Transcedencija (novolat. Transcendentia = prekoraivanje granica nekog podruja).

U filozofiji:
prelaenje granice mogudeg iskustva, ono to je u sferi s onu stranu osjetilnosti ili iskustva. Prelaenje
iz ovostranosti u onostranost, iz osjetnog u nadosjetno ili apsolutno. to lei izvan granica svijesti.
Transcendencija se kod nekih filozofa naziva apsulutna zbilja uzdignuta izvan i iznad svega
relativnog i konanog zbivanja. Kant smatra da se miljenje transcendencijom zaplede nuno u
nerijeiva protvrjeja (antinomije). U novijoj filozofiji, napose kod Heideggera, transcendencija je
prelaenje od pojedinano - postojeeg u podruje bitka.
Transcendentalije, u skolastici: one osnovne vrste odnosno najvie kategorije koje se nuno
pretpostavljaju za odreenje svake mogude predmetnosti. Bez tih najopdenitijih kategorija nemogude
je pristupiti bilo kakvom spoznajnom odreenja: 1) res (stvar), 2) ens (postojede), 3) verum (istinito),
4) bonum (dobro), 5) aliquid (neto) i 6) unum (jedno)
Transcendentalizam, nain filozofiranja u duhu Kantove filozofije odnosno, tonije, spoznajna teorija
koja stoji na stajalitu da su ljudskoj svijesti apriorno dane transcendentalne spoznajne modi, a njima
dohvada predmete iskustva koji jesu i zauvijek ostaju samo fenomenalne datosti; preko te granice do
tzv. transcendentne biti od subjekta neovisnog predmeta svijest nikada ne moe stidi. Sam Kant u
Kritici istog uma definira transcendentalizam ovako : Ja nazivam transcendentalnom svaku
spoznaju koja se ne bavi predmetima nego nainima spoznavanja predmeta.... U vezi s tim
odreenjem Kant onda govori i o transcendentalnoj estetici koja se bavi osjetnim oblicima svijesti, o
transcendentalnoj logici koja izlae razumske oblike miljenja, i po tome o transcendentalnoj filozofiji
uopde. Poslije Kanta naziva se transcendentalizmom svaki spoznajnoteorijsko kritiki idealizam koji
u svijeti nalazi osnovicu spoznavanja i princip jedinstva svijeta. Za razliku od dokantovske filozofije
stvari nalazedi u subjektu sve konstituencije objekta. U antiempirikoj poziciji otklanja kao nekritine
sve probleme bitka koji se tretiraju kao vansubjektivni i vansvjesni problemi. Gotovo svi oblici
neoidealizma, koji se ujedno istiu kao suprotnosti naturalizmu i materijalizmu, javljaju se kao
transcendentalizmi.
Transcendentalno (lat. Transcendere = prelaziti), po Kantu (za razliku od dotadanje tradicionalne
skolastike filozofije, po kojoj se taj pojam poistovjeduje s pojmom transcendentnoga, ono to
omoguduje svaku spoznaju. Drugim rijeima, tim se pojmom ne odreuju predmeti spoznaje nego
njeni apriorni uvjeti i mogudnosti, oblici i naini spoznaje predmeta. Transcedentalno je ono to ne
proizlazi iz iskustva, nego je prije iskustva te tako uvjetuje, omoguduje svaku zbiljsku spoznaju. To su
apriorni spoznajni oblici nae svijesti, utemeljeni u biti svijesti, pa su prema tome primarni,
neotklonivi uvijeti svakog i osjetnog doivljavanja i razumskog miljena; ukratko svakog predmetnog
iskustva i spoznaje uopde. Transcedentalnim se napokon naziva i sam subjekt kao posljednji
jedinstveni osnov i tako uvjet mogudnosti iskustva i spoznaje svake predmetnosti, za razliku od tzv.
pshiki zbiljskog subjekta pojedinca; dakle onaj opdi subjekt koji, neovisno od svih pojedinanih
subjektivnosti, povezuje sve subjekte u njihovoj jedinstvenoj apriornoj zakonitosti.
Transcendentalnom se metodom naziva na kraju spoznajnoteorijski postupak koji ispituje upravo te
apriorne uvjete spoznaje i nastoji ih deducirati i izloiti u njihovoj osebujnoj vanosti. U najirem se
smislu danas transcendentalnim naziva ono to je povezano s uvjetima za mogudnost iskustva
odnosno spoznaje.
Transcendentan (lat. transcendes = prelazedi, prekoraujudi), eminentno filozofski pojam koji ima
nekoliko nijansa u svom znaenju. Njime se oznaava sve to prelazi granice svakog mogudeg ljuskog
iskustva i ne moe se nikakvim induktivno-postepenim prilaenjem spoznati; neto se nalazi van
osjetilno spoznajnog svijeta, ili neto to je uopde vansvjesno. Kod nekih filozofa naruito skolastika
oznaava se tim pojmom natprirodno, nadosjetilno, nadiskustveno. Pod pojmom transcendentan
razumijeva se u proirenom smislu svaki o spoznajnoj svijesti neovisan, samosvojan, zbiljski objekt,
objekt koji postoji izvan subjekta, sve to vansubjektivno postoji. U tom proirenom smislu gubi se
Kantovsko znaenje pojma transcedentnoga, jer je mogude da je on i spoznatljiv. Transcedentalna
filozofija upravo tu mogudnost nijee, jer je stvar o sebi za vazda nespoznatljiva upravo jer je
transcedentna. Spoznati se moe tvrde transcendentalisti samo ono to je svijesti imanentno.
Pojam transcendentnoga dobiva u suvremenoj filozofiji novo znaenje i otvara novo podruje
predmeta filozofije. Tako Jaspers u sferi transcedentnoga kao sferi sveobuhvatnog mogudeg bitka kao
apsuluta nalazi izvore raznolike ljudske egzistencije. Pa i Heidegger u transcendenciji nalazi nain
prelaenja od pojedinanog postojedeg u cjelini, u svijet uopde, u podruje bitka.
Transcendirati (lat. transcendere), prelaziti iz jednog podruja u drugo, a u filozofiji napose, prelaziti
u sferu transcendentnoga. Tako u spoznajnoj teoriji znai prelaenje spoznavanja u neto od
spoznajne svijesti neovisno ili u neto to lei s onu stranu iskustva. U metafizici prelaenje iz prirode
u natprirodno, iz konanog u beskonano, iz uvjetnoga u bezuvjetno, iz predmetnog u nepredmetno.