UNIVERZITET U TUZLI

PRIRODNO-MATEMATIKI FAKULTET
ODSJEK GEOGRAFIJA
PEDOGEOGRAFIJA
Tuzla, 2013 !"#$%a
U&"# u '()#*)+
D),$%$-$.a, ul"!a $ z%a/a. ')#"0,)(%"! 1"*'l)10a
Fizika geografija se u sklopu nove, moderne geografije intenzivno razvija u drugoj
polovici 19. stoljea. Pri tome treba naglasiti da je u 19. stoljeu to bila vie cjelovita
grana, a u !. stoljeu dolazi do specijalizacije i izdvajanja pojedini" fiziki" disciplina.
Fizika geografija je nauna disciplina koja prouava cjelokupnu prirodu na #emlji ili
njen geografski omota. $lo%enost ove discipline ogleda se u tome to prirodu ine
etiri osnovna dijela ili, uslovno reeno sfere. &o su' litosfera, atmosfera, "idrosfera,
biosfera, odnosno stjenoviti, zrani, vodeni i bioloki omotai #emlje. (ve sfere imaju
tano odre)eni sastav i u njima se odigravaju specifini procesi.
Pedologija je nauka o poznavanju osobina tla *grki +pedon, - zemljite, tlo i +logos, .
nauka/. Pedologija prouava postanak i evoluciju zemljita, njegova svojstva i procese
kojima se tla mijenjaju. Pedologija klasificira, odnosno sistematizira tla. $ obzirom na
primjenjivost, pedologija se ve%e i razvija u sklopu poljoprivredni" i umarski"
znanosti. Pedologija primijenjena u naziva se agropedologija. (snovni zadatak
pedologije je racionalno je racionalno iskoritavanje prirodni" svojstava tla i iznala%enje
mjera za poveanje njegove plodnosti. 0a bi se moglo upravljati sa produktivnou tla i
usmjeravati svojstva tla u u %eljenom pravcu, neop"odno je potrebno da se upoznaju
razliiti slo%eni procesi koji se odigravaju u tlu. Pedogeografija je geografska
*fizikogeografska/ disciplina koja prouava zakonitosti prostornog razmjetaja
pojedini" tipova zemljita na #emljinoj povrini.
&lo ili zemljite je osnovno i jedno od najva%niji" prirodni" izvora ovjekove
egzistencije. &o je rastresit sloj #emljine kore u kojem se ukorjenjavaju biljke i gdje one
svojim korijenskim sistemom uzimaju "ranjive materije, vodu i gasove. &lo je u isto
vrijeme i me"aniko pri"vatite za biljni korijen. 1 2osni i 3ercegovini se u istom
znaenju, kao sinonimi, koristi 4tlo, i 4zemljite,.
O0%"&%a "2$l.)3.a ')#"0,)(%"! 1"*'l)10a
Postoji miljenje, to je u osnovi pri"vatljivo, da se u geografskom omotau mo%e
izdvojiti i peta samostalna sfera koju ini raspadnuti povrinski sloj litosfere i naziva se
pedosfera. 5ako ne ini potpunu planetarnu ovojnicu, neki fiziki geografi je ne
ubrajaju u #emljine sfere. 6pak, pedoloki pokrov predstavlja zasebni, gigantski,
opeplanetarni akumulator i regulator energije potrebne za %ivot.
#a prouavanje pedosfere u 19. stoljeu se izdvojila samostalna disciplina . pedologija.
6stodobno su geografi za potrebe geografski" objanjenja razvijali pedofeografiju.
1kupna zali"a pedosfere iznosi ,781!
1
tona, a ona se obrazovala na svega 9
ukupne svjetske povrine.

Ka+)!"($.a
P"&(4$%a
000 000 1*
2
O# u1u'%) '"&(4$%)
1"'%a
P($("#%) $ &.)4+a/1) 4u*) 50,3 26,0
P($("#%) l$&a#) $ +(a&%a+" 32u%a0+$ 'a4%.a-$ 27,8 19,0
P"l."'($&()#%) '"&(4$%) 19,0 13,0
A($#%) 'u0+$%.), :($#$, '($"2al%$ '".a0)&$ 17,2 12,2
L)#%$-$ 1;,3 11,0
Tu%#() $ 4u*01) +u%#() 6,0 5,6
P"la(%) $ &$0"1"!"0(1) 0u2%$&al%) 'u0+$%.) 8,0 3,3
A%+("'"!)%$ 2)#l)%#0 5,8 3,0
M"/&a() 5,0 2,6
J)z)(a ($.)1) $ &"#)%) a1u*ula-$.) 3,2 2,2
Tla za:&a<)%a $%#u0+($."* $ %a0)l.$*a 3,0 2,0
O0%"&%a "2$l.)3.a +la-z)*l.$4+a
Pod zemljitem *ili pedolokim pokrivaem/ podrazumijevamo rastresiti povrinski sloj
#emljine kore koji se, za razliku od masivne stijene, odlikuje plodnou. (vaj
povrinski sloj #emljine kore izmijenjen je i neprestano se dalje mijenja pod uticajem
atmosferski" i bioloki" faktora.
Plodnost zemljita izra%ena je u njegovoj sposobnosti da zadovolji potrebe biljaka u
mineralnim materijama i vodi. :ada je plodnost osnovna i bitna osobina svakog
zemljita, ipak u tom pogledu postoje izme)u pojedini" tipova zemljita znatne razlike.
$tepen plodnosti mo%e biti veoma razliit. 1 krajnjem sluaju, mo%e se povrinski
rastresiti sloj odlikovati sasvim neznatnom plodnou, kakav je sluaj npr. sa
stjenovitom podlogom u visokim planinama, na kojoj je proces stvaranja zemljita tek u
svojoj poetnoj fazi. 1 takvim ekstremnim uslovima mogu %ivjeti samo specijalno
prilago)ene biljke, koje za"valjujui posebnim morfolokim adaptacijama rastu i na
krajnje oskudnom i nerazvijenom zemljitu.
1 drugim sluajevima, kada je zemljite potpuno razvijeno i obilno, pru%a svojom
plodnou uslove za razvitak izvanredno bujne vegetacije, produkcija organske mase je
veoma intenzivna i vrlo velika.
;e je reeno da se plodnost zemljita ogleda u prisustvu mineralni" *"ranjivi"/
materija, u obliku dostupnom za biljke i prisustvu fizioloki dostupne vode. (vome
treba dodati da je za veinu biljaka neop"odno da zemljite sadr%i kiseonik, u zoni
korijenovog sistema, kao i to da ne sadr%i materije tetne za biljke. :e)utim postoje
specijalni ekoloki tipovi biljaka koji su prilago)eni i na takvu pedoloku podlogu u
kojoj odsustvuje kiseonik *movarne i barske biljke/, odnosno na zemljite sa razliitim
tetnim materijama *npr. "alofite na slanom zemljitu/.
#emljite treba s"vatiti kao jedan koloidno.bioloki sistem, ija je osnovna
karakteristika dinaminost. <ajaktivniji sastavni dijelovi zemljita nalaze se ili u visoko
dispergovanom stanju ili u kontaktu sa materijama koje su visoko dispergovane. &o
znai da je veina fiziki", "emijski" i bioloki" reakcija koje se odigravaju u zemljitu
odre)ena koloidnim karakterom njegovi" osnovni" komponenata. 0rugim rijeima,
odre)ena je glinovitim i "umusnim koloidima, a tako)e i glinovito."umusnim
kompleksima. =ivotna aktivnost organizama u zemljitu mogua je jedino za"valjujui
fiziko."emijskim osobinama njeni" osnovni" sastavni" dijelova. 5ao krajnji rezultat
>
svega, zemljite se manifestuje kao neobina bioloka laboratorija u kojoj se neprekidno
ra)aju, %ive i umiru bezbrojne populacije organizama, koje odre)uju kako stvaranje tako
i razvoj zemljita.
1 saglasnosti sa koloidno.biolokom koncepcijom zemljita mo%e se rei da kao
njegova osnova slu%i mineralni kostur, koji je djelimino inertan jer se sastoji iz
krupniji" segmenata, a djelimino aktivan.koloidni *glinovita frakcija/. (vaj posljednji
je naroito u povrinskim slojevima, izmijean sa organskim "umusnim koloidima. Po
mre%i sitni" kanala ovoga kostura cirkuliu vie ili manje brzo zrak i voda, nosioci
"ranjivi" materija. 1vrstivi se uz povrinu koloida, koji obrazuju zidove kapilarnog
sistema zemljita, i ispunivi zemljine pore, %ivi mikrofauna i mikroflora.
Raz&". =)&"lu-$.a> +la
#emljita se u prirodi javljaju u veoma raznovrsnim formama. Pojavu raznovrsni"
zemljita u prirodi objanjava nam koncept o genezi zemljita koji je postavio
0okuajev, osniva moderne genetike pedologije. &aj koncept zasniva se na postavci
da je zemljite proizvod djelovanja pedogenetski" procesa, koji su uslovljeni uticajem
klime, matinog supstrata, organizama i reljefa, a te inioce nazivamo pedogenetskim
faktorima. 0rugim rijeima, u odre)enoj konstelaciji pedogenetski" faktora odigravaju
se odgovarajui pedogenetski procesi, a razliiti procesi dovode do obrazovanja
razliiti" zemljita. Prema tome, postanak razliiti" tipova zemljita mo%e biti objanjen
me"anizmom koji je opisan formulom' ,a1+"($ - '("-)0$ - 0&".0+&a z)*l.$4+a, %a("/$+"
*"(,"l"!$.a
#emljite se neprekidno mijenja. 1zroci ti" promjena mogu biti unutranji i spoljanji.
?azvoj zemljita pod uticajem unutranji" faktora se odvija uslijed toga to
pedogenetski faktori postepeno akumuliraju kvantitativne promjene u zemljitu, koje u
jednom trenutku dovode do pojave novi" kvaliteta. #amislimo poetak obrazovanja
zemljita, npr. na gabru. 1 prvim fazama razvoja zemljita doi e prete%no do
me"anikog raspadanja stijena i akumulacije "umusa, tako da e ovaj prvi razvojni
stadijum zemljita imati samo "umusni "orizont. $tvoreno rastresito zemljite sada
mo%e du%e da zadr%ava vodu, a organske materije transformacijom daju razne kiseline.
&o ubrzava raspadanje primarni" silikata i obrazovanje minerala gline, naroito u
dubljem dijelu soluma, gdje su uslovi vla%nosti postojaniji. ?ezultat toga je pojava
glinovitog "orizonta. (slobo)ene materije se dalje postepeno ispiraju, a kada dostignu
prag koji omoguuje peptizaciju koloidne gline, poinje ispiranje gline u dublje slojeve.
&ime nastaje novi kvalitet u solumu, jer se on sada teksturno diferencira na povrinski
"orizont lakeg granulometrijskog sastava i dublji glinovitiji sloj. @ko se teksturno
diferenciranje razvije do takvog stepena da dublji sloj uslijed nagomilavanja gline
postane nepropustljiv za vodu, javlja se opet novi kvalitet.stagniranje zastojne vode.
(pisani tok razvoja zemljita doga)a se, kako smo vidjeli, kao posljedica unutranji"
promjena u samom zemljitu, bez mijenjanja pedogenetski" faktora. Pri takvom
zakonitom smjenjivanju razliiti" razvojni" stadijuma na jednom prostoru, smjenjuje se
paralelno i vegetacija, jer ti razliiti stadijumi razvoja zemljita predstavljaju razliite
ekoloke sredine. :e)utim, bitno je ovdje da je promjena u zemljitu primarni uzrok, a
smjena vegetacije je posljedica.
7
<iz razvojni" stadijuma koji se zakonito smjenjuju u evoluciji zemljita na jednom
prostoru naziva se Arazvojna *evoluciona/ serijaB ili Aevoluciona sekvencaB. :ogunost
razvoja jedne serije uslovljena je spoljanjim faktorima. ?azvojna serija koju smo
opisali mo%e u cjelini da se ostvari samo u "umidnom regionu gdje se mogu oekivati
svi opisani procesi. 1 pustinjskim oblastima razvoj bi se zadr%ao na me"anikom
raspadanju, jer nedostatak vode spreava pojavu ostali" procesa. 1 semi"umidnom
regionu razvoj bi mogao dostii stadijum u kojem se javlja glinoviti "orizont. &o ne
znai da je razvoj u tim stadijumima zaustavljen, ve samo da je veoma usporen u datim
uslovima.
1 planinskim predjelima, gdje su esto izra%eni procesi erozije, mo%e doi do potpunog
spiranja zemljita koje se nalazi u odmaklom stadiju.mu razvoja i do pojave goli"
stijena na povrini. <a takvim mjestima zapoet e razvoj zemljita od primarni"
stadijuma i obnovit e se itav razvojni ciklus. #ato se u istom regionu u neposrednom
susjedstvu mogu istovremeno da na)u razliiti razvojni stadijumi jedne evolucione
serije.
Cvolucija se doga)a pod uticajem spoljanji" faktora kada do)e do promjene nekog
pedogenetskog faktora. @ko se npr. promijeni klima, a sa njom se paralelno mijenja i
vegetacija, promijenjeni bioklimatski faktor usmjerit e procese i razvoj zemljita u
drukijem pravcu nego to je do tada bio. Primjer ovakvi" promjena nalazimo u
klimatskim kolebanjima u toku pleistocena, kada su se smjenjivali "ladni periodi glaci.
jala i relativno topli periodi interglacijala. $auvana zemljita, koja su zatrpana u lesnim
nanosima, svjedoe o tim klimatski uslovljenim promjenama u razvoju zemljita.
(vakvom tipu razvoja pripadaju i promjene koje nastaju zbog izdizanja ili sputanja
kopna *orogenetski i epirogenetski pokreti/. @ko se npr. izdigne kopno u regionu gdje
podzemna voda utie na obrazovanje zemljita, doi e do sputanja nivoa podzemne
vode izvan aktivnog sloja zemljita i pravac razvoja zemljita dobija sasvim drukiji
smjer. Posljedice koje izazivaju neki procesi su povratne. &ako npr. lake rastvorljive
soli mogu biti vie puta akumulirane na povrini i ponove isprane u dublje slojeve.
:e)utim, posljedice neki" procesa su praktine nepovratne i trajno ostaju u zemljitu,
bez obzira na promijenjene uslove. &ako npr. pedogenetski procesi u vla%nim tropima
dovode do potpunog raspadanja primarni" silikata i akumuliranja slobodni" oksida @l i
Fe, koji daju osnovno obilje%je svojstvima ovi" zemljita. 5ada se takva zemljita na)u
u naim savremenim uslovima, ona imaju promijenjen "idrotermiki re%im, a i "umusni
"orizont mo%e biti prilago)en novim uslovima. :e)utim, sva ostala bitna svojstva
zemljita su naslije)ena iz ranijeg razvojnog ciklusa. &akva zemljita nazivamo
()l$1+%$* z)*l.$4+$*a.
?azvojni ciklus zemljita mo%e biti prekinut ne samo zbog spiranja ve i zatrpavanjem
aktivnog sloja zemljita nanosom stranog materijala koji mo%e biti eolskog, aluvijalnog,
koluvijalnog i drugog porijekla. @ko zemljite takvim zatrpavanjem ostane van uticaja
savremeni" pedogenetski" procesa, nazivamo ga Afosilnim zemljitemB. @ko je pak
nanos toliko plitak da se i zatrpano zemljite ukljuuje u aktivni solum, javlaju se
kompleksna zemljita, koja u donjem dijelu zadr%avaj u paleo svojstva, a u gornjem
sloju su izlo%ena savremenim pedogenetskim procesima.
$tvaranje zemljita, od poetnog raspadanja stijena pa sve do formiranja bitni" osobina
plodnosti rastresitog zemljinog supstrata, praeno je odre)enim biolokim, "emijskim,
fiziko."emijskim procesima koji dovode do odre)ene morfoloke i fizionomske
diferencijacije u samoj pedolokoj podlozi. 5ao rezultat svi" ovi" procesa izdvajaju se u
zemljitu odre)eni slojevi, oznaeni kao genetiki "orizonti. (ni su raspore)eni du%
D
vertikalnog zemljinog profila, s obzirom da se formiraju postepeno i da su rezultati
slo%enog procesa geneze zemljita.
5ao osnova zemljine geneze istiu se procesi "umifikacije, mineralizacije, izlu%ivanja i
ispiranja. ;eoma je va%na pojava da se u zemljitu razliite materije premjetaju u
vertikalnom pravcu, one migriraju iz sloja u sloj, zajedno sa vodom, to odozgo nani%e.
:igriraju uglavnom molekularni i koloidni rastvori. (va migracija upravo uslovljava
diferencijaciju zemljita na "orizonte, i u toj migraciji jedni "orizonti osiromauju
*"orizonti @/, dok se drugi obogauju *"orizonti 2/.
1glavnom, kako je ve reeno, migracija materija ide od gornji" slojeva u donje, tokom
gravitacione vode i uslovljena je silom te%e. <iz "orizonata koji se smjenjuju po
vertikali ine zemljini profil koji je vrlo karakteristian za razliite tipove zemljita.
1 naelu mo%emo razlikovati 7 zemljina "orizonta'
1. akumulativni *@1/E
. eluvijalni *@ /E
>. iluvijalni *2/E
7. materinska stijena *$/.
6znad akumulativnog "orizonta nalazi se, tamo gdje postoji umska ili livadska stelja,
sloj @! , koji se sastoji od vie ili manje razlo%eni" ostataka biljaka i %ivotinja. &o je
ustvari povrinski sloj zemljita. 1 njega ulaze stelja, zatim fermentisani i vie ili manje
"umificirani organski ostaci. 3orizont @1 ini smjesa "umusni" i mineralni" materija u
donje slojeve. Cluvijalni "orizont *@/ je sloj iz kojeg se vri ispiranje materija, te je
zato on vie ili manje akumulacija materija koje se ispiraju iz gornji" slojeva. <ajzad
posljednji "orizont *$/, predstavljen je matinim geolokim supstratom.
<aravno, u procesu stvaranja zemljita svi ovi genetiki "orizonti nisu dati odjednom.
<ji"ovo formiranje tee postepeno. 1 samom poetku razvoja zemljita zainje se samo
tanak sloj akumulativnog @ "orizonta, neposredno na matinom supstratu *$/. 1 toku
daljeg razvoja "orizont @ postaje sve moniji, a ispod njega stvara se sada i prelazni
"orizont 2, izme)u "orizonta @ i matinog supstrata. <ajzad kad se procesi
"umifikacije, ispiranja i akumulacije u znatnoj mjeri razviju, gornji "orizont *@/ postaje
eluvijalni, a prelazni iluvijalni.
1 "umusno.akumulativnom "orizontu *@1/ dominiraju sljedei procesi'
. razlaganje biljni" i %ivotinjski" ostataka, sve do potpune mineralizacije
jednog dijela organski" materijaE
. "umifikacija, to znai stvaranje i nagomilavanje "umusa kao rezultat
slo%eni" bio"emijski" sintezaE
. akumulacija mineralni" elemenata, kao rezultat nji"ovog usvajanja od strane
korijenova iz razliiti" dubina u zemljitu, i nji"ovog osloba)anja putem
mineralizacije biljni" ostataka.
Pored procesa akumulacije "umusa i mineralni" elemenata, koji je dominantan u
"orizontu @1 dolazi do procesa ispiranja jednog dijela ti" materija. 1 eluvijalnom
"orizontu *@/, koji se razvija ispod akumulativnog, dominiraju procesi ispiranja. &u se
prije svega ispiraju rastvorljiva jedinjenja, i to najprije najlake rastvorljiva, pa zatim
sve te%e rastvorljiva. Prve se ispiraju lako rastvorljive soli, prije svega soli <a. 1koliko
je ovaj proces jae izra%en, ispiraju se manje rastvorljive soli, npr. gips, a zatim i teko
rastvorljive kao to su karbonati kalcijuma i magnezijuma. 6spiraju se tako)e i koloidni
elementi, npr. "idrati gvo%)a, aluminijuma i mangana, kao i "umusne materije. <ajzad,
mogu se me"anikim putem ispirati i estice pra"a.
F
1 iluvijalnom "orizontu *2/, procesi su sasvim suprotni onima u eluvijalnom "orizontu.
6luvijalni "orizont igra ulogu filtera u kome se akumuliraju sve one materije koje je taj
filter u stanju da zadr%i, a koje su donijete gravitacionom vodom iz gornji" slojeva.
Fa1+"($ 0+&a(a%.a +la
$vaki od pedogenetski" faktora mo%e da se javi u prirodi u veoma mnogo oblika i
modifikacija i u irokoj skali kvantitativni" vrijednosti. Prema tome, faktori se mogu
pojaviti u bezbrojno mnogo razliiti" kombinacija, pa stoga i zemljite kao proizvod
nji"ovog djelovanja mo%e imati veoma razliite oblike. Faktora razvoja tala, mogu se
podijeliti na' aktivne =1l$*a+01$, 2$"l"41$ $ a%+("'"!)%$/ i pasivne *l$+"l"41a '"#l"!a,
()l.), $ &($.)*)/. (bje grupe faktora djeluju kao sistem u nastanku tla.
&reba da razlikujemo dva pojma' proces raspadanja stijena, koji dovodi do stvaranja
rastresitog materijala, i proces stvaranja zemljita. (va dva procesa teku danas
istovremeno, ali je nekada postojao jedino proces raspadanja stijena. &o se deavalo u
ono vrijeme #emljine "istorije kada na koncu jo nije bilo %ivi" organizama, koji su
ustvari neop"odan i bitni faktor u procesu stvaranja zemljita. &ada su postojala samo
tri povrinska omotaa #emljine lopte' litosfera, hidrosfera i atmosfera.
2iosfera na koncu jo nije bila formirana. 1 to vrijeme, pod uticajem "idrosfere i
atmosfere, dolazilo je svakako do raspadanja povrinskog sloja litosfere. @li, s obzirom
da tada na koncu nije postojao %ivi svijet, posebno biljke i mikroorganizmi, koji su za
stvaranje zemljita najva%niji, ovaj rastresiti litogeni sloj nije mogao dalje da evoluira u
pravcu zemljita. $a nastankom su"ozemni" %ivi" bia zapoinje na koncu i proces
stvaranja zemljita, dok proces raspadanja stijena i dalje tee. 1 ovom procesu
raspadanja povrinskog sloja stijena uestvuju aktivno i biljke, i to kako me"anikim
*rastanjem korijenova u pukotinama stijena/ tako i "emijskim procesima *dejstvom
kiselina koje izluuje korijen/. 1 evoluciji zemljita, u kojoj se iz rastresitog sloja
raspadnuti" stijena *predzemljite/ stvara najprije mlado i zatim zrelo zemljite, mogu
se razlikovati tri osnovna procesa'
1. Proces postepenog raspadanja materinski" stijena i stvaranje rastresitog
kompleksa produkata ovog raspadanja.
. Proces nakupljanja *koncentracije/ organski" materija *najveim dijelom biljnog
porijekla/, koje se postepeno pretvaraju u "umus.
>. Proces migracije rastvoreni" ili koloidni" elemenata *zajedno sa kretanjem
vode/, koji od nji" *"orizont @/ osiromauju, a drugi *"orizont 2/ obogauju.
Aktivni faktori razvoja tla
Ul"!a 1l$*) - #ajedno sa biolokim klima ini onu aktivnu, izvanredno sna%nu grupu
faktora u evoluciji zemljita, koji utiu kako na pravac tako i na intenzitet procesa
formiranja pedolokog pokrivaa. 1 okviru klimatski" uslova najva%niju ulogu imaju
padavine, temperatura i vjetar.
5lima je pedogenetski faktor ije se djelovanje ispoljava preko uticaja sunevog
zraenja i dinamiki" procesa u atmosferi koji prenose vlagu i toplotu. #emljite
razmjenjuje sa atmosferom toplotnu energiju, vodu i razne gasove. 1 procesu te izmjene
uspostavlja se odre)eni "idrotermiki re%im zemljita koji odre)uje mnoge bitne
procese u zemljitu. &oplota odre)uje intenzitet bio"emijski" procesa i razlaganja
organski" materija, od ega zavisi obrazovanje razliiti" tipova "umusa. &oplota
G
odre)uje intenzitet i tip raspadanja minerala i dalju sudbinu produkata raspadanja. &ako
npr. u aridnim pustinjskim oblastima procesi se praktino zaustavljaju na me"anikom
raspadanju. Padavine odre)uju tip vodnog re%ima i pravac migracije pojedini"
zemljini" sastojaka, utiui tako na tip diferenciranja zemljinog profila. Procesi
raspadanja zavise tako)e od re%ima vla%nosti, dok s druge strane, toplota kontrolie
vodni re%im, naroito preko intenziteta isparavanja. &a uzajamna povezanost toplotnog
faktora i vode je razlog da najee govorimo o "idrotermikom re%imu zemljita.
Heografska upore)ivanja rasporeda tipova zemljita sa klimatskim obilje%jima rejona u
kojima su rasprostranjeni, nesumljivo potvr)uju veliki uticaj "idrotermikog re%ima na
diferenciranje zemljita u prirodi. 1ticaj ovog faktora dolazi naroito do izra%aja u
ekstremnim klimatskim uslovima *arktiki, tropski, pustinjski/, gdje klima potiskuje
znaaj ostali" faktora.
#bog komplementarnog djelovanja toplote i vode, klimatski faktor se definise najee
preko integralni" koeficijenata koji obu"vataju temperaturu, vlagu i isparavanje.
Pomou ti" pokazatelja definise se klima regiona, koju obino nazivamo makroklima.
Pokazatelji regionalne klime ne mogu neposredno da se primijene pri objanjenju
pojavljivanja razliiti" vrsta zemljita, jer uticaji regionalne klime dospijevaju do
zemljita u znatno modifikovanom obliku zbog uticaja reljefa i vegetacije. $tvarni uticaj
na zemljite vri ta modifikovana mikroklima. 5ada toplota i voda dospiju u zemljite,
one podlije%u njegovom "idrotermikom re%imu, koji je regulisan svojstvima samog
zemljita. Prema tome, pored makro i mikroklime, treba da razlikujemo i pedoklimu.
(sim neposrednog uticaja na obrazovanje zemljita, klima djeluje i posredno,
uslovljavajui raspored razliiti" biocenoza, koje mogu imati sasvim razliitu
mikroklimu. (blikom posrednog djelovanja klime mo%e se smatrati njen uticaj na
"idroloki re%im oblasti. @tmosferski talo%i neposredno, ili filtracijom kroz zemljite,
utiu na nivo podzemne vode i re%im vode u rijekama. ?e%im vode u rijekama ima
presudni znaaj za obrazovanje tipova zemljita u rijenoj dolini, a podzemna voda
uslovljava genezu mnogi" "idromorfni" zemljita.
#a razliku od matinog supstrata, klima je faktor koji se tokom vremena mijenja.
Heoloki i paleontoloki podaci pokazuju da se klima u toku geoloke istorije pojedini"
oblasti u velikoj mjeri mijenjala. Pri tome su pojedina stara zemljita prolazila kroz vie
klimatski" epo"a, a svaka od nji" ostavila je odre)eni peat koji se sauvao u zemljitu i
pored promjena klime. Prema tome, kada se razmatra uticaj klime na obrazovanje
zemljita, esto se ne mo%e mimoii uzimanje u obzir paleoklime, jer se samo tako
mogu objasniti specifine crte nekog zemljita.
;eliki znaaj padavina le%i ve u toj injenici da su vodeni talozi osnovni izvor
zemljine vlage, koja je sa svoje strane jedna od najva%niji" komponenata plodnosti
zemljita. ;odeni talozi izlueni na povrinu, do%ivljavaju trojaku sudbinu' jedan nji"ov
dio isparava sa povrine zemljita, vraajui se nazad u atmosferu, drugi otie po
povrini, dok trei dio biva upijen u zemljite. #a pedoloke procese od bitnog je
znaaja voda koja otie i voda koju zemljite upija. (va posljednja upravo i formira onu
rezervu zemljine vlage koju biljke koriste.
;oda u zemljitu omoguuje stvaranje rastvora odre)eni" zemljini" materija i nji"ovo
ispiranje, to za pedoloke procese ima izvanredno veliki znaaj. (na koja otie po
povrini samo djelimino rastvara materije zemljita, dok najveim svojim dijelom
uslovljava pojavu erozije, spirajui me"anikim putem zemljine estice.
I
&reba podvui da za procese formiranja zemljita nije toliko va%na opta godinja
koliina padavina, ve prije svega nain na koji vodeni talozi padaju *da li npr. u obliku
pljuskova ili dugotrajni" i ravnomjerni" kia, itd./, kao i nji"ov raspored u toku godine.
&emperatura vazdu"a se po svome znaaju za zemljine procese istie odma" poslije
padavina. (na prije svega utie na intenzivnost procesa fizikog i "emijskog raspadanja
povrinski" slojeva litosfere kao i zemljita. $ druge strane, temperatura uslovljava i
brzinu "emijski" i bio"emijski" procesa koji se odigravaju u zemljitu. &emperatura
vazdu"a je isto tako i regulator vla%nosti zemljita, poto utie na veliinu isparavanja,
odre)ujui tako razliit stepen vla%nosti podloge pri inae jednakoj koliini padavina.
;isoke temperature stimuliu sve "emijske i bioloke procese u zemljitu, koji se na taj
nain ubrzavaju. &o i jeste razlog da se u tropskoj zoni, pri srednjoj godinjoj
temperaturi od ! do >!JK, proces razlaganja organski" ostataka u zemljitu odvija
veoma brzo, pri emu mineralizacija biljni" ostataka ide skoro do kraja. <asuprot tome,
pri niskim temperaturama svi se "emijski i bioloki procesi u zemljitu usporavaju, a za
vrijeme mrazeva, u toku zime, dinamika zemljinog razvoja gotovo se u potpunosti
prekida.
0ejstvo vjetra na zemljine procese ogleda se prije svega u izduvavanju *deflacija/
estica iz zemljita, odnosno u nanoenju na njegovu povrinu razliiti" estica sa
strane. 0eflaciji ili eolskoj eroziji naroito su podlo%na ona zemljita i rastresite
povrine stijena koje nisu pokrivene vegetacijom. (va transportna djelatnost vjetra
dovodi esto do ogoliavanja pojedini" mjesta, i nagomilavanja zemljini" estica na
drugim mjestima. 1 oblastima sa zaslanjenim zemljitem vjetar izduvava iz slane
podloge estice soli, talo%ei i" na nekom drugom mjestu, doprinosei tako
povrinskom zaslanjivanju i oni" zemljita koja prije toga nisu bila slana.
;jetar je tako)e i regulator toplote i vla%nosti, poveavajui svojim dejstvom
isparavanje zemljita ili donosei vla%ne mase vazdu"a iz maritimni" oblasti. 6sto tako,
vjetar transportuje snijeg sa jednog mjesta na drugo, pri emu se na pojedinim
dijelovima podloge snje%ni pokriva vie ili manje u potpunosti ili djelimino odnosi, a
na drugim opet vie ili manje nagomilava.
?$"l"41$ ,a1+"($ . 2iocenoze razmjenjuju materije i energiju sa matinim supstratom i
na taj nain vre neposredni uticaj na obrazovanje zemljita. 2iocenoze modifikuju
klimatske uticaje, pa tako i na posredan nain ispoljavaju uticaj na obrazovanje
zemljita. <ajva%niji me"anizam neposrednog uticaja biocenoza na pedogenezu je
bioloko kru%enje materija u sistemu zemljite.biljka. &ok biolokog kru%enja i
posljedice koje ono izaziva u zemljitu mogu biti vrlo razliiti. <aroito je va%no da se
pri tome mogu nakupljati razliite koliine vrlo raznovrsni" organski" ostataka. &aj
faktor, zajedno sa klimom i supstratom, odre)uje tip "umusa *sirovi, polusirovi, zreli/, a
s tim u vezi i sastav rastvorljive organske materije, od koje zavisi migracija, odnosno
stabilizacija organsko.mineralni" kompleksa.
(rganski ostaci aktivno utiu na zemljite tek kada zaponu procesi nji"ove
transformacije, a to je djelo zemljine faune i mikroba. #emljina fauna, pored ove
uloge u transformaciji organski" ostataka, prouzrokuje i razne me"anike procese koji
su znaajni za razvoj pojedini" zemljita. 1 te me"anike procese spada uvlaenje
organske materije u zemljite, mijeanje organskog i mineralnog materijala, stvaranje
agregata i drena%ni" kanalia i drugo. Cfekti ovi" procesa prouzrokuju vidljivo
diferenciranje zemljita, a zavise od prisustva odre)ene grupe zemljine faune.
9
5orijen biljaka tako)e spada u faktore koji neposredno djeluju na obrazovanje i razvoj
zemljita. 6suivanjem odre)ene zone zemljita i dreniranjem pojedini" slojeva, biljni
korijen utie na vodni re%im zemljita. 5orijen mo%e da utie neposredno i na "emijske
procese, jer mo%e da lui materije koje prouzrokuju specifine "emijske procese u
zemljitu. &ako npr. korijen "rasta izluuje u zemljite tavnu kiselinu, koja potpoma%e
mobilizaciju gvozda.
Posredan uticaj preko modifikacije mikroklime ispoljava naroito umska vegetacija,
kako smo to vidjeli u opisu kru%enja vode u umskim biocenozama. 1zimajui u obzir
posredno i neposredno djelovanje biocenoza, dolazimo do zakljuka da ovaj biotski
faktor ima tako sna%an uticaj na obrazovanje zemljita da svaka biocenoza na svoj nain
modifikuje pedogenetske procese.
1 formiranju i evoluciji zemljita vegetacija, koju ine kako autotrofne zelene biljke
tako i biljni mikroorganizmi, ima tako)er ogroman znaaj. 1 odnosu na uticaj koji
vegetacija ima na proces stvaranja i razvijanja zemljita ;. ?. ;iljams *1979./ razlikuje
etiri grupe biljni" formacija, od koji" se svaka odlikuje specifinim procesima
stvaranja i degradacije organske materije u zemljitu, kao i specifinim nosiocima ovi"
procesa'
1. 0rvenasta formacijakao sistem zajednice drvenasti" biljaka *drvea i %bunova/
sa gljivama i aktinomicetama, uz uee manje koliine anaerobni" bakterija.
. #eljasta livadska formacija.zajednica zeljasti" livadski" biljaka, velikog broja
anaerobni" bakterija uz uee i aerobni" bakterija
>. #eljasta stepska formacija.zajednica stepski" zeljasti" biljaka i aerobni"
bakterija
7. Pustinjska biljna formacija. kao stvaraoci organske materije istiu se "emotrofne
bakterije i alge, dok su njeni razarai bakterije i gljive.
$vaka od ovi" biljni" formacija uslovljava specifian karakter procesa stvaranja
zemljita. 0rvenaste zajednice dovode do opodzoljavanja zemljita, ili bar djeliminog
izlu%ivanja. #eljaste zajednice dovode do akumulacije "umusa, i to po livadskom ili
stepskom tipu. &reba istai da je karakter "umusa u umskom, livadskom i stepskom
zemljitu u znatnoj mjeri razliit. 1 tom pogledu mo%e se navesti da je "umus nastao
razlaganjem leguminoza *koje su znaajan element livadske vegetacije/ veoma bogat
azotom i da se vrlo brzo razla%eE "umus nastao raspadanjem trava je slabo kisele
reakcije i brzo se razla%eE najzad, "umus etinara je veoma kiseo i razla%e se sporo.
;eliki znaaj vegetacije u odnosu na zemljite je i u tome to ona titi pedoloku
podlogu od erozije.
Ul"!a /"&.)1a . Ledan od najmoniji" lanova biocenoza je i sam ovjek, koji je sna%no
utisnuo peat u savremenu epo"u istorije prirode. 5ada se radi o umskim zemljitima,
ovjekov uticaj na promjene u zemljitu je prete%no posredan. Hospodarei umom,
ovjek mijenja njen prirodni sastav i sklop, a to se odra%ava i na procese u zemljitu. &o
mogu biti neznatne promjene u intenzitetu procesa, a u ekstremnim sluajevima, kada
uklanjanje umskog pokrivaa prouzrokuje eroziju, te promjene mogu biti drastine. 1
poljoprivrednoj proizvodnji ovjek neposredno utie na zemljiteE on vri "idrote"nike
melioracije i navodnjavanje, obra)uje zemljita i unosi "emijska )ubriva, primjenjuje i
druge raznovrsne mjere kojima u veoj ili manjoj mjeri mijenja svojstva zemljita. <a
taj nain, ovjek stvara posebnu klasu antropogeni" zemljita.
1!
#naaj ovjeka za procese razvoja zemljita vezan je prije svega za njegovu
agrote"niku djelatnost, postajui sve vei sa naglo rastuim te"nikim silama ljudskog
drutva, koje omoguavaju izvanredno sna%ne i efikasne za"vate ovjeka ne samo u
zemljite, ve i u itavu prirodu koja ga okru%uje.
:onjin navodi interesantan primjer, na osnovu izraunavanja Mukaevia, koji pokazuje
u kojoj mjeri mo%e oranje da utie na zemljite. $amo u bivem $$$?.u pri jednom
jedinom oranju prevre se oko 1!!kmN zemlje. @ko se tome doda ostala Cvropa i $@0,
dobija se oko 7!!kmN prevrnutog zemljita, dok se za itavu #emlju ovaj broj penje na
oko 1!!! kmN.
Poljoprivredna djelatnost ovjeka dovodi do toga da jedni zemljini procesi slabe dok se
drugi pojaavaju, ime se mijenja u znatnoj mjeri i sam tok evolucije zemljita. 1 tom
pogledu je svakako od najveeg znaaja )ubrenje i obrada kao i gajenje odre)eni"
kultura. $ druge strane ovjek u velikoj mjeri mijenja prirodni izgled pedolokog
pokrivaa isuujui movarna zemljita, natapujui vodom zemljita suni" oblasti,
stvarajui specifine agrocenoze *planta%ne ume, razliite poljoprivredne monokulture
itd./ krei umu i razoravajui umsko zemljite, gajei stoku na prirodnim i
antropogenim panjacima itd.
&reba podvui da je ovjekova aktivnost u odnosu na zemljite esto izrazito
destruktivnog karaktera. (va destrukcija ogleda se s jedne strane u postepenom gubitku
plodnosti zemljita, a s druge strane u njegovoj eroziji, koja u krajnjem sluaju dovodi
ak i do potpunog iezavanja zemljinog pokrivaa i stvaranja neplodni" kameniti"
predjela *antropogene pustinje/, koji u nekim dr%avama za"vataju ak i vrlo velike
povrine.
Pasivni faktori razvoja tla
L$+"l"41a '"#l"!a - Pod geolokom podlogom zemljita podrazumijevamo onu
povrinu stijene iz koje se pod uticajem niza faktora obrazuje na kraju zemljite *$. @.
:onjin, 19DG./. :aterijal za stvaranje zemljita mo%e dati bilo koja stijena, pod
uslovom da se nalazi na povrini i da je na taj nain podlo%na fizikim, "emijskim i
biolokim uticajima koji dovode do raspadanja njenog povrinskog sloja.
:atini supstrat pru%a osnovnu masu materijala od kojeg je izgra)eno zemljite *vie od
9!9/. #bog toga, priroda matinog supstrata u velikoj mjeri utie na osobine i razvoj
zemljita, odra%avajui se esto na itav tok evolucije zemljita. 6ma supstrata koji se u
procesu pedogeneze malo mijenjaju, tako da zemljitu ostavljaju u naslje)e sva svoja
bitna svojstva. &akav je npr. kvarcni pjear, na kojem zemljita zadr%avaju u svim
stadijumima razvoja pjeskovitu teksturu i siromatvo. $upstrati koji u procesu
pedogeneze mogu da pretrpe dublje promjene, kao to su supstrati bogati silikatnim
mineralima, zadr%avaju svoj neposredni uticaj samo na svojstva slabo razvijeni"
mineralni" zemljita. <apredovanjem procesa transformacije, primarna obilje%ja stijena
postepeno iezavaju, a produkti transformacije dobijaju vie obilje%ja klimatski"
uslova u kojima se proces odvija.
(d matinog supstrata zavise mnoga svojstva zemljita, a naroito dubina, fizike
osobine, mineralni i "emijski sastav i pravac razvoja zemljita.
<eki supstrati se ve prije ukljuivanja u pedogenetski proces nalaze u rastresitom
stanju, kao to su npr. les, morenski nanos, nevezani jezerski i rijeni nanosi. <a takvim
supstratima zemljita su uvijek duboka. <a kompaktnim stijenama dubina zemljita
zavisi od preovla)uaeg tipa i brzine raspadanja stijena. <a laporcu i drugim poroznim
11
stijenama, koje se lako i brzo me"aniki raspadaju, zemljita su prete%no duboka, dok se
mezozojski krenjaci praktino ne raspadaju me"aniki, ve samo "emijski, i to vrlo
sporo, pa stoga obiluju plitkim zemljitima.
:atini supstrat u najveoj mjeri odre)uje teksturu zemljita, koja na kljuni znaaj za
sva fizika svojstva zemljita. 1 nekim sluajevima zemljita neposredno naslje)uju i
trajno zadr%avaju teksturu supstrata zemljita na pjearima i na jezerskim glinama
npr./. 1 drugom sluaju, tekstura se formira u toku pedogeneze, ali mogunosti
promjena su opet odre)ene sastavom minerala. :ineralni sastav zemljita se tako)e
neposredno naslje)uje iz supstrata ili se formira transformacijom u zemljitu, uz
presudni uticaj izvorni" minerala iz supstrata. :ineralni sastav zemljita ima ogroman
znaaj za obrazovanje pojedini" tipova zemljita, kao to su npr. rendzina, ranker,
vertisol i dr.
2udui da supstrat posredno ili neposredno odre)uje ovako znaajna svojstva zemljita,
razumljivo je da on esto presudno utie na pravac razvoja zemljita. <ijedan drugi
pedogenetiki faktor ne mo%e izmijeniti npr. kiselodestruktivni tip pedogeneze koji
uslovljavaju kvarcne stijene, niti se na montmorilonitnoj glini mo%e obrazovati bilo ta
drugo osim vertisola. <a stijenama koje se lako me"aniki raspadaju razvoj prvi"
stadijuma zemljita ostvaruje se za nekoliko desetina godina, dok je na mezozojskim
krenjacima za to potrebno vie od milion godina.
Cruptivne i sedimentne stijene se bitno razlikuju u pogledu uticaja na pedogenezu.
Cruptivne stijene imaju uglavnom konstantan petrografski sastav minerala magmatskog
porijekla, koji primarno ulaze u pedogenetike procese. $edimentne stijene
predstavljaju produkt nekadanji" pedogenetiki" procesa, pa kao matini supstrati
sekundarno ulaze u pedogenezu. Pri tome one mogu da nose pedogeni materijal iz
ranijeg ciklusa raspadanja *minerali gline, razni oksidi, organomineralni kompleks/,
koji se sada kao naslje)e ukljuuje u sekundarni ciklus. $edimentne stijene u mnogim
sluajevima imaju izra%enu slojevitost, pri emu su razlike u petrografskom sastavu i
teksturi katkad vrlo velike. Pedogeneza na takvim slojevitim supstratima je znatno
slo%enija nego na "omogenim. &a primarna slojevitost supstrata mo%e dati impuls
obrazovanju odre)eni" tipova zemljita.
1ticaj matinog supstrata ogleda se prije svega u tome to on slu%i kao osnovni
materijal za obrazovanje mineralnog dijela zemljita. #ato se na sastav zemljita ogleda
u velikoj mjeri odgovarajui sastav izvorne stijene. &ako je me"aniki sastav zemljita
predodre)en prije svega me"anikim sastavom materinske stijene. 1 odnosu na
"emijski karakter pedolokog pokrivaa izvorna stijena igra tako)er veliku ulogu' tako
npr. slana zemljita se obrazuju na pedolokoj podlozi koja je bogata solima' karbonatna
zemljita na karbonatnim stijenama, itd. <a stijenama koje sadr%e velike koliine
jedinjenja kalcijuma i magnezijuma formira se zemljite bogato ovim jedinjenjima i sa
neutralnom reakcijom *npr. ernozemi na lesu/.
<aravno, pod odre)enim uslovima mo%e se na razliitim stijenama obrazovati jedno isto
zemljite, u sluaju da su istovjetni svi drugi faktori koji djeluju. 6sto tako mogu se na
jednoj istoj stijeni obrazovati i razliiti tipovi zemljita, u vezi sa razliitim dejstvom
ostali" faktora. (ve pojave ipak ne umanjuju znaaj karaktera materinske stijene za
stvaranje pedolokog pokrivaa,
1
R)l.), utie na obrazovanje zemljita samo posredno, raspore)ujui na povrini
zemljita toplotnu energiju i vo)u. ?eljef djeluje kao neka prizma kroz koju se
prelamaju klimatski elementi, koncentriui se na jednom mjestu, uz istovremeno
smanjivanje na drugom.
<ajjasnije se ispoljava uticaj reljefa pri raspore)ivanju atmosferske vode. #aravnjeni
dijelovi reljefa primaju cjelokupnu koliinu atmosferski" taloga, dok se niz kupaste
dijelove reljefa voda sliva u reljefske depresije. &o znai da u istom klimatskom
podruju pojedini dijelovi povrine za"valjujui uticaju reljefa, mogu biti razliito
vla%eni. Prilikom raspore)ivanja atmosferske vo)e po elementima reljefa, ona mo%e da
vri transport zemljini" estica, pa i na taj nain razliiti reljefski oblici pru%aju
razliite uslo;e za obrazovanje zemljita.
1 oblastima sa visokim nivoom podzemne vode reljef je esto faktor koji odluuje da li
e se i u kojoj mjeri ispoljiti uticaj podzemne vo)e na pedogenezu. Poto linija nivoa
podzemne vode ne prati paralelno liniju povrinskog reljefa, dolazi u depresijama do
efektivnog smanjenja dubine podzemne vode i njenog dospijevanja u zonu zemljita u
kojoj mo%e vriti odre)eni uticaj, na zabarivanje ili na zaslanjivanje.
?eljef raspore)uje i sunevu toplotnu energiju, stvarajui sasvim razliit termiki re%im
na razliitim ekspozicijama. Poto reljef modifikuje i vla%enje i zagrijavanje, on
uslovljava razliit "idrotermiki re%im svoji" padina, pri emu je taj re%im, pored
ekspozicije, zavisan i od stepena nagiba. 3idrotermiki re%im utie i na sastav
vegetacije, tako da se i ovaj faktor pridru%uje vrlo otrom diferenciranju, naroito
sjeverni" i ju%ni" padina.
?eljef utie na proces stvaranja pedoloke podloge prije svega posredno, modifikujui
niz faktora koji inae na ove procese utiu neposredno. (d osobina reljefa zavisi
velikim dijelom raspored toplote i vlage na #emljinoj povrini, svjetlosni re%im,
karakter vazduni" strujanja itd. Prema tome reljef utie i na osnovne zakonitosti
zonalnog i lokalnog rasprostranjenja *i formiranja/ razliiti" tipova zemljita, koje je u
velikoj mjeri uslovljeno odre)enim tipovima, mezo i mikroreljefa. 0ok reljef nizije
uslovljava pojava "orizontalne zemljine zonalnosti, planinski reljef je zaslu%an za
ispoljavanje vertikalnog zoniranja zemljini" tipova.
Poznato je da mezo i mikroreljef utiu na osnovne klimatske komponente, temperaturu i
vla%nost. <a uzvienijim dijelovima reljefa temperatura je relativno via, a vla%nost
manja nego u susjednim depresijama, koje su vla%nije i "ladnije. $ve ove razlike utiu u
velikoj mjeri i na karakter zemljita.
;eliki znaaj za formiranje odre)eni" osobina pedoloke podloge imaju padine, pri
emu su va%ne nji"ove du%ine, nagib, oblik nji"ove povrine i ekspozicija. $tepen
nagnutosti *nagib terena ili inklinacija/ je zato to u velikoj mjeri utie na karakter i
intenzitet erozije. <a manje ili vie ravnim povrinama proces erozije je slabije izra%en,
pa je zemljite kompaktno i dobro razvijeno. <asuprot tome, na padinama sa veim
nagibom erozija je intenzivna tako da se povrinski sloj zemljita spira vodom
djelimino ili, u krajnjem sluaju, ak i potpuno. #emljite je zato slabije razvijeno,
obino nije cjelovito ve na pojedinim mjestima na povrinu izbija stjenovita podloga
V($.)*) - Pedogenetski procesi dovode do stalnog mijenjanja svojstava zemljita, tako
da se nakupljanjem kvantitativni" promjena u toku vremena javljaju novi kvaliteti. &o
znai da zemljite i pri istoj konstelaciji pedogenetski" faktora do%ivljava u toku
vremena razvojne promjene, pa se i taj vremenski faktor javlja kao uzrok diferenciranja
zemljita u prirodi.
1>
Pedogenetski procesi su najee tako slabo izra%eni da i" je teko neposredno pratiti.
:e)utim, dugotrajnijim djelovanjem oni prouzrokuju promjene u zemljinom solumu
koje su obino vidljive u morfolokoj slici profila i ostalim svojstvima zemljita.
@nalizirajui morfologiju i svojstva profila, mi mo%emo da rekonstruiemo postojanje
pojedini" procesa, nji"ov intenzitet i du%inu djelovanja.
P("-)0$ 0+&a(a%.a +la
&reba da razlikujemo dva pojma' proces raspadanja stijena, koji dovodi do stvaranja
rastresitog materijala, i proces stvaranja zemljita. (va dva procesa teku danas
istovremeno, ali je nekada postojao jedino proces raspadanja stijena. &o se deavalo u
ono vrijeme #emljine "istorije kada na koncu jo nije bilo %ivi" organizama, koji su
ustvari neop"odan i bitni faktor u procesu stvaranja zemljita. &ada su postojala samo
tri povrinska omotaa #emljine lopte' litosfera, hidrosfera i atmosfera.
2iosfera na koncu jo nije bila formirana. 1 to vrijeme, pod uticajem "idrosfere i
atmosfere, dolazilo je svakako do raspadanja povrinskog sloja litosfere. @li, s obzirom
da tada nije postojao %ivi svijet, posebno biljke i mikroorganizmi, koji su za stvaranje
zemljita najva%niji, ovaj rastresiti litogeni sloj nije mogao dalje da evoluira u pravcu
zemljita.
$a nastankom su"ozemni" %ivi" bia zapoinje i proces stvaranja zemljita, dok proces
raspadanja stijena i dalje tee. 1 ovom procesu raspadanja povrinskog sloja stijena
uestvuju aktivno i biljke, i to kako me"anikim *rastanjem korijenova u pukotinama
stijena/ tako i "emijskim procesima *dejstvom kiselina koje izluuje korijen/.
1 evoluciji zemljita, u kojoj se iz rastresitog sloja raspadnuti" stijena *predzemljite/
stvara najprije mlado i zatim zrelo zemljite, mogu se razlikovati tri osnovna procesa'
1. Proces postepenog raspadanja materinski" stijena i stvaranje rastresitog kompleksa
produkata ovog raspadanja.
. Proces nakupljanja *koncentracije/ organski" materija *najveim dijelom biljnog
porijekla/, koje se postepeno pretvaraju u "umus.
>. Proces migracije rastvoreni" ili koloidni" elemenata *zajedno sa kretanjem vode/,
koji od nji" *"orizont @/ osiromauju, a drugi *"orizont 2/ obogauju.
:i smo upoznali osnovne procese u zemljitu i vidjeli da mnogi od nji" prouzrokuju
promjene u litosferi koje smo oznaili kao obrazovanje zemljita. &i isti procesi
prouzrokuju u zemljitu stalne promjene, koje se u toku vremena odra%avaju na mnoga
bitna svojstva zemljita. &akvu grupu procesa koji dovode do obrazovanja zemljita i
stalni" promjena u njima nazivamo pedogenetskim procesima.
Pedogenetski procesi su veoma slo%eni i me)usobno povezani, a esto se javljaju i kao
suprotno usmjereni parovi procesa. &ako npr. procesi transformacije mineralnog i
organskog dijela svode se na raspadanje i istovremenu sintezu, eluvijaciji se
suprotstavlja bioloka migracija, redukcija je uvijek povezana s oksidacionim procesima
itd. 5rajnji rezultat promjene zavisan je od odnosa ovakvi" suprotno djelujui" procesa.
#a pedogenetske procese je dalje karakteristino da se oni smjenjuju sukcesivno po
fazama, jer jedan proces priprema uslove za pojavu drugog. &ako npr. ne mo%e doi do
ispiranja gline dok se pret"odno ne isperu karbonati iz zemljita.
17
Pojedini procesi se me)usobno razlikuju po vremenu koje je potrebno da bi se pojavile
odre)ene promjene. <eki procesi za kratko vrijeme prouzrokuju vidljive promjene. <pr.
kretanje zemljine faune mo%e u toku jednog dana da izmijeni neku mikrozonu
zemljita. :e)utim, veina procesa dovodi do uoljivi" promjena u vremenskom
intervalu koji se mjeri stotinama i "iljadama godina. <eki procesi i nji"ov uinak mogu
eksperimentalno da se prate i reprodukuju, ali dugotrajne procese mo%emo samo, sa
manje ili vie sigurnosti, da rekonstruiemo na osnovu nji"ovog uinka u promjeni
svojstava zemljita. 5od takvi" dugotrajni" procesa esto i ne poznajemo u potpunosti
cjelokupni me"anizam nji"ovog djelovanja, ve samo nji"ov krajnji rezultat.
Ledna od va%ni" opti" karakteristika pedogenetski" procesa je nji"ova velika zavisnost
od pedogenetski" faktora, uslijed ega pojava odre)eni" procesa i rezultat nji"ovog
djelovanja mogu biti veoma raznovrsni pri razliitoj konstelaciji faktora.
:i smo do sada upoznali tri osnovne grupe pedogenetski" procesa, koji u razliitim
modifikacijama protiu u svakom zemljitu ostavljajui svoj peat u svojstvima
zemljinog soluma. &o su procesi transformacije minerala i stijena, procesi
transformacije organski" ostataka i procesi migracije. Procesi transformacije stijena i
minerala su slo%eni fiziki, "emijski i bioloki procesi, koji mogu da dovedu do
sljedei" promjena u matinom supstratu'
. obrazovanje me"anikog detritusa stijena *regolit/,
. obrazovanje razliiti" minerala gline *argilosinteza/,
. obrazovanje slobodni" oksida i "idroksida *@l, Fe, :n, $i/,
. obrazovanje soli.
5oja od ti" promjena i u kojem dijelu zemljinog soluma e se dogoditi, i kakav e biti
intenzitet ti" promjena zavisi od konstelacije pedogenetski" faktora. &ako je npr. u
aridnim pustinjskim oblastima dominantan proces me"anikog raspadanja i obrazovanja
regolita, a u vla%nim tropskim oblastima dominira obrazovanje slobodni" oksida do
velike dubine. 1 umjerenom pojasu na eruptivnim stijenama argilosinteza je veoma
naglaen proces. Prema tome, u rezultatu transformacije mineralnog dijela zemljita
mogu nastati raznovrsni mineralni "orizonti na razliitim dubinama.
Proces transformacije organski" ostataka dovodi u krajnjem rezultatu do obrazovanja
"umusa u povrinskom dijelu zemljita i do stvaranja razliiti" tipova "umusnog
"orizonta. Procesom migracije premjetaju se zemljini sastojci, odre)ujui tako
sudbinu produkata transformacije mineralnog i organskog dijela zemljita. Produkti
transformacije mogu da se zadr%avaju na mjestu postanka, mogu da se ispiraju ili
akumuliraju, obrazujui tako odgovarajue "orizonte *kambini, eluvijalni, iluvijalni,
akumulativni/.
(sim ovi" osnovni" procesa, koji se u manjoj ili veoj mjeri sreu u svim zemljitima, u
nekim zemljitima odigravaju se i specifini procesi, vezani za prisustvo nekog
posebnog faktora. &ako npr. u zemljitima u kojima stagnira voda dolazi do
redukovanja gvo%)a i mangana, uslijed ega se u toj zoni soluma pojavljuje specifina
plaviasta i zelenkasta boja koja potie od ferum jedinjenja. &aj proces se naziva
oglejavanje. (glejavanje je povratni proces, jer mo%e doi do sekundarne oksidacije
redukovani" jedinjenja, pri emu mogu nastati kore, konkrecije i mazotine Fe i :n.
$pecifian proces je i pedoturbacija, tj. mijeanje i prevrtanje fragmenata zemljita, bilo
pod uticajem naizmjeninog smrzavanja i otapanja zemljita *krioturbacija/, bilo zbog
bubrenja gline u vrijeme vla%enja *"idroturbacija/.
1D
<a obrazovanje zemljita mogu neposredno da utiu i neki geomorfoloki procesi, koje
inae ne ubrajamo u pedogenetske procese. &ako npr. fluvijatilni proces *proces
formiranja rijene doline/ u najveoj mjeri odre)uje svojstva recentni" fluvijalni"
zemljita. Colski proces *talo%enje materijala transportovanog vjetrom/ imao je veliki
uticaj na teksturno i mineralno diferenciranje zemljinog soluma u nekim regionima.
Hleerski i nivacioni procesi ostavili su sna%an peat ne samo na morfoskulpturu terena
ve i na svojstva mnogi" nai" planinski" zemljita.
M"(,"l"!$.a +la - V)(+$1al%a 0+(u1+u(a =P)#"%-'"l$')#"%>
5ao to se knjiga ne mo%e ocijenili prema naslovnoj stranici, tako se niti tlo ne mo%e
vrednovali prema njegovoj povrini &reba se prouili njegov vertikalni profil sve do
najdubljeg dijela gdje dopire korijenje biljaka, ili tanije do kontakta tla sa supstratom.
$vaki profil ini pedon, koji predstavlja stub "eksagonalnog ocrta na njegovoj povrini
*veliina od 1 do 1! m

/. <a stranama pedona uoavaju se razliiti slojevi profila tla

*pedona/, koji se oznaavaju slovima. Pedon je temeljna jedinica za uzorkovanje tla u
pedolokim istra%ivanjima. ;ie pedona zajedno na odre)enoj povrini gradi polipedon
koji se po svojim odre)enim obilje%jima razlikuje od okolni" polipedona. Polipedon je
temeljna jedinica tla, koja ukljuuje istovrsnu seriju tala na odre)enoj povrini. :o%e
imati povrinu od najmanje 1m

pa do neodre)ene maksimalne povrine. $vaki sloj u

profilu predstavlja jedan pedoloki horizont. Hrubo uzeto, svi "orizonti pedona
me)usobno su usporedni. Lasno se razlikuju po svojim obilje%jima. Hranice me)u
"orizontima se tako)er jasno razlikuju prema obilje%jima nji"ove boje, teksture,
strukture, vrstoe, poroznosti, prisutnosti ili odsutnosti odre)eni" minerala, vlazi i
"emijskim procesima. 3orizonti pedona su temelj klasifikacije tala.
;rni dio profila ini ( ili organski "orizont, nazvan po svojoj prete%no organskoj
strukturi koja potie od ostataka biljaka i %ivotinja koji su tlu talo%eni i pretvoreni u
"umus.
3umus je slo%ena mjeavina raspadnute i sintetizirane organske tvari, najee tamne
boje. :ikroorganizmi djeluju na organsku tvar i potiu djelom proces humijikacije.
+(+ "orizont se sastoji od ! . >! 9, pa i vie, organske tvari koja je izuzetno va%na
zbog svoje sposobnosti da sauva vodu i "ranjive sastojke i dodatno djeluje i na
minerale gline.
0onji dio prolila ini ? *stijenski/ "orizont koji se sastoji od troina ili pak od temeljne
stijene. 3orizonti @, C, 2 i K oznaavaju razliite mineralne slojeve izme)u "orizonata
( i ?. $astoje se od pijeska, pra"a, gline i drugi" vrsta troina. 1 +@+ "orizontu, estice
"umusa i gline imaju posebnu va%nost jer osiguravaju prijeko potrebnu "emijsku vezu
izme)u biljaka i "ranjivi" tvari. &aj "orizont je najee bogatiji "umusom, pa djeluje
tamnije. Prelazi u C "orizont, sastavljen prete%ito od grubljeg pijeska i pra"a te
otporniji" minerala. 1glavnom je svjetlije boje. 6z "orizonta +C+ gline i oksidi aluminija
i %eljezovite tvari se padavinskom vodom ispiru i talo%e se u "orizontu ispod njega.
Procesi su to eluvijacije, po kojima se i "orizont oznaava slovom +C+. 1 pravilu, to je
vea koliina padavina, to je proces eluvijacije jai odnosno obrnuto. #a razliku od @ i
C "orizonta, u +2+ "orizontu se talo%e gline, aluminij i %eljezo. Proces je to iluvijacije.
2 "orizont, zbog prisutnosti organski" oksida i minerala ima %uto ili crvenkasto %utu
boju. 5ombinacija @ i C "orizonata i procesima eluvijacije i 2 "orizont s procesom
iluvijacije, naziva se solum *lat. solum . tlo/.
1F
3orizont K *ili mrtvica/ predstavlja zapravo troinu temeljne stijene. 1kljuuje i samu
temeljnu stijenu, i to u dijelu izlo%enom biolokim utjecajima korijenja. K "orizont nije
izra%enije pod uticajem pedogenetski" procesa koji djeluju u okviru soluma i le%i izvan
bioloki" uticaja utvr)eni" u viim "orizontima.
P)#"%-'"l$')#"%

( . organski "orizontE @ . "orizont estica "umusa i glineE C - *eluvijalni/ prelazni
"orizont, sastavljen prete%ito od grubljeg pijeska i pra"a te otporniji" mineralaE 2 -
*iluvijalni/ "orizont gline, aluminija i %eljezaE K . *ili mrtvica/ predstavlja troinu
temeljne stijeneE ? . *stijenski/ "orizont, sastoji se od troina ili od temeljne stijene.
1G
Sa0+a& +la
=*$%)(al%) *a+)($.), "(!a%01) *a+)($.)-:u*u0, z(a1 $ &"#a u +lu>
:o%e se smatrati da se zemljite sastoji, u osnovi, od 7 najva%nija dijela' mineralnih
materija, organskih materija, vazduha i vode. 5ao idealan primjer je glinovito -
pjeskovito zemljite, koje daje optimalne uslove za razvoj biljaka, istiui da se u njemu
naprijed nabrojani sastavni dijelovi nalaze u sljedeem zapreminskom odnosu' 7D9
mineralni" elemenata, D9 organski" materija, D9 vazdu"a i D9 vode. <a taj nain
D!9 zapremine datog zemljita ini kompaktna materija, dok D!9 otpada na upljine, u
kojima se nalaze vazdu" i voda. <aravno, ovo je sasvim orijentaciona slika, s obzirom
da se u svakom zemljitu njegov sastav neprekidno mijenja, dok se dok se sastavne
estice nalaze u bliskim, vrlo slo%enim uzajamnim odnosima.
M$%)(al%) *a+)($.)
:ineralne materije, koje predstavljaju 4skelet, zemljita, mogu se podijeliti na dvije
grupe *4frakcije,/, i to prema veliini nji"ovi" estica, osobinama i ulozi koju imaju u
podlozi.
Krupnije estice ine frakciju u koju ulazi pijesak i mulj, i one su predstavljene
neizmijenjenim mineralima. (ne ine rezervu mineralni" materija i inertni kostur
zemljita. ;eliina estica pijeska prelazi !, estice mulja veliine su od - ! O. 1
ovu frakciju ulaze estice kvarca, karbonata, zatim minerala koji sadr%e silicijum.
$ve su te materije neaktivne, s obzirom da su nerastvorljive u vodi, a tek u daljem
raspadanju mogu da svoje jone predaju adsorptivnom kompleksu zemljita.
Drugu frakciju ine siune koloidne estice, ija je veliina ispod O. 1pravo ova
frakcija uestvuje u apsorpiciji jona u agregaciji zemljita, odre)ujui neposredno
fiziko - "emijske osobine pedoloke podloge. (vo je kompleks koloidne frakcije
smjesa u kojoj preovladavaju gline, a zatim razliiti minerali i primjese kvarca.
!line su "idratisani silikati aluminijuma *$i(, @l(>, n 3(/, sa ljuspiastom
strukturom. Poto se ljuspice glina nalaze na vie ili manje postojanom rastojanju jedna
od druge, mogue je da vre adsorpciju molekula vode i razliiti" jona.
O(!a%01) *a+)($.)
6 pored injenice da se u zemljitu nalaze u malim koliinama, u pore)enju sa ostalim
njegovim sastavnim dijelovima, organske materije imaju izvanredno va%an i sutinski
znaaj. (ne upravo i doprinose svojim prisustvom da se zemljite bitno razlikuje od
rastresite mase termiki i "emijski rapadnute stijene. Pitav niz va%ni" fiziki" i
"emijski" osobina zemljita, kao to su npr. agregatnost, vodni kapacitet, adsorpcija
jona i dr., uslovljene su organskim materijama, koje pored toga sadr%e i mnoge za biljke
neop"odne elemente *npr. <, P, $ itd./.
(rganske materije su osnovni uzrok energije za %ivotnu aktivnost zemljinji"
mikroorganizama. 2io"emijski procesi na #emlji bi se prekinuli da zemljite ne sadr%i
organske materije. $lino mineralnim materijama, i organske materije se mogu
podijeliti u dvije frakcije prema veliini svoji" estica.
(rganske materije u zemljitu, u strogom smislu te rijei, predstavljene su jednom od
ovi" dviju frakcija, i to onoj koju imaju krupnije estice, koje su jo uvijek, vie ili
manje, sauvale svoju organizovanu strukturu. (va krupnija frakcija predstavlja inertnu
organsku rezervu zemljita.
1I
0ruga frakcija koja se sastoji od izvanredno sitni" koloidni" estica, i oznaena je kao
humus i humusne kiseline. <asuprot prvoj frakciji ova druga je, za"valjujui ovim
koloidnim osobinama, izvanredno aktivna.
&reba istai da bitnu ulogu u zemljitu imaju upravo te frakcije koje su obrazovane od
najsitniji" estica, i to kako mineralni" tako i organski". (ve najsitnije mineralne i
organske estice imaju neke zajednike karakteristine osobine na koje treba, obzirom
na ve podvuen znaaj pomenuti" frakcija, posebno ukazati.
@u*u0 $ %.)!"& z%a/a.
3umus je produkt %ive materije i njen uzrok' "umus je rezerva i stabilizator organskog
%ivota na #emlji. 6 pored itavog niza nerazjanjeni" pitanja u vezi sa "umusom, bez
ikakve sumnje se mo%e rei da je on osnovni faktor plodnosti i odr%avanja zemljine
strukture. 1stvari, pojava "umusa u procesu stvaranja pedolokog pokrivaa upravo i
oznaava prelaz od matinog substrata ka zemljitu.
3umus se mo%e s"vatiti kao produkt nepotpunog raspadanja ostataka biljaka i %ivotinja,
pri emu se oni samo dijelom do kraja mineralizuju a dijelom, pod dejstvom odre)eni"
mikroorganizama sintetiu u frakcije vie ili manje otporne prema daljem razlaganju.
3umus se mo%e s"vatiti kao 4kompleks amorfni" koloidni" materija koje su nastale u
rezultatu bio"emijski" procesa djeliminog razlaganja biljni" i %ivotinjski" ostataka,.
3umusne materije, i pored svoje "eterogenosti, imaju neki" zajedniki" materija, tj.
%ivotinjski" i biljni" ostataka.
Ledna od bitni" funkcija "umusa je u tome to se njegovim stvaranjem i
nagomilavanjem obezbje)uje rezerva najveeg dijela elemenata neop"odni" za %ivot *K,
<, P, $, 5, mikroelementi i dr./. (ve rezerve imaju privremeni karakter, tako da se u
povoljnim uslovima sporo razla%u obezbje)ujui na taj nain elemente neop"odne za
sintezu novi" organski" materija.
"umus se stvara biohemijskim putem, to znai da u procesu razlaganja biljni" i
%ivotinjski" ostataka i sinteze amorfne mase "umusni" materijala, bitnu ulogu igraju
%ivi organizmi, i to gljive, bakterije i aktinomicete, a tako)e i kine gliste.
#nai, "umus u zemljitu ogleda se u tri pravca' fizikom, hemijskom i biolokom.
1 fizikom pogledu "umus poboljava termika, vazduna i vodna svojstva zemljita.
#a"valjujui njegovom prisustvu njegovo zemljite postaje tamnije, to doprinosi
boljem apsorbovanju sunevi" zraka i na taj nain veem zagrijavanju zemljita. 3umus
je osnovni faktor za stvaranje mrviaste strukture, koja poboljava aeraciju i drena%u
zemljita.
&o je zasnovano na pojavi da pod dejstvom kationa dolazi do flokulacije "umusni"
koloida, to sa svoje strane dovodi do smanjivanja ljepljivosti gline i obrazovanja
agregata. $vojim prisustvom "umus poveava sposobnost zemljita da apsorbuje i
zadr%ava vodu. <ajzad, on je jedan od najva%niji" faktora koji doprinose veoj
stabilnosti zemljita u odnosu na eroziju, s obzirom na njegovu sposobnost da energino
upija kinicu i da vezuje zemljine estice prilikom obrazovanja agregata.
Pitav niz veoma va%ni" "emijski" osobina uslovljen je prisustvom "umusa. Prije svega,
poveava njegov opti kapacitet adsorpcije. <a taj nain zemljite postaje sposobnije da
koncentrie pristupane "ranljive materije. <eobino je va%na i funkcija "umusa da
kontrolie ravnote%u izme)u rastvoreni" i adsorbovani" jona.
19
Pod njegovim uticajem odigrava se fiksiranje, transportovanje i osloba)anje neki", za
%ivotne procese izvanredno va%ni" elemenata, kao to su Ka, Fe i P. <e treba zaboraviti
da je on i izvor energije za mnoge mikroorganizme. Pod uticajem "umusa zemljite
uopte postaje povoljnije za razvoj biljaka. Povoljan uticaj "umusa na mineralnu
is"ranu biljaka mo%e biti neposredan ili posredan. <eposredan uticaj je u tom sluaju,
ako se asimilacija organski" jedinjenja, posebno azota, od strane vii" biljaka, razmatra
kao proces drugostepenog znaaja, poto "umus, razla%ui se pod uticajem zemljini"
mikroorganizama sporo i postepeno, predstavlja za biljke izvor pristupani" "ranljivi"
materija. Posredno dejstvo "umusa ogleda se u njegovoj stimulaciji razvoja biljaka i
asimilacije mineralni" elemenata. 3umus je za biljne organizme izvor elemenata
mineralne is"rane *P, $, 5, Fe, i drugi/.
Vaz#u: u z)*l.$4+u
;azdu" se u zemljitu nalazi s jedne strane u upljinama zemljini" estica, i to veoma
dispergovan i djelimino adsorbovan na koloidima, a s druge rastvoren u zemljinoj
vodi. 0io zemljine vode, prelazi u paru, zasiuje zemljinu atmosferu u veoj ili
manjoj mjeri. #emljini vazdu" odlikuje se nejednorodnou i dinamizmom. <jegova
nejednorodnost ogleda se u rasporedu, pokretljivosti i sastavu. &ako je u pogledu K(

utvr)eno da onaj sloj vazdu"a koji se nalazi u tijesnom kontaktu sa kompaktnim
esticama sadr%i veoma veliku koliinu ugljendioksida. ;azdu" u krupnijim porama
ima manje K(

, ali sadr%i vie kiseonika. Prvi je gotovo nepokretan, dok se drugi kree
dosta slobodno.
0inaminost zemljinog vazdu"a ogleda se u tome to se njegov sastav i koliina
neprekidno mijenja, zavisno od promjena drugi" faktora. 5oliina vazdu"a u
pedolokoj podlozi odre)uje se na osnovu stepena poroznosti zemljita.
:akroporoznost je obilje%ena upljinama iji je dijametar vei od I O *makropore/E one
su, poslije isparavanja kinice, ispunjene vodom. :akroporoznost Q mikroporoznost
ine optu poroznost zemljita. (dnos makro - mikroporoznosti, nji"ov udio u optoj
poroznosti, izra%en u procentima odre)uje ustvari sadr%aj vazdu"a u zemljitu. 5ada je
makroporoznost ispod 1!9 od opte poroznosti, aeracija zemljita je nedovoljna, tako
da su aerobne reakcije veoma slabe, dok se nasuprot tome anaerobni procesi pojaavaju.
;eina biljaka potrebuje za svoje disanje znatne koliine kiseonika, koje uzima iz
vazdu"a u makroporama. &o znai da ovim biljnim organizmima pogoduju uslovi
makroporoznosti zemljita, tako da korijeni veine vii" biljaka koriste za svoje disanje
upravo kiseonik koji se nalazi u makroporama. :e)utim, neke vrste, prilago)ene
uslovima nedovoljne aeracije, npr. topola, poljski jasen, trska itd. 1stvari, postoji itav
niz aerobni" biljni" organizama koji su prilago)eni mikroporoznosti zemljita.
@ktivnost biljaka i mikroorganizama u zemljitu manifestuje se i u oksidaciji organskog
K, to znai u izluivanju K(

i usvajanju (

. (vo ima za posljedicu da vazdu" u

zemljitu sadr%i znatno vie K(

, a znatno manje (

, nego atmosferski vazdu". 5oliina

< je pribli%no ista i u zemljinom i u atmosferskom vazdu"u. 5iseonik se u atmosferi
nalazi zastupljen sa >,>9. 1 zemljitu je koliina kiseonika uvijek ispod ovog
procenta, a mo%e pasti i vrlo nisko, tako da u izvjesnim sluajevima zemljite mo%e da
bude i sasvim bez kiseonika. <asuprot tome koliina K(

u zemljitu je esto daleko

iznad !,!>9 *koliko ga inae ima u atmosferskom vazdu"u/, to je naroito izra%eno
kod oni" zemljita koja su bogata organskim materijama, i u kojima je proces nji"ovog
razlaganja intenzivan.
5oliina K(

u pedolokom supstratu je pribli%ni pokazatelj, uopte bio"emijske

aktivnosti zemljita, poto postoji veza izme)u koliine K(

koja se izluuje iz zemljita

!
i intenziteta razmno%avanja i drugi" aktivnosti zemljini" organizama. 6zluivanje
ugljendioksida zavisi od itavog niza inioca, kao to su temperatura, vla%nost, godinje
doba, koliina i karakter "umusa.
1gljendioksid ima veliki znaaj za procese rastvaranja i razmjene katjona. 0olazei u
dodir sa vodom K(

obrazuje 3K(>, koja poveava rastvaranje mnogi" elemenata u
vodi. $ druge strane, pri svome slabom disociranju ugljena kiselina osloba)a jone 3,
uestvujui na taj nain u procesima razmjene katjona.
Z)*l.$4%a &"#a
5ao i vazdu", i zemljina voda je "eterogena i vrlo dinamina komponenta zemljita. 1
sutini ona predstavlja vodeni rastvor itavog niza materija. Ledan njen dio se nalazi u
vie ili manje slobodnom stanju, dok je drugi adsorbovan na zemljinim esticama.
1glavnom, zemljina voda mo%e da se razlikuje kako po svojoj pokretljivosti, tako i po
stepenu koncentracije u njoj sadr%ani" jona.
;oda se u zemljitu nalazi u tri oblika, i to kao "igroskopna, kapilarna i gravitaciona *u
nekim sluajevima zemljite mo%e biti povremeno ili stalno u potpunosti zasieno
vodom/. 3igroskopna voda je tijesno vezana sa esticama zemljita i ona je nepokretna.
5apilarna i gravitaciona voda su nasuprot tome vrlo pokretne. Prva od nji" se nalazi u
kapilarima *mikroporama/ i podlo%na je dejstvu sila povrinskog napona. <jeno
kretanje u zemljitu je rezultat promjena povrinskog napona ili osmotskog pritiska.
Hravitaciona voda se nalazi u makroporama, u koje povremeno ulazi poslije kie, i
kree se pod dejstvom sile te%e. 1opte uzev, jedino kapilarna i gravitaciona voda mogu
da budu iskoritene od strane biljaka.
F$z$/1) "0"2$%) +la
=+)10+u(a, 0+(u1+u(a, 1"%z$0+)%-$.a, '"("z%"0+, !u0+"<a, &"#a u +lu, z(a1
$ +)(*$/1$ ()3$* +la>
:nogobrojne specifine fizike i "emijske osobine pedolokog pokrivaa uslovljavaju
karakter zemljita kao substrata plodnog za %ivot biljni" organizama. (vim osobinama
pridru%uje se i bioloka aktivnost zemljita, koja sa njegovim fizikim i "emijskim
svojstvima ini intimno jedinstvo, i ono upravo i manifestuje sutinu fenomena
zemljita. 6zme)u fiziki" i "emijski" osobina pedoloke podloge ne mogu se uvijek
povui otre granice. 1 nekim sluajevima neko svojstvo nosi i "emijski i fiziki
karakter. &ako npr. voda i vazdu" u zemljitu imaju kako svoj fiziki tako i "emijski
aspekt. (sim toga, fizike i "emijske osobine zemljita u tolikoj su mjeri me)usobno
uslovljene i povezane u bitnim zemljinim procesima da je svako nji"ovo razdvajanje
opravdano jedino iz didaktiki" razloga i u cilju naune analize, koja je uostalom
osnova svakog saznanja. $ druge strane, neke osobine zemljita u tolikoj su mjeri
kompleksne, da se nu%no moraju posmatrati kao poseban kompleks pojava. &o se
odnosi ne samo na fizike i "emijske osobine, ve isto tako i na bioloke. &akav je
sluaj npr. sa adsorpcionom sposobnou zemljita.
1 fizika svojstva tla se ubraja' tekstura *teksturni sastav/, struktura, specifina gustina,
poroznost, vodni re%im, zrani re%im, toplotni re%im.
#ekstura tla
&eksturni, granulometrijski ili me"aniki sastav tla podrazumijeva relativni sadr%aj
estica razliitog dijametra *prenika/ izra%enog u procentima. &ekstura tla u stvari
1
predstavlja odnos estica razliite veliine *kamenja, ljunka, pra"a, gline/. &ekstura tla
ima veoma veliki znaaj za njegovu plodnost i esto je zovu klju plodnosti tla.
&eksturni elementi se mogu izdvojiti u nekoliko kategorija *frakcija/ koje se me)usobno
razlikuju po veliini i svojstvima. Postoji vie klasifikacija teksturni" frakcija koje se
neznatno razlikuju po dimenzijama frakcije, ali u svim klasifikacijama se izdvajaju iste
frakcije sa istim osnovnim svojstvima. Prema me)unarodnoj klasifikaciji tla izdvajaju
se slijedee frakcije'
Naz$& ,(a1-$.) D$*)%z$.) /)0+$-a u **
5amenje R!
Sljunak !.
5rupni pijesak ,!.!,
$itni pijesak !,.!,!D
5rupni pra" !,!D.!,!
$itni pra" !,!.!,!!
Hlina T !,!!
5oloidi T!,!!!
(snovne karakteristike pojedini" frakcija su'
5amenje je frakcija koja je esto zastupljena u umskim zemljitima, ponekad i sa I!
9. Frakcija kamena zajedno sa ljunkom se naziva skeletom tla. Praktino nema
sposobnost zadr%avanja vode pa je u ekolokom pogledu veoma nepovoljna.
Sljunak ima iste osnovne karakteristike kao i kamenje, ali sitnije frakcije ljunka mogu
imati izvjesnu sposobnost zadr%avanja vode, a pri me"anikoj obradi zemljita ova
frakcija ne priinjava takve smetnje kao frakcije kamenja.
5amenje i ljunak se nalaze kao stalni sastojci samo u primarnim, skeletnim zemljitima
i u polojnim nanosima i grubljeg sastava. ;eina nai" umski" zemljita sadr%i
kamenje i ljunak, a tako)e zemljita pored rijeni" tokova gdje je rijeka nanijela one
krupnije frakcije.
Pijesak je najei i najvie zastupljeni dio zemljita. (n se veinom nalazi u smjesi sa
glinom, ali postoje i supstrati sa gotovo istim pijeskom. :o%emo razlikovati dvije vrste
pijeska' silikatni i kvarcni. Prvi od nji" posjeduje potencijalnu plodnost, poto postaje
aktivan u toku svog raspadanja. <asuprot tome kvarcni pijesak je potpuno besplodan i
njegova uloga je isto me"anika, kao osnovni element zemljinog skeleta. 1 zavisnosti
od razmjere u kojim su izmijeani pijesak i glina, razlikujemo u tom pogledu itav niz
posebni" vrsta zemljita' teke glinue *preovla)uje glina/, la"ke ilovae, pjeskovite
ilovae, pjeskue, itd. 1 glinu spadaju dvije frakcije, frakcija pra"a i frakcija mulja.
:ulj, pored estica koje su velike oko 1 O, sadr%i i prave koloidne estice sitnije od 1 O
*milimikrona/. Pijesak u su"om stanju ne posjeduje ko"ezionu sposobnost, ali u
vla%nom stanju pojavljuje se izvjesna ko"eziona sposobnost. :e)utim, sposobnost
pijeska da zadr%ava vodu je malena. ;isina kapilarnog uspona vode je neznatna ali je
kretanje vode brzo.
Pra" ima relativno malu adsorpcionu sposobnost. Posjeduje veu ko"ezionu sposobnost
nego pijesak, a uslijed dobrog me)usobnog nalijeganja estica mo%e u su"om stanju
predstavljati dosta kompaktnu masu. $posoban je da zadr%ava vodu. $posobnost
kapilarnog uspona vode je dosta visoka.

Hlina je u vla%nom stanju ljepljiva i plastina. 6ma sposobnost bubrenja u vla%nom i

kontrakcije u su"om stanju zbog ega se javljaju pukotine. Hlina je glavni nosilac
adsorpcioni" procesa u tlu. :o zadr%avanja vode je velika, a visina kapilarnog
penjanja tako)e visoka.
5oloidi imaju jo izra%enije osobine od gline.
6z trokuta teksturnog sastava tla izdvaja se D osnovni" kategorija tla'
1. $keletno tlo kojeg ine kamenje i ljunak koji dobro proputaju vodu. (vo tlo
ima malu plodnost, teko se u njega uvlai korijenje itd.E
. Pjeskulja ili pjeskua sadr%i preko D! 9 estica pijeska, slabo zadr%ava vodu i
"ranjive materije. <azivaju se topla tla jer se zagrijavaju u proljee, a tako)e i
la"ka jer se la"ko obraduju, a gladna jer su slabo plodna.
>. 6lovaa se s obzirom na odnos pojedini" frakcija tla u ekolokom smislu smatra
najpovoljnijim tlom. 0obro zadr%ava vodu i "raniva, a i dobro je propusna.
7. Pra"ulja ima preko D! 9 estica pra"a. 0obro ve%e vodu ali je slabo proputa.
D. Hlinua ima preko >> 9 estica gline. &o su umjereno plodna tla. <azivaju se
"ladna jer se u proljee slabo zagrijavaju, teka jer su potrebne maine za
njegovu obradu.
$truktura tla
Pod strukturom tla se podrazumijeva povezivanje i ure)ivanje pojedini" estica
*teksturni" elemenata/ u vee skupine ili agregate tla. $trukturni agregati predstavljaju
skupinu teksturni" elemenata. (d strukturnog stanja tla zavisi aeracija tla
*provjetravanje/, zali"a vode, mikrobioloka aktivnost, prodiranje korijenja kao i
ukupna plodnost tla.
>
0akle, pod strukturom zemljita podrazumijevamo nain i karakter spajanja zemljini"
estica u odre)ene agregate. (vo sjedinjenje uslovljeno je prije svega stanjem
zemljini" koloida. 1koliko su koloidi pretrpjeli flokulaciju, zemljite dobiva mrviastu
strukturu. <asuprot tome, ako su dispergovani, zemljite se odlikuje takvom strukturom
u kojoj su estice razdvojene.
$trukturnost zemljita se ogleda prije svega u njegovoj osobini da se mo%e raspadati u
dijelove, agregate. ?azlikuje se mikro i makro struktura. Prvoj pripadaju agregati manji
od !,D mm u preniku, dok makrostrukturu uslovljavaju agregati veliine !,.1! mm *i
preko toga/. $trukturni agregati se razlikuju ne samo po veliini ve i po obliku. &ako
postoje agregati zrnasti, mrviasti, oraasti, listasti, stubasti, prizmatini, itd.
$truktura pedolokog supstrata se mo%e odre)ivati kako neposredno, na osnovu stepena
agregacije, tako i posredno, prema svojoj optoj poroznosti. 6zuzetak od ovog pravila
ine organska zemljita, kakvo je npr. treset. $trukturnost je veoma va%no svojstvo
pedoloke podloge. (d nje uglavnom zavise i sva ostala fizika svojstva zemljita. (na
odre)uje aeraciju, popustljivost, stepen izlu%ivanja i otpornost prema eroziji.
$pecifina gustina tla
$pecifina gustina tla je gustina jednog potpuno neporoznog tla izra%ena u gramima na
1 cm
>
. &o je u stvari gustina vrste faze tla bez pora. #a mineralni dio tla prosjena
gustina iznosi oko ,FDgUcm
>
.
%oroznost tla
Poroznost tla je suma ili zbir svi" upljina u nekom tlu. Poroznost tla utie na vodni
re%im, aeraciju, propusnost za vodu i zrak itd. ;rlo porozna tla imaju preko F! 9
sadr%aja pora, a vrlo slabo porozna ispod >! 9.
&odni re'im tla
;odni re%im tla je jedan od va%niji" faktora plodnosti tla. &lo vodu dobiva od
padavinski" voda, zatim od podzemni" voda, navodnjavanjem, poplavama i dr. Pod
vodnim re%imom podrazumijevamo sumu svi" dolazaka vode u tlo, njeno kretanje i
vezivanje u tlu kao i njeno ras"odovanje, a vodni bilans tla je razlika izme)u sume
dolazaka i gubitaka vode. (d vodnog re%ima zavisi nivo podzemne vode koji bitno utie
na plodnost tla. (ptimalni nivo podzemne vode u pjeskovitom tlu je 1.1,1D m, a u
ilovaama i drugim tekim tlima do m.
(rani re'im tla
#rak u tlu u pravilu je ma8. zasien vodenom parom *1!! 9/, bogatiji je sa K(

, a
siromaniji sa (

. 6zme)u zraka u tlu i atmosfere vri se neprekidna izmjena gasova koja

se naziva areacija *provjetravanje i" prozraivanje tla/. :olekularno kretanje gasova
kroz pore tla naziva se difuzija tla i u glinama je slaba, a u pjeskovitim tlima veoma
intenzivna. 5apacitet pjeskulje za zrak je preko >! 9, a gline ispod 1D 9.
#oplotni re'im tla
Hlavni toplotni re%im tla je suneva insolacija. &oplota tla djeluje na biljni rast, brzinu
klijanja biljaka itd. <a toplotni re%im utie nagib *inklinacija/ i zavisi od ekspozicije.
&oplota tla je podlo%na dnevnim i sezonskim kolebanjima.
7
Konzistencija tla
5onzistencija tla obu"vata plastinost, ljepljivost, nosivost, bubrenje i dr. <osivost
predstavlja slijeganje tla pod uticajem vanjski" optereenja npr. gra)evinski" objekata.
@)*$.01) "0"2$%) +la
=1"l"$#%"0+, a#0"('+$&%a 0'"0"2%"0+ +la $ ()a1-$.a +la>
3emijska svojstva pedoloke podloge odnose se kako na njenu vrstu fazu, tako i na
zemljini rastvor. 1kupan "emijski sastav zemljita je svakako jedan od njegovi"
osnovni" "emijski" karaktera. &u je od znaaja, naravno, u kojoj formi jedinjena se
nalaze osnovni "emijski elementi. ;eliina p3 *4kiselosti,/ odnosno reakcija zemljita,
spada me)u njegove najva%nije "emijske osobine. 6sto tako va%an je i "emijski sastav
zemljinog vazdu"a. <ajzad, jedno od bitni" svojstava je van svake sumnje adsorptivni
kompleks zemljita.
1kupan "emijski sastav zemljita je odraz "emijskog karaktera svi" geosfera, atmosfere
i biosfere. 1 zemljitu se nalaze gotovo svi elementi periodnog sistema :endeljejeva, s
tom napomenom da se veina od nji" sree u vrlo malim koliinama u pedosferi. &u
spadaju organogeni elementi K, <, ( i 3, zatim nemetali $, P, $i i Kl, i najzad metali
<a, 5, Ka, :g, @l, Fe i :n.
1 zemljitu se u najveoj koliini nalaze ( i $i, zatim @l i Fe, pa Ka i :g i najzad 5,
poslije koga se redaju ostali elementi. $vi se oni sreu u razliitim "emijskim
jedinjenjima, ili u slobodnom elementarnom stanju. &ako se kiseonik u slobodnom
obliku javlja u zemljinom vazdu"u, a u vezanom ulazi u sastav vode, oksida "idrata,
kiseonini" kiselina i nji"ovi" soli. $ilicijum ulazi u sastav silikata *soli silicijumovi",
alumosilicijumovi" i ferisilicijumovi" kiselina/. $ree se tako)e i u obliku kristalnog
*kvarc/ i amorfnog silicijuma. )luminijum je sastavni dio alumosilikata, glina i "idrata
gline. !vo'*e ulazi u sastav ferosilikata i drugi" soli, kao i "idrata gvo%)a. Kalcijum se
javlja uglavnom kao so razliiti" kiselina, posebno ugljene. 1 analognim jedinjenjima
se nalazi i magnezijum. +atrijum i kalijum su sastavni dijelovi soli razliiti" kiselina,
dok se fosfor javlja u obliku fosfata i razliiti" organski" jedinjenja. )zot se nalazi u
obliku razliiti" organski" jedinjenja, u solima amonijaka, azotne i azotaste kiseline.
$umpor je u obliku sulfata, sumporni" soli, sumpor vodonika i razliiti" organogeni"
kiselina. &odonik je sastavni dio vode, "idrata, razliiti" slobodni" kiselina i nji"ovi"
soli. "lor je u obliku "lorni" soli. ,gljenik ulazi u sastav biljni" ostataka, a tako)e i u
mineralna jedinjena, ugljendioksid i soli ugljene kiseline.
<ajvei znaaj za is"ranu biljaka imaju s jedne strane soli kalijuma, kalcijuma,
magnezijuma i gvo%)a, a s druge ugljena kiselina i azotna, fosforna i sumporna
jedinjena.
#emljini rastvor je jedan od bitni" elemenata "emizma u podlozi. <jegovu osnovu ini
voda u kojoj su rastvorene razliite soli. (ve posljednje rastvaraju se u razliitom
stepenu, u vezi sa svojim specifinim karakterom. 1 tom pogledu razlikujemo lako
rastvorljive, srednje rastvorljive i teko rastvorljive soli. (va pojava razliite
rastvorljivosti soli od znaaja je za procese nji"ovog ispiranja iz zemljita.
D
:e)u lakorastvorljive soli spadaju nitrati, nitriti, "loridi, sulfati natrijuma, kalijuma i
magnezijuma, karbonati natrijuma i kalijuma. (d srednje rastvorljivi" soli mo%e se
navesti gips, tj. sulfat kalcijuma *Ka$(7 3(/.
&eko rastvorljive soli su kabonati kalcijuma i magnezijuma, kao i fosfati kalcijuma,
aluminijuma i gvo%)a. :e)u veoma teko rastvorljive spadaju slo%ene soli alumo i
ferosilikata.
Pored rastvarajueg djejstva vode postoji i njeno razlagajue dejstvo. (no se odnosi na
skoro nerastvorljive slo%ene soli, koje se pri tome razla%u na prostija jedinjenja.
3idrolizujua funkcija vode ispoljava se na ve rastvorene soli pri emu nji"ovi
molekuli stupaju u reakciju sa vodom, to dovodi do obrazovanja "idrata i odre)ene
reakcije *p3/ samoga rastvora. 0alje su navedeni primjeri najprostiji" "idrolitiki"
procesa.
1.<aK(> Q 3( V <a(3 Q 3K(>
Pri ovom procesu stvara se jaka baza *<a(3/ i slaba kiselina *3K(>/, to uslovljava
bazinu reakciju zemljinog rastvora.
. FeKl> Q >3( V Fe *(3/> Q >3Kl
(vdje se dobija slaba baza *"idrat gvo%dja/ i jaka kiselina *sona/, tako da je reakcija
rastvora kisela.
Reakcija tla
?eakcija zemljita je jedna od njegovi" va%ni" "emijski" osobina, koja je prije svega
uslovljena karakterom zemljinog rastvora. Podloga mo%e biti kisela, neutralna i
bazina. @ko je vie slobodni" 3 iona reakcija tla e biti kisela, a ukoliko je vie (3
iona reakcija e biti alkalna. @ko su jednaki reakcija je neutralna. &la kod koji" je p3
reakcija preko 9,! obino su neplodna.
1zrok kiseli" osobina zemljita je jon vodonika *3Q/ a bazini" "idroksilni jon *(3./.
?eakcija zemljita upravo je odre)ena odnosom koncentracije ovi" jona u zemljinom
rastvori i to u tom smislu da je kisela ako je koliina 3Q R (3, a ako je 3Q T (3 reakcija
je bazina. 1 sluaju da je 3Q V (3 reakcija je neutralna.
Prema tome, ukoliko je koncentracija jona 3
Q
vea od koncentracije (3. jona, utoliko je
zemljite kiselije. 1 obrnutom sluaju zemljite je u razliitom stepenu bazino. @ko je
koncetracija 3Q i (3. jona jednaka, reakcija je neutralna. ?eakcija zemljinog rastvora
oznaava se prema koncentraciji 3 jona,i to pomou simbola p3, ija vrijednost mo%e
da varira od 1.17 *negativni pokazatelj stepena broja 1!/. Prema tome p3 u intervalu 1.
F oznaava kiselu reakciju, u intervalu I.1F bazinu, a p3VG znai da je reakcija
neutralna. ?eakcija zemljinog rastvora varira stvarno u daleko u%im granicama p3, i to
od > do I,D. :o%emo razlikovati sljedee stepene kiselosti zemljita'
F
V(0+) +la '()*a '@ ()a1-$.$A
V(0+a +la '@ &($.)#%"0+
;rlo jako kiselo 7,!
Lako kiselo 7,!.7,9
1mjereno kiselo D,!.D,9
$labo kiselo F,!.F,9
<eutralizovana G
$labo alkalna G,1.I,!
1mjereno alkalna I,1.9,!
Lako alkalna 9,1.1!,!
;rlo jako alkalna R 1!,!
Prema reakciji tla poljoprivredne biljke uspijevaju na slijedeim tlima'
a/ @lkalna tla' voke *F,7.I,! p3/, jagoda *F,1.G,D/, jeam *F,>.G,/ i dr.
b/ <eutralna tla' gra" *F,!.F,F p3/, lan *F,!.F,D/, penica *F,!.F,9/, du"an *D,D.F,D/ i dr.
c/ 5isela tla' ra% *7,I.F,F p3/, krompir *7,D.F,/ i dr.
&reba razlikovati i potencijalnu kiselost zemljita. Prva zavisi od koncentracije 3 jona u
zemljinom rastvoru, a druga od 3 jona koji se nalazi u koloidnom dijelu zemljita, u
adsorbovanom obliku. 2iljke mogu da koriste jedino one materije iz zemljita koje se
nalaze u jako pristupanom obliku ili u slobodnom stanju. Loni, neop"odni za is"ranu
biljaka, mogu se u zemljitu nalaziti u razliitom stanju, od ega zavisi i mogunost
nji"ovog usvajanja od strane biljaka. 1 osnovi oni se mogu javljati'
. u rastvorenom stanjuE
. u adsorbovanom stanju ali sposobnom za razmjenuE
. u adsorbovanom stanju ali nesposobnom za razmjenuE
. u sastavu kompleksa.
$vi zemljini elementi se nalaze u takvom stanju u kome i" biljke mogu neposredno da
asimiluju. 6pak, s obzirom da je zemljite dinamini sistem, stanje u kome se zemljini
joni nalaze mo%e da se mijenja. &ako npr. joni koji se javljaju u kompleksima is"odni"
minerala mogu se iz nji" postepeno osloba)ati i vezivati na zemljinim koloidimaE
"umus i silicijum sjedinjavaju se sa gvo%)em, pri emu se ono rastvara, itd.
Zemljini koloidi
Pod koloidima tla podrazumijevaju se estice tla sa dijametrom manjim od !,O, a
ponekad se prikljuuju i estice gline manje od O. 5oloidi se sastoje od minerala i
organske materije i imaju razliit elektrini naboj. 5oloidi podlije%u procesima
koagulacije i peptizacije *koagulacija je zgruavanje, a peptizacija je prelazak ugruaka
u rastvor/.
2itna osobina koloidni" estica jeste nji"ova mala veliinaE od !,1 do 1 milimikrona
*milioniti dio mikrona/. Pestice vee od !,1 predstavljaju grublju disperziju, koja je
G
upravo zbog svoje vee veliine neaktivna u smislu fizike i fiziko."emijske
adsorpcije. Pestice ispod 1 milimkrona predstavljaju ustvari molekule i jone, i nji"ova
aktivnost je "emijskog, a ne koloidnog karaktera. 5oloidne estice su prema tome
agregati molekula i jona. (ne postaju sa jedne strane daljom disperzijom grublje
disperzione faze zemljita, a s druge kondenzacijom molekula.
Pored male veliine koloidne micele se odlikuju i osobinom da ne prelaze u molekularni
odnosno jonski rastvor to znai da se ne raspadaju na molekule i jone. (ne jedino
adisociraju jone. 0alja bitna osobina koloidni" estica jeste da u rastvarau
*dispergentu/ obrazuju na sebi aktivne povrine koje reaguju kako s rastvaraem
*vodom/ tako i sa drugim esticama rastvorenim u njemu. #a koloidne etice vrlo je
karakteristino da je nji"ova tipina koloidna aktivnost vezana za nji"ovu povrinu, dok
su reakcije u unutranjosti koloidni" estica od malog znaaja. #a razliku od "emiski"
reakcija, u kojima se materija bitno mijenja pri koloidnim reakcijama mijenja se samo
povrinski sloj koloidni" estica. 5oloidne reakcije su uslovljene, kako je ve reeno
povrinskom i elektrinom energijom.
Koloidna micela predstavlja kompleks molekula i atoma. :olekuli, atomi i joni u
unutranjosti estice djeluju povrinski jedni na druge sa svi" svoji" strana, tako da se
pri tome energija kojom se oni uzajamno privlae u potpunosti iscrpljuje. 5od nji" je
potencijal nula. :e)utim, oni molekuli, atomi i joni koji se nalaze na povrini koloidne
estice privlae se sa drugim molekulima, atomima i jonima samo sa svojim
unutranjim stranama, prema unutranjosti koloidne estice. <a taj nain je jedan dio
nji"ove energije, vezan za onu spoljanju stranu, slobodan te se tako javlja slobodna
povrinska energija estice' estica dakle dobija odre)eni potencijal.
(va slobodna povrinska energija koloidne estice troi se u reakciji sa molekulima,
atomima i jonima u rastvarau, u ovom sluaju u zemljinoj vodi. 1 sluaju da postoji
povrinsko privlaenje izme)u koloidne micele i estica rastvoreni" u vodi, povrina
micele biva pokrivena slojem estica, ija debljina zavisi od sile privlaenja. @ko
me)utim, postoji odbijanje estice rastvorene u dispergentu bivaju izbaene iz sloja koji
neposredno opkoljava koloidu micelu. (ve pojave oznaene su kao ,$z$/1a a#0"('-$.a,
i to u prvom sluaju kao pozitivna a u drugom kao negativna fizika adsorpcija.
-lektrina energija koloidne estice uslovljena je s jedne strane procesom jonizacije, to
znai odvajanje jona iz povrinski" molekula micele u dispergent, a s druge
adsorpcijom joni iz dispergenta. Prilikom jonizacije dolazi do elektrinog punjenja
koloidne povrine, poto joni, za vrijeme nji"ovog adisociranja *odvajanja/ sa povrine
koloidne estice u dispergent, odnose sobom onu elektrinu energiju kojom je bila
neutralisana elektrina energija suprotnog znaka u koloidnoj miceli.
$vaka koloidna micela sastoji se iz jezgra i omotaa oko njega. Ledan od ova
omotaa oznaen je kao unutranji *jer nalije%e neposredno na jezgro/, a drugi spoljanji
ili difuzni. 1nutranji omota se u vodenom rastvoru zemljita obrazuje na taj nain to
povrina jezgra privlai iz vodenog rastvora zemljita jone. (vaj unutranji sloj vrsto
prijanja uz povrinu jezgra. Ledro micele i unutranji omota ine relativno stabilnu
cjelinu koja je oznaena kao granula. Poto je unutranji sloj micele *a spoljanji
granule/ izgra)en od jona, on posjeduje povrinsko elekrino punjenje. Prema tome,
bitna osobina granule upravo je njeno elektrino punjenje na povrini. #ato granula
privlai jone suprotnog znaka a odbija jone istog znaka.
#a koloide su karakteristina dva suprotna stanja' sol i gel. $ol je ustvari koloidni
rastvor, koji se od pravi" rastvora razlikuje time da su tenosti fino dispergovane upravo
I
koloidne estice, a ne molekuli kao kod pravi", molekularni" rastvora. 1 odnosu prema
vodi razlikujemo dvije vrste soli, hidrofilne i hidrofobne.
"idrofilni koloidi su oni kod koji" se oko jezgra stvara omota zgusnute vode, koja sa
jezgrom ini jednu cjelinu.
"idrofobni nemaju vodeni omota, ve samo difuzni sloj oko granule.
5oloidi mogu da prelaze iz jednog stanja u drugo, i to u procesu koagulacije *prelaz iz
soli u gel/ i u procesu peptizacije *prelaz iz gela u sol/. 5oagulacija zemljini" koloida
je va%an proces, s obzirom da se ispiranje koloida iz jedni" u druge slojeve podloge ne
mo%e vriti u koagulovanom stanju, ve samo u stanju soli.
#naaj koloida u zemljitu je vrlo veliki. Prije svega oni imaju va%nu ulogu u formiranju
strukture zemljita, poto svojim prisustvom povezuju odvojene estice pijeska, pra"a i
ilovae. 1koliko je zemljite bogatije koloidima, utoliko je ono u veem stepenu
koagulisano, utoliko je njegova struktura stabilnija. $ obzirom da je stabilna stuktura
jedan od sutinski" uslova visoke plodnosti zemljita, koloidi doprinose na taj nain
postepeno, preko strukture, dobroj plodnosti zemljita. (rganski koloidi imaju zatitno
dejstvo na druge koloide, spreavajui nji"ovu koagulaciju. <ajzad, veoma va%na
adsorptivna sposobnost zemljita vezana je, kako je reeno, tako)e za koloidni dio
zemljita.
Adsorpcija
@dsorpcija je primanje, privlaenje, vezivanje materije na povrinu nekog sistema
*absorpcija je ula%enje materije u neki sistem/. 0a se ne odvija proces adsorpcije estice
rastvorene u vodi bi se brzo isprale iz tla. Sto su estice tla sitnije adsorpcija je vea
*prenik vei od !,!1 mm ini estice tla neaktivnim u procesu adsorpcije/. 1pravo
zbog toga adsorpcija je sposobnost koloida. (vaj proces omoguava tlu njegovu
sposobnost uvanja "ranjivi" materija *svojevrsni magacin "rane/ za biljni svijet.
Pod adsorptivnom, sposobnou zemljita podrazumijevamo, u najirem smislu,
sposobnost zemljita da prima i dr%i izvjesno vrijeme u svome sastavu razliite materije.
<ajaktivniju ulogu u adsorpciji imaju najsitnije zemljine estice i to koloidi i
dispergovane estice veliine pribli%no !,!!1mm. (snovno svojstvo koloidni" estica
*micela/ su u sutini i glavni nosioci adsorptivni" sposobnosti zemljita.
:o%emo razlikovati pet slijedei" oblika adsorptivne sposobnosti zemljita'
1. me"anika
. fizika
>. fiziko."emijska i
7. bioloka
M):a%$/1a a#0"('+$&%a 0'"0"2%"0+ z)*l.$4+a (vaj oblik adsorptivne sposobnosti
manifestuje se u tome to je zemljite u stanju da isto me"aniki adsorbuje estice
dispergovane u vodi, i to na taj nain to se one u toku filtracije kroz podlogu
zadr%avaju u zemljinim porama, kao na filtru. Prema tome, jasno je da se ovaj oblik
adsorpcije mo%e da odnosi samo na krupnije estice.
9
F$z$/1a a#0"('+$&%a 0'"0"2%"0+ z)*l.$4+a Pesto se fizikim putem adsorbuju na
povrini zemljini" koloida itavi molekuli razliiti" materija *npr. molekuli vodene
pare/. 1zrok ovoj pojavi je energija povrinskog napona koja dejstvuje na povrini
koloidni" estica i pod ijim se uticajem molekuli razliiti" materija adsorbuju na
povrini koloidni" micela.
F$z$/1"-:)*$.01a a#0"('+$&%a 0'"0"2%"0+ z)*l.$4+a $utina ove fiziko."emijske
adsorpcije je u tome da se elektroliti u rastvoru, to znai materije disocirane na jone,
privlae na povrini estica zemljita pod uticajem povrinske energije, znai fiziki, da
bi zatim pojedini joni stupili u reakciju sa jonima zemljinog adsorptivnog kompleksa.
5ao rezultat ovog procesa mijenja se s jedne strane sastav zemljinog rastvora, a s druge
strane sastav zemljinog adsorptivnog kompleksa. <a taj nain dolazi do odre)eni"
"emijski" promjena. #ato se ova vrsta adsorpcije i oznaava kao fiziko."emijska.
@)*$.01a a#0"('+$&%a 0'"0"2%"0+ z)*l.$4+a 5ao rezultat "emijske adsorpcije dolazi
do stvaranja nerastvorljivi" jedinjenja. (vdje su u pitanju "emijske reakcije izme)u soli
koje se ve nalaze u zemljinom rastvoru i oni" koje na bilo kakav nain stupaju u taj
isti rastvor. <erastvorene soli se talo%e i ulaze u vrstu zemljinu fazu gdje su,
za"valjujui svojoj tekoj rastvorljivosti, zatiene od ispiranja. <a ovaj nain zemljite
adsorbuje i mnoge elemente va%ne za is"ranu biljaka.
?$"l"41a a#0"('+$&%a 0'"0"2%"0+ z)*l.$4+a (va vrsta adsorpcije uslovljena je
aktivnou %ivi" organizama u zemljitu. ;e samim tim to mikroorganizmi i biljke
usvajaju niz elemenata, koncentriui i" u svojim elijama, spreava se nji"ovo
ispiranje iz zemljita. Poslije izumiranja organizama i mineralizacije nji"ovi" dijelova,
osloba)aju se i akumuliraju u podlozi "ranljivi elementi, postajui dostupni za nove
generacije organizama.
2ioloko usvajanje azota, posebno nitrata, ima izvanredno va%an znaaj. Poto su azot i
nitrati lako rastvorljivi, te stoga veoma podlo%ni potpunom ispiranju iz zemljita,
nji"ovo bioloko usvajanje znai u sutini to da se oni tim nainom zadr%avaju i vezuju
u zemljitu. 1 pjeskovitim podlogama, koje uglavnom nemaju zemljini adsorptivni
kompleks, s obzirom da u njima skoro potpuno odsustvuju koloidne i ilovaste estice,
bioloka adsorptivnost je gotovo jedina koja mo%e da obogati zemljite potrebnim
"ranljivim materijalima.
O(!a%01a *a+)($.a $ "(!a%$z*$ u +lu
Pored minerala u vrstoj fazi tla se nalaze i organske materije to veoma utie na fizike
i "emijske karakteristike tla. (bu"vata biljno korijenje, pedofaunu, mikroorganizme i
dr. Ledan dio organske materije se odma" razla%e do krajnji" produkata tj. ona se
mineralizuje, dok se drugi dio postepeno razla%e i pretvara u novu specifinu tvorevinu
humus.
Pod "umusom se podrazumijeva specifina organska materija nastala procesom
"uminifikacije. <ajva%niji sastojci "umusa su ligninske komponente *kompleks
izgra)en od fenil.propanovog jezgra kao osnovne gra)evne jedinice/ sa 7 9,
aminokiseline *> 9/, ugljiko"idrati *1! 9/, celuloza *7 9/, "emiceluloza *D 9/, masti,
voskovi i smola > 9, ostalo 7 9. Prema sadr%aju "umusa tla se dijele na' jedva
"umozna *do !,D 9 "umusa/, vrlo slabo "umozna *!,D.1,!/, slabo "umozna *1,!.1,D/,
umjereno "umozna *1,D.,D/, dosta "umozna *,D.D,!/, jako "umozna *D,!.1!,!/, vrlo
jako "umozna *1!.1D 9/, polutresetna *1D.>! 9/. 1 tlu se nalazi i veliki broj
>!
predstavnika organizama *biljni" i %ivotinjski"/ a nazivaju se C0@F(<. (ni se dijele
na pedofloru i pedofaunu. &o su najee mikrobi *bakterije, gljivice, alge i
aktimoronicete.izmedu bakterija i gljivica/. Pedofanu ine protozoi *%ivotinjice
mikroskopske veliine/, "ematode *valjkasti crvi/, kina glista *kroz svoje tijelo preradi
tonu tla/, krtice, poljski mievi, mravi i dr.
1 #emljitu dominiraju biljni organizmi, i to kako u kvantitativnom pogledu, prema
broju individua, tako i u kvalitativnom, prema ulozi koju imaju. 6pak i znaaj
%ivotinjski" organizama je veliki, posebno u prvim fazama razlaganja organski"
materija.
:nogobrojni biljni i %ivotinjski organizmi u podlozi uestvuju u formiranju i evoluciji
zemljita kao faktor sinteze "umusni" i glinoviti" materija. $ druge strane, organizmi
uslovljavaju plodnost supstrata aktivno uestvujui u biolokim ciklusima, u kojima se
vri transformacija oni" materija koje vie biljke koriste u is"rani. @ktivnost
organizama je toliko velika da se mo%e rei da su sve reakcije u zemljitu u sutini po
svojoj prirodi, posredno ili neposredno, bio"emijskog karaktera.
$ve biljne organizme, koji se u zemljitu nalaze u cjelini ili djelimino mo%emo
podijeliti na'
. makroorganizme *makroflora/
. mikroorganizme *mikroflora/
Ma1(",l"(a - #naaj makroflore u zemljitu ogleda se prije svega u ulozi koju imaju
korijenovi sistemi. (ni su jedan od glavni" izvora organske materije u podlozi. <ji"ova
masa daleko prelazi masu svi" ostali" zemljini" organizama. ?aspadanjem ostataka
izumrli" korijenova zemljitu se vraa organska materija, koja s jedne strane slu%i za
odr%avanje odre)ene rezerve "umusa a s druge kao "rana mikroorganizama. (sim toga,
asimilacijom jedinjenja iz zemljinog rastvora korijeni vii" biljaka naruavaju njegovu
ravnote%u, to ima velikog znaaja za itav niz procesa u podlozi, posebno u odnosu na
adsorbtivnost zemljini" koloida. 5orijeni, pomou kiselina koje lue, naroito
ugljenom, selektivno izvlae iz zemljita odre)ene "ranjive elemente. ;eliki je nji"ov
znaaj i u stimulaciji koju oni svojim luevinama vre na razvoj zemljine mikroflore.
M$1(",l"(a - :ikrofloru zemljita ine bakterije, aktinomicete, gljive i alge.
.akterije. - Po svojoj veliini bakterije su u principu jednake koloidnim esticama. 2roj
bakterija u podlozi je uopte uzev ogroman, posebno u plodnim zemljitima. #emljine
bakterije se mogu podijeliti na dvije grupe, u zavisnosti od nji"ovi" energetski" potreba'
. "eterotrofne bakterije
. autotrofne bakterije
"eterotrofne bakterije koriste energiju i ugljenik iz slo%eni" organski" materija. <eke
od nji" vezuju atmosferski azot, dok je drugima neop"odan "emijski vezan azot.
)utotrofne bakterije koriste energiju koja se osloba)a oksidacijom mineralni" materijaE
ugljenik dobijaju iz K( a < iz mineralni" jedinjenja. <jima pripadaju nitrifikatori,
sumporne bakterije i ferobakterije.
#naaj bakterija ogleda se prije svega u tome to one razla%u i unitavaju jedan dio
organski" materija. $ druge strane, one stvaraju, razlaganjem ili sintezom, "umusne
materije, koje su izvanredno va%na komponenta zemljita. <ajzad, bakterije pripremaju
elemente biljne is"rane, i to razla%ui organske materije *proces mineralizacije/,
>1
vezujui atmosferski azot i razla%ui slo%ena mineralna jedinjenja na elemente
pristupane za biljke.
Cvo nekoliko primjera aktivnosti razliiti" zemljini" bakterija. Pod uticajem
specifini" bakterija dolazi do raspadanja slo%eni" minerala na prostije komponente,
koje biljke mogu da asimiliu. &ako npr. silikatne bakterije svojom aktivnou dovode
do raspadanja zemljini" alumosilikata *npr. neki" filita/, pri emu se izdvaja kalijum.
0ruge bakterije oksidiu tetna kiselinska jedinjenja gvo%)a, pretvarajui i" u
bezopasna jedinjenea. 2akterije nitrifikatori prevode soli amonijaka u nitrite *npr.
<itrosomonas/ i u nitrate *<itrobacter/. Pitav niz bakterija oksidiu i ine bezopasnim
takve materije kao to su sumporvodonik, metan i drugi zemni gasovi. @utotrofne
bakterije su pionirski organizmi koji uestvuju u poecima stvaranja zemljita na
ogolienim povrinama masivni" stijena litosfere. 1 procesu disanja i razlaganja
organski" materija bakterije izluuju K(, ime uslovljavaju WWdisanjeXX zemljita
stvarajui u prizemnom sloju vazdu"a za vie biljke neop"odnu koliinu ugljendioksida.
2akterije razla%u itav niz organski" materija, kao to su npr. celuloza, lignin, pektinske
materije, bjelanevine, masti itd.
A1+$%"*$-)+) - @ktinomicete ine prelaznu grupu izme)u bakterija i gljiva. &o su
jednoelijski organizmi kao i bakterije, ali obrazuju razgranate micelijume, slino
gljivama. 6pak, aktinomicete se mogu prikljuiti bakterijama, kao posebna grupa
:Ycobacteriales *prema nekim autorima pripadaju gljivama, i to grupi Fungi imperfecti,
kao posebna familija @ctinomYcetaceae/. <ji"ov broj u zemljitu mo%e da bude vrlo
veliki, od 1!!.!!! do >.F!!.!!! na 1 gr. 2iomasa im i u optimalnim uslovima dosti%e i
do G!! kgU"a. @ktinomicete su uglavnom aerobni organizmi, a nji"ovo optimalno
razvie posti%e se u zemljitima bogatim organskim materijama, koja uz to nisu ni
suvie vla%na, ni suvie kisela. <ji"ova uloga u zemljitu veoma je va%na, s obzirom da
razla%u organske materije osloba)ajui pri tome "ranjive elemente. Poseban znaaj
imaju u kru%enju azota u zemljitu. @ktinomicete daleko br%e od bakterija razla%u
"umuse osloba)ajui azot, koji bi inae bez nji" ostao du%e vrijeme u nepristupanom
obliku, van domaaja vii" biljaka. (ne lue u zemljitu i antibiotike, igrajui time
va%nu ulogu u ravnote%i mikroflore i u pojavama antagonizama.
Gl.$&) - Hljive su veoma va%na bioloka komponenta pedoloke podloge, posebno u
nekim vrstama zemljita. ?anije se prvostepeni znaaj za bio"emijske procese u
zemljitu pripisivao bakterijama, dok se uloga gljiva podcjenjivala. :e)utim, danas
znamo da je i uloga gljiva izvanredno velika. <ji"ov broj u povrinskim slojevima
zemljita kree se pribli%no od I.!!! do 1.!!! !!! na 1 gr. dok biomasa iznosi od 1.!!!
do 1.D!! kgU"a., pa i preko toga. :ada je koliina gljiva u zemljitu velika, nji" je ipak
manje nego bakterija. 6zuzetak ine kisela i organskim materijama bogata zemljita, u
kojima gljive igraju izuzetno va%nu ulogu' (sim vee kiselosti i bogatstva u organskim
materijama, za gljive su posebno va%ni uslovi aeracije. :ada one mogu %ivjeti i u
uslovima nepotpune anaerobioze, ipak aerobioza djeluje na nji"ov razvoj izrazito
stimulativno.
1loga gljiva je vrlo velika, i ogleda se u uticaju na strukturu zemljita, razlaganju
organski" materija, asimilaciji mineralnog azota, obrazovanja "umusa i djelovanju na
druge zemljine mikroorganizme.
1 odnosu na strukturu podloge gljive igraju znaajnu ulogu, obezbje)uju stabilnost
zemljita. &u se naroito istiu micelialne gljive, gljive posebno iz roda Kaladosporium,
Pencilium i &ric"oderma. 1 sutini, na "ifama gljiva dolazi do adsorpcije sitni" estica
zemljita, ime se stvaraju porozni, prema vodi otporni agregati.
>
Hljive, zajedno sa bakterijama, imaju izvanredno va%nu ulogu razlaganja organski"
materija. Hljive uslovljavaju prvu fazu procesa razlaganja organski" materija, dok se
bakterije javljaju kao sljedei pokreta daljeg razlaganja. Hljive razla%u azotna
jedinjenja koristei iz nji" azot, odnosno i sam ugljenik ukoliko u zemljitu ne postoje
drugi njegovi izvori. (d bitnog je znaaja da su potrebe gljiva u azotu manje od
nji"ovi" energetski" potreba, tako da se suviak azota izluuje u obliku <3
>
. <jegova
koliina je vea od one koju daju bakterije razla%ui bjelanevine.
#a izgradnju svoji" tkiva gljive asmiliraju azotna jedinjenja u zemljitu u daleko veoj
koliini nego bakterije i aktinomicete. (vaj azot se najprije imobilie a zatim osloba)a u
obliku dostupnom za biljke. ;a%na je uloga gljiva i u stvaranju "umusa. $ jedne strane
one to posti%u sintetiui veliku koliinu protoplazme,ime se uopte poveava rezerva
organske materije u zemljitu. $ druge strane gljive razla%u azotne i ugljenikove
komplekse iz biljni" ostataka, pri emu se stvaraju razliite "umusne materije.
<ajzad, gljive u velikoj mjeri utiu na druge zemljine mikroorganizme, i to ne samo
time to svojom aktivnou uslovljavaju optu koliinu "ranjivi" materija u zemljitu.
(ne sintetiu odre)ene antibiotike koji na mikroorganizme utiu povoljno ili
nepovoljno *dejstvo ovi" antibiotika odra%ava se, naravno, i na vie biljke/.
Al!) - $ obzirom da su alge autotrofni fotosintetiki organizmi najvie su
rasprostranjene u povrinskom sloju zemljita, gdje se nalaze u povoljnim uslovima
vla%nosti i dovoljne svjetlosti. 6zgleda da je za nji" voda bitan ekoloki faktor, zbog
ega su one najmnogobrojnije u vla%nim zemljitima. $koro sve vrste zemljini" alga
mikroskopski" su razmjera, jednoelijske ili konaste. 1 zemljitu su najmnogobrojnije
modro - zelene i zelene alge, od koji" se svaka mo%e nalaziti u koliini i do 1!!.!!!
primjeraka na 1 gr. Pored nji" nalaze se i diatomeje.
=ivotna aktivnost oni" algi koje se razvijaju u povrinskim slojevima zemljita slina je
aktivnosti vii" biljaka. (ne iz zemljita uzimaju neop"odne mineralne materije i azot,
ugljenik i atmosferski K( dok im je izvor energije sunana svjetlost. 1 dubljim
slojevima zemljita, gdje ne dopire svjetlost, alge koriste energiju koja se osloba)a
razlaganjem organski" materija.
;e samim svojim prisustvom u podlozi alge poveavaju sadr%aj organski" materija.
<eke od nji" utiu povoljno na fiksaciju atmosferskog azota. $vojom sintetikom
aktivnou alge usvajaju ras tvorene mineralne elemente zemljita, ime se
suprostavljaju nji"ovom brzom ispiranju. 1koliko je ovo usvajanje vei" razmjera i
ukoliko pada za vrijeme razvoja vii" biljaka, mo%e tetno da se odrazi na razvoj ovi"
posljednji", smanjujui im izvor "ranjivi" materija u podlozi.
1 zemljitu se uglavnom nalaze predstavnici etiri slijedee grupe alga' K"lorop"Yceae,
Zant"op"Yceae, 2acillarioo"Yceae i KYanp"Yceae.
Ma1(",au%a - 1 zemljitu se nalazi veliki broj %ivotinja, od koji" ga neke naseljavaju
stalno a neke povremeno. 1loga %ivotinja u pedolokoj podlozi je raznovrsna.
Predstavnici makrofaune utiu uglavnom povoljno na osobine zemljita. =ivotinje
svojom aktivnou doprinose odr%avanju njegove povoljne mrviaste strukture,
njegovoj areaciji i drena%i. <ji"ov uticaj se osjea i u "emijskim procesima u zemljitu,
i to ili neposredno, putem procesa varenja "rane, ili posredno, unitavanjem bakterija,
gljiva, alga i protozoa. 6zumiranjem, %ivotinjski organizmi doprinose koncentraciji
organski" materija u zemljitu. (d predstavnika makrofaune zemljita mogu se navesti
glodari, bubojedi *6nsektivora/, insekti, 0iplopoda *npr. gujin ealj/, mokrice
*6sopoda/, pregljevi, pu%evi, stonoge *:Yripoda/, pauci i lankoviti crvi *@nelides/.
>>
<ema sumnje da su od predstavnika makrofaune najva%nije kine gliste *(ligoc"aeta/,
iji broj mo%e da varira od nekoliko stotina do preko milion individua na 1 "a. Pri tome
se nji"ova biomasa kree od 9! do D!! kg.
Kine gliste djeluju u zemljitu s jedne strane isto me"anikim putem, a s druge
"emijskim. :e"aniki uticaj je u tome to one prenose, premjetaju i aeriu zemljite.
(d posebnog je interesa to to kine gliste prenose sa povrine u dublje slojeve
zemljita nerazlo%ene organske materije, pri emu se poveava postojanost zemljini"
agregata. 3emijsko djelovanje kini" glista proistie iz injenice da one u svojim
organima za varenje prerade u toku godine izvanredno velike koliine zemljita.
Prolazei kroz crijevni kanal kini" glista, organske i mineralne materije zemljita
*posebno azotne/ izlo%ene su uticaju fermenata varenja. Pod tim uticajem "ranjive
materije zemljita poveavaju svoju vrijednost u odnosu na vie biljke koje i" koriste.
1stanovljeno je da ono zemljite koje je prolo kroz crijevni kanal kini" glista, to
znai nji"ovi ekskrementi, ima veu vrijednost p3, veu sposobnost za razmjenu
kationa, vie organski" materija, veu koliinu azota, <(> Ka i :g, sposobni" za
razmjenu, kao i veu koliinu za biljke pristupanog P. 6z ovog jasno proistie da
procesom varenja kine gliste neposredno poveavaju plodnost zemljita. 2roje od
nekoliko stotina do preko milion jedinki na jedan "a, sa biomasom od 9!.D!! kg.
M$1(",au%a - za zemljine procese u mikrofauni su najva%nije nematode *<ematodes -
red valjkasti" crva/ i pra%ivotinje *Protozoa/. :ogu da se spomenu i rotatorije
*?otatoria/.
<ematode su redovni stanovnici veine zemljita. <ji"ov broj mo%e da bude i nekoliko
milijardi na 1 "a. (vi organizmi se prema nainu is"rane mogu podijeliti na tri grupe'
. nematode koje se "rane organskim materijama u raspadanju
. nematode koje se "rane drugim nematodama, biljkama, bakterijama, protozoama
i drugim organizmima
. nematode koje prodiru u korijenje vii" biljaka *paradajz, mrkva/ provodei u
njima dio svoga %ivotnog ciklusa.
1 zemljitu su najee nematode iz prve grupe. 3ranei se organskim materijalima
doprinose one nji"ovom razlaganju i mijeanju sa mineralnim materijalima. Protozoe su
jednoelijski organizmi koje prema nainu kretanja mo%emo podijeliti na'
. infuzorije *Kiliatae ili 6ngusoriae - kreu se pomou trepalja - cilija/
. flagelatae *kreu se pomou bieva/
. amebe *@maebina - kreu se pomou pseudopodija/.
Protozoe su u zemljitu zastupljene velikim brojem, naroito flagelate i amebe.
0o sada je u zemljitu konstatovano preko D! vrsta protozoa. <a 1 "a. povrine broj
flagelata se kree pribli%no od D!!.!!! do 1.!!!.!!!, amebe od 1!!.!!! do D!!.!!!, a
infuzorija od I!
Ledan od osnovni" faktora u dejstvu pra%ivotinja na zemljite je u tome to se veina
nji" "rani bakterijama, ime na zemljite i vie biljke djeluje posredno. 1 vezi s tim
protozoe mogu na podlogu uticati povoljno ili nepovopljno, u zavisnosti od toga koje
bakterije unitavaju. 6pak, ovaj odnos protozoa prema bakterijama u osnovi je povoljan
za zemljite, s obzirom da one unitavaju i fitopatogene bakterije, a s druge strane
unitavajui bakterije one uope stimuliu nji"ov dalji razvoj, reguliu nji"ovu brojnost
>7
u najoptimalnijem odnosu, intenzivirajui na taj nain odre)ene bio"emijske procese
vezane za %ivot ti" bakterija.
.ioloki ciklusi
Pored ugljendioksida i vode zelenim biljkama su za sintezu materija iz koji" izgra)uju
svoja tkiva potrebne i mineralne materije, do koji" dolaze preko svoga korjenovog
sistema iz zemljita. 5ako je ve reeno, za biljke su od bitnog znaaja prije svega azot,
sumpor, kalijum, gvo%)e i fosfor, a tako)e i magnezijum. (d velikog je znaaja i
prisustvo odre)eni" koliina Ka. <ajzad, i itav niz drugi" elemenata ima posebnu
va%nost za %ivot biljkaka, samo to potrebe u njima zadovoljavaju ve sa vrlo malim
koliinama, zbog ega su i oznaeni kao mikroelementi.
1 procesu svoga razvia i rastenja biljke koncentriu velike koliine ovi" mineralni"
materija u svome tijelu, vezujui i" u razliitim organskim jedinjenjima. ;e samim tim
zemljite bi moglo da za krae ili du%e vrijeme izgubi za biljke najva%nije elemente
mineralne is"rane, ili da bar osjetnije osiromai u njima. $tvar je u tome to se poslije
izumiranja biljaka nji"ovi ostaci vraaju zemljitu, ali u obliku organski" jedinjenja iz
koji" biljke nisu vie u stanju da mineralne elemente neposredno koriste. <eop"odno je,
prema tome, da se ova organska jedinjenja razlo%e, da se izvri nji"ova mineralizacija
do onog stupnja na kome e biti omogueno usvajanje mineralni" materija od strane
biljaka. Proces mineralizacije ostvaruje se putem %ivotne aktivnosti mikroorganizama.
:e)utim, latentna opasnost da zemljite izgubi svoju rezervu pristupani" oblika
mineralni" materija le%i ne samo u usvajanju ti" materija od strane biljaka i nji"ovom
koncentracijom u organskim jedinjenjima. &reba imati u vidu da voda, ponirui u
duboke slojeve zemljita, stalno ispira, esto veliki dio mineralni" materija. 0o gubitka
neki" od nji" dolazi i prilikom isparavanja iz zemljita u atmosferu. (va opasnost je
posebno velika u pogledu azota, jednog od bitni" sastojaka minerale is"rane biljaka.
<esporno, zemljite neposredno gubi azot putem ispiranja vodom i isparavanja u
vazdunu sredinu. #ato je neop"odno da se ovi gubici neprestano nadokna)uju. 6 zaista,
molekularni atmosferski vazdu" neprestano ulazi u zemljite gdje azot biva od strane
posebni" mikroorganizama fiksiran, i to u procesu sinteze bjelanevina.
Prema tome, odr%avanje odre)ene koncentracije mineralni" materija i azota u zemljitu
posti%e se procesima mineralizacije i sinteze. (vi procesi su slo%eni i ine kompleks
ciklini" i povratni", reverzibilni" reakcija. :ineralni elementi prelaze u njima iz
oksidovani" u redukovana stanja i obrnuto, ili pak dijelom prelaze u "umus, rezervne
materije iz koji" se docnije postepeno osloba)aju. (no to je za ove procese
karakteristino jeste to da ni jedno stanje u kome se "ranjive materije na)u nije
postojano, ve naprotiv neprestano se vri smjena jedni" stanja drugim. <a taj nain
"ranjive materije kru%e, u okvirima odre)eni" ciklusa. $ obzirom da u tome bitnu ulogu
igraju %iva bia, ova okru%enja se mogu s punim pravom oznaiti kao bioloki ciklusi.
(d nji" su najva%niji ciklusi azota i ugljenika. Pored nji" od znaaja su i ciklusi niza
drugi" mineralni" matrerija *npr. sumpora, gvo%)a, fosfora i dr./. ( nekim biolokim
ciklusima govori se i na drugom mjestu *vidjeti poglavlje o osnovnim pojmovima
biocenologije/, a ovdje e se izlo%iti samo ciklus azota i ugljenika posebno u vezi sa
zemljitem.
B$1lu0 az"+a - <ajvei dio azotne rezerve na #emlji nalazi se u atmosferi, i to u obliku
molekularnog azota. <ajvei broj biljaka nije u stanju da usvoji azot u ovakvom obliku.
(n postaje za biljke dostupan tek u onom momentu kada, kru%ei u svome ciklusu,
pre)e u neki pristupaan oblik. 2itnu ulogu u azotnom ciklusu to znai u procesima
>D
pretvaranja azota u neki pristupaan oblik i njegovog osloba)anja iz organski"
jedinjenja, imaju odre)eni mikroorganizmi.
B$1lu0 u!l.)%$1a - (vaj ciklus poinje u onom trenutku kada se izumrli %ivotinjski i
biljni organizmi, ili nji"ovi izumrli dijelovi poinju da razla%u u procesu vrenja, pod
dejstvom razliiti" biljni" mikroorganizama. (vo razlaganje se odvija kroz itav niz
faza, vrlo slo%eno, i na odre)enim etapam vrlo sporo. 5rajnji produkt je ugljena
kiselina. &o je ustvari proces mineralizacije organski" materija.
&reba istai da se u ciklusu ugljenika na svakoj etapi dio razlo%eni" ugljenikovi"
jedinjenja iskljuuje iz procesa mineralizacije i ukljuuje u proces novi" sinteza. (d
ovi" sintetiki" reakcija posebno su va%ne one koje dovode do obrazovanja rezervni"
materija, "umusa. Povezanost ciklusa ugljenika i ciklusa azota manifestuje se u onim
reakcijama razlaganja organski" materija pri kojima mikroorganizmi azotofiksatori
koriste organske materije kao izvor ugljenika.
Pl"#%"0+ +la
Plodnost tla je njegovo bitno svojstvo po kojem se ono razlikuje od litosfere. Pri
izuavanju tla obraa se pa%nja na to kakvo je ono kao %ivotni prostor za biljni korijen
tj. s kakvim uspje"om ono snabdijeva biljke "ranjivim materijama, vodom i zrakom.
Plodnost tla ne predstavlja samo njegova prirodna svojstva, nego ona zavisi i od uticaja
ovjeka. Prema tome plodnost tla je kompleksno svojstvo i mo%e se tretirati kroz etiri
svojstva'
. sadr%aj "ranjivi" materijaE
. obezbije)enost biljaka vodom
. obezbije)enost zrakom i
. od dubine tla.
$vaki od ovi" faktora opet zavisi od drugi" inilaca, a tako)er postoje i mogunosti
djelovanja pojedini" inilaca, te se mo%e konstatovati da je plodnost veoma slo%ena
veliina. :nogo je va%nija konstelacija svi" ovi" faktora, nego izra%enost samo jednog
svojstva. <a primjer, ukoliko neko tlo od povoljni" svojstava, sa gledita biljke, ima
samo sadr%aj "ranjiva, a ostala svojstva su nepovoljna, to e i proizvodna sposobnost
biti mala.
&lo u prirodnim uvjetima, uglavnom, ne gubi svoju plodnost. &ako npr. uma svake
godine vraa tlu u obliku listnica, gotovo sve "ranjive materije koje mu je oduzela,
odnosno oko GD9 se vraa, a oko D9 zadr%ava umsko drvee za izgradnju drvne
mase. $asvim je drugi sluaj kod poljoprivrednog zemljita. &u se cjelokupna masa
uzeti" "raniva iznosi iz tla u vidu poljoprivredni" prinosa, sa izuzetkom korijena i neto
dijelova stabljike. Prema tome plodnost je izrazito kompleksno svojstvo. 1 tlu se
razvijaju dvije vrste plodnosti'
. prirodna plodnost
. steena ili efektivna plodnost
Prirodna ili potencijalna plodnost tla je ona plodnost koju je tlo dobilo, odnosno
postiglo u toku svog razvoja. (va plodnost zavisi od prirodni" svojstava i mo%e se
okarakteristati potencijalnim zali"ama elemenata is"rane, koliinom la"ko pristupani"
>F
"raniva, sadr%ajem "umusa, monou "umusnog "orizonta, intenzitetom
mikrobioloki" procesa, reakcijom, te vodno.zranim re%imom.
Cfektivna ili steena plodnost je plodnost koju je tlo steklo djelovanjem ovjeka. (va
plodnost zavisi dijelom od prirodne plodnosti, ali je vie ovisna od naina
iskoritavanja, odnosno ovjekovog uticaja.
Produktivnost tla. Pod terminima 4plodnost tla, kojim se iskazuje sadr%aj "raniva u tlu i
koeficijent nji"ovog iskoritavanja, postoji i termin 4produktivnost tla,, koji ukljuuje
plodnost plus prinos neke kulture.
1 cilju poveanja plodnosti i produktivnosti mogue je upotrijebiti odgovarajue mjere,
a one mogu biti agrote"nike i "idrote"nike. @grote"nikim mjerama se popravljaju
nepovoljna fizika i "emijska svojstva, a "idrote"nike mjere podrazumijevaju zatitu
od poplava, odvodnjavanje i navodnjavanje.
(naaj zemljita za biljke
Primarni znaaj zemljita za %ivot biljaka proistie iz injenice da one svoju "ranu
sintetiu iz prosti" materija koje uzimaju iz vazdu"a i zemljita. 2iljkama su za
izgradnju tkiva potrebne velike koliine ugljenika, kisika, vodika, azota, fosfora i
sumpora. #a izgradnju razliiti" enzima biljke troe manje koliine gvo%)a,
magnezijuma, mangana, cinka, bakra, bora i molibdena, a za razliite druge svr"e
natrijum, kalcijum, kao i jo neke elektrolite. 6zgleda da i neki drugi elementi mogu biti
neop"odni, kao to su silicijum, aluminijum i "rom. Po svoj prilici da su ugljendioksid i
voda za veinu biljaka jedinstven izvor ugljenika i vodonika. Loni amonijaka i nitrata su
izvor azota, dok druge elemente biljke uzimaju iz zemljita u obliku prosti" neorganski"
jona. Prema tome ugljen dioksid iz vazdu"a i prosti neorganski joni u zemljitu pred.
stavljaju za biljku neop"odne "ranjive materije.
&odu i mineralne materije biljke uzimaju iz zemljita preko korijenovog sistema, bli%e
reeno pomou korijenski" dlaka. &reba istai da su apsorpcija vode i apsorpcija
mineralni" materija u znatnoj mjeri nezavisne jedna od druge, kao i to da su po svom
karakteru dosta razliite. 0ok je primanje vode uslovljeno usisavajuom silom korijena,
to znai razlikom izme)u osmotskog pritiska i pritiska turogora kao i drugim
me"anizmima, usvajanjem mineralni" materija je uslovljeno prije svega odre)enim
utrokom elektrine energije. &reba istai da korijeni biljaka usvajaju "ranjljive materije
iz zemljita u vidu anijona i katijona. 6zvor energije, potrebene za apsorpciju mineralni"
materija su ugljovodonici koji se u elijama korijena oksidiu u procesu disanja, tako da
se pri tome usvaja kiseonik a udaljuje ugljena kiselina, i to u formi jona 3Q i 3K(>.. <a
taj nain u procesu disanja iz elije korijena elektroni se izdvajaju ka njenoj povrini.
E1"l"41$ z%a/a. 1al-$.u*a - :ineralni dio zemljita ima uopte veliki ekoloki znaaj
to se moglo vidjeti iz pret"odnog izlaganja. 6pak, kalcijum, kao i neke druge elemente
treba izdvojiti s obzirom na kompleksni karakter njegovog djelovanja.
5alcijum se u zemljitu nalazi prije svega u obliku kalcijum.karbonata *KaK(>/, a
tako)er i kao fosforne i silicijumove kiseline odnosno razliiti" organski" kiselina.
(bino se smatra da su bogata kalcijumom ona zemljita koja ga sadr%e u koliini preko
>9. &akva zemljita imaju bazinu reakciju i sa "lorovodoninom kiselinom daju
karakteristinu reakciju pri kojoj se K( izdvaja manje ili vie burno u obliku kipee
pjenuave mase.
0ejstvo kalcijuma je dvostruko' s jedne strane on utie na fizike a s druge na "emijske
osobine zemljita. &ako npr. bogatstvo zemljita u kalcijumu uslovljava njegovu
>G
bazinu reakciju, a odsustvo kalcijuma obino je uzrok kiselosti podlogeE na taj nain
on potie tetno dejstvo 3 i @l jona. :o%e se rei da se odnos biljaka prema zemljinom
kalcijumu, kada je rije o njegovom "emijskom djelovanju, svodi ustvari na uticaj
reakcije p3 zemljita na biljne organizme. :o%e se isto tako navesti da on, stupajui u
reakciju sa teko rastvorljivim fosfatima prevodi ove u la"ko rastvorljive soli fosfora,
koje biljke mogu da la"ko usvajaju. 1 fizikom pogledu kalcijum doprinosi boljem
termikom, vodnom i zranom re%imu zemljita a isto tako poboljava i njegovu
adsorptivnu sposobnost. 1 prisustvu kalcijuma "umus postaje stabilniji.
:odifikujui svojstva zemljita kalcijum djeluje na biljke posredno. @li, njegovo
dejstvo mo%e biti isto tako i neposredno, i ono se prije svega ogleda u injenici da
kalcijum za ogromnu veinu biljaka predstavlja element mineralne is"rane. $ druge
strane on je neop"odno potreban kao regulator unutarelijskog prometa materije, npr. za
neutralizaciju tetni" keselina.
1 odnosu na prisustvo kalcijuma u podlozi izdvajaju se slijedee grupe biljaka'
1 "2l$!a+%$ 1al-$,$l$, vrsta kojima je za uspjean razvoj i opstanak potrebno prisustvo
kalcijuma u podlozi
2 ,a1ul+a+$&%$ 1al-$,$l, biljke koje se najbolje razvijaju u prisustvu kalcijuma, ali mogu
opstati i bez njega,
3 1al-$,"2%) 2$l.1) *mnoge od nji" su silicifilne/ su one koje ne podnose kalcijum, i
5 $%#$,)()%+%) 2$l.1), koje se podjednako odnose i prema podlozi sa kalcijumom i
prema podlozi bez njega.
?eakcija zemljita zavisi od mnogi" faktora /klime, bioloke podloge, mineralnog i
organskog sastava zemljita, reljefa, podzemnih voda i vegetacije0, tako da pokazuju ne
samo veliku raznovrsnost u pogledu razliiti" oblasti i razliiti" lokaliteta, ve isto tako
i znaajnu promjenljivost na jednom istom mjestu. 1 vezi sa ovim posljednjim, stepen
kiselosti pedoloke podloge se mijenja sa dubinom zemljini" "orizonata, odnosno
vremenski u toku godine i u toku dana i noi.
1opte uzev, mo%e se rei da se u uslovima su"e i tople klime, u pustinjama i stepama,
razvija zemljite sa bazinom i neutralnom reakcijom, a u uslovima vla%ne i "ladne,
zemljite sa kiselom reakcijom. (bilne padavine i niska temperatura utiu na razlaganje
biljni" ostataka na takav nain da se pri tome obrazuje velika koliina organski"
kiselina rastvoreni" u vodi *krenska, apokrenska i fulvo kiselina/. 1koliko odsustvuje
kalcijum karbonat zemljite dobija kiselu reakciju. @li, geoloka podloga mo%e uticati
na reakciju zemljita i nezavisno od karaktera klime. &ako npr. granit dovodi do kisele
reakcije pedoloke podloge ak i u uslovima tople klime.
E1"l"41$ +$'"&$ 2$l.a1a %a 0la%$* z)*l.$4+$*a =:al",$+)> $ %.$:"&a )1"l"!$.a
Prije nego to pre)emo na izlaganje ekologije "alofita, biljaka koje %ive na slanim
zemljitima *slatinama/, prikazaemo ukratko "emijske i fizike osobine slatina, kao i
nain nji"ovog postanka i dalje evolucije.
$latine, u irokom smislu te rijei, predstavljaju kompleksnu grupu zemljita koja se, i
pored neki" bitni" zajedniki" osobina, me)u sobom u mnogo emu razlikuju, tako da
mo%emo izdvojiti nekoliko nji"ovi" tipova. $pecifine osobine razliiti" slani"
zemljita od znaaja su za razliitu ekologiju bljaka koje su na njima nastanjene, a isto
>I
tako uslovljavaju i vee ili manje tekoe prilikom nji"ovog meliorisanja i privo)enja
kulturi.
Sla+$%) 0u z)*l.$4+a 1".a 0) %alaz) '"# u+$-a.)* al1al%$: 0"l$ $ u 1".$*a .) %a+($.u*
"#lu/u.u<$ ,a1+"(C 0la+$%) 0u :$#("-:al"!)%) +&"()&$%), $ u %.$:"&"* "2(az"&a%.u
'(&a ul"!a '($'a#a &"#$ $ 0"l$*a
Ledna od glavni" osobina slatina je nji"ov sadr%aj u alkalnim solima, mada u pogledu
vrste i koncentracije ti" soli postoje velike razlike. ;oda je bitni faktor formiranja
slatina u tome smislu to s jedne strane donosi zemljitu so, zasoljavajui ga time, a s
druge odnosi so iz zemljita u procesu rasoljavanja. Prema tome, u genezi slatina treba
razlikovati dva razliita procesa, proces zasoljavanja i proces rasoljavanja. &o i jeste
razlog da se pojedini tipovi slatina mogu u znatnoj mjeri razlikovati me)u sobom,
upravo u zavisnosti od toga koji procesi dominiraju, i u kojoj su mjeri ispoljeni.
1opte uzev, slatine su zemljita nepogodna za poljoprivredne kulture. (vo je prije
svega uslovljeno nji"ovim nepovoljnim "emijskim sastavom. Ma"ko rastvorljive soli
natrijuma i neke soli kalcijuma i magnezijuma tetni su ne samo za poljoprivredne
kulture, ve i za veinu ostali" biljaka. @li, kod slatina koje se nalaze u procesu
rasoljavanja koncentracija tetni" natrijumovi" soli ne mora uopte biti tolika da
predstavlja ograniavajui faktor za kulturne i druge, na slatine neprilago)ene biljke.
5od neki" slatina tetne soli mogu da budu ak i potpuno isprane, pa da se ipak nji"ova
poljoprivredna vrijednost ne povea znatnije. $tvar je u tome to pored nepovoljni"
"emijski" osobina slatine imaju i veoma loa fizika svojstva, kao to su te%ak
me"aniki sastav, nepovoljna struktura, slaba propustljivost za vodu i vazdu".
<a osnovu procesa koji vladaju u njima, koncentracije i karaktera soli kao i fiziki"
osobina, slatine se mogu podjieliti na tri grupe'
I S"l"%/a1 (va su slana zemljita bogata u vodorastvornim solima. :ogu se podijeliti
na slanice *dominirajui "loridi i sulfati, sodnjae *dominira so/ i saliternjae
*dominiraju nitrati/.
II S"l"%.)- 5od ovi" zemljita tetne soli su veim ili manjim dijelom, isprane, dok je
adsorptivni kompleks zasien prete%no <a.jonima.
III S"l)/ 5od ovi" zemljita je iz adsorptivnog kompleksa istisnut je natrijum, i to
jonima vodonika ili nekim drugim.
(vo su tipine slatine, a pod slatinastim zemljitem treba podrazumijevati ,$va ona
zemljita koja su usred procesa zaslanjivanja i alkalizacije odnosno raslanjivanja i
dealkalizacije izmijenila vie ili manje svoje prvobitne osobine, *<. :iljkovi, 19DD./.
<a taj nain, u najirem okviru slani" zemljita postoji mnogo varijanata, koje se vie ili
manje razlikuju od tipini" slatina.
&reba istai da su slatine, kao poseban tip zemljita, vezane prije svega za su"u i toplu
klimu. @li to nikako ne znai da su i one same obavezno su"e. <aprotiv, neki tipovi
slatina mogu biti ak i veoma vla%ni, kakav je prije svega sluaj sa solonacima. $u"a i
topla klima, a to znai niska vrijednost vodenog taloga pri visokim temperaturama,
uslovljava da se s jedne strane, vri intenzivno isparavanje vode iz povrinskog sloja
zemljita i samim tim poveava koncentracija soli u njima, a s druge onemoguava,
usljed slabi" padavina, da kinica ponirui ispira i odnosi ovu so u dublje slojeve
pedoloke podloge. :e)utim, za formiranje slanog zemljita neop"odno je prisustvo
podzemne vode koja se ulaznim tokom penje sve do povrine podloge gdje, ispravajui,
ostavlja zemljitu znatne koliine soli. 6 u depresijama, gdje ova podzemna voda le%i
>9
vrlo blizu povrine zemljita, dolazi do sline pojave. &reba dodati da u ovim procesima
nije uopte neop"odno da podzemna voda bude u jaoj mjeri zaslanjena. 0ovoljno je da
ona predstavlja blag rastvor soli, pa da se ipak u zemljitu, pri datim uslovima su"e i
tople klime, tokom vremena neizbje%no koncentriu znatne koliine soli.
$ druge strane, slana pedoloka podloga mo%e se formirati i u vla%noj klimi, u sjevernm
"umidnim oblastima. &o se deava u sluaju kada postoji bliska podzemna voda, bogata
natrijum "loridom i glauberovom soli, koja postojano vla%i zemljite. &akav je sluaj
kod niski" morski" obala, koje su i u vla%nim klimatskim oblastima zaslanjene *npr.
(bale 2ijelog, 2altikog i 2arencovog mora/.
Ponekad u vla%nim oblastima dolazi do zaslanjivanja zemljita i izvan podruja obala, u
sluaju da slana podzemna voda izbija na povrinu u vidu slani" izvora. 6pak, sve su
ovo specifini sluajevi pri kojima formiranje slani" zemljita i u "umidnim oblastima
uslovljava prisustvo slane podzemne vode. 6nae, tipina slana zemljita kao klimatske
tvorevine vezana su za aridne i tople oblasti. &reba imati na umu da u vla%noj klimi, sa
izuzetkom neki" specijalni" sluajeva o kojima je gore bilo rijei, ne dolazi do znatnije
koncentracije tetni" soli usljed dejstva obilni" padavina koje stalno vre nji"ovo
ispiranje iz zemljita.
5ao posebno pogodne za obrazovanje slane pedoloke podloge treba istai stepske i
pustinjske oblasti. Pored onog osnovnog faktora, uzlaznog toka podzemne vode i njenog
intenzivnog isparavanja sa povrine zemljita pri emu se so iz rastvora tu neprestano
akumulira, u pustinjama koncentraciji soli doprinosi jo i ta okolnost da izuzetno mala
koliina padavina nije u stanju da ispere ak ni soli koje se dobijaju pri mineralizaciji
biljni" ostataka.
1 pogledu naina zasoljavanja mogu kod slatina postojati vee ili manje razlike.
:e)utim, ono to je bitno jeste injenica da je stvaranje slani" zemljita veinom bilo
uslovljeno nji"ovim pret"odnim zabarivanjem slanom vodom. Prema $igmundu *C.
$igmond, 19>7./ 4Proces zaslanjivanja poinje onda kad su u su"oj klimi pojedine
povrine izvrgnute periodinom prekomjernom vla%enju, a geoloka podloga je takva da
se u vodi rastvorljive soli *natrijumove/ ne mogu kroz nju procijediti, nego se soli
najveim svojim dijelom usljed isparavanja upiju u zemljite i mijenjaju "emijski sastav
zemljita,.
Pored procesa zaslanjivanja, u genezi slatina se odigrava i proces raslanjivanja. 1
procesu zaslanjivanja mo%emo razlikovati fazu solonaka, a u procesu raslanjivanja faze
solonjeca i solea *<. :iljkovi, 19DD./. Prema tome, odre)eni tipovi slatina vezani su u
sutini za odre)ene faze u procesima zaslanjivanja i raslanjivanja. ?e%im kod ovi"
tipova slatina kao i nji"ov ekoloki znaaj su u znatnoj mjeri razliiti.
#a solonake je vrlo karakteristina akumulacija alkalni" soli u povrinskim slojevima,
i to pod uticajem slani" podzemni" voda koje ascedentnim tokovima dopiru sve do
povrine. &o su ustvari vla%na i slana zemljita. <ajvea koncentracija soli je za vrijeme
ljeta, kada se solonaci isuuju. 1 proljee je zemljite vla%nije, pa je samim tim i
koncentracija soli manja. 1 toku ljeta so se talo%i na povrii u vidu bjeliaste prevlake
kristala. 5od solonaka natrijum se nalazi ne samo u vidu rastvorljivi" soli, ve njegovi
joni zasiuju i koloidni kompleks zemljita.
1koliko kod solonaka postoje male koliine "lorida *<aKl/ i sulfata *Ka$(7/ dolazi
do nji"ove reakcije sa KaK(>, pri emu se stvara soda *<aK(>/, svakako po biljke
najtetnija alkalna so. 1 sluaju da postoji visoka koncentracija natrijum "lorida i
natrijum sulfata soda se ne mo%e obrazovati. :e)utim, i pored odsustva sode, ovakva
7!
zemljita su veoma nepovoljna za veinu biljaka, s obzirom da je ve i sama visoka
koncentracija natrijumovi" soli vrlo tetna.
5od solonjeca alkalne soli se nalaze u dubljim slojevima zemljita dok je povrinski sloj
ispran. Formiranje solonjeca je uslovljeno sputanjem nivoa podzemne vode i
ispiranjem alkalni" soli iz gornji" slojeva. 5od tipinog solonjeca "loridi i sulfati su
potpuno isprani. $ druge strane, dolazi do adsorpcije <a.jona u adsorptivnom
kompleksu, to je za fazu solonjeca vrlo karakteristino. Poto su "loridi i sulfati ranije
spreavali peptizaciju zemljinog kompleksa zasienog natrijumom, dolazi sada do
sna%ne disperzije zemljita, koje na taj nain gubi svoju strukturu. <jegova fizika
svojstva se veoma pogoravaju. #a vrijeme kie ova zemljita se rasplinjavaju u
blatnjavu bestrukturnu masu, a kada se osue stvrdnjavaju se kao beton. 0onji, veoma
zbijeni sloj ovog zemljita, zasien adsorbovanim natrijumom, za vrijeme sue puca na
vertikalne stupaste komade *tipian stupasti solonjec/.
$ole se odlikuju time to su kod nji" adsorbovani <a.joni desorbovani i zamijenjeni
vodikovim jonima, drugim rijeima acidoid. <a kompleksu preao je u acidoid - 3
kompleks. (soloavanje je prema tome proces ukiseljavanja slatina. 1 pukotinama
gornji" slojeva solea dolazi do koncentracije produkata silicijumove kiseline. Poto je
iz nji" ispran natrijum, solei stiu bolja fizika svojstva od solonjeca, mada s druge
strane predstavljaju sasvim osiromaene pedoloke tvorevine. 6pak, oni pru%aju daleko
vee mogunosti za razvoj biljaka, nego to je to sluaj sa solonjecima.
<a taj nain, ova tri tipa slatina se mogu, prema $tebutu *19D!./, okarakterisati "emijski
na sljedee naine' 1. $olonak - prisustvo "lorida, sulfata, karbonataE . $olonjec -
prisustvo apsorbcioni" <a.jonaE >. $olo - supstitucija natrijuma jonima 3.
(sim ova tri tipa slatina izme)u solonaka i solonjeca je predstavljen solonaastim
solonjeceom. &o je ustvari takvo zemljite koje je u procesu rasoljavanja ve izalo iz
stadijuma solonaka, ali iz njega alkalne soli jo uvijek nisu u potpunosti isprane. 1
"idrolokom pogledu za nji" je karakteristino da su u toku ljeta su"lji od solonaka ali
vla%niji od solonjeca.
1 vezi sa svim ovim postojeim fizikim i "emijskim razlikama izme)u pojedini"
tipova slatina nalaze se i razliite prilago)enosti biljaka koje %ive na njima, dok su
izvjesni tipovi biljaka dobro prilago)eni i na ekstremne uslove veoma slani" solonaka,
drugi mogu %ivjeti samo na slabo zaslanjenim slatinama. <aravno, ogroman broj biljni"
vrsta uopte nije u stanju da se razvija na slatinama, ak ni na onim njenim varijetetima
koji su samo slabo zaslanjeni i sa umjereno loim fizikim osobinama. 5ulturne biljke,
uopte uzev, posebno su osjetljive na uslove slatina.
2iljke koje su prilago)ene %ivotu na zaslanjenim zemljitima oznaene su, uopste uzev
kao "alofite. <a solonacima, koji se kao to smo vidjeli istiu visokim stepenom
zasoljenosti i znatnom vla%nou, nalaze se tipine ili prave "alofite *eu"alofite/, za
razliku od drugi" tipova i slatinasti" zemljita na kojima su kod biljaka "alofitne
osobine s jedne strane manje tipino ispoljene, a s druge kombinovane sa drugim
ekolokim karakteristikama *"alokserofite, "alomezofite/E osim toga, na nekim
slatinastim zemljitima nalaze se i tipine kserofite odnosno mezofite.
5ako je ve reeno, tipine "alofite *eu"alofite/ se razvijaju na solonacima. 1pravo su
eu"alofite specifino prilago)ene visokoj koncentraciji la"ko rastvorljivi" soli u
zemljitu, to se jasno odra%ava i u nji"ovoj spoljanjoj morfologiji i anatomiji. (d
bitnog je znaaja i ta injenica da se eu"alofite prilago)ene vla%nim solonacima, zbog
ega su najbolje razvijene du% niski" obala slani" jezera, ili uopte u vla%nim
71
depresijama solonako.solonjecni" kompleksa. Prema tome, jednom rijeju, tipine
"alofite specifino su prilago)ene najslanijim i najvla%nijim slatinama, kakvi su, uopte
uzev, upravo solonaci. <aravno, ne treba s"vatiti da se solonaci tokom itave godine
nalaze u stanju poveane vla%nosti. (ni se za vrijeme ljeta u znatnoj mjeri isuuju, to je
posljedica intenzivnog isparavanja u sunim i toplim uslovima aridne klime, time se
upravo i uslovljava vrlo velika koncentracija alkalni" soli u gornjim slojevima ovog
zemljita.
#a tipine "alofite karakteristina je sukulentna gra)a i visok sadr%aj pepela, u odnosu
na ukupnu su"u masu. (vakva struktura oznaena je kao "alomorfna, sa kojom emo se
u toku daljeg izlaganja bli%e upoznati. 0alje, "alofite imaju osobinu da koncentriu
znatne koliine soli u svojim tkivima, odlikujui se pri tome i visokim osmotskim
pritiskom elijskog soka.
5ao primjer tipini" "alofita Senjikov *19D!./ navodi vrste $alicornia "erbacea i
3alocenemum strobilaceum *iz familije K"enopodiaceae/, od koji" je prva
jednogodinja a druga polu%bunasta vrsta. #a nji" je karakteristino da imaju
4mesnatu,, sukulentnu gra)u vegetativni" dijelova. 3alocenemum je bezlisna "alofita,
dok $alicornia "erbacea dodue ima listove, ali su oni svojom gornjom povrinom srasli
za stablo. &ime je stvoren utisak jedne tako)e bezlisne sukulentne biljke. <a poprenom
presjeku stabla jasno se uoavaju karakteristine osobine anatomske gra)e salikornije,
koja se mo%e uzeti kao tipina za "alofite. Prije svega uoava se tanak epidermis bez
ikakvi" zatitni" tvorevina na povrini. <a epidermisu su i stome, koje tako)e nisu
niim zatiene. 6spod epidermisa je dobro razvijeno palisadno tkivo tipino inae za
"eliofite. 6zme)u centralnog sprovodnog snopia i palisadnog tkiva nalazi se vodeno
tkivo koje obrazuje loptaste elije *vodeni paren"im/.
Postoji itav niz postupni" prelaza izme)u "alofitni" vrsta u smislu sve izra%eniji" crta
kseromorfnosti. &ako npr. na solonakastim solonjecima, koji se u ljeto u velikoj mjeri
isuuju, %ive "alofite sa dobro ispoljenim ksenomorfnim osobinama. &akve su npr.
@triple8 canum i @. ;eruciferum. Prva od nji" ima mesnate sone listove, gusto
pokrivene krupnim mje"urastim dlakama. (vaj dlakavi pokriva prekriva stome
smanjujui kutikularnu i stomaternu transpiraciju. 0lake su ispunjene vodom, a
doprinose tako)e i dobrom podnoenju soli od strane ove biljke. ;a%no je istai i
injenicu da @triple8 canum ima dubok korijenov sistem, za razliku od veine
eu"alofita iji je korijenov sistem povrinski *glavna nji"ova masa nalazi se u sloju
dubokom D.F cm/.
<a jo su"ljim solonakastim solonjecima nastanjene su takve "alofite kod koji" je
"alomorfnost kombinovana sa vrlo izra%enom kseromorfnou. &ako na primjer kod
vrste @nabasis salasa "alomorfne crte su izra%ene u sraivanju listova sa stablom
*slino kao kod vrste $alicornia "erbacea/, ime se formiraju mesnati, sukulentni
dijelovi. 6sto tako postoji i razvijeno vodeno tkivo, jedna od karakteristini" osobina
eu"alofita. :e)utim, s druge strane, epidermne je kseromorfne gra)e, to se ispoljava u
njegovoj dvoslojnosti, zadebljalim zidovima elija i stomama koje su donekle uvuene
ispod povrine. #a razliku od pravi" "alofita kod @nabasis salasa se nalazi vea koliina
ugljovodonika u elinom soku. <asuprot tome, "lorida i sulfata je manje. <a taj nain
u povienju osmotskog pritiska kod ove biljke igra ulogu ne samo poveana
koncentracija soli, ve i rastvoreni ugljovodonici, to je inae karakteristino za
kserofite. 6nteresantno je da osim rastvoreni" ugljovodonika postoji i velika koliina
soli organski" kiselina. <a taj nain ovakve biljke mo%emo oznaiti kao
organomineralne "alofite *5eler/.
7
1 vezi sa opisanim pojavama jasno se zapa%a da se sa poveanjem sunosti slanog
stanita "alomorfoze kombinuju sa kseromorfozama. 6sto tako osobine "alofitnosti
sjedinjuju se sa svojstvima kserofitnosti.
<ajzad, kod biljaka na solonjecima nisu ispoljeni "alomorfni karakteri, ve naprotiv
samo kseromorfni. 1 odnosu na vodeni re%im te biljke su kserofite. :e)utim, s druge
strane, one na solonjecima dosti%u svojim korijenovima duboke "orizonte, to znai da
su otporne prema solima. @li, ta otpornost proistie iz nji"ove kserofitnosti a ne
"alofitnosti, to znai prije svega da se povien osmotski pritisak posti%e
koncentracijom ugljovodonika, a ne la"korastvorljivim solima. 6nae, ove biljke
solonjeca nemaju sukulentnu gra)u niti vodeno tkivo, ve su naprotiv vie
skleromorfne, sa sitno dijeljenim listovima, pokrivenim sivim ili bijelim dlakavim
pokrivaem. 5od neki" listovi su ak sitno igliasti, sa bijelim dlakama, a koji se ustvari
sastoje samo od veoma razvijenog sprovodnog snopia koji je okru%en tankim slojem
"lorofilni" elija. 2iljke na soljenecima su kseromorfne po strukturi i kserofitne u
odnosu na vodeni re%im, a uz to prilago)ene i na zaslanjene duboke "orizonte zemljita,
to znai da su otpornije prema solima nego samo kserofite. Prema tome, ove se biljke
mogu oznaiti kao "alokserofite *po Senjikovu/ ili kao gliko"alofite *po Henkelju/. (d
karakteristini" biljaka stubasti" solonjeca mo%emo navesti vrstu @rtemisia pauciflora,
@. maritima incana, PYret"rum ac"illeiofolium, Kamp"orosma monspeliaceum, itd.
Prema Senjikovu *19D!./ pored ovog niza, od "alofita do "alokserofita koji se ispoljava
prije svega u pojaavanju kseromorfni" osobina kod "alofitni" vrsta u vezi sa
smanjenjem vla%nosti solonaka, postoji i drugi, suprotan, od "alofita ka mezofitama.
Prema razliitim eksperimentima pokazalo se da "alofite bolje uspijevaju na slanom
zemljitu nego na podlozi slabo zaslanjenoj, to znai da slana podloga predstavlja
nji"ovo optimalno stanite. 6 pored koncentracije soli, eu"alofitama je potrebna i znatna
vla%nost zemljita, kakav je sluaj inae sa solonacima. 6nteresantna je pojava da neke
kserofite i mezofite dobijaju izvijesne osobine "alomorfizma ukoliko dospiju na slanu
podlogu. &ako npr. $alsola cali, tipina kseromorfna biljka, na morskim obalama se
mijenja u izvanredno velikoj mjeri, dobijajui izrazite crte "alomorfnosti' postaje vea i
razgranatija, internodije i listovi zadebljavaju, postaju mesnatiji, lankovitost izdanaka
se tako)e pojaava. Pak i neke tipine mezofite, kao to su Motus corniculatus,
:atricaria indora, korovske vrste rodova @triple8 i K"enopodium, na slanom zemljitu
postaju "alomorfne, to se prije svega ispoljava u obrazovanju mesnati" listova.
Sto se tie drvea i %bunova, mo%emo rei da je nji"ova ogromna veina slabo
prilago)ena podlozi zaslanjenoj "loridima i sulfatima, tako da ve i koncentraciju preko
!,!D9 ne mogu da podnesu. 6pak, neke su vrste prilago)ene slanoj podlozi u veoj ili
manjoj mjeri. &ako npr. Mu%njak *[uvercus robur/ podnosi umjereno slanu podlogu,
dok su na jae zaslanjena zemljita prilago)ene vrste roda &amari8, bagrem *?obinia
pseudoacacia/. 1 azijskim pustinjama, na slanom zemljitu, uspijeva "alofitno drvo
saksaul *@rt"rop"Ytum "alo8Yoln/, kod koga je izra%ena sezonska sukulentnost' mladi
izdanci, najvie sukulentni, na zimu otpadaju u velikoj koliini *prema Senikovu ova se
pojava mo%e oznaiti kao 4granopad,, analogna listopadu.
7>
P0a*",$+), 2$l.1) '"1()+%$: '$.)01"&a
<a pokretnom pjeanom supstratu *4%ivi, pijesak/, u oblastima pjeani" pustinja
@zije, @frike i drugi" kontinenata, na pjeanim obalama mora, jezera i du% dolina
veliki" rijeka, %ive biljke specifine %ivotne forme, oznaene kao psamofite. (ne su
prilago)ene prije svega fizikim osobinama pjeane podloge, i to naroito njenoj
pokretljivosti. <aravno, nevezani pjeani supstrat, kao posebna vrsta stanita, pokazuje
u pojedinim oblastima vee ili manje razlike, npr. u pogledu stepena vla%nosti i
plodnostiE ali ono to ini njegovu specifinu i zajedniku karakteristiku jeste
pokretljivost. Pokretan ili %ivi pijesak najvie je zastupljen u pjeanim pustinjama
@zije i @frike, u kojima sna%ni i esti vjetrovi upravo i uslovljavaju stalno kretanje
pjeanog supstrata odnosei ga sa jednog mjesta i nanosei ga na drugo. #a pjeane
pustinje su naroito karakteristine dine, forme eolskog reljefa uslovljenog dejstvom
vjetra, koje podsjeaju sa svojim uzvienjima i ulegnuima na uzburkano more.
<a onoj strani sa koje pue vjetar dine imaju blagi pad, a u zavjetrini su strme. Puui,
vjetar pomijera dinu, odnosei pijesak sa privjetrine, to znai sa blage padine dine,
prema njenoj zavjetrini strmoj suprotnoj strani. &u se pijesak nagomilava i vri
zatrpavanje, a sa podno%ja blage padine on se odnosi te dolazi do otrpavanja.
Psamofite mogu biti razliite po mnogim svojim osobinama, u vezi sa razlikama koje
postoje izme)u pjeanog substrata pojedini" oblasti, ali im je zajednika i vrlo
karakteristina crta da su specifino prilago)ene uslovima pokretnog pijeska, odnosno
njegovom nagomilavanju na jednom mjestu i odnoenju sa drugog. 2iljke koje su
nastanjene na pokretnom pijesku u opasnosti su da budu njime zatrpane, odnosno da im
korijenov sistem bude ogolien. #atrpavanju pijeskom koji se kree izlo%ene su ne samo
niske zeljaste biljke ve i %bunovi. 6 sjemena i plodovi mogu tako)e biti zatrpani
debelim slojem pijeska, ime se nji"ovo klijanje i razvoj izdanaka ote%ava ili ak i
onemoguava. $ druge strane, ogoliavanje korijenova dovodi biljke u opasnost da se
osue. &o isto prijeti klicama i mladim izdancima, ukoliko se sjemena i plodovi za
vrijeme klijanja i prvi" faza razvia mlade biljice na)u na su"oj i toploj pjeanoj
povrini.
$ obzirom na sune uslove koji vladaju u atmosferi pustinjski" oblasti, psamofite su
veinom kserofite, i pored toga to pijesak mo%e, bar u izvjesnim periodima, sadr%avati
dovoljnu koliinu vlage, ili posjedovati podzemnu vodu na relativno maloj dubini. $
druge strane, neke psamofite su i efemerne, poto u pustinjama proljee mo%e da bude
dosta vla%no za"valjujui proljenim kiama.
Psamofitsko drvee i %bunovi prilago)eni su zatrpavanju pijeskom na taj nain to
razvijaju adventivne korijenove na zatrpanim dijelovima stabla. 6stina, ako do
zatrpavanja do)e tokom ljeta, kada je pijesak su", adventivni korijenovi se ne obrazuju i
biljka se sui. @li je zato jesenje i zimsko zatrpavanje povoljno, jer pogoduje
obrazovanju mase adventivni" korjenova u vla%nom pijesku, tako da u proljee mo%e da
ranije pone sa vegetacijom. $tvaranje adventivni" korjenova zapa%eno je npr. kod vrsta
@rti"rop"Ytum perscum, $alosola ric"teri, Kalligonum caput medusae i K. arborescens
*Senjikov, 19D!./.
1 sluaju da korijenovi psamofitski" %bunova i drvea budu izdu"avanjem ogolieni,
obrazuju se na njima adventni pupoljci i izdanci. &akve su vrste npr. pjeana akacija
*@mmodendron conllYi/, Cremosparton flaccidum, $mirno\ia turcestanica, itd.
5od neki" %bunova odbrana od zatrpavanja sastoji se u vrlo brzom rastenju izdanaka.
5od drugi", na primjer kod neki" vrsta roda Kalligonum, listovi su reducirani na
77
neprimjetne ljuspice, tako da kruna nije gusta te zato ne zadr%ava pijesak, ime se
ustvari brani od zasipanja.
1 uslovima pokretnog pijeska realna je opasnost da sjemena i plodovi budu zatrpani
duboko pod povrinom, te da im se na taj nain omogui klijanje ili razvoj klice. 1 vezi
s tim kod psamofita se zapa%a pojava da su plodovi specifino prilago)eni, sa razliitim
tvorevinama koje sprijeavaju da budu dubokozatrpani prilikom nanoenja pijeska.
#a"valjujui takvim tvorevinama ovi plodovi psamofita su elastini na svojoj povrini i
la"ki, tako da se premjetaju zajedno sa pokretnim pijeskom, ostajui uvijek u
povrinskom sloju. 5od neki" su to elastini ekinjasti izrataji *na primjer kod roda
Kalligonum/, kod neki" mje"uraste komore *Kare8 p"Ysodes, $mirnovia turcestanica/,
tvorevine po tipu padobrana *@ristida/, propelera *@mmodendron/, krila *$alsola/, itd.
;eina psamofita je prilago)eno sunim uslovima pjeani" pustinja, pa pripadaju
prema tome tipu kserofita. Poto prilikom odnoenja pijeska korijeni mogu da budu
ogolieni i izlo%eni na taj nain suenju, kod mnogi" psamofita zapa%aju se odre)ene
adaptacije. 5od neki" je korijenov sistem oblo%en plutom, dok se kod drugi" korijeni
nalaze u specijalnim futrolama obrazovanim od cementirani" estica pijeska. (vo je
konstatovano npr. kod vrste @rtistida karelini. Pored zatite od suenja, ovakve
tvorevine na korijenima, sloj plute i pjeane navlake, tite ogolieni korijen i od
me"aniki" povreda, koje mu mogu nanjeti tvrde estice pijeska noene vjetrom.
5orijenski sistem psamofita su specijalnog tipa, po pravilu plitki i sa veoma razvijenim
bonim korijenovima koji se od glavnog korijena ili stabla razilaze i na daljinu od 1! -
! m. pa i vie. (ni su razvijeni u vla%nom sloju pijeska, i sposobni su da brzo upijaju
vlagu iz podloge, koja potie od atmosferski" padavina.
1 odnosu na transpiracione organe zapa%a se s jedne strane smanjivanje nji"ove
povrine, a s druge nji"ova izrazito kseromorfna gra)a. ;eliki je broj drvea i %bunova
sa reduciranim listovima. 5od ovi" bezlisni" formi funkciju fotosinteze i transpiracije
preuzimaju tanke grane *@rt"rop"Ytum, Kalligonum, $alosola ric"teri/.
5od ovi" drvenasti" vrsta koje imaju listove odlikuju se ovi ekstremnom
kseromorfnou, kao na primjer kod pjeane akacije *@mmodendron conollYi/, iji se
listovi istiu veoma razvijenim palisadnim i me"anikim tkivom. 5od neki" biljaka
*npr. $mirnonjia/ interesantna je pojava da u ljeto opadaju proljeni listovi, koji su
krupniji a ostaju mali, kseromorfni. 5od bezlisni" vrsta rodova @rt"rop"Ytum i
Kalligonium slina je i pojava opadanja takvi" jednogodinji" grana *WWgranopadXX/.
Psamofite se odlikuju visokim stepenom transpiracije. <ema sumnje da intenzivno
odavanje vode sprijeava pretjerano zagrijavanje zeleni" organa u uslovima velike
insolacije, krakteristine inae za su"e pjeane pustinje. 5serofitnost pustinjski"
psamofita izra%ena je u nji"ovom visokom osmotkom pritisku, koji kod neki" vrsta
dosti%e i do I! atmosfera *npr. kod pjeanog saksaula @rt"rop"Ytum persicum/.
1 oblastima sa vla%nom klimom pokretni pijesak se nalazi du% morski" obala i u
rijenim dolinama. &ako npr. na pjeanim pla%ama Finskog #aliva rastu slijedee
tipine psamofite' ClYmus arenarius, Festuca arenaria, Kare8 arenaria, $ali8 acutifolius.
<a pjeanim obalama veliki" rijeka esta je tipina psamofitska biljka Petasites
tomentosus, koja se odlikuje veoma razvijenim dugakim rizomima i krupnim
listovima, pokrivenim na naliju slojem bijeli" dlaka.
5ao i pustinjske, i ove primorske i prirjene psamofitne vrste karakteriu se
kseromorfnim osobinama, nezavisno od toga to se esto nalaze i u uslovima vla%nije
makroklime.
7D
Po pravilu, psamofite mogu uspjeno rasti jedino na rastresitom, pokretnom i
neobraslom pijesku. <a zbijenoj podlozi slabo uspijevaju i iezavaju. &ome je svakako
uzrok to psamofite potrebuju dobru aeraciju podloge. ;eliki praktian znaaj psamofita
je u nji"ovoj sposobnosti da obrastaju pokretne pijeskove, da i" djelimino umiruju
vezujui i", te na taj nain pripremaju uslove za razvoj drugi" biljaka, to vodi na kraju
potpunom umirenju %ivi" pijeskova.

KLASIFIKABIJA TALA
5ao i druge naune grane tako se i pedologija u svom sistemskom dijelu bavi
izuavanjem geneze i dinamike postanka, razvoja i promjenljivosti, fiziografije,
klasifikacije i geografije svoji" sistematski" jedinica - uglavnom tipova zemljita.
Pedogenetski faktori se mijenjaju u vremenu i prostoru po izvjesnim zakonima koje je
sistematska pedologija uoila. <jen razvitak je od velike koristi, naroito za
poljoprivredu i umarstvo. WW1mjesto nesistemskog izuavanja tla kao mase, tj. bezbroj
vrsti tla, pristupilo se odre)ivanju glavni" fiziogeografski" osobina veliki" sistematski"
jedinica, upravo oni" koje i" najbolje karakteriziraju ne samo kao prirodno - "istorijska
tijela, ve i kao stanite i kao supstrat poljoprivredni" i umski" kultura. 1z pojam
sistematski" jedinica, kao to su podzol, ernozem, crvenica, rendzina itd. vezan je cio
niz predod%bi o nji"ovim fizikalnim, "emijskim i biolokim osobinama, o nji"ovoj
plodnosti i sposobnosti da poslu%e uzgoju razliiti" kultura. (dnosi izme)u tla i
vegetacije postaju mnogo jasniji i odre)eniji, a planski rad na unaprije)ivanju
proizvodnje poljski" i umski" kultura mnogo je jednostavniji i uspjeniji.XX $ama
klasifikacija razni" zemljita u izvjestan sistem da bi znanje o njima bilo to preglednije
i nji"ovi me)usobni odnosi to jasniji ima svoju "istoriju. ?azni autori davali su, u
razliita vremena pojedine sisteme klasifikacije, manje ili vie savrene. :e)u njima se
mogu kao va%niji pomenuti'
. geoloko - petrografske klasifikacije zemljita,
. fizikalne klasifikacije,
. "emijske klasifikacije,
. morfoloke klasifikacije,
. botanika klasifikacija *ona se zasniva na razvrstavanju zemljita tipinim asocijaci.
jama ili karakteristinim biljnim vrstama, koje rastu na odre)enom zemljituE polazei
od postavke, da se izvjesne biljne asocijacije javljaju samo na zemljitima odre)eni"
osobina, te da tako mogu poslu%iti kao indikatori samog zemljita/
. genetska klasifikacija
. klimatske klasifikacije *polaze od postavke da je klima dominirajui faktor nastanka i
razvoja zemljita, te da se o oblastima jednaki" klimatski" prilika razvijaju jednaka ili
slina zemljita i neka druga.
. klasifikacija na osnovu uticaja padavinske i podzemne vode.
Hraanin dijeli zemljite na razvijena /tipska0 i nerazvijena /atipska0 koja vremenom
prelaze u tipska zemljita. &ip je osnovna sistematska jedinica zemljita, a odlikuje se
tipskim fiziografskim *bitnim morfolokim i fiziko."emijskim/ karakteristikama i
tipskim procesima *opodzoljavanjem, ernozeminizacija, lateritizacija i dr./. &ipovi
zemljita dijele se na podtipove *npr. jako opodzoljenja, srednje i slabo podzoljenja
zemljita/. Podtipovi se mogu dijeliti u varijete itd.
7F
#1%$K) (-23415#)
P"#z"l$ dolaze me)u najrasprostranjenija zemljita nastanjenog dijela pedosfere. &o su
zonalna zemljita "umidni" podruja tj. razvijena u punom skladu sa klimatskim
prilikama koje u tim podrujima vladaju. 5lima je upravo glavni faktor nji"ovog
nastanka i odr%avanja u podrujima "ladne, pa i tropske i subtropske klime, podzoli se
pojavljuju samo lokalno *ovdje je podzol ekstrazonalno zemljite/. 1 Cvropi podzol
zauzima najvei dio umske zone sjeverno od :editerana. 1 @ziji i $jevernoj @merici
dopire podzol do F! sjevrne geografske irine, dok se u Lu%noj @merici, @frici,
@ustraliji javlja samo mjestimino kao ekstrazonalno zemljite, prvenstveno u
planinskim krajevima. <a 2alkanu su prema $tebutu, zapadni krajevi izvan :editerana
*$lovenija, 3rvatska, 2i3, Krna Hora i jugozapadna $rbija/ . podlo%ni opodzoljavanju.
;a%niji prirodni inioci obrazovanja podzola su klima, geoloki supstrat i biljni
pokriva. (brazovanje podzola mogue je samo pri umjerenoj godinjoj temperaturi,
obilnoj vla%nosti, "umidnost klime je uslov za opodzoljavanje. @ko temperatura prelaz
odre)eni dijapazon za opodzoljavanje onda se u vla%noj klimi formiraju zemljita tipa
gajnjaa ili laterita. Pri opadanju padavina postaju zemljita aridni" zona.ernozem.
(podzoljavanje za"tijeva zemljita na svim stijenama, ali se ovom procesu jae odupiru
zemljita na krenim stijenama. Suma je jedan od glavni" inilaca opodzoljavanja, jer
su umski otpatci *stelja prije svega/ izvor kiseli" "umata. Sumska prostirka, stelja
vla%niji" i gusti" uma obrazuju sirovi "umus odn. masu slabo raspadnuti" biljni"
dijelova razumije se da razni tipovi uma odn. razliite vrste drvea imaju pri tome
nejednak uticaj.
1 morfolokom pogledu podzol je vrlo izra%en. Profil podzola iskopan za oko metar
dubine, pokazuje dva jasno izdiferencirana "orizonta' gornji eluvijalni *@/, i iluvijalni
*2/. 5od jaki" podzola @ je sivo pepeljasto skoro bijele boje i prakaste strukture *otud
ime ovom tipu zemljita' ,zola,.pepeo na ruskom a kod nas pepeljua, bjelovaa i
bjelua/, a 2 je mrke ili zatvoreno sme)e boje. $uprotno od @ "orizonta 2 je vrlo
sabijen usljed velikog sadr%aja koloidni" sastojaka donijeti", isprani" odozgo. 5od
neizra%eni" *slabi"/ polova javlja se slabljenje kontrasta izme)u @ i 2, smanjivanje
debljine "orizonta @ i 2. 5od pjeskoviti" varijeteta podzola javlja se kompaktni
"orizont orttajna. (n je uopte rezultat cementacije zemljini" estica kolodnim
produktima destruktivnog raspadanja, prvenstveno cementacije pomou gvo%)a,
mangana i "umata prolazei sa odcjedljivom vodom nani%e, produkti ispiranja nailaze u
dubljim slojevima ili me"aniku prepreku ili na baze.koagulatire, pa se zgruavaju. 0ok
se u glinovitom zemljitu ovo zgruavanje odr%ava u pojavi rastureni konkrecija,
mazotina i slE dotle se na pjeskovitom zemljitu javlja na izvjesnoj dubini cementirana,
slijepljena masa,pjeara,, ortajna odn. ortsanda *mjestanac/.
1 pogledu plodnosti podzoli su siromana zemljitaE mala plodnost je posljedica jaki"
procesa ispiranja i destrukcije mineralnog kompleksa eluvijalnog "orizonta,
osiromaivanjem "ranivima, jakog zakiljavanja slabe strukture. Podzoli se mogu
meliorisati kalcifikacijom, "umizacijom i nitrogenizacijom i sl.
)(%"z)* je zonalni tip zemljita semiaridne, kontinentalne klime, koja se odlikuje
toplim ljetima, otrim zimama i malim godinjim padavinama. 1 Cvropi se zona
ernozema pru%a od Krnog :ora, preko sjeverne 2ugarske ka Panonskoj <iziji, odakle
prelazi u ?usiju odnosno u ju%niji dio ruske ravnice, odakle se iri ka sjeveroistoku,
ulazei u $ibir. <ajzapadnija usamljena podruja ernozema sreu se u :oravskoj i u
<jemakoj *:agdeburgu i 2raunvajgu/. ;an Cvrope ernozem je poznat u $jevernoj
@merici *0akota, <ebraska, &eksas/, u Lu%noj @merici *@rgentina/ i naroitou @ziji,
7G
gdje se ernozemska zona javlja kao nastavak zonalnog podruja Cvrope. Pernozem i
njegovi podtipovi javljaju se u ;ojvodini, a u neznatnoj mjeri i u dodirnom podruju
Panonske nizije sa sjevernom $rbijom. (d prirodni" uslova obrazovanja ernozema
dolazi u prvom redu klima. Pernozem je tijesno vezan sa odre)enom klimom. 1pravo
on, kao tvorevina prostrane evroazijske ravnice, zajedno sa izvjesnim drugim tipovima
zemljita, izra%ava najreljefnije zonalnu vezu izme)u klime i zemljita odn. poslu%io je
razrije)ivanju teorije zonalnosti zemljini" tvorevina. <a istoku Cvrope, gdje se nalazi
najkarakteristiniji ernozem, osobine klime su' trajna surova zima sa du%im periodom
neprekidni" mrazeva i %arko ljeto. &e dvije klimatske osobine ine da su pedogenetski
procesi ernozema, za razliku od oni" u "umidnim podrujima sa podzolom obavljaju u
nedostatku vlage. #imi "ladnoa vezuje vlagu *zamrzavanje/, a ljeti spreava jae
vla%enje zemljita, jako isparavanje i padavine u obliku pljuskova, svojstvene
kontinentalnoj klimi. 5rajevi sa blagom zimom, du%om jeseni, "ladnijim ljetom ve
naginju opodzoljavanju. <a jugoistoku ernozem prelazi u polupustinjske tipove *zima
suvie su"a za ernozem/E na jugozapadu *bla%a zima/ vri se opodzoljavanje ili bar
degradacija ernozema. 5ini faktor evropskog ernozema iznosi 7!.G! *u Cvropi iznosi
kini faktor u zoni podzola oko 1!!.>!!/. Pernozem se razvija na razliitom geolokom
supstratu, na pijesku, glini, granitu, lesu. <ajtipiniji i najrasprostranjeniji supstrat
ernozema je les. <aroito u vla%nijim rejonima les, svojom propustljivou za vodu i
sadr%ajem krea, spreava opodzoljavanje i stabilizira dinamiku ernozema. 2ogatstvo
lesa u KaK(> je glavni faktor koji uva ernozem i pri jakom ispiranju. <a stvaranje
ernozema ima veliki uticaj vegetacija.
$inonim ernozemu je stepa *$tebut/. 5ada uma do)e na ernozem ona ga degradira.
$tepske trave uspjeno rastu u su"oj klimi *kserofiti/ i zadovoljavaju kratkotrajnom
vlagom u proljee. #a umu je potrebno vie vlage i ravnomjernije raspore)enje. #a
umu je na ernozemu nepovoljna i koncentracija rastvorljivi" soli. 1 stepi se umsko
drvee i %bunje javlja tamo gdje je zemljite vla%nije i dealkalizirano, npr. na obalama
stepski" rijeka, jaruga, vla%niji" dolina *4galerijske,ume/. <a tim mjestima je zemljite
sa znacima jake degradacije ili opodzoljavanja. 2ujan razvoj stepski" trava ini da one
u jesen ostavljaju znatnu masu nadzemni" i podzemni" otpadaka *korjenje, rizomi i sl/.
$tepsko su"o ljeto i otra zima nisu povoljni za obilno razmno%avanje
mikroorganizama, te je razlaganje "umusa *mineralizacija/ spora i ne ide do kraja, kao
to je to sluaj u vla%nijim krajevima.
#ato se u ernozemu nagomilaju velike koliine "umusa *kadkad i preko 1F9/. @ko je
suvie su"o *ju%ni i istoni ernozemi/ zaostaje razvitak trava i pridolazak organske
materije, pa onda i "umusaE manje ga ima. 6sta je posljedica i pri jaem vla%enju,
mikroorganizama je vie, razlaganje "umusa je jae."umusa je manje. (vo je sluaj na
zapadnoj i sjevernoj granici ernozema. <a profilu ernozema padaju u oi sljedee
morfoloke karakteristike. ?azlikuju se jasno dva "orizonta' Hornji, tamni ili crni
"orizont @, bogat "umusom *otuda rusko ime za ovo zemljite koje je, kao podzol,
ostalo me)unarodno/ i donji otvorenije boje, obino %ukasto.siv, ili sivo.%ukast,
siromaan "umusom, izgra)en skoro iskljuivo od mineralni" estica *K."orizont/.
0akle ernozem ima nad mrtvicom odn. geolokim supstratom samo jedan pedoloki
"orizont' akumulativni, "umusni "orizont. 6luvijalnog 2."orizonta ovdje nema. @.
"orizont varira u debljiniE kod moniji" ernozema dosti%e dubinu 1m i vie, kod nai"
vojvo)anski" je obino D!.F! cm. @."orizont ernozema je u pogledu teksture obino
ilovast do pjeskovito.ilovast, a struktura je mrviasta do oraasta. =ivot u ernozemu je
veoma intenzivanE u svakom gramu zemlje %ivi mnogo miliona mikroorganizama,
prvenstveno bakterija, pored glista i razni" rovica. Pored "umuznosti @."orizonta
7I
ernozem karakterie zasienost adsorptivnog kompleksa bazama *oko 9!.1!!9/
neutralna do slabo alkalna reakcija *p3 oko G.I/. Pernozemi su zemljita sa velikom
plodnou, koja potie iz vrlo povoljni" fiziki", "emijski" i bioloki" svojstava. (n je
povoljan za mnoge poljoprivredne kulture, naroito %ita i industrijske biljke.
:ikrobiolokim procesima "umus se mineralizira, te se tena faza zemljita *zemljini
rastvor/ stalno obogauje fizioloki aktivnim jedinjenjima. 1sljed aridnosti ljetni"
mjeseci, mo%e se proizvodna snaga ernozema znatno podii navodnjavanjem.
D)!a(a#$(a%$ /)(%"z)*$ se javljaju na periferiji ernozemne oblast, gdje semiaridna
klima prelazi u semi"umidnu i procesi ascenzije bivaju slabiji od procesa descenzije.
Lavljaju se u neznatnim prostranstvima u $remu, 2anatu i 2akoj u $rbiji. (va
zemljita su jae vla%na, te se vie i ispiraju. 0egradirani ernozemi su siromaniji u
"umusu *,D.I9/ od ernozema od koji" su nastali. ( genezi degradirani" ernozema *i
su"i" umsko.stepski" zemljita, podtip degradiranog ernozema/ postoje dva suprotna
gledita.
Prerijske crnice se javljaju u centralnom djelu $jeverne @merike i sline su ernozemu.
5lima u nji"ovom podruju neto je "umidnija, bli%a umsko.stepskoj, od one sa
amerikim ernozemima, ali je manje kserifitna. Plodnost im je veoma velika.
R)%#z$%) su intrazonalne zemljine tvorevine, koje se sreu u podzolastim zonama kao
pjege, a koje su pedo"emijski sline ernozemima. 6 ona su prije svega bogata u
"umusu *D.1!9 u 3rvatskoj/. $voj postanak rendzine *od poljske rijei rendzina/
duguju uticaju ne klime ve matinog supstrata tj. prvenstveno me"kim i tronim
krenjacima i laporcima *one su litogena, a ne klimatogena zemljita/. 2ogatstvo stijene
u kreu je uzrok nastanku rendzina. 5re spreava brzo razlaganje organski" otpadaka i
zasiuje kisele "umate, zemljite dobija veliku probojnost i postaje su"o, a to spreava
opodzoljavanje i jae razlaganje "umusa, otuda su rendzine litogene, "umusno.
karbonske crnice. (bino su na su"ljim terenima od susjedni" podzolasti" zemljita.
Plodnost im je ograniena znatnom propustljivou za vlaguE dobre su za kserofitnu
vegetaciju npr. neke travne i umske asocijacije. 0egradacijom rendzine prelaze u
podzol. <a 2alkanskom poluostrvu su rendzine na)ene u 3rvatskoj, $rbiji i nekim
drugim krajevima.
K)0+)%.a0+a $ 0*)Da '"lu'u0+$%.01a z)*l.4+a su me)usobno srodna, ine prelaz od
polupustinjskog zemljita ka tipino stepskoj formaciji *ernozemu/. (na se javljaju na
velikim prostranstvima polupustinja, stepa na prelazu u pustinje sa otvorenim
kserofitnim biljnim pokrivaem i u pravim stepama na jugu ?usije, u 5aspijskoj oblasti,
&urkestanu i u jugozapadnom $ibiru, a tako)e i na drugim kontinentima. Povrine koje
zauzimaju zajedno sa sjerozemima nekoliko su puta vee od cijele povrine zapadne
Cvrope. 5lima ti" rejona karakterie se u Cvroaziji otrim zimama i su"im, %arkim
ljetom, u njima padne oko >!! mm godinje padavina.
:orfoloke osobine kestenjasti" zemljita su proste' akumulativni "orizont @ prelazi
postepeno u mrtvicu. <jegova boja je kestenjasta sa sivkastom nijansom.otuda mu
naziv. 1 @."orizontu, debelom do D! cm, imaju oko 79 "umusaE njegova monost i
sadr%aj "umusa, su manji nego kod ernozema usljed slabijeg razvia biljnog pokrivaa.
0ok na sjeveru kestenjasta zemljita prelaze postepeno u oblast sme)e.pustinjski"
zemljita *sjerozema/. $me)a zemljita imaju neto su"lju klimu i jae isparavanjeE
"umusa imaju do > 9. Plodnost kestenjasti" i sme)i" pustinjsko.stepski" zemljita je
manja nego kod ernozema usljed loiji" fiziko."emijski" svojstava i nedovoljne
vla%nosti. 1 oblasti kestenjasti" zemljita ?usije gaje se tvrde penice.
79
S$&a-'u0+$%.01a z)*l.$4+a =0.)("z)*$> zauzimaju velika prostranstva ravni" terena u
&urkestanu, zakaspijskom podruju. 6z &urkestana pru%a se zona sjerozema u prednju i
centralnu @ziju. <alazi se i na drugim kontinentima. (ne predstavljaju dalje
osiromaavanje zemljita u "umsku idui od zone ernozema, preko zone kestenjasti" i
srednji" pustinjsko.stepski" zemjita, tj. u aridnija podruja. (na imaju tipinu sivkastu
boju, to je posljedica slabe "umizacije odn. malog sadr%aja "umusa. ;egetacija je
kserofilna i veoma slabo razvijenaE poetko ljeta sua prekida vegetacioni period.
(rganska masa je mala, te ne dolazi do nagomilavanja "umusaE njega ima samo 1,D9.
Potencijalna plodnost sjerozema je velika, a efektivna mala usljed nedovoljne vla%nosti
*padavine !!.>!! mm pri srednjoj ljetnoj temperaturi oko GK/. <atapanjem se mogu
postii veliki prinosi.
La+)($+%a z)*l.$4+a se javljaju u tropskim i subtropskim podrujima na velikim
povrinamaE dolaze u Cvroaziji, @frici, Lu%noj @merici i @ustraliji. 6me im potie usljed
boje koja je crveno.ciglasta *later V cigla/. (va boja potie od oksida gvo%)a, koji se
nagomilava u gornjem "orizontu, tako da se ponekad mo%e koristiti kao gvozdena ruda.
Lavljaju se u tropskoj i suptropskoj klimi sa obilnim padavinama, visokom relativnom
vla%nou i srednjom godinjom temperaturom, a malom temperaturnom amplitudom.
;egetaciju obino ine savane zimzelene ume, a matini supstrat razliite stijene. Pod
ovakvim uslovima dejstvo vode je vrlo jako, razaranjem mineralnog kompleksa je vrlo
intenzivno. Pored toga tropski krajevi su oblast najintenzivnije proizvodnje, ali i
najjaeg razaranja organske materije, a uporedo s njom i mineralni" jedinjenja. 3umus
se ne obrazuje pri procesu lateritizacije. Procesi mineralizacije organski" jedinjenja se
obavljaju vrlo brzoE panjevi i korijenje umskog drvea posle sjee uma, ne moraju se
kriti i spaljaviti, jer istru"nu i mineralizuju se ve za nekoliko mjeseci. 3umusne
kiseline ne nastaju jer se organski dio zemljita brzo i potpuno mineralizira, ali se zato
obilno stvara K( koji sa vodom intenzivno razara stijene i minerale. Pri ispiranju
zemljita odlazi $i( *desilitikacija/ i baze, a zaostaju uglavnom seksvioksidi *Fe, @l/E
to je obrnuto od onoga to se deava podzolu. (vo zadr%avanje Fe i @l je uslijed toga
to u alkalnoj sredini aluminijum i gvo%)e "idroksid pokazuju maksimalnu stabilnost.
6ntenzivno raspadanje je to koje u svakom trenutku osigurava slobodne baze u rastvoru
laterita, a time i bazinu reakciju. Materiti su zbog jakog ispiranja baza i gline umjereno
plodni.
B(&)%$-) se sreu na svim kontinentima i dolaze me)u rasprostranjenja zemljita
pedosfere. (na se me)usobno prilino razlikuju, a najprouenije su crvenice :editerana
*&erra rossa.talijanski.crvena zemlja/, gdje se javljaju u $jevernoj @frici, Portugalu,
Spaniji, ju%noj Francuskoj, 6taliji, Lugoslaviji, 3rvatskoj, Hrkoj, 5avkaz *obale Krnog
:ora/. ;rlo sline mediteranskim crvenicama, na)ene su crvenice na morskom 5ru, u
<jemakoj i ?umuniji. ( genezi crvenica postoje suprotne "ipoteze. Prema nekima
terra rossa naeg kra je nerastvorljivi ostatak krenjaka i dolomita. <ajtipinije
crvenice se nalaze u podruju mediteranske klime, sa naizmjeninim toplim i vla%nim
zimama i su"im ljetima, a manje tipine crvenice se sreu npr. u naoj jadranskoj klim i
*vie padavina, a godinja temperatura ni%a/. :e)utim, crvenice se sreu, istina rije)e u
kontinentalnim umjereno toplijim krajevima.
<eki autori smatraju da su crvenice dobrim dijelom reliktna zemljita, nastale u vrijeme,
kada je na itavom evropskom podruju nji"ovog rasprostranjenja, vladala tropska ili
subtropska klima.
1 naem Primorju one su pokazale veliku stabilnost i manje vie zadr%ale svoje
osobine, a u kontinentalnom 5ru crvenice su se degradirale prelazei u sme)a npr.
D!
morska zemljita i pokazujui proces opozdoljavanja. 6sti autor posebno istie',... da
ponegdje u naem kontinentalnom 5ru crvenice tvore danas povrinske slojeve
pedosfere, za"valjuji erozivnim procesimaE eluvijalni "orizonti su odneseni, pa bi samo
neupueni istra%iva mogao pomisliti da se radi o crvenicama recentnim.,
<asuprot ovom neki pedolozi konstatuje postojanje crvenice, embrionalne faze
ocrveniavanja, koje se ne odnose na daleku prolost, nego se odigravaju danas. Hlavni
matini supstrat crvenica je krenjak i dolomit, mada se pokazalo da je mogue
ocrveniavanje i na eruptivnim stijenama.
;egetaciju na crvenicama ine kserofilne travne asocijacijeE pod bujnom umskom
vegetacijom *zimzelene ume "rasta crnike . [uercus ile8/ dolazi do degradacije
crvenica. 1 kontinentalnom 5ru crvenice su pod kserofitnom travnom vegetacijom
*npr u $rbiji, u podruju $u"e Planine/.
Krvenkasta boja crvenice dolazi usred bezvodnog oksida gvo%)a *Fe(> . "ematit/ i
zavisi od njegovog odnosa prema ostalim komponentama zemljita, stepenu njegove
"idratacije *vrlo su"a ljeta/ i vla%nosti posmatranog zemljita *propustljiv, su" i topao
krenjak/. &ipine crvenice imaju @."orizont, 2."orizont, neto otvorenije boje i K.
matini supstrat. Krvenice su obino glinovite do ilovasto.glinovite i obiluju glinovitim
esticama, ali im je struktura mrviasta i dosta stabilnija.
1 "emijskom pogledu crvenice se karakteriu izrazitom mineralnom gra)om tj.
siromane su u organskim materijama *1.9 "umusa u @l/ i silicijuma, a prilino
bogate u seskvioksidima, naroito @l i bazama u adsorptivnom kompleksu *ovaj je
nerijetko za"vaen bazama i do 1!!9/E imaju obino neutralnu do slabo alkalnu, a
rije)e slabo kiselu reakciju. 1 crvenicama je mjestimino aluminijum "idroksid
@l*(3/> migrirao u dublje slojeve i nagomilavao se u obliku boksitaE boksit je najee
jedan jae ili slabije razvijen "orizont iluvijacije u profilu crvenice.
Krvenice imaju uglavnom dobra fizika i "emijska svojstva za poljoprivredne i umske
kultureE naroito je znaajno bogatstvo u glini. :noge crvenice su odlina kulturna
zemljita. <ji"ova mala efektivna plodnost u nekim godinama uslovljena je u prvom
redu malom sumom padavina.
S*"%$-a .) u npr. u $rbiji reliktno zemljite "idrogenog porijekla, a sline tvorevine su
otkrivene i opisane u istonoj @frici i @ziji kao recentna ritska i movarna zemljita. <a
ovim prostorima *$rbiji, :akedoniji/ je u &ercijaru i 5vartaru bilo u obilju jezerski" i
movarni" terena, koji su se postepeno suili ostavljajui za sobom "idrogene crnice
tipa smonica. <a movarnom dnu i na obalama jezera obrazovane su poslije oticanja
vode, prvo crnice movarnog, odnosno ritskog tipa, a tanije, metamorfozom ti"
prvobitni" tvorevina i smonice. $monice se javljaju u ravnicama i reljefskim
depresijama. <alaze se na mjestima stari" rijeni" terasa i isueni" jezera. Prekrivene su
travom ili rije)e umskom vegetacijom. Pesto su vrlo duboka zemljita, sa @.
"orizontom do D! cm, a obino je debeo od F!.1D! cm. (vaj "orizont je smolasto.crne
do zagasito.mrke boje. Po me"anikom sastavu su glinaste, te su smonice uopte vrlo
teka, zbijena zemljita. 2."orizont je otvorenije boje, sa konkrecijama krea. ?eakcija
normalni" smonica je obino neutralno do slabo alkalnaE pri ogajnjaavanju i
opodzoljavanju postaje kiselija. 3umusa ima u @."orizontu >.D9, obino je neutralan, a
njegov adsorptivni kompleks zasien je bazama sa preko 9!9. 3umus smonica je
specifian, nastao u vodenoj sredini, i vrlo teko mijenja svoju boju. 0egradacija
smonica *destrukcija/ ide uglavnom u pravcu ogajnjaavanja i opodzoljavanja. (vaj
proces je zavisan od orografski" uslova terena.
D1
$monice zadr%avaju svoj manje vie prvobitni oblik samo na ni%im djelovima reljefa.
(gajnjaavanje je sve jae od istoka ka zapadu *vla%nost raste sa visinom idui ka
zapadu/. <a veoj nadmorskoj visini javlja se proces opodzoljavanja. (podzoljvanje
smonica je krajnji stepen nji"ove degradacije.
Plodnost smonica je prosjeno visoka. Pernozemi su bolji od nji" prvenstveno zbog
svoji" fiziki" osobina. <aroito su povoljne krene smonice, koje u plodnosti mogu
konkurisati ernozemu. 2eskrene smonice su loije, imaju nepovoljnu fiziku strukturu
. "r)av vodni i vazduni re%im. <ji"ova agrote"nika melioracija za"tjeva kalcifikaciju,
"umizaciju i gajenje viegodinji" trava.osnovne mjere poboljanja ogromne veliine
obradivi" zemljita u Lugoslaviji.
M"/&a(%a =:$#("!)%a> z)*l.$4+a, ima i" najvie u "umidnim i per"umidnim
podrujima, ali u svim dijelovima #emlje gdje se zemljita iz bilo kog razloga
prekovremeno vla%e. 5raj izvjesni" rijeka *0inara, $ave, &ise i dr. kao i jezera
$kadarskog npr/. (va zemljita su esta i prostrana. (na su rezultat slivanja vode sa
reljefni" uzvienja, izlivanja tekui" voda npr. jezera, a tako)er i visokog nivoa donje
vode u zemljitu. &ada se javljaju klimatska "idrogena zemljita *blatne tundre, visoka
tresetita/. Prekomjerno vla%enje uslovljava anaerobno razlaganje organske materije tj.
"umifikaciju *stvaranje "umusa iz sirove, uglavnom biljne mase, u odsustvu vazdu"a
odnosno slobodnog kiseonika/. 0olazi do redukcioni" procesa *u odsustvu kiseonika/ i
do karbonizacije *pougljavanja izvjesni" organski" materija/. @erobni mikroorganizmi
nestaju iz ovi" zemljita. 0ok voda sprijeava i usporava razlaganje organske, biljne
mase. <a ovim zemljitima obino raste "idrofilna vegetacija, koja proizvodi veliku
kolinu organske mase. Pri tome njena proizvodnja mo%e biti jaa od razlaganja, te
nastaju tzv. organogena movarna zemljita. 5ao drugi sluaj se javlja kada je
"umizacija *obogaivanje zemljita novim kolinama "umusa/ slabo tj. kada je
razlaganje "umusa, njegova mineralizacija jaa te se javljaju tzv. mineralno.movarna
zemljitaE pored ovi" javljaju se i zemljita prijelaznog karaktera.
(rganogeno . movarna zemljita se javljaju na mjestima obraslim vegetacijom, na
kojima povrinska voda stagnira uglavnom preko cijele godine ili gdje je vla%enje
oborinskom donjom vodom jako i trajno. 3umifikacija *proces stvaranja "umusa/ se
obavlja uz anaerobne uslove, sadr%e velike koline organske materije. ;a%nije su'
#resetna zemljita se javljaju pod tresavskim *cretnim biljnim pokrivaem/. $ame
tresave, pa onda i zemljita su razliita. &isoka /nadignuta0 tresetita se javljaju u
per"umidnim oblastimaE nji"ov biljni svijet, uglavnom ma"ovine - tresetnice .
$p"agnum sp., zadovoljava se vlagom iz atmosfere i padavina, i mineralnim "ranivima
*otuda i naziv za nji"' oligo.trofna."ranjivima siromana/. 1slijed narastanja, rastenja
ma"ovina u visinu, ova tresita imaju u svom sredinjem dijelu, konveksan, ispupen
oblik . otuda ime nadignuta ili visoka tresetita. <ajvea su u srednjoj Cvropi i @merici,
gdje mjestimino uspijevaju da potisnu ume.
%rijelazna trestna zemljita nastaju u vla%noj klimi, dok tresetita koja za"valjuju svoj
opstanak dejstvu i oborinske i donje *zemljine/ vlage.
+iska ili ravna tresetna zemljita se razvijaju pod uticajem donje vode.
2ineralno6organogena movarna zemljita su prelazna izme)u organogeno i mineralno
movarni" zemljita. 1ticaj vode ovdje je krai i manji nego kod prvi", a jai nego kod
drugi".
D
2ineralogena movarna zemljita se javljaju pod uslovom kraeg vla%enja terena, te se
razlaganje organski" materija, mineralizacija obavlja normalnije i br%e nego u
pret"odnim sluajevima. 6 "emijsko raspadanje minerala je ovdje jae, jer se za vrijeme
vla%nog perioda stvaraju u veoj mjeri "umusne kiseline rastvorljive u vodi *krenska i
apokrenska kiselina/.
Ga.%.a/) *sme)a zemljita/ karakteriu prostor bive Lugodslavije. &o je klasina oblast
gajnjae i ogajnjaavanja, a sama gajnjaa je centralni i mo%da najinteresantniji tip
pedogeneze ovi" prostora. ?aman je opisao 4gajnjau, nazvavi je njemakim imenom
2raunerde *ruda, sme)a zemlja/E po njemu je tip braunerde geografski prije svega vezan
za srednju Cvropu. <ajlake je precizirati zonu gajnjaa posmatrajui istovremeno zonu
podzola i laterita. #a podzole je potrebna obilna vlaga koja se sporo cijedi kroz zemljine
slojeve, zatim kiseli "umus i anaerobni uslovi razlaganja, umjerena temperatura pa onda
i oslabljena aktivnost mikroorganizama. <aprotiv lateriti se obrazuju u %arkoj i vla%noj
klimi i pokazuju burnu biogenu i "emijsku aktivnost. Hajnjae zauzimaju srednji
polo%aj, u pogledu procesa, pa onda i geografski izme)u podzola i crvenica *pret"odne
baze laterita/. <a sjevernoj "emisferi zona gajnjaa gubi se u pravcu sjevera, prelazei u
podzolastu, a u pravcu juga, prelazei u crvenicu odnosno laterite. &ipina zona
gajnjaa je prelazna izme)u zone podzola i zone crvenicaE pri tome je ona vezanija za
topliju ju%nu klimu nego za "ladniju i vla%niju klimu sjevera *gdje se formira kiseli
"umus/. 1 pogledu reljefa gajnjae se obino obrazuju na dobro dreniranom terenu,
prete%no na padinama gdje voda ne stagnira, kao u movarnim nizijama. 1 pogledu
vegetacije su formacije pod listopadnim umama. <a 2alkanu, u :a)arskoj i ?umuniji
obino su to razni "rastovi, a rije)e i bukva *4gaj, uma/. 1 pogledu materinskog
supstrata gajnjaama ne odgovaraju pijeskovi *su"i/, niti gline *suvie vla%ne/ najbolje
su probojnije ilovae, koje sadr%e krea.
Hlavna morfoloka odlika gajnjaa odnosno sme)eg zemljita je nji"ova sme)a *rudna/
boja uslovljena slabo "idratisanim oksidima gvo%)a. $me)a boja karakterie i @ i 2
"orizont. 0alje je ovdje karakteristian jednolian raspored seskvioksida *Fe, @l/ u
cijelom profilu, neutralna do vrlo slaba alkalna reakcija i znatna zasienost adsorptivnog
kompleksa bazama i prvenstveno Ka.
Prilino su"a klima *semi"umidna/ u zoni gajnjae uslovljava slaba ispiranja, a pored
toga se dio isprani" baza iz @ i 2 "orizonta, u vla%nom periodu, vraa u @ "orizont
preko vegetacije. <eutralna reakcija uslovljava ogranienu destrukciju koloidnog
kompleksa. Povoljne "emijske i fizike osobine gajnjaa omoguavaju intenzivnu
mikrobioloku aktivnost. :ineralizacija "umusa vri se uz aerobne uslove.
$me)a zemljita prelaze pri odre)enim uslovima u slabo opozdoljenje tipove, pri tome
nastaju karbonati iz @."orizonta, a vodikovi joni ponu potiskivati baze iz adsorptivnog
kompleksa. @."orizont siromai u Fe, @l kao u bazama, a iliuvijalni *2/ "orizont se
obogauje seskvioksidima.
Pla%$%01) -(%$-), pod uticajem specifinosti planinske klime i vegetacije, javljaju se
pri vr"ovima visoki" planina u cijelom svijetu. #a nji"ovo formiranje je od naroitog
znaaja to to se preko ljeta zemljite na visinama usljed jake radijacije i pojaani"
vjetrova, a tako)er i plitkosti i propustnosti podloge *na krenjaku/ . jako isuuje. #bog
ovoga mikrobioloki procesi gotovo potpuno prestaju, te se nagomilava "umus.
Proizvodnja organske materije je ovdje znatno vea od razlaganja, a to vodi do
nagomilavanja "umusa. Po svom sastavu su to obino plitka, skeletna do skeletoidna
zemljita. Po "emijskom karakteru su planinske crnice karbonatne i kisele crnice. Pored
D>
geoloke podloge i dubine od velkog znaaja za osobine planinski" crnica su biljke,
travne asocijacije koje na njima rastu.
5arbonatne planinske crnice se razvijaju na malo vla%nijim karbonatnim stijenama,
obraslom alpiskom i subalpiskom travnom ili rije)e %bunastom vegetacijom. $adr%aj
"umusa se penje preko >!9, a reakcija je neutralna, alkalna ili vrlo slabo kisela. $amo
zemljite je prakasto i vrlo propustljivo za vodu - te na njemu rastu obino kserofiti.
5isele planinske crnice se razvijaju esto na silikatnim stijenama, ali se nalaze i na
karbonatnom kamenju *krenjak, dolomit/. (bino su na bla%im nagibima, ravnim
polo%ajima ili reljefnim depresijama, gdje je zemljite dublje. Plodnost planinski"
crnica je malaE preko ljeta su povrinski vrlo su"a, a mineralizacija "umusa vrlo spora,
te su "ranjiva slabo dostupna biljkama.
Z)*l.$4+a +u%#() zauzimaju arktike predjele Cvroazije i $jeverne @merike na
ogromnim prostranstvima. (na su nivalno."idrogeni tipovi. ;e i sama rije 4tundra,
na ruskom jeziku oznaava movaru. 5lima je ovdje nivalno."umidnaE godinje
padavine iznose oko !!.>!! mm, ali je to dovoljno, uz visoku relativnu vla%nost i
nisku temperaturu, da zemljite bude veoma vla%no. Pedogenetski procesi se ovdje
odvijaju pri uslovima prevelike vla%nosti i niske temperature, povrinski "orizonti
obiluju u sirovom "umusu jer se organska masa sporo "umificira. ?eakcija je najee
kisela. Cfektivna plodnost ovi" zemljita je malena prije svega usljed niski"
temperatura. 6pak se vri nji"ovo postepeno odvodnjavanje, kalcifikacija i uopte
meliorisanje.
)#1%$K) (-23415#)
&o su nerazvijena zemljita, koja nemaju izra%ena fiziogeografska svojstva, tipina i
odgovarajua uslovima oblasti u kojima dolaze. :e)u njima su va%nija' eluvijalna
skeletna zemljita, deluvijalna zemljita, aluvijalna zemljita i eolska zemljita.
Elu&$.al%a 01)l)+%a zemljita su uglavnom mlada zemljita koja su postala prete%no
fizikim raspadanjem stijena iz koji" su finiji produkti najveim dijelom odnijeti vodom
*lat. eluere.oprati/. &ako su npr. toila, koja se javljaju na golim kamenitim padinama
planina, pod vr"ovima ili ispod strmi" litica. (ne ine prijelaz izme)u litosfere i
pedosfere, a kamenje i ljunak su im uglasti i grubi. 1 nji"ovom podno%ju, gdje su
toila manje pokretna i bogatija u stinijem materijalu zapoinje da i" osvaja oskudna
vegetacija posebni" tipova. <a naem kru sreemo zemljite kamenjara. <aroito na
strmim stranama i "umidnijim podrujima, proizvodi troenja stijena i "umus nastao od
rijetke otvorene vegetacije bivaju odnoeni od kinice i snje%nice a ostaje manje vie
krupan ljunak i kamen. <a taj nain ova zemljita imaju eluvijalan karakter *ostatak
poslije odnoenja vodom/. 5amenjare su razvijene kod nas naroito na krenjacima,
koji "emijskim raspadanjem daju vrlo malo zemljita koje i neznatne padavine odnose.
#ato u naem kru imamo velika podruja kamenjara. <aravno da je tu ovjek imao
najznaajniju ulogu obeumljavanjem krenjaki" terena. Hraanin istie ulogu
vegetacije na ovim zemljitima' B<ajsigurniji zatitnik kamenjara pred denudacijom i
ablacijom jeste vegetacija. <a svaki "ektar naeg kamenjara padne godinje oko D do !
miliona litara oborina, pa je razumljivo da ta velika koliina vode mo%e la"ko razmuljati
i ono malo tla, to se stvori troenjem vapnenevi" stijena. @ko se mikroreljefski
vodotoci zdru%e u neto vee vodotoke ili ak bujice, onda za jedan jedini dan buna
D7
voda s ti" krki" kamenjara mo%e odnijeti vie tla nego to se mo%e razviti za "iljadu
godina prirodnim detritacijskim procesima.A
D)lu&$.al%a z)*l.$4+a nastaju na taj nain to voda donosi sa vii" terena materijal u
podno%je. 0eluvijum je dobrijm dijelom iz grubog detritusa, kamenja i ljunka ali
izmjeanog sa vie ili manje sitne zemlje. <a bla%im nagibima se opa%a kod deluvijuma
izvjesna pravilnost' u gornjem najstarijem dijelu nanos je prete%no od kamenja, neto
ni%e ljunkovit, a jo ni%e, na najbla%em padu, sa finijim detritusom *pijeskom i
ilovaom/. (va zemljita su izlo%ena u vrijeme jaki" kia denudaciji' nji"ovu masu
erudira bujina voda. #ato su ona najee nerazvijena. Sumska vegetacija zatvorenog
sklopa je najbolji uvar i stabilizator ovi" zemljita. Pod umom deluvijum postepeno
prelazi u klimazoni tip.
Alu&$.al%a z)*l.$4+a javljaju se kraj vodotoka, potoka i rijeka kao aluvijumi ili
naplavna zemljita. Sto je snaga vodotoka vea, to su sedimenti koje on stvara, grublje
me"anike gra)e. 1 gornjem toku jedne rijeke oni su obino kameniti, u srednjem toku,
gdje je snaga vode manja su ljunkovito . pjeskoviti a u donjem dijelu pjeskovito .
ilovasti.
Posmatrajui popreno vodeni tok mo%e se zapaziti da je aluvijum koji je najbli%i
rijenom toku ujedno i najgrublji . razlivena rijeka ima najau prenosnu snagu uz svoje
korito, a sve manje to je dalje od korita. Hraanin navodi kao primjer $avu. 1 njenom
srednjem toku aluvijumi uz korito su ljunkovito . pjeskoviti, dalje od korita su ilovasti
a na kraju glinoviti. 1 donjoj Posavini uz korito $ave zemljita su pjeskovito.ilovasta,
dalje ilovasta, a na kraju glinasta. 1 pogledu fiziografije aluvijuma karakteristino je da
su oni obzirom da su nastali periodinim plavljenjem kroz duge vremenske periode,
slojeviti i raznovrsne me"anike gra)e. 6 u "emijskom pogledu aluvijumi mogu biti
raznoliki, u vezi sa materijalom koji voda nosi, odnosi rijenim koritima ili slivom
uopte. Pjeskoviti aluvijumi imaju veliki vazduni kapacitet i veliku propustljivost i
mali retencioni kapacitet za vodu. @luvijumi *naplavice/ se ubrajaju u najplodnija tla,
na njima je obino razvijena intenzivna poljoprivreda. Periodine i" poplave esto
obogauju razliitim organskim i neorganskim materijama. <aravno da su grublji,
ljunkovito.pjeskoviti a i pjeskoviti aluvijumi *bez gline i "umusa, a ljeti i bez vode/
slabi za poljoprivredne kulture. Hrubo.pjeskovita aluvijalna zemljita su, poto slabo
zadr%avaju vodu, aridna stanita, ukoliko padavine nisu este i znatne ili vodostaj visok.
E"l01a z)*l.$4+a . izvjesni eolski *nastali snagom vjetra/ sedimenti se obino poslije
prenoenja smire pod uticajem vegetacije te se na njima formira klimatogeno zemljite
*les . ernozem na primjer/. 1 krajevima pak gdje je snaga vjetra jaka i zemljite
nezatieno vegetacijom, javljaju se pokretljiva eolska zemljita. &ako %ivi pijeskovi
zauzimaju velike povrine u pustinjama @frike i @zije, a manje povrine se sreu i u
svim ostalim dijelovima svijeta.
Pjeane mase, neobrasle vegetacijom, nalaze se pod utjecajem vjetra u povremenom
kretanjuE jaki vjetrovi za"vataju zrnca pijeska i prenose na vea ili manja odstojanja.
Cvropski %ivi pijeskovi prevale prosjeno godinje oko D metara. ;ei dio %ivi"
pijeskova ima silikatni karakter, mnogi su kompleksne prirode a najee su karbonatni
pijeskovi. =ivi pijeskovi su siromani u "umusu i radi svoje nepovoljne fizike i
"emijske gra)e su nepovoljno stanite za vegetaciju. 6zvjesni mali broj biljaka
*psamofiti/ uspijevaju da stvore neto "umusa u povrinskom sloju i da prorastu pijesak
gustim korijenjem, te ga postepeno ve%u. Poumljavanje pri tome igra va%nu ulogu.
DD
)+#78%82879+) (-23415#)
?aznim agrote"nikim, fizikim i "emijskim mjerama preuzimanjem radi poboljanja
plodnosti zemljita, mijenjaju se bitno prirodni njegovi tipovi, odnosno nastaju atipska
tzv. antropomorfna zemljita. &amo gdje pri gajenju poljoprivredni" kultura, obrada
zemljita ne ide dublje od ! cm. zemljite razvija na veoj dubini svoje fiziografske
osobine u skladu sa osnovnim prirodnim, pedogenetskim prilikama. 6zvjesne mjere
mogu bitno izmijeniti karakter zemljita. &ako pri kalcifikaciji opodzoljeni" zemljita,
kiselo zemljite prelazi u slabo kiselo ili neutralno, mjesto "uminski" kiselina javalju se
"umati, popravlja se struktura.

DF
Au+"*"(,%a - @$#("*"(,%a +la
DG