeluju. Zakoni se
razlikuju od zemlje do zemlje,

no ni jedan ne brani osnivanje podrunica. Tako je Ford u Engleskoj Ford U.K.;
ameriki Dutch Phillips je Phillips, USA; a Standard Oil je takav po itavom
svijetu - ma gdje da se naao. U cjelini gledano, takve meunarodne korporacije
pomau gospodarstvo zamalja-domaina. Zbog svega toga moemo pretpostaviti da e se
Carnation Cross pretvoriti u C.C. USA, C.C. U.K., C.C. France i tako dalje.
Nastavak na stranici D2
Brandon Scofield i Antonia smjestili su se u svom apartmanu u Savovu. Bray je bio
iscrpljen letom u mlanjaku Air Forcea, dok je Toni bila ushiena injenicom da su
se vratili u London.
Naprosto moram van, malo prolunjati, rekla je Antonia dok je vjeala zadnje
komade odjee.
Prenesi svim pubovima moje najbolje elje, rekao je Scofield, leei nauznak i
bez cipela na krevetu. Potrudit u se u najboljima pokazati za to sam sve
sposoban.
Njih nema u ovom turistikom programu.
Zaboravio sam da si ti utjelovljenje enske verzije Eliota Nessa.
Malo njegovih naela ne bi ti nimalo kodilo. Uto je zazvonio telefon. Ja u se
javiti. Toni je prila telefonu na nonom ormariu. Halo?
Antonia, ovdje Goeffrey! Stara moja, prolo je tisuu godina.
Hi bar dvadeset, Geof. Koliko sam shvatila, ti si sada sir Goeffrey Waters.
Nesree se dogaaju, ljubavi, ak i u mom poslu. Je li bezbonik tu?
Page 198
I je i nije. Jako mrzi vremenske zone, ali je tu. Pruila je slualicu Brandonu.
Halo, sir Guzico, ti bi umro kad bih ja odspavao nekoliko sati?

U normalnim bi mi prilikama, stara kuko, bilo mrsko remetiti tvoj zaslueni
poinak, ali moramo porazgovarati o neem ba jako vanom. Kod mene su Cameron i
Leslie.
Tako vanom da o tome ne moemo razgovarati leei i preko telefona?
Bray, odgovor na to ti je poznat.
Sad jest, odgovorio je Scofield pa umorno prebacio noge preko ruba kreveta i
uspravio se. Jo si na istome mjestu?
Unutranjost ne bi prepoznao, jer je u nju ulupana lova, ali se vanjtina nije
promijenila u zadnjih nekoliko stotina godina.
Onda se pravila bolja arhitektura.
Da, Princ nas stalno na to podsjea, i ja mu sluajno na tome glasno odobravam.
Njemu je doista svako odobravanje i potrebno. Kod tebe smo za dvadeset i jo malo
minuta. Usput reeno, moram li ti se obraati sa 'sir'?
Samo kad ima nekoga. Ako ne bude, otfikarit u ti glavu.
* * *
Ponovni susret nakon tolikog vremena bio je kratak, topao i ispunjen osjeajem
urbe. Kad su zavrili s uvodnim pozdravljanjem, svo je petero sjelo oko stola u
sigurnoj konferen-cijskoj dvorani u sreditu MI-5. Waters ih je sve openito uputio
u najnovija zbivanja, pa tako i u djelovanje Brandona sina, no pojedinosti je o toj
londonskoj zgodi ostavio za kasnije. Potom je okrenuo stolicu prema Pryceu i
Montroseovoj, pa su mu oni ispriali svoje doivljaje na jezeru Como, ne
za-obiavi ni pomo koju im je pruio don Silvio Togazzi kao ni jezivu smrt
Paravacinija i njegova uvara.

O, Boe, upao im je u rije Scofield, Togazzi je 'don' a Geof je prokleti 'sir'!
Uskoro e Silvio vjerojatno biti kralj Italije, a ova prcknedla ovdje bar premijer.
Svijet je poludio!
Kao i uvijek, pun si ljubaznosti, rekao je Waters i zasmi-juljio se. ... I tako,
po toj zgodi na Comu moemo zakljuiti da je propala mo talijanskog Mataresea, kao
i njihov kardinal u Vatikanu.
Rije 'propala' je moda malo prejaka, izjasnila se Leslie. 'Charlie' Paravacini
je nedvojbeno izgradio jaku i djelotvornu organizaciju.
Mi to ne znamo, umijeao se Brandon, no ak i ako pretpostavimo da je tako, on
je imao stvarnu mo, jedinu mo u itavom tom sektoru. Prema Togazziju, on ba nije
puno toga prebacivao na podreene.
Ako je zaista tako, rekao je ef MI-5, onda ogranizacija moda i nije propala,
ali je sasvim sigurno iznereena i vrlo ranjiva.
Slaem se, dodao je Cameron, a ba to i traimo, ranjivost. Kad budemo
raspolagali s dovoljno podataka, dokazima o skoro svjetskoj uroti u industrijskim
zemljama, moi emo i uzvratiti udarac.
Tako da ih razotkrijemo? upitao je Scofield zbunjeno, a obrve su mu se uzdigle u
dvojbi.
To je samo jedan od naina, odgovorio je sir Goeffrev, i to vjerojatno ne ba
najprofitabilniji.
Kako to misli? upitala je Antonia.
Nama je cilj ukloniti Matarese iz meunarodnog novarstva, a ne svjetsko
gospodarstvo gurnuti u kaos.
A kako e to uiniti a da ih ne razotkrije?
Na nizak i prljav nain, Toni, odgovorio je Pryce. Odsjei emo glave toj
vieglavoj zmiji, i ostaviti tijela da se koprcaju i uzajamno podave.

Mislim, Cam, ovo je, maleni, bilo zaista poetino, rekao je Scofield. Da nisi na
Harvardu sluao knjievnost?
Nisam ni znao da je imaju.
Moemo li zamoliti djecu da se prestanu igrati u pjeaniku, rekla je Leslie
Montrose odlunim glasom, pa se okrenula obavjetajcu MI-5. Geof, mislim da Toni
ima pravo. Kako da pregorimo Matarese a da ga ne raskrinkamo?
Na to u ti, Leslie, odgovoriti nakon to posluamo Bran-dona. Nastavi, relikvijo.
Osim u sluaju Atlantic Crowna, za koji smo svi uli i za koji ti nevoljko odajemo
priznanje, ima li napretka i na kojem drugom podruju?
Page 199
Reci im ti, ljubavi, rekao je Bray i okrenuo se Antoniji. Ona biljei rezultate,
a ja zaista ne bih smio razmaziti svoje podreene.
ak sam i ja ostala zadivljena, priznala je Toni. Na temelju materijala to ih
je naao i fotografirao u arhivi Atlantic Crowna, u kombinaciji s kompjuterskim
saetkom upadljivijih fuzija, kupovina i agresivnih preuzimanja tvrtki, uspio je
sve svesti na bit i onda, skupa s Frankom Shieldsom, u jednom newyorkom hotelu
izveo ono to vi zovete namjetaljkom. Potom je Antonia Scofield objasnila kako se
njezin mu konfrontirao s etrnaest matarekih kandidata iz najutjecajnijih
podruja amerikog gospodarstva. etvorica od tih velikih igraa, za koje
pretpostavljamo da se ne poznaju, poli su nakon sastanka s Bravem u zabitni
newyorki restoran. Ljudi Franka Shieldsa fotografirali su ih iz daljine. Tako da
je to sad i dokumentirano.
Sjajan posao, Brandone! uskliknuo je Waters. ... A sad u se ja pobrinuti da
postanete au courant sa zbivanjima tu u Londonu. Sir Goeffrev je priao prozorima
i zatvorio venecijanske rolete, iako kasnopopodnevno svjetlo nije smetalo nikome.
Priao je dijaprojektoru na elu stola i upalio ga; na

ekranu na kraju sobe pojavio se bijeli kvadrat. Waters je pritisnuo dugme da ue
prvi okviri. Bila je to fotografija ovjeka koji tri niz londonsku ulicu; ovjek
se osvrnuo pa mu je glava bila okrenuta. Bio je to razmjerno visok, vitak mukarac,
noge su mu, u odnosu na trup, bile neproporcionalno dugake, a bio je odjeven u
konzervativno poslovno odijelo. Izraz na njegovu mravu licu s izbaenim jagodinim
kostima odavao je iznenaenost i strah. Sljedee su ga sliice prikazale kako oito
ubrzava, na njima se jo dvaput osvrnuo, a crte su mu se lica uiljile, sasvim na
granici panike. Sliice su zavravale skretanjem za ugao; ekran je postao bijel, pa
taman, i onda je Wa-ters upalio stropne neonske cijevi. Potom je sir Goeffrev
priao svojoj stolici, stao kraj nje i progovorio:
To je taj ovjek to je izjurio iz stana Amande Bentlev-Smvthe, trenutak prije
nego to je obznanjena njezina smrt. Danas znamo da je on bio operativac Mataresea.
Identificirali smo ga kao Leonarda Fredericksa, visokog ataea u Foreign Officeu.
Njegov se telefon prislukuje i trenutno je pod totalnim nadzorom tajne slube,
koja djeluje usklaeno s nama. Sve do dananjeg dana, od onog dana u Bayswateru, on
nije stupio u formalni doticaj ni s kim koji neto znai, i sad je samo komad
namjetaja u Foreign Officeu. Pa ipak smo mi uvjereni da je on primarna veza s
Matareseom.
Zato ga ne pokupite i ne slomite? upitao je Pryce lju-tito.
Zato to bismo, do sto avola, time poslali poruku koju ne elimo poslati!
uskliknuo je Scofield.
A zato, Vaa Svetosti?
Zato to smo jo daleko od toga! uporno je nastavio Brandon. Ako je ta velika
zmija u Amsterdamu, onda do nje dolazimo preko njega. Unitimo li vezu, unitit
emo i svaki praktini put do cilja.

Moda je to suludo, rekla je dopukovnica Montrose, ali mislim da shvaam to je
mislio.
Znam i ja, ali mi je to zaista grozno priznati, sloio se Cameron Pryce. To je
kao da mijenjamo elektroniki kompas pilota izgubljena meu brdima.
Mogao si, maleni, nai i iu metaforu, ali u biti ima pravo. Neka taj
nevidljivi spletkar, koji moda i nije tako jak kao to misli, i dalje vjeruje da
svime potpuno upravlja. Kad mu jednom razbijemo vezu s realnou, on ostaje
izoliran. I tada lomimo matareki krug. A klju bi svega mogao biti onaj 'K-Gracht'
pronaen u stanu Svmondove.
ini mi se da opet ujem onog starog Beowulfa Agatea, rekao je Goeffrev Waters
tiho.
No daj, Geof, nema u tome nieg mitskog. Posao se poinje od velikih gromada i
kamenih blokova, pa se, ako se bas mora, nastavlja do kamenina i kamenia. Ljudi
se svuda ponaaju manje-vie jednako, Taleniekov i ja smo oko toga bili suglasni.
Beowulf Agate zaista ima viziju, rekao je Cameron Pryce tiho, skoro za sebe,
zagledan u Scofielda. No da priamo o kameninama i kameniima. No dobro, Bray,
to nam je sada initi?
O, to je sasvim jednostavno, odgovorio je Scofield. Sad ja postajem odani
pripadnik Mataresea.
Kako? Preostalo se etvero pogledalo sasvim smetenim pogledom.
Page 200
Samo se svi opustite, zapravo je sve jako jednostavno. Naa matareka krtica
Leonard Fredericks, susrest e se s emisarom iz Amsterdama - a Bog mi je svjedok da
raspolaem s dovoljno informacija da budem uvjerljiv.
Taj je tip samo honorarac, vraki dobar, ali ipak samo to, rekao je Cameron. Sto
misli da ti on moe rei?

Nemam pojma. Sve ovisi o kartama koje izvuem. Ja izgovorim tvrdnju, on reagira;
ja postavim pitanje, on odgovori. Jedno obino vodi drugom, a to drugo opet neem
treem. To je kao nekakav brzi mentalni tenis.
Za ime nebesa, kako misli da se moe samo tako provui? upitao je zapanjeno sir
Goeffrev.
On me ne poznaje, a jedine fotografije mog prelijepog lica, smjetene u arhivi
Agencije, stare su dvadeset devet godina. Mene ovdje nije bilo, daj da vidim,
najmanje dvadeset pet godina, tako da on nee ni naslutiti.
Mrsko mi je samo jo pojaavati taj tvoj ego, rekao je Cameron, ali je pred
tobom ila tvoja reputacija. ak i Para-vacini, koji ti je slao duu u pakao,
priznavao ti je talente. Ako je on, kao Talijan, o tebi govorio tako velikoduno,
potrudi se povjerovati da itava Matareseova Evropa zna tko si i za to si sve
sposoban.
I njihovim ljudima sasvim sigurno nije bilo teko pohvatati sve ljude koji su bili
u Chesapekeu ili Peregrineu, dodala je Leslie. I tako su mogli skupiti tvoj
sasvim lijep opis.
Osim toga, Brav, rekla je Antonia odluno, Frank Shields je otvoreno priznao da
u CIA-i postoji tajni Mata-rese!
Da najprije odgovorim dopukovnici - rekao je Brandon i nasmijeio se Montroseovoj
- trebao bih biti samo malo inventivniji, zar ne? Sto se pak tie tebe, ljubavi,
to je pitanje lako rijeiti. Istoga asa kad je kiljo uo od ama da me je naao
na Brassu 26, svi podaci o tvom odanom, ukljuujui i fotografije, dosjee i tako
dalje, uklonjeni su iz Agencijine kartoteke i izbrisani iz raunala.
To ba nije sasvim istina, prekinula ga je Leslie. Meni su o tebi dali
ograniene bazne podatke, a isto tako i o Evu Bracketu.

Pri emu je operativna rije 'ograniene'?
Ipak sam ih dobila dovoljno. Da sam morala, znala bih te prepoznati u gomili. A
takoer i Toni.
I to ste uinili s tim ogranienim materijalnom, dopu-kovnice?
Ono to nam je bio nareeno da uinimo jedno pred drugim. Everett i ja smo spalili
nae kopije.
Nitko ih drugi nije vidio?
Naravno da ne. Ta bili su to podaci s ogranienim pristupom.
I pretpostavljam da nisi dola u doticaj ni sa kim od elu-zivnih matareana.
Molim te, Brandone, ja nisam glupa, i stoga ne razgovaraj sa mnom kao s budalom.
S im se ja naglaeno slaem, rekla je Antonia.
Ne bih ja to nikada, rekao je Scofield, zato to nisi glupaa, nego sjajan
asnik. Bit je onoga to sam govorio da su sve informacije to ih Matarese ima o
meni takoer ograniene, vrlo ograniene i vjerojatno vrlo pretjerane. Usprkos mom
armu, dobrom izgledu i donekle vjetom baratnju orujem, ja sam po svemu prosjean
ezdesetogodinji Amerikanac. Savreno obian momak.
Bit e to kad svinje budu letjele oko Mjeseca i iz krava ponu musti burbon,
rekao je Pryce tiho i polako zakimao glavom.
* * *
Sastanak s Leonardom Fredericksom iz Foreign Officea, drugim direktorom za evropske
gospodarske pregovore, bio je araniran sa svim rafinmanom i tajnovitou po kojima
je sir Goeffrev Waters bio poznat u obavjetajnom svijetu. Dogovor je poeo sa
savreno normalnim zahtjevom Foreign Of-

T

ficeu. A on je traio da imenuju kakva visokog ravnatelja evropskih gospodarskih
pregovora, koji e se sastati s istaknutim amerikim bankarom, koji se estoko
alio na politiku Foreign Officea da razmjenskim kursovima Evropske zajednice daje
prednost pred kursovima Svjetske banke. A to je tetilo amerikim ulaganjima i
ostvarenju dobiti.
Page 201
Bila je to optuba glupa koliko i tvrdnja da iz krava mu-zemo burbon, ali kako je
bila uvijena u pseudoakademske brbljarije, za birokraciju je bila sasvim
prihvatljiva.
Umili im se, stari moj.
Bih, Goeffrev, ali ne znam kako.
Poalji memorandume na sve strane. Bankar se zove An-drew Jordan, a na je cilj
Leonard Fredericks. Zadui ga za Jordana.
Mogu li ti postaviti dva-tri pitanja?
alim, ali to je velika operacija.
Namjetaljka, dakle?
Ve sam ti rekao, bez pitanja.
Morat u to, shvati me, pribiljeiti. Zna, ne smijemo se kompromitirati.
Zabiljei to te je volja, samo izvoli, prijatelju stari.
Da to nije neto krupno, ti ne bi ni pitao. Dogovoreno, Geof.
* *
Andrewa Jordana, alias Beowulfa Agatea, u ured je Leo-narda Fredericksa uvela
njegova tajnica. Visoki i vitki stanovnik sobe ustao je iz naslonjaa, obiao stol
i oduevljeno pozdravio amerikog bankara razglaena ugleda.
Nisam ba siguran da je ovo idealno mjesto za sastanke, rekao je ovjek koji se
predstavio kao Jordan. Dosta mi je ve i ureda, imam ih dvadeset est u raznim
gradovima Ame-

rike. A dolje je bar, ono to vi zovete pub, dvije ulice odavde, nekakav 'Lav' i
jo neto.
Lav sv. Jurja, prekinuo ga je Leonard Fredericks. Drae bi vam bilo da popriamo
tamo?
Da, bilo bi mi, ako nemate nita protiv, odgovorio je Jordan-Scofield.
Onda emo tako i uiniti, sloio se birokrat. Kako vam je god ugodnije. Vi samo
krenite, ja jo moram srediti neke stvari. Vidimo se tamo za pola sata.
Lav sv. Jurja je bio tipian engleski pub: masivno drvo, teke klupe i stolice i
stolovi, s minimumom svjetla i maksimumom dima, ukratko reeno, sjajno pojilite za
Brandona Alana Scofielda i njemu sline. On je sjedio za stolom u prednjem dijelu
prostorije, uz sam ulaz, pijuckao toeno pivo i ekao Fredericksa. Drugi ravnatelj
Foreign Officea stigao je s aktovkom u ruci. Nestrpljivo se osvrnuo po sumrano
osvijetljenom prostoru i napokon ugledao tog udnog Amerikanca kojemu nije bilo do
razgovora u uredu. Proetao se izmeu onih nekoliko stolova i sjeo nasuprot Andrewu
Jordanu. Progovorio je i pritom otvorio aktovku.
Prouio sam vau pritubu, gospodine Jordan, i makar vae tvrdnje nisu bez
temelja, ja zapravo ne znam to bismo mogli uiniti.
Zato sa mnom ne biste popili pie? Sigurno e vam trebati.
Kako, molim?
Poznat vam je ve na nain rada, odgovorio je Beowulf Agate i dao znak konobaru.
Sto pijete?
Mali din s biterom dobro bi mi sjeo, hvala. Scofield je naruio, a Fredericks
nastavio. Kako to mislite - iji to nain rada?

Zaobilazno i oko kere, bio bi moda najbolji odgovor. Prituba je golo govno, nego
vam donosim naredbe iz Amsterdama.
Molim?
Daj, skini se, Leonarde, na istoj smo strani. Sto misli, kako bih uope doao do
tebe da Amsterdam nije sve namjestio? Konobar se vratio s Fredericksovim piem.
Trenutak je bio savren. Matareanove su se oi razrogaile od sumnje i straha.
Konobar je otiao, i prije nego to je krtica stigla odgovoriti, Scofield je ve
uzeo rije. Vraki domiljato, eto to ja velim. Prituba moda i jest golo govno,
ali veina bankara s druge strane bare u nju vjeruje, a i ja sam bankar, provjeri u
kompjuteru. Ali ja sam osim toga i jo neto. Jer ja dobivam upute iz K-Grachta u
Amsterdamu.
Iz i<C-Grachta?... Fredericks je ovjesio usta, a strah mu je u oima nadvladao
sumnju.
A otkud drugo? upitao je Beowulf Agate leerno. Jer ja sam taj koji je pokupio
sve iz glavnih ureda Atlantic Crowna -naih ureda - i sve to prebacio u
Nizozemsku...
Matareka je krtica ve zacijelo bila na rubu panike; njegove su sumnje porasle, a
Page 202
strah je doivio vrhunac.
Kakve to naredbe donosite iz Amsterdama - iz K-Grachta?
Za poetak, kloni se svih kontakata. Ja sam tvoj jedini kurir, i ne vjeruj nikom
drugom. Mi smo stvorili taj problem u Foreign Officeu tako da potraje mnogo dana, a
svaki e nas dan jo vie pribliiti cilju...
Koji i nije tako daleko, prekinuo ga je Fredericks kao da eli istaknuti vlastitu
vanost.
A sad je red na meni, Leonarde, da sad ja malo propitam tebe, rekao je
Jordan-Scofield tiho, zloslutno. Otkud zna

datum ostvarenja naeg cilja? Stvar je potpuno tajna, i nju znamo tek mi
malobrojni.
To je zato to sam uo - glasine iz Amsterdama, prenesene preko najpovjerljivijih
agenata.
Kakve to glasine?
O poarima, o poarima u Mediterraneau.
I tko ti je to rekao?
Guiderone, naravno! Proao sam s njim kroz londonske labirinte, sve sam mu
pokazao!
Julian Guiderone? Sad je Scofield ostao zapanjen. On je zaista iv, proaptao
je Brandon jedva ujno.
to velite?
Nita... Otkuda vam pravo da traite Guideronea?
Nisam ja njega nita traio, nego me je on pronaao preko Amsterdama! Kako bih ja
njega i mogao neto pitati? Ta on je sin Maloga Pastira, voe naeg pokreta!
Misli li ti zaista da njegova rije znai vie od Amsterdama sa svim njegovim
sredstvima?
Sredstvima? Novac je samo nuno mazivo, vrlo vano, ali ipak je od svega
najvanija odanost stvari. Guiderone moe s nekoliko rijei oduzeti Amsterdamu sve
ovlasti, i u tom je smislu bio sasvim jasan... Moj Boe, ba se to sada i zbiva,
zar ne? Ako ja ne smijem stupiti u vezu s Amsterdamom, to mi ipak neto govori.
Julianu e se svidjeti tvoj nain gledanja na stvari, rekao je Scofield tiho, pa
spleo pogled s Fredericksovim. Rekao mi je da si ti dobar, jako dobar, i vrlo
pouzdan.
Tako mi svega! Matareseova se krtica zasmijuljila i stru-sila niz grlo din i
biter, pa se nagnula prema Scofieldu, i progovorila glasom tihim, napetim,
povjerljivim. ini mi se da sam shvatio, otpoeo je. Gospodin Guiderone je esto
govorio kako je Amsterdam sebi odnedavna poeo jako dizati ci-

jenu. Priznao je da on raspolae golemim bogatstvom, utemeljenim na imetku baruna
od Mataresea, ali je isto tako ustvrdio da je sve to nevano bez zdrave svjetske
strategije, upotrebljive taktike i, to je najvanije, globanih osobnih veza.
I u tome je Julian, kao i obino, imao pravo.
I tako, Andrewe Jordanu, vi niste kurir iz Amsterdama, nego glasnik gospodina
Guideronea.
Da ponovim, Leonarde, ti ima zaista jaku mo opaanja. Sad se Scofield nagnuo
prema njemu. Poznaje li Swan-sona i Schwartza?
U New Yorku? Naravno, to je brokerska tvrtka Alberta Whiteheada. K njima sam esto
putovao - radi Amsterdama.
Onda zacijelo poznaje i advokata Stuarda Nicholsa?
Kod njega ne moe doi do rijei.
A to je s Benom Wahlburgom i Jamiesonom Fowle-rom?
Bankarstvo i energetika...
Odlino, prekinuo ga je Scofield. Onda su ti jasni razmjeri zbivanja. Nazovi ih
i prenesi im to sam ti rekao, ali mene ne spominji. Julian bi podivljao od bijesa
kad bi uo da si to uinio. Objasni da te je anonimni izvor uputio da se dri
podalje od Amsterdama. I pitaj ih znaju li oni to o tome.

Bog ti je svjedok da si pokuao istraiti, Al, ni ja ne bih bolje. Ali Leonardo
nije htio popustiti ni za dlaku, nego samo sipa gole injenice i nita vie.
I jo neto, Stuart. On nije lagao. Na Whiteheadovu se pultu oglasilo zujalo;
dotaknuo je dugme i progovorio. Da, Janet?
Gospodine, vrijeme je za konferenciju.
Page 203
O, da, sad se sjeam, danas mi je na programu. S kim ja to konferiram? Ne sjeam
se da ste mi rekli.
Zakasnili ste na ruak, pa nisam ni imala prilike.
No dobro, Janet, o kome je rije?
O gospodinu Benjaminu Wahlburgu i gospodinu Jamie-sonu Fowleru.
Zaista? Whitehead je pogledao odvjetnika, a na licu mu se sledio izraz.

* * *
Albert Whitehead, glavni izvrni organ Swansona i Schwartza, spustio je slualicu i
okrenuo se Stuartu Nicholsu, odvjetniku brokerske tvrtke, koji je istog asa
spustio slualicu paralelno spojenog telefona.
Sto se to zbiva, Stu? to se to dovraga zbiva?

28
Zamjenik ravnatelja Frank Shields razderao je omotnicu s natpisom SAMO ZA VAE OI
i ispisanim svojim imenom pa krenuo na pregledavanje njezina sadraja. Poto je
straaru potpisao potvrdu da je poiljku primio i da je metalna plomba netaknuta,
vratio se svom pisaem stolu. Ponovno je poeo itati od vrha, s upravo apsolutnom
koncentracijom.
Tih je est stranica bio doslovan transkript razgovora preko privatnih, navodno
neprisluljivih telefona Alberta Whi-teheada, Stuarta Nicholsa, Benjamina Wahlburga
i Jamiesona Fowlera. Bila su to etiri matareana koja su se sastala u malom,
izoliranom restoranu u junom dijelu New Yorka, nakon svog okantnog susreta s
Williamom Clavtonom, alias Beowul-fom Agateom, alias Andrewom Jordanom, alias
Brandonom Alanom Scofieldom. Dravni prisluni ureaji bez problema su se probijali
kroz kupovne telefone opremljene protuprislu-nim spravama.
Jezik svih sudionika bio je razmjerno jasan, iako ne ba sasvim. Kao da su ti
ljudi, dok su razgovarali, pomiljali i na ne-

zamislivo: jesu li njihove telefonske linije, koje su ih stajale tisue dolara,
zaista neprobojne?
No bez obzira na sve to, svi su bili zapanjeni naredbom da se klone Amsterdama,
kojeg su amaterski zvali A.M. Izrazi oaja mijeali su se s izrazima uplaene
radoznalosti, a sve je bilo popraeno nemalim strahom glede smjera kojim je krenuo
pothvat. Zbog toga su se bili dogovorili da se za dva dana nau u malom,
ekskluzivnom hotelu u bogatom gradiu Bernardsville u New Jersevju. Rezervacije e
glasiti na ime Ge-nesis Companv, a njihovi e privatni avioni sletjeti u zranu
luku Morristown, udaljenu otprilike dvadeset minuta vonje.
Direktorat operacija, CIA-in tajni ogranak zaduen za infiltraciju, prihvatio se
posla i ne znajui to je svemu cilj, no to nije bila nimalo neuobiajena
situacija. Genesis Companv e dobiti etiri specijalna mini-apartmana i sobu za
konferencije. Ekipa je direktorata smjesta doletjela na poprite, pa govorei to
je mogue manje, na sva mogua mjesta postavila prislune ureaje.
Frank Shields je dohvatio svoj telefon sa skremblerom i nazvao London, tonije
sterilni telefon Goeffrevja Watersa u centrali MI-5.
Unutranje osiguranje, rekao je glas iz Engleske.
Bok, Geof, ovdje Frank.
Jesi li to naao, stari moj?
Stavi jo jedno perce u Scofieldovu krestu. Njegova su etiri - sad ve pet -
kandidata vratila ulog. etiri mogua sad su postala nedvojbena. Dogovorili su
sastanak, koji e pokriti na Direktorat operacija. Vjeruj mi, na samom su rubu
panike.
Kako mu je to dovraga uspjelo? uskliknuo je sir Goef-frey.

Sigurno sasvim jednostavno, odgovorio je Shields. Toliko se nas ve priviklo na
sve te zavrzlame oko tajnovitosti i manipulacija da smo sasvim previdjeli izravni
pristup. Bez obzira u kojoj se ulozi naao, Brandon se naprosto ne obazire na
komplikacije koje mu ta uloga donosi, nego se odmah baca na grlo, prije nego to se
njegov cilj stigne prilagoditi.
Meni se to ini kao najbri nain da ovjek ostane bez maske, rekao je Waters.
Slaem se, ali mi nismo Beowulf Agate. Ostajemo u vezi.
Vai, Frank.
Sir Goeffrev je bacio pogled na sat; opet e zakasniti kui na veeru, pa je nazvao
Page 204
Gwyneth, svoju enu.
alim, stara moja, ali sam se malo zapleo.
Nekakav problem, Geof, o kojem ne moe sa mnom?
Jednom rijeju, da.
Onda, duo, ostani dok mora. Kuharica ti je ostavila veeru u penici. Pladanj
izvuci maskama.
Hvala, Gwyn, i jako mi je ao.
Neka ti ne bude, Geof, samo uhvati te protuhe. Clive je sasvim slomljen, u
totalnoj je depresiji. Tu je sada, sa mnom...
Moda ostanem malo due...
Svejedno, morat u se pobrinuti za Clivea. Smjestit u ga u gostinsku sobu.
Waters je spustio slualicu, pa razmislio gdje bi mogao veerati, kako bar do jutra
ne bi morao sluati cmizdrenje svog sure. Podigao je slualicu interfona, pa
zatraio svoje uvare iz MI-6 guards, najiskusnije ljude kad je rije o atentatu.
Smrtna osuda don Carla Paravacinija nije se mogla tolerirati.

Stigla su tri paravojna straara. Dojam je maskirne odjee jo vie pojaavalo
smrtonosno automatsko oruje prebaeno preko ramena, a berete su im bile nagnute na
prikladan nain, da se dobije potpun vidni kut.
Kad god vas je volja, gospodine, rekao je voa postrojbe, golema ljudima, ija su
iroka, miiava ramena napi-njala tkaninu odore. Svi su krovovi u blizini
osigurani. Brzi smo kao munja.
Hvala. Iskreno govorei, smatram da je veina toga nepotrebna, ali se ostali ne
slau.
Onda smo, gospodine, i mi ti ostali, rekao je voa. Kad netko nekom zaprijeti
smru, nije vano tko kome, mi smo tu zato da onemoguimo ostvarenje prijetnje.
Jo jednom, puno hvala. Bi li, meutim, bilo protiv pravila da negdje svratimo,
recimo kod Simpsonsa, na veeru? Naravno, ja astim.
ao mi je, gospodine. Nama je nareeno da vas odve-zemo ravno kui, i priekamo
dok nam ne doe smjena.
Moda bi mi onda bilo drae da me upucaju, promrmljao je sir Goeffrev. Molim,
gospodine?
Nita, ba nita, odgovorio je Waters i navukao sako. Dobro, idemo.
Postrojba je otvorila desna vrata na ulazu u MI-5 u prizemlju. Dva su agenta
osiguranja odmah izletjela, i smjesta zauzela poloaj desno i lijevo, s orujem
spremnim za paljbu. Voa je kimnuo Watersu; bio je to znak da poleti prema oklopnom
vozilu to ga je ekalo parkirano na rubu ceste. Waters je potrao.
Najednom je iza ugla, iz mraka, jurnula crna limuzina. Stranji joj je lijevi
prozor bio otvoren. Nevidljivi su ljudi kroz mrane otvore gurnuli cijevi
automatskog oruja, i potom

je no ispunio stakato rafala. Prva su dva straara pala, a iz grudi im je prsnula
krv. Voa postrojbe bacio se itavim tijelom na Goeffrevja Watersa, i gurnuo ga niz
kratki niz stepenica, tako da se rasprostro na ploniku iza oklopnog vozila. To ga
je djelo stajalo raznesenog lijevog ramena u trenutku kad se polukrug metaka
uglavio u njegovu kost i meso. Podigao je desnicu, s automatskim pitoljem u ruci,
pa nekoliko puta ispalio za limuzinom koja je ve iezavala. Od svega, meutim,
nikakve koristi: ranjeno je rame onemoguilo lijevoj ruci da pridri desnu. Potom
se sruio i dijelom tijela pokrio sir Goeffrevja.
Na zvukove paljbe, iz utrobe centrale MI-5 poletjetli su ljudi s orujem u ruci.
Dok je promatrao krvavi prizor, sredovjeni je asnik izricao upute tihim i
odlunim glasom.
Nazovite policiju, neka poalju bolnika kola - najvei prioritet - i alarmirajte
Scotland Yard.
Goeffrev Waters se polako, uz tuu pomo, uspravio na noge, bez daha i uzdrhtao, no
i dalje zadravajui vlast nad sobom.
Kakav je rezultat? upitao je nikog odreenog.
Dva uvara poginula, voa postrojbe teko ranjen, ali emo mu na lijevu ruku
staviti podvezu, odgovorio je policajac godinama najblii Watersu.
Svinje! rekao je sir Goeffrev tiho, ljutito, pa izvukao mobitel i dotakao brojeve
hotela u koji su smjestili Prvcea i Mon-troseovu. Soba esto.
Halo, rekao je glas Camerona Prvcea.
Tvoji matareani su prije nekoliko minuta pokuali nada mnom izvriti
Page 205
Paravacinijevu smrtnu presudu.
Isuse Kriste! zaurlao je Cam. Jesi li dobro?
Nekoliko masnica na vremenom tijelu i lice izgrebeno plonikom, inae sam mobilan
i nasilno ljut.

Sasvim te razumijem. to mi moemo uiniti? Da doemo?
Ni za ivu glavu! uskliknuo je Waters. Matarese sigurno u blizini ima izviae
koji procjenjuju tetu, a nitko ne zna da si ti u Londonu. Dri se podalje!
Shvatio. I to sad radi?
Kao prvo, pokuavam skupiti misli. Potom, budui da su ubojice bile u limuzini,
crnoj limuzini bez ikakve vidljive stranje registarske ploice, sad u se
zaletjeti u sva poduzea za iznajmljivanje automobila u Londonu i okolici.
To je neto od ega se moe krenuti, Geof, ali su je vjerojatno ukrali.
Naravno da emo pogledati policijske podatke. Stoga ostani i dalje incognito i
incommunicado, osim sa mnom i Bran-donom.
Kako ide Scofieldu?
No dobro, iscrpnije emo ti objasniti kasnije. On u meuvremenu slae najmasniji
ceh za sobnu podvorbu u povijesti avova, ako iz toga, naravno, izuzmemo nekoliko
arapskih Arapa s njihovim viestrukim enama.
Na Brava uvijek moe raunati. On je viestruko obdaren.
* * -k
Mali hotel u lovakoj krajini New Jersevja smjestio se vrlo zgodno, iako moda i
malo predaleko, izmeu igralita za golf pola milje cestom s desne strane, i tala
s jahaim grlima pola milje s lijeve. Svi su gosti uivali lanstvo koje se
nastavljalo ve naratajima, a obiteljski pedigrei novih kandidata prouavali su se
vrlo pomnjivo. Malo ih je ikad prolo taj ispit, a redove su popunjavali poglavito
sinovi i keri lanova, to se i smatralo primjerenim. Sam je hotel bio rustifici-

rano-romantian, vie u tradiciji New Englanda negoli New Jersevja. Prizemlje i dva
kata izvana su bili napravljeni od bijelih preklopljenih dasaka, a ulaz u prizemlju
bio je opkoljen kolonijalnim stupovima koji su nosili nagnuti krov verande, dok je
nad vratima bio uobiajeni krilati mjedeni zmaj. Unutra je bilo obilje namjetaja
od tamnoga bora i blistavih mjedenih svjetiljaka i malih svijenjaka. Sa svojim
predvorjem prekrivenim debelim tepihom, i nimalo impozantnom, skoro leernom
recepcijom, mali je hotel zraio dojmom uredne udobnosti. Sto su svojim izgledom
potvrivali i sami gosti. Bili su to iskljuivo bijelci, sredovjenici do stariji
sredovjenici u skupim odijelima, i naviknuti na vlast, kako izborom steenu tako i
naslijeenu.
Hotelsko je osoblje bilo obogaeno i jednom prinovom, zbog koje uprava ba nije
bila jako sretna. Pa ipak, budui da je molba dola preko FBI-a, organa legalne
vlasti, mogla se shvatiti i kao zahtjev. Dan prije dolaska Matareseova kvarteta, u
telefonskoj se centrali pojavila nova operaterka. Svi telefonski pozivi i izvodi
mikrofona u prostorijama ta etiri gosta prolazili su kroz njezinu stanicu, gdje je
stalno bio ukljuen trokanalni magnetofon. ena je imala etrdeset i koju, bila je
zgodna i govorila kultivirano, kako i dolikuje sredini u kojoj se nala, a zvala se
gospoa Cordell.
Prouila je svoju opremu, provjerila sve skrivene mikrofone, premjestila ih, gdje
je to bilo potrebno, na bolje mjesto pa rano pola u postelju. U sljedea e dva
dana za nju biti jako malo spavanja, budui da se operacija smatrala tako tajnom da
nee imati zamjene. Ona je bila jedini CIA-in agent-tehniar s izravnim i trenutnim
pristupom doravnatelju Franku Shieldsu.
Jutro se ve dizalo nad lovakom krajinom New Jersevja, i golf-staze i panjaci
blistali su ranom rosom na jutarnjem

suncu, kad je u razmacima od oko pola sata stigao oekivani kvartet. Cordellova
nije imala pojma kako ti ljudi izgledaju, jer na ulazu nije bilo televizijskih
kamera; njihov je izgled, meutim, nije ni zanimao. Ona im je samo eljela uti
glas, koji e prebaciti na izometrine magnetofone radi auditivnog prepoznavanja.
Zatim su zaredali pozivi, najprije poziv Jamiesona Fowlera u sobu odvjetnika
Stuarta Nicholsa.
Stu, ovdje Fotvler. Daj da se naemo kod mene, recimo za dvadeset minuta,
dogovoreno? Svi. Glas snimljen i identificiran. Naravno, Jim. Nazvat u
ostale. Svi. Glas snimljen i identificiran. Da?
Page 206
Ben, ovdje Stuard. Jamiesonova soba za dvadeset minuta, moe?
Moda malo zakasnim, odgovorio je bankar, Benjamin Wahl-burg. Transfer izmeu
L.A., Londona i Bmxellesa neto zeza. Netko je utipkao krivi pristup. Ali emo to
uskoro srediti. Halo? rekao je Albert Whitehead, generalni Swansona i Schwartza.
Al, ovdje Stu. Foivler bi da se za dvadeset minuta naemo kod njega. ]a sam
pristao.
Ne brzaj s pristajanjem, otro ga je prekinuo broker iz Wall Streeta. Reci mu da
mi treba sat vremena! Ali zato, Al?
Recimo da ne vjerujem nijednom od tih kopilana. Al, ovo je bilo prilino
otro...
Sve je prilino otro, savjetnie! Izvuci taj svoj prokleti nos iz pravnih
knjiurina i pogledaj stvarnosti u oi. Vane se toke klimaju, i to mi se ne
svia. Como se ne javlja, a sad je i Amsterdam stavljen ad acta. Sto se to doavola
zbiva?

Nemam pojma, Al, ali to nije razlog da se svadi s Fowlerom i Wahlburgom.
Otkud ti to zna, Stuart? U taj smo pothvat uloili milijune -ne, milijarde. Slom
bi nam mogao odnijeti sve do zadnjeg centa!
Al, Fowler i Wahlburg su na naoj strani. U to su zaglibili koliko i mi. Ne pravi
iz njih neprijatelje. U redu, ali im ne daj da odluuju kad e to biti.
Odreivanje tonog vremena ide uz vlast, a ja je se ne mislim odrei. Reci im da
stiem za recimo etrdeset pet minuta. bviss.
Svi su glasovi ostali zabiljeeni na vieslojnim vrpcama gospoe Cordell. Bez
obzira tko bude govorio na sljedeim zapisima, ureaji e ga smjesta prepoznati.
Gospoa Cordell je sad bila spremna za elektroniki nadzor nad Matareseovim
kvartetom.
Preambula je poela tono u 11:02 ujutro u apartmanu Ja-miesona Fowlera. Bila je to
samo preambula zato to je poetni razgovor izmeu trojice a ne etvorice bio otar
i svad-ljiv.
Daj, Stuart, gdje je doavola Whitehead? upitao je Wahlburg.
Doi e im bude mogao.
to ga je zadralo?
Nekakva zezancija, ne ba bitno drukija od tvoje, Ben. Zapele su komunikacije
glede zavrnih uvjeta fuzije. Ali e to brzo srediti.
Ovo je mnogo, mnogo vanije od svake vraje fuzije!
Daj, Jamieson, to je njemu jasnije nego tebi. Ali ako budete izili zbog nekakvih
pola sata, time neete rijeiti nita.

Time se nita ne dobiva, samo se gubi koncentracija i to ba kad je najpotrebnija.
Brbljarije! Jebem ti advokata.
Hej, Wahlburg, u ovom nam asu netrpeljivost ba i nije prijatelj.
Oprosti, Stu, ali Whiteheada poznaje bolje od nas. Al sad igra svoje male igre;
njegova je manija da uvijek nad svime mora imati kontrolu.
Mislim, kako si samo uspio s jednog telefonskog razgovora skoiti sve do
manijaka?
O, dajte dosta, obojica! Whitehead je drkadija - bio i ostao.
Daj ekaj as, Fowler, rekao je Stuard Nichols. Al mi nije samo klijent, nego i
prijatelj.
I tako se to i nastavilo, naprijed-natrag u tom triju, i tako sve dvadeset dvije
minute dok se nije pojavio Albert White-head. Sudei po tonu njegova glasa, bio je
suto kajanje.
Strano mi je ao, ljudi, stvarno oprostite. Morao sam najprije nai neutralnog
prevodioca. Schweizerdeutsch je vrag od jezika.
Schvveizerdeutsch, promrmljao je Fowler s gnuanjem i bacio se u naslonja.
Trebao bi, Jamiesone, na njemu pokuati pregovarati, rekao je Whitehead, stojei
vrsto na svome i zagledan u direktora energetike. To je sjajna vjeba za mozak.
Ja, Al, ne vjebam mozak na stvarima koje ne razumijem. To ba i nije neki posao.
Da, zaista vjerujem da to ne ini, zato ti i trebaju ljudi poput mene. Ljudi koji
vjebaju mozak, tako da moe dobiti sredstva za svoje fuzije i kupovine tvrtki.
Doao bih do njih s tobom kao i bez tebe...

Ne ba, Fowlere, prekinuo ga je Whitehead otro. Naa organizacija, nae
poduzee, ako ti je tako drae...
Page 207
Nazovi nas, Al, kako se zovemo, prekinuo ga je Jamie-son Fowler odsjeno. Ili te
ve plai i samo ime?
Ne, uope, ja ga izgovaram s ponosom... Matarese ima posebna pravila o
pribavljanju kapitala. Kad je mogue pratiti dotok novca, doputena je upotreba
samo nekih kanala, kanala u granicama zakona zemlje primateljice. U sluaju jako
velikih transfera, kao u sluaju moje tvrtke - obino samo moje tvrtke, kao to ti
je dobro poznato...
Hoete li se vas dvojica prestati igrati ovnova na brvnu? Uzrujani je Benjamin
Wahlburg stupio izmeu Whiteheada i Fowlera, pa pogledao as jednog, as drugog.
Vratite svoja ega u tor, imamo mi i preih problema!
Nato je razgovor smjesta skrenuo na bitna pitanja, iako time nije postao nita
manje svadljiv. A poeo je s ranijim pitanjem Alberta Whiteheada upuena njegovu
odvjetniku, Stuartu Nicholsu:
Sto se to dovraga zbiva?
Odgovori su stizali brzo, jedan preko drugog, i poesto se sukobljavali. Sezali su
od krivljenja Amsterdama zbog manjkave upravne vlasti pa sve do mogueg otpadnitva
pojedinih elija, voenih pohlepom i nesklonih da se odreknu svojih sitnih lena.
Potom su razmotrili ulogu to ju je Julian Guiderone igrao, a u svjetlu informacija
to ih je Leonard Fredericks pribavio iz Londona.
I gdje je Guiderone sada? upitao je Albert Whitehead.
Vele da ima stan negdje na istonom Mediteranu, odgovorio je Whitehead. Sve to,
naravno, mogu biti i samo glasine. ini se da zapravo nitko ne zna gdje je sada.
Ja imam neto veza u obavjetajnim slubama, dodao je Nichols. Vidjet u hoe li
mi pomoi.

Pomoi u pronalaenju ovjeka koji je navodno umro prije dvadeset ili trideset
godina? Fowler se nasmijao gun-avo i posprdno.
Jamiesone, prekinuo ga je Whitehead, ti bi se zapanjio kad bi doznao koliko se
lanih smrti svakodnevno zbude, samo da bi nakon nekoliko godina uslijedilo
uskrsnue. Tako se, recimo, za tebe po ulici pria da si ti zapravo Jimmy Hoffa.
Jako duhovito. Fowler se okrenuo Wahlburgu. Recimo da Stu iskopa neto, to ba
nije vjerojatno, i to onda Guiderone moe uiniti?
Odgovor na to glasi: sve to mu se svidi. A to se mene tie, nema problema, mogu
odletjeti i popriati s Julianom. Bez obzira na legende to o njemu krue, on je
civiliziran ovjek, sve dok si prema njemu iskren. A Nizozemac moda i govori
razlono, ali je ispod glanca ista patologija.
Ali to on moe uiniti? upitao je Whitehead. Jamieson ima pravo, to to tvrdi
zaista...
Mislim, hvala, Al.
Nikad za tebe nisam rekao da si glup, Jamiesone, ali si namjerno ogranien. Ovaj
put nisi. Whitehead je pogledao bankara. Ponavljam, Ben, to Guiderone moe
uiniti, ako ga ikad uspiju nai? On vie nema vlast nad Amsterdamom.
A novac dolazi ba iz Amsterdama! uskliknuo je odvjetnik Nichols.
Da, naravno, novac, suglasio se Wahlburg. A odakle novac dolazi njima?... Nije
vano, na to u ti ja odgovoriti. Iz golemih imetaka - imetaka u mnoini - njegova
djeda, baruna od Mataresea, po itavom svijetu. A tko je Julian Guiderone? Otkud je
on doao? Odgovorit u vam i na to pitanje. On je sin Maloga Pastira, Nicholasa
Guideronea, kojega je ba-
. 1QQ

run pomazao da ostvari njegovo ivotno djelo, njegove snove i ideale.
Ma na kog to vraga smjera, Ben? prekinuo ga je Fow-ler. Prijei na stvar!
Stvar je vrlo suptilna, Jim, ali mona koliko i sav novac na koji unuk moe
staviti apu.
Mislim da bi mogao biti i jasniji, rekao je Stuart Nichols.
To je neto vjeno kao proroci Starog zavjeta i njihovi sljedbenici koji su rijei
proroka smatrali posveenima, svetima.
Preivjeli bismo, Ben, i bez talmudistikog predavanja, usprotivio se Whitehead.
Sad razgovaramo o stvarnosti kakva je sada i ovdje. Molim te budi jasniji.
Ba je zbog toga sve to i tako stvarno, odgovorio je Wahlburg enigmatino. Pria
see sve do pamtivijeka... Bog nam je svjedok da va Isus nije imao novaca, niti
bogatstva da ga dijeli i njime uvjerava ljude, ali u roku od nekoliko desetljea od
njegove smrti na kriu, prije isteka pola stoljea, kranski se pokret poeo
Page 208
iriti civiliziranim svijetom. A ti su konvertiti postali vlasnici bogatstva ovog
svijeta.
I? ponukao ga je Nichols da dalje pria.
Njegove ideje, njegova prorotva - njegove snove prihvatili su ljudi koji su u nj
vjerovali. Pritom se nije razmjenjivao nikakav novac.
I? dreknuo je nestrpljivi Fowler u nemonom bijesu.
Pretpostavimo da je netko od njegovih uenika, ili moda ak i sam Isus na samrti
priznao da je sve bila podvala? Da je itava pria bila samo ego trip da se
razjedine Zidovi. Sto bi se tada dogodilo?
Vrag neka me nosi ako znam! odgovorio je White-head ljutito.

Kranski bi se pokret naao u nebranom grou, izgubilo bi se mnotvo konvertita,
i njihov zajedniki rad sav bi bio nizato...
Za milost Boju, Ben! prekinuo ga je Fowler, ljut i sle-en u svom naslonjau. I
kakve veze sva ta sranja imaju s nama?
Jim, Al je donekle u pravu, ti razmilja zaista ogranieno.
Daj objasni, i ne dri mi propovijed, kujin sine!
Napregnite matu, gospodo, rekao je Wahlburg pa ustao iz naslonjaa i zauzeo pozu
bankara, to je i bio, kad dri predavanje skupini novopeenih upravnih pravnika.
Govorio je polako i jasno: Izmeu neposrednih izvora novanih sredstava i kanala
utjecaja kroz koja ta sredstva moraju tei postoji stalna konfluencija i konflikt.
Dok Nizozemac, unuk, djeluje u vakuumu tame, dalek i nedostupan, Julian Guiderone,
sin pomazanog Malog Pastira, putuje svijetom, provjerava i bodri vojsku Mataresea.
Logino gledano, jedan ne moe djelovati bez drugoga, ali gledano realistiki,
vojnici, konvertiti, vjeruju onom koga vide i poznaju. U krajnjem izvodu utjecaj
prevladava nad neposrednim financiranjem, ako ni zbog ega drugog a ono zbog
poznate slike. Burze dionica diljem svijeta daju mi za pravo, i to kako u
pozitivnom, tako i u negativnom smislu.
Ti dakle tvrdi, rekao je Albert Whitehead zamiljeno, ili e Guiderone uspjeti
sve zadrati na okupu i spasiti nam dupe, ili e se sve raspasti, pa emo ostati
bez itave jebene pite.
Ba sam to i mislio rei. I nisam ni na trenutak pomislio da to i njemu samome
nije jasno.
Onda ga nai! dreknuo je Jamieson Fowler. Nai tog prokletog sina Maloga
Pastira!

* *
Bojei se da je Bahrain preopasan, Julian Guiderone je odletio u Pariz, prethodno
obavijestivi Amsterdam gdje se nalazi i kako dugo kani ostati. U skladu s
predvianjima, Matareisen je bio miran, a njegova poruka oita: fosil koji se
odaziva na ime Sin Maloga Pastira nije vie ovjek koga treba oboavati. Pa neka
bude. Oboavanje e se vratiti kasnije, kad taj mladi Turin shvati da Amsterdam ne
moe djelovati sam.
Bilo je ve kasno popodne i pomodna avenija Montaigne bila je prepuna prometa,
uglavnom taksija i limuzina to su izbacivali svoj poslovno-direktorski tovar pred
njihovim otmjenim rezidencijama s baldahinima pred ulazima. Guiderone je stajao
kraj prozora i gledao niz ulicu. Sljedeih e nekoliko tjedana, razmiljao je, biti
preambula kaosa i preludij skoro svjetske vlasti. Mnogi to sad dolje brzaju iz
automobila na aveniji bogatstva uskoro e se morati suoiti sa okantnim gubitkom
financijske sigurnosti. Visoki poloaji uskoro e biti ukinuti, a upravni e odbori
ponitavati ekstravagantne mirovine, jer e im biti drae da se nau pred sudom
nego da svoje korporacije gurnu jo dublje u ekonomsku katastrofu.
No bez obzira na Jan van der Meer Matareisena, sve je i dalje ostalo po planu. Van
der Meer nije shvatio koliko je dubokoumna Shakespeareova reenica: Izmeu
posljedice uasnoga djela i poetnoga ina, sve izmeu je tek matarija il grozan
san. Tu matariju, taj grozan san, trebalo je sad faktorirati, iskalkulirati i
naposljetku odbaciti. Zato to je uasno djelo moralo ostati konstanta, pa nije
bilo prihvatljivo ni preuranjeno djelovanje ni otezanje. Od svega su, meutim, ipak
bili najvaniji pravi trenutak i totalna koordina-

cija; bio je to udarni val koji e paralizirati industrijske nacije. U svemu je
bila najvanija ba ta paraliza, ma koliko ona bila privremena - duga tek nekoliko
tjedana, najvie mjeseci. Ipak je i to bilo dovoljno da horde Mataresea provale i
Page 209
ispune nastalu prazninu.
Matareisen je ve davno shvatio da su emotivne dvojbe, ma koliko inae
provokativne, u biti nepodnoljive. Bile su to samo dombe na velikom bulevaru to
je vodio u jo veu pobjedu Mataresea. Kako je mogue da to ne vidi to drsko
kopile?
Zazvonio je telefon i Julian se ustraeno trgnuo. Njegov je broj u Parizu znao samo
Amsterdam. I nekoliko silno lijepih ena koje su mu u zamjenu za novac i krasan
nakit pruile seksualne usluge, no niti jedna od njih nije znala da je on sada tu.
Priao je stolu i podigao slualicu.
Da?
Ovdje Orao, gospodine Guiderone.
Otkud ti, dovraga, moj broj? Ti smije odravati vezu samo s Amsterdamom!
Do njega sam i doao preko Amsterdama, gospodine.
A to se to tako iznimno dogodilo da ti Amsterdam daje moj broj?
Nisam im to do kraja objasnio, i to za vae dobro.
Kako? Nisi objasnio Keizersgrachtu?
Dajte me sasluajte, gospodine. Rekao sam im - njemu - da vas moram dobiti glede
neeg to se ne tie naeg pothvata. Ja sam lojalan sudionik, i on mi je povjerovao
na rije.
I to, pretpostavljam, spremno. Ja oito vie nisam na popisu najviih prioriteta.

T

To bi bilo vrlo glupo od Amsterdama, gospodine Gui-derone, upao mu je u rije
Orao iz Washingtona. Vi ste sin Malog...
Da, da! prekinuo ga je Julian. Zato si me nazvao? Sto se to tako iznimno
dogodilo?
Pokrenuta je opa istraga kroz obavjetajne krugove, trai se gdje ste.
To je apsurdno! Slubeni me Washington ve prije mnogo godina proglasio mrtvim!
Netko misli da ste jo ivi.
Najvea svinja na svijetu! dreknuo je Guiderone. Beoivulf Agate!
To bi, ako se ne varam, bio Brandon Scofield?
Ne vara se nimalo. Gdje je on?
U Londonu, gospodine.
Sto je s naim ovjekom u Londonu? Dobio je jasnu naredbu! Ubijte tog kujina
sina!
Nama nije jasno, a nije ni Amsterdamu. ovjeka u Londonu nikako da dobijemo.
Ma to to govori?
Kao da je u zemlju propao.
Molim?
Pokrili smo sve neinvazivne putove do njega. Posluio sam se svim vezama to ih
imamo tu u Langlevju, ali sve to ni od kakve koristi.
Sto se to doavola zbiva?
Volio bih da vam na to mogu odgovoriti, gospodine Guiderone.
To je ta najvea svinja na svijetu, Orle, rekao je sin Maloga Pastira guturalnim
glasom. On je u Londonu a ja u Parizu, pola sata leta daleko. Tko e od nas
dvojice povui prvi potez?

Ako to budete vi, ja bih na vaemu mjestu bio strano oprezan. Njega uvaju
dvadeset etiri sata na dan. I tu je on ranjiv, Orle, zato to sa mnom nije
tako.

205,

29
Brandon Scofield, u svom savojskom kunom haljetku, lju-tito je koraao pred
prozorima s pogledom na Temzu. Anto-nia je ostala za stolom za sobnu podvorbu,
alabrcajui s pladnja za doruak za koji se klela da e joj potrajati do konca
tjedna. Izvan jedincate sredinje sobe mini-apartmana, hodnicima je patrolirala
trolana postrojba MI-5, s orujem skrivenim pod bijelim sakoima katnih stjuarda.
Uskoro ih je zamijenila dodatna postrojba, tono po rasporedu vaeem za stvarne
namjetenike avova, pa ih je zato bilo i nemogue razlikovati od njih.
Sir Prasoguz dri nas u kavezu kao divlje zvijeri ili gu-bavce s Molokaja!
Page 210
procijedio je Beowulf Agate. I to ak ni u apartmanu pristojne veliine.
Vei apartmani imaju vie ulaza; Geof ti je to ve objasnio. Zato riskirati
diverziju i dodatne prilazne putove?
A ja sam njemu objasnio da vie ulaza znai i vie izlaza, usprotivio se
Scofield. Zato ih eliminirati?
Ovo je Goeffrevjeva igra. On za nas odgovara.

A te govnarije da on moe zvati nas, a mi njega ne? Hotelska centrala biljei
sve pozive iz hotela radi obrauna, a on zbog skanera ne eli riskirati s
mobitelima. Bar ne kad je rije o tebi.
Da ponovim, mi smo u kavezu. Mogao nas je strpati i u
zatvor!
Sumnjam, Bray, da je tamo bolja sobna podvorba, a o
smjetaju da i ne govorimo.
Ovo mi se ne svia. Prije dvadesetak godina bio sam bolji od Prasoguza, a bolji
sam i sada.
Ipak vjerujem da e priznati da je on jako dobar u poslu
kojim se bavi...
Svoju guzicu znam tititi bolje od njega, rekao je Scofield kao nadureni,
prestarjeli adolescent. Postoji i neto to se zove zakomplicirati nevidljivo
osiguranje operacije. Misli li on zaista da su pravi katni stjuardi slijepi, gluhi
ili umno zaostali?
Sigurna sam da je razmotrio i taj aspekt.
Kucanje na vratima natjeralo je Brava da zagrabi preko
sobe.
Da, tko je?
Gospoa Downey... gospodine, glasio je bojaljiv odgovor. Spremanje.
O, naravno. Scofield je otvorio vrata, i pomalo se zapanjio ugledavi vremenu
gospou ije su se visoka i vitka pojava uspravna dranja i isklesane aristokratske
crte lica slabo slagale s mekom i svijetloplavom odorom Savoveve sobarske slube,
kao i s obaveznim usisaem i krpama za prainu.
Uite, dodao je Bray.
Molim vas, nemojte ustajati, rekla je gospoa Downey, nakon to je ula,
obraajui se Antoniji, koja se ve poela dizati od stola sobne podvorbe.

on A

Ne, zaista, odgovorila je Toni, ne bih vie mogla pojesti ni mrvicu. Moete sve
poistiti.
Mogla bih ali neu. Za to e se pobrinuti stjuard... Ipak bih se mogla
predstaviti. Zasada se zaista zovem Downey, gospoa Dorothv Downey - to je lijepo,
solidno ime, koje sam sama izabrala - i uredno sam upisana u Savovsku kadrovsku
arhivu s izvrsnim preporukama, sobarska sluba. to je, bojim se, apsurdno; ja ne
bih mogla sloiti krevet prema hotelskim standardima da mi se radi o glavi. A
zapravo sam kriptograf, i ovoga asa vaa jedina veza sa sir Goeffrevjem Watersom.
Neka me vrag odnese...
Molim te, Brav... A kako moemo do vas, gospoo Do-wney?
Evo broja, rekla je kriptografkinja odjela MI-5, pa prila Antoniji i predala joj
komadi papira. Molim vas zapamtite i spalite.
Zapamtit emo ga i spaliti nakon to nam dokaete sigurnost tog broja, odvratio
joj je Scofield mrzovoljno.
Odlian zahtjev... To je izravna sterilna linija. Ona mimoilazi centralu i vodi do
malog ureda u Savoyu koji me je i poslao. Ja opet imam izravan sterilni pristup sir
Goeffrevju Wa-tersu. Da li vas taj odgovor zadovoljava, gospodine?
Nadam se da je moje ime sterilno koliko i vaa linija.
Bray!...
* * *
Pokazalo se da je neobino efikasna gospoa Dorothy Downey, sobarica izvor stalne
iritacije za Scofielda i sjajna u svom poslu. Informacije su tekle amo-tamo izmeu
Wa-tersa, Brandona i Antonije, kao i izmeu Prycea i Leslie Mon-

trose, koja se incognito uahurila u hotelu Blakes u Roland Gardensu. Kao dijelovi
slagalice to ih na njihovo mjesto stavljaju nevidljive ruke, tako su poeli
Page 211
izranjati obrisi sljedee strateke faze.
Koncentrirat e se na Amsterdam, i krenuti od turih informacija steenih u stanu
Myre Symond, koje e ponovno preispitati i temeljito prouiti. A onda je tu bila i
oprema to su je ukrali iz McDowellova ureda u Wichiti i prebacili kao avionski
teret u Amsterdam. Zahvaljujui bezimenom slubeniku u Atlantic Crownu koji se
pobojao da bi mogao odgovarati to je dopustio da se bez njegove fakture iznesu
tako vrijedne stvari, doznali su i broj KLM-ova leta. Tako su sad mogli ispitati
osoblje zrakoplovne kompanije, aerodromsko osoblje i skladitare; netko zacijelo
neto zna, netko je zacijelo neto i vidio - ljudi koji su vidjeli opremu ili
vozilo koje ju je odvezlo.
Lovci su se ve bili bacili na kamenine i kamenie, jer je Amsterdam bio klju
prvih vrata Scofieldova simbolinog labirinta. Nastupio je as da se otvore ta
vrata i pogleda to je iza njih. Materijali su skupljeni i pohranjeni u samo jedno
raunalo u MI-5. Rezultati nisu bili ni spektakularni ni beskorisni. Korelacije su
vodile do veza i asocijacija; metode transporta suavale su podruje ljudima koji
su se njima posluili; unajmljivanje teretnog aviona za meunarodni let, sa svim
pripadajuim dravnim odobrenjima, inspekcijama i ogranienjima nije bio zadaa ak
ni za prosjenog multimilijunera. Osim toga su preli sve kanale sa slovom K, bez
obzira na njegov poloaj; bilo ih je na desetke, i tvrdi je K u svakom glasio
emfatino.
Daj mi popis svih stanovnika u svakome od njih, rekao je sir Goeffrey svom
pomoniku.
Gospodine, bit e ih na tisue!

Da, to i oekujem. Usput, u sve ubaci i generalije, gdje god je to mogue.
Prihode, zaposlenje, brano stanje, za poetak e to biti dovoljno.
Blagi boe, sir Goeffrev, za to e nam trebati tjedni!
Nee biti, a osim toga, iskreno, ja ba nisam siguran da nam i stoje na
raspolaganju. Tko je naa veza s nizozemskom obavjetajnom?
Alan Poole, Nizozemski odjel.
Reci da ode do Crne situacije i nazove svog ovjeka u Nizozemskoj. Objasni da nam
to treba radi trgovine drogom ili vercanja dijamanata - to god bude zgodno.
Telefonske kompanije imaju arhive radi naplate, i grad podijeljen na sektore. Na
nizozemski kolega sigurno do tog lako moe dobiti pristup, a mi emo poslati kurira
avionom da donese materijal. Kao to rekoh, ba od tog mjesta treba krenuti.
Jako dobro, gospodine, rekao je pomonik i krenuo prema vratima. Ovaj u as
razgovarati s Pooleom.
* * *
Informacije su iz nizozemske obavjetajne bile volumino-zne. Ekipa od est
analitiara MI-5 trideset je i osam sati bez prekida proeljavala taj materijal,
odbacujui oite nekan-didate, no zadravajui ak i jedva mogue. Nekoliko se
tisua svelo na nekoliko stotina, nakon ega je proces krenuo iz poetka. Skupljeni
su dosjei i policijske kartoteke gdje god ih je bilo, pomno su prosijani bankovni
poslovi; kompanije, korporacije i ostali mogui poslodavci analizirani su u potrazi
za sumnjivim transakcijama, dok su lanovi MI-5 koji su govorili nizozemski
ispitali letno i aerodromsko osoblje u amsterdam-skoj zranoj luci Schiphol glede
teretnog aviona iz Wichite, Kansas, SAD. Ovi su posljednji dali vrlo zanimljive
informa-

cije. Prema agentovim biljekama, izmeu slubenika MI-5 i glavnog skladitara
odigrao se ovakav razgovor:
MI-5: Sjeate se tog leta?
GS: Kako se ne bih sjeao. Istovarivali smo kartonske kutije s ne-
spedficiranom tehnikom opremom bez otpremnica, bez iega... a
nije se pojavio ni itko iz carine. Za ime Boga, mogla je to biti
tko zna kakva kontrabanda, ak nuklearni materijal, ali se nitko
od vlasti nije potrudio pregledati poiljku.
Sjeate li se tko je preuzeo poiljku, tko je potpisao primitak?
To se trebalo obaviti u skladinom hangaru, na alteru otpreme.
Na kompjuteru altera otpreme nije, meutim, ostao nikakav zapis o letu iz Wichite.
inilo se kao da taj zrakoplov nije nikad ni postojao ni doletio. Biljeke
slubenika MI-5 nastavile su se i kroz ispitivanje carinskog osoblja.
MI-5: Tko je te veeri bio na dunosti? enska za kompjuterom: Dajte da
Page 212
pogledam. Te noi nije bilo guve, pa je veina posade otila ve ranije. A tko
je ostao?
Prema ovome, stvar je preuzeo zamjenik Amold Zelft. . Zamjenik?
Imamo itav popis zamjenika, obino naih bivih namjetenika u mirovini.
I kako da naem tog Zelfta? Sad u dozvati popis... Ovo je udno, nema ga
nigdje.
Arnolda Zelfta nije bilo ni u jednom telefonskom sustavu, objavljenom ili
neobjavljenom, u Nizozemskoj. Ni on, oito, nije postojao.

j

Svi navedeni podaci suzili su popis s nekoliko stotina na ezdeset tri mogua
kandidata. To se suavanje temeljilo na dosjeima, policijskim kartotekama,
ispitivanjima kompanija i korporacija, daljnjim financijskim otkriima, kao i
sluajnim informacijama skupljenim od susjeda, prijatelja i neprijatelja.
Analitiari MI-5 nastavili su pipkati, u biti eliminirajui mogunosti na temelju
diskvalificirajuih faktora koji su ih izbacivali iz trke. Imena i rezidencije sad
su se sveli na esnaest, a ograniziran je i stalni pojedinani nadzor.
U roku od etrdeset osam sati lanovi su nadzornih ekipa javili o mnogim udnim
dogaajima. est je parova iz K kanala odletjelo u Pariz, gdje su odsjeli u
razliitim hotelima ali su, to se otkrilo preko telefonskih centrala, ipak ostali
u vezi. Tri su mua pola na slubeno putovanje, dvojici su se uveer pridruile
ene koje su s njima ostale itavu no, dok se drugi poteno napio poslije
sastanka, skoro do besvijesti, da bi ga poslije pokupili oiti stranci i s njim
nestali iz grada u jureem automobilu. Je li se stvarno napio, ili je sve to bila
gluma?
Ostale su se mogunosti svodile na etiri para, jednu postariju udovicu i dva
neoenjena mukarca. Kao i ostali, i oni su bili imuni, utjecajni utoliko to su
imali pristup do visokog, srednjeg i nieg dravnog osoblja, a izvori su njihovih
golemih prihoda bili sloeni i teko ih je bilo definirati. To se napose odnosilo
na jednog od dvojice neenja, gospodina Jan van der Meer Matareisena, koji je ivio
u staroj i otmjenoj ku-erini na Keizersgrachtu. Dosje ga je opisivao kao
meunarodnog financijera s nepoznatim globalnim holdinzima, te je bio nizozemski
ekvivalent predstavnika svjetskog poduzetnikog kapitala.
Prijelomna toka! Pa jo jedna!

Do prve se dolo posredstvom jednog od agenata MI-5 koji je govorio nizozemski, a
koji se predstavljao kao istraiva trita za neku kozmetiku tvrtku. Kroz leeran
razgovor s van der Meerovim najbliim susjedima, on je doznao da u van der Meerovu
rezidenciju esto dolaze limuzine iz izvjesne kompanije. Kad su slubi za limuzine
bila postavljena pitanja, ona je zanijekala da uope poznaje ikakvog Jan van der
Meera, te ustvrdila da ne posjeduje nikakav dokument o tome da je netko takav
unajmljivao njezina vozila. Istraivanje kompanije za osiguranje otkrilo je da tu
kompaniju posjeduje holding zvani Argus Properties. Bila je to samo jedna iz van
der Meerova silnoga mnotva poslovnih kompanija, pa je to obmanjivanje, iako se
moda i dalo lako objasniti, izazvalo uznemirenost. Zatraeno je daljnje
istraivanje. Kamo e to odvesti?
Druga je prijelomna toka bila djelomice sluajan zgoditak, a djelomice plod
hibridne tehnologije, a potekla je od neeg zakopanog duboko u prolosti. Osim
toga, ona je bila toliko znaajna da je eliminirala potrebu za daljnjim
istraivanjem. Uspjeli su, naime, pronai kuu na K kanalu. Keizersgracht
tri-deset, kanal cezara.
Kompjuter u nizozemskoj obavjetajnoj uhvatio je feler, koji poesto ostaje iza
brisanja nekog ranijeg podatka. Raniji se u ovom sluaju odnosilo na neto od
prije dvadeset etiri godine. Pokrenuto je kompjutersko pretraivanje koje je
zahvatilo sve dravne i sudske dokumente u prolosti sve dok nije otkriveno to
isputanje. Dvadeset etiri godine. Otkrilo se da se to odnosi na Amsterdamski
graanski sud, na Odjel za naslove i nomenklaturu. Pokrenuto je i drugo, fiziko
pretraivanje kroz sudske arhive, pa su iskopani mnogi dokumenti i podvrgnuti
rendgenskoj spektrografiji. Tako je pronaena omaka i rijei su vraene na svoje
mjesto.

Devetnaestogodinji student prava na Utrechtskom sveuilitu sudski je zamijenio
Page 213
ime, ili preciznije, promijenio ga, jer je uklonio svoje pravo prezime. Od tog
datuma pa nadalje bit e znan pod imenom Jan van der Meer, a ne vie kao Jan van
der Meer Matareisen.
Matareisen.
Nizozemski za Matarese.
Tako je i posljednji djeli te izlutujue slagalice doao na svoje mjesto.
* * *
Julian Guiderone se u londonski hotel Inn u Parku upisao pod imenom Paravacini.
Bolji su hoteli znali da kua Parava-cini spada meu najbogatije dinastije u
Italiji te da je vrijedna njihova najbriljivijeg truda. Da bi ostvario cilj svog
posjeta Engleskoj - najjednostavnije reeno, smrt Brandona Alana Scofielda alias
Beowulfa Agatea - Julian je morao najprije iskopati gdje se nalazi Matareseov
ovjek u Londonu, izvjesni Leonard Fredericks. A on, po svemu sudei, ba kako je
to rekla njihova krtica u Langlevju, kao da je u zemlju propao.
Pa ipak, ljudi poput Fredericksa ne nestaju samo tako. On bi mogao stvoriti
neoboriva objanjenja za privremeno izbivanje, ali nikad ne bi iezao. Bez obzira
na malo grublje realitete, meu koje je spadala i mogunost vlastitog pogubljenja,
mogao je biti zadovoljan, jer je za svoje usluge bio sjajno plaen i vodio, kao i
mnogi njegovi podzemni kolege, tajni ivot na kojem bi mu pozavidio i kakav
saudijski kraljevi. Guiderone se, meutim, nije ograniio samo na matareke
kanale; imao je on i vlastita sredstva i vlastite izvore. Jedan je od njih bila
ena Leonarda Fredericksa, uhvaena u stupicu groznog, bezizlaznog braka. Bili su
se dogovorili, za sluaj da je promatraju, da se nau u islamskoj izlobenoj
dvorani Victo-

ria and Albert Museuma, jer je bilo poznato da se zanima za to podruje.
Savreno ti je poznato da mi Leonard rijetko pria o pojedinostima sa svojih
putovanja, rekla je matronska Marcia Fredericks dok su sjedili na mramornoj klupi
u muzeju. Izlobena je dvorana bila napola ispunjena studentima i turistima, a
Julianove su oi bile na nadsvodenom ulazu; bio je spreman ustati i udaljiti se od
te ene na prvu slutnju da ih netko motri. Pretpostavljam da je odletio do
parikih lonaca pretiline, deklariranih, dakako, kao nekakvo vano ekonomsko
prouavanje.
Je li rekao kad se vraa?
O, bio je vrlo odreen - sutra, da budem tona. Kao i obino, ekala sam goste,
zbog ega je i bio tako odreen. Upravo sam pravila peenku za par iz njegova
ureda.
S obzirom na stanje vaeg nimalo ruiastog braka, rekao bih da si bila vrlo
obzirna.
Bila sam jako radoznala. Jer on s tom enom spava ve dvije godine.
Taj stvarno nema kompleksa, ha?
Zbilja ga nema. Taj se baca na sve to jo die.
Daj me posluaj, Marcia, rekao je Guiderone. Moram se nai s Leonardom, ali on
ne smije znati da smo se vidjeli ni da sam u Londonu.
On to od mene nee uti.
Odlino. Ja sam odsjeo u Innu u Parku, pod imenom Paravacini...
Da, tim si se imenom ve sluio, prekinula ga je gospoa Fredericks.
To je jako praktino. Obitelj je ugledna, i to su mi prijatelji. Kad se Le'onardo
vraa s putovanja, da li te nazove prije nego to krene kui?

91 <v.

Naravno. Da mi izda zapovijedi.
Nazovi me im se javi. On se i dalje sam vozi iz ureda ili zrane luke?
Naravno. Jer moda mora usput malo skrenuti, uspaljena jarina.
Ja u ga presresti im me nazove. Moda zakasni na ruak.
Marcia Fredericks se napola okrenula i moleivo pogledala Juliana.
Kad u se ja iz svega toga izbaviti, gospodine G? Nije ovo nikakav ivot. Ja jo
prije smrti ivim u paklu!
Pravila su ti poznata. Nikad... Ja u to popraviti - ali sigurno ne sada.
Ali ja ne znam pravila! Ja znam samo da ona postoje, zato to mi tako veli
Leonard, ali ja ne znam ni kako glase ni zato su takva.
Ali ti je sasvim sigurno jasno da ona imaju veze sa silnim parusinama to ih tvoj
Page 214
mu donosi kui...
Sto meni ne znai prokleto nita! prekinula ga je ena. A nemam ni
najmaglovitijeg pojma ime ga on to zarauje.
Guiderone je Marciji uzvratio pogled, i oi su im se splele.
Ne, siguran sam da nema, draga moja, odgovorio je tiho. Ali izdri jo malo.
Poesto se sve popravi samo od sebe. Uinit e to sam te zamolio?
Inn u Parku. Paravacini.
* * *
Bilo je rano vee u predgrau Londona; uline su se svjetiljke u tom
rezidencijalnom dijelu tek nedavno upalile. U redu urednih i udobnih kua vie
srednje klase poele su se pojavljivati sve vee razlike, jer su prozore poela
ispunjavati unutranja svjetla. U tim se kvazi-suburbanim podrujima

mrak sputa brzo jer sunce naglo nestaje, zato to zrake sunca na izdisaju, zbog
velike zbijenosti kua, ne mogu preplaviti
ulice.
U ulici o kojoj je rije, preko puta doma Leonarda Frede-ricksa bila je parkirana
siva limuzina neodreena opisa. U njoj je, za volanom, sjedio Julian Guiderone i
puio cigaretu. Lijeva mu je ruka bila prebaena preko suvozaeva sjedala, a pogled
mu je poivao na retrovizoru. Evo ih napokon. Farovi automobila polako skreu
desno, klize niz suprotni rubnik. Leonard Fredericks.
Polazei od toliko ve puta potvrene pretpostavke da prepadnut ovjek slabo pazi
na rijei, Julian je upalio motor i, precizno sinkroniziravi pokret, zavrnuo volan
i poskoio sivom limuzinom tono pred dolazee vozilo. Nagazio je na konicu i
zaustavio se tek nekoliko centimetara od automobi-lova motora, kripei gumama, i
ostao sjediti nepomian, ekajui na njegovu reakciju. Koja je uslijedila istog
asa, jer je Fredericks iskoio kroz lijeva vrata i dreknuo.
to to radi, idiote? zaurlao je Fredericks.
Ja mislim da bi to pitanje trebalo postaviti tebi, Leo-narde, odgovorio je Julian
mirno, pa iziao iz sivog automobila i zagledao se u Matareseova londonskog
ovjeka. to si to uinio, idiote?
Gospodin Guiderone?... Julian?... Za ime Boga, to radite
tu?
Da ponovim pitanje, Leonarde, to si to uinio, pa ma gdje da bio? Nitko da te
nae; ne odaziva se na sterilne pozive i ifrirane poruke. Kao to ree Orao, kao
da si u zemlju propao. Sve to vrlo uznemirava.
Blagi Boe, bar vama ne bih trebao nita govoriti!
Govoriti to?

Govoriti o tome zato sam otiao na krai odmor... dok se stvari ne raiste.
Govoriti to, Leonarde? upitao je Guiderone otro.
Amsterdam vie nije u igri! To mi je prenio Jordan - od vas.
Od mene?...
Naravno. Rekao je da napose cijenite moju mo opaanja. ak je i priznao da je va
glasnik.
To je rekao?
Naravno. On zna sve. K-Gracht, Atlantic Crown, Swan-son i Schwartz, ak i za onog
govorljivog advokata Stuarta Ni-cholsa, ba kao i za Washington i Jamiesona
Fowlera. On zna sve!
Daj ohladi malo, Leonarde... Mislim taj Jordan...
Ameriki bankar, Juliane, prekinuo ga je skoro uspanieni Fredericks. Andreiv
Jordan. Naravno da sam ga provjerio; pria je bila autentina iako, znate, alba
to ju je uputio naem uredu nije bila stvarna. Pa sam uinio to ste mi rekli
-preko Jordana, i objasnio Amerikancima da se moraju kloniti Amsterdama.
Tvoji izvori?
Anonimni, ba kao to ste zapovjedili.
Taj Andrew Jordan, Leonard, bi li mi ga mogao opisati?
Da vam ga opiem? Fredericks je ostao zapanjen i osjetio kako gubi tlo pod
nogama.
Nita ne brini, umirio ga je Guiderone. Volio bih samo znati je li uinio to
sam mu rekao, naime promijenio izgled. Na koncu konca, poslao sam ga u
neprijateljski tabor.
Mislim, stariji je od mene, nekako, cijenim, vaih godina. I da, s njim je bilo
Page 215
neto udno. Odjea mu je bila za nijansu preleerna za uglednog bankara, znate to
mislim. Ali mislim, ba kao to ste rekli, naao se u neprijateljskom taboru...

Najvea svinja na svijetu! ispalio je sin Maloga Pastira ispod glasa, jer su mu
se sumnje potvrdile, i ljutnja postala apsolutna.
Molim?
Nije vano... Mislim, taj posao to ga je Amsterdam zatraio od tebe - prije nego
to je stavljen 'ad acta' - naime, ubojstvo tog Amerikanca, Brandona Scofielda.
Jesi li uznapredovao?
Jedva, odgovorio je Leonard Fredericks. Nedohvatljiv je. Pria se da su on i
ena mu pod straom u jednom od boljih hotela, od onih koji surauju s MI-5.
Naalost sasvim nedohvatljiv.
Nedohvatljiv? rekao je Julian ledeno hladnim glasom. Idiote, sjedio si s njim
deblju polovicu sata! A to misli, koji je vrag bio Andreiv Jordan?
Ali to nije mogue, gospodine Guiderone! On zna za vatromet, mediteranski
vatromet.
Je li on to sam znao, ili si mu to ti rekao?
Mislim, to se meu nama predmnijevalo...
Upadaj u auto, Leonarde, morali bismo raspraviti o jo neemu.
Zaista ne mogu, Juliane. Marcia i ja danas imam drutvo.
Ispekla je peenku...
Veera moe i priekati. Na posao ne moe.
Leonard Fredericks se nije vratio na veeru. Kad je gospoda Fredericks zakljuila
da jelo vie ne moe ekati, ona i gosti su sjeli za slasnu peenku. Ali je Marciji
dan jo vie osvjetlao jedan telefonski poziv. Preuzevi ga u salonu, zaula je ove
rijei.

Bojim se, milo, da e se tvoj mu morati neizbjeno zadrati. Budui da je na
povjerljivom zadatku, nemogue je rei ni kamo je otiao ni koliko e se zadrati.
U meuvremenu, dobiva pristup svim njegovim raunima. Upute slijede... Sad si
slobodna, Marcia.
Nikada te neu zaboraviti.
Krivo, duo. Mora me zaboraviti. Sasvim.
* * *
Zauvi otru zvonjavu telefona Blakes Hotela, Cameron Pryce je skoio s kreveta.
Dohvatio je slualicu s nonog ormaria, ali ne prije nego to se i Leslie Montrose
uspravila u postelji.
Dva su u noi, promrmljala je i zijevnula. Vrag ih odnio ako nije neto vano.
Sad u vidjeti... Halo?
Oprosti to smetam, Cam, ali ne bih volio da zaostane za zbivanjima, rekao je
Goeffrev Waters.
Ve trim za njima. Sto je bilo? upitao je Pryce zabrinuto.
Zna da smo onog tipa Fredericksa stavili pod potpuni nadzor...
Leonarda Fredericksa, prekinuo ga je Cameron, mata-reku vezu.
Ba tako. Nai su ga deki slijedili do Pariza, gdje se pozabavio poslovima koje
bi najbolje bilo prepustiti Kama-sutri, no inae neproduktivnima.
I nazvao si me samo da mi to kae?
Ne bi ba bilo. Parika je jedinica telefonirala naem ovjeku na Heathrowu i
rekla mu da se vraa veeranjim avionom. Deko ga je uhvatio kako ide prema svom
autu, i brzo ga izgubio u prokletom aerodromskom prometu. Nakon to

se provezao na sve strane i pogledao sve izlazne ceste, napokon se odvezao do
Fredericksove kue. I zatekao auto, ali njega ne.
Je li u to bio siguran?
Bez trunka sumnje. Kao prvo, gospoa Fredericks se iskreno zapanjila jer je
ugledala auto svoga mua, a onda je naeg ovjeka pozvala da ue. Tu je zatekao par
iz Foreign Of-ficea koji mu je rekao da se Fredericks nije pojavio, a to je
potvrdilo i za nj pripremljeno mjesto.
Mogu li ti iz FO-a biti namjetaljka, da nas zavede?
Vrlo nevjerojatno, provjerili smo ih. Mladi su i ambiciozni, kakvima danas nije do
zezanja, pogotovo kad smo mi na popritu. ena malo vrti guzicom, ali to danas vie
nije kazneno djelo.
Nikad nije ni bilo... Moe se oprostiti, Geof, s naom vezom, samo jo jedan
Page 216
Gerald Henshavv. Imao je opasan hobi, a Matarese igra grubo, i okovanim cipelama.
I ja sam doao do otprilike istog zakljuka. Zapeatio sam njegov ured; rastavit
emo ga na atome.
Lijepo se zabavi, i ne putaj me da trim za dogaajima.
Kako je Leslie?
Prava je ivotinja, to da ti priam?
O, daj prestani, rekla je Leslie i sruila se u jastuke.
* * *
Kad je Julian Guiderone uao u Savoy Court kraj Stranda, i krenuo prema ulazu u
hotel na kraju slijepe ulice, bilo je ve osam i dvadeset uvee. iroka je
londonska ulica vrvjela pjeacima i vozilima u ljutom boju, a samo je dvorite bilo
zatrpano taksijima, limuzinama, Jaguarima, a bila su tu i dva Rolls-Roy-cea.
Nadstrenica ulaza Savoy Theatrea, prvog doma kompanije D'Oyly Carte Gilberta i
Sullivana, blistala je od svjetiljaka,

to je znailo da se najnovija produkcija primie prvom dizanju zavjese.
Posjetitelji su kazalita lupkali lulama o pete, gazili ikove i hrpimice srljali
kroz mesingom uokvirena vrata. Bila je to tipina veer u uurbanom londonskom
sreditu.
Julian se vratio s konferencije sa svojim izvorima, u biti disparatnom skupinom
vremenih mukaraca i ena kojima su nastupila teka vremena i s kojima se
sprijateljio tijekom godina provedenih u Britaniji. Zvao ih je svojom malom vojskom
promatraa; nitko od njih zapravo nije znao zato motre na to to im je rekao da
motre, no ipak su bili sretni to to mogu raditi, jer im je on dijelio velikodune
nagrade i, poesto, novu odjeu da njome zamijene olinjalu. A odjea je tim ljudima
bila jako vana; ona ih je podsjeala na prolost, na pristojno zaposlenje i budila
u njima svijest o vlastitoj vrijednosti - dostojanstvo.
Sin Maloga Pastira je prouio popis uglednih hotela za koje se znalo da su
suraivali s britanskim vlastima; nijednog nije bilo mogue sasvim iskljuiti. I
tako je Julian pustio svoju malu vojsku da mili oko svih njih, te potrai individuu
ili individue koje redovno dolaze u izvjesne sate, a ini se nisu ni gosti, ni
turisti ni osoblje. Kao i uvijek gorljivi da udovolje svom tajanstvenom
dobroinitelju, promatrai su mu prenijeli mnotvo opaanja, ali mu je jedno
napose privuklo zanimanje. ^
ena u poodmakloj srednjoj dobi, koju su vidjeli u hotelu Savoy, odjevena u odoru
vieg pripadnika osoblja, odlazila je svake veeri izmeu etvrt do sedam i osam
sati, to bi se teko moglo nazvati preciznim terminom za zaposlenu enu. I onda,
svaki put kad bi izila, na sebi je imala gospodsku odjeu, i na Strandu bi ulazila
u taksi, a ne u autobus ili prosti automobil svoga mua. Sve to nije bilo u stilu
zaposlene ene,

ali je zato lako moglo biti u stilu podmetnutog djelatnika MI-5.
Julianov je plan zahtijevao utroak mnogo i rada i vremena; ali to i nije bilo
vano jer je krenuo u lov na najveu svinju na svijetu. Krenut e od kata do kata,
u stalnom vrebanju za neim neobinim; neto e se, na ovaj ili onaj nain, ipak
morati pokazati. Naprosto morati.
Aberaciju je otkrio na drugom katu, na strani okrenutoj prema Temzi. Dok su katni
stjuardi trkarali prema raznim vratima s posluavnicima i stolovima za sobnu
podvorbu, tu su bili jo neki stjuardi, koji su se samo etkali bez posluav-nika i
stolia, oito usredotoeni na samo jedna vrata. Guide-rone je shvatio. Najvea
svinja na svijetu i ona prasica njegova
ena!
Od tjeskobe koja ga je obuzela ono lagano epanje samo se pojaalo. Sin Maloga
Pastira hitro je skupio misli i sloio strategiju. Morao je izolirati ta vrata,
izolirati ljude iza njih. Poesto je odsjedao u Savovju, pa se sjeao rutine sobne
podvorbe. Svaki je kat, osim liftova za hranu to su se sputali dolje, do goleme
kuhinje, imao i pristojno veliku ajnu kuhinju u kojoj su se pripremali aj, kava,
zakuske i sendvii, namijenjeni brzoj posluzi. Prilino leerno, iako zbog ljutnje
pojaano epajui, Julian je poao za stjuardom s posluavnikom, i pronaao gdje se
nalazi kuhinjica drugog kata. Potom je ostao u irokom, sagom prekritom hodniku, pa
se ushodao kao da se izgubio, i pritom prebrojio ljude za koje je pretpostavljao da
su pravi katni stjuardi, kao i one koji to nisu.
Jednih je bilo koliko i drugih: trojica i trojica, trojica koja su posluivala i
Page 217
trojica koja su se samo etkala - ili, preciznije, patrolirala. Njegova se
strategija razvijala, a krenut e od ajne kuhinje. Vratio se do nje, priekao da
iz nje izae stjuard s posluavnikom, pa kliznuo unutra. U kuhinji drugoga kata

nije bilo nikoga; ali to tako nee i dugo ostati. Pogledao je to je iza nekoliko
vrata to su vodila u smonice za razne suhe i svjee namirnice, te naposljetku u
toalet. Zakljuao se u nj, upalio svjetlo, pa iz depa sakoa izvukao pitolj
kalibra 0.32, a iz hlaa priguiva. Nataknuo je cilindar na cijev i priekao sve
dok nije uo kako se vrata hodnika otvaraju i zatvaraju. Zakoraio je kuhinju i
naao se pred prestraenim stjuardom i ovaj je ispustio srebrni posluavnik na
pult. Guiderone je opalio iz oruja i prigueno je zrno na mjestu ubilo ovjeka.
Brzo je uvukao le u zahod i vrsto zatvorio vrata.
Nakon nekoliko trenutaka stigao je i drugi konobar, ovaj put jedar mladi. Kad je
ugledao oruje, bacio se na Juliana, i zavitlao kabliem za led prema njegovoj
glavi. Ve je, meutim, za sve bilo prekasno. Dva su priguena pucnja utjerala dva
zrna konobaru u prsa i vrat, pa je sin Maloga Pastira u mali nunik odvukao i svog
drugog ubijenog.
Trea rtva, na vlastitu sreu, nikad nije ni shvatila to se dogodilo. Nespretni
je postariji stjuard natrake uvukao stoli na kotaima u kuhinju. Julian je
opalio; starac se pruio preko stolia, na mjestu mrtav. Uskoro su tri lesa bila
poslagana na pod nunika, a sjajna im je crvena krv tekla po bijelim ploicama, dok
se Guiderone pripremao za sljedee susrete, za jo tri konana koraka do svinje
koja je njegove snove pretvorila u moru koja ga nee prestati muiti do smrti.
Odepesao je u hodnik, skrenuo za ugao, i ugledao prvog uvara iz MI-5 kako stoji
kraj lifta, no drei na pogledu svi-njina vrata. Stvarajui dojam zbunjenosti,
Julian mu je priao, pritisnuo dugme lifta i progovorio.
ini mi se da sam se sasvim smotao, rekao je glasom napola moleivim. Nikako da
naem apartman osam-nula-se-dam.
Tu ga neete ni nai, gospodine. Ovo je drugi kat.

Zaista? Godine zatupljuju vid ba kao i sve ostalo. A bio bih se zakleo da sam
pritisnuo osmi.
Nema problema, gospodine, svakom se to moglo dogoditi. Vrata su se lifta
otvorila.
Mladiu, biste li mi pritisnuli broj osam?
Rado, gospodine. Straar je uao u lift i pritisnuo dugme. U tom je asu
Guiderone podigao pitolj s priguivaem i povukao otponac. Vrata su se lifta
zatvorila, i kabina se uspela na osmi kat.
U tom se trenutku iza zavijutka hodnika pojavio drugi straar. Bilo je oito da
trai nekoga, i da ga brine to ga ne moe nai. Julian je zaepesao prema njemu.
Oprostite, mladiu, ali ni sam ne znam to da radim. Tu je maloas dolo do
nekakve guve. Ba sam priao s ovjekom tu kraj lifta, mladiem nekako vaih
godina, kad su se najednom otvorila vrata, i onda su ga dvojica zgrabila i uvu-Ida.
On je vikao i otimao se, ali mu sve to nije pomoglo -stvarno su bili divlji. Odveli
su ga dolje...
Rafe! dreknuo je drugi straar MI-5 kad se na hodniku, iza staklenih vrata, to
su dijelila hodnik, pojavio njegov kolega. Zovi Downeyja, ifra crveno. Zabranjen
pristup! Pokrivaj hodnik, ja idem za Josephom. Idem stubama! Trai pojaanje; neka
opkole hotel!
Trei je slubenik MI-5 posegnuo za interfonom, zataknutim za pojas, ali nije bio
dovoljno brz. Guiderone je pojurio prema njemu i ispod sakoa potegao skriveno
oruje. Zabio se tijelom u zapanjenog uvara i istoga asa opalio, tako da je
rtvino tijelo jo vie priguilo ve prigueni hitac. Agent se sruio; sin Maloga
Pastira smjesta se sagnuo i prekopao mu depove, unaprijed znajui to e nai.
Klju apartmana najvee svinje na svijetu!

Osjeajui nesnosan bol u nozi, Guiderone je dovukao svoju petu rtvu do ruba
stubita - stubita kojim je rijetko kada itko prolazio - pa ga gurnuo niza stube.
Vratio se do svinjinih vrata, s mozgom u ognjici. Dvadeset pet godina, etvrt
stoljea, i osveta je napokon njegova! Kraj e doi ve za koju minutu, kraj tog
runog sna. Mogao je postati predsjednikom Sjedinjenih Drava! Ali mu je na put
stao samo jedan ovjek. Ta e svinja biti mrtva prije nego to otkuca deseti sat.
Do deset su sati ostale jo tri minute. Sin Maloga Pastira je neujno gurnuo klju
Page 218
u bravu.
Ono to je uslijedilo bio je boj mitskih giganata, nita manje. Scofield je sjedio
u naslonjau, okrenut Temzi, a Antonia njemu suelice, i itala Londonski Times.
Brandon je pisao neto u notes, analizirao mogunosti. Lagana metalna kripa od
vrata! Jedva ujna, koju Antonia nije ni opazila. U svom je bivem ivotu, meutim,
Beowulf Agate ivio s takvim neodreenim zvukovima, priguenim, sitnim, skoro
neujnim. Poesto je o njima ovisilo hoe li ga otkriti ili e ostati skriven -
hoe li ivjeti ili umrijeti. Hitro je bacio pogled; kvaka se okretala polako,
neujno.
Toni! proaptao je. Idi u spavau sobu i zakljuaj vrata!
to, Bray?...
Brzo! Sasvim zbunjena, Antonia je uinila kako joj je Scofield rekao, a on je
dohvatio stup teke podne svjetiljke. Potegao je utinicu iz zida, pa ustao iz
naslonjaa i zgrabio svjetiljku po sredini i neujno krenuo prema opasnim vratima i
stao lijevo od njih. Kad se otvore, njihova e ga ploha zakriti.
Vrata su se otvorila i u sobu je uletio epavac, s orujem u ruci. Bray je svom
svojom omanom snagom zamahnuo postoljem svjetiljke prema uljezovoj glavi. Pitolj
s priguivaem dvaput je opalio u pod kad se nesueni ubojica, glave obli-

vene krvlju, zavrtio na peti i zateturao, pokuavajui ostati na nogama. Scofield
je na trenutak ostao tako zapanjem, da se upravo ukoio. Julian Guiderone! On je
iv! Mnogo stariji, s koom na licu ispjeganom i naboranom, dok mu je samo lice
bilo iskrivljeno i zgreno, a bijes u oima manijakalan. Sin Maloga Pastira.
Brandon je doao k sebi samo trenutak prije nego to se Guiderone uspio vratiti na
tranice i podii pitolj. Zabio je podnoje podne svjetiljke u Matareseovo tijelo
i odbacio ga natrake do prozora. Od tog je udarca on samo jo vie pobje-snio, a
usiljene su mu se, krvlju isprugane crte lica protegle u istom ludilu. Guiderone
se bacio prema njemu, a Bray ga je uhvatio za zapee kojim je stezao pitolj s
priguivaem, pa ga zavio nadesno, elei ga prisiliti da ga ispusti. Ali nita od
toga. U svom ludilu, sin Maloga Pastira je posjedovao snagu ovjeka dvaput mlaeg i
deset puta jaeg od sebe.
Najvea svinjo na svijetu! zavritao je Guiderone, dok mu se na usnama skupljala
slina. Najvea svinjo na svijetu! Hvala najljepa, senatore Appletone,
odgovorio je Scofield bez daha, odbijajui, kako je najbolje znao i umio, napade
matareana. Htio si, gade, Bijelu kuu, ali ti je ja nisam dao!
Auh! vrisnuo je Guiderone i bacio se na Brava, koji je na trenutak izgubio
ravnoteu, i dok mu je ovaj stiskao oruje, poeo ga grepsti po licu. Potom su se
zavaljali i zavaljali, udarajui o namjetaj, da bi potom ponovno ustali na noge,
dvije ostarjele ivotinje u borbi za ivot, u boju na ivot i smrt. Ostakljeni
bakrorezi sa zidova treskali su o pod, kristalne se vaze ruile i razbijale. Potez
i protupotez; bili su to zavrni trenuci epskoga boja. Brandon se borio protiv
otrih, uzvitlanih udaraca, sve dok nije uspio dohvatiti tkaninu oko Guideroneovih
prsa, sve mu vrijeme odmiui oruje. Potom ga je zavitlao i,

snagom za koju nije vjerovao da je jo ostala u njemu, odbacio prema prozoru avova
takvom silinom da se teko staklo rasulo u debele krhotine, i zabilo Guideroneu u
glavu, presjeklo mu vrat.
Beowulf Agate se sruio na koljena; tijelo mu se raspadalo; dahtao je hvatajui
zrak.

30
Krenulo je! dreknuo je Scofield. Sad ili nikad, Geof!
Slaem se, dodao je Cameron Pryce kad su se svo pe
toro, meu kojima i Leslie i Antonia, skupili u izrazbijanom
apartmanu avova. Guideroneov su krvavi le, zajedno s raz
bijenim staklom i unitenim namjetajem, uklonili ljudi iz
vojne obavjetajne. (
Ja vam se ne protivim, deki, rekao je Goeffrev Waters iz MI-5, nego bih samo
elio biti siguran da smo o svemu dobro razmislili.
Ja sam ve o svemu razmislio, nije se dao Beowulf Agate. Poznajem Matarese, znam
kako on radi. Svaka je elija neovisna, a sve su meuovisne. One posjeduju izvjesnu
autonomiju, ali sve su pod jednim globalnim kiobranom. Treba udariti u trenutku
kad je ranjiv taj kiobran, kad je tkanina poderana, a vjerujte mi, ovog je asa
Page 219
razderana u krpe!
'Neovisne a ipak meuovisne', upao mu je u rije sir Greenwald. Daj da to malo
razmotrimo.

to se tu ima razmatrati? upitao je Pryce. Vidi samo Generala Millsa i Wheaties,
Cheerios i... kako li se ve kvragu zovu. Druga sorta, ista kompanija.
A to nam govore kutije sa zobenim pahuljicama, Cam? upitala je Leslie, sjedei
na pisaem stolu koji je u itavom tom boju ostao neoteen.
Ne razmiljaj o kutijama s pahuljicama, nego o zmijama -zmijskom leglu, ako ti je
drae. To sam ve rekao - moramo tim zmijama odsjei glave, neovisne i meuzavisne.
Guiderone je bio jedan od dva kljuna matareana...
Scila i Haribda, prekinuo ga je Scofield.
Jako dobro, Bray, priznao mu je Pryce. Sad kad njega vie nema, preostali je
klju van der Meer u Amsterdamu. Hvatamo ga, izoliramo, lomimo ga kako znamo i
umijemo. Rastavit emo mu kuu na atome, uiniti ono to je Brandon uinio u
Atlantic Crownu. I moda neto doznamo.
U meuvremenu, neovisnici i meuovisnici ne primaju vie nikakve upute, dodao je
Scofield. Mnogi e se uspani-iti, ak toliko da ponu u Keizersgracht slati
emisare. Ako se to dogodi, doznat emo jo i vie.
Praktino govorei, rekao je Waters, to je na najbolji scenarij?
Za poetak, odgovorio je Cameron, nemojte u to upletati nizozemsku obavjetajnu.
To je silna organizacija, ali ne moemo riskirati da je Matarese penetrira. Nau
utnju nita ne smije prekinuti.
Komandoska postrojba u civilnoj odjei, zakljuio je sir Greenwald. Nai ljudi,
MI-6, na inozemni ogranak.
To u ja voditi, rekao je Pryce. Gdje je Luther Consi-dine? Uz malo sree, na
e pilot nad pilotima u letnu knjiicu upisati jo mnogo sati. Osim toga, Geof,
alarmiraj Franka

Shieldsa u Washingtonu. Moramo urno krenuti na taj zmijski kvartet, i staviti u ih
odvojene elije, da se malo preznoje.
* * *
Noni napad na Keizersgracht 310 bio je pravo malo udo od tajne operacije. Snimci
prislunih ureaja potvrdili su da je Jan van der Meer Matareisen u svojoj
rezidenciji, da su mu jedini gosti dva mukarca, jedan u prizemlju i drugi na
drugom katu, vjerojatno uvari osiguranja. Arhitektonski su planovi kue s
prijeloma stoljea iskopani iz arhive, pod izlikom da trebaju zainteresiranom
kupcu, agentu MI-6 koji govori nizozemski. Isti se obavjetajac doetao do ulaznih
vrata, okrenutih prema ulici, dok su dvojica njegovih kolega, u drutvu s Prvceom,
prila elinom ulazu s kanala, pod lukom od tamne opeke.
Agent na kunim vratima pritisnuo je zvonce; na nj se netko odazvao za manje od
deset sekundi. U dovratku je stajao stamen mukarac.
Da, to je bilo? upitao je na nizozemskom.
Naloeno mi je da noas, ba u ovaj sat, potraim Jan van der Meer Matareisena.
Po ijem odobrenju?
Po odobrenju etiri gospodina iz New Yorka. White-head, Wahlburg, Fowler i
Nichols. Prilike nalau hitnost. Molim vas da obavijestite gospodina van der
Meera.
Vrlo je kasno. Ve se povukao.
Savjetujem vam da ga obavijestite o mom dolasku, jer bi vam se moglo dogoditi da
se i vi povuete iz profesionalnog ivota.
Ne volim kad mi netko prijeti...
Nije to nikakva prijetnja, meneer. Samo injenica.
Priekajte vani. Zatvorit u vrata.

231

* * *
U mraku strane okrenute kanalu komandosi su MI-6 na debele, impozantne prozore
postavljene s obje strane elinih vrata postavili dva icama povezana plastina
diska. Bili su to elektroniki prisluni ureaji. U meuvremenu je Pryce izvadio
gvalju glinaste tvari povrine tridesetak kvadratnih centimetara; zatim ju je poeo
nabijati oko brave i kvake. Kad se upali, smjesa e propaliti kroz palac debeo
Page 220
elik.
Straar tri gore, rekao je tiho komandos zdesna.
Potvreno, suglasio s kolega slijeva. Daj da zapalimo, stari.
Tko od vas ima deaktivator alarma? upitao je Cameron.
Imam ja, odgovorio je prvi komandos. Prema onome to vele istaice, svaki izlaz
ima kutiju, desno od vrata, sa zadrkom od dvadeset sekundi. ista jednostavnost,
stari moj. Stavim tog prijana na brojke, i on obavi ostalo.
Prvce je u nabijenu gvalju gurnuo elektrini upalja. Tvar je u trenutku postala
ognjeno crvena, a onda poprimila za-sljepljujue bijelu boju, izgarajui,
progrizajui elik. Kad se cvranje prekinulo, Cam je iz terentske bluze izvadio
spray-dozu i prebrizgao nagorjelu kovinu; ona je pocrnjela i ohladila se. Pomou
finih klijeta Prvce je ubacio kukicu i nazubljeni elik povukao prema sebi; ploa
je pala na tlo.
Idemo! rekao je.
Sva su trojica gurnula teka vrata; prvi se komandos zavrtio na peti i postavio
deaktivator na plou alarma. Uslijedio je niz sve brih kljocaja i na kuitu je
aktivatora najednom zasvijetlila crvena aruljica.
Na je mali bezobrazni prijatelj obavio svoj posao, pro-aptao je komandos. Kua
je neutralizirana. Ba i nema svje-

tla? Ni jedne proklete svjetiljke u itavom plesnjaku - ako je to to.
Koraci. Na stubitu. Straar koji se ustrao gore, sad se sjurio dolje, s
automatskim pitoljem u desnici. Prvce i kolege uali su u sjeni iza koncertnog
glasovira, i promatrali kako zdepasti slubenik Mataresea tri prema vratima,
otvara ih i zapovijeda treem komandosu da ue.
Pourite! viknuo je. I dobro pogledajte, u ruci mi je pitolj, koji mislim i
upotrijebiti ako uinite neto to mi se ne svia.
Nemam ja s vama nikakva posla, meneer, pa kod vas ne mogu izazvati ni odobravanje
ni neodobravanje.
Mislim da vam je sasvim jasno to sam mislio rei. Idemo, veliki van der Meer se
jako zabrinuo. I eli vidjeti vau vjerodajnicu.
To bi ipak mogao znati. Da mi je vjerodajnica u glavi.
Ovo je drsko.
To bi ipak mogao znati, ponovio je agent MI-6, dok je tako pred straarem iao
prema stubitu.
Cameron je straarima, to su mu uali s obje strane, dotakao rame. Bio je to
neujan znak. Kao jedan ovjek, u cipelama s debelim gumenim potplatima, ustali su
iza klavira, i polako krenuli naprijed, upravo baletnim pokretima. Prvce je
straara uhvatio u kravatu i, dok se on u grevima guio, oduzeo mu oruje. Drugi
je slubenik MI-6 povukao onesvije-tenog ovjeka preko iroke prostorije, pa iz
depa izvukao icu i iroki selotejp za industrijsko pakiranje.
Na prvom katu nema nikoga, rekao je Cam tiho preostaloj dvojici. A ne smijemo
izgubiti ni dva treptaja oka. Ma-tareisen eka, i nema dvojbe da je svog drugog
straara postavio na prikladno mjesto. Preko treih stuba jedan drugom idemo
okrenuti leima. Jeste li stavili priguivae?

233

Nikad ih i ne skidamo, odgovorio je komandos koji je doao kroz ulini ulaz. Uto
se vratio i trei lan udarne grupe.
Izbaen iz stroja? upitao je Pryce.
Koliko je potrebno, i jo malo. Dao sam mu injekcijom malo soka u vrat.
Criminj, ti si sadist...
Bolje i to nego da se poslije kajem.
Dosta. Idemo.
Nakon to je prela i trei niz stuba, postrojba se sloila u krug, ljudi su se
jedan drugom okrenuli leima, pa neujno kliznuli dalje uza stube. Najednom je
komandos koji je postavio deaktivator alarma zapucao iz svog oruja; iz mranog
ugla odmorita drugoga kata sruila se mrana prilika, jer je prigueni metak
pronaao svoj cilj. Bio je to pogodak u elo uz koji nije bilo mogue ispustiti ni
glasa.
Tamo su vrata, i kladim se da su domainova.
Zato? upitao je komandos, strunjak za igle.
Page 221
On im je stajao nasuprot.
Meni zvui uvjerljivo, proaptao je Cameron. Timski rad, deki?
S vama smo, gospodine.
Samo ako moe bez onoga 'gospodine'. Ovo je zadaa u kojoj smo svi jednaki. A ti o
ovom zna za tri vraga vie od mene.
A ja bih rekao da se jo dobro dri, stari moj. Kako si krasno izveo onu
kravatu.
Dotiui se ramenima, kao opsadni ovan od ljudskih tijela, sva su etvorica
potrala naprijed. S gromoglasnim praskom teka su se drvena vrata naprosto u
eksploziji digla iz svojih brava i arki, to je bila posljedica skoro tone sirove
snage. Posred sobe je stajao zapanjeni Jan van der Meer Matareisen, u

smokingu od modroga baruna, a noge su mu bile utaknute u komotnu svilenu pidamu.
Miloga ti boga! zaurlao je na nizozemskom.
I onda uinio neto to se, s obzirom na okolnosti, jedva moglo i zamisliti. Prije
nego to su i mogli potegnuli oruje, on je napao. Njegovo ne ba previe
impozantno tijelo u trenutku se pretvorilo u uzvitlanog dervia, pa su ruke, noge i
ake letjele, ritale se i mahale kao deseci turbinskih lopatica. Za nekoliko je
sekundi imobilizirao dva nespremna komandosa, iznenaena njegovim napadom, i sad su
leali prostrti na podu, pokuavajui iz glave i lea istresti bol i tupost. Trei
je uao u kutu i drao se za grlo.
Zapaljena pogleda, van der Meer je izotrio pogled na Ca-meronu.
Srea tvoja, Amerikance, da ne nosim pitolj, jer bi sad ve bio mrtav! dreknuo
je prema njemu.
Stvarno ste dobri, to vam moram priznati.
Gori od vaih najgorih snova, gospodine Pryce.
Vi znate tko sam ja?
Pratim vas sve od - kako se ono zvao? Brass 26.
Topovnjaa. Mlanjak Harrier. Pobili ste hrpu mladia koji su samo radili svoj
posao.
Ba teta to ste preivjeli Harrier. Ali zato neete ovo! Dok su te rijei
krijetale i odjekivale od zidova, Matareisen se ponovno pretvorio u dervia, i
njegovi su propeleri krenuli prema Cameronu. On je posegao za orujem u svom
platnenom pojasu; sljedei je trenutak ono ve bilo u njegovoj aci i letjelo iz
nje, kao posljedica preciznog, brutalizirajueg udarca nogom. Pryce se povratio od
udarca, otkoraio, ukopao se lijevom nogom, i naciljao u van der Meerovu desnu
nogu. Udarac je poletio; on ga je uhvatio za svilu, zakopao prste u meso pod njom,
pa divlje i ulijevo zavrnuo miiavi ud. Matareisen

je na trenutak izgubio ravnoteu, pa mu se tijelo zavrtjelo u zraku ba kad se Cam
bacio prema njemu, i tako zabio Nizozemca u zid. Udarac njegova tijela popratio je
muan tresak, a glavna je rtva bila glava, zbog ega se smjesta onesvijestio.
Leao je na podu u fetalnom poloaju, ampion borilakih vjetina sveden opet na
onog prijanjeg, nimalo impozantnog sebe.
Jedan po jedan, komandosi su dolazili k sebi, malo natu-eni no ili.
Koji je to vrag bio? uskliknuo je ovjek iz MI-6, onaj koji je uao na prednja
vrata, dok se teturajui dizao na noge.
Ako mene pitate, bila je to itava vojska ninda, odgovorio je strunjak za
alarme.
Prokleti manijak u kicokoj odjei, rekao je agent od igle. Mislim da ne bi bilo
zgorega da mu dam malo soka.
To nije opasno? upitao je Pryce. Previe toga moglo bi mu poremetiti sve u
glavi, a nju hoemo netaknutu.
Na njoj si ti napravio vie tete nego to bih ja s deset injekcija tog sladila.
Dobro, onda daj. Cameron je pruio ruku u terensku jaknu i izvadio smotani snop
nacrta. Potjecali su iz arhive s poetka dvadesetog stoljea, i na njima su bili
prikazani arhitektonski detalji kue na Keizersgrachtu. Dok je agent davao
injekciju Matareisenu, Pryce se odetao do stepenica u hodniku, a za njim su pola
preostala dvojica. Prema ovim nacrtima, rekao je, nad ovim katom ima jo jedan,
ali stube prestaju tu.
To se vidi i izvana, rekao je deaktivator alarma. Jer gore jo ima prozora.
Kako da se uspnemo gore? upitao je drugi obavjetajac.
Vjerojatno liftom, koji je nedvojbeno programiran, rekao je Cameron i priao
Page 222
zakljuanom oknu dizala, zagraenom

mesinganom reetkom. On je oito samo za posveene. A strop je laan. Vidite li
proreze? Oito je pokretan.
Zato ne dozovemo lift?
Zato ne? odgovorio je Pryce. Moemo ga obraditi i izvana, pokuati provaliti.
Bolje i to nego propasti tri kata kroz okno. U amcu na kanalu imamo dobrog alata,
da poem po nj?
Molim lijepo.
Nakon itavog sata znojenja, Pryce i njegova postrojba uspjeli su, pomou
baterijskih builica i pila, ukloniti lani strop. Ruku pred ruku, nogu pred nogu,
uspeli su se rebrastim oknom do elinih vrata na najviem katu. Jo su se jednom
posluili glinastom gvaljom, koju su nabili i ispalili oko brave, pa su odgurnuli
elina vrata i izvukli se na zabranjeni trei kat. Ono to su pritom ugledali
iznenadilo ih je sve do jednoga.
Pa to je prokleti komunikacijski centar! uskliknuo je strunjak za alarme.
Kao u nuklearnom stoeru, rekao je zapanjeni djelitelj poslastica.
Od ovog su mi pune gae! zabrujao je trei komandos. Vidi ovo, itav je zid
prekriven kartom svijeta!
Dobro doli u unutranje svetite Mataresea, rekao je Cameron tiho i bez daha.
ega to?
Nije vano. Onoga zbog ega smo i doli. Pryce je izvadio svoj snani vojni
voki-toki, namjestio ga na Luthera Con-sidinea i Montroseovu u avionu Bristol
Freighter u zranoj luci Schiphol. Luther?
to je, pijunino?
Zlatna ila s darovima.
To je lijepo uti. Sad mogu kui?

Tek si poeo, stari moj. A sad nam treba Leslie. Reci britanskoj patroli da je
dopremi u ciljno podruje. Tri-deset Kei-zersgracht, ulini ulaz, vozilo bez
oznaka.
Spava.
A ti je probudi.
* * *
Dopukovnica Leslie Montrose se, ako je to uope mogue, zapanjila jo i vie od
Prvcea i komandosa, zato to je shvatila dosege toga to je pregledavala. Prola je
prolazom izmeu dva reda raunala i stigla do povienog pulta u sreditu.
Ne samo da su svjetske klase, nego su i jai od svjetske klase. Izravne satelitske
transmisije, skrembleri poruka, trenutna prebacivanja na alternativne kanale -
blagi Boe, itav se taj komplet moe mjeriti sa svima u Komandi strateke
avijacije u Langlevju. To je zacijelo stajalo milijune, a kad se u obzir uzme i ono
to je samo za njih postavljeno u svemiru, vjerojatno i milijarde.
To znai itavo brdo komplikacija?
itav brdski lanac komplikacija, Cam.
Ali da bi mogla iz sve te opreme neto i izvui, potrebna ti je pomo?
Sva mogua i to prije mogua.
Prijedlozi?
Jedan, moda dva... Aaron Greenwald u Silicijskoj dolini. On je kreativni um iza
nekoliko velikih kompanija, konzul-tantski status. A onda je tu i Pierre Campion u
Parizu. Nije ba poznat, ali je pravi arobnjak, daleko ispred svog vremena.
Ti ih poznaje?
Oni su bili u mentorskom timu koje je skupio G-2. Moda me se sjeaju, ali ne
jamim.

Sad e te zapamtiti. Jo netko? Pogledaj u Vojsci, oni su upueni u releje.
to znai i odobrenje za najpovjerljivije poslove. Sasvim nedvojbeno.
Frank Shields se prihvatio posla u Washingtonu, dok je Goeffrev Waters nazvao
Deuxieme Bureau u Pariz. Dok je dopukovnica Montrose istraivala razna raunala u
Matare-seovu komunikacijskom centru prolo je ve i etrdeset osam sati. A ujutro
treeg dana, sedam umova koji su se ubrajali meu najbolje umove kompjuterske
znanosti, skupili su se u Londonu odakle ih je Luther Considine avionom prebacio u
Amsterdam. Kua u Keizersgrachtu bila je hermetiki zatvorena, a oko nje je
patrolirala nova postrojba britanskog MI-6 u graanskim odijelima. Komandosi su se
Page 223
vratili u Britaniju; van der Meerovu rezidenciju sad su zaposjeli Cameron, Leslie i
sedam kompjuterskih umova, kao i mala, etverolana ekipa zaduena za kuanstvo;
sve redom Englezi kbjt su teno govorili nizozemski. Kad je jedan od ranijih
direktora, koji je pribavljao ljude za Matareseove kompjutere nazvao i zatraio
meneera van der Meera, reeno mu je da je vlasnik poslovno u inozemstvu. Budui da
su mu bile poznate trenutne okolnosti, ovjeku se to uinilo sumnjivim. Dovezao se
i opazio da sve vrvi od aktivnosti. I smjesta telefonirao kolegama.
Drite se podalje od Keizersgrachta. Neto se dogodilo! Ve od prvog susreta u
dnevnoj sobi u prizemlju bilo je jasno da e voa skupine kompjuterskih strunjaka
biti Ka-lifornijac Aaron Greenwald. Bio je to vitak mukarac, skoro ispijen, od
etrdeset i neto malo godina, ugodnoga lica i tihog, no bespogovornog glasa. Ako
se kod njega igdje mogla opaziti briljantnost, onda je ona bila u oima. U njima je
bila blagost, ali su one istodobno bile i prodorne, potpuno

usmjerene na ovjeka kojem se obraao, uvijek s totalnom koncentracijom. inilo se
kao da njima ljuti slojeve, kao da u drugom ovjeku vidi i shvaa i ono to bi
drugom promaklo. Druinu su tvorili petorica mukaraca, dvije ene i, naravno,
Leslie Montrose. Dodijeljene su im sobe, raspaki-rali su prtljagu, te je napravljen
uvodni plan rada. Skupili su se u dnevnoj sobi u prizemlju, i tu im se Greenwald
obratio.
Uzet emo sve strojeve u progresiju od alfe do omege, i pritom se posluiti svim
varijacijama to ih moemo stvoriti, i zabiljeiti svaku stavku i invaziju.
Pripremio sam identine kartice sa savjetima, no to su doista samo savjeti. Molim
vas, nemojte da vas one sputavaju - u svemu je najkljunija vaa inventivnost, a
nikako moja. Usput reeno, deifrirali smo lift i ukljuili pristup najgornjem
katu. Ne zaboravite, najvie trojica odjednom. I napokon, da se postigne
najdjelotvorniji raspored radnog optereenja, dnevni i noni raspored rada
prikvaeni su na oglasnu plou gore u blagovaonici.
I tada je poelo ubijanje od posla, i to zaista ubijanje. Bio je to posao
mukotrpan, frustrirajui, iscrpljujui, cjelodnevni, jer se nitko nije elio
iskljuiti iz timskoga rada. Radno je vrijeme odletjeo kroz poslovini prozor;
spavalo se samo kad se od pospanosti moralo, a jelo se samo kad bi grevi od gladi
poeli ometati miljenje i inventivnost. Specijalisti bi privremeno naputali svoje
strojeve i lebdjeli nad drugima, pa ih bodrili kad bi se ovi nali na samom pragu
pristupa vanim podacima. Kako su se otkrivale informacije, sve esticu po esticu,
dovodei do eksplozivnih mogunosti, meu svima je rastao osjeaj hitnosti. Ipak je
ostalo i previe toga to se nije razotkrilo, to je ostalo elu-zivno, nedohvatno.

U svemu mora postojati neto zajedniko, uporno je tvrdio Greenwald sa svog
povienog pulta. Hi bar djelomina pristupnica, nekakav srodan pretpristup
primjenjiv na sve fajlove.
Neto kao telefonski podruni broj? upitala je Leslie, sjedei ispod i lijevo od
Kalifornijca.
Da, identificirajui niz simbola to se grana prema pojedinim dijelovima opreme.
Neto zbog efikasnosti, a neto i kao zastava ili grb.
To bi svakako bilo u skladu s itavom priom, sloio je Pryce, dok je stajao kraj
Greenwalda i gledao kako mu prsti lutaju tastaturom. Iza svega toga stoji snaan
ego.
Koji se, naravno, zove Matareisen, rekao je Aaron upravo gadljivim tonom. Je li
sir Goeffrev s njim u Londonu imalo uznapredovao?
Ne, i to ga dovodi do ludila. Momak je neosvojiv kao Gibraltar. Iskuali su na
njemu svt^sjerume od Pentothala pa sve do dobrog starog skopolamina, no nita ne
daje rezultate. Mozak mu je kao u robota. On je poraen, no Waters veli da se
ponaa kao da e pobijediti. Dre ga u osvijetljenoj eliji i ne daju mu spavati,
daju su mu samo minimum hrane i vode... ali ga nita od svega toga ba nimalo ne
dira. Jak je kao bik.
Ili e ispustiti duu ili e se slomiti, rekao je Greenwald. Molimo se Bogu za
potonje, i to na vrijeme.
Zato si to rekao?
Ja ne prestajem slagati vremenski plan. To neto to se treba dogoditi precizno je
tempirano i zahvaa irok prostor.
A mi i ne slutimo to bi to moglo biti. Jedini fragment koji imamo - onaj do kojeg
je doao Scofield - odnosi se na nekakve 'poare na Mediteranu'.
Page 224
I tako se vraamo na alfu i omegu, na teme i viestruke varijacije, rekao je
Aaron Greenwald, pa se opet zavalio u

svoju okretnu stolicu, kratko se protegnuo, i onda se opet bacio nad tastaturu, nad
kojom su mu poletjele ake i prsti.
JU JU JU
Preokret!
Dogodilo se to u 3:51 ujutro etvrtoga dana. Specijalist iz Pariza Pierre Campion,
uletio je u Greenwaldovu sobu, u koju se iscrpljeni voa grupe povukao prije manje
od pola sata.
Aaron, Aaron, probudi se, mon ami! uskliknuo je Francuz. Mislim da smo uspjeli!
to... kako? Greenwald je poskoio, pa istog asa prebacio duge noge preko ruba
kreveta. Jo je bio u zguvanoj odjei, a iroke su mu, blage oi bile crvene od
premqrenosti. Kada? Kako?
Prije samo nekoliko minuta. Bila je to algebarska kombinacija naih prvih
projekcija - jednadbi, Aaron! Idemo, Ca-meron i Leslie su tamo s jo dvoje. A mi
ne elimo - ne usuujemo se - nastaviti bez tebe.
Daj mi da si pljusnem malo vode po licu, moda se uspijem sabrati. Gdje su mi
naoale?
Na nosu.
A gore, u golemom komunikacijskom centru, pet strunjaka i deklasirani Pryce
sjatili su se oko povienog pulta to ga je Campion preuzeo od Greenwalda.
Simboli M i B su faktorirani u progresiju, koja im dijeljenjem postaje jednaka,
rekao je Aaron zamiljeno.
Barun od Mataresea, objasnio je Cameron, gigant i izvor svega to imaju. On
Matareisenu nikad nije iziao iz glave. Bio je opsesija koju je naprosto morao
slijediti.

Daj da nastavimo - vrlo oprezno, rekao je Greenwald. Zakljuat emo to to imamo
i poigrati se s jednadbom, moda i geometrijski, kako slutim.
Zaista? upitao je Campion. Zato?
Zato to kubovi i etvrte i pete potencije ne bi bili logini. Temelj bi
Matareseovih ifri mogla biti nelogina logika.
Aarone, ovo nadilazi moje snage, rekao je Prvce.
I moje, Cam. Ja samo lovim naslijepo.
Dvadeset est minuta kasnije, kad su Greenwaldovi prsti naglo ubrzali rad nad
tastaturom, raznobojna je karta svijeta na zidu najednom oivjela. Posvuda su po
njoj prasnuli bljeskovi desetaka aruljica. Uinilo se kao da je golema karta
poela ivjeti vlastitim ivotom, prikivajui panju, ne doputajui da je se
previdi. Djelovala je zastraujue, skoro nekakvom hipnotikom moi.
Milostivi Boe! proaptala je Leslie, pa se zapiljila u taj zapanjujui prizor,
dok su Campion i ostali u nevjerici napravili nekoliko koraka prema njemu.
Sto je to, Aarone? upitao je Prvce.
Ja bih rekao da e se to neto, to se mora dogoditi, odigrati ba u tim
pulsirajuim sreditima... Polako se primieno. Negdje se u tim strojevima krije i
odgovor.
Nastavi loviti, molim te.
Ispis! uskliknuo je Campion kad se vratio svom raunalu. Ta je izjava djelovala
elektrizirajue, ba koliko je bila i neoekivana. Mon Dieu, taj ispis se pokrenuo
sam od sebe, ja nisam uinio ba nita!
Nekakav otponac, Pierre, rekao je Greenwald. Stigao si do nekakvog praga i
pokrenuo pisa. Za Boga dragoga, to vele podaci?

'Sektor dvadeset est', poeo je Francuz zastajkujui, nadvijen nad ispis koji je
polako izlazio iz stroja. 'Poetak faze jedan. Procijenjena zatvaranja, steajevi,
obustave djelatnosti: u roku od trideset radnih dana, etrdeset jedna tisua'.
Govori li ita koji je to sektor oznaen brojem dvadeset est?
Mislim da je na karti, odgovorila je dopukovnica Mon-trose, pa pokazala prstom na
osvijetljeni zid. Meu mirka-vim svjetlima, jedno je plaviasto na zapadnoj obali
Sjedinjenih Drava.
Ima pravo, rekao je Cameron. To je u podruju Los Angelesa.
Pierre, ima li i kakva aluzija na datum?
Vie od aluzije. Dva tjedna i pet dana od danas.
Page 225
Probudite ostale! zapovjedio je Greenwald drugoj dvojici specijalista. Leslie,
ti i Pierre obiite strojeve i u svaki ubacite njegove ifre, sve koje je unio. Kad
budete gotovi, poet emo s kljukanjem.
Sto to? upitao je Pryce.
U argonu, selektivno spajanje opreme. To je zapravo jako jednostavno, iako se
rijetko primjenjuje. Pomou glavnog kabela povezujete sve modeme sa sredinjom
bazom. Aaron je nastavio pa objasnio da s obzirom na to da imaju samo nepotpune
ifre, tim meupovezivanjem mogu utedjeti vrijeme, jer se to u biti svodi da
povezivanje dodatnih strojeva.
Dok je itava druina bijesno radila, meu njima je brzo rastao osjeaj hitnosti.
On se jo i poveao kad su u prvi as proradila dva ili tri pisaa, a onda jo
nekoliko, dok naposljetku veina nije poela rigati klaftre papira. Prolazili su
sati i umor se pretvarao u euforiju. Jesu li otkljuali tajnu Matare-sea?

U podne i deset, Aaron Greenwald se digao od povienog pulta i rekao:
ujte me svi - tiina, molim, i posluajte. U ovom trenutku imamo vie materijala
no to ga moemo apsorbirati, ali emo ga morati poeti apsorbirati u golemim
koliinama. Predlaem vam stoga da skupimo to to imamo, kolacioni-ramo prema
izvoru i maknemo svoja ukruena, pogrbljena tijela s tih divljakih stolica i...
ponovno se prihvatimo itanja!
U tri i trideset ujutro, skoro dvanaest sati nakon onog prvog preokreta, bilo je
prolistano ve itavo brdo ispisa, pa se druina specijalista skupila u dnevnoj
sobi u prizemlju da kolektivno procijeni situaciju.
To mi djeluje uasavajue, pa ipak tragino nepotpuno, otpoeo je Pierre Campion.
Preko industrijskih e se drava prevaljati katastrofalni plimni val. Kad se
kompanije i korporacije ponu ruiti izgubit e se doslovce milijuni i milijuni
radnih mjesta.
Prema ovom e depresija s konca dvadesetih i poetka tridesetih izgledati kao
sitna fluktuacija, rekao je ameriki specijalist.
Nevolja je to nemamo tvrdih i jasno odreenih podataka, dodao je drugi.
Ali zato imamo tragove, moje dame i gospodo, nije se dao Greenwald.
Oni se kriju u rijeima! U rijeima poput 'mediji' - novine, televizija;
'konsolidirane mree' - energetika, elektrine kompanije; 'st. tablice' - to se
lako prevodi sa statistike tablice: osiguravajue kompanije i njihovi izvodi
socijalnog osiguranja. Ima ih tu i jo, meu njima, prominentno, 'transferi',
'prolongiranja'. 'Transferi', cure i deki... banke. Svaka operacija te veliine
predmnijeva goleme koliine kapitala, nepoznate u analima ekonomije.

Poznato nam je mnotvo banaka koje su se fuzionirale ili konsolidirale, odgovorio
je Pryce. One su transnacionalne.
A proitali smo sve o zdravstvenim organizacijama koje se meusobno prodiru,
dodala je Leslie. Na prvom mjestu profiti, a pacijentima kako bude.
Mi smo, naravno, svjesni mnogih takvih dogaanja, dodao je Francuz Campion, ali
je na problem to u toj opsenoj grai, to smo je proitali, nema nita to bi
ukazalo na nekog odreenog.
Ne smijemo smetnuti s uma, rekao je jo jedan Amerikanac, da matareani nisu
budale - psihopati gramzivi u svjetskim razmjerima, to da, ali ne budale. Oni se
time bave ve dugo vremena, i moramo pretpostaviti da su oni, bar povrinski
gledano, ostali unutar zakonskih odrednica.
Naravno, sloio se Aaron. I to je, 'povrinski gledano', njihova operativna
fraza. Stoga ne moemo pozvati na red ni najoitije primjere jer, kao to ree
Pierre, nita nam ne ukazuje na nekog odreenog...
Ne, nita nam ne ukazuje, prekinuo ga je Cameron lju-tito, ali zato imamo neto
drugo, i to dovoljno da smjesta pri-onemo na posao! Znamo pouzdano da su etiri
kabalera koja Frank Shields dri pod prismotrom Matareseovi od pete do glave. I
stoga emo krenuti od njih, ja u krenuti od njih!
Sam samcat? Leslie Montrose se naglo nagnula iz stolca i zapiljila u Prvcea.
To sam ve radio. Penetrirati i nahukati jedne na druge. Od svih glupih igara u
tom kretenskom poslu, ta ima najvie izgleda za uspjeh. Osim toga nemamo mi vremena
za ita drugo. Za ime Boje, uli ste Campiona. Dva tjedna i pet dana!
Ali sam samcat? usprotivio se Greenwald.

Malo pretjerivanje, rekao je Cam. Uvjerit u Shieldsa da me snabdije svim svojim
Page 226
udotvornim spravama, i s jo dva ovca.
To znai da ide u Sjedinjene...
Koliko me noge nose, Aarone. Tamo e me prebaciti Waters, a htio bih da sa mnom
poe i Luther, za sluaj da zatreba kakav brz, tihi let - molim lijepo, samo bez
brbljavog personala i slubenih rekvizicija.
Ja idem s tobom, agente Pryce, rekla je Leslie.
I mislio sam da u to uti.
A mi emo ostati u toku, rekao je Greenvvald. Molim te uspostavi trenutnu vezu s
nama tako da te moemo kljukati svim novim informacijama to ih uspijemo izvui.
Smatrajte da je ve uinjeno. Pryce je iz depa izvukao radio. Luther, pripremi
ptiicu za let. Kod tebe smo za dvadeset minuta.
RAF-ov je nadzvuni mlanjak sletio u Dulles International Airport tono u 7:05
popodne po istonom standardnom vremenu. CIA-ino je neoznaeno vozilo Prvcea,
Montroseovu i Considinea odvezlo u Langlev, gdje ih je u svom uredu ve ekao Frank
Shields. Nakon to su razmijenili pozdrave i predstavili Luthera, Frank im je u
opim crtama oslikao predloeni scenarij.
Kapetane fregate Considine...
Digli ste me za jedan varak, iako bi, gospodine, i Luther bilo sasvim dovoljno.
Hvala, Luther, aproprirali smo Rockvvellov mlanjak; sad je na privatnom sletitu
u Virginiji, ni etrdeset minuta od Washingtona. Gledate li na to s odobravanjem?

Naravno. To je dobra oprema, no sve ovisi o broju zranih milja.
To ovog asa nije problem. Jamieson Fowler stalno leti izmeu Bostona, Marvlanda i
Floride; Stuart Nichols i Albert Whitehead su u New Yorku, dok je Benjamin Wahlburg
u Philadelphiji. Nijedan let nije dui od tri i pol sata, ukljuujui i onaj do
Floride.
Onda nema problema. Mogu li ujutro pregledati zrakoplov i njegovo osiguranje?
Mi emo sve pregledati, Lutheru. Htio bih u New York, prekinuo ga je Cameron.
Ma to si to saznao, pijunino?
Saznao sam da elim u New York.
Onda me posluaj prije nego to istri pred rudo, rekao je Shields odluno.
Prema Goeffrevju Watersu, ti bi White-heada i ostale elio srediti onako u etiri
oka, pogaam?
Da. Ali samo dva po dva oka.
Utvrdili smo da Whitehead iz svog ureda odlazi svake veeri izmeu pet i pedeset
pet i est, i pritom ga uvijek vozi limuzina iste slube. Prije odlaska kui, u
svoj stan na Petoj aveniji, zastaje samo jednom. I to u baru u Rockefeller Cen-teru
zvanom Templars. On tamo ima stalno rezerviranu niu. Tu popije tono dva
votka-martinija, pa se vrati u auto koji ga eka.
To je vrlo precizno.
I to nije sve. Zavrbovali smo limuzinski servis, vrlo sub rosa, i u dan koji
izabere, ofer e biti na ovjek. Upoznaj se za barom, uini to mora, pa ga
otprati do automobila. Moe li to izvesti?
Ko pik na devetku.

Ja bih eljela s njim, upala im je u rije Montroseova. Ti su ljudi ubojice a ja
sam, to vam je zacijelo poznato, strunjak za oruje.
Leslie, to nee biti nuno...
Ne, nego e ba biti! I to ba zbog tebe, milo.
Bez komentara, rekao je doravnatelj. Tebe emo smjestiti u susjedni separe.
A to je sa mnom? upitao je Considine. Netko bi im morao paziti na bokove, tako
mi to radimo u zraku.
No daj, Lutheru! ini mi se da sam dobro pokriven, a ofer je jedan od naih.
Tvoja stvar, pijunino, ali zaboravlja da je mene odgojila ulica? Svatko se dade
kupiti.
Mislim da si ga sad, dragi moj, malo pretjerao.
Ja se sluajno slaem s Cameronom, rekao je Shields. No ako e ti od toga biti
lake, onda sjedni na drugi kraj prostorije, dobro?
Ve mi je lake, odgovorio je pilot.
I tako, Cam, kad se nae u autu, priaj koliko te volja, reci oferu da te vozi
kud eli, da dobije na vremenu. A na e broker izgubiti ivce kad shvati da ti
ima kontrolu.
Toliko o Whiteheadu. to je s Nicholsom?
Page 227
Sutra ujutro. On svraa u svoj klub na pola sata znojenja. Dvadeset druga ulica,
kamo stie oko sedam i petnaest. Sredit emo da se nae u sauni, kamo Nichols
dolazi iz teretane...
Savreno smiljeno, prekinuo ga je Pryce. Ali kako moemo biti sigurni da u s
njim biti sam?
Za to e se pobrinuti trener. U taj sat to i nee biti teko. Ti e biti unutra,
a kad jednom unutra pusti Nicholsa, ostat e na vratima, i ako se tko pojavi, rei
mu da sauna trenutno ne radi.
I kako si mu to objasnio? upitala je zabrinuta Leslie.

Nikako, dopukovnice. I on je jedan od naih... A sada, s obzirom na promjenu zona
kroz koje ste proli, bolje da se svo troje malo odmorite, najbolje, dakako, da
odspavate itavu no. Smjeteni ste u motelu nedaleko odavde, najbliem privatnom
sletitu. Na e vas auto otpremiti onamo i ujutro vas pokupiti, recimo u osam?
A sedam? upitao je Pryce.
Kako god ti veli.
Pretpostavljao sam da emo odsjesti u tvom privatnom
hotelu u New Yorku. Brav je rekao da se zove Marble i jo
nekako. \
Kad god moemo utedjeti novac poreznih obveznika, inimo sve to je u naoj
moi.
Scofield mi je rekao da je sobna podvorba super.
I jest. Pa to zlorabi.

31
Let do New Yorka protekao je bez dogaaja, a promet je na Manhattanu bio uasan. Na
aerodromu La Guardia doekao ih je CIA-in djelatnik zaduen za njih i odvezao ih u
hotel Marblethorpe. Uli su na postrani ulaz i smjestili se u istom apartmanu u
kojem su odsjeli i Scofield i Antonia kad je Bran-don obavljao svoje razgovore s
potencijalnim matarekim vezama. Luther Considine se smjestio u gostinskoj
spavaonici, Cameron i Leslie u glavnoj. Raspakirali su se brzo, i iz nje izali ba
kad je stigao CIA-in agent na plansku seansu. Zvao se Scott Walker, i vie je
sliio vitkom, uspravnom vojnom asniku negoli pripadniku Centralne obavjetajne
agencije. Pa progovorio.
Ja sam ovdje na bazi pravila da nita ne moram znati, i ravnatelj Shields je bio
sasvim jasan: to manje znam, to bolje. Ja sam ovdje samo kao pomo, a ne i da
aktivno sudjelujem ukoliko se ba ne ukae potreba.
to je sasvim u redu, rekao je Pryce. Jeste li dobili iti-nerer?

Bar Templars u Rockefeller Centeru veeras u est. Svatko e od vas ui posebno i
sjesti u skladu s dobivenim uputama. Ta e mjesta biti zauzeta, ali kad izgovorite
rijei: 'Oh, mislio sam da sam taj stol rezervirao', nai e vam ljudi uz isprike
ustupiti mjesto.
Ja dolazim posljednji? upitao je Cam.
Ne, gospodine, vi dolazite prvi. Kad svi budete unutra, ja izlazim da motrim vrata
iz susjednog hodnika. Sad je Walker posegnuo u dep sakoa. Usput, Shields mi je
dao te dvije fotografije. Na prvoj je ovjek s kojim se sastajete veeras; s drugim
se vidite sutra. Naalost ne mogu vam ih ostaviti, one ne smiju biti kod vas. Stoga
ih, molim, paljivo pogledajte i zapamtite.
Koliko sam ve puta uo te rijei...
Uvjeren sam da jeste, gospodine. Doravnatelj je priznao da ste bili najvia
klasa.
Ovoga ne poznam - ni ovoga... Hoete li me slijediti kad se naem s naim
preuvaenim gospodinom...
Bez imena, gospodine!
Oprostite. Kad na cilj dovuem u limuzinu?
Ne nuno. Va je ofer na kolega i on zna to mu je initi ako iskrsnu nekakvi
problemi.
To je utjeno, rekla je Montroseova. Vjerujem.
Ostatak je dana proao tako da se Leslie odmarala, jer ju je promjena satne zone
napokon lupila u glavu; a Cameron je opet pisao po bloku, i tako rezimirao svoje
misli o sastanku s Albertom Whiteheadom; dok je Luther monopolizirao telefon,
razgovarajui sa svojom djevojkom, kapetanicom fregate, u Pensacoli. U etiri su
Page 228
sata naruili ranu veeru; nitko nije pouzdano znao kad e sljedei put jesti. U
pet i petnaest Scott Walker je nazvao iz CIA-ina vozila na bonom ulazu. Bilo je
vrijeme da se krene u bar Templars u Rockefeller Centeru.

Dok su sjedili na odreenim mjestima, a Pryce za pretrpanim ankom, Luther i Leslie
su potvrdili prepoznavanje uzajamno se pogledavi i lagano kimnuvi glavom. U est
i dvanaest kroz dvostruka je vrata Templarsa proao Albert White-head i krenuo
ravno prema pojastuenoj klupi, pred kojom je bio stol s oznakom rezervacije.
Luther je uhvatio Cameronov pogled; kimnuo je glavom kad je Pryce neupadljivo
pogledao prema Whiteheadu. Tako je potvrdio Considineovu poruku, pa ustao od anka
i poao prema brokerovu stolu, te ga prepao ba u trenutku kad je klizio u mali
separe.
Oprostite molim vas, rekao je uvrijeeni financijski organ Mataresea. Zar ne
vidite da je stol rezerviran?
Ne vjerujem da je to ba vaa elja, odgovorio je Cameron tiho. Ja sam iz
Amsterdama, i sin Maloga Pastira mi je naredio da vas potraim.
Molim?!
Samo bez sranih udara, i bez toga imamo dovoljno nevolja. Plivate meu morskim
psima.
Tko ste vi?
Sad sam vam rekao, ja sam iz Amsterdama, glasnik, ako vam je tako drae. Mirno
popijte svoje pie - votka-martini, ako se ne varam. Tako mi je rekao gospodin G.
Ja nemam ni najblaeg pojma o emu vi to govorite, promrmljao je uplaeni
Whitehead.
Vi nemate ni najblaeg pojma o tome to se dogodilo. Ili s kim imate posla. Imate
li vani auto?
Naravno.
Je li siguran?
Apsolutno. Zatvorim oferovu pregradu, pa nas ne moe uti... Ali zato ja uope s
vama razgovaram? Ma koji ste vi vrag uope?

Dajte, nemojmo opet o tome, rekao je Pryce umorno. Tu sam zato to vam trebam, a
ne zato to mi se hoe.
Zato biste mi vi trebali? zagrcnuo se broker u polu-aptu. I kako to mislite da
'plivam meu morskim psima'?
Neki imaju osigurane i rezervne poloaje, za sluaj nepredvienih tekoa,
zacijelo vam je to jasno.
Ne, nije. Jer ne moemo promaiti!
To i ne oekujemo. Pa ipak...
Pa ipak nita. Izgovorite to napokon!
Va pravnik Nichols se ve osigurao za sluaj da neto pregori. Pria se da je
napisao izjavu, pod sudskim peatom, kako nije imao pojma o vaem pretakanju naeg
novca.
To vam ne vjerujem!
Gospodin Guiderone ima izvore koji nadilaze sve to mi posjedujemo. I to je
istina. On eli da zadrite distancu prema Nicholsu, i kad primite upute, to e se
dogoditi uskoro, nemojte mu ih prenijeti.
Sve je to nevjerojatno...
Znai ipak vjerujete, rekao je Cameron. Idemo, nije mi tu ugodno razgovarati.
Idemo u va auto. Mogu li dobiti raun?
Ne... ne. Sve stavljaju na moj raun. Zapanjeni je Whi-tehead i opet bio sposoban
samo za mumljanje.
Kad su se nali na ulici, Pryce je priao limuzini i brokeru otvorio vrata.
Prepoznali ste auto, rekao je Whitehead i blenuo u nj.
Da, jesam. Cam je poao za brokerom na stranje sjedalo, pa se nagnuo prema
CIA-inu agentu za volanom i rekao mu: Vozite nas oko Central Parka, ja u vam rei
kada da se vratite na Petu aveniju. I, molim vas, podignite pregradu.

ofer, rekao je Albert Whitehead, a oi su mu bile iskolaene i staklaste. Ja ga
ne poznajem, to nije nitko od mojih vozaa.
Sin Maloga Pastira nije samo precizan, nego on i planira
unaprijed.
U trenutku kad je broker stigao do svog stana u Petoj aveniji, ve je bio ruevina
Page 229
od ovjeka. U glavi mu se vrtjelo; osjeao je muninu, a njegov je analitiki um -
koji se prvenstveno bavio brojevima i financijskim taktikim varkama -sad bio
ispunjen pravom provalom informacija koje nisu imale ba nikakve veze ni s
brojevima ni sa strategijom. Ali su zato imale i te kakve veze s otimanjem za vlast
u Amsterdamu, s izdajama u vrhu poduzea, s otpadnitvom zaraenih elija -i vie
od svega, sa strahom. S istim, sirovim strahom. Bila je to oluja negativnih
apstrakcija, a ne iste crte matematike preciznosti. Stuart Nichols, godinama
njegov advokat i desna ruka, on da je izdajica? On da je izdao njega?
I koliko ih jo ima? Koliko je jo Matareseovih elija od njega potajno primalo
novac? Hoe li ga koja od njih otcin-kati? I, ako je tako, koje su to onda? Netko
je natuknuo da im je on muzao fondove... mislim, bilo je nekih trokova povezanih s
transakcijama. Hoe li ga ti nezahvalnici odati u sluaju nepredvienih tekoa?
Albert Whitehead je osjetio kako mu je stvarno pozlilo. Prije mnogo godina veselo
je zakoraio u pravo more bogatstva. Sad se upitao hoe li se u njemu utopiti.
* * *
Umotan u runik, Pryce je sjedio u kutu maglom ispunjene parne kupke. Netko je samo
jednom kucnuo po staklenim vratima; bio je to znak. Potom je u prostoriju uao
Stuart Nichols, prvi dopredsjednik Swansona i Schwartza, brokerske

tvrtke, i u svakom praktinom smislu Matareseov odvjetnik. Uao je u saunu
podjednako zaogrnut i sjeo na klupu od letvica preko puta Camerona. Nisu se mogli
vidjeti, i to je Pry-ceu savreno odgovaralo. Tako e rijei ostaviti jai dojam.
Nakon to je prola minuta, Cam je napokon progovorio.
Zdravo, savjetnie.
Sto? Tko je to?
Moje ime nije vano, ali to to u vam rei jest. Sami smo.
Ne obiavam u parnoj kupki svoga kluba razgovarati s neznancima koji mi se nisu ni
predstavili.
Zar sve ne mora jednom biti prvi put?
Ovo ne. Nichols je ustao s klupe.
Ja sam iz Amsterdama, rekao je Cameron tiho no odsjeno.
Molim?
Sjednite, savjetnie. Sjednite za vlastito dobro, i ako ne vjerujete meni na
rije, vjerujte bar Julianu Guideroneu.
Guideroneu?... Kroz slojeve magle, pravnik se vratio do klupe.
To je u neku ruku lozinka, zar ne? Ime ovjeka navodno ve godinama mrtvog.
Zauujue. Hou rei injenica da bi se itko njime posluio.
Imate pravo, ali samo donekle. Hou jo. to se dogodilo u Amsterdamu? Zato se s
njim ne moe dobiti veza?
Vi to ve znate, no jeste li pokuati dobiti Keizers-gracht?
Keizersgracht?... Zadivljujete me. Zato bih ja to trebao znati?
Zato to vam je to rekao Leonard Fredericks, naa kitica u Foreign Officeu. Van
der Meer je malo pretjerao u toj igri moi kojom je elio suzbiti Julianovo
vodstvo.

Ovo je sad stvarno smijeno. On je sin... ... Maloga Pastira, hitro je dovrio
Pryce. Ako pokuate nazvati van der Meera, rei e vam da je na poslovnom putu u
inozemstvu. to to znai?
Da se regrupira. Tko zna gdje je sada. Blagi Boe! Pa to je strano,
potencijalno katastrofalno. Moglo bi biti. Ali ja svoj novac stavljam na
Guideronea, a pretpostavljam i glavu. On posjeduje stvarnu mo. On je taj kojeg svi
poznajemo - posvuda. Od Sredozemlja do Sjevernog mora, od Pariza i Londona do New
Yorka i Los Angelesa. Van der Meer u svojoj kuli u Keizersgrachtu moe stvarati
planove, rasporede, ali ih Guiderone provodi u ivot. Njemu se vjeruje; van der
Meer je nepoznat, nevidljiv izvor novca, ne ovjek. On ne moe djelovati bez sina
Maloga Pastira. Jesam li vas zaista shvatio to govorite? Mi smo u krizi! Ne
jo. Sve se odvija po planu, a Guiderone udara takt. U tom sluaju, rekao je
odvjetnik s golemim olakanjem, uope mi nije jasno zato ste me morali
potraiti. Guiderone eli biti siguran u vau lojalnost. S obzirom na
okolnosti, on je i ima. Zato bi u to sumnjao?
Zato to je va poslodavac i bliski prijatelj Albert White-head ve skoio s
broda. I sad se slizao s van der Meerom, ostao je kod izvora novca. Kako?
On i ne zna kako brzo taj izvor moe presuiti. On mi nikad nije spomenuo nita
Page 230
od toga, rekao je zapanjeni Nichols napetim glasom. To je nevjerojatno!
I ne smijete nikom rei da smo se nali. Ovaj se razgovor nikad nije odigrao.

Vi to ne razumijete. Izmeu nas nikad nije bilo profesionalnih tajni. I svakako ne
na tom podruju. To je nezamislivo!
Ne vie... Guiderone e vas bogato obdariti ako otvorite etvere i oi i ui.
Ostavit u vam broj telefonske sekretarice, i ako neto doznate, ili ako se samo
Whitehead pone udno ponaati, nazovite ga i ostavite poruku... javlja se
'odvjetnik', / to e biti dovoljno. Ja u vas onda nazvati pa se moemo negdje
nai.
Posluio sam se rijeju 'nezamislivo', i to je zaista tako. Nezamislivo je da ja
pijuniram Alberta.
Jednog ete mi dana biti zahvalni, a sin Maloga Pastira vam to nee zaboraviti. Vi
ste vraki dobar pravnik, i vjerojatno ete, kad doemo na vlast, stati na elo
naeg meunarodnog pravnog odjela. A sad vas naputam. Ispruite ruku i dat u vam
broj telefonske sekretarice. Napisao sam ga.
Pryce je iziao iz parne kupke, a propuh je kroz vrata na trenutak srknuo oblake
magle. Stuart Nichols, koji je ostao unutra, zbunjeno je i uasnuto zurio u mokre
zidove. Bio je to ovjek na mukama, u sukobu sa samim sobom.
Cameron se brzo presvukao, nakon to ga je CIA-in trener odveo u praznu sobu u
kojoj je ostavio odjeu. Kad se naao na ulici u urnom i trubljenja punom ranom
jutarnjem prometu, poeo je analizirati svoj susret s Matareseovim pravnikom. Ba
kao i s Albertom Whiteheadom, i ovdje je sve prolo dobro. Posijano je sjeme
razdora, a u smjesu je dodan i zahtjev za utnjom, to je nesnosna kombinacija. Ako
je or-todoksija konformistika, kako obino i jest, ciljevi e se nai pod takvim
pritiskom da e se iz svega neizbjeno izroditi strahovite pogreke, koje e potom
eskalirati itavom Matare-seovom hijerarhijskom ljestvicom. I ba e ih zato oni,
dobri momci, motriti. Sto je unekoliko bilo udno, jer je u svemu

tome, sudei prema transkriptima o konferenciji na ladanju u New Jersevju, a koje
mu je pokazao Frank Shields, bilo istine. Bar djelomice; i to je bitno.
* *
Sad u vas napustiti, rekao je Scott Walker, dodijeljeni CIA-in ovjek, u
apartmanu hotela Marblethorpe, ali se moda opet vidimo u Philadelphiji, gdje je
na etvrti subjekt.
I ja se nadam, Scott, rekla je Leslie. Bili ste nam od velike pomoi.
Nisam uinio nita, dopukovnice, a ako i jesam, onda to ne znam ni sam. Ja sam tu
samo da vam olakam posao. Meutim sam poruniku Considineu dao zapeaenu
zapovijed za let na Floridu, gdje je va trei subjekt. Tamo e vas doekati moj
kolega Dale Barclav. On je u mraku kao i ja, ali je vrhunski...
Piloti bi rekli as?
To je posebna kategorija, gospodine. On e preuzeti moj posao, i drati se uputa
doravnatelja.
Zar vas, ljudi, nikad ne mui radoznalost? upitala je Leslie.
Ne kad nam vele da nas ne smije muiti, dopukovnice.
Dobar odgovor, rekao je Pryce.
* * *
Jamieson Fowler, energetiki tajkun i glavna amerika snaga u Matareseu, operirao
je iz hotela Breakers u Palm Beachu u uem smislu rijei. Stalno je bio na
telefonu, razgovarajui s Tallahasseeom, glavnim gradom drave, i pritom se sluio
svojim privatnim skremblerom - koji je CIA lako pro-

valila - te nazivao visoke dravne slubenike, gurajui svoju zamisao goleme
konosolidirane elektrine mree, i pritom pravio aluzije na goleme stimulacije,
itaj mita, ako stvar proe. Sto e oni svakako prihvatiti. Politika na dravnom
nivou u financijskom je smislu izgubljena partija: krasan ured, malo slave, no ako
nisi pravnik s klijentima koji su molitelji dravne vlasti, onda je i love malo.
Fowler je znao koje gumbe valja pritisnuti, kako na telefonu, tako i na svojim
gostima to ih je privatnim mlanjakom dopremao u Breakers.
Slino kao i Stuart Nichols u New Yorku, tako je i on obiavao rano ujutro
vjebati, to je bila posljedica prije nekoliko godina izvedenog sranog bajpasa.
Nije to, meutim, radio u hotelskoj gombaonii, nego u bazenu, i to tono u osam
sati, svakog jutra dvadeset skokova. Osam sati ujutro ba i nije bilo omiljeno
Page 231
vrijeme za veinu hotelskih gostiju. A da stvarno i bude tako, pobrinuo se Frank
Shieldsov upravitelj bazena iz CIA-e. Kad je u osam i tri minute stigao Pryce, on
je zakljuao vrata i na njih izvana postavio natpis IENJE BAZENA, OTVARA SE ZA
POLA SATA.
Jamieson Fowler i Cameron Pryce bili su sami u raskonom okoliu. Obojica su izvela
po nekoliko skokova. Cam je plivao bolje, pa je svoj etvrti skok tempirao tako da
stigne na kraj bazena kad i Fowler. Kratko je zastao da povrati dah.
Krasan bazen, rekao je Cam.
Bome da, odgovorio je Fowler.
Plivate svakodnevno?
Beziznimno. Tono u osam. Tako tijelo ostaje u formi.
Da, i ja mislim, napose nakon bajpasa.
Sto ste rekli? Fowler je u uho stavio desni kaiprst i pro-tresao ga, kao da ne
zna je li dobro uo.

Ja sam iz Amsterdama, i moram vam neto rei. Ne moete odavde dok me ne
sasluate, vrata su zakljuana. Sin Maloga Pastira ovdje esto odsjeda i ima mnogo
prijatelja.
Kakvo je to sranje? I tko ste vi uope?
Gospodin Guiderone smatra da je prostarenje prije svega znak siromanog rjenika.
Ja ne smatram! To je tono ono to mislim... I kupim se odavde!
Da sam na vaemu mjestu, ja to ne bih ni pokuao.
Kako?
Ve sam vam rekao, vrata su zakljuana. Pa biste mogli i posluati.
Koga?
Mene. Recimo da govorim hipotetski.
Ne volim ja nita 'hipotetski', ja volim otvoren razgovor!
U redu, otvoren razgovor. Amsterdam, ili odreenije, Keizersgracht, je doznao da
ste vrlo bliski s Benjaminom Wahlburgom...
Poznajemo se, i to je sve. Ja openito ne volim Zidove, "ali je on bolji od veine
njih.
To je vrlo plemenito od vas, ali biste trebali znati da Beo-wulf Agate vjeruje, a
to potkrepljuje i izvjesnim dokazima, da ga je zavrbovala Federalna trgovinska
komisija iz Washing-tona. A vi mu sluite da se skine s udice ako ovaj projekt zbog
neeg propadne - to se nee dogoditi. Sve je na svome mjestu, nita nas vie ne
moe zaustaviti.
Isuse, nemojte to ni spominjati! Meni o tome ovise milijarde1.
Drite se podalje od Wahlburga. On je neprijatelj... A sad se miem odavde. Poruku
sam vam prenio, sad sve ovisi o vama. Izgovorivi to, Pryce se uhvatio za oploani
rub bazena i digao se iz vode. Priao je vratima, dvaput pokucao, i

zauo kako je brava kljocnula. Bacio je preko ramena jo jedan pogled na Jamiesona
Fowlera. Broker za energetiku zurio je za njim. Oi su mu bile izbuljene, upravo
iskoile od prepasti, a glava mu je jedva virila iz vode.
* * *
Benjamin Wahlburg je bio kompliciran ovjek. U mladim je godinama bio zagrijani
socijalist, negdje na granici komunistikog programa. Kapitalizam, sa svojim opakim
gospodarskim ciklusima i tlaenjem sirotinje i nie srednje klase, za nj je bio
anatema. Sve dok nije sreo ovjeka, profesora sociologije na Michiganskom
sveuilitu i biveg socijalista. On ga je okrenuo za 180 stupnjeva. Nevolja nije u
kapitalizmu po sebi, nego u samim kapitalistima. Oni nemaju osjeaj za drutvenu
odgovornost, pojedinanu ili kolektivnu. Rjeenje je mogue potraiti samo u
promjeni svjetonazora bogataa kao cjeline.
Wahlburg, koji je ujedno bio i talmudist, otkrio je izvjesne slinosti izmeu te
ideje suuti i hebrejske filozofije koja nalae bolje stojeima da se brinu o manje
sretnim lanovima plemena. Tako se napokon ukorijenila jezgra jedne ideje; u svoje
ideje nesigurni socijalist napokon je, nakon dugog lutanja, donio odluku. Postat e
savreni kapitalist. Obdaren briljantnim financijskim umom, zaposlio se u jednoj
osrednjoj philadelphijskoj banci, a na temelju traktata o tome kojim bi putem banka
trebala krenuti u zbunjenim pedesetim. Za dvije godine postao je njezinim
dopredsjednikom; za etiri predsjednikom i aktivnim partnerom.
Uspio je poveati bankinu aktivu i pokupovati druge banke na podruju
Pennsvlvanije, nakon ega su slijedile druge u susjednim dravama. A onda, na bazi
Page 232
papirnate

snage, sve nove i nove banke na zapad sve do Ohija i Utaha, a ubrzo potom i u
Nevadi, te naposljetku u Californiji. Trenutak je bio pravi, ba kao to je i
predvidio; banke su bile u velikoj guvi. Kupuj jeftino i prodaj skupo, na tritu
koje se na kraju mora dii. Prije nego to je navrio trideset petu, Benjamin
Wahlburg, bivi radikalni socijalist, postao je zamjetna sila amerikog bankarstva.
I stoga je bio zreo za Matarese. Za poziv na stvaranje svjetskoga gospodarstva koje
e tititi nie klase. Da, on je shvaao da bi tu moglo biti neto nasilja, ali je
i Stari zavjet prepun sumpora, ognja i osvete. Tako se svijet razvija. Bilo je to
tuno, no to je na svijetu uope novo?
Benjamin Wahlburg je bio monumentalan tikvan.
Pa ipak, on je sebe stalno podsjeao da je krajnji cilj svega toga daleko bolji i
pravedniji svijet. I stoga je zatvorio oi za sve neugodno, znajui u dubini srca
da je to opravdano zlo, pa se okrenuo buduoj zemlji obeanoj.
k *
Philadelphia je u ivot Prvcea i Leslie vratila Scotta Wal-kera, otrog i preciznog
kao uvijek. Sastao se s njima na privatnom letitu na periferiji Chesnutt Hilla,
predao Cameronu zapeaene Shieldsove upute, pa ih odvezao u mali hotel u
Bala-Cynwydu, dvadeset pet minuta od grada. Opet su se upisali pod lanim imenima,
a onda im se Luther Considine pridruio da mu Cam proita listove Franka Shieldsa.
Wahlburg je bio filantrop, napose kad je rije o umjetnosti. On i njegove banke
davale su obilne priloge simfonijskim orkestrima, opernim kuama i nekomercijalnim
kazalitima. Jedna od usputnih povlastica nekoliko najveih darovatelja bila je
pravo prisustvovanja generalnim probama prije javne

premijere. Sutradan je trebao biti na generalici Philadelphia Orchestra, gdje e
odrati govor kojim e pozdraviti druge darovatelje i zahvaliti im na prilogu. Doi
e sam, jer mu je ena umrla jo prije etiri godine, a poslije toga se nije enio.
Shields je sredio da glavni razvodnik - inae slubenik CIA-e - odvede Wahlburga do
sjedala uz prolaz u esnaestom redu, iza rijetke publike; na susjednom je sjedalu
trebao biti Cameron. Pryce i njegov cilj jo e jednom biti sami.
Sutradan uveer, dok su Leslie i Luther sjedili u zadnjem redu, Wahlburg je dovrio
govor i sjeo do Prvcea, ba kad se orkestar dohvatio etvrtog stavka Beethovenove
Devete, orke-stralno-korske izvedbe majstorove Ode radosti.
Odrali ste sjajan govor, gospodine Wahlburg, proap-tao je Cameron.
Pst, pst, ovo je mnogo sjajnije...
Naalost, moramo razgovarati...
Sad nije vrijeme za govorenje, nego za sluanje.
Doznao sam iz pouzdanih izvora da ste spremni odletjeti na istono Sredozemlje da
se naete s Julianom Guidero-neom, samo ako ga uspijete nai. Zato ne elite uti
njegove rijei? Ja sam njegov glasnik.
Kako? Benjamin Wahlburg je zabacio glavu prema Pry-ceu, a lice mu se nabralo od
straha i tjeskobe. Kako vi to uope i moete znati?
Gospodin Guiderone raspolae sredstvima koja daleko nadilaze naa.
Blagi Boe na nebesima!
Moda bismo se trebali premjestiti u stranji red.
Vi ste od Guideronea?
Hoemo li? Cam je kimnuo glavom prema prolazu Wahlburgu slijeva.
Da, da, naravno.

U dnu koncertne dvorane, dok je simfonijski orkestar kretao u uznositi koral
Beethovenove Ode radosti, Benjamin Wahlburg je zauo rijei koje e mu
promijeniti i ivot i svijet, nakon ega e se jo samo pitati je li njegov ivot
bio vrijedan ivljenja i njegov svijet vrijedan spaavanja.
U Amsterdamu je izbila ozbiljna kriza, poeo je Pryce.
Pretpostavili smo da se neto drastino promijenilo, prekinuo ga je bankar.
Reeno nam je da ne stupamo u vezu s Keizersgrachtom!
Nikakva korist da ste i pokuali. Van der Meer je nestao. Guiderone pokuava
spasiti stvar.
Pa to je suludo! Kamo je van der Meer otiao? I zato?
O tome moemo samo nagaati. Moda je doznao da smo provaljeni, da su protiv nas
poduzete hitne protumjere. Tko zna? Znamo samo da je nestao.
Page 233
O moj Boe... Wahlburgu su zadrhtale ruke; prinio ih je sljepooicama. Dok je kor
na pozornici dizao glas, i dok su mirijade glasova ispunjavale veliku koncertnu
dvoranu opojnom glazbom Devete simfonije. Toliki trud, tolike godine... i sad -
to smo to uinili?
Ako bude po Guideroneovu, nita se ne mijenja.
Sve se mijenja! Jer sve je dolazilo iz Keizersgrachta. Ostali smo bez kormila.
Julian prihvaa svoju odgovornost, rekao je Cameron odluno, s najednom nadolom
odlunou u glasu. Sve naredbe dolaze od njega, preko mene. Svi planovi ostaju na
snazi.
Ali mi ne znamo ni kako oni glase. Amsterdam nam to nije rekao.
Znat ete, nastavio je Pryce i pokuao se prisjetiti odlomaka ispisa kao iz
Scofieldova saetka razgovora s Leonardom Fredericksom u Londonu. Sredozemlje,
poari. Krenut e sa

Srednjeg istoka, i kako se Sunce bude selilo na zapad, tako e se seliti i kaos.
Isprva polako, pa sve vie dobivajui brzinu, sve dok nakon nekoliko tjedana ili
mjeseci ne zavlada ekonomska paraliza. Posvuda.
To je nama znak da ponemo nuditi rjeenja. Posvuda. Whitehead, Fowler, Nichols,
toliko sam shvatio, ali ne znam za detalje! Van der Meer nam je rekao da e nai
potezi biti kalkuliram, da emo znati koga da potraimo u Senatu i Kongresu, ak i
u Bijeloj kui. Ali mi te upute nemamo! Nemate ni Jamiesona Fowlera.
Molim?
On ve, da tako velim, trai amac za spaavanje. Upozorio je svoje kompanjone u
energetici, a da vam nita nije rekao, da ponu razmiljati o alternativnim
planovima...
Ja u to ne vjerujem! prekinuo ga je Wahlburg.
Sluajno je istina.
O kakvim to alternativnim planovima govorite?
Koliko smo uspjeli shvatiti, rije je o zavlaenju, kane samo ekati i vidjeti to
e se dogoditi.
Besmislica! Elektrine kompanije du istone obale spremne su se smjesta povezati,
im to bude ekonomski mogue.
Pri emu e se izgubiti i tisue radnih mjesta, zamijetio je Cameron. emu nam
se pobono nadati.
To je samo privremeno stanje, koje e se na kraju ispraviti.
Ni jedno se ni drugo nee dogoditi ako Fowler bude otezao. Sve mora biti
koordinirano, ako se eli postii maksimalan uinak.
A zato bi on uope otezao?
To vi recite meni, no ba je s tim poeo. Moda ga je izdala hrabrost, moda je u
zadnji as proradila prpa, moda eli vidjeti hoe li i svi drugi u tome
sudjelovati, a ne bi volio

da ba njega uhvate kako dri lojtre... Ne zaboravite, u ovoj zemlji jo ima
zakona; pa misli da bi mogao ostati kao parija, s nekoliko izglednih godina u
zatvoru.
Varate se, jako se varate. On je odan stvari koliko i ja, priznajem, zbog sasvim
drugih razloga, ali nam on nee okrenuti lea!
Zaista se nadamo da ste u pravu. Pa ipak, dok gospodin Guiderone ne dozna vie od
svojih izvora, pokuajte izbjegavati Fowlera. Ako vas nazove, nikad nismo
razgovarali; ako se pone ponaati udno i udno govoriti, ostavite mi poruku na
ovaj broj. Prvce je posegnuo u dep pa izvadio komadi papira. To je samo
sekretarica. Samo recite da je nazvala banka, da sam preao u minus.
Cameron se okrenuo i poao prema vratima dvorane ba u trenutku kad su simfonijski
orkestar i zbor stigli do uznositog dramatskog vrhunca Beethovenove Devete.
Benjamin Wahl-burg je stajao nepomian, kao u transu, i nita nije ni vidio ni uo,
nego je samo zurio u zid od tamnocrvenog velura.
Bio je slomljen, pun nekakve goleme tuge, a znao je i zato. Posluao je pjesmu
sirene, lane sirene, racionalizirao je neoprostivo, bezbono. Pa ipak, tako mu
boga, zbog pravih razloga! Je li ga jo dostojan? Otii e u hram, u nadi da e
ondje nai utjehu, moda ak i putokaz.

32
U malom hotelu u Bala-Cynwydu, Cam, Leslie i Luther Considine savjetovali su se u
Page 234
apartmanu novostvorenog para.
ovjee, rekao je Luther. Taj je maak bio na vruem limenom krovu! Samo je
buljio u zid kao da je netko iz njega isisao zrak.
Ja mislim da je na voa uinio ba neto slino tome, rekla je Montroseova.
Pogaam li, Obi-Wan Kenobi?
Tko?
Zaboravila sam da ti ne ide u kino.
Da, prevaljao sam se preko njega, ali je on bio drukiji od drugih. Kvragu, tako
se uplaio, ali ako sam ga dobro proitao, bilo je tu i jo neto. Bilo je i
nekoliko bljeskova kajanja, iskrenog kajanja. Kad sam mu rekao da se energetiki
mega-gazda Fowler moda koleba, da moda nije spreman isporuiti...
Dobra taktika, prekinula ga je dopukovnica. Podijeli ih, pa ekaj na paniku.

Mislim da sam to rekao i u Keizersgrachtu. Ta se taktika dosad pokazala
uspjenijom od veine drugih.
Ali to je s kajanjem? upitao je pilot. Kako si ga mogao prepoznati?
Prema onom to je rekao, bilo je to svega nekoliko rijei, ali i prema nainu kako
je to izgovorio. U povodu van der Meerova nestanka, samo je proaptao: 'Toliki
trud, tolike godine... i sad - to smo to uinili?' kao da to to je uinio nije
bilo koer. A onda kasnije, u vezi s Fowlerom, jo je rekao: 'On je odan stvari
koliko i ja, iako priznajem, zbog sasvim drugih razloga...' 'Sasvim drugih'. Kamo
nas to vodi?
Do razliitih naina postizanja ciljeva? pokuala je Leslie.
Ne vjerujem. Moda se razlikuju sami ciljevi, naprosto ne znam. Ali zato znam da
mi se ne ini da on to govori iz interesa - zato to se eli zatititi. Kao
ostali.
I to sad kani uiniti?
Podsjetiti ga na subordinaciju, dopukovnice. Budui da smo na bojitu, ja sad
zovem Franka Shieldsa i ja sam njemu zapovijedam. elim dubinski dosje o Benjaminu
Wahlburgu, i elim ga sutra ujutro.
Stiglo je i jutro, i onda je u sedam i petnaest Scott Walker dostavio zapeaeni
dosje.
Ovo je poletjelo u pet ujutro. Vi ba niste najomiljeniji momak u Langlevju,
gospodine.
Zbog ega e mi prepui srce, Scottv, ali u morati nekako preivjeti toliku bol.
Tako mi i izgledate. ini mi se da vam cure sline.
Shvatili ste, asnice Walkeru. Cure.
Da priekam na odgovor? Pilot je jo u gradu.
Nema potrebe. Dobio sam to mi treba.

Znate gdje me moete nai, gospodine. Do vas stignem za dvadeset minuta.
Pryce je, u kratkim hlaama, poderao kuvertu i poeo itati. Leslie je jo spavala;
njegova je koncentracija bila apsolutna. Trideset est minuta kasnije, kad se
pojavila, zijevajui, on je izjavio:
Dopukovnice Montrose, moda smo u lancu nali kariku koja se dade prekinuti.
Kako?... Sjela je do njega na kau.
Wahlburgov dosje. Divota. Na je svemogui bankar bjegunac s radikalne ljevice.
Koncem etrdesetih bio je na popisu neamerikih djelatnika, bio je vrlo glasan i
blizak komunistikoj margini. Onda je na nekoliko godina nestao pa izronio kao
iskreni vjernik u kapitalistiki sustav, branitelj svega to je prije napadao.
Prosvijetlilo mu se?
Moda, no moda je potraio i drugi nain, realistiniji, da provede reforme
kojima je teio dok je bio mlai.
Matarese? upitala je Leslie zapanjeno. Kako je to mogue? Oni su monopolisti,
faisti, oni ele nad svime vladati!
Druga strana socijalizma, prekinuo ju je Cam. Jednaka pravila igre za bogate i
siromane, to je priam ti priu jer toga nema. Kennedv je imao pravo kad je rekao
da ivimo u nepravednom svijetu. On i jest takav, a Matarese e ga uiniti jo i
mnogo gorim. Moda je to Wahlburg poeo shvaati.
I to e uiniti?
Dat u mu dan da me potrai. Ako to ne uini, ja u potraiti njega.

* * *
Page 235
Scofield i Antonia etali su londonskim ulicama u novosteenoj slobodi. Pa ipak, ne
ba potpunoj slobodi, zato to je Goeffrev Waters zapeo za dvolanu zatitnu
postrojbu, pri emu je jedan iao nekoliko koraka naprijed, a drugi iza njih. Bilo
je rano jutro i etali su niz Mali u St. James's Parku, kad se najednom uz plonik,
uz kripu konica, zaustavio jurei automobil. Istog su asa dva uvara iz MI-5
potrala prema kolniku, s potegnutim orujem, i postavili se izmeu vozila i
Scofieldovih. Jednako su brzo i sakrili pitolje, jer su prepoznali vozaa, svojega
kolegu.
Uzbuna, ljudi! Miite ih odavde.
Kad su ih ugurali u auto, i kad je prvi uvar sjeo straga s Bravem i Tonijem, a
drugi kraj vozaa, razljueni je Scofield
progovorio.
Sto se to doavola zbiva? Okud se samo ovo stvorilo?
Nikad mi se ni niste maknuli iz vidnoga polja, gospodine, odgovorio je voza.
Naredba sir Goeffrevja.
Da malo ne pretjeruje? Ta dva momka pa jo i auto.
Auto je neprobojan, gospodine.
Ta me misao usreuje. Tko e to u mene pucati?
ef Waters je vrlo metodian. On misli na sve.
Kamo idemo?
U centralu MI-5.
Zato?
Nije mi poznato, gospodine.
Ludnica, ovo je banja.
Bray, daj pazi malo na ponaanje, rekla je Antonia.
Goeffrev Waters je bio tako uzrujan, da ga se u gorem izdanju nije sjeao nitko za
svih njegovih dugih godina slube. Najbolji bi opis bio apoplektino stanje. U
njegov su ured

uveli Scofielda i Antoniju, i za njima vrsto zatvorili vrata, ba dok je on
ljutito koraao iza pisaeg stola. Sto te dere? upitao je Brandon. Zadnje to
bi volio uti, stari moj prijatelju. Ali da najprije svi sjednemo, vjerujem da e
nam tako biti lake. Tako su i uinili. Scofieldovi su sjeli u dvije stolice
okrenute stolu.
to je bilo, Geof? rekla je Toni. Nevjerojatno koliko i neprihvatljivo.
Matareisen je pobjegao.
Kako? dreknuo je Brandon i skoio iz stolca. Ako je to neslani vic, onda je
stvarno glup!
Nije to vic, iako bih doboga volio da jest. Kako se to doavola moglo dogoditi?
Drao si ga praktiki u staklenom kavezu, pod stalnom straom! Ali ga u njemu
nije bilo, Bray. Isuse, dao si mu slobodan dan u gradu? Pusti Geofa neka
objasni, Brandone. Hvala ti, milo, ali zna da mi nije lako. Danas ujutro u tri i
etrdeset pet, nazvao me Matareisenov straar. Zatvorenik je iskaljavao krv;
doslovce mu je liptala na usta, tako je rekao doktor, i bio je u nesvijesti. Bojei
se za njegov ivot, naredio sam da ga otpreme u bolnicu, i odredio prateu ekipu.
Ali negdje izmeu zatvora i ulaza za hitne sluajeve, a to je potrajalo ne vie od
dvadeset minuta, njemu se vratila svijest i onda je, na moje potpuno zaprepatenje,
svladao dva mlada i jedra policajca, pa jednoga ubio i skinuo ga, jer mu je bio
skoro jednak rastom. Potom im je zacijelo uzeo lisnice, novac i legitimacije, jer
nita nije ostalo, pa provalio stranja vrata i istrao u prometnu guvu.
Ma koga si ti to uzeo za agente, malu Crvenkapicu ili us-nulu Trnoruicu?

Bray, molim te! rekla je Antonia srdito. Jedan je od tih mladia ubijen!
Oprosti, ali - to je da ti stane pamet!
Cameron Pryce bi ti mogao priati o Matareisenovu sjajnom vladanju borilakim
vjetinama - neto slino jo nije vidio. Naravno, mi ve eljamo grad u potrazi
za njim, i pritom nam pomae i londonska policija, kojoj nismo dali nikakvo
objanjenje.
Nee ga nai, rekao je Scofield. On sigurno ima jatake koji e ga sakriti i
izvui iz zemlje.
To i mi pretpostavljamo, ali to mi nije prva briga. Nego ste mi to ti i Antonia.
Dok mi tu razgovaramo, upravo vas sele iz avova u Ritz.
Zato? usprotivio se Bray. Van der Meer e se maknuti iz Londona, a Guiderone je
Page 236
mrtav. Ja nisam meta.
Mi to ne znamo, nije se dao ef sigurnosti MI-5. Mi nemamo pojma je li Guiderone
bio u vezi s Matareisenom, a ako jest, to mu je rekao. Guiderone kree u svoje
zadnje, najvanije ubojstvo. Moda se osigurao i glede van der Meera, kako ga ti
zove.
Vrlo nevjerojatno, ako ne i nemogue, odvratio je Scofield. Ako sam obavio svoj
posao, kao to ga obino i obavim, onda sam Guideronea odcijepio od
Keizersgrachta.
Uz duno potovanje, stari moj, nitko od nas ne zna to e drugi uiniti pod
krajnjim stresom. To je nepredvidljivo
podruje.
No dobro, dobro, selimo se u Ritz.
Hvala ti, Bray, rekla je Antonia.
Na Watersovu je stolu zazvonio telefon.
Da? rekao je i hitro podigao slualicu. Posluao je trenu-tak-dva, spustio je i
pogledao Scofieldove.

U jednim patrolnim kolima misle da su upravo ugledali Matareisena. Zaustavili su
se i on je opazio vozilo, pa odjurio u podzemnu. Sad ga progone kao maka mia.
Zato misle da je to on?
Kao prvo odjea, koja mu slabo pristaje, a onda i opi opis na temelju fotografija
to smo ih snimili kad smo ga dopremili iz Amsterdama. Dali smo ih u opticaj.
No kad smo ve kod Amsterdama, imaju li ti kompjuteri ikakvih podataka o Londonu?
Ikakva spomena o vezama i kontaktima?
Nita, odgovorio je sir Goeffrev. Provjerio sam kod Greenwalda u Keizersgrachtu.
Naao je samo nekakav maglovit spomen ulica i spomenika, star ve nekoliko mjeseci.
Mjesta ve davno minulih sastanaka. Telefon je ponovno zazvonio i sir Geoffrev se
bacio na nj. Da? Dok je sluao, zagledao se u stakleni pritiskiva za papir.
Napokon, kad je onaj s druge strane zavrio, kratko je zatvorio oi i bez rijei
spustio slualicu. Izgubili su ga, rekao je i sjeo.
Daj uzbunu na sva privatna letita, rekao je Bray. Jedno e mu od njih biti
izlaz.
Kamo emo? upitala je Antonia. Amsterdam otpada. Ima li on u Nizozemskoj jo
kakve imovine, jo kakav stan?
Ako ih i ima, nemogue ih je nai. Od djeluje kroz holding kompanije i lane
korporacije, primjerice preko limuzin-skog servisa i grupe Argus. Znajui s kolikim
sredstvima raspolae, ne sumnjam da ima jo mnoge stanove, ali nam je potreban
papirni trag, a mi ga nemamo.
Ima li on kakvog advokata? opet se javila Toni. Zacijelo se sluio uslugama neke
pravne tvrtke.
Vjerojatno ih je imao na desetke u isto toliko zemalja. Trag nas je grupe Argus
odveo sve do Marseillea. Ured se sastoji od dvije sobe, nunika i jedne tajnice,
kojoj je jedini po-

sao da potu i brzojave prosljeuje u Barcelonu, koja ih opet alje dalje u
dostavnu potu Milano. Stvara li vam se slika, djeco?
U tri dimenzije, priznao je Scofield. Mrak, neuhvatlji-vost, vrdanje. Ipak udi
taj milanski relej. To upuuje na to da je netko preuzeo Paravacinijevu eliju, a
on je vrlo krupan igra.
To je i mene udilo, rekao je Waters. Ako je to istina, onda su se zaista
pokupili na brzu brzinu.
Brzu i prebrzu, prekinuo ga je Brandon, to znai da je tu bilo nekoga da
preuzme vlast. Scofield se okrenuo Anto-niji. to veli na kratki izlet do jezera
Como, ljubavi? Zgrabi dok moe, zato to to sad plaa sir Prasoguz, ja si to ne
bih mogao priutiti.
Mislim da smo za Como ve platili, rekao je Waters.
U to su ukljuene i usluge neusporedivog don Silvija To-gazzija, koji u ovom
trenutku zacijelo posjeduje vei dio Milana, a sasvim sigurno i potanske slube.
Jedan ih visoki ma-fiozo ne bi nikad zanemario, nevidljivo je komuniciranje vie
nego vano.
Dostavna pota?
Tono tako. Siguran sam da se transferi obavljaju preko releja. Jednoj sirotinji
dadu nekoliko tisua lira da to preda drugoj sirotinji, i tako to ide dalje, sve
Page 237
dok ne stigne do velikog igraa. Bit emo tamo kad se to dogodi, i ne mislim da te
zanima taktika kojom se kanimo posluiti. Moda bi te povrijedila u tvojoj
preosjetljivosti, ali emo ti donijeti trofej, s tim raunaj.
U takvoj situaciji moju preosjetljivost moda i nije mogue povrijediti. Samo mi
ne donosi les. Mrtvaci ne govore.

* * *
Jan van der Meer Matareisen se presavio u telefonskoj govornici na prepunom
Piccadillv Circusu. U ustima je imao jastuie vate, koje je pritiskao zubima da
stvori iluziju unutranjeg krvarenja. Tu je vatu izvadio kad je s druge strane
Kanala, u Bruxellesu, zazvonio telefon.
Halo, rekao je glas u Belgiji.
To sam ja. Ima li informacije, i ako da, kako to brzo moe srediti?
Imam informacije i spreman sam sve srediti im vi to velite.
Najprije informacije.
Privatno se igralite golfa zove Fleetwood. Lei trideset pet kilometara
sjeverozapadno od Londona i do njega se stie cestom...
Poznajem taj kraj i odvest u se taksijem. Kako to misli urediti?
Mali avion, Cessnin propelerac, sletjet e na stazu za golf izmeu jedanaeste rupe
i dvanaeste startne toke - to je najdua i najravnija dionica, i najdalja od
klupskih prostorija. Stii e oko etiri etrdeset pet, kad jo ima dovoljno
svjetla, ali je ve premrano za golf, za koji igraa u ovo doba godine i tako nema
puno. Njime ete odletjeti do sletita u kotskoj gdje e vas ve ekati va
mlanjak. Plan leta za Marseille bit e ispunjen na ime jedne nae korporacije,
odlazak slobodan, polijetanje zajameno. Sve je na svome mjestu, da li da krenem?
Smjesta.
Jan van der Meer je preostalo vrijeme ubio u kinu. U tri je sata Matareisen mahnuo
taksiju i neodreeno zapovjedio vozau da ga vozi u Fleetvvood Golf Club. Stigli su
u 4:10, jer je promet bio gust, i van der Meer je zapovjedio vozau da poveze oko
ruba igralita. etrnaest je minuta kasnije Nizoze-

mac opazio zastavicu dvanaeste rupe; uskoro je zaustavio taksi, isplatio vozaa,
iziao i, kad je auto nestao iza okuke, pjeice krenuo natrag.
U 4:30 van der Meer je ve leao u travi u poumljenom, neravnom prostoru izmeu
jedanaeste rupe i dvanaestog polaznog poloaja. Ve se bio spustio i sumrak, ali
jo nije zavladao potpuni mrak. Matareisen je otpuzao do ruba umarka, pa se
uspravio uz debelo stablo. Povirio je kroz granje; pred oi mu je doao avion i
zakruio, pri svakom se krugu sputajui sve nie.
Najednom neto neoekivano i neeljeno. Prsnuli su ureaji za oroavanje, i oblaci
su se kapljica posvuda digli u kaskadama, kad je vrtlar, s elektrinom svjetiljkom
u ruci, u elektrinom automobilu krenuo od prskalice do prskalice u toj neobino
suhoj jeseni. Kretao se u cik-caku, amo-tamo po stazi za golf. I naao se na putu
avionu koji je krenuo u zavrni, prilazni spust! Van der Meer je istrao i povikao:
Hej, vi! Doite. Pao sam, povrijeen sam, bio sam u nesvijesti.
Vrtlar je okrenuo vozilo i ubrzao prema Matareisenu. Susreli su se negdje na
sredini staze za golf, sletne staze, piste! Van der Meer ga je hitro uhvatio za
kosu i tresnuo mu glavom o preku, pa mu iz ruke istrgnuo bateriju. Zatim je
grozniavo, u krugovima, zavitlao svjetiljkom. U zadnji as, pred samo slijetanje,
avion se naglo digao, pa zakrenuo lijevo da jo jednom pokua sletjeti. Matareisen
je iz vozila izvukao tijelo raskrvavljene glave, uskoio i odvezao se do ruba
zelenila. Ugasio je motor, bacio klju i trkom se vratio u uredno pod-ianu travu,
pa zamahao baterijom u kratkim, okomitim potezima, to je upuivalo na slijetanje.
Pilot je shvatio. Mali se avion spustio i zarulao prema Matareisenovu svjetlu.
Jesi li mi donio preobuku, kako sam traio? upitao je van der Meer otro,
upinjui se na tijesno stranje sjedalo.

Da, gospodine, ali bi mi bilo drae da se sad ne presvlaite. Volio bih se maknuti
prije nego to se sve promoi i kotai prestanu hvatati.
Onda idemo!
Osim toga, po igralitu se muva sva sila vozila. Ne bih se nimalo volio zabiti u
njih.
Rekao sam krei!
Kad su se nali u zraku, i na putu prema kotskoj granici, Matareisen se vratio na
Page 238
pitanje koje ga je muilo sve otkako su ga ulovili. Njegov ga je ego uvjerio da e
ve nekako pobjei; bilo je to neizbjeno. Ali je pravi problem bio otkuda da
djeluje, gdje da ponovno uspostavi centralu Mataresea? Posjedovao je mnoge
rezidencije, i sve su bile tehniki dobro opremljene, moda ne tako dobro kao
Keizersgracht, ali su sigurno bile kompjuterski opremljene za globalno
komuniciranje, a / vie od toga nije ni trebao. Vremena je bilo tako malo! Tek j
nekoliko dana do spaljivanja Sredozemlja, to je prva katastrofa, burevjesnik
viestrukih svjetskih kriza to e dovesti do gospodarskog kaosa!
Najednom se itavim Jan van der Meer Matareisenom razlio mir. Shvatio je kamo da
poe, kamo mora poi.
>V Vr *
U Philadelphiji je bilo 3:38 popodne, a Benjamin Wahl-burg nije ni pokuao nazvati
Prvcea. Cam je zakljuio da je loptica u njegovu polju, pa je nazvao ured
Matareseova posrednika.
Zao mi je, gospodine, gospodin Wahlburg danas nije dolazio u ured.
Imate li njegov kuni broj?
Jo jednom alim, gospodine, ali vam nisam slobodan dati tu informaciju.

Franku Shieldsu u Washingtonu je bio, i to dati ne samo kuni broj, nego i kunu
adresu. Kad se u kui Benjamina Wahlburga nitko nije odazvao, Pryce je nazvao
Scotta Wal-kera, pa su se obojica odvezla na Wahlburgovo otmjeno imanje. Uporna
zvonjava na kunim vratima nije urodila odgovorom. Napokon je Cameron rekao:
Mislim da se ovo zove nasilna provala, ali mi se ini da bismo i to, s obzirom na
okolnosti, morali razmotriti, a tebi?
Smatraj da je ve uinjeno, odgovorio je CIA-in slubenik. Ja imam Karticu za
invazivne procedure nacionalne sigurnosti.
Sto to znai?
Ne ba puno, ali je veina mjesnih pui. Pod ekstremnim okolnostima ostavljena nam
je malo vea sloboda pri izvravanju zadaa, pod uvjetom, dakako, da time nikom ne
ugroavamo ivot i da prihvaamo odgovornost.
To je prilino mutno.
Ali nije bez mana, odgovorio je Walker. Ja zapravo ne posjedujem nikakva duboka
znanja o toj operaciji, ali ako mi veli da se to tie nacionalne sigurnosti, onda
si ti stavio glavu u omu, i onda se tu nema to raspravljati.
To se tie nacionalne sigurnosti da ti pregori mozak.
Kua je oito protkana alarmima, pa daj da provalimo kroz verandu ili kuhinjska
vrata, pa ako se tko pojavi, neka se sve srui na moju glavu. Ja u znati to rei
i kako to izrei.
To si ve radio...
To sam ve radio, odgovorio je agent tiho, bez komentara, pa su obojica krenula
prema bonom i stranjem dijelu imanja. Sa stranje je strane bila ostakljena
terasa to je gledala na igralite za tenis. Sve u redu, nastavio je Walker i
provjerio jesu li staklena vrata s mreicom protiv komaraca zakljuana. Izvukao je
automatski pitolj, uhvatio ga za cijev, pa

proderao mreicu i razbio staklo najblie kvaki. Dohvatio je kvaku i otvorio vrata.
Obojicu je prepala nastala tiina.
Nema alarma, rekao je Pryce.
Za takvu je to kuu neobino.
Idemo. Cameron i cija su preko verande uli u unutranjost pravoga dvorca, jer
dvorac je to i bio. Sobe u prizemlju bile su pune najfinijeg pokustva,
prepoznatljivih uljenih slika na najskupljim tapetama, i u svemu je bilo dovoljno
blistavog srebra da se opremi izlobeni salon Tiffanvja.
Kua je po svemu sudei bila prazna, no Pryce je unato tome zazvao:
Organi saveznih vlasti, elimo razgovarati s Benjaminom Wahlburgom. Ponovio je to
nekoliko puta.
To ime nisam ni uo, rekao je Scott. Imam slab sluh.
Oprosti, zaboravio sam. Krenuli su uz iroke, impozantne stube, i Pryce je stalno
izvikivao ono savezno upozorenje, ali ni za kakvu korist. Stigli su na prvi kat i
pogledali u mnoge sobe i kupaonice; nigdje nikoga. Napokon su stigli i do glavne
spavaonice; vrata su bila zakljuana. Cameron je zakucao, da bi na kraju i zalupao.
Gospodine Wahlburg, viknuo je. Mi svakako moramo razgovarati!
Kad smo ve otili tako daleko, rekao je Walker, mogli bismo i pozvoniti. S tim
Page 239
je rijeima odstupio, pa se zaletio i bacio na vrata itavim miiavim tijelom.
Vrata su se raskolila, ali se nisu otvorila. Nekoliko dobro usmjerenih agentovih
udaraca nogom, i vrata su otila kvragu. Uli su.
A unutra, rasprostrto na postelji, na satenu natopljenom krvlju i ljudskim tkivom,
lealo je tijelo Benjamina Wahlburga. Bankar se je ustrijelio kroz usta pitoljem
kalibra 0,38, koji je jo stezao u ruci.
Scott, ovo nikad nisi ni vidio, rekao je Pryce. Mi zapravo ovdje nikad nismo ni
bili.

33
Odmaralite Villa d'Este na jezeru Como za svoje je najnovije amerike goste,
gospodina Paula Lamberta i njegovu gospou, alias Brandona Scofielda i Antoniju, na
milanski aerodrom poslalo limuzinu. Njihove su putovnice bile plod ljubaznosti
Franka Shieldsa u Washingtonu, onog istog koji ih je vojnim kurirskim mlanjakom
prebacio preko Atlantika. Avion je sletio u deset sati ujutro, po milanskom
vremenu, a u podne je iscrpljeni par ve bio u svom apartmanu. Gospodin Lambert
se alio na dugo sinonje informiranje u Londonu.
Goeffrev nikad ne zna rei neto jedanput, nego to mora ponoviti bar trideset
puta.
Bray, kad si se s njim stalno samo svaao.
I to sasvim s pravom, zato to mi je on savreno suvian! Kad imam Togazzija.
Zbog ega Goeffrey ba ne vriti od veselja, to ti je valjda dobro poznato.
On je antitalijan.

Ne, nego se on samo pomalo ceri na pomisao da e raditi s ovjekom koji uiva
reputaciju monog mafioza.
To su teka sranja. Servizio Segreto je neke od svojih najboljih ljudi pokupio iz
Mafije. Osim toga, Silvio s Mafijom ve godinama nije imao nikakva posla. asno je
umirovljen.
Uglednog li graanina. Telefon je zazvonio i Toni je podigla slualicu s antiknog
stola s konom presvlakom na gornjoj ploi. Da?
To je zacijelo velianstvena Antonia, mediteranska signora s kojom se nikad nisam
upoznao, ali sam proveo trenutke velikih iekivanja onoga asa kad budem imao ast
i povlasticu da to uinim.
Va je engleski upravo sjajan... signor Togazzi?
Doista, a veinu sam svog engleskog nauio za petama svog uitelja, a vaeg
sjajnog ivotnog suputnika.
Da, to sam si i mislila. ujte, sad u vam dati vaeg... uitelja.
Ma kad ujem, velika ljepotice, to pjevuenje Mare nostra u vaem izgovoru! nije
se dao Togazzi.
Ma prekrasno, a ja ga se ve godinama nastojim osloboditi. Predala je telefon
Scofieldu, koji je samo vrtio glavom i pokazivao na krevet, gestama preklinjui za
malo sna. Na kraju je ipak nevoljko prihvatio slualicu.
Kako je, Digiu?
Uvijek isti preljubezni Brandon. A kako je stara jenkijska vrea govana, jel se to
tako veli? ujem da si doao.
Ne, ja sam klon kojemu treba nekoliko sati spavanja.
Ne sada, prijatelju stari, pred nama je posao koji treba obaviti. Stie vijest iz
milanske pote da je iz Barcelone stigla jo jedna poiljka, ovaj put za signor Del
Montea etvrtoga, pri emu je je 'Del Monte' u Italiji sasvim uobiajeno ime, a
'etvrti' je aberacija, ifra za prepoznavanje primatelja. Moj

e ortak zadrati materijal, rei e da jo nije stigao. Moramo biti tamo.
Ja sam od tamo upravo stigao! Zar nema na platnoj listi nijednu sjenu da poe za
ovjekom koji to die?
Posljednja je poiljka iz Barcelone stigla prije est dana. Kad e stii
sljedea?
O, Isuse, ima pravo! Keizersgracht je zatvoren... Sto? Che cosa?
Ovaj je tjedan bio prepun posla, objasnit u ti kasnije. Ali ima pravo, nee nam
se nikad ukazati druga prilika da otkrijemo milansku vezu. Kako e me pokupiti?
Izii na zapadni ulaz kao da se kani proetati po vrtu. Onda kreni stazom koja
obilazi barikadu na cesti prema vili i kreni pjeice ulicom prema Bellagiju. Tu te
ekam.
Page 240
Ja nisam naoruan - prokleti detektori metala - a volio bih da jesam. Ima ti
kakvo oruje? Ima li u Ligurskom moru vode?
To sam si i mislio. Vidimo se za petnaest do dvadeset minuta. Scofield je objesio
slualicu i okrenuo se Antoniji. Mislim da si ula.
Dobro si pogodio, ali mi se ne svia to je potrebno oruje.
Moda uope i nee trebati, ali bih vie volio uza se imati malo vatrene moi, bar
dok sam iza neprijateljskih linija. Sjea se, curo, starih dana, ha?
Da, dragi. A sjeam se i da si bio mnogo mlai. A Togazzi je stariji od tebe. Dva
stareka u ulogama koje su jo davno ostavili za sobom.
Zato nas tada nisi dala mumificirati, kad ve nainje te teme. Gdje su mi cipele
s gumenim potplatima? U ormaru. Nikad ne idi na posao bez gumenih cipela na
nogama.

Ali neete biti sami? Stariji uvijek trebaju mlae.
Siguran sam da e Silvio nai dva-tri komada.
Nadam se da znate to radite.
Znamo.
Put do Milana prevalili su u rekordnom vremenu, i dok je to trajalo, Scofield i
Togazzi su razraivali taktiku brzog nadziranja. Dva su donova uvara bila na
prednjem sjedalu, a u drugom automobilu, iza njih, bila su jo trojica; sastat e
se ulicu dalje od glavne Milanske pote. Togazzijev ovjek, koji je radio u poti,
pribavio im je nacrt odjela isporuke; on je bio kljuno vaan za njihovu
strategiju. Donovi uvari, svi s voki-tokijima prikvaenima za suvratak, postavit
e se u niz od altera pa sve do izlaznih vrata. Voza e ostati vani, kraj
Togazzijeva vozila. Kad primatelj podigne robu iz Barcelone, donov e ovjek dati
signal najbliem uvaru;-on e opet upozoriti ostale, i opisati im kako izgleda
Matareseova veza.
Togazzi je ostao u automobilu, s brzom teleskopskom kamerom u ruci, dok je Scofield
bio nekoliko koraka dalje, odakle je motrio na vrata i sluao radio-razgovore meu
straa-rima. Kroz icu su mu doprle rijei.
Mukarac u otrcanoj odjei, u poderanom sakou i neispe-glanim hlaama.
Imam ga, rekao je Bray, ugledavi Matareseova primatelja, niskoga mukarca koji
je hitrim korakom iziao kroz vrata pote. Vidi ga, Silvio?
Naravno. Krenuo je prema redu bicikala. Bre, jedan od vas! Bre van, i neka
izvadi motocikl iz prtljanika. Slijedite ga!
Najbri je od straara tako i uinio, pa iz spremita izvadio motocikl, pokrenuo
motor, uspeo se na nj i prozujao u potjeri za glasnikom na biciklu. Nekoliko minuta
potom progonitelj se javio preko radija:

Sad je u najgorem dijelu grada, signore! Moj motocikl je nov i vrlo skup. Bojim se
za vlastitu glavu.
Nee je ni imati, prijatelju, ako ga sad izgubi, rekao je don Silvio Togazzi.
Dio di Dio, predao ga je drugom prosjaku!
Ostani uz njega, zapovjedio je don.
Potrao je niza stube prema staroj crkvi, signore. Na stube je iziao mladi
sveenik! Sad mu predaje kuvertu. To je crkva Svetog sakramenta.
Sakrij motocikl i ostani gdje jesi. Ako sveenik nekamo krene, slijedi ga
izdaleka, capisce?
Svim srcem i duom, don Silvio.
Grazie. eka te nagrada.
Prego, moj don... Sad odlazi! Sad ide plonikom; uao je automobil, vrlo star
automobil, i jako oteen.
Najsigurniji automobil u takvom okoliu, zamijetio je Togazzi. Koje je marke?
Ne bih znao. Previe je izubijan i izgreben. Ali je malen, reetka mu je napola
otrgnuta, vjerojatno Fiat.
Registarska tablica?
Previe je izvijena, i opet ogrebotine... Sveenik je uao i
sad pokree motor.
Ostani s njim dok moe. Ljudi e biti u drugom automobilu; mi emo biti u ovom.
Javljaj nam o svakom zaokretu... Brandone, daj ui.
Sve je dolo kao zapanjujue iznenaenje, tim vie to je Paravacinijevo imanje
bilo praktiki zatvoreno, i to ga je odravalo samo najnunije osoblje, a
dinastika je zastava bila na pola koplja, to je znailo da u rezidenciji nema
Page 241
nikog znaajnijeg. Divljako i makabralno ubojstvo Carla Paravacinija jezersku je
zajednicu i potreslo i naelektriziralo. Bilo ih je koji su se molili za njegovu
duu, i onih koji su je slali u pakao,

a izmeu toga skoro nikoga. Ipak je mali, troni automobil brzo krenuo autocestom
do Bellagija, pa pedesetak kilometara sjeverno skrenuo na cestu to je vodila do
Paravacinijeva imanja. U rezidenciji je bio netko, netko dovoljno moan da prima
materijal iz Barcelone, lan Matareseove hijerarhije.
Vraamo se kui koliko nas noge nose! zapovjedio je Togazzi okrenuvi se
Scofieldu. Na mom su balkonu teleskopi, moda neto doznamo.
I doznali su. Teleskop izotren na Paravacinijevo imanje otkrio je impozantnu jahtu
na vezu, a iza nje pustu ledinu bez ive due, na kojoj nije radio nijedan od
mirijade vodoskoka. Imanje se inilo sablasno pustim, kao da je otmjeno zemljite
plakalo za ljudima u najfinijoj odjei, koji e zamijeniti hladne, bijele kipove. A
onda se najednom pojavilo dvoje ljudi, dva mukarca koja su kruila opekom
poploenom stazom ispred kuerine. Jedan je bio vremean, mnogo stariji od svog
mlaeg sugovornika, a obojica su bila u tamnim hlaama i labavo preirokim
sportskim kouljama.
Tko su ovi? upitao je Bray, pa otkoraio od teleskopa da bi i don Silvio mogao
pogledati. Da li ih poznaje?
Jednoga poznajem jako dobro, i on je odgovor na pitanje tko vodi Matarese u
Italiji. Drugog ne prepoznajem, ali bih mogao naslutiti nekog vrlo vjerojatnog;
vidjeli smo mu samo zatiljak, i to iz daljine.
Tko?
Voza male krntije koju smo slijedili sve do tuda.
Sveenik?
To su obojica. Stariji je mukarac kardinal Rudolfo Para-vacini, prelat s
poprilinim utjecajem u Vatikanu.
On je glava talijanskog Mataresea?
On je stric pokojnog, nikad prealjenog Carla Paravaci-nija, onoga od ptica.

Ali Vatikan?
Ja bih rekao da je krvna veza u obitelji jaa od krvne veze s Kristom. U ovom
sluaju sigurno.
I Pryce ga je, Leslie, spomenuo. Ali nije bilo nieg stvarno konkretnog.
Ali zato ima sada, Brandone. Tamo, vidi. Otili su do jahte, do stranje verande.
Reci mi to vidi.
Dobro. Scofield se vratio do teleskopa. Blagi Boe, onaj starkelja otvara paket
iz Barcelone. Imao si pravo!
Ali je pitanje, rekao je Togazzi, to dalje?
Meni kua ne izgleda ba utvrena. Zato da ne krenemo smjesta, prije nego to to
to je u paketu uspije predati dalje, ili dok to ne uniti, to je sasvim realna
mogunost.
Slaem se.
Potom su na balkon pozvali uvare, i oni su naizmjence povirili kroz teleskop.
Strategija je bila vrlo brzo i smiljena i razraena, jer su se Scofield i Togazzi
vratili mnogo godina u prolost, prisjetili se dana kad su zajedno prodirali na
neprijateljski teren. Dva su uvara otila, shvativi zapovijedi, dok su preostala
trojica ostala s donom i Brandonom.
Ti ostaje tu, rekao je Togazzi na talijanskom i kimnuo glavom uvaru koji je
tvorio posadu zabarikadirane portirnice umskog utoita. Ostani s nama u vezi, a
ako se, to je malo vjerojatno, pojave uljezi, onda zna to ti je initi.
Si, moj done. Najprije vanjske nagazne mine.
Nagazne mine? Scofield se nagnuo iz svog bijelog, pletenog naslonjaa. Breuljci
iznad Portofina?
Dobro si zapamtio, potvrdio je Togazzi. Nitko ne smije prii naem sredinjem
taboru. Aktivirat emo mine na obodu i tko god nas bude traio paralizirat e se od
straha i nee se vie usuditi napraviti ni koraka.

Vratit e se vlastitim tragom i maknuti iz podruja dok mi ne naemo drugi logor,
rekao je Brandon i zasmijuljio se. Bez rtava, bez meunarodnih incidenata, a
eksplozije e pripisati neotkrivenim minama zaostalim iz partizanskog rata.
emu sam dodao jo jedan mali tih, objasnio je don Silvio smjerno. Sad je tu i
Page 242
jo nekoliko unutranjih mina bliih stazi, i nekoliko ispod nje, koje se takoer
aktiviraju iz vratarnice.
Va bene, rekao je Scofield i nasmijao se.
Vas dvojica, nastavio je Togazzi na talijanskom, obraajui se preostalim
straarima, vi ete s nama, i ostaviti nas stotinjak metara od imanja. Potom
nastavljate do parkiralita i zauzimate poloaj.
Si.
k * *
Prvi je automobil skrenuo s ceste pola kilometra od Para-vacinijeva imanja. Dva su
se uvara presvukla. Umjesto otrcanih, obinih odijela to su ih nosili u Milanu,
sad su na sebe stavili neto to bi se najbolje dalo opisati kao nedjeljno, crkveno
ruho seoskih nadniara, loe skrojeno, staro ali isto. Svaki je ponio koaricu
cvijea, od onoga to ga uzgajaju sami mjetani, briljivo i na malim krpicama
zemlje, kao njima dostupan dar velikom zemljoposjedniku. Koraali su u vruini
pranjave ceste prema Paravacinijevoj kui, dok im je znoj izbijao na elo i na
koulji stvarao mrlje. Cesta je postala asfaltirana, jer je zadnjih dvjesto metara
do imanja bilo pokriveno. U vratarnici, iza debelih stakala, nije bilo nikoga,
obino sputena brklja bila je dignuta, to je opet bio znak da u rezidenciji nije
nitko vaan.

Zaklipsali su, kao da im je teko, do prilaznog okretita pa krenuli uza stube
impozantnog ulaza. Pozvonili su - iz kaver-nozne se unutranjosti zaula glasna
zvonjava. Vrata im je otvorio sluga; koulja mu je bila raskopana, a brada
ekinjava. Ugledavi zguvane, sirove posjetitelje, progovorio je grubim
talijanskim.
Sto hoete? Nema nikoga!
Piacere, signore, mi smo siromasi iz bellagijskih brda, rekao je uvar zdesna.
Doli smo se pokloniti uspomeni velikog don Carla, koji je prema naim obiteljima
o blagdanima uvijek bio tako velikoduan.
Mrtav je ve nekoliko tjedana. Malo ste zakasnili.
Nismo se usudili dok je toliko velikih ljudi stalno dolazilo i odlazilo, rekao je
uvar slijeva. Moemo li unijeti te koare, signore? Prilino su teke.
Ostavite ih vani! Unutra je i tako previe cvijea kojemu treba mijenjati vodu.
Ne budite srca kamenoga, signore, dodao je uvar zdesna, pa pogledao mimo
nabusitog sluge.
Ne!
Onda ga sasvim skamenite. uvar je najednom skoio na slugu, zgrabio ga za
ramena, zabacio mu glavu prema dolje i silovito mu desno koljeno zabio u lice.
ovjek je pao na pod, krvav i bez svijesti. Togazzijevi su ljudi udruenim snagama
odvukli tijelo u postranu sobu, zatvorili vrata i prihvatili se brzog no temeljitog
pretraivanja. U knjinici su otkrili slukinju; bila je u uniformi, zavaljena u
naslonja, i listala je kroz oslikane stranice enciklopedije.
Scusi, signori! Progovorila je hitro i skoila iz naslonjaa. Nama je reeno,
nastavila je na talijanskim, kad obavimo posao da se moemo opustiti i uivati.
Tko vam je to rekao?

980

T

Njegova eminencija kardinal, signore.
A tko je jo u kud?
Kardinal Paravacini, signor Rossi i...
Signor Rossi? prekinuo ju je uvar koji je napao slugu na vratima. On je
sveenik?
Gospode Boe, ne, signore! On po nekoliko puta tjedno dovodi svaki put drugu
ensku. On je jarac. Ali iz potovanja prema kardinalu, alje ih kui vrlo rano,
jo prije dana.
Tko jo? upitao je drugi Togazzijev ovjek. Dalo se naslutiti da je tu jo
netko.
Da, Bruno Davino. On je zaduen za osiguranje imanja.
Gdje je on?
On najvie vremena provodi na krovu, gospodine. Jedan dio ima nadstrenicu, da
Page 243
titi od sunca. Veli da se odatle vidi jezero i svi putovi to do njega vode. On to
zove promatra -nicom.
Idemo gore, rekao je prvi uvar. /
Che cosa? zauo se povik s vrata. uvari su se okrenuli i ugledali krupnog,
masivnog mukarca, kojemu je izraz na licu odavao gnjev. Vidio sam dva bijedna
crva kako dolaze cestom, ali ne kako i odlaze! Zato ste jo tu?
A spiacente, signore, odgovorio je drugi uvar. Iskrenuo je dlanove, ispruio
ruke, pa polako i moleivo krenuo prema ljudini. Donijeli smo darove u spomen
velikog don Carla... Ubacio se izmeu svog kolege i Matareseova doljaka. Bila je
to taktika kojom su se ve sluili, jer bi tako zaklonili pogled izmeu dva
sueljena protivnika. Prvi je uvar posegnuo u dep i hitro potegao pitolj s
nataknutim priguivaem. U trenutku kad je njegov drug nastavio hod i tako.
razotkrio ovjeka u vratima, opalio je dvaput sa smrtonosnom preciznou, i na
mjestu ubio glavu osiguranja.

ena je ve htjela zavritati; drugi joj je Togazzijev ovjek priskoio, pognuo se,
pa joj jednom rukom poklopio usta, a drugom je udario u prsa tako silno da joj je
isti as iz plua istjerao zrak, i tako presjekao svaki zvuk. Iz depa je izvadio
tanku uzicu i debelu plastinu traku, pa ju je vezao za stolicu s naslonom i
zaepio joj usta.
Ova nee nikamo.
Sad smo slobodni, rekao je prvi uvar, itava je kua oiena. Idemo na
sljedei poloaj.
* * *
Drugi se automobil zaustavio, i iz njega su izali Scofield i Togazzi, pa pourili
u oblinju umu koliko su ih nosile vremene noge. Automobil je nastavio niz cestu,
s ugaenim motorom, pa doklizio na tratinu lijevo od goleme kuerine, potpuno
nevidljiv s jahte. Trei i etvrti straar stupili su na travu, neujno zatvorili
vrata, pa polako kliznuli uza zid kue sve do irokog prostranstva otvorene june
tratine. Svakoga tko bi preko nje preao smjesta bi opazili s palube jahte. To se
nije smjelo dopustiti, jer su ciljevi bili na jahti, i trebalo im je presjei svaku
odstupnicu. Zbog tog su razloga donovi uvari iz prvog automobila i bili s desne
strane kuerine, skriveni oko tri metra od staze poploane opekama. Bila su to
strateka klijeta, zaobilazni manevar izveden s nekoliko ljudi, pokrivanje svih
bokova.
Razlog je za primjenu ba te strategije bio dvojak. Prvi je i vaniji bio broj
branitelja. Nije se moglo sigurno utvrditi koliko ih je. Drugi je bio oita
mogunost da, ukoliko netko opazi Togazzijevu postrojbu, kardinal Paravacini istoga
asa uniti materijal iz Barcelone, nedvojbeno pomou vatre. Zbog toga su kljune
komponente te strategije bile sprjeava-

nje bijega ljudi u zgradi i, to je podjednako vano, element iznenaenja.
Da bi osigurali potonje, Scofield i don su u umi kraj obale jezera skinuli odjeu.
Ispod nje su imali kupae gaice, a uz njih su nosili i nepromoive kesice s
orujem. Zbog svijesti o svojim godinama, obojica su imala i dihalicu, da se mogu
to dulje kretati kroz vodu bez potrebe za izranjanjem radi zraka. Njihov je cilj
bio desni bok jahte, na kojem su bile kromirane ljestve za plivae koji su se
htjeli vratiti na donju palubu. Ponavljajui uloge to su ih odigrali prije toliko
godina u Italiji, na Siciliji i Crnom moru, dva su negdanja supertajna agenta
kliznula u vodu jezera Como.
Iziritirani nezgodnim disanjem, no inae ne ba istroeni, Brandon i Togazzi su
stigli do ljestava. Don se tiho nakaljao, pa mu je Scofield gurnuo glavu pod vodu.
Togazzi je ponovno izronio i pogledao ga ljutito, no kad je Bray naglaeno stavio
desni kaiprst na usta, don je shvatio. Sad nije bio trenutak za stvaranje buke,
napose ne ljudske. Scofield je otvorio/ nepromoivu torbicu pa izvadio oruje;
Togazzi je uinio isto. Kimnuli su jedan drugom glavom, a onda je Brandon krenuo uz
kromirane ljestve. Negdje na pola puta uz trup, vremeni don vie nije mogao
suzbiti kaalj izazvan vodom to je pro-curila kroz dihalicu.
Gore su eruptirali uzbueni talijanski glasovi.
to je to bilo?
Netko je na ljestvama! Da vidim...
Ne gubi ni asa. Na, uzmi ovo i potri! Idi u kuu i vikni Bruni.
Scofield se povukao uz ljestve, prepuzao ogradu i uperio pitolj u kardinala
Page 244
Paravacinija.
Ja na tvome mjestu, pope, ne bih ni mrdnuo. Jer bih moda mogao zakljuiti da e
tvojoj Crkvi biti bolje bez

tebe. Bray je zastao pa viknuo: Zaustavite ga, ide prema stazi! Uzmite mu paket!
Pred oima mu se pojavio Togazzi, koji je svojim starim i ispijenim tijelom s
tekom mukom manevrirao preko ograde, sve vrijeme na talijanskom psujui zub
vremena. Prebacio se na engleski pa zalamentirao:
to se to dogodilo s naim tijelima? Koliko su prije bila milostivija prema nama.
Don Silvio! uskliknuo je kardinal. Vi ste s tom amerikom svinjom?
O, da, Vaa Eminencijo, odgovorio je Togazzi, ba s njim. Vratimo se mnogo
godina u prolost, u doba kad ste poeli profanirati nau Crkvu svojim usponom u
Vatikanu.
U daljini, na tratini s lijeve strane jahte, izmeu kipova su trali ljudi, lovci u
potjeri za stvarnim ili lanim sveenikom koji je nosio paket iz Barcelone.
Najednom su se zauli pucnji, i zrna su zarikoetirala od mramornih skulptura.
Scofield je potrao na drugu stranu palube.
Za ime Isusa, nemojte ga ubiti! zaurlao je. Zauo se krik i pucnjava je prestala.
Glas s daleke tratine doviknuo im je na talijanskom.
Prekasno, signore. Imao je oruje i pucao je na nas, i Paola je teko ranio u
nogu. Bio se otkrio, pa smo ga ustrijelili.
Donesite taj paket amo, a Paola vodite doktoru! Bre! Brandon se okrenuo nijemom
kardinalu, kojeg je pokrivao Togazzijev pitolj. Sad bih vas najradije sam predao
papi. Ali naalost, pred nama su mnogo prei poslovi.
Ja u preuzeti tu veliku ast, rekao je don Silvio. Dobro bi mi doao koji
blagoslov.
Mostiem je dotrao straar s poiljkom iz Barcelone u ruci. Donio ju je Scofieldu,
i kratko mu objasnio da tri natrag

da svog ranjenog kolegu odvede privatnom doktoru, kojeg don i osobno poznaje.
Brandon je razderao debelu, pojastu-enu kuvertu od pakpapira pa iz nje izvadio dio
listova. Potom je sjeo u lealjku i zadubio se u itanje, sasvim svjestan toga da
kardinal Paravacini zuri u njega.
Nakon to je nekoliko minuta polako okretao stranice, Scofield je spustio materijal
u krilo i pogledao kardinala.
Prilina promjena, zar ne, pope?
Nemam pojma o emu to govorite, odgovorio je Paravacini. Ja nisam itao to to
je unutra, jer se to i ne odnosi na mene. Ako ste opazili, omotnica je adresirana
na Del Montea, a ja se tako ne zovem. A pota je tajna, kao ispovijed.
Zaista? A zato je onda otvorena?
Marom mog pokojnog mladog pomonika kojeg ste vi ^ut^ili. Ja u se moliti za
njegovu duu, ak i za due onih koji su ga ubili, onako kako se i Isus molio za
Rimljane koji su ga razapeli.
Lijepo od vas. Ali zato vam je to onda va mladi pomonik donio?
To biste morali pitati njega; no to na alost vie ne moete. Pretpostavljam da je
zabunom dospjela u moj potanski pretinac u Bellagiju, kojim se sluim kad nisam u
Rimu.
Del Monte mi ni izdaleka ne zvui kao Paravacini.
U brzini se esto grijei, napose kad mladi tako gorljivo eli biti na usluzi
svom daleko starijem efu.
On je, dakle, bio sveenik?
Ne, nije. Bio je to mladi pun obeanja koji je naalost skrenuo i sa svoje vjere
i sa zakona...
Presvijetli gospodine, prekinuo ga je Togazzi odsjeno, samo uzalud troite
rijei, i vae se lai samo pribrajaju drugim vaim grijesima. Jer sve sam snimio,
od Milana i vaeg prvog kurira pa sve do treeg koji se dovezao u Bellagio, i nije

svratio do potanskog pretinca. Prije nego to smo skrenuli, fotografirao sam vaeg
slubenika. Nosio je sveeniki ovratnik i skrenuo na Paravacinijevu cestu.
Don Silvio, vi me zaista okirate. Sve su to prie o kojima ja ne znam nita, a
svi se odgovori kriju u tom mrtvom ovjeku, kojega je ubio taj ludi Amerikanac.
Stari prijatelju, ne troi ni svoje vrijeme, rekao je Togazzi, obraajui se
Brandonu. Znamo mi kako se izlazi na kraj i s takvim monumentalnim ipocritima.
Page 245
Kakva je to promjena to si je maloas spomenuo?
Nisu dobre vijesti, odgovorio je Scofield, pa skupio papire u krilo. Ubrzali su
plan rada - to je uinio on, Matarei-sen... Daj uj ovo. 'Uskoro u javiti novi
datum, vjerojatno s druge lokacije. Nikako da dobijem naeg ovjeka u Londonu, i to
me brine. Da ga nije uhvatio MI-5? Ako jest, je li se slomio? Njegova ena tvrdi da
ne zna nita, ali ona nikad nita nije ni znala. Sve me to jako uznemiruje. Na
sljedeim stranicama nai ete kodirane kratkovalne transmisije za sektore koje
treba pokrenuti. One su samo u irokim crtama, iz memorije morate dozvati detalje.
Za deifriranje se posluite kompjuterskim pristupom. Ako se odluim relocirati,
bit e to jedna od mnogih lokacija, od kojih su sve dovoljno opremljene, i mjesto
na kojem me nitko nee nai. Ostanite na svome mjestu. Kucnuo je as. Svijet e se
promijeniti.' I to je kraj poruke, bez potpisa, naravno, ali je to Matareisen.
Suptilna je ironija u tome da je njihovu krticu u Londonu, ovjeka kojega on ne
moe nai, ubio Guiderone, njegov ovjek, ako ne i njegov nadreeni. Jedini je
finiji aspekt bio posao to sam ga izveo na Leonardu Fredericksu, kad sam razdvojio
ona dva jebaa... Znam da te moj jezik, pope, nee jako uvrijediti, jer si ti to
isto, na simbolian nain, uinio svojoj Crkvi.

Ja nisam samo uvrijeen, odgovorio je pristali kardinal odmjerena govora, glasom
hladnim kao led, nego sam upravo skandaliziran. Ja nisam samo velikodostojnik
Svete Matere Crkve, nego sam joj i posvetio ivot. Povezivati me s nekakvom suludom
globalnom gospodarskom urotom ista je besmislica, i Sveti e to Otac zacijelo
shvatiti. To je samo jo jedna protukatolika dijatriba, stalno smo njima
izloeni.
O, deko moj, mali moj kardinalu, sad si ga zakenjao. Tko je ikad spomenuo
globalno gospodarstvo?
Paravacinijeva se glava u trzaju okrenula prema Bravu, a oi su mu se razrogaile.
Upao je u klopku, i to mu je bilo jasno.
Ja vie nemam nita rei.
Onda u ti morati malo brkati lice, i tako to sve dok ne shvati da ipak ima.
Scofield je spustio papire i kuvertu na palubu, pa ustao iz lealjke i prijetei
krenuo prema crkvenom velikodostojniku.
Nema potrebe, stari prijatelju, da si nabija lomne kosti, prekinuo ga je
Togazzi, pa se udaljio od ograde. Jednom sam od svojih dao kameru. Siguran sam da
je, isto radi dokumentacije, ve snimio onaj le u travi, pa e ta fotka, zajedno
s ostalima, dati sasvim jasan slijed zbivanja. On e mi donijeti kameru, a ti e
pred zabludjelog kardinala staviti kuvertu iz Barcelone. Dokazi e biti neoborivi.
Nedvojbeno uvjerljivi, sloio se Brandon.
Osim toga, ja u kuriji imam neke prijatelje mojih prijatelja. Izdajica svoje vjere
bit e sramota za Crkvu, parija u vlastitom svijetu.
Najednom, bez ikakve najave, kardinal Paravacini je iskoio iz svoje stolice i
starom Togazziju istrgnuo pitolj iz ruke. Prije nego to je Scofield stigao
reagirati, sveenik je

okrenuo oruje na sebe i prislonio si cijev na sljepooicu. A potom je i opalio, i
raznio si glavu u tisue komadia.
Morte prima di disonore, rekao je don Silvio, pa spustio pogled na oneieno
truplo. To je, zna, talijanska izreka, negdje iz esnaestog stoljea.
'Radije smrt nego obeaenje', rekao je Brandon tiho. Tetoviranje ju je
uinilo banalnom, ali ipak se sve svodi na to. On je imao mo, bogatstvo i golem
utjecaj u Crkvi i izvan nje. Kad se sve to makne, ostaje nita.
Rispetto, rekao je Togazzi. On je uivao potovanje, a bez njega bi bio kao bez
mukosti. A Talijan, mukarac, napose ako je sveenik, mora sauvati mukost.
Toliko o talijanskom ogranku Mataresea. Bit e najbolje da taj materijal poaljemo
avionom kompjuterskim udotvorcima u Amsterdam. Moda oni neto ieprkaju. To je
sve to imamo. Uto je zazvonio brodski telefon, pa su se obojica prenula. Prije
nego to je Brandon pronaao telefon, jahtom je pet puta odjeknulo zvonce. Buon
giorno, rekao je, spreman da slualicu preda Togazziju ako bi Talijan govorio
prebrzo. Rijei su, meutim, bile izgovorene preciznim engleskim, makar se u njima
i osjeao strani izgovor, a glas je bio enski.
Prolili ste krv Paravacinija, vrlo asnog ovjeka. I to ete platiti.
* * *
A u kui, uz prozor knjinice, slukinja je spustila slualicu i poloila dvogled
Page 246
na oblinji stol. Niz obraze su joj potekle suze. S njezinim je ljubavnikom bilo
svreno, a isto tako i sa ivotom kakvim vie nikad nee ivjeti.

34
Vas se troje morate vratiti u London, rekao je Frank Shields preko telefona
Prvceu u Philadelphiji. I to smjesta.
Sto je s Wahlburgom?
Za njega emo se mi pobrinuti. Nai su ve bili tamo, pa uklonili truplo i sve
znakove samoubojstva. Nita nee stii u medije; naprosto je nestao.
Nitko tu drugi nije ivio?
Samo batler ili sluga ili kako se ve zove, koji je ivio u sobi malo dalje od
Wahlburgove. Bio je to kvalificirani bolniar, a Wahlburg je bio pomalo hipohondar.
ena mu je umrla prije nekoliko godina, a dvije su mu se keri udale i ive u Los
Angelesu i San Antoniju. Sve je isto; na telefonskoj je sekretarici poruka da je
otiao iz grada.
I to misli, to e se dogoditi?
Ja mislim, to jest nadam se, da e njegova tri matareka prijatelja, Fowler,
Whitehead i Nichols, naprosto podilkiti kad s njim nikako ne uspiju dobiti vezu. A
ako obavi svoj

posao u New Yorku i Palm Beachu, oni e pretpostaviti najgore i potraiti rupu da
se sakriju. I tada e poeti initi pogreke.
Frank, ja sam obavio svoj posao. Kakve su sad to prie o
Londonu?
Uhvati se za eir ili najprije sjedni. Matareisen je pobje
gao iz
M-5.
Nemogue! dreknuo je Pryce.
I vie nego mogue, odgovorio je Shields. Ne da mi se sada ulaziti u detalje,
ali nam je zbrisao, i pretpostavljamo da je sada na putu za neko mjesto u Evropi.
Isuse Kriste!
Ima toga jo. Scofield i njegov prijatelj Togazzi su otkrili Matareseovu vezu u
Milanu. Bio je to kardinal Paravacini kojeg si spomenuo u svom izvjetaju.
Sto me nimalo ne udi, prekinuo ga je Cameron. Jesu li ga uzeli u tegalj?
Ne, on se ubio, pucao si je u glavu kad su mu jasno dali do znanja da znaju da je
upleten.
Dali su mu pitolj?
Istrgnuo ga je Togazziju iz ruke. Ali bit je da je kardinal, prije nego to su ga
epali, primio poiljku koju mu je preko vie kurira poslao Matareisen. Sve su to
kompjuterske prie, pa smo to poslali avionom u Keizersgracht. A bit je da je
Ma-tareseov plan malo ubrzan...
Ubrzan! dreknuo je Pryce. Pa nije jo ostalo puno
dana!
Zato Scofield i eli da se vratite. Ni meni ni Goeffrevju Watersu nije htio rei
zato. Samo da je to posao ba za vas
dvojicu.
Kako je zamumuljen, kujin sin!

Imate karte ujutro za Concorde, s Kennedvja, u devet etrdeset pet. Pilot je
kapetan Terence Henderson, inae dobar prijatelj MI-5. ekamo vas u ekaonici i
pratimo na avion.
Ba i nemamo puno vremena.
Na polju zapadno od hotelskog parkiralita pokupit e vas helikopter i odvesti
onamo. Sve smo sredili; helikopter stie za pedesetak minuta.
Ubit e nas vremenske zone.
To je tek poetak. Na Heathrowu vas eka avion. Porunik Considine vas vozi ravno
u Milano, Brandonu i Togaz-ziju.
Kao to ve rekoh, Skiljo, ba si srce.
Nikad nisam ni tvrdio drukije, Cam-leone. Poni se pakirati.
Let je do Londona proao bez zbivanja. Kapetan Henderson je bio savren britanski
Page 247
asnik, kako u vojsci tako i izvan nje, a modulirani mu je govor bio ista esencija
tek nasluenog autoriteta; kod njega nije bilo vrdanja.
Kad sletimo, rekao je Henderson, molim vas ostanite u kabini dok se svi drugi ne
iskrcaju. Ja u vas provesti kroz carine.
Deko, stvarno ste do gue u tome, ha, kapetane? rekao je Luther, zavaljen u
sjedalu uz prolaz, preko puta Prvcea i Montroseove. ivi James Bond, taj tip, ha?
Nemam pojma, gospodine, o emu vi to govorite. Henderson se nasmijeio; bio je to
nepatvoren smijeak, protkan humorom. Nagnuo se prema njemu i proaptao: Ali
nemojte to dalje razraivati, jer u ukljuiti dogrjevne komore i ispu-hati vas sa
sjedala.

Hej, stari, i ja sam s krilima...
To mi je poznato, kapetane fregate...
Svi mi dodaju po varak.
Zato ne doete u pilotsku kabinu? Moda bi vam se svidjelo.
Mislim da i hou - da pripazim to radite.
Dobro mi doao, stari moj. Daj, idemo. Luther je ustao i kroz prolaz poao za
kapetanom.
Leslie se okrenula Prvceu.
Htjela bih s tobom do Milana.
Ne ovaj put, odgovorio je Cameron. Iz Concordeove sam ekaonice nazvao Geofa
Watersa, i on mi je rekao da Scofield vraa Antoniju u London.
Antonia je Antonia, a ja sam ja, prekinula ga je dopu-kovnica Montrose odluno.
Polako, vojsko, jo nisam gotov. Geof je osim toga rekao da je Bray zatraio pun
kamion aave opreme - 'isto ludilo', kako ga je opisao Waters - da mu je avionom
prebace na odredite koje e tek navesti.
I Goeffrev je pristao?
Rekao je neto udno. Rekao je, kad se Beowulf Agate tako ponaa, to obino znai
da je neto nanjuio.
Onda ja velim da e mu biti najpametnije da nam to i
kae.
Ja sam mu rekao to isto; mogao bi navesti bar neko opravdanje. Ali se Geof nije
sloio. Htio bi dati Scofieldu dan-dva da potvrdi je li neto uhvatio.
Ne bi li trebalo biti obratno, da najprije potvrdi? Moda i ne. Matarese je
ubrzao plan, kako sam ti ve rekao, tako da je pred nama moda jo samo tjedan, a
moda i manje. Bray mora biti vraki siguran u sebe, a ako dokae to to misli,
onda mora djelovati brzo.

Meni to ne izgleda ba kao neka jako dobra terenska taktika.
Tebi je na umu vojna strategija, samo to mi nismo vojska, a i teren je drukiji.
Ja bih i dalje radije pola s tobom.
Ne dok ne otkrijem to je to Scofieldu na pameti. Ti ima dijete, ja ga nemam.
Sljedeih je osam sati bio vrtlog stalne aktivnosti. Kapetan je Henderson oborio
sve svoje bive rekorde preavi Atlantik za dva sata i pedeset jednu minutu. U
zranoj luci Heathrow, nakon to ih je kapetan ispratio iz aviona, doekao ih je
Goef-frey Waters, s dvije putne torbe, jednom za ama, drugom za Luthera.
Budui da smo od mornarice dobili mjere porunikove uniforme, a_i^Cameron je u
zadnjem hotelu ostavio hrpu stvari, za svakog smo od vas naruili novu odjeu. Koja
je u prtljazi.
Ali zato ste to uinili? upitao je Pryce.
Cisto za svaki sluaj, stari moj. Na njoj nema oznaka, niti je pravljena od
tkanina kojima su skloni pojedini proizvoai - drugim rijeima, da vam preko
kupovine ne mogu ui u trag.
Presvetog ti sranja! uskliknuo je Luther. Ma na kakav nas zadatak alje taj
maor?
To mi nije rekao, porunice. Ali sam ja ve dugo s ovjekom kojega zovemo Beowulf
Agate, iako, doputam, uglavnom na distanci. Ipak sam sasvim svjestan njegovih, da
tako kaem, outre makinacija. Zbog toga moramo zatititi Slubu.
A tko e tititi nas? upitao je Considine.
Ako dou do odjee, stara kuko, onda ti vie nee trebati nikakva zatita.

Ma ba ti hvala! Ja sam superkvalificirani pilot. Ne bi li me NASA mogla poslati
na Mjesec ili Mars?
Page 248
Ne zaboravi na Pensacolu, Luther, rekao je Pryce. Tamo te eka jedan kapetan
fregate - kapetanu fregate.
Od toga ba i nema sree ako nam se ponu baviti odjeom.
Pred tobom je jo nekoliko sati svjetla, porunice, zamijetio je Waters, a tvoj
je Bristol Freighter na oblinjoj pisti. Tvoj kopilot - jedan od naih, no on zna
samo da te prati do Milana - ima odobren plan leta. Bit e bolje da ti i Came-ron
to prije krenete.
Zato ne bih mogao letjeti sam?
Zbog dva razloga. Kao prvo, to nije mali seoski aerodrom, ili inozemni s kojim
moemo srediti stvar, nego Heat-hrow, na kojem su propisi neobino strogi. Ako ih
se ne bismo drali, to bi privuklo zanimanje za tvoj let, to mi nipoto ne elimo.
Kao drugo, upravo si preao pet satnih zona; to onda djeluje na tvoj sustav. Oprez
nalae da ti damo pri-
uvu.
Reci to tisuama lovakih pilota iz Drugoga svjetskog rata i Pustinjske oluje.
Dobro, mislim, to bi bilo malo tee?
Bilo bi, gazda.
Sletjeli su kad se ve spustila no, pa su Camerona uzeli u Togazzijev auto. Luther
se odvezao u ve unaprijed izabran hotel, dok je kopilot iz MI-5 sredio na
terminalu da ga vrate u London.
U ve odranije dobro poznatom vozilu s oajnom vanjtinom i raskonom
unutranjou, Pryce je otkrio da mu je na pameti samo dvoje. Prvo je bilo da mu
Leslie silno nedostaje, da mu strano fali to nije kraj njega; nedostajao mu je
njen hitri um i njezini razgovori... i, naravno, njezina spolna glad.

Morao se suoiti s istinom: Cameron Pryce, ovjek jednosmjeran i, izuzmemo li
posao, ovjek slobodan od svih dugoronih veza i s njima vezanih odgovornosti, bio
se duboko zaljubio. To mu se od koleda u dva-tri navrata skoro dogodilo, ali je
njegova opsjednutost studijem i kasnija fascinacija intenzivnom obukom u Agenciji
onemoguila stvaranje dubljih veza. Sad su te prepreke bile uklonjene; fascinacija
e zasvagda ostati, i on je shvatio da u svakoj operaciji moe nauiti neto novo,
ali je sad bilo i prostora i vremena i za neto drugo, kao to e ga odsada
zauvijek i biti. A on je naao nekoga s kim je elio dijeliti te trenutke do konca
svojih dana. Bilo je to naprosto tako, i on je to shvaao. Privremene su veze bile
jednostavne i uzbudljive, zaljubljenost je bila luda, bio je to isprevrtani svijet
enje, zanosa i nestrpljivosti.
Drugi se dio Cameronovih razmiljanja bavio Scofieldom. Kakvu je to legendu otkrio
Beowulf Agate, i zato je bio tako tajanstven? Nije bilo vremena za zauzimanje
velikih poza, i Brandonu je to morao rei njegov smisao za stvarnost. Pa to ga je
onda potaklo na tako udno ponaanje? Sve e to otkriti u roku od sat vremena.
Stigli su u Togazzijevo umsko gnijezdo iznad Bellagija, i onda je Togazzi odveo
Prvcea do ve mu poznatog uskog balkona s redom teleskopa to su gledali na jezero
Como. Pozdravi su bili kratki, jer je Scofield jedva ekao da ispria svoju priu;
bio je napet i nestrpljiv. Opisao je udan telefonski poziv na jahtu, te spomenuo
enu koja je rekla da e platiti to se kardinal Paravacini ubio.
Taj je poziv mogao doi samo iz kue, pa sam tako, dok je Togazzi sreivao
uklanjanje trupla i ienje iza svega, ja potrao u kuu i poeo pretraivanje. U
kui nije bilo nikoga, ili ga bar ja nisam mogao nai, ali sam zato kraj telefona u

knjinici naao dvogled. Pogled je bio sjajan, ravno prema jahti. Ta je nepoznata
ena oito nazvala odatle. Ali je nisi uspio nai?
Ne, iako je ta knjinica u meni izazvala veliku radoznalost, jer nikad nisam ni
vidio neto slino. O da, bile su u njoj uobiajene u kou uvezane knjige, to
znai da ih vjerojatno nikad nitko nije ni itao, kao i stotine obinih knjiga, ali
je tu bilo i jo neto. Cijeli je jedan dio biblioteke izgledao kao arhiva. Bile su
to goleme arhivske kutije, mnoge sa starim, debelim, poutjelim listovima, koje je
na okupu drala debela uzica. Izvukao sam ih nekoliko i pogledao. Tada sam nazvao
jednog uvara i rekao mu da ode do jahte i objasni Silviju da u se jo neko
vrijeme zadrati.
I to si naao?
Ni manje ni vie no ilustriranu povijest obitelji Matarese sve od poetka
stoljea. Fotografije, dagerotipije, stari izresci iz novina i karte s posebnim
oznakama. Bez mnogo rijei, nikakva teksta kao teksta, samo potpisi uz slike na
Page 249
talijanskom, neki krai, neki dui.
Ja sam mu neke i preveo, prekinuo ga je Togazzi. On neto malo govori naim
jezikom, ali je, to se pisane rijei tie, praktiki nepismen.
Zato francuski govorim bolje od tebe!
To je bolestan jezik.
Jesi li doznao neto novo? upitao je Pryce kome je toga bilo ve pomalo dosta.
Ne, nego neto staro, jako staro, to me natjeralo na razmiljanje. Gledali smo u
krivom smjeru, pokuavali smo predvidjeti krize, otkriti kad e izbiti i od ega e
se sastojati.
Kako ih moemo suzbiti ako ih ne potraimo?
U tome i jest stvar, da ih nikad neemo nai. Jer to zna samo jedan ovjek, onaj
koji izdaje naredbe, Matareisen. On je

sve to zakopao tako duboko da slutim da je on jedini koji posjeduje informacije
koje mi tako oajniki trebamo.
I onda?
Mui me slutnja tako jaka da mi je progrizla rupu u crijevima.
Kako to misli?
Vidi, jedan je od tih golemih sveanja skoro itav posveen ruevinama stare
Matareseove tvrave ili dvorca, po kojoj je barun od Mataresea i dobio ime. Unutra
su bile hrpe fotografija, snimljene iz svakog mogueg kuta iz ruevina i s okolnog
zemljita. Najmanje trideset velikih stranica, a slike nisu stare, hou rei, nisu
bile ni zrnate ni poutjele, nego su mogle biti snimljene i juer. A na posljednoj
je stranici bila mala rukom ispisana biljeka. Negatives per J.V.M.
Negativi za J.V.M.-a, rekao je Cameron. Jan van der Meer Matareisena, za onoga
koii izdaje naredbe.
Ba tako. I zato bi Matarercen elio imati tako opsean fotografski zapis staroga
zamka - zar zato to je ruevina?
Odgovor je oit, ponovno ga je prekinuo Togazzi. Zbog rekonstrukcije.
To sam si i mislio, odgovorio je Scofield. Geneza Mataresea, prvo sjedite
njihove moi. Ja ba nisam veliki ljubitelj psiho-brbljarija, ali znamo da je
Matareisen fanatian do sri, briljantni otpad, ali prolupao. A kad se takav ovjek
sprema pokrenuti svjetsku katastrofu, kamo bi drugo i poao nego svojim
korijenima?
Ali ti to ne zna, Bray.
Znat emo sutra.
Molim?
Nazvao sam Geofa u London preko jedne od Silvijevih privatnih linija, pa dobio
Considineovo konspirativno ime i broj u hotelu. Pri prvom e svjetlu poletjeti iz
Milana i dole-

tjeti na tajno sletite kraj jezera Maggiore - veli da zna gdje se -nalazi, zato
to je na njemu pokupio Leslie i tebe. Zna i pokupio nas je.
Spremnici e mu biti puni, pa emo krenuti prema jugoistonoj obali Korzike. To je
otprilike tristo devedeset kilometara zrane linije, ili petsto osamdeset s
povratkom; to za njegov zrakoplov nije nikakav problem. Proletjet emo ispod
So-lenzare do Porto Vecchija, sjeverno od Bonifacija. Posluit emo se koordinatama
s Paravacinijevih karata i preletjeti preko ruevina Mataresea.
Je li to pametno? upitao je Pryce. Na dvanaest tisua stopa jest. Meu opremom
koju sam zatraio bio je i visinski foto-televizijski teleskop koji prodire kroz
oblani pokrov. Nakon nekoliko prolaza moi emo odrediti ima li dolje ikakve
aktivnosti. Ako ima, prelazimo na fazu dva. A to je?
U Senetosi je jedan aerodrom, udaljen dvadesetak minuta od stare tvrave Matarese.
Sletjet emo, produiti pjeice, i vidjeti to moemo nai.
Blagi Boe, zato nam pri tome netko ne bi pomogao? emu tolika tajnovitost, koja
se svodi na potpuni mrak?
Zato to ne vjerujem nikome; svi smo penetrirani. Ako sam u pravu, tamo emo
zatei Matareisena u svoj njegovoj simuliranoj slavi. Ali ako se kod njega pojavi
makar i slutnja sumnje da ciljamo na Porto Vecchio, on e ili nestati u vidu
lastina repa ili e dozvati dovoljno vatrene moi da raznese itavu vojsku.
A sad malo realno, Bray, rekao je Cameron otro. Sto ako si u krivu i ako ga
tamo ne bude?

Page 250
Onda sam u krivu. London radi kao sam vrag, kiljo radi, Keizersgracht radi, svi
oni rade. Za ime Boga, u tome nismo sami. A izgubit emo samo malo vremena.
No to ako je ve doveo uvare, svoju vatrenu mo?
Hej, mladiu, nije mi to prvi posao. Ja sam ga radio dok si ti jo cicao cice.
Brandone, to nije nikakav odgovor.
U redu, odgovor je u opremi koju nam je Geof pribavio. Comsatov mobilni telefonski
link, izravna telefonska veza s Londonom. Ako ti je toliko stalo do realnosti, kako
ti to zo-ve, na aerodromu je u Maresilleu postrojba francuskih komandosa. Oni se u
Senetosu mogu prebaciti mlanjakom za nekoliko minuta.
Tvoja tajnost, dakle, i nije bila ba sasvim totalna...
Vraga nije. Ti deki nemaju ni pojma o emu je rije, nego samo da bi moglo doi
do nekakva upada na nekom sredozemnom otoku. Kad ja javim Geofu, on to prenosi
dalje do Deuxieme Bureaua, i mlanjak smjesta polijee za Senetosu. Ja postrojbu
doekujem na cesti i preuzimam zapovjednitvo. Ako je ikad pozovem.
To pretpostavlja da si obavio bar neto izvianja.
A ja pretpostavljam da emo to mi morati obaviti. Svu potrebnu opremu ve imamo.
Maskirna odijela, dvoglede, dvije maete, noeve, pitolje s priguivaima,
terenske cipele, kare za icu, limenke s plinom - svu svakodnevnu robu.
Svakodnevnu robu?

35
Poletjeli su korzikanskom obalom na osam tisua stopa sve dok nisu stigli do
Solenzare, gdje se Luther uspeo na dvanaest tisua. Sofisticirana je visinska
kamera bila na svome mjestu, privrena za pod trupa, kraj otvora predvienog u
vienamjenskom projektu Bristol Freightera.
Koordinate s karte dolaze za dvije minute, rekao je Con-sidine preko zvunika.
Spremni?
Sve spremno, odgovorio je Scofield nadvijen nad kameru iji je ekran od deset
ina poveavao tlo ispod njih tisuu puta, i koja je snimala otprilike svake pola
sekunde.
Dvije minute kasnije Luther se opet oglasio.
Poni snimati i provjeri je li dobro izotreno. Fino izo-

tri.
Pretpostavljao sam, porunice, da je to ve uinjeno, rekao je Pryce u grkljanski
mikrofon.
Pretpostavio si dobro, pijunino. To se zove prelet preko Iraka. Cista
uivancija, osim kad oni idioti dolje ne znaju to bi s projektilima.

Snima se, uskliknuo je Brandon i zagledao se u ekran. Vidi ovo, Cam! Rekao bi da
je to drvee daleko stotinjak metara, a ne dvije milje.
Prilazimo cilju, uskliknuo je Considine. Sretno, bombarderu.
Evo ga! dreknuo je Scofield. Samo to to nije to. To nisu ruevine - Togzzi i
ja smo imali pravo, sve je ponovno izgraeno! Luther, daj se okreni i napravi jo
jedan prelet.
Skreem, rekao je pilot i zanio zrakoplov lijevo.
Drugi, trei i etvrti prelet otkrili su ukupno pet likova u raznim trenucima na
imanju Mataresea. Dva su lika po svemu sudei bile ene; jedan je mukarac oito
bio vrtlar, jer je bio usred cvijea, a dva su se ostala uspinjala u automobil.
Za mene je ovo dosta, rekao je Beowulf Agate. Prelazimo na fazu dva. Senetosa,
Lutheru! Moe li je nai?
Naao sam je jo prije nego to smo uzletjeli, vremena pijunino.
Kad su prizemljili na aerodromu u Senetosi, Scofield i Pryce su otvorili sanduk s
opremom i razdijelili je izmeu sebe. Bray je dobacio Considineu maskirno odijelo
skupa s pojasom sa streljivom i pi^jem s priguivaem.
Za kog e mi vraga to? upitao je pilot. Ve sam dobio novu odjeu bez oznaka.
isto za sluaj da nam zatreba pomo, koju emo zatraiti samo u krajnjem
sluaju.
Ukoliko taj krajnji sluaj nije u zraku, ne volim ga uope. ovjee, ja se borim
samo na nebu.
Sumnjam da e tako neto biti potrebno. Postoji, meutim, mogunost da stigne mali
kontingent francuskih komandosa...
Francuskih komandosa1. prasnuo je Luther. Vi bijeli cir-kusanti ba driblate ovu
Page 251
staru guzicu.

Ne, ne, porunice, krivo ste nas razumjeli. Od Porto Vecchija vodi samo jedna
cesta, i ako bude potrebno, ja u ih doekati na pola puta i preuzeti
zapovjednitvo. Stvar je samo u tome da e se oni osjeati mnogo sigurnije ako
budemo u bojnom ruhu.
Ali se zato neu osjeati ja. Pensacola, Lutheru, Pensacola, rekao je Cam tiho.
Nemam pojma je li to obeanje ili vrsta albatrosa. On je jedan vrlo pametan
mladi, zamijetio je Scofield. Daj, idemo, ljudi, skidajte se i stavljajte te
prnje.
Kad im je kontrolor leta iz maloga tornja priao, Brandon i Pryce su ve stajali
pred avionom u punom gerilskom ornatu, a bio je tu i Considine, koji se drao
pomalo samosvjesno u maskirnom odijelu s pojasom sa streljivom. Kontrolor je
progovorio grbavim engleskim.
Vi mnogo dobro doli u Senetosu, signori, iako ja vas nikad ne vidio. Vi
nastavljate sada svoja operaciju. Nai e ljudi va avion pokriti mreom.
Je li to nuno? upitao je Luther. Naredba iz Londona. Nastavite, piacere,
aerodrom e biti zatvoren do nove zapovijedi.
Sasvim jasno, rekao je Scofield. Ostani uz radio, porunice. Ostajemo u vezi.
Dogovoreno.
Brav i Cameron su krenuli cestom, sve dalje od sletita usjeenog u brda. Jutro je
ve bilo poodmaklo, i oni su se drali ruba grubog kolnika, spremni da odjure u
okolnu umu na prvu pojavu ili zvuk ovjeka ili vozila. Sto su dvaput i morali
uiniti; prvi put na pojavu starog sivog Renaulta to je iz daljine poao prema
njima. Pogledali su kroz kronje i u njemu opazili brani par tridesetih godina,
oito usred gorljive prepirke. Drugi su to put uinili kad su za sobom zauli gla-

, TI1

sove. Tad su se prenuli i potraili zakon. Na njihovo olakanje, glasovi su
pripadali etvorici bunih pubescena, vjerojatno studenata-portaa, koji su
krenuli na podnevno tranje.
Kad su se mladii izgubili iz vida, Scofield i Pryce su ponovno zauzeli svoja
mjesta na rubu seoske ceste i ubrzali korak. Nekoliko su minuta kasnije stigli do
strme, silazne dionice; s druge strane, na brdu, stajala je obnovljena
velianstvena kua baruna od Mataresea.
Odavde dalje idemo solo, dogovoreno? upitao je Beo-wulf Agate tiho.
Tako mi se ini najbolje, rekao je Cameron. Ja preuzimam desno krilo, ti ide
lijevo.
A obojica kroz umu.
Ali nikako cestom.
Idemo. Za pet minuta ut emo se radijem.
Razdijelili su se. Pryce je krenuo preko ceste i uao u umu Porto Vecchija, dok je
Scofield nestao u umi slijeva. Obojica su otkrila da je otra strmina, upravo
gudura, skoro neprohodna, jer su se na njoj stabla isprepletala s tropskim
povijuama, a tlo je bilo omekalo od korzikanskih kia. To je teko probijanje
bilo skoro nadmaeno sljedeim podjednako strmim usponom uz sljedei obronak uske
doline. Provjerili su radio, ostajui obojica na otvorenim frekvencijama.
Cam, dopro je iz Prvceova aparata Brandonov apat.
Da? ,
Pripremi se. Ako je s tvoje strane isto, sad stie do zida od smotane bodljikave
ice visokog oko dva i pol metra.
Mislim da ga vidim, odgovorio je Pryce. Preda mnom neto svjetluca, kao da se
raspreno svjetlo odbija od metala.
To je to. Ovdje ista stvar.
Iskreno govorei, smijao sam se kad si spomenuo kare za icu. Sto je to bilo,
predosjeaj?

Ma vraga. Prema Paravacinijevim sam kartama shvatio da je kua okruena umom.
Zbog toga je otpala mogunost da postoji elektrina ograda ili alarmni ureaji.
Njih bi male ivotinje aktivirale svakih nekoliko sekundi. Sto znai da su im
preostale samo mjere zapreavanja, ergo ica.
Drago mi je to su te na Harvardu nauili latinskom.
Page 252
Nezahvalnie. Ne zaboravi, kreni od dna, i rei u krugovima, sve dok ne napravi
otvor kroz koji se moe provui.
Hvala, mamice.
Naavi se u granicama imanja Matarese, i ostajui stalno u radiovezi, dva su se
uljeza dogovorila da se nau na poumljenom istonom krilu, na Cameronovoj strani.
Scofield je zapu-zao kroz lie i izbio na vidjelo tek koji metar od uredno
pod-iane tratine imanja. Uskoro mu se etveronoke pridruio i Pryce.
Talijansko je podnevno sunce ba vrue, proaptao je Brandon. ak i tu.
ekaj, zapovjedio je Cameron tiho. Vidi!
Kroz preobilje isprepletenih kronji ugledali su kako je kroz ulaz, kraj velikih
bronanih vrata, na krunu prilaznu cestu iziao ovjek u leernoj odjei. Odmah je
stavio ruku u dep pa izvadio cigarete. Iz drugog je depa izvadio upalja pa,
poput neizljeivog puaa kojemu brane uivanje u navici, upalio cigaretu i estoko
povukao dim. etvrt minute kasnije iz kue je izila i uniformirana slukinja pa mu
se pridruila. I ona je iz ipkanog depa izvadila cigarete, dok ju je on lijevom
rukom hvatao za dojku, i sama si pripalila. Ona je zahihotala, pa spustila ruku
prema njegovim preponama.
Veselje i zabava Chez Matarese, proaptao je Pryce.
Pri emu je mnogo vanije da su morali izai da zapale.
Nisam te shvatio.

Geof je, istraujui Matareisena, ustanovio da je on gorljivi nepua, da je prema
duhanu raspoloen upravo patoloki. I sam si bio u Keizersgrachtu - i gdje si vidio
pepeljaru? Lule, cigare i cigarete bile su strogo zabranjene.
Da, ini se da je patoloki tip, toka.
to se toga tie, bar ima valjan razlog. Jedan doktor u Amsterdamu, pulmolog,
lijeio ga je zbog velikih tekoa s disanjem... On je tu. Moj pur je bio pravi.
Bolje da to provjerimo prije nego to mi nazovemo London, a Geof Marseille.
Ako ikog nazovemo.
Bray, sad nije ni mjesto ni zgoda za izigravanje heroja!
Ja nisam nikakav heroj, mrzim takve tipove. Zbog njih ginu ljudi.
Pa o emu onda govori?
Govorim o onom zbog ega smo tu, eto o emu govorim, odgovorio je Scofield, dok
mu je pogled poivao na krunoj cesti iza stabala i bujnog biljnog pokrova. Mi smo
doli ovamo da donesemo sve to Matareisen ima, a to bi nam moglo rei neto o
tome to je uinio i tko je sve u to upleten, tako da to moemo sprijeiti. Ako ve
nismo zakasnili.
I zbog ega to iskljuuje Geofa i komandose Deuxieme Bureaua? nije se dao
Cameron.
Morao bih se vratiti skoro trideset godina u prolost, odgovorio je Brandon.
apat mu je bio miran, zamiljen, prenosei davne uspomene. Appletonova kua kraj
Bostona. Istina je da sam ja upalio one poetne eksplozije kraj imanja, ali nakon
to su svi vrazi puteni s lanca i trupla poela padati kao krijesnice na pljusku,
poele su i druge eksplozije koje su zapalile poar unutra. Matareki je poglavica
u svom unutranjem svetitu postavio zapaljive smjese, koje su jamile uni-

tenje svih njihovih dosjea, ugovora i dokumenata. Brisanje svega vatrom je oito
Matareseov stil.
'Poari na Mediteranu', rekao je Prvce, i ak mu je i apat bio priguen, dok su
dvoje slugu s cigaretama polako etnjom, krunim okretitem, krenuli prema Bravu i
amu. Pitam se to to znai.
Pss! etai su se nali na tri metra od njih, pipajui se kao pubesceni koje je
hormon lupio u glavu. Obili su zavoj za prilaznoj cesti i produili junim krakom,
i sad su se ve praktiki poeli svlaiti. Da je no, proaptao je Scofield,
zarobili bismo ih oboje i doznali tko je unutra.
Ali nije no, i onda to emo?
Vraamo se do sletita i ekamo da se spusti. No, mislim. Posluit u se tvojim
izlazom.
O, Isuse.
Drae bi ti bilo leati tu s kukcima i zmijama i ekati da
se smrai?
Idemo, rekao je Prvce.
Vratili su se u Senetosu i zatekli Luthera u primitivnom kontrolnom tornju u
Page 253
visini tla. Drijemao u stolcu, a kraj glave mu je bio radio. Iz njega je dopiralo
tiho ali stalno kranje. Na drugom je kraju sobe kontrolor leta sjedio pred opremom
i itao magazin.
Luther. Cameron je prodrmao Considinea za rame.
Julian! Pilot je prenuto otvorio oi. Vratili ste se. to je
bilo?
Rei emo ti vani, rekao je Beowulf Agate. Idemo se
proetati.
Dok su tako etali rubnom travom aerodroma Senetosa, Scofield i Prvce su
obavijestili Luthera o svemu, objasnili mu to su nali u Porto Vecchiju a to jo
ne znaju.

Zvui mi kao da vam je potrebna pomo, rekao je Con-sidine. Nastupio je as za
one francuske komandose...
Ne, prekinuo ga je Brandon. Zato to po mraku neemo znati kakve su njihove
mjere osiguranja. Neemo doi danju, i ne traimo pomo. Ne jo, a moda nikad.
Zato ne?
Zato, porunice, to bi se nakon slijetanja mlanjaka, napose kad bi iz njega
poeli ispadati uniformirani komandosi, itavim krajem proirili glasovi kao umski
poar. Poznajem Matarese; oni plaaju mjetanima ba za takve informacije.
Ti ih nikad nisi ni kanio pozvati? upitao je Pryce, a na povrinu mu je izbio
gnjev.
Mislim, Watersa je jako usreila misao da ih imamo, a ako ih zaista zatrebamo,
uvijek ih mogu pozvati. Noas, nakon to prodremo u kuu.
Pa to je naprosto sjajno! prasnuo je Cameron. Nakon to ti ukradu konja,
zakljuaj jebenu talu! Sto je to? Samoubilaka misija, pohod dvojice kamikaza?
Ma daj, mladiu moj, nismo mi tako loi.
Vi ste me, kujini sinovi, opet sasvim sludili, rekao je smeteni Luther. Trebate
samo pitati i dobijete hrpu boraca iz dungle, ali vam oni ne trebaju? Za ime
Isusovo, zato ne?
Boji se da bismo zbog njih mogli ostati bez upa A&ta..
Kakvog sad upa zlata?
Bez potrebnih informacija, i vjerojatno je u pravu. Jedan glupi potez i Matareisen
alje zapovijed da se unite svi podaci. Mi ne znamo to potom slijedi, ni gdje, ni
tko e to izvesti.
Ne bih to ni sam bolje rekao, zamijetio je Scofield. A kad smo ve kod oitosti,
Cam i ja bismo mogli malo ubiti oko. itavu emo no biti na nogama, a on je, to
se vremena tie, imao par vrlo gadnih dana.

Slaem se, rekao je Pryce, ali gdje?
Sa sjeverne je strane sletita baraka u kojoj se odmaraju piloti i posada.
Kontrolor je rekao da moemo onamo.
Ja sam umoran koliko i Cam, ali ne kanim napustiti avion, mree i sve to.
Napustio si ga kad si zaspao tu u kontroli leta, usprotivio se Pryce.
Ne, nisam. Jer sam za mreu privezao hrpu alata. Da ju je tko pokuao podii,
tropot bi probudio obitelj krtica tri metra pod zemljom. Izletio bih kao metak i,
kad smo ve kod metaka, spreman i da ga ispalim.
Taj momak ima rjeenje za sve, rekao je Brandon, pa poveo ama prema baraci.
* * *
Do sto avola, pa gdje si ti? dreknuo je Jamieson Fow-ler u telefon.
Nisam bio u gradu, odgovorio je oprezno Stuart Ni-chols, odvjetnik brokerske
tvrke Swanson i Schwartz.
Ma, mislim, to ne puim. Najednom ne mogu dobiti ni Whiteheada ni tebe, a
Wahlburgova telefonska tajnica veli da je i on otputovao! Kakva su to sad
putovanja? Je li itko ostao u gradu?
Jamiesone, daj budi razuman. Svi mi imamo i nekakav privatni ivot.
ak ti ni glas nije onaj stari. Nekakva se gnusoba zbiva, i hou znati kakva je to
jebada! I nemoj mi sad samo poeti srati kako su prostote znak siromanog
rjenika.
U tvom sluaju od toga i tako nikakve koristi, zato u taj dio preskoiti^
Mislim, 'netko to drugi nije uinio. I gdje je doavola Wahlburg? U Washingtonu,
za ime Boga?

Page 254
. . i

On ivi u Philadelphiji, i to ti je poznato. Zato si rekao Washington?
Recimo to ovako, poeo je Fowler, znojei se u hladnom hotelskom apartmanu. uo
sam nekakve glasine, i zbog toga moram - moramo - pronai tog idova!... Zna i sam
da u Washingtonu imam mnogo prijatelja, neki su ak i moji hono-rarci, mislim, i
jedan mi je od njih rekao - rekao... rekao -
Rekao sto? prekinuo ga je Nichols.
Da su vidjeli Bena kako ulazi u zgradu FTK.
Federalne trgovinske komisije?
Nisam rekao FBI, to je jedino gore od toga.
Nisam shvatio.
Sto ako mu upak procvika pa zatiti svoje rosno dupe? Ljudi su, zna i sam,
domiljati. On to moe izvesti tako da sebe ne uplete, kao, uo je da se pria, i
tako dalje.
O naem... pothvatu?
Ne, nego o Disnev Worldu, upino glupava!
Ne znam kako bi to izveo. Ako bi pravnicima iz FTK dao ikakvu informaciju, oni bi
je provjerili, a ako bi elio biti uvjerljiv, morao bi uplesti i sebe, makar i na
najsitniji nain.
To su pravnike bljezgarije. A Zudije su pametnije od tebe.
Mislim, sad vrijea. Moja se ki udala za sjajnog odvjetnika koji je sluajno
idov...
Da, znam sve o njemu. Sebe zove Stone, a zapravo je Stein.
To sam mu ja predloio, zbog profesionalnih razloga. Jer ive u Bostonu.
I tko sad vrijea?... Ma pusti sad to, da se vratimo na Wahlburga. Sto ti misli?

Ve sam ti rekao, ja sumnjam u tvoj izvor. Ali moda mi imamo i vei problem, a
tie se raskola u Amsterdamu.
Kakva su sad to sranja? Daj govori jasno, ne zanimaju me hipoteze.
Molim?
Ono to zna, a ne to misli da zna.
Moj je izvor naalost nepogreiv. U Amsterdamu je dolo do raskola izmeu
Keizersgrachta i Guideronea. U tome e, naravno, nadjaati sin Maloga Pastira, ali
me boli kad pomislim da je Albert vjerojatno stupio na stranu van der Meera.
Ma to to lupa?
On je, sudei prema mom izvoru, odluio stupiti na stranu novca iz Amsterdama.
I tko ti je to rekao?
Glasine, kakve i ti uje, i vie ti od toga neu rei.
To mi nije dovoljno.
Vie od toga nee uti, Jamiesone.
Sve se rui, za milost Boju! Ovo je suludo. Ti si lud i ja sam lud. Ma koji se to
vrag zbiva?
To bih i ja volio znati, rekao je Stuart Nichols i spustio
slualicu.
* * *
Bilo je pet i etvrt popodne, i ured je Swansona i Schwartza bio zatvoren. Ipak je
u njemu ostao Albert White-head, nakon to je oprezno, pa makar i prijazno, Stuartu
Ni-cholsu poelio laku no. Na vratima se zaulo kucanje.
Naprijed, viknuo je glavni ravnatelj tvrtke.
Da, gospodine. U ured je ula privlana tajnica. Uinila sam kako ste rekli,
gospodine Whitehead. Priekala sam u toaletu da gospodin Nichols ode.

F

Hvala, Joanne. Molim te, sjedni. Tajnica je to i uinila, pa je Whitehead
nastavio. Kao to sam ve spomenuo, taj je sastanak krajnje povjerljiv u najviem
profesionalnom smislu. Moe se pokazati sasvim besmislenim, i molim se Svevinjemu
da zaista tako i bude, ali su na vidjelo izbile neke informacije koje bi se mogle -
naglaavam ovo, samo mogle - ticati i tvog efa. Jesam li bio dovoljno jasan?
Naravno.
Odlino. Koliko ve radi za gospodina Nicholsa?
Ve skoro dvije godine, gospodine.
Page 255
Ja znam da on stalno pie nekakve podneske, pravne spise i te stvari, no moe li
se sjetiti da je pod sudskim peatom dao nekakvu duu izjavu ili iskaz?
Ne bih znala tako napamet... Ne, ekajte malo. Prije est ili sedam mjeseci imali
smo jedan sluaj s guardianom ad litem, jer je nasljednik, malodobnik, zatraio
zatitu suda, traei da veliina nasljedstva ostane tajna. Kako su takse ve bile
plaene, sud je pristao da stvar zapeati.
I to je bio jedini sluaj?
Bar koliko je meni poznato, gospodine.
Bar koliko je meni poznato. Whitehead je mrzio tu frazu. I preesto je znala
posluiti kao zgodan izlaz, kad bi tajnice sa efovima uspostavile vezu uzajamne
lojalnosti. Koliko ih je ve polo za efom na drugi i bolji posao? Izbrojiti se ne
mogu!
Joanne, duo, nemoj misliti da ti ne vjerujem, ali je nekoliko dioniara od mene
zatrailo da temeljito istraim stvar. Ima li zapise diktata gospodina Nicholsa,
ili dokumente koje je pripremio?
Sve dokumente i sva pisma, ak i interne memorandume... Nisam znala da Swanson i
Schwartz imaju dioniare.
O tome ba ne volimo priati; to je mala grupa ulagaa koji su mi pomogli da kupim
tvrtku. I gdje su ti zapisi?

Na kompjuterskom disku, katalogizirani prema datumu, danu i vremenu unosa.
Bi li ti bilo teko pokazati mi gdje su?
Ni najmanje, gospodine. Tajnica je ustala iz stolice, pa pred Whiteheadom pola
kroz vrata i hodnik. U hodniku ga je dovela do golemog arhivskog ormara. Otvorila
ga je i otkrila police s diskovima, razdijeljenim prema godinama i mjesecima.
O, ljudi!! rekao je Albert Whitehead. Pa to je itava
zbirka.
To je poeo gospodin Nichols prije pet godina. Zakljuio je da je to mnogo
pristupanije tu nego u skladitu.
U emu je apsolutno u pravu. Pokai mi kako to radi. Svi mi imamo ista raunala,
ali sam ja, kad je rije o vaenju dosjea, ve pomalo zahrao. Tajnica Joanne je
uzela disk, ubacila ga u disk-jedinicu, pa utipkala odgovarajui kod. O, da,
rekao je generalni, sad se sjeam. Zapravo je vrlo jednostavno?
Vrlo jednostavno, gospodine Whitehead. Da vam ostanem pomoi? Mogla bih nazvati
mua...
Ne, ne, duo, samo ti idi. Snai u se ja i sam, i ne zaboravi, na je mali susret
bio samo izmeu nas, ba kao i moj posjet.
Shvatila sam, gospodine.
U znak zahvalnosti, kako moje, tako i ulagaa, ujutro e pod svojim podlokom za
pisanje nai kuverticu.
Ta ne treba, gospodine.
O, treba, treba.<N
Mislim, ba vam hvala, gospodine Whitehead... I nadam se da e sve biti u redu.
Mislim da je gospodin Nichols sjajan ovjek, tako paljiv i fin.

On je sve to, i jo divan prijatelj. A osim toga i Juda koga emo sjebati!
Laku no, gospodine.
Laku no, Joanne.
Kad je Albert Whitehead izvadio i posljednji disk, bik je ve skoro pono. Bio je
iscrpljen, oi su mu bile podlivene krvlju, a disanje plitko. Vratio se tri pune
godine u prolost i preao preko etiri tisue dokumenata. I nita! Da nije
Ni-chols potraio pomo izvan ureda, i naao tipkaicu iz nekakvog musavog biroa za
zapoljavanje? Ili iz malog oglasnika kakvih treerazrednih novina? Naravno da
jest. Sigurno jest! Nije ba mogao pred namjetenicom samo tako optuiti glavu
Swansona i Schwartza - ili je ipak mogao? Tajnice su nepredvidljiv soj, spremne na
sve, od potkradanja sitnia pa do razbijanja brakova.
Da vam ostanem pomoi? Mogla bih nazvati mua...
Naravno, mlada damo, nazovi mua i reci mu da e do ponoi raditi s vlasnikom
kompanije! I dalje? Silovanje? Ucjena?
Whitehead se izvukao iz naslonjaa i vratio zadnji disk u veliki bijeli arhivski
ormari. Potom se vratio do pisaeg stola, podigao slualicu Nicholsova telefona i
nazvao limuzinsku slubu.

Page 256
Za miloga Boga, hoe li mi to netko prevesti? Ovo je ista ludnica!
to je bilo? upitao je Brandon.
To ti reci meni, odgovorio je Luther. Evo ga, dolazi.
Kroz vrata je uletio kontrolor leta.
La radio! Mare nostra. Fuoco, incendio!
Lentamente, lentamente, rekao mu je Scofield na talijanskom da malo uspori.
Engleski, piacere?
Preko radija, odgovorio je kontrolor na svom mucavom engleskom. Kroz itiav il
Mediterraneo - poari posvuda! Od Mukatnog zaljeva pa sve do Afrike, Izraela,
fuochi. Inferno, maledetto! Il diavolo preuzima svijet!
'Poari posvuda', rekao je Bray zastajkujui. 'Vrag preuzima svijet.' Od Omana
do Izraela i sjeverne Afrike.
Sredozemni poari, rekao je Cameron. Matareisen im je javio. To je signal!
Idemo! uskliknuo je Scofield.
Idem s vama, rekao je Luther Considine. Moji su doli iz Afrike, i nitko nee
zapaliti na ocean.

* *
Madre di Dio! II mare Mediterraneo! Mare nostra! Ti su krikovi ispunili tihu no
na aerodromu u Senetosi, na Korzici.
Koji je to vrag? dreknuo je Scofield, pa skoio s poljskog kreveta u baraci
sjeverno od piste.
Vrag neka me nosi ako znam, rekao je Pryce i uspravio se na leaju.
Vrata su se barake uz tresak otvorila, u unutra je uletio Luther Considine.

36
Bilo je tek prolo jedanaest, Mjesec je na nebu bio iv i blistav, kad su Scofield,
Pryce i Considine kroz bodljikavu icu propuzli na Matareseovo zemljite.
Luther, ti si zalaznica, proaptao je Brandon. Ako vidi da netko dolazi cestom,
ili samo farove, hvataj se radija i smjesta nam javi.
Kuim, stara pijunino. Radite li vi takve stvari redovito?
Ne, odgovorio je Cameron, obino se najavimo.
Neto smo duhoviti.
Ne u ovom asu, rekao je Pryce, slijedei Scofielda poumljenom uzbrdicom. Stigli
su do ruba krune ceste; kua je bila sva u mraku, osvijetljen je bio samo jedan
prozor na naj-gornjem katu. Najednom se iza stakla pojavio ljudski lik.
elio si potvrdu? upitao je Bray.
Sad sam je dobio. Ovo je on.
'Ovo je on?' To je on.

Zakljuie na Harvardu. Mii se! Gleda ravno u nas.
Onda ne mrdaj, i pogni glavu! Scofield je stegnuo Pry-cea akom oko vrata. Ve
se maknuo.
Potrimo uz kuu, proaptao je Cam.
Ne, evo ga, vraa se! Sad je na telefonu.
Matareisenovo je lice u prozoru bilo srdito; inilo se da neto vie. Zatim je
ponovno otiao, ali samo zato da se opet vrati. U rukama mu je bilo neto nalik
dugom raunarskom ispisu, a lice mu je jo bilo iskrivljeno u grimasu. Jo se
jednom odmaknuo od prozora, oito neim razljuen.
Sad! rekao je Brandon, pa ustao i potrao preko prilazne ceste do bone fasade.
Cameron mu je bio za petama.
Neto ga je sjebalo, dodao je Scofield. Sad smo neko vrijeme mirni.
A onda?
Htio bih se malo osvrnuti, prouiti kako je postavljen alarm, ako ga uspijem
nai.
Ako neto zajebe, samo e ga aktivirati!
Moda hou, moda neu. Samo neka je oruje spremno, to bi rekao Geof, i vidi je
li i priguiva na mjestu.
Na mjestu je.
Ti pokriva ulazna vrata. Ako zeznem s alarmom, vraam se koliko me noge nose, ali
ti budi spreman. Pucaj na svakoga tko pokua izai...
Hej, pijunine! Bio je to Lutherov apat preko radija. Farovi idu ravno na ta
srednjovjekovna eljezna vrata.
Page 257
Miimo im se s oiju iza kue, rekao je Scofield.
Ne, usprotivio se Pryce odluno. To bi nam mogla biti ulaznica. Bez puno prie,
bez puno buke, bez alarma.
I bez pulsa i disanja!
No daj, Brav, nismo mi ba ni tako loi.
Objasni kako.

Maknimo se s oiju, da, ali ne iza kue. Vidi li prednja vrata?
Tri stepenice od opeke, debela, teka vrata, fenjeri kao na koijama slijeva i
zdesna, odgovorio je paljivi promatra Scofield.
I?
I to?... I grmlje, visoko grmlje s obje strane vrata! Kad taj to dolazi bude
ulazio, alarmi e biti iskljueni i tada...
Samo gubimo vrijeme. Ja uzimam onu stranu, ti preuzmi ovu.
Spijunine! opet Considine. Vrata su se otvorila i sad su se provezli.
Tko?
Dvije gorile, ini mi se.
Skidaj se s radija, zapovjedio je Cameron i okrenuo se Brandonu. Daj pouri.
Upadaj u grmlje i uni.
Lako tebi.
Velika ih je crna limuzina zaslijepila farovima, zavila krunom prilaznom cestom i
stala ispred iroke verande od opeke. Iz nje su izila dvojica, voza srednjega
stasa i duge, svijetlosmee kose, dok je drugi bio mnogo krupniji, u prsima irok
kao bava i s ve proelavom etkom na glavi. Umjesto da se stubama uspnu do
ulaza, otvorili su stranja vrata automobila i poeli iznositi papirnate kesice i
kutijice. Natpisi i znakovi na njima govorili su da je sve to kupljeno u lukom
gradu Bonifaciju. Svu su tu robu sloili na verandu. Govorili su korzikanskim
narjejem, udnom smjesom francuskog i talijanskog.
Za ime Boje, kakve poslastice! rekao je voza. Padrone sigurno sprema slavlje.
Za koga? Za nas i troje slugu? isto sumnjam.

Sigurno za onu svoju kurvu. Zna i sam koliko mu se
svia.
Ja ba ne bih rekao da je ona kurva; prije bi to bila nim-fomanka. A to se tie
svianja i nesvianja, ekaj dok otkrije da je spavala sa svima nama! To bi
uvrijedilo njegov aristokratski ponos. On nas sve gleda s visine, valjda ti je to
jasno. To mi je jasno, ali me boli govno ako smo mi za njega crvi. Glavno je da
nas dobro plaa - i vie nego dobro -mnogo bolje od Sicilijanaca.
Isti truli poslovi, stari moj. Iskreno govorei, vie ne smijem ni prii
ispovjedaonici.
Nita ti ne brini. Na nas je Bog poslao ovamo da radimo ba to to radimo. Sve je
ve unaprijed odreeno.
Pritisni na zvonce; reci kretenima iza iskljue alarme i otvore vrata.
Voza je uinio kako mu je rekao onaj krupniji. Nekoliko trenutaka kasnije na
prozorima u prizemlju upalila su se svjetla i preko interfona se zauo enski glas.
Da, tko je? upitala je na korzikanskom narjeju.
Dva tvoja najiskusnija ljubavnika, Rosa.
Hi barem jedan najtei!
Daj otvori, rekao je voza. Treba nam pomo. Bre!
Ne dok ne iskljuim alarme, ukoliko vam nije do toga da
vas raznese po svim tim brdima. '
Dva su se Korzikanca pogledala, a izrazi su im lica govorili
o umornom gnuanju.
Glasna bi zvonjava bila dovoljna, promrmljao je onaj krupniji, masivni mukarac.
emu eksploziv? Neki bi nas kreten unutra mogao otpiliti u pakao, skupa s pola
kue.
Padrone ne voli riskirati. On je siguran, a nama kako bude.
,327,

Vrata su se otvorila, i na njima se ukazala pohotna slukinja, koja se maloas
etala prilaznom cestom u pratnji straara. Njezin je razotkrivajui neglie
naglaavao valove velikodunih dojki i obline bokova.
Majko Boja! uskliknula je ena. to e nam sve to?
Page 258
Padrone zacijelo priprema zabavu, odgovorio je voza.
To onda sve objanjava, rekla je oskudno odjevena slukinja.
Sto to sve?
Svi samo trimo kao muhe bez glave! Sve sobe moraju biti besprijekorno iste,
plahte oprane i omekane, srebrnim izglancana, banketna dvorana pripremljena, a
kuhar je ve sasvim lud. Danas su popodne tu bili mesar i piljar, i dopremili
dovoljno i mesa i povra da se nahrani puna kua sicilijanskih mama!
A to veli padrone?
On osobno nita. Zakljuao se gore na najgornjem katu i samo alje poruke kroz
doglasnu cijev. Uz ovo to sam vam netom rekla, jo veli da e im zazori poeti
dolaziti gosti. im zazori! Moete si to zamisliti?
Kad je rije o padroneu, mogu zamisliti skoro sve, rekao je krupni mukarac i
dohvatio kutiju s vinom. Ovo nosim u kuhinju.
Ja idem za tobom s jo dva paketa. Oni su preteki za nau lomnu Rosu.
Ma lomno mi je dupe!
Ono nije, Rosa.
Dva su Korzikanca nestala u kui, a slukinja se pognula i poela prebirati pakete.
Najednom je Pryce iskoio iz grmlja i skoio na verandu, pa zgrabio enu za vrat,
zabacio joj glavu i dlanom joj prekrio usta.

Daj plin! apnuo je Scofieldu, koji se uspinjao ulaznim stubama, jer mu je nisko
podzie od opeke bilo previsoko da ga svlada skokom. Hitro je posegnuo u dep
maskirne odore pa izvadio dozu s kloroformom u spreju. Brzo joj je dvaput briznuo
sprej u lice, koncentrirajui se na nosnice; ona se smjesta sruila. Cameron ju je
odvukao s verande i poloio njezino onesvijeteno tijelo desno od grmlja, da ne
bude na vidjelu. Potom su se obojica trkom vratila iza grmlja.
Dvojica su se Korzikanaca vratila, i smela se to nema slukinje.
Roza, kamo te je vrag odnio? viknuo je voza i krenuo niz stepenice od opeke.
Ovaj put je iz gustoga grmlja iziao Scofield, i u svjetlu se verande ukazao njegov
pitolj s priguivaem.
Samo digni glas, mladiu, pa se moe oprostiti s glasni-cama. Izbit u ti ih iz
grkljana.
to je to? zaurlao je golemi mukarac i bacio se preko itave verande. Tko ste
vi?
Cameron je ponovno istrao, s pitoljem u ruci.
Silenzio! rekao je svojim skuenim talijanskim. Jedan pokret pa si morto.
Ja razumijem engleski, signore, i nimalo mi se ne gine. Golemi je Korzikanac
odstupio nekoliko koraka. Mi smo u ovoj kud samo sluge, i naa je imovina
beznaajna.
Nas ne zanima nikakva vaa imovina, rekao je Pryce, zanimaju nas samo
informacije. Mi znam& da je vlasnik ove kue, kako ga zovete, gore. Kako se dolazi
do najgomjega kata?
Stepenicama, signore, kako inae?
Prednjim stubama / stranjim stubama?
I jednim i drugim. Poznajete kuu?
Trudim je se upoznati. Gdje su stranje stube?

329.

U kuhinji. Njima se slui posluga.
Koliko katova?
Tri, signore.
Postoji li sa stranjih stuba nekakav izlaz?
Ne izravno.
Poarni izlazi, gdje su i koliko ih je?
Che?
Ovo znam, prekinuo ga je Scofield. Scala di sicurezza.
Ah, si, shvatio je Korzikanac. U kui su dvije, signore. Na zapadnoj i istonoj
strani. Prve su za goste, druge za poslugu.
Kako se do njih dolazi?
Na svakom je katu zakljuani izlaz za nudu kroz koji se izlazi na scale. Otvaraju
se skrivenim gumbom u zidu ili sredinjom sklopkom u kuhinji.
Osim vlasnika, tvog padronea, tko je jo u kui i koliko ih je?
Page 259
Kuharica i druga slukinja - gdje je Rosa?
Malo se odmara.
Vi ste je ubili?
Rekao sam da se odmara, ne da je mrtva. A sad, gdje su kuhar i druga slukinja?
Kuhar ima sobu na katu iznad kuhinje, a djevojka na drugom katu.
Mislim da bi to bilo sve; to ti veli, Bray?
Kratko, jasno, slatko i potpuno, sloio se Scofield.
Sad! dreknuo je Pryce. Nastupajui u tandemu, dvojica su Amerikanca zabila oruje
u trbuh dvojici Korzikanca i istodobno potegla plinske doze. Zadrali su dah i
obojicu naspre-jali izbliza, a kad su se obojica poela ruiti, gurnuli su im
tijela na unutranju tratinu krune prilazne ceste. Ostat e u ne-

svijesti najmanje sat, a moda i tri. Upali radio i pozovi Luthera, reci mu neka
doe, nastavio je Cameron.
Drugi poarni izlaz, dobro, mladiu? Scofield je izvukao primopredajnik i
progovorio u nj.
Shvatio si. Kad Luther doe, vas dvojica pokrivate poarne stube, a ja idem
srediti kuhara i slukinju.
Evo me, pijunine. Considine je istrao iz ume. Sto ja
radim?
Doi ovamo, rekao je Pryce kad je pilot dotrao do njega. Iza ugla kue, sa
zapadne strane, nalaze se poarne ljestve. Ako netko pokua sii, opali iz
pitolja, ali mimo njega. Ne bismo eljeli da netko strada, a kamoli da pogine.
Shvatio, brajko, proaptao je Luther.
I ja, rekao je Brandon i izvukao oruje. Potom se okrenuo i urno zakoraao prema
istonom kraju imanja.
Ako nas neto ne omete, vidimo se tu za deset minuta, bila je Cameronova
posljednja naredba prije nego to je poao
u kuu.
Kad su se nali unutra, skrenuo je lijevo, u istoni dio kue, kamo su Korzikanci
odnijeli kutije iz Bonifacija. Kuhinja je bila pregolema, dostojna vrlo otmjenog
restorana, ali je stranje stubite bilo usko i krto osvijetljeno, kakvo - prema
miljenju njihova poslodavca - posluzi i prilii. Pryce se uspu-zao na kat, tijela
skoro polegla. U svojoj je kamuflaikoj odori stvarao dojam divovskog gutera koji
se pribliava plijenu. Zastao je u hodniku, pa se poeo domiljati koja bi vrata
bila nad kuhinjom. Kako je to bilo oito, pribliio im se rajim korakom, s
pitoljem i plinskom dozom u rukama. Nespretno je gurnuo limenku pod lijevu miicu
i pritisnuo kvaku. Vrata se nisu otvorila; bila su zakljuana.
Paljivo je pregledao vrata, odstupio na drugi kraj hodnika, prebacio limenku u
desnu ruku, pa skoio svom snagom

i teinom. Zaula se silna lomljava, vrata su se naglo otvorila, i Cam je uletio u
sobu. Zadrao je dah i zasprejao krevet imo-bilizirajuim plinom. Vitki je,
oamueni ef kuhinje panino otvorio oi, i ve htio zavritati, ali se onda
sruio u jastuke.
Pryce se vratio do stranjih stuba i pogledao na sat; ostale su mu jo etiri
minute. Uspeo se na drugi kat, zaobiao ugao i naao se u uskom, mranom hodniku.
Tu mu je u oi najprije upala svijetla pruga na dnu drugih vrata desno. Zataknuo je
oruje za pojas, uzeo limenku u lijevu ruku i dohvatio kvaku. Vrata su se otvorila
i Cam je hitro stupio u prostoriju. U sobi nije bilo nikoga, ali je zato na zidu
iznad kreveta bilo stakalce. U njegovu je sreditu mirkalo crveno svjetlo,
popraeno tihim brujanjem, kao da tiho ali stalno zvoni budilica. To je oito bila
soba tako lako uzbudljive Rose. Noas je oito na nju doao red da pazi na vrata i
alarmne ureaje.
Ostale su mu jo jedva dvije minute. To vrijeme ba nije bilo u kamen urezano, ali
je ipak bilo vano, jer nije elio da Scofield i Considine pomisle da je neto
polo krivo pa uine neto budalasto, recimo da ga polete potraiti. Vratio se u
mrani, uski hodnik, pa se osvrnuo i lijevo i desno. U hodniku su bila jo troja
vrata, ili ukupno etvora. Pristojnost bi nalagala da katovi budu razdijeljeni po
spolu, to je primjeren raspored sluinskih prostorija bez obzira na neprimjereno
pravo posjeivanja.
Page 260
Pryce je odluio riskirati, pa je, polazei samo od maglovita opaanja da je Rosa
krnija od dviju ena, priao prvim vratima, najbliima stubitu i nunom izlazu.
udno - a to nije opazio u vrlo mranom svjetlu - no vrata su bila otvorena, moda
samo dva prsta, no nedvojbeno otvorena. Polako ih je gurnuo, pa zauo rijei
izgovorene iz tame.
Padrone? Mi amore?
Pryce nije morao biti lingvist da shvati to je dami na umu.

Si, odgovorio je Cameron i priao krevetu. Za ostatak mu je trebalo manje od
petnaest sekundi, pa se do ulaznih vrata vratio s dvadesetak sekundi vika.
Tvoj je upad, koliko sam shvatio, bio ne samo uspjean nego i neujan, rekao je
Beowulf Agate vrlo tihim glasom.
I bio je, odgovorio je Cam. A sad dolazi najosjetljiviji
dio.
Trenutak za galske komandose, istina, deki? upitao je
Luther.
Ne ba, odgovorio je Scofield. Neka mlanjak sleti - i to, mogao bih dodati,
vrlo oprezno - na ovu ne ba najmoderniju pistu, i odmah e se proiriti glas
koliko je sve to ludo. Sad neka jo isti mlanjak iskrca postrojbu specijalaca, i
onda alarmne sirene nisu nimalo neupitne.
Ako nita drugo, prekinuo ga je pilot, bar nee biti telefoniranja.
Kako to misli? upitao je Pryce.
Mislim, prije nego to smo krenuli iz Senetose, s mree prebaene preko aviona
uzeo sam klijeta, otrao do takozvanog tornja i precvikao icu to silazi s
krova.
Ovaj mladi stvarno obeava, rekao je Bray. Trebao bi ga zavrbovati.
Ne, hvala, vremeni pijunino. Dobro mi je i na nebu.
Ne podcjenjuj svoj doprinos, Lutheru, prekinuo ga je Pryce odluno. Ti bi nam
mogao pribaviti nekoliko toliko potrebnih trenutaka.
Zato? Misli zbog telefona?
Tono to.
Ali ako je taj kontrolor kanio nazvati ovamo, zato to nije
uinio prije?
Dobro pitanje, odgovorio je Scofield, pa u ti na nj i odgovoriti. Zato to su
francuske vlasti javile u Senetosu da

mi skupljamo dokaze o prenositeljima droge to odlaze iz oblinje luke. Ovo je
najblie sletite, a nijedan francuski slubenik ne eli ometati suzbijanje
narkomanije. Za to bi lako mogli provesti dvadeset-trideset godina u zatvoru.
To znai da o ovoj kui oni ne znaju ba nita?
Ba kako je i planirano, porunice.
I to onda predlae, Bray? Ti si tu ve bio, mi nismo, upitao je Cameron.
Matareisen je izoliran, sad vie nema ni uvara, ni posluge, istina?
Istina.
Potpuno iznenaenje, ok. Poarne ljestve to vode na najvii kat imaju kratko
odmorite koje prolazi ispod desnog prozora. Jedan od nas provaljuje vrata i upada
s prednjih stuba, drugi ostaje kraj prozora i razbija staklo. Ako dobro uskladimo,
stjerali smo ga u kut.
Popet u ti se na ramena, Cam, rekao je Luther. Onda mogu dosegnuti najdonju
preku ljestava.
A mogao bi se nai i u prvim borbenim redovima.
Ali ja ne mogu podnijeti tvoju teinu, ti velika bijela gorilo, tako da mi se isto
pie ovako ili onako.
Podsjeti me da se javim kapetanici fregate u Pensacoli.
Ne s nadgrobnim govorom, ugavo pseto.
Nadam se da ne, ali bih volio da ti je jasno u to se uputa.
Po vlastitoj volji. I dosta prie.
Dosta prie.
Daj da sinkroniziramo satove, kako to ine u svim glupim filmovima, rekao je
Scofield. to ti misli, Pryce?
Daj nam tri minute da dignemo Luthera na ljestve, pa jo jednu da ti se
pridruimo, i jo pola da izae i pokrije naeg pilota na poarnim ljestvama. Ako
Matareisen prie prozoru,
Page 261

mogao bi ga opaziti. Zatim daj i meni vremena da otkrijem kamo sam krenuo i kako da
stignem, i sve bez buke - dodaj svemu pet minuta. Sto u svemu ini devet minuta i
trideset sekundi. Sad je pono i sedam. Namjesti... Idemo, Lutheru. Pilot je siao
na najniu stepenicu i nepomino sjeo, pogleda prikovana na sat. On e se u zadnjih
trideset sekundi predvienog vremena uspuzati za najvii kat. Cameron je kliz-nuo
uz bonu fasadu, procjenjujui koje bi vidno polje bilo Scofieldu najzgodnije da
titi Considinea. Kad je to odredio, trkom se vratio do Brandona.
Brav, zauzmi poloaj na rubu ume. Zato tako daleko?
Tako ima najbolji pogled na prozor. Iz drugih bi se vidnih kutova ili vidio na
tratini, ili bi ti bilo nezgodno pucati. Hvala, mali, mogao sam te uzeti za
pomonika. Ba ti hvala, mamice. Ima okruglo pet minuta.
Prvce se zatrao ulaznim stepenicama i uletio u kuu. Prednje je stubite poinjalo
na kraju dugog foajea od ruiastog mramora. Ograda mu je bila pozlaena i blistala
u tamnom sjaju dalekog svijenjaka. Priao je stubitu, sve vrijeme pogledom
traei skrivene alarmne ice za koje bi mogao zapeti nogom. Prstima je pomilovao
donju stranu ograde to se izvijala do prvog odmorita na katu, ali nije naao
nita. Zatim je opipao i sag, traei kvrice koje bi upuivale na alarme; opet
nije napipao nita. Otkrio je reostat lustera i upalio svjetlo.
Neujno se poeo uspinjati prema prvom katu, pretraujui pogledom svaki palac pod
nogama, vrebajui na sve abnormalno, na klopku. Zatim je pogledao na sat; oprez ga
je stajao vremena. Ostalo mu je jo devedeset osam sekundi i jo dva kata; ubrzao
je korak.

Stoj! Na stubama to su vodile na trei kat, na sagu se opazila mala promjena boje
stvorena siunim uzdignuem. Pryce je izvadio no i hitro napravio rez oko pola
krune kvrice. Oprezno je ogulio sag. Ispod njega je bio plosnati metalni disk s
dvije ice to su vodile uza stube. Bila je to sklopka ili alarma ili nagazne mine,
a kad se u obzir uzmu udovini planovi Matareisena, mina je bila sasvim jasno
mogua. Koga briga za jednog slugu manje ili vie?
ezdeset jedna sekunda!
Cameron je poeo grabiti sve po dvije stepenice, dok su mu oi ve bile crvene od
naprezanja, jer je znao da bi ga svako sputanje noge moglo stajati ivota.
Trideset devet sekundi! Morao je biti spreman, s orujem u ruci, s apsolutnom
koncentracijom i ravnomjernim disanjem. U ivotu se ve naao i u previe slinih
situacija, u kojima je miran, staloen stav bio vaan koliko i vatrena mo. Bez
toga misije lako propadaju ili stradaju. Vrijeme istjee!
Pryce je, duboko diui, zastao na metar i pol od vrata. Ruka mu je bila ispruena,
a pitolj uperen u drvo oko kvake. Nekoliko e metaka olabaviti kvaku, a rame e
uiniti ostalo. etiri sekunde, tri, dvije, jedna - sad! Ispalio je tri metka i
ras-cijepio drvo, te istodobno iznutra zauo glasan prasak razbijenoga stakla.
Poletio je naprijed i svom snagom proletio kroz vrata i istog se asa bacio na pod
i zakotrljao od toke u koju je lupio.
Jan van der Meer Matareisen, jo u oku, ipak se toliko snaao da poleti prema
snopu kompjuterskih ispisa. Dograbio ga je i bacio se prema sjekaici privrenoj
za veliki eljezni ko. Sjaj to je dopirao iz nje govorio je o goruem ugljevlju
na njezinu dnu.
Da se nisi usudio! zaurlao je Pryce i nanianio.

Ne moete me sprijeiti! zavritao je Matareisen. Ne smijete me ubiti, jer vam
mrtav ne vrijedim nita!
Dobro si to shvatio, rekao je Cameron i opalio. Pritom, meutim, nije naciljao ni
u koji za ivot nuni dio tijela; umjesto toga je naciljao u noge, tonije u
koljena. Krikovi su bola ispunili prostoriju i potomak se baruna od Mataresea
skljokao na pod, a ispisi su se razletjeli na sve strane - svuda osim u sjekaicu.
Luther, razbij i ostatak prozora i upadaj! dreknuo je Pryce, pa izvadio limenku i
priao Matareisenu koji se pre-vijao i vritao od bola. Uinit u ti uslugu,
gade, rekao je Cam, pa se pognuo i ranjeno udovite nasprejao po licu. I dodao:
Sanjaj rune snove.
Considine je uskoio kroz uniteni prozor i poletio prema
Prvceu.
Prva liga, pijunino, zamijetio je pilot. Mislim, postajem ve pomalo majstor
za takve stvari. Hou rei, kad se u obzir uzmu mrea na avionu, telefon u Senetosi
Page 262
i sad jo ovo, onda, mislim, sve u svemu i nisam tako lo.
Ma prava si junaina, Lutheru.
Ovaj, hvala, Cam.
Ali jo nisam gotov. Slaem se sa Scofieldom, mrzim heroje. Zbog njih ginu ljudi.
Hej, kakve su sad to velike misli?
Krajnje istinite. Daj, idemo, jo nismo gotovi.
Sto treba?
Prvo, spusti se do kuhinje, prizemlje desno. Rastavi je na dijelove, ali nai
pribor za prvu pomo. Tamo bi morao biti; ljudi se u kuhinji znaju porezati. Morat
emo zaviti Matareisena i staviti mu podveze.
emu tolika panja?
Zato to je imao pravo. Ne treba nam mrtav. A na stubama ne gazi po sagu, jer je
miniran.

On je - to?
Nije vano, hodaj samo po mramoru. Pouri, dii dupe! Luther je izletio i
preskoio sruena vrata. Cameron je skupio raunarske ispise, brzo ih prolistao i
zagledao se. Na dvama listovima kao da su bili nekakvi kljuevi za ifre u
kolonoma, no to je ve nadilazilo njegovo znanje. I ostatak, dvadesetak stranica,
takoer je bio kodiran, no moda se dao deifrirati pomou one dvije stranice sa
stupcima. Pryce je hitro priao razbijenom prozoru i viknuo: Bray, jesi li ve
dolje?
Tiina. Zastraujua tiina.
Najednom je itavom kuom poelo odzvanjati zvono od kojeg su pucali bubnjii. Bilo
je tako glasno i tako nenadano, da je izazivalo trenutnu paralizu. Cameron je
spustio ispise pa preko demoliranih vrata izjurio na hodnik. Dolje je na stubama
stajao smeteni Scofield; bio je stao na prekida alarma. Pryce je poletio niza
stube, pa izvukao no i odgurnuo smetenog Beowulfa Agatea. Kleknuo je, podigao
izrezani polukrug na sagu i presjekao ice. Zagluujua je zvonjava stala.
Ima sree to nije bomba, rekao je Cam.
Kvragu, zato mi to nisi rekao?
Mislio sam da si jo vani. Idemo, htio bih ti pokazati to to imamo gore. Vratili
su se u Matareisenov brlog.
Krvari iz nogu, zamijetio je Scofield kad je ugledao one-svijeteno tijelo voe
Mataresea.
Zapravo iz koljena. Luther je poao potraiti zavoje.
Vrag ti i po zavojima. Nego metak u glavu.
Kontraproduktivno, odgovorio je Pryce i skupio ispise. Pokuao se otarasiti
ovoga.
A to je to?
Ako se nisam ba ljuto prevario, to su signali to ih alje po svijetu. Kodirani
su, a ja ba nisam kompjuterski haker.

Poalji ih u Amsterdam. Uz toliku opremu, negdje mora biti i faks.
Evo ga, tu je, ali ja ne znam broj faksa u Keizersgrachtu. Imam ga ja,
odgovorio je Brandon i posegnuo u unutranji dep. Trebao bi se nauiti da uvijek
bude spreman, maleni.
Dok je faks radio svoj posao, Cameron je nazvao Green-walda u Amsterdamu, pa mu
objasnio kakve su okolnosti i kakav to materijal alje u Keizersgracht. Kompjutera
je odgovorio da e prekinuti sav drugi posao, te da e se cijela njegova ekipa
koncentrirati samo na stranice s Korzike. Ima li kakav broj na koji te mogu
dobiti? Ako to dozna, nazovi Watersa u London i Franka Shieldsa u Langlev. Ja
odavde ne mogu nita poduzeti, a i imat emo pune ruke posla. Javit u ti se jo
ujutro. Pryce je spustio slualicu i okrenuo se Scofieldu. Ima kod sebe Comsatov
telefon s mobilnim linkom?
Naravno. Izravno s MI-5, preko skremblera. Nazovi Geofa. Reci mu da nazove
Deuxieme u Marseille, neka dolete s tim komandosima. Ovamo? Sada? A za koga
vraga? Zovemo ih na banket.
Bilo je tek zazorilo kad je est limuzina, sve jedna po jedna, stiglo na imanje u
brdima Porto Vecchija nad vodama Ligurskoga mora. Samo sedmo vozilo nije dolo, jer
nitko nije uspio pronai i zadnjega gosta, kardinala Paravacinija iz Rima. Pod
prijetnjom kaznene prijave i teke kazne, dva su oivjela Korzikanca doekivala
automobile i odvodila goste u dvoranu za bankete. U njoj su ih doekivali naoruani
Page 263
Pryce i Consi-

dine, pa ih vezivali za stolice i zatvarali im usta srebrnom izolacijskom vrpcom,
koju su, ba kao i uzicu, nali u vrtlarevoj upi. Kad su se svi - pet lijepo
odjevenih mukaraca i jedna ena u pomodnoj haljini - nali na svome mjestu,
Cameron i Luther su nakratko nestali kroz vrata na lijevom zidu i vratili se
trenutak potom. Izmeu sebe su nosili stolicu iz blagovaonice; u njoj je sjedio
ranjeni Jan van der Meer Matareisen, s nogama nabreklim od zavoja skrivenima ispod
hlaa. Ba kao i gosti, i on je bio sputan konopcem, a usta su mu bila osigurana s
dva sloja vrsto stegnute izolacijske vrpce.
Vou su Mataresea postavili na elo stola, odakle je njegov manijakalni pogled
srdito letio od jednog do drugog sudionika. Najednom je kroz vrata uao Scofield, u
graanskom odijelu, i stao iza Matareisena.
Gospodo, poeo je, i, dakako, gospoo, ja sam tu zato to o vaoj organizaciji
vjerojatno znam vie nego itko na svijetu. Rei da je ona bila udovian uas,
znailo bi uljepavati istinu. Dobra je, meutim, strana svega, da je s njom
gotovo, da je s vama gotovo. Sve je zeznuo ovaj va briljantni gauo. Uhvaen je s
itavim kompjuteriziranim lojtrama u pohlepnim ruicama. Briljantno, ha? Na svu
sreu po nas, uspjeli smo sloiti ekipu najboljih svjetskih umova, i oni su
provalili njegovu raunalnu ifru... Dok ja stojim pred vama, agenti raznih drava,
policija i vojno osoblje u nekoliko desetaka gradova industrijskih nacija tri na
sve strane i trpa ljude u pritvor, to je uinila i s Orlom u Langlevju, kojeg su
uhvatili kako na javnom telefonu okree i previe pozivnih brojaka. To se zove
sterilni pristup; sad je ondje gdje mu je i mjesto. Osim toga, to nije sluajno,
posvuda po svijetu sazvani su sudovi i zakonodavna tijela na izvanredne sjednice,
da poduzmu mjere protiv potencijalno razornog gospodarskog virusa. Sto se pak tie
poara na Mediteranu, maestro u stolici pred

nama uspio je postii i ono to je malokad uspjelo ijednom diplomatu i dravniku.
Uspio je udruiti neprijateljski nastrojene drave i zaraene stranke koje sada
udruenim snagama gase poare.
No kad smo ve kod stolica, opazit ete da smo vas smjestili u stolice ba kao i
vaeg mentora. Uinili smo to ne samo zato da s ovjekom koji vas je unitio moete
igrati na ravnoj nozi, nego i zbog vae sigurnosti. Kao to vidite, ovamo su stigli
neki ljudi koji e vas ispratiti s Korzike, to dalje od zemlje Mataresea. Ako itko
doe u napast, pa pokua pobjei ili potegne oruje, na mjestu e dobiti metak.
eljeli smo vas pote-djeti te nezgodne i neprimjerene mogunosti.
Neprimjerene? promrmljao je Pryce Considineu. Har-vardski tih u izraavanju.
Indijansko bajanje, proaptao je Luther.
Gospodo! viknuo je Beowulf Agate jakim glasom. Sad moete ui.
Na sjevernom su se zidu otvorila dvostruka vrata i u prostoriju je u jednoredu ula
postrojba uniformiranih francuskih specijalaca. Zauzeli su poloaj ukrug goleme
banketne dvorane, a gosti, vezanih udova i usta, poeli su se mekoljiti u
stolicama. Zatrzali su glavama, a u oima im je planula panika.
Ovime ovu konferenciju proglaavam zakljuenom, rekao je Scofield pretjerano
formalnim tonom. Gospodo, odve-ite zarobljenike i vodite ih na avion. Ako vas
koji pokua podmititi, vajznite ga bez milosti!
Bilo je deset sati ujutro. Nebo je bilo mrano, a pljusak tek to nije poeo. Onoj
dvojici slugu, Korzikanaca, bila je, u zamjenu za suradnju, obeana blagost, nakon
ega ih je odvela

policija iz Bonifacija. Tako je na tri Amerikanca, dvije slukinje i kuharu ostalo
dovrenje udne zadae na kojoj je inzisti-rao Scofield. Svu pokretnu imovinu u
kui, pa tako i kutije s hranom, od kojih su mnoge bile natrpane ledom, valjalo je
smjestiti u veliku vrtlarevu baraku. Na to su utroili skoro etiri sata i znoja da
se bi se napunio omanji bazen.
Dobro, Brav, rekao je Pryce sav u znoju. I sad mi reci emu sve te gluposti?
Zakljuujemo sluaj, moj mladi prijatelju, naprosto zakljuujemo sluaj,
odgovorio je Scofield, pa dohvatio dvadesetli-tarski kanister i utrao u kuerinu.
Tri minute kasnije izbio je poar, i najednom su se sa zavjesa i namjetaja poeli
dizati oblaci dima. U roku od pet minuta plamenovi su ve poeli obavijati kuu,
jo jasnije vidljivi na zacrnjenom nebu. Camerona je najednom obuzeo strah -ta gdje
je Scofield? Nije ga vidio da je iziao!
Page 264
Bray! dreknuo je, pa su on i Luther potrali prema plamenu koji je ve prodirao
kuu. Najednom se zaula silna eksplozija. Pryce i Considine su se bacili na do ba
u asu kad je itav pritrijemak bio raznesen, a komadi se mramora, betona i stakla
razletjeli na sve strane. A onda se prolomio pljusak, kao bujica, nesmiljen, no
plamenovi su i dalje nastavili eruptirati kao da izazivaju oluju, priroda protiv
prirode, boj vatre i vode. Scofield! zaurlao je Cameron, pa se nesigurno uspravio
na noge, to je uinio i Luther.
Gdje se ta protuha djela? zavritao je Considine. Ako eli izigravati nesebinu
rtvu, razbit u mu gubicu!
Ma to radite tu? dreknuo je Brandon. Zaobiao je zapadno krilo zgrade i potrao
koliko ga noge nose. Pa niste mogli blie, kreteni!
Ma to to radi? upitao je Pryce dok su se sva trojica hitro udaljavala od
zapaljene zgrade. to si to uinio?

Ono to sam trebao uiniti prije skoro trideset godina u Bostonu. Pretvoriti
Matareseovo sjedite moi u pepeo.
I kakve to sad ima veze? Ovo nije Boston, nego Porto Vecchio na Korzici!
Ne znam ni sam. Moda je to simbol, suvenir, relikt unitenja, totalnog unitenja.
Kvragu, naprosto ne znam! Naprosto sam to morao uiniti - moda zbog Taleniekova.
No bilo kako bilo, najprije sam popriao sa slukinjama. I upozorio ih.
Na to? Na poar?
Recimo da e one proiriti glas. Tko prvi stigne, prvi e i biti posluen u
vrtlarevoj upi. S obzirom na cijene, neke obitelji nee godinama morati kupovati
svinjetinu. Zato da se to plijeni kao dokazni materijal? I tako bi to pokrali.
Scofieldu je u depu sakoa zapijukao Comsatov telefon. Izvadio ga je i progovorio:
Sir Prasoguz, pretpostavljam.
Brandone, na tvoje se provokativne drskosti vie ne mogu ni ljutiti. Sjajno ste to
izveli, stari moj prijatelju, predstava za bogove.
Potedi me britanskih panegirika i alji amerike dolare.
Mislim, pretpostavio sam da e mi dostaviti nekakav trokovnik, ali te molim da
pri njegovu pisanju ne bude previe kreativan.
Moda poelim kupiti novi otok, ili moda kakvu omanju dravu.
Antonia bi eljela znati kad se vraa u London, rekao je Waters preuvi
Scofieldov odgovor.
Za otprilike sat vremena. Sljedei bih tjedan volio prespavati.
Nazvat emo Heathrow, pomonu pistu, i doekati avion. A nazvat u i Leslie. Usput
reeno, nazvao je Frank Shields. Javi se u Washington im prije moe.

Ja da se 'javim'? dreknuo je Beowulf Agate. Pa nee on meni nareivati!
No daj, stari, i nama e trebati podnijeti izvjetaj. Zbog slubene dokumentacije,
zna kako to ide.
To vrijedi za namjetenike, a ja sam samo savjetnik! Neka to obavi Pryce.
Sto to? prekinuo ga je Cameron.
Izvjetaj, bilmezu.
Ma to je standardan postupak, Bray. Nije to nita.
Onda to obavite ti i porunik.
Tvoj 'porunik', Brandone, nije vie porunik, nego kapetan fregate, upao mu je
u rije sir Goeffrev iz Londona. Do nas su stigli papiri iz Ministarstva ratne
mornarice. A da smo Frank Shields i ja jo malo uznosili njegove sposobnosti,
vjerojatno bi iz njega napravili i kontraadmirala.
Postao si kapetan fregate, Lutheru, rekao je Scofield i okrenuo se pilotu. A
moda i kontraadmiral.
Pensacola, evo me, stiem!
I jo jedno, stari prijatelju, dodao je sir Goeffrev. Frank mi je rekao da bi se
predsjednik volio s tobom nai i osobno. Ne samo to je on zadivljen, nego e i ti
biti visoko odlikovan.
Zato? Ve godinama nisam glasovao. Osim toga, mladi Cameron je za taj riet
zasluan koliko i ja. Neka predsjednik popria s njim.
To je neizvedivo, Brandone. Agent Pryce ostaje i dalje u najstrooj tajnosti. On
ne moe sudjelovati ni u kakvom zavrnom spektaklu.
Daj, kvragu, ide mi se kui. Na je otok vjerojatno obrastao u sav korov to raste
na Karibima.
Koliko sam shvatio, za to se pobrinula naa vojna inenje-rija.
Page 265

Moram doi vidjeti to rade!
Poalji agenta Prvcea. Njega i dopukovnicu Montrose zacijelo eka podui dopust.
Ma neka me grom poee!

Epilog
Smiraj, Outer Brass 26, dvadeset etiri nautike milje juno od Tortole na
Karipskom moru. Cameron i Leslie su u lealjkama kraj lagune, i Leslie razgovara
preko satelitskog mobitela.
Dobro, duo, ako si o tome temeljito razmislio, veli ona. Ne bih voljela da
izgubi svoje mjesto u Connecticutu.
Nema problema, mama, javio se mladiev glas iz Londona. Ravnatelj zna
Rockefellerovu kolu i razgovarao je sa slubenikom na referadi. Mogao bih upasti u
zamjenu uenika na polugoditu, a to je ve sljedei mjesec. Dobit u sve
preporuke, a razgovarao sam s ljudima i tu i u Connecticutu, i svi misle da e to
za mene biti veliko iskustvo.
I hoe, Jamie, ako bar malo zapne. Britanske kole znaju biti mnogo tee od
naih.
Roger mi je sve ispriao. Ali ja u ii u razred koji je on ve zavrio, tako da
e mi pomoi ako zapnem.
Ba sam se tom rjeenju i nadala. Usput reeno, kako su Roger i Angela?

Ma prekrasno! Stvarno se krasno slaemo, ak i nakon to nam se doselio Coleman. A
on zna biti ba jako strog.
To je najljepe to sam dosad ula.
Sad moram ii, mama. Coley nas opet vodi na izlet. On veli, ako mislim ii u
englesku kolu, a kako taj jezik zapravo i ne poznajem, da bih morao o Britaniji
nauiti to je mogue vie. Pozdravi ama. On mi je zbilja simpa.
Ja ne poznajem nikakvoga 'ama'. Mislio si moda na
gospodina Prvcea?
O daj, skini se, krasna damo, pa nisam vie derle. Nego si mamlaz, kako vele
Britanci. Moe li vjerovati da imam hormone? jamie!
Bok, stara. Pusa. Veza se s Londonom prekinula. Okrupnjelog li derleta,
promrmljala je Leslie, pa pritiskom na dugme iskljuila telefon. Dao te je
pozdraviti i veli da si mu simpa.
I on meni. Zato si se derala na nj? Bio je toliko bezobrazan da mi je rekao da
ima hormone.
Koliko mu je sada? Petnaest? Uvjeravam te da je to istina, i sad lete kao muhe bez
glave. Ali ja sam mu mati! Pa zbog toga nema pravo znati istinu? Ne, ali
izvjesnim pojavama treba pristupati s primjerenom
dozom ukusa.
Koliko sam shvatio, on ostaje u Londonu, pa e u Engleskoj ii i u kolu.
Da, ali dok su oni bili u Belgraviji, Coleman im se doselio
u kuu.
Ideja nije loa. Zapravo je sjajna.
347

A sad, to je s nama? upitao je Pryce i dohvatio pie s plastinog stola kraj
lealjke. S tim se zapravo jo nikad nismo ozbiljno pozabavili?
Zato da ita mijenjamo? Tebi je fino, i meni je fino.
Ja bih, ako je mogue, htio jo. Oduvijek sam osjeao da u mom ivotu postoji
jedna velika praznina. Otkrio sam to je stvara, kao i da mogu ivjeti i s njom,
ali sad mi se vie tako ne ini. Ne elim vie ivjeti sam, nego elim ivjeti sa
enom koju silno ljubim.
Mislim, agente Pryce, da li da to shvatim kao branu ponudu?
Slobodno, dopukovnice Montrose.
Duboko sam dirnuta, Cam, zaista, odgovorila je Leslie, pa ga uhvatila za ruku i
njeno stisnula. Ipak mi se ini da zaboravlja da ja imam prilino prtljage. Ja
furam vojnu karijeru, i vojska me moe frknuti gdje hoe i kad hoe. A te se
karijere nisam spremna odrei, jer sam previe i radila i studirala da postanem to
to jesam. A onda je tu i moj sin; ipak je to odgovornost koju ti moda ne bi rado
preuzeo.
A zato ne? Ja mislim da je on sjajan mladi - kvragu, to se tu ima misliti, pa
Page 266
on je to dokazao! Veli da sam mu simpa, i on je meni simpa, i to je onda jako
dobar poetak.
A to emo s vojskom?
Ja sam obavjetajac od karijere, i ako me Frank Shields poalje u Vanjsku
Mongoliju, ja moram ii. Sad pomisli kako e to biti sjajno kad se opet naemo...
Vidi, Leslie, kad se sve zbroji i oduzme, ni ti ni ja ne bismo ba vritali od
sree da moramo osam sati sjediti u uredu. Danas mlanjaci prevoze ljude od Tokyja
do New Yorka preko pola za trinaest sati, a iz Beijinga za sedamnaest. I trgovaki
putnici moraju putovati, a moraju i ene na elu tvrtki; i glumci i glumice i
modeli putuju po itavom svijetu radi posla. Sve napro-

'"

sto ovisi o poslu kojim se bavi. Mislim da to nije nepremostivo.
Duo, ti zaista zna ovjeka uvjeriti.
Jo nekoliko bodova za damu, rekao je Pryce oduevljeno. Scofield veli, ako ena
veli 'duo', ne daj joj da ode.
Ma ba velikoduno od njega... Ali ti zna nagovarati, a ja sam prilino
kratkovidna.
Da li bar napredujem?
Da, mislim da napreduje.
Najednom se s neba zaula grmljavina rotora u primicanju. Helikopter je doao niz
vjetar, ime se mogao objasniti nagli i gromoglasni zvuk. Podigli su pogled kroz
palmine kronje; helikopter s plovcima kruio je s oitom namjerom da se spusti na
plau iza fotoelektrinih lanaka. Cam i Leslie su se uhvatili za ruke, pa ustali i
potrali stazom prema pjeanoj draici. Najnjenije to je mogao, s obzirom na
svoju masu i tonau, golemi je helikopter dotakao rub plae, a palme su se
narogu-ile na uljeza.
Na helikopteru su se otvorila vrata, i kroz njih je najprije iskoraio Scofield.
Okrenuo se, pa pomogao Antoniji da sie u vodu do koljena. Zagacali su prema obali
dok su se e-grtavi rotori polako zaustavljali, a onda su se, kao to to ene esto
ine, Leslie i Toni zagrlile.
Antonia, pa ovo je raj na zemlji! uskliknula je Montro-seova. Nimalo me ne udi
da ga toliko oboava.
Imam se ime i pohvaliti, milo. O, nebesa, inenjerci su zaista sve krasno
podrezali. Tako su lijepo potkresali palme.
I pojaali ti generatorski sustav, rekao je Pryce.
Tko ih je za to molio? angrizavom je Scofieldu oito bilo do svae. Bio je
sasvim dobar i ovakav.
Mislim da je zapovijed dola iz Bijele kue, odgovorio je Cameron. Kapacitet je
potrostruen, a bojnik, koji je vodio

operaciju, veli da mu je dunost izvijestiti te da je to dar zahvalne nacije.
Predsjednik nije rekao nita, a s malim sam bio itav sat.
S malim? rekla je Antonia s negodovanjem u glasu. Mislim, Brav...
Nisam rekao da mi nije simpa. Zapravo mislim da je prilino bistro dijete, i vrlo
savjesno. A osim toga i vrlo velikoduan. Ja sam mu objasnio da mi mirovina jedva
pokriva ivotne trokove, i to zahvaljujui tome to me moja reputacija natjerala
da ivim incognito i u inozemstvu, i tako je on na moje oi i ui nazvao Agenciju i
rekao im da je podvostrue.
To je ve drugi predsjednik kojeg si nasadio! dreknuo je Pryce. Ne zaboravi da
sam proitao tvoj neproieni dosje!
Ja se, mladiu, ne sjeam niega. To je jedan od blagoslova poodmakle dobi... A
sad, da ne duljimo, ova dva pilota u helikopteru imaju svoj radni plan, kojega se
moraju drati, a u nj spada i ti. Bilo bi nam jako drago da ostanete jo malo, ali
se bojim da to nije mogue. Kupite krpice i krcajte se. Po-lijeete za deset
minuta.
* * *
Scofield i Antonia su sjedili u dvije lealjke kraj svoje lagune.
Sto ti se ini, ljubavi?
Opet smo kod kue, milo. Vie od toga ne bih ni traila.
Page 267
Ima to za u kljun?
Ima nova ledenica s klopom za godinu dana.
Nisu trebali.
O jesu, jesu... najmilije moje milo. Stvarno si divan.
Hej, ovo bi mogla biti luda no, zna to mislim?
U naim godinama?... Da, da, znam.

k -k *
Kad su se nali u mornarikom helikopteru, na putu za Portoriko, odakle je asnika
Prycea i dopukovnicu Montrose mlanjak trebao prebaciti u Washington, Cameron je
progovorio.
Prekinuli su nas u razgovoru, rekao je. Jesi li razmislila o mojim uvjetima?
Hoe rei prijedlogu?
Moe i tako.
Jesam. Kratko ali zato temeljito. Misli da e u poznim godinama biti kao Brandon
Scofield, poznat i pod imenom Beowulf Agate?
Vjerujem da je to mogue. Jer smo si u mnogoemu slini.
U drutvu jedne Antonije?
Ti si moja Antonia... moja Leslie.
Onda da, ljubavi. Taj vlak ne bih propustila ni za sve na svijetu.

Nakladnik
EXTRADE d.o.o.
Rijeka, G. Duella2,
Tel. 051/673-066, Mob. 098/214-906
Za nakladnika Predrag Tomljanovic
Lektura/Korektura Marija piranovi
Likovna oprema i priprema za tisak EXTRADE d.o.o.
Tisak
GRAFTRADE d.o.o., Rijeka 1999.

Katalogizacija u publikaciji - CIP Sveuilina knjinica Rijeka UDK 820(73)-31 =862
LUDLUM, Robert
Matareko odbrojavanje / Robert Ludlum ; /prijevod Predrag Raos/. - Rijeka :
Extrade, 1999. - 2 sv. (352;352 str.) ; 23 cm
Prijevod djela: The Matarese countdovvn. ISBN 953-6342-24-3
ISBN 953-6342-24-3

54000056J.

LUD
LU3)

Narodne novine, Zagreb - (114) 110735
Page 268

Mataresko Odbrojavanje

Hochgeladen von

Dokumentinformationen

Originaltitel

Copyright

Verfügbare Formate

Dieses Dokument teilen

Dokument teilen oder einbetten

Freigabeoptionen

Stufen Sie dieses Dokument als nützlich ein?

Sind diese Inhalte unangemessen?

Copyright:

Verfügbare Formate

Mataresko Odbrojavanje

Hochgeladen von

Copyright:

Verfügbare Formate

Ludlum Robert - Mataresko odbrojavanje

Das könnte Ihnen auch gefallen