1

2

ejh Muhammed El Gazali



OBNOVI SVOJ IVOT






Konjic, Maj 2000.

3

Naziv originala:
Deddid hajateke

Autor:
Muhammed El Gazali

Naziv prevoda:
Obnovi svoj ivot

Prevod:
Mr Mesud Daji i Numan osi

Lektor i korektor:
Esad Baji

Izdava:
Medlis IZ-e Konjic

Za izdavaa:
Ahmed Daji

Tehnika priprema: M&N

tampa:
"SABAH-PRINT" Ilida

Tira: 1000

CIP Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i univerzitetska biblioteka
Bosne i Hercegovine, Sarajevo 297.1

al-GHAZZALI, Muhamed, Obnovi svoj ivot/Muhamed el Gazali;
(prevod Mesud Daji, Numan osi). - Konjic; Medlis IZ-e, 2000.
-230 str,; 21 cm. Nas. org. na arapskom jeziku
I.El-Gazali, Muhammed vidi al Ghazzali, Muhamed
COIBISS / BiH-ID 7763206

Na osnovu miljenja FM obrazovanja, nauke kulture i sporta,
Broj 02-15-2125/00 da je knjiga "Obnovi svoj ivot"
oslobodena poreza na promet proizvoda i usluga.

4
SADRAJ

SADRAJ ......................................................................................................... 4
UVOD ............................................................................................................... 6
OBNOVI SVOJ IVOT.................................................................................. 10
IVI U GRANICAMA JEDNOG DANA ...................................................... 18
POSTOJANOST, USTRAJNOST I PRONICLJIVOST ................................ 24
BRIGE I TEKOE ....................................................................................... 33
KAKO OTKLONITI UZROKE UZNEMIRENOSTI .................................... 45
ZNANJE JE PLOD RADA ............................................................................. 52
MAHANE BESPOSLENOSTI ....................................................................... 58
NE DOZVOLI DA TE SITNE STVARI NADVLADAJU ............................ 63
KADA I KADER ............................................................................................ 68
MI KUR'AN PUN MUDROSTI OBJAVLJUJEMO ...................................... 82
NE PLAI ZBOG ONOGA TO JE PROLO .............................................. 89
TVOJ IVOT JE PLOD TVOG RAZMILJANJA ....................................... 94
OGROMNA CIJENA ODMAZDE .............................................................. 103
NI OD KOGA NE OEKUJ ZAHVALU .................................................... 113
DA LI BI ZAMIJENIO ONO TO IMA ZA MILION FUNTI? ............... 122
TI SI TKANJE SAM PO SEBI ..................................................................... 129
OD KISELOG LIMUNA NAPRAVI SLATKI NAPITAK ......................... 140
DJELOVANJE IZMEU SEBINOSTI I NESEBINOSTI ..................... 145
ISTOA I TAJNOGA I JAVNOGA .......................................................... 158
IZMEU VJEROVANJA I NEVJEROVANJA .......................................... 165

5
POSLANIKOVA PRODUHOVLJENOST .................................................. 186
SHODNO TVOJOJ VRIJEDNOSTI BIE TI UPUENA I KRITIKA ...... 195
BUDI IMUN NA KRITIKU ......................................................................... 201
SVEDI SAM SVOJ RAUN ........................................................................ 206
ZAKLJUAK ............................................................................................... 211
EJH MUHAMMED EL-GAZALl .............................................................. 213


6



UVOD
Volio bih da upoznam sve one koji ne poznaju islam, ili ga
poznaju samo povrno, sa prvom istinom o ovoj vjeri, a to je prirodnost
islama. Njegova razliita uenja, o svim ivotnim pojedinostima glas su
zdrave naravi i ispravnog miljenja, a njegova usmjeravanja, proeta
kroz njegove osnove, oduak su za ono emu tee due i u emu nalaze
smiraj.
Ve dugo vremena obuzet sam idejom da objasnim slinost
izmeu zapostavljene islamske tradicije i izmeu dostignua do kojih su
doli slobodni mislioci u veini duhovnih, drutvenih i politikih
oblasti. Pronaao sam mnogo slinosti koje ukazuju na podudarnost
izmeu ivotnog iskustva i nebeske objave.
Kao to se slau odgovori dva ovjeka kada im se postavi isto
pitanje, tako se slau logika ispravne ljudske prirode, dok trai put ka
dobru, sa logikom ajeta s neba, a oni upuuju sve ljude pravom putu.
Moda se i moje potovanje vjere i moje ustrajavanje u njoj
temelji na onome to sam lino osjetio u njegovoj skladnosti sa
izvornom prirodom, pa kada ne bi bilo vjere od strane onoga koji zna
vieno i nevieno, niti ja niti bilo ko drugi ne bi mogao izmisliti neto
bolje za uspostavljanje veza sa Bogom i ljudima.
Ti moe da sumnja u ovu tvrdnju i da je smatra
ekstremizmom krutog ovjeka, ali ja imam pravo da pred tebe postavim
razliite usporedbe, da ih pogleda i da nakon toga prosudi onako kako
ti eli.

7
Izraz "ljudska priroda" ima iroko znaenje. Ponekad se moj i
tvoj sud razlikuju o jednoj te istoj stvari do te mjere da e ti neto
hvaliti, a ja to isto kuditi.
Pa da li postoji neto to e sprijeiti ovu kontradiktornost?
Odgovor lei u injenici da pod rijeju "ljudska priroda"
podrazumijevamo samo zdravu ljudsku prirodu.
Uzmi za primjer novoroene...
Prirodno je da se rodi tjelesno i psihiki prirodno zdravo pa ako
se dogodi da se iz nekog razloga rodi sa mahanama, onda je to
neprirodno.
Isto to pravilo vrijedi i za biljni svijet. Prirodno je da plodovi
budu zdravi od nedostataka koje prouzrokuju razni insekti.
Svako izobliavanje koje naruava prirodu i njenu ljepotu je
nepravilno i ono mora da se odstrani.
Ljudska zajednica mora da se kree u ovom smjeru, pa oni koji
posjeduju psihike i fizike sposobnosti, umjeren temperament,
izgraen karakter jesu oni od kojih se slua i uzima neto. A to se tie
bolesnih, onih koji su odstupili od pravog puta, onih koji su
neispravnog razmiljanja i onih koji svoje strasti ne kontroliu, oni su
poput pokvarenih plodova u biljnom ili deformisanog mladuneta u
ivotinjskom svijetu i njih ne moemo uzeti za primjer zdrave prirode.
Ne smijemo se sloiti s njihovim miljenjem pa makar to oni smatrali
glasom ili zovom zdrave ljudske prirode.
Zaista Poslanik islama kada kae ovjeku koji ga je pitao o
dobroinstvu: "Priupitaj svoje srce!", nije ponudio ovaj odgovor
zloincu koji prolijeva krv i kri tue pravo, a mnogo je onih ija
savjest prihvata injenje velikih grijeha. On je ponudio ovaj plemeniti
odgovor ovjeku zdrave prirode koji voli dobro, pa ga je Poslanik
oslobodio tegobe stalnog zapitkivanja i traenja odgovora i vratio ga
svome srcu kad god mu stvari postanu manje jasne. Ovaj ovjek i slini
njemu, od velikodunih, su mjerilo stvari i putokazi koji usmjeravaju.

8
Zaista je ivot bez takvih ljudi besmislen, umjesto da se biljei i
pie o ovakvim ljudima, svijet je pisao o politiarima i voama koji su
prolijevali krv i tlaili narod.
Ako smo pojasnili ulogu zdrave ljudske prirode u spoznaji
istine, neophodno je da ukaemo i na ovu stvar, a to je da brojni
tekstovi objave nee koristiti ovjeku ukoliko je njegova priroda
bolesna.
Koju vrijednost ima dvogled koji sve pribliava i uveliava ako
je u rukama slijepog ovjeka?!
Zaista gubitak zdravog rasuivanja jeste zastor koji skriva
razumjevanje istine a samim tim i njeno prenoenje. Rijeenje za
navedeni problem je da svi oni koji imaju zdravu prirodu odluno izvre
svoju obavezu, jer se u tome kriju dvije velike koristi.
Prva od njih je da se okoriste ti plemeniti ljudi onim to je Allah
d.. propisao svojim robovima, jer razum ma koliko se uzdigao uvijek
e trebati Objavu, kao to je otroumnost u potrebi za raznim metodama
spoznaje.
Druga od njih je da se vjerske istine okoriste onim ko ih lijepo
razumijeva i izlae, bez umanjivanja njihove vrijednosti, jer
razumijevanje vjere je mudrost koja se ne da je svakom ovjeku, pa
neka to ine oni koji za to posjeduju sposobnost.
Lijepo razumijevanje vjerskih istina, koje smo naveli, mora da
prati iskren rad u skladu s njima, jer rijeiti probleme ljudi i njihove
uzroke nije u stanju niko drugi, osim onog ko je u stanju da rijei svoje
line probleme tim vjerskim istinama, koje i drugima preporuuje.
Moda e se suprostaviti ovome i rei: "Moda nosilac fikha
(razumijevanja) nije i fakih... moda e nosilac fikha prenijeti to na
nekog ko je znaniji od njega!" A ja kaem, zaista ima na ovom svijetu
onih koji nose lijekove i njima druge lijee a sami se njima ne okoriste.
S tim da, izuzeci od pravila ne opravdavaju postojanje neznalica koji
prenose znanje i bestidnih koji prenose uputu. O ovakvima Kur'an
govori u slijedeem ajetu: "Oni kojima je nareeno da prema

9
Tevratu postupaju, pa ne postupaju slini su magarcu koji knjige
nosi. Ruan li je primjer naroda koji smatra lanim Boije
mu'dize, a Allah nee ukazati na pravi put narodu koji nee da
vjeruje." (El-Dum'a, 5)
ovjek na osnovu svoje nepomuene prirode ponekad spozna
istinu, jer su halal i haram jasni, ali ova spoznaja nema vrijednosti
ukoliko ne zabranimo haram i ne dozvolimo halal i ukoliko se ne
zaustavimo na granicama izmeu vrlina i pokuenosti, pravde i
nepravde.
Kae se: "Ljudi se dijele na dvije vrste: na ljude koji spavaju na
svjetlu i ljude koji su se probudili u tami."
Zaista su brojne skupine ljudi jo uvijek daleko od islama zato
to (jo uvijek) ne poznaju njegovo uenje, i zbog toga ne trae put do
njega, i ne uzimaju iz njegovog svijetla, a islam je zdrava ljudska
priroda od koje su se ljudi udaljili, pa je doao Poslanik Muhammed ibn
Abdullah da ih vrati njoj.
Proitao sam knjigu "Ostavi uznemirenost i poni ivot", velikog
uenjaka Dila Karindija pa sam, odmah po zavretku itanja odluio da
vratim ovu knjigu islamskim osnovama. Ne stoga to je pisac prenio
neto iz nae vjere, nego zato to se zakljuci, do kojih je doao, slau
sa Kur'anskim ajetima i tekstovima Poslanikovih a.s. hadisa.
Ovaj pisac ne poznaje islam, a da ga je spoznao iz njega bi
citirao vie nego iz bilo kojeg drugog izvora.
Ovo pisanje nije samo iz elje da bi zadovoljio svoju potrebu za
pisanjem, nego da bi ispravio kriva shvatanja koja su tako rairena.
Ako izgubi povjerenje u ljude ili se osjeti usamljenim, nai e
utoite kod Gospodara ljudi.
"Gospodaru moj, podari mi znanje, i uvrsti me meu one
koji su dobri, i uini da me po lijepom spominju oni to e poslije
mene doi, i uini me jednim od onih kojima e dennetske
blagodati darovati." (E-u'ara, 83-85)


10
OBNOVI SVOJ IVOT
ovjek esto zaeli da zapone novu stranicu u svom ivotu, ali
on taj eljeni poetak vee za nepoznato, kao kada se popravi njegovo
stanje ili kada promjeni svoje mjesto boravka.
Ponekad ga uporeuje sa vanim dogaajem ili posebnim
povodom, kao to je roendan ili Nova godina, na primjer.
On u ovom odgaanju ima osjeaj da e s ovim ekanim
dogaajem doi specijalna snaga koja e ga angaovati nakon velike
uspavanosti i motivisati nakon beznadenosti.
Naravno, ovo je ista zabluda. Prava pokretaka snaga za novi
ivot izvire iz unutranjosti ovjeka.
ovjeka koji odluno kroi u ivot nee pokolebati teki uslovi
koji ga okruuju, ma koliko bili loi, niti e on pasti pod njihov uticaj.
Naprotiv, on e se njima okoristiti uspjevajui da sauva svoje
osobenosti pred njima, poput sjemenki rue koje se zakopaju pod tlo pa
probijaju sebi put u pravcu suneve svjetlosti, irei ugodan miris! One
pretvaraju otri mulj i mutnu vodu u zadivljujuu boju i divan miris...
Takoer, ovjek koji kontrolie sebe i svoje vrijeme zadrava slobodu
akcije u susretu sa svim nemilim dogaajima, je u mogunosti da uini
mnogo toga, ne oekujui pomo od vanjskih faktora radi ostvarivanja
onoga to eli.
Pomou njegove skrivene snage, nadarenosti, koju posjeduje, i
ogranienih ansi, koje mu se pruaju, on moe da gradi ivot iznova.
Nema mjesta oklijevanju. Ponekad vrijeme daruje energiju koja
uvruje ile pregalaca na putu istine, a oekivati da nepokretnom
podari mo hodanja i tranja je nerealno.
Ne temelji gradnju svoga ivota na elji koja je produkt
nerealnog. Ovakvo odlaganje sigurno ti nee dobro donijjeti.
Bliska stvarnost, koja je pred tobom, ti, lino, i sve povoljne i
nepovoljne okolnosti, koje te okruuju, jedino su prave osnove na

11
kojima se gradi tvoja budunost. Zato nema mjesta zastajkivanju i
ekanju. Boiji Poslanik ree: "Allah prua svoju milost nou da oprosti
onome koji je grijeio danju, a prua Svoju milost danju da oprosti
onome koje grijeio nou."
1

I zaista, svako odlaganje u realizovanju projekta kojim obnavlja
svoj ivot i kojim popravlja svoja djela, ne znai nita drugo do
produavanje tamnog perioda, kojega se eli otarasiti i prihvatanje da
ostane pregaen pred nasrtajima tenji i nemara.
ak, to bude vrlo esto i razlogom veeg oaja i samounitenja,
a to znai propast.
U tom smislu Poslanik a.s. kae: "Pokajnik od Allaha oekuje
milost, a umiljeni oekuje prijekor. O ljudi, znajte da e svako doi
svojim djelima, i niko nee napustiti ovaj svijet a da ne vidi svoja dobra
i loa djela. Znajte, da se djela cijene po svom zavretku.
No i dan su dva dara koji vam slue kao jahalice zato lijepo
putujte na njima do Ahireta.
uvajte se odgaanja, jer smrt dolazi iznenada. Neka se niko od
vas ne oslanja samo na Boiju milost, zaista su i dennet i vatra vama
blii od sveze na obui. Onda je prouio: "Ko uradi dobra koliko trun
vidjee ga, a ko uradi zla koliko trun vidjee ga." (Ez-Zilzal, 7-8)
Kako je lijepo da ovjek s vremena na vrijeme obnovi lini
raspored, aljui kritike poglede u tom pravcu, da bi spoznao svoje
mahane i nedostatke, i da razvije kratkoronu i dugoronu strategiju,
radi oslobaanja od greaka u koje pada.
Uvijek poslije nekoliko dana pogledam u latice moga stola, radi
sreivanja nereda napravljenog zbog razbacanih listova i papiria koji
vie nemaju funkcije.
Sve moram postaviti na odgovarajue mjesto tako da ono to
vie nije potrebno nae svoje mjesto u korpi za otpatke.

1
Muslim, Kitabu al-tewbe, br. 4954. Vidi takoer: Ahmed, br. 18708.

12
Nakon svakodnevnih poslova, stvari u kui su razbacane i
neuredne, sve dok se ne oisti praina sa predmeta, odvoji ono to je za
otpada i sve postavi na njegovo mjesto vraajui kui potrebni red i
urednost. Ne zasluuje li i ovjekov ivot ovakav trud?
Ne zasluuje li tvoja linost da se ponekad pobrine o njenim
stvarima, da li je obuzima kakav nemir pa da ga otkloni, ili je moda
pala u grijeh pa da ga ukloni od nje kao to uklanja otpatke iz istog
prostora!? Zar ne zasluuje naa linost da poslije izvjesnog perioda
vratimo pogled na nju, radi uvida u to ta ju je snalo od dobiti ili tete?
Da joj vratimo ispravnost i harmoniju kad god je poljuljaju krize u
ovom nemirnom svijetu?
Od svih stvorenja ovjek je u najveoj potrebi za analiziranjem
stanja svoje linosti i brige za svojim ivotom kroz osiguravanje svega
to e ga sauvati od slabosti i nepovezanosti.
To je zbog toga to ovjekova sentimentalna i umna postojanost
teko moe ostati itava u sudaru sa raznim oblicima strasti i izazova.
Pa ako bude preputen faktorima razgradnje a oni e zasigurno doi, u
tom sluaju naprsne emocionalna i umna svijest kao to se razlete zrna
erdana kad konac pukne. Ovo je stanje "...onoga ije smo srce
nehajnim prema Nama ostavili koji strast svoju slijedi i iji su
postupci daleko od razboritosti." (El-Kehf, 28)
Malo emo zastati kod rijei FURUT. Opadanje boba groa ili
nedozrelih hurmi, ljudi nazivaju FURUT. Isto tako linost ovjeka kada
joj se prekinu veze i odnosi, a uz to nema nita to bi joj dovelo u red
njene poslove i prikupilo njene snage, njena osjeanja i misli postaju
razbacane, nesreene kao ova zrna i u njoj nema dobrog, niti
konstruktivnog.
Zato smatramo nunim postojanje stalne aktivnosti, radi
dotjerivanja linosti i sistema njene kontrole.
Allah d.. podstie ljude da obnove svoj ivot pred zoru svakog
novog dana.

13
Jer kad se ljudi odmore od napora prethodnog dana, i kada se
pripremaju za aktivnosti novog dana, u tim posebnim momentima moe
se upitati: Koliko je svijet posrnuo u svom hodu? Koliko zastranjuje u
sebinosti? Koliko je pao u niske prijestupe? Koliko ga je zavela
njegova zbunjenost i u kolikoj je potrebi za ljubavi i njenou?
U ovom trenutku svaki ovjek moe da obnovi svoj ivot i da
povrati izgradnju svoje linosti na bazi zraka nade, uspjeha i
samosvijesti.
Glas istine dopire do svakog mjesta, da bi uzeli uputu zbunjeni i
da bi poeli iznova oni koji to ele. Boiji Poslanik kae: "Kada proe
polovina noi ili njene dvije treine, Allah d.. silazi na najnie nebo i
rekne: Ima li neko da trai neto da mu se dadne? Da li neko moli, da
mu se udovolji? Trai li neko oprosta da mu se oprosti?- sve do zore."
2
A opet, u drugoj predaji stoji: "Gospodar je najblii svome robu u srcu
noi."
3

Pa ako moe biti od onih koji se sjete Allaha u tom vremenu -
budi! To je momenat odlaska noi i nadolaska dana, pa na ostacima
blie i dalje prolosti moe ustati i graditi svoju budunost.
I nemoj oajavati zbog mnotva grijeha, pa makar ih bilo koliko
pjene na moru - Allah e ih oprostiti ako se ti iskreno okrene Njemu.
Stara nezahvalnost ne smije biti prepreka pred iskrenim
povratkom: "Reci: "O robovi moji koji ste se prema sebi ogrijeili,
ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah e, zasigurno, sve grijehe
oprostiti. On doista mnogo prata i On je milostiv, i povratite se
Gospodaru svome i pokorite mu se..." (Ez-Zumer, 53-54)
A u jednom hadisi kudsiji se prenosi da je rekao Uzvieni Allah:
"O ovjee, dok me bude molio i elio Ja u ti oprostiti ma koliko imao
grijeha. O ovjee, kada bi tvoji grijesi dostigli visinu neba, a zatim
zatrai oprosta, Ja u ti oprostiti. O ovjee, kada bi mi doao sa

2
Muslim; Kitabu Salatu al-musafirine wa kasriha, br. 1263.
3
Tirmizi; Kitabu al-da'wat, br. 30503.

14
grijesima kolika je zemlja, a zatim se sa mnom susretne, a nisi Mi
druga pripisao, Ja u ti doi sa isto toliko oprosta."
4

Ovaj hadis i njemu slini su stimulativni napitak, koji budi nadu
u oajnoj elji, i preporouje stidljivu i uspavanu odlunost da nastavi
put ka Allahu, i da obnovi svoj ivot nakon pasivne i uspavane
prolosti.
Nikako ne mogu da shvatim, zato ljudi ne lete Allahu na
krilima enje, umjesto da budu gurani do Njega bievima straha?
Zaista je neznanje o Bogu i Njegovoj vjeri uzrok ovako hladnog
osjeaja, ili bolje reeno, odbojnog osjeaja iako ovjeanstvo nee nai
nikoga, da je bolji i milostiviji prema njemu, od Allaha d..
Njegova dobrota i samilost su bez ikakvog interesa, oni su
rezultat Njegove velianstvene uzvienosti. Pria o ovjeku ukazuje na
to da ga je Allah stvorio da mu da poasti, a ne da ga ponizi, da mu da
vodeu ulogu meu stvorenjima, a ne da ga podredi: "Mi smo vas na
Zemlji smjestili i na njoj vam sve to je za ivot potrebno dali - A
kako vi malo zahvaljujete! A mi smo vas stvorili a onda vam oblik
dali a poslije melekima rekli: "Poklonite se Ademu!" (El-Ea'raf, 10-
11)
Uloga vjere meu ljudima jeste da uredi njihovo ponaanje i
meusobne odnose na principima istine i pravde, da bi ivjeli na ovom
svijetu bez nasilja i neznanja. Vjera je za ovjeka ono to je hrana
njegovu tijelu - potreba za njegovu postojanost i uitak za njegova ula.
Allah d.. je sa Svojim zakonom uz roditelja protiv
neposlunosti djeteta, uz obespravljenog protiv napasti nasilnika, uz
svakog ovjeka protiv toga da ga ita snae u njegovoj asti, imetku i
ivotu.
Pa jesu li ova naela nasilje i kazna za ljude? Nije li to samo
milost i dobro?!

4
Tirmizi; Kitabu al-da'wat, br. 3463.

15
I kada Allah zadui ljude, nakon toga, nekim lahkim obavezama,
da bi Mu zahvalili na blagodatima i da bi priznali Njegov Hakk, pa da li
obavljanje tih propisanih ibadeta treba biti razlogom njihove mrzovolje
i odbojnosti?
Istina je da Allah, sa svim ovim, nije htio ljudima nita osim
lahkoe, dobrote i poasti, ali su ljudi odbili da ive u skladu s onim
kako je Allah odredio, jer su ih njihove strasti odvratile od istine te su
nepravda i nasilje zavladali u svim podrujima.
I pored ove zablude, u koju su ljudi upali, poziv imana je stalan
da se vrate svome Gospodaru.
Njegova radost zbog vaeg povratka Njemu je iznad svakog
opisa. Boiji Poslanik a.s. ree u jednom hadisu: "Allah se vie
obraduje pokajanju Svoga roba, koji se pokaje, od ovjeka koji putuje
pustinjom na devi, a na njoj mu sva hrana i voda. Legne i zaspe, a kada
se probudio deva je ve bila otila. Traio ju je dok ga e i vruina
nisu savladali. Onda je rekao: "Vratiu se na mjesto gdje sam bio pa u
zaspati dok ne umrem". Stavio je glavu na ruku i zaspao da umre, a kad
se probudio vidio je pored sebe devu sa vodom i hranom. Allah je vie
obradovan pokajanjem Svog roba od ovog ovjeka kada je ugledao
devu."
5

Zar nisi zadivljen ovom toplom dobrodolicom? Je si li vidio
radost ravnu ovom iskrenom ushienju?
Najplemenitiji i najasniji ovjek rijetko e nai srce koje s
ovakvom enjom prieljkuje susret s njim. Pa kako ne onaj koji se
ogrijeio prema sebi i prema drugome? Ako bi naiao na ovakav doek,
koji prelazi preko onoga to je prolo, to bi mu dalo sigurnost da odahne
i da bude zahvalan. Sama injenica da bude iznenaen ovakvom
radosnom vijeu, je neto to izaziva divljenje.
A Uzvieni Allah je bolji prema ljudima i radosniji zbog
njihovog vraanja Njemu, vie nego misle nemarni! A prirodno je da

5
Buhari; Kitabu al-da'wat, br. 5833.

16
teoba bude prekretnica iz ivota u ivot, i graninik izmeu dva razliita
perioda, kao to zora razdvaja mrak i svjetlost.
Ovakav povratak ne smije biti samo varka nakon koje bi se
ovjek vratio u naviknuti nered i moralno padanje.
To nije pusti pokuaj kome nedostaju iskrena odlunost i snaga
podnoenja, koja obiluje praznom diskusijom. Taj trijumfalni povratak,
kome se Allah raduje, jeste pobjeda ovjeka nad razlozima slabosti i
pospanosti, unitenje klica niskosti i prijestupa i izbavljenje iz kandi
strasti i poricanja, a zatim njegovo konano skraavanje u drugoj
atmosferi punoj imana, dobroinstva, zrelosti i ispravnosti.
To je povratak gdje Allah hvali takvog aktera: "A Ja zaista
opratam onome ko se pokaje i povjeruje, ko radi dobra djela i koji
zatim na pravom putu ustraje." (Ta-ha, 82)
Takav in predstavlja obnovu ivota nakon potroenosti i
odlunu transformaciju, koja mijenja osobine linosti kao to se mijenja
mrtva zemlja nakon velike i obilne kie.
Obnova ivota ne znai mijenjanje dobrih dijela i lijepih
namjera usred ogromne koliine pokuenih obiaja i loeg morala. To
je greka na kojoj ovjek ne moe zasnovati finu budunost i ispravan
hod. Naprotiv, takav gest ne ukazuje na potpunost i pravo prihvatanje,
jer i kamena srca ponekad polue dobro i skupljeni prsti katkad se
pomaknu da bi neto dali. Opisujui one koji su odbaeni, Uzvieni
kae: "Reci ti Meni o onome koji istinu izbjegava i malo udjeljuje i
posve prestane udjeljivati..." (En-Nedm, 33-34)
A o onima koji negiraju Njegovu Knjigu kae: "...A on
(Kur'an) nije govor nikakva pjesnika - kako vi nikako ne vjerujete,
i nisu rijei nikakva proroka, kako vi malo razmiljate! Objava je
on od Gospodara svjetova." (El-Hakkah, 41-43)
I loi ljudi imaju rijetke trenutke vedrine, koji prou kroz
njihovu svijest, a onda se opet vrate u svoje stare navike.
To se ne moe nazvati povratkom pravom putu. Zaista, taj
povratak mora biti posljednja etapa za iskreno pokajanje.

17
Zaista e udaljenost od Allaha uroditi gorinom, a darovi
otroumnosti, snage, ljepote i spoznaje pretvaraju se u patnju i nedau
kada se lie Boije upute i kada im se uskrati Njegov bereket. Zato
Allah upozorava ljude na posljedice ove otuenosti i smetenosti.
Nekada se nae u situaciji da hoda putem a prema tebi dolazi
auto velikom brzinom, i ima osjeaj da e te udariti i unititi tvoj ivot.
Tada ne preostaje nita drugo nego da spas trai u brzom bjeanju...
Allah eli da upozori Svoje robove na opasnost izlaganja situacijama,
kao to je ova, svojim okretanjem od Njega, i savjetuje im da hitno trae
spas jedino kod Njega: "Zato pourite Allahu, ja sam vam od Njega
da vas javno upozorim; ne prihvatajte drugog boga osim Allaha, ja
sam vam od Njega da vas javno opomenem." (Ez-Zarijat, 50-51)
A ovakav povratak trai, kao to si vidio, da ovjek obnovi sebe
i da iznova uredi svoj ivot na novim osnovama, da nastavi sa boljom
vezom sa svojim Gospodarom, potpunim djelom i vjernou, gdje e
njegovim usnama tei rijei dove: "Boe moj, Ti si moj Gospodar, nema
boga osim Tebe, Ti si me stvorio, a ja sam Tvoj rob i ja sam na Tvojoj
obavezi i obeanju koliko mogu, utjeem se Tebi od zla kojeg uinim,
priznajem Tvoju blagodat na mene i priznajem moj grijeh, pa mi
oprosti, jer grijehe ne oprata niko osim Tebe."
6


6
Buhari, Kitabu al-da'wat, br. 5831.

18
IVI U GRANICAMA JEDNOG DANA
Jedna od ovjekovih greaka jeste i to to u svojoj sadanjosti
podnosi terete svoje duge budunosti. Kada ovjek mnogo oekuje,
njegovo razmiljanje se otisne do granice kojoj se ne zna kraj. Brzo ga
snau uzrujanosti i predrasude koje se isprijee pred ovim dugim
razmiljanjem a onda se pretvore u neizbjene brige.
Zato te spopada sumnja i proima uznemirenost!
ivi u granicama svoga dana, jer je to vrijednije i korisnije za
tebe.
Dr. Karindi navodi nekoliko pokusa u kojima su uestvovali
uspjeni ljudi, ljudi koji se nisu optereivali oekivanim sutranjim
danom, nego su se dali u rjeavanje problema i potreba njihovog
sadanjeg trenutka, pa su tim pravilnim postupkom osigurali svoj
dananji i sutranji dan zajedno; a zatim su nama ponudili rezultate
njihovih pokusa ovim rijeima: "Na nama nije da stremimo cilju koji
nam se iz daleka pokazuje nejasnim, nego, na nama je da realizujemo
jasna djela koja su pred nama."
A to je i savjet engleskog knjievnika Tomasa Karlajla. A
doktor Osler, uz ovaj savjet, nareuje svojim studentima, na
univerzitetu "Dill", da zaponu svoj dan poznatom dovom Isa'a a.s.: "I
daj nam na hljeb svagdanji."
Podsjeao ih je da je ova dova bila samo zbog hljeba za jedan
dan. Nije se alostio zbog tanke kore koju je imao juer, i nije govorio:
"O Boe, sua je zavladala i bojimo se da neemo nai zalogaja
naredne jeseni!!"
Ili: Kako u nahraniti sebe i svoju porodicu oka ostanem bez
posla?!
On se nije znao zbuniti zbog unaprijed oekivanih nedaa, on
trai hljeb za samo jedan dan jer hljeb za samo jedan dan omoguava ti
da ga jede u tom danu.

19
ivljenje u granicama jednog dana, shodno ovim savjetima, u
punoj je podudarnosti sa rijeima Boijeg Poslanika: "Ko od vas osvane
siguran i bezbjedan u svom narodu, zdravog tijela i ima hrane za itav
dan, tome kao da je sve dunjaluko bogatstvo dato."
7

Ti e zaista posjedovati cijeli svijet onoga dana kada objedini
sve ove elemente, pa pazi da ih ne omalovai.
Sigurnost, zdravlje i dnevna dostatnost pruaju zdravom razumu
priliku da mirno i ispravno razmilja, takvim razmiljanjem koje moe
izmijeniti tok itave istorije, pa kako da ne moe ivot jednog
pojedinca?
I zaista ove darovane blagodati su velika garancija onome ko ih
ima da provede jedan period u stvaralakom zanosu, kontinuirano bez
zapreka i smetnji.
Uistinu, predskazivati kritika stanja i oskudice prije nego one
nastupe, je velika glupost, jer to esto postaje otjelovljenje perioda koji
izaziva pesimizam; pa ak ako ovjek i pogodi ono to je on oekivao
da se desi, opet je to naruavanje sadanjosti stvarima budunosti, a to
je potpuno pogreno. Obaveza ovjeka je da zapone svoj dan kao da je
taj dan zaseban svijet, po onome to on sadri od vremena i prostora.
Ibrahim a.s. je svakog novog jutra molio: "Boe moj, ovo je novo
stvaranje pa daj da ga otponem sa pokornou prema Tebi, pa mi ga
zavri Tvojim oprostom, zadovoljstvom i opskrbi me u njemu dobrim
djelom koje e primiti od mene i oisti ga i uveaj mi ga, a ono to
uinim od loih djela oprosti mi ih jer Ti si Onaj koji prata i Koji je
milostiv, Koji voli i Koji je plemenit."
I govorio je: "Ko moli ovom dovom kad osvane obavio, je
zahvalu toga dana."
A ivotopis Boijeg Poslanika a.s. potvruje nam ispravnost
ovoga metoda u raspodjeli ivota i prihvatanje svakog pojedinog
njegovog djela sa istom spremnou i novom odlunou.

7
Tirmizi, Kitabu al-zuhd, br. 2268

20
Kad bi osvanuo govorio bi: "Osvanuli smo i osvanula je vlast
(koja pripada) Allahu, Hvala Allahu On nema druga, nema boga osim
Njega."
8

A kada bi omrknuo rekao bi slino tome, a ponekad bi molio:
"Boe, zaista sam ja osvanuo u blagodatima od Tebe, zdravlju i zatiti
pa upotpuni Tvoju blagodat na mene, zdravlje i zatitu na dunjaluku i
na ahiretu."
Neki ljudi potcjenjuju ono to im je darovano od Allaha, kroz
sigurnost i smirenost u njemu samom i njegovoj porodici, na taj nain
da ne potuju i negiraju te znaajne blagodati a u isto vrijeme
preuveliavaju tragove uskraenosti bogastva i moi. Ovakvo
nipodatavanje jeste nijekanje stvarnosti i upropatavanje i vjere i
dunjaluka.
Prenosi se da je ovjek upitao Abdullah ibn Amra el 'Asa: "Zar
ja ne pripadam siromanim muhadirima? "
A Abdullah mu odgovara: "Ima li enu kojoj se pridruuje?"
- "Imam", ree ovjek.
- "A ima li stan?"
- "Imam!", ree ovjek.
- "Ti pripada bogatima!", ree Abdullah.
- "Imam ak i slugu".
- "Pa ti si jedan od vladara"? uzvrati mu Abdullah.
9

Posjedovanje koje zadovoljava osnovne potrebe, pravilno
koritenje onoga to ima i odbacivanje oslanjanja na elje jeste jezgro
duevne veliine i tajna pobjede u tekim uslovima.
Oni koji se ne ale na uskraenost - jer im je dato mnogo -
ukoliko izgube duhovnu snagu pri koritenju onog ime su obdareni
(bogastvo i sl.), vrlo rijetko se okoriste onako kako treba onim to im je

8
Vidi: Tirmizi, Kitabu al-da'wat, br. 3339.
9
Muslim, Kitabu al-zuhd wa al-rekaik, br. 5290

21
dato. Ovu injenicu potvruje Boiji Poslanik a.s. koji je svakog jutra
izgovarao: "Nikada se sunce nije pojavilo, a da sa njegove dvije strane
nisu poslana dva meleka koji dozivaju stanovnike Zemlje, a uju ih svi
osim ljudi i dina: "O ljudi, pourite vaem Gospodaru, zaista, ono to
je malo, a dovoljno, bolje je od onog to je mnogo, a zabavi (navodi na
zaborav. Niti zae sunce, a da sa njegove dvije strane ne pozovu dva
meleka: "Boe, namiri onome ko udjeljuje brzo a krtici ubrzaj
propast".
Kraj ovoga hadisa obeava plemenitima naknadu, a krticama
prezir. Prvi dio hadisa predstavlja poreenje gdje moe pomisliti da je
bolje imati malo nego puno. A istina je u tome da je prednost u onome
to je malo ali dovoljno, nad onim to je puno ali odvodi (od istine).
to se tie mnotva koje, uz to to zadovolji potrebe ovjeka,
ostavlja mogunost da preostalim vikom obuhvati potrebe i prava
drugih, ono je u ovom sluaju bolje od male i ograniene koliine. Ovo
nije tema navedenog hadisa, nego hadis eli da podstakne vjernike na
plemenitost, te smjelost u dareljivosti bez straha od neimatine ili
potitenosti zbog onoga to ima. Ovakav pristup u rjeavanju ivotnih
potreba naoruava vjernike velikom hrabrou. Posluaj rijei Ibn
Hazima:
Izmeu mene i kraljeva samo je jedan dan,
jueranja slast ne znai nita,
a za sutra i ja i oni bojimo se isto.
Pitanje je dana a moda je ve i nastupio!?
Ovaj dobri siromah izaziva kraljeve. Uistinu, naslade prolosti
nestaju sa jueranjim danom i niko ne moe da zadri dio toga. A u
iekivanju nepoznatog sutra, jednaki su i velikodostojnici i
najsiromaniji.
Pa prema tome, ne ostaje nita osim dananjice za pametne koji
ive u njenim granicama. U okviru toga jednoga dana prerasta se u
kralja koji posjeduje sebe i zna svoj cilj.
ta je onda ponienost? I gdje je mjesto razliitosti?

22
To ne znai da ivot u granicama jednoga dana treba da
zapostavi budunost ili pripremu za nju, jer briga ovjeka za svoju
sutranjicu i razmiljanje o njoj predstavlja pravu razboritost i
umovanje.
Postoji razlika izmeu brige za budunost i zabrinutosti za nju.
Izmeu pripremanja za nju i pretjeranog ronjenja u nju i izmeu
spremnosti koritenja sadanjasti i strahovanja koje zbunjuje ono ta
moe donijjeti sutranji dan.
I sama vjera, kada upozorava na pretjerano troenje i kada
razvija ljubav prema umjerenom troenju, osigurava, ovjeku njegovu
budunost na nain da uzme od svog zdravlja za svoju bolest, od
mladosti za starost i od sigurnosti za rat. Sufjan Es-Sevri je pripadao
generaciji tabiina i imao je veliko-bogatstvo. Pokazivao je svome sinu
na njega i govorio bi mu: "Da nije ovoga, ovi bi nas zameli," - misli na
Benu Umejje. Hoe ovim da kae da ga je njegov imetak zatitio od
prvaka njegovog vremena i da nije imao potrebe da im se ulaguje i da
im laska.
injenica je da takav postupak pomae u postizanju ljepote
ivljenja u granicama jednoga dana. Jer solidna sadanjica je osnov
uspjenoj budunosti i zbog toga je neophodno odstraniti uznemirenost.
Pjesnik veli:
Bdjele su oi dok su druge spavale
u onome to e biti ili nee biti,
juer ti je bio dovoljan Gospodar,
I sutra e ti isto tako biti.
Da li zna kako se krade ovjeku njegov ivot od njega samog?
Zanemaruje svoj sadanji dan u iekivanju sutranjega, i ostaje tako
dok mu ne proe ivot, a njegova ruka ostala je prazna od svakog dobra.
Stiven Lejkuk je napisao: "udan li je ivot!/ Dijete kae: "Kad
porastem i postanem mladi! / Kae mladi: "Kad stasam i postanem
momak", a momak kae: "Kada se oenim." A kada se oeni kae:.
"Kad postanem samostalan ovjek." A kada postane starac pogleda na

23
periode koje je preivio i vidi ih kao da ih je hladan vjetar zameo... Mi
zaista kasno nauimo, nakon prolaska vremena, da je vrijednost ivota
u tome da ga ivimo, da ivimo svaki dan od njega i svaki sat."
O onima koji su potroili svoje ivote besciljno i koji su
upropastili dane, pustivi da im izmaknu, Uzvieni Allah kae: "A na
dan kada nastupi as oivljen ja zloinci e se zaklinjati da su na
Zemlji samo asak jedan ostali." (Er-Rum, 55)
I kae: "A njima priinie se na dan kada ga vide da nisu
ostali vie osim jednu veer ili jedno jutro njezino." (En-Nazijat, 46).

24
POSTOJANOST, USTRAJNOST I PRONICLJIVOST
Kada te zadesi tekoa od koje se plai za svoj opstanak - ta
e uiniti? Prepustiti da ti strah obuzme srce da te estoke oluje bace u
beznadeno mjesto?
Ili e mirno stati i pokuati da izmeu tekih situacija pronae
izlaz do kojeg te moe dovesti jedino ispravno razmiljanje?
Karindi kae:
1. Upitaj sebe: "to je najgore to mi se moe desiti?"
2. Pripremi se, zatim, da primi najgore mogunosti;
3. Zatim pristupi spaavanju onoga to se moe spasiti;
Ovakav plan preporuili su i vjera i razum. Arapska knjievnost
puna je primjera hrabrog doekivanja ivotnih nedaa i tenji za
traenjem izlaza iz tekoa, na nain da isti izlazak ne vrijea ljudsko
dostojanstvo i ast. U stihovima Sabita ibn Zuhejra se veli:
Kada ovjek ne pristupi smjelo
i ne iskoristi svoju sposobnost,
izgubie ono to eli i doivjeti tekoe
A ako vidi svoj cilj
on u vremenu koraa dok je iv
kad se jedna vrata zakljuaju
on pronae druga.
Pjesnik u ovim stihovima objanjava ono to kae ameriki
ininjer Vejlis Karjer: "Od posljedica uznemirenosti i nepostojanosti,
najpogubnije je rasipanje snage na umnu koncentraciju, jer dok smo
uznemireni nae ideje i misli se raspre i nemoni smo da ih zaustavimo
kako bismo o problemu donijeli jasne odluke. Kada bi se usredotoili na
suoavanje sa najgorim varijantama i spremili se za podnoenje
posljedica, mogli bi da se vratimo u stvarnost i pronaemo najbolje
rjeenje."

25
Nema sumnje da e ovjek koji moe da kontrolie svoje ivce
pred krizama, nadvladati probleme i izai na kraju kao pobjednik.
Pogledajmo rijei Katarijja:
Govorim joj, a ve je letjela na krilima odvanosti
"Teko tebi!"
Nee biti uvijek uvaavana,
jer da zatrai mimo edela jedan dan,
nee ti se uvaiti.
Ovi stihovi su prava slika ispravnog dranja spram tekih
situacija.
Kakvu korist ima u tome da izgubi svoju razboritost kada ti
prijeti ili te snae kriza i nevolja?
Ovaj pjesnik kad je osjetio pribliavanje smrti aktivirao je svoj
razum: Da li se predati vjetru u traenju spasa? Ne. Sigurno bjeanje
nee odgoditi edel. Ono moe donijjeti samo sramotu; pa nek ostane,
dakle, u svom mjestu, jer ostajanje, ako bude ubijen, je lake za duu, a
ako bi ostao iv, u prijetnji koja se bila nadvila nad njim, onda e mu
in ostajanja pribaviti ast hrabroga.
Kada ljudski razum ostane budan pred navalama opasnosti.
Kada ovjek ostane nepokolebljiv u traenju ispravnog miljenja sred
problema; pa sigurno ni uspjeh nee izostati.
Zato Poslanik a.s. kae: "Zaista je strpljivost kod prvog udarca!"
ovjek ponekad oekuje zastraujue dogaaje. Obuzme ga
uznemirenost kao da eka smrt. Nekad ni hranu nee da uzme, a sa
usana mu, zbog misli koje su ga obuzele, nestane osmjeha.
Ljudi su od straha od neimatine siromani, a od straha da ne
budu ponieni ve su ponieni.
Ovo je velika greka. Razborit vjernik pretpostavlja da se
najgore od onog to ga uznemirava ve desilo, a zatim prihvati - nakon
ove pretpostavke - ono to je ostalo da mu zadri ivot kao to kae

26
Muhammed a.s.: "Nek muslimani nau utjehu za svoje nedae u mojoj
nedai, a njih nee zadesiti ono to je mene zadesilo."
Svakako! Njegov ivot bio im je bereket koji se ne nadoknauje,
a zatim Boijom odredbom je otiao pa svaka nedaa nakon toga je
laka.
ovjek se pribojava da izgubi ono to je navikao, ili da se
dogodi neto to e biti teko nositi; a obje spomenute stvari - nakon to
se dogode - prihvata bez velike tekoe.
Poznajem ovjeka kojem je amputirana noga pa sam mu otiao
da ga ohrabrim. Bio je pametan i uen. Pripremio sam rijei koje u mu
rei: "Od tebe ljudi ne oekuju da bude dobar atletiar, niti uspjean
hrva, nego od tebe oekuju zdravo miljenje i ispravne ideje, a to je
kod tebe ostalo, hvala Bogu!"
A kad sam ga posjetio on mi je rekao: "Hvala Bogu, moja noga
me pratila desetine godina i lijepo me sluila, a u ispravnosti i
kompletnosti vjere srce nalazi zadovoljstvo."
Psiholog nam savjetuje: "Pripremite se da prihvatite injenice,
jer prihvatanje realnosti je prvi korak u prevazilaenju nedaa."
Ovaj savjet je od Vilijama Dejmsa a komentarisao ga je kineski
filozof Lin Bu Tang rijeima: "Smirenost razuma donosi samo
prihvatanje najloijih varijanti - a to se sa psiholokog aspekta zasniva
na tome - da prihvatatanje oslobaa aktivnost od zapreka. I pored toga
na hiljade ljudi unitava svoj ivot u estini srdbe, jer odbijaju
prihvatiti gorku realnost i odbacuju da spase ono to se moe spasiti, te
umjesto da pokuaju graditi iznova nadu, oni se uputaju u gorku borbu
sa prolou i nastavljaju dalji ivot u uznemirenosti, koja se ne moe
kontrolisati."
alost za neuspjenom prolosti i plakanje nad bolovima koji su
se u njoj dogodili, sa islamskog aspekta predstavlja neke vidove
nevjerstva i ljutnje na Njegovo odreenje.
Logika imana nalae zaboravljanje ovakvih tekoa i
nastavljanje ivota sa vie nade uz rad i odlunost.

27
Allah d.. kae: "O vjernici, ne budite kao nevjernici koji
govore o brai svojoj kad odu na daleke pute ili kad biju boj: "Da
su s nama ostali ne bi umrli i nebi poginuli." - da to Allah uini
tugom u njihovim srcima. Bog oivljuje i usmruje. On vidi ono to
radite." (Alu Imran, 156)
U svjetlu ovog ajeta mogu se razumjeti i slijedee rijei:
"Iako se dani smjenjuju s nama
i s njima tekoe i blagostanja
nije nam omekalo kruto koplje
i nije nas ukrotilo
ono to je htjelo biti nepodnoljivo
Mi smo svoje plemenite due pripremili
pa nose i ono to je teko nositi
sauvali smo se lijepim strpljenjem,
odbranili svoju ast
kad su drugi posustajali zbog lijenosti.."
Izvor iz kojeg teku svojstva zrele linosti jeste onaj izvor iz koga
izbijaju znaenja ivog ubjeenja. Pa kad vidi strpljenje izjednaeno sa
apatijom kod nekih ljudi, nemoj izjednaiti bolesnu narav s jainom
onog to ih je snalo.
Prvi znak potpune slobode jeste da ovjek ne trai ono to je
nepovratno izgubljeno i da ovjek ponizno ne moli za potrebom koja je
prola.
Jer kad ovjek postane rob elje koja mu nije ostvarena to je
manjkavost njegove linosti, a u isti mah i krnjavost u njegovom imanu.
Istiniti iman ovjeka ini vrstim. Ne okree ga svaki povjetarac
i ne poginje glavu u oskudici. Ako bi prebrojali ljude koje ne obuzima
zbunjenost pred iznenaenjima, saznali bi da oni imaju takve linosti
koje im ublaavaju svaki gubitak i ono to su propustili. Oni s takvim
osjeanjem mogu da prevale svaku tjeskobu koju donose tamne noi.

28
Zlog ovjeka koji trai slasti ivota, silom ili milom, moda dok
ih trai, snae kakva tegoba, ali on je prima ravnoduno, slino onome
to kae El Kajs: "Danas uivanje, a sutra potraivanje".
Neki ljudi, u ivotu, pribjegavaju omalovaavanju i ismijavanju
svega, pa ih onda dogaaji pogode samo jednom strijelom, kao to
komadi granate pogaaju i onoga koji je bio okupljen svojim poslom,
ne mislei o njoj. Ponaanje ovakvih ljudi se ne uzima za primjer koga
treba slijediti u podnoenju tegoba.
Sve ukazuje na to da se osjetljivost na bolove kod ljudi dosta
razlikuje, a da zaokupljenost nekim stanjem, dobrim ili loim, ublaava
otrinu osjeaja za neprijatnim.
Otuda oni koji trae potpunost i ljudskost moraju da se osiguraju
visokim vrlinama i utjehu potrae u hladu tih vrlina. U tome e oni nai
sreu, veu nego nevaljalci u ispunjenju svojih niskih interesa.
Pripovjeda nam Karindi priu jednog ovjeka koji je imao ir.
Bolest je bila dostigla takav stepen da su mu doktori odredili vrijeme
smrti. Preporuili su mu da pripremi smrtnu odjeu. I taj ovjek donosi
udnu odluku. Poeo je da razmilja: "Ako mi nije ostalo od ivota
osim ovo malo koliko mi kau zato da ne uivam u njemu na najbolji
nain. Dugo sam elio da putujem oko svijeta prije nego umrem! Ovo je
vrijeme da ostvarim svoju elju."
I zaista, uzeo je kartu i doao da se oprosti s ljekarima koji su
mu rekli: "Mi te upozoravamo, ako krene na taj put bit e sahranjen
na dnu mora."
On im je odgovorio: "Ne, nita se od toga nee dogoditi,
preporuio sam mojim roacima da me ne sahranjuju nigdje nego u
porodinoj grobnici."
Ukrcao se na brod, pokazujui ono o emu je pjevao Hajjam:
"Uivaj to vie moe
u onom to ima
prije nego se mezar primakne
tad sem zemlje oko tebe

29
niti prie niti pjesme
niti kraja biti nee..."
ovjek je zapoeo putovanje puno zabave i bezbrinosti. Poslao
je pismo svojoj eni u kome kae: "Pio sam vino na palubi broda, puio
sam cigarete, jeo sam sve vrste hrane pa ak i masnoe na koje su me
upozoravali i uivao sam za ovo vrijeme vie nego za itav ivot".
Ali, ta zatim?
Karindi smatra da je ovjek ozdravio od uzroka te bolesti i da
je metod po kojem je ivio bio razlog njegovog ozdravljenja.
Ovaj ovjek je bio ubjeen da je njegovo ivotno doba prolo ali
ga smrt nije uplaila. ivjevi raspoloeno uspio je svojim odnosom
spram stvari, da izlijei svoju bolest koja je i bila prouzrokovana
velikom sekiracijom.
Mi ne negiramo utjecaje psihikog osvjeenja u nadvladavanju
tekoa i priznajemo znaaj jaanja psihike snage u umanjivanju
tekoa, izdizanju iznad problema i pobjedi u veini ivotnih bitaka.
Ali, mi samo skreemo panju na veliku greku u razumijevanju
pojma smrti, da je to konani kraj, a navoenje prethodnih stihova od
Hajjama; primjerom za koritenje strasti u borbi za poboljanje ivota
naveli smo samo u kontekstu prethodne prie. Ovo je najvea la koju
ire oni koji negiraju istinu u svim djelovima svijeta.
A istina oko koje se treba objediniti i uz nju vrsto stati, jeste da
je smrt samo jedna faza iza koje slijedi bogatiji ivot od ovog ivota i
dublji po osjeanjima i irih horizonata.
ivot naspram kojeg se ovaj ivot smatra igrom i zabavom pa
zato Kur'an o njemu i govori velikim rijeima: "ivot na ovom svijetu
nije nita drugo do li zabava i igra, a samo onaj svijet je ivot, kada
bi samo oni znali." (El-Ankebut, 64)
Zaista osjeaj da je smrt poetak apsolutnog nestanka zabluda je
koja se, naalost, iri meu mnogima i to je ono to vara samoubice
kada donose odluku da sebi oduzmu ivot.

30
Oni su kanjeni osjeajem koji postoji u njihovim ivcima da
nose brigu i tekou, pa ta je to to e ih osloboditi tog osjeaja? Smrt
koja im je privid prekida, rastanka i osloboenja od svakog osjeaja te
vrste?!
Pa kako e im biti kada spoznaju gorku istinu i shvate da dua
koju su htjeli unititi, i dalje ostaje i nita se ne mijenja osim omota u
kom je ona privremeno boravila, a zatim ga se oslobodila bez gubljenja
svijesti i bez umanjenja njenog osjeaja?
Ono to dolazi poslije smrti je dugo razdoblje koje se odlikuje
poveanjem svijesti i otrinom osjeaja.
Kae se da je Ebu Hamid El-Gazali, kada je osjetio blizinu smrti
rekao svojim prijateljima da mu donesu novo odijelo.
Jedan od prijatelja mu na to ree:
"ta eli s njim"?
A Ebu Hamid mu odgovori: "U njemu u doekati meleka!"
Donijeli su mu odijelo i on je krenuo svojoj kui, gdje se puno
zadrao. Kako ga nije bilo, prijatelji su otili kod njega da vide ta je s
njim. Nali su ga mrtvoga, kod glave mu je bio papir na kome su bili
ovi stihovi:
"Reci brai koja me vidjee mrtvoga
pa su iz alosti zaplakali,
smatrate li da sam ja va mrtvac?
Nisam,
ja sam u berzahu a ovo je moje tijelo,
bilo je moja odjea i kua,
ja sam vrabac a ovo je bio moj kavez,
odletio sam a ono je ostalo kao zalog,
bio sam biser iz koljke,
bio sam radi ispita,
pa sam se oslobodio.
Hvala Allahu koji me je toga oslobodio,
i na asnom mjestu mi kuu sagradio

31
Do danas sam bio mrtvac meu vama,
a sad sam iv i skino sam efine.
Ja danas govorim sa melekima,
a moja dua gleda Gospodara.
Otiao sam i ostavio vas,
nisam zadovoljan da vaa kua bude moj dom.
Ne smatrajte smrtni as smru,
ona je kao ivot
i prieljkivani cilj,
zato neka vas ne strai njen napad,
ona nije nita do li
prelazak iz ivota u ivot."
Ovi stihovi, svejedno da li je tano njihovo pripisivanje Gazaliji,
tana su predstava vjerske misli o onome ta je iza smrti.
itao sam jednog materijalistu koji je gledao dohara kako
umire, pa je budunost itavog ovjeanstva vidio u beznaajnom, jer
svakog na kraju eka ista tama nepostojanja i zaborava.
Koji god ovjek gradi svoj ivot na ovakvom uvjerenju, gradi ga
na praznovjerju.
Mi ne smijemo dozvoliti da budemo zavarani ovom lanom
predstavom. Najbolji put je da izvor nae materijalne i duhovne snage
bude samo istina.
Kada bi bolesnik vidio smrt kao prelazak iz jednog grada u
drugi, ne bi mu to izgledalo previe strano.
"ivot me nauio da je samo dugi ispit njegov tok
nakon kojeg slijedi blagostanje neogranieno,
il' kazna teka.
Obuzetost moja od obrauna moj je zatitnik,
uz oprost na dan kada budem traio zatitnika,
Zaokupljenost mojim strahom
odvela me od stvari iji su cilj i put bili loi
Allah obeava predanim i bogobojaznim
umjesto kazne milost i oprost lijep,

32
a meni je to obeanje dovoljno, jer ono je istina."
Ovo su stihovi Muhammeda Mustafe, koji su mnogo blie istini
od Hajamovih stihova. Jer, u stvarnosti, uzrujanost, kukaviluk,
tugovanje i mnoga osjeanja, koja obuzimaju ljude u pogledu smrti,
poivaju na razumijevanju da je smrt prelazak iz postojanosti u
nepostojanost, iz svjetla u tamu i iz druenja u samou.
Da li oni znaju da e ovaj ivot sa svim to je u njemu, biti samo
velika i bogata sjeanja i sigurno e doi dan u kome e se susresti
dobroinitelji i rei e jedni drugima: "Prije je Allah milost darovao i
od patnje u ognju nas sauvao, mi smo Mu se prije klanjali. On je
doista dobroinitelj i milostivi." (Et-Tur, 26-28)
A Njegove rijei o onima koji su poricali i nisu vjerovali: "I oni
e jedan s drugim razgovarati. Jedan od njih e rei: "Imao sam,
druga jednog koji je govorio: - Zar i ti vjeruje da emo kad
umremo i zemlja i kosti postanemo doista raun polagati?" Hoete
li da pogledate? I oni e pogledati i toga usred dehennema
ugledati. "Allaha mi" - rei e - "zamalo me nisi upropastio." (Es-
Saffat, 50-56)

33
BRIGE I TEKOE
Oni koji bolje poznaju ivot na Zapadu ale se na gorinu stalne
borbe radi sticanja imetka i njegovog uveanja. I pojedinci i zajednice
su preokupirani stranom utrkom za sticanje to vieg udjela u
dunjalukom blagu.
I psihika i fizika snaga im je angaovana, poput revnosnog
stroja, radi ovog cilja i u tome su mobilisane sve ljudske osobenosti,
bilo pozitivne bilo negativne, s tim to se strojevi podmazuju uljem koje
ublaava jainu trenja i mogue varnienje u toku rada, a ljudski ivci u
borbi s krutom materijom dosta gube, bez ikakva ublaavajueg faktora,
radei u stanju uzrujanosti, uzrokuje uznemirenost i tjeskobu iz kojih
prizilaze loe posljedice po sve drugo.
Karindi pie, opisujui prizore ovog materijalnog bjesnila:
"ivio sam u Nju Jorku trideset i sedam godina, i nije se dogodilo da je
neko pokucao na moja vrata, da bi me upozorio na bolest koja se zove
uznemirenost, a to je bolest koja je u proteklih trideset i sedam godina
prouzrokovala vie tete od bolesti kozice za deset hiljada puta. Niko
nije pokucao na moja vrata da bi me upozorio da je svaki deseti
stanovnik Amerike pogoen ivanim slomom u ijoj se pozadini, kao
uzrok, krije uznemirenost. Ljekari procjenjuju da e svaki dvadeseti
Amerikanac provesti dio ivota u bolnici za umno poremeene. Gorak
je podatak da je svaki esti mladi koji je regrutovan u Drugom
svjetskom ratu odbijen zbog umnih ili fizikih nedostataka. Doktor
Harlodson Habin kae: "Prouavao sam sto sedamdeset est sluajeva
poslovnih ljudi u starosnoj dobi oko 44 godine i pokazalo se da vie od
jedne treine boluje jednu od tri bolesti nastale od ivane
uznemirenosti a one su: aritmija srca, ir na elucu i krvni pritisak. Sve
to prije nego su napunili 45 godina! Je li ovo cijena uspjeha? Da li se
smatra uspjenim ostvariti neki cilj boleu srca ili irom na elucu? ta
e ti uspjeh kad stekne dunjaluk, a izgubi zdravlje? Kada bi neko
posjedovao i cijeli dunjaluk, opet ne bi mogao da spava osim na jednom
krevetu i ne bi mogao da jede osim koliko inae jede. Kakva je onda

34
razlika izmeu njega i onog koji radi obian fiziki posao? Moda je
ivot ovog drugog sa lakim snom i sa vie uitka od ivota bogataa i
vladara.
Doktor Vilijams Faris veli: "Pokazalo se da kod etvorice od
petorice, bolesnika razlog bolesti nije oboljeli organ, nego je bolest
prouzrokovana strahom, uznemirenou, silnom mrnjom, velikom
sebinou i ljudskom nemoi da napravi skladan odnos izmeu sebe i
ivota."
U svjetlu ovih alosnih poziva elim da spomenem nekoliko
hadisa Muhammeda a.s. koji govore o pokuenosti ovih osobina i
njihovom izbjegavanju: "Ko uini svu svoju brigu jednom brigom, Allah
e ga zatiti dunjaluke brige, a ije se brige razdijele, Allahu e biti
svejedno na kojem e dijelu zemlje propasti". (El Hakim)
Ovaj oblik poslanikog usmjeravanja sa kojim se eli usaditi
smirenost u srce i iskorijeniti klica pohlepe i patnje koje pomau
ovjekovu iscrpljenost u trci za dunjalukom i koje ga ine alosnim za
onim to mu je prolo od dunjaluka, pa o tome kae: "Kome onaj svijet
bude briga Allah e uiniti njegovo srce bogatim, njegove poslove
olakati, dunjaluk e mu sam dolaziti. A kome dunjaluk bude prva briga
pred njegovim oima, Allah e mu dati siromatvo, oteae mu njegove
poslove, a od dunjaluka mu nee doi nita osim ono to mu je
odreeno."
10

I kae: "Oslobodite se dunjalukih briga koliko moete, jer onaj
ija glavna briga bude dunjaluk, Allah e olakati njegovu propast i
uinite da pred njegovim oima bude siromatvo. A kome budui svijet
bude glavna briga, Allah e mu objediniti njegove poslove i uinie ga
bogatim u srcu. I ne pristupi nijedan rob Allahu, sa svojim srcem, a da
Allah nee dati da srca vjernika pohrle njemu s ljubavlju i milou, i
Allah e mu dati svako dobro." (El Bejheki)
U Poslanikovim a.s. hadisima mnogo se govori o ovoj vrsti
zadovoljstva, a to su velike mudrosti ako se upotrijebe na pravom

10
Tirmizi, Kitabu al-sifatu al-qiyame wa rekayik wa al-wer'a. br. 2389.

35
mjestu i u odgovarajuim okolnostima. One ne znae nita do li
kontrolisanje napora u borbi za nafaku i preziranje ljudskih nagona u
ivotnim potrebama tj. da njihovo utrkivanje i urba ne budu put za
usaivanje potajne zlobe, zaboravljanje vrlina i unitavanje
prijateljstava, i da ne bude razlog vraanja plemenitog i krhkog ovjeka
na stepen ivotinje, ogranienog dobitka i koristi, pretvarajui podruja
zemlje u divljinu.
Neki poboni ljudi razumjeli su prethodne hadise pogreno i
uzeli ih kao opravdanje za obezvrijeivanje ivotnih poslova umjesto da
ih poboljaju, a to je dovelo do loih posljedica kako za vjeru tako i za
ivot na dunjaluku.
Pravo koje ovaj svijet ima kod nas, jeste da radimo i da
postignemo sve ono to nam je potrebno da nas uini sretnim. Ovakav
posao trai od nas veliki trud, koji esto iziskiva znoj i neprijatnost, ali
ovo odreeno pravo i ovaj utroeni trud za njegovo postizanje ne bi
trebalo da nas odvede od ispravnosti i pravog puta.
Pa bogastvo, kada ga traimo, neka bude da bi ga troili, a ne da
bi ga gomilali. I kada ga zavolimo i steknemo utroimo ga u ono to e
ostvariti nae interese i sauvati na ivot.
Glupo je i neprihvatljivo da se imetak pretvori u cilj sam po sebi
i da se u njegovom sakupljanju istopi ljudsko srce, obezvrijedi zdravlje,
povea briga i navue bolest.
Rumi kae:
elja je pribliila lau nesretniku,
a elja laa nesretnika.
Zadovoljstvo s onim to je dosta
osigurava kraj tekoama,
gubitak ovjeka navodi na gomilanje za ivot,
a istom se ivotu nazire kraj.
Uporno skuplja blago nasljedniku svome,
a njegov ivot ide nestanku.
Kamo sree da mnotvo riznica
bude za vlasnika riznica postojanja.

36
Takav smatra da sreu u rukama dri,
a ona je, doista, daleko od njega,
jer u buduim blagodatima on udjela nema,
a uz to nije okusio ni ove prolazne blagodati.
On je, zaista, nesretnik,
iako se vidi meu sretnima.
Dovoljno je pametnom i umnom
da oko njegovo bez zanosa vidi
Ispravnost vjere, udova i asti,
bolje je onome ko spozna
od onog to gomilaju ljudi.
Tome streme ljudi od karaktera,
koji strasti ne slijede svoje.
Pohlepni sakuplja nema ivota,
jer ivot pripada onome
ko ga provede u zadovoljstvu.
Islam ima lijepa uenja o odnosu ovjeka spram dunjaluka. On u
startu usmjerava srce i usauje u njega neporonost i dostojanstvo, a
omraava mu pohlepu, lakomost i poudu.
Ljubav za bogastvom ima tako jaku pohlepu koja razvaljuje i
svijest i tijelo. Ona nuno donosi i ponienje i prezrenost. Pogledajmo
do ta dovodi velika ljubav prema imetku, i kolika je uznimirenost zbog
njegovog nestanka, kroz rijei poznatog psihologa: "Poznate su
injenice da kada na berzama padnu cijene dionica, kod dioniara dolazi
do eera u krvi i urinu!"
Koji je lijek, za ovo stanje, bolji od Poslanikovih rijei: "Zaista
je ovaj imetak lijep i sladak, ko ga stie velikoduno i dareljive ruke,
bie mu berietan, a ko ga uzme radi linog uzdizanja, nee mu biti
berietan i bie kao onaj koji jede, a ne zasiuje se."
11

Imetak je poput jabuke lijepa izgleda i okusa, ljudska priroda
udi da koristi ovo lijepo voe, ali neki ljudi ga uzimaju u toj mjeri da
ih zadesi neki od probavnih neugodnosti i bolesti. Opet se neki ljudi

11
Buhari, Kitabu al-masaya, br. 2545.

37
usteu i tede, do te mjere da su gladni, dok neke, od straha zbog
mogueg nestanka, obuzima uznemirenost, a koga uznemirava
mogunost nestanka, on trai dodatni dio.
Svakako su najbolji oni koji ga uzimaju s mjerom i poteno, a
kada neto i ne posjeduju oni se ne uznemiravaju, niti o tome mnogo
priaju, jer njihova linost poiva na mjerilima koja su daleko od
grabeilivosti mnotva i od sklonosti prodrljivca.
Poslanik kae: "O ljudi, zaista, bogastvo ne dolazi od mnotva
imetka, ve je bogastvo u bogastvu due. Zaista Allah daje svome robu
ono to mu je propisano od nafake, pa je lijepo traite. Uzmite ono to
je halal, a ostavite ono to je haram." (Ebu Ja'la)
Kada se kae da lijepo trae nafaku, kao to se vidi, to ne znai
samo sjedenje nego sticanje onoga to je halal, a odbacivanje onoga to
je haram, na odluan i dostojanstven nain. Poslije ovoga dolazi ostatak
islamskih principa koji su zasnovani na vjerovanju u Allaha i susret s
Njim. To je davanje prednosti onome to je kod Allaha i spoznaja
vrijednosti dunjaluka u odnosu na ahiret. Zatim slijedi spoznaja
Allahove veliine u odnosu na sve ostalo. Zaista, takva spoznaja uklanja
tugu od ovjeka i ostavlja u njegovom srcu takvo povjerenje koje mu
osigurava dananjicu i sutranjicu, mirnom i zadovoljnom: "One koji
vjeruju i ija se srca, kad se Allah pomene smiruju - a srca se
doista, kad se Allah spomene smiruju! Onima koji vjeruju i ine
dobra djela - blago njima, njih eka divno prebivalite." (Er-R'ad,
28-29)
Svakako! Blago njima, oni su sretnici zbog njihovog vrstog
ubjeenja, njihove iskrenosti i njihove ustrajnosti na putu koji im je
zacrtao islam.
"Blago onome ija je zarada lijepa, ija je tajnost ispravna, a
javnost plemenita. Blago onome ko potedi ljude svoga zla, radi po
svome znanju i dijeli najbolje od svoga imetka, a za sebe ostavlja
najbolje od svoga govora." (Et Tergib ve Et Terhib)
Zaista je velikom broju ljudi, koji ive u okrilju zapadne
civilizacije, uskraena smirenost.

38
Karindi kae: "Statistike su potvrdile da je uznemirenost ubica
broj jedan u Americi. Za dvije godine u posljednjem ratu ubijeno je oko
treine miliona naih boraca a za isto ovo vrijeme srani udar je odnio
dva miliona ivota. Od onih posljednjih jedan je milion bio obolio od
bolesti iji je uzrok nemir i slom ivaca. Bolest srca je glavni razlog
koji je ponukao doktora K. Aleksisa da izjavi: "Zaista poslovni ljudi
koji ne znaju kako da se bore sa uznemirenou, umiru dosta rano."
Rijetko se deava da Indijanci u Americi ili, recimo, Kinezi,
obole od bolesti srca, jer je njihov ivot lahak i prilagodljiv. Vidimo da
je broj ljekara koji umiru od infarkta, vei za dvadeset puta od broja
seljaka, jer ljekari ive nemirnim i napornim ivotom, plaajui za to
skupu cijenu."
I zaista uznemirenost i briga obaraju i najjae ljude, i iscrpljuju
lica umorna od ivota.,
Pjesnik kae:
"Briga troi tijelo do mravosti
obijeli kosu mladia
i u starca ga pretvori."
udio sam se seljaku, kad ga snae teka nevolja, to mu ubrzo
ponu padati zubi, pa sam nakon mnogih otkria shvatio da psihike
krize imaju teke posljedice po tijelo, i da se eluani sok pretvara u
otrov, pa elucu ne pomae ni najbogatija hrana, a taj otrov mrvi zube i
postaju klimavi, nakon to su bili vrsti.
itali smo da je Jakubov pla za sinom, uinio da izgubi vid, te
kako je tuga dostigla takav stepen kod hazreti Aie, kada su protiv nje
ustali laljivci, da je rekla: "Mislila sam da mi je tuga pocijepala
utrobu."
Strunjaci su otkrili da je opasnost od brige pogubna za
egzistenciju naroda i njihovu produktivnost u radu. U Njemakoj je
prije mnogo godina formirano udruenje ija je parola glasila: "Snaga je
u radosti!" Po ljude je mnogo bolje da ivot prihvataju sa vedrinom i
nadom. Njihovi pretpostavljeni, treba da ih lie oaja, pesimizma, i

39
pasivnosti jer hladna osjeanja umotavaju ljude u efine prije nego to i
umru.
Nije smrtnik onaj ko umre otiavi sa dunjaluka,
nego onaj ko je jo na njemu, al' je potiten, tuan bez nade.
Ne mislim da iko razuman izbjegava srdanost, ili da ijedan
vjernik doputa da ga obuzme pesimizam i oaj. Ako ovjeka
nadvladaju vanredne okolnosti, pa mu oduzmu mir i zadovoljstvo, u
tom sluaju on mora da se prikloni veoj sili, koja e ga izbaviti iz onog
to ga je snalo, jer predavanje struji potitenosti predstavlja poetak
sloma volje, to e dati peat svim poslovima, muhurom nemoi i
manjkavosti. Zbog toga je Muhammed a.s. pouavao ashabe da trae
pomoi od Allaha, za spas od ovih mahana: Ebu Seid el Hudri kae:
"Jednog dana Poslanik je uao u damiju, gdje je naao Ebu Umama,
pa mu ree: "O Ebu Umama. Vidim te gdje sjedi u damiji van
namaskog vremena?
Ree mu Ebu Umama: "Prate me brige i dugovi Boiji
poslanie."
Ree mu Poslanik: "Hoe li da te pouim rijeima kojima e ti,
kad ih izgovori, Allah otkloniti brige i oduiti tvoj dug?"
Rekao je: "Da, Boiji Poslanie!"
Poslanik mu ree: "Kad osvane i kad omrkne kai: "Boe
zatiti me od brige i alosti, zatiti me od nemoi i lijenosti, zatiti me
od kukaviluka i krtosti i zatiti me od tekoa, duga i zlostavljanja
ljudi."
12

Ebu Umama je kasnije rekao: "To sam uradio i Allah mi je
otklonio moju brigu i moj dug."
Poznato je da ponavljanje odreenih rijei nije nita drugo do
klju za nova psihika stanja kojima se mijenja ivot ovjeka, te nakon
toga njegovi koraci postaju stabilniji, a uz to ga prati panja Stvoritelja.

12
Abu Dawud, Kitabu al-salat, br. 1330.

40
Vidjeli smo kako se Poslanik zaudio sjedenju ovjeka u damiji
van namaskog vremena, pa ga je vratio na ivotnu pozornicu,
opskrbljujui ga dovom kojom e zapoinjati dan, i poslove u njemu,
daleko od stega psihike tjeskobe i idejne manjkavosti, a time se
obezbjeuje zatita od duga i zlostavljanja.
Prenosi se od eddada ibn Evsa: "Bio je Boiji Poslanik s nama
i pouavao nas da izgovaramo: "Boe moj podari mi postojanost u mom
poslu, podari mi odlunu ispravnost, podari mi zahvalnost za Tvoje
blagodati i da lijepo Tebi ibadet inimo, podari mi iskren jezik i zdravo
srce. Utjeem se Tebi od zla koje ti zna i traim dobro koje Ti zna.
Traim oprost od onoga to Ti zna, jer si Ti onaj koji zna skriveno."
13

Od Ibn Omera se prenosi: "Vrlo rijetko bi Poslanik ustajao
izmeu nas dok ne bi prouio ove dove svojim ashabima: "Boe! Udijeli
nam toliko bojazni prema Tebi koliko e nas sprijeiti da prema Tebi
pogrijeimo. Udijeli nam toliko pokornosti koliko e nas dovesti do
Tvog Denneta. Udijeli nam toliko vrstog uvjerenja koliko e nam
olakati nevolje ovog i budueg svijeta! Snabdij nas naim sluhom,
naim vidom, naom snagom, sve dok nam ivot traje i daj nam da s tim
blagodatima i snagom umremo! Ti se osveti onima koji nam nepravdu
ine i pomozi nas protiv onih koji su s nama u neprijateljstvu. Nemoj
nam dati nesreu u naoj vjeri! Nemoj uiniti ovaj svijet naom
najveom brigom, niti vrhuncem naeg znanja i ne dopusti da s nama
vlada onaj ko nee biti milostiv prema nama!"
14

Zaista su ove dove sline borbenim pjesmama koje pobuuju
moral boraca. One svakako nisu prizivanje besposliara, niti elje
nepominih, nego su one opskrba koja proistie iz istine, svjetla i
ubjeenja, uz iju pomo ljudi pobjeuju ivotne probleme i tjeskobe
dana. Zatim, one predstvaljaju odreivanje znaenja za koja se moe
vezati i kretati se u takvoj njihovoj atmosferi. A osnova tih znaenja je
vrsta odlunost za rad i aktivnost u svjetlu imana, ispravnost i pravda,
a u okrilju dostojanstva nad dunjalukim obavezama i svim njegovim
tekoama.

13
Tirmizi, Kitabu al-da'wat, br. 3329.
14
Ibid 13, br. 3424.

41
Ovom metodom ovjek postaje zadovoljan kako duhovno tako i
tjelesno i upotpunjuje se i vjerski i ivotno.
Neki ljudi smatraju da je dova negativan stav spram ivota; zar
to nije izlaganje potreba pa ekanje odgovora!?
Ako dova dobije ovakav smisao, onda ona ne prelazi puko
ponavljanje elja i iekivanje izlaza iz nepoznate sutranjice. Takva
dova je, besmislena i kod Allaha nema nikakve vrijednosti.
Dova je na prvom mjestu, odreivanje pravca i ucrtavanje
najveeg uzora. Zato Ibrahim a.s. kae: "Gospodaru, daj mi da redovno
obavljam namaz, Ja i moje potomstvo! Gospodaru na usliaj nau
dovu!"
On je ovom dovom uinio namaz metodom ivota i ovjekovom
obavezom.
Gdje su u odnosu na njega oni koji u obavljanju namaza osjeaju
tjeskobu ili ga obavljaju nevoljno? A Boiji robovi kada kau:
"Gospodaru na! Podari nam u enama naim i djeci naoj radost i
uini da se estiti na nas ugledaju." (El Furkan, 74)
Oni su ovim pozivom eljeli da u ljudskoj zajednici usade
stabilnu porodicu i sretan dom.
Kao to su za sebe eljeli da budu prvi u pobonosti i u svakom
dobru. I svakako je normalno da se tome doda sve to e ostvariti taj
zacrtani ideal, od posla i koraka koji e dovesti do njega.
Ima i takvih sljedbenika vjere koji su nepravedni prema sutini
vjerovanja u Allaha i Sudnji dan, pa smatraju da je ovakvo uvjerenje u
suprotnosti sa ispravnim ivotom.
Uloga imana (vjerovanja) kod njih je da doe ugodnom ivotu i
da sve njegove strane pokriju tamom i samoom. Takvi govore da je
zahtjev imana da privue neugodnost, nesreu, optereenje, tekoe,
kako popjedincima tako i zajednici.
Ovo je velika greka i velika nepravda vjeri. Poslanik islama, a
on je najasniji koji je oboavao Allaha, nije razumio ivot na ovaj

42
nain. Islam nije naloio ovakav teret. Kako e biti tako kad Poslanik
a.s. kae: "Boe, popravi mi moju vjeru koja je glavnica moja, popravi
mi moj dunjaluk, jer ja na njemu ivim. Popravi mi moj budui svijet,
jer njemu idem. Daj da moj ivot bude poveanje u svakom dobru, a
moja smrt mir i spas od svakog zla!"
15

Pa zato se bol, ponienje i uznemirenost shvataju kao zahtjevi
ubjeenja, ili zato se shvataju kao naini sticanja Boijeg zadovoljstva
i pored toga to ih je Poslanik islama mrzio i traio kod Allaha zatitu
od njih. Od Ebu Hurejre se prenosi: "Boiji Poslanik je traio utoite
kod Allaha od teke nesree, nesretnosti, runa udarca sudbine i od
osvete neprijatelja!"
Neki od Poslanikovih ashaba su pali u ovu greku smatrajui da
je namjerno izlaganje tekoama otkup od grijeha, pa im je Poslanik
objasnio da je stvar jednostavnija i laka. Prenosi se da je Boiji
Poslanik posjetio jednog muslimana, koji je ve klonuo i postao jako
mrav, pa mu je rekao: "Da li si molio Allahu neto ili si to traio od
Njega?"
Ovaj mu ree: "Da, molio sam rijeima: "Boe, ono ime e me
kazniti na ahiretu, ubrzaj mi to na dunjaluku."
Poslanik mu je rekao: "Subhannallah! Ne moe ti to izdrati,
zato nisi rekao: "Boe daj nam na dunjaluku dobro i na ahiretu dobro i
sauvaj nas Dehennemske vatre."
16

I kae da je molio Allaha tom dovoni i da ga je Allah izlijeio.
uo je Boiji Poslanik ovjeka kako moli: "Boe, traim od
Tebe da mi podari sabur!"
Pa mu je rekao: "Molio si Allaha da ti da belaj, pa Ga moli da ti
da sreu!"
17

Kae Ibn Abdullah: "Da budem sretan, pa da zahvaljujem drae
mi je nego da budem stavljen na iskuenje i da saburim, jer su pozicije

15
Muslim; Kitabu al-zikr wa du'a wa al-tawba wa al-istiqfar, br. 4897.
16
Ibid; l5,br. 4853.
17
Tirmizi; Kitabu al-da'vvat, br. 3450.

43
sree i dobra blie spasu, zato biram zahvalu nad strpljenjem jer je
strpljenje stanje onih koji su na iskuenju."
Doktor Zekki Mubarek kae: "Ibn Abdullah smatra da je srea i
dobro dio spasa, to jeste, spas dua, jer belaj izlae duu uzrujanosti i
uznemirenosti, a izlaganje due iskuenju ne daje sigurnost u dobar
zavretak. A to se tie sree, ona uva ravnoteu due i ini ovjeka
sposobnim za dobro djelo.
Isitna je da se ovjek prkosno odupire kada izraava
dobrodolicu nevoljama, jer je on zarobljenik nervnog sistema u veini
sluajeva. A bolje mu je da moli od Allaha sreu i da izbjegava
izlaganje iskuenjima, jer nekada nee biti spreman da se suprostavi
tekoama, koje eli i shvatie nakon pada u provaliju nezgoda, da
vrsta odlunost ponekad oslabi ili iznevjeri.
Ako dublje razmisli vidjee da blagodati i blagostanja jaaju
duhovnu vezu izmeu ovjeka i njegovog Gospodara, a razlika je velika
izmeu dva stanja; stanja smirenosti i stanja oekivanja nagrade kroz
iskuenja. ovjek prvog stanja gleda na svog Gospodara pogledom
dunika, a to je pogled skruenosti i milosti, a ovjek drugog stanja
lahko moe biti izloen time da se uzoholi u onome u emu treba da
pokae svoju strpljivost, jer je oholost jedna od najveih mahana due."
Ovaj govor je ispravan.
Mi volimo da budemo robovi dobroinstva, a ne robovi ispita.
Ali, da li dani donose ono to mi volimo?
Puno li je vjetrova koji udaraju u nas i pune nae horizonte
stranim brigama, i koliko toga ovjek doivi to ne podnosi, a
uskraeno mu je ono emu tei!
Ovdje dolazi do izraaja uloga sabura koji progoni
uznemirenost, kao i uloga zadovoljstva koja odgoni gnjev.
O ovom doktor Zekki kae: "Od vrlina due je i to, da se preda
Allahu. To je vrlina koja odagnava razne sklonosti koja stvara
razmiljanje o ostvarenom udjelu u dunjalukoj srei." Jasno je da ova
pozicija trai veliku vjebu, jer zadovoljstvo ne biva osim nakon

44
ienja srca od unutranjih nagona. To je zasigurno, jedan od razloga
smirenosti, a smirenost je najvei plijen u moralnom ivotu. Poneko
kae da apsolutno zadovoljstvo uzrokuje ravnodunost i podstie duu
na prihvatanje neaktivnosti."
Mi odgovoramo da nema kontradiktornosti izmeu zadovoljstva
sa postojeim i elje za upotpunjavanjem due i njenog snadbjevanja
onim to trai od dunjaluke, umne i duhovne hrane.
Kae Boiji Poslanik: "Budi zadovoljan s onim to ti je Allah
udjelio bie najbogatiji ovjek."
18

Ne dozvoli da zadovoljstvo bude tvoj izgovor za nemar i
besposlicu, ve budi zadovoljan s tvojim danom i mnogo se nadaj
onome to e te sutra razveseliti.

18
Ahmed; Kitab ba'ki musned al-mukessirin, br. 7748.

45
KAKO OTKLONITI UZROKE UZNEMIRENOSTI
Niemu kao istini nije uinjena nepravda, a da su to ljudi
dopustili, skrtenih ruku, bez protivljenja. Vrlo je malo onih koji je
poznaju, a jo manje onih koji je cijene i ive po njoj. Zaista su
pretpostvake i iluzije ono to vlada svijetom. Ako pokua nai istinu,
kroz vei dio onoga to vidi i uje, smorie te to traenje. Na hiljade
je asopisa i radio stranica koje preplavljuju svijet ujutro i naveer, a
ako bolje osmotri ili pogleda u ono to piu i to govore, nee nai
nita osim lai u kojima je smjeteno malo istine. Istina je poput
zvijezde, koja skoro da se ugasi u nonoj tami.
Koliko je vjera na polju akaida, nastalo na lanom govoru i
praznovjerju.
Koliko je udnji, u oblasti politike, pravdu uinilo nepravdom i
snage koja je dobro pretvorila u zlo.
Zato Allah d.. svome Poslaniku i svakom iskrenom kae:
"Ako bi se ti pokoravao veini onih koji ive na zemlji oni bi te od
Allahovog puta odvratili, oni se samo za pretpostavkama povode i
oni samo neistinu govore." (El-En'am, 116)
I kae: "Pa ako oni posvjedoe ti im nemoj povjerovati i ne
povodi se za eljama onih koji nae dokaze dre lanim i koji u onaj
svijet ne vjeruju i koji druge Gospodaru svome ravnim smatraju."
(El-En'am, 150)
I kae: "Veina njih slijedi samo pretpostvake; ali
pretpostavke nimalo nisu od koristi Istini, Allah uistinu dobro zna
ono to oni rade!" (Junus, 36)
Najbolje za ovjeka je, u svijetu u kojem je istina zapostavljena
na ovaj nain, da se zalae da je otkrije i da je prihvati i da se na nju
vraa kad god ga neke struje udalje od nje. Moda je ovo tajna toga da
Allah trai od svakog vjernika da ga moli za uputu i obavezuje ga da
ustraje u tome.

46
U svakom obaveznom i dobrovoljnom namazu stoji ovjek pred
svojim Gospodarom i govori: "Uputi nas na pravi put, na put onih
kojima si milost Svoju darovao, a ne naput onih koji su protiv sebe
srdbu izazvali, niti onih koji su zalutali." (El-Fatiha, 6-7)
A ta je to "pravi put"?
To nisu tranice postavljene po nekoj zemlji, niti most
napravljen ondje ili ovdje, to je sistem ivljenja kojeg uspostavlja
ovjek za sebe kroz ivotne probleme i linija kojom se trai ispravnost
kroz brojna miljenja.
Ovakvo traenje pravog puta zahtjeva trud i napor, te molbu za
Boijom podrkom, jer Boiji Poslanik je, kada bi ga obuzela neka
stvar, pribjegavao namazu i dodavao svojoj odlunosti i snazi Boiju
mo i snagu.
Ponekad ovjek luta po ovoj Zemlji zbunjeno, a nekada loe
procijeni situaciju u kojoj se nalazi. Pod pojmom loe procjene stvari,
misli se kad ovjek prelazi iz zablude u jo veu zabludu i ne zna se
ponaati pred obavezama koje stoje pred njim i pred krizama s kojima
se suoava.
Uzvieni Allah je zabranio ovjeku da slijedi pretpostavke
rijeima: "Ne povodi se za onim to ne zna; i sluh, i vid, i razum, za
sve e se to zaista odgovarati." (El-Isra', 36)
Pa neka ovjek koristi svoj razum i svoja ula u spoznaji onoga
to ga okruuje i neka sebi zacrta put kojim e ii daleko od
pretpostavki i izmiljotina.
Kae Karindi: "Ostalo je da nauimo tri koraka koja se moraju
poduzeti da bi se rijeio neki problem, a ta tri koraka su:
1. izvuci injenice,
2. razmotri te injenice,
3. vrsto zauzmi stav, a potom radi po njemu.

47
I kae: "Ako elimo da rijeimo nae probleme koji pretvaraju
nae dane i nae noi u neizdrivi pakao, onda moramo poduzeti ova tri
navedena koraka!"
Da, zaista u tome nema izbora. A prvi korak namee nam
promatranje svega oko nas da bi sakupili jasne injenice, da bi temeljili
nae ponaanje na njihovim osnovama. Skupljanje ovih injenica je
obaveza, iako je to teko za ovjeka.
A zato je to ovjeku teko?
Zato to ga ljubav prema neemu ini slijepim ili gluhim, a isto
tako i mrnja. Stoga se kae:
Oko zadovoljstva mahani svakoj je veo,
a oko mrnje i vrlinu mahanom vidi.
Kao to ljubav i mrnja, tako i druga psihika stanja utjeu na
ovjekovo razmiljanje i ine ga da daje svom ivotu boju njegovih
linih osjeanja i ne moe da ih vidi u njihovom pravom obliku.
Ponekad ovjek odluta od realnosti zbog slijeenja nekog
obiaja ili nekog ranije formiranog miljenja, koje nema nikakve
osnove. Ako ovjek odluta od realnosti, pa kako onda da uspije
ispravno rijeiti ivotne probleme sa kojima se suoava!?
Zaista su brojni ljudi, u neznanju iako to oni ne primjeuju.
Zbog te injenice vidim brojne ajete kako zavravaju rijeima: "Eto
tako vam Allah objanjava propise da biste razmislili." (El-Bekare,
219)
"Zato ne razmislite?" (Junus, 3)
"Eto tako vam Allah propise svoje jasnim ini da bi ste vi
rasuivali!" (El-Bekare, 242)
Karindi kao da pojanjava ove ajete kada govori: "Zaista, mi
vrlo malo vodimo rauna o injenicama, pa ako se i dogodi da neko od
nas pokua iskristalisati injenice, zaista, on prihvati od njih samo ono
to odgovara njegovom razmiljanju i ne obraa panju na ono to se sa

48
njegovim miljenjem sukobljava, tj. on traga samo za injenicama
kojima potvruje svoje djelovanje ili miljenje."
Endrih Morov kae: "Sve ono to se slae sa naim tenjama,
linim eljama je logino u naim oima. A sve ono to je suprotno
naim eljama raspaljuje u nama srdbu. Pa zato je onda zauujue da
nam je teko stii do rjeenja nekog problema? A to bi bilo kao da neko
pokua rijeiti jednostavan zadatak sa pretpostavkom da su dva i dva -
pet. A ta je lijek tome? Lijek je u tome da razdvojimo naa osjeanja i
naa razmiljanja i da iskristaliemo injenice posmatrajui ih
neutralno... "
Naredni korak u sakupljanju injenica, je pokazati potpunu
smirenost u susretu sa njima, zato to strah od dogaaja nevodi ka
njihovom rijeenju nego vodi potpunom utapanju u njih.
ivot velikog broja prvaka i heroja je pun tekih momenata iz
kojih nisu izlazili, osim uz ograniavanje straha i preputanja razumu.
Kada je skoro dolo do sukoba izmeu muslimana i murika u
haremu Mekke i kada su sve vrste provokacija Poslanika i ashaba
dosegle svoj vrhunac, Boiji Poslanik je tugu, koju je osjetio, priguio i
naredio svojim drugovima da odbace od sebe brige, te da prihvate
ugovor kojim e se sprijeiti prolijevanje krvi i proiriti sigurnost.
Povodom tog dogaaja objavljen je i ajet: "Kada su nevjernici - srca
svoja punili arom, arom paganskim, Allah je spustio smirenost
Svoju na Poslanika Svoga i na vjernike i obavezao ih da
ispunjavaju ono zbog ega e postati pravi vjernici a oni i jesu
najprei i najdostojniji za to, a Allah sve zna." (El-Feth, 26)
Rije "smirenost" je spomenuta na mnogo mjesta i ona gdje god
se nala, ukazuje na ono to iman uvruje u duama od smirenosti,
ija je osnova bliskost sa Allahom, prihvatanje Njegovih odredbi i
manifestovanje i ispoljavanje Njegove pomoi u svim tekim uvjetima.
Ponekad se ovjek nae pred dugim nizom mogunosti izlaska
iz nastalih potekoa i kada ih sve razmotri, uvidi da je i najbolja od
njih gorka. Nekad se okrene oko sebe, pa ne nae nikoga iskrenog ili do
krajnosti odanog. Ovakva razmiljanja se gomilaju kada oslabi vjera u

49
Boga i sigurnost u sebe. A to se lie vjernika, on bira mogunost koja
je najblia smirenosti i iskrenosti, a potom ne razmilja o onome to e
se kasnije desiti: "Reci: "Dogodie se samo ono to nam Allah
odredi, On je Gospodar na i neka se vjernici samo u Allaha
pouzdaju." (Et-Tevbe, 51)
Zaista ovjek biva iskuan ovim iluzijama vie nego je iskuan
injenicama i biva poraen prije nego ga poraze dogaaji ivota.
"Onima kojima su ljudi rekli: "Svijet se skupio radi vas, pa
ga se bojte!" To im je povealo vjeru i rekli su: "Dovoljan je nama
Allah i divan li je On zatitnik!" Oni su se vratili (s Bedra) s
blagodatima od Allaha i obiljem, nikakvo ih zlo nije srelo i postigli
su da Allah bude s njima zadovoljan. Allah je najvei dobroinitelj.
(Ali Imran, 173-174)
Na ovo ukazuje i stih El Mutenebijja:
Strah je ono od ega se mladi plai,
a sigurnost je ono to njemu djeluje bezbjedno!
Pa, ako ovjek spozna injenice, koje su s njim povezane, sakupi
ih bez uenja i divljenja, ostaje pred njim jo jedan korak, a to je da
postupi razborito i odluno i da ispotuje odluke do kojih je doao.
Poznajem mnoge ljude kojima nedostaje ispravno miljenje, iako
posjeduju otroumnost kojom mogu otkriti ono to izaziva strah. Oni
nemaju koristi od svoje razboritosti, jer su neodluni, pa ostaju na svom
mjestu ogranieni osjeanjima zbunjenosti i straha. Ova osobina je
pokuena kod onih koji su razumom obdareni.
Ako ima svoje miljenje,
budi odluan,
jer neispravnost miljenja
u tvojoj je neodlunosti.
Da, zaista, nakon to se stvari objelodane, ne ostaje mjesta
niemu osim brzom djelovanju, shodno tom formiranom miljenju.

50
Kae Uzvieni Allah: "I dogovaraj se sa njima, a kad se
odlui onda se pouzdaj u Allaha, jer Allah zaista voli one koji se
uzdaju u Njega. (Alu Imran, 159)
Zaista period dogovaranja, po nekom pitanju, ne smije dugo da
potraje, nego je to samo jedna etapa koja prethodi obaveznom
djelovanju. A kada pone sa djelovanjem, onda koraaj smjelo ka
njegovom svretku i porazi uzroke zastajanja i straha. Oslonimo se na
Allaha i ostanimo na tome sve dok u potpunosti ne zavrimo taj posao.
Kae Karindi: "Pitao sam Filipsa Vajta, poznatog biznismena,
kako je izvravao svoje odluke pa je odgovorio: "Naao sam da
konstantno razmiljanje o nekom problemu, kada pree odreenu
granicu, izaziva uznemirenost i prouzrokuje nestabilnost, i zaista
ponekad konstantno razmiljanje donosi tetu koju treba izbjei, zato
kada donese odluku, budi odluan u njenoj sprovedbi bez okretanja
unazad."
Kae Vilijam Dejms: "Kada donese neku odluku i pone sa
njenim provoenjem, stavi pred svoje oi samo stizanje do rezultata, i
nemoj da misli na neto drugo, nemoj biti neodluan i nemoj stvarati
sebi sumnje i iluzije i nemoj da se okree unazad, nego odluan budi u
njenom provoenju."
A istina je da se velika ovjenost ne poznaje i ne prepoznaje
osim na polju smjelosti i hrabrosti i da slava, uspjeh i stvaralatvo
ostaju samo slatki snovi u duama ljudi, ukoliko ih ljudi svojom
aktivnou ne pretvore u stvarnost.
Pa kao to je neodlunost povreda mukosti, ona je isto tako
obezvreivanje imana, i u tom kontekstu vidimo Poslanika a.s. kako
prezire odgaanje borbe nakon to su njegovi ashabi krenuli prema njoj.
Njegovo miljenje kada su murici doli na brdo Uhud bilo je da ih
pusti da uu u grad, a potom da otponu s njima borbu. Veina mladia
smatrali su da treba izai pa se boriti van grada, svojim arom i
brojnou pridobili su ljude za svoje miljenje, pa je i sam Poslanik
pristao na ovo (borbu s neprijateljem van grada). Osjetili su ti mladii
da su moda primorali Poslanika na neto to nije mislio, pa su

51
predloili da se borba ipak vodi u gradu, ali Poslanik nije prihvatio ovo
odstupanje od prvobitne odluke, i tako je izbjegao neodlunost rijeima:
"Ne prilii Poslaniku, kad ve uzme oruje da ga odloi prije nego stupi
u borbu!"
Zato svoje ivotne odluke, donosimo mudro zacrtavajui sebi
jasan put u budunost, a zatim naprijed kroimo bez zaustavljanja na
preprekama i bez obaziranja na prigovore veine ostalih. I budimo
ubjeeni da Allah d.. voli kod nas ovakvo ponaanje, jer on mrzi
kukavice i pomae one koji se na Njega oslanjaju.

52
ZNANJE JE PLOD RADA
U ranoj mladosti uili su nas da definicija znanja ('ilm)
oznaava: potpuno shvatanje, pravila i intuiciju. Pod potpunim
shvatanjem podrazumijevaju jasnu predodbu o stvarima.
Pod pravilima se podrazumijeva skup principa, zakona i termina,
koje su postavili eksperti razliitih naunih disciplina. Pod intuicijom
podrazumijevaju steeno iskustvo kroz ovjekovo bavljenje odreenim
znanostima, te kroz ono to je praktikovao od metoda u svojoj disciplini
ili u drugim disciplinama.
To iskustvo se formira od mnotva saznanja i pripravljanja
pravila: ono je plod onoga predhodnoga, nakon to dostigne svoju
upotpunjenost.
I oni koji posjeduju te sjajne nadarenosti u oblastima iroke
naobrazbe su orginalni znanstvenici i na njih se poziva u ocjeni
ispravnosti shvatanja i mudrosti, obrazovanja i interpretacije.
Prepustimo nauno teoretisanje oblasti morala i ophoenja,
imana i djela i kaimo: vjera je potpuni program za uzdizanje i
dotjerivanje, ali korist od nje nee biti u praznim razmjenjivanjima
informacija, izmeu jezika i uiju, niti u pukom pamenju njenih
propisa, niti u formalnom obavljanju odreenih ibadeta.
Ovakvo poimanje je malo korisno, pa ak i bez ikakve koristi. U
predaji stoji: Znanje ine dva znanja: znanje u srcu, i to je korisno
znanje, i znanje na jeziku a to je Boiji dokaz protiv ovjeka.
Bernard o je rekao: "Kada ovjeku diktira neto, on to uistinu
nikad nee nauiti". On smatra da ovaj vid pouavanja nee formirati
od uenika nita znaajno. Karindi obrazlae ovaj zakljuak rijeima:
"Uenje je afirmativan, a ne pasivan in. Mi uimo dok radimo, pa ako
eli da se okoristi ponuenim savjetima u sadrajima ove knjige - ili
bilo koje druge - probaj ih ili radi po njima i primjeni ih u svakoj
ukazanoj prilici.

53
A ako to ne uradi sigurno e brzo zaboraviti ono to ti je
sugerisano. I svaka spoznaja kojom se mi koristimo jeste jedina koja se
urezuje u nae umove.
I ovo je tano, od jednog tabiina se biljei ovo: "U pamenju
Poslanikovih hadisa traili smo pomoi u radu po njima (njihovoj
praktinoj primjeni)".
Rad oivljava srca aktivnom i budnom spoznajom.
Znanje koje poiva na radu jeste empirijsko znanje kojim ovjek
osvjetljava put i pomou njega poznaje svoje pozicije u razliitim
oblastima ivota.
O ovome Uzvieni kae: "O pravovjerni, bojte se Boga i
vjerujte Njegovog Poslanika! On e vam dati dvostruku nagradu od
svoje milosti, dae vam svjetlo uz pomo koga e te ii i oprostit e
vam. Allah je onaj koji prata i milostiv je." (El-Hadid, 28)
Zahtjev vjerovanja u Poslanika, iza bogobojaznosti, jeste
slijeenje njegovog ivota, jer je on praktini ivi primjer onoga to je u
Plemenitoj Knjizi od uputa i savjeta. Vjernik koji je ustrajao u uvanju
od sramotnih i runih djela i u izvravanju naredbi, ovom predanou
stie otroumnost i precizno ulo kojim razlikuje loe od lijepoga.
Rijetko se deava da se neke stvari pomute u njegovoj
(otroumnosti), inteligenciji, pa makar i ne bilo odreenog teksta o
njima: "O pravovjerni ako se budete bojali Boga, On e vam dati
mo rasuivanja (izmeu dobra i zla, izmeu istine i ne istine),
odstranit e od vas Vae grijehe." (El-Enfal, 29)
"O pravovjerni, bojte se Boga i govorite istinitu rije da bi
vam popravio Vae poslove." (El-Ahzab, 70-71)
Zaista teoretski podaci koje djelo nije pretoilo iz kruga
intelekta u stvarni ivot, lie hrani koja nije preraena i pretvorena u
akciju, energiju i osjeaj.
Svi ti podaci poinju zbrkano i nezrelo, ma kako vjeto ih
predoili.

54
I zbog toga vidimo vojnike i pitomce gdje sluaju programirane
asove, a onda prolaze fazu vjebi (manevri) koje predstavljaju jednu
stranu svakodnevnog ivota.
I pored toga iskustvo ovih i nauena ratna vjetina u njima je
ispod nivoa onih koji su uestvovali u bitkama i okusili strahote
ratovanja.
Slino tome je i uenje namaza: stvar poinje lekcijama koje se
nude ueniku. Zatim uenik pokuava da samostalno obavi propisane
namaze, onako kako ih je nauio. A to se tie toga da on kroz svoj
namaz naui skruenost, iskrenost i izdizanje, to je ono to dolazi nakon
pribliavanja klanjaa svome Gospodaru i nakon njegovog potpunog
zadovoljavanja svih pravila forme i sutine namaza.
Znanje proisteklo iz rada jeste rezime duge vjebe i iskustva.
U oblasti odgoja i preporoda neophodno je da saznanja
uznapreduju do linog i drutvenog upotpunjenja, i ni od koga se ne
prihvata da stane kod granica govora, ma koliko bio rijeit, niti kod
granica objanjenja, ma koliko to vjeto radio.
Kada ti se naredi dobro prvo ga uradi, a kada ti se zabrani zlo
preduhitri ga udaljavanjem od njega, zatim se potrudi da se tvoja
naredba i zabrana pretvori u ive injenice u drutvu, tako da uklanjanje
zla i pomaganje dobra budu jasni ciljevi koji se ele ostvariti svim
sredstvima i u to kraem vremenu.
enja za kemalijetom (savrenstvo) vrlo esto zavrava samo
lijepim govorom o njemu, a ponekad se njegovi zaljubljenici zadovolje
navoenjem sitnih detalja o pitanjima i problemima vezanim za njega.
A zatim se itava stvar zatvori bez ikakvog konkretnijeg
rezultata. Kao to slatke elje umiru u duama ljenina.
Uzvieni Allah mrzi ovaj manjkavi vid ponaanja, zato to je on
blii paroli i zbog toga to sljedbenici ovakvog ponaanja prave
propuste, iako su upueniji od drugih o izvorima upute: "O vjernici,
zato govorite ono to ne inite? Mrsko je Allahu da govorite ono
to ne inite." (Es-Saff, 2-3)

55
Zastajanje, sa eljenim preporodom, kod granice dugog govora i
odlunih prijedloga otvara vrata dugoj raspravi i beskorisnoj diskusiji u
kojoj se troi i trud i vrijeme.
I kada bi se svaki ovjek, koji gaji ljubav prema dobru, uzdigao
sa svojom emocionalnou na takav stepen, gdje se pretae dobro iz
okvira teoretisanja u djelo koje e ugledati svijetlo dana skratili bi -
kako ree Karindi - polovinu naih tegoba i rijeili bi i
najkomplikovanije nae probleme... Posluaj priu koja se prenosi od
Lion iemen, biznismena, kad kae: "Postavio sam pravilo koje
zahtjeva od svakog mog pomonika, kada eli da mi iznese neki od
problema, da mi prvo ponudi podsjetnik koji sadrava odgovor na ova
etiri pitanja:
1. ta je problem?
U dosadanjem radu smo navikli da troimo sat ili dva sata u
otroj raspravi a da ne znamo ta je konkretni problem, kao to smo
navikli da problem obavijemo sa nejasnoama i dvosmislenostima bez
nastojanja, bilo koga od nas, da jasno izloi temu problema.
2. ta je izvor problema?
Ako svoje sjeanje vratim unazad, uplai me koliko smo sati
potroili bez pokuaja da zastanemo na uzrocima koji su proizveli
problem.
3. Koja su mogua rjeenja za taj problem?
Do sada bi svaki od nas predlagao rjeenje o kome bi njegov
kolega raspravljao, onda bi se probudile razliite ideje koje bi nam
usporile donoenje rjeenja, i na kraju samog okupljanja niko se ne bi
sjetio da zabiljei predloena rjeenja za vrijeme diskusije.
4. Koje je najbolje rjeenje?
Naa stalna praksa je bila kada uemo u salu za sastanke, sa
mojim pomonicima, koje bi uznemirenost primoravala na kruenje oko
problema, ne dajui im da dou do pravog rjeenja. Rezultat ovakvog
rada bio je, da se znatno smanjilo pribjegavanje mojih saradnika tome
da svoje probleme izlau meni... Zato?

56
Jer, da bi oni odgovorili na ova etiri pitanja, morali su imati sve
injenice vezane za taj problem; pa ako imaju sve injenice na
raspolaganju time rijee tri etvrtine problema. A ostatak dijela
problema nije imao potrebe za mojom pomoi: a ako bi okolnosti i
traile moje uee, naa rasprava ne bi trajala vie od jedne treine
vremena koje je prije bilo potrebno, jer je sada rasprava tekla zacrtanim
tokom. Zahvaljujui ovom planu, mi danas troimo vrlo malo vremena
u zabrinutosti i raspravi o grekama, a puno vremena troimo u radu na
njihovom otklanjanju."
A postoji i druga stvar na koju bi volio da ukaem; zaista
razgovor sa poslovnim ljudima, ljudima od propagande i s onima koji
dre kljune poloaje, je esto obiman i irok bez opravdanog razloga.
A moda jedina korist u tome je to ljudi nalaze slasti u tome da nadugo
i nairoko razgovaraju sa svojim predstavnicima.
Ponekad je njihov razgovor povezan sa nekim zajednikim
pitanjem i poslom u kome se meusobno pomau da bi se on
realizovao.
Ali ovi razgovori u veini sluajeva daju malo koristi.
Meutim, kada bi se svaki od njih okrenuo sebi i svom linom
poslu, da ga uradi dobro to vie moe i svojim obavezama, da ih
upotpuni otkrivajui puteve za njihovo usavravanje, to bi bilo mnogo
korisnije i asnije kod Allaha.
Moda je ovo tajna naredbe ashabima da umanje svoje
razgovore sa asnim Poslanikom i da njihovom govoru sa i pred njim
prethodi udjeljena sadaka!
Dobroinstvo siromanima je dobro djelo koje pribliava
Gospodaru u svakom trenutku.
Pa kada eli neko da postigne blagonaklonost kod Allaha i
Njegovog Poslanika neka podjeli sadaku, jer je to plodno podruje za
postizanje tog cilja.
To je bolje od sjedenja kod Poslanika, ako je cilj sjedenja samo
sjedenje kod njega.

57
"O vjernici kada se sa Poslanikom savjetujete onda pred
Vae savjetovanje milostinju podjelite! To vam je bolje i istije je!
A ako nita ne naete, pa Allah grijehe prata i samilostan je." (El-
Mudadele, 12)
S tim da ovo upustvo ne znai odreivanje kaznene mjere za
svakoga ko eli razgovarati sa nosiocem poslanstva; prianje s njim je
dozvoljeno, ak je obavezno u mnogim stvarima.
Cilj ovoga je upozoriti vjernike na pravi postupak kojim se
zasluuje nagrada od Allaha i osigurava vrijeme Poslaniku, kako ga ne
bi bez potrebe zaokupili oni koji ele da sjede sa velikanima samo radi
toga da budu s njima, osim, naravno, u nudi.
U tom smislu Uzvieni veli: "Zar to vi strahujete da prije
vaeg savjetovanja milostinju podjelite?! A ako ne podjelite, a Allah
vam oprosti, onda namaz klanjajte, i zekat dajte, i Allahu i
Poslaniku pokorni budite! Allah je obavjeten o svemu to vi
radite." (El-Mudadele, 13)
Sjedenje sa velikanima, kako nas ui iskustvo, jeste sredstvo za
dodvoravanje i ugled, ali je i gubljenje vremena i zapostavljanje brojnih
obaveza. Zato ne bi bilo udo da se za to odrede ogranienja i da se
upozori na ono to je korisnije od toga.


58
MAHANE BESPOSLENOSTI
U okrilju besposlenosti raaju se mnoge mahane i poroci, te
uzavru virusi propasti i nestajanja. Ako je aktivnost zadaa ivih, onda
su besposliari mrtvi. Ako je ovaj na svijet sadnja radi boljeg ivota
koji slijedi, onda su dokoliari svakako najprei da budu proivljeni
gubitnici, bez usjeva, koji e imati samo gubitak i propast. Poslanik a.s.
je upozorio na nemarnost mnogih prema onome to im je podareno od
blagodati zdravlja i vremena, kad kae: "Mnogi ljudi su obmanuti u
dvjema blagodatima: zdravlju i besposlenosti."
Da... Koliko ima zdravih ljudi koji imaju puno slobodnog
vremena, uznemirenih u ovom ivotu bez nade u bolje, bez posla koji e
ih zabaviti, bez misije kojoj bi se iskreno predali i uloili svoj ivot za
njen uspjeh.
Da li su ljudi stvoreni radi ovoga? Ne, nikako! Uzvieni Allah
veli: "Zar ste mislili da smo vas uzalud stvorili i da nam se neete
vratiti? Neka je uzvien Istiniti Vladar." (El-Mu'minun, 115-116)
Ovaj ivot stvoren je s istinom; i Zemlja i nebesa i ono to je
izmeu njih. ovjek je duan na ovom svijetu spoznati ovu istinu i po
njoj ivjeti.
A to se tie toga da se ovjek zaahuri u svoje tijesne strasti i
da se zatvori u njihove granice, nezainteresovan za bilo ta! Lo je to
put za sadanjost i budunost!
Tano je ono to prenosi E-afi o principima odgoja u reenici:
"Ako sebe ne zabavi istinom, bie zabavljen neistinom."
Ovo je tano, jer ljudski nefs ne miruje. Ako se ne ukljui u
brze projekte dobra, rada, organizovane proizvodnje, zaokupie te
bezvrijedne misli, koje e stalno biti optereene besposlicama i
beskorisnim stvarima. A najbolje ime se uva ljudski ivot, jeste da mu
postavi program koji e popunjavati njegovo vrijeme, ne ostavljajui
ejtanu prilike da dopre do njega zavoenjem i spletkarenjem. U islamu

59
se posebno vodi rauna o rasporedu eriatskih obaveza, ne ostavljajui
prostora ljudskom nefsu da se ispuni neistinom.
Karindi ovo objanjava rijeima: "Mi ne osjeamo tragove
uznemirenosti u vrijeme dok radimo, ali sati nezaposlenosti koji slijede
su najopasniji za ovjeka."
Kad god imamo slobodnog vremena, ejtan nee propustiti
priliku da nas napadne. Mi se esto pitamo: da li moemo postii u
ivotu ono to elimo? Nai umovi su u prilici da budu pusti nakon
rada. Uenici na asovima biologije znaju da priroda ne podnosi
nezaposlenost. eli li se uvjeriti u to?
Napravi rupicu na sijalici, iz koje je izvuen zrak, i primjetie
da priroda nagoni zrak u sijalicu da bi popunio ono to je ispranjeno.
Isto tako priroda brzo popunjava praznine due. ime? Osjeanjima i
naklonostima, uglavnom. Zato? Jer osjeanje uznemirenosti, straha,
mrnje, ljubomore i zavisti navaljuju snano, primitivnom i grubom
snagom, nasljeenom iz vremena neznanja. Ta osjeanja su jaka, tako
da raspre mir iz naih dua i naih umova.
Dunost odgajatelja je da upozore na mahane besposlice.
Najbolje sredstvo u ovakvim prilikama je postavljanje pravih metoda za
stalno obrazovanje i stalnu nadgradnju. Ispunjavanje slobodnog
vremena obavezama i zamjena jednog posla drugim, uva nas od uzroka
ljenarenja i od slabosti besposlice. Smatram da se drutvo moe
osloboditi mnogih tetnosti ako uspije regulisati slobodno vrijeme, ne
na nain da se njime koristi poto ono ve postoji, nego kroz ulaganje
truda koji e iscrpiti svu snagu i usmjeravati pojedince onome to im
koristi u ovome i onome ivotu. Tako ne ostaje prostor u kome ovjek
ima osjeaj da on nema ta raditi. A jo od davnina su reformatori
definisali da je besposlenost bogatoga put u nemoral i grijeenje:
Mladost, slobodno vrijeme i zbunjenost
zaista su uzrok pokvarenosti ovjeka!
Ovome pridodajem i to da je besposlenost siromanih zaputanje
ogromne ljudske snage i poniavajue rasipanje onoga to je podareno

60
od Allaha u miiima, nervima i srcima, od snage; ako bi se ona
pravilno aktivirala promjenila bi svijet.
Nau podrku i ohrabrenje dobiva sistem koji uva ovu injenicu
i na njoj temelji svoja uenja.
Islam trai od ovjeka da ovlada sobom i veina njegovih
propisa vee se za borbu sa samim sobom i odnose sa ljudima.
Borba protiv sebe znai prekinuti udovoljavanje strastima, a
odnos prema ljudima znai tititi ih od njihovih loih djela poput
ruenja ivota i slabljenja vjerovanja. Oba ova nastojanja traju cijeli
ivot, ne ostavljajui prilike za poigravanje, smetenost i nemar.
Boiji Poslanik a.s. je molio Allaha da ga uvrsti u vjeri, sa
svakim otkucajem srca rijeima: "O Ti koji okree srca, uvrsti moje
srce u Tvojoj vjeri."
19

I esto je molio: "Gospodaru moj, Tvoju milost elim, i ni jednog
trenutka ne preputaj me meni samome, popravi sve moje poslove.
Nema boga osim Tebe."
20

Ova stalna budnost je osnov svake duhovne upotpunjenosti. A
to se tie koritenja vremena, u punoj aktivnosti, to je ono to nam je
svima poznato, jer se nije odmorio od suprostavljanja nevjerstvu u
jednom mjestu na poluostrvu, a ve je preao u drugo mjesto, s ciljem
da ga ispuni imanom i bogobojaznou.
Nakon njega dvojica njegovih ashaba Ebu Bekr i Omer takoer
nisu ostavili muslimanima prostora za sjedenje, nego su slali vojske na
uporita nasilja na Zemlji, pa nije prolo nekoliko godina, a svjetlo
imana ispunilo je mnoge oblasti svijeta.
I ta se dogodilo nakon to su muslimani ostavili ovu obavezu,
koja im je ispunjavala vrijeme?
Posvetili su se jedni drugima i meu njima je zavladala smutnja
i iskuenje!!

19
Tirmizi; Kitabu al-qader, br. 2066.
20
Abu Dawud; Kitab al-adab, br. 4426.

61
Njih su naslijedile generacije koje su svoje slobodno vrijeme
troile na tumaenje nejasnih ajeta iz Boije Knjige! Na taj nain su
loe postupili kako prema jasnim, tako i prema manje jasnim ajetima.
Kada istina iscrpi svu kreativnu snagu kod ovjeka onda neistini
nita ne preostaje od te snage.
I kada istina zavlada ljudskim srcem i njegovim umom onda
neistini ne ostaje nimalo mjesta niti za igru i sumnju.
Karindi se pita: "ta je razlog tome da tako jednostavna stvar
poput marljivog posla, otklanja uznemirenost? Razlog tome je jedan od
osnovnih zakona koje je otkrila psihologija, a on glasi: "Nemogue je
bilo kojem ljudskom umu, ma koliko bio nadaren, da se zanima sa vie
od jedne stvari u isto vrijeme."
Ovo je tano i blizu je znaenju rijei Uzvienog Allaha: "Allah
ni jednom ovjeku dva srca u njedrima njegovim nije dao." (El-
Ahzab. 4)
Kako je ovjeku nemogue da sebi predoi dvije stvari u isto
vrijeme, on takoer ne moe da spoji dva suprotna osjeanja.
Mi zaista nismo u stanju da s ushienjem radimo neki posao i da
u isto vrijeme osjeamo uznemirenost, jer jedno od dva spomenuta
osjeanja potiskuje ono drugo. Ovaj prosti zakon je omoguio
psiholozima, koji su radili za vojsku, da ine nesvakidanja uda u toku
rata; naime, kada bi im dolazili vojnici koji su zbog rata bili rastresenih
ivaca, oni bi reagovali rijeima; dajte im bilo kakav posao.
Slobodno vrijeme i besposlica rue mnoge nadarenosti i
sposobnosti na istoku, krijui ih iza ogromne mase pasivnosti i
omalovaavanja, kao to se ruda zlata i eljeza krije u nepoznatim
rudnicima.
Ovakvo obezvrjeivanje vrijednosti rada i vremena proizvodi
mnoge nedae u psihikom, drutvenom i politikom stanju.
Prenosi se od Omera ibn Hattaba da je rekao: "Vidim ovjeka
koji me oduevi, pa kad pitam za njega i kau mi da je bez zanimanja,
tad padne u mojim oima."

62
U hadisu se kae: "Zaista Allah voli ovjeka koji ima
zanimanje."
Pa nije udo da itavi narodi gube vrijednost kod Allaha kao to
gube u oima marljivih, jer oni nemaju svoga zanimanja i besposlica ih
je unitila i predala nestanku.
Smatram da je prvi razlog zaostalosti Arapa i muslimana uopte
besposlenost, omalovaavanje i neodlunost, koji su prevladali
njihovim psihikim i drutvenim stanjima.
I nemogue je da ove generacije polue neki znaajniji uspjeh u
ovom ivotu ili spas na Ahiretu, osim da izmjene stil ivljenja i izbriu
iz svoje svijesti tragove besposlenosti i praznine.


63
NE DOZVOLI DA TE SITNE STVARI NADVLADAJU
ovjekova uplaenost od krupnih stvari ga udaljava od
sueljavanja s njima. Svaki ovjek se boji, da uzme veliki zalogaj
otrova, zbog jasne opasnosti, ali vrlo esto zanemaruje uzimanje
njegovih malih koliina, skrivenih u hrani ili prljavom posuu,
neopranim rukama i slino tome. Otuda zadesi njegovo tijelo isto ono
to ga zadesi od smrtonosnog metka i uboda.
Upozoravajui vjernike na injenje malih grijeha iz straha za
njihovu psihiku i drutvenu postojanost od njihovog gomilanja,
Poslanik a.s. podstie svoj umet na oprez, da se uvaju od njihovog
injenja i da se s vremena na vrijeme iste od njihovih tragova.
Prvi cilj njegovog poslanstva je suprostavljanje irku i
otklanjanje zabluda irka iz misli i svijesti.
U toku svog ivota on je uspio da srui dravu idola i da
uspostavi umet koji oboava jedino Allaha. On je upozorio ljude na
stvari zbog kojih je ejtan, ako ih ine, zadovoljan kao to je zadovoljan
njihovim padanjem u blato irka, rijeima: "ejtan je izgubio svaku
nadu da e kipovi biti oboavani u zemlji Arapa, ali e biti zadovoljan
kod vas sitnim stvarima koje e na Ahiretu biti uzrok propasti." (Et
Taberani)
U vrijeme oprosnog hada dok je postavljao moralna pravila,
Poslanik a.s. je rekao: "O ljudi, ejtan je izgubio nadu da e biti
oboavan u ovoj vaoj zemlji, ali ako mu se pokorite u onome to je van
toga, to vi neznatnim smatrate od vaih dijela onda budite oprezni od
njega za vau vjeru."
Karindi veli: "Mi se obino suoavamo sa ivotnim nedaama i
dogaajima sa rijetkom hrabrou i lijepim strpljenjem, a nakon toga
dopustimo sitnim stvarima da nas nadvladaju. Kao primjer moemo
navesti rijei Samuela Pijera koji u svom dnevniku o Sir Hary Fanu,
dok je privoen na izvrenje smrtne kazne odsjecanjem glave, veli da
nije traio ni oprosta ni milosti, nego je molio delata da ga ne udari

64
sabljom po mjestu na vratu u kom je nekada ranije osjeao bol. Za
primjer moemo uzeti i pisane rijei admirala Beerda u njegovom
dnevniku o noima mraka i studeni koje je proveo na junom polu. On
spominje da su se njegovi ljudi zanimali nevanim sitnim stvarima,
umjesto prijeteim opasnostima koje ih okruuju, a sve to dok je
temperatura zraka bila osamdeset stepeni ispod nule.
Beerd kae: "Moji su se ljudi prepirali u sluaju da neko od njih
zakorai u prostor odreen za spavanje njegovom kolegi. Jedan od
mojih ljudi izazivao bi gaenje prema hrani zbog kolege koji je navikao
da jedan zalogaj vae dvadeset osam puta prije nego ga proguta. Ne
udim se tome kad tako sitne stvari kao ove u logoru na polu, mogu da
okupiraju pamet najprivrenijih i najodanijih ljudi."
Karindi prenosi priu o velikom stablu starom etiri stotine
godina koje je u svom ivotu bilo izloeno udaru groma etrnaest puta i
odolijevalo olujama etiri vijeka a zatim se dogodilo da ga je napalo
jato insekata i sitni gmizavci koji su ga nagrizali i glodali, sve dok ga
nisu poravnali s povrinom zemlje. Sa lica zemlje je nestao umski div
kojeg nisu pokosili gromovi i oluje; nestao je iz svijeta dejstvom
insekata koji su tako sitni da ih ovjek moe zgnjeiti nogom. Zar ne
vidi da smo i mi poput ovog stabla?
Zar i mi ne uspijevamo da se spasimo od oluja ivota, a zatim se
predamo sitnicama koje unite na ivot. Koliko je boraca hrabro prolo
kroz rat, a ubilo se radi malog problema?
Poslanik a.s. je primjerima iz ivota sredine u kojoj su ivjeli
Arapi objanjavao ove stvari, tako se u hadisu kojeg prenosi Abdullah
ibn Mesud kae: "uvajte se sitnih grijeha, zaista se oni gomilaju kod
ovjeka sve dok ga ne unite. Za njih Poslanik daje primjer naroda koji
odsjedne u pustinji i kad doe vrijeme jela, jedan ovjek krene da trai
drvo, drugi uine to isto sve dok se ne sakupi gomila pa onda potpale
vatru i skuhaju ono to su imali."
21


21
Ahmed; Musnad al-mukessirine min al-sahabe, br. 3627.

65
Prenosi se od Sa'd ibn Denadeta: "Kad se Poslanik vraao sa
Hunejna, nali smo se u jednom podruju gdje nije bilo nita, pa je
Poslanik rekao: "Sakupite..., ko nae neto, neka donese, ko nae kost
ili granicu neka donese." Nije prolo vie od sahat vremena a iskupili
smo gomilu i Poslanik je rekao: "Vidite li ovo? Ovako se iskupljaju
grijesi u ovjeku, kao to ste vi sakupili ovo, pa se bojte Boga i ne inite
mali niti veliki grijeh, jer se svi oni biljee."
Pametni ljudi su, na osnovu svoga iskustva, znali da se neke
sitne stvari pojavljuju iz ovjeka, a da on za njih ne mari, dok ih drugi
vide i primjeuju i na temelju toga donose sud o njima ili vide iz njih
neobine namjere.
Kao rezultat toga dolaze loe posljedice, kao to se kae:
Od malog plamena veliki poar nastaje!
Svaki razuman ovjek treba da razmilja o djelima koja ini.
Ponekad se ne obazire na njih, zbog malenkosti njihove, ali one mogu
dovesti do velikog zla. I kao to je gomilanje malih grijeha pogubno za
budunost ovjeka, isto tako je pogubno za njega to jedan mali grijeh
zaklanja dobro koje ga nekad prati.
alosno je da ljudi primjeuju kod ovjeka samo lou osobinu
pa zbog toga dignu prainu a zatim budu slijepi ili se takvi prave prema
svim njegovim dobrim djelima koja ini u ivotu.
Miljenje koje se formira samo na osnovu sitnih grijeha ne i na
osnovu dobre strane ovjeka, je neispravno miljenje i takvo miljenje
rijetko vodi miru i skladu.
Uzvieni Allah oprata sitne stvari svakom vjerniku koji tei
potpunosti i tu tenju dokazuje svojim djelima, shodno svojim
mogunostima. Uzvieni kae: "Ako se budete klonili velikih grijeha,
onih koji su vam zabranjeni Mi emo prei preko manjih ispada
vaih i uveemo vas u divno mjesto." (En-Nisa, 31)
Lijepo je da Allah d.., kod nagraivanja ljudi ne uzima njihove
omake i posrtaje, a lijepo je i od ljudi da se jedni prema drugima

66
ophode u skladu sa ovim pravilom o toleranciji. U tom smislu kae
jedan pjesnik:
Ako u svim stvarima
bude grdio svoga prijatelja
nee nai takva da ga nee grdit,
pa ivi sam
il' se drui s bratom
koji e ponekad pogrijeit,
al' ponekad e se i sauvat.
Ako ti ne pije ve koliko je trun
bie edan,
pa ko od ljudi ima isto pie
i ko je taj ko je
do u sitnicu ist,
a, znaj,
dovoljno je ovjeku plemenitosti
da svoje nedostatke izbroji.
Ovo pravilo, ako se pravilno primjeni meu ljudima u
prijateljskim vezama i u nesuglasicama koje se isprijee u njihovim
odnosima, pree je da se primjeni meu branim drugovima, to bi bilo
jako mudro i dobro za ureenje ivota. Jer, ako je ovjek neraspoloen
zbog greke njegove ene, neka se sjeti da i ona moe biti u pravu i da
ako ini greke ini i dobro. A ako je alostan zbog nekih njenih
osobina neka pogleda u druge osobine koje e ga uveseliti.
Na ovo ukazuju Poslanikove rijei: "Nek vjernik ne mrzi
vjernicu, ako prezire kod nje neke njene osobine bie zadovoljan kod
nje drugim osobinama."
22

Naalost brojne sitnice su razlog iskrivljene svijesti kod velikog
broja ljudi; one potkopavaju njihove porodine veze i rue njihova
prijateljstva, ostavljajui ih u ovom ivotu zbunjene i nesretne.

22
Muslim; Kitabu al-Rada'a, br. 2672.

67
ivot, u duhu ovih sitnica ostavlja posljedice kako ih opisuje ve
spominjani Karindi: "Zaista sitnice u branom ivotu mogu liiti
razuma brane drugove i prouzrokovati polovicu potekoa srca od
kojih pati svijet."
To je ono to potvruju eksperti poput suca Jozefa Sabata iz
ikaga, koji je nakon etrdeset hiljada brakorazvodnih presuda rekao:
"Nai e uvijek da su sitne stvari iza svake nevolje koja pogaa brak."
Frank Hajan, javni tuilac u Nju Jorku, kae: "Polovina
prekraja, koja se predaje krivinom sudu, poiva na sitnim razlozima
kao to su: prepirka meu lanovima porodice, uvrijedljiva rije, rijei
ponienja ili prijetei znak.
Ove sitne stvari dovode do ubistva i drugih zloina. Manji broj
ljudi je s grubom prirodom, ali nizanje uzastopnih udaraca upravljenih
na linost, ponos i ast uzrokuju polovicu problema od kojih pati
svijet."
Ove rijei, kojima se opisuju razlozi zloina u gradovima
Amerike, mogu se u cijelosti prenijjeti u opisu razloga zloina koji se
dogaaju i u drugim gradovima i selima.
U stvarnosti, samo loe poimanje stvari, jak osjeaj line asti i
hitro uputanje u raspravu i shvatanje da je svaki postupak u stvari
poniavanje, koje se ne da izbrisati osim sa krvlju, plus brojne
predrasude kojima se uveliavaju sitnice - pravi su uzrok onoga to
vidimo i itamo o stranim dogaajima.
A lijek?
Oistiti ogledalo uma tako da uzima stvarne i realne predstave o
onome to se dogaa; slike koje ne muti pretjeranost i ne iskrivljava
strast. A zatim suditi na osnovu takvih slika sa irokim pogledom.
Pogledom koji e postaviti i slinosti i manjkavosti u jednu stranu i
nee zaboraviti dobro ako ga i poprati zlo.
Na taj nain bie izbjegnuta nesrea koju osjea ovjek i greke
koje se nau pri njemu.

68
KADA I KADER
Osjeaj vjernika da upravljanje svijetom ne izmie Boijoj ruci,
ulijeva ogromnu koliinu smirenosti u njegovo srce. Koliko god
dogaaji uzavriju, a stanja se mijenjaju, u njima se nita nee desiti
osim Uzvienoga volja: "A Allah ini to hoe, ali veina ljudi ne
zna." (Jusuf, 21)
Ovo objanjava pribjegavanje muslimana svom Gospodaru
nakon izvrenja svojih obaveza. On se oslanja na Njega i nije optereen
sa rezultatima koje mu donosi budunost, nakon to uloi svoj trud u
poslovima koji su mu povjereni, u njihovoj pripremi i preventivnim
mjerama.
injenica je da nema mjesta za nemir ivaca i poveanje
uznemirenosti spram stvari koje izlaze iz okvira nae volje.
ovjek se ponekad kaje zbog svoje nemarnosti, a ponekad
zasluuje krajnju pogrdu zbog svog propusta. A to se tie onoga to
mu kader otkrije a u emu on nema nikakva udjela, pa to je ono u emu
nema kajanja ili prijekora te stoga nema mjesta uznemirenosti i sumnji.
Dunjaluk treba prihvatiti vrsto, odluno i hrabro. Oduevljen sam
rijeima hazreti Alije:
"Od kojeg, od moja dva dana smrti da bjeim?
Od dana koji nije predodreen
ili dana za to odreenog?
Od dana koji nije odreen, nisam oprezan,
a od dana predodreenog ne spaava oprez!"
S ovom logikom smjeli ovjek sueljava se smjelo sa
povredama. A to se tie onoga koji se udaljio od Allaha i gleda na
dogaaje kao da su oni talas koji nadolazi, nekad jae a nekad slabije, u
njemu se neko utopi, a neko se spasi, on ivi praznog srca i s njim se
poigravaju i dogaaji i pretpostavke.

69
Pribjegavanje kaderu (sudbini) i oslobaanju od sile i snage
ulijeva smjelost u suoavanju s dananjicom i sutranjicom, te daje
dogaajima takvu boju koja uljepava ono to je mrsko i ini da ovjek
prihvata lini i materijalni gubitak sa osmjehom.
O tome govore asni ajeti: "Reci: "Dogodie nam se samo ono
to Allah odredi. On je Gospodar na. I neka se vjernici samo u
Allaha pouzdaju!" Reci: "Oekujete li za nas ta drugo osim dva
dobra?" (Et-Tevbe, 51-52)
Ajeti podrazumjevaju pobjedu u bitci ili smrt bez pobjede a i to
je pobjeda jer ono toje kod Allaha, od nagrade, je uvano i sigurno.
A to se tie nevjernika, pa oni kad pobjede ili budu poraeni,
oni su meu dvije kazne: odgoenoj ili brzoj!
"A mi oekujemo da vas Allah sam ili rukama naim kazni.
Pa isekujte i mi emo s vama ekati." (Et-Tevbe, 52)
Ovo je pozicija vjernika, u pogledu sudbine koji se odlikuje
snagom i dranjem, bez primjesa sumnje i neodlunosti.
Mnogi ljudi ne poznaju ovu injenicu ili je negiraju pa oni rade
svoje poslove nosei na svojim tijelima brige i negativna osjeanja. Oni
ne strijepe samo od alosti koje ih snau nego strijepe i od onih alosti,
koje oekuju i pretpostavljaju da e im se u budunosti desiti.
Koliko ih pogaa privienje koje popunjava njihove ivote
prilozima smrti i ruenja, i daje im privid da su oni s vama na vrijeme
izloeni napadu, s jedne, a obmani s druge strane.
Karindi kae: "Mnogi zreli ljudi ive a strah im nije nimalo
manji od straha djece. Svi bi se mi mogli osloboditi devet desetina
naeg straha izravno, ako bi uspjeli da odbacimo nae sklonosti, traei
u tom cilju pomo u injenicama koje su potvrene statistikom.
Najpoznatija firma za osiguranje u svijetu, firma "Levid" iz
Londona, profitirala je na milione funti iskoritavajui naklonost ljudi
slutnjama da e se dogoditi stvari i sa najmanjom vjerojatnoom da se
dogode. Ta firma uzima zalog od ljudi za krize kojih se oni boje i zbog
kojih ih prati uznemirenost, a koje se u stvari teko mogu ikad dogoditi.

70
Ova firma ne naziva svoj posao zalogom, ve ga naziva osiguranjem.
Ova firma uspjeno radi ve dvjesta godina i ako se ne promjeni priroda
i razmiljanje ljudi, moi e da uspjeno posluje i narednih pedeset
vjekova, primajui od ljudi osiguranje za obuu, brodove i drugo zato
to se nezgode koje ljudi oekuju rijetko deavaju."
Strepnja od nepoznate budunosti, oekivanje tekih gubitaka i
osjeaj nemoi, u podnoenju tih umiljanja, jeste tajna postojanja firmi
za osiguranja i tajna njihovog brzog irenja. Na osnovu razlike - onog
to se stvarno dogodi i onog to se dogaa u prividu - ove firme su
stekle veliko bogatstvo iskoritavajui strah ljudi za svoje ivote i
imetke.
Karindi je pokuao da izlijei bolesnika od bolesnih privida na
nain da mu je navodio statistike o nesreama koje se deavaju ljudima
na kopnu i na moru. To je lijek koji po naem miljenju lijei problem u
potpunosti koji se nuno iri, zato to srca ostaju prazna bez imana.
Savremena civilizacija ima loe miljenje o Allahu i zbog toga je
njeno povjerenje u Njega poljuljano. Zato ona bolesti poput ove lijei
loim lijekovima; davanjem zaloga, koje nazivaju osiguranjem i
statistikama kojima objanjavaju, zastraenim ljudima, da je procenat
katastrofa manji od onoga to predviaju.
Mi odobravamo preventivu za budunost, u pruanju
nadoknade, svakom ko je pogoen, ali negiramo trgovanje strahom
proisteklom iz manjkavosti ubjeenja, kao to to ine osiguravajua
preduzea. Negiramo bojazan, koja obuzima straljivce kada ih sumnja
pritisne u iekivanju smrti skrivene na svim horizontima!
Posluaj priu jednog trgovca koji je uobiajio da sebe kanjava
ovakvim razmiljanjima: "ta e se dogoditi ako se sudari voz koji
prevozi robu? ta e biti ako most pukne u momentu dok voz prelazi
preko njega...?"
Da, njegova roba je osigurana, ali on se boji toga ta ako ne
stigne u odreeno vrijeme, on e izgubiti muterije. Opteretio je sebe
velikom uznemirenou do te mjere, da je pomislio d aje ve obolio od
ira na eludcu. Otiao je Ljekaru i on mu je potvrdio da je zdrav, osim

71
to je uzbuenih ivaca. Pa kae dotini: "Kad mi je to rekao doktor
osjetio sam se kao da sam izveden iz tame na svjetlo, pa sam upitao
sebe koliko vozila robe sam iskoristio u proloj godini?"
Odgovor je bio: 25.000 vozila.
Onda sam upitao sebe: "Koliko ovih vozila se unitilo iz nekog
razloga?"
Odgovor je bio: Pet vozila.
Tada sam sam sebi rekao: Pet od dvadeset i pet hiljada vozila!
Zna li ta to znai!
To znai da je prosjek gubitka jedno vozilo na pet hiljada! Pa
zbog ega biti uznemiren!?
A ja kaem: Ulijevanje smirenosti u due ljudi, uz pravilno
objanjenje injenica na spomenuti nain je dobra stvar.
Ali to ne moe da zatiti one s crnom prirodom i one s nejasnim
predstavama.
Zaista e pesimista ustuknuti pred predvianjima, jer se njegovi
crni oblaci formiraju od njega samoga.
Sve dotle, dok slabost imana njime vlada, on e pretpostavljati
nesreu. I nee se smiriti due takvih, osim sa istom vjerom u Allaha,
predavanjem Njemu i zadovoljstvom onim to je On odredio.
To je ono to preporuuje Islam.
Poslanik kae: "ovjek ne vjeruje dok ne povjeruje u kadr: da
sve to se dogaa biva Boijom voljom i odreenjem, kako od dobra
tako i od zla, tako da zna da ono to ga je snalo nije ga moglo zaobii,
a ono to ga je zaobilO nije ga moglo snai."
23

Ovakav osjeaj oslabaa ovjeka mnogih tegoba i otklanja teke
brige, zato Boiji Poslanik kae: "Srea ovjeka je u tome da bude
zadovoljan sa onim to mu Allah odreuje, a nesrea ovjeka je da

23
Tirmizi; Kitabu al-qader, br. 2070.

72
ostavlja traenje dobra od Allaha, a nesrea mu je i u tome, da je
nezadovoljan onim to mu je Allah odredio."
24

Moramo da predstavimo po drugi put, da okvir predanja poinje
s onim to nadvladava obinu volju i s onim to izlazi iz kruga slobodne
volje.
Nema pravdanja kaderom, i nema mjesta govoru o kaderu tamo
gdje ima mogunost da ini ili da ostavi. A nakon to tvoja volja
dostigne krajnji domet, tada bez plahovitosti i uznemirenosti prepusti
stvari Uzvienom Upravljau njihovom, koji e ih urediti kako hoe.
udno je da neki vjernici pravilno ne shvataju i pribjegavaju
mirovanju i izoliranosti, ili pribjegavaju sjedenju i prave se nemonim,
u ime oslanjanja na Allaha i predaje vodstva Njemu.
Ovo je suludost i bogohulnost, a ne razum i iman. Njih najbolje
oslikavaju rijei pjesnika:
"A zalaganje za nafaku je grijeh,
jer je nafaka rasporeena,
a grijeh e ovjeka oboriti."
Ovo je prazan govor! Odnos ljudi spram Allaha je zaista udan!
Ovog amerikog trgovca mori nesanica zato to se on iz straha za svoju
nafaku, boji ruenja mosta pod njegovom robom, a ovaj arapski pjesnik
eli da utone u duboki san i da se ne umara radi nafake jer je ona
raspodIjeljena!
A istina je izmeu ove dvije krajnosti, pa mi radimo posao koji
se trai i odbacujemo sumnju iz naih srca, nakon to obavimo ono to
je bilo na nama, uz potpuno zadovoljstvo s onim to e Allah uiniti s
nama, a on nee uiniti nita osim dobro.
Hadisi o kaderu su lijek za pesimizam i uzrujanost, a nisu isprika
za lijenost i nemarnost.
Promatranje sudbine, izvan okvira nae slobodne volje, i
promatranje Boijeg djela u svemu to se deava od slatkoga i gorkoga,

24
Ibid 28, br. 2077.

73
dobroga i loega kontrolie naklonjenosti, oslobaa ih otrine i
pretjeranosti.
Zbog toga pametne ljude i ljude od iskustva vidi da su umjereni
u svojoj radosti i alosti, srei i tuzi.
Ponekad ova umjerenost dostie granicu hladnoe i pomanjkanja
interesa, prihvatanje naslada i nelagodnosti sa osjeajem neutralnosti, a
o tome Ebu-l-'Ala kae:
U mojoj vjeri i uvjerenju,
bez koristi su naricanje onoga ko plae
i lijep glas pjevaa,
slini su glasu o smrti,
kad se mjeri glasom o radosnoj vijesti,
Plakala vam ta golubica ili pjevala,
ona se ljulja na grani.
A El-Mutenebbi kae:
"Ne pokazujem sudbinu niti pohvalom niti kuenjem,
njen udarac nije iz neznanja niti se odbija blagou."
A cilj, do kojega ovi ele doi iako se razlikuju njihove
predstave o njemu, jeste onaj isti cilj o kojem govori Kur'anski ajet:
"Nema nevolje koja zadesi Zemlju i vas, a koja nije, prije nego to
je damo, zapisana u Knjizi, To je Allahu zaista lahko da ne biste
tugovali za onim to vam je promaklo, a i da se ne bi previe
radovali onome to vam On da. Allah ne voli nikakve razmetljivce,
hvalisavce." (El-Hadid, 22-23)
Ovim se ne eli istisnuti prirodan osjeaj ovjeka za bolom i
radou. Cilj je spreavanje potpunog utapanja; jer i nekontrolisana
radost ima opojnu mo koja izlazi van okvira ispravnosti, a i pretjerana
alost ima mo da unitava volju.
Pa vjernik, koji vidi Boije djelo u svemu to ga snalazi, ne
tumara izmeu ovih utjecaja i emocija, pa da ga to izdie na vrhunac ili
srozava do niskosti. On pribjegava umjerenosti i kontrolie svoje nerve,
a to su samo neki plodovi vjerovanja u kader.

74
ovjeka slabia zastrauje tekoa i razvodnjava mu misli,
umjesto da smanji svoje nesree suoavanjem sa stvarnou i njenim
prihvatanjem on se preputa tugi koja samo uveava njegovu nesreu i
nita ne mijenja.
Pogledaj Rumija kako je postupio, kada je izgubio svog sina:
A djeca naa su kao organi nai,
bilo koje da izgubi tragedija je oigledna!
Da li sluh nakon oka moe nadomjestiti mjesto njegovo?
Ili oko nakon sluha da ga nadoknadi!
Zatim uzrujanost pritjesni ranjenog ovjeka, rui njegove nerve i
on alje sulude pozive za pomo:
Nisam radostan da ga prodam po cijeni njegovoj,
pa makar cijena bila boravak u dennetu vjenom.
Koja je vrijednost ovog jadikovanja i prkosa? Koji je njegov
utjecaj na dunjaluku i ahiretu? Nita osim alosti.
A to se tie stava onih sa zdravim ubjeenjem i
dostojanstvenog predanja, moemo ga vidjeti u ivotopisu Jakuba kada
su mu doli njegovi sinovi pretvarajui se da plau zbog toga to su
izgubili Jusufa, jer ga je vuk pojeo, kao to su rekli. U toj prilici Jakub,
koji je izgubio sina, govori: "Ja se neu jadati, od Allaha ja traim
pomo protiv ovoga to vi iznosite." (Jusuf, 18)
Pogledaj ovjeka dok oekuje odsutnog za koga nije siguran da
li je iv ili mrtav, a njegovo ekanje je trajalo bez koristi.
Pored starca koji ivi u nadi u budunost prolaze godine, a onda
umjesto da mu se vrati sin koga oekuje, on gubi i drugog sina, i tako
staru ranu pojaava nova!
ta on ini? Da li on trai utjehu za svoju tugu u vapajima i
uzrujanosti?
Ne, on po drugi put govori: "Ja se neu jadati, nadam se da e
mi ih Allah sve vratiti; uistinu On sve zna i mudar je!" (Jusuf, 83)
Njega oaj nije slomio, pa nije jecao, kao toje to pjesnik uinio:

75
Optereen sam uzdisajima jutra
i podnio sam ih,
al' za uzdahe veeri,
ni dvije ruke mi pomogle nisu.
Da, Jakub je podnio drugu tragediju sa istom jainom emocija,
sa kakvom je podnio i prvu, i ostao je odan milosti Boijoj, oekujui
sutranji dan sa zrakama nade u svom srcu. On kae svojim sinovima:
"Idite i raspitajte se o Jusufu i bratu njegovu i ne gubite nadu u
milost Allahovu, samo nevjernici gube nadu u Boiju milost."
(Jusuf, 87)
Iz ovako uzvienog ponaanja moemo uzeti sebi uzor i nauiti
postojanost naspram estokih oluja.
ta ti moe uraditi ako te pogodi kakva nesrea?
Ako si u stanju da izmjeni problem onda strpljivost postaje
glupa, a zadovoljstvo time je blesavo. A ako ono to te snalo prelazi
tvoje mogunosti, da li ima boljeg izlaza od postojanosti i kontrole
uznemirenosti? I da li postoji bolji postupak od priznanja stvarnosti i
iekivanja njene promjene od Uzviene Volje i Onoga koji daruje
mnoga dobra? Zaista ubodi dogaaja ponekad budu razlog buenja
pospanog imana i razlogom povratka ovjeka Allahu.
Ovakav rezultat ini da bolest bude lijek, a nevolja nagrada. A to
je bez sumnje najslai plod ubjeenja i zadovoljstva onim to ini
Gospodar svjetova.
To je plod koji je slai od onoga to spominje Karindi koji
umjesto vjerovanja u kada i kader trai od ovjeka, kojeg su zadesile
tekoe, da ostane ravnoduan pred njima poput stada bivola ili panja
kakva debelog drveta.
On ima opravdanje za ono to kae jer on nije doao do lijeka
koji mi imamo, pa ujmo ta on kae: "Odbio sam jednom da prihvatim
stvar koja se preda mnom isprijeila, bio sam uporan, pa sam se
suprotstavio, sekirao i ljutio, a noi pretvorio u nesanicu. Nakon godinu
dana, teke psihike kazne, prihvatio sam ovu neizbjenu stvar za koju

76
sam od samog poetka znao da se ne moe izmjeniti. To je ono to me
navelo da ponavljam rijei pjesnika Volta Hajtmana:
Lijepo li je suoit se s mrakom,
tekoom i glau,
nesreama i tragedijama.
Prijekorom i grenjem
puput ivotinje ili kakva panja!
Proveo sam dvanaest godina svoga ivota sa stokom, a nisam
vidio nijednu kravu da se sekira zbog toga to trava gori ili zbog toga
to se sui u nedostatku kie, ili zbog toga to njen vo bude s drugom
kravom. Zaista se stoka suprotstavlja nezgodama, pa i gladi, s punim
mirom, i zbog toga je malo onog to dovodi do loma ivaca ili ira na
elucu neku ivotinju!"
To je ivotinjski lijek koji on predlae za suprotstavljanje
nesreama! To su rezultati koje on oekuje!
A mi muslimani ne vidimo, u ovoj namjernoj gluposti, najvei
uzor za lijeenje ovjeka od alosti.
Zaista je predanost Allahu bolja od ove njegove gluposti! A gdje
je vrijednost rijei pjesnika Hajtmana u odnosu na rijei Uzvienog
Allaha d..: "Mi emo vas dovoditi u iskuenje, malo sa strahom i
gladovanjem i time to ete gubiti imanja i ivote i ljetinu. A ti
obraduj izdrljive, one koji kad ih kakva nevolja zadesi samo kau:
"Mi smo Allahovi i mi se Njemu vraamo". Njih eka oprost od
Gospodara njihova i milost, oni su na pravom putu!" (El-Bekare,
155-157)
A okretnost u suoavanju sa tekoama samo je jedan od
rezultata imana i upuenosti.
A lijepo je, od ovjeka da - tekoi koja je u prolaznoj fazi - u
pobjedi nad njom postupa lijepo nakon to je njena estina oslabljena.
Ovakva okretnost je znak odgajanja u okrilju Allahove milosti i
smirenosti pri susretu s Njegovom odredbom (kaderom).

77
Zatim je u komuniciranju s ljudima ona najuspjenije sredstvo
za suzbijanje njihove svojeglavosti, ak i za to da ih pridobije.
U predaji stoji: "Probao sam blagost i sablju - pa sam blagost
naao otrijom. "
Okretan vjernik prati dogaaje, ne kao slabi ili licemjer, on ih
doekuje kao hrva na pozornici, pazei poteno da svoju slabu stranu
ne otkrije oekivanom protivniku.
O ovome poznati psiholog kae: "Nikome od nas nije podarena
snaga koja ga ini sposobnim da se suprotstavi onome to e se sigurno
dogoditi, a zatim mu ostane toliko snage da moe ostvariti ivot pun
sree."
Na tebi je da bira jedno od ovo dvoje: da se pogne dok ne
proe oluja u sigurnosti, ili da se isprijei pred njom izlaui se time
propasti. Iskustvo ove vrste doivio sam na mom imanju kad je zapuhao
na njemu jak vjetar, ali stabla se nisu povila sa olujom ve su ostala
uspravna prkosei jaini vjetra i uskoro su bila polomljena s komadima
koje je vjetar nosio. Moja stabla nisu imala "mudrosti" kao mlada stabla
u Kanadi. Vidio sam da su stalno zelena i povijaju se pod olujama koje
prolaze iznad njih."
Mislim da su ove rijei lijep komentar Poslanikovog a.s. hadisa:
"Primjer vjernika je kao primjer usjeva, vjetar ga stalno povija, kao to
vjernika stalno pogaaju tekoe. A primjer nevjernika je kao primjer
stabla pirina koji se ne povija dok se ne poenje."
25
A u drugoj predaji
se kae: "Primjer vjernika je kao primjer njene stabljike od usjeva,
vjetar je jednom povije, a onda je uspravi, sve dok ne ojaa i ne sazrije.
A primjer nevjernika je kao primjer stabljike pirina, vrsto povezane
sa svojim korijenom - ne povija se s vjetrom, zbog svoje vrstine, sve
dok ne bude odjedanput slomljena."
26


25
Vidi: Buhari, Kitab al-merda, br. 5212; Muslim, Kitab al-Sisatu al-qiyame wa al-
denne wa al-nar, br. 5024.
26
Vidi: Muslim, Kitab al-sifatu al-qiyame wa al-denne wa al-nar, br. 5025.

78
Ovakva okretnost u suoavanju sa tekom stvarnou ponekad
od tebe trai osmjeh i da se optereti time da je lijepo primi, ne zbog
toga to voli da ona potraje, nego radi ublaavanja jaine tjeskobe u
njoj, ba onako kako kae pjesnik:
Kad vidjeh sjede vlasti na tjemenu
ta da kaem osim: Dobro dole!
Ovaj savjet je onaj savjet koji nam preporuuje Karindi
rijeima: "Zaista brzina kojom mi primamo stvarnost, ako nema drugog
izlaza, daje zauujue rezultate, ne proe dugo, a mi sebe privolimo na
zadovoljstvo ovom stvarnou, a zatim je preputamo potpunom
zaboravu."
Vilijem Dejms veli: "Budi spreman da prihvati ono to se
mora dogoditi, jer je to prihvatanje prvi korak ka nadvladavanju svih
tekoa koje prate jednu stvar."
Ovo zadovoljstvo je jedna vrsta lijepe utjehe i lijepa rije
umirenja, i razuman ovjek ne moe shvatiti kako su ivotne tekoe
pohvalni ciljevi za kojima bi trebalo eljno tragati.
Ima li iko da voli biti slijep?
Boiji Poslanik je to mrzio za sebe i molio Allaha d.. da mu da
zadovoljstvo u svim ulima, i svaki vjernik, a i svaki ovjek eli da ivi
do odreenog edela sa zdravim osjetilima.
No, neki ljudi iskuani su gubitkom vida, pa hoe li se prepustiti
bolu, da ih para sve dok se od alosti ne istope?
Ne nikako!
U onome to Poslanik prenosi od Allaha d.., u hadisi kudsiji,
se kae: "Kad uzmem ovjeku njegov vid (dva oka) pa u tome osjeti
nedostatak nee imati druge nagrade osim denneta, ako mi bude
zahvalan."
27


27
Vidi: Ahmed, Kitab ba'ki musned al-mufessirin, br. 13510.

79
Ovo je plemenita utjeha i radost, u kojoj oaloeni nalazi lijek
koji e ublaiti njegovu tugu i otkloniti njegovu alost. Da li se iz ovog
govora treba razumiti da je slijepost cilj za kojim treba tragati i da su
dunjaluki bolovi visoke pozicije kojima se izlau oni koji trae
nagradu i oni koji vole dennet?
Razmiljanja sufija upala su u provaliju i povukla za sobom
veliki broj muslimana, pa su oni obmanuti u ovom ivotu kroz svoj
trud, to je oslabilo njihovu snagu, a njihova najvea vrijednost sastoji
se od toga da tumaraju po tamnim horizontima nedaa i tekoa!
Tajna je u mjeanju izmeu dvije sasvim razliite oblasti. Oblast
"Ono to mora biti" i oblast "Ono to ne mora biti."
Uzrog pogreke lei u poistovjeivanju puteva i osjeanja, koja
se rasplinjuju naspram svake od ovih oblasti.
Istina je u tome da svaka od ove dvije oblasti ima svoj prostor, i
otkrovenje. Pa tako, ovjek kada mu se uini nepravda koju moe
odbiti, i ima snagu odbiti je mora da je odbije, jer inu je strpljenje zloin
u takvoj situaciji, a zadovoljstvo nepravdom njemu je grijeh.
A to se tie situacije kada mu se uini nepravda koju nije u
stanju otkloniti, ili ako ga zadesi nesrea koja nadilazi mogunosti
njegovog suprotstavljanja, onda je duan da to podnese i da se strpi.
Zadovoljstvo sudbinom je postalo sramota u islamskom
miljenju, jer oni koji zastupaju to miljenje su ovo pitanje postavili na
pogreno mjesto te su njime pravdali siromatvo, lijenost i besposlicu,
umjesto da ublae posrtaje ozbiljnog napora i rada, te neuspjehe
vrijednih radnika i tegobe onih kojima je uinjena nepravda u njihovoj
struci, kada ovi nisu u stanju da nau adekvatno rjeenje.
Zaista rijei Boijeg Poslanika: "uvaj se harama, bie
najpoboniji ovjek i budi zadovoljan s onim to ti je Allah odredio,
bie najbogatiji ovjek", su sline onome to objanjava Karindi u
rezimeu: "U zadnjih osam godina proitao sam sve knjige, sve asopise
i sve lanke koji govore o problemu uznemirenosti; eli li da zna
najmudriji savjet, do koga sam doao kroz ova duga iitavanja? Ovo je

80
odgovor i savjetujem ti da ga registruje na papiru i da ga nalijepi na
svoje ogledalo, kako bi ga itao svaki dan. Ovaj savjet napisao je doktor
Reinold Tajber:
Podari mi Boe strpljenje i snagu,
da budem zadovoljan onim to mora biti
i podari mi Boe moj,
hrabrost i snagu da izmjenim
ono to ruka izmjeniti moe,
podari mi Boe ispravnost i mudrost,
da razluim jedno od drugog.
A zatim kae: "Da bi savladao uznemirenost, prije nego te
savlada, budi zadovoljan s onim to se mora desiti."
Ili kao to kae Poslanik: "Budi zadovoljan s onim to ti je Allah
odredio bie najbogatiji ovjek."
Zadivljuje me da se ovjek sueljava sa problemima ivota, a na
njegovim je usnama osmjeh koji odraava njegovu irokogrudnost,
njenost njegove udi i irinu njegove izdrljivosti; osmjeh koji kod
Allaha vidi nadoknadu za sve to ga je prolo, i u oekivanom susretu s
Njim, utjehu za sve izgubljeno. Navodim ovdje kasidu Muhammeda
Mustafe Himama koja obiluje istananm emocijama i osjeanjima
zadovoljstva i smirenosti:
ivot me je nauio
da sve njegove oblike u zadovoljstvu primam,
vidio sam kako zadovoljstvo ublaava moje terete
i na tegobe zavjesu baca,
a onaj ko je zadovoljstvom inspirisan,
nikad zavidnik nije,
niti kori mnogo,
ja sam zadovoljan s onim to mi je Bog propisao
i zahvalu veliku izraavam moju,
ja sam sa svakom kategorijom ljudi zadovoljan
opak ili plemenit bio,
zla opakog se ne bojim

81
a od plemenita ne traim nita,
Allah m ije srce rairio
pa za ljubav i dobrotu ne traim zamjenu,
u mom srcu svaki gost ima mjesta,
pa bio on prijatan ili teak.

82
MI KUR'AN PUN MUDROSTI OBJAVLJUJEMO
Islam je put za ureivanje ideja na tano odreen nain, kao to
ureuje sve to prethodi ostvarivanju ispravnosti, i to e potvrditi
istinu. To u oblasti intelekta, a to se tie psihike i drutvene oblasti,
on je sredstvo za ureivanje osjeanja na nain koji budi vrijednosti,
podrava bratstvo, ili na nain da odbija negativnosti i potiskuje
sebinost.
Islam, sa svojim uenjima, trasira ljudima put upute, koji vodi
njihov razum i njihova srca ka istini i potpunosti.
Zbog ovoga je dola Objava, te opominjai i donosioci radosnih
vijesti: "To vam Allah objanjava, da ne zalutate. A Allah zna sve."
(En-Nisa, 176)
"Tako vam Allah objanjava svoje dokaze, da bi ste na
pravom putu istrajali." (Alu Imran, 103)
A ovo je uputa u oblastima pogleda i miljenja, u oblastima
morala i poslovanja je traeni rezultat uz propisane ibadete.
Cilj ibadeta nije puko izvravanje zacrtane forme. Ne, nikako,
nego je cilj ibadeta da povea otrinu razuma u spoznaji istine i da
pronae najblii put, do nje, da omogui ovjeku da suzbije svoje strasti
i da uljepa svoj ivotni put daleko od niskosti i nepravde.
Razmisli o rijeima Uzvienog Allaha: "Allahove damije
odravaju oni koji u Allaha i onaj svijet vjeruju i koji molitvu
obavljaju i zekat daju i koji se nikog osim Allaha ne boje; oni su,
nadati se je, na pravom putu." (Et-Tevbe, 18)
Zaista su vjerovanje u Allaha i Sudnji dan, obaveznost namaza i
zekata, svjetlost koja se akumulira u ivotu ovjeka da bi ispravila
njegov hod, inspirisala ga pozitivnim i da bi ga uinile u univerzumu
povezanim sa istinom, kojoj se nee opirati i od koje se nee otuiti.

83
A oni koji ne crpe koristi iz ovog vidljivog svjetla, kroz svoju
vezu sa Allahom i ovu plemenitu uputu, onda u njihovom ibadetu nema
dobra, niti ima utjecaja njihov namaz i zekat.
Ovo je tajna ovakvog izraza kojim se zavrava prethodni ajet:
"Oni su, nadati se je, na pravom putu."
Kao da initi ova dobra dijela nije dovoljno osim uz uslove koji
zahtjevaju mnogo budnosti i napora.
A negativnosti, koje je Allah zabranio, zaista su one pokuene
ljudima jer prekrivaju ljudski razum, obaraju njihovu savjest i to se
meu njima iri nepravda; i zato to se te negativnosti. u njihovim
mislima i osjeanjima, pretvaraju u ispraznost i tamu, ili u haos i
zbunjenost.
"Onaj ko bude slijedio uputu moju nee zalutati i nee
nesrean biti. A onaj ko okrene glavu od knjige moje, taj e tekim
ivotom ivjeti." (Taha, 123-124)
Pa ovjek koji daje prednost pretvaranju i putu lai pred
iskrenou, nai e se u neprilikama slinim ovjeku koji se u mjestu u
krug okree, a eli da stigne iz Kaira u Aleksandriju. On e se stalno
okretati u svome mjestu sve dok ga umor ne prekine, a da nee postii
cilj.
A ovjeka, koji daje prioritet bludu nad ednosti stii e u ivotu
toliko nezgoda koliko stigne psa lutalicu koji se prikriva da bi ugrabio
neto hrane, pa zadobije vie udaraca nego to nae zalogaja hrane.
Ovi grijesi nisu nesrea samo onima koji ih ine, nego su oni
kazna koja puni sve pore drutva nevoljama i sramotom. A irenje
zloina ima takve posljedice po moralne vrijednosti naroda kao to je
irenje kuge opasno po njihovu postojanost.
Zahtjev imana je da ovjek zna za sebe, granice kod kojih e
zastati i znakove do kojih trebaju doi, a ivot bez ogranienja kojeg
prati neobuzdanost, pa to nije ponaanje koje je prikladno muslimanu
niti ono to se od njega oekuje.

84
Zaista iman nudi ispravne propise i odline kriterije za sve u
emu se razilazimo u ovom ivotu, od gubitka do dobiti, od poraza do
pobjede, od uspjeha do neuspjeha, od prijateljstva i prepirke...
On vodi vjernika onome to treba da radi u svim oblastima
ivota. Pored te prirode imana, Uzvieni Allah je ljudima postavio
druge znakove po kojima e se ravnati, s vremena na vrijeme, da ne bi
skrenuli sa pravog puta.
U to ulazi veina naredbi, zabrana i savjeta kojih je prepuna
Njegova Knjiga i kojima nas je pouio Njegov Poslanik. To su uenja
koja usmjeravaju ponaanje ovjeka u tano odreeni smjer, i brane mu
da luta ovuda - onuda, kao to utvrena obala brani morskoj vodi da
tee kamo ona eli.
Ljudska priroda ima takve hirove koji je odvraaju od pravog
puta. to je najgore ovjek se prepusti tim sklonostima koje ga bacaju u
mjesta iz kojih se ne vraa zdrav, zbog toga Ibn El Mukfia kae:
"Vjernik je stalno na dobru dok ne posrne, a kad posrne, zaokupi ga ta
greka."
Ova zaokupljenost je slabost u volji i ona olakava propadanje,
umanjuje vrstinu tako, a ovjek zbog uzrujanosti, postaje peruka na
vjetrometini.
Karindi smatra nunim postavljanje krajne granice za
uzrujanost koja obuzima ovjeka nakon ovih neugodnih posrtaja.
ovjek neizbjeno grijei, pa nepogreivost nije njegova nada,
niti je on prirodno takav. I on pati zbog posljedica padanja u emotivne
greke.
Najbolje to moe nauiti jeste da povue svoje ruke iz onoga
to se desilo i da ne dopusti da ga ta zaokupljenost vodi iz loeg u gore i
iz hlada u tamu.
Nastoj da ne slijedi put zablude, pa ako ga mora slijediti iz
bilo kakvog pritiska i primamljivanja, nastoj da se ne udubi u to i vrati
se tamo odakle si i doao, prvom prilikom i u to brem vremenu.

85
Ponekad bude pogoen udarcem, ili to sebi umisli, i to te
poljulja...
Neka bude... S tim da zna da je ispravan postupak onaj koji
vraa stabilnost i smirenost, pri tome treba smanjiti tegobe, koje se
sigurno poveavaju kroz ustrajavanje u tjeskobi i nezadovoljstvu.
Neke ljude nakon to ih zadesi gubitak pogodi oduzetost u glavi,
ili bijes koji ga uzrujava; Da li je to znak vjere ili znak dobroinstva?
Ne! Nikako, pa ak ni znak velike hrabrosti.
Karindi kae: "Dogodilo se za vrijeme graanskog rata u
Americi, kada su prijatelji Linkolna nasumice napadali na neprijatelja,
da je Linkoln, umirujui svoje sljedbenike, rekao: "Kod vas je osjeaj
srdbe i uzbuenosti vii nego to je kod mene, moda sam takvim
stvoren, ali ja ne vidim srdbu da koristi. ovjek ne treba da
upropatava polovinu ivota u svai i prepirkama. I kada bi jedan od
mojih neprijatelja prestao da me napada, ne bih ni trenutka razmiljao o
njegovom starom neprijateljstvu prema meni."
Ovdje nemamo toliko prostora da navodimo tekstove kojima se
zabranjuje svaa i srdba i druge kojima se nareuje tolerancija i oprost,
traei nagradu od Boga i uvajui istou ivota. ta koristi drati se
osjeanja bijesa i zlobe? Nai gubici su mnogo vei od nae dobiti. A da
smo mi odgovorili uputi vjere, ona bi nas vrstim vjerovanjem
oslobodila mnogih tekoa, onda kada elimo postii Boije
zadovoljstvo i izvriti njegove poruke.
Nije na odmet da spomenemo priu velikog ruskog filozofa
Tolstoja i njegovu prepirku sa svojom enom.
O ovome velikom knjievniku Britanska enciklopedija kae:
"On je u posljednjih dvadeset godina bio u cijelom svijetu najdostojniji
potovanja."
Mnogi ljudi su njime bili oduevljeni. Posjeivali su njegovu
kuu da bi osjetili zadovoljstvo njegovog gledanja i da bi uli njegov
glas, pa ak da bi sebi priutili i to da ga dirnu prstima. Svaka rije koja
bi izila iz njegovih usta brino je biljeena u novinama, kao da je bila

86
rije Poslanika. Ovakav je bio njegov javni ivot. A to se tie njegovog
privatnog ivota. Njegovi postupci, kad je bio u dobi od 70 godina, bili
su gluplji od postupaka dijeteta u sedmoj godini. Tolstoj je oenio
djevojku koju je volio. U poetku braka oboje su bili sretni, meutim,
njegova ena je, po prirodi, bila ljubomorna, te je zbog toga ponekad
oblaila odjeu seljanki da bi uhodila svoga mua. Prolaskom vremena
je njena ljubomora porasla i dostigla stepen da je ak postala
ljubomorna na svoje kerke! Jedne prilike je uzela puku i metkom
napravila rupu na slici svoje keri zbog silne ljubomore!
A kakva je bila reakcija njenog mua na to? Poeo je pisati u
svome dnevniku i koriti svoju enu i pripisivati joj uzroke nastalih
problema u porodici.
Ovim je elio da u oima buduih generacija ostane ist i
neporaen a da sav prijekor prebaci na svoju enu te je zbog toga
odluio da pie protiv nje. A ta je uradila njegova ena, reagujui na
to? Pocijepala je vei dio dnevnika i spalila ga, a zatim poela pisati
drugi dnevnik u kom uzvraa, svome muu, dvostruko. Pa ak je
napisala priu pod naslovom "ija je greka?"
Karindi kae: "Koji su razlozi ovoga? Zato su njih dvoje svoju
kuu pretvorili u bolnicu za umno poremeene? Tu ima jedan osnovni
uzrok ovoj nesrei. Taj razlog je elja branih drugova da utjeu na nas,
naredne generacije.
I jedno i drugo su eljeli da ih mi smatramo pravednim, a da
preziremo drugo. Da li misli da iko od nas vodi brigu: ko je od njih
dvoje bio u pravu, a ko je pogrijeio? Ne, jer i ja i ti smo zauzeti naim
linim poslovima i nemamo vremena da se bavimo cijenjenom
porodicom Tolstoj.
Veliku cijenu su platili njih dvoje, provodei pedeset godina u
paklu, a da ni jedno od njih nije reklo: - Dosta! I da se ni jedno ne
dosjeti da su duni da stvari cijene po njihovoj istinskoj vrijednosti, i da
kae svom drugu: "Daj da ovo ostavimo ovog momenta! Jer mi trujemo
na ivot zbog sitnica koje nita ne vrijede."

87
Zaista prvi dar pretvaranja, onima koji su licemjerni, je lienost
blagodati, sigurnosti i mira! I da oni rtvuju svoja lina dobra i svoje
potrebe na putu zadovoljstva njihovih posmatraa i pratilaca.
Moda glumci u pozoritima uzimaju velike nagrade za uloge
koje igraju, i smjene i tragine prie koje oni izvode! A to se tie
licemjera, oni su glumci i van pozorita, oni daju dio svog imetka, svoje
sree kao cijenu za zadovoljavanje ljudi i za postizanje njihovog
divljenja.
Ljudi ponekad vide ta djela, a ponekad ih prokomentariu sa
nekoliko rijei i s kraja usana, ali su oni u sebi duboko zauzeti svojim
potrebama i eljama.
One obuzimaju svu njihovu panju i ne preostaje im puno da bi
se mogli radovati. A da se ovjek okrene svome Gospodaru traei
jedino od Njega pomo jer e ga On uputiti onome to e ga smiriti,
njegove ivce i njegove bolove.
Ono to eliminie ljudske tegobe jeste to da uporedi dobra koje
on ima i ono to osjea hiljade ljudi, a to im je uskraeno. A ako doboro
pogleda, uvijek e biti onih nad kojima si ti u prednosti, bilo u zdravlju
ili imetku, i nad onima koji pate u teretima, koji su tei od onoga ime
si ti iskuan.
U ovom znaenju Poslanik kae: "Gledajte u one koji su ispod
vas, a ne gledajte u one koji su iznad vas, a to je mnogo bolje da ne
biste prezirali Boiju blagodat nad vama."
Ovdje moramo skrenuti panju na neto, a to je da se ovjek vrlo
malo sjea kraja svog ivota. Jer on ako je obradovan neim, ili je
oaloen, pretjeruje u naviranju osjeanja i proirenju njihova kruga,
ne razmiljajui o tome da e ih jednog dana napustiti, ako ona njega ne
napuste!
Teio sam lanom miljenju o smrti, da je ona neto to nas ne
treba zanimati i teio sam tome da se veem za ovaj ivot, da ga nee
snai nestanak. Ali, koji je izlaz ako je smrt istina? I ako je njen dolazak
siguran i jasan? Ona rastavlja sastavljeno, pa makar mi to mrzili. Zar ne

88
treba spominjati ovu injenicu? Jer sjeanje na nju postavlja vrste
granice za mnoga stanja gluposti, samoobmane i uobraenosti koji
optereuju razum.
Upitan je Poslanik: "Koji vjernik je najotroumniji? Ree: "Koji
se najvie smrti sjea i koji se najljepe priprema za ono to dolazi iza
nje." (Et-Taberani)
A od Enesa r.a. se prenosi da je Poslanik prolazio kraj skupine
ljudi koja se smijeila, pa je rekao: "Sjeajte se onoga to prekida
nasladu", i mislim da je rekao: "I niko je ne spomene u tjeskobi, a da
mu se ne olaka, niti u izobilju, a da ga to ne ustukne." (El-Bezzar)
Sjeanjem na smrt ne eli se obezvrijediti ivot i rad u njemu,
nego se eli ublaiti pretjerivanje prema njemu i osloboditi se njegove
obmane.
Pa kada se razmiljanje usmjeri u pravom pravcu i kada je ono
umjereno, onda se izobilje nee pretvoriti u nered niti tjeskoba u zatvor.

89
NE PLAI ZBOG ONOGA TO JE PROLO
Kae se: "Nema novoga pod suncem". Ova rije oslikava tok
ljudskog ivota, kroz njegovu dugu istoriju, u smislu naravi i elja,
nereda i sporova, nepravde i pravde, mira i rata, uspona i padova
naroda, procvata i nestanka civilizacija.
Zbog ove stalne slinosti, u toku razvoja ljudskog roda, na
zemljinoj kugli i nasljeenih osobenosti izmeu prethodnih i potonjih,
naredio je Allah svojim robovima da razmotre dogaaje prolosti kako
bi se okoristili onim to oni sadre.
Jer ono to se ticalo prethodnih, tie se i potonjih. Ono to mi
doivljavamo, iznenaeni njegovom ozbiljnou, ve se nekada
dogodilo i o njemu je donesen sud.
Za nas je bolje da prihvatimo ono to je bilo, a da rijeavamo
ono to e biti. Uzvieni Allah kae: "Uzmite pouku o vi razumom
obdareni." (El-Har, 2)
Razumom koji pronie duboko u prolost, prouava njene
dogaaje i upoznaje njihove pouke, osiguravajui nam iskustva
prethodnika, takvim blagom koje nas titi od padova. To je razboriti
razum vjernika.
O ovome Uzvieni Allah kae: "Zar oni nisu putovali po
zemlji pa da imaju srca kojima e shvatiti, i ui kojima e sluati.
Zaista nisu slijepe oi, nego su slijepa srca koja su u grudima." (El-
Hadd, 46)
U asnom Kur'anu se nalaze mnoge prie u kojima je Allah
ovjekovjeio stanja minulih pokoljenja, ishod pobonih i grijenih,
sukob dobra i zla, i sve to stavio nam je na raspolaganje da posmatramo
i razmiljamo: "U priama o njima ima pouke pametnima, to nije
dogaaj koji se izmilja nego je to potvrda objave od prije i
objanjenje za sve, on je uputa i milost narodu koji vjeruje." (Jusuf,
111)

90
U ovim jasnim granicama moramo prouavati prolost.
Jedino traei pouku, ispravno je da se okreemo unazad. to se
tie vraanja u blisku ili dalju prolost, da bi obnovili tugu ili otvorili
staru ranu ili da kruimo oko tragedije koja je povrijedila nae due, da
bi rekli: "Kamo sree da...", ili "da je bilo..." To je ono to mrzi Islam i
trai da se udaljimo od toga; to je navika zbunjenih i kolebljivih meu
munaficima i onih bolesnih srca: "A oni u sebi skrivaju ono to ti ne
pokazuju, zborei: "A da smo mi ita u svemu ovome imali ne
bismo ovdje izginuli!" Ti reci: "Sve da ste bili u stanitima vaim
opet bi se oni kojima je propisano da poginu pojavili na mjestima
svoje pogibije." (Alu Imran, 154)
"A onima koji su, dok su kod kue sjedili, za svoju brau
rekli: "Da nas slijedili ne bi izginuli!" Ti reci: "Hajde vi smrti
umaknite ako istinu govorite." (Alu Imran, 168)
Ovi isprekidani jecaji i bolno tugovanje je nadvladalo one
slabijeg imana, nakon bitke na Uhudu, te su gubici, koji su snali
stanovnike Medine, nakon napada murika na njih, ostavili duboke
tragove i otvorile su se upljine pakosnicima Islama za zluradost i
podrugivanje.
Ali Uzvieni Allah je objavio jasne ajete za saniranje ovih rana i
sjedinjenje snage muslimana nakon to ih je pogodila nesrea; i nauio
ih je da okreu svoje poglede ka budunosti, da svoje pamenje ne veu
za prolost i zabranio im je da plaui zastaju na ruevinama
jueranjega dana.
Ne, ovo nije osobina mukosti, niti logika vjerovanja, moramo
spoznati tajnu greke da bi je izbjegavali u budunosti, i neemo gledati
u ono to se dogodilo osim u mjeri u kojoj emo izvui pouku iz nje, to
isto nam Kur'an garantuje, kada ukazuje na uzrok poraza, u kratkim
crtama: "Ali kada ste duhom klonuli i o svom poloaju se poeli
raspravljati, kada niste posluali a On vam je ve bio ukazao na
ono to vam je drago." (Alu Imran, 152)

91
"One meu vama koji su uzmakli na dan kada su se dvije
vojske sukobile uistnu je ejtan naveo da posrnu, zbog onoga to su
prije poinili." (Alu Imran, 155)
Zatim ih tjei onim to e im umanjiti nanesenu bol, jer bol kada
stegne ljudske grudi tekim okovima, vee ih u vremenu koje stalno
tee i zbog toga ne mogu dati lijepog doprinosa niti zaraditi kakva
dobra.
Kakva je vrijednost u udaranju amara (samom sebi) i naricanju
za moguim uspjehom, koji nas je mimoiao ili gubitkom koji nas je
snaao?
Kakav znaaj ima u tome da prizivamo nae misli i osjeanja o
dogaaju koga je zamelo vrijeme, osim da poveamo jainu bola i
alost srca?
Kada bi nae ruke mogle dokuiti minule dogaaje, pa da
izmjene, ono to mrzimo i da ih pretoe u ono to volimo, onda bi
vraanje u prolost bilo vadib (stroga obaveza), te bi mi pohrlili ka
njoj, kako bi izbrisali ono to smo uinili, a nismo trebali i kako bi
umnogostruili ono to nismo inili, a trebali smo uiniti.
Budui da je to nemogue, onda nam je bolje da na trud
uloimo da bi smo nastavili nove dane i noi, jer je jedino tako mogue
postii nadoknadu i ispravku.
Ni u kom sluaju ovjek ne moe biti optuen zbog svoje elje
za dobrobiti, pa ako iz bilo kojeg razloga ta dobrobit ne bude ostvarena,
a pogotovo ona koja se tie edela i nafake, nau vjeru u Allaha i kader
- sudbinu - uinimo da bude zapreka vezana za pretpostavke i obmane.
Na ovo upozorava Kur'an, nakon bitke na Uhudu, kada kae
onima koji su plakali za poginulima i koji su se kajali zbog svoga
izlaska na bojite: "Ti reci: "Sve da ste bili u stanitima vaim, opet
bi se oni kojima je propisano da poginu pojavili na mjestima
njihove pogibije." (Alu Imran, 154)
Pa zbog ega ovo glasno dizanje glasa?!

92
Jer nekad se avion srui, sa svim onim to je u njemu (od ljudi i
stvari), i nau se potpuno ugljenisana tjela, a neki ljudi i djeca ostanu
pored njih, bez teih povreda. Pa zato onda ne priznati sudbinu, kader,
u svemu to se dogaa i prepustiti joj ono to nas je nadvladalo, u naim
stvarima, da nam u tome bude zadovoljstvo.
Karindi pribjegava razumu da bi nas doveo do ovoga cilja, kad
kae: "Mogue je da pokua ispraviti rezultate koji su doli kao
posljedica nekog dogaaja, koji se dogodio prije 180 sekundi, a to se
tie toga da pokua promjeniti itav dogaaj, pa to je neto to je
neshvatljivo. A postoji i samo jedan mogui nain na koji proli
dogaaji mogu biti korisni, a to je da analiziramo greke iz prolosti i da
se njima okoristimo, a potom sve da potpuno zaboravimo."
Ja vjerujem u ovo, ali da li ja imam toliko hrabrosti da inim ono
u ta vjerujem?!
Zatim kae: "Priao mi je Sonders da ga je gospodin Brandwin,
profesor medicine na univerzitetu Dord Vaington, pouio jednoj
lekciji koju nikad nee zaboravit, a evo te lekcije: "Nisam tada imao
punih dvadeset godina, ali sam bio vrlo zabrinut, i u tom ranom periodu
moga ivota. Ve sam bio navikao da ponavljam moje greke i da o
njima dosta brinem. Kada bih zavrio ispit i pregledao listove sa
odgovorima, vratio bih se i legao u postelju grizeii nokte. Naao bih se
u tekom stanju uznemirenosti, bojei se neuspjeha, ivio sam tako u
prolosti sa onim to sam uinio u njoj. Volio bih da sam uradio
drugaije nego sam radio, razmiljajui o onome to sam rekao u
vremenu koje je prolo i volio bih da sam rekao neto drugo.
Jednog dana dok smo bili u kabinetu, uao je profesor Brandwin,
nosei au punu mlijeka. Stavio ju je na katedru. Nai pogledi bili su
upravljeni prema ai, a nae misli su razmiljale: koja je veza izmeu
mlijeka i lekcije? I iznenada je skoio profesor i udario au rukom,
nakon ega je ona pala na pod, a prosulo se ono to je u njoj. Ovdje je
gospodin Brandwin povikao: "Neka niko od vas ne plae za prosutim
mlijekom."

93
Onda je jednog po jednog izvodio traei da razmilja o
rasprenim komadiima i proljevenoj tenosti po podu. Zatim je
svakome od nas rekao: "Pogledaj dobro. Ja zaista elim da se prisjea
ovog asa tokom itavog tvoga ivota. Mlijeko se prosulo i pokupio ga
je odvod, pa koliko god da ti upao svoju kosu i doputao brigama da ti
steu grlo, nee moi povratiti niti jednu kap. Uz oprez i preventivu,
moda smo mogli izbjei ovaj gubitak, ali ve je prolo vrijeme, i sve
to moemo uiniti jeste da izbriemo i zaboravimo njegov trag, a zatim
da se vratimo poslu odluno i aktivno."
To je istina i na nju ukazuje hadis: "Trai pomo od Allaha i ne
kloni, a ako te neto zadesi ne reci: "Da sam radio to i to bilo bi tako i
tako", nego reci: "Tako je Allah predodredio i to je htio uinio je, jer
"da sam" otvara vrata ejtanovom djelovanju."
Na taj nain briemo tragove prolosti i nastavljamo put u radu i
nadi.

94
TVOJ IVOT JE PLOD TVOG RAZMILJANJA
ovjekova srea ili nesrea, njegova uznemirenost ili njegova
smirenost izviru iz njega samoga. On daje svome ivotu svijetlu ili
tamnu boju, kao to tenost poprimi boju posude u kojoj se nalazi: "Pa
ko prihvati nai e zadovoljstvo, a ko se ljuti pripada mu (srdba)
grijeh."
28

Posjetio je Poslanik bolesnog Arapa, koji se pre savijao od
estine groznice pa mu je, tjeei ga i bodrei, rekao: "ist (od
grijeha)."
A ovjek odgovori Poslaniku: "To je groznica koja plamti na
starom ovjeku dok ga ne dovede do mezara."
"Dakle, to je ona!", ree Poslanik na njegove rijei.
29

Znai, da stvar potpada pod lino shvatanje; ako hoe ti je
uini oienjem i bie zadovoljan, a ako hoe uini je propau i
bie srdit.
Ocjena jednog ina mijenja se u velikoj mjeri s onim to ga prati
od psihikog stanja. Pogledaj u ova dva ajeta koja istiu osobine ljudi:
"Ima i takvih beduina koji ono to dijele kaznom smatraju, jedva
takvi ekaju da vas nesree stignu, da Bog da njih zlo stiglo! A
Allah sve uje i sve zna. Ima i onih beduina koji vjeruju u Allaha i
vjeruju u onaj svijet i koji smatraju da ih ono to dijele Allahu
pribliava i blagoslovima Poslanika, a to je njima dobro dijelo,
doista!" (Et Tewbe, 98-99)
I jedni i drugi daju traeni dio imetka, s tim da ga prvi smatraju
nametom, te prieljkuju nesreu onima koji ga uzimaju, dok ga drugi
smatraju poeljnim zekatom u ijem davanju dua nalazi ugodnost i
nakon toga upuuje lijepu dovu.

28
Tirmizi, Kitabu al-zuhd, br. 2320.
29
Buhari, Kitab al-merda, br. 5230.

95
Sve ivotne stvari mogu se svrstati u ove okvire.
Vrijednost djela, pa ak i onoga ko ini to djelo, usko je
povezano sa njegovim stvarnim razmiljanjem koje se deava u mozgu i
osjeanjima njegove due. Karindi kae: "Naa razmiljanja nas
formiraju, naa umna orijentacija je prvi faktor u kreiranju naeg hoda".
Zato se insan pita: "Kai mi ta krui u glavi ovjeka rei u ti ko je
on." Da, svakako, pa kako bi i bio ovjek neto drugo osim ono na to
upuuje njegovo razmiljanje?
Ja sam ubijeen da problem s kojim se susreemo jeste: Kako
emo odabrati pozitivne i ispravne misli?
Kada se rijei ovaj problem rijeie se iza njega i drugi sami po
sebi, jedan za drugim. Rimski imperator Markos Orlius kae: "Na ivot
je rezultat naeg razmiljanja. Pa ako nas prate lijepe misli, biemo
sretni, a ako nas opsjednu loe misli, biemo nesretni. A ako nas
obuzmu neprijatne misli, postaemo plaljivi i kukavice, a ako nas
nadvladaju misli, o bolesti i bolu, postajemo istinski bolesnici..."
Niko ne moe negirati koliko veliki uticaj kod pojedinaca i
drutava, ima moralna snaga.
Vojske, koje imaju veliki uspjeh, crpe tokom borbe i tokom
itavog vremena pruanja otpora, iz dubine ubjeenje i snage strpljenja,
vie nego iz mnotva oruja i opreme.
Zaliha vrstog morala i visokog ponosa je korisnija ljudima i
znaajnija za pobjedu od bilo ega drugoga. ovjeku, koji ima vrstu
vjeru u sebe tjelesni nedostatak ili loi ivotni uslovi nee umanjiti
njegov odvani pristup ivotu, ak e to biti podsticaj aktivnosti i jaoj
odlunosti.
Ako me to to sam mali prijei da dosegnem visinu,
pa ja u to vrlinama dosegnuti...
Istina je da ponekad kompleks manje vrijednosti biva dobar i
pozitivan kada podstie na usavravanje i ast. On je zapravo pokuen i
nepoeljan ukoliko ovlada ovjekom i uini ga da pribjegava

96
pretvaranju, lanoj formi i prikrivanju svojih nedostataka tvrdnjama i
varkama.
Zaista, iva psihika stanja ine da malo postane veliko, a
pojedinac da postane zajednica.
Na ova stanja, kvalitetom i kvantitetom, vraa se budunost
ovjeka, a njegov ivot uzima svoj tok. Psiha je jedini izvor ponaanja i
usmjerenja, shodno mislima koje njome preovladavaju i osjeanjima
koja njome dominiraju.
Kada se ovjek uzdigne izrad povrine zemlje mijenjaju se
oblici i obimi u njegovim oim i njegov pogled, na ono to je ispod
njega, postaje mnogo irih granica i daljeg horizonta.
A on!? On je ostao isti!
Isto je takvo ovjekovo uzdizanje na stepenicama kulturnoga
napredovanja i moralnog oplemenjivanja.
On mnogo mijenja svoja razmiljanja i osjeanja. I mijenja svoje
sudove o mnogim linostima i stvarima.
ovjek u dobi djeatva nije ista osoba kao u dobi zrelosti, kao
to u periodu mladosti nije ono to je u periodu starosti. Mi moemo da
od sebe nainimo dobre uzore ako to elimo.
Na put do toga je obnavljanje naih misli i naih osjeanja, kao
to se obnavlja dio pustinje kada joj se doda velika koliina vode i
gnojiva. Mi se mijenjamo u druge linosti kao to se mijenja gola
pustinja u bogatu bau.
Karindi nam prenosi priu jednog mladia, koga je smorila
bolest pa je napustio svoju zemlju traei ozdravljenje u putovanju i
obilasku udaljenih krajeva. Njegov otac je znao prirodu njegove bolesti,
koja je bila rezultat plahovite naravi i jakih predrasuda, pa mu je
napisao pismo: "Dijete moje, ti si sada udaljen hiljadu i petsto milja od
svoje kue, i pored toga ne osjea nikakvu razliku izmeu dva stanja -
ovdje i tamo. Zar nije tako? Da, zato to si ti preko ove itave ogromne
udaljenosti zadrao jednu jedinu stvar koja je uzrok svega od ega ti
pati. To je tvoja psiha. Nema nikakve mahane u tvome tijelu niti u

97
tvome razumu, niti u bilo emu od iskustava koja su te survala u ovu
duboku provaliju punu nedaa, nego je ono to te do toga dovelo
neispravnost tvoga razmiljanja s kojim si stekao ta iskustva. Onako
kako razmilja ovjek - tako i biva, pa kada to, sine, shvati, vrati se
svojoj kui i svojoj familiji, jer e ti u tom sluaju biti zdrav!"
Mladi je rekao: "Ovo pismo me jako uznemirilo a moja srdba
je dostigla tu mjeru da sam odluio da se ne vratim kui i porodici."
Dodao je: "etao sam jedne noi ulicom i naiao na crkvu u kojoj je
sluena molitva. A poto nisam imao odreen pravac uao sam u nju da
posluam vjersku poruku, koja je bila u toku odravanja. Tema je bila:
"Onaj koji savlada sebe vei je od onoga koji osvoji grad".
Kao da je ovo moje sjedenje u bogomolji i moje sluanje poruka,
koje je sadravao govor moga oca, reeno drugim rijeima. Bilo je to
neto slino brisau koji je izbrisao uznemirenost koja je muila moju
pamet. Taj momenat mi je omoguio da trezveno razmislim o mome
ivotu, i to me dovelo do toga da sebe vidim u realnoj slici. Vidio sam
sebe gdje elim da izmjenim svijet i ono to je u njemu, u trenutku kada
je jedina stvar bila u velikoj potrebi za promjenom - a to je moje
razmiljanje i usmjeravanje mojih misli - to je, shvatio sam, u stvari
moje pravo JA."
Slino ovome napisao sam u knjizi "Moral muslimana" i ukazao
na ovu injenicu: "Islam, kao i ostale nebeske religije, u preporodu se
openito oslanja, prije svega, na izgraivanje ljudske due i ulae veliki
trud da bi pronikao u njene dubine i usadio svoja uenja u nju sve dok
ne izmjeni dio nje.
Misije Poslanika nisu ovjekovijeene i nisu mase vjernika
okupljane oko njih ni zbog ega, osim to je ovjekova dua bila
predmet njihovog rada i osa njihovih aktivnosti. Njihova uenja nisu
bila kula od karata koja e pasti u sudaru sa aktivnim ivotom, niti
upadljive boje koje blijede s prolaskom dana. Ne! Oni su pomjeali
njihove postulate sa eljama nefsa pa su ovi postulati postali snagom
koja e ovladati nagonima ljudske prirode i uzeti glavnu ulogu u
njenom kreiranju.

98
Moda su nebeske objave govorile o drutvu i njegovim
stanjima, o vlasti i njenim oblicima, i ponudile recepte za bolesti koje
snau ove oblasti ali i pored toga vjere nisu izale iz svoje prakse da
dobru duu smatraju pravim projektom za svaki preporod, a jaki moral
stalnom garancijom za svaku civilizaciju. U ovome nema potcjenjivanja
niti precjenjivanja rada onih koji izgrauju drutvo i dravu.
Ovo je ukazivanje na vrijednost duhovnog preporoda u ouvanju
ivota i usreenju ljudi.
U najureenijim drutvima, pokvarena dua izaziva nered, kako
bi zadovoljila svoje niske ciljeve, a plemenita dua ispravlja pukotine.
Njena plemenitost izvire iz nje same, pa lijepo postupa kroz burna i
bremenita vremena.
estiti sudija svojom pravednou nadopunjuje nedostatke
zakona po kome sudi, a neasni sudija je u stanju da tei nekoj strani,
iako radi po slovu zakona. Takoer, ljudska dua kada se susree sa
razliitim idejama; pokretima, eljama i interesima.
Zato je duhovni preporod prva poluga da bi dobro pobjedilo u
ivotu. Pa ako on bude zapostavljen horizonti e pasti u mrak, a nered
e zavladati u sadanjosti i budunosti ljudi, i zato Uzvieni Allah kae:
"Allah ne mijenja ono na emu jedan narod jeste sve dok taj narod
ne izmjeni sebe! A kada Allah hoe da neki narod nesrea pogodi -
nema toga ko e mu to sprijeiti!" (Er-Rad, 11)
Govorei o razlozima propasti grijenih naroda, Allah kae: "A
tako bi i sa udesom Faraonovog naroda i onih naroda prije njih, oni
su Allahove ajete poricali i Allah ih je kaznio zbog grijeha njihovih!
A, uistinu, Allah je moan i On estoko kanjava. Tako Allah ne bi
mjenjao nekom narodu blagodati (stanje) to mu ih On podari, sve
dok taj narod ne izmjeni sam sebe." (El-Enfal, 52-53)
Allah eli da nam pojasni vrstu vezu izmeu istoe due i
nepomuenosti ivota, i izmeu ljepote morala i ljepote ivota a
potvrdio nam je da Njegov iroki beriet silazi kao zatita vjernicima i
dobroinstvo i nagrada bogobojaznima i dobroiniteljima, kada kae:

99
"A da su stanovnici gradova vjerovali i Allaha se bojali, mi bismo
im blagodati s neba i iz zemlje podarili." (El-Ea'raf, 96)
I spominje da je spustio poraz i ponienje na one koji su ustali
kao napadai: "Ne budite kao oni koji su iz stanita svojih izali
oholo i da bi se svijetu pokazali, i da bi od Allahovog puta
odvraali." (El-Enfal, 47)
Zatim im je Allah, nakon to je na njih sputena kazna, otvorio
prozore nade u bolju budunost, ali Njegovoj milosti zalog je promjena
njihovih srca, i njihova promjena iz stanja objesti i oholosti u stanje
skromnosti, milosti i pravde. Allah kae: "O Vjerovjesnie, reci
robovima, sunjima koji su u vaim rukama: "Ako Allah zna da u
srcima vaim ima dobra ikakva, bolje e vam dati od onoga to je
uzeto od vas, i oprostie vam!" A Allah prata i samilostan je." (El-
Enfal, 70)
Islamski odgoj duboko je zaao u prouavanju due, njenih
stanja i srca i njegovih kategorija. A cilj islamskog odgoja jeste
postizanje sree koja izvire iz njegove nutrine, a ne iz vanjtine,
podstiui ovjeka da oekuje jedino u horizontima svoje due izvore
blagodati, sree i zadovoljstva.
Pa kada se nakon dugog vjebanja i izdvajanja od loih utjecaja
islamski odgoj uzdigne, teko da njegovo svjetlo doivi zalazak. I kada
poboni postignu ovaj stepen, rei e: "Mi smo u slasti, kada bi za nju
znali visokodostojnici borili bi se protiv nas sabljama (da nam je
otmu)!"
S tim da je ove duhovne vjebe, i ono to se trai od njih snaao
ekstremizam i nered to je dovelo da se njihov rezultat uinio
bezvrijednim. Kada su se prve sufije meu muslimanima ukoriile u
okvire svojih shvatanja i precjenili line rezultate koje su postigli,
pokuali su da kroz njih (svoja shvatanja) posmatraju bit kosmosa i
prirodu ivota, te su mnogi tako zalutali i druge zaveli.
Razlika izmeu islamskog sufizma i amerikog mistizicma je
vidljiva iz prie koja se prenosi od gospoe Meri Bejker, koja je osniva
onoga to zovu "Kransko znanje". Od svih ivotnih stvari ova

100
gospoa nije poznavala nita osim siromatva, gladi i bolesti. Njen mu
je umro ubrzo nakon njihovog vjenanja. Drugi mu ju je napustio i
otiao s drugom enom, da bi nakon toga bio pronaen mrtav u jednoj
skromnoj kui. Imala je jedno dijete i bila je primorana, siromatvom i
boleu, da ga se odrekne kada je navrilo etiri godine ivota. Onda je
izgubila svaki trag o njemu i nije ga vidjela za trideset i jednu godinu.
Njena hronina bolest navela ju je na razmiljanje o ideji "Lijeenje
snagom uma".
Zaokret u njenom ivotu desio se u gradu Leen. Dok je etala
ulicama, jednog dana, okliznula joj se noga i pala je na trotoar pokriven
ledom, i tom prilikom izgubila svijest. Posljedica takvog pada bila je
teka povreda kime, zbog koje su ljekari oekivali ili blisku smrt ili
potpunu paralizu do kraja ivota...
I dok je ona tako leala u bolesnikoj postelji, otvorila je svetu
knjigu i bila je inspirisana Boijom brigom, kao to je ona kasnije rekla,
itajui rijei iz Evanelja po Mateju: "I kada mu paraliziranog ovjeka,
koji je leao u postelji, donesoe (Isau a.s.). Tada ree paralisanome:
"Ustani, ponesi svoju postelju i idi svojoj kui. ovjek je ustao i
napustio svoje mjesto."
Meri Bejker je rekla: "Ove rijei su mi dale snagu, vjeru i
unutranju motivaciju, do te mjere, da sam ustala iz postelje i hodala po
sobi!"
Ova vjeba je pripremila put paralisanoj gospoi da se izlijei i
da pokae put drugima da se izlijee.
Na osnovu ovoga Karindi kae: "To iskustvo je omoguilo
Meri Bejker da postane prorokom nove vjere i moda, jedine vjere koju
nagovjetava ena!"
Mi smo skloni prihvatanju istinitosti ove lijepe prie, ak smo
skloni prihvatanju neobinih dogaaja koje prenose novine o
siromanim Indijcima koji meditiraju, jer duhovna snaga ini uda.
Onaj koji ovo smatra bezazlenim i nevanim, neka samo udari
dlan o dlan, jer se za prihvatanje ovih predaja ne vee niti vjerovanje

101
niti nevjerovanje (tj. ako neko ne vjeruje u ovo nee time postati
nevjernik, niti e ako vjeruje postati vjernik). Jedini cilj ovih pria jeste
da skrenemo panju da se ovi i ovakvi dogaaji trebaju svesti u line
okvire pojedinca, i da niko ne pokuava da ih pretvara u opti
materijalizirani zakon. (Kao to je uinila spomenuta gospoa, pravei
od svog sluaja novu vjeru).
Amerikanci meu kojima se dogodio ovaj sluaj nisu preli
spomenutu granicu, i nisu ni pokuali da je prenesu u labaratorije, niti u
proizvodne pogone. A to se tie onoga to se dogodilo u naoj zemlji,
prije nekoliko stoljea, bilo je u potpunoj suprotnosti s ovim. Tada su se
ovakve duhovne pojave pretvorile u epidemiju koja je zahvatila i sela i
gradove. Skoro da ne proe dan, a da se ne uje neka nesvakidanja
pria o nesvakidanjem dogaaju, koja je vezana za nekog uglavnom
bestidnog ovjeka, kao i prie o kerametima pobonog evlije ili
prepredenog pokvarenjaka.
Krug ovakvih legendarnih pria se proirio do te mjere da je
zahvatio oblasti trgovine, proizvodnje i nauke. Pa ak prelaze i na polja
rata i politike. Kada je Ismail El-Hadjevi ratovao protiv Habeije i
osjetio to su doivjeli njegovi pohodi od beznaa, naredio je ulemi El-
Ezhera da se sakupe na njegovom dvorcu i da prouavaju "Sahihu-l-
Buhari".
Kao da itanje sunneta ili itavog Kur'ana, vraa poraze
poraene vojske zbog loeg plana ili slabe pripreme!
Vidimo enu gdje itajui retke Evanelja po Mateju - kako
kau Amerikanci - ozdravi, pa nije dozvoljeno da njen sluaj preraste u
grajanje oko zakona Boijih u Kosmosu, kao to se desilo kod nas, gdje
su se ove nesvakidanje duhovne, line pojave pretvorile u opti atak na
istine Kosmosa i ivota!
Znamo da se pogledi i sudovi u oblastima linih shvatanja,
mogu potpuno razlikovati to moe da povea tvoju snagu ili da je
smanji, shodno onome to je u tebi od interesovanja, aktivnosti i
pristupa.
Zakoni postojane materije nisu podloni eljama i naklonostima.

102
U ovim granicama shvatamo rijei Dejmsa Alena: "Pusti
ovjeka da promjeni smjer svojih misli, i obuzee ga iznenaenje, zbog
brzine preokreta koju izaziva ova promjena u razliitim oblastima
njegovog ivota. Boija mo je ta koja nas usmjerava, ona je u nama,
odnosno ona, to smo sami mi!
I sve to ini ovjeka je direktni rezultat onoga to krui u
njegovoj misli, kao to ovjek ustane na svoje noge pa radi i proizvodi
na poticaj svojih misli isto tako on oboli i ozdravi na poticaj svojih
misli."

103
OGROMNA CIJENA ODMAZDE
Osjeaj ovjeka za linim dostojanstvom, za stabilnou
njegovog hoda, za zatitom njegove asti od izmiljotina i njegov
osjeaj za bezvrijednost njegovih protivnika i njihove nemoi da ga
otete, te njegov osjeaj da je moan, da ih porazi, ini ga smirenim kad
je uvrijeen i daje mu snage da se sporo ljuti ako mu se uini nepravda.
ovjek se obino mijenja, rasrdi se i pobjesni kada se nasrne na
njegovu ast, onako kako neprijatelj nasrne na osvojeni grad.
A ako je ovjek siguran da njegov protivnik svojim
provokacijama pokuava nemogue, i da koliko god nastojao ne moe
da ga rani, on u svojoj stabilnosti doekuje udarce smireno, s osmjehom
ili s podcjenjivanjem.
Podupirui ovu injenicu navodimo dva argumenta: Prvi koji
navodi Karindi i drugi koji sam naveo u mome djelu "Moral
muslimana", a svaki od njih potvruje i jaa drugog.
Karindi kae: "Postavili smo jedne noi ator naspram guste
ume i iznenada se pojavila divlja, crni medvjed. Privukao se u sjenu
naeg logora i poeo jesti ostatke hrane.
U to vrijeme jedan od smjelih ljubitelja ume eui svoga konja
priao nam je udnu priu o medvjedima, izmeu ostalog rekavi: "Crni
medvjed je u stanju da pobjedi svaku drugu ivotinju koja ivi na
zapadnom dijelu svijeta izuzimajui bika u nekim pozicijama."
A ja sam te noi primjetio malu i slabu ivotinju koja je bila u
stanju izai iz svog skrovita i suprotstaviti se medvjedu bez straha i
bojazni, i ne samo to, nego i da jede zajedno s njim njegovu hranu. Bila
je to kuna.
Nema sumnje u to da je medvjed bio svjestan da jedan udarac
njegovom jakom kandom znai za kunu nestanak iz svijeta postojanja.
Pa zato to nije odmah uinio?

104
Jer je na osnovu iskustva nauio, da provociranje ove male
ivotinje donosi samo neprijateljstvo, koje mu moe nauditi pa je
prihvatljivije i bolje za njegov ponos, da se ne obazire na nju.
Ovo sam takoer i ja nauio. Stezanje ome ljudima koji su
poput ove kune pribavlja neprijateljstvo koje niemu ne koristi.
Ovo je napisao Karindi u knjizi "Ostavi uznemirenost" i o
ovome sam se sloio s njim u mojoj knjizi "Moral muslimana", gdje
sam rekao: "S tim da ljudska originalna priroda ima velikog udjela u
ljudskim osobinama kao to su otrina i blagost, brzopletost i
izdrljivost, pomuenost i istoa - s tim da postoji sigurno povezanost
izmeu sigurnosti ovjeka u sebe i izmeu njegove tolerancije prema
drugima, te prelaenje preko njihovih greaka.
to se velik ovjek vie uzdie ka savrenstvu sve se vie ire
njegove grudi i njegova dobroudnost, te nalazi pravdanje za greke
ljudi. Kada neiskusni elei ga raniti, napadnu na njega, on gleda na
njih s visine kao to filozof gleda na djecu koja se igraju na ulici, pa
ponekad i njega pogode kamenom.
Vidjeli smo da neke ljude srdba kada ih nadvlada moe odvesti
do granice ludila, pa oni smatraju da su ponieni takvim ponienjem
koje moe izlijeiti samo prolijevanje krvi.
A zar bi ovjek, koji ivi iza visokih zidina svojih vrlina,
reagovao na ovako estok nain?
Ne, nikako, jer ponienja padaju na onoga ko ih alje prije nego
stignu do onoga kome se alju.
Ovo znaenje nam tumai dobroudnost Huda a.s. dok je sluao
odgovor svoga naroda, na njegov poziv na vjeru: "Mi smatramo da si
ti doista neznalica, i mi mislimo da si doista laac. Ree: "O narode
moj" - govorio je on -"nisam ja neznalica, nego sam Gospodara
svjetova Poslanik, dostavljam poslanice Gospodara svog, ja sam
vam iskren savjetnik." (El-Ea'raf, 66-68)
Zaista pogrde ovih neznalica nisu poremetile dobroudnost
Huda a.s. jer je velika razlika izmeu ovjeka kojeg je Bog izabrao za

105
Poslanika i izmeu naroda koji je sam sebe obmanuo i ustrajao na
oboavanju kamenja smatrajui iz svoje gluposti da ono teti i koristi.
Pa kako e osjeati tjeskobu veliki ovjek zbog rijei ovih neznalica?"
Naveemo nekoliko uzornih primjera koje nije uzdrmala zloba
niti ih isprovociralo neznanje, jer uvreda bestidnika nestaje u njihovoj
irokogrudnosti kao to kamenje nestaje u dubinama Tihog okeana.
Ako dijete baci kamen u more, ne kodi mu dok je puno.
Prenosi se da je neki ovjek vrijeao Ibn Kajsa, dok je s njim
etao, i poto se pribliio svome stanu, stao je Ibn Kajs i rekao:
"ovjee, ako je ostalo jo neto kod tebe reci to ovdje, jer se bojim ako
te uju mladii ovog kvarta da e te uznemiriti."
Ebu Zerru je rekao neki ovjek: "Ti si onaj kojeg je Muavija
protjerao iz Sirije? Da si bio dobar ne bi te protjerao!"
Ebu Zerr mu je odgovorio: "Iza mene je velika prepreka ako se
izbavim, iz nje nee mi koditi ono to govori, a ako se ne izbavim ja
sam gori od onoga to ti kae."
A Ebu Bekru je takoer, rekao neki ovjek: "Bogami u te
izgrditi tako estoko, da e te to pratiti i u grobu." Na to mu Ebu Bekr
odgovori: "Tebe e pratiti a ne mene."
Amru Ibn El Asu je rekao neki ovjek: "Bogami u ti se sav
posvetiti." Pa je odgovorio: "Onda si pao u posao." Ovaj upita: "Kao da
mi prijeti, tako mi Boga, ako mi kae jednu rije, ja u tebi deset!"
Ree Amr: "Ti kada bi mi rekao deset, ja tebi ne bih uzvratio ni sa
jednom."
Grdio je ovjek E-abija pa mu je odgovorio: "Ako istinu
govori, Allah e meni oprostiti, a ako lae neka Bog oprosti tebi."
Ebu Zerra su grdili pa je odgovorio: "Ne budi uporan u tome da
me grdi ve ostavi mjesta pomirenju. Mi neemo nagraditi onoga ko
prema nama grijei niim osim da smo pokorni Allahu u odnosu prema
njemu."

106
Proao je Isa a.s. pored jedne grupe sunarodnjaka koji su mu
govorili rune rijei, a on im je uzvratio lijepim rijeima, pa mu je
reeno: "Oni tebe grde a ti uzvraa lijepim?"
A on ree: "Svako dijeli od onoga to ima."
Reeno je Kajsu ibn Asimu: "ta je to dobroudnost?"
Odgovorio je: "Da se vee sa onim ko te izbjegava, da da onom ko
tebi uskrauje i da oprosti onome ko ti nepravdu nanese."
Nisu se uporedile dvije ljepe stvari od dobroudnosti i znanja,
oprosta i moi.
A Hasan kae: "Vjernik je dobroudan, nee zanemariti kada
bude zanemaren", a potom je prouio Kur'anski ajet: "A kada ih
bestidnici oslove, odgovaraju: "Mir vama!" (El-Furkan, 63)
Jezid ibn Habib kae: "Moja srdba je u mojoj nanuli... pa kada
ujem ono to mrzim uzmem je i krenem."
A hazreti Alija kae: "Ko je blage rijei mora ga voljeti i tvoja
blagost prema bestidniku uveava tvoje pomagae protiv njega."
Rekao je ovjek Omer ibn Abdulazizu neto to on mrzi, pa mu
je odgovorio: "Ne brini, samo si elio da me isprovocira ejtan, ali u
danas od tebe dobiti ono to e ti od mene sutra, pa idi ako eli!"
Srdba je napad koji tee kroz duu kao to struja tee kroz
tijelo. Ponekad ona proizvede potpunu strepnju i veliku uzrujanost, a
ponekad se toliko pojaa da shrve i dokraji onoga koga snae.
Zbog toga, Karindi smatra da je dobroudnost, prema
protivnicima, milost koja zahvata duu prije nego to protivnika stigne
njeno dobroinstvo.
On nam prenosi izvadak jedne policijske uprave u Americi, koji
zasluuje panju: "Kada ljudi naume da ti nakode, ti izbrii sjeanje na
njih i ne pokuavaj da im uzvrati, jer ako ti naumi da im se osveti, to
e ti donijjeti vie neprijateljstva nego njima."
A zatim se pita: "Kako e ti nauditi pokuaj osvete?"

107
Ona moe da uniti tvoje zdravlje, kao to spominje asopis
"ivot": "Najoitije po emu se poznaju oni koji pate od visokog
krvnog pritiska jeste brza uzrujanost i odgovaranje na pozive bijesa i
mrnje."
Dalje kae Karindi: "Jedna od mojih poznanica obolila je od
srane bolesti i ljekari su joj najvie savjetovali da se ne ljuti bez obzira
na sve jer je sranom bolesniku dovoljna jedna srdba za kopanje groba.
Radi zatite ovjeka od napada srdbe i od njenih posljedica po
tijelo i psihu, Boiji Poslanik kae: "Pri kome se nau tri stvari Allah e
ga staviti pod svoju zatitu, zaklonie ga svojom milou i zavoljee ga.
Ko zahvali kada mu se udjeli, ko oprosti kada je u poziciji da uzvrati i
kada se rasrdi on popusti." (El-Hakim)
Od njega se prenosi i hadis: "Ko savlada svoju srdbu Allah e
otkloniti kaznu od njega, a ko sauva svoj jezik Allah e sakriti njegovu
sramotu." (Et-Taberani)
Od Ibn Omera se prenosi hadis: "Nema zalogaja sa veom
nagradom kod Allaha od zalogaja srdbe koja se prigui elei time
zadobiti Boije zadovoljstvo."
30

Sasvim je jasno da ovjek sa poveanjem srdbe gubi svoju
svijest a ejtan preuzima rukovoenje nad njim, kao to i uzrujanost
odnosi njegova osjeanja i odstranjuje njegov um pa nije svjestan
savjeta koji mu se upuuju pa makar to bio i govor Boiji ili mudrost
Poslanikova.
U sahihu se kae: "Dva ovjeka su se grdili kod Poslanika pa je
jedan od njih poeo da se srdi, da se crveni u obrazima i da mu se
napinju vratne ile. Poslanik je pogledao u njega i rekao: "Zaista ja
znam jednu rije kojom bi se kad bi je izgovorio rijeio ovoga... "Euzu
billahi mine-ejtanir-radim!" Pa je je jedan, od onih koji su uli
Poslanika, priao ovjeku i rekao: "Zna li ta je rekao Poslanik?"
"Ne", odgovori on.

30
Ibn Made, Kitabu al-zuhd, br. 4179.

108
Rekao je: "Ja znam jednu rije, ako bi je rekao od njega bi
otilo ovo... Euzu billahi mine-ejtanir-radim."
Pa ree ovjek: "Vidi li ti mene ludog?"
31

Srdba kod ovog ovjeka je dostigla takvu granicu da on nije
pridavao vanost ni Poslanikovom savjetu. Tajna uenja "Euze" je ta,
to srdba priprema duu ovjeka za prihvatanje raznih spletki i zlih
misli, pa kad se ovjek oslobodi neobuzdanosti, uenjem "Euze",
poinje da se kaje zbog svog nekontrolisanja.
Karindi dalje kae: "Ti vidi Isa'a, kad kae: "Volite Vae
neprijatelje!" On ovim nije elio samo ojaati moral, nego je elio
ojaati i tijelo, shodno principima savremene medicine. Kada savjetuje
da ovjek oprosti sedamdeset puta po sedam puta, ovim nas pouava
kako da izbjegnemo bolesti srca, ira i drugih."
A pria o oprostu greaka vie od sedamdeset puta zabiljeena je
u Jevanelju po Mateju.
Prenosi se i u sunnetu Poslanika a.s., od Abdullaha ibn Omera,
da je ovjek doao Poslaniku i rekao: "O Boiji poslanie koliko da
opratam slugi? "
- "Svakog dana sedamdeset puta." - odgovori mu Poslanik.
32

A u drugoj predaji se kae da je ovjek rekao: "Moj sluga se
loe odnosi i nepravedan je, da li da ga udarim?"
- "Oprataj mu svakog dana i noi sedamdeset puta." - ree mu
Poslanik.
33

A to se tie ljubavi prema neprijatelju, moda ona znai
podsticanje na oprost i ienje srca od prikrivene mrnje prema njima,
ne baviti se onim zlom to su ga prije inili jer to ne daje ploda osim
nastavljanje alosti, stalne pritube i privlaenje onoga u to upada
kruta ljudska priroda od zla i nepravde. A to se tie toga da ljudska

31
Vidi: Buhari, Kitabu al-adab, br. 5650.
32
Vidi: Tirmizi, Kitabu al-birr wa al-sille, br. 1872.
33
Ibid 32.

109
osjeanja budu ista i prema onome ko mu dobro i zlo ini, to je
nemogue.
Zaista ovjek zahvaljuje dobroiniteljima na dobru i njihovoj
plemenitosti, elei da je s njima u drutvu, dok bjei od niskosti
zlobnika i izbjegava njegovu blizinu, nastojei da se ne izloi njihovim
loim djelima - pa kako da ih voli?
Dobri sin Ademov (Habil) bio je prirodan u svojim osjeanjima,
i postupio je logino kada je zamrzio svoga brata, ubicu. Iekujui
neizbjenu odmazdu, govorio je: "Ja elim da ti ponese i moj i tvoj
grijeh i da bude stanovnik u vatri, a ona je kazna za sve
nasilnike." (El-Maide, 29)
S tim da je vjernik, i pored toga, velikog srca, a veliko srce nije
plodno tlo za klice zlobe. Ne, nikako! Zaista je mrnja neto to je
njemu strano i ako pored njega proe talas mrnje ona se smanjuje i
nestaje.
Vjernik je obuzet ahiretom i pripremama za njega na dunjaluku.
Baviti se prepiranjem je posao onih koji su se opredjelili za
svau. Takvi su bili Arapi u periodu do silaska Kur'ana koji ih poziva:
"O vjernici, ivite svi u miru i ne idite stopama ejtanovim, on vam
je, zaista, neprijatelj otvoreni." (El-Bekare, 208)
Kur'an ih je okupio oko istine i istinom ih obuzeo, umjesto da se
bave jedni drugima. Ovaj obiaj se ponovo vratio u muslimanski ummet
pa je veini glavni posao zavaanje i hukanje, kojem se ne nazire kraj,
jer ovakvi nisu nosioci poslanice za koju bi ivjeli i za iju bi istinu
radili.
Zaista slinost je postojana u prirodama velikih iako su im
razliite boje i jezici zbog toga to se sjeme uzdignutosti usauje u njih
jo dok su djeca a zatim jaa kako i oni jaaju. To su osobenosti koje
Allah daruje onome kome hoe od Njegovih stvorenja da u svome
ivotu urade veliko djelo ili veliku misiju.
A oni kojima su podarene psihike i intelektualne nadarenosti,
vrst su oslonac za narode koje vode i za breme koje nose. U vrijeme

110
kada su pristalice islama bile malobrojne Poslanik je molio da bude
pomognut sa jednim od dvojice: Omer ibn El Hattabom ili Amr ibn
Hiamom.
I prvi od njih bio je najsretniji i najpovlateniji kod Allaha.
Kada je stigla u Medinu delegacija plemena Abdul Kajs
Poslanik je rekao njihovom prvaku: "Ti ima dvije vrline koje voli Allah
i Njegov Poslanik: dobroudnost i blagost."
34

Prenosi se da je ovaj ovjek upitao Poslanika: "Dvije osobine! Je
li ih Allah dao u mojoj prirodi ili su i one nastale u meni?"
Odgovorio mu je Poslanik: "One su tebi od Allaha podarene od
roenja."
Pa se ovjek obradovao ovom lijepom daru. I u vrijeme
dahilijjeta njegova dua je iskrila vrlinama koje je Allah volio.
itao sam neke manje odlomke koje navodi Karindi, o ivotu
Linkolna, velikog Amerikog voe, pa sam na tim stranicama vidio
veliinu kojom Allah odlikuje neke due da bi bile svjetlo u svojoj
sredini. Karindi kae: "Moda niko od onih koji su roeni u Americi, u
njenoj istoriji nije imao toliko neprilika koliko je imao Linkoln."
Ovaj ovjek se i pored svojih vrlina nije spasio od zavjera
usmjerenih protiv njega. On nije mjerio ljude vagom ljubavi ili mrnje
prema njima.
Kada bi mu neko neto rekao loe, a bio prikladan za neku
funkciju, Linkoln bi ga postavio na nju, bez obzira na rijei koje mu je
ovaj rekao. Nije smijenio nikoga s njegovog posla, zato to bi taj neko
bio njegov protivnik ili to ga je mrzio. Linkoln smatra, kao to pie
pisac njegove biografije Hendron, da ovjeka ne treba hvaliti ili kuditi
za posao koji obavlja, jer smo mi podreeni uslovima, sudbini, sredini i
nivou obrazovanja, steenim obiajima te nasljednim osobinama koje
prate ovjeka i on se ne moe od njih odvojiti.

34
Muslim, Kitabu al-iman, br. 24

111
Vrlo je mogue da je Linkoln u pravu, i da smo mi naslijedili
fizike, intelektualne i emocionalne odlike koje su naslijedili i nai
neprijatelji, i vjerovatno bi, u nekim situacijama bili kao i oni.
Klarens Vard je obiavao rei: "Umjesto da preziremo nae
neprijatelje, treba da ih saaljevamo, i da zahvaljujemo Bogu to nas
nije stvorio sline njima."
Umjesto da izlijemo nau srdbu i optube na nae neprijatelje
bolje je da traimo za njih milost, pomo i oprost.
Ove rijei, kojima su napojena velika srca, podsjeaju nas na
stav ovjeka, jednog od imama iz oblasti erijatskog prava. Kada je
vlada, u njegovo vrijeme, pokuala da nametne odreena vjerska
miljenja, pa je on odbio da prihvati ono to je pogreno. Vlada je u
ubjeivanju, ovog imama, koristila bievanje i zatvor, ali i pored toga
on je osaburio u svim nezgodama i odbio da proda svoje ubjeenje za
miljenje novatora i elje nasilnika.
A kada su izgubili nadu da e ga ubjediti i pomislili da mu se
pribliio edel vratili su ga kui.
Ibn Kesir kae: "Doli su lijenici kod izmuenog imama, pa su
odstranili dio mrtvog miia od njegovog tijela i lijeili ga dok se nije
vratio u ivot, i poto ga je Allah izlijeio, jo dugo vremena, nakon
toga osjeao je hladnou u dva prsta.
Da li te interesuje kakav je bio njegov stav nakon toga?
Oprostio je svakom ko mu je nanio nepravdu, osim onima koji
su unosili novotarije u vjeru, i citirao je rijei Uzvienog Allaha: "Neka
im oproste i ne zamjere, zar vama ne bi bilo drago da vam Allah
oprosti?" (En-Nur, 22)
I govorio bi: "Kakve koristi ti ima u tome da se kazni tvoj brat
musliman tvojim uzrokom a Allah Uzvieni kae: "A onoga koji
oprosti i izmiri se Allah e nagraditi." (E-ura, 40)
I pozvae se na Sudnjem danu: "Neka ustane onaj koji ima kod
Allaha nagradu, i nee ustati niko osim onaj koji je oprostio!"

112
A prenosi se od Poslanika: "Kada Allah skupi stvorenja (Na
Sudnjem danu), pozvae glasnik: "Gdje su dobroinitelji?" Pa e ustati
ljudi, a bie ih malo i krenue brzo u Dennet.
Pa e ih doekati, melek govorei: "Zbog ega ste odabranici?"
-"Kada bi nam se nepravda uinila, mi bi se strpjeli, kada bi
doivjeli neprijatnost mi bi to podnijeli", odgovorie a onda e im se
rei: -"Uite u Dennet, lijepa lije nagrada dobroinitelja!"
To su osobine oprosta i tolerancije, kao to potvruje istorija sa
plemenitim nosiocima ovih osobina, i na Istoku i na Zapadu. A njih je
tako malo u odnosu na brojnost ljudi.

113
NI OD KOGA NE OEKUJ ZAHVALU
I pored toga, to nas Boije blagodati prate pri svakom uzdahu,
kojim zrakom ispunjavamo naa plua, i pri svakom otkucaju koji
pogoni nau krv u vene; mi rijetko kad osjetimo tu veliku blagodat, da
bi smo cijenili njihovog Uzvienog i Plemenitog Darovaoca!
Mi zaista zamiljamo da je sve, automatski, nama podinjeno i
da svi elementi postojanja odgovaraju na na znak i nau elju, ne zbog
nekog jasnog uzroka, nego zbog toga to to mi hoemo, i to itav
kosmos treba da izvrava!!! Tano onako kako ive razmaena djeca!
Ponekad osjetimo neko blagostanje, zbog pogodnih uslova ili zbog
prijatne i lijepe sredine, i da u tom osjeaju ima manjkavosti, zbog
udaljenosti od Stvoritelja i zbog loeg poimanja Njegovih blagodati. A
ta misli koliko ljudi ima kojima vlada ovakav osjeaj? Manjina, koja
nije vrijedna spomena!
A to se tie veine ljudskog roda, oni zanemaruju blagodati
kojima su okrueni. ovjek je okruen Boijim blagodatima, a nije
svjestan njihova mnotva i nije zahvalan Onome koji mu ih je darovao.
Uzvieni Allah je htio da upozori ljude na Njegovo dobroinstvo
oko njih, i na ono to ih okruuje od tragova Njegove moi i milosti, pa
kae - kao da hoe stvorenjima Sebe da predstavi preko njih: "Allah
vam je dao no da se u njoj odmarate a dan da vidite. Allah je
neizmjerno dobar prema ljudima, ali veina ljudi nee da
zahvaljuje. To vam je, eto, Allah, Gospodar va, Stvoritelj svega,
drugog boga osim Njega nema - pa kuda se onda okreete? Tako su
se odmetali i oni koji su Allahove dokaze poricali. Allah vam je
uinio Zemlju prebivalitem, a nebo zdanjem i On vam oblije daje
i likove Vae ini lijepim i jelima vas opskrbljuje ukusnim. To je
Allah, Gospodar va i neka je Uzvien Allah, Gospodar svjetova!"
(Gafir, 61-64)
Pa da li smo, nakon ovog objanjenja i upozorenja, izvrili
dunost prema Bogu?!

114
Vidljivo je da je zahvala, Darovaocu blagodati, teka obaveza i
da mi, u mjeri u kojoj neto uzimamo, ne uzvraamo jednakom
zahvalom, a esto i zaboravljamo. Pa ak, dosta ljudi uzima Boije
blagodati kao da je to njegovo oteto pravo ili njegov privatni posjed, i
zbog toga oni ne vide niiju dobrotu prema njima.
Ovo nezahvalno razmiljanje ne daje nikakav koristan rezultat,
niti donosi zahvalu.
Ti prui nekim ljudima dobroinstvo i u njega uloi trud, i oni
ti zahvaljuju sve dok, ono to im ini, ne postane sigurno, njihovo do
kraja, a onda te samo kruto pogledaju ili te isprate hladnim rijeima,
okrenuvi se od tebe!
Da li te ljuti ovakvo ponaanje? Tako su inili ljudi i prije, kako
prema ljudima, tako i prema svome Gospodaru, i zato On kae: "I malo
mojih robova je zahvalno!" (Sebe',13)
Karindi nam daje nekoliko primjera rairenosti poricanja, meu
ljudima, pa kae: "Kada bi ti nekome spasio ivot, da li bi od njega za
to oekivao zahvalu? Vjerovatno bi! Meutim Samuel Leibiz, koji je
radio kao advokat, a zatim kao sudija, spasio je sedamdeset osam ljudi
od pogubljenja na elektrinoj stolici, pa koliko njih je dolo radi
zahvale? Nijedan!!!"
Isa a.s. je u jednom danu izlijeio deset paraliziranih osoba i
koliko njih je zahvalilo Boijem Poslaniku a.s. ? Samo jedan!
Priao mije Karls vab, da je on spasio jednog inovnika banke,
koji je na berzi izgubio mnogo novca koji pripada banci. Vratio mu je
sav izgubljeni novac, i tako ga spasio zatvora, sauvavi mu ugled i
posao. I ta mislite da li mu je slubenik zahvalio? Da, zahvalio mu se
jednom rijeju, a potom se okomio na njega pogrdama i psovkama!
Zatim kae Karindi (kao da pojanjava rijei Uzvienog:
"Zbilja, ovjek je nezahvalan spram svog Gospodara!"): "Zaista
poricanje je prirodna odlika. Ono raste, na zemlji poput trave koja raste,
a da je niko ne sije, a to se tie zahvale - ona je kao rua koja ne raste
osim uz zalijevanje i njegovanje." I na drugom mjestu dodaje: "Ljudska

115
priroda zauvijek ostaje ljudskom prirodom, i najvjerovatnije da se
nikada nee promjeniti! Zato je prihvatimo sa njenim nedostacima.
Zato da se alostimo zbog nestanka zahvaljivanja i rairenosti
poricanja iste? To je prirodna stvar, da ljudi zaborave dunost zahvale.
Pa ako budemo oekivali od njih da uredno izvre svoju dunost, mi
emo biti u poziciji da na sebe navuemo terete kojih smo se mogli
osloboditi."
Ove rijei treba paljivo prouiti i pojasniti. Zaista praznina
ljudskih dua, od toplih rijei zahvale, rairenost osornosti ili grubosti,
predstavlja pokueno dijelo i treba da ga se ljudi oslobode i da se naue
ljubaznosti, za lijepo djelo koje im se uini, cijenei sve to je u njemu
od dobroinstva i milosti.
Islam ui, onoga kome je neto dato, da se sjeti blagodati koja
mu je pruena, da pohvali onoga ko ju je omoguio i da uzvrati na nju
na bilo koji nain. Ako nije u stanju da uzvrati materijalnom
protuvrijednou, za ono to mu je uinjeno, pa neka onda zahvali
biranim rijeima, i neka uputi dovu Uzvienom Allahu da nagradi
dobroinitelja, takvom nagradom koja e zadovoljiti osjeaje
zahvalnosti u naim srcima, i da mu upotpuni ono to su mu uskratile
nae ruke.
Boiji Poslanik a.s. je rekao: "Ko vam uini dobro neka ga
nagradi, a ako nije u mogunosti neka moli za njega do te mjere dok ne
osjeti da je ispunio zahvalu. Allah zahvaljuje i voli zahvalne." (Et-
Taberani)
U drugom hadisu se kae: "Kome se neto dadne neka uzvrati
davanjem, a ako ne moe neka ga pohvali, jer, ko spomene ve je
zahvalio, a ko preuti zanijekao je."
35

Kao to se kae u drugom hadisu: "Uistinu je najzahvalniji
ovjek prema Allahu, onaj koji je najzahvalniji ljudima." - u drugoj
predaji stoji: "Nije zahvalan Allahu ko nije zahvalan ljudima."
36


35
Tirmizi, Kitabu al-birr wa al-sille, br. 1957.
36
Ahmed, Kitab musnad al-an'sar, br. 20884

116
Poslanik a.s. takoer kae: "Ko nije zahvalan za malo nije
zahvalan ni za puno - ko nije zahvalan ljudima, ne zahvaljuje Allahu, a
govor o Boijim blagodatima je zahvalnost, a preutiti ih znai negirati
ih. Demat je milost, a razjedinjenost je kazna."
37

Spominjanje demata, sa onim to on sadri od milosti,
povezano je sa onim to je prije navedeno, jer loi meuljudski odnosi
su obino posljedica nijekanja blagodati i poricanja dobroinstva. Nita
ne uva veze zajednice kao to to biva kroz dobroinstvo i kroz
cijenjenje dobroinitelja, kao to nita ne slabi zajednicu, i ne slabi veze
bliskosti, kao negiranje prava, njihovo zapostavljanje i zaboravljanje
uinjenog dobra.
Uz to to islam potvruje dunost zahvale i to prezire postupke
poricatelja - on trai od dobroinitelja da svoje djelo uini iskreno u ime
Allaha te da odstrani od svojih namjera sve mimo toga. Neiskren nijjet
kvari djelo i uskrauje nagradu a dobroinstvo koje se prima i potuje,
jeste ono koje je uinjeno iz dobrih pobuda, ne traei za nj spomena
niti zahvale od ljudi. Njime se ovjek pokorava naredbi Allaha, traei
Njegovo zadovoljstvo i oprost. Pored toga to trai iskrenost u djelu
islam eli da oslobodi srca od okova linih interesa i da ih vee za
Apsolutno Savrenstvo. Na taj nain ona ine dobro iz istih pobuda,
odnosno iz velike ljubavi prema samom dobru i iz jake elje za
njegovim ostvarenjem, ne gledajui, pri tome hoe li mu ljudi zahvaliti,
ili da time izgradi sebi bolju poziciju meu ljudima.
Ova estita uzvienost je osnov istinskog dobroinstva i
najasniji uzor svakoj plemenitoj vrlini. Prenosi se da se neki ovjek
usprotivio Abdullah ibn Abbasu, i da mu je rekao:
"Ti me grdi, a pri meni su tri osobine:
Ja ujem za nekog muslimanskog sudiju, koji pravedno
sudi, i ja ga volim, iako moda, nikad neu voditi parnicu
pred njim!

37
Ahmed, Musnad al-kufayni, br. 17721.

117
Kada ujem da je u nekom podruju, gdje ive muslimani,
pala obilna kia, ja se obradujem, iako tamo nemam ni deva
ni obana!
Doem do nekog ajeta u Boijoj knjizi i zaelim da svi
muslimani razume u njemu ono to ja razumijem."
ta je ovo? Ovo je ovjek koji voli irenje istine, dobra i znanja i
veseli se iz sveg srca da svi ljudi uivaju u njihovim blagodatima, mada
od toga on lino, nee imati veliku korist.
Zaista, ovakva enja ljudi za apsolutnom savrenou i
doboroinstvom, jeste ono najvanije to islam trai od tebe. Kada
uini nekome dobro, uradi to iz enje za dobroinstvom i elje za
nagradom kod Uzvienog Allaha. Ne oslanjaj se na zahvalnost ili neije
priznanje. Budi onakav kako je Allah opisao svoje iskrene robove: "I
hranu su davali mada su je i sami eljeli - siromahu i siroetu i
zarobljeniku: "Mi vas samo za Allahovu ljubav hranimo, od vas
priznanje i zahvalnost ne traimo!" (El-Insan, 8-9)
Ovim se ne eli rei da to oni izgovaraju svojim jezicima, to se
ne trai, jer to esto uznemirava one kojima pomo pruamo, nego je to
odraz onoga to je u njihovim srcima, njihovih iskrenih namjera i istih
osjeanja.
Postavlja se pitanje: "Da li je enja za Boijim zadovoljstvom
teka za ljude?"
Na alost, veinu ljudi podstiu na rad prljavi poticaji kojima
trae razliite ciljeve, a samo je manjina aktivna iz istih pobuda i
namjera, i ova manjina se sa svojim namjerama uzdie iznad interesa
ovozemaljskih.
Pogledaj stihove pjesnika:
Radi koga ovakva smjelost,
radi ljepote ljepotice!?
ta je tajna ovakve hrabrosti? Sticanje njenog oduevljenja i
poloaja kod nje i njoj slinih. Ovo je osobina hiljada ljudi!

118
Drugi pjesnik navodi da je on uinio dobro kojim je spasio od
propasti jednog ovjeka kojeg nije volio, i da je mogao da ga ostavi
samoga, da se suoi sa smru, da se nije pobojao prie drugih o njemu.
Sjetio sam se pravdanja mladia jednog dana
i pripisivanja prijekora onome koji rui.
Udaljavanje od pokuenog djela da bi se sauvao od ukora ljudi,
ne predstavlja potpuno dobroinstvo; a stvarno stanje ovog
krivotvorenog dobra vidi se pri osamljivanju ljudi, tj. po tome ta ini
ovjek kada se osami i kad je siguran da ljudi nee otkriti ta radi, a ta
ne radi.
Ko trai pohvalu i priznanje, ne vodi rauna o tome da li e
poiniti veliki grijeh...
Pa zato nije ni udo to islam pojaava proienje srca i
iskrenost tajnosti, uslovljavanjem elje za Boijim zadovoljstvom, u
svim ljudskim poslovima i oslobaanje djela od svih primjesa koje
kvare iskren nijjet.
U hadisu stoji: "Uzvieni Allah kae: "Ja sam najbolji drug, pa
ko pored Mene uzme druga on mu i pripada."
- "O ljudi, budite iskreni u vaim djelima jer Allah prima samo
ona djela koja su iskrena. I ne recite da je ovo Boije i mojih blinjih,
jer je ono za rodbinu, a nita od toga nije za Allaha. I ne recite ovo je
radi Allaha i radi vas, jer ono je radi vas a radi Allaha nita nije od
toga." (El-Bejheki)
Ovo je tano, i ti ako kae: "inim ovo radi Allaha i radi
neijeg hatura", to uglavnom biva radi hatura a radi Allaha pored toga
hatura nita nije uinjeno. A da On i ima u tome udjela On to djelo ne bi
primio, jer Uzvieni Allah ne prima djelo ako nije iskreno radi Njega
samog uraeno.
Zato moramo da upravimo nae aktivnosti, aktivnosti naih srca
i naih ruku ka Allahu, Gospodaru svjetova, ne oekujui pohvale niti
divljenje, isticanje niti priznanje ni od koga osim od Njega Uzvienog.

119
Iz iskustva s ljudima, primoran sam da kaem: "ini djelo radi
Allaha i trai nagradu samo od Njega, i ne oekuj da ti iko od ljudi
zahvali, ve oekuj da te ljudi spreavaju. Da te zbog toga to radi
zamrze! Da ti prieljkuju nemir, a zaboravljaju zasluge. Kao to kae
pjesnik:
ini se da je neprijateljstvo stalno
od praiskona
izmeu znamenitih i prezrenih,
izmeu nadarenih i glupih
izmeu dobrotvora i krtica
i konano
izmeu onih kojima inimo dobro
i onih koji od nas trae
da budemo moni
kako bi smo im dobro mogli initi.
Greka koju smo napravili, i koja je uinila srca takvih, da se
udalje od nas, jeste u tome da smo im pomogli kada su bili u potrebi, i
da onda kada smo bili u mogunosti, da to uinimo, (da im
pomognemo) nismo krtarili.
Ova greka je ista kao i "greka" dobrog Ademovog sina, kada
je Allah primio njegovo djelo, a nije primio djelo njegovog brata. Oni
koji ne ine dobroinstvo, jednostavno, preziru one koji ga ine, pa
makar ga i njima inili.
U prirodi nekih ljudi je da su nezahvalni, i oni tome ne nalaze
lijeka, i ne znam je li veina ljudi obolila od ove bolesti, ili je manjina
zaprljala istou ivota, kao to malo soli pokvari pitkost vode.
Bilo kako bilo, ljudi su se alili na ovaj problem kako prije tako
i danas.
Malik ibn Enes se alio u svoje vrijeme na pomanjkanje
pravinosti, a to je bilo vrijeme druge generacije muslimana (tabiina).
Jedan pjesnik stotine godina kasnije veli:
Povjerenja nestade

120
varanje preplavi kopno i proiri se granica,
granica izmeu rijei i djela.
Okreem se lijevo i desno, i upirem pogled u nagradu koju sam
dobio od ljudi, pa osjetim guenje!
Na svom u linom primjeru da vam pojasnim ovu temu: Od
svoje osamnaeste godine piem i vazim o islamu i dematu. Moji
vazovi nisu bili samo beskorisna izlaganja jezikom, niti je moje pisanje
napadanje i kritika perom, nego je to bilo pretakanje osjeanja, koja su
plamtjela iskrenou, i misli koje su otkrivale sutinu istine sa eljom da
je objelodanim.
Moj nain objanjavanja islama, i moj nain borbe protiv
ekonomskog, drutvenog i politikog nereda bio je jedinstven, i jedan
dui period niko ga nije koristio. A zatim su buknula slijepa iskuenja i
smutnje, koje su za posljedicu imale to, da su me odvojile od demata.
Ovo odvajanje, vidim kao posljedicu linih pakosti, dok to drugi vide
loginim postupkom vlasti prema onome ko ih kritizira.
Ponekad ovjek odstupi od ispravnosti u svom gledanju na
privatne stvari. Ko zna? Moda moji protivnici imaju opravdanje za lo
odnos prema meni. Prihvatam ono to se desilo i zatvaram oi pred
onim to sam preivio, iako je u tome bilo pokuaja da mi se naudi, pa
ak i da se eliminiem. Bili su to napadi i na mene i na moja knjievna
ostvarenja. Bilo je tu krae mojih rukopisa i potpisivanje drugih imena
ispod njih, da bi se pokazalo kako sam ja u stvari uzeo svoja djela od
drugih. Ovdje ne pristajem na primirje i diem svoj glas. Ali zato je
bila ovolika jaina mrnje u meni? Ovo pitanje mora da se zaboravi.
Rekao sam sebi: "Zar nisi nauio o iskrenosti prema Allahu, iz
ponaanja imami afije, koji je zemlju ispunio znanjem, pa je rekao:
"Volio sam da se ova nauka proirila, a da se ne zna od koga je."
Pretpostavimo da je zaborav prekrio moje ime i da ljudi ne znaju
ni o meni, ni o mojim djelima nita - pa da li to kodi mojoj iskrenoj
namjeri da piem u ime Allaha? Ne, ak ta vie, to moe biti jo jai
podsticaj istoi moga nijjeta.

121
Moj nefs me potom upita: Zato bi ja to inio kad oni koji se
meusobno pomau u tvom uklanjanju, sluaju tvoje hutbe i itaju tvoje
knjige, pa ih onda drugim imenom potpisuju, a tebe prikazuju loim u
oima ljudi!?
Rekao sam sebi: "Jo uvijek se vee za stvorenja, a zaboravlja
Stvoritelja."
Na kraju sam odluio da zatvorim ovu stranicu, molei Allaha
da mi oprosti, i meni i onima koji su mi nepravdu uinili, i ponizili me.

122
DA LI BI ZAMIJENIO ONO TO IMA ZA MILION
FUNTI?
Koliko li je blagodati koje imamo, a koje zanemarujemo! Zar je
malo da ovjek izae iz svoje kue, i da pokree svoje ruke kako eli,
da ide po zemlji stabilnim koracima, da svoja plua puni vazduhom, da
baci svoj pogled svemirskim horizontima, da se otvore njegove oi na
blijesak svjetlosti i da njegove ui registruju sve ono to se deava u
svijetu?
Zaista ovo izobilje, u kojem se slobodno uiva, nije malo niti
neto zanemarljivo!
Ako si zaboravio ono to ti je dato od zdravlja u tvom tijelu i
tvojim organima, savrenstvom u tvojim ulima, pa probudi se...
odmah! Probudi se i okusi ivot koji ti se nudi, zatim zahvali Allahu,
Onome koji upravlja svim stvarima i blagodatima koje ti je podario.
Zar ne zna da ima stvorenja koja su iskuavana nedostatkom
ovih blagodati i niko osim Allaha ne zna koliku bol osjeaju?
Neko od njih je obolio od konih bolesti, pa mu to ograniava
kretanje, a drugi, diui, povrijedi svoje bolesne grudi i zrak, koji
udahne, ne daje mu nita osim bolni uzdah pun krvi!
A neki opet provedu ivot bez nekih organa i osjeaja.
Kada si zdrav, od ovih bolesti, da li smatra da je to to ima
neto neznatno? Ili smatra da ti je podareno neto za to nee
odgovarati? Ne, nikako. Zaista te Allah zaduuje u onoj mjeri u kojoj ti
daje.
Pogreno je smatrati da je glavnica tvog imetka ono to si
iskupio od srebra i zlata. Prava glavnica tvog imetka su svi darovi koje
ti je sudbina podarila: otoumnost, mo, sloboda... a na elu darova koji
se smatraju temeljnim elementima tvoga bogastva je zdravlje kojim te
je Allah obdario i koje koristi kako eli.

123
udno je da veina ljudi omalovaava ovo bogastvo koje
posjeduje, u kom nemaju ortaka i za koje se ne moraju preotimati.
To omalovaavanje jeste poricanje koje zasluuje prijetnju i
kaznu. Karindi kae: "Bi li ti prodao svoje oi za milion dolara? Koja
cijena bi po tvome miljenju bila dovoljna u zamjenu za tvoje noge, tvoj
sluh i tvoju djecu i tvoju porodicu? Pobroj svoje bogastvo ovim
skupocjenim darovima, a onda to saberi, pa e vidjeti da se ono ne
moe mjeriti zlatom koje je sakupila porodica Rokfelerovih. No, i pored
toga ljudi ovo ne cijene. "Mi", kako kae openhauer, "malo
razmiljamo o onome to je kod nas, a mnogo razmiljamo o onome to
nam nedostaje."
Pria se da je Reid rekao Ibn Semmaku:
"Posavjetuj me!" a on je drao vodu koju je htio popiti, pa je
rekao: "Vladaru pravovjernih, kada bi ti bila uzeta ova voda, da li bi je
otkupio svojim imetkom?
"Da", rekao je.
"A kada bi bio sprijeen njen izlazak iz tvog tijela bi li to
otkupio svojim imetkom?"
"Da", ree.
"Koje je onda dobro u imetku koji ne vrijedi ni koliko pijenje
vode ili njeno mokrenje."
Ako je ovaj savjetnik elio da umanji vrijednost vlasti i imetka
vladara i da pred njim predstavi darovanu blagodat vanijom od onoga
to vladar ima od imetka mi moemo da vidimo u ovom savjetu da ono
to kraljevi otkupljuju svojim krunama mi posjedujemo bez velikog
truda!
Da li smo svjesni ovog dobra i da li cijenimo ovu blagodat i da li
smo zahvalni na njoj?
Veina nas je naviknuta na zdravlje koje imamo i ne zna
njegovu ljepotu i veliinu osim kad mu se uskrati... Pa duina tog uitka
dovodi nas do potcjenjivanja, ali Allah ne dokida neku injenicu zbog

124
toga to njegovi robovi se okreu od nje. On e od njih traiti
odgovornost u mjeri u kojoj im je data.
Poslanik kae: "Tako mi Onoga u ijoj ruci je moja dua, ovjek
e doi na Sudnjem danu sa dobrim djelom koje bi preteglo jedno brdo
ako bi se stavilo (naspram njega) a onda e se pokazati (teina
vrijednosti) jedna od Boijih blagodati i za malo da sve to prevagne da
Allah ne pokae svoju milost." (El-Munziri)
A to znai da oni kojima je data blagodat su zadueni da pokau
vie truda i angaovanosti shodno onome to im je od dobra dato.
Islam itav ivot vidi kao blagodat i trai od nas da
zahvaljujemo Allahu na onome to nam je podario; duu i osjeanja, i
to nam je potinio no i dan i dao nam na raspolaganje sve to je
izmeu neba i Zemlje.
Zaista je ovaj ivot posebna poast kojom treba da se ponosimo
i da uoavamo Boije pravo u njemu: "Kako moete da ne vjerujete u
Allaha, vi koji ste bili nita, pa vam je On ivot dao: On e zatim
uiniti i da umrete i poslije e vas oivjeti a onda ete se Njemu
vratiti." (El-Bekare, 28)
Allah nam je podario poznata ula da bi bili u harmoniji sa
stvarnou, da bi upoznali ono to je u njoj i da bi okusili i nae i
moralne i materijalne osobenosti - njihovu ljepotu i snagu. Pa kada nas
obuzme ovaj sjaj naa se osjeanja pokrenu na zahvalu Onome ko nam
je podario ivot i poasti: "Allah vas iz trbuha majki vaih izvodi, vi
nita ne znate i daje vam sluh i vid i razum da biste bili zahvalni."
(En-Nahl, 78)
ovjek esto nije svjestan irokog opsega iz kojeg crpi ono to
ima od dobra. Kada bi bolje pogledao, vidio bi da je njegova sofra, koja
je pred njim; puna razliitih oblika hrane iz svih djelova svijeta: Moda
je ito, koje jede, iz Rusije, meso iz Afrike, voe iz Evrope, a aj iz
Azije, dok je neto iz Amerike. A kada bi drugi put paljivo pogledao,
vidio bi zemlju i nebo da su mu stavljeni u slubu da olakaju njegov
ivot i tako razumio govor Uzvienog: "O ljudi! Klanjajte se
Gospodaru svom koji vas je stvorio i one prije vas, da bi ste se

125
kazne sauvali; koji vam je Zemlju uinio posteljom, a nebo
zdanjem; koji s neba sputa kiu i ini da s njom rastu plodovi,
hrana za vas." (El-Bekare, 21-22)
Istina je da tekoe dolaze zbog nepromiljenosti, zbog
nekontrolisanja nagona te zbog neodlunosti vie nego od ivota
samoga.
Zamisli ovjeka koji je svoje troje djece ostavio u kuu koja je
dovoljna za ivot tristo lanova, a djeca su se posvaala i istjerala jedno
drugo. Da li je problem ovdje u kui ili u uskraenosti njihovih roditelja
ili pak u njegovoj djeci???
Takav je i dunjaluki ivot; njega nee upropastiti, njegovo
svjetlo zakloniti, niti okrnjiti njegovu dra, nita osim ljudske utrke u
svim njegovim sferama, utrke koja se ne potinjava Boijim zakonima,
niti propisima.
Nije kua tijesna gdje eljad nisu bijesna!
A da smo se poveli za putokazima koje nam je objavio Allah, i
spoznali dobro koje nam je dao, i mi i na ivot bili bi mnogo drugaiji.
No, veina nas potcjenjuje ivotno bogastvo i zdravlje koje
posjeduje, pa je kao posljedica toga i ovjekova nemo da se adekvatno
njime koristi, umjesto to plae za neostvarenim eljama.
Prenosi nam Karindi priu o ovjeku koga je smorilo uzaludno
nastojanje i poljuljalo mu njegovu linost pod pritiscima kriza kroz koje
je prolazio; s tim da je on kroz ivot shvatio lekciju koja e ga dovesti
do uspjenog kraja. ujmo njegovu priu: "Dvije godine, prije ovog
dogaaja, vodio sam prodavnicu u gradu Vab i moja trgovina je krenula
loe zbog slabe prodaje. U njoj sam izgubio sve to sam utedio prije i
jo se povrh toga zaduio. Vraanje mojih dugova trajalo je sedam
godina. Zatvorio sam svoj duan prije na sedmicu nego sam vratio sav
dug. Na taj dan, uputio sam se u banku da pozajmim neto novaca, kako
bih mogao otii u Kanzas gdje sam mislio traiti posao.
Dok sam zbunjen iao putem obuzeo me oaj i skoro me
napustila vjera. Ugledao sam ovjeka amputiranih noga kako hoe da

126
pree put. Sjedio je u kolicima za ije je pokretanje koristio svoje ruke.
Kad je preao ulicu sreo sam se s njim i on mi se nasmijao vedrim
osmjehom rekavi: "Sretan sam ovog jutra! Ovo je zaista lijep dan! Zar
nije tako prijatelju?"
Stajao sam na svom mjestu i posmatrao ovog ovjeka spoznavi
koliko imam bogastvo. Imam dvije noge na kojim mogu da odem gdje
hou!
Postidio sam se onoga to sam prije osjeao i rekao: "Ako moe
da bude sretan i raspoloen ovaj ovjek koji nema nogu mogu i ja sa
svoje dvije noge." Namjeravao sam da posudim sto dolara ali u tom
trenutku mi je dola hrabrost i zatraio sam dvjesta dolara. Mislio sam
da kaem slubeniku u banci: "Ja idem u Kanzas da pokuam nai
posao", a rekao sam: "Ja idem da naem posao!", nakon toga sam dobio
kredit a naao i posao.
Koliko li je vrijedna snaga koja tee u naim miiima? Koliko
li je vrijedna snaga kojom nas je Allah opskrbio? Slatki bi bili plodovi,
koje mi ubiremo, kada bi ih pravilno koristili i ne bi umanjivali njihovu
pravu vrijednost.
Islam eli da snano skrene nae poglede ka dragocjenostima
svih bogastava koje nas okruuju i ka nunosti njihovog koritenja.
Prenosi se od Dabira r.a., da je Poslanik a.s. rekao: "Bio je kod
mene moj prijatelj Dibril i pri odlasku mi je rekao: "O Muhammede...
Tako mi Onoga koji te je s Istinom poslao, jedan od Boijih robova
inio je ibadet Allahu pet stotina godina, na vrhu jednog rta. Njegova
irina i duina iznosila je 30x30 podlaktica, a more koje ga je
okruivalo, bilo je 4000 ferseha sa svake strane. Dao mu je izvor vode,
irine jednog prsta iz kojeg je tekla slatka voda, a slijevala se u
podnoje rta i tu pravila lokvu i stablo ipka koje mu je davalo svake
noi jedan plod.
itav dan bi inio ibadet, a potom bi silazio i uzimao abdest.
pojeo plod a potom obavio namaz. Molio je svoga Gospodara da mu
uzme duu dok je na seddi i da ne dozvoli ni Zemlji niti bilo emu
drugom da mu izmjeni stanje stalne sedde. Pa mu je udovoljio. Mi

127
prolazimo pored njega dok silazimo i uzlazimo i saznajemo da e on
biti na Sudnjem danu proivljen pred Allaha, pa e mu Gospodar rei:
"Uvedite ga u dennet Mojom milou!" A on e rei: "Moj Gospodaru,
mojim djelom!" Pa e Allah rei: "Izvagajte Moje blagodati date ovom
robu i njegova djela!"
Pa e se pokazati da je blagodat vida obuhvatila ibadet od pet
stotina godina.
Zatim e Allah rei: "Uvedite Moga roba u vatru!"
I bie uguran u vatru pa e dozivati: "Gospodaru moj - Tvojom
milou uvedi Me u dennet." Pa e Allah rei: "Vratite ga!" I bie
postavljen pred Uzvienog Allaha On e mu rei: "Moj robe! Ko te
stvorio iz nita?"
Odgovorie: "Ti, Gospodaru moj!"
- "Ko ti je dao snagu da ini ibadet pet stotina godina?"
Odgovorie: "Ti, Gospodaru moj!"
- "Ko te je spustio na brdo usred mora i dao ti pitku vodu iz
slane vode, i dao ti svake noi po jedan plod iako on zrije jednom u
godini i koga si molio da ti uzme duu dok si ti na seddi, pa ti je
udovoljio?
Odgovorie: "Ti, Gospodaru moj!"
Rei e mu Allah: "Sve to Mojom milou i Mojom milou te
uvodim u dennet, pa uvedite Moga roba u dennet i divan si rob bio
ovjee!"
Pa je uao u dennet. A Dibril mi je jo rekao: "Sve ivo je s
Boijom milou, Muhammede!" (El-Munziri)
Navodimo ovu priu kojom Poslanik eli da nas upozori na
veliinu blagodati kojima se veina nas koristi ali se na to ne
obaziremo.
Neki neodgovorni ljudi plasiraju rijei: "Zaista su stvari po
milosti Boijoj!", da bi obraun izjednaili sa neradom i da naprave

128
obmanu po kojoj djelo ne utjee na to ko e u dennet ili dehennem,
nego stvar potpada pod milost Boiju, pa ue u dehennem neko ko je
bio pokoran a u dennet neko ko je bio nepokoran.
Ovakve besmislice su se rairile meu posljednjim generacijama
muslimana, pa su zavele njihovu misao i omalovaile njihov trud, kod
Allaha im to nije uvealo nita osim udaljenosti, a u vjeri nita osim
neznanja.
Kako e ui u dennet onaj kojeg njegov trud nije pripremio za
to, a Allah kae: "Njih eka kua blagostanja u Gospodara njihova,
On e biti zatitnik njihov zbog onoga to su inili." (El-En'am, 127)
"Daemo da takav dennet naslijedi onaj od robova Naih
koji se bude grijeha klonio." (Merjem, 63)
"Eto to je dennet koji vam je darovan kao nagrada za ono
to ste radili." (Ez-Zuhruf, 72)
Grijeenjem prema Allahu, sigurno se ne stie Njegova milost i
zadovoljstvo a dobro djelo je razlog pribliavanja njegovoj naklonosti i
oprostu.
A u samom vrhu dobrih djela jeste i to da shvati obimnost
blagodati koje su ti date i da ih cijeni pravom vrijednou, jer ako
Allah bude traio da poloi raun za njih i da pokrije cijenu postae
nemoan.

129
TI SI TKANJE SAM PO SEBI
Bio sam njime zadivljen. Njegove rijei su me zanijele, a
njegova upustva su me inila ushienim. inilo me sretnim da budem
uspjean, kao on, u ljepoti izlaganja i snazi utjecaja.
Ali ja nisam ni pokuao da se poistovjetim s njim ili da slijedim
njegov metod i mislim, da sam i pokuao, da ne bih uspio, jer me moja
narav nadvladava.
Ja, zaista, idem shodno svojim psihikim osobenostima kao to
voz ide svojim tranicama i ako izaem van njih odmah zastanem.
Poznajem vei dio mojih prijatelja koji oponaaju ovjeka i u
sitnim i u krupnim stvarima, elei, u svom pribliavanju odreenom
ovjeku, da budu sline slike njegovih djela i stanja.
A ovjek o kom govorim je radio kao uitelj u osnovnoj koli, u
periodu od dvadeset godina.
Od estog ponavljanja, stalno je izgovarao rije "tano", a u
ponaanju mu je posebno upadljivo, bilo stalno tapanje po ramenima,
kojim bi izraavao svoju njenost prema djeci nieg uzrasta. udno je
da su ga oni najbolji oponaali u ovim rijeima i pokretima, kao to su
ga slijedili u pamenju njegovih savjeta.
Ja sam prezirao ovako nepristojan nain gubljenja vlastite
linosti i oekivao sam od tog lo zavretak, i po uitelja i po njegove
oponaatelje, jer istinoljubivost, iskrenost, stvaralatvo, uzajamno
savjetovanje i sama istina nestaju u ovakvoj krivotvorenoj atmosferi
loeg ili dobrog kopiranja.
Zato ljudi ne odrastaju u svojoj prirodi u kojoj ih je Allah
stvorio kao to i biljke rastu u svojim nasadima, pa se palma ne pretvara
u lozu, niti im se plodovi pretvraju u druge. Najlaka stvar za onog ko
oponaa jeste da obezvrijedi svoju linost pred onima u kojima on
iezava kopirajui ih.

130
Kad oni iznesu miljenje, on ih podri, a kada zatrae savjet, on
pohita da pokae ono to je najblie njihovim eljama!
Jednog dana rekao sam ovim imitatorima: "Ashabi
Muhammedovi a.s. nisu ovako postupali sa Muhammedom a.s., a on je
najljepi primjer za stvorenja.
Kada je traio miljenje svojih ashaba o zarobljenicima Bedra,
svako od njih je iznio svoje vlastito miljenje onako kako je on shvatao
da treba.
Pa blagi Ebu Bekr daje prednost oprostu, a strogi Omer trai
kaznu. Na prijedloge svoja dva druga, Poslanik je postupio tako to je
uporedio prvoga sa Ibrahimom, koji kae svome narodu: "Onaj ko
bude mene slijedio, moje je vjere, a onaj ko bude protiv mene
ustajao, pa uistinu Ti prata i samilostan si." (Ibrahim, 36)
Drugoga je uporedio sa Nuhom koji kae: "I Nuh ree:
"Gospodaru moj ne ostavi na Zemlji nijednog nevjernika, jer ako
ih ostavi oni e robove Tvoje u zabludu zavoditi i samo e
grijenika i nevjernika raati." (Nuh, 26-27)
Jasno je da su obojica ashaba traili istinu na osnovu
samostalnog razmiljanja i njihove line naravi. Ovakav ist i slobodan
pristup bez laskanja i poltronstva vodi islamu: "Boijoj prirodi na
kojoj je on stvorio ljude." (Er-Rum, 30)
S ovakvim istim karakterom i osobinama, oko Poslanika su se
okupili ljudi od kojih nijedan ne vidi smetnju u tome da trai od njega
promjenu svog poloaja na bojnom polju, jer je tako bolje, te i Poslanik
vidi ispravnost u tom savjetu i prihvata ga.
Kamo sree da nai prvaci i predstavnici shvate ovu injenicu.
Oni daju prioritet onima koji svoju linost utapaju u njih, i pored
slabe sposobnosti ili pored potpune nesposobnosti, a odstranjuju
sposobne i one sa slobodnim temperamentom, iako bi oni sa svojim
djelima i misijama krenuli naprijed.

131
Ovo je katastrofa! Saznao sam da je Staljin povukao jednog
slubenika, s njegovog poloaja zato to mu je kad god bi ga neto pitao
iznosio miljenje za koje je smatrao da e se Staljinu svidjeti.
Od ovakvog slubenika se ne oekuje pomo i na njega se ne
moe osloniti u poslovima opteg interesa.
Od takvog se oslobodio ruski voa a da je bio na podruju
islamskih zemalja, naalost, taj ovjek bi ostao na poloaju sve do svoje
do smrti.
Utiranje linosti, oponaanje i kopiranje prvaka su bolesti koje
nisu pokuene ni u jednoj oblasti kao to su pokuene u oblasti vjere,
gdje niko ne moe postii stepen bogobojaznosti, osim sa ispravnom
prirodom i karakterom.
Svako pretvaranje, uz nedostatak ovog osnova, ne poveava
ovjeku nita osim unakaenost ili deformisanost.
Prije nekoliko godina sluao sam mladia na pravnom fakultetu,
koji je poslije radio u novinarstvu. Kada se obratio jednom velikom
skupu ljudi govorio je o temi koja je najvie sliila temi panteizam ili
utonue u Boiju veliinu, ili ni sam tano ne znam. To su teme o
kojima su govorile sufije nakon studiranja i gorkog samouenja, a u
tome nisu zastali na granici koju odreuje islam.
uo sam tog mladia, govornika koji se predstavio kao sufijski
pjesnik u razgovoru sa Allahom:
A kada bi mi sinula ideja, osim o Tebi,
u mom umu, bilo kada
- presudio bih o mom otpadnitvu!
Ovaj sud je neispravan. Moemo ga uti od njegovih velikih
uitelja na polju islamskog misionarstva i ne primamo ga osim kao
prelazak granice i svjesno zatvaranje oiju.
Pa kako emo to primiti od mladia kada je izmeu njega i
napora tih uitelja ogromna razdaljina.

132
Sjeanje mi se vraa na dane kada smo bili u niim razredima.
Uili smo napamet odlomke pjesama i proze da bi smo ih recitovali.
Moj kolega je nauio napamet hutbu Tarika ibn Zijada kojom je
podsticao svoje ljude u borbu protiv neprijatelja. Mi smo sebi predoili
zapaljene lae iza nas a pansku vojsku ispred nas. Hol kole smo
pretvorili u bojno poprite. A to bi se desilo da je vjeti uenik
zamislio da je on lino Tarik Ibn Zijad? Sama ova pretpostavka te
nasmijava, a ona je ta koja se deava u oblasti vjere. Vidio sam
omladinu koja je u velikoj potrebi za dugim etapama odgoja i
obrazovanja, a preskau ga penjui se na stupanj legende poput stihova
Ibn Farida:
A kada bi mi sinula ideja
osim o Tebi
u mom umu jednoga dana,
presudio bih sebi
da sam otpadnik.
Zbog toga je njihovo oponaanje nekih velikih uitelja pretvorilo
u velikane, ali samo u njihovim oima i u oima neznalica.
Zaista je odvajanje ovjeka od njegovih odlika i zastranjivanje
od njegove intelektualne i psihike prirode, u kojoj nema iskrivljenosti,
stvar koja remeti njegov ivot i izaziva nemir u njegovom ponaanju.
uo si priu o gavranu koji je pokuao da oponaa golubicu u
njenom hodu pa niti je hodao kao golubica a niti je letio kao gavran.
Teko je ovjeku koji pokua biti neko drugi osim sam on.
Karindi kae: "Pitao sam jednog poslovou o najveoj greci
koju prave poetnici u njegovoj firmi, pa mi je odgovorio: "Najvea im
je greka to ne startaju na osnovu svojih sposobnosti, pa umjesto da ti
kau svoja stvarna razmiljanja, oni pokuaju da ti daju onaj odgovor za
koji misle da e ti se vie svidjeti. Ovaj njihov potez ne donosi ploda,
jer pravi ovjek vrlo brzo otkrije ovakve ljude."
Psiholog Viliam Dejms veli: "Kad bi sebe mjerili po onome
kakvi bi trebali biti bilo bi nam jasno da smo mi poluivi a to zato to
koristimo samo manji dio naih fizikih i intelektualnih sposobnosti ili

133
drugim rijeima; svako od nas ivi u uskim granicama koje on ini
unutar stvarnih granica.
On posjeduje vrlo razliite i mnogobrojne snage ali ih on obino
ne primjeti i tako ih ne iskoristi."
Karindi kae: "Ti si neto jedinstveno u ovom svijetu. Zaista si
ti jedinka sam po sebi. Zemlja, od svog stvaranja nije vidjela osobu koja
je potpuno ista kao ti, niti e u iduim vremenima vidjeti nekoga poput
tebe."
Genetika nam kazuje da si ti stvoren kao embrion - kao rezultat
spoja dvadeset tri para kromozoma a svaki od roditelja uestvuje s
polovinom od tog broja; ova dvadeset tri para kromozoma uestuju u
poprimanju osobina kojima se ti odlikuje.
U knjizi "Ti i genetika", kae Emran ajnfeled: "Svaki hormon
nosi na stotine gena, a samo jedan gen moe u nekim sluajevima da
promjeni ivot ovjeka. Mi smo zaista stvoreni takvom preciznou
koja izaziva strahopotovanje i oduevljenje, i ak nakon susreta tvojih
roditelja jednog s drugim stepen vjerovatnoe tvoga izlaska u svijet
postojanja jeste kao jedan na prema tristo hiljada biliona, ili drugim
rijeima, da ti ima tri stotine hiljada biliona brae i sestara, svi bi se
razlikovali od tebe.
Ti si zaista jedinstven na ovom svijetu pa ini sebe sretnim u
ovome i radi na poveanju onoga to ti je priroda dala od osobina i
nadarenosti".
Kae Imerson: "Svaki ovjek e dospjeti do nivoa u kome e
saznati da je zavist neznanje i da je imitiranje samoubistvo; da svako
treba da se okrene svojim osobenostima i da bude zadovoljan njima
onakvim kakvim mu ih je Allah d.., dao i da zna da Zemlja, iako puna
blagodati, nee pokloniti ni zrno penice sve dok se ne uloi trud u
njeno obraivanje. Isto tako snaga, koju je Allah d.. u njega pohranio,
je jedinstvena po svojoj vrsti i niko osim njega ne zna njen obim, pa ni
on sam ne zna njene domete sve dok je ne isproba."

134
Na ovim naunim osnovama, koje smo naveli i objasnili,
komentarisao je magazin Minberul-Islam rijei Allaha d..:"Svako
ima neku stranu kojoj se okree, pa se natjeite u dobrim djelima
gdje god se budete nalazili, sve e vas Allah sakupiti, zaista je Bog
svemogu." (El-Bekare, 148)
Naveemo ovdje komentar navedenog ajeta, koji je rezime
onoga to je govorio Karindi, rukovodei se argumentima koji su
navedeni u njemu a uz to u njemu, nema izvjetaenosti i samovolje.
Komentator kae: "Ovaj ajeti-kerim naveden je u kontekstu izlaganja
koje obuhvata govor o kibli, i njenoj promjeni iz Kudsa u Mekku...
Otuda su mufesiri morali da uoe spoj izmeu njega i teme o kibli, i da
pojasne znaenja koja on nosi u sebi, pa kau:
1. Strana jest jednako kibla, a od znaenja ajeta na ovo: Svaki
sljedbenik vjere ili sekte ima svoju kiblu kojoj se okree, bio on murik,
paganin ili sljedbenik knjige.
2. Ona je specifinost sljedbenika nebeskih knjiga a oni su
pripadnici judaizma, krani i muslimani. Pa svi oni imaju svoju
posebnu kiblu.
3. Ona je specifinost muslimana, a eli se rei da svaki narod
od muslimana ima smjer prema Kabi, u ijem pravcu se okreu u
namazu, juni ili sjeverni - istoni ili zapadni.
Razlika osobenosti svake linosti
Ovaj ajeti kerim obuhvata i drugo znaenje koje se ogleda u
tome da svaki ovjek ima put u ivotu, ili poseban pravac prema kom se
upravlja, shodno onome to u sebi nalazi od prirodnih sklonosti ili
prilagoavajui se svojim linim osobenostima.
Ovdje, pod imenom put, ne mislimo na to da ovjek u ivotu
ima jasan i poseban princip u politici ili ekonomiji, filozofiji ili slinom,
nego podrazumijevamo iroki krug koji obuhvata cijelo ovjeanstvo,
pripadnike istaknutih i manje istaknutih pravaca.
Ljudi nisu kopije jednog slinog, stalno ponavljajueg
primjerka, niti u psihikim, niti u tjelesnim osobinama. Oni su razliiti u

135
fizikom obliku; po visini, debljini - po snazi i zdravlju, po vidljivim
svojstvima nosa, oka, usta, ela i ostalih crta lica... To jeste, njihova
tijela i njihova lica nisu ukalupljena u iste kalupe, niti su uraena po
jednom primjerku... ak njihova razliitost, u tim osjetilnim oblastima,
obuhvata tako precizne stvari na koje se ovjek skoro i ne obazire,
poput razlike u jagodicama prstiju miliona ljudi.
Ovakva zadivljujua i zauujua razliitost koja ukazuje na
Boiju mo protee se i na drugu razliku u psihikim karakteristikama,
udima, nagonima, idejama i sentimentalnosti. Kao to se ljudi razlikuju
u vidljivim crtama oni se razlikuju i po psihikim nevidljivim
karakteristikama.
Kako svaki ovjek ima svoj fiziki izgled koji ne djeli ni s kim
tako ima i unutarnji nevidljivi koji ga odvaja od bilo koga i po kojem se
on razlikuje od svih drugih.
Razliitost opredjeljenja srca
Poznato je da vidljiva forma nije nita drugo do posuda i omot
za osobenosti duhovnog bia, i da su unutar njih razliiti faktori koji
upravljaju tijelom u pravcu koji ele, i oni mu nameu razliite oblike
ponaanja onako kako oni ele, pa priroda ima svoj sud, nagoni svoje
zahtjeve, osjeanja svoje naklonosti i elje, a takoer misao svoju
logiku, kritiki pristup i svoj nain razluivanja.
Sve to ne moe da se manifestuje u vanjskom ivotu osim preko
tijela; ne moe da ispolji neto o sebi i otkrije skrivenu istinu, osim
putem razliitih aparata i organa od kojih je sastavljeno tijelo; jer ovjek
dok govori ili pie, ili pokazuje svojom rukom, ili koraa svojom
nogom, ili prodaje i kupuje ili kontaktira s ljudima ili kada se mjenja u
razlitim, postupcima on se samoodaziva prikrivenim pozivima i diktatu
nevidljivih faktora, tako da pokreti tijela nisu nita drugo do prirodni
izraz elja tih poziva i faktora.
Sutina ovjeka nije njegovo tijelo kojem se nareuje i koje
prima naredbe, koje biva pokrenuto pa stupa u akciju, biva potinjeno
pa ini ono to mu se diktira i zacrtava, ono je zapravo duhovni spoj
koji sakuplja opredjeljenja naravi, nagona, osjeanja i misli u jedan

136
sklad, ili duhovno bie koje karakterie ponaanje pojedinaca posebnim
karakteristikama, i zacrtava mu u umovima ljudi specifinost u odnosu
na druge. Ovaj duhovni spoj ili ovo duhovno bie jeste sutina ovjeka i
ona mu poklanja njegovo neovisno postojanje, i odlikuje ga
posebnostima razliitim od drugih. Poto je ponaanje ovjeka odraz
onoga to mu nareuje njegova narav, njegove sklonosti, njegovi nagoni
i njegov razum, zato nije ni udo to svaki ovjek ima svoj poseban put
u kojem niko nema udjela, i svoje opredljenje po kojem se razlikuje od
drugih. Sve ovo je sadrano u rijeima Allaha d..: "Svako ima neku
stranu kojoj se okree!", tj. svi ljudi imaju svoju kiblu, stranu, kako
navodi Imam Kurtubi u svom tefsiru.
Potovanje linosti ovjeka
Allah d.., u ovome asnom govoru, ne eli samo potvrdu,
vijest i navoenje znaenja, nego eli da potvrdi trajnu zakonitost i
izvorno pravilo od pravila kojima se postie ispravnost pojedinca i
drutva.
1. Hoe potvrdu da svaki ovjek ima svoju samostalnu linost,
pa ako on bude odrao tu samostalnost, podupirao njene osnove, uvao
njene ogranke i ivio u okvirima svoje posebne osobenosti, u tom
sluaju on postupa po Boijem zakonu jer je On elio da ovjek bude
sam za sebe cjelina i sistem koji po sebi opstoji... Ako on ne bude znao
pravo svoje linosti pa se bude licemjerno odnosio prema prvacima i
njima bliskima ili bude oponaao nekoga od onih koji uivaju veliki
ugled u njegovim pokretima, njegovom glasu, njegovom izgledu i
nainu obavljanja odreenih poslova, ili bude radio van svoje naravi on
u tom sluaju stvari ini izvjetaenim i pretvara se ljudima u svojim
postupcima. On time kri Boiji zakon, unitava svoju linost i mijenja
prirodu Boijeg stvorenja, koju mu je Allah odredio, a ta promjena je
obiaj ejtanov, koji nije prekinut od kada se on zakleo pred Allahom
d..: "I zatim u im nareivati pa e oni mjenjati prirodu Boijeg
stvorenja!" (En-Nisa, 119)
2. eli (Allah d..) potvrdu da svaki ovjek ima pravo biranja
pravca, koji eli, za sluenje njemu samom i njegovom narodu, tj. ima
pravo da ivi slobodno u krugu dobrog i solidarnog drutva. Njegovo

137
upravljanje mora proisticati iz njegovog srca i njegove savjesti, pa Allah
kae: "kojoj se okreete", a to znai da svaki ovjek ima pravac u kome
se on usmjerava, a to opet znai da on u tom pravcu okree svoje lice i
sebe samoga. Ako ga prisilimo na drugu prirodu, mi smo ga naveli na
nasilje, a u njegove psihike faktore unijeli smo pometnju, to, opet,
ulazi u mjenjanje prirode stvorenja.
Allah eli da potvrdi slobodu miljenja svakog ovjeka, jer svaki
ovjek ima pogled na ivot, njemu svojstven, i niko ne zna u kom se
kutu krije istina i dobro. Mnoge mudrosti, koje ponavljaju mudri ljudi u
svojim intelektualnim horizontima, iz njihovih linih pogleda, ne
ostavljaju nikakvog traga u ovjeku, jer su one skrivene u uglu
nepoznatog, sve dok ih neko ne objasni jednostavnim primjerima...
Pogled na ivot, sa njegovih razliitih aspekata, garantuje nam
da e obuhvatiti najiri dio tanosti i dobra, ili je on neka vrsta
intelektualnog pomaganja, radi otkrivanja onoga to je u svemiru od
vidljivih i nevidljivih koristi, kako za pojedinca tako i za zajednicu.
Zbog toga nas je Allah d.. stvorio razliitima u prirodi razmiljanja i
zbog toga je svakome od nas dao posebno stajalite iz kojeg
promatramo ovaj ivot. Sloboda razmiljanja ne znai da je on slobodan
u angaovanju ili neangaovanju svojih intelektualnih sposobnosti, pa
da ako hoe, moe razmiljati i aktivirati svoj um, a ako nee, moe ga
zapostaviti. Ne, zaista svaka sposobnost, koja nam je darovana od
Uzvienog, ima pravo kod nas, a to pravo je njeno aktiviranje i njeno
koritenje u onome za to je ona i stvorena, a to je bit zahvale Allahu
d.... A to se tie njegova zapostavljanja i zanemarivanja to je
nezahvalnost i negiranje Boijih blagodati. A uz to je uskraenost i
nesrea...
A koja je vrijednost ovjeka kada ivi sa zapostavljenim i
neangaovanim razumom?!
A koja je vrijednost naroda kada milioni njegovih ljudi ive
daleko od istraivanja i spoznaje istine u stvarima?

138
Pokuaj da shvati obim koristi koja prolazi pored njih, te
ukoenosti i zaostalosti koja ih snalazi jer su zapostavili traenje istine i
dobra, ili im ne pridaju dovoljnu panju.
Konaan stav o slobodi miljenja jeste da je to prirodno pravo
ovjeka, ali to pravo poprima svojstvo nunog zaduenja i misije, koja
se mora izvriti. Sloboda miljenja jeste uvar pravednosti u narodu i
branik koji prijei vlastodrcima da zloupotrijebi pravo ljudi
samovoljom. Tiranska vlast ne moe se uspostaviti, osim nad satranim
umovima i nad neangaovanim razmiljanjima, te ograniavanjem
razuma da posmatraju stvari samo iz onog ugla kojeg im doputa
tiranija. Tu istinu davno je shvatio faraon Egipta pa je objelodanio
ukidanje slobode miljenja, rijeima: "Savjetujem vam samo ono to
mislim, a na pravi put u vas samo ja izvesti." (El-Mu'min, 29)
On je odluio da zaustavi sposobnost razmiljanja, pa nije
dozvolio da njegov narod ima svoje miljenje, mimo onog to on misli.
A to je brisanje sposobnosti i promjena Boijeg stvorenja - to je sutina
ejtanovog djelovanja.
Mogunost nereda i podjele
ta bi se desilo da svako od nas postane slobodan u svom
razmiljanju i tenjama, u svojoj osobenosti te svom pogledu na ivot?
Da li je dozvoljeno da nas to dovede do metea i razjedinjenosti,
suprotnosti i da budemo time iskuani krtou i strau
samodopadanja?
Zaista ovi principi mogu biti sauvani ako je ljudska priroda
stvorena od istog dobra kojeg ne obuzima misao o zlu ili priprema za
nj... Meutim, poto ovjek u svojoj prirodi nosi odlike prljavtine
zaista bi oslobaanje tih principa bez ikakvih ogranienja bilo
oslobaanje snaga zla koje bi prouzrokovale nered na Zemlji. Poveao
bi se broj bestidnika i bezvrijednih, saradnja bi se smanjila a proirila bi
se pokuenost, otealo bi se objedinjenje lanova ummeta u javno
miljenje i sluaju bi se prepustilo njegovo jedinstvo i interes.
Garancija ispravnosti i jedinstva

139
Zbog ovoga vidimo da asni ajet postavlja uslove i odreuje
ogranienja koja uklanjaju od nas lou stranu tih principa i garantuju
njihovo dobro kako kae Uzvieni: "A vi se potrudite da druge inei
dobra djela preteknete ma gdje bili Allah e vas sve sabrati, Allah
zaista, sve moe." (El-Bekare, 148)
Pa kada svaki ovjek ima svoj poseban pogled nuno je da taj
ovjek ima tano definisani cilj koji e ga ureivati i initi ga
uspjenim. Ne moemo da sagledamo pravac ovjeka koji nema
definisan cilj osim da on bude glup ili lud.
I niko ne spori da cilj jednog ovjeka treba da bude dobro, a to
je neto to je usaeno u svakoj prirodi i svakoj vjeri. Zbog toga nam
Uzvieni Allah nareuje: "Pa se natjeite u dobrim djelima!", tj."dobro"
uinite vaim ciljem u svakom pravcu u kom se usmjerite. Ako je cilj
jasan postii se jedinstvo umeta.
A kada je cilj dobro, onda e ispravnost biti postignuta.

140
OD KISELOG LIMUNA NAPRAVI SLATKI NAPITAK
Strpljivost je, kako je definiu naunici, vrsto podnoenje
neugodnosti. Ovo objanjenje je tano ako se pod njim misli na
sueljavanje sa tekim nezgodama u kojima treba ostati postojan i
razuman, uvjeren i nepristrasan. S tim da je podnoenje neugodnosti,
ako pod tim podrazumjevamo stalan osjeaj gorine stvarnosti te zla i
neprijatnosti u njoj, put koji dovodi ovjeka do nepodnoljivog stanja
potitenosti i tuge.
Vrlo lahko ovakva strpljivost moe biti poraena prilikom
poreenja koja ovjek ini izmeu zla to ga je snalo, zbog takve
strpljivosti, i izmeu onoga to on voli i to oekuje, poput rijei
pjesnika:
Kaem sebi kad sam sam, korei se:
"Teko tebi, to e ti ovakva strpljivost i izdrljivost"!
Ovo je krajnost i lutanje u tami bez traenja svjetlosti koja bi ga
izvela ili utjehe koja bi ga izbavila iz njegovih patnji.
Islam trai da se strpljivost preusmjeri u zadovoljstvo, u onim
oblastima u kojim je to preusmjeravanje ispravno. Dua nee okusiti
svjeinu zadovoljstva ako joj izdajemo samo krute naredbe. Ne, itava
stvar trai blagost kada je dua u pitanju te postepeno vraanje skrivenih
osjeanja jer u suprotnom nema vrijednosti u tome da kae: "Ja sam
zadovoljan", a u isto vrijeme je tvoja dua puna tjeskobe i munine!
Prvo to islam trai od tebe jeste da optui svoj osjeaj spram
onoga to te zadesilo.
Pa ko zna? Moda u toj teti ima i koristi a uz savladavanje
iskuenja esto se zaradi i nekakva nagrada.
Ko zna? Moda su tegobe koje podnosi vrata u nepoznato
dobro, pa ukoliko pravilno postupimo, u njima, biemo u mogunosti
da obezbjedimo sebi ljepu budunost. "Ne volite neto, a ono moe

141
biti dobro za vas. Neto volite a ono ispadne zlo po vas. Allah zna a
vi ne znate!" (El-Bekare, 216)
Veina nas je uznemirena zbog okolnosti koje nas okruuju,
ponekad se u njima uveaju nedostaci i brige s tim da su potekoe i
bolovi plodno tle u kojem niu klice ovjenosti.
Sposobnosti velikana nisu dole do izraaja osim u uslovima
velikih tekoa i napora.
O ovome Karindi govori: "to sam god vie pronicao u
izuavanje velikih djela, koja su ostavili neki genijalci sve sam vie
ubjeen da ta djela nisu ostvarena bez osjeaja manjkavosti. Ovaj
osjeaj je bio taj koji ih je uinio da ustraju u tim djelima i da poenju
plodove toga. Da, vrlo je mogue, da pjesnik Milton ne bi spjevao tako
dobru poeziju da nije bio slijep, i da Betoven ne bi napravio tako
uspjenu muziku da nije bio gluh.
Zaista ovi ljudi, sa vidljivim tjelesnim nedostacima, nisu
otjelovili svoje nezgode a potom svu brigu usmjerili samo na to, niti su
svojim jezicima prepustili da priaju samo o svojoj gorkoj stvarnosti.
Ne nikako.
Oni su prihvatili stvarnost onakvom kakva je, a svoju panju
usmjerili svojim nadarenostima, i tako svoju nesreu usmjerili u sreu.
Na taj nain su ono to je u njima od tekoa pretvorilo u rue i mirise.
To su poticaji na veliinu ili pretvaranje ljutog limuna u slatku
limunadu. Kao to kae Karindi, ili kako je prenio od Imersona, iz
njegove knjige "Mo realizovanja", gdje se on pita odkud nam dolazi
misao da lagodni, stabilni i ugodni ivot ist od potekoa i nezgoda
stvara sretne i velike ljude? Stvar je upravo obrnuta. Oni koji su navikli
da se ale oni e se aliti pa makar spavali na svili i sjedili na svilenoj
tkanini. Istorija svjedoi da su veliina i srea predate ljudima iz
razliitih sredina; sredina u kojima ima i lijepog i runog i onih koji ne
razlikuju lijepo od runog.
Iz ovakvih sredina su ponikli ljudi koji su na svojim pleima
ponijeli odgovornosti i nisu ih bacili sebi za lea.

142
Svaki ovjek nije u mogunosti da svoju lou sudbinu preokrene
u eljenu sreu, zaista oni koji negoduju i koji se mnogo ale su
najneuspjeniji ljudi, po pitanju sopstvenog usreivanja, kad im je srea
uskraena.
to se tie odlunih i onih sa vrstim uvjerenjem oni ivot
doekuju irokogrudno prije nego ih on i sretne sa svojim potekoama.
Kao to tijelo lui odreenu tenost za suzbijanje bakterija isto
tako ovi lue posebne vrijednosti koje pomjeane sa ivotnim stanjima i
promjenama daju ivotu novi naslov i temu.
Posluaj ta kae Ibn Tejmije omalovaavajui zlostavljanje
kojem su ga izloili njegovi protivnici: "Moj boravak u zatvoru samo je
osamljivanje, moje protjerivanje je moje putovanje a moje ubistvo je
ehadet."
Nisu li ove muke najtee to ine nasilnici?
One se kod velikih ljudi pretvaraju u blagodati koje on prima s
osmjehom a ne s potitenou a slino ovom snano postupku je ono to
biljei i Karindi od gospoe koja je prebaena sa svojim muem
oficirom u divlju pustinju. Ona je bila oajna i htjela je da ostavi svog
ovjeka samoga u toj pustinji i da se vrati svojoj kui. Ona kae: "Ali
pismo koje mi je dolo od moga oca od svega dva reda, dva reda kojih
u se uvijek sjeati dok sam iva, promjenuli su tok moga ivota:
"Iza zatvorskih zidova gledali su dvoje zatvorenih prema
horizontu pa je jedan od njih usmjerilo pogled prema blatu na putu a
drugi prema zvjezdama", bile su rijei koje mi je napisao pa sam se
itajui ih postidjela i poeljela da gledam u pravcu zvijezda na nebu."
Od davnina su poznate razlike u ambicijama sa razlikama u
sposobnosti da se neko okoristi potekoama i sticanjem u tekim
okolnostima ili kako kae Vilijam Bolisov: "Nije najvanija stvar u
ivotu da investira svoj imetak jer to moe bilo ko, bitnija je stvar da
svoj gubitak pretvori u dobit jer ova stvar zahtjeva otroumnost i
snalaljivost i u tome se moe nai razlika izmeu dosjetljivoga i
bezvrijednoga".

143
Ovo je tano. Pogledaj u ove primjere pretvaranja gubitka u
dobit. Kada je Abdullah ibn Abbas izgubio vid, i kada je saznao da e
ostatak svoga ivota provesti u tami nije se povukao u sebe kako bi
oplakivao svoju izgubljenu sreu. Nego je prihvatio sudbinu a zatim
inio ono to ublaava njegovu nevolju, a podstie njegovo
zadovoljstvo.
Ako mije Allah svjetlost onu uzeo
u jezik i sluh moj nur je Njegov uao
Moje srce pametno je a moj razum beskoriostan nije
u ustima mojim je sablja otra koja zna nainiti traga.
Kae Bear ibn Berd, onima koji su ga vrijeali zato to je
slijep:
Grdili su me moji neprijatelji,
a sramota je u njima.
Nema mahane u tome
da se nekom kae da je slijep.
Ako ovjek vidi ljudskost pobonost
pa zaista slijepost oiju
takvom ovjeku ne kodi.
Vidio sam sljepou nagradom,
zalihom i zatitom
a ja sam u potrazi bio upravo za te tri stvari.
Nema sumnje da je prihvatanje nezgoda i tekoa, s ovakvim
optimistikim duhom, i nastavljanje ivota s ovakvom snagom, te
pobjede nad tekoama, bolje i korisnije od osjeaja povlaenja i
skrhanosti, koji obuzimaju neke ljude i savladavaju ih.
Pogledaj kontrast izmeu rijei ibn Abbasa i Beara i izmeu
onoga to kae Salih ibn Al Quddus kada je oslijepio:
Nek je spas ovome dunjaluku,
slijepi starac u njemu nema udjela.
Umire ovjek a jo ga smatraju ivim
iako njegovu misao slijedi lana nada.
Gaji mi nadu doktor u ozdravljenje

144
a osim Allaha nema mi ljekara.
Pa kada umre dio tebe neka ti plae drugi dio
jer dio od dijela je blizu.
Mi osjeamo njenost ovog ranjenog srca ali bi bilo bolje ovom
ovjeku da je ustao i krenuo, i da je poveao produktivnost kroz svoje
druge nadarenosti kao to su uinila ova dva ovjeka prije njega.

145
DJELOVANJE IZMEU SEBINOSTI I
NESEBINOSTI
Instikt samoljubivosti je izvorni instikt u ovjeku, on se mora
priznati, a zatim okarakterisati kako ovjek ne bi otiao od pravog puta.
Ovaj instikt nije pravo zlo, kako se ini na prvi pogled, jer se zaista
aktivnost gradnje na povrini ove Zemlje vraa prije svega, na njega.
Drevni psihiki zakon, uspostavljen na ljubavi za uitkom i
mrnji prema bolu, zatim na traenju line koristi i izbjegavanju tete, je
tajna stalne spone ivota i stalne aktivnosti u njemu.
ak je, moda, on tajna brzog naunog napretka i otkria koja
izvode svijet iz faze u fazu.
Samoljubivost, ako je ona u prirodi ljudi na ovom svijetu, na nju
se, takoer, oslanja i sticanje ahireta, spaavanje od vatre i ulazak u
dennet.
Nije sramota za ovjeka kako neki misle da oboava Allaha
elei Njegov dennet ili bojei se Njegove vatre, to je znak velike
zrelosti i plemenitog hoda, i neka te u tome ne zavaraju miljenja sufija
i njihove iluzije: "Reci: Ja se bojim patnje na velikom Danu ako
Gospodaru svome budem neposluan." (Ez-Zumer, 13)
Od toga nagona treba biti oprezan i uvati se njegovih posljedica
onda kada on oboli i onda kada se povea i onda kada ovjek od njega
postane progonjen, a ljudi ponu trpiti nepravdu i zulum.
Osjeaj ovjeka za samim sobom kada pree normalnu granicu
zakloni ga od drugih i omei ga u njemu posebnom svijetu.
Pa tako nastavlja da preuveliava sam sebe, a omalovaava
druge. On se i dalje divi samo sebi i tako plete oko svoje misli debeli
omot obmanom i pohlepom. U njemu stalno raste JA postajui vei i
obimniji do te mjere da kae: "Ja sam Gospodar va najvei!" (En-
Nazijat, 24)

146
Zaista samoljublje i ivot u ambijentu koji ono proizvodi nuno
zavraju neuspjehom. A to je moralni neuspjeh, pa makar, ovjek preko
njega dostigao vrhunac slave i moi. JA je uvijek znak moralnog
nedostatka i niskog ivotinjskog postupka.
Egoisti su, u svakom drutvu, estoka kazna, u ijoj estini
izgaraju vrijednosti i interesi a u tom cilju nestaju kako pojedinci tako i
zajednice.
Nee nauditi, ako ovde navedemo, da rije JA biva znakom
podnoenja tekih posljedica.
Ponekad se njome eli spominjanje injenice, koje treba da se
ustali u umovima. A ona u ovim oblastima je blia nesebinosti nego
sebinosti. ak ona nema veze sa uskim znaenjima po kojima je
poznata, to emo nai u asnom ajetu: "Reci: "Ovo je put moj, ja
pozivam k Allahu, imajui jasne dokaze, ja, i svaki onaj koji me
slijedi." (Jusuf, 108)
To emo, takoer, nai i u rijeima Muhammeda a.s.: "Ja sam
Poslanik, nije la, ja sam sin Abdullah ibn Muttaliba."
Rije JA, ovim povodima, predstavlja uzvik snage, radi
pomaganja Istine i poetak akcije, radi jaanja imana, radi preuzimanja
obaveze, uzvienja naredbi ma koliko to iziskivalo truda i optereenja, i
radi otroga osjeaja da je ovjek prije drugih obavezan da ini ono
ime je on zaduen.
U hadisu takoer stoji: "Zaista koji se najvie boji i koji je
najznaniji o Allahu sam ja." Ovo JA nije ovdje u znaenju obmane i
oholosti i ne moe nikako da ukazuje na ta osjeanja nego je
omeivanje izvora iz kojeg se uzima istina i lijep izvor. A na drugo,
mimo toga, gleda se kao da je odstupanje.
JA, koje izgovori ovjek iz pohlepe nije JA koje izgovori ovjek
u situacijama jeze i straha. A izmeu ove dvije pozicije je udaljenost
koliko izmeu istoka i zapada.

147
Sebinost se u stvari mora lijeiti od ranog djetinjstva tako da se
razvija linost koja gleda na sebe i na ostale pogledom u kom nema
samovolje i uskraivanja.
U naim drugim knjigama smo rekli da je islam opte bratstvo
uinio pravednim sistemom pomou kojeg se uvaju prava i obaveze i u
kom se vri razmjena osjeanja na naine da ovjeka uzdie i da
objedini ono to on za sebe prieljkuje i ono to je obavezan prema
drugima.
Moda je najbolje to je reeno o adabima bratstva ono to je
reeno u djelu "Kut al qulub": "Nek ti bude prijatelj onaj koji kada mu
uini uslugu sauva te, kada te snae oskudica opskrbi te, ako prui
ruku radi dobra i on je prui, ako vidi od tebe dobroinstvo on ga ne
zaboravlja, a ako vidi kod tebe loe sprijei ga, a ako ti zatrai neto
dadne ti, a ako zauti on te otkrije a ako te nevolja snae utjei te,
kada neto kae vjeruje ti, ako se prerijeite da ti prednost. Pravi
prijatelj ti je onaj koji nadoknauje tvoje nedostatke, prikriva tvoje
spoticanje i prima tvoje opravdanje. Pravo tvog prijatelja jeste da mu
oprosti u tri sluaja: "Nepravdu u srdbi, nenamjernu greku i greku
poznanstva."
U svojoj knjizi Karindi nam pripovjeda mnoge prie, kojima
eli odstraniti sebinost iz ovjeka i njegovo uvoenje u krug potpune
ljubavi i opteg bratstva i treniranje ovjeka da bude aktivan u dobru, da
se okree ljudima sa dobroinstvom, milou i dareljivou, a zatim
kae: "Pretpostavljam da e mnogi koji e itati ovo poglavlje sebi rei:
"Ovaj govor o brizi za druge i njihovo usreivanje nije nita do apsurd,
to nije nita drugo osim maskirani vjerski govor. Ne ovjee, prvo JA a
ostali neka idu u pakao!"
Ako je to tvoje miljenje, pa neka bude... Ali ako ti smatra da si
u pravu, pa onda bi izgledalo da su svi poslanici i filozofi, koji su kroz
vijekove dolazili, pogrijeili. U svakom sluaju ako izbjegava uenje
Poslanika i vjerskih reformatora pa doi da zatraimo savjet od dvojice
ateista, ponimo od profesora Husmana sa univerziteta Kembrid.
Godine 1936. odrao je predavanje na istom univerzitetu pa je rekao:
"Od najveih istina koje su potekle jezikom ovjeka je ona koju je

148
izgovorio Isa od svoga Gospodara: "Ko nae ivot izgubie ga, a ko
radi mene izgubi ivot nai e ga!"
Da, uli smo mnoge govornike koji su izgovorili sline rijei, ali
Husman nije vjerski propovjednik, nego ateista, pesimista. Razmiljao
je o samoubistvu vie puta, ali usprkos svega toga osjetio je da ovjek
koji ograniava svoje razmiljanje samo na sebe nee ostaviti od ivota
nita vrijedno spomena. Takvom je bolje da ostane nesretan, odbaen, a
to se tie ovjeka koji zaboravlja sebe u pomaganju drugog osjetie
dra ivota.
Ako rijei Husmana ne ostavljaju na tebi traga pa upitajmo
najveeg Amerikog ateistu dvadesetog stoljea, a to je Teodor Drizer
koji je ismijavao sve vjere i opisao ih kao mitove prethodnika i rezultat
iluzija, pa o ivotu kae: "To je pria koju pripovjeda naivni bez cilja i
smisla! Ali Drizer i pored ovog kae: "Ako ovjek eli da u ivotu
postigne uitak na njemu je da uestvuje na osiguravanju uitka
drugima, jer uitak pojedinca se temelji na uitku drugih a uitak drugih
se temelji na njegovom uitku."
alosno je da je ugled vjerskog govora pao na ovako nizak
stepen, ak, do te mjere, da su njeni protagonisti da bi uvjerili druge u
ispravnost svojih savjeta, primorani da argumentuju svoj govor rijeima
velikih ateista.
A zato? Da bi ljudi shvatili da to nije mrea za hvatanje
ahiretske nagrade niti pridobijanje pokornosti Boijim naredbama.
Ne... Stvar poiva na naunoj injenici gdje moraju biti jednaki i
vjernici i nevjernici u njenom potivanju. Dakle, volimo druge i
uloimo napor da bi smo ih usreili jer je to najbolji put za mir i
garanciju nae sree a to opet nije odgovor na vjerski govor i uputu.
Mi znamo da je sebinost kazna za ovjeka a i po ljude, i znamo
da je Allah d.. propisao takva uenja kojima emo izbjei njene
posljedice i postii ono to ovjeanstvo ini solidarnom zajednicom
koja se potpomae u dobru i koja preporuuje milosre.

149
Posluajmo, po ovom pitanju, upute Allaha d.., koje nas
napajaju svojom ljepotom i uzvienou, te nas oslobaaju od potrebe
za argumentima ateista.
Zaista je pravi musliman koristan lan u svojoj zajednici. On
ini samo dobro, a od njega se ne oekuje nita osim onog to je
vrijedno i estito. On je u svom kretanju i svom mirovanju zraka od
svjetla istine i podrka nosiocima hajra i berieta i pomo za
pribliavanje dalekog i ublaavanju tekog.
Trudi se u svom ivotu a njegovo srce je ispunjeno ljubavlju,
jezik mu nudi naklonost i pomirenje, njegova ispruena ruka nudi
blagodat onome koga sretne - bez optereenosti.
To je priroda islama i misija muslimana u ovom ivotu. Poslanik
kae: "Na svakom muslimanu je sadaka!" Pa je reeno: "A onaj koji
nema?" Kae: "Radi svojom rukom pa tako koristi sebi i ini sadaku!"
Rekoe: ta ako i to ne moe? Ree: "Pomai onoga koje u velikoj
nudi!" A ako ne nae? Ree: "Neka radi dobro i neka se suzdri od
loeg, jer je to (ova osobina) njegova sadaka!"
38

Ovaj asni hadis dijeli ljude na kategorije shodno njihovim
sposobnostima i poloajima pa snanom i izdrljivom zekat na njegovu
snagu i izdrljivost jeste da da doprinos u poveanju proizvodnje u
svom drutvu i da uestvuje u njegovom optem preporodu, i da svoju
aktivnost povee sa aktivnou drugih lanova pa da svi zajedno
uestvuju u dobru i bogobojaznosti a ne u grijehu i neprijateljstvu.
On ovim inom koristi sebi te ispunjava obavezu prema drutvu
u kojem ivi. Ta obaveza je ono o emu govori hadis u rijeima: "Na
svakog muslimana je sadaka", pa ko nije u mogunosti da uestvuje u
ovom pozitivnom djelu u mogunosti je da bude od pomoi drugima i
da podrva one koji to mogu.
Pa ako nije milostiv prema sebi pomae milostivima.

38
Buhari, Kitabu al-zekat, br. 1353.

150
Ako on lino ne koristi svoju snagu treba da podrava one koji
to ine a to je ono to je Poslanik rekao rijeima: "Pomae onoga ko je
u velikoj nudi!".
Musliman ponekada, nije ni na prvom ni na drugom stepenu,
nema poticaja potpunosti, niti sredstava koja bi ga uinila snanim da
koristi i da pomae. Na njemu je u tom sluaju da se dri sebe, te da ini
dobro, a kloni se zla, i da se dri ostalih vrlina od ogranaka imana.
Moda e to biti nain da se spasi kao to na to ukazuje kraj hadisa: "Pa
nek radi dobro i nek se kloni zla jer je to njegova sadaka!"
To su putokazi lijepog postupka kao to ih pojanjava Poslanik
koji kae da je vjernik dobro svim svojim biem, njegovim elom sija
ast, a u njegovom hodu se vidi dostojanstvo. Jednako mu prilaze i oni
koji ga poznaju i oni koji ga ne poznaju, oni imaju povjerenje u njegove
vrline i plemenitost.
Zaista su najloiji ljudi oni od kojih se ne oekuje dobro a nije se
sigurno ni od njihova zla.
A vjernik nikada nee biti takav, njegova ga veza sa Allahom
ini takvim, da se od njega oekuje dobro, i da se moe biti sigurnim od
njegovog zla, a njegovo poslovanje u ivotu ne ini ga indifirentnim
lanom niti destruktivnim, nego lanom koji ostvaruje opte dobro i u
tom svjetlu od njega se ne oekuje osim sigurnost i lijepa namjera.
Poslanik navodi primjer vjernika u palmi. Sve njeno je korisno,
kao vjernik uprkos razlikama situacija. On nee biti osim koristan. Iako
se ta korist razliito manifestuje a njeni rezultati bivaju razliiti. Moda
je to pojanjenje asnog ajeta: "Zar ne vidi kako Allah navodi
primjer: lijepa rije kao lijepo drvo, korijen mu je vrsto u Zemlji a
grane prema nebu, ono plod svoj daje u svako doba koje Gospodar
njegov odredi." (Ibrahim, 24-25)
Ovaj ajet objanjava prirodu vjernika i plodove iskrenog
ubjeenja u njegovom ponaanju.
Njegovo srce je izvor dobroinstva, njegov ivot je niz
povezanih halki u injenju dobra i podrke visokim vrijednostima.

151
Vjernika zajednica treba da bude slika onoga to sadri islam u
svojim uenjima kroz isticanje dobra, te negiranje zla, slika koja e
uiniti sve stanovnike Zemlje da gledaju na na ummet i da ih oduevi
njegovo stanje i djela.
Zaista ljude ne privlae rijei, u onoj mjeri, koliko ih privlae
istaknuta djela i moralne vrline.
Prenosi se da je jedan ashab pao u ruke murika koji su ga
pritvorili radi ubistva. Jedno dijete iz tog kvarta mu se prikralo i sjelo
pored njega a on je u rukama imao britvu za brijanje. Majka dijeteta je
bila zastraena vidjevi svoje dijete pored njega a kroz um joj je prolo
mnogo misli te mu je u strahu prila. Pogledao je u nju blago i rekao joj:
"Je si li mislila da u ti ubiti sina? To neu, ako Bog da, uraditi!" (El-
Buhari)
To je pravi musliman. Prenosi se da je Ebu Zerr rekao Poslaniku
nakon to je uo da govori: "Na svakom ovjeku u svakom danu u kom
izae sunce je da d sadaku!"
"O Boiji Poslanie, kako da dam sadaku kad nemam imetka."
Ree mu: "U sadaku ulaze: tekbir, subhannallah, elhamdulillah,
la ilahe ilallah, estagfirullah i da nareuje dobro a odvraa od zla, da
odstrani trn sa puta kojim prolaze ljudi ili kamen, da pomogne
slijepom, da objasni gluhom ili nijemom kako bi razumio, da uputi
onoga ko trai od tebe pomo a ti zna gdje je moe nai, da se zalae
za nesretnika koji trai pomo i da prui ruke slabiu. Sve je to tvoja
sadaka!"
39

Pogledaj irinu kruga u kom se proiruje aktivnost jednoga
pojedinca u pomoi i pruanju utjehe drugima.
Kada zdravlje ispuni tijelo jednog ovjeka isto tako ispuni ga i
obavezama, a naloi za svaku kost i mii i obavezu prema slabima i na
taj nain e oni koji su nesretni nai pomo.

39
Ahmed, Kitab musnad al-ansar, br. 20510.

152
Nema sumnje da je zdravlje ogromni kapital ali mnogi ljudi ga
zloupotrebljavaju i potcjenjuju njegovu vrijednost. Pa ako je ovo uloga
jednog muslimana u njegovoj sredini pa kakva e biti uloga islamskog
ummeta meu ostalim narodima u svijetu? Zaista je izvravanje Boijeg
prava u ovom pozitivnom smislu temelj uspjeha na dunjaluku i temelj
pobjede na ahiretu. Kae Muhammed a.s.: "initelji dobra bie
sauvani od udaraca zla, sadaka gasi srdbu Gospodara, dobroinitelji
na dunjaluku bie dobroinitelji i na ahiretu a nevaljalci na dunjaluku
bie nevaljalci i na ahiretu. Dobroinitelji e prvi ui u Dennet."
ivot u tijelu ima obiljeja koja ukazuju na njega poput
osjeanja, otkucaja srca i temperature. A iman u srcu ima obiljeja koja
ukazuju na njega. Ona ukazuju na ivot u njegovom postojanju kad
izvrava svoju obavezu i priprema se za ono to mu je naloeno.
Poslanik je skrenuo panju na veliki znak imana kada kae:
"Kada te obraduje tvoje dobro djelo i kada te raalosti tvoje loe djelo
ti si vjernik."
I zaista se grudi proire kada se uini dobro i skupe zbog zla, to
je znak da tu poto je odreena svojstva koja vladaju tobom, i posebno
su mjerilo na osnovu kojim ti kontrolie ono to voli ili mrzi od
osobina ili ponaanja.
A to se tie ovjeka koji ini prijestupe ne obraajui na to
panju pa on je mrtve savjesti a mrtva savjest je kao mrtvo tjelo koje se
ne pomie zbog uboda.
Islam polazi od postavke da je dobro u vjerniku duboko usaeno
kao slojevi plodne zemlje kad god korjenje prodre u nju nae obilne
sastojke za ivot i rast.
Zato vjernik ini dobro iz ljubavi a uz to je postojan i vrst. A
to se tie drugih koji dobro ine izvjetaeno i to u nunim
momentima, njihova srca su gruba i skamenjena, ona ponekad budu
prekrivena slojem praine, s tim da u toj praini - koliko je god bilo - ne
niu sjemenke niti je pogodna za obradu.

153
Tako nam Allah navodi primjer onih koji se pretvaraju da rade
dobro i onih koji zaista dobro ine kad kae: "Ne kvarite svoju
milostinju prigovaranjem i uvredama, kao to ine oni koji troe
svoj imetak da bi se ljudima pokazali, a ne vjeruju ni u Allaha ni u
onaj svijet. Oni su slini litici sa oskudnom zemljom kada se na nju
srui pljusak, pa je ogoli. Oni nee dobiti nikakvu nagradu za ono
to su radili. A onima koji nee da vjeruju Allah nee ukazati na
pravi put. Oni koji troe imetke svoje u elji da steknu naklonost
Allahovu i da im to postane navika lie vrtu na visoravni na koji se
izliva obilna kia pa daje dvostruk plod. Ako ne bude obilne kie,
bude kie rosulje. A Allah dobro vidi ono to vi radite." (El-Bekare,
264-265)
Kao to kia padne na mermernu plou i spere sve to je na njoj
otkrivajui njenu pravu prirodu, isto tako doi e konani obraun i
sprat e prainu sa okamenjenih srca koja se porede s plodnom
zemljom, i time e se pokazati da su ona suha i pusta od dobroinstva i
vrijednosti.
A to se tie drugih srca tajne bereketa koje je usaeno u njima,
dobro i dobroinstvo koje se oekuje od njih konani obraun im dolazi
kao plodna kia.
Pa radimo dobro iz ljubavi i oistimo ga od pogovaranja i
isticanja i oslobodimo se od niskih ciljeva koji ine ovjeka da ne daje
osim s ciljem da stekne zatitnika ili da stekne prijatelje.
itava stvar je u potrebi za dugom vjebom kako bi se
oslobodilo manjkavosti koje ga mogu ukaljati. Lijepljenje egoizma za
strast je stalno, a traenje brze nadoknade za uinjeno dobro je
proireno meu ljudima iako su njihove elje u vrsti nadoknade i
njihovoj koliini razliite.
Ako posmatra ponaanje ljudi sigurno e primjetiti dosta
samookrutnosti - nesamoljublja - prikrivene iza mnogih djela i stanja
iako ljudi nastoje da se u slikama prikau daleko od sumnje i nasilja.
Drutvena nestabilnost, od koje patimo, potjee iz ovog mutnog
izvora jer nedostatatak saradnje i brige za zajednike poslove i zemljom

154
u kojoj ivimo te umetom za koji smo vezani i poslanjem kojem
pripadamo - sve je to znak slabosti uvjerenja i prisutnosti licemjerja.
Uzvieni Allah opisao je one koji su se povukli iz bitke na
Uhudu opisom koji otkriva bolest egoizma koji je prodro u njihove
due: "A drugi su se mislili samo o sebi, mislei o Allahu ono to
nije istina, kao to pagani misle govorei: "Gdje je pobjeda koja
nam je obeana?" Reci: "O svemu odluuje samo Allah!" (Alu
Imran, 154)
Ti ljudi su bili oduevljeni sobom i svojim miljenjima pa ako
im se ne udovolji i ne postupi po njihovom miljenju bie srditi i
spremni na osudu.
U takve spadaju i oni koji svoje miljenje veu za stepen
korisnosti koja e im se vratiti pa ako im se ruke napune puno
zahvaljuju a ako budu zapostavljeni onda protestuju i optuuju.
"Ima ih koji ti prigovaraju zbog raspodjele zekata. Ako im
se iz njega da zadovolje se, a ako im se ne da, odjednom se
razljute." (Et-Tevbe, 58)
I ogroman broj ljudi ivi u granicama njihovih linih potreba, pa
onda kada imaju neku potrebu, pojaa se njihov osjeaj za njom, i
pojaa se njihova upornost za njeno rjeavanje i tako tragaju za onim
to je za njihovu korist - ili bolje reeno: Oni to ine sve dok u
potpunosti to ne ostvare a vrlo esto i pretjeruju u tome.
A kada se neto trai od njih, oni to zapostave, i toga se ne
sjeaju osim kada se to od njih trai i stalno napominje, a ako to i
ispune, onda to biva manjkavo.
Ovaj oblik krute sebinosti spominje Kur'an navodei neke
primjere rijeima: "Teko onima koji pri mjerenju zakidaju, koji
punu mjeru uzimaju kad od drugih kupuju, a kada drugima mjere
na litar ili na kantar zakidaju. Kako ne pomisle da e oivljeni biti
na Veliki dan, na Dan kada e se ljudi zbog Gospodara svjetova
dii." (El-Mutaffifun, 1-6)

155
Ova sebinost se pokazuje u slabosti vjerovanja u istinu i
nagradu koja se javlja kod umanjivanja na vagi i mjeri kao i u stvarima
veim od ovoga. Kur'an navodi i drugu sliku toga kroz primjer ovjeka
koji prima presudu koja je u njegovu korist a odbija presudu u kojoj on
gubi, ne gledajui na pravdu i opti interes: "Kada budu pozvani
Allahu i Poslaniku Njegovom da im on presudi, neki od njih odmah
lea okrenu; samo ako znaju da je pravda na njihovoj strani dolaze
mu posluno. Da li su im srca bolesna ili sumnjaju ili strahuju da e
Allah i Poslanik Njegov prema njima nepravedno postupiti?
Nijedno - nego ele da drugima nepravdu uine!" (En-Nur, 48-50)
Zaista ovakav oblik ponaanja teti islamskom drutvu, jer
ovjek kojeg ne zanima nita osim lini interes i koji ne brine o optem
dobru je linost zbog koje pati i drutvo i ljudi. Koliko teti dravi
slubenik ija je sva panja usmjerena na razgovor o plati i njenom
poveanju, a ne vodi rauna ni najmanje o poslu i obavezi. On ne osjea
nita, osim ono to smatra svojim pravom, a to se tie onoga to se
vee za njegove obaveze i poslove, on to i ne zna. Na ovakvome se ne
gradi ummet, niti napreduje drutvo.
Ispravno drutvo poiva na ljudima koji poznaju pravo Boga i
pravo zajednice kod njih pa kada se objedini ovo dvoje sa onim to su
oni duni, zaista oekivani plod u ovom drutvu e biti da svaki
pojedinac dobije svoje pravo bez prepirke i svae.
Egoisti kada nametnu svoje uske ideje vjerskom uenju briu
orginalan tekst ili mjenjaju rijei sa njihovih mjesta, pa ih shvataju,
nagrada bez dijela, plod bez sijanja ili kazna koja stie samo druge, i
daleko je po njima da e ih kazna ak i zapahnuti.
Da, oni koji su se zatvorili u svoje granice i sebinost i svoje
line koristi u njihovim mislima se kur'anske poruke reflektuju
izoblieno pa od njh ne razumiju nita, osim u obliku u kojem oni ele.
Neki od njih pitali su me; Nije li na, nas muslimana, konani
kraj dennet, shodno rijeima Poslanika: "Ko izgovori rijei la ilahe

156
ilallah, ui e u dennet!"
40
Pa sam pogledao u njih i procjenio
razdaljinu izmeu njihovih djela i njihove nade. Pa sam naao da je ta
razlika vrlo velika i da oni ne shvataju od islama nita osim ono to
smatraju da e im pomoi protiv njihove lijenosti. Kao prosjaci od ijeg
uma su daleko svi kur'anski ajeti pa ne razumiju, osim jednog ajeta:
"Ko uradi dobro djelo bie desetorostruko nagraen." (El-En'am,
160)
On ita ajet da bi doao do izobilja i skupio dosta imetka.
Rekao sam: "Zar ne zna od sunneta Boijeg Poslanika nita
osim ovog hadisa? Zaista Poslanik uz ono to si naveo kae:
- "U dennet nee ui klevetnik!"
41

- "U dennet nee ui ko kida rodbineske veze!"
42

- "Nee ui u dennet u ijem srcu bude i koliko trun oholosti!"
43

- "Ko nas vara nije od nas!"
44

- "Ne pripada nama onaj ko se udara po obrazu, dere odjeu i
narie kao u dahilijjetu."
45

- "Ne pripada nama ko omraava enu kod njenog mua." (El-
Munziri)
- "Ne pripada nama onaj ko ne potuje starijeg, nije milostiv
prema mlaem i ne potuje alima."
46

Zar si zaboravio sve ove hadise zato to te oni upuuju na tvoje
obaveze i nisi zapamtio osim ono to smatra da je tvoje pravo a to je
dennet, pa zar ga trai bez cijene!

40
Muslim, Kitab al-iman, br. 38.
41
Buhari, Kitab al-adab. hr. 5596.
42
Muslim, Kitab al-birr wa al-sille wa al-adab, br. 4637.
43
Tirmizi, Kitab al-birr wa al-sille, br. 1922.
44
Muslim, Kitab al-iman, br. 146.
45
Tirmizi, Kitab al-denaiz br. 920.
46
Tirmizi, Kitab al-birr wa al-sille. br. 1844.

157
Ova kategorija ljudi je slabog osjeaja za svoje greke pa kada
se primora da osjeti svoj grijeh, koji je poinio, on je ubi-jeen da e
sve svoje grijehe otkupiti bezvrijednim pravdanjem ili malim
dobroinstvom.
Zaista oni koji su razumom obdareni kada su molili Allaha da
im oprosti grijehe dobili su odgovor u rijeima: "Onima koji se isele i
koji budu iz zaviaja svoga prognani i koji budu na putu mome
mueni i koji se budu borili i poginuli, sigurno u preko hravih
djela njihovih prei i sigurno u u dennetske bae kroz koje e
rijeke tei njih uvesti." (Alu Imran, 195)
A glupi umiljaju da e se njihovi veliki grijesi istopiti sami od
sebe bez stalnog ienja i onoga to to ienje zahtjeva od truda i
nemonog bdijenja.
Kroz moje veliko iitavanje znam da ima djela koja uporeuju
opti oprost sa djelom koje na prvi pogled izgleda vrlo lahkim, kao
padanje grijeha sa kapima vode abdesta na primjer, pa se ne poljulja
tvoje razumjevanje ovih vanjskih radnji.
Budi uvjeren da pravu nagradu Allah d.. nee dati za djela
poput abdesta osim ako je popraen sa dubokim vjerovanjem,
potpunom skruenou i lijepom nadom u nagradu to ovjeka ini
pripravnim da uloi sebe i svoje vrijednosti na putu Allah d..
Doista je vjera satkana od prava i obaveza a i ovaj svijet takoer
i svaki ugovor iole vrijedan izmeu dvije strane sadri prava i obaveze
pa izvri svoju obavezu i osjeti njegov teret na svojim pleima i ne trai
da to izbjegava.
Pa ako ispuni ono to se od tebe trai oekuj svoje pravo ili ga
trai.
A to se tie toga da ovjek u ivotu poe vodei se parolom
"ima li jo" bez granice i bez zasluge onda je to tragedija.
Sa ovakvim ponaanjem se ne osigurava ovaj svijet niti je vjera
ispravna.

158
ISTOA I TAJNOGA I JAVNOGA
Lijeenje stvari prikrivanjem nedostataka i uljepavanjem
vanjtine, je beskorisno i u tome nema dobra, sve to se postie ovim
lanim lijekom kroz lano predstavljanje i pogrenu procjenu, nee
izmjeniti lou stvarnost. Zbog toga islam ne pridaje vanost formama,
ako su one plat iza kojeg se kriju manjkavosti i nedostaci, jer kakva je
vrijednost slatke forme ako ona iza sebe krije gorku realnost? Od
davnina su Arapi pretjerivali u uljepavanju stvarnosti i nisu doputali
naslovu, i kad ne bi bio odgovarajui, da umanji njenu vrijednost. Kae
jedan od njih:
"Ako ovjek ne uprlja svoju ast prijekorom
pa svaka odjea koju oblai je lijepa!"
U isto vrijeme podcjenjivali su ljepotu izgleda ako je dua
uprljana a moral nizak, tako pjesnik kae:
Na licu vidljiva je ljepota
a ispod odjee kad bi se vidjelo
sramota bi se ukazala.
Zar ne vidi da je ukus vode gorak
iako je njena boja bistra?
Zbog toga islam ne cijeni uljepavanje i upotpunjavanje ovjeka
osim ako se to ne zasniva na plemenitoj linosti, istoj dui, i
neokaljanom srcu i svijesti koja je prosvjetljena iz unutrine tijela, pa
takav ima vodilju koja ga upuuje na pravi put.
Ljepota je stvarni in u biti due, isti njenu unutrinu i
odstranjuje njenu prljavtinu a uzdie njene odlike i titi je od posrtaja u
zlu. Spaava je od njegovih opasnosti a zatim je alje u ivot kao to
fina svjeina prodire kroz ljetnu vruinu, ili tople zrake u zimskoj
hladnoi.
Kada dua dostigne svoj stepen ejtanske spletke se odbiju od
njega jer one u njoj ne mogu nai utoite, ak ne mogu ni doi do njih.

159
ovjek se uklapa sa znaenjima dobra koja sa vana do njega
dolaze, kao to se uklapa prijemni aparat sa dugim ili kratkim talasima
koji mu se alju. Pa shodno njegovoj poziciji i kontroli njegovih ureaja
prema odreenom smjeru bie i priroda emitovanja koja od njega
potjee.
Takav je ovjek kada je njegova dua dobra ili loa.
U prvom sluaju on ivi u atmosferi dobra. Odbijaju se od njega
talasi grijeha i neposlunosti, a to je ono na to ukazuje Kur'an kada
govori o ejtanu: "On doista nema nikakve vlasti nad onima koji
vjeruju i koji se Gospodara svoga pouzdaju; njegova je vlast jedino
nad onima koji njega za zatitnika uzimaju i koji druge Allahu
ravnim smatraju." (En-Nahl, 99-100)
A u drugom sluaju ovjek se odaziva poticajima prijestupa koji
se nameu i vode ga u tragian svretak to vidimo u rijeima Allaha
d..: "Zar ne vidi da mi nevjenike ejtanima preputamo da ih to
vie na zlo navraaju? Zato ne trai da to prije stradaju. Mi im
polahko dane odbrajamo." (Merjem, 83-84)
Uzvieni Allah trai od svojih robova da svoje tajne proiste od
svake prevare i da ih sauvaju od svake prljavtine i da se zatite od
ejtanske varke sa pojaanom budnou i iskrenim djelom i iskrenim
usmjerenjem ka njemu, Onome koji je objavio itavu jednu suru koja
poziva zatiti od niskih spletki i zlih namjera i koja uva ovjeku
istou njegove due i njegove biti. Evo te sure u cjelosti: "Reci:
"Traim zatitu Gospodara ljudi, Vladara ljudi, Boga ljudi, od zla
ejtana - napasnika, koji zle misli unosi u srca ljudi - od dina i
ljudi!" (En-Nas, 1-6)
Ova sura oslikava pribjeite vjernika ka Allahu, da se zatiti
Njegovom snagom i uzvienou, da mu sauva ljepotu due neuprljanu
od ejtanskih spletki i da ga sauva od zla ljudi.
Ovakva zatita mora biti popraena djelom.

160
Kada seljak kae: "Utjeem se Allahu od nerodne godine!" Nee
se od njega primiti osim ako on to izgovori nakon to je uzorao zemlju,
zalio usjev i stalno ulagao napor sve dok plod nije prispio.
Kada uenik kae: "Zatiti me Boe od neuspjeha!", to mu nee
koristiti osim ako ponavlja svoje lekcije, redovno ui sve dok ne
postigne svoj cilj.
Kada musliman kae utjeem se Allahu od prokletog ejtana to
mu nee koristiti osim ako se bude suprotstavio izazovima zla i loim
djelima koja mu se nude, stalnim bdjenjem kroz propisane ibadete.
A to se tie toga da kae; Utjeem se Allahu! A ostane odan
svojim strastima to je oita kontradiktornost i nesuglasnost koja ne
prolazi kod onog koji poznaje vidljivo i nevidljivo.
U svijetu due islam je ljepota koja odbacuje runo i sistem koji
negira nered. Stvarna veliina jeste da ovjek u svojoj dui bude
postojan u stanju smirenosti i vrstog ubjeenja tako da ejtan izgubi
nadu da e u njegovo srce ubaciti pokuenu misao.
Pogledaj olujni vjetar kada kroz pustinju puui uzdigne prainu.
Kada puhne po vodi nabora joj lice i uzburka povrinu.
Kada dodirne brda nae ih stabilnim.
Kada ovjekove stvari postanu nevrijednim i nestabilnim tada
ejtanske spletke pobuuju unutar ovjeka vijavicu iji kraj se ne nazire.
A onoga dana kada odluno uzme svoju stvar i kada vjera uredi
njegove poslove on nee potpasti pod napade ejtana.
A ienje due nee uspjeti zanemarivanjem njenih mahana, ili
bacanjem zastora na njih. A njeno uljepavanje, nije u lanom
predstavljanju, iza koga stoje velike strasti i nagoni.
Najljepe svojstvo je da se kod ovjeka izjednai ono to ini
tajno i javno: "Ne grijeite ni javno ni tajno. Oni koji grijee sigurno
e biti kanjeni za ono to su zgrijeili!" (El-En'am, 120)

161
Moramo znati da se upotpunjavanje dobrih odlika ne postie
jednim potezom niti samo jednom odlikom nego je to rezultat stalnog
truda i osmiljenih programa i precizne kontrole.
U ovjeku se skrivaju velike vrline, kao to se ljepota i slast
skrivaju u sjemenkama i pupoljcima.
Kao to se potpomau toplota i voda, i razliiti oblici panje za
postizanje odreenog ploda iz neznatnih sitnih sjemenki isto tako
potpomau se segmenti dobrog drutva i ispravnog odgoja na otkrivanju
visokih vrlina u ovjeku i da razvija u ovjeku ono to se urodi
nerazvijeno u vremenu djetinjstva i u periodu rane mladosti sve dok ne
dostigne svoj stepen.
esto plodovi budu uniteni i etva bude slaba zbog utjecaja
loeg vremena i itave generacije esto budu upropatene i njihova
mladalaka svjeina unitena zbog nesposobnosti odgajatelja i uitelja
da pripreme odgovarajui atmosferu u kojoj e da odraste generacija
iste prirode.
A uz to Allah d.. ne poklanja znanje i mudrost osim ovjeku
naviknutom na dobroinstvo u svim svojim poslovima i koji je u stanju
da se kontrolie - da svoj posao obavlja to bolje i da uvrsti svoje
korake i da ide ispravnim putem na kome ga nee nadvladati nagoni zla
a od njegovog cilja ga nemogu odvratiti ejtanove spletke.
O svom dobrom robu Jusufu Allah d.. kae: "I kada on stasa
mi ga mudrou i znanjem obdarismo, tako Mi nagraujemo one
koji dobra dijela ine!" (Jusuf, 22)
To jest, Ono to je dato Jusufu od dobra, kao nagrada
upotpunjenosti njegove linosti, iskrenog nijjeta i asnog ivota isto
tako daje se svakome ko ga bude slijedio lijepim djelom i ponaanjem.
Prvi odgajatelji od islamske uleme imali su ogromne zasluge u
usmjerenju ljudi ka istini i njihovom oslobaanju od nagona zla koji
vode u propast.
Njihov osjeaj u ovim asnim poslovima je dostigao krajnju
taku u preciznosti da im ne znamo slinog primjera.

162
Oni pozivaju ovjeka da se uzdigne i trae od njega iskreno i
strastveno odupiranje uzrocima pada i podsjeaju ga da on posjeduje u
svojoj izvornoj prirodi ono ime se moe uzdii. A od lijepih osobina
koje su spominjali vidimo da oni ne poznaju pobonost bez stalne umne
budnosti, velikodunosti u emocijama i dostojanstvo koje ne prati
niskost i polet koji ne rui moralni pad.
Oni su postavili metode za duhovne vjebe koje se smatraju
najuspjenijim zakonima u oblasti morala, oni preporuuju
sljedbenicima strasti da se pridravaju sljedeih stvari a one su
garancija za oslobaanje roba od strasti iz ejtanovih kandi kad ga
nagovara na grijeh:
1. Odlunost slobodnoga da se zatiti od drugih i od sebe.
2. Gutljaj strpljenja kojim sebe nosi u vrijeme zavoenja uprkos
njegovoj gorini.
3. Snaga duha koja ga ohrabruje da popije taj gutljaj a sva
hrabrost jeste strpljenje u tom momentu, najbolje ivljenje je ono koje
stekne ovjek svojim strpljenjem.
4. Uoavanje ljepote mjesta ishoda i lijeenje tim gutljajem.
5. Njegovo uoavanje da je bol koji proizilazi iz strasti jai od
slasti koju ovjek osjea.
6. Zadrati se na poloaju koji ima kod Allaha i u srcima ljudi a
to mu je bolje i korisnije od slasti slijeenja strasti.
7. Davanje prednosti slasti i ednosti i njihovoj ljepoti nad slasti
grijeha.
8. Da se raduje pobjedi nad svojim neprijateljem, njegovom
slamanju i da ga odbije svojom nakanom tako da neprijatelj ne postigne
svoj cilj.
9. Razmiljanje o tome da on nije stvoren radi strasti nego da je
pripremljen za veliku stvar koju e dobiti neposlunou strastima.
10. Da mrzi za sebe da ivotinja bude ljepeg stanja od njega, jer
ona svojim instinktom pravi razliku izmeu onoga to joj teti i onoga

163
to joj koristi pa odabire ono to joj koristi. A ovjeku je razum dat
zbog ovoga.
11. Da razmilja o posljedicama strasti i o tome koliko e ga
dobra proi ako ih slijedi a koliko e ga uvesti u pokue-nost. Koliko je
neka vrsta hrane sprijeila druge vrste i koliko puta je jedna naslada
uskratila druge naslade i koliko puta strast slome ugled i pognu glave,
pokvari osjeanje i ostavi pogrde, nanese sramotu koju ni voda ne moe
da sapere, zato to je oko strasti oravo.
12. Razuman neka zamisli zavretak onoga to je elio a zatim
svoje stanje nakon to je obavio tu potrebu - ta je izgubio a ta dobio?
13. Da to istinski zamisli kod nekog drugog a zatim prenese sebe
u tu poziciju, jer odluka o neemu, je odluka slina njemu.
14. Neka razmilja o tome ta mu njegov nefs u tome trai a
onda da upita svoj razum, vjeru, kako bi ga obavjestili da to nije
vrijedno.
15. Da odbije od sebe ponienje slijeenja slasti jer niko nije bio
pokoran svojoj strasti a da nije osjetio ponienje i da ne bude zavaran
moi sljedbenika strasti i njihovom oholou. Oni su najponieniji ljudi
jer su spojili oholost i ponienost.
16. Da napravi ravnoteu izmeu ispravnosti vjere, asti, imetka
i ugleda i izmeu postizanja eljene strasti. Zaista on nee moi nai u
tome poreenja. I neka zna da je on najpokueniji ovjek prodajom
ovoga za to.
17. Da ne dozvoli sebi da bude potinjen neprijatelju jer ejtan
kada vidi pri ovjeku neodlunost i nevoljnost, naklonost svojoj strasti
on se njemu okrene, shrve ga, okuje ga okovima strasti i vodi ga gdje
hoe. A kada pri njemu osjeti snanu odlunost zatim dostojanstvo i
jaku volju on njemu ne prilazi osim prikradajui se.
18. Da zna da se strast nije ni sa im pomjeala a da ga nije
pokvarila pa ako se pomjea sa naukom odvede je u novotariju i
zabludu i tako on postane od skupine sljedbenika strasti. Ako se
pomjea sa zuhdom - odricanjem, odvede ga u pretvaranje i

164
proturijenost sa sunnetom. Ako se pomjea sa vlau odvede ga u
nasilje i odvrati ga od istine. Ako se pomjea sa suenjem odvede ga iz
pravedne u nepravednu presudu. Ako se pomjea u odluke imenovanja i
smjenjivanja odvede ga u izdaju prema Allahu i muslimanima jer e
davati vlast na temelju svoje strasti i smjenjivati na osnovu nje. Ako se
pomjea sa ibadetom on vie nee biti pokornost i pribliavanje. Ni sa
im se strast ne pomjea a da ga ne pokvari.
19. Da zna, da ejtan nema vrata, kod ovjeka, osim vrata
njegove strasti, pa on krui oko njega da sazna odakle da mu prie kako
bi pokvario njegovo srce i njegova djela i ne nalazi ulaza osim na vrata
strasti i krui po njemu poput otrova u organima.
20. Da mu je stalno na umu da suprotstavljanje strasti daje
ovjeku snagu u njegovom tijelu i snagu u njegovom jeziku i da je
najbolji onaj ovjek koji se najbolje suprotstavi strastima i da nema ni
jednoga dana a da se u njemu ne bore razum i strast. Pa ko od njih
pobjedi otjera drugoga i on zavlada. I da je Allah d.. uinio; greku i
slijeenje strasti neodvojivima i da je uinio suprotstavljanje strastima i
ispravno djelo neodvojivim.
21. Da zna da je strast bunilo te suprotstavljanje njoj jeste zatita
i da se boji za onoga ko je pretjerao u bunilu i nije se zatitio da ga
svlada njegova bolest. I da je strast trn u njegovom srcu, okov na vratu,
halka na nozi i njen sljedbenik zarobljenik, a ko joj se suprotstavi
oslobodi se toga i postane slobodan. A skidanje okova s vrata i halke s
noge dovodi ga u stanje dobrih.

165
IZMEU VJEROVANJA I NEVJEROVANJA
Sreo sam nekoliko mladia ateista, a oni su u ovo vrijeme,
naalost, postali tako brojni, poput korova na zemlji neobraenoj.
Razgovarao sam sa nekim od njih, elei dosegnuti ta je to u njima. Pa
sam shvatio da je njihovo razmiljanje o Bogu kao razmiljanje
nahoeta
47
o svom ocu, ne poznaje ga niti mu slui - i naao sam veinu
njih da ne razmiljaju o Bogu, te da im je ivot slijepo oponaanje i
glupa obmana.
Oni smatraju da su vjerovanje i nauka dvije suprotnosti! Da
kulturno uzdizanje mora biti popraeno uklanjanjem vjere s puta.
Zatim, oni vide sebe, iako nisu puno nauili o materiji, na
pozicijama naunika koji su pocijepali atom. Oni formiraju svoje
miljenje o ivotu i Stvoritelju onako kako im se prenosi a ne onako
kako jeste. Pa tako oni slijede bezvrijedne, zbog njihove ogranienosti u
nauci.
Poznajem jednog od njih koji nikada nije pogledao u teleskop
niti je kada uao u hemijsku labaratoriju, niti se kad okuao u opasnim
svemirskim istraivanjima. Uz sve to on je ateista jer je uenjak, a
uenjaci ne vjeruju po njemu ni u ta osim u materiju.
Toj obmanutoj skupini moe pridruiti i skupinu priuenih, a
oni su oni koji su spoznali dio istine, a drugi im je ostao nepoznat. I
nisu ekali da upotpune svoju spoznaju nego su donijeli svoj konani
sud na osnovu onoga to su saznali.
Moe li zamisliti kakav bi nered bio u sudstvu, kada bi sudije
donosile presudu nakon to bi sasluale samo polovinu optube, ili
polovinu odbrane!
Tako su postupali ti ateisiti. Objelodanili su svoje nevjerstvo
nakon to su stekli ogranien dio znanja, nauke, koja im je otkrila neka

47
Dijete koje ne zna ko mu je otac.

166
bitisanja, prenijela im neka poglavlja prie. Ova vrsta nevjerstva tea je
od prethodne jer je ona ogrezla u obmani i oponaanju.
Kae Fransis Becon: "Zaista povrno poznavanje filozofije vodi
razum u nevjerstvo, ali pronicanje u ovu znanost obino ovjeka vraa
vjeri."
Kae Karindi: "Ja se sjeam dana, kada razgovor meu ljudima
nije bio osim o suprotnosti nauke i vjere, ali ove rasprave su zauvijek
zavrene..."
Prisiljen sam da potvrdim injenicu, koja je daleko od razuma
mnogih, a ona je da postoji razlika u vjerovanju u Boga kod
znanstvenika i mislilaca s jedne strane i pripadnika nekoj od poznatih
vjera s druge strane, to je posebno izraeno na Zapadu.
Zaista je prava znanost uputila na hiljade naunika ka Bogu i
ostavila ih zapanjenima pred Njegovom Uzvienom moi. To isto
uinilo je zdravo razmiljanje kod mnogih voa i prvaka.
S tim, da su ti koje je zaokupio jak osjeaj da svjet ima
Gospodara zastali na ovom nivou vjerovanja i nisu se trudili da
upotpune svoju duhovnu stranu vjerskim znanjem.
Oni imaju opravdanje do neke granice, ali kojim putem trebaju
ii da bi poveali spoznaju o Bogu?
Oni, bili krani ili idovi, nee nai u svojim bogomoljama niti
u stranicama njihovih knjiga ono to e ih motivisati da poveaju svoje
vjersko znanje.
Njihov razum im je otkrio dio veliine Boga koji je stvorio svijet
pa zato sebe da uvode u problem koji njihov razum nee nikada moi
spoznati? A to je da je boanstvo sastavljeno od tri boanske osobe.
Otac, Sin i Sveti duh!?
Dakle, neka zastanu kod onoga to su spoznali i neka svoje
postupke i ponaanje utemelje i formiraju na bazi onog iju ispravnost
potvruju iskustvo i misao, daleko od onoga to govore njihovi
svetenici.

167
Sjeam se da je svetenik koji je bio zaduen za posjetu Marala
Deorenda u njegovim posljednjim danima nakon to su ga saveznici
zatvorili i u pripremi za njegovo konano pogubljenje poeo da izvrava
svoju vjersku obavezu u tjeenju svladanog njemakog oficira.
A ta moe rei kranski svetenik koji vjeruje da je Isa razapet
da bi iskupio ovjeanstvo i njegove grijehe!?
U svakom sluaju poeo je govoriti dok ga Maral nije prekinuo
rijeima: "Oe moj! Ja vjerujem u Boga, i ubjeen sam da je Isus
plemenit ovjek."
To je ubjeenje ovjeka. Zaista on i na hiljade prvaka, voa,
naunika, velikana vjeruju u Boga, a ovo je istina i vjeruju da je Isa
plemenit ovjek to je takoer istina. A sve, mimo toga, je
neprihvatljivo, kao to ovjek ne prihvata hranu koju ne podnosi.
Veina naunika i mislilaca u kranskom svijetu je na ovom putu. A
to se tie jevrejskih naunika, njihova spoznaja Boga propraena je
loim osjeajem da je njihova nacija potlaena. Kod njih ima ostataka
Jednoe Stvoritelja koje nije pomutilo trojstvo koje su prihvatili krani.
Njihovi uenjaci smatraju da kranska crkva poiva na
oboavanju ovjeka koji je roen nezakonitim putem, donijela ga je
majka iz nezakonite veze! A veina od njih nosi prikrivenu mrnju i la
koju prenose na ljude. Manjina su oni koje je nauka popravila, i
odstranila ono to je u njima od mrnje i osornosti.
Ono to je bitno jeste da je vjera u Allaha, Stvoritelja nebesa i
Zemlje jo u njihovim duama, i da je ona visoki glas prirode, iako ga
ponekad gue zablude onoga to ga okruuje.
Ovo vjerovanje je dio istine koja je upotpunjena u islamu. A
ljudi ija se osjeanja njime probude u tim blistavim trenucima blii su
islamu od bilo koje druge vjere.
Uzvieni Allah takvima prigovara da oni u trenucima tekoe
lijepo misle o Allahu, a zaboravljaju Ga kada su u izobilju: "On vam
omoguava da kopnom i morem putujete. Pa kada ste u laama i
kad one uz blag povjetarac zaplove s putnicima, te se oni obraduju

168
tome, naie silan vjetar i valovi navale na njih sa svih strana i oni se
uvjere da e nastradati iskreno se mole Allahu: "Ako nas iz ovoga
izbavi sigurno emo biti zahvalni!" A kada ih on izbavi oni
odjednom bez ikakva osnova ine nered na Zemlji!" (Junus, 22-23)
injenica je da sam i ja istraivao stanja mnogih Zapadnih
naunika i mislilaca i uvjerio se da je u njima lijepo vjerovanje, i da
njihova spoznaja o Allahu tee daleko od ogranienosti Jevreja i
komplikovanosti krana a blie je toleranciji islama. Ali i pored toga
oni preziru islam i muslimane!
Oni u tome do odreene mjere imaju opravdanje jer su
pripadnici islama debeli zastor za islamsko uenje. Njihovo veliko
zaostajanje u svim oblastima spreava veliki broj ljudi da lijepo misle o
islamu.
I samo poslanstvo Muhammeda a.s. sa isto naunog aspekta
nije predstavljeno tako da ljudima pokae sutinu njegova poslanstva
onako kako je dolo od Allaha d..! Jer da je ono predstavljeno kako
treba nailo bi na veliku suglasnost kod ljudi a posebno onih koji grade
svoju vjeru na logici razuma i oslobaaju ga od nasljednih izmiljotina i
takoer bi nalo prijem kod ireg sloja ljudi koji su eljni ovih izbora, iz
kojih bi crpili upute i savjete. A sve to mogu nai u asnom Kur'anu i
sunnetu Muhammeda a.s.
Zaista hiljade ljudi ija je veza sa vjerom oslabljena u mnogim
krajevima Zapada koji se okupljaju u sinagogama i crkvama nisu oni
koji negiraju boga niti su izali iz zakona prirode sve dok se okreu
njemu, shodno njihovom prostom shvatanju. Oni iz dubine srca ele da
se njihova veza sa Allahom ojaa na ispravan nain u kom bi osjeali
mir i sreu.
Zaista zubi kljua koji se okree u njima nisu napravljeni tako
da odgovaraju prirodi zakljuane brave. A da su ova srca koja su edna
za sigurnou i smirenou nala svoj originalan klju zakljuana vrata
bi se otvorila pa ova srca kojima je uskraen plod istog imana bi se
napunila i utolila svoju e.

169
Oni koji imaju velika srca nisu ostali skrtnih ruku pred krizom
istine koja vlada pred njihovom sredinom. Pa su tragali samo za Bogom
a sve osim Njega smatrali su samo ljudima pa makar se radilo o Isa a.s.
Na tome je utemeljen ispravan iman, iako je bio ogranien, daleko od
svetenstva, njihovih obreda, njihove zatite i kipova.
Ovo vjerovanje se ne naziva ateizmom iako se ne vee za
Tevrat, Indil i Kur'an jer ono ne poznaje ovo posljednje ili ga
manjkavo poznaje i zato to se ovo prvo dvoje ne slau sa njegovim
psihikom i intelektualnom snagom.
Na ovoj osnovi koju smo uinili uvodom navodimo Karindija,
koji kae: "Sreo sam Henrija Forda, prije njegove smrti, pa sam
oekivao da na njemu vidim ovjeka izmorena pretjeranim ulaganjem
truda u formiranju jedne od najveih svjetskih kompanija. Bio sam
iznenaen kada sam ga naao staloenog i smirenoga kao da je simbol
smirenosti i stabilnosti i pored toga to je bio u 78 godini ivota. Pa
kada sam ga upitao da li je ikad patio od uznemirenosti odgovorio je:
"Ne, nikad! Ja sam ubjeen da Bog moe upravljati stvarima i da On
nije u potrebi za mojim savjetom, zbog toga sam prepustio Njemu da
svojom mudrou upravlja mojim stvarima. Pa zbog ega onda da se
uznemiravam?"
Da li je Ford bio istomiljenik sa Ibn Ataullahom Iskenderijem u
onom to donosi sudbina?
Ako gospodin Ford nije poznavao Ibn Ataullaha i nije nita uzeo
od njega, navodimo ti rezime govora Iskenderija, kojim se pokazuje
velika slinost izmeu dvije logike koje se nisu srele.
Podstiui na predanost Allahu i podsjeajui nas ega da se
klonimo, Ibn Ataullah kae:
1. Znaj da je Allah d.. dao raspored u tebi a to je da zna da
je Allah razmiljao o tebi a ne ti sam, pa kao to si ti imao
onoga koji je o tebi razmiljao prije nego si postao, a nita
tome nisi doprinio. On je takoer Onaj, koji tvoje stvari
ureuje i nakon to si postao. Pa budi Njegov kao to si i
bio. On e tebi biti kao to ti je i bio.

170
2. Znaj da je tvoje planiranje za tebe tvoje neznanje o boljem
za tebe.
3. Znaj da sudbina ne tee shodno tvome planiranju, nego
puno toga bude, a da ga ti nisi isplanirao a najmanje bude
onoga to si ti planirao.
4. Znaj da je Allah d.. onaj koji preuzima upravljanje svojim
carstvom, krupnijim i sitnijim stvarima, skrivenim i
pojavnim. Pa kao to si prepustio njemu upravljanje na
Njegovom Prijestolju, nebesima i Zemlji, pa prepusti Mu
upravljanje u tvom bitisanju meu ovim svjetovima!
Nuno je da e se u razumu nakon sluanja ovih savjeta pojaviti
misao da se ovjek, da bi upotpunio svoje ubjeenje, mora osloboditi
svoje snage i moi i da zanemari uzroke i da onda oekuje od Boijeg
rasporeda da izvri ono to on eli. A ovo je prava greka, i to nije bio
cilj Ibn Ataullaha niti je po tome radio gospodin Ford.
Osjeaj ovjeka za svojom snagom je nuno a njegovo
angaovanje na uobiajenim uzrocima je obaveza zato dopunjava Ibn
Attaallah svoj govor rijeima: "Zaista angaovanje na uzrocima ne
negira tevekkul - oslanjanje na Allaha.
Pogledajte rijei Muhammeda a.s.: "Kada biste se vi oslonili na
Allaha istinskim tevekkulom opskrbio bi vas kao to pticama daje
opskrbu. Odlazi gladna a vraa se sita."
Ove rijei upuuju ne na negiranje uzroka, nego na traenje tih
uzroka rijeima: "Odlazi i vraa se!" To je uzrok njenog ivota i
opstanka.
Mi kaemo: islam odbacuje svaku sumnju u slobodu volje i
uzvraa snano na svako potcjenjivanje snage koja je podarena ovjeku
da se trudi u ovom ivotu i da oekuje rezultate svoga truda. Osim to
emo mi kada se osvrnemo na nae poslove u svjetlu stvarnosti
primjetiti da je krug naeg djelovanja u koristimo nau snagu i volju
vrlo uzak u poreenju sa irokim i neogranienim krugom djelovanja
Uzviene snage i Uzviene volje.

171
Uzroci za koje se mi veemo odnose se na iroke oblasti u
kojima mi nemamo nikakve moi u veini sluajeva.
Ograniimo zbog toga se na utjecaj to ga imamo i ne
pokuavajmo da puhanjem iz usta nadvladamo oluju. To je ono to
zagovaraju pobornici srednjeg puta: izvriti uzroke i onda biti
zadovoljan Boijom odlukom!
Mi smo prisiljeni da na ove savjete skrenemo malo panje, jer
rije: "Smanji brzinu!", koja se ponekad kae vozau kada brzo vozi je
u redu, a ako se te rijei upute nekom ko se sjedei igra ili ko pjeice ide
to bi bila runa ala.
Amerikanci nezasieni prolaznim dobrima ovog svijeta koje
neuspjeh baca u oaj a uspjeh ini objesnim, su u velikoj potrebi za
rijeima Forda i Ataullaha kao i drugih.
to se tie klonulih i nemarnih stanovnika istoka oni imaju
drugu priu ljepeg konteksta i veeg utjecaja. Krajevi islamskog istoka
trenutno su spoj dvije oprene skupine.
Meu njima ima onih za koje vae rijei: "Radi da ivi!", onih
kojima se kae: "Primiri se da bi ivio!", i onih koji plau za onim to je
prolo, zbunjeni eljom da ostvare nemogue.
Kruei oko sebe oni se bore sa svojim eljama a one ih shrvaju
i tako u beskraj.
Takvima upuujemo rije Vilijama Dejmsa: "Izmeu nas i
izmeu Boga postoji neraskidiva spona, pa ako se mi potinimo
njegovom vostvu ostvarie se nae elje i nadanja.
A to se tie onih koji sjede u hladovima pribjegavanja sudbini,
takvi se udaraju - u ime Boga - da bi ustali i prihvatili se posla.
Ima ljudi koji cijene vjerovanje i nastoje da ga proire u
drutvima, ne zato to je vjerovanje istina nego zbog toga to su njegovi
utjecaji u pojedincima i zajednicama poeljni.
Zato je reeno: "Da nije Boga, trebalo bi ga izmisliti ljudima da
trae njegovo zadovoljstvo i da se boje Njegove kazne!"

172
Kod tih je vjerovanje drutvena potreba za odravanje
bezbjednosti i sigurnosti. Oni zbog toga ne vode rauna o sutini
vjerovanja i onoga to se vee za nj. Neka bude ono to e biti sve dotle
dok daje vidljive rezultate.
Ovo je nitavno razmiljanje i izigravanje sa sutinom i
temeljnom vrijednou vjere. To je ak omalovaavanje i same sutine i
prave vrijednosti onih koji je poznaju, jer se priznavanje Boije
egzistencije mora manifestovati kroz potinjavanje razuma i srca
argumentima ija se ispravnost objelodanila.
A u sluaju da se pojave tvrdnje o nepostojanju boanstva,
vezivanje irokih masa kao i sloja inteligencije sa velikom
samoobmanom smatra se odvratnom prevarom. Mi smatramo da je
ivot i ivljenje daleko iznad ove vrste varke i elimo da ljudi otvore
svoja srca i oi samo istini. Vjera u Boga nije politika igra, niti iznimni
zakon.
Ne nikako! To je istina koju su zapostvaili nemarni i iskorisitili
zlonamjerni. To je svjetlo pred kojim su zatvorene oi.
A to se tie ljudi koji su obdareni istom prirodom i istim
umom, oni nee sa Allahova puta skrenuti. Zaista ovakav vrst iman je
izvor bez kog vrlo rijetko ostaju velike due. On je uz razliite stepene
njegove siguran duhovni oslonac kome se pohrli u neprilikama, i na
njega se oslanja u podnoenju tereta i sueljavanju sa neprilikama.
Moda se ve formirala pretpostavka da veina velikih imena
ima malo zaliha od ovog elementa. Ovoj izmiljotini doprinose i
novinari bez vjere. A to je neistina. Ogromna veina velikih ljudi ima
vjerovanje u Boga iako njihovu vrstinu proima prosta predodba ili
poznata greka koju smo prethodno objasnili.
Kae Karindi: "Poznajem ljude koji na vjeru gledaju kao na
neto to pripada enama, djeci i vaizima. Hvaliu se da su oni "ljudi"
sposobni da se uputaju u bitke bez oslonca i pomagaa pa kada
spoznaju da veina velikih ljudi (mislim na poznata imena) ponizno
mole Boga da im pomogne obuzme ih veliko uenje."

173
Uzmi za primjer junaka Deka Dimebsija koji kae da ne legne
u postelju prije nego obavi molitvu, niti uzima hranu dok ne zahvali
Bogu, koji mu je darovao i da on neprestano ponavlja molitve i dove u
vrijeme dok trenira boks i prije svake borbe. Priao mi je Edvard
Istinius, generalni direktor firme "General motors" i bivi ameriki
ministar vanjskih poslova da on obavlja molitvu i obraa se Bogu
danonono da mu podari mudrost i ispravnost.
I kada je junak Ajzenhauer bio na svom putu za Evropu, radi
preuzimanja rukovoenja saveznikom vojskom u posljednjem ratu,
jedina stvar koju je ponio sa sobom bila je sveta knjiga. Kae mi
general Mark Klark da je on itao svetu knjigu za vrijeme ratnih godina
svakog dana a potom bi na koljenima molio Boga.
Ovi velikani su shvatili da oni nisu jedini u ovom ivotu i da su
u velikoj potrebi za Svemoguim i Milostivim Bogom, da bi bio uz njih
u ivotu sa Njegovim blagoslovom i uvanjem onako kako je On njima
ukazao ast dok su jo bili u svijetu nevienog s blagodatima njihova
stvaranja.
Istina je da mnogi ljudi trae utoite kod Allaha kad god ih
zadesi tegoba ili kriza. Ko osim Njega i moe da zaustavi njihove
nedae, da zadovolji njihove potrebe i da im smiraj vrati?
Svi oni trae a Ti im udovoljava!
To su Tvoje neiscrpne blagodati.
Tako od istine je i da ne treba zaboraviti to traimo i da Mu se
ne pribliavamo na nain koji On prezire. I da Mu ne pripiemo
namjerno ili grekom ono od ega je On ist.
Ranije su pagani izraavali svoja osjeanja prema Allahu ovim
rijeima: "Odazivam Ti se Boe, odazivam Ti se. Ti nema ortaka osim
ortaka koji Tebi pripada. Ti ga posjeduje a on ne posjeduje!"
Doao je islam da ispravi ove rijei i da izmjeni shvatanje koje
ih je proizvelo. Zadrao je orginalni osjeaj koji vee ljude s njihovim
Stvoriteljem i vodi ih Njemu iz elje i straha i izmjenio rijei na
slijedei nain: "Odazivam ti se Boe, odazivam. Odazivam Ti se - Ti

174
ortaka nema! Odazivam Ti se. Zaista zahvala blagodat i vlast Tebi
pripadaju. Ti nema ortaka!"
Zaista je ispravljanje uvjerenja i obredoslovlja prvi cilj islama.
Prijanji narodi su Boga poznavali spoznajom koja je bila protkana
nedostacima i pogrekama: "Veina ovih ne vjeruje u Allaha nego
druge Njemu smatra ravnim!" (Jusuf, 106)
I nije bilo naina osim da se ovo neznanje odstrani i otklone ove
nejasnoe.
alosno je da se krani okreu Allahu kao to si vidio, a pored
njega uzimaju drugo boanstvo ili druga dva boanstva. Zato je njihov
pogled nestabilan, a njihove dove neispravne. Mole Allaha a aludiraju
na Isaa a.s. i mole Isaa a.s. a aludiraju na Allaha. A Isa, Muhammed i
drugi poslanici a.s. nisu nita do slabani ljudi koji su u potrebi za
Boijom dobrotom, trae od njega nagradu i boje se Njegove kazne.
Mi mrzimo ateizam jer je uinio sadanje generacije stadima
koja ive na ovom svijetu negirajui Boga Gospodara svjetova. Mi
samo elimo da mjesto nevjerstva bude ispravno vjerovanje i da zasja
svjetlo istine.
Tevhid koji islam eli uvrstiti i podstaknuti ljude na njegovo
razumjevanje i vladanje po njemu, nije novost s kojom je doao
Poslanik Muhammed a.s. Nikako! To je samo potvrda prvog poziva
kojeg su uputili svi prethodni poslanici i isticanje osnove na kojoj su
nastale sve religije prije njega.
Knjige i poslanice koje su jo u rukama krana do dananjeg
dana ukazuju na ovu injenicu jer se one slau o ovom pitanju s onim
to je u Kur'anskim ajetima.
U knjizi Pohvala, glava 5, broj 36 stoji: "I znaj da je Gospodar,
Bog i da nema drugog osim Njega." A to je poput rijei Allah d.. u
Kur'anu: "Znaj da nema boga osim Allaha!" (Muhammed, 19)
U istom poglavlju se kae: "Ponavljaj u svom srcu da Gospodar
je Bog na nebu iznad i na Zemlji ispod." A ovo je poput rijei Allaha
d..: "On je Bog i na nebi i na Zemlji, On je Mudri i Sveznajui! I

175
neka je Uzvien Onaj ija je vlast na nebesima i na Zemlji i izmeu
njih." (Ez-Zuhruf, 84-85)
U istoj knjizi navodi se: "Sluaj o Izraele, Gospodar na Bog je
jedan Gospodar!" A Izrael je Jakub a.s., koji je okupio svoju djecu na
smrtnom asu da bi se uvjerio da e oni ostati u tevhidu: "Vi niste bili
prisutni kada je Jakubu smrtni as doao i kada je sinove svoje
upitao: "Kome ete se poslije mene klanjati?" "Klanjaemo se" -
odgovorili su - "Bogu tvome, Bogu tvojih predaka Ibrahima i
Ismaila i Ishaka. Bogu Jednome." (El-Bekare, 133)
U Tevratu Glava 5, broj 45 stoji: "Ja sam Gospodar a nije niko
drugi, nema boga sem Mene." I takoer se navodi: "Ja sam prvi, i ja
sam posljednji, i nema drugog boga osim Mene!" Ovo je poput rijei
Allah d..: "Allaha hvali sve to je na nebesima i to je na Zemlji,
On je Silni i ;udri. Njegova je vlast na nebesima i Na Zemlji; On
ivot i smrt daje, i On sve moe. On je prvi i posljednji, vidljivi i
nevidljivi, On zna sve." (El-Hadid, 1-3)
U istoj knjizi se navodi: "I zaista sam Ja Bog i niko nije slian
Meni." Ovo je poput rijei Allah d..: "Niko nije kao On!" (E-ura,
11)
U Novom zavjetu takoer ima ostataka istine koji veu ljude za
njihovog Stvoritelja i podstiu ih na oboavanje samo Njega bez obzira
na razliitost njihovih boja i jezika. I nema prednosti neko nad nekim
osim sa stepenom iskrenosti koju uva u svom srcu i kojom se on
pribliava Allahu d..
Zbog nedostatka lijepog miljenja i rairenog neznanja o Bogu,
osjeanja ispunjena tevhidom i oiena od svake vrste irka je neto to
je Allahu d.. najdrae. Kad god se u dovi pojave znaci velianja
Allaha d.. i priznanja Njegove uzvie-nosti ona je blia tome da bude
primljena.
Prenosi se da je Poslanik uo nekog ovjeka da govori: "Boe ja
traim od Tebe da ja svjedoim da si Ti Bog, nema drugog boga osim
Tebe, Jednoga, koji je utoite svakome, koji nije rodio i nije roen i
kome niko ravan nije." Poslanik mu je rekao: "Molio si Allaha njegovim

176
najveim imenom, kada se tim imenom trai od Njega on da, a kada se
njime moli on udovolji." (El-Munziri)
Zar, ne vidi kako se u ovjeku rasplamsalo ubjeenje od kojeg
je odstupilo na hiljade ljudi! Gdje je isto miljenje o Bogu koje puni
njegovo srce u odnosu na irk irih narodnih masa koji vjeruju da je
Bog sin i vjeruju da ima enu!?
Zato Boiji Poslanik u svakoj dovi istie ono s ime trebamo
veliati Allaha d.. i ono to On zasluuje od pohvale i zahvale i ono
to ukazuje na manjkavost svijeta u odnosu na Njega i njegove potrebe
za Njim.
Od dova u kojima se istie velianje i iskrenost jeste i ono to se
prenosi u ovoj dovi: "Boe traim od Tebe Tvojim lijepim, istim,
blagoslovljenim i Tebi najdraim imenom, onim imenom kojim kada se
zamoli Ti udovolji, a kada se njime od Tebe neto zatrai Ti dadne,
kada se njime za milost zamoli smiluje se i kada se od Tebe njime
utjeha trai Ti je da... "
Hoemo li ostaviti ljudske due da same srljaju na ivotnim
putevima i da se upletu u njegove lavirinte bez pomagaa koji ih titi i
podrava?
ovjek je, ma koliko se jakim smatrao, zaista slab a tako je puno
putova kojima ovjek hodi i raskra na kojima zastane ne znajui koji
put da odabere!? I ako promai samo jednom on luta itavog ivota. Jer
on u startu polazi bez upute!
Mi smo u velikoj potrebi za onim ko e nam ukazati na
ispravnost i uputiti nas na istinu kad god nam stvari postanu nejasne.
ovjek je izloen bolovima sa svih strana. On je poput
nezatienog grada koji moe biti napadnut svakog momenta i sa svake
strane.
Svaki atom ovjekova tijela je potencijalni prostor za neku
hroninu bolest i svaka stvar na naem tijelu kad se bolje sagleda moe
vrlo lahko da se okrene protiv nas i donese nam nevolje. Mi smo u
stalnoj potrebi da traimo blagodati, bereket i mir!

177
A sve ovo ovjeku osigurava namaz! Islam je uredio lijepe
trenutke u kojima ovjek razgovara sa svojim Gospodarom nekoliko
puta u jednom danu. U tom razgovoru ovjek priznaje zahvalu i
veliinu Allahu d.., zatim trai od Njega uputu te da odstrani srdbu i
da blagodati.
U ovim dnevnim stankama ovjek staje pred Gospodara i trai
Njegovo zadovoljstvo i pomo.
ovjek moli pred Onim koji ima apsolutno znanje i moli da mu
upotpuni njegovu spoznaju i stoji pred Onim koji ima ogromnu mo da
mu pomogne da uini neto to nije mogao svojom snagom uiniti.
U hadisu kudsiji kae Uzvieni: "Podjelio sam fatihu (namaz)
izmeu mene i moga roba. Mome robu pripada ono to zatrai.
Kada Moj rob kae: "El-hamdulillahi rabbi-l-alemin!" -Allah
d.. odgovara: "Moj rob Mi Zahvalu istie!
Kada rob kae: "Er-rahmani-r-Rahim" - Allah d.. odgovara:
"Pohvalu Mi istie Moj rob!
Kada kae: "Maliki jevmid-din!" - Allah d.. odgovara: "Velia
Me Moj rob!"
Kada kae: "Ijjake na'budu ve ijjake nestein!" - Allah d..
odgovara: "Ovo je izmeu mene i moga roba, a robu pripada ono to
bude traio."
Kada rob kae: "Ihdine sirata-l-mustekim...veleddalin"! Allah
d.. kae: "Ovo pripada mome robu i Ja u mu dati ono to bude
traio!
48

Koliko god tranje u razliitim oblastima ivota prekrije tijelo
ovjeka prainom toliko isto tranje prekrije i duu brigom i tugom.
ovjek, veoma esto, treba i kod sebe samog da sredi ono to je
nesreeno, a namaz je upravo ono to vraa izgubljenu upotpunjenost.

48
Ahmed, Kitabu al-salla, br. 699.

178
Od Ebu Seida se prenosi da je on uo Boijeg Poslanika da je
rekao: "Pet dnevnih namaza su iskup za ono to je izmeu njih. ta
misli kada bi ovjek radio a izmeu njegove kue i radnog mjesta tee
pet rijeka, pa kada radi na radnom mjestu i zaprai se i pri povratku se
okupa u svakoj od onih pet rijeka, da li bi na njemu bilo prljavtine?"
Teko ljudima od estine materije koja pri njihova lica u borbi
za hljeb! Zaista ljudi upadaju u tu estoku borbu a nagoni sebinosti su
najbudniji u njihovoj krvi. Oni zaista za vrijeme ove duge borbe vide
samo svoje potrebe i potrebe svojih blinjih. A to se tie meusobne
samilosti, nesebinosti i dobroinstva pa vrlo rijetko se pokazuju
plemenite slike pred njihovim oima.
Ako ovjek dopusti da ga ova raspaljena osjeanja shrvaju, onda
e to biti poraz za sve njegove vrijednosti. Pa nije udo to je Allah
d.. propisao namaz koji e ih s vremena na vrijeme spasiti estine.
Od Enesa ibn Malika se prenosi da je rekao Boiji Poslanik
s.a.v.s.: "Allah d.. ima meleka koji doziva na svaki namaz: "O sinovi
Ademovi, ustanite vatri koju ste zapalili pa je ugasite!" (Et-Taberani)
U drugoj predaji stoji: "Gorite, pa kada klanjate sabah ugasim
je; zatim gorite, pa kada klanjate podne ugasim je; zatim gorite, pa
kada klanjate ikindiju ugasim je; zatim gorite, pa kada klanjate akam
ugasim je; zatim gorite, pa klanjate jaciju ugasim je; a zatim legnete da
spavate i nita vam se ne pie dok ne ustanete." (Et-Taberani)
Ovaj hadis oslikava manje grijehe s kojima se ljudi svakodnevno
susreu u svom brzom i isprepletenom ivotu i ono to namazi
ublaavaju i osvjeavaju od nedaa koje dolaze. Namaz je uzdizanje
ovjeka ka nebu. Uvijek kad ga obuzme nemar i aljkavost, ponovo ga
povezuje sa Allahom.
Navedimo ovdje ono to navodi Karindi od Aleksisa Karajla
pisca knjige: "ovjek - ta nepoznanica!" i jednog od dobitnika Nobel-
ove nagrade kada kae: "Moda je namaz najjaa snaga poznata do
dananjeg dana koja proizvodi aktivnost!"

179
Vidio sam - poto sam lijenik - mnoge bolesti kod kojih
lijekovi nisu postigli eljeni cilj i kada je medicina zbog nemoi podigla
ruke od njih, namaz je svojom intervencijom oslobodio ljude od njihove
bolesti...
Namaz je zaista poput elementa radiuma koji zrai druge i sebi
stvara aktivnost.
Namazom ljudi pokuavaju da poveaju svoju ogranienu
aktivnost obraajui se "sili" koja nema ogranienosti.
Mi kada klanjamo veemo sebe za uzvienu snagu koja upravlja
svemirom, i skrueno od nje molimo da nam podari malo od te snage
koja e nam pomoi u ivotnim tegobama. Pa ak nam i sama
skruenost u namazu obezbjeuje dodatnu snagu i aktivnost i nee nai
nikoga ko se skrueno obratio Allahu a da mu se na tu skruenost nije
uzvratilo sa najboljim rezultatima.
Ovakav govor je za mene najbolji tefsir za rijei Uzvienog: "A
kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu.
Odazivam Se molbi molitelja kad Me zamoli. Zato neka oni pozivu
Mome udovolje i neka vjeruju u Mene, da bi bili na pravom putu."
(El-Bekare, 186)
Onaj koji nakon sna prvu pomisao ima da stupi pred svog
Gospodara stie garanciju da e provesti vrijeme tog dana u zatienoj
tvravi! Da! Ustao je i zadovoljio svoga Gospodara, pribjegao Mu i
zatraio zatitu! A Allah daje sigurnost i bliskost onome ko ih trai. U
hadisu stoji: "Ko klanja sabah on je u Boijoj zatiti a On za svoju
pruenu zatitu od vas nita ne trai."
49

Ovo je oglas Allahov ljudima da ukazu poast ovjeku koji je
zapoeo dan namazom a onda je krenuo za svojim poslom gdje ga je
pratila Boija zatita i panja.
Prenosi se od Ibn Omera da je Poslanik a.s. rekao: "Ko klanja
sabah on je u Boijoj zatiti, pa ne varajte Allaha d.. u zatiti

49
Muslim, Kitabu al-mesadid wa mavadia al-salat, br. 1050.

180
njegovoj, jer onaj ko pronevjeri Njegovu zatitu Allah trai njegovu
odgovornost sve dok ga ne obori na lice."
Kae se da je Hadad naredio Salim bin Abdullahu da ubije
jednog ovjeka pa mu je Salim rekao: "Jesi li klanjao sabah?
- Da! - odgovorio je ovjek.
- Odlazi! - rekao mu je Salim.
Poslije ga je Hadad pitao: "ta te je sprijeilo da ga ubije?"
- Priao mi je moj otac da je uo Poslanika Boijeg kad kae:
"Ko klanja sabah bit e u Boijoj zatiti tog dana!" pa sam prezirao da
budem ubica ovjeka kojem je Allah d.. dao zatitu."
50

Onaj ko razmilja vidjee da je Allah svoje robove iskrene
stavio u svoju zatitu i postavio na takav poloaj na kojem svako ko ih
uznemirava i napada, uznemirava i napada Allaha d..
I zbog toga On kae u hadisi kudsiji: "Ko napadne meni odanog,
Ja mu objavljujem rat!"
51

Odanost Allahu znai dodatno vezivanje za Njega i
pribjegavanje Njemu sa namazom i drugim farzovima i nafilama.
Ovakvu poast mogu dobiti oni koji se veu za Allaha u svom
ivotu i svojim poslovima. Allah ih pribliava Sebi, dovodi u vezu sa
Njime i poistovjeuje postupak prema njima kao postupak prema
Njemu.
Kae Boiji Poslanik a.s.: "Zaista e Allah d.. rei na
Kijametskom danu: "O ovjee, bolovao sam pa me nisi obilazio!"
ovjek e tada rei: "Gospodaru, kako u ja Tebe obilaziti kad si ti
Gospodar svjetova ?"
Allah e rei: "Zar nisi znao da je Moj rob bio bolestan, pa ga
nisi obiao? Zar ne zna da si ga obiao da bi Mene zasigurno naao
kod njega?! O ovjee, traio sam od tebe hrane, pa mi je nisi dao!"

50
Ahmed, Kitabu musnad al-mukassirine min al-sahabe, br. 5632.
51
Buhari: Kitabu al-rekaik, br. 6021.

181
ovjek e rei: "Gospodaru kako u ja Tebi dati hrane, kada si
ti Gospodar svjetova?"
Allah e mu rei: "Zar nisi znao da je Moj rob traio od tebe
hrane, pa mu je ti nisi dao? Zar, ne zna da si mu donio hrane da bi
Mene naao kod Njega? ovjee, Ja sam traio od tebe da Me napoji,
pa Me ti nisi napojio! ?"
ovjek e rei: "Gospodaru, kako u ja Tebe napojiti kad si Ti
Gospodar svjetova ?"
Allah e mu rei: "Traio je Moj rob vode od tebe da se napije
pa mu je ti nisi dao. Da si ti njega napojio, Mene bi naao kod njega!"
52

Ovaj neobian razgovor jasno ukazuje na stepen Allahove
panje ljudima ija je veza sa Allahom stalna i vrsta do te mjere da
Allah njima datu poast smatra svojom poasti a njihovo mjesto svojim
mjestom.
No, bez obzira kolika je neija dereda kod Allaha, nijedan
ovjek nije osloboen napora i ivotnih tegoba ispunjenih nepravdom i
poricanjem.
Zar ne vidi Omera bin Hattaba, najpravednijeg vladara kojeg je
upoznao svijet kako je ubijen pod optubom da je nasilnik?
Ako je tako velikog ovjeka snalo ovako neto, onda je posjeta
njemu u vrijeme smrtnog asa posjeta Uzvienom Allahu. Takoer, ono
to je snalo prve muslimane u tekim iskuenjima bojkota kojeg su im
odredili murici izloivi ih u tom bojkotu raznim oblicima iskuenja:
glau, ei, prisiljavajui ih da jedu lie drvea to je izazvalo
oboljenja u njihovim ustima. To nije bila, kako neki shvataju, prosjaka
glad nego glad portvovanosti i otpora.
Moda e rei koja je korist od veze sa Allahom i zatite koju
On prua svojim voljenim robovima i Njegovim bliskim odabranicima
ako ne bivaju poteeni od kandi nepravde i prevare i gdje je zid

52
Muslim, Kitabu al-birr wa al-sille wa al-a'dabu, br. 4661.

182
zatite oko Omera, Osmana i Alije koji su ubijeni na tako podmukao
nain?
Ovakvo zapitkivanje ne umanjuje ono to smo ranije tvrdili! Sve
to nam je naloeno jeste da korigujemo osnovne principe ivota u
umovima ljudi kako ne bi zalutali u razumijevanju njegove forme.
Kakva bi bila reakcija onih koji ovo pitaju kada bi znali da je
Omer nekoliko dana prije svoje smrti molio Allaha da mu podari
ehadet?! I ne samo to, nego da je molio da njegov ehadet ne bude na
istonim frontovima gdje su se vodile borbe s Perzijancima, niti na
drugim frontovima sa Rimljanima nego u gradu hidre, u samoj
Medini?
Kao da je ovjek planirao put koji najvie voli da mu njime doe
njegova smrt!
Zaista Omer i njemu slini velikani dobro poznaju prirodu ovog
dunjaluka i znaju teku ulogu koju obavljaju oni odluni u usaivanju
imana, morala i pravde i u iskorjenjivanju otrovnog bilja i korova koje
se iri po zemlji punei je nepravdom i tamom.
Zaista ovi ljudi poznaju svoj zadatak i podnose njegove terete u
miru i srei. I njih ne uznemirava ono to im je uskraeno u ivotu. ak
ih ne uznemirava ni to to im ivot zavrava kako mi mislimo, tragino.
ak ta vie! To njima biva elja ba kao to je bila Omer ibn Hattabu
ili slino onome to se desilo sa Sokratom nakon osude trovanjem.
Sokratu bi data aa otrova
a njegove usne prema njoj bjehoe
puput usana onog koji voli
i ezne za njenim poljubcem!
Moramo pojasniti neke aspekte ove sudbine koja izgleda tekom
i stranom i potvrditi da to ne ukazuje ni na jedan znak srdbe ili
grubosti i da Allah kad tako neto dopusti - u skladu sa zakonima
kosmosa na kojima je postavljen ivot - izvrava to a On moe biti
najzadovoljniji svojim robovima i najvie im eli uiniti dobroinstvo.

183
Razmisli o rijeima Uzvienog Allaha u ovom hadisi kudsijji:
"Objavio sam rat onome ko bude neprijatelj Mome prijatelju i nizato
se ne dvoumim koliko se dvoumim za vjernikovu duu. On ne eli smrt a
Ja ne elim da ga oalostim."
53

Smrt je istina koja se ne moe izbjei, a Allah eli da izvri
svoju odredbu. Allah ne voli da Njegov rob pomisli da neprijatnost
dolazi od njegovog Gospodara.
Prvaci primaju Boije odredbe u potpunom predanju i
smirenosti. Dovoljno je da oni uoe da one dolaze od Allaha pa da
njihove tekoe promjene u lahkoe, a gorine u slast. One pod obinim
pogledima izgledaju kao nepodnoljive nesree a one su za onoga kome
su upuene lahki i blagi prolazni problemi.
Kada bi smjeli gledati na smrt pogledom kukavica ne bi niko od
njih bio vrst i stabilan. Ali oni podcjenjuju ono to su kukavice
uveliale pa su prvi odluni a drugi kukavice. Tako da, nosioci imana
na velike dogaaje gledaju u svjetlu njihove veze sa Allahom, pa ih ne
uzima strah niti se njihova misao uznemiri. A kad ih i obuzme strah od
opasnosti koja nadilazi njihovu mo oni trae utoite kod Allaha kao
to dijete pribjegava naruju svoga oca traei zatitu od opasnosti. U
hadisu stoji: "Poslanik bi, kada ga snae neto, potraio utoite u
namazu." (El-Buhari)
Karindi kae: "Zato li vjera u Boga i oslanjanje na Njega
pribavlja sigurnost, mir i smirenost?"
Prepustiti emo Dejmsu Vilijamsu da mu odgovori: "Zaista
uzburkani valovi okeana ne mogu zamutiti dno okeana, ovjek koji je
uvrstio svoje vjerovanje u Boga sposoban je da privremene promjene
ne poljuljaju njegovu smirenost."
Zaista ovjek koji je istinski vjernik ne podlijee uznemirenosti.
On u svemu odrava ravnoteu i uvijek je spreman da se suoi sa
promjenama koje donose dani. Pa zato se ne bi okrenuli Allahu ako nas

53
Vidi: Buhari, Kitabu al-rekaik, br. 6021.

184
snae nemir? Zato se ne veemo za Uzvienu snagu koja vlada ovim
svemirom?
Niko te ne sprjeava od namaza, skruenosti i dove!
Namaz u islamu ima konkretno i opte znaenje. Konkretno, on
oznaava duhovnu hranu rasporeenu tokom dana i noi a koja sadri
razliita uenja, tesbihe, skruenost, ienja due, ruknove, sedde,
stajanja, sjedenja,... shodno onome to je od sutine i forme
Zakonodavac propisao.
Namaz je stub islama i vjernik se ne moe osloboditi te obaveze.
On je za njegovo srce kao hrana za njegovo tijelo.
Ko odrava namaz ispravna mu je vjera, poveava mu se iman i
priprema se za Boije zadovoljstvo i oprost! Ko ga zanemari a svjestan
je te obaveze i koristi izlae se propasti.
Kae Muhammed a.s.: "Allah je propisao pet namaza. Ko se
lijepo abdesti i klanja ih u njihovom vremenu i upotpuni njihove ruku' e,
sedde i traenu skruenost, Allah uzima obavezu na sebe da e mu
oprostiti. A ko to ne uini Allah ne preuzima obavezu da e mu
oprostiti. Ako hoe oprosti mu, a ako hoe kazni ga!"
54

Ko namaz zanemari zbog nijekanja i poricanja on ne zavrijeuje
da bude vjernik.
Namaz ponekad znai dovu. Kad god ovjeka obuzme kakva
potreba ili ga uznemiri briga, ili mu zaprijeti bolest, ili ga uznemiri
kriza on pohrli Allahu traei spas od njega molei ga za milost i spas.
Ova dova je pri ruci svakom vjerniku koji eli da se obrati Allahu kad
god za tim osjeti potrebu u svom srcu.
Allah voli kada ga rob moli i trai od Njegova dobra! ak Allah
upozorava ovjeka da se ne zadovoljava samo svojom snagom. Jer to
liava ovjeka blagodati uzviene panje i zatvara ga u granice njegove
slabosti i neznanja.

54
Abu Davud: Kitabu al-salat, br. 361.

185
"Robovi moji, svi ste vi zalutali osim onoga koga ja uputim, pa
traite da vas uputim i Ja u vas uputiti.
Robovi moji svi ste vi gladni osim onoga koga ja nahranim, pa
traite da vas nahranim i Ja u vas nahraniti.
Robovi moji, svi ste vi neodjeveni osim onoga koga je odjenem,
pa traite da vas odjenem i Ja u vas odjenuti.
Robovi moji, vi grijeite i nou i danju, a Ja sve grijehe
opratam, pa traite oprost i Ja u vam oprostiti."
55

Ovog velikog dobra liava se samo onaj ko je nesretan i jadan.
Zato Boiji Poslanik kae: "Ne oklijevajte u dovi jer sa dovom niko ne
propada!"
56

I kae: "Dova je oruje vjernika, stub vjere i svjetlost nebesa i
zemlje." (El-Hakim)
I kae: "Zaista se Allah, ivi i Plemeniti, stidi da - ako ovjek
podigne ruke ka njemu - iste vrati prazne i razoarane." (Ebu Je'ala)
I kae: "Iz Allahova dobra traite, jer Allah voli da se od Njega
trai, a najbolji ibadet je iekivanje olakanja."
57


55
Muslim. Kitabu al-birr wa al-sille wa al-a'dab, br. 4674.
56
Muslim, Kitab al-birr wa al-sileru wa al-a'dabu, br. 4674.
57
Tirmizi, Kitabu al-da'wat, br. 3494.

186
POSLANIKOVA PRODUHOVLJENOST
Obine due imaju trenutke u kojima su potpuno slobodne od
sujete i grubosti i uzdiu se na vii nivo u kom sa svojim mislima i
osjeanjima ive u istoj i neporonoj atmosferi.
U takvom stanju one se ne zadravaju dugo, nego padaju na nii
nivo i tu ive vei dio vremena da bi iz te pozicije posmatrale
upotpunjenost koja ih je bila obuzele poput trenutnog bljeska.
Uzviene due imaju ulogu ireg znaaja i dalekosenijeg
uticaja, kroz nju upravljaju ivotom i imaju najbolje znanje i najjaa
osjeanja.
Takvi su na visokom nivou ponaanja i vrlo rijetko pokliznu u
njemu.
Takve due su poput ptica koje su naviknute na visove i ne
sputaju se osim povremeno. A kada se i spusti ne ostaje osim onoliko
koliko joj je potrebno da zamahne krilima i odleti otkud je i dola. Allah
je tako stvorio ljudske due i tako su se ponaale jo od Ezela.
Due su meu obinim ljudima sputane u okove njihovih linih
zahtjeva i tek se ponekad toga oslobode.
Meu uglednicima im je omogueno oslobaanje od veine ovih
okova mada se neki od njih pripije uz njihove noge pa ih optereti.
Ako je pozicija obinih ljudi nia od pozicije uglednika onda
meu ovim prvacima ima razlike u dobru i vrijednostima poput razlike
u udaljenosti meu zvjezdama.
Ljudi razmiljaju o odlasku na neke zvijezde jer su one relativno
blizu dok stizanje do nekih od njih i u mislima zastane jer prodor do
njih ne moe napraviti nita do lutajue mate.
Boija mudrost je zahtjevala izbor nosilaca Objave iz
najodabranijih od velikana, a oni su istaknuti odabranici u svim
stvarima.

187
Kada bi se organizovalo opte takmienje izmeu nosilaca
sposobnosti i velike nadarenosti sigurno je da bi Boiji poslanici bili
prvaci u njemu.
Oni su osobe s kojima se niko ne moe ravnati u otroumnosti i
odlunosti, u dalekosenosti ciljeva i mudrosti, te u njihovom
sveobuhvatnom shvatanju stanja due i prirode drutva.
Velika je greka da smatra te Poslanike u nekoj mjeri dobrim i
jednostavnim zbog njihovog voenja ljudi u vijekovnoj zaostalosti i
jednostavnosti.
Ne, nikako. Jer voenje naroda kako u dalekoj prolosti tako i u
sadanjosti ne povjerava se osim ljudima kojima je podarena duhovna
snaga koja im osigurava zatitu i okuplja oko njih velike mase ljudi.
Na tu istinu skree panju i ovaj Kur'anski ajet: "I sjeti se
robova naih Ibrahima, i Ishaka i Ja'kuba, svih u vjeri vrstih i
dalekovidih. Mi ih posebno obdarismo vrlinom jednom - da im je
uvijek bio na umu onaj svijet, i oni su, zaista, u Nas od dobrih
odabranih ljudi." (Sad, 45-47)
Pa jesi li razumio tajnu njihove veliine u svjetlu ovog kratkog
opisa: "vrstih i dalekovidnih"?
Oni posjeduju veliku snagu i otroumnost! Oni su smjeli koje ne
snalazi nemo i otroumni koje nee ocrniti neznanje. Oni su izabrani iz
generacije kao to se drag poklon izabire iz raznovrsnih vrsta mirisnog
cvijea gdje se ostavlja lijepo da bi se odabralo najljepe.
U prolom, sadanjem i buduem ivotu Objava je bila - i jo
uvijek je - zatitnik koji uva Zemlju od nestanka i civilizacije kako se u
njima nebi izmijealo ispravno sa zabludom.
Nee pogrijeiti - dok gleda uzvienu Objavu kao uvara - ako
ti se pokae kao svijetla kruna koju ukraava veliina i moral i koju
uljepava vrsta ubijeenost i iskrenost koja se jasno pokazuje izmeu
nebeskih upuivaa tako jasno da skoro zatre sve mimo toga. Ko su ti
asni upuivai? Koji je taj podignuti putokaz?

188
Oni su poslanici kojima je naloeno da upuuju ljude tokom
prvih vijekova.
Posljednji Boiji Poslanik bio je obavezan da upuuje ljude sve
preostalo vrijeme. Poslan je s Knjigom koja ostaje meu ljudima sve
dok dana i noi bude.
Meu tim estitim i ispravnim uoava - u skruenosti i miru -
Muhammeda ibn Abdullaha nosioca posljednje Objave, stjecita akaida
i vrlina za koje sudbina vee ispravnost i prethodnih i potonjih.
On je olienje uzvienih vrijednosti u jednoj cjelini od mesa i
krvi, moe ga prepoznati vrlo lahko iz knjige s kojom je i doao i iz
mudrosti koja izvire iz njegove logike. Ali ti nee moi stupiti u vezu s
njim osim ako za sebe odabere visoke vrline po kojima je on ivio.
A to se tie onih koji se zadravaju od poetka samo na sebi,
oni sigurno nikada s njim nee stupiti u vezu.
Grijenici koji ele pokajanje, neznalice koje trae znanje,
zbunjeni koji trae opredjeljenje, neodgovorni koji tragaju za
savrenstvom. Svi oni u svom nastojanju da dou do cilja saznae
mnogo o Muhammedu jer e doi do upute uz pomo njegovih
znamenja i okoristiti e se njegovim savjetima.
Onaj koji potcjenjuje samoga sebe, svoj um i svoje srce nikada
nee upoznati Muhammeda.
Zaista, od odlika velikih duhovnih voa jeste da one u ovjeku
podstiu aktivnost kad im se priblii i aktivira njegovu skrivenu snagu
da bi sluila najveoj istini u mjeri u kojoj su joj date.
Pa ako se nacionalnim voama pruaju velike prilike za sluenje
domovini, na primjer, radei na njenom preporodu i uzdizanju njenog
ugleda, onda duhovne voe svojim pomagaima i sljedbenicima pruaju
vee mogunosti za stjecanje savrenstva a zatim za njegovo prenoenje
u ljudsku svakodnevnicu da bi ovaj ivot na taj nain bio bolji i sretniji.
Otuda je naa tvrdnja: "Ne poznaje Muhammeda a.s. onaj koje
zatvoren u tamnicu niskih elja ili izbjegava pomo istine i dobra."

189
Izvori inetelektualnog i sentimentalnog ivota u Muhammedu
a.s. izviru iz njegove spoznaje Allaha d.. i njegovog stalnog sjeanja
na njega i uzimanja velikog udjela iz samih znaenja Boijih lijepih
imena.
To zato to je Allah d.. stvorio ovjeka po njegovoj prilici,
postavio ga upraviteljem na Zemlji da bi bio njegov namjesnik,
opskrbio ga iz nje... I ne samo to nego mu je naredio da iskoritava
njena dobra i upravlja njome, te mu poruio da potuje svoje boansko
porijeklo i da se od toga ne sputa na nivo praine i ejtanovih spletki.
Treba da bude znan, ponosan, moan, plemenit, milostiv,
dareljiv i sve drugo na to upuuju lijepa Boija imena od osobina
savrenstva i znakova ljepote i uzvienosti.
I svijet - od postanka pa do svoga konanog kraja - ne poznaje
niti e poznavati ovjeka koji je bio zaokupljen visokim promatranjem i
da je hodao po zemlji sa srcem i bio na nebu kao to je bio Muhammed
a.s.
Zaista je on najbolji koji je ostvario u sebi i u onima oko sebe
ivot upotpunjenog ovjeka.
Produhovljeni ovjek kojem je data uloga Allahovog namjesnika
da prenese dijelove stvarnog znaenja ove velike zadae.
U intelektualnom i sentimentalnom nasljedstvu koje je ostavio
Muhammed a.s. nai e sve elemente uz pomo kojih svaki ovjek
moe ispravno da obnovi svoju ulogu u ovom ivotu.
Pogledaj ovu snagu osjeajnosti i njihovu toplinu u dovama:
Prenosi imam Ahmed, Ebu Davud i En Nesai od Zejid ibn
Erkama da je Poslanik po zavretku namaza govorio:
"Gospodaru, Boe na, i Gospodaru svega postojeeg! Ja sam
svjedok da si Ti Gospodar Jedini i da nema druga!"
Gospodaru, Boe na, i Gospodaru svega postojeeg! Ja sam
svjedok da je Muhammed Tvoj rob i Tvoj Poslanik!

190
Gospodaru, Boe na, i Gospodaru svega postojeeg! Ja sam
svjedok da su svi ljudi braa.
Gospodaru, Boe na, i Gospodaru svega postojeeg! Uini
mene i moju porodicu iskreno odanim Tebi u svakom satu ovog i onog
ivota.
Velianstveni i plemeniti, uj i uslii moju dovu!
Allah je najvei, najvei! Svjetlo nebesa i zemlje!
Allah je najvei, najvei! Allah mi je dovoljan i divan je On
zatitnik.
Allah je najvei, najvei."
Zaista jeziki termini nisu u stanju da prate ovaj nabujali izliv u
svakoj dovi u kojoj se Poslanik pobono obraa Allahu d..,
pribjegavajui ponavljanju u jednoj reenici da bi otkrio ono to se krije
u njegovim grudima od ljepote, ljubavi i slavljenja.
U vanjskoj formi to je ponavljanje jedne rijei, a u sutini to je
odraz obnovljenih formi znaenja odanosti i enje.
U ovoj dovi sredinju poziciju, izmeu tevhida i potvrde da su
svi ljudi braa, zauzima svjedoenje Poslanika o njemu samome (da je
on Poslanik). ta znai kad Poslanik kae svom Gospodaru: "Svjedoim
da je Muhammed Tvoj rob i Poslanik"?
To je primjer upornosti u prenoenju poslanstva i emaneta svim
ljudima ma koliko to poricali i njega negirali. Zaista, ovjek koji osjea
da se itav svijet udi njegovom poslanstvu, i da snage zla ele da ga u
tome poljujaju i da one ponekad uspiju u svojim zavjerama prema
njemu i ine da osjeti slabost i usamljenost. Zaista, ovaj ovjek vidi
sasvim prirodnim da za sebe posvjedoi istinu da bi to ponovljeno
svjedoenje bilo pravi odgovor onima koji ga poriu i negiraju.
Ono dolazi nakon to je Dibril postavio u njegovo srce drugo
svjedoenje od Allaha i od meleka koje potvruje ovu istinu: "Allah
svjedoi da je istina ono to ti objavljuje, objavljuje ono to jedini

191
On zna, a i meleki svjedoe, a dovoljan je Allah kao svijedok." (En-
Nisa, 116)
I ti e uti odjek Objave kako alje ovo svjedoenje po drugi
put, pa osjea u njenoj intonaciji glas nosioca istine kako prkosi
laljivcima i sramoti ih u njihovoj lai i nastavlja u spominjanju jasne
istine koja je kod njega vrstih argumenata.
"Reci: "Ko je svjedok najpouzdaniji?" - I odgovori: "Allah,
On e izmeu mene i vas svjedok biti. A meni se ovaj Kur'an
objavljuje i da njime vas i one do kojih dopre opominjem. Zar vi
zaista tvrdite da pored Allaha ima i drugih bogova?" Reci: "Ja ne
tvrdim!" Reci: "Samo je On Bog i ja nemam nita s tim ta vi
smatrate druge Njemu ravnim." (El-En'am, 19)
Ko promatra ivotopis Muhammeda a.s. vidjee da otrina
intelektualne panje dominira njegovim ivotom.
Panja nama slinih ljudi javi se zbog iznenadnih razloga da bi
se osjeanja primirila po njihovom nestanku.
Muhammed a.s. je bio cijeloga dana skoncentrisanih misli, vrlo
rijetko bi ga snalazila odsutnost. Pa kada bi spavao ova jaka osjetljivost
pretoila bi se na njegovu duhovnost pa bi i u tom stanju bio budnog
srca.
Dnevna panja i nona budnost poivae na stalnom
usmjeravanju ka Allahu d.. i nesvakidanjoj privrenosti Njegovom
spominjanju.
Kada bi legao u postelju rekao bi: "Moj Gospodaru, predajem
svoje lice pred Tobom, svoje stanje preputam Tebi, svoja lea utjeem
Tebi iz straha i nade. Ti si utoite i spas. Vjerujem u Tvoju knjigu koju
si objavio i Tvog Poslanika kojeg si poslao."
58

Pogledaj u ovu potpunu predanost Allahovom zadovoljstvu,
zatim ovaj zavretak u kojem Poslanik oglaava svoje vjerovanje o sebi
i u Knjigu koju je primio.

58
Buhari, Kitab al-da'wat, br. 5838.

192
Zaista je to - kao to sam naveo - velika odlunost i upornost.
To je takoer potvrda od strane onoga koji poziva u vjeru da je
on prvi koji se odaziva dunostima svog poziva, zahtjevima svoje
misije, naredbi Boijoj, Njegovom propisu, Njegovoj sankciji i
Njegovim obredima.
Prenosi se od Ibn Abbasa r.a. da je Poslanik u toku none
molitve govorio: "Boe, zahvala Tebi pripada, Ti si uvar nebesa i
Zemlje i onoga to je na njima!
Tebi hvala. Tebi pripada vlast na nebesima. Zemlji i onome to
je izmeu njih!
Tebi hvala. Ti si svjetlo nebesa i Zemlje i onoga to je izmeu
njih!
Tebi hvala. Ti si Istina, Tvoje obeanje je istina, susret s Tobom
je istina, Tvoje rijei su istina, dennet je istina, dehennem je istina,
poslanici su istina, Muhammed je istina, i kraj ovog svijeta je istina.
Boe moj, Tebi se predajem, u Tebe vjerujem, na Tebe se
oslanjam, u Tebe se pouzdajem, sa Tvojom pomoi i radi Tebe se
parniim i Tebi se obraam za rjeenja, pa, oprosti mi to sam ranije
uinio i to sam otehirio, to sam objelodanio i to sam zatajio, Ti si
onaj koji je i prije i poslije iskljuivi Gospodar. Nema drugog boga
osim Tebe. Nema nikakve akcije niti snage osim s Allahom."
59

Mi iz iskustva znamo da isto promiljanje i razgovor sa
Allahom d.. nee biti iskren osim daleko od ljudi, daleko od njihovih
besmislica i beznaajnih stvari. Pa otuda takvo stanje jeste poznato
samo onima koji ive izolovano.
Oni koji se bave prouavanjem Poslanikova ivota vide u
njegovom vladanju ono to je opreno ovom to sam naveo. On je
rjeavao probleme kako pojedinaca tako i zajednice i pitanja prijatelja i
protivnika, odredbe o ratu i miru, probleme vezane za stanje due i
osjeanja te razliitih miljenja vie od bilo kog drugog u ljudskom

59
Buhari, Kitabu al-da'wat, br. 5842.

193
rodu. A uz sve to njegova duhovna istoa i intelektualna snaga niim
nisu oskrnavljene. Ostavljao je dubok trag na druge a nije potpadao pod
niiji uticaj. On je aktivni usmjeriva a ne onaj koga drugi usmjerva.
Unapreivanje njegovih moralnih, kulturnih, duhovnih
vrijednosti jeste dio njega. Taj dio ga uvijek prati i njegova vrijednost je
jednako postojana i bez pripreme.
A ta je sa drugim istaknutim linostima? Njihovo moralno
uzdizanje je rezultat njihovog napora steeno posebnim sredstvima i
specijalnim samokontrolama.
Oni su u pravu kada se boje njegovog gubitka ili umanjenja
njegovog inteziteta kroz dodir sa neznalicama.
Ti vidi ovog plemenitog Poslanika meu skupinom Arapa u
razliitim, bunim zajednicama kako upuuje svoje odmjerene rijei da
ne zna kojoj bi se vie divio, finoi due koja prati njegove rijei ili
ljepoti sklada kojim povezuje svoj iskaz!?
I ni jednoj od ove dvije stvari ne pribliava se niko do li ovjek
vian peru koji za sebe trai istou, mir svojim mislima, a potom pie s
razumijevanjem smirenou i dostojanstvom.
Nema sumnje da je izvor ovog stalnog uzdizanja i snage koja ga
prati od veze njegovog srca sa Gospodarom Zemlje i neba te kretanja
njegovih misli u sistemu kojeg nemogu razumjeti ni velikani a kamoli
neznalice.
Prirodno je da nosilac ovog poslanstva ivi tokom svog ivota
ist od svake mahane i ist od svakog prijekora.
I ne poznaje se u njegovoj tajnosti i javnosti, zadovoljstvu i
srdbi, nita osim ono to tei ka viem cilju.
Nema velikana niti uglednog koji ne posrne i uini grijeh do te
mjere da meu ljudima vlada spontana saglasnost na meusobno
opratanje greaka i sitnica koje u svakodnevnom ivotu ne mogu
izbjei. Meutim, postoje ljudi sa ijeg se nenatrunjenog izvora smije
bez bojazni piti.

194
Oni su najbolji izabranici meu Boijim robovima.
U svijetloj prethodnici ove iste skupine jeste istaknuti voa,
milost koja daje uputu, zatieni Poslanik, Muhammed sin Abdullahov.
Salavat na njega i njegove od prethodnika i potonjih!


195
SHODNO TVOJOJ VRIJEDNOSTI
BIE TI UPUENA I KRITIKA
Zavist, kao loe svojstvo, stara je koliko je star i ovjek. im se
upotpune vrline due ili se umnoe Boije blagodati kod ovjeka, do te
mjere da sve ogranieno i manjkavo u njemu uzrokuje tegobu, u
grudima nosi skriveni gnjev i srdbu, ivi tekim ivotom koji ne moe
nita olakati osim ieznue blagostanja, nestanak sjaja i moi i
neuspjeh.
Smatrao sam da je ponaanje velikih i monih, i maniri
umiljenog ivota, koji su osobenost njihovog razmiljanja i osjeanja,
razlog njihovog preziranja bijednih i slabih.
Zatim sam shvatio greku takvog miljenja, jer koliko je
nadarenih kojima njihova slava ne uveava nita osim bliskosti s
ljudima i naklonosti njima.
Ali i pored toga, gorke posljedice ih prate, namjerno
izobliavanje njihovih lijepih djela, te pretjerano uveavanje njihovih
sitnih pogreki.
U emu je tajna?
Tajna je u tome da ruan u ljepoti vidi izazov, glup u
otroumnosti vidi neprijatelja, nesupjeni u uspjehu vidi svoje
omalovaavanje i slino. A ta ine genijalci i istaknuti da bi primirili
ove pokuene naravi?
Ako moje vrline vidite k'o grijeh
ta je onda po vama dobro
i u emu da ga naem?
Jedan istaknuti alim pokuao je da iznae psiholoko rjeenje za
ovaj sukob izmeu nosioca nadarenosti i onih koji to nisu rijeima:
Ako mi zavide ja ih ne korim
i prije mene se zavidjelo nadarenim

196
pa je ostalo ono to je u meni
i ono to je u njima
a veina je pomrla
zbog srdbe koju je nosila u sebi.
Kamo sree da se stvar zavri usliavanjem ove elje.
Zaista je ivotna stvarnost drskija od onog to mi elimo.
Skrivena mrnja zlobnika i njihove spletke i zavjere nisu jo ni zavrile
a druge su poele.
Oni vrlo esto i uspiju u onome to od zla prieljkuju.
Velike su genije u blato zatrpali mali mnogobrojni sporovi.
Takvo stanje u svakom vremenu zahtjeva brzu pomo a ponekad
i utjehu da nadarenima vrati povjerenje u sebe i da ih ohrabri na novo
koraanje na njihovom putu bez oajavanja ili zastajanja. To stoga to
ih mnogi zbog mrnje ele demoralisati i razoarati.
Takvi su u potrebi da im se kae: "Ne oajavajte, jer doista ono
to vam zamjeraju i prigovaraju samo se podudara sa onim to vam je
dato od snage i talenta."
Kae Karindi: "Mnogi ljudi nalaze lijek u tome da optuuju
ljude koji ih kulturno ili po poloaju i uspjehu nadmauju, a kao primjer
toga je i pismo koje sam primio od gospoe koja je korila generala
"Oslobodilake vojske" kojeg sam ja prije toga hvalio i podrao na
radiju. Ova gospoa mi je napisala slijedee: "General Bjuis je prisvojio
osam miliona dolara koje je sakupio na ime siromanih i bijednih."
injenica je da je ova optuba apsurdna i da ova ena nije ciljala
da dokae stvarne injenice, nego je eljela da dostigne tog velikog
ovjeka, ovjeka koji je bio na veem nivou od nje.
Bacio sam pismo u korpu za otpatke i zahvalio Bogu to nisam
mu te ene.
Ovo pismo nije povealo moje znanje o generalu Bjuisu nego je
povealo moje znanje o toj eni, pa kao to openhauer kae: "Niske
due nalaze uitak u istraivanju greki velikog ovjeka."

197
On dalje navodi: "Teko ovjek moe povjerovati da dekan
fakulteta moe slijediti gnjev niskih dua. Ali prethodni dekan fakulteta
"Dill" Teejmuni David je naao veliki uitak u ciljanim laima protiv
dekana Tomasa Defersona autora Deklaracije o samostalnosti".
Dekan fakulteta je visoki nauni poloaj, pa je nuno da oni koji
vre tu dunost budu simboli u vrlinama, a ne voe koje predvode lai i
izmiljanja.
No, veze izmeu visine poloaja i veliine due su iskidane...
Koliko je sebinosti meu ljudima na visokim poloajima! Njima je
jedini podsticaj uspon, pridobijanje koristi, borba protiv onih na viem
poloaju i zadovoljenje njegovih sljedbenika. No, najtei oblici zavisti
koji potiru istinu, ubijaju savjest prisutni su meu ljudima na visokim
poloajima koji uivaju visoko potovanje.
Predstavnici vjerskih skupina u doba Muhammeda a.s. su osjetili
njegov dolazak pa su pokuali da se uvjere u istinitost njegove misije i
ispravnost njegova poslanstva. To nije trailo mnogo vremena pa su se
ljudi ubrzo uvjerili da se nalaze pred Poslanikom od Gospodara
svjetova te da treba da ga vjeruju i da mu priu.
No oni su se svjesno okrenuli od ove istine i prezreli da je
spomenu, a kamo li da je zagovaraju!
"Oni kojima smo dali knjigu znaju Poslanika kao to sinove
svoje znaju ali neki od njih svjesno istinu prikrivaju." (El-Bekare,
146)
Zato toliko prikrivanje?
Zatita sitnih dua kada primijete znakove dostojanstva i
veliine koju je sudbina dodijelila ovjeku jeste zavidnost!
Ne poznajem runiju niti pokvareniju sliku od svetenika koji
svojim jezikom govori o Bogu a iza njegove sjajne odore i poloaja
krije se dua puna bakcila egoizma i bijednog isticanja.
"Mnogi sljedbenici knjige jedva bi doekali da vas, nakon
to ste postali vjernici, vrate u nevjernike iz svoje line zlobe, iako
im je istina poznata." (El-Bekare, 109)

198
"... Ili bi ljudima na onome to im je Allah iz obilja Svoga
darovao zavidjeli. A Mi smo Ibrahimovim potomcima knjigu i
mudrost dali, i carstvo im veliko darovali." (En-Nisa, 54)
"Jadno je to zato su se prodali: da ne vjeruju u ono to
Allah objavljuje, samo iz zlobe to Allah, od dobrote svoje, alje
Objavu onome kome On hoe od robova svojih." (El-Bekare, 90)
udno je da su svetenici i propovjednici nastavili umjesto bitke
za Istinu bitku mrnje protiv nje.
Hukali su svoje obmanute vjernike protiv nove vjere (islama) i
njenog Poslanika govorei o njemu sve najloije. Izazvali su surove
ratove koji su se mogli izbjei da su se njihove due oistile od
ljubomore.
Smatram da je Allah d.. odabrao svog posljednjeg Poslanika
od povjerljivih da bi smanjio tegobe koje bi se javile u sluaju da bi on
bio od predstavnika crkve.
Ove rijei izgovaram nakon to sam u vjerskim sredinama
proveo nekoliko desetina godina. Jer da je "Muhammed" bio jedan od
crkvenih slubenika pa da ga je sudbina odabrala da izvri izmeu njih
misiju reforme i preporoda, stari kardinal bi rekao:
"Ja sam stariji od njega!!!"
Drugi bi rekao: "Stariji sam u slubi od njega."
Trei bi rekao: "Ako je on znan nije dobar organizator, a ako je
dobar organizator nije znaniji od mene!
etvrti bi rekao: "On grijei u vrenju obreda!"
Peti bi ga optuio zajedno a esti opet za neto drugo.
A zatim bi se svi oni sloili da sprijee njegovu misiju i da
obezvrijede njegovo poslanstvo!
Allah je mogao da uini Isa'a jednim od jevrejskih alima ali je
ostavio njihovu sredinu da kljua u svojoj mrnji i nadmetanju za
vostvom i dominacijom, a zatim je prenio svoj govor na usta djeteta,

199
da izgovara Objavu dok je jo u kolijevci, ne bi li se svetenstvo
opomenulo. Karindi nam otkriva neke skrivene stvari line ljubomore
rijeima: "Godine 1862., general Grant u amerikom graanskom ratu
je dobio odluujuu bitku sa vojskom Sjevera, zato je pridobio
naklonost irokih narodnih masa, a odjeci ove bitke odrazili su se i u
samoj Evropi i nije prolo ni est sedmica od ove pobjede a general
Grant je uhapen i degradiran. Plakao je vojskovoa zbog tog ponienja
kao to plae dijete. A zato je uhapen? Jer je izazivao zavidnost svojih
pretpostavljnih i pobudio njihovu ljubomoru."
Postii spas od ivotnih tama, ljudskih nepravdi i mrnje nije
jednostavna stvar. Zato je neophodno svjetlo koje alje Gospodar zore,
a on jedini je u stanju da pobrie znakove noi, znakovima dana!
Allah nam je naredio da od njega traimo zatitu od zla
zavidnika kao to mu se utjeemo od zla mrkle noi i od svih oblika zla
i neprijatnosti, svejedno dolazilo to od ivotinja ili od ljudi.
"Reci: "Utjeem se Gospodaru svitanja od zla onoga to On
stvara, i od zla mrkle noi kad razastre tmine i od zla smutljivca
kad smutnje sije i od zavidnika kad zavist ne krije!" (El-Felek, 1-5)
Ovakvo traenje zatite je nuno, pa oni kojima su date
materijalne ili moralne blagodati koje navode druge da ih umanje i da
zatvore puteve ivota i napretka pred njima, su u najveoj potrebi za
Boijom pomoi, kako bi oni mogli izvriti svoju misiju i pokazati
svoje sposobnosti.
Iako su Boiji poslanici jai od toga da izgube povjerenje sami u
sebe pred najezdom lai i optube kojima ih obasipaju zavidnici i oni
koji negiraju istinu, oni su u potrebi svakog trenutka za podrkom
Uzvienog Allaha kako ne bi omalovaavanje ili potcjenjivanje u njima
ostavili traga.
"A ti budi strpljiv! Allahovo obeanje je, zaista istina i neka
te nikako ne obmanu oni koji vrsto ne vjeruju." (Er-Rum, 60)
"I kad god bi pored njega prolazile glaveine naroda
njegova, rugale bi mu se. "Ako se vi rugate nama," govorio je on,

200
"rugaemo se i mi vama, onako kako se vi rugate, i saznat e te
zaista, koga e snai sramna kazna i ko e u vjenoj muci biti."
(Hud, 38-39)

201
BUDI IMUN NA KRITIKU
U mojoj knjizi "Moral muslimana", nakon to sam ukazao na
vrijednost snage, napisao sam: to je priroda imana kada nae mjesto u
srcu, on tada daje ovjeku snagu koja se odraava na njegovo ukupno
ponaanje, pa kada govori, on govori ubjedljivo; kada radi, radi
savjesno i marljivo; kada krene, njegov cilj mu je jasan, i sve dotle dok
je on siguran u ideju koja puni njegov um i osjeaje koji mu puni srce, u
njemu dvoumljenje nee nai mjesta, i vrlo rijetko e ga estoke oluje
pokrenuti iz njegovog stajalita. ak mu nee biti teko da kae onima
oko njega: "Reci: "O narode moj, ti postupaj onako kako postupa,
a i ja u postupati, pa e te znati koga e stii patnja koja e ga
poniziti i koga e vjena patnja snai." (Ez-Zumer, 39-40)
Ovaj izraz, koji je naveden uporedo sa izazovom, i ovaj
samostalni duh u djelovanju, i to samopouzdanje u ono to vidi da je
istina, ini ga ovjekom specifinog principa pa on komunicira s
ljudima sa jasnim ciljem. Ako vidi da djeluju ispravno, podri ih, a ako
vidi da djeluju pogreno, okrene se slijedei svoju savjest.
Kae Poslanik a.s.: "Neka niko od vas ne bude povodljiv pa da
kae: "Ja sam sa ostalim ljudima, ako oni lijepo postupaju postupam i
ja, a ako oni loe postupaju to isto inim i ja!" Nego vi budite postojani.
Ako ljudi lijepo postupaju postupajte i vi, a ako oni loe postupe vi se
klonite njihovih loih postupaka."
60

injenica je da jak ovjek treba tue stvari da ostavi po strani i
da ivi oslanjajui se na svoje sopstvene snage, imajui na umu da su
ljudi protiv njega a ne za njega, da su oni teret a ne oslonci i kada ga
zadesi neugodnost neka prikrije svoju bol i neka ne oekuje dobro od
toga to e im ispoljiti svoju tugu.

60
Tirmizi, Al-birr wa al-siletu, br. 1930.

202
Malo zanimanje za ljude, njihovo miljenje ili osjeanja koja
prikrivaju, kod nekih jakih linosti pretvara se u osjeaj pun prezira i
osornosti ba onako kako kae El Mutenebbi:
Ko poznaje dane i ljude
onako kako ih ja poznajem
baca svoje koplje bez milosti.
Mi ne potvrujemo ovakvu nastranost u obaranju vrijednosti. Mi
savjetujemo da se irim masama ne daje vie nego im pripada po
moralnim i inelektualnim zaslugama, jer stepen irih masa nije presudan
u odreivanju zasluga ili vrijednosti nego se one uzimaju iz njihovih
originalnih izvora ne obraajui panju na one koji ih ne poznaju ili u
njima prelaze granice pa makar se radilo o hiljadama takvih.
Na velikim ljudima je da svoje ponaanje grade iznad ovih
osnova, i da se ne uzrujavaju zbog kritike upuene prema njima ili zbog
mnotva onih koji ih napadaju i kore.
Kae Karindi: "Jednog dana sreo sam Generala Smejdli Bitlera
koji je nosio nadimak "Sotona pakla" i bio poznat kao najodluniji voa
meu onim koji su bili na poloaju glavnokomandujueg amerike
mornarice, pa mi je rekao da je u svojoj mladosti bio veoma ambiciozan
elei da stekne veliku slavu i ugled te postane velika linost.
Zbog toga se osjeao vrlo neugodno i kod najmanje kritike
ljutei se na sve to bi moglo povrijediti njegovu ast i dostojanstvo.
Meutim, trideset godina provedenih u mornarici promijenilo je
njegovu prirodu, tako da mu kritike vie nita ne znae.
Rekao mi je: "Mnogo puta sam okusio razliite oblike
ponienja. Nazivan sam grdnim imenima kao stari pas, ogavna zmija ili
lisica. Kleli su me vjeti u kletvi i nisu ostavili ni jednu pogrdu da me
njome nisu grdili. Pa ta misli da li sam na to obraao panju? Ne
nikada. Da danas ujem nekog od njih kako me psuje ne bih se okreno
da vidim koje to."
Ova posljednja istina slina je rijeima arapskog pjesnika u
pogledu zanemarivanja bestidnih:

203
Kada bih na svakog psa koji na mene laje
bacio kamen stijena bi bila dinara vrijedna.
Zaista oni na koje mnogo utie ono to ljudi kau, oni koji se
raduju kada ih neko hvali a aloste kada ih neko kudi; oni su u velikoj
potrebi da se oslobode od ove samobmane i da svoje nerve ojaaju
velikim koliinama smirenosti i ravnodunosti i da se ne zavaravaju
zbog rijei pohvale ili pogrde; jer kada bi znali kakvi su poticaji i motivi
tih rijei i kada bi se izmjerila njihova stvarna vrijednost vidijeli bi da
one ne znae nita.
Ako i pretpostavimo da one neto znae, pa zato bi se ovjek
time ponosio ili alostio zbog ovih prolaznih komentara iz usta onih
koji nalaze radost u poslovima drugih?!
Zaista najbolje to je reeno o shvatanju irokih masa u pogledu
ispravnosti jeste ono to je navedeno u Kur'anskom ajetu: "Ako bi se ti
pokoravao veini onih koji ive na zemlji, oni bi te od Allahova
puta odvratili. Oni se samo za pretpostavkama povode i oni samo
neistinu govore." (El-En'am, 116)
Ameriki pisac je sebe naao primoranim da prizna ovu
injenicu kada kae: "Otkrio sam tokom godina da nisam u stanju da
sprijeim jezik ljudi od toga da iskau neprijateljstvo i nepravdu prema
meni, ali sam pronaao neto to je bolje od toga, a to je da ignoriem
prijekor i kritiku ljudi."
I takoer kae: "Ja sam siguran da ljudi nisu zaokupljeni
razmiljanjem o Zejdu ili Amru vie od nekoliko trenutaka, oni su
zaokupljeni razmiljanjem o sebi od trenutka kad otvore oi ujutro pa
dok ne sklope oi naveer. Laka glavobolja koja ih zadesi dovoljna je
da skrene njihove misli sa moje ili tvoje smrti."
Ovo je istina o ljudima zbog ijih pria o nama vodimo brigu.
Pree nam je od vaganja njihova miljenja da upozorimo na
okolnost koje ine mnoge od njih da odobravaju ili odbacuju ono to im
se kae pa ak i da vjeruju u to ili ga negiraju.

204
Abdullah ibn Ubejjj - jedan od najistaknutijih munafika prvog
perioda islama - gledao je na islam pogledom netrpeljivosti i
nepovjerenja sve do pobjede muslimana u bitci na Bedru kad je pohitao
zajedno sa svojom skupinom da primi islam argumentujui to rijeima
da se islam ojaao i uvrstio nakon te pobjede.
Mnogo je ljudi koji svoje miljenje o nekoj stvari grade na
osnovu onoga to ide uz tu stvar.
Oni koji prigrle istu istinu, pa makar je i oslabili porazi, visoko
cijene njene vrijednosti pa makar i u prainu baena bila a ovakvi su
vrlo rijetki na svijetu.
Obini ljudi su naalost uz onoga koji posjeduje ovaj svijet pa
makar on bio i zao. A jezici u uzdizanju njegove stvari skoro da ne
prestaju kako iz elje tako i iz strana.
Zato se kae: ko posjeduje dunjaluk obaspe ga pohvala drugih a
od koga se dunjaluk okrene, otrgnu se od njega i njegove lijepe vrline.
Ima ljudi kad ih dobro zadesi
govore mu ono to prieljkuje,
a ako ga to zaobie
govore pogrde.
Poslanik je mrzio da su ljudi aktivni jedino pod pritiskom ovih
niskih poticaja pa kae: "Lo li je rob koji zbog ostvarivanja elja bude
ponien, lo li je rob kojeg strah od istine udaljava."
injenica je da su osjeaji elje i straha, koristi i uskraenosti,
skrivena tajna mnogih kritika i zadovoljstava, osvete i podrke.
Abraham Linkoln je nastojao biti uspjean u svakoj bitci koju je
vodio. Zato? Jer e pobjeda sprijeiti jezike koji ga napadaju. A u
sluaju da bude poraen kada bi ga i meleki pravdali ljudi ne bi
prihvatili to opravdanje ve bi brzo povjerovali njegovom protivniku i
prihvatili sve optube koje mu se upuuju bile istinite ili lane.
Zato Linkoln kae: "Kada bih ja pokuao samo da proitam ono
to mi se upuuje od kritike radi odgovora to bi zauzelo sve moje
vrijeme, i sprijeilo me od mojih poslova! Ali ja ulaem trud kako bih

205
ispunio svoju obavezu, pa ako taj trud urodi plodom onda se ne
obazirem na kritiku jer e ona sama po sebi nestati. A ako moj trud
bude uzaludan onda ni zakletva anela da sam imao dobru namjeru ne
bi nita znaila, dovoljno mi je od onog to me vee za miljenje ljudi
da obavim svoje dunosti i tako zadovoljim moju savjest."
I sasvim je normalno da ovjek pribjegne ovakvoj samostalnosti
i superiornosti kada ga zadesi bujica napada zavidnika i optubi
klevetnika sve dok je isitna sa njim.
to se tie zdrave kritike vezane za greke ili nadoknade onoga
to je proputeno od konstruktivnoga - takva kritika mora biti u cjelosti
prihvaena, makar takvi kritiari imali i loe namjere. Jer loa namjera
pada samo na njih, a nama je bolje da se okoristimo onim to je
ispravno u njihovoj kritici. Jer, ko zna? Moda to okoritavanje
njihovim miljenjem bude jai udarac njihovim bolesnim duama od
bilo koje druge reakcije.
Razuman ovjek prislukuje ono to njegovi neprijatelji govore
o njemu, pa ako se to pokae lanim odbaci ga i ne pridaje mu znaaj, a
ako je istina okoristi se time.
Zaista ovjekovi neprijatelji pomno istrauju njegove postupke
pa moda zastanu na onom na emu mi nismo zastali i obratili panju a
tie se neeg vanog.
Davno je reeno: Bog se smilovao ovjeku koji mi pokloni moje
mahane - pa ko nam pokloni nae mahane mi emo istog trenutka
prihvatiti njegov poklon a potom pohitati da ispravimo vidljivo i
skriveno u nama, tako da ne ostane prostora za djelovanje onoga koji
mrzi ili zavidi.

206
SVEDI SAM SVOJ RAUN
Nema ni jednog vanijeg posla a da nema svoju raunicu kojom
se kontrolie njegov poetak i njegov kraj, njegov dobitak i njegov
gubitak osim ovjekovog ivota koji tee na nejasan nain da mu se ne
zna ni uspon ni pad. Da li neko od nas razmilja o tome da uzme
registar u koji e biljeiti ono to radi ili ono to ostavlja od dobra ili
zla, da s vremena na vrijeme zna svoj saldo od dobrog i loeg te da zna
kada je u dobiti a kada je u gubitku?
Kada bi mi djelovali nasumice i radili samo ono to nam se
dopada bez razmiljanja o onome to to slijedi ili bez kontrolora, bilo bi
dozvoljeno iz nemarnosti i nehaja da rasipamo svoj ivot kao to
nerazumni rasipa svoj imetak i da zaboravimo prolost i njena iskustva i
da kroimo u budunost ne bojei se greke ili grijeha!
Pa kako sve to kad Uzvieni ima uvare koji biljee i najsitnije
detalje u naem ivotu: "I knjiga e biti postavljena i vidjeete
grijenike prestravljene zbog onoga to je u njoj. "Teko nama" -
govorie - "kakva je ovo knjiga ni mali ni veliki grijeh nije
propustila, sve je nabrojala!" - i nai e upisano ono to su radili.
Gospodar tvoj nee nikome nepravde uiniti." (El-Kehf, 49)
Nismo li onda mi duni da pratimo ovu evidenciju koja se samo
nas tie? Zar ne treba da budemo stalno svjesni koliko inimo lijepoga a
koliko loega!?
Zaista, ovakav odnos neznalica prema ivotu koji ne vode
rauna ta je bilo i ta e biti ili zadovoljavanje letiminim pogledom u
procjeni nekih postupaka ili zastraujuih pojava jeste lo predznak.
Takav postupak asni Kur'an ubraja u odlike ivotinja a po
njima se poznaju munafici koji nemaju razboritosti, niti vrstog
ubjeenja: "Zar oni ne vide da svake godine jedanput ili dva puta u
iskuenje padaju, pa opet niti se kaju niti se opameuju." (Et-Tevbe,
126)

207
Islamski pedagozi se slau u tome da je nuno da svaki ovjek
preispita sebe u skladu s prirodom islama, sa porukom Boijeg
Poslanika kad kae: "Preispitajte sebe prije nego vas drugi budu
preispitivali, i vagajte svoja djela prije nego vam ih drugi budu
vagali."
61
I njegove rijei: "Pametan je onaj koji strogo vodi rauna o
svojim postupcima i radi za ivot poslije smrti, a slab je onaj koji slijedi
svoje strasti i bezrazlono se nada i pouzdava u Allaha." (El-Munziri)
Ibn El Mukafea smatra da bi bilo dobro da ovjek registruje sve
postupke koje ini time to e desnu stranicu odrediti za dobro a lijevu
za loe djelo.
Karindi smatra potrebnim uoavanje samo loih djela, jer
ovjeka interesuje da otkloni ono to je loe pri njemu i da izbjegne u
budunosti ono to je radio u prolosti. On kae: "U jednoj ladici mog
stola stoji registar na kom pie: "Gluposti koje sam poinio!"
Ja smatram ovu knjigu dovoljnim registrom za greke u koje
sam pao. Neke od tih greaka sam diktirao a za neke sam se stidio pa
sam ih sam pisao. A da sam bio do kraja iskren sa samim sobom
zasigurno bi moj sto bio pretrpan sa slinim fasciklama ispunjenim
mojim grekamam i glupostima. Kada uzmem taj registar i ponovim
svoje kritike koje sam sebi uputio, osjeam da sam snaan da se suoim
sa najokrutnijim i najteim problemima uz pomo iskustva prolosti
koja sam biljeio. Obiavao sam da prenosim ljudima lo ishod mojih
sueljavanja sa problemima ali nakon to sam postao stariji i mudriji
shvatio sam da sam jedino ja odgovoran za ono to me zadesilo od zla.
Dok je Napolen bio u progonstvu na ostrvu Sveta Jelena rekao je
sljedee: "Niko nije odgovoran za moj poraz. Ja sam zaista sebi bio
najvei neprijatelj!"
U mojoj ranoj mladosti bio sam vrlo precizan u mojoj
samokontroli. Pravio sam kratkorone programe za oslobaanje od
svojstava i djela koja mi se nisu sviala, i sjeam se da sam se pomogao
jednim od tih podsjetnika da bi potvrdio faze kroz koje sam prolazio i to

61
Tirmizi, Kitabu al-sifatu al-qiyamati wa al-rakaiki wa al-war'i, br. 2383.

208
sa dva aspekta - intelektualnog i psihikog, mada sam na kraju
zanemario taj metod ne smogavi snage za nj.
Moj neuspjeh bio je u tome to sam ja eljene rezultate traio
brzo, iako sam bio ogranien okolnostima koje tu brzinu nisu doputale.
Pocijepao sam taj podsjetnik u trenucima oaja jer sam gledao u
njegove stranice pa nisam naao nikakav napredak. To je liilo na
bolesniku listu u kojoj se nije nazirala nikakva promjena usprkos
velikoj brizi i nonoj nesanici.
Sada vidim da sam napravio greku kada sam odgovorio na ovaj
oaj, jer sam gledao na stvar iz tijesnog ugla, sa aspekta sticanja
odreenih rezultata u ogranienom vremenu, ne znajui ili previajui
ono to okruuje ovjeka od tekoa ljudske prirode, i od prepreka
sredine koje se ne mogu ni pobrojati.
Bio sam poput plivaa koji se bori sa nadolazeim valovima pa
mu je u takvom stanju dovoljno i to to ga valovi nisu vratili nazad i to
to nije potonuo da smatra kako je napredovao.
Uz dobro strpljenje slijedi postizanje dobrog uspjeha.
Dok sam bio mladi falila mi je ova lekcija u tenji za
vrijednostima i za visokim uzorima jer je u to vrijeme vladala velika
kriza dobrih odgajatelja.
Dok sam bio u srednjoj koli kruile su prie o nonim
prikazama i osjeao sam strah dok sam sluao vijesti o ovim
nevidljivim biima, zatim sam se potrudio da zanemarim taj strah jer se
vjernik treba bojati samo Uzvienog Allaha. Trebalo je da odgojim
sebe, ali ime!?
Samo prisilom na ono ega se bojim. Tih veeri, nakon jacije
uputio sam se preko polja u mrak. Onda sam se pribliio haremu koji je
bio daleko od naseljenog dijela grada. Koraao sam paljivo kroz
njegove tijesne prolaze, a moje oi sve su pomno pratile dok je srce
lupalo od straha.
Iz moje dubine osjeao sam nelagodu zbog ovog putovanja, ali
sam ostao uz svoje miljenje. Odluio sam da uem i proem kroz

209
mezarje kroz nekoliko iduih noi kako bi pobjedio svoj strah koji mi
ne dolikuje.
62

esto sam na polju duhovne samovjebe krio put zbog
nepostojanja dovoljnog broja odgajatelja koji usmjeravaju mlade i
zbog nedostatka ili rijetkosti kulture drutva koja bi vodila na pravi put.
Od svega to su ovi teki pokuaji ostavili jesu oiljci na mojim ivcima
ali bolje je i prei malo granicu u samokontroli nego li je ne imati
nikako.
Bilo je mogue da sufijsko uenje u islamskoj kulturi bude
usmjeriva za postavljanje zdrave kontrole nad nefsom - da ga oslobodi
od mahana i uzdigne ka visokim horizontima - da sufijska djela nisu u
potrebi da se u cjelosti preiste i tako odvoje dragocjenosti od primjesa.
Lahko je opisati bolest u ovim knjigama da je to lijek! Tako se
izmijea ubitaan lijek sa ispravnim lijeenjem. I izmjeaju se rijei
maloumnih i ludih sa mudrostima uenih i filozofa.
Karindi je bio najsliniji sufijskim mudracima kada je ukazao
na nunost samokontrole u prii o jednom amerikom biznismenu koji
bi svake subote u vee rezervisao vrijeme u kom bi preispitao gubitak i
dobitak, razmiljao o svakom susretu, poznanstvu u proloj sedmici, i
inae, o svakom dijelu koje je uinio. Potom bi se upitao: koju greku je
napravio i kakav je uspjeh ostvario...?
Pa kae: "Moda je taj biznismen posudio ovaj metod od
Benjamina Frenklina s tim da je jedina razlika izmeu njih dvojice to
ovaj nije ekao kraj sedmice, nego je kontrolu pravio svake veeri i tako
otkrio trinaest opasnih greaka koje je stalno inio. Od njih su i ove:
uzaludno traenje vremena, zanimanje za bezvrijedne stvari i beskorisne
rasprave s ljudima."
Franklin je sebi dao do znanja da ako se ne oslobodi ovih
greaka nee nikada uznapredovati u ivotu. On je odredio po jednu
sedmicu za borbu sa svakom od mahana koje je imao i to je inio

62
U sunnetu je zabranjena ovakva pojedinana etnja!

210
redovno i nainio je registar u koji je svakog dana biljeio svoj uspjeh
ili poraz u borbi s ovim mahanama.
Njegov rat s ovim mahanama trajao je vie od dvije godine pa ih
je pobjedio nakon ega nije udo to je postao jedan od najveih ljudi
Amerike.
Istina je da vjeba nefsa ka savrenstvu i dobru, i njeno
odvraanje od zablude i zla zahtjeva dugu kontrolu i preispitivanje.
Zaista gradnja nove kue na ruevinama stare ne postie se
improvizacijom i nemarom, pa kako bi tek mogla biti izgradnja due?
Neophodno je precizno preispitivanje koje se bazira na pisanju,
uporeivanju, zbrajanju i budnosti.
Onaj ko eli da se okoristi svojom prolou treba da kontrolie
svoja stanja i bude stalno pripravan. Konfrolii ih biljeenjem u registru
koji e sadravati i dobro i loe, tako e pobjediti prirodu zaborava
koja je svojstvena ovjeku.


211
ZAKLJUAK
Da bi se istina sauvala i da bi se precizirale njene granice,
nuno ju je upoznati, zajedno sa upoznavanjem njene suprotnosti.
Moda e rei: "Zato upoznavati uz Istinu i neistinu? Zato
nepoznavanje neistine remeti lijepu predodbu o Istini?"
Odgovor bio bio da potpuna predodba mora imati granice do
kojih ona dosee, a kod zavretka te granice poinju oprene injenice.
Stvari se nee nauiti osim onda kada se spoznaju njihove
suprotnosti. Zato su nai prethodnici govorili: "Stvari se poznaju po
svojim suprotnostima!"
Ljudi se, u svojim svakodnevnim transakcijama, kada prodaju
makar komad zemlje, ne zadovolje se njegovim spominjanjem nego se
sve etiri strane parcele pojasne i navedu susjedne parcele i njihovi
vlasnici kako bi se tano znalo ta predstavlja komad zemlje koji je
kupljen ili prodat.
Hazreti Omer je bio ustrajan u tome da ljude upozna sa
dahilijjetom, ne zato to je spoznaja istog stvarni dio vjere, nego zbog
toga to se principi islama nee upeatljivo prikazati osim ako se ne
sazna tama i nepravda zbog ije izmjene je dola vjera i potiranja
njihovih znakova.
Kae Omer r.a.: "Islam slabi dio po dio kod onoga ko odraste u
islamu, a ne spozna ta je dahilijjet!"
Pa je otuda neophodno svakome ko se zanima za islamske
znanosti da izuava cjelokupni ivot i da upozna razliite oblike ljudske
aktivnosti kao i njihove blie i dalje ciljeve.
Zaista uskogrudost i loe poimanje onoga to se zbiva i onoga
to se oekuje u ivotu, i ograniavanje u granice linog miljenja i
zadovoljavanje s jednom stranom spoznaje jeste zapreka u spoznaji
islama i okoritavanja njegovom bogatom tradicijom u oblastima

212
kulture i odgoja, islamskog prava i zakonodavstva, te politike pojedinca
i zajednice.
Komparativna istraivanja su po mom miljenju najkorisnije
sredstvo za traenje istine i njeno otkrivanje.
Ja pozivam istaknute naunike da okrenu svoje lice ka
rezultatima do kojih su dole razne znanosti i da toj spoznaji dodaju
izuavanje islama i tako sa djeliminom usporedbom mogu stii do
nunosti i neophodnosti da se svijet okorist njegovom uputom i da se
otklone prepreke koje spreavaju ljude od islama.
Na kraju upuujem rijei muslimanskoj ulemi: Zaista njihova
nedovoljna spoznaja ivotnih znanosti je veliki zloin koji se moe
poiniti protiv islama. Ovo pomanjkanje koje je bilo uzrok zaostajanja
na ovom svijetu bie razlog njihovog jo veeg zaostajanja kod Allaha i
Njegovog Poslanika.
Zaista smo i mi, i nae zemlje, i nai ivoti, i na rad za onaj
svijet u potrebi za vie spoznaje i svjetla.


213
EJH MUHAMMED EL-GAZALl
Roen je u decembru 1917. godine, u jednom selu okruga
Buhejra. Postao je hafiz Kur'ana u desetoj godini. Srednju islamsku
kolu zavrio je u Aleksandriji, a potom je na fakultetu Usulu-d-dina, na
odsjeku Da'wa, stekao naune titule.
Uio je pred ejhom Dr. Muhammedom eltutom, zatim pred
Dr. Muhammedom Ebu Zehreom, Dr. Jusufom Musaom i drugima, a
druio se sa imamom Hasanom Bennom, koji predstavlja najznaajnije
ime dvadesetoga stoljea u obnovi islamske misli.
ejh Muhammed El-Gazali je u svom burnom i plodonosnom
ivotu napisao (do 1990.) tridesetak izvanredno korisnih i aktuelnih
djela od kojih su mnoga prevedena na veinu jezika kojima govore
muslimani. Sva njegova djela su doivjela vie izdanja, neka i desetine,
a meu njima i ovo dijelo koje se, evo pojavljuje i na bosanskom jeziku.
Objavio je, takoer, stotine lanaka u svim znaajnijim islamskim
asopisima i novinama. Uestovao je na svim veim islamskim
konferencijama i redovno bio najtraeniji gost. Biografi za njega kau:
"On je brana islama svojim znanjem, milju, pisanjem i razgovorom.
Prevodio je i govorio ono to je u naim mislima i srcima. Bio je
zatvaran i proganjam iz Egipta. Narod ga je volio i zbog njega su dva
puta organizovane masovne demonstracije u cijelom Egiptu. Tim
demonstracijama su uspjeli natjerati vladu da mu se javno izvini."
Njegova djela, koja su prevedena na bosanski jezik su jo i:
"Vjerovjesnikov sunnet - izmeu erijatskih pravnika i znanstvenika
hadisa" i "Vjerovanje jednog muslimana ".