Univerzitet u Sarajevu

Filozofski fakultet
Odsjek za Historiju







Tema: Jezdimir Dangi
( esej )





Mentor: prof. dr. Husnija Kamberovi Radio : Aldin Frato



Sarajevo, decembar 2013.
1

U ovom radu pokuat emo na to bolji nain prikazati linost Jezdimira Dangia. to se
tie literature koju smo koristli prilikom pisanja ovog rada, moe se rei da je ona to se tie ove
osobe veoma dostupna. Naime o etnikim pokretima dosta je pisano na naim prostorima, a
prilikom pisanja ovog eseja koritene su knjige : Jozo Tomasevich : ,, etnici u drugom
svjetskom ratu 1941-1945.'', zatim djelo Envera Redia : Bosna i Hercegovina u drugom
svjetskom ratu'', te djelo Branka Latasa i Milovana Delebdia :,, etniki pokret Drae
Mihailovia 1941-1945''. Pored toga koriteni su jo odreeni lanci i djela, prije svega zbornici
dokumenata preuzeti sa interneta. U ovom radu emo dakle pokuati prikazati linost Jezdimira
Dangia, koji je bio pravnik, andarmerijski major, komandant kraljeve tjelesne ete, te major
etnikih odreda Drae Mihailovia u Bosni, prije svega u istonoj Bosni.
Jezdimir Dang roen je 1897. godine u Bratuncu. Otac mu je bio svetenik Sava, koji je
bio osuen na smrt, ali je nakon tri i po godine puten iz zatvora. Majka mu se zvala Milica, a
takoer je bila u zatvoru, te se smatra da je u njemu mentalno oboljela. Jezdimir je imao jo
devetero brae i sestara.
1
U mladosti pohaao tuzlansku gimnaziju, a kao mlad se prikljuio i
revolucionarnoj organizaciji ,, Mlada Bosna'', zbog ega je poslije Sarajevskog atentata izveden
na sud i osuen na tri godine. Kaznu je izdravao za vrijeme Prvog svjetskog rata, a bio je
smjeten u zatvorima u Tuzli i Zenici. Nakon to je odsluio kaznu od tri godine, puten je iz
zatvora, te je nakon toga zavrio pravne nauke u Sarajevu, da bi nakon toga radio u Sarajevu,
Tuzli i Subotici kao policijski inovnik.
2
Sve vrijeme se iskazivao kao ljeviar, posebno je bio
naklonjen komunistima, a mnoge je spaavao na sudu. Kao rezervni konjiki potporunik,
Jezdimir je 3. januara 1928. godine primljen u aktivnu slubu jugoslovenske vojske. Iako je
pomagao komunistima na sudovima, Dangi je u andarmeriji napredovao, pa je tako u aprilu
1941. godine, postao komadant kraljeve tjelesne andarmerije. U Aprilskom ratu je dopratio
kralja Petra II do Nikia, odakle je kralj otiao dalje u egzil u Grku. Jezdimir je tada dobio
nareenje da se pridrui kralju u avionu, ali kako je sam ispriao on je to odbio, te je izgovorio
da jedan Srbin ne bi smio da napusti svoju zemlju u nevolji.
3


1
Zbornik dokumenata i podataka o narodnooslobodilakom ratu naroda Jugoslavije, tom XII, knjiga II, dokumenti
njemakog rajha 1942., Beograd, 1976. godina, 120. preuzeto sa : http://www.znaci.net/00001/4_12_2.pdf,
20.12.2013. u 19:20h.
2
Preuzeto sa: sa http://politikin-zabavnik.rs/pz/tekstovi/cetnik-u-varsavi 20.12.2013. u 19:22h.
3
Zbornik dokumenata i pokadata o narodnooslobodilakom ratu naroda Jugoslavije, Beograd, 1976. godina, 120.
preuzeto sa http://www.znaci.net/00001/4_12_2.pdf 20.12.2013. u 19:24h.
2

Nakon toga se sklanja u Beograd, te se povlai iz slube u andarmeriji, te uskoro preko
brae Teodorovi stupa u kontakt sa Draom Mihailoviem i ulazi u odred etnika. Draa
Mihailovi je ve u to vrijeme poeo da organizuje otpor na Ravnoj gori okupatorima. Pored
vojnog taba Draa Mihailovi je formirao i Centralni nacionalni komitet, sastavljen od ljudi koji
su znaili neto u srpskom politikom ivotu. Tri najvanija lana ovog komiteta bili su Dragia
Vasi, Stevan Moljevi i Mladen ujovi. Pored toga Mihailovi je Dragiu Vasia imenovao
zajedno sa potpukovnikom Dragoslavom Pavloviem i majorom Jezdimirom Dangiem, za
starjeinu grupe trojice koji ga trebaju naslijediti na elu pokreta ako bi mu se ta govorilo. Sve
se ovo dogodilo poetkom augusta 1941. godine, a ve sredinom istog mjeseca Mihaiovi je u
Bosnu uputio Jezdimira Dangia kao komadanta Bosanskih etnikih odreda.
Dangi je elio da postane dominantna etnika linost u Bosni. Takoer, izvori kau da
je on bio jedan komplikovan ovjek, prirodan i neusiljen, nije ni najmanje neki politiar ili
diplomata, ve je ponekad zaprepaujue iskren i otvoren. U mnogim stvarima se moe lahko
ubijediti, ali je u mnogim stvarima i poprilino tvrdoglav, te ostaje pri svom miljenu. Dobar je
frontovski oficir, jako je astan, a vie radi po osjeanjima nego po razumu. Brinuo se da svoja
obeanja ispuni, a pojam asti je za njega duevni oslonac kada se u nekoj odluci koleba. Teko
se moe ustvrditi da li bi pod tekim uvjetima do krajnjosti ostao vjeran ili ne.
4
Pored toga treba
dodati da je bio i jako lukava i dvolina osoba. Naime, iako se predstavljao kao neprijatelj
Njemaca u razgovorima sa predstavnicima narodnooslobodilakog pokreta, a u isto vrijeme je
pregovarao sa Njemcima o unitenju ustaa i partizana. Najbolji primjer toga su pregovori u
Bajinoj Bati, 1942. godine sa oficirom Jozefom Matlom.
5
Sa druge strane u svojim izvjetajima
major Radoslav Burica kae da je Dangi dobar ovjek, ali ovjek bez ikakve koncepcije u radu,
vrlo povodljiv, bez ikakvih vojnikih znanja, neodluan, a jedini cilj mu je da popularie sebe.
6

Kao to sam ve napisao Draa Mihailovi je Jezdimira Dangia kao majora etnika u
istonu Bosnu poslao sredinom augusta 1941. godine. Njegova djelatnst, kao i djelatnost majora
Boka Todorovia, kojeg je Draa takoer posla u Bosnu, u poetku je bila usmjerena protiv

4
Zbornik dokumenata i pokadata o narodnooslobodilakom ratu naroda Jugoslavije, Beograd, 1976. godina, 121.
preuzeto sa http://www.znaci.net/00001/4_12_2.pdf 20.12.2013. u 19:26h.
5
Milo Mini, etnici i njihova uloga u vreme narodnooslobodiakog rata 1941- 1945, Beograd, 1928., 102.
6
Zbornik dokumenata vojnoistorijskog instituta: tom XIV-dokumenti etnikog pokreta Drae Mihailovia,knjiga 1.
Pruzeto sa http://znaci.net/00001/4_14_1_65.htm 20.12.2013. 19:29h.
3

ustaa i muslimanskog puanstva, radi zatite srpskog stanovnitva. Ukupno je u Bosnu tada ulo
oko 400 etnika, a svi oni nisu bili dobro naoruani, nego su neki doli i sa sjekirama i
toljagama, a na elu im je bio major Dangi. Njegova prva zapovijed u istonoj Bosni izdata je
17. augusta 1941. godine, a to je operacijspa zapovijest broj 1. kojom on ustvari stvara etnike
pokrete u istonoj Bosni. Ovim je on imenovao 14 etnikih vojvoda, od kojih posebno treba
spomenuti Aima Babia, Peru Bukanovia, Miloa elonju, Rajka elonju i Radivoja Kosoria.
Najjai meu njima je svakako Aim Babi, koji se smatra voom ustanika u istonoj Bosni.
7
Po
nekim podatcima on je u istonoj Bosni imao oko 4500 ljudi, stim da ih je najvie bilo oko
Rogatice, njih 2000, a iz ovog najbolje moemo vidjeti kako je rastao njegov utjecaj u istonoj
Bosni, kod srpskog naroda.
U poetku svoga djelovanja etnici Jezdimira Dangia su suraivali sa partizanima, a tu
vezu sa njima su nastavili i nakon raskola ovih odreda u Srbiji. Naime 1. oktobra 1941. godine u
istonoj Bosni, tanije u Romaniji, sklopljen je formalni sporazum izmeu partizana i etnika.
Sporazum je znaio stvaranje zajednikog etniko-partizanskog taba za istonu Bosnu i
zajednike uprave na osloboenim teritorijama
8
, zatim izdavanje zajednikog proglasa narodu
kojim se poziva na borbu protiv neprijatelja i prestanak svake borbe protiv muslimanskog i
hrvatskog stanovnitva. U svojim izvjetajima centralnom tabu partizani spominju kako Dangi
ima za cilj ide u pravcu Banja Luke, gdje bi se sreo sa nekim majorom. Po ovom sporazumu
etnici bi trebali organizovati vlast u onim mjestima koja osvoje. Takoer iz sporazuma
saznajemo da Dangi regrutuje ljude iz mjesta koja osvoji, ponajvie iz Srebrenice. Takoer kae
se da ne vjeruju Kosti Peancu, jer je on igra onako kako drugi plate.
Centralni komitet narodnooslobodilakog pokreta za BiH dodaje da se oni zalau za
saradnju ova dva odreda, ali da bi etnici u istonoj Bosni, pored toga to bi se trebali boriti
protiv okupatora, trebali da napadnu i one Srbe koji su odani neprijatelju. Ipak ovi pregovori nisu
dovreni do kraja, dolo je do nekih nesuglasica, a partizanski i etniki odredi su se ponovo
sastali u oktobru, tanije 17.10.1941. godine, u Vlasenici. Partizane su predstavljali Rodoljub
olakovi, Slobodan Princip i Svetozar Vukmanovi Tempko, dok su etnike predstavljali
Jezdimir Dangi, njegov zamjenik Pero Bukanovi i Sergije Mihailovi. Postojale su neke

7
Branko Latas i Milovan Delebdi, etniki pokret Drae Mihailovia 1941-1945, Beograd, 1979., 49.
8
etnici su ve tada bili zauzeli Bratunac, Srebrenicu,Vlasenicu, Olovo, Fou,Gorade, ajnie i Rogaticu.
4

naelne ideje o tome kako trebaju zajedniki nastupati protiv neprijatelja, kako nijedni ne smiju
pregovarati sa neprijateljom prije nego se posavjetuju sa drugom stranom, ali je ipak na
konferenciji dolo da razlaza izmeu dvije strane.
9
etnici formiraju Gorski tab etnikih
odreda dan poslije, te imenuju privremenu upravu osloboenog dijela istone Bosne sa
Jezdimirom Dangiem na elu, a pored njeg su tu jo bili i Aim Babi
10
, Boko Todorovi i
drugi. Pored ova dva pokuaja postojao je jo jedan iz mjeseca decembra kod Han Pijeska, ali ni
on nije dao nita bolje rezultate, te je dolo do konanog razlaza izmeu dvije strane. U to
vrijeme i Draa Mihailovi alje obavijest, te njome poziva Dangia da se sa etnicima povue
prema Uicama, kako bi pomogli matici, ali ovaj to nije bio u mogunosti da uini.
Ono to je posebno zanimljivo u ovom periodu je viestruka igra Jezdimira Dangia.
Naime on od samog dolaska u istonu Bosnu, tanije od mjeseca augusta 1941. godine poinje
razgovarati sa Nijemcima, ali zbog ratnih dejstava u to vrijeme nikako nije mogao stupiti u
otvorenu kolaboraciju. Naime on ve 25. augusta alje pismo Nijemcima, u kojem im nudi
predaju oruja pod uslovom da oni ili Italijani okupiraju podruje istone Bosne. Pored toga u
isto vrijeme Dang je u dobrim odnosima i sa Milanom Nediem, sa kojim pregovara i trai
pomo od njega za Srbe u Bosni. Prve informacije o svemu ovome imamo u jednom izvjetaju
Abwehra ( njemake vojne obavjetajne slube) od 29. septembra 1941. godine u kojoj stoji da
Dangi od samog dolaska u Bosnu odrava dobre odnose sa Nediem, kao i sa Nijemcima sa
kojima eli izbjei svake mogue sukobe. Sve ovo je svakako odgovaralo i Nijemcima, posebno
radi injenice da su eljeli ojaati front u istonoj Bosni protiv Partizana, a Dangi im je
zasigurno bio velika pomo, jer kako oni navode on je tada u svojim redovima imao oko 10.000
vojnika.
11
Takoer tu se navodi da Dangi u sluaju Njemakog napada na Partizane,
Partizanima nee pruati nikakvu pomo, te da e narediti svojoj vojsci da se povuku. Oni
takoer navode da je on prema komunistima zauzeo odluniji stav nego Draa u Srbiji, da on
odaje poast njemakim oficirima. Takav je Dangi bio u oima Nijemaca.
Ova saradnja postala je jo vrednija poetkom 1942. godine. Naime njemake trupe su
tokom januara poeli izvoditi ratne operacije protiv Partizana na Romaniji. Zbog ovakvih

9
Vladimir Dedijer, Dnevnik, prva knjiga od 6. aprila 1941. do 27. novembra 1942., Sarajevo, 1970., 170.
10
Jezdimir Dangi je najvie problema imao sa Aimom Babiem, koji se elio pokazati kao dominantna linost na
tlu Bosne, ali ipak u decembru 1941. godine Dangi je uspio da prevari Aima Babia i poalje ga na sud u Beograd.
11
Jozo Tomasevich, etnici u drugom svjetskom ratu 1941-1945, Zagreb, 1979., 206.
5

situacija Jezdimir Dangi je zajedno sa ljudima bliskim sebi odluio da se povue sa tog
podruja, a svojim trupama je naredio da izbjegavaju borbu sa njemakim trupama. ak je i
vratio tri zarobljena Nijemca, jer njegov cilj nije da ratuje protiv Nijemaca, nego protiv
komunista, te glavni cilj zatita njegovog naroda na bosanskoj teritoriji, te da okona njihova
ubijanja od strane Hrvata. Dangi je prvo potpisao sporazum sa Nijemcima u Bajinoj Bati
sredinom januara, po kojem on postaje odan Nijemcima, te priznaje suverenitet NDH, ali eli da
ovaj sporazum prihvati i general Nedi.
12
Nakon toga krajem januara Nijemci pozivaju Dangia
u Beograd na dogovor sa generalom Baderom i generalom Nediem.
Pregovori su jo ranije dogovoreni sa generalom Kuntzeom, a on je o svemu dalje
obavjeten tek 5. februara nakon to je sporazum ve bio zakljuen. Iz ovih razgovora proizaao
je dogovor da se u istonoj Bosni, a samim time i u Srbiji uspostavi mir, te da se prestane sa
masovnim ubijanjima. Pored toga Dangi je predloio da u rejonima Bijeljina, Zvornik,
Vlasenica, Sokolac, Rogatica, Kladanj, Srebrenica i Viegrad
13
ne budu vie trupe NDH, nego
samo u zapadnoj Bosni, ime on ne bi izgubio prevelik utjecaj kod svog naroda. Naime, ako bi u
ovom podruju i dalje ostale ustake trupe, to bi vrlo lahko mogle iskoristiti komuniste, te ga
prikazati kao nesposobnog vou, koji se ne brine o svome narodu, te bi veliki broj Srba mogao
prei na stranu komunista. Zatim Dangi i njegove trupe bi se stavile pod zatitu njemakih
trupa, ak bi bili na njihovoj strani u sluaju ustanka, a Dangiu je trebao biti dodjeljen Zvornik
kao komandno mjesto. Hrvatski organi vlasti bi tu i dalje ostali, samo dakle sada ne bi bilo
vojnih trupa. Za svoje jedinice traio je municiju i snabdijevanje, a u razgovorima kod generala
Badera razmatrano je takoer da se Dangieve jedinice angauju u zatiti eljeznikog
saobraaja i industrije.
14

Upravo zbog toga je u Beograd pozvan i njemaki general iz Zagreba Glez von
Hosternau, sa opunomoenim zastupnikom hrvatske vlade, sa obzirom da se po pitanju teritorija
NDH nije moglo pregovarati bez njihovog odobrenja. Hrvate je predstavljao dravni sekretar
Vjekoslav Vrani. Ipak on nije prihvatio Dangiev prijedlog koji je iznio pred Njemake

12
B. Latas,M. Delebdi, etniki pokret Drae Mihailovia 1941-1945, Beograd, 1979., 125.
13
Zbornik dokumenata vojnoistorijskog institute: tom XII, dokumenti njemakog rajha, knjiga 2., dokument br. 23:
Izvetaj opunomoenog komadanta u Srbiji od 11. februara 1942. komadantu oruanih snaga na jugoistoku o toku
pregovora sa etnikim majorom Dangiem u Beogradu. preuzeto sa http://www.znaci.net/00001/4_12_2.htm
21.12.2013. u 10:15h.
14
Enver Rei, Bosna i Hercegovina u drugom svjetskom ratu, Sarajevo, 1998., 43.
6

generale, opravdavajui to injenicom da ako bi Hrvati prihvatili dogovor i izmjestili svoje trupe,
stanovnici istone Bosne bi se nali nezatieni, a etnici bi mnoge zasigurno i ubili. O ovom
odgovoru predstavnika NDH, Dangi je saznao 3. februara 1942. godine, te vidno razoaran ve
idueg dana se vratio u Zvornik. Prije toga je ponovo ponovio Nijemcima da u sluaju ustanka
on nikad nee ratovati protiv njih, da e odbiti pomo koju mu nude Talijani, te da u sluaju
iskrcavanja Britanaca u Dalmaciji on e stati na stranu Nijemaca i ratovati protiv Britanaca.
Na povratku u Zvornik Dangi se u Valjevu sastao sa nekim komadantima odreda
Nedia, a zatim kada je stigao u Zvornik 6. februara 1942. godine raspustio je Privremenu
upravu i reorganizovao etnike odrede za uspjeniju borbu protiv narodnooslobodilakog
pokreta. Nakon toga su etnici vrili strane zloine nad stanovnitvom u istonoj Bosni. To je
posebno vidljivo na podruju Srebrenice gdje su u samo par dana ubili oko 1.000 ljudi, pljakali
su sve redom, palili, otimali i ubijali stoku. Posebno su se zvjerski ponaali prema ljudima i
enama. Tukli su ih ilom, kundacima, boli noevima po raznim dijelovima tijela, otimali
novac, silovali ene, a bilo je sluajeva silovanja djevojaka od 14 godina. Neke ljude su ubijali iz
puke, neke kundacima, a najvie su klali ljude kao janjad.
15
Dangi je u to vrijeme esto
odravao i javne govore u kojima je veliao Veliku Srbiju i etnike, kako su svi Srbi unuci
Nemanjia, te da vie ni Hrvati, ni Muslimani nee upravljati njima u istonoj Bosni. Nakon
jednog od tih govora etnici su poeli initi jo gore zloine nad stanovnitvom. Hapsili su ljude
iz Rogatice, ajnia, Foe, Viegrada, kao i drugih oblinjih dijelova iz okolice Gorada, te ih u
grupama dovodili na krvavi most na rijeci Drini u grupama od 50 do 300 ljudi i inili strana
nedjela nad njima. Da bi smanjili jainu njihove vike, oni bi sa druge strane svirali harmonike.
Ista sudbina je zadesila i asne sestre koje su se u to vrijeme zadesile u samostanu na
Palama, a koji je otvoren 1911. godine. One su njegovale bolesnike, djeci pekle hljeb, te
pomagale siromahe. Jo 11. decembra 1941. godine etnici su opkolili samostan ,, Marijin dvor'',
opljakali ga i u zarobljenitvo odveli sve redovnice. asne sestre su dovedene u Gorade i
smjetene u zgradu vojarne, kojom je tada upravljao Jezdimir Dangi. Tokom noi, etnici su
provalili asnim sestrama u sobu, one su pokuale pobjei kroz prozore, ali su ipak uhvaene. Na
njima su tada uinjena strana nedjela, a na kraju su baene sa mosta u Drinu. U tom periodu od

15
Smail eki, Genocid nad Bonjacima u drugom svjetskom ratu: dokumenti, Sarajevo, 1996., 87.
7

decembra 1941. godine pa do aprila 1942. godine istu sudbinu je doivjelo izmeu 8.000 i
10.000 muslimana na tlu istone Bosne.
Prilikom jednog od tih govora u Foi Dangi se obratio muslimanima obeavajui im da
se ne trebaju brinuti za svoje ivote i svoju imovinu, a sa druge strane u isto vrijeme uo se
vrisak ljudi koje su etnici u to vrijeme klali. Takoer treba istai i to da su etnici na elu sa
Jezdimirom prije ovog njegovog govora, uspjeli u jednoj gostionici dogovoriti sa Talijanima da
se ovi povuku iz Foe. U Foi su etnici ljude prvo hapsili, zatim traili za njih otkup, a nakon
toga kada bi ovi platili otkup, putali ih. Ipak nakon nekoliko sati bi ih ponovo hapsili i odvodili
na most na Drini i ubijali. Smatra se da su prilikom ovih zloina ubili i veliki broj stranaca koji
su se u to vrijeme nali u istonoj Bosni.
16

Nakon svih nedjela koji su poinili etnici koji su se nali pod njegovom kontrolom
tokom februara i marta 1942. godine, Dangi je nastavio suradnju sa Nijemcima, iako mu je
Franc Breme to na neki nain zabranio. On je to prije svega inio preko Jozefa Matla i njegovih
agenata. Upravo zbog toga je Dangi dvaputa dolazio u Beograd, krajem marta i poetkom
aprila, kada se sastajao i sa Milanom Nediem. Pored toga on se sastajao i sa raznim Nedievim
predstavnicima iz vlade i obavjetavao ih tekoj situaciji srpskog stanovnitva u istonoj Bosni
pod ustaama. Posebno su bili zanimljivi njegovi razgovori sa Milanom Aimoviem, ministrom
unutranjih poslova u Nedievoj kvislinkoj vladi.
U tim razgovorima on obavjeatava Aimovia o svojim razgovorima sa Talijanima, koji
trae od njega da uputi zahtjev italijanskim komadantima divizija u Mostaru i Pljevlju za ulazak
italijanskih jedinica u istonu Bosnu, radi zatite stanovnitva od ustaa. Smatra se kako bi
Italijani doli u istonu Bosnu za 48 sati i prikljuili je svojoj okupacionoj zoni. Ipak razgovori
sa Aimoviem su bili greka za Dangia, jer je Paveli uspio preko svojih agenata da sazna za
ponudu koju je Dangi dobio od Italijana. Ante Paveli je o tome odmah obavijestio njemaku
vlast u Zagrebu, generala Hosternau, da Dangi surauje sa Nediem, a da to de na tetu ustaa,
ali i Njemake. O svemu tome je obavjeten i Berlin, a Nedi se morao pravdati pred Francom
Bremeom. Pored toga Nijemci su bili nezadovoljni onime to su inili njihovi saveznici Talijani,
a odlueno je da se Dangi treba preduhitriti i uhapsiti. Pomou svojih agenata Nijemci su ga

16
Smail eki, Genocid nad Bonjacima u drugom svjetskom ratu: dokumenti, Sarajevo, 1996., 587.
8

konstantno pratili, a u noi izmeu 11. i 12. aprila Jezdimir Dangi je uhapen u Rogaici, blizu
Bajine Bate.
17
Dangi se tako etvrti put naao u Beogradu, ali ovaj put kao Njemaki
zarobljenik, a u znak protesta zbog nepravde kako je smatrao, koju su mu uinili bivi saveznici,
on je trajkovao glau.
Iz Beograda Jezdimir Dangi je 14. aprila 1942. godine prebaen u logor u Striju u
okupiranoj Poljskoj, da bi na kraju zavrio u oficirskom logoru u Nirnbergu. U isto vrijeme
ustae su uspjele da pojaaju svoju Crnu legiju za oko 1.500 lanova, te su uspjeli da nanesu
teke poraze etnicima u istonoj Bosni, tanije na podruju izmeu Sarajeva i Drine, a prilikom
toga su inili teka krvoprolia nad Srbima.
U logoru u Njemakoj Dangi je ostao sve do Varavskog ustanka 1944. godine, kada je
u augustu uspio da pobjegne i da se nae u slubi generala Bore Komorovskog, koji se borio za
osloboenje Poljske od Njemake. Kada su Nijemci ponovo ovladali Varavom, Jezdimir je
ponovo uhvaen, a poslije su ga zarobili Rusi, te ga zatvorili u Moskvi. Kada su upostavljeni
diplomatski odnosi izmeu nove Jugoslavije i Rusije, Rusi isporuuju majora Jezdimira Dangia
Jugoslaviji. Dangi je 7. juna 1947. godine osuen od strane Vojnog suda u Sarajevu na smrt, te
je u istom gradu i strijeljan. Osuen je da je pomagao Drai Mihailoviu, za strane zloine koje
je poinio, da je suraivao sa vladom Milana Nedia, radi suradnje sa Nijemcima i Talijanima,
kao i za izdaju drave.
Strijeljanjem u Sarajevu svoj ivot je zavrio andarmerijski major, komandant ete
kraljeve tjelesne garde i komandat etnikih odreda u Bosni, Jezdimir Dangi. Dangi je bio
jedna vrlo lukava osoba, koja je u isto vrijeme pokuala da sjedi na vie stolica. Saraivao je ili
pokuao saraivati sa skoro svim stranama koje su uestvovale u drugom svjetskom ratu na tlu
Bosne i Hercegovine. Bio je komadant etnikih odreda Drae Mihailovia u Bosni, a pored toga
je saraivao i sa vladom Milana Nedia. Pokuao je ostvariti saradnju sa Partizanima, ali i sa
njemakim i talijanskim odredima na tlu Bosne, a bio je spreman dozvoliti da NDH zadri svoju
vlast u istonoj Bosni, ali da iz nje izvede svoje trupe. Sve ovo je inio kako je govorio radi
zatite Srba na tlu istone Bosne nad kojima su ustae i muslimani inili teki zloin. Ono to mu
se sigurno ne moe osporiti je to da poslije njega etnici vie nisu imali veih uspijeha u Bosni,

17

17
B. Latas i M. Delebdi, etniki pokret Drae Mihailovia 1941-1945, Beograd, 1979., 134.

9

uglavnom su to bili neki pojedinani uspjesi odreenih komandanata. Poslije njega Draa
Mihailovi nije uspio pronai pravu zamjenu na ovom teritoriju. Sa druge strane ono to se
zasigurno ne moe oprostiti Jezdimiru Dangiu je injenica da je za vrijeme njegove uprave nad
etnicima u istonoj Bosni ubijeno mnogo ljudi, prije svega muslimana. Smatra se da je ubijeno
njih oko 10. 000 hiljada.Pored toga su poruene mnoge kue, mnoge ene su silovane, sela
razruena, stoka oteta, itd. Ipak zbog svega toga je na kraju bio i kanjen, zbog svih tih nedjela,
ali i zbog izdaje drave, kao i zbog njegove igre u saradnji sa mnogim zaraenim stranama.
Uhapen je u Rogaici 1942. godine, prebaen u logore u Njemaku, a nakon toga je zarobljen
od strane Rusa te isporuen vladi SFR Jugoslavije. Zbog svih nedjela osuen je na strijeljanje u
Sarajevu u zgradi Vojnog suda.














10

Literatura

1. Jozo Tomasevich, etnici u drugom svjetskom ratu 1941-1945, Zagreb, 1979.

2. Enver Rei, Bosna i Hercegovina u drugom svjetskom ratu, Sarajevo, 1998.

3. Milo Mini, etnici i njihova uloga u vreme narodnooslobodiakog rata 1941-
1945,Beograd,1928.

4. Branko Latas i Milovan Delebdi, etniki pokret Drae Mihailovia 1941-1945,
Beograd,1979.

5. Smail eki, Genocid nad Bonjacima u drugom svjetskom ratu: dokumenti,
Sarajevo,1996.

6. Vladimir Dedijer, Dnevnik,knjiga 1: od 6. aprila 1941. do 27. novembra 1942,
Sarajevo, 1970.
Internet

1. Zbornik dokumenata i podataka o narodnooslobodilakom ratu naroda
Jugoslavije, tom XII, knjiga II, dokumenti njemakog rajha 1942., Beograd, 1976.
godina, preuzeto sa : http://www.znaci.net/00001/4_12_2.pdf, 20.12.2013. u
19:20h.

2. http://www.znaci.net/00001/4_12_2.pdf preuzeto 20.12.2013. 19:22h.

3. http://sh.wikipedia.org/wiki/Drinske_mu%C4%8Denice preuzeto : 21.12.2013.
10:25h.

4. Zbornik dokumenata vojnoistorijskog instituta: tom XIV-dokumenti etnikog
pokreta Drae Mihailovia,knjiga 1., Pruzeto sa
http://znaci.net/00001/4_14_1_65.htm 20.12.2013.19:29h.

5. http://politikin-zabavnik.rs/pz/tekstovi/cetnik-u-varsavi preuzeto 21.12.2013.
10:26h.