Ivo Pilar

1
Ivo Pilar
Ivo Pilar
Ivo Pilar
Pseudonim(i) dr. Jurii, L. v. Sdland, Florian Lichttraeger
Roenje 19. lipnja 1874., Zagreb
Smrt 3. rujna 1933., Zagreb
Nacionalnost Hrvat
Poznat(a) po utemeljitelj hrvatske geopolitike
Zanimanje pravnik, povjesniar, publicist, politiar
Portal: ivotopis
Ivo Pilar (Zagreb, 19. lipnja 1874. Zagreb, 3. rujna 1933.), hrvatski pravnik, povjesniar, publicist, filozofski
pisac, smatran utemeljiteljem hrvatske geopolitike i pravaki politiar. Njegovim imenom nazvan je Instutut
drutvenih znanosti "Ivo Pilar" u Zagrebu.
Ivo Pilar
2
Mladost i radovi
Ivo Pilar: Svjetski rat i Hrvati, 1915.
Pilarov prijedlog trijalistikog preustroja carevine
upuen kralju Karlu I. (IV.) 1917.g.
Ivo Pilar rodio se u Zagrebu 1874. godine. Klasinu gimnaziju zavrio
je u Zagrebu, studij prava u Beu a na prestinoj parikoj cole de
droit sluao je predavanja kojima zaokruuje naobrazbu. Poslije Pariza,
vrativi se u Be, doktorirao je, a sveana promocija bila je 14. srpnja
1899. godine.
[1]
Nakon studija kratko je radio kao tajnik u korporaciji
za eljeznu industriju, odakle odlazi u Sarajevo, gdje je postavljen za
tajnika Zemaljske banke. Bio je jedan od ideologa Hrvatske Moderne a
u Kolu hrvatskih knjievnika, koji su se od godine 1900. okupljali oko
Kranjevia, bio je i Pilar. Studije i lanke objavljivao je u
Kranjevievoj Nadi i u nekim zagrebakim knjievnim asopisima.
Meutim, ne zadrava se dugo u ovoj slubi, ve prima posao
slubenika kod sudbenoga stola u istome gradu. Godine 1905. odlazi u
Tuzlu i otvara odvjetniki ured. U Tuzli, gdje je razvio jaku pravniku
i hrvatsku aktivnost, ostaje do 1920. godine. Prilike u Bosni sve vie ga
zaokupljaju, osobito poloaj hrvatskoga naroda, pa se aktivno
ukljuuje i u politiki ivot, uvjeren da hrvatska politika mora postati
odlunija u zatiti interesa i prava Hrvata u Bosni i Hercegovini.
Godine 1906. jedan je od osnivaa Hrvatske narodne zajednice,
pravake politike stranke u Bosni i Hercegovini, pokuavajui pasivni
hrvatski puk politiki osvijestiti i pripremiti za nailazee sudbonosne
dogaaje. U veljai 1908. godine postaje lanom Sredinjeg odbora
HNZ-a i predsjednikom Okrunog odbora HNZ-a Donja Tuzla.
Objavljuje brouru Nadbiskup tadler i Hrvatska narodna zajednica
(Sarajevo, 1908.), koja nije dobro primljena u crkvenim krugovima, pa
izmeu njega i vrhbosanskoga nadbiskupa dolazi do politikoga
razmimoilaenja. U brouri zakljuuje da katolika vjera ima
nedvojbeno iznimnu ulogu u uvanju nacionalnoga identiteta Hrvata u
Bosni, ali dri da postoje i stanovite razlike izmeu interesa naroda i
Crkve kao institucije. Svjetski rat zatjee ga u Tuzli i usuprot mnogim
Hrvatima koji oekuju raspad omrznute Monarhije, Pilar upozorava
kako je Monarhija jedini jamac ostanka hrvatstva, te da je svakako treba sauvati, dakako reformiranu. Objavljuje u
Zagrebu 1915. godine, pod pseudonimom dr. Jurii, studiju Svjetski rat i Hrvati. Pokus orijentacije hrvatskoga
naroda jo prije svretka rata.
ini mu se, pae je uvjeren, kako hrvatska politika elita luta, ne snalazei se u najnovijim dogaajima, i umjesto da
jasno formulira ciljeve i program borbe hrvatskoga naroda u svjetskom ratu, inicijativu preputa Srbima. Djelo je
dobro primljeno kod upuenih itatelja, pa je 1917. godine uslijedilo i drugo izdanje.
Razvoj dogaaja na jugu Monarhije odvijao se mimo Pilarovih elja i uvjerenja, pa u Sarajevu 1918. godine
objavljuje neveliku knjiicu (32 stranice maloga formata) Politiki zemljopis hrvatskih zemalja. Geopolitika studija,
kojim djelom udara temelje geopolitike u Hrvata. Toga je i sam bio svjestan jer istie: "Nije nam poznato, da bi u
hrvatskoj knjievnosti postojalo djelo o politikoj geografiji u navedenom smjeru. (...) Ovaj esej se dakle pokazuje
prvijencem na tom polju u naoj literaturi". Pilar u ovom djelu istie da su hrvatske zemlje od 1908. godine, dakle od
aneksije, nale u sastavu jedne i to jake drave, koja je jamac hrvatskoga opstanka i pod vlau koje "procvale su pak
dananje hrvatske zemlje kao nikad prije".
Ivo Pilar
3
Junoslavensko pitanje
Obje spomenute studije bile su samo priprema za kapitalno Pilarovo djelo, neobine sudbine, kod nas poznato pod
nazivom Junoslavensko pitanje. Pilar je i ovo djelo napisao pod pseudonimom, ovom prigodom se prozvao L. v.
Sdland, a puni naslov djela na njemakome jeziku, na kojemu je izvorno i napisano, glasi: L.v. Sdland, Die
sdslawische Frage und der Weltkrieg. Uebersichtliche Darstellung des Gesamt Problems , pa bi pun naslov
knjige na hrvatskome jeziku glasio: Junoslavensko pitanje i svjetski rat. Pregledan prikaz cjelokupnog problema.
Reakcija na knjigu
Knjiga je u Beu doivjela dva izdanja. Drugo izdanje, kako u Predgovoru hrvatskome prijevodu navodi Fedor
Pucek, tiskano je "dobrano prorijeeno, jer iskrena, premda formalno blaga kritika austrijske politike u hrvatskim
zemljama tokom 19. stoljea nije bila doputena od tadanjih austrijskih vlasti". Pilar je knjigu napisao njemakim
jezikom jer ju je namijenio njemakome jezinome podruju, austrijskoj italakoj publici posebice, ali i vojnim i
politikim krugovima ratujue Monarhije, meutim zanimanje za knjigu bilo je ispod oekivanja. Ipak, radi
preventive, kako navodi Pucek, bila je i plijenjena.
Jo manje zanimanje pokazali su hrvatski politiari i intelektualci, zabavljeni kombinacijama oko sjedinjenja sa
Srbima. Knjiga, moe se rei, u prvo vrijeme nije ispunila zadau svoga autora. Ali ovo kapitalno djelo s podruja
junoslavenske problematike odmah su prepoznali Srbi i zagovornici junoslavenskoga ujedinjenja, koji su shvatili
njezinu poruku i upozorenje Hrvatima neka se ne uputaju u dravne kombinacije koje e biti pogubne po njih.
Gotovo panino kupovali su u knjiarama Bea i drugim gradovima Monarhije primjerke knjige, elei je izbrisali s
lica zemlje, "kako bi sprijeili da se misli i stajalite toga znamenitog djela proire u krugovima hrvatske i svjetske
inteligencije" (Fedor Pucek)
[2]
.
Zato je knjiga, nedugo po objavljivanju, i postala bibliografska rijetkost, a stvaranjem Kraljevine SHS njezino
ponovno objavljivanje postalo je problematino. Pucekov prijevod poeo je izlaziti 1928. godine u omladinskome
mjeseniku Hrvatska mladica koji su ureivali dr. Mile Starevi i dr. Rikard Flogel, ali izala su samo prva dva
dijela. "estosijeanjska diktatura - navodi pisac prijevoda - uinila je kraj izlaenju Hrvatske mladice pa time i
ovome prijevodu".
Prijevod na hrvatski
Tree njemako izdanje djela tiskano je u Zagrebu ratne 1944. godine, sa svim nedostatcima cenzuriranoga drugog
izdanja. Junoslavensko pitanje napokon je prevedeno na hrvatski jezik 1943. godine, dakle godinu dana prije
objavljivanja njemakoga izdanja, sa svim ve navedenima nedostatcima. Knjigu je preveo, uredio i predgovorom
popratio marni i u junoslavensku problematiku upueni Fedor Pucek, a pod naslovom "Junoslavensko pitanje.
Prikaz cjelokupnog pitanja" objavila ju je Matica hrvatska.
Zanimljiva je i sudbina prevoditelja. "Dvije godine kasnije, 1945. godine, - pie Dubravko Jeli u tekstu Umjesto
vijenca Ivi Pilaru - bio je to dostatan razlog "osloboditeljima" da ga po kratkom postupku oslobode ivota. Time su
jugokomunisti potvrdili da se, kad je rije o Hrvatima i hrvatstvu, nimalo ne razlikuju od Velikosrba. Jasno je i zato:
istina je bila (i jest) najvei neprijatelj i jednima i drugima. Ona je ugroavala samu egzistenciju njihovu"
[3]
.
Drugo hrvatsko izdanje iz godine 1990. (Hrvatska demokratska stranka, podrunica Varadin), pretisak je prvoga
hrvatskog izdanja, i pati od svih prije spomenutih nedostataka.
Ivo Pilar
4
Jeliev komentar
Dubravko Jeli piui o glavnom Pilarovu djelu Junoslavensko pitanje u ve spomenutom eseju, istie:
"U dugom nizu godina Pilarova knjiga bila je doista jedina sustavna i pregledna, povijesno objektivna
ralamba velikosrpske imperijalne ideje, njezine geneze, njezinih ciljeva, njezine metode, knjiga prave
udbenike vrijednosti u najpozitivnijem smislu te rijei, i oni koji su imali sreu da su svoja prva temeljita
znanja o tome, i o hrvatsko-srpskim odnosima uope tijekom zadnjih 140-150 godina, crpili iz nje, i svoju
orijentaciju temeljili na spoznajama koje im je ona pruila, bili su poteeni mnogih zabluda i lutanja, na koje
su bili osueni oni drugi, kojima su misli i uvjerenja formirali pisci jugoslavensko-srbofilske orijentacije, koji
su u prvoj, kraljevskoj Jugoslaviji bili proteirani a u drugoj, titovsko-komunistikoj, ak i jedino mogui. U
vrijeme prvoga svjetskoga rata, kad se uz ostalo odluivala i sudbina hrvatskoga naroda, Pilar alias Sdland
zastupao je zrele politike koncepcije bitno suprotne traginom defetizmu Trumbievih i Supilovih pogleda.
Pilar je unaprijed, dalekovidno, znao i ono to Supilo nije dokuio nikada, a Trumbi je uvidio tek poslije
osobno steenog iskustva, da je hrvatsko-srpska dravna zajednica mogua samo na tetu Hrvata i da ona, u
krajnjem cilju, moe dovesti, i mora dovesti, samo do njihova nestanka pred agresivnom mitomanskom
najezdom velikosrpskog barbarstva. Pilar je ne samo dubokom, iskrenom hrvatskom svijeu nego i
senzibilitetom humanistiki naobraenog i umjerenog intelektualca, doslovno osvijestio i otrijeznio od
jugoslavenskog pijanstva brojne Hrvate, koji su bilo kada, tijekom zadnjih sedamdesetak godina, doli u
priliku da upoznaju njegovo Junoslavensko pitanje, fundamentalno nae djelo epohalnog znaenja, kojemu ni
danas ne znamo boljeg i temeljitijeg premca o predmetnoj temi; djelo za koje moemo rei da ga je vrijeme, od
njegova nastanka pa sve do danas, brojnim dogaajima, doslovno potvrdilo, ne osporivi ga ni u jednoj
jedinoj pojedinosti. Danas bismo mogli navesti stotine ako ne i tisue novih dokaza u prilog Pilarovih teza, a
to znai da njegove spoznaje nisu bile plod intelektualistiko-politiarske kombinatorike niti apriornih
animoziteta, nego su naprotiv bile duboko utemeljene u samoj prirodi stvari o kojima govori Pilarovo djelo.
Suvremenom itatelju Pilarova knjiga posebno je zanimljiva zato jer hrvatsko-srpske odnose prelama kroz
optiku Bosne i Hercegovine. Iz nje se razabire na koji nain je Srbija irila svoj utjecaj iskoritavajui s jedne
strane svoj poloaj drave koja raspolae svim sredstvima kojima raspolae svaka drava, a s druge strane
nemo Hrvatske da se srpskoj penetraciji suprotstavi odgovarajuim sredstvima i metodama. Kad poslije
svega to se dogodilo u zadnje dvije godine (Jeliev tekst objavljen je 1993.), i u Srbiji i u Hrvatskoj, a
pogotovo u Bosni i Hercegovini, s dananjim iskustvom, itamo Pilarovu knjigu, nismo samo zadivljeni
otroumnou njegovih analiza, izvedenih prije sedamdeset i pet godina, nego i uasnuti kratkovidnou
veine naih tadanjih i potonjih, upravo dojueranjih politiara, u prvom redu onih koji su vodili glavnu
rije a nisu razumjeli ni to se to zbivalo i zbiva, ni kamo ta zbivanja vode." (D. Jeli, Pripravni za problem?,
str. 116.-117. i Politika i sudbine: eseji, varijacije i glose o hrvatskim politiarima, str. 229.-232.
[4]
).
Zadnje godine i smrt
Pilar se 1920. godine preselio u Zagreb. Povlai se iz aktivne politike i bavi pravnikim poslovima, ali to je samo
privid jer neumorno pie. Godine 1921. zajedno s Milanom ufflayem suen je u montiranom politikom procesu
poradi veleizdaje. Optunica nita nije dokazala, ali usprkos tome bio je uvjetno osuen. Pie i dalje, objavljuje
struna, znanstvena, naizgled nepolitika djela s podruja filozofije i povijesti (o bogumilstvu, npr.), ali i niz
geopolitikih, politolokih i sociolokih studija. U veljai 1933. godine, opet pod pseudonimom, ovaj put kao
Florian Lichttraeger (Svjetlonoa, Lucifer), u Berlinu je objavio raspravu Immer wieder Serbien: Jugoslawiens
Schicksalsstunde (Uvijek iznova Srbija: Sudbonosni trenutak Jugoslavije (na njemakom), koja je tek devedesetih
godina 20. stoljea, u dva loa prijevoda, prevedena na hrvatski jezik. Knjigu su jugoslavenske vlasti odmah
zabranile, o njoj se negativno oitovao i dr. Mile Budak, tada ve politiki emigrant.
Nedugo po objavljivanju ove rasprave Pilar je naen mrtav u svome stanu. Jugoslavenski tisak naveliko se raspisao o
Pilarovu "samoubojstvu", ali otvoren prozor njegova stana, kao i injenica kako nikada nije posjedovao oruje,
Ivo Pilar
5
navode na sumnju. Hrvatski emigrantski list iz Berlina Nezavisna hrvatska drava dogaaj je otvoreno nazvala
umorstvom.
[5]
Dubravko Jeli, dobar poznavatelj Pilarova djela, takoer sumnja kako je rije o samoubojstvu. U
ve navedenom lanku pie:
"O Pilarovoj smrti postoje i danas dvije verzije: jedna, da je Pilar, u mranim danima Aleksandrove diktature,
oajavajui nad sudbinom hrvatske politike, digao ruke na sebe; i ta se verzija do danas odrala kao slubena
i vjerodostojna. Ali se, permanentno u kuloarima odrala i druga, da je Pilarova smrt uslijedila ka posljedica
nasilja beogradskih agenata, koji su u ovom sluaju obavili svoj krvavi posao puno profesionalnije nego u
sluajevima Milana ufflaya (19. veljae 1931.) i Mile Budaka (7. lipnja 1932.)."
Iste godine, 1933., samo koji mjesec prije njegove smrti, izalo je novo Pilarovo djelo Immer wieder Serbien, koje se
moe smatrati nastavkom Junoslavenskog pitanja.
Sahranjen je u obiteljskoj grobnici na zagrebakome Mirogoju.
[6]
Po Ivi Pilaru, hrvatskom povjesniaru i utemeljitelju hrvatske geopolitike, od 18. veljae 1997. godine, nazvan je
Institut drutvenih znanosti u Zagrebu.
[7]
Djela
Secesija: studija o modernoj umjetnosti / od Ive Pilara, Zagreb, 1898.
Nadbiskup tadler i Hrvatska narodna zajednica, Sarajevo, 1908.
Svjetski rat i Hrvati. Pokus orijentacije hrvatskoga naroda jo prije svretka rata, Zagreb, 1915. (pod pseud. Dr.
Jurii), (2. izd., Zagreb, 1917.)
Politiki zemljopis hrvatskih zemalja. Geopolitika studija, Sarajevo, 1918.
Die sdslawische Frage und der Weltkrieg. Uebersichtliche Darstellung des Gesamt Problems, Be, 1918.,
(pod pseud. L. v. Sdland), (2. izd. Be, 3. izd. Zagreb, 1944.)
Borba za vrijednost svoga "Ja": pokus filozofije slavenskog individualizma / napisao Ivo Pilar, Zagreb, 1922.
Bogumilstvo kao religijozno-povijesni te kao socijalni i politiki problem, Zagreb, 1927.
O dualizmu u vjeri starih Slovjena i o njegovu podrijetlu i znaenju / napisao Ivo Pilar, Zagreb, 1931.
Immer wieder Serbien, (pod pseud. Florian Lichttrger), Berlin 1933.
Junoslavensko pitanje: prikaz cjelokupnog pitanja / L. von Suedland ; [prev. i predgovor napisao Fedor Pucek].
, Zagreb, 1943., (2. izd. Varadin, 1990.)
Izabrana djela dr. Ive Pilara, (sv. 1. Politiki zemljopis hrvatskih zemalja: geopolitika studija, Zagreb, 1995., sv.
2. Uvijek iznova Srbija, Zagreb, 1997., sv. 3. Usud hrvatskih zemalja, Zagreb, 1997.)
Izvori
[1] Institut drutvenih znanosti Ivo Pilar: ivotopis dr. Ive Pilara (http:/ / www. pilar. hr/ index. php?option=com_content& view=article&
id=22& Itemid=61), preuzeto 11. veljae 2012.
[2] Dubravko Jeli, Politika i sudbine: eseji, varijacije i glose o hrvatskim politiarima, kolska knjiga, Zagreb, 1995., ISBN 953-0-60551-X,
str. 229.
[3] Dubravko Jeli, Politika i sudbine: eseji, varijacije i glose o hrvatskim politiarima, kolska knjiga, Zagreb, 1995., ISBN 953-0-60551-X,
str. 232.
[4] Dubravko Jeli, Politika i sudbine: eseji, varijacije i glose o hrvatskim politiarima, kolska knjiga, Zagreb, 1995., ISBN 953-0-60551-X,
str. 229.-232.
[5] Institut drutvenih znanosti Ivo Pilar: Literatura o Ivi Pilaru: Umoren dr. Ivo Pilar, u: Nezavisna hrvatska drava, Berlin 1933., 8, 1 (http:/ /
www.pilar.hr/ index.php?option=com_content& view=article& id=24& Itemid=63), preuzeto 11. veljae 2012.
[6] Gradska groblja Zagreb - P (http:/ / www.gradskagroblja. hr/ default. aspx?id=320), preuzeto 11. veljae 2012.
[7] Institut drutvenih znanosti Ivo Pilar: Povijest instituta Ivo Pilar (http:/ / www. pilar. hr/ index. php?option=com_content& view=article&
id=9& Itemid=57), preuzeto 11. veljae 2012.
Ivo Pilar
6
Vanjske poveznice
Institut drutvenih znanosti "Ivo Pilar" (http:/ / www. pilar. hr/ )
Bibliografija radova Ive Pilara i neobjavljena graa o Ivi Pilaru (od 2002.) (http:/ / www. pilar. hr/ index.
php?option=com_content& view=article& id=23& Itemid=62)
Ivo Pilar: 3. dio teksta iz Politikog zatvorenika, mjesenika Hrvatskog drutva politikih zatvorenika (http:/ /
www. hdpz. htnet. hr/ broj153/ matijevic. htm)
Ivo Pilar: 4. dio teksta iz Politikog zatvorenika, mjesenika Hrvatskog drutva politikih zatvorenika (http:/ /
www. hdpz. htnet. hr/ broj154/ matijevic. htm)
Izvori rabljeni u lanku i suradnici
7
Izvori rabljeni u lanku i suradnici
Ivo Pilar Izvor: http://hr.wikipedia.org/w/index.php?oldid=4277805 Doprinositelji: Argo Navis, Ban kavalir, Croq, Divna Jaksic, Elphaba, Fausto, FriedrickMILBarbarossa, Josinj, Mir Harven,
Panonija, Rovoobo, Wstenfuchs, Zmaj, 9 anonimne izmjene
Izvori, licencije i suautori slika
Slika:Ivo Pilar.jpg Izvor: http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Datoteka:Ivo_Pilar.jpg Licencija: Public Domain Doprinositelji: Herr Ziffer, Tamba52
Datoteka:PILAR-SVJ-RAT.jpg Izvor: http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Datoteka:PILAR-SVJ-RAT.jpg Licencija: Public Domain Doprinositelji: Dalibor Bosits, Mir Harven, Roberta
F.
Datoteka:Trijalistiki_zemljovid_prema_Ivi_Pilaru_1910.png Izvor: http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Datoteka:Trijalistiki_zemljovid_prema_Ivi_Pilaru_1910.png Licencija:
nepoznato Doprinositelji: Suradnik:Ban kavalir
Licencija
Creative Commons Attribution-Share Alike 3.0
//creativecommons.org/licenses/by-sa/3.0/