Sie sind auf Seite 1von 5

Milan Šufflay

Milan Šufflay

1

autor prvoga hrvatskog znanstvenofantastičnog roman a. Milan Šufflay Životopis Milan Šufflay rođen je u

Milan Šufflay

Životopis

Milan Šufflay rođen je u Lepoglavi 1879. godine, kao najmlađe dijete učitelja Augustina Šufflaya i Franciske rođ. Welle von Vorstern, ugarske Njemice iz Osijeka. Imao je dvije starije sestre Angelu i Zlatu s kojima je cijelog života bio tijesno povezan. Polazio je zagrebačku Gornjogradsku gimnaziju, a povijest je studirao na Zagrebačkome sveučilištu. Postigao je stupanj doktora filozofije na temelju dizertacije Hrvatska i zadnja pregnuća istočne imperije pod žezlom triju Komnena (1075-1180). U gimnaziji i na sveučilištu bio je daleko najbolji đak, ali nagrada, briljantni prsten, pripala je drugome, što ga je veoma pogodilo. Još kao sveučilištarac vladao je francuskim, njemačkim, talijanskim, engleskim, svim slavenskim jezicima, također latinskim,

starogrčkim i srednjogrčkim a kasnije je svladao novogrčki, albanski, hebrejski i sanskrt. [1] Tadija Smičiklas držao ga je svojim najdarovitijim studentom; bio mu je asistent kod redigiranja Akademijina Codex diplomaticus.

Proučavao je hrvatsku srednjovjekovnu povijest i albansku prošlost. Postao je i povjesničar Balkana, uvjeren da je jedino ispravno prošlost Hrvata istraživati iz balkanske pozicije i tako osobno prekida s uvriježenim mišljenjem hrvatskih povjesničara da su Hrvati predstavnici Zapada i u oprjeci spram Balkana. Mađarski povjesničar Lajos Thalloczy, videći u njemu veliki talent kojega valja privući u mađarski tabor, dovodi ga u Budimpeštu gdje za malu plaću radi u Narodnom muzeju. Ban Levin Rauch ga, mimo prijedloga sveučilišnoga senata, imenuje izvanrednim sveučilišnim profesorom na katedri za pomoćne povijesne znanosti, u Zagrebu 1908. godine. Godine 1912. izabran

je za redovitog profesora. Međutim, kad je za bana došao njegov daljnji rođak Nikola Tomašić, s kojim je bio u

trajnim neprijateljskim odnosima, morao je otići sa Sveučilišta.

Početkom 1915. godine je mobiliziran, makar su sveučilišni profesori bili oslobođeni vojne dužnosti. Otpušten je uskoro zbog bolesti i tada piše svoje najznačajnije radove.

Suđenje

U novoj državi Kraljevini SHS 1921. godine uhićen je zbog veleizdaje (špijuniranja u korist strane države) i izveden

pred sud zajedno s također optuženim dr. Ivom Pilarom i još 14 suoptuženika. Na sudu je tada rekao, govoreći o dijelu optužnice da su on i drugi radili na nasilnom odvajanju Hrvatske od Kraljevine SHS, da Hrvatskoj ne treba oružana borba kao u Irskoj, a niti odvajanje nasilnim putem, te kako:

"Hrvatska ima svoje državno pravo, a Hrvati kao politički narod kateksohen 1 [2] imadu svoje naravno

pravo, pravo samoodređenja. Prekinuće veze s bivšom monarkijom dne 29. listopada 1918. temelj je nezavisne

Nema otrgnuća! Nasuprot se baš radi o novom

sklopu, koji bi imao tek pravno nastati. Tužiti me dakle, da ja hoću otrgnuti hrvatsku državu, koja postoji, od

Ako je hrvatsko čuvstvo, želja i

mišljenje o samoodređenju, hrvatskoj državi, vjera u Ententu grijeh, onda sam ja kriv. Ali to čuvstvo, tu želju, tu vjeru imade čitavi hrvatski narod i izrazio ih je preko svojih zastupnika banske Hrvatske. Vlast, koja me

kraljevstva SHS, koje pravno ne postoji, pravna je i logička zabluda. (

države Hrvatske. Ta država ne nalazi se u drevnom sklopu

)

Milan Šufflay

2

tuži, može ovdje dobiti proces proti meni, ali jer goni čitav hrvatski narod, izgubit će proces pred licem

Kao filozofu, kao slobodoumnom Hrvatu meni je lično svejedno, sjedio ja u malim uzama sudbenog

stola ili druge koje kaznione, ili pak da izašav na tobožnju slobodu dodjem u veliku tamnicu, u kojoj hvala Bogu, tek privremeno čami hrvatski narod." [3]

Tijekom govora sudci su upadicama prekidali Šufflaya, rekavši da nitko ne progoni hrvatski narod a Šufflay je na to odgovorio "Pitajte Radića, on je hrvatski narod" zatim je dodao, na upadicu što će biti ako Radić umre, "Hrvatski narod emanirat će drugog Radića". [4] Šufflay je, kao prvooptuženi, osuđen na tri godine i šest mjeseci državnih uza [5] a presuda je snažnije odjeknula u inozemstvu, nego u Hrvatskoj. Od ostalih suoptuženika najveću i najtežu kaznu dobio je Pavao See, 12 godina robije, Rudolf Vidak osuđen je na 4 godine državnih uza, Dragutin Taboršak na 3 godine i 4 mjeseca državnih uza, Franjo Škvorc i Jakob Petrić na 3 godine državnih uza, Josip Drenski Špoljarec na 2 godine i 4 mjeseca državnih uza, Ivan Havelka kažnjen je s 8 mjeseci državnoga zatvora, Gabrijel Kruhak, Florijan Štromar, Milan Galović i Ivan Kovačić dobili su po 6 mjeseci zatvora, dr. Ivo Pilar osuđen je na 2 mjeseca zatvora uvjetno za godinu dana a Šarlota Vidak, Antun Pavičić i Andrija Medar oslobođeni su optužbe zato što su sudci ocijenili kako optužbe protiv njih nisu bile dovoljno dokazane. [6] Kolege znanstvenici iz brojnih zemalja pokušali su mu ishoditi pomilovanje, ali uzalud.

Evrope

Zatvor

Kaznu je izdržavao u Mitrovici. Tijekom izdržavanja kazne u Zagrebu je operiran i konstatirali su mu tuberkulozu pluća, emfizem i grješku na srcu. Dne 2. listopada 1922. godine, otpušten je iz kaznionice nakon što je izdržao polovinu kazne. Po izlasku iz zatvora posvećuje se opet znanstvenome radu. Na traženje albanske vlade i bečke Akademije znanosti nastavlja djelo Jirečeka i Thalloczyja, priređuje III. svezak arhivske građe Codex albanicus.

Atentat

Vrativši se iz Albanije primio je prijeteće pismo, [7] a onda su učestali napadaji na nj kroz tisak, što je bio jasan znak da su ga velikosrpski krugovi odlučili likvidirati. Pripadnici režimske organizacije Mlada Jugoslavija, koja je uživala kraljevu zaštitu, pričekali su ga, 18. veljače 1931. godine, na pragu kuće i razbili mu lubanju čekićem. Provalili su potom u stan i odnijeli u rukopisu zgotovljen III. svezak Codex albanicus. Umro je 19. veljače od posljedica zadobivenih ozljeda glave. Policijski agenti Belošević i Zwerger, koji su razbojstvo počinili, sklonili su se u Beograd i uzaludno je, poslije uspostave Banovine Hrvatske, traženo njihovo izručenje. Godine 1940., od 10. do 14. lipnja, u ponovljenom suđenju atentatorima Branku Zwergeru, Ljubomiru Beloševiću i Stevi Večerincu sud je i tad izbjegao dokazati notornu istinu, da su atentat i umorstvo izvršeni po naredbi šefa zagrebačke policije Janka Bedekovića, a po narudžbi iz Beograda. Albert Einstein i Heinrich Mann pozvali su preko Međunarodne lige za prava čovjeka svjetsku kulturnu javnost da prosvjeduje protiv zločina izvršenoga nad Milanom Šufflayem. Međutim, politička ubojstva Hrvata u Jugoslaviji su se nastavila.

Iako je bio pristaša Hrvatske stranke prava, pokopan je, 22. veljače 1931. godine, u odjeljku arkada na Mirogoju [8] , koji pripada Hrvatskoj seljačkoj stranci.

Na Pacifiku god. 2255.

Pored znanstvenih djela, napisao je i prvi hrvatski znanstvenofantastični roman, Na Pacifiku god. 2255., [9] pa se smatra utemeljiteljem hrvatske znanstvenofantastične književnosti. To djelo objavio je 1924. godine pod pseudonimom Eamon O'Leigh a izlazilo je u Obzoru od 23. travnja do 1. kolovoza, u 75 nastavaka. U romanu je predvidio izbijanje Drugog svjetskog rata, porast temperature na zemlji, uspon feminizma, porast uporabe droge i raznih stimulansa, prijelaz na vegetarijanstvo, bioinženjering i sl.

Milan Šufflay

3

Nagrade i odličja

• Dobio je najviše albansko odličje "Naim Frasheri d'or", posmrtno, 2002. godine, kada je u Albaniji o njemu održan i veliki znanstveni skup, "Shuflaj dhe Shqiptarët". [10][11]

Djela

Hrvatska i zadnja pregnuća istočne imperije pod žezlom triju Komnena, (Zagreb, 1901.)

Die Dalmatinische Privaturkunde, (Beč, 1904.)

A két arbei iker-oklevél, (Budimpešta, 1905.)

Biologie des albanesischen Volksstammes, (Munchen, 1916.)

Die Kirchenzustànde im vorturkischen Albanien von Milan v. Sufflay, (Budimpešta, 1916.)

Acta et diplomata res Albaniae mediae aetatis illustrantia, (zajedno s Jirečekom i Thalloczyjem, Beč, 1913. i 1918. drugi svezak)

Kostadin Balšić (1392-1402.): historijski roman u tri dijela, povijesni roman (Zagreb, 1920.) (pod pseudonimom Alba Limi)

Stàdie una Burgen Albaniens hauptsachlich wahrend des Mittelalters, (Beč-Leipzig, 1924.)

Srbi i Arbanasi. (Njihova simbioza u srednjem vijeku.), (Beograd-Ljubljana, 1925., Sarajevo, 1990., Zagreb,

1991.)

Serbét dhe Shqiptarèt, na albanski preveli Zef Fekeçi i Karl Gurakuqi, (Tirana, 1926.)

Hrvati u sredovječnom svjetskom viru, (1931.)

Historija e Shqiptarèye té veriut. Serbét e Shqiptarèt, (Priština, 1968.)

Na Pacifiku god. 2255.: metagenetički roman u četiri knjige, znanstvenofantastični roman (prvi put uknjižen

1998.)

Hrvatska u svijetlu svjetske historije i politike: dvanaest eseja, (Zagreb, 1928., pretiskano, Zagreb, 1999.)

Izabrani eseji, prikazi i članci, (1999.)

Izabrani eseji, rasprave, prikazi, članci i korespondencija, pripremio za tisak i uredio Darko Sagrak, (Zagreb,

2000.)

Izabrani politički spisi, (prir. Dubravko Jelčić, u ediciji Stoljeća hrvatske književnosti, Zagreb, 2000.)

Dalmatinsko-hrvatska srednjovjekovna listina. Povijest hrvatskoga notarijata od XI. do XV. stoljeća, (Zagreb, 2000., prijevod Die Dalmatinische Privaturkunde iz 1904.)

Bilješke

1 Grčka riječ, a znači - u prvom redu, osobito.

Izvori

[1] Milan Sufflay. Izabrani politički spisi (http://seminarskirad.biz/seminarski/milan shufflay-izabrani_politicki_spisi.pdf), Matica hrvatska, Zagreb, 2000., prir. Dubravko Jelčić, Ljetopis Milana Šufflaya, str. 26.-29., preuzeto 29. listopada 2011. [2] http://hr.wikipedia.org/wiki/Milan_%C5%A0ufflay#endnote_1 [3] Bosiljka Janjatović, Politički teror u Hrvatskoj 1918.-1935., Hrvatski institut za povijest-Dom i svijet, Zagreb, 2002., ISBN 953-6491-71-0, str. 213.-214. [4] Bosiljka Janjatović, Politički teror u Hrvatskoj 1918.-1935., Hrvatski institut za povijest-Dom i svijet, Zagreb, 2002., ISBN 953-6491-71-0, str. 214. [5] Bosiljka Janjatović, Politički teror u Hrvatskoj 1918.-1935., Hrvatski institut za povijest-Dom i svijet, Zagreb, 2002., ISBN 953-6491-71-0, str. 219. [6] Bosiljka Janjatović, Politički teror u Hrvatskoj 1918.-1935., Hrvatski institut za povijest-Dom i svijet, Zagreb, 2002., ISBN 953-6491-71-0, str. 220. [7] Jeste li čuli za prof. dr. Milana Šufflaya? (http://hakave.org/index.php?option=com_content&task=view&id=2188&Itemid=196), preuzeto 29. listopada 2011. [8] Gradska groblja Zagreb - Š (http://www.gradskagroblja.hr/default.aspx?id=324), preuzeto 23. listopada 2012.

Milan Šufflay

4

[9] Nemec, Krešimir: Prvi hrvatski science-fiction (http://bib.irb.hr/prikazi-rad?&lang=en&rad=31939), preuzeto 29. listopada 2011. [10] Croatian history: Milan Šufflay (http://www.croatianhistory.net/etf/et22a2.html#suff), preuzeto 29. listopada 2011. [11] Slobodna Dalmacija: Milena Selimi: Zaljubila sam se u OčiEde Popovića (http://www.slobodnadalmacija.hr/Kultura/tabid/81/ articleType/ArticleView/articleId/98881/Default.aspx), preuzeto 29. listopada 2011.

Vanjske poveznice

• Albert Einstein, Heinrich Mann: Apel Međunarodnoj ligi za ljudska prava (http://www.croatianhistory.net/etf/ einst.html)

Izvori rabljeni u članku i suradnici

5

Izvori rabljeni u članku i suradnici

Milan Šufflay Izvor: http://hr.wikipedia.org/w/index.php?oldid=4310466 Doprinositelji: Argo Navis, Babalu, Belirac, Brumiko, Dalibor Bosits, Duh Svemira, Fraise J., Fraxinus, GregorB, Josinj, Joy, Kubura, Mir Harven, Mladifilozof, Panonija, Planeti, Rovoobo, Sombrero, SpeedyGonsales, Tomsak, 14 anonimne izmjene

Izvori, licencije i suautori slika

Datoteka:Sufflay.jpg Izvor: http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Datoteka:Sufflay.jpg Licencija: nepoznato Doprinositelji: Duh Svemira, Mir Harven

Licencija

Creative Commons Attribution-Share Alike 3.0

//creativecommons.org/licenses/by-sa/3.0/