Putovanja po Balkanskom poluotoku XVI. vieka.

.
Patopis Marka Antuna Pigafette, ili drogo putovanje Antuna
Vrania u Carigrad 1567 godine.
itao u sjednici filologicko-historiekoga razreda jugoslavenske akademije
znanosti umjetnosti dne 11. svibnja 1889.
PRAVI LAN DR. P . MA T K O V I .
U naoj razpravi putovanju Antuna Vrania god. 1553 u
Carigrad (Rad, kn. LXXI , 161) spomenusmo na kraju drugo
Vraneievo putovanje, kojem su se sauvala medju ostalimi dva
dnevnika, napisana od istoga putnika: jedan dnevnik odnosi se na
boravak u Carigradu,
1
a drugi na put u Carigrad. Ali potonji
dnevnik donosi veinom izkaz znatnijih mjesta na putu od Bea
do Biograda, to po vodi, to po kopnu, pa na putu od Biograda
do Carigrada; uz to su svagdje pobiljeene daljine izmedju poje-
dinih znatnijih mjesta.
2
O vo j e dakle samo popis puta, a nikakav
1
Kovaie, Scriptores minores. I, 14954. Monumenta Hungariae
historica, Scriptores, VI, 235 45.
2
Monum. Hung. hist.: Scriptores, tom. VI, 7884; tom. XXXII,
5560. drugom Vraneieevu putu sauvala se dva malo ne suglasna
dnevnika. Prvi: 1567, iulii 1. aug. 22. Ratio itineris in Turciam
facti fer Danubium (Mon. Hung., Scr. VI, 7884). Drugi bez sva-
koga podatka: Ratio viae Danubialis Vienna Belgradum Ratio
itineris, quod est a Vienna ad Constantinopolim (Scrip., t. XXXII,
55 59). Premda izdavatelji ob ovom drugom dnevniku nikakova raz-
janjenja nedonose, ipak dokazasmo, da se i ovaj drugi dnevnik od-
nosi na drugo Vranievo putovanje od god. 1567 (Rad, LXXI, 50).
Prvi dnevnik;, po formi i biljekah sue, biti e vjerovatno onaj isti,
to ga Vrani putem vodio, u njem bo ima po koja biljeka, koja j e
znatna ne samo za topografiju, nego i za potanju oznaku puta; u njem
su pobiljeeni i odmori. Drugi pako dnevnik puki je popis znatnijih
R. J . A. 0. 5
66 P. MATKOVIC,
putopis. Osim toga sauvala su se medju spisi Vranievimi istom
putu dva pisma, pisana caru Maksimilijanu I I . : jedno pismo pi-
sano j e u Sofiji (4/VIII), a drugo u Tatarpazariku (8/
1567);
1
ali u tih kratkih pismih samom putu se vrlo malo go-
vori. U prvom se pismu javlja, da su prvoga kolovoza prispjeli u
Sofiju, glavni grad Bugarske; da su poli kopnenim putem, putuju
uviek od. ponoi do dana, a kadto i vie, podnose pasju egu
i druge oskudice. U drugom pismu spominje, da su prevalili goru
Rodopu i prispjeli u Novo selo, odkuda su doli u Tatarpazardik,
koj je 4 milje od Ploviva. Napokon pie Vrani caru iz Cari-
grada (18/IX. 1567), da su od Budima za 40 dana prevalili put
uz veliku egu i mnoge potekoe po priejelih prostranih i pustih,
u kojih neima malo ne nikakove kul t ure i da su napokon 22. ko-
lovoza prispjeli u Carigrad.
2
Ovo j e sve to se sauvalo od Vran-
ia njegovom drugom putovanju u Carigrad. Ob ovom dakle
drugom putovanju nije Vrani medju svojimi obilatimi rukopisi
ostavio nikakova putopisa; valjda zato, to je i onda istim putovao
putem, koji je ve jednom opisao.
Povod ovomu drugomu Vranievu putovanju bijae evo ovaj-
0 m je sultan Selim, drugi ovoga imena medju vladaoci osman-
skoga carstva, bio od velikoga vezira Mehmeda Sokolovia oba-
vieen smrti svojega otca, koja se jednako vojsci zatajivala, za-
puti od Kjutahije, gdje je bio namjestnikom, as prije u priestol-
nicu, da primi ondje poklonstvo; pa odputova uinah zatim u
Ugarsku, da se svojom nazonou opre svakomu pokusu, koj bi
se u taboru poduzeo proti sigurnosti priestolja. Ovo je bilo u istinu
u velikoj opasnosti, j er janjiari nisu bili voljni prenieti svoje oda-
nosti, koju j e Sulejnian tolikimi sjajnimi pobjedami stekao, na nje-
gova nasljednika. Poto je Selimu ipak za rukom polo umiriti ne-
zadovoljne i bunee se janjiare tim, to jih je najprije u Biogradu,
pa na povratku u Carigradu obilnije nadario i zadovoljio: obrati
mjesta i daljina na putu od Bea do Carigrada, te se podpuno sudara
s prvim dnevnikom, jedino to je na pet mjestah, koja emo na do-
tinom mjestu navesti, njeto proiren, i tim je prvi dnevnik donjekle
dopunjen, odnosno izpravljen. Ovaj je drugi dnevnik kao njeki prie-
gle i dopunjak, vjerovatno poslije napisan ; jer mu je pridan i ukupni
broj ili svota milja (192), ili ciela daljina prevaljena puta. Prema po-
trebi osvrtati emo se i na ovaj drugi dnevuik.
1
Monum. Hung, hist.; Scriptores, VI., 75 78.
9
Monum. Hung, hist.; Scriptore, VI., 95 101.
PUTOVANJA PO BALKANSKOM POLUOTOKU XVI. VIKKA. 6 7
svoju panju ponajprije na ugarske poslove, koje mu j e otac posve
neuredjene ostavio. J er doim se u Ugarskoj poslije pada Sigeta
s obje strane jednakom ogorenou nastavljali ratovi; ti ratovi
nisu bili uviek slavni po osmansko oruje; u Carigradu bijahu
priegovori radi mira opet navezani. Sultan i veliki vezir bijahu
miru skloni, pustivi iz zatvora carske poslanike A. Vyssa i Hoszu-
tota, koji su bili za to zatvoreni, to je car za se traio Hust i
Munka, pa to je Siget i Gjulu sultanu uzkratio ; potonjega pako,
na ime Hoszutota odasla veliki vezir s porukom caru Maksimi-
lijanu, da ako eli obnoviti mir, neka odaalje to prije u Carigrad
poslanstvo s darovi, i neka dade tvrdje Tatu i Vesprim poruiti.
istom miru dogovarahu se Skender i Muhamed paa s pomenu-
timi carskimi poslanici; portin dragoman Ibrahim, koj bijae oda-
slan kao poslanik u Mletke, pisao je caru istoj stvari, a paa
Mustafa Sokolovi, namjestnik budimski, odailjae pisma koje caru
koje njegovomu vojskovodji, grofu Salmu, s kojim je umah poslije
pada Sigeta glede mira zametnuo dopisivanje, kad mu je po zapo-
vjedi bratovoj poslao glavu Zrinskoga. Na to sve upravi car Maksi-
milijan dva pisma na sul t ana: u jednom mu estita to je nastu-
pio priestolje, a u drugom moli provodno pismo za svoje poslan-
stvo. Selim odgovori s proljea 1567. na Maksimilijanova pisma,
u kojih oitova takodjer svoju sklonost miru; iste su sadrine
bila pisma velikoga vezira, koja su obino bila sultanovim prilo-
ena; ali se oba (sultan i veliki vezir) ljuto u pismih tuila, to
je Svendi osvojio jake tvrdje Munka i Satmar, koje da su, oso-
bito Munka, sultanove, jer da vojvoda erdeljski Ivan Sigismund
nije drugo, nego sultanov sandak. Prvoga svibnja 1567 odpra-
vljena bie iz Carigrada provodna pisma za careve poslanike ;
ujedno nastupi primirje uz pogodbu, da se poslanici Ivana Sigis-
munda, Stjepan Bathory i Aleksander Kendy, koji su bili dvie
godine u Beu zatvoreni, na slobodu puste.
Za sabora, to ga j e car Maksimilijan za to doba u Pounu
drao, bijae za Carigrad imenovano poslanstvo, na ime jegarski
biskup Antun Vrani, koj je jur pune etiri godine kao carski
poslanik proveo u Turskoj , sudjelovavi s Busbekom i Zayem kod
utanaivanja potonjega mira, te se odlikovao velikom uenosu i
diplomatskom vjetinom, i tajerski velemoa i carski savjetnik
Kritof Teuffenbach. Car dade poslanikom potanki pismeni naputak,
kako e zajedno i sporazumno s carskim poslanikom u Carigradu,
Nizozemcem Albertotn Vyssom, voditi s portom priegovore miru,
68
P. MATKOVI,
koji e utanaiti na to veu carevu korist. Po instrukciji/ danoj
poslanstvu, imao se mir ugovoriti na pogodbah potonjega mi r a;
poslanstvo nosilo je bogate darove za sultana, vezire i pae: veli-
komu veziru, da ga se za cara predobije, sjajan dar od 4000 du
kata, etiri srebrne ae i jednu uru, a bude li mir povoljan, 2000
dukata godinje; sultanu pako imalo se obrei svake godine obini
poastni dar od 30000 dukata, 20 pozlaenih aa i tri ure, a po-
jedinim vezirom, paam i ragomanom odrejeni bie darovi u
novcu i dragocjenostih.
2
Car nemoe, glasi dalje instrukcija, ni-
kako pristati na to, da porui Tatu i Vesprim usuprot ima se po-
kuati, nebi li Turci poruili Babou i Berzence; Kvar pako i
Nova Banja, to j e erdeljski vojvoda osvojio, neka se nat rag po-
trai, ili za Hust u zamjenu ponudi. Opainam hajduka i marto-
loza ima se na put stati; granice izmedju careve i sultanove vlasti
u Ugarskoj treba tano ustanoviti, i odluiti, kojoj vlasti ovi ili
oni seljaci pripadaju. Imala se nadalje ustanoviti sjegurnost trgo-
vine i dragomana; imalo se takodjer nastojati, da vojvodu erdelj-
skoga lie svake vjere i upliva, a nikako se neima pristati, da bi
se Francezka i Mletaka u mir ukljuila. Ovo je bila u sutini
sadrina instrukcije, dane carskomu poslanstvu putujuemu u Ca-
rigrad, da obnovi mir uz pomenute uvjete. I carski poslanik u
Carigradu, Albert Vyss, dobio je takodjer instrukciju ove iste sa-
drine.
3
I ovoga dakle drugoga putovanja Vranieva u Carigrad bijahu
povod, kao i prvi put, diplomatski poslovi, na ime ugovaranje i
utanaivanje mira medju carem i sultanom, a tim imamo zahvaliti
putovanju carskih poslanika u Carigrad opet jedan putopis po Bal-
kanskom poluotoku. Budu da je Vrani bio stupio u dobu visoke
starosti,
4
pa to gore, nije bio kremenita zdravlja, a iskustvom
prvoga puta pouen, teko mu se bilo odluiti za najvee ljetne
ege na toli muno i naporno putovanje, i preuzeti vrlo tegotna
1
Instrukcija cara Maksimiliana II. od 25/VI 1567 u Mon. Hung,
histor.; Script., VI, 1149.
2
Potanki popis darova i pojedinih komada vriednost gl. u Mon.
Hung, hist., Scr., VI, 49 60.
8
Mon. Hung, hist., Scr., VI, 11.
4
Vrani pie Zayu iz Bea (12/ 1567): iacta itaque est alea,
experiarque adhuc semel, an sexagenarius etiam possim patriae osten-
dere, quantum pro incolumitate eius et hactenus voluerim et impo-
sterum velim. Mon. Hung., Scrip., VI, 3.
PUTOVANJA PO BALKANSKOM POLUOTOKU XVI. VIBKA. 6 9
dogovaranja, koja su traila najveu opreznost; a moglo s e j e
unapried misliti, da e se ovimi dogovori tim manje poluiti trajno
i prilino rieenje zapletenih odnoaja, to je car prema izvojtenim
koristim i vea prava traio. Ali odanost prama kralju i stanje
domovine nadvladalo je u Vrania sve potekoe, te se odazvao
pozivu kraljevu i dao se pored sve starosti i slaboe na toli na-
poran put i muan posao, da izhodi u Carigradu dravi stalan mir
uza to povoljnije uvjete.
1
Vrani, kao to se iz njegovih dnev-
nika razabira,
2
krenuo j e sa svojim drugom, Kritofom Teuffen-
bachom i sa sjajnom pratnjom od 86 osoba dne 1. srpnja 1567 iz
Pouna na put, te je prispio dne 22. kolovoza iste godine u Cari-
grad. Za historiju ovoga Vranieva poslanstva sauvala se, kao
to j e poznato, vrlo obilna gradja, potekla iz pera samoga Vran-
ia, ponajvie pisma i izvjetaji, pisana caru i drugim uglednim
osobam, natampana j e medju djeli Vrauievi (Osszes Munkai),
izdanimi od magjarske akademije znanosti. povodu drugoga pu-
tovanja Vranieva neka bude ovo dosta, poto i onako Pigafetta,
putopisac ovoga Vranieva puta, tom na tanje govori.
Osim pisama, izvjetaja i dnevnika Vranievih imamo ob ovom
znamenitom poslanstvu jo jedan knjievni tampani spomenik,
naime opis putovanja Vranieva, a napisao ga Marko Antonij
Pigafetta, plemi vientinski, lan istoga poslanstva. Putopisu j e
naslov ltinerario di Marc Antonio Pigafetta, gentilhuomo vincen-
tino; posvetio ga poznatomu Eduardu Seymouru (Seymer), bratu
kraljice Johane, ene kralja Henrika VIII, vojvodi somersetskomu
i grofu hertfordskomu ; putopis je natampan u Londonu (apresso
Wolfio Inghlese) 1585 godine. Pigafettin putopis popunjuje u svakom
pogledu Vranieve spise ob ovom poslanstvu, j er neopisuje samo
put, kojim se do Carigrada putovalo, ega Vrani ovoga puta
nije uinio, nego podava jo i znatnih historijskih podataka ta
1
Glede tadanjega politikoga stanja Ugarske i drugoga Vranieva
poslanstva u Carigrad gl. Isthvanffi, historia de rebus hungaricis, p.
30513. Katona, Ilistoria critica regum Hungariae, t. XXIV, 404 do
502; t. XXV, 338. Miller, Epistolae imperatorum et regum Iliin-
gariae, p. 383. Monumenta Hungariae historica, Scriptores, t. VI. i
XXXII. Hammer, Geschichte des Osman Reiches. 1. Aufl., III, 510
bis 25, 767; 2. Aufl., II, 36475. Zinkeisen, Gesch. des osman.
Reiches in Europa, II, 91424. Fessler-Klein, Gesch. von Ungarn,
III, 6005. Mesi, ivot N. Zrinskoga. Zagreb 1866.
2
Moiram. Hung, hist., Scrip., VI, 7 8 - 8 4 ; XXXII, 5560.
70 P. MATKOVI,
danjih ugarsko-turskih odnoajih, napokon razpravlja upravi i
raznih prilikah osmanskoga carstva, i tim razsvjetljuje tadanje stanje
sultanove drave. Tim bi Pigafettin putopis bio za tadanji dravopis
kao i za historijske poslove dosta znat an; ali od novijih historika
malo je upotrebljavan, jer je odve riedak i vrlo teko pristupan.
Hammer, koj se u svojoj historiji osmanskoga carstva osvre i na
starije putopise po Turskoj , poslije Liidecka i MeuseiV prvi j e
medju historici, koj j e svratio panju na Pigafettin putopis, pri-
mjeuju, da je vrlo znatno i riedko djelo".
2
Hammer, komu su
kod izradjivanja pomenute historije bile pristupne sve arkivalne i
knjievne riedkosti, kao to se razabire iz njegove historije, a oso-
bito iz vrlo bogatoga popisa upotrebljene historijske literature,
3
nije bio srean domoi se tampane knjige Pigafettina putopisa,
nego mu je prijatelj, uveni historik profesor Eichhorn, pozajmio
priepis toga putopisa iz sveuiline knjinice u Gttingenu; ali ni
toga priepisa vie danas neima. Putopisni pako dio Pigafettine
knjige popunjuje takodjer Vraniev putopis prvoga putovanja, j er
kao to je poznato, dopire ovaj Vraniev putopis samo do Jedrene,
gdje napreac prestaje.
Marko Antonij Pigafetta vjerovatno da je potekao od glasovite
i plemenite porodice Pigafetta", koja j e ivjela u Vicenci, kamo
se doselila iz Toskane. Antun Pigafetta (god. 14911534), vitez
Eodski, bijae glasovit putnik i geografijski obretnik, uestvovav na
prvom Magalhesovom putu oko zemlje, a njegov izvjetaj zna-
meniti j e izvor za historiju geografijskih obreta.
4
Drugi glasoviti
1
Kaum sollte man glauben, dass in diesem alten Werkchen auf
140 Seiten so viel richtiges n. artiges stnde, als wirklich darin ge-
funden ; so dass es auch noch heute zu Tage, wenn es nicht so selten
wre, mit allem Vergngen gelesen werden kann, u. man sich wundern
muss, das nicht die nachfolgenden Schriftsteller von d. trkischen
Reiche sich desselben lieber als anderer unrichtigen Werke bedient
haben". Ldecke, Beschreibg. d. trkischen Reiches, etc. 2. Aufl. Leipzig
1778. B. II. S. 110. Opusculum (Pigafettae) hodie fere neglectum,
et quidem immerito, auctor enim, comes legationis ab imp. Maximiliano
II. a. 1567 ad Selimum missae, occasione memorabilia recte videndi
atque audiendi egregie usus est". Meusel, Bibliotheca historica, Lipsiae
1787, vol. IL, P. 1. p. 249.
2
Hammer, Gesch. d. Osman. Reiches, III, 517.
8
Hammer, Gesch. d. Osm. R., Bd. X., p 57336.
* Amoretti, Primo viaggio intorno il globo, fatto dal cav. Antonio
Pigafetta, patricio vicentino. Milano 1800. Morsolini, Elogio di Ant.
Pigafetta, Vicenza 1867. Ciscato, Antonio Pigafetta (Atti della Acca-
PUTOVANJA PO BALKANSKOM POLUOTOKU XVI. VIBKA. 71
Pigafetta bijae Filip (g. 15331603), takojer rodom iz Vicenee,
ovaj se posveti vojnitvu, osobito bojnomu graditeljstvu, poduze
mnoga putovanja na sjever i iztok, j unak maem i perom, napisa vie
znatnih geografijskih i putopisnih djela.
1
Na putopisac, kao to
iztie u naslovu svoga putopisa, bijae takojer plemi vientinski;
osim toga nita nespominje svom rodu, zaviaju i drugih odno-
ajih svoga ivota; da li je poticao ad porodice Antunove ili Fili-
pove, ili koje pobone, ni toga za sada jote neznamo. Kao to si
dadosmo truda, da nadjemo tampano izdanje Pigafettina putopisa,
nismo poalili truda, da njeto saznamo i ivotu naega puto-
pisca. Mi pretraismo mnoge ivotopisne rjenike i strukovne knjige,
dadosmo traiti po velikih knjinicah u rjedjih starih biografijskih
rjenicih, naunih enciklopedijah i putopisnih sbornicih, nebi li gdje
ta naem putopiscu saznali; obratismo se u Italiju na zname-
nite strunjake i poznavaoce starije literature talijanske; pisasmo
u Viencu, nebi li se u vientinskih kronikah onoga doba ili u
genealogijskih spisih porodice Pigafetta, koji se uvaju u rukopisih
u tamonjoj knjinici, ta doznalo naem putopiscu; ali sav je
trud i svako pretraivanje i izpitivanje bilo ali bog bezuspjeno.
2
Pretrauju spise putu Antuna Pigafette oko zemlje, nebi li u nje-
govu vjekopisu naili na podatke za ivotopis naega putopisca:
ledino itasmo u pomenutoj knjizi Amoretta, da je na Marko
Antonij bio rodjak (agnato) glasovitoga Antuna.
3
U pomenutom
bibliografijskom djelu historiji geografije u Italiji oekivasmo
kakovu biografijsku crticu naem putopiscu, ali osim naslova
putopisa nenavodi se nita drugo, nego da potie od porodice Antuna
emia Olimpica, vol. XVIII, 94227). S. Rge, Geschichte des Zeit
alters der Entdeckungen (Oncken, Allgem. Gesch. in Einzeldarstellungen,
II. Ab., IX. Th. S. 46283), itd.
1
Studi biografici bibliografiei sulla storia della geografia in Italia,
2. ed., p. 31618. Hammer, III. 763.
2
Vicenza 22/1 89. Ho fatte ricerche, con me il Chiariss. Biblio-
tecaiio della Bertoliana, sul Marcantonio Pigafetta. I nostri cronisti
appena ne ricordano il nome. Mi rimangono ancora a vedere i mano-
scritti del Bressan, ma lemo sia tempo perdutto." Seb. Rumor.
Vicenza 8/1. 90. Ho ricercato nelle fonti di Storia Vicentina le no-
tizie da Lei richieste sul viaggiatore Pigafetta, ma pur troppo dovetti
constatare, che se ne sa molto poco, per non dir quasi nulla. ci
ben naturale quando si rifflette che egli parti giovanissimo dalla sua
patria, viaggi molto. fu lungamente presso corti straniere". D.
Tortolan, bibl. della Bertoliana.
3
Amoretti, Primo viaggio etc. p. 25, 30. 39.
72
P. MATKOVI,
i Filipa Pigafette.
1
S toga neznamo, kad se je na putopisac rodio,
ni kad je umro, niti se ta znade za druge okolnosti i djela nje-
gova ivota. Nit u putopisu, kako spomenusmo, neima putopisnih
podataka; putopisac nekazuje, kojom j e prilikom doao u Ugarsku,
(moda prilikom onih vojnikih eta, koje su talijanski knezovi
slali caru Maksimilijanu II. proti Turinu u pomo); a budu da
se u putopisu utvrdjena mjesta osobito iztiu i opisuju, pa to
vojsku i njezine redove vjeto i na tanko opisuje: sva je prilika,
da se je na putopisac i u vojnike poslove dobro razumio. Niti
nekazuje, u kojem svojstvu bijae pridruen pratnji Vranieva
poslanstva. Hammer misli, da je bio Vraniev tajnik; ali toga
putopisac nigdje nespominje. Sude po njegovoj obrazovanosti, koja
je za ono doba bila dosta obsena i duboka, te se u njegovu puto-
pisu jasno oituje, svakako j e obavljao njeku odliniju slubu u
pratnji poslanikovoj. Nazivaju Vrania svojim gospodarom, pro-
izlazi odatle, da j e bio u istinu u njegovoj slubi; broje pako
sebe medju Ugre, znai, da je bio lanom Vranieve ugarske
pratnje, koju od Teuffenbachove svakom prilikom razlikuje. Niti
medju tampanimi spisi ovoga Vranieva poslanstva neima na-
emu putopiscu nigdje spomena. Kao to napokon nekazuje, kojom
je prilikom i u kojem je poslu doao u Ugarsku, tako isto se
nezna, kad i za to j e ostavio Ugarsku, i u kojem je poslu za-
putio u Englezku, gdje je svoj putopis izdao.
Budu da je Dernschwamov putopis jo uviek u rukopisih, a ne-
pristupan:
2
na kronologijskom je redu sada putopis Marka Antuna
Pigafette, da ga razpravimo, i da mu ocienimo sadrinu s obzirom
na starije putopise po Balkanskom poluotoku i prema pomenutoj
historijskoj gradji drugoga Vranieva poslanstva, a osobito po-
1
Studi biografici bibliografici sulla storia della geografia in Italia
2. ed. Roma 1882, 1. 308.
2
Kazao sam u Radu (LXXXIV, 42), daje i Derschwam ostavio putopis
po Balk, poluotoku. Prof. dr. . Kiepert priredio j e iz rukopisa Deni-
schwamova putopisa, pohranjenih u Wolfenbttelu i Pragu, dobar izvod, u
kojem je izerpena sutina geografijske i etnografijske gradje. Taj izvod
priobi H. Kiepert u asopisu Globus" g. 1887 ; sv. LH, str. 18690,
2025, 21420. i 23035. AI ovaj izvod bi se za nae poslove
mogao samo s velike nevolje upotriebiti Medju tim oznasmo, da se
sreom naao izvorni rukopis Dernschwamova putopisa u knjinici
Fuggerova dvorca Babenhausen medju Augsburgom i Kemptenom. Nada,
da e se ovaj znatan rukopis jednom tampom izdati, sklonu me, da
odgodim razpravljanje Busbekovu i Dernschwamovu putopisu, dok
potonji na svjetlo izije.
PUTOVANJA PO BALKANSKOM POLUOTOKU XVI. VIBKA. 7 3
gledom na pomenute Vranieve dnevnike. Budu da je ovaj knji-
evni spomenik danas u istinu tako rieak i tako teko pristupan,
da se smatra kao rukopi s;
1
biti e zasluga za nauku, ako se pri-
redi novo izdanje Pigafettina putopisa, te tim bu<)e za naune po-
slove pristupniji. U to ime preadoh slavnoj akademiji za tampu
priredjeni priepis Pigafettina putopisa, koj e se u XXI I . knjizi
Starinah" pretampati. Ovo su obe opazke Pigafettinu puto-
pisu, koj se ovdje prvi put ocjenjuje i razsvjetljuje.
Prelaze na Pigaf'ettin putopis treba da se ponajprije osvrnemo
na onaj dio njegova predgovora, to se odnosi na izdanje putopisa,
gdje putopisac govori ponukab, koje ga sklonie, da izda svoj
putopis, koj nebijae javnosti namienjen. Priobujemo u izvodu znat-
nija mjesta uvoda, da se ujedno vidi, kako se jur onda mislilo
geografiji kao pomonici historije, i dobrih putopisih kao izvorih
geografije. U ostalom predgovor, napisan promiljeno i dosta jez-
grovito, znatan j e i tim za ono doba, to se nerazpliva u puke
fraze, kao u mnogih talijanskih pisaca onoga i poznijega vremena.
Putopisac govore najprije koristi geografije kao vodje u pozna-
vanju historije i ob odnoaju geografije i putopisa, veli: da ge-
ografija ne samo prikazuje sliku zemlje, nego opbi i slikami (ge-
ografijskimi kartami) prinosi mnoge koristi; ali geografija zlo pro-
lazi, ako neima dosta marljivih i vjernih putopisa, koji opisuju
najmanje potankosti, prave daljine, poloaj mjesta, i nenavode
njihova domaa i tudja imena. (Naravno da prirodne odnoaje ze-
malja nit , jer se tadanja geografija nije na nje osvrtala).
Dobri putopisi, veli dalje, bili bi sutina geografije, koja se bez
njih neda pisati; pruaju jote i historiku neposredno veliku uputu,
osobito gdje se govori bojitu, ob obsadi i osvojenju kakova
grada, ili kakovoj drugoj znamenitoj sgodi; ili kad se hoe
opisati obiaje i navade njekoga naroda, njegove nonje i oruje,
onda se treba obratiti na putopise." Prelaze dalje na svoj putopis
pria, da je prije 16 godina opisao put, kojim je putovao od Bea
do Carigrada, a napisao ga za privatnu porabu, te ga nije mislio
izdati na svjetlo; ali ponukom njekojih prijatelja odlui proti prvoj
svojoj nakani pustiti ga u sviet, da ide kuda mu drago. Pokazavi
svoj putopis njekojim uglednim osobam, nagovarahu ga, veli, da
1
Da je Pigafettin putopis danas u istinu velika bibliografijska ried-
kost i da je po gotovu nepristupan, tom govorim potanje u predgovoru,
kojim popraujem novo izdanje teksta.
74 P. MATKOVIC,
ga na svjetlo izda; ali nagovaranja nije posluao, jer se takovimi
poslovi nije zanimao. Doav u Englezku, u Londonu i Oksfordu
pokaza ga njekojim plemenitim prijateljem, koji ga vrlo moljahu,
da ga natampa. On je za to, veli, bio odluio, da ga dri samo
za privatnu porabu, to ima dosta spisa stvarih turskih, pa to se
njegov putopis odnosi samo na njekoliko milja puta, kojim su i drugi
j ur proputovali. Ovi i drugi jo razlozi suztezahu ga od izdavanja.
Budu ga s mnogih strana opet nagovarahu, osobito Rikardo
HaMuyt, plemeniti Englez, profesor u Oksfordu, uman mladi,
veleduan, ne samo uen u svojoj struci, nego i u drugih zna-
nostih, a osobito upuen u geografijskih predmetih; razmiljaju
nadalje, kako su putopisi geografiji koristni, kako jih malo ima,
kako su ovi veinom obeniti, tamni, netani i nepodpuni; s ob-
zirom na sve to, pa da budu one zemlje i mjesta poznata ne samo
onim, koji bi onamo putovali, nego i svim drugim; pa to se prije
dviesta i sto godina mnoga mjesta poznavalo, za koja se danas nezna;
i to mnogi koji su daleko putovali, inae vrstni, nisu svoga puta
opisali: glede na sve to, odlui se, veli, na sviet izdati svoj
putopis, pa bio i od male koristi. Tim prije se na to odlui, to
je spoznao, da su oni krajevi, premda su u Europi i premda svake
godine onuda po koji putnik putuje, od starih geografa rdjavo i
tamno opisani, a novi jih slabo poznaju. Vrh svega toga, primje-
uje, treba i to uvaiti, da mnogi piu stvarih turskih ; ali nitko
nije od tih pisaca, kao to j e spazio, iztraio: u em se poglavito
sastoji snaga i slaboa turska, i kako se uzvila Turska do tolike
veliine? Jo ga j e i to potaklo na izdanje svoga djela: to mnogi
piu potonjem turskom ratu (od g. 1566) u Ugarskoj , s ne-
znanja nisu mnoge stvari dobro razloili, dapae krivo i po ugled
historije nedostojno. Napokon dodaje, da mu nije zadatak, da u
svojoj knjizi opisuje rat ugarski, nego da razpravlja uzrocih
svoga putovanja, biljee istinito sve (budu da je bio prisutan),
to spada na pravo poznavanje njegove historije." Ovo su razlozi,
koji su sklonili naega putopisca, da poslije estnaest godina pusti
u sviet svoj putopis, koj ne bijae s prvine javnosti namienjen.
Iztiu pako nestaicu dobrih putopisa po Turskoj , razabira se
odatle, da Pigafetta vjerovatno nije poznavao putopisa prvoga
Vranieva puta, inae bi, budu da svakom prilikom u putopisu
uzveliuje uenost svoga gospodara, bio i njegov putopis spomenuo ,
moda ga Vrani jo nije bio tada napisao; a da j e bar njekoje
starije putopise po Turskoj poznavao, razabira se odatle, to se,
PUTOVANJA PO BALKANSKOM POLUOTOKU XVI. VIKKA. 75
nespominju jim pisce, kadto na nj pozivlje. Zaista bi bila teta,
kad Pigafetta nebi bio svoga putopisa izdao, jer za onda bjee od
velike koristi (poto je Vraniev u rukopisu nedogotovljen i ne-
izdan ostao), osobito za poznavanje zemalja i naroda proputovanih
krajeva, pa i za poznavanje tadanjega stanja Ugarske i Turske.
Medju poticatelji, koji stekoe zasluga, da je putopis Pigafettin
svjetlo ugl edao, iztie se Rikardo Hakl uyt , glasoviti englezki
geograf, prvi svojega doba, koj se dao na izuavanje historije
geografijskih obreta, god. 1577 drae prva j avna predavanja
geografiji u Oksfordu, te izdade historiji geografijskih obreta,
vie znamenitih djela i putopisa, a njegovo djelo Principal navi-
gations voyages und discoveries of the English nations, London 1589"
svjetskoga j e glasa. Ponuka ovoga glasovitoga geografa i uenjaka
bijae Pigafetti odlino svjedoanstvo i priznanje vrlini njegova
djela, koje j e vriedno, da se svietu preda, za to na poticanje ovoga
uvenoga strunjaka nije mogao na putopisac da mu se neodazove.
Po Hakl uyt u nazvano bi u Londonu god. 1846 osnovano drutvo,
koje kritiki izdaje s uenimi uvodi starije geografijske putopise i
druga djela ove sadrine, te je j ur preko 60 knjiga znamenitih
geografijskih spomenika na sviet izdalo. Da li je Hakl uyt za
Pigafettin putopis jo drugih zasluga stekao, toga nam putopisac
nespominje.
Pigafetta razdielio je svoj putopis na 23 glave. U prvoj glavi
razpravlja uzrocih, zato je car Maksimilijan II. g. 1567 odaslao
poslanstvo Selimu II. u Carigrad; uz to govori i uspjehu
ugarsko-turskoga rata, koj bijae jednu godinu prije toga (g. 1566)
poduzet. U 2., 3. i 4. glavi opisuje obenito put od Bea do Cari-
grada ; u 5. glavi govori, kako se obavlja poklonstvo kod sultana;
uz to opisuje seralj i sjaj, kojim je bilo poslanstvo primljeno; u
6. gl. opisuje Carigrad i Per u; u 7. gl. opisuje tiesno carigradsko
(Bospor), odnosno put tiesnom sve do njegova ua u Crno more;
u 8. gl. govori poreklu Turaka, kako su narasli i u em se
sastoji njihova glavna sila; u 9. gl. opisuje nonju tursku i njekoje
njihove obiaje; u 10. gl. razpravlja vojnitvu turskom, osobito
dvoru sultanovu; u 11. gl. govori ob onih osobah, koje stanuju
izvan seralja, a pripadaju dvoru sultanovu; u 12. gl. razpravlja
vojsci, osobito janjiarih i dr. ; u 13. gl. paah, vezirih i dr. ;
u 14. gl. linosti sultanovoj; u 15. gl. broju vojske i nji-
hovih beglerbegih; u 16. glavi reasumira na kratko predjanje; u
17. gl. opisuje na ire put od Carigrada do Jerenet a; u 18, gl.
76 P. MATKOVI,
razpravlja Jedrenetu i riekah, koje onuda t eku; u 19. glavi
govori poslanstvu perzijskom, koje je onda u Jedreue prispjelo;
u 20. do 23. glave ukljuivo opisuje na ire svoj dalji put od
Jedreneta do Bea. tomu svemu dodaje jo trni cjenik raznih
mirodija i drugih trgovina, to se j e za nje u studenom g. 1567
u Carigradu plaalo.
Prema zadatku naem razpravljati emo na ire putopisnom
dielu, a to onako, kako j e isti putopisac uradio, naime opisuju
put od Carigrada do Biograda na ire, doim j e put od Biograda
do Carigrada, kako veli, vrlo obenito nacrtao. Dre se ovoga
putopieva reda spojiti emo s opisom puta od Carigrada do
Biograda i onaj prvi obeniti di o; a da bude opis sustavniji i slika
podpunija, obazirati emo se takodjer na pomenuti Vraniev
dnevnik i na druge spise ob ovom putovanju.
U prvoj glavi (str. 116) razpravlja putopisac o uzrocih, zato
je car Maksimilijan I I . odaslao svoje poslanike god. 1567 u Cari-
grad, da utanae mir sa Selimom I I . ; uz to govori na krat ko
uspjehu rata ugarskoga, poduzeta jednu godinu prije toga."
Putem, veli, to su ga poduzeli u pomenutu svrhu, mnogo su vi-
djeli i sluali onih narodih, koje djelomice upoznae, na kojih
se osniva snaga kue osmanske, koja ve tolike godine najmonije
vlada kranskimi zemljanu, dre jih u krutom robstvu. S toga
odlui, da e za svoju porabu voditi spomenicu, odnosno dnevnik,
te sve upisati, kako ga j e iskustvo poduilo, pamte dobro sve,
to se na putu vidjelo, i biljee sve, to se na mnogih mjestih i
od mnogih lica slualo; stvari, koje bi danas ili sutra mogle po-
sluiti. Mnogi e se uditi, opaa, kako maleni i sirovi opor Tu-
raka dri pod jarmom tolike tisue Krana s tolikimi plemenitimi
i rodnimi zemljami na sramotu svih naih vladalaca. Al prije, no
to e opisati svoj put, nee, veli, biti izlino, da progovori po-
vodu ovoga poslanstva, a za to treba da se dodirne uspjeha ne
samo minuloga rata ugarskoga (od g. 1566), nego i onoga, to se
u Ugarskoj sbilo uslied pretenzija, koje su nadvojvode austrijski
u ovoj dravi davno gojili." Pigafettin dakle putopis osniva se na
samoj autopsiji, jer sve znatnije, to j e putopisac putem vidio i
sluao, a vriedno j e da se pamti, to j e sve zabiljeio i sloio u
jednu cjelinu i sliku. Tim bi se ovaj putopis od dojakonjih znatno
razlikovao, osobito od Vranieva, koj se trudio, da svoja opaanja
dovede u sklad s geografijskimi opisi starih pisaca, doim se Pi-
PUTOVANJA PO BALKANSKOM POLUOTOKU XVI. VIEKA. 7 7
gafetta stegnuo ponajvie na svoja sobstvena motrenja i iskustvo.
Da li j e Pigafettin putopis u istinu takove naravi, to e pokazati
rezultati naega razpravljanja.
Prva dakle glava Pigafettina putopisa ponajvie je historijske
naravi, j er putopisac pripovieda, kako su nadvojvode austrijski od
vremena careva Friderika I I I . i Maksimilijana I. traili pravo na
Ugarsku i toga radi s kraljevi ugarskimi vodili rat ove; kako je
nadalje poslije boja muhakoga postao Ivan Zapolja, vojvoda
erdeljski, proti Ferdinandu, kraljem ugarskim. Budu da ga je
ovaj svladao, utee se Ivan preko poslanika Sulejmanu, molei,
da mu bude zatitnikom i pomonikom, nebi li mu povratio kra-
ljestvo, obvezao se plaati mu godinji danak. Na to dodje Sulejman
u Ugarsku i srenimi ratovi postade Turin gospodarom Ugarske.
Dalje prikazuje u obenitih crtah razvoj sgoda r\ Ugarskoj sve do
smrti Ferdi nandove: poznata fakta, kojim glede tanosti neima
prigovora; putopisac jih je crpio bud iz dobrih suvremenih izvora,
ili jih je sluao od svoga gospodara, koji bijae u poznavanju
ugarske historije svoga vremena prvim uglednikom. Ovom obe-
nitom historijskom crticom prelazi putopisac na dobu cara Maksi-
milijana I I . , te pripovieda ratove ugarske od 1565/6 godine na
ire, kao svjedok, koj j e jur tada ne samo bio u Ugarskoj, nego
j e, kao to opetovano u putopisu spominje, sluio u carevoj vojsci
kod Komorana (noi dimorammo a ComaraJ, a moda bijae u
onom odjelu vojske, to ga j e Vrani kao jegarski biskup glavom
doveo svomu kralju u pomo. Pigafetta dakle bijae neposredni
svjedok za ugarski rat od god. 1565/6, te je, koje iz sobstvena
iskustva, koje od pripoviedanja svoga gospodara dobro poznavao
razvitak onih sgoda, a obirnim prianjem tih sgoda hoe da po-
kae, kako je dolo do poslanstva, kojega je i on bio lanom, i
na koje se poslanstvo odnosi njegov putopis. Vrh toga ovomu
obirnijemu prianju bijae, kako gore ree, i taj razlog
f
da izpravi
sve one, koji su tih sgodah krivo pisali. Priobujemo glavne
momente tih sgoda, kako jih prikazuje putopisac kao neposredni
svjedok, j er su i za historiju poslanstva dosta znatne.
Budu da j e po smrti Ferdinandovoj s nova nastalo neprija-
teljstvo medju carem Maksimilijanom I I . i Ivanom, vojvodom er-
deljskim, toga radi harae carski vojvoda, Lazar Svendi, ne samo
ereljske, nego i t urske zemlje, a car uzkrati porti danak, to j e
njegov otac poiljao godimice u Carigrad. Osvojivi Svendi zna-
78 P. MATKOVI,
menitu tvrdju Tokaj ,
1
poboja se Ivan za svoj Erdelj i poticae
Turina proti caru, a to da j e podupirao i paa tamivarski. Ova
su dvojica draila i nutkala Sulejmana, s jedne strane prikazuju
mu prividna prava, a s druge izvjeuju ga krivo Maksimi-
lijanovih osnovah, dokazivahu, da nemisli samo zavladati Erdeljem,
nego da e podporom ciele Njemake i velikoga diela kranstva
kuati, da sa svom snagom izagna Turke iz Ugarske, kao to i iz
ostalih krajeva, koji mu pripadahu, a to da se moe odatle raza-
brati, sto je umah po smrti otevoj prekinuo svaki ugovor mira i
uzkratio danak, to je plaao za Ugarsku. To j e bilo dovoljno
Sulejmanu, komu je bilo prirodjeno boj biti s kranstvom. Rasrdiv
se i pobjesniv radi zle sree svoje vojske, koja se sramotno s Malte
povratila, odazva se svakojakim ponukam, i odlui se u kasnoj
svojoj starosti na rat, pripravljajui ga svom snagom gledom na
vojsku kao i na njezine potrebe, te odlui ljeti g. 1566 na elu
vojske udariti na Ugarsku, govorei, da e se rad je rastaviti sa
ivotom, nego da bi se vratio bez pobjede. Medjutim je Erdeljac
s jedne strane draio Turina na rat, doim se s druge trudio, da
Maksimilijana nagovori na mir, oaslav u to ime u Be svojega
poslanika Stjepana JBatora, vlastelina ugarskoga. Ali Maksimilijan
doznavi s raznih strana za zle nakane Erdeljca i za priprave
Turinove, potui se Batoru, da se s njim u Beu jedno ugovara,
doim njegov gospodar ugovara s Turinom posve drugo, sasvime
protivne neprijateljske osnove: za to dade na Batora straiti kao u
zatvoru u kui, gdje je u Beu stanovao.
2
Tim napusti car ugo-
varanje mira, stane na obranu svoje vlasti sakupljati vojsku, koje
od carstva, koje od drugih kranskih vladalaca, i sve j e u tu
svrhu radio, to mu j e samo bilo mogue; odaslav naime vojsku
grofu Ecku Salmu, koj bijae gubernatorom Gjura i zapovjednikom
onoga diela Ugarske, to bijae pod carevom vlau. Salm pako
osvoji Vesprim,
3
neznatnu varo, gdje je malo pliena naao; zatim
udari na Tatu, malu tvrdju, 22 milje po prilici daleko od Komo-
rana, a branilo j u 300 Tur aka; osvojivi ju 21. srpnja, potue sve
vojnike, osim petdesetorice, koji bjee sa svojim zapovjednikom
odvedeni u suanjstvo. Tata bijae za kraljeva ugarskih Hepa i
ubava varo, ali osvojivi ju Turci prije sedam godina, poruie
1
P. Bizarus, ap. Schwandtner 1, 668 669. Katona, XXIV, 4555.
2
Bizarus ap. Schwandtner, I, 669, 675.
3
P. Bizarus ap. Schwandtner, I, 691, 692. Contarini, ap. Mesi,
p. 227, LXIV, br. 5.
PUTOVANJA PO BALKANSKOM POLUOTOKU XVI. VIEKA. 79
ju i gotovo unitie, osim jedine tvrdje, koja je od varoi pukomet
daleko.
1
Isti dan, kad bi Tat a osvojena, dodju Salmu u pomo
pod vodstvom Iv. Kastalda i grofa Kamerana 2000 talijanskih
vojnika, papinskih plaenika, a jo istoga ili sliedeega dana prispije
u Tat u 550 vojnika vojvode savojskoga. Mejutim se car bavio u
Beu, uredjuju vojsku, koja mu je dolazila oda svuda u pomo.
Sulejman sakupivi silnu vojsku, krenu s Carigrada; ali vei
dio vojske i dobar dio kapetana nije mu rado iao u boj u Ugarsku,
bojei se, da je vodi u klaonicu, a ne u rat. Tako su bile viesti
velike i uasne, to su dolazile s one strane, koje su sluali putem
na mnogih mjestih i od mnogih osoba, jakosti kranske vojske,
da su se Turci imali razloga bojati. Medju ostalimi viestmi, to
se prialo kranskoj vojsci, jedna j e bila ta, da ima toliko
oruanih konjanika, to su razni knezovi talijanski glavom doveli,
da su oni i konji jim, prekriti bielim i blistajuim se orujem, koje
kad bi sunce unj uprlo, odrazivalo toliki sjaj na daleko, da je u
gledaoca u jedan mah probudjivao udo i strah. Vrh toga doznae,
da kad j e njihova vojska stajala pod Sigetom, da se noju esto
puta dizalo stranu viku doau kranske vojske, premda j e
bila vrlo daleko od njih ; jedini nadvojvoda Karlo nije bio sa
svojom malom vojskom daleko,
2
nu vie kao motrilac, nego li
branilac. Jo su sluali od njekojih kranskih robova, koji su bili
u njihovoj vojsci na Dunavu (izpitivao jih je sam putopisac), da
su se Turci od straha pred kranskom vojskom, koja se jednom
bila pribliila Ostrogonu, odmakli Budimu, a ona ostrogonska
da je bila sveudilj pripravna, kad bi se bila primakla kranska
vojska, koja j e bila onda u Komaronu, ka gradskim zidinam, da
bi bila turska umah uzmakla.
3
Tim je stvar jasna i izvan svake
sumnje, da je u Tur aka jo ukorienjen strah, a po tom se ima
suditi, da premda su njihove sile bile velike, nisu ipak tako bile
strane, kao to se bio raznio glas, a taj glas vie je osnovan na
njihovih pobjeah, koje su poluili svojimi malimi ratovi i vie po
slaboj disciplini, neposlunosti i nestrpljivosti kranske vojske,
nego to po svojem junatvu i vrlini svoje mnogobrojne vojske.
Sulejman iskustvom dobro pouen jakosti kranske vojske i
neslozi kranskih vladalaca, odlui: ili poiniti velika djela ili
1
P. Bizarua, ap. Schwandtner I, 692, 693. Mesi, 236, LXVII, br. 8.
2
Mesi, p. 263, LXV.
3
Mesi, op. . . 236.
80
P. MATKOVI,
umrieti; povukavi se k Biogradu, pregleda svu svoju vojsku. Tu
(tanije u Zemunu) je primio vrlo milostivo vojvodu erdeljskoga,
koj mu se doje pokloniti, zagrlivi ga, poljubi ga u elo, nazvav
ga svojim sinom, ree: da kao to mu je bio otcu prijateljem, da
e biti takodjer njegov i da e ga braniti od svih nepravda nje-
govih neprijatelja.
1
Sulejman krenuv odavle (odaslavi Pert ava,
svoga drugoga pau-vezira obsadi Gjule prama Erdelju),
2
zaputi
s ostalom vojskom, koja je bila u istinu velika, Sigetu u Ugarskoj ,
na medji hrvatskoj, tri milje od Drave, a etiri od Blatnoga jezera,
ka gradu, opasanu od bara i movara, a poetkom kolovoza dade
se na obsadu.
8
Car pako, ili douvi, da su Turci krenuli Si-
getu, ili radi drugoga uzroka, pia grofu Ecku, da se povue u
Komoran. Grof uzevi Tatu, osvoji malo zatim jo Vitan i Grhestea/
tvrdjice, koje su Turci bili napustili, a lee medju breuljci, 20
do 25 milja daleko od Tate. Zatim se povue 27. srpnja u Ko-
moran i utabori se ovkraj Dunava, na desnom mu briegu naproti
komoranskoj tvrdji. Car pako krenuvi iz Bea prve nedjelje ko-
lovoza, zaustavi se s veim dielom konjanitva medju Gjurom i
Komoranom.
6
Tako su nae vojske, opaa putopisac, bile cieli
jedan dan medju sobom udaljene. Borave bezposleni od 27. srpnja
do 14. rujna u Komoranu, primjeuje putopisac, koj je takodjer
ondje bi o: ekasmo na svretak obsade Sigeta.
0
Turci, podignuvi
mnoge baterije i udarivi mnogo puta, osvojie napokon dne 7.
rujna 1566 tvrdju Siget,
7
a to je bilo uprav treega dana po smrti
staroga Sulejmana. Nije se prialo bez razloga, veli dalje, da j e
smrt uprav odatle nastala, to vide, da mu j e vojska bila s ve-
likim gubitkom vie puta suzbijena, i zdvajaju pobjedi, uze si
srcu, da e mu obsada one tvrdje zadati prikora i sramote, te
donieti mu ne malenu tetu, tuno mu j e tako srce iznemoglo boleu
i starou, da nije moglo podnieti tako estoka i teka udarca,
ve shrvan i satrt dokona svoj ivot.
8
Ovo mu se ini vjerovatno,
1
Katona XXIV, 207 i . Forga, XVI, 420. Hammer, I I , 315.
Klein, I I I , 595, 596.
2
Mesi, op. . . 228.
3
Mesi, op. . . 23338.
4
Katona, XXIV, 205, 206.
5
Istvar.fi, op. c. p. 287. Oester. Milit. Zeitschrift 1827, II, 187,
Mesi, p. 236.
6
Vrani kod Katone, XXIV, 297.
7
Izvori obsai i padu Sigeta u Mesia, op. c.
8
smrti Sulejmanovoj gl. Mesi, p, 282, op. 2.
PUTOVANJA PO BALKANSKOM POLUOTOKU XVI. VIBKA. 8 1
jer su Turci priali, da Sulejman, nije umro prije, nego poslije
osvojenja Sigeta, a to je sluao putopisac, veli, iz ustiu istoga
Ibrahima, koj je kao poslanik sultanov odaslan caru, s njimi
na povratku putovao. Ibrahim ree naemu poslaniku (Vraniu),
koj spomenu, da je Sulejman umro tri dana prije pada Sigeta, da
nije, nego da je umro tri dana poslije zauzea; na to poslanik
opet odgovori, da nije, nego da je prije umro.
uvi car, da je Siget pao, vrati se natrag u Gjur, i pia Salmu,
da bi se i on sa svojom vojskom natrag povukao.
1
Na to dignuv
grof 14. rujna tabor u Komoranu, prispije slieeega dana u Gjur.
To je varo i tvrdjava careva u Ugarskoj, 80 je milja od Bea
daleko, Ugri j u zovu Jurr, a Niemci Rab. Maksimilijan, neznajui
za smrt sultanovu, sjedini svoju vojsku, jer se je bojao, da e mu
neprijatelj doi u pohode; za to dade radi vee sigurnosti blizu
Gjura graditi most od ladja, da se bude moglo priei na drugu
obalu Dunava, doim mu je vojska bila zatiena s ledja, t. j . od
zapada, gjurskom tvrdjom i Dunavom, a na desnom krilu poto-
kom, to tee u Rabu; uz to odredi, da se lievo krilo i elo utvrdi
obkopi i jarugami. Doznavi napokon za smrt Sulejmanovu, nije
se vie bojao Turaka, te ostavi most i ostale utvrde nedovrene.
2
Vojska pjeaka i konjanika, koja j e bila uz cara kod Gjura,
bila je ova: 3150 konjanika iz eke, iz Slezke 2000, iz Moravske
druge 2000, a iz Austrije 2150. Svi su ovi bili naoruani prsnimi
oklopi i kacigami, a za obranu imali su maeve i pitolje. Iz
Ugarske bilo j e 4500 konjanika, koji su imali titove, kacige,
kopja, krat ke i iljaste maeve, a njekoji vrh toga eljeznu ko-
ulju. Medju timi bilo jih je (po starom skitskom obiaju, ili je
to oponaanje Turaka), koji su imali na pleih najvea orlova
krila, a preko ramena kao oklop od koe medjeda i od druge zvje-
radi, da se pretvore u to uasnije strailo. Ovakove zovu Turci
deli", t. j . ludjaci. Osim pomeimtih konjanika, postavljenih od
zemalja carevih, odasla vojvoda savojski pod vodstvom gospodina
Levi 550 konjanika, oboruanih na gore pomenuti nai n; bijae
tu glavom i vojvoda od Ferrare u pratnji uglednoga konjanitva,
kojega zajedno s konji bijae 1150; doao j e takodjer vojvoda
Guize i talijansld pustolovi sa 750 konja. Osim ovih bilo j e i drugih
njemakih knezova, poslanika i pustolova, a svi ovi su skupa
1
Mesi, op. c, p. 2G5.
2
Katona, XXIV, 287 i d. Petrus de Reva . Schwandtner, II, 748.
R. J. . .
82
P. MATKOVI,
imali 1150 konja. Nadvojvoda Ferdinand, carev brat i namjestnik,
dovede sa sobom 1150 konj a; a pripadajuih caru i njegovoj kui
bilo j e ukupno 2120 konja. Vrh svih ovih konjanika bijae voj-
nika, koji bijahu odaslani od drava carevih, a tih je bilo 8000
konjanika, oruanih pitoljami. Ovo je bilo svekoliko konjanitvo,
koje je ukupno brojilo 30.790 konja.
1
Pjeatvo bijae ovako sa-
stavljeno : iz Ugarske bilo je 20C0 momaka, iz Austrije drugih
2000, iz Italije 2000 plaenika papinskih, a 3000, koje odasla
vojvoda fiorentinski pod vodstvom gospodina Aurela Fregol sa;
zatim j e prispjelo 16.000 momaka iz carevih drava. Tim j e bilo
u svemu 25.000 pjeaka. Toliko je brojila kranska vojska;
premda j e u istinu u pojedinih etah pjeakih, kao i u konjanikih
eskadrah, manjkalo ne malo njih, ali ipak prema tomu uinjene
bijahu odredbe glede staua i hrane. Za potrebe ove vojske bilo je
4000 pionira, koji stanovahu blizu rieke Rabe do polja.
2
Turci osvojivi Siget i pogubivi sve vojnike, koji su ga branili,
odrubie glavu od tiela grofa Zrinskoga (ZerinaJ, gubernatora
mjesta i onoga kraja, koj ive junaki, umre takodjer j unaki .
Beg pako Stolnoga biograda, koj bijae prijatelj grofa Zrinskoga,
htjede barbarskim pietetom pokazati, da cieni takova junaka, za
to uzev njegovu gl avu, poalje ju na kolih, crnim barunom
prekritih, na dar grofu Salmu, poruiv mu, da mu nemoe izkazati
vee u .duge, nego to mu alje glavu velikoga j unaka, da bude
im dostojnije od njegovih sahranjena.
3
U ovo isto doba osvoji paa
Pertav Gjulu, buu se bio predao njezin upravitelj Keretzkein,
(Kereeni), gospodar Nikolsburga (Mikulova); to nije ovaj drao
uinjena obeanja, bude za to grad oplienjen i opustoen, mnogi
ljudi poubijani, a na glavu mnogih ciena udarena; malo zatim
od alosti i sramote satrt, kasno kajaju svoju kukavtinu, umre
sramotno medju Turci.
4
1
Ako se pojedini brojevi zbroje dobije se ukupno 28.670, dakle
za 2120 k. manje; biti e se putopisac, ako nije tamparskom grjekom
ta izostavljeno, kod gdjekoje stavke ili kod sbrajanja pomeo.
2
Na putopisac glede broja careve vojske i od drugu mu dole
pripomoi, ini se, da je bio dobro izvieen, poto je i njegov go-
spodar A. Vrani, kao jegarski biskup, bio u kraljevu taboru. Puto-
piev ukupni broj careve vojske (55.000) slae se i s drugim izvo-
rom. Gl. Mesi, p. 262.
3
Mesi, p. 292, 293; LXXX, br. 22
4
Istvanffy, p. 472; Forga, XVI, 413; Bizarus i P. de Reva ap.
Schwandtner, I, 701; II, 747, 748. Leunclavius, Aimales, p. 63.
PUTOVANJA PO BALKANSKOM POLUOTOKU XVI. VIEKA. 8 3
Mehme, prvi paa vezir, odasla umah po Sulejmanvoj smrti
(koju j e drao tajno, to j e vie mogao) u Malu Aziju (Anatoliju),
aua Sulejmanovu sinu Selimu, koj je onda sjedio u Kutehu
(Kjutahiji), gradu Galatije, nedaleko od Angore, ubaviesti ga
smrti otevoj, i da su svi pripravni na njegovu zapovied i na
posluh, priznavajui ga svojim gospodarom. uvi to Selim, umah
zaputi u Carigrad, kamo prispjevi, bavio se etiri ili pet dana;
zatim krenu Sigetu, da preuzme gospodstvo nad vojskom i za-
jedno nad carstvom."
1
Dalje opisuje Pigafetta veliku vatru, koja je
velik dio Gjura unitila, a podmetnuli da su ju vojnici, da mogu to
bolje plieniti.
2
Poto je opisao haranje po gradu, i kako su si
vojnici medjusobno plien otimali, opaa, da su se ovom prilikom
turski vojnici boljimi od kranskih pokazali; j er po priedjelih, kojimi
j e prolazila t urska vojska, nisu se vidjela tolika pustoenja, kolika
na putu od Gjura do Bea. Dalje pripovieda, kako se za careva
boravka u Gjuru kualo, da se iz zasjede ulovi 1520.000 turskih
konja, koji su bili kod Stolnoga Biograda; ali su lukavi Turci
svojom opreznou to poduzee sasvime osujetili; dobilo se nije
nita, primjeuje, a izgubilo se, kako se poslije opazilo, mnogo konja
i ljudi, jer su vrlo trpjeli od edje, te su pili blatnu i gnjusnu
vou.
Prispjevi Selim vojsci, nije naao nikakova suparnika, budu
mu je brat Bajazit jur bio umro, svi mu se pokorie i priznae
ga svojim gospodarom. Dalje pria poznatu poviest smrti Baja-
zi t a, brata Selimova. Zatim crta brmjenje janjiara, koji su
iskali, da jim se potvrde sve njihove povlasti, koje jim se podje-
ljuju prigodom smrti i zasjenua na priestolje njihovih gospodara.
Traili su vrlo veliki novani dar u mjesto plienitba, koje jim
se dozvoljavale na trgovcih idovskih i kranskih; ali se poslije
umirie, dok ne stigoe u Carigrad. Selim malo dana poslije dolazka
krene, ostaviv veliku posadu u Sigetu, povede sa sobom mrtvo
tielo otca Sulejmana, te zaputi vojskom prama Carigradu. Ta se
vojska vie prikazivala kao pobiedjena, nego slavodobitna; j er
je poznata stvar, da je mnogo vojnika poginulo, a svakoga dana
su putem umirali, ili su ili iznemogli u neredu, ili, izgubivi mnoge
konje, ili su na po razoruani, goli, i raztueni. Ova je stvar
zaista vjerovatna i od mnogih stanovnika potvrdjena. Kad bi
pored tolikih zavladavih nereda koja vrstna sila i valjana mno-
1
Hammer Gesch., I I I , 496 i d.
2
P. Bizarus ap. Schwandtner, I. 709.
*
84 P. MATKOVI,
ina vojnika, bila za njimi u potjeru pola, nanose jim s traga tete,
zadala bi jim bila teki udarac i dovela jih u pogibelj; tim vie,
to uprav onda nisu janjiari bili u dobrom sporazumku s paami
i s vlastitim svojim gospodarom. To dokazuje ova okolnost, to
prispjev Selim u Carigrad, zaputi u svoj stan i htjede unii u
seralj, ali janjiari mu se oprli, bunei se, neadoe mu da unidje,
zahtievajui od njega svoje povlasti. Hotei jih pae umiriti, kre-
nue janjiari proti njim, te kundaci udarie na Mehmeda i Per-
tava, prve medju paami, pa jih izlupae kao one, koji su krivi,
to nisu od gospodara obilnije nadareni. Selim pako, vrlo uplaen,
pozva janjiarskoga agu, pitajui ga: to hoe janjiari? Na to
aga, koj je ve bio siao s konja, da umiri svoje vojnike, plau
ree: sultane! ele novca. Sveudilj je aga nastojao, da jih bratskom i
ljubeznom riei, plau, umiri, govore: neka takovim ponaanjem
nekaljaju svoga imena kao najodanijih vojnika, koji vrh svega
ljube svoga gospodara; neka neine, da jim kapetan izgubi ivot,
a da gospodar nee jim nita uzkratiti, te da e biti obilno na-
dareni i nagrajeni. Napokon su se umirili i udovoljili. Ali pored
svega toga, ipak se Mehmed, bojei se kakove neprilike, nije dao
nekoliko dana iz kue, nije dolazio po obiaju nit u seralj u viee,
to oni zovu divanom.
1
U carevoj pako vojsci nastali su jo vei neredi, to j e svakim
danom vrlo mnogo ljudi umiralo, a jo jih je vie neprestano iz
tabora odlazilo, buu da se primicala studena doba i zloesta
vremena. Poto se obistinilo, da je Sulejman mrtav, i da j e turska
vojska krenula nat rag: odlui car, nebojei se vie niega, nepo-
iniv nita znatna, dii pod kraj listopada tabor kod Gjura, budu
da je bilo preostalo malo ljudi. Razpustivi preostalu vojsku, zaputi
u Be, ponesav sa sobom mjesto slavja kunu bolest, koja, od-
poev na bojnom polju, svri unutar zidina Bea, more cielu zimu
ljude svake ruke, koji su prije pobjesnili, no umrli.
2
Tako j e
svrila ova vojna ugarska, koja bi razglaena po cielom svietu,
koje radi od svih kranskih naroda dodjoe onamo mnoga go-
spoda, vitezovi i plemii, ljudi svake ruke, dre, da e djelo i
posljedak joj biti u suglasju s glasom tako velike vojske, koja j e
amo imala dovesti osim mnoge gospoe i etovodja velika glasa,
jo i tako monih vladalaca i knezova.
1
Izvori pobuni janjiara u Hammera, III, 497 506.
2
Istvanffy, , 492. Forga, XVI, 437 i d.
PUTOVANJA PO BALKANSKOM POLUOTOKU XVI. VIBKA. 8 5
Doim se na taj nain rastale vojske, malo zatim njekoji sj edne,
a drugi s druge strane stadoe posredovati i raditi miru. Medju
timi bijae s j edne strane paa budimski a s druge grof Eck.
Potonji razabra od istoga pae, da kad bi car Maksimilijan poslao
poslanike u Carigrad s dankom, to se prije njekoliko godina
plaalo za Ugarsku, i s namjerom da ugovori mir, da bi se taj
lasno uz povoljne pogodbe od sultana postigao. Poto se njekoliko
pisama s Carigradom izmienilo, bi odlueno, da car poalje s puno-
moi i dankom svoje poslanike, koji da poju u Carigrad, obskrb-
ljeni provodnim pismom, da mogu sigurno poi i vratiti se u
sluaju mira i rata, da tamo ugovore mir ili primirje, bud li to.
Poto se to zakljuilo uz obeanja, jedan da e poslati, a drugi
da e osigurati poslanike, pustie Turci na slobodu gospodina
Alberta Vuisa, koj bijae jur est godina poslanikom u Carigradu,
najprije za Ferdinanda, pa za Maksimilijana, a 22 mjeseca bila
su jur minula, to je bio od Turaka u tako strogom zatvoru u
kui dran, da ni on, nit itko od njegove obitelji nije smio izai,
imajui danom i nou uviek strau oko sebe; vrh toga tako jim
pozatvarae prozore, da jim je malo svjetla oknom od ozgo do-
lazilo, nernogavi nikuda van gledati, nego u nutarnje dvorite.
1
Jedna i druga stranka s raznih je obzira mir eljela. Naemu
caru bilo bi skoro nemogue, da postavi sliedee godine onakovu
vojsku, kakova se bila prole godine sabrala. Selim pako takodjer
je elio mir, jedno radi nemira na Iztoku, to se u Arabiji po-
bunio narod u jednom i drugom Jemenu, umoriv pau i njeko-
liko sandaka, koji su njim upravljali: pa i Perzijanci, koji mu
nisu bili veliki prijatelji, dospjee dapae u oiti r at : za to je
elio, da se u carstvu utvrdi radje mirom, nego li rat om; tim
vie, to mu dojdue godine nije bilo nikako mogue voditi u
Ugarsku znatnije vojske, jer mu je minulim ratom nestalo vojnika
i mnogih drugih potrieba, a zemlje poharane i iztroene nisu mogle
toliko hrane pruiti, koliko bi bilo dosta za uzdravanje velike
vojske. Na rat ugarski nije se nimalo raunalo niti slieeega
ljeta, niti ljeta za tim ; jer Turci (premda jim se obricalo) nisu
htjeli vjerovati, da bi poslanici kranski imali doi ugovarati mi r;
i doim su oni j ur na putu bili, u Carigradu se vrsto dralo, da nee
doi. Njekoji Dubrovani u Biogradu mu priae, da jim j e njeki
spahi, portin odmetnik, rekao (kad je onud vojska turska na svom
1
Hammer, III, 511513.
86
P. MATKOVI,
povratku prola): ba u ljetos vidjeti, imadu li Krani mozga i
hoe li doi u Ugarsku; jer stvar j e vrlo jasna, da bi polovinom
vojske od prologa rata poluili najvee koristi u onih krajevih.
Nu oni su poznavali svoje razloge, a naih nisu znali, a ti su
bili takovi, da je car nastojao na svaki nain miru, a ne ratu,
koji je odgadjao na bolja vremena i bolje prilike, budu da mu
je manjkalo novaca. S toga odlui car odaslati poslanike s dankom
i drugim novcem te vrlo astnimi darovi za sultana, kao i za sve
pae vezire, pa jo i za pau budimskoga. Promiljaju mnogo,
koga vriednoga da odredi, koj bi bio tako sposoban, da taj toli
znameniti posao mudrou i au svri; j er se imalo pregovore
voditi to veom koriu i dostojanstvom s narodom barbarskim,
najsilnijim i najlakomijim: svidje mu se izabrati dvojicu, prvoga
gospodina Antuna Vrania, biskupa jegarskoga, svoga savjetnika
kr. Ugarske, prelata najveega ugleda i iskustva, koj budu star,
imaju 63 godine, osim literarnoga znanja imao je iskustva od
27 poslanstva, u kojih je uviek astno iznio svoje ime; a posljednji
put pred deset godina bi odaslan kao poslanik u Carigrad od
Ferdinanda prvoga Sulejmanu prvomu, to su otevi, kao to ga
sada alje Maksimilijan drugi Selimu drugomu, koji su sinovi,
carevi, jedni su bili kranski, a drugi turski. Povrativi se Vrani
sreno, uzdignut bi na vladu biskupije jegarske. Tomu muu bi
povjeren zadatak ovoga vrlo znamenitoga posla. Car Maksimilijan,
koj j e tada boravio u Pragu, da to vie poasti ovo poslanstvo,
te da bude to uglednije, osim dostojanstva one osobe, prida mu
druga, vrlo estitoga viteza, gospodina Kristofa Thaimphimpocha
(TeufTenbacha), tajerca, vojnoga savjetnika nj. velianstva. Ovi
poslanici napokon, budu j e minulo dosta vremena, i jer su Turci
dvojili, da nisu duni drati riei, i to j e car pourivao odlazak,
naglo se oprostie s nj. velianstvom, koje j e onda dralo sabor
u Pounu. Praeni dakle astnom i velikom drubom, krenue na
put prvoga srpnja 1567 godine."
Ovo su prianja Pigafettina sgodah 1566 godine i povodu
drugoga Vranieva puta u Carigrad. Nije na posao, da pore-
djujemo ova prianja s historijskimi izvori onoga doba, te da jih
po strogoj historijskoj kritici ocjenjujemo, jer se putopisac negradi
historikom, nego na krat ko ali vjerno pripovieda, to je vidio i
sluao, biljee i ista puka prianja njekojih prilikah onih sgoda.
Pored toga ipak se usudjujemo primietiti, da ova Pigafettina pri-
anja ne samo da nisu u protuslovju, nego da se u sutini suda-
PUTOVANJA PO BALKANSKOM POLUOTOKU XVI. VIEKA. 87
raju s historijskim! izvori onih sgoa. Ako na putopisac neprinosi
tim znamenitih historijskih priloga, koji bi znatnije popunjivali
historijske izvore, ipak zasluuje, da se pribroji medju nje; tim
vie, to bijae rodom tudjinac, to je uprav onoga doba ivio u
Ugarskoj, u carevu taboru, na izvoru onih sgoda, a svojim polo-
ajem uz Vrania imao je riedku priliku mnoga vidjeti i mnoga
doznati.
U drugoj glavi (p. 1623) putopisa opisuje Pigafetta svoj put
od Bea po Dunavu do Biograda. U tom opisu spominje znatnija
mjesta, u kojih se pristajalo, ili uz koja se prolazilo. Za taj dio
puta imamo jur poznati Vraniev dnevnik istoga putovanja,
1
gdje
je obilnija topografija, osobito za dio puta od Budima do Biograda;
ali ponajvie su puka imena mjesta s daljinami bez svakih bilje-
aka. Pigafetta odpoimlje svoj putopis s opisom Bea (Vienna),
glavnoga graa Austrije, gdje je carski dvor, gdje su se ukrcali
u ladje; odkuda je poslanstvo, pravo reku, na put krenulo,
premda se u Pouti u s carskim dvorem oprostilo- Be mu se pro-
stire na desnom briegu dunavskoga rukava, a zove se Vienna po
rieici, koju stanovnici zovu Wi e n . Ovaj potok, teku na dobar
hitac kamena daleko od grada, obtae ga s juga i iztoka, te utjee
u Dunav. Taj grad nije velikoga obsega, te je vie okrugao nego
drugaiji, a moe se uz obkope obii dobrim korakom za tri e-
tvrti ure. Od kako je car Ferdinand amo prenio priestolnicu,
u krasu je se najboljimi i sjajnimi kuami, te je danas vrlo naseljen
i Hep grad. Zidine su mu gradili talijanski graditelji, sagradjene
su na novi nain od peenih opeka, a utvrjene jakimi i ogromnimi
obkopi, te je najtvrdji grad onoga kraja. Izvan pak grada, prema
prostoru ov- i onkraj Dunava, ima vrlo velikih i vrlo naseljenih
predgradja; kue su jim drvene, da se za potrebu rata mogu
malim trudom ukloniti, a kad rat mine, mogu se s malim trokom
opet sagraditi. Okolina mu je vrlo rodna i Hepa, a grad obiluje
najboljim kruhom, vinom, mesom, drvi i drugimi potrebami u to-
likom obilju, kao nijedna druga varo njemaka. Ovaj je grad
bez sumnje stara Julibiona (sic!), koju Ptolomej postavlja kod
gore Cetius, a ta mu je gora dananji C a l e n b e r g , gdje je
odpoeimala gornja Panonija. Krenuvi dakle s Bea, prispjeli
su, poto su sedam milja plovili, u Peternel. To je tvrjica na
1
Mon. Hung, hist., Scr., VI, 7879. XXXII, 5557.
88 P. MATKOVI,
breuljku s desna od Dunava; prolih vjekova bijae znatna varo^
koju je poruio (kao to se pria) kralj Matija.
1
Tu j e medja
Austrije i Ugarske, koju od one dieli rieka Laita, osobito na onoj
strani, gdje je varo Pruch. Ova rieica tee dalje Ugarskom
prama iztoku dok se neizlije u Dunav. Dalje su stigli za tri milje
u Poun (Possonia), na lievu je Dunava, Niemci ga zovu F e-
s p r u c h , a glavni j e grad carskoga diela Ugarske, gdje se obavlja
krunitba i dre sabori kraljevine. Tu odpoimlju Karpati, koji
poto su opasali Ugarsku onkraj Dunava i Erdelj, svravaju ka-
taraktami dunavskimi kod Almasca.
2,
Budu da poslanik Vrani
jo nebijae u redu, dade svoju pratnju ukrcati u ladje te odredi
da plove ka Komoranu (Comara) i da se ondje zaustave. Me-
djutim poslanik s putopiscem i njekojimi drugimi krenue istoga
dana od Pouna na kolih, prebacivi Dunav na ladjah, stupie na
otok komoranski i dospjee na noite u selo Nagie Magiar, t. j .
selo ugarsko, prevalivi tri milje ugarske puta, to bi odgovaralo
21 milji talijanskoj. Odavle dodjoe poslije pet milja puta u veliku
varo Megier, odkuda su do Komorana trebovali etiri milje. Ko-
moran je ugarska varo, po njoj nosi ime otok, koj je najvei
izmed svih dunavskih ot oka; grad je ogradjen bedemi, al je ku-
kavan. U krajnjem kutu, meju gradom i otokom, sagradjena je
tvrdja na novi nain sa tri obkopa, hvataj u se na dvie strane
dvajuh rukava dunavskih, od kojih se lievi zove Va g a . Ovdje
je medja turska. Tu se sastalo cielo poslanstvo, koje se ukrcalo u
ladje, to su bile priredjene jur u Beu i Pounu, da poslanike i
njihovu pratnju s konji, koli i prtljagom dovezu u Biograd. Jedva
se odmakli, dodje jim na turskom zemljitu na susret turski aga
i au, imenom Bekran, s njekoliko ladja i oruanimi turskimi
vojnici, odaslav jih paa budimski, da poslanstvo prate i tite.
Prevalivi onoga dana 5 milja, prispjeli su u Ostrogon (Strigonia),
gdje jim se nije dalo iskrcati; na veer jih poastie na obali
rieke turskom glasbom njihovih barbarskih i bunih glasbila, a
mladi ljudi izvadjahu svakojake skokove jedan preko drugoga.
1
Petronell u Schwandtnera I, 339, 689.
2
Finis Karpati montis, quo loco jungitur Danubio, eoque divi-
sus vi aquarum, cataractas facit crepidum plus 60 vocaturque ab in-
digenis Halimaska. Haeque cataractae, Glinta (? Clisura) indigenis
dictae ab asperitate, sunt inter Golubacz et Cladovo olim, nunc Novi-
grad appellatum, quod Turcae construxerunt Siverino estructo." Mon.
Hung., Scr., VI, 83.
PUTOVANJA PO BALKANSKOM POLUOTOKU XVI. VIEKA. 89
O. aj je grad na desnom briegu Dunava i stere se po ravnini,
doim se gradi, koj bijae nadbiskupski, die na peini vie grada.
Tu opaa putopisac, da e ob ovih i drugih mjestih, koja su i na
povratku vidjeli, ovaj put samo toliko kazati, to misli, da je po-
trebito, pridruju si, da kod opisa povratka, rekne njih vie,
jer e biti bolje informiran. Al na povratku od Biograda u Be
nije poslanstvo putovalo Dunavom, nego j e ilo kopnenim putem;
za to nije prolo na ovom putu svih onih navedenih mjesta, nego
samo njekoja, na ime Tolna, Budim, strogen, Komoran i Nagy
Megyer, tih mjestih predjanja opaanja popunjuje naknadnimi
biljekami. Poto su dvie milje otrag ostavili Viegrad {Vice-
grao), tvrdju na brdu, na desnoj obali Dunava, dospjeli su
nakon 5 milja puta u Budim ( Buda) , grad kraljevski. Tu stoluje
paa, koj upravlja svom turskom Ugarskom i drugimi krajevi,
koji njoj pripadaju. Grad mu se prostire po breuljku na
desnom viem briegu Dunava, a s june strane ima na elu tvrdju,
koja se die na vrlo uzvienom i uglednom mjestu, koj gradom
vl ada; u tvrdji stanuje katelan s 500 vojnika; ali putopisac misli,
da jih nije bilo toliko. Tu j e kraljevski dvor, koj zaprema malo
ne sve ono mjesto, a restaurirao ga je s najvee strane kralj
Matija; ini se, da je morao biti vrlo ugledna palaa, i jo bi bio,
kad bi se drao u redu. Tu se vide vrlo prostrane dvorane, veliki
triemi i prekrasne dvorane; vidjeli su medju ostalimi ostanke vrlo
liepe knjinice s mnogimi slikarijami i Iatinskimi napisi. Sve te
stvari, primjeuje, prikazuju plemenitu starinu, u jedan se mah
osjea strah i suut, vide veliku slavu onih kraljeva, kako je
poruena i satrta. Dalje opisuje audienciju kod budimskoga pae,
njegov divan, spominje prikazane mu darove, tom svem govori
na ire i Vrani u svojih pismih na cara,
1
Razpravljalo se preko
tumaa, a taj bijae njeki padovanski idov, koj je pai tumaio
turski, a poslanikom talijanski. Kad bi bili htjeli, primjeuje puto-
pisac, mogli bi bili i bez tumaa hrvatski razpravljati; ali paa je
htjeo, da mu se predloi na turski kau, a tako isto bi on odgo-
varao ; to se takodjer obiaje u Carigradu, doim se u neznatnih
stvarih govori bez dragomana hrvatski, jer taj jezik znadu malo
ne svi Turci, osobito vojnici. Nakon obavljene audiencije vodilo
se poslaniku pratnju, da vidi tvrdju i grad. Tu spominje puto-
pisac medju ostalimi most od ladja, koj vodi od tvrdje preko
1
Monum. Hung, hist., Ser. VI, 6575.
90 P. MATKOVI,
Dunava, a dug je etvrt talijanske milje; preko mosta dolazi se
u Petu (Peta), koja j e s jednom stranom na lievoj obali Du-
nava, oblika je etvorasta, vea je od Budima, opasana nizkimi zi-
dinami, popravljenimi od Turaka Kreana, a nalie vie plotu,
nego gradskim zidinam. U nutri ima dosta kua, u kojih stanuju
Ugri i Tur ci ; ima raznih trgovina, svega ima u veem obilju,
nego u Budimu. Probavivi dva dana u Budimu, paa jim dade
na put dobru pratnju: upravitelja svoje kue ili ehaju, ovjeka
vrlo ugledna, pomenutoga aua Bekrana s njekoliko janjiara, da
se za poslanstvo skrbe, da ga sigurno prate, da mu priprave sta-
nove, i da mu od mjesta do mjesta prirede sve potrebe na raun
sultanov, to za nje, to za njihove konje Poslanici, ukrcavi se sa
svom svojom pratnjom 10. istoga mjeseca u brodove, krenue
Dunavom prama Biogradu."
1
Poslanstvo ukrcavi se u Beu na ladje, krenu Dunavom put
Biograda. Na tom putu, ponajprije do Budima, spominje putopisac
ona znatnija mjesta, u kojih se pristajalo; a odpohnlje svoj pu-
topis s opisom tadanjega Bea, vjerovatno tako zvanoga sredo-
vjenoga, crtaju osobito njegov poloaj i utvrdjenja; opis mu je
dosta obenit, ali taniji, nego u mnogoga pisca onoga i poznijega
doba. I na putopisac posie kadto, premda ne toliko kao Vrani,
u staro-klasinu geografiju, to se ini, da j e bilo karakteristino
kod tadanjih uenjaka; a glavni uglednik bijae jim Ptolomej,
kojega obielodanjena izdanja onoga doba, popunjena novinu ge-
ografijskimi opisi i kartami, bijahu jim glavne prirune geografijske
knjige. Be naemu putopiscu bijae stara Ptolomejova Julibiona
(valjda 'Ioulioovoc) na kraju gore Cetius", poznato keltiko mjesto
i rimski municipij, poslije nazvana Vindobona".
2
Mons Cetius
na medji gornje Panonije i Norika, uzimahu stariji pisci, kao to
i na putopisac, za dananji Kahlenberg" kod Bea,
3
doim se
danas uzimlje za Beki lug" (Wienerwald), koji s Kahlenbergom
1
Vrani javlja iz Budima (11. VII, 1567) poslaniku Vyssu u Ca-
rigrad, da e krenuti sutra s 86 osoba na put. Mon. Hung., Scr., VI,
65. Po Vranievu dnevniku krenue 13/VII. Ser. VI, 78-
2
Ptolomaei lib. II, . 14, ed. Mller, p. 291. Smith, Dictionary
of Greek and Roman geography, London 1873, II, 1311. Btidinger,
Oesterr, Gesch. I, 48688. Kiepert, alte Geographie, p. 363, 364.
8
Mller u. Bischov, Vergl. Wrterbuch d. alten, mittl. u. neuer.
Geogr., p. 292.
PUTOVANJA PO BALKANSKOM POLUOTOKU XVI. VIBKA. 9 1
svrava.
1
Peternel odnosno Petronel, stari je Ca r n u n t u m, zna-
menita rimska varo i stanica brodovlja dunavskoga svojim po-
loajem naproti uu Morave, u staro doba najudobnija prometna
ila za germanski sjever i znamenito trite. Ruevine ovoga grada
su na briegu Dunava kod Njemakoga Staroga graa (D. Alten-
burg) blizu Haimburga.
2
Prevalivi medju austrijsko-ugarsku, koju
riekom Litavom (Laita) i Bruckom (Pruch) na Litavi
3
tano ozna-
uju, navodi Poun (Possonia), kao prvu znatniju varo ugarsku,
ka kojoj se iz Austrije po Dunavu dolazilo: tadanji glavni grad
careve Ugarske, gdje se obavljala krunitba i drao sabor kra-
ljestva.* Budu da kod Pouna na Dunavu odpoimlju Karpati,
to se naemu putopiscu nije izmaklo, dobro je oznaio njihov
obseg; ali svretak kataraktam dunavskim kod mjesta, po imenu
Ahnasca (?), nije dosta tano opredieljen. I Vrani na kraju
svoga putnoga dnevnika
5
oznauje na kratko obseg Karpata i
tanije opredjeljuje dunavske katarakte medju Golubcem i Kla-
ovom", spominju takojer stupove mosta Trajanova na Du-
navu kod ruevina Severina. Almasca, Vranieva Halimaska,
mogao bi biti Armaok (?) austrijske karte (1 : 300.000), uprav kod
Kladova, to bi se od prilike slagalo s Vranievom i putopievom
medjom dunavskih sutjesaka (klisura); ali geografijskomu imenu
Armaok u srpskoj knjizi nigdje neima spomena. Dovode na dalje
Karpate u savez s gorami preko Dunava, prigovara Vrani po svojem
obiaju starim geografom, osobito Ptolomeju, to su gore Balkanskoga
poluotoka, na ime Haemus, Scardus i Orbellus zlo razredili.
Dalje spominje na putopisac dva mjesta, Nagie Magiar i Megier,
prvo je dananje selo Nagy-Magyar (Gross Magendorf) u upaniji
pounskoj, a drugo j e varoica Nagy-Megyer, u upaniji komo-
ranskoj, oba mjesta na otoku Calokezu, koji se onda nazivao ko-
moranskim otokom (insula Cornaron).
e
Poloaj tvrdje Komorana,
1
Schmiedl Mittheil. . k, k. geogr. Gesellscli., Wien, 1858, p. 48.
Kiepert, alte Geogr., 1. ., Smith, Dictionary, I, 199.
2
. v. Sacken, Carmmtum, Sitzgsberichte d. k. Akademie, phil.
hist. Cl Wien 1852, IX, 734. Ptolomaei ed. Mller, p. 291. Kiepert,
p. 363, 64. Smith, op. c. I, 522, 23.
3
Pruck ad Leytam ap. Schwandtner, I, 658, 689, 716.
4
Karakteristian opis tadanjega Pouna gl. u N. Olahi, De Hun-
garia et Atila, Varasini 1774, p. 45.
6
Mon. Hung, hist., Scr., VI, 83.
6
Olah, op. . . 15, 16.
92 P. MATKOVI,
na uu Vaga i Dunava, kao i poloaj Ostrogona i njegove tvr-
djiee
1
vrlo j e tano oznaeno. Poto je mimogred spomenuo Vie-
grad (Vicegrad) i njegovu tvrdjicu,
2
prelazi na Budim (Buda),
glavni grad tadanje turske Ugarske. Putopisac prikazuje Budim
kakav je onda bio, osobito opisuje tadanje stanje zaputenoga
kraljevskoga dvora, koji j e po tanko razgledao, te se u glavnih
crtah sudara s opisom Budima kod Olaha, jedino to ovaj knji-
nici kr. Matije Korvina na ire govori.
3
Sto na putopisac opaa
glede porabe hrvatskoga jezika kod turskih dostojanstvenika, pae
i u dvoru sultanovu: to se dosta vierno slae s prianjem Ljudevita
Basana, pisca malo ne suvremenoga.
4
I opis tadanje Pete u na-
ega j e putopisca prema opisu u Olaha prilino vjeran i taan.
6
Sliedei dio puta, od Budima do Biograda po Dunavu, opisao
je na ire i savrenije Vrani u putopisu svoga prvoga putovanja,
6
a u dnevniku svoga drugoga putovanja navodi sva znatnija mjesta
na tom putu.
7
Premda se ovaj dio puta, kao i predjanji, neodnosi
na Balkanski poluotok, mi ga ipak kod Vranieva putopisa raz-
pravismo:
8
za to mislimo, da bi bilo izlino, opet ga ovdje ope-
tovati, tim vie, to Pigafetta svojimi topografijskimi biljekami
neprinosi znatnijih podataka, koji bi Vraniev opis popunjavali \
jedino to njekojih mjestih (Chevi, uu Drave, Vukovaru i
Petrovaradinu) dodaje male biljeke, jer Vrani ona mjesta radi
noi. nije mogao opisati. Chevi

prilina varoica na lievoj obali Du-

nava, koj pravi tu velik otok (Gepel), a taj zaprema osam i vie
sela, naseljenih od Hrvata, koje Turci ueobtereuju odve.
9
Poslije
Erdeuda (Erutal, gradia na lievo, spominje Dravu, koju Ptolomej
Da r us zove, ugledna rieka, koja mu od ponoi (sic!) dolazi i
1
Olali, p. 3133. Opis tadanjega Komorana u Sclrvvantnera, I,
607, 608, 622.
2
Obiran i Hep opis tadanjega Viegrada gl. u Olaha p. 2533.
Schwandtner, I, 331, ' 232, 621, 622.
3
Obih, p. 1921. Petani u Radu, kn. XLIX, 109. Schwandtner,
I, 331, 36, 37, 411, 562, 850; II, 137, 465, 608, 728.
4
Lj. Bassano gl. u Radu, kn. LXII, 127, 128.
5
Olah, p. 4244. Schwandtner I, 301, 340, 411, 563.
6
Mon. Hung, hist., Scr. II, 28996.
7
Mon. Hung, hist., Scr. VI, 78, 79; XXXII, 5557.
8
Rad, kn. LXXr, 1619,
9
Na otoku epelu, uz druga mjesta, spominje se Kevy, quod Ra-
sciani incolunt. Olah, p. 16.
PUTOVANJA PO BALKANSKOM POLUOTOKU XVI. . 9 3
s desna utjee u Dunav, koji je tim znatno vei.
1
Valcovar (Vu-
kovar), velika varo, pod njezinimi zidinami tee rieka Volco
(Vuka),
2
od koje varo nosi ime, a izlieva se a desna u Dunav.
Preko ove rieke Volco, koja nije odve obilna vodom, Sulejman
na polau Sigetu dade sagraditi vrlo dug drven most, koj je
jo sauvan.
3
Suvremeni izvori ovoga Sulejmanova mosta kod
Vukovara niti ne spominju, usuprot na ire govore tadanji pisci
velikom mostu, koj dade Sulejman preko Drave kod Osieka sa-
graditi, nosilo ga 18 ladja, a duljina mu j e iznosila 4800 lakata,
4
Mogue, da je na putopisac Vuku s Dravom zamienio; nu Su-
lejmanova vojska na polau od Zemuna Sigetu imala je na
tom putu prebaciti Vuku (njegdi kod Vukovara), ako je htjela
Dravu kod Osjeka priei. Ovim istim putem putovao j e i na puto-
pisac na povratku, te biljei kod Osieka: tu smo preli preko
Drave. Sulejman idu Sigetu, prispije napokon do ovoga graa;
prebacivi rieku, uviek se nje drao i nije se mnogo udaljivao od
lieve joj obale." Mosta pako preko Drave kod Osieka na puto-
pisac nit nespominje, doim pomemiti pozniji putopisac (Wallsdorf)
jo spominje (kao i Pigafetta) onaj Sulejmanov most kod Vukovara.
Dalje navodi putopisac Ilok (Vyllach), grad na breuljku, plae ga
Dunav, opasan je zidom, ima tvrdjicu na iztoku, te bijae jedna od
najmogunijih vojvodina ugarskih,
5
Ovom biljekom popunjuje se
opis Vraniev.
0
Mnogo dalje spazili su uz desni brieg Dunava
na breuljku Petrovaradino, mal, ali liep i vrlo ubavan gradi,
ogradjen zidinami i kulami na okrug, a po sredini iztie se tvrdjica
1
Darus ( ; u mjesto ;), Ptol., 1. II, c. XV, ed. Mller
p. 297. Smith, I, 788.
2
Fluv. Valpo, Vrani, Mon., Sc. VI, 79.
3
Kristijan Wallsdorf za poraza Rakocijeva kod Kolovara (god.
1660) zasunjen i kao rob prodan, proputova Tursku i napisa poslije
oslobodjenja putopis (trkische Pilgramschaft), u kojem biljei kod
Vukovara (Wulkawar), da je tu dug drven most, sagradi ga Sulejman
g. 1566, damit er daselbst desto leichter ber den, wegen auslaufenden
Donau grossen Morast, mit seinen Kriegsheer n. Geschtz gelangen
mchte. Neue Reissbeschreibung, 1664, p. 4.
4
Budina, dvistor. Szigethi ap. Seh wandt. I. 723. Istvanfi, p. 290.
Soranzo
;
depea od 14. rujna 1566. kod Mesia, p. LXXXllI Hammer,
III, 444, 751.
r
' Wylak ap. Olah, p. 41. Schwandtner, I, 275, 340'
6
Uylach, Vrani, Rad, LXXI, 16. Hoch, Stdtlein u. Schloss
auf einem lustigen Berg, gleich oberhalb d. Donau liegt, hat weit ein
schnes Aussehen." .Wallsdorff, p. 4.
94 P. MATKOVI,
sa svojimi bedemi, na isti nain sagradjena. U Biograd (Belgrado),
glavni grad, gdje je prestala plovitba, stigoe 18. (po Vraniu 19.)
srpnja; uljezav u ue Save, koju Ptolomej S a u s
1
zove, pristali
su sa svojimi ladjami na desnoj njezinoj obali, a svoje atore ra-
zapee na Hepoj livadi
;
udaljenoj od grada treinu talijanske milje.
Spominju Savu, koja mu uprav ondje utjee u Dunav, gdje j e
grad, pogrieno biljei, da dolazi s j uga (di mezo giorno), u mjesto
od zapada, a to isto tvrdi vie gore i Dravi. Na obih je dakle
mjestih zaroienio putopisac zapad s jugom, a takove pogrjeke u
orientaciji nisu riedke u tadanjih putopisaca. Onkraj ovih dviju
rieka, opaa, odpoimlje Raa (Rascia), koja je dio stare gornje
Mizije,
2
tu prestaje Ugarska, imajua Rau na iztoku (sic!), na
ime onaj samo dio, koj je odieljen Savom, j er Dunav teku dalje
prama iztoku, ostavlja na jugu Rau, a na sjeveru pokrajinu ta-
mivarsku, koja je dielom Ugarske. Biograd ovoga puta nee da
potanje opisuje, nego si to priraje za povratak. Za tim dodaje
mali ekskurz, kojim se trudi dokazati, da je Biograd Ptolomejov
T a u r u r u m ili Plinijev T a u r u n u m,
3
na utoku Save u Dunav.
tom je takodjer Vrani razpravljao u putopisu svoga prvoga
putovanja;
4
odkuda se ujedno razabira, da je Pigafetta, gdje god
razpravlja staroj geografiji, re bi, odvisan bio od svojega go-
spodara, koji u svojih arheologijskih edukcijah nije bio osobito
srean ; nu ipak na njekojih mjestih, kao to e se nie vidjeti,
iao je Pigafetta u takovom raspravljanju i samostalnim putem.
Do glasovitoga francezkoga geografa D' Anville-a miljahu stari
uenjaci, da j e dananji Biograd (Alba Graeea) stari Taurunum".
5
Toj pogrjeki bijae vjerovatno razlog, to j e Ptolomej, krivo
1
Savus (Saouo, Eauo?), Ptol. I I , 15, ed. Mller p. 296; ostali
izvori u Smitha, v. II, 925.
2
Po jednom ielu svoje drave oko staroga Rasa, a sadanjega
Novoga Pazara, kraljevi se srpski pisahu , a po tom se i zemlje
njihove zvahu . Danii, Rjenik starina, I I I , 44. Moesia
(Mysia) gl. u Kieperta, alte Geographie, p. 330.
3
Taupouvov, , Ptol. 1. II, . 15, ed. Miller p. 300. Plin.
III. 148, e. Detlefsen, I, 161.
* Mon. Hun., Scr. I I , 297. Rad, kn. LXXI, 20.
6
Biograd stari Taurunum gl. Geogr. i Cl. Tolomaeo, e. Malombra,
Ven. 1574, p. 122. Pauli Jovii Novocomensis, Hist, sui temporis, Ba-
sileae 1567, I I , 2. p. 29. Bischof u. Mller, Vergleichendes Wrter-
buch, p. 951. Schwandtner, I, 384, 85, 465. Katani, Orbis anfci-
quus, I, 343.
PUTOVANJA PO BALKANSKOM POLUOTOKU XVI. VIEKA. 9 5
upuen, postavio Singiunum" (45 30') po stupnja Taurunu" na
iztok (45), a ova je pogrjeka i naega putopisca u njegovih de-
dukcijah smetala. Pigafetta prihvaa Vranievo i drugih tadanjih
uenjaka miljenje, jedino za to, to Plinij (III, 148) tvrdi, da je
Taurunum na utoku Save i Dunava; inae bi uztvrdio, da j e stari
Singiunum" dananji Biograd, j er svi stari pisci postavljaju
Taurunum u Dolnju Panoniju, a ne u Gornju Miziju, gdje bi mu
bilo mjesto. Vrh toga smeta ga poloaj Tauruna sa strane Ugarske,
na ime medju lievom obalom Save i desnom Dunava, za to da bi
prije uztvrdio, da Taurunum nije Biograd; ali poloaj Singiduna
po Ptolomeju p stupnja od Tauruna daleko, i nestaica starina,
nuka ga da vjeruje, da j e Taurunum u istinu Biograd. Ovaj po-
grjeni Ptolomejov poloaj voi ga na krive njekoje dedukcije;
medju ostalim spominje njekoje gradove, poloene po Ptolomeju
uz Dunav, obziru se na njihovu medjusobnu duljinu i poloaj
rieke, te jih prilagodjuje novim imenom, izvode, da j e Vukovar
(Valcovar) stari Cornacum, Ilok (Vyllach) stari Acumincum,
a Petrovarain stari Rittium. Ova identifikacija starih i novih
imena, nije za ono doba vrlo pogrjena, j er su mnogi arheolozi
jo poslije tako tvrdili.
1
Jo danas se tvrdi, da je Cornacum bio
kod Vukovara, doim je Mommsen dokazao, da je Acumincum kod
Slankamena,
2
a za Rittium se tvrdi, da je kod Titelja, odnosno
Karlovaca.
3
Iz ovoga se razabira, da je na putopisac bio klasini
uzobraen, te da je dobro poznavao stare geografijske pisce, osobito
Ptolomeja, koji mu j e bio pristupan u mnogih talijanskih izdanjih
onoga doba, to e jo jasnije dokazati putopieva razpravljanja
staroj geografiji, koja se nie navode.
Poto se poslanstvo u Biogradu dva dana odmorilo, ostavivi
ladje u luci biogradskoj, krenu 20. srpnja na kolih putem Cari-
gradu. Tim opoimlje putovanje kopnom, pravi putopis, na koliko
se tie naih razpravljanja. Ovaj put opisuje Pigafetta u 3. i 4.
glavi svojega putopisa. U 3. opisuje put po Srbiji, a u 4. gl. po
Bugarskoj i Traciji. Opis mu j e vrlo obenit, navode samo glav-
nija mjesta, kojimi su proli, i gdje su noevali, pridrav si u
opisu povratka tom putu na ire govoriti. Put pako, kojim je
1
Ptolomaeus ed. Malombra, p. 122, Katani, Orbis antiquus, I,
322. Mller, p. 12, 362, 877.
2
Mommsen, . I. L., I I I , 420.
3
Katani, op. I, 322. Smith, op. c.
;
I I , 718.
96 P. MATKOVI,
poslanstvo putovalo od Biograda u Carigrad i natrag po gotovu
je isti put, kojim j e Vrani na prvom svojem putovanju u Ca-
rigrad putovao i na tanje ga opisao u putopisu toga putovanja.
1
Poslanstvo je krenulo od Biograda pored Dunava preko turskoga
gradia Grocke (Parchan) u Smederevo (Zendereuu, Samandria),
2
koju Ptolomej zove Tricornium, stere se s desna Dunava, a
s lieva Morave; varo mu j e vrlo velika i napuena, kue su joj
nizke, po obiaju zemlje, ponajvie drvene; naseljena od Tur aka
i Krana. Ima tu njekoliko Dubrovana, koji tjeraju trgovinu.
Varo ima na sjeveru eetvorastu tvrdjicu, obsie milje talijanske,
ogradjena je dobrimi zidinami na stari nain s mnogimi kulami,
koje ju brane s nutra, a puna j e vrlo rdjavih kua. Sa zapada i
sjevera pere ju Dunav, a s iztoka Morava, koja ovdje utjee u
Dunav. Ovu rieku zove Ptolomej Moschio. Tu kod tvrdjice
s one strane Morave, na desnoj joj obali, ima arsenal, gdje sultan
dri brodovlje, koje za rata upotrebljuje na Dunavu.
Put, kojim je ilo poslanstvo od Biograda u Smederevo, od pri-
like je onaj isti, koj i danas tamo vodi. Vrani opisuje Smederevo
na ire,
3
a jedno s drugim se popunjuje i prikazuje varo s tvrdjom,
kakova je onda bila. Na putopisac navodi, da j e Smederevo
Ptolomejov Tricornium,
4
a na tu ga tvrdnju to navelo, to Pt o-
lomej primjeuje, da kod Tricornia utjee rieka Mosehios
6
(mjesto
Margus) u Dunav"; doim se danas tvrdi, da je Ritopek stari
Tricornium;
6
kod Smedereva pako utjee Jezava, struga Morave,
a ova se njeto dalje kod Kulia u Dunav izlieva. Pogrjeka Pto-
lomejova zavela je dakle naega putopisca kao i Vrania,
7
koji
ga je vjerovatno u to uputio, te je zamienio Moravu s njezinim
raztokom, Jezavom a Smederevo, koje je sazidano u 15. vieku,
uzeo za stari Tricornium.
Tu ostavivi Dunav s lieva, nastavlja, krenue prama jugo-iztoku.
Budu se kod Smedereva oprostili s Dunavom, prihvaa putopisac
priliku, da opie ovu rieku, kojom je tri puta (in tre miei viaggi)
1
Mon. Hung. Hist., Scr. [I, 288334.
2
U Vrania Zmid er avium, Scr. II, 298; Samandria, Scr. VI,
79, XXXII, 59.
s
Rad, kn. LXXI, 20, 21.
4
Ptolomaeus 1. III. , 91 ed. Mller, p. 433. Smith, II, 1230.
6
Ptolomaeus I. . ed. Malombrea p. 154; ed. Mller p 433.
6
Glasnik, kn. XLV, 16.
7
Mon. hist., Scr. II, 30. Rad, kn. LXXI, 21.
PUTOVANJA PO BALKANSKOM POLUOTOKU XVI. VIEKA. 9 7
od Ulma do Biograda plovio, a duljina bi joj na tom putu bila
vie od tisuu i sto milja. Najgornji pako dio Dunava, od vrela
do Ulma, kojega nije vidio, opisuje po Glareanu, suvremenom piscu
malih geografijskih t rakt at a iz prve polovine 16. vieka. Dunav,
kao to pie Grlareanus, izvire u Svabskoj (S u v i a), u pokrajini
Brizgavi ( Br i s g o i a ) , u umi, koja se njemaki zove Swarzwald,
t. j . crna uma", te je sastavina starinske ume Hercinie, u rav-
nini, koja je od svake gore udaljena na jednu njemaku milju,
to ini pet talijanskih milja, kod mjesta, zvana po rieci Don
Eshingen (Donaueschingen), budu da Niemci Dunav zovu Donaw.
Ovo vrelo Dunava ima iza sebe glavicu, 12 lakata visqku, a ta
je vii dio ravni ne; vrelo j e obilno vodom, jer umah tjera njekoje
vodenice, i jedva to j e po njemake milje prevalio, teko se moe
konjem pregaziti; jer ga poveavaju drugi potoci, koji mu pritjeu
sa susjednih gora, a tako j e irok, da se jedva kamen dobaci na
drugu obalu. Teku dalje njekoliko milja poveava se neprestano
i dospjeva Ulmu (Ulma), slobodnoj varoi, koja mu j e s lieva.
Tu opoimlje plovitba, a rieka je iroka kao talijanski Bacchi-
glione ili Brenta." Dalji opis do Biograda osniva se, kako ree,
na putopievoj autopsiji. Prevalivi Ulm, deset milja nie Tona-
berta (Donauwrth), prije no to prispije u Neuburg, ulazi iz
Svabske u Bavarsku (tadanju); zatim pere gradove Ingelstad
(Ingolstad), Neuburg, Hienam (Hienheim) i dospieva u Kelam
(Kelheim). Na tom putu od 9 milja tee Dunav tiesnom dolinom
izmed gora, razirivi se ponjeto, tee 4 milje i protjee Ratisbonu,
koju Niemci zovu Regenspurg. Teku dalje plae mjesta Strauba
(Straubing), Filshouen (Vilshofen) i Passau, gdje prima s desna
In (Eno), a s lieva lis (Ilz). Poto je prevalio od Regenspurga
oko 28 milja, ulazi iz Bavarske u Gornju Austriju, malo vie
Lintza, glavnoga grada potonje zemlje. Nastavljaju odavle svoj
put dalje prama iztoku ulazi poslije 10 milja puta u gorsku su-
tjesku, zvanu Strauben (Struden), gdje j e vrlo pogibeljna prosjelina,
koju putnici i brodari blizu njekoga nenaseljena tornja s velikim
strahom na desno ostavljaju. Napokon poto j e prevalio Crems,
18 milja poslije one prosjeline, izlazi iz gora (zvanih ondje od
Ptolomeja t i i, a danas Calenberg,
1
jer moda se na drugih
mjestih drugaije zovu) i ulazi na otvoreno polje, diele se na dva
rukava: desni, manji, kree se j ugu i dieli se opet na druga
1
Montes Cetii" u Ptolom., 1. II, c. 14.
. J . A. 0. 7
98 P. MATKOVI,
dva rukava, od kojih je najjuniji najmanji; ovaj pere zidine
Bea (Vienna) i ostavlja ga na desno, a od onoga ulaza u ravninu
daleko je dvie milje. Ova dakle rieka, stupaju na ravninu, nije
mogla radi velikoga obilja vode ujedinjena dalje tei, nego raztau
se na mnoge rukave, poljeva mnoge zemlje i tvori vrlo velike
otoke, kakav je onaj komoranski (Calokez), i mnoge druge vrlo
gusto naseljene-, vrh toga tvori jo nebrojene otoke, koji nisu od
nikoga naseljeni; njegovimi posebnimi rukavi nepodje se ni dvie
milje, da se nenamjeri po sredini na kakav otoi. Ova j e rieka
jo tim znatna, to tee plaho i to ima vode u velikom obilju;
umirivi se, tee tiho, te ima ravne zelene obale i nerazlieva se
iz svoga korita, da bi tete nanaala susjednim poljanam, gradovom
i selom, osim ako je vanredno runo vrieme; jo danas, izuzev
njekoja mjesta, nenanosi velikih teta. Nad Dunavom u obe vidi
se malo mostova, neima nijednoga od kamena, osobito od Pasova
dolje, a jo manje gore. Budu da su svi mostovi drveni, osnutkom
proljea (jer zimi ga sjeverni vjetrovi tako slede, da ne samo ene
i djeca po njem mogu hodati, nego i konji i volovi s najteimi
koli voze kao po najtvrdjoj zemlji, nevidiv traga rieci
;
prelaze
preko nje), kad to i zimi, kada zaduvaju junjaci, pomognu i
Dunavu, koj svojom vlastitom snagom strese od sebe vrlo krutu
koru, lome led, koj se die silom, te udara one kukavne mo-
stove, razbijaju jih onimi ogromnimi komadi leda, nosi j e na tetu
onih siromanih ljudi, koji se onaj as na njih nalaze". Ovom
prilikom pripovieda jednoj tnkovoj nesrei , koja se sgodila
s njekim ribarom na mostu bekom. Takovih se nesrea, da je
led razbio most, a voda odniela ljude i tovare, kako je sluao,
dogodilo mnogo puta u Ugarskoj. Mostovi se, kad prodje led,
opaa, poprave i postave opet na svoje mjesto. Tim prekida puto-
pisac opis Dunava, ostali tiek od Bea do Biograda opisao je
obenito u drugoj glavi, gdje opisuje svoj put po Dunavu od Bea
do Biograda. Ovaj Pigafettin opis prikazuje Dunav u njegovom
gornjem toku ; osim opisa najgornjega toka, ostalo se osniva na
sobstvenom motrenju; Glareanov dio opisa nije posve taan, doim
je ostalo prikazano u obenitih crtah dosta vjerno i prema drugim
tadanjim piscem tako vrstno, da nadkriljuje mnoge opise pozni-
jega doba.
Poslanstvo j e prispjelo 22. kolovoza u Carigrad, trebovav za put
od Buima 40, a od Biograda zajedno s odmorom svega skupa mjesec
PUTOVANJA PO BALKANSKOM POLUOTOKU XVI. V1BKA. 9 9
i dva dana.
1
Mnogi ljudi sultanovi, spahije, janjiari i dr., podjoe
poslanstvu van grada na susret, te ga dopratie do stana, koji
j e bio malo ne sred grada, gdje j e stanovao carski poslanik A.
Vyss. boravljenju poslanstva u Carigradu i Jedrenetu napisa
A. Vrani poznati dnevnik, u kojem j e vrlo na kratko pobiljeio
svoje tamonje poslove.
2
Dne 21. rujna imalo je poslanstvo u
sultana tek prvu svoju auienciju. Ovu opisuje na putopisac na tanko
u 5. glavi svoga putopisa, na ime kako su se poklonili sultanu i
prikazali mu darove, opisuje seralj i sjaj, kojim su bili primljeni
i gostbu kod vezira u divanu ; opisuje nonju pratnje Vranieve
i pratnje Teuffenbachove, broje sebe medju Ugre. Ovo je isto na
krat ko zabiljeio i Vrani pod 21. rujna svoga dnevnika. Ovakovi
opisi nisu riedki u poslanikih izvjetajih onoga doba.
3
Opisuju
auienciju u sultana spominje obred, odnosno opreznost, kojom se
poklonstvo obavlja (to i drugi spominju
4
), odkako j e Murat sli-
nom prilikom na Kosovu poginuo; ali putopisac krupno griei
glede kronologije i ubojice, tvre, a se ono sgoilo god. 1373,
pa da je ubojica bio jedan od desetorice ugarskih plemia, koji
su bili odluili sakrivenim bodeem smaknuti sultana, to mu je
priao vjerovatno njeki od ugarskih drugova. Na putopisac u
obe, kao to se u putopisu opaa, nebijae u kronologiji histo-
rijskih sgoa dosta taan, to odatle polazi, j er j e crpio ponajvie
svoju uputu od takovih historika, koji bijahu glede kronologije
vrlo nepouzdani. Kao to griei u kronologiji boja kosovskoga,
tako i kod drugih sgoda, oslanjaju se vjerovatno na talijanske
historike turskih sgodah, sakupljene od Sansovina u jednu cje-
linu. U istu godinu (1373), kao to na putopisac, postavljaju
kosovski boj Paulus Jovius, Dreslerus i dr. ;
5
potonji, ini se, da
je naemu putopiscufza kronologiju pravi izvor.
1
Vrani pie (18/IX, 1567) caru: peracto nostro itinere, post-
quam Buda recessimus, intra ies 40 non sine magna iniuria caniculae
et quibiisdam aliis difficultatibus, ut fit per regiones tam vastas, de-
sertas ac nulla fere humanitate praeditas, die tandem 22. augusti
Oonstantinopolim pervenimus. Mon. Hung. hist. Scrip., t. VI, p. 95.
2
Kovai, Scriptores minores, I, 149-54. Mon. Hung., Scr., VI,
23538.
3
Starine, XI I , 221240. Rad, LXII, 120.
4
Gl. Kuripeiev putopis u Radu, kn. LVI, 179. Hammer, Gesch.,
I, 180.
Fr. Sansovino, Histor. universale dell' origine et imperio de' Turchi;
ed. Ven. 1573. p. 186, 202. Leunclavius, Pandectes, p. 135.
100 P. MATKoVI,
Priegovori medju carevimi poslanici i divanom dosta su se dugo
(sedam mjeseci) vukli, jer j e porta tvrdokorno branila svoje za-
htjeve. Najvee su bile zapreke mira, to se medjusobno trailo
poruenje njekojih tvrdja, opredieljenje medja i razdiobu seljaka.
Ob ovih predmetih negovori samo na putopisac, koji bijae kod
svih audiencija prisutan, te jih na ire opisuje; nego ovo otezanje
priegovora i sve potekoe na tanko su razpravljene i opisane u
tolikih pismih, koje je Vrani iz Carigrada caru pisao.
1
Budu da
je to predmet, koj se odnosi na historiju ovoga mira, dakle strogo
historijski posao, za to ga mimoilazimo, te upuujemo na pomenute
izvore i na dotine esti Pigafettina putopisa, koji se s izvori
posve tano slau. Ono vrieme, koje probavi poslanstvo u Cari-
gradu, savjestno i koristno upotrebi na putopisac, da proui Ca-
rigrad, okolinu mu i sve njegove znamenitosti, da upozna snagu,
organizaciju i druge prilike sultanove drave, proputova i opisa
Bospor, nonje, navade i ivot naroda. svem tom razpravlja pu-
topisac na tanko u pojedinih glavah svoga putopisa. Mi emo poslije
tom koju rei, a sada prelazimo na glavni predmet, na opis
putovanja od Carigrada u Be.
Poto porta nije htjela kod utanaivanja mira pristati na careve
zahtjeve, otegnnli su se priegovori, a carevo poslanstvo boravilo je
s toga u Carigradu od 22. kolovoza 1567 do 5. sienja 1568.
Budu se sultan potonje vrieme bavio u Jedrenetu, dobili su po-
slanici nalog, da putuju onamo, poto se bio s odgovorom povratio
poslanik Odoardo Mantuvanac, koj bi odaslan caru u poslu
priepornih taaka, koje su otegoivale utanaenje mira.
2
Spremivi
se poslanici na put, oproste se s Carigradom i zapute 5. sienja
1568 u Jedrene. Tim odpoimlje Pigafettin opis puta od Carigrada
do Bea s boravkom u Jedrenetu, a taj se put na ire opisuje u
glavah od 1723. ukljuivo.
Krenuvi iz Carigrada, prispjeli su za 4 ure ili 10 milja (tali-
j anski h)
3
u Cucchiuchsechmege (Kck Cekmede), * to znai u
1
Monum. Hung, hist, Scr. VI, 1. . Quas difficultates in san-
cienis induciis experiri debuit." Katona, XXIV, 427 502.
2
Gl. gl. VI. str. 35 putopisa.
3
Putopisac na putu od Biograda do Carigrada i natrag rauna na
talijanske, milje, koje se u opisu ovoga puta imaju razumievati.
4
A Ponte parvo Turcis dictum Kwcwkczekmegze. Vrani Mon.
Hung., Sc. VI, 82; XXXII, 59: Kck Cekmede gl. Rad, LXXXIII, 58.
PUTOVANJA PO BALKANSKOM POLUOTOKU XVI. . 1 0 1
njegovu jeziku ponte picciolo" (mali most), jer je tu kameni most
preko morskoga zatona, kakovih mostova ima vie na ovoj obali
Propontida. Ovo je mjesto vrlo ubava varoica, od kuda su slje-
deega dana krenuli i prispjeli za 6 ura ili 18 milja u Buicchzech-
mege, t. j . ponte grande" (veliki most );
1
jer tu je vrlo Hep most
od kamena, koj se moe porediti i predpostaviti svakomu europ-
skorrfu mostu, a dug j e 750 dobrih koraka Ovaj most vodi preko
morskoga zatona, u koji se izlieva, kako misli, rieka Bathinias
2
kod temelja staroga drvena iztroena mosta, koji je poplava od-
niela. Ova poplava nasta god. 1563, kad su susjedni potoci naglo
narasli i razlili svoje vode, koje su potopile sav priedjel do Cari-
grada, poruile mnoge kue i potopile mnogu stoku i ljude. Bave
se ovo doba Sulejman van Carigrada, u mjestu, tako zvanih
sladkih vodah", koje je na elu luke, na desnoj joj strani, velikom
se mukom uklonio sili vode i spasio se u sigurnom mjestu. Poto
je bio razruen onaj drveni most, dade Sulejman sagraditi ovaj
veliki od kamena, osnovan na pilovih na najvrem temelju; sa-
stoje od etiri mosta, jedan ide za dragim, te ima etiri luka,
stajao je, osim mnogih suvinih radnja, 300.000 dukata sultanskih,
a dogotovie ga prije godinu dana, ili malo prije njihova doaa.
Po strani mosta prama Carigradu gradi se u smislu oporuke Su-
lejmanove vrlo Hep karavanseraj s velikimi i uobnimi konjuni-
cami. Veli se, da e i na drugoj strani mosta, prama Jedrenetu,
sagraditi takav drugi karavanseraj i varoicu, koja e biti veliko
i liepo mjesto. Trei dan krenuvi doli su za 7 ura ili 20 milja
u Silivre-u,'
6
varo na obali Propontida. Ova se varo zvala Se-
limbria, mala je, ima tvrdjicu, kojoj su zidine oteene, a u nutri
su dva manastira, jedan kalugjera, a drugi kalugjerica, crkvene
su jim knjige na grkom jeziku, kao to i svih onih, koji su
grkoga obreda. Preavi Silivreu, vidjeli su na morskom briegu
kod rieke Chiurli, ruevine Herakleje, koja se jo (sic!) zove Pe-
rynthus. Ostavivi tu s lieva Propontis, udaljie se prama kopnu,
te su prispjeli za 8
:
/
2
ara ili 25 milja u Chiurlif veliku i prilinu
varoicu. Buu da j e gore spomenuo tiesno galipoljsko i Propontis,
hoe da tom koju rekne. More, koje su stari zvali Propontis,
1
Ad Pontem magnum Tureis Bywkczekmegze vocatum. Vrani 1.
2
Po Vraniu (1. c.) Athyra fluvius .
3
Selymbria, Vrani, 1. c.
4
Oyurly
r
Ciwrly; Vrani, 1. e.
102
P. MATKOVI,
protee se izmedju dva tiesna, galipoljskoga i carigradskoga, zove
se danas Marmora, imenuje se ovako od etiri ili pet otoka, zvanih
takodjer Marmora, koji su udaljeni od Galipolja 30, od obale Roma-
nije 40, a od Carigrada 170 milja- Galipolj ima luku i tvrdju srednje
ruke, a varo ima tri milje u obsegu. Tu odpoimlje tiesno, koje j e
ondje jednu milju iroko, a dugo j e 18 milja, t. j . do kraja Dar-
danela, koji su dvie tvrdje, j edna u Europi, a druga u Aziji;
Turci jih zovu Giegniazar, to znai nova tvrdja", a jedna j e od
druge udaljena l ' /
a
milje od prilike. Od Galipolja do Silivra ima
4 dana put a: jedan dan treba, dok se prevali gora Gainola, koja
je od Silivra dva dana udaljena. Vraaju se svomu putu, veli,
da kod Chiurla tee istoimena rieka. Ovu rieku zove Ptolomej
Arzo, a tako se zvalo i mjesto, koje je danas varo; ali poloaj
u Ptolomeja nesudara se, da bi Arzus bio Chiurli; misli, ili da
je poloaj, ili da su brojevi krivi. Malo prije, no to se dodje
ovomu mjestu, gdje su grobovi Selima I., djeda ovoga sultana,
udari Bajazit orujem na svoga otca, te bi razbijen.
1
Amo j e ta-
kodjer doao Selim umrieti god. 1519. Od Chiurla dospjeli su za
7 ura ili 18 m. u varoicu Caristran,
2
a odavle za 5 ura ili 14 m.
u Berghaz, prilinu varoicu, koja bijae negda varo, po imenu
Bergola". Malo prije, nego to su ovamo doli, vidjeli su na
brieuljku s desna ruevine Druzipere, varoi, gdje se vide jo
njekoje kule, a danas je trgovite. U Berghazu daje Muhamed paa
(Mehmed Sokolovi) graditi velik i Hep karavanseraj s velikim
gostionikom, gdje su tolike sobe pripravne, pa i nebilo stranaca,
donosi se pravilno ive. Naproti vratam ovoga karavanseraja
gradi moeju od mramora i ivca kamena, i sagraditi e jo uzdu
pomenuta karavanseraja dugi red duana, pored kojih e prolaziti
glavna cesta od Carigrada u Jedrene.
3
Tu radi vie od 200 kr-
anskih robova, zakovanih na noguh, oekuju dok budu dovrene
gradjevine, to e biti skoro, da budu svi bez svake druge od-
kupnine oslobodjeni. Muhamed (kad je sultan putovao u Jedrene)
odvede ga vie od dvie milje daleko od ovud, dade mu praviti
drugi put, da nevidi onih gradjevina, dok nebudu gotove, ili da
se ukloni kamenju, koje je sve puteve zapremalo. Od Berghaza
1
boju medju Bajazitom i Selimom kod T z o r l i govori Wallsdorf
u svojem putopisu o g. 1664, p. 10.
2
Karizteram, Vrani, 1. c.
8
0 gradjevinah Mehmea Sokolovia gl. Hammer, Gesch.; IV, 50.
PUTOVANJA PO BALKANSKOM POLUOTOKU XVI. . 1 0 3
za 7 ura ili 18 milja dospjeli su u varoicu Eschibaba,
1
to znai
staroga otca". Tu se vidi jedan dio vrlo stare crkve, krani ju
zovu Sv. Nikola, u kojoj j e, kako priaju Turci, zakopan njeki
njihov gorostas, koji je poinio velika djela proti kranom. Turski
duhovnici naganimi svieami bdiju nad njegovim tielom, sahra-
njenim u velikom sanduku (ako je u nutri). Nad sandukom visi
orijaki luk s primjerenom strielicom, kojoj se pria, da kad je
bio u Galipolju, to je odavle 200 milja daleko, da odonud s ovoga
luka spruena strielica dospjela je do simo. Odavle su za ura
ili 14 milja dospjeli u varoicu Hapsa
}
2
a sliedeega dana za 7
ura ili 14 milja prispjeli su u Jedrene (Andrinopoli), glavni grad,
gdje bijae gospodar sa cielim dvorom.
Put, to ga opisuje Pigafetta od Carigrada do Jedreneta, kao i
mjesta na tom putu, dovoljno je poznat od starijih putopisaca,
koji ga vie ili manje tano opisuju. Da se uklonimo opetovanju,
dosta e biti, ako se pozovemo na dojakonja naa raspravljanja
tom putu, te da iztaknemo samo one podatke, koji popunjuju
odnosno razsvjetljuju starije putopise. Kod Bjk Cekmede (Buicch-
zechmeze) ili Ponte grande" talijanskih putopisaca potanje opisuje
onaj novi kameni most, sagradjen od Sulejmana preko lagune.
Tim opisom popunjuje Betzeka,
3
s kojim se glede godine tano
slae; samo to na putopisac tvrdi, da je onaj stari most bio
drven,
4
doim je bio po drugih zidan, rimsko-bizantinski most,
koj radi tronosti nije mogao dulje drati. Sva je prilika, da je
onaj Pig. drveni most bio za nevolju postavljen, u mjesto poruena
staroga kamenoga mosta. Pigafetta na ire pria, kao to j e vjero-
vatno tamo uo, poplavi, koja je razorila stari most i sagra-
djenju novoga mosta, koj bijae zapoet na zapovie Sulejmanovu
j o prije sigetskoga rata, a dovren malo prije njihova doaa,
dakle za Selima I I . Pigafetta jo i to navodi, da u ovu lagunu
utjee rieka Bathynias ali ova rjeica, poznata od starih geografa
(dananji Taslydere), utjee u onu drugu lagunu, gdje je gore po-
menuto selo Kutik Cekmede; doim Vrani (Scr. VI, 82) pravo
3
Babaezki, Mon. Hung., Scr. VI, 82. Ezkibaba; Se. XXXII, 59.
2
Awsa, Vrani, 1. c.
s
Rad, kn. LXXXIV, 98.
4
Belon opisuju na tanje put po kopnu od Silivra u Carigrad, po-
rejuje priejel s Pikarijom i opisuje obje lagune ( l acs ) t e tvri, a
voe preko njih drveni mostovi. Belon, Les Observations etc.
;
Paris
1554, p. 67.
104 P. MATKOVI,
tvri, da se u onu lagunu izljeva rieica At byra.
1
Silivrea, grka
je varo Silivri, divna poloaja na Marmarskom moru, u istinu
je to stara Selymbria, megarska naseobina, ureena bizantiirskimi
gradjevnimi spomenici.
2
Rieka CMurli, gdje su mu ruevine stare
Herakleje, biti e Ptolomejova Arzi fluv ostia", to navodi medju
Perinthom i Bisanthom (Rodostom); na karti Traeije u izdanjih
Ptolomeja iz XVI . vieka, prikazuje se Arzus" kao snana rieka,
dolazea s Balkana, a utjee kod Perintha.
3
Ova se rieka zove
u pomenutih talijanskih izdanjih Ptolomeja Chiorelich", u elona
Chiaurlic", a na mnogih talijanskih brodarskih kart ah utjee
Chorelich" takodjer medju Heraklejom i Rodostom.
4
Nadalje
Castalu utjee Chiurlich" kod Bilivra, tako i Merkatoru, Delisleu,
koji ju zove Chivurli", Sansonu i Vaugonds-u (Tsourlu); D' An-
ville u pako utjee Turullus" kod Herakleje, a La Pie-u (Tschourla)
kod Rodosta;
5
i danas se j o identifikuje stari Arzus" s riekom
Corlu.
6
Ali Corlu teku nedaleko istoimene varoice, neizljeva se
u more, nego u Mariin pritok Erkene, po tom Arzus nebi bio
Pig. Chiurli ili dananji Corlu, nego njeka druga primorska rieka
kojoj j e Vrani sauvao pravo ime Arabli",
7
kojim imenom po
svjedoanstvu Boue-ovu jo se danas zove ona rieka, koja utjee
kod Erekla u more.
8
Na je dakle putopisac u identifikaciji staroga
Arzusa" s dananjim Corlu pogrieio, kao to su grieili svi gore
pomenuti suvremeni i pozniji geografi, od kojih je na putopisac
to prihvatio. Ruevine staroga Perintha, suparnika Carigrada,
a poznije Herakleje, kod ribarskoga su sela Eski Erekli na Mar-
1
Bathynias i Athyras, gl. u Ptol. 1. III, c. 11, ed. Mller p. 475;
drugi izvori u Smitha, I, 310, 382. Athyras u Leunklavia, Panectes,
Frankfurt a. M. 1595. p. 325.
2
Salembrie, varo dva dana daleko od Carigrada. Ville-Hardouin,
Paris 1657, p. 159. Rad, kn. LXXXIV, 98.
3
Ptol., 1. III, c. 11, ed. Mller, p. 472. Ptol. ed. Ruscelli-Malom-
bra, tab. IX.
i
Ptol., e. Ruscelli-Malombra, p. 159. Belon tvrdi, da Turci rieku
Arzis zovu Chiaurlic. Les Observations, p. 66.
6
J. Lelewel, Geographie du Moyen ge, I I I , 141.
8
Ptol., ed. Mller, p. 476.
7
Mon. Hung., Scr. VI, 82. Vrani krivo identifikuje Arabli s Pto-
lomejevim (1. , 11. 2) Melanisom, jer ovaj utjee u Saroki
zaljev,
8
. , Itineraires dans la Turquie d' Europe, I, 145.
PUTOVANJA PO BALKANSKOM POLUOTOKU XVI. VIEKA. 105
morskom moru,
1
gdje s u e dieiili stari putevi, biogradski i draki.
Budu da su se putnici blizu stare Herakleje oprostili s morskom
obalom, te krenuli prama kopnu, prihvaa putopisac priliku, da na
krat ko opie Marmarsko more (Marmora) ili stari Propontis Opis
mu je u cielom obenit, ali u ostalom taan. Budu da putopisac
Marmarskim morem ovoga puta nije putovao, nebismo znali kazati,
od kojega je pisca onaj opis uzeo. I Hadi Chalfa (p. 59) rauna
etiri od prilike dana puta od Galipolja do Silivra, a 10 milja
manje uzimlje od Galipolja do Carigrada, nego to rauna na
putopisac.
2
Giegniazar vjerovatno Leunclavijev Genischeher ili da-
nanji Jeniehr kod Kum Kule na vratih Dardanela od strane
Egejskoga mora. Gori pako Gainola, na putu od Galipolja u Si-
livri neima na dananjih kartah ni u knjigah spomena. Ime gore
potjee bez sumnje od staroga primorskoga mjesta trgovakoga
Ganos"
3
(65 km. Galipolju na iztoku sjevero-iztoku), a tim bi
bila Gainola gora u ledjih Ganosa. U istinu gora, koja s nutra-
njosti dopire kod Ganosa do mora, zvala se ooo; .
4
I Sy-
meon Magister (Sym. Logothet) zove tu goru takodjer -
" (Gani montes),
5
a odatle bez sumnje potjee i Pigafet-
tina Gainola, koja odgovara dananjemu Tekir-daghu i njegovim
iztonim krakovom, kojimi u istinu vodi kopneni put u Silivri, te
se s oznaenom daljinom od prilike slae.
Vraaju se opisu svoga put a: kod Corlu u istinu tee istoimena
rieica (Corlu-dere), preko koje vodi most na pet lukova, a pritok
je Erkena.
8
Glede staroga imena gore pomenute rieke Arzus",
zamienio je na putopisac u Ptolomeja jedno mjesto s drugim; jer
Ptolomej spominje (1. III, c, II, 4.), osim pomenute rieke Arzus,
na drugom mjestu, (1. I I I , 11, 7), na po puta medju Plovdivom
i Jerenetorn, takodjer varo Arzus", kojoj se tvrdi, daj e bila
1
Heraclee, varo s dobrom morskom lukom. Ville-Harduin, p. 172.
Glede ruevina gl. Clarke, Trav., VI I I , 122. Kiepert, Alte Geographie,
p. 328. Smith, II, 576.
2
Glede daljina od Dardanela pa do Carigrada sr. Lewenklav, Pan-
dectes trkischer Histori etc. Frankfurt a. M. 1595. . 26. p. 186.
Dardanelih . 24, p. 183.
3
Ganus u Forbigera, , 739. Smith, I, 974.
* Suidae Lexicon, I, 1072. Smith, I, 974.
5
Symeon Magister apud Theophanem Contimiatum; ed. Bonnae,
p. 615.
0
Vrani (VI, 82) zamienio je r. Corlu s Erkenom, a potonju dri
za stari Hebrus; gl. Rad, LXXI, 53, 54.
106 P. MATKOVI,
nedaleko utoka Saljika u Maricu, na zapadnoj obali prve rieke,
a selu Tekke-Musaevu na j ugu;
1
zato je mogao na putopisac
sumnjati, da po pozicijah Ptolomejovih, nemoe biti stara varo
Arzus, kao to drugi tvrde,
2
dananja varoica Corlu ; jer ove je
varoice staro ime Tzurulum", za Rimljana i u srednjem vieku
j aka tvrdja,
3
koja j e svoje ime i danas uzuvala. Rieka pako
Corlu nije dakle stari Arzus", nego od starih pisaca poznati
Xerogypsus. Ob ovoj rieci tvrde njekoji noviji pisci, da utjee
blizu Erekla, Herakleje ili staroga Perintha u Propontis,
4
a svi se
pozivlju na Anu Komnenku. Potonja pako govore navali Skita
na Tzurullum, navodi, da su se, poto su prebacili rieku, koja
tee po ravnini blizu varoice, a domai ju zovu ?, uta-
borili medju riekom i varoicom, jer je potonja bila od cara za-
uzeta.
5
Ana dakle nigdje netvri, da Xerogypsos utjee kod He-
rakleje ili Perintha u Propontis, nego je vjerovatno krivo tuma-
enje Marmertovo (VII, 259) zavelo poznije pisce, koji su ga na
sliepo sliedili. Dalje spominje putopisac Caristran (Karitiran)
i Berghaz (L. Burgas), poznata mjesta od dojakonjih putopisaca.
6
Potonja se varoica u istinu zvala Bergule, trea stanica na putu
od Jedreneta u Carigrad; car ju Arkadij prekrsti u Arkadiopolis".
7
Ruevine stare Drusiparae ili Driziperae u istinu su na brieuljku
blizu dananjega Karitirana.
8
I Hadi Chalfa (p. 20) potvrdjuje,
da je Muhamed paa u Burgasu sagradio moeju, kod koje bijae
trg, pa kolu i puku kuhinju. Varoice Eschibaba (Eski Baba) i
Hapsa (Hafsa) poznate su takojer od dojakonjih putopisaca.
9
1
Ptolom., e. Mller, p. 476, 484. . Jiriek, Archeol.-epigraphisehe
Mittheil., X. 207; Isti, Cesti po Bulharsku, p. 113.
2
Citt Arzo-Chiorelich." Ptol., ed. Ruscelli-Malombra, p. 159.
3
Clrurlot", tr dana od Carigrada daleko. Ville-Hardouin, p. 141,
160. Glede ^tare dobe g. Forbiger, I I I , 742. Smith, I I , 1252.
4
Mannert, Geogr. d. Griech. u. Rmer, VII, 259. Smith, Diet., II,
1333. Pauli, Real encyklopedie, p. 2799. Bischof u. Mller, i r.
5
Annae Commeiiae Alexiados lib. VII, ed Par., p, 215; ed. Bonn.
I, 378. Theophylactus Sim. ed. Bonn., p. 245.
6
Rad, kn. LXXI, 53; kn. LXXXIV, 98.
7
Ptolom., 1. HI , c. 11, 7. Virgulae, Itin. Hieros., p. 567. Archa-
diople, Ville-Hardonin, p. 140, 166, 171. Ostale navode bizantinskih
pisaca, gl. u Tafela, Simb. crit. geogr. byzant. speet., I, 79.
8
Ptolom., 1. , 11, ed. Mller p. 488. Smith., I, 789.
9
Rad, kn. LXXI, 53, ku. LXXXIV, 98. Liep opis Habsale (Haf'se)
u Wallsdorfa, op. c, p. 9.
PUTOVANJA PO BALKANSKOM POLUOTOKU XVI. VIBKA. 1 0 7
Muhameovski svetac, kojem putopisac kod Eskibabe pria, po-
znati je Saltukede, kojega se na sedam raznih mjestah pokazivalo.
U Jedrenetu boravljahu poslanici, nastavlja putopisac, do zakljuka
mira, to je bilo 17. veljae, a taj bi mir utanaen pod slinimi
uvjeti (kao i predjanji), naime, da bude mir na osam godina, u
koji se ukljuuje i Erdeljac (Ivan Sigismund Zapolja); car e
plaati danak od 30.000 dukata sultanskih za Ugarsku, to iznosi
45.000 talira, a poeti e se plaati od prvoga sienja 1568; da
podlonici turski neplaaju vie daa caru, a carski da neplaaju
Turinu.
1
Glede potonjega opaa, da na povratku kad su bili
blizu Komorana, u turskoj oblasti, proli su njekojimi seli, koja
su imala plaati porez nadbiskupu ostrogonskomu, a njekoji mu
Ugri njegova drutva rekoe, da ova sela nee plaati vie nad-
biskupu. Kod ugovaranja mira htjedoe Turci ukljuiti u mir, ne
samo Erdeljca, nego i sve svoje prijatelje, osobito Mletane. Nai
su pako poslanici traili uzvratioe, da bi se i prijatelji carevi
ukljuili, osobito kralj Filip. Vrh toga htjedoe Turci, da njihov
bude Vesprim, i da se medje ustanove na njihov nain. Osim toga
zahtievahu, da bi plaanje danka odpoelo danom, kad su poslanici
stigli u Carigrad, na ime kolovoza 1567, poslanici pako htjedoe,
da bi odpoelo danom, kad je mir uglavljen; razlika je dakle bila
za est mjeseci. Napokon bi mir utanaen, kao to je gore reeno.
Ali Turci su poslije toga iztakli druge potekoe i novosti, opo-
zivaju to su bili prihvatili; za to se polazak poslanika bio otegnuo
do 20. oujka,
2
kojega dana oprostie se poslanici sa sultanom i
svimi paami, elei nam svi da to prije odputujemo, radi kuge,
koja nam je bila jur u kuu ula. Krenusmo na put, da se vra-
timo carskomu dvoru. Al prije nego opie put, kojim su natrag
ili, treba da koju rekne grau Jedrenetu." Ove Pigafettine
1 jeke miru, koji bi 17. veljae 1568 u Jedrenetu utanaen,
poznate su iz historijskih izvora toga mira,
3
te netrebaju daljega
komentara.
1
Sr. gl. VI, str. 35 putopisa.
2
Vrani pie caru iz Jedreneta (20/ 1568): ut praeterea plane
sciat, esse jam nos quoque in itinere nostri reditus, quod hoie ingressi
sumus. Mon. Hung., Scr. VI, 274.
3
Mon. Hung, hist., Scr. VI, 24975, 283297. Eatona t. XXV,
338. Hammer, Gesch., I I I , 51417, 76775.
108 P. MATKOVI,
Opisu Jedreneta i riekam, koje onuda teku, posvetio je na
putopisac eielo 18- poglavje. Ova mu je varo, ako ne s drugoga,
glasovita bar po svojem utemeljitelju, i to j e bila prije osvojenja
Carigrada glavnim gradom turskoga carstva. Budu da j e poslanstvo
tamo dva mjeseca neprestano boravilo, s toga treba, da toj va-
roi koju vie rekne. Ova varo Andrinopoli, od Tur aka zvana
Edrene, sagradjena bi od cara Hadriana, dapae iznovice sagra-
djena, jer se prije toga zvala Orestiade; Turci ju osvojie pod
Muratom I. oko 1363 (u mjesto 1361) godine, a Muhamed I. oko
god. 1412 (um. Murat I. g. 1365) prenese amo svoje priestolje.
1
Ovaj je grad, kao to noviji pisci tvrde, na Hebru, ali ostavljaju
to za sada po strani; grad, to jest stari, kao i onaj, to je ogradjen
platnom, stere se na junoj strani breuljka, koj se ubavo die,
etvorasta je lika, vie dug, nego irok, a ima u obsegu oko dvie
tal. milje. Duljinom svojom prostire se od iztoka na zapad; platna
su mu na stari nain grajena, s kulami bez svake jaruge, te su
slabija i manja od carigradskih; na kutovih platna etiri su vrlo
velike kule, na svakom uglu po jedna, a upotrebljuju se za uze,
kamo se zatvaraju Turci, Krani i drugi ljudi svake ruke. Ovaj
se grad najjunijim platnom hvata rieke, po imenu Tonsa, koja
dodirnuv se one kule ili platna, udaljuje se od grada na hitac i
tee prama iztoku. Na ovom je prostoru, medju riekom i gradskim
platnom, groblje, koje jo Turci i Zidovi upotrebljuju. Svaki grob
ima po jednu dugu, tanku, kamenu dubke stojeu plou, liepu ili
runu prema imutvu osobe, na glavi ploe dadu njekoji izkljesati
turban. Velikai i bogatai imaju na istom groblju posebno groblje,
polau svoje mrtvace u grobnice od kamena ili mramora i urezu
vrh toga gore pismena turska Za te poslove imaju Turci izvan
grada svoje trgovine, gdje klesari izradjuju takove grobne spo-
menike. U njekojih se mjestih ukapaju Krani na isti nain,
urezuju kri sred ploe. U nutrnjem gradu stanuju malo ne sami
idovi i Grci, Turaka tu malo prebiva, zato neima tu znatnijih
1
Ove kronologijske grieke dolaze i u drugih suvremenih pisaca,
odkua su i uzete. Paul. Jovius, Dresler i dr. navode, da je Jedrene
g. 1363 osvojen (Sansovino, p. 186, 202). Isti Dresler navodi kod
g. 1412, da je sultan Muhamed prenio priestolnicu iz Bitinije u Tra-
ciju, u Andrinopoli, (Sansovino, p. 487). U ostalom potonja godina
(1412) odnosi se na osvojenje za ratova Muse, sina Bajazitova, a
brata sul. Muhameda I. Hammer, I, 164, 356. Hertzberg, Gesch. d.
Byz. u. des Osman. Reiohes, p. 490.
PUTOVANJA PO BALKANSKOM POLUOTOKU XVI. . 1 0 9
trgovina. U prisoju ima vrlo dobrih kua, a grajene su od opeka
na domai nain. Nevidi se nikakovih starinskih ostanaka glasovita
grada. Ima samo dubrovaku crkvicu, koja j e vrlo udaljena. Naj-
krasniji i najivlji priedjel pun je duana i svakojakih trgovina;
sav pako onaj prostor, to ga zaprema breuljak, okad je J e-
drene pod vlasti turskom, puni se malo po malo kuami, moejami,
kupelji i drugimi sgradami, te za malo biti e pun stanovnika i trgo-
vaca. Ovaj breuljak, koj je, kako ree, na sjevernoj strani grada,
opasan j e s tri strane riekom Tonsom, naime od sjevera, zapada i
juga. Tonsa je vrlo plaha rieka, velika kao Bacehiglione, dolaze
s Balkana ( Emo) , koj je na sjeveru, tee prama jugu, a kad se
priblii breuljku, tee na zapad sve do kraja pomenuta breuljka,
i tu prima na dobar hitac daleko od kua drugu rieku, njeto
manju od sebe, po imenu Arta (Ardu), koja, kao to misli, jer
doznati nije mogao, takodjer dolazi s Balkana i tee osobito kod
ovoga mjesta na iztok, i nedaleko utjeu u Tonsu gubi svoje
ime. Malo dalje ua Arte sagradjen bi kameni most, koj voi od
sjevera k jugu prama gradu. Tonsa pako kreui se prama jugu,
nastavlja svoj tok du onoga mosta i hvata ga se s jedne st rane;
za tim se dieli na dva r ukava: vei, desni rukav vera se mostom,
manji pako rukav, ulaze malo dalje pod isti most, pribliuje se
gradskomu obkopn, te ga pere; teku ponjeto dalje, spaja se
opet s veim rukavom, i tako ujedinjena rieka, okrenuta prama
iztoku, tee na hitac daleko od grada. Osim ove rieke tee s june
strane u istoj daljini prama iztoku Martzza, koja se hrvatski tako
zove, Turci ju imenuju N a r i c c h i , ' a Grci Ma r o g n a . Njekoji
misle, da je to Hebrus", rieka od pjesnika vrlo proslavljena. Marica
dolaze od zapada, izvire na gori Orbellu, kod mjesta po imenu
Zamochovo, gdje su rudnici srebra, kojih radi su Turci sa Srbi ra-
tovali. Oni, koji putuju od Skoplja u Plovdiv, poto su malo manje
od pet dana jaili, imaju uviek goru ne daleko s desna, pregaze
Maricu pet milja prije, nego to se prispije u selo, to je medju
Rhodopom i Orbellom. Za tim poto je rieka prola onim selom i
prevalila gorski klanac, imaju Orbell uviek s desna, izlieva se
u Traciju i za dva dana dolazi u Plovdiv (Filippopolij. Natapaju
dalje druge krajeve i velike gradove, tee sveudilj na iztok, te
dolazi napokon k ovomu mjestu. Marica je znatno vea od Tonse,
1
Maritza a Turcis Meritza nominatur", Leunclavius, Panectes,
p. 127.
no
P. MATKOVI,
ali netee tako plaho. Ove dvie rieke, tekue jedna od druge na hitac
daleko, poto su za gradom prevalile jednu talijansku milju daleko,
stiu se, Tonsa gubi svoje ime, doim Marica nastavlja svoj tiek,
te je neplovka, jer ima mnogo plitina; zatim utjee u Arkipelag
izpod lagune, koja se po rieci takodjer zove Marogna", a stere
se na lievoj joj obali, pet milja vie ua, od kuda j e plovka. Od
varoi Marogna ide se za tri dana po kopnu u Silivri." Budu
da je Jedrene na Hebru, prihvaa priliku, te na kratko razpravlja
starih imenih ove rieke, tvrde proti miljenju njekojih (osobito
Vrania), koji vele, da j e Marica stari Nestus,
1
a ne Hebrus,
doim se putopisac trudi dokazati, da je stari Hebrus dananja
Marica. Ako Andrinopol, veli dalje, lei na Hebru, onda je jasno,
ako e se Ptolomeju i drugim starim vjerovati, da Tonsa nemoe
biti Hebrus, a jo manje Nestus, glasovite rieke Traeije, jer jedna
i druga odieljeno teku, utjeu u more Egejsko, doim se Tonsa
izlieva u Maricu. Nas je gospodin poslanik stalno tvrdio, da
Marica nije Hebrus, nego Nest us, primjeuju, da nezna, to
bi taj Hebrus mogao biti. Bili njegovi razlozi kakovi mu drago,
putopiscu nisu poznati, za to se nemoe odluiti, da mu dade
pravo. Jer ako promatramo njezin postanak, ini mu se, da je
prije Nestus nego Hebrus, kao to poslanik tvrdi; ako pako
s druge strane pogledamo ue Marice nie Marogne, evo razloga,
zato nemoemo drugaije tvrditi, nego da je dananja Marica
stari Hebrus. Tim vie tomu vjeruje, znaju, da kod poruena
grada Chrizopola, gdje je danas malo selo na moru, ondje utjee
velika rieka, svakako manja od Marice, a ona, motre daljinu
idu na zapad, na ime tri dana puta, to je od Marogne do Chri-
zopola, nemoe drugo biti nego Nestus, koji polau stari uprav
na ono mjesto. Budu da gosp. poslanik svojim ugledom tvrdi, da
su stari vrlo tamno i nesavreno opisali ovu Traciju i sav priedjel,
to su proputovali, kao i rieke i gore, koje su onuda, nee mu se
drugo tvrditi, dosta je, veli, da j e samo ovo malo primietio, da
tko drugi tom moe bolje razmiljati."
Vraajui se opisu Jedreneta, nastavlja: u ostalom ima na
breuljku kao i u Carigradu mnogo kua, trgovina i jedan be-
zestan, ali nije onako velik i pun trgovina svake vrsti, kao to je
carigradski. Ima jo mnogo kupalita, karavanseraja i moeja,
1
Transite- amne Neso (sic!) seu Maricza"; pa Tuncza et Hara
incidunt in Nesum". Scr. VI, 81, 82; XXXI I , 58.
PUTOVANJA PO BALKANSKOM POLUOTOKU XVI. VIEKA. 1 11
medju kojimi glavna j e ona sultana Murata, otca sultana Muha-
meda, sagradjena na vrhu sred breuljka; jo je jedna druga
onkraj Tonse, prama sjeveru, najkrasnija, naime sultana Bajazita,
s nmogimi stupovi od mramora. Jo je preko ove rieke, takodjer
na sjeveru, njeto iztonije od moeje Bajazitove, kada se priedje
kamenim mostom, vrlo duga i nakiena ulica, prekrita po turski,
puna s obje strane trgovina, gdje se tre sedla, lukovi, uzde, to-
bolci, sofre (okrugle koe na kojih jedu, velike poput dna od
kablice) i drugi slini predmeti to se od koe prave, budu se,
ovdje savrenije izvode, nego drugdje. Na elu ove ulice sultanov
je seralj, gdje stanuje, kad je u Jedrenetu. S druge pako strane
breuljka, prama j ugu, to jest medju njim i obzidanim gradom,
krasan je portik, dug od prilike osminu milje, osvodjen i prekrit
olovom, a s obje strane pun duana jednoga sloga, gdje se pro-
daju raznovrstne sitne trgovine. Od ovih trgovina dobivaju batinici
Alipae, predastnika ovoga Mehmea, veliki prihod, poto ga je
onaj dao velikim trokom sagraditi. Ovaj se portik kao i bezestan
svake veeri zatvara. Ima jo i drugih priedjela grada i drugih
ulica (osobito onkraj Tonse), punih prostih stvarih i starih haljina;
ali najkrasniji je oko onoga portika i na breuljku. Ovo neka
bude dosta reeno gradu Jedrenetu."
Bavei se poslanstvo preko dva mjeseca u Jedrenetu, imao je
na putopisac vremena i priliku, da to tanije i savrenije proui
grad i da upozna njegove prilike Jedrene, najvei tadanji turski
grad za Carigradom u Europi, opisuje svaki stariji putnik vie ili
manje obseno glede grajevina, trgovine i industrije. Pigafetta
nedaje specijalnih opisa pojedinih znamenitosti: moeja, palaa,
mostova i drugih grajevina, kao to se ita u njekojih starijih
(n. pr. ena i Bassana) i poznijih putopisaca i geografa,
1
njegov
je opis Jedreneta ponajvie topografijski, ovim se stanovitem od-
likuje nad svimi putopisci, a na to treba da stegnemo i nae
opazke. Putopisac pobiljeio j e stara i nova imena Jedreneta, koje
(Hadrianopolis) u istinu nosi ime od cara Hadriaiia, koj ga
je uresio mnogimi veleliepimi gradjevinami al je uz to zabiljeio
i starije ime O r e s t i a s ('Opso- ;), koje bizantinski pisci esto i
rado upotrebljavahu;
2
putopisac pako zove ga A n r i n o p o l i ,
1
Rad, kn. LXII, 110114; kn. LXXI, 52, 53; Hai Ohalfa,
p. 115.
2
Smith, I, 1023. Navode u bizantinskih pisaca gl. u Tafela, Const.
Porph., p. XXV. Rad, kn. XLII, 135.
112 P. MATKOVI,
kao to ga imenuju talijanski pisci onoga doba.
1
Pigafetta odpo-
imlje svoj opis Jedreneta sa starim gradom, korienom ili srcem,
oko kojega se mladja varo razredila. Grad, odnosno tvrdja, i po
Hadi Chalfinom opisu bijae etvorasta lika, te je nosila na
svakom uglu po jednu okruglu kulu. S opisa se takodjer razabire,
da j e vanjska varo bila znatno vea, nego pravi grad, te da j e
svojim poloajem i ubavou bila od njegda znamenita. Dalje na-
vodi putopisac, da neima nikakovih starinskih ostanaka, primjeuju,
ili ako oni ljudi neznaju", dakle razpitivanjem nije mogao za
starine doznati; doim pozniji putnik Wallsdorf tvrdi,
2
da j e u
preostalih starih gradskih zidinah uzidan grki nadpis od jednoga
redka. Za tim spominje crkvicu dubrovaku, to sjea, da su Du-
brovani i u Jedrenetu imali svoju trgovaku naseobinu. I na
putopisac, kao i svi dojakonji i pozniji, iztie Jedrene kao veliku
trgovaku varo, naseljenu od raznih naroda, osobito Grka, Tur aka
i idova, potonjih rauna Wallsdorf (p. 8) na 16.000 dua. Budu
da se u podruju Jedreneta stiu tri rieke, naime Marica, Tunda i
Ara, to ini poloaj vrlo povoljnim, govori Pigafetta svakoj rieci
na pose, opisuju tok i narav pojedinih rieka unutar varoi, koja je
na te rieke upuena; opisuje jih tako na tanko, kao to nijedan
dojakonji putopisac. Toma, stari Tonzus" (1W(o;); dananja
Tunda, koju po veliini poredjuje s talijanskim Bacchiglione, u
istinu izvire na Balkanu (Emo), Kaloferu na sjeveru; opisuje
njezin tok do Jedreneta vrlo obenito, potanje govori toku i uu
u podruju varoi. Arta j e dananja Ara, koja neizvire na Bal-
kanu, nego na podnoju Krueve, najviega brda Rhodope, a ne-
utjee u Tundu, nego u Maricu.
3
Potonju pako rieku, kao glavnu,
koja prima obje prve opisuje na ire. Budu da na putopisac
vrelitem i olnjim tokom Marice nije putovao, biti e viesti
vrelu i uu bud iz pripoviedanja drugih putnika, bud od kojega
starijega pisca crpio. Oznauju vrelite Marice blizu Samokova,
po obiaju tadanjih geografa (Hadi Chalfa, p. 12), prilino tano,
spominje ovom prilikom put od Skoplja u Plovdiv, a taj put biti
1
Ileyd, Gesch. d. Levanthandls, (franc, izd ), I, 120, 242 etc.
2
Chr. v. Wallsdorf, Neue Reissbeschreibg. durch Ungarn, Thracien
u. Egypten, 1664, p. 7. Isti tvri, da je Jedrene tako veliko kao Prag.
3
Vrani (Scr. VI, 82) jo vie griei glede toka i ua ovih rieka,
tvre, a Tuncza dolazi s iztoka (!), a Harda sa sjevera (!) i da
se obje stiu ko mosta, a pod mostom a utjeu u Nesus. utoku
Tune, Arde i Marice gl. A. Boue, Rec. ' itin.. I, 4042.
PUTOVANJA PO BALKANSKOM POLUOTOKU XVI. VIBKA. 113
e onaj, to vodi od Skoplja na Kjustendil, Dupnicu, Samokovo,
poznat i opisan od starijih putopisaca.
1
Ono neznano selo, blizu
kojega se prelazi preko Marice, biti e Banja na gornjoj Marici
nedaleko Kostenice, stare Konstantie,
2
a onaj bezimeni klanac vje-
rovatno da je poznata Momina klisura" (Kyz Derbent), kojom
protjee Marica i kojom vodi put od zapada u Plovdiv. Toka
Mariina od Plovdiva do Jedreneta potanje nije opisao, poto mu
put nije uviek pokraj rieke iao. Kao to putopisac nije vidio
Mariina vrelita, tako po svoj prilici ni ua, jer ga pogrjeno
opisuje, vjerovatno po nekojem tadanjem piscu, kojemu j e teko
u trag ui. Da bi se Marica bila u Gr ka zvala Marogna", a
tako i ona laguna njezina ua, toga nisam nigdje naao. Varo
pako Marogna jeste poznata stara Maronea, koju Ptolomej (IVIaptoveia)
stavlja pred ue Mari ce;
3
kod talijanskih izdavatelja Ptolomeja
i u drugih tadanjih pisaca zove se, kao i u Pigafette, Marogna";
4
ali nije niti na uu niti nad uem, nego je od ua Mariina na
zapad prilino udaljena.
5
Sva je prilika, da su glede poloaja
varoi zavele naega putopisca opet karte u izdanjih Ptolomejovih,
gdje je vie ua Hebrova ubiljeena Maronia". porabi starih
orografijskih imena u Pigafette progovoriti emo dolje nie.
Govore nadalje starom imenu Marice, dade mu povod tvrdnja
Vranieva, koj je u putopisu prvoga svoga puta Maricu identifi-
kovao sa Strumom, a u dnevniku drugoga puta s Mestom (Nessus
sive Nestus).
6
Ovo potonje miljenje Vranievo pobijaju, navodi
posve naravne razloge, da Marica nemoe biti stari Nestus", nego
Hebrus". Premda se na putopisac glede identifikacije starih i
novih geografijskih imena rado prilagodjivao svojemu gospodaru,
kojega je glede toga priznavao auktoritetom; tu ga pobija, doka-
zuju, da je Marica stari Hebrus, a da je Nestus" (d. Mesta)
1
Rad, kn. LXXX1V, 6874.
2
Rad, LXXXIV, 69, 73.
3
Ptolom. 1. I I I , c. 11, 2; ostali navodi u Tafela, Via Egnatia,
p. 50, 51; Forbiger, alteGeogr. , I I I , 738.
4
Ptolom., e. Ruscelli-Malombra, p. 158. Uzzano, Delia Decima, p,
224. Leunclavius, Pandectes, p. 132.
Maronia, na glasu u trgovini radi svoje koceljaste zemlje. Heyd,
Gesch. d. Levantehandels, I I , 553. Potanji opis poloaja i priejela
u Griesebacha, Reise, I, 190200.
6
Mon. Hung., Sc. II, 32633; VI , 82; XXXII, 58, Rad, LXXI,
4048.
. J. . . 8
114 P. MATKOVI,
posve druga rieka, koja blizu staroga Chrysopola (Chry sto pola), u
istinu nedaleko dananje Kavale, u more utjee.
1
Vraaju se
opisu Jereneta i njegovih znamenitosti, nije glede potonjih
pored svega poduljega boravljenja tako savren, kao gore pomenuti
pisci. Medju moejami spominje samo dvie najzuatnije, naime Mu-
ratovu sred grada i Bajazitovu na Tuudi blizu seralja; spominje
na dalje oba bezestana: jedan sred gr ada, poljona zadubina
sultana Celebi Muhameda; a drugi, stari bezestan, zadubina j e
sultana Murata Pobjeditelja; seralj pako biti e novi na Tuudi,
koji je sultan Muhamed I I , osvojitelj Carigrada sagradio
2
.
U 19. glavi govori putopisac doau poslanstva, koje odasla
perzijski ah sultanu, da mu estita, to je nastupio priestol i
da obnovi mi r; opisuje nadalje sjaj toga poslanstva i kako j e
velianstveno doekano od dvora turskoga. Poslanstvo carevo i
ahovo, zapadnoga i iztonoga susjeda, sastalo se prvi put prije
dvanaest godina u Amaziji, a drugi put sada u Jerenetu, a glavni
poslanici bijahu isti, naime A. Vrani i kan ah Kuli Soltan,
namjestnik erivanski. Potonji prispjevi u Erzerum, odaslan bi mu
au na susret, da ga u ime sultanovo primi i prat i ; poslanika
pratilo j e 120 plemia, 200 konjanika, 400 trgovaca, u svemu
preko 700 osoba i 1900 glava tovarne stoke. Pc zijsko je poslanstvo
daleko nadmaivalo carsko brojem i sjajem osoba i bogatstvom
darova. Dne 16. veljae (dan prije utanaenja austrijskoga mira)
3
sveano unidje perzijsko poslanstvo u Jedrene, a na sjajnu doeku
uestvovahu sva inostrana poslanstva, koja su bila u Jedrene pri-
spjela, da sultanu estitaju. Pigafetta je pretampao (na str. 111)
tom poslanstvu slubeni izvjetaj pomenutoga aua, a dragoman
carskoga poslanstva prevede ga na talijanski. tomu izvjetaju
dodao je putopisac jo i tuma. I Vrani pie caru na ire
doau perzijskoga posl anst va
4
Budu da je to stvar naravi hi-
storijske, od Hammera na tanje po Pigafetti razpravljena, za to
mimoilaze to poglavje, upuujemo na pomenuto razpravljanje.
6
1
Cbrystopolis ili Chrisopoli talijanskih pisac?, gl. Tafel. Via Egnatia,
p. 13. Forbiger. I l l , 732.
2
Hadi Chalfa, Rumili u. Bosna, p. 4.
3
Vrani biljei u svom dnevniku: februaru 16. Appulit Ariano-
polim orator Persae Sah Kuly nomine, cum numero hominum circiter
400 (poto su trgovci u Carigradu ostali). Mon., Scr. VI, 237.
1
Mon., Scr. VI, 26773. Katona, XXV, 2429.
Hammer, Gesch., III, 51722.
PUTOVANJA PO BALKANSKOM xvi. VIEKA. 115
Vraaju se Pigafetta putovanju, opisuje u 20. glavi svoj put
od Jedrenet a do Rhoope. Utanaivi mir, nastavlja, krenue do-
zvoljom sultanovom 20. oujka 1568 na put,
1
te su dospjeli od Je-
dreneta za 6 /
2
ura ili 17 milja u Mustafa most, po hrvatski, a
po turski zove se Mustafa chiupri^ to jest most Mustafin", velika
i ubava varoica. Tu je Mustafa sagradio nad Maricom prekrasan
most, dug j e vie od osmine milje, a taj j e most dao mjestu ime.
Tu j e isti Mustafa sagradio i vrlo veliku i udobnu konjunicu, ka-
ravanseraj, moeju i kolu. Ovaj Mustafa bijae vezir paa Selima I.
Pri a se, da mu je sultan jednom naloio, da ubije Sulejmana je-
dinoga mu sina. Paa pako, smilovavi se osmanskoj kui, koja
j e okrutnou Selimovu bila jur gotovo na domaku, sakrije Su-
lejmana, ubije u mjesto ovoga drugoga mladia, i porui sultanu,
da je izvrio njegov nalog. Selim, misle neko vrieme da je on
jedini preostali potomak porodice osmanske, spominjao se jednom
s paom, to nije imao nikakova sina, i da bi vrh svega elio,
kad bi po smrti ostavio carstvo njekomu batiniku; ali paa, koj
nije htjeo mimoii ove prilike, vide, da j e sultan alostan i nujan,
sjeti ga ovimi rieemi: gospodaru, ako hoe, i ako mi za tvoju
glavu obree, da e mi oprostiti, j a u ti naznaiti batinika.
Poto j e sultan bio pristao, paa mu okrije cielu stvar. Selim
s tim vrlo zadovoljan, ogrli ga i naredi u to ime velike svetkovine.
Ovaj je paa malo zatim umro. Ob ovoj prii razpravljao je po-
slanik (Vrani) s rugimi Turci , dok su pjeke ili preko mosta.
Zatim su dospjeli u Arambli ili Armali,
3
tursko selo. Onoga dana
sastadoe vie od 150 sunjeva, mukih, enskih i djece, samih
Hrvat a, koje su Turci malo dana prije ulovili proti ugovorenim
ustanovam. Dalje za 11 ura ili 28 m. dospjeli su na noite u
Zemische, selo bugarskih Krana. Od Carigrada do simo svagdje
nalazie grke stanovnike, a od ovud dalje su Bugari. Ovo j e selo
slobodno od danka krvnoga, ne daje sinova, nego duno je samo
sultanu plaati hara i sluiti mu u vojsci, kositi za nju travu i
vriti druge slube. Od Carigrada pa do ovoga sela valovita j e
ravan, slabo uradjena i malo rodna polja. Odovud za 4' /
2
ure
1
Vrani pie caru: ut praeterea plane sciat, esse iam nos quoque
in itinera nostri reditus, quod hodie (XX. martii 1568) ingressi sumus".
Se. VI, 274.
2
Ad Muztaphae pontem supra Marizam positum, ubi est oppium
satis freqnens." Ser. VI, 81, 82; XXXII, 59.
3
Havralij, ultra quem panlo post apparuit Messus; Se. VI, 81, 82.
*
116 P. MATKOVlC,
ili 10 m. doli su u Cagiali
1
po turski, to se bugarski Zurizza
zove, bugarsko-tursko selo. Tu nastaje ravno polje, ali slabo ura-
djeno. Zatim su prispjeli za 7
1
/, ura ili 18 . u Cognus* prilino
selo; itelji su Bugari i Turci . Tu je moeja od kamena i mramora,
prema mjestu vrlo Hepa. Odovud u isto toliko ura i milja dospjeli
su u grad Filippopoli.
5
Jednu od prilike milju prije r;ego to se
dodje u ovu varo, nailazi se na velike konjunice, kamo se smje-
taju deve sultanove. Ova varo (od Tur aka nazvana Filibe), sa-
gradjena ili s nova sagradjena bi od Filipa kralja makedonskoga,
a kao to se vidi, bijae poloena na tri breuljka i za to bi
nazvana Trimontium. Ovi su breuljci s desna Marice, jedan za
drugim od sjev.-iztoka jugo-zapadu, udaljeni od gore Orbella,
(koja jim j e na jugu, a preko nje je Makedonia) oko dvie ili
tri milje talijanske. Plinij
4
postavlja Philippopolis pod goru Rhodopu
i nespommje toli znatne rieke. Kad bi ona planina bila Rhodopa,
onda nezna ta je Orbell. Odavle se razabira, kako su stari tamno
opisali ovu zemlju. Najvee od pomenutih brda, naime ono, koje
je najblie rieci, te j e od ostalih najistonije, bijae tvrdja i kra-
ljevski dvor, kao to se od tragova razpoznaje, kojem stanovnici
priaju, da se tu rodio Aleksandro Veliki; jo se vide njeki ostanci
crkve. Ova je tvrdja bila djelomice ogradjena platnom, od kojega je
jo vei dio s dvojima vratima preostao, a djelomice bijae utvrdjena
strmimi stienami, na koje se bilo teko uzpeti. U ovom mjestu
stanuju samo Grci i njekoji idovi, i tu je prekrasan vidik. Na
sve strane pukla prostrana ravnina, osobito onkraj rieke prama
sjeveru sve do Balkana. Na ovoj ravnini prama iztoku, jo vie
na zapadnoj strani grada, na prostoru od vie nego 20 milja, vide
se nebrojeni humci, malo ne svi s lieve strane ri eke; odkuda se
razabira, da se to njegda morao biti velik boj, kao to jo po-
tvrdjuju svi stanovnici. Njekoji misle, da se tu pobila ona etiri
velika Rimljanina, M. Antonio i Oktavian s j edne, a Bruto i Kasio
s druge strane, misle, da su tu poljane filipijske; ali ljuto se
varaju, jer grad Filippi, na kojega poljanah u istinu bijae boj,
1
Ex pago Kajaly venimus tota nocte per sterilem campum impri-
mis Zumzgiova dictum, deinde per Derventhavraly". Scr. VI , 81.
2
Konyws; Scr. VI, 81.
3
Ad Philippopolim, civitatem, olim Trimontium appellatam a tribus
collibus, inter quos posita est, ad ripam Nesi sive Nesti fluminis, quod
nunc* Marizzam indigenae vocant." Scr. XXXII, 58.
4
Plinius, ed. Detlefsen, I V, 11, p. 172.
PUTOVANJA PO BALKANSKOM POLUOTOKU XVI. . 117
postavljaju pisci u Makedoniju, a Filippoli u Traci ju. Osim toga
opis boja i poloaja, kako ga postavljaju historici, nikako se ne-
slae s ovim, j er nebi nikako premuali tako znamenitu rieku.
Ostala se varo prostirala po onih drugih dvaju breuljcih, zapre-
maju blinju ravninu, kao to se od njekojih ruevina razabira.
Danas Turci stanuju samo oko prvoga brda, gdje su vrlo mnoge
kue, sagradjene po njihovu, nizke, sastavljene od drva i zemlje.
Ove kue dieli rieka Marica (tvore ondje mali klju) na dva
diela, ostavljaju veinu njih na iztoku, na lievoj obali, gdje je
bezestan. Priedjel, to se vidi naokolo, ravan je i rodan, ali malo
obradjen. Poto su tu jedan dan boravili krenue dalje i dospjeli
su za 8V2
u r
a ih 25 milja u Taatarpasarsich,
1
ubavu varoicu;
priedjel je ravan, al malo uradjen. Od ovud su za 7% ura ili
21 milju prispjeli u selo, koje se bugarski zove Vaterna,
2
a po
turski Dervent. Ovo j e mjesto na podnoju Rhodope planine, koju
esto hajduci napastuju. Ova se planina zove bugarski Bucovagora,
to talijanski znai jasenova (frassini) gora", jer tu ima jasena
u velikom obilju. Njekoji piu, da se Rhodopa zove Vasigliza,*
ali nemoraju toga razumjeti. Istoga dana prodjoe kroz Nova zellaf
gdje su noili idu simo. Od Carigrada pa sve do ove gore prostire
se Romanija, koja j e glavni dio Tracije, to jest onaj dio, to gleda
prama jugu, a protee se do Hellesponta ili galipoljskoga tiesna.
Istina j e, da se u svem ovom kraju negovori uviek grki, jer od
Zemischa simo govori se bugarski, zato bi se ovaj dio po jeziku
imao pribrojiti Bugarskoj, a ne Romaniji. Treba, da se jo i to
znade, da pisci vrlo esto pod Romanijom razumievaju svu Grku-
Ovaj kraj Romanije, to ga prodjoe, sav je ravan. Istina je, da
kad se podje iz Ploviva prama iztoku jedan dan daleko sama je
nejednaka ravnina, neimaju ni breuljka, ni prave ravni, nevidi
se na po milje, nego pusto polje. U ovih mjestih, koje zovu varo-
icami (casali), stanuju Turci i Krani, trgovci su raznih trgovina,
kojih ima vie ili manje prema naravi mjesta. Kue su koje od drva,
koje od sirove opeke, sliepljene zemljom i blatom, kue su nizke
i kukavne; ima jo po koji karavanseraj i moeja, ali neima be-
1
Ad opopidum Tatar Pazarczith magnum et frequens, dietumque
Tartarorum emporiolum." Scr. XXXII, 58.
2
Vasilica et Vetren, hoc est Regius et Ventosus." Scr. XXXII, 58.
;i
-A Stippos Rhodope conscenitur, ubi pagus nominatus Vasiliza."
Scr. XXXII, 58.
1
Ad Novum Pagum per saltum Rhodopen"; Scr. VI, 81.
118 P. MATKQVIC,
zestena. Po selih iieima ni karavanseraja ni moeja, niti stanuju
trgovci, nego su naseljena od seljaka krana; kue su jim, bolje
reku kolibe, od slame, pletera i ilovae, vrlo malene i kukavne,
neima ni jedne zidane ili drvene, ako nije sluajno crkva, kojih
po njekojih selih ima, a slue po grkoj vjeri."
Pigafetta nastavljaju svoj opis puta od Jedrenet a Plovdivu,
spominje varoicu Mustafa most (Mustafa Paa Kopri). Taj glaso-
viti most preko Marice kao i varoicu spominje svaki dojakonji
putnik i svaki ga po svoju opisuje
1
. Budu da je sagraditelj mosta
bio veliki vezir sultana Selima I., pria okrutnostih potonjega,
koj da je jur bio naloio svojemu vjernomu veziru, da mu jedinca,
poznijega sultana glasovitoga Sulejmana, dade pogubiti; ali ga je
Mustafa spasio i time velikih zasluga stekao, jer j e sultanu spa-
sio nasljednika, a carstvu velikoga sultana toj prii, opaa
putopisac, razpravljae Vrani sa pratnjom, kad su pjeke preko
mosta ili. Turski historici, koji na tanko pripoviedaju okrutnih
djelih Selimovih, ne spominju nigdje one odl uke
2
; al Pavao Giovio
navodi, da se prialo, da je sultan i svoga jedinca Sulejmana bio
odluio smrti rtvovati otrovanom haljinom, j er da se bojao, da
mu sin ne uini onoga, to je on uradio sultanu Bajazitu
b
". I
Guicciardini opaa, da se vjeruje, daj e Selim kadto mislio svoga
jedinca Sulejmana liiti ivota
4
. Ova dakle pria bijae onda ne
samo poznata, nego se na razni nain priala, a u jednoj j u ver-
ziji sauva na putopisac. Sela Arambli ili Armali (dananja -
manlija) kao i Zemische, bug. Klokotnica, a dananje Semize,
spominju i drugi putopisci
5
. Tu kod Semize bila bi naemu puto-
piscu medja izmedju bugarskoga i grkoga naroda, doim Kuri-
pei i Betzek pomiu tu medju, to j e vjerovatnije, vie na iztok,
naime Mustafinomu mostu. Dernvam dapae odmie ju do Je-
dreneta, odkuda jim j e dalje odpoimala Gr ka
6
; ali ta se medja
odnosila li na glavnu cestu, kojom se putovalo, a visila je esto
1
Rad, knj. LXXI., 48; knj. LXXXIV., 97.
3
Hammer,
#
Geseh., IL, 301668.
3
Paolo Giovio, Informatione a Carlo quinto imperatore, apud San-
sovinum, Historia universale de' Turcl, Ven. 1582, p. 214.
4
Guicciardini, Storia ' Italia, 1. XI I I , . 21 .
5
Rad, knj. LXXI , 51; knj. LXXXI V, 97.
6
Rad, knj. LVI , 189; knj. LXXXI V, 95, 97. Dernvam u svom
putopisu od Jedrene Plovdivu primjeuje, da od Jedreneta u svakom
selu govore bugarski. Globus Jg. 1887, Bd. LI I , p. 204.
PUTOVANJA PO BALKANSKOM l'OMTOTOKU XVJ. VIBKA. 1 1 9
sluaju. Ovom prilikom spominje narav proputovana priedjela
na putu od Carigrada do Semize, to jest svoje Grke (kao to se
ita i u Kuripeia), ali ga vrlo obenito obiljeuje, kao valovitu
ravninu, koja mu j e valjda za to malorodna, to je slabo uradjena,
a ta se karakteristika opet odnosi samo na priedjel, kojim mu je
put iao.
Selo Cagiali, poznata varoica Kajali, a na joj putopisac zabi-
ljeio starinsko ime Curica (Zurizza), koje jo nije bilo poznato.
Selo Cognus, Vranieva Konjtica (ConsthyzaJ, obina je putnika
stanica na putu od Plovdiva u Carigrad, spominje ju malo ne
svaki putopisac
1
. Osim ovih mjesta spominje Vrani u svojem
dnevniku
2
na putu medju Kajalom i Hermanlijom jo dva mjesta
Znmzgiova i Derventhavraly (Dervend Tirali ?): prvo j e poznata
Uzundova
2
, a potonje njeko izopaeno mjestno ime, moda da-
nanje selo Tirali na po puta medju Uzundovom i Harmanlijom.
Opis Plovdiva (Philippopoli) u. naega putopisca razmjerno je ob-
enit, jer njegovi preastnici, osobito eno i Vrani
3
, premda je
potonji proao pod no gradom, znaju vie Plovdivu priati. Ako
se opis naega putopisca ponajvie osniva na autopsiji, za jedan
dan nije ga ni mogao vie prouiti. Pigafettin opis odnosi se oso-
bito na poloaj, na one tri sienitne stiene, po kojih ga Rimljani
nazvae Trimontium; na najstariji dio grada, koj ga sjeao na
osnovatelja; i na ostanke starina; a s ovoga stanovita mu je opis
prilino taan. Tvrde, da je makedonski kralj Filip (II.) sagradio,
odnosno s nova sagradio (rehedificata) Plovdiv, ovo potonje pred-
postavlja, da ga je sagradio na mjestu starijega domaega gradia,
to se sluajno s novijimi nazori podudara
6
.
Dre stari Orbellus za Rhodopu, neide mu u glavu, to Plinij
(IV. 11, 14) postavlja Philippopolis pod Rhodopu, te nepravedno
kori stare pisce, usvajaju esto izreeno miljenje svoga gospodara
Vrania, naime da su stari pogrjeno i tamno opisali ovu zemlju.
1
Rad, knj. LXXXI V, 96.
2
Rad, knj. LXXI , 51.
3
Mon. Hung., Ser. VI, 81. U drugom dnevniku ( XXXI I , 59) jih
nespominje.
* Rad, knj. LXI I , 110.
5
Rad, knj. LXI I , 106, 109; knj. LXXI , 40, 48. Wallsdorff,
u kojega je prilian opis Plovdiva, poredjuje ga glede veliine s Nrd-
lingenom. Neue Reissbeschreibg. p. 7.
6
Jireek, cesty no Bulharsku, p. 92. Tu je historijski razvitak
Plovdiva (p. 9 l i l ) savreno nacrtan.
120 P. MATKOVI,
Na putopisac uzimlje, da je najvei breuljak najiztnniji, doim
je najvii srednji (Dambas tepe 212 m.). Pigafetta navodi medju
stanovnici samo Grke, Zidove i Tur ke, doim Vrani spominje
Bugare i Srbe, a eno i Wallsdorf navode i dubrovaku trgo-
vaku naseobinu, od koje su bile godine 158 L. samo etiri
kue preostale
1
. I na putopisac iztie one nebrojene bumke ili
mogile, kojih na ire priaju predjanji putnici
2
. Svi doja-
konji putopisci, koji spominju ove mogile, prilagodjuju se tamo-
njoj narodnoj prii, da su ono grobovi rimskih vojnika, palili u
boju medju Oktavijanom i Brut om; al na se putopisac neslae
s tim miljenjem, jer ono razbojite postavlja pravilno kod make-
donskoga Phillipa. Na dakle putopisac prvi j e , koj izpravlja
predjanje putopisce, koji su zamjenjivali makedonski Phillippi
s tracijskim Philippopolom. One pako mogile potjeu, kao to j e
poznato, od najstarijih tamonjih stanovnika, starih Traana, a raz-
sijane su po svem plovdivskom polju
3
. Na daljem putu spominje
varoicu Taatarpasarsich (Tatarpazardik), koju kao znatniju na
onom putu svaki dojakonji putnik opisuje. Selo Vaterna, na pod-
noju gore, dananji je Vjetren, koji Vrani u dnevniku istoga
puta zove Ventosus"; jer su mu itelji ime od vjetra izvodili
4
.
Putopisac vjerovatno j e zlo uo, da se Vjetren turski zvao Der-
vent (Derbend), moda Asardik
e
, kako ga Turci zvahu po njekoj
ruevini staroga gradia. Goru pako, na koje podnoju lei Vjetren,
zove na putopisac Rhodopom, uzimaju Ihtirnansko sredogorje za
ogranak Rhodope, doim pravu Rhodopu zove Orbellom, I Vrani
broji ovaj gorski priedjel Rhodopi (a Stippos Rodope etc."). Po-
grjeke u lokalizaciji starih orografijskih imena i u identifikaciji
s novimi nepojavljaju se samo u naega putopisca, nego su onoga
doba malo ne obine, osobito u putopisaca, a kod Vrania su od-
ve esta. Da je ova gora bila gnjezdo hajduko, tom na ire
1
Rad, knj. LXXI 1, 109; LXXL 40. Fermendin, Acta Bulgariae
ecclesiastica, p. 12, 160. Wallsdorf, p. 7.
2
Rad, knj. LVI , 222; knj. LX I I , 106, 109; knj. LXXI ,
42, 48.
s
K. Jireeek, Cesty, p. 91, 92.
4
Rad, knj. LXXXI V. , 94.
5
Mon.Hrmg., Ser.; XXXI I , 58. Rad, knj. LXXL 37, 39; knj.
LXXXI V, 94. U izvjetaju Bakievu od god. 1647. zove se bugarski
Vetarno ili Porta Venetorum" (Ventorum ?), gdje je bio starinski sada
porueni gradi, kojega se jo zidine poznaju. Fermendin, p. 158.
6
Assarick" u Betzeka; Rad, knj. LXXXI V, 94.
PUTOVANJA PO BALKANSKOM POLUOTOKU XVI. VIKKA. 1 2 1
priaju stariji putnici
1
. Putopisac tvrdi, da je onoj gori (na koje
podnoju je Vjetren), narodno ime Bukova gora", to je na tali-
janski krivo preveo, jer bukva se talijanski zove faggio", a fras-
cino" je jasen. Moda se Bukovom gorom zvala njekoja Vjetrenu
susjedna brda, a to se orografijsko ime onoga kraja prvi put spo-
minje u naega putopisca. Nije vjerovatno, da se sav gorski prie-
djel Ihtimanskih driela, ili Ihtimanska srednja gora nazivala Bu-
kovom gorom, jer orografijska imena narodna onoga doba obino
su specijalna ili lokalna, ni danas neima za onaj gorski priedjel na-
rodnoga imena. Onaj gorski priedjel ili Pigafetina Rhodopa zvao se
u Bugara Vasilica, a pod ovim imenom dolazi i u starijih putopisaca
2
;
na mu je putopisac zabiljeio ime (Vasigliza): al da se je u istinu
tako zvao, toga nee da vjeruje. Imenu se uzuvala spomen u
bugarskom selu Vasilici", koju spominje i Vrani, a u putopisnoj
literaturi bolje je pod turskim imenom Kapudik" poznato. Nova-
zella (Novoselo), gdje su na putu u Carigrad prenoili, Vraniev
j e Novus pagus", a oboje nije drugo nego prievod turskoga Jo-
niki", kojim imenom zovu Turci bugarski Vetren
3
. Svu veliku
tracijsku ravninu, od Carigrada do Vjetrena, identifikuje sa srednjo-
vjenom Romanijom, koja j e u istinu zapremala staru Traciju*; al
po sudu putopievu imala bi prestajati ondje, gdje mu prestaje
grki govor, naime kod Semize; jer priedjel, u kojem ivi bu-
garski narod, nije vie Romanija, nego Bugarska. Na kraju te
ravnine prihvaa priliku, da ju opie, al opis odnosi se samo na
priedjel put a; premda je obenit, u eielom je prilino taan, pri-
kazuju ga kakav je onda bio.
U 21. glavi (p. 123) nastavlja Pigafetta svoj putopis po Bu-
garskoj, od Rhodope do Nia". Krenuvi od sela Vaterna, pri-
1
Rad, knj. LXXI , 34, 37.
2
Vasilici gl. Rad, knj. , 125; knj. LVI, 122, 223; knj.
LXXI , 38, 39.
3
Vasiliza et Vetren, h. . Regius et Ventosus". Sc. XXXI I , 58.
* Vrani u jednom dnevniku ovoga puta (Se. VI , 81) pie:
pago Stipos venimus ad Novum-Pagum per saltum Rhodopen, 5 mil." ;
u drugom pako dnevniku istoga puta (Se. XXXI I , 59) pie: A
Stippos Rodope conscenditur, ubi pagus nominatus Vasiliza et Vetren,
5 mil." Po tom bi Novus-Pagus i Vetren bilo jedno te isto mjesto.
4
Lewenklaw, Pandectes trkischer Nation, Prankfurt a. M. 1595,
p. 240.
122 P. MATKOVI,
spjeli su za l l
2
/
s
ure ili 25 m. u Vaccarel po bugarski ili Alla-
giaclisse
1
po turski, selo u Bugarskoj. Toga dana prevalie goru
Khodopu, goru vele proslavljenu od grkih i latinskih pjesnika;
nije odve visoka, nego j e iroka s estimi uzbrdicami, Marica ju dieli
od Orbella, a prostire se od jugo-zapada sve do Haema na sjevero-
iztoku, skapaju ove dvie gore med ju sobom. Na vrhu one gore
je poruena tvrdjica i selo, koje se zove Vrata Noacch Debelle";
jer tu su vrata, koja sagradi Noacch, bivi despot bugarski, da
se moe opirati Turkom, da nebi vie doli, te je njeko vrieme
svojom hrabrou branio one priedjele. Ovo mjestu zovu Turci
Capi Dervent, to jest vrata strae". Istoga dana proli su selom
Hicfiman
2
, gdje su prije noili Ovim brdom, naime Bukovom go-
rom, odpoimlje Bugarska. Od Allagiaclisse krenuvi prispjeli su
za 8 ura ili 20 milja u varo Sofiju, preavi najprije rieicu, po
imenu Hiscaro, koj tee od Orbella Haemu. Jednu legu (ug.
milju) prije nego to dodjoe u ovu varo, vidie s daleka, gdje
odpoimlje Orbellus, i gdje svrava Skardus, a medju jednom i
drugom planinom j e prostor ili otvoreno drielo, gdje neima nika-
kove gore. Ovaj Orbellus zovu Turci . . . .
3
, t. j . Crnom gorom
(Monte negro). Poimaju tu prigorjem, stere se najprije na iztok,
pa se kree na jug i tvori okrug (za to su ga Latini zvali Orbellus),
proteu se dalje, svrava nad Arhipelagom".
Grad Sofiju sagradi car Ulpian Trajan, po njem bi nazvan
Ulpianum, a poslije za kransko doba imenovan bi Sofijom, po
istoimenoj crkvi, od koje se vidi dobar dio temelja, to dokazuje,
da j e bila krasna i velika gradjevina. Varo se stere u ravnini,
neima nigdje tragova starim zidinam; od gore Skarda daleko j e od
prilike l
2
/
2
milju talijansku. Ova gora, to jest onaj dio, sto j e
blie gradu, nazvan bi od Tur aka Suhom gorom" (monte secco),
to se nevidi na njoj nikakove zeleni. Varo je velika i tjera ve-
liku trgovinu, kue i duani su obini. Tu se prave sukna (kaba-
nice) najtanja i dobro se prodaju; stroji se izvrstno koa, to jest
ona vrst, koja se zove bugarska", masti j e crvene i ute, a ugodna
j e mirisa. Ima svake vrsti plodina u velikom obilju, svakojakoga
ivea; ne ima rieka, ali vrlo mnogo bunara. Beglerbeg Romanije,
1
Vrani u dnevniku: Bela Czrekva" (Se, VI, 81), Bila Carqua"
h. e. Alba Eccles
:
a (Sc, XXXI I , 58).
2
Vrani: ,,ad campum Jetimam (sic!) sub Rhodope saltu et quie-
vimus in pago Stipos" (VI, 81). Ad campum Ictimanum sub
Rodope monte et pagum Stippos, XXXI I , 58.
s
Karadagh.
PUTOVANJA PO BALKANSKOM POLUOTOKU XVI. VIBKA. 123
kada ne sjedi u Carigradu, onda mu je tu stolica. Tu ima vie
Dubrovana nego igdje, a bave se trgovinom
1
. U Sofiji se po-
slanstvo bavilo dva dana, j er je bio bajram, to jest turski uekrs.
Za toga die se silna bura, koja j e otetila mnoge kue i zatukla
vie od 15 osoba. Tamonji ljudi priahu, da nisu doivjeli takove
bure, u istinu bijae vrlo jaka. Dolaze u grad spazili su mnoge
humke, osobito na sjeveru prama Balkanu. Priejel j e ravan, ro-
dan, dosta naseljen i uradjen".
Prvoga travnja krenuvi od ovu, dospjeli su za 4 ure ili 12
m. u selo Belizzu; stanovnici su Bugari i Turci, a priejel j e vrlo
naseljen i uradjen. Drugoga dana doli su za 8 ura hoda ili 20
m. u selo Colatino; ovo je mjesto medju drieli Balkana i Skara,
koje se gore tu znatno steu, tvore dolimcu. Rieka Nesso, od
stanovnika zvana Nissafa, izvire blizu ovoga sela, u guduri gore
Skara, koja se zove bugarski Stara -planina, ili po talijanski
monte vecchio", teku sredinom izmedju ovih dviju gora, ide na
zapad, ostavljaju Balkan s desna. Stanovnici su Bugari, plaaju
hara i vre druge slube, kao to je gore reeno. Odavle za 6
2
/.
l
ura ili 19 m prispjeli su u Pt/rot
2
po bugarski, a Zarchuu(?J po
turski, ubava varoica na lievoj obali Niave, koja tee na rubu
breuljka, po imenu Cunorovice, a taj breuljak polazi od Skara.
Tu j e gradi, sada malo ne posve poruen, tu je bilo gotovo
uviek skladite. Na putu oovud imali su pomenuti breuljak na
desno, i poto su pored njega proli, primakli su se samomu
Skardu, prevalivi ga, dospjeli su za 6 ura ili 18 milja u mjesto
Zuha Clisura
i
)
bugarsko selo, zove se tako po susjednih gorah ne-
rodnih i suhih. Tu su vidjeli puno djevojaka, mnoge su bile liepe,
koje su onoga dana, budu je bila nedjelja, bile bezposlene, ple-
sale su na okolo i praznovale, ali uviek traile su novac. Tri ili
etiri pjevahu natjeu se, odgovarahu si poput sborova, sirovo
1
Wallsdorf poredjuje Sofiju glede veliine s njemakim gradom
Worms, a sofijsko polje znatno mu je vee od Lekoga polja kod
Augsburga. Neue Reissbeschreibung, p. 6.
3
Bilicze, Vrani, Scr. VI, 81.
p
0
Vraniu, poto su prevalili drielo Irsemca, prispjeli su u
Collatin. Scr. VI, 81.
4
Pyroth, sub monte situm, vetiista arx est despotorum".
Vrani, Scr. VI 80.
5
Po Vraniu zvalo bi se selo Clyzzuricza", a Szuha Clyzzura"
bilo bi drielo. Scr. VI, 80.
124 P. MATKOVI,
i seljako pjevanje, dvie po dvie drale se za ruke. Jedna imala
je na glavi jednu vrst klobuka ili kape, koja j e imala vrhove
poput jedara, ta je oponaala rnukarca, a druga enu, i tako
pleu, dolaalm uviek na suprot. S poetka vrlo lagano, a poslije
malo po malo pospjeivahu korak, te napokon skakahu, sliede
uviek svoje pjevanje, koje takodjer razmjerno raste, te se napokon
vie; u obe kakov j e ples, takovo j e i pjevanje, divlje i sirovo.
Ove ene i djevojke nose rukave i ovratnik, a skutovi koulje
vezeni su svakojakom strojenom vunom, a njekoje i svilom. Na
vratu i rukuh nose mnoge narukvice, sastavljene od raznovrstnih
novaca srebrnih; na uima nose takodjer obine novce, a druge
vrh toga objese velike srebrne pozlaene naunice, nainjene poput
praporaca, to se postavlja za nakit na uzde konja. U istinu
nose teak teret na uima. Osim toga nose na glavi njeku vrst
kriljaka, koji je slian tanjuru ili zdjeli, dno mu stave na glavu,
a iroki duti dio gleda nebu, naopak od onoga, to obiaju u
Flandrije njekoje ene, koje jo nose klobuk, koji je slian velikoj
zdeli. Ovaj kriljak napravljen je od lika, od vrlo tankih prutia,
pokriju ga s onim, to jim se najbolje svidja, a okite obod odozgo
pa sve do dna, koje jim stoji na glavi, mnogimi nizovi pomenutih
srebrnih novaca, koje puste pravilno visiti. Otranji pako dio kri-
ljaka okite svilenimi ili vunenimi resaini, to jim pokriva sav vrat.
Njekoje okite svoje kriljake straga paunovim perjem, koje jih okru-
uje naokolo. Takove kriljake nose djevojke i udate ene. One
pako ene, koje nisu imale mua, obiavaju nositi preko plea
pletenice, spletene na mnoge vitice vrlo umjetno, a okite jih tako-
djer slinimi srebrnimi novci. Ova odiela svjedoe, da se ovaj na-
rod u staro doba vrlo razkono nosio. Ovako su se nosile plemenite
i otmene ene, kao to su vidjeli na njekojih slikah, osobito u
njekoj kalugjerskoj crkvi u Srbiji, gdje se vidi naravna slika ene
blaenoga Lazara, despota Bugarske i Srbije, tom monastiru
dole nie".
Krenuvi od Suhe klisure prispjeli su za 9 ura ili 27 m. u
varo Nissa, koja je na desnu Niave (Nissafa) na medji Rae. Tu
svrava Bugarska, koja bijae u staro doba Dardanija, ili dio gornje
Mizije. Istoga dana prevalie ne vrlo visoku goru, koja dolazi od
1
Nys olim Nessus cum amne Nissava satis magno. Vrani, Sc,
XXXI I , 58.
PUTOVANJA PO BALKANSKOM POLUOTOKU XVI. VISKA. 125
od Skarda, po imenu Chunoza gora
1
. Kada su njom prvi i drugi
put prolazili, bili su zeleni, kao da su bili bolestni; prevalivi goru,
nestalo je njihove zelene masti. Bugarska je vrlo Hepa zemlja,
puna ubavih br da; ravnica prema drugim je priedjelom vrlo
napuena i obradjena. Stanovnici govore hrvatski {croatd), a to
jim je prirodjeni jezik, nego vie j e iskvaren. Ovi bugarski narodi
(koje ime obuhvaa Srbe, Raane, Bonjake, Hrvate, Slovinee i
druge istoga jezika) doli su iz Skitije oko 670. godine, kao to
se moe s razlogom utvrditi, s onoga kraja, koji je nad Volgom,
medju Kazanjem i Citrakanom, gdje je jo pokrajina, koja se zove
Bugarskom. Po svjedoanstvu njekojih redovnika, koji su pisali
pred 350 godina, zvala se zemlja Byleri, to su raztumaili Ve-
likom Bugarskom"; tim vie ovo tvrdi, to isti Bugari priaju, da
su potekli od krajeva blizu Volge. Poto su se ovi narodi dugo
vremena skitali, neimajui stalnoga prebivalita, budu jim cari-
gradski carevi nisu dali, da bi se gdjegod nastanili, pobiedili su
napokon u Traciji u srenom boju cara Konstantina V. (IV.), i prisilili
ga, da jim ustupi zemlju Moesiju i Panoniju, da se ondje nasele.
Tako su oni po plemenih poielili si i naselili zemlju, koja je danas
od onih naroda nazvana, sluei se svi jednim te istim ili malo
razliitim jezikom".
Muan put preko ihtimanskoga gorskoga priedjela ili glasovitih
klanaca opisuje na putopisac u cielom tako obenito, da ga Vran-
i u svojem dnevniku istoga puta glede topografije malko popu-
njuje, a malo ne svaki stariji putopisac opisuje taj put kao muan
i pogibeljan vie ili manje obirno. Na tom putu spominje Piga-
fetta ponajprije bugarsko selo Vaccarel ili tursko Allagin - clisse
(Ala-Klise), Vranieva Bela Czrekva" (VI, 81), dananji Vakarel,
na razvodju medju Iskrom i Maricom, a spominju ga i drugi puto-
pisci
2
. Na vrhu blizu toga sela bielila se s daleka crkvica, oko
koje j e bila 16. vieka naseobina, po imenu Bela crkva", a odatle
potjee ono Vranievo i ono tursko ime. Pigafetta pribraja ihti-
mansku srednju goru, kao i Vrani, Rhodopi, koju mu dieli
Marica od njegova Orbella (Rhodope-Rila), zaista dopire do Haema;
ali smjer joj je usuprot obratan, tvore u istinu gorski zglob medju
Haemom i njegovim Orbellom (Rilo-Rhoopom). Na tom putu iz-
2
Ex Nys venimus ad pagum Clyzzuricza, saltu Kunoviczae trium
milliarium snperato, acclivi et diffieili, per 5 mil. Scr. VI, 80.
2
Rad, knj. LXXI , 39; knj. LXXXI V, 93.
126 P. MATKOVI,
tie na vrh gore poruenu tvrdjicu sa selom, po imenu vrata
Novak-Debeljaka" {porta di Noacch Debele), to Turci zovu Capi
Dervent t. j . vrata strae". To su glasovite klisure Trojanovih
vrata, raznoliko opisane od starijih putopisaca. Capi Dervent tursko
je selo Kapu Derbend (drielo vrata, d. Kapudik ili Vasilica), a
stara rimska glasovita vrata, poznata su po imenu Trajanovih
vrata", kojih svaki stariji putopisac govori
1
. Ova vrata dopituje
na putopisac, kao i Vrani
2
, Novak-Debeljaku, poznatomu j unaku
nae tradicionalne literature, koj mu bijae bugarski despot, a sa-
gradi jih, da obrani zemlju od Turaka. Dakl e staroga tradicio-
nalnoga imena ovih uvenih vrata, ini se, da nije ni Pigafetta ni
njegov gospodar uo
8
. Odavle se ujedno razabira, da je Pigafetta
glede narodnih tradicija bio posve odvisan uputi svojega gospo-
dara, kojega se miljenje bitno zrcali u Pigafettinu putopisu. Dalje
spominje selo Hyctiman na podanku istoimene gore, glavna stanica
na ovom putu, a Vrani j u u dnevniku istoga puta zove sredo-
vjenim imenom Stiponje (Stipes)*. Bukovom gorom, t. j - gorskim
podankom kod Vjetrena, odpoimlje mu tadanja Bugarska, koja i
Kuripeiu kod Vjetrena nastaje. Na daljem putu u Sofiju spo-
minje rieicu Hiscaro (Iskru), jer su preko nje ili, izvire mu na
Orbellu, i tee u istinu Haemu. Blizu Sofije, opaa, da su vi-
djeli, gdje odpoimlje Orbell, i gdje svrava Skardus. Tim bi mu
Orbell, kao i Vraniu, odpoimao odnosno svravao Vitoom, a
zapremao bi mu prema drugim gore pomenutim goram, 1, Perim
i sjevero-zapadne visine Rhodope ili Dospad planinu. Orbellu
pako krivo misli, da je to ona gora, koju Turci zovu Crnom
gorom" (Karadagh), poznata gora jur od opisa Petanieva, koj ju,
kao i na putopisac, uzimlje za medju Bugarske, spominju ju
staro-srpski spomenici
7
, a Lepenica ju razstavlja od Sare pl., s ko-
jom ima isti smjer. Ono pako bezimeno otvoreno drielo, koje
razstavlja Orbell od Skarda, mogla bi biti ona gorska ravan medju
gornjom Moravom i gornjom St rumom; j er Kosovo polje, koje se
1
Rad, knj. LXXXI V, 95.
2
Rad, knj. LXXI , 35, 38.
3
Savren historijsko-geografijski opis ovih glasovitih klanaca gl. u
K. Jireka, Cesty, p. 81 86.
4
Mon. Hung. Scr. VI, 80; XXXI I , 58. Rad, knj. LXXI , 39.
5
Rad, knj. LVI, 183.
8
Mon. Hung, Sc. II, 315. Rad, knj. LXXI , 31.
7
Rad, knj. XLI X, 134, 135.
PUTOVANJA BALKANSKOM POLUOTOKU XVI. VIBKA. 1 2 7
s opisom bolje slae, odve nam se ini daleko od sofijskoga obzora.
Vrlo je teko orografijska stara imena, svakojako izpremieana od
geografa i putopisaca 16. vieka, u sklad dovoditi s novimi iraeni i s da-
nanjim razglobljem gorja Balkanskoga poluotoka; jer onda za
prielaza u noviju geografiju najvie se proti orografiji grieilo. U
obe stara imena gora (Haemus, Scardus, Orbelltts, Rhodope etc.)
Balkanskoga poluotoka, kojim je poloaj i prostranstvo kod starih
geografa i onako vie ili manje neizviestno, razredjuje svaki ta-
danji putopisac i geograf po svoju, i podmee jim novija orogra-
fijska imena po svojoj kombinaciji. Ovom se prilikom najbistrije
iztie, da je na putopisac glede topike starih orografijskih imena
bio ponajvie odvisan od svoga gospodara Vrania koji je vjero-
vatno svoga druga i pratioca, poto j e zemlju od prvoga svoga
puta poznavao, tom upuivao i svoje mu misli konfiguraciji
zemlje kao batinu predao. I kod staroga se imena Sofije ta-
kojer opaa, da se na putopisac glede identifikacije starih geo-
grafijskih imena s novimi vie ili manje prilagodjivao Vraniu,
koj u svojem putopisu i u pomenutom dnevniku tvrdi, da j e So-
fija bila stari TJlpianum
1
, u mjesto Serdica Ulpia, kojemu imenu
Serdica prida Aurelijan kao obini Trajanovoj prezime Ulpia; na
pako putopisac, kao i Vrani, neznaju ni za njezino pravo staro,
ni za sredovjeno njezino ime
2
. I naemu putopiscu nosi Sofija
svoje ime od drevne glasovite crkve, kojoj gotovo svaki doja-
konji putnik govori. Najbliu pako sofijsku goru, Vranievu
Vitossu
8
", veli, da Turci zovu po njenoj naravi Suhom gorom"
(monte secco); sva j e prilika, da je putopisac pomutnjom prenio
amo Suhu goru, koju je motrio na putu od Pirota u Ni, i koja
je pod ovim imenom (Sutta montagna") jur poznata od Zenova
putopisa
4
. Pigafetta prikazuje Sofiju kao velik trgovaki grad, koj
je plivao u svakom obilju, iztiu domau industriju koe, mnogo-
brojnu dubrovaku naseobinu trgovaku
5
i kao priestolnicu begler-
bega od Romanije, koj j e ondje do etiri stoljea stolovao.
1
Mon. Hung., Sc. II, 315; XXXI I , 58. Rad, knj. LXXI , 31, 33.
2
Serdica ili Sardica gl. u Forbigera (III, 748 i 740) i Smitha ( I I ,
966). Krasnu historijsko geografijsku crticu Sofije u K. Jireeka, Cesty,
2 12.
3
Rad, knj. LXXI , 32, 33.
4
Rad, knj. LXI I , 101.
5
U izvjetaju vizitaciji crkve katolike u Bugarskoj od g. 1581,
veli se, a ima katolika u Sofiji o 150 dubrovakih trgovaca. U
128 P. MATKOVI,
Na daljem putu od Sofije do Nia spominje selo Belizza, da-
nanju Bjelicu na sofijskom polju, koju uz Vrania i drugi navode
1
.
Selo Colatino dananji je Kolatin, nedaleko Dragomana i gorskih
klanaca, koje Vrani, nazivaju jib. Irsevicza (Jeevica), potanje
opisuje. Ovi su klanci naemu putopiscu medju Haemom i Scar-
dom; odkuda se razabira, da pod potonjim imenom obuhvaa sav
gorski kompleks, to se Iskri i Niavi na zapadu prostire, a s tim
se i njegov gospodar slagao
2
- Blizu Kolatina izvire mu u rhodop-
skoj guduri rieka Niava, koju zove kao i Vrani Nessus, uz to
joj j e i narodno ime (Nissafa) zabiljeio; razstavlja mu Haemus
od Rhodope, ali potonjoj je gori, vjerovatno pomutnjom, nadjenuo
ime Stare planine", koje ime dolikuje prvoj. Vrani pako u
dnevniku ovoga puta tanije oznauje vrelo i tok Niave, navode:
,.jednu milju vie Kolatina, u gori Haemus, koju Starom planinom
(Ztara planina) zovu, izvire Niava (NessusJ kod sela Godecz.
Niava teku od juga sjeveru (u mjesto od jugo-iztoka sjevero-
zapadu) provaljuje dva driela Zuhu Clyzuru i Kunovizu, raz-
stavlja ju od gore Seardus i plae Pirot. Zatim tee tiho po
ravnini, protiu Nys ili Nesaus (sic!), utjee nedaleko u Moravu
malo nie staroga zaputenoga gradia, po imenu Kopren
3
. Ovaj
Vraniev opis Niavina vrela i tieka taniji je nego u ikojega od
tadanjih putopisaca
4
; jer u istinu kod Kolatina stie se Jeavica
s Godekom riekom, a odtuda postaje Ni ava; prva izvire u Dra-
gomanskoj klisuri, a potonja blizu Ginova, na putu od Sofije
Lomu, dakle u istinu na Balkanu ili Staroj planini Kopren ne-
daleko ua biti e Koprijan, gradi, poznat od staro-srpskih spo-
menika
5
, a odgovarao bi dananjemu poruenomu gradiu Kurvin-
gradu, Niu na jugu, na desnoj strani Morave; na posljednjem otu
Selievice planine
6
. I Vraniu razstavlja Niava Staru planinu
od Skarda. Pyrot, turski Zarchuu (Sarki ili Seherki) i njegov
spomenicih bugarske crkve ima 16. 1 17. stol. Sofiji i Dubrovanin
znatnih podataka. Fermendin, Acta Bulgariae ecclesiastica, p. 13,
7274 etc.
1
Ead, knj. LXXI , 32.
2
Rad, knj. LXXI , 32.
3
Mon. Hung., Scr. VI. 80.
4
Mon. Hung., Scr. VI, 80. Rad, knj. LXXI , 30, 32.
6
Rad, knj. LVI, 221; knj. LXI I . . 53, 55.
6
Konstantin Filozof u ivotu Stjepana Lazarevia; Glasnik, knj.
LXI I , 309.
7
Milievi, Kralj. Srbija, p. 16.
PUTOVANJA PO BALKANSKOM POLUOTOKU XVI. VIEKA. 1 2 9
poruen gradi, spominje malo ne svaki predjanji putnik
1
. Od
Pirota (prama Carigradu), opaa Vrani (VI, 0), nastaje taracan
put, stara gradjevina, koju domai zovu Trajanovom. Ova se opazka
odnosi na staru rimsku poznatu i raznovrstno opisanu cestu, koju
je narod pripisivao caru Trajanu
2
. Breuljak Cunorovice, pokraj
kojega tee Niava, vjerovatno da je glasovita Kunovica, koju je
putopisac pogrjeno Pirotu prenio, a onaj porueni gradi na
breuljku moda su to one ruevine, koje se jo danas vide na
Savlaku nad samim Pirotom. Na daljem putu spominje bugarsko
selo Zuha Glisura, koje mu se tako zove po susjednoj nerodnoj
Suhoj planini, isto tako ga zovu eno i Vrani n svojem puto-
pisu
3
; u dnevniku pako ovoga puta zove Vrani selo Cliszurica,
a Szuha Cliszura mu je drielo, dobre dvie milje dugo, visoko i
kamenito
4
. Selo Suha Klisura ili Klisurica, dre se slinosti imena,
lasno se moe identifikovati s dananjim selom Klisurom, 6 km.
Bieloj Palanci (Ak-Pal.) na iztoku; vjerovatno da je to selo da-
nanja varoica Biela-Palanka, negdanja Mustafa-Paina Palanka,
tako nazvana, to je Mustafa paa tu g. 1637. sagradio vrsti gra-
di s etiri kul e; jer Biela Palanka bijae jur u rimsko doba na
putu medju Niem i Pirotom glavna stanica, kao to je i danas, po
imenu Remesiana. Tim bi Klisurica ili Suha Klisura bilo ime
Biele Palanke prije Mustafa-paine dobe. drielo pako Vranievo
Szuha Cliszura biti e ono, kojim si probija Niava svoju dolinu
izmedju sela Sinjca i Klenja, koje drielo broji Hammer kao tree
od Nia, a peto na putu medju Carigradom i Niem
5
. Budu da
su se putnici u Bieloj Palanci namjerili na praznovanje nedjeljna
dana, gdje su vidjeli narod, osobito enski, u sveanom odjelu, gle-
dali ples i sluali pjevanje: prihvaa Pig. priliku, da opie na tanko
nonju, ples i pjevanje, udnovato, da i Vrani u putopisu svoga
1
Rad, knj. LXXXI V. 90.
2
Vrani u svojem putopisu (II, 305) opaa ko Ranja za put,
kojim su ili, da je grajen na rimski nain i da se zove Trajanovim,
poimaju kod Biograda svrava kod Carigrada, a to da su od doma-
ina saznali. Rad, LXXI , 23, 26.
8
Zuha Cliszura, Mon. Hung., Scr. II, 312. Sua Clisura, Rad
knj. LXI I , 105, 133; knj. LXXI , 30, 32.
4
Mon. Hung., Sc. VI, 80; XXXI I , 58.
6
Mommsen, . I. L. I l l , n. 168590. Forbiger, I I I , 748. Jire-
ek, Heerstrasse, p. 23. Rad, knj. LXI I . 97. Milievi, kralj. Srbija,
p. 230, 231.
c
Milievi, kralj. Srbija, p. 170. Hammer, Gesch. II, 863.
R. j . A. e. 9
130 P. MATKOVIC,
prvoga puta kod istoga mjesta na iroko opisuje nonje Bugarkinja
1
,
a oba se opisa, premda su samostalno nacrtana, u sutini slau. I
Betzck kod istoga mjesta od prilike opisuje narodne nonje i na-
rodne obiaje
2
, al opis mu j e vrlo jednovit, te se neda porediti
s pomenutimi opisi, koji su od Betzekova u svakom pogledu sa-
vreniji.
U Niu (Nissa) dospjeli su, primjeuje putopisac, medji Bu
garske, odnosno Srbije, a varo na desnoj obali Niave bijae po
Ptolomeju (lib. III, c. q. 4) u istinu u staroj Dardaniji. Gora
Ghunoza ili gore pomenuta Cunorovice glasovita je Kunovica, koju
Vrani i drugi putopisci prikazuju kao vrletnu i munu goru.
3
Prispjevi medji Bugarske, prihvaa priliku, da na krat ko nacrta
njezinu narav, kao to je to uinio kod svake druge zemlje, kojom
su putuju proli. Bugarsku obiljeuje kao zemlju ubavimi gorami
prepletenu, a u ravnini dobro uradjenu i gusto naseljenu. Ono, to
tvri na putopisac narodu bugarskom i njegovu jeziku, to j e
miljenje kao tudjinac prihvatio vjerovatno od svoga gospodara,
kojemu je takodjer bugarski jezik hrvatski, ali njeto malo raz-
liit. Ta velika jezina srodnost razlogom je, to je razna juno-
slovenska plemena spojio u jedan narod, potekavi mu od jedne
te iste pradomovine, jer mu govore istim malo razliitim jezikom
Govorei poreklu i prvoj postojbini Bugara, posie u drevnu
historiju Bugarske, pozivaju se na tadanju narodnu tradiciju, koja
nije u Bugara jo bila izumrla. Bugari i pomenuta juno-slovenska
plemena potekla su mu od Volge, odnosno Kame, iz negdanje
velike Bugarske u dananjoj Rusiji. Poziva se na njekoga re-
dovnika, koj da je prije 350 god. pisao ob onoj ruskoj Bugarskoj :
to j e bez sumnje glasoviti vjerovjestnik, redovnik Piano Carpini,
kojega je papa Inocenc IV. god. 1245 uz druge vjerovjestnike
odaslao priestolnici velikoga mongolskoga kana u sredinju Aziju,
nebi li Mongole za kranstvo predobio. Piano Carpini u izvjetaju
svoga puta, u historiji geografijskih obreta vrlo znamenitom, pu-
tuju preko drave Batu kana, koja se od rieke Urala do Dnjepra
protezala, govori i tadanjih Bugarih, koje u istinu zove Bileri,
a zemlju jim, na zapadnoj obali Volge, zove Velikom Bugarskom"
4
.
Viesti dakle starijih pisaca velikoj Bugarskoj na Volgi i Kami,
1
Mon. Hung., Sc. , 31224. Rad kn. LXXI, 30, 32.
2
Ra, knj. LXXXIV, 89, 90.
3
Rad, knj. LXXI, 30, 32.
4
Plan Carpin ed. ' Avezac u Reeueil de Voyages, t. IV, 492.
s
PUTOVANJA PO BALKANSKOM POLUOTOKU XVI. VIEKA. 131
vodile su i naega putopisca, odnosno njegove izvore, na miljenje,
da su se Bugari Balkanskoga poluotoka takojer od onud doselili.
Osnutak pako bugarske drave na Balkanskom poluotoku postavlja
kao posljedak pobjede, koju odrae Bugari nad carem Konstan-
tinom V. (IV.), dakle u godinu 679, to bi se od prilike slagalo
i s dananjimi nannimi rezultati
1
.
Nastavljaju putopisac u 22 glavi opis svoga puta preko Srbije,
od Nia do Biograda, navodi, da je grad Nissa
s
, gdje su se dva
dana bavili, u Srbiji, dapae u Rai (jer Srbija u pravom smislu
zaprema mu onaj juni kraj, kojim se ide u Dubrovnik), a zvao
se u staro doba Nessus, po rieci Nesso, Nissafa, koja je prala kao
to se iz tragova vidi, gradske zidine, a od tih se vidi samo malo.
Umah im se predje preko mosta, koji je na iztoku, vide se jo
njekoji drugi ostanci zidina; na strani znatno vioj, ini se, da je
bila tvrdja. Liep je poloaj, jer se otvara krasan priedjel s bre-
uljka, koj nije odve daleko. Danas je ovaj grad, koji Ptolomej*
postavlja u Dardaniju, mala varoica, imajua malo trgovina. Kre-
nuvi odavle, prispjeli su za 7 ura ili 19 m. u Spahicchiova po
turski, ili u Alessinzi po srbski, selo, koje protjee rieica Mora-
vizza, ostavljaju jednu stranu onkraj, a tu stanuju Tur ci ; tu je
bila tvrdjica na breuljku po strani pomenutoga sela. Hasanbeg,
koj bijae paa tamivarski, dade ondje sagraditi karavanseraj.
Odavle prieko vide se mnoga riita. Zatim doli su za 9 ura ili
25 milja u Paracchin
6
, ubava varoica odnosno varo po njihovu,
ostavivi s desna Polibam, gdje su prvi put noili. Na rubu ovoga
mjesta tee rieica, po imenu Scermasca, koja utjee u Moravu,
rieku znatne veliine, u koju takojer utjeu Moravizza i Nissafa.
Scermasca i Moravizza dolaze s gore Gotscena, koja je dio Balkana,
a poimlje kod Ni a; ovuda ima mnogo breuljaka. Nakon toga
dospjeli su za 7 ura ili 18 m. u veliku varoicu Giacodina
6
i proli
su mnoga riita. Tu se prostire nizina s mnogimi breuljci. Istoga
1
K. Jireek, Dejiny nar. bulharskeho, p. 102 i . Krek, Einleitg.
in die Slav. Literaturg., 2 Aufl. p. 305 i . Hertzberg. op. , 60,
2
Vrani: Nys olim Nessus, cum amne Nissava satis magno. M.
H., Sc, XXXII, 58.
3
Ptol. 1. Il l , 9, 4; ed. Mller, p. 435.
4
Parathyn", Vrani, Sc, VI, 80.
6
Bolyvan", Vrani, Sc, VI, 80.
6
Jagona", Vrani, Scr., VI, 80.
#
132 P. MATKOVI,
dana podjoe putem da vide manastir Sv. Bavanizze, gdje lei
tielo blaenoga Lazara, despota Srbije, gdje se od njega pokazuje
samo jedna r uka; priahu bo, da je strogo zabranjeno eieloga po-
kazati, zato pokazuju samo j ednu ruku, a ostalo je pokrito. Na
prstu pomenute ruke prekrasan je rubin. Ista ruka pa i slika,
koja je po naravi slikana, svjedoe, da je bio ogroman ovjek,
visoka stasa, s velikom bradom crnom i gustom. Ovaj je ma-
nastir sagradjen medju brdi, a ogradjen j e visokim i debelim
platnom, imaju samo jedan ul az; ali danas je gotovo sve oteeno.
Bile su jo etiri dobre kule, kao to se od tragova razabira. Tu
j e obiavao stanovati pomenuti Lazar, koj dade sagraditi ovu crkvu,
i nadari ju dobrim prihodom
1
. Turci j e nikad nisu dirali, dapae
povlastice njekojih turskih careva doputaju kalugjerom ovoga
manastira, da slobodno ivu po obredih svoje vj ere; samo to ne-
smiju zvoniti zvoni, nego ipak kadto zvone, ali vrlo tiho. U mjesto
zvona pravilno upotrebljuju duge i debele grede, koje vise po
prieko drugim gredam i daskam, i ndaraju u one j ako rue. Crkva
j e gradjena u liepom slogu, a sva je prekrita olovom. Ulaze na
vrata, vrlo Hepa od mramora, vide se s vana mnoge vrlo liepe
slikarije, koje, ini se, da su iznovice pravljene; u nutri pako na
desnu je arkada, gdje je tielo blaenoga Lazara, a s lieva su nove
slike, izvedene po naravi, na ime njegova, njegovih sinia, Stje-
pana i Vuka, pa Marije njegove supruge i njegova tasta, koj
bijae despotom Bugarske, prepustiv gospodstvo zetu, ode medju
kalugjere, te j e u njihovoj nonji naslikan. Napokon na nebu crkve
kao i po stienah vrlo su liepe slikarije ne samo svetaca, nego i
starih kapetana grkih. Na elu crkve unut ra kora j e sakristija,
gdje je slika bogoroice, kao to priaju, pravljena od sv. Luke,
mrka je i onako velika poput one u Loretu. a tvrde, da je udo-
tvorna. Vidjeli su jo kalugjersko blagovalite i pivnicu, to svje-
doi, da ne ivu po kalugjerski. Hljeb jim j e pogaa, peena bez
kvasa, peku ga na raarenih opekah, a oblika je okrugla poput le-
pinje; premda j e od biela i dobra brana, vrlo je tvrd i nije posve
dobar. Ovakav se hljeb jede po svoj Bugarskoj. Kalugjeri ivu
radu svojih ruku.
Krenuvi odavle doli su prievozu rieke Morave, koja se onda
nije dala pregaziti. Ova rieka izvire na Skardu, primivi njekoje
1
Gl. izpravu u Monumenta Serbica, p. 199200. Glasnik, knj.
XII, 681.
PUTOVANJA PO BALKANSKOM POLUOTOKU XVI . VIEKA. 133
rieice, tee na sjevero-zapad i utjee u Dunav kod Smedereva
(Zenderuu che Samandria), koje Ptolomej zove Tricomium, a
rieku Moschius. Krenuvi dakle od Giaccodine", za 4./
2
u r e
ili
12 m. prispjeli su u selo Bathizina
1
, prevalivi mnoge umovite
breuljke i rieicu, po imenu Leponizsa, koja utjee u Moravu.
Stanovnici su Turci i Srbi. Za tim prispjeli su u selo, koje se po
turski zove Poturechie, srbski Clenovac
2
, a po magjarski Palottna, a
naseljeno j e od Turaka i Krana Proavi ravninom i po kojem
breuljku, stigoe za 7 ura ili 18 m. u turski gradi. Parcham
ili Crosca
3
, gdje je jo i selo. Ovaj j e gradi na desnoj obali
Dunava, sagradie ga Turci, da se osiguraju (dok jo nebijae
Tamivar i Ugarska njihova) od navala hajduka (vojnika pjeaka)
i husara (usaroni", ugarskih vojnika na konju). Tamivar
(Temisvar) bijae negda u Daciji, a danas je u Ugarskoj. Turci
Krajinici, to jest, na takovih mjestih, koja su izloena estim
navalam, da se mogu oprieti nagloj navali, obiaju sagraditi e-
tvorastu tvrdjicu i ograde ju plotom od drva i zemlje, po strani
podignu po koji drven tornji, za da se mogu i po stranah braniti.
U nutri se smjesti po koja satnija vojnika, da se brani i suzbija
tete. Ovoga dana putovahu ravninom, po kojoj j e bilo i bre-
uljaka.
Krenuvi dalje prispjeli su za 6 ura ili 15 m. u varo Belgrado.
Ostavivi daleko na desno Smederevo (Samandria), a dvie lege
jo dalje od Smedereva, vidjeli su prama sjeveru (sic!) svretak
odnosno poetak Balkana (Emo), koj se sa svojim prigorjem hvata
Dunava, a drugim krajem, steru se prama Crnomu moru, svrava
na Dunavu; ali po Arri anu
1
dopire do samoga mora, 262 milje
daleko od junoga ua Dunava. Ova gora, koliko su ju vidjeli,
nije tako visoka, kao to stari piu. S lieva pustie goru, na kojoj
j e gradi, koji Turci zovu Avalla, a Ugri Zarno, koj bi nakon
podulje obrane napokon od Sulejmana osvojen. Ovoga dana pu-
tovahu uviek preko breuljaka, odkuda se otvara ne samo s ove,
nego i s one strane Dunava prama Tamivaru velika ugarska
ravan. Ova varo, koju zovu Belgrado, zovu ju njekoji takodjer
Alba Greca, Magjari ju zovu Feirvar to jest biela varo ili gr ad;
jer var" znai prije grad ili tvrdju nego varo. Biograd znai
1
Bathyczna", Vrani
;
Scr., VI, 79.
2
Clenovacz", Vrani, Se., VI
;
79.
3
Grozka", Vrani, Se., VI, 79.
4
Arriani Periplus, 36, e. Did. p. 400.
134 P. MATKOVI,
srbski isto. Stari ju zvahu Taurunum. Turci ga osvojie 1521
godine; lei u Rai, s desna Dunava, uprav ondje, gdje Sava utjee
u reenu rieku. Grad, to jest onaj dio, to je ogradjen zidom,
zajedno s tvrdjom, koja je na breuljku, sve ovo skupa neini
odve veliku varo. Dunav pere ga sa zapada i sjevera; tvrdja
pako na iztonoj je strani grada uprav na elu Dunava. S ove
tvrje preko breuljka protee se od iztoka na zapad platno, koje
dopire na Dunavu do onoga mjesta, gdje se Sava izlieva u Dunav.
Ovaj, znatno Savom povean, tee na sjever sve do kuta gradskoga
zi da, odkuda se kree na i zt ok, peru varo, koja se stere
sva u ravnini pod breuljkom, na kojem je tvrdja. Ovaj se grad
sa sjeverne strane vie udaljuje od breuljka, nego to zapadna
mu strana, na kojoj iroj strani prama kut u vie iztonom prodaje
se riba. S ovoga kuta ide drugo platno, koje diu se od sjevera
jugu, spojeno je s tvrdjom, koja je etvorasta oblika, ali znatno
dua od iztoka na zapad. Zidine tvrje vrlo su dobre, opasane
jarkom, koj nije dosta utvrjen. Na sjevero-zapadnom kutu po-
menute tvrje druga je tvrdjica, takodjer etvorasta lika, sa etiri
tornja, tu se dri strjelivo, to se minulih godina zapalilo i posve
sgorelo, putopisac je gledao, kako se iznovice gradila. Nie po-
menutoga breuljka, prama iztoku, ima izvan gradskih zidina
mnogo kua turskih, idovskih i srpskih, mnogo duana dubro-
vakih i drugih trgovaca. Ovo j e najivlji dio varoi, pun trgovina
i nije ogradjen zidom. S podnevne strane mala je ravan, opasana
njekojimi nizkimi breuljci i riekom Savom, koja, kao to je re-
eno, tee od juga na sjever. U toj varoi Mehmed (jer hoe da
sagradi bezestan, karavanseraj i druge gradjevine) dade poruiti
tri kranske crkve srpske i sinagoge idovske; nije jih dao raz-
ruiti toliko da gradi, koliko to ne dre obreda svoje vjere; kao
to su njekoje siromane ene plaue priale zajedno i drugih
njihovih zulumih; jerbo nee da jih na drugom mjestu iznovice
grade. Na sve mogue naine trailo se crkvu dubrovaku, koja
j e skrivena pod zemljom, i ne mogavi ju nai, zabranilo se pod
velikimi kaznami novca i zatvora, da se nesmiju ni po troje, ni
po etvero sastajati na molitvu. Ovi Dubrovani, budu bijae
velika nedjelja, pa to se uzdavali u oae poslanstva, slue
sve svete slube, pjevajui tihim glasom. Na svem tom putu niti
je vidio, niti uo ta slina, to tu. Tu svrava Raa, jer Sava i
Dunav ju diele od Ugarske. Ova pokrajina (Raa), prem da je
vrlo liepa zemlja, puna ubavih breuljaka, pa to svagdje izviru
PUTOVANJA PO BALKANSKOM POLUOTOKU XVI. . 1 3 5
potoii, ipak nije tako obradjena i naseljena kao to je Bugarska.
Poto je putopisac, veli, na ire opisao tvrdju biogradsku, vie
nego koju drugu, htjede nacrtati jo njezin poloaj, da se vidi, koje
su tvrdje u Turskoj , a ova bila bi mu glavna, to su putem vidjeli.
U istinu to se putopisca tie, ini mu se, da bi ovaj poloaj, kada
bi se razlono dogradio, morao biti najjaim.
Na daljem putu preko Srbije od Nia do Biograda, najprije
spominje Ni (Nissa), na Niavi (Nissafa), kojem stari putopisci
raznovrstno vie ili manje obirno razpravljaju, te ga obino zovu,
kao i na putopisac, velikim selom.
1
Premda se putopisac u Niu
dva dana bavio, opis mu je u eielorn obenit, i nenavodi niega,
to bi stanje putopisce popunjavalo. U sredovjenoj formi zove se
u istinu ?, a Ptolomej ga postavlja u Dardaniju,
2
hvale po-
loaj, zaista j edan od najkrasmjih u Srbiji. Na putopisac, kao
Vrani i drugi tadanji pisci (P. Jovius, Leunclavius i dr.),
8
ta-
kodjer razlikuje Kau od Srbije, premda je to jedna te ista zemlja
s dvojakim imenom. Selo Spahicchiooa (Spahiki) po turski, a
Alessinzi po srpski, dananja je varo Aleksinac, na uu Moravice
(Moravizza), narod ga u okolini jo danas zove Aleksinci. Tursko
ime spominje takodjer Bet zek
4
; ali na j e putopisac tim znatan,
to je turskomu imenu pridao i srpsko te svakojakomu nagadjanju
odsjekao kraj. Teitbu rie, to na putopisac iztie, spominje
i Betzek u onih krajevik Na daljem putu u Paraein (Paracchin),
koji i drugi spominju, opaa, da su s desna ostavili Poliban, gdje
su na putu u Carigrad noili. Poliban ili Vraniev Bolywan,
Bohvan starosrpskib spomenika
6
; negda znamenito mjesto na lievoj
obali Moravice s glasovitim trgom, od kojega su grada preostale
jo stare zidine, a ime mu se sauvalo u dananjem selu Bovanu.
Poslanstvo je dakle na putu u Carigrad putovalo od Paraina u
Ni starorimskim putem preko Bovana,
7
i obilo aleksinaku ko-
tlinu, doim je na povratku ilo dananjim putem preko Aleksinca.
1
Rad, knj. LXXI, 28, knj . : LXXXIV, 85.
2
Ptol. ed. Ruscelli-Malombra, p. 155 ; ed. Mller, p. 455.
3
Rad, knj. LXXI, 21. P. Jovius, II, 34. Leunclavius, Pandectes,
p. 129, 130.
4
Rad, knj. LXXXIV, 86.
6
Glasnik, XXIV, 273, knj. XLII, 367. Rad LXXI, 28. Bulovan,
Hadi Chalfa, p 147.
6
Milievi, kn. Srbija, p. 706.
7
Staromu putu od Nia u Bovan oznaen je smjer u Milie-
via, 1. c.
136 P. MATKOVI,
Rieiea Scermasca, koja tee rubom Paraina i utjee u Moravu,
biti e izopaeno ime r. Crnice, koja u istinu onuda tee i u Mo-
ravu se izlieva. Ova rieiea kao i Moravica imale bi svoja vrelita
na gori Gotscena (?), koja mu je sastavina Balkana (Emo), a od-
poimala bi mu kod Nia. Putopisac nije vidio vrela ni jedne ni
druge rieke, nego j e od svojih suputnika uo, al ime j e gore izo-
paeno predao, jer slinomu gorskomu imenu neima u onih krajevih
traga. Pomenute rieke neimaju svoja vrela na jednoj te istoj gori,
nego na daleko udaljenih gorah, Crnica pod brdom Sisevcem, koj
j e po srpskoj karti est Podgorikih planina; Moravica pako izvire
na zapadnoj strani Dugakoga Trapa, koj vee Bugdanicu i Rtanj,
najznamenitije brdo u onom kraju. Budu mu Grotscena odpoimlje
kod Nia; moda je izopaeno ime Ozrena, znamenite planine
Moravici na jugu, koja bi tim obuhvaala sav kompleks gora Moravi
na iztoku medju Niem i uprijom. to putopisac pribraja Bal-
kanu gore Moravi na desnu, to nije za onda nita neobina; jer
jo i danas raunaju se u Srbiji one gore medju Balkanove esti.
Varoica Giaccodina, dananja je varo Jagodina, koju i drugi
putopisci spominju
1
. U nizini Moravinoj onoga kraja spominje
riita, kojih u dojakonjih putopisaca neima spomena.
Od Jagodine poduzelo je poslanstvo izlet u Ravanicu, glasovitu
srpsku svetinju, zadubinu cara Lazara, koj ju je carski nadario.
Putopisac dosta tano oznauje poloaj Ravanice, opisuju manastir
i crkvu s grobom Lazarevim, kakova j e onda bila
2
. Putopisac kao
tudjinac priobuje prianja i tumaenja, kao to jih je po svoj prilici
uo od svoga gospodara, ili od tamonjih kalugjera, koji su po-
slanstvu tumaili one svetinje. Opis ravanikoga manastira i crkve,
ini se, da je prilino vjeran, samo to se putopiscu podkrale po-
grjeke kod tumaenja historijskih slika; jer supruga se Lazareva
nije zvala Marija, nego Milica; onaj pako bezimeni despot Bu-
garske, koj je zamienio vladalako priestolje sa ivotom manastir-
skim i predao zetu si Lazaru dravu, nee biti Lazarev zet knez
Vratko, nego moda Stjepan Nemanja, od kojega je Vrat ko vukao
lozu
3
. Onih slika alibog danas vie neima, unitilo bo jih je tursko
barbarstvo
4
.
1
Rad, knj. LXXI, 22, 23; LXXXIV, 86, 88.
2
Ravanici gl. Milievi, knj. Srbija, p. 11024, gdje je sva
znatnija literatura Ravanici pobiljeena.
3
II. Ruvarac, 0 knezu Lazaru, p. 3.
4
Kanitz, Serbien, p. 3034.
PUTOVANJA PO BALKANSKOM POLUOTOKU XVI. VIEKA. 137
Povrativi se prievozu ili brodu na Moravi, valjda dananjoj
upriji, krenue dalje na lievoj obali Morave Ovom prilikom spo-
minje Moravino vrelo i ue, zove ju Ptolomejovim (1. III, 9,
3) imenom Moschio (Mocrjfio?), koj mu se po Ptolomeju izlieva u
Dunav kod Trikorniuma", ili dananjega Smedereva (Zenderuu,
che Samandria). I Vrani u dnevniku ovoga puta (VI, 80) na
kratko opisuje vrelo, tok i ue Morave, koju takodjer zove starim
imenom Mosthius (sic!). I tu se vidi, da se j e na putopisac glede
stare geografije prilagodjivao svomu gospodaru. Po opisu misli se
tu na iztonu Moravu, jer ova dolazi od novo-brdskih krajeva.
Glede ua tanije navodi Vrani, da malo vie (mjesto malo
nie) Smedereva (kod Kulia) utjee, doim joj se rukav, po imenu
Jetisava (Jezava), koj se hvata zidina Smedereva, ovdje u Dunav
izlieva
1
." Na putopisac uzimlje po Ptolomeju, da se Morava izlieva
kod Trikorniuma ili kod dananjega Smedereva, a to prihvaa i
Vrani u svojem putopisu
2
. Trieornium bijae blizu Dunava pred
Grockom, od I I I . do VI. vieka najznatnije mjesto gornje Moesije
s jakom posadom. Po novijih iztraivanjih Trieornium nije Sme-
erevo, nego bijae kod Ritopeka pokraj Dunava
3
, doim su drugi
mislili, da je dananja Groeka, a drugi opet, da je Golubac na
Dunavu
4
. Na daljem putu navodi selo Bathizina, i rieku Leponizzu,
to je dananja varoica Batoina, poznata od prvoga Vranieva
puta
5
, kod koje tee Lepenica, utjeua u Moravu. Dalje spominje
selo, koje mu se turski zove Poturechie, srpski Clenovac, a ma-
gjarski Palotna. Tursko je ime po svoj prilici izopaeno, srpskoga
je danas nestalo, a magjarsko ime razjasnjuje, da je to dananja
varo Palanka u smederevskom okrugu na lievorn briegu Jasenice.
Za Tur aka zvala se Hasan-paina Palanka, navodi ju ininirski
kapetan na svojem poslanikom putu u Carigrad kao stanicu ta-
kodjer pred Batoinom (Baltaschim)
6
; naseljena od Krana i Tu-
raka, bila je, kao i sva druga mjesta na glavnoj biogradsko-cari-
gradskoj cesti, ogradjena palisadami. Gradi Parcham ili Crosca
1
Rad, knj. LXXI, 27, 30.
2
Mon. Huiig., Se. II, 300. Na kartah u izdanjih Ptolomeja od 16.
v. Moschius utjee kod Trikornija. Gl. Ptol., ed. Ruseelli-Malombra,
Tab. IX.
3
. Jireek, Heerstrasse, p. 13, Glasnik, XLV, 16.
4
Mller, Vergl. Wrterbuch, p. 272. Smith, II, 1230.
b
Rad, knj. LXXI, p. 84.
ti
Hadi Charta, p. 186. Milievi, kn. Srbija, p. 161, 162.
138 P. MATKOVI,
dananja je Grocka, poznata od putopisa et zekova i od prvoga
puta Vranieva
1
. Ovom prilikom pria, kako Turci Krajinici
grade palanke, kako mjesta navalam izloena utvrdjuju palisadami
i kulami. Na daljem breuljastom putu Biogradu, u istinu pu-
stie na desno Smederovo, a na lievo isolirani gorski unj s isto-
imenim gradiem, tursku Avallu, koju Ugri Zarno (rnov) zovu,
takodjer poznat od prvoga Vranieva put a
2
; u istinu ga osvojio
Sulejman, a s njegova tjemena se zaista vidi daleko u banatsku
ravninu. Ona krat ka biljeka putopieva Balkanu ( ) u
savezu je s biljekom Vranievom, koj u dnevniku istoga puta
(VI, 83) opaa, da na protivnoj (desnoj) obali Dunava, medju
Golubcem i Klaovom odpoimlje goi'a, koju domai zovu Kuciaira
(sic!), uzdiu se brzo do velika obsega, u savezu je preko ne-
prekinutih kosa s Balkanom". tomu pripominje: zato tako-
djer on ovu goru zove Balkanom, toga dotle nitko nije jasno raza-
brao
3
". Gora Kuciaira vjerovatno prepisivanjem izopaeno ime,
umjesto Kuciaevo, to jest, gora Kueva, one glasovite srpske upe,
koja se uz Branievo spominje u staro-srpskih ljetopisih
4
, P& i
Vrani ju spominje u putopisu svoga prvoga puta
5
, a prostirala
se na desnoj strani rieke Peka
0
. Srpske dakle gore Moravi na
iztoku pribraja Vrani, kao jo njekoji noviji srpski pisci, Bal-
kanu, a toj uputi vidi se trag i u naega putopisca. Vraniu za-
prema Balkan znamenito vei prostor, j er on razlikuje Balkan
tracijski (thracicus), srpski (mysiacus) i dardansko-bugarski (arda-
nicus-bulgaricus); na pako putopisac, pozivaju se na Arrijana,
prilino je tano oznaio duljinu Balkana, kao i narav puta i
priedjela, kojim su do Biograda putovali. Put pako, kojim su od
Klenovca (Palanke) do Biograda putovali, nije bio isti, kojim su
u Carigrad ili; jer na povratku putovahu od Palanke u Grocku,
a na putu u Carigrad ili su od Smedereva na jug Palanci, a
1
Rad, knj. LXXI. 2 1 ; knj, LXXXIV, 87.
2
Rad, knj. LXXI, 21.
8
Quare ego etiam hunc (montem) Haemum appello, sed hactenus
nemini perspectus. Sic ut non solum Thraeius, sed et Mysicus ac Dar-
danicus Bulgaricus haberi debet". MOD. II., SC. VI, 83.
* Danii, Rjenik Starina, I, TO, 71, 512.
5
Monum. Hung, hist., II, 304, 310.
6
Ruevine Kueva. misli Dragaevi, da su one razvaline stare
varoi na desnoj strani Peka izmedju Kruevice i Neresmce. Druge
spomene Kueva gl. u Milievia, kn. Srbija, p. 1035, 1037.
PUTOVANJA PO BALKANSKOM POLUOTOKU XVI. VIEKA. 139
jedan i drugi put bijahu vjerovatno konjski putevi, koji se radi
kratkoe uklanjahu glavnomu putu.
Biograd, kojemu navodi sva poznata imena: njemako (Belgrad),
latinsko (Alba Graeca), magjarsko (Nndor Fejervr) i srpsko
(Biograd), misli da je stari Taurunum" ; ali ovo nije za ono doba
nita neobina, j er kao to gore navedosmo
1
, do D' Anvilla se tako
mislilo, pae jo i poslije toga
2
. Biograd opisuje vie ili manje
obirno svaki stariji putopisac, a Vraniev opis nadmauje glede
tanosti sve predjanje
3
. Poloaj Biograda opisuje na putopisac
na ire, j er mu se ini, da je znamenit, te mu j e medju svimi
tvrdjami, to je u Turskoj vidio najznatnija. Strategijski poloaj
Biograda, ini mu se najjai za to, to je klju Ugarske, jer poto
ga Sulejman osvojio imao j e otvoreni put u Ugarsku. Grad opisuje
kakav je onda bio, razlikuju utvrdjeni grad od ostale varoi.
Opis grada odnosi se ponajvie na utvrdjenja, to j e putopisac
kod svakoga znatnijega mjesta na svom putu izticao. Odatle se
moe razabrati, da su naemu putopiscu bili vojni poslovi onoga
doba dobro poznati. S ovoga stanovita Biograd je u Pigafettinu
putopisu razmjerno dosta na iroko opisan, doim su ostali odnoaji
vrlo obenito nacrtani
4
. I trgovaki dio grada osobito napominje,
nabrajaju zastupnike tudjih naroda, koji tu kao trgovci ivu, na-
vlastito Dubrovane i njihovu podzemnu crkvicu, gdje su obavljali
pobonost velike nedjelje. Malo ne svaki tadanji putnik iztie
Biograd, kao znamenito trite, a dubrovaku naselbinu nadarenu
od srpskih vladalaca obilnimi povlasticami, kao znatnu posrednicu
u ovih krajevih svakoga trgovakoga saobraaja medju iztokom i
zapadom
5
. Na krajnjoj medji Srbije obiljeuje j u napokon kao
liepu, breuljastu ubavu zemlju, koja je bila pored svega toga
ipak slabije obradjena i rjedje naseljena od Bugarske.
1
Gl. str. 94, 95.
2
Mller, Vergl. Wrterbuch, p. 951.
3
Rad, knj. LXXI, 1820.
4
Wallsdorf opisuju Biograd (Bellegrad), zove ga kljuem Ugarske.
Glede veliine poredjuje ga s^ Niirnbergom. Medju itelji spominje Srbe,
Ugre, Turke, Dubrovane i idove, koji se bave trgovinom, a Cigane
kao zanatlije. Glede tvrdje opaa: sonst ist diese Festung mehr durch
die Natur, als mit starken Pasteyen und anderen Wehren befestigt".
Neue Reissbeschreibg., p. 5.
5
K. Jireek, Heerstrasse, p. 107, 108, 122. . Mijatovi: Gjuraj
Brankovi, u Otabini, Biograd 1875, str. 528.
140 P. MATKOVlO,
Putopisac nastavlja zatim u 23. glavi opis svoga puta od Bio-
grada preko Ugarske do Bea. Premda ovaj dio putopisa prema-
uje granice naih razpravljanja, neemo ga ipak mukom mimoii,
jer je za topografiju onoga doba dosta znatan, osobito ona est
putopisa, to se odnosi na priedjel dananje Slavonije, razsvjet-
lujui ponjeto tadanje njezine prilike. Ujedno nam prikazuje jedan
od najglavnijih puteva, kojim su Turci preko Biograda u Ugarsku
i Austriju prodirali. Prebacivi Savu na ladjah, krenue 17. travnja
od Biograda i stupivi na tlo Ugarske, dospjeli su za 6 ura ili
18 milja u selo Mali Carlovci. Ovo j e selo u Sriemu, koj opo-
imlje umah, im se predje Sava. Stanovnici su Raani, a zemlja
je sva opustoena i vrlo malo obradjena Odavle za 7 ura ili 18 m.
doli su u Mitroz, ili po srbski Mitrovizza, po magjarski Sava
S. Demeter, to jest Sv. Dimitar od Save (S. Demetrio della Sava),
varo, koju su Latini zvali Sirmium,
1
odakle se priedjel zove
sriemski (Sirmiense), najglavniji dio Ugarske. Ali prema poloaju
u Ptolomeja
2
sude, nemoe biti ova varo Sirmium, inae moramo
misliti, da ju j e Ptolomej krivo metnuo, ili da je broj stupnjeva
bio izopaen; potonje mu se ini vjerovatno, jer u Plinija
8
se ita,
da j e Sirmium bio na Savi, od Tauruna 45.000 koraka daleko,
to se za mnogo nerazlikuje od putopieva opisa i od onoga, to
mu j e pripoviedao poslanik (Vrani). Ova varo (koja danas ne-
ima zidina, za to je vie trgovite nego varo), prekrasna je po-
loaja s lieva od Save, preko koje j e Bosna, koja pokrajina u
onom Mitrovici susjednom kraju, ini se, da je vrlo umovita.
Ova je varo bila velika i ugledna priestolnica njekojih rimskih
careva, medju kojimi bijae Probo, koj, osim tolikih dobrih djela,
koja je ovdje tvorio, a moda seaju se dunosti prama otcu,
koj bijae vrtlar, dade nasaditi goru, koja se danas zove Almo,
najboljim trsom malvasije i drugih slinih vrsti. Ova je gora da-
leko od ove varoi oko 10 milja, a protee se od iztoka na zapad
medju Savom i Dunavom, a danas se hrvatski zove Frusca gora;
pokazuje se kao da bi bila po svuda vrlo ubava i rodna gorica,
kada bi bila danas, kao to j e njegda bila obradjena. Vidi se,
1
A Zatta ad oppidum Dmitrovci nominatam, et in Savi ripa po-
situm, olim Syrmium appelatum. Vrani u dnevniku; Scr., XXXII,
57. S. Demetrius, gl. u Olaha, p. 40, 4L
2
Ptol., lib. II, cap. XV, 4, e. Mller, p 302.
3
Plinius, III, 148. Ostali navodi starih pisaca Sirmmmu gl. u
Miillera, Ptol., p. 302.
PUTOVANJA PO BALKANSKOM POLUOTOKU XVI. VIEKA. 141
da je ova varo bila naseljena od Rimljana, od velikih ljudi, kao
to se iz mnogih tragova razabira i po starinah, koje se kadto
onuda nalaze. Malo mjeseci prije naega doaa, pria dalje, njeki
turski seljak, obradjuju zemlju, namjeri se u zemlji na vrlo veliku
krinju sa pokrovom, kao to je bilo u obiaju zakapati kakova
plemenitoga Rimljanina, a u nutri nebijae drugo nego dvie mrtve
glave, a na prednjoj strani bijae uklesan lat. napis (sliedi napis)
1
.
Vide se jo ruevine prekrasne zgrade, kao od njeke tvrdjice,
koja j e bila spojena s crkvom. Tu ima mnogo kua, udobnih kao
i u Ugarskoj ; tu ima sandak svoju stolicu. Tu su uskrsni dan
svetkovali. Krenuvi dalje dospjeli su za 9
1
/
u r a
ili 30 m. u
Zolin, selo, u kojem je bila tvrdja po imenu Zata, sagradjena na
vrletnoj stieni, do koje se vrlo muno uzlazi, s desna rukava du-
navskoga. Razgledavaju se na okolo, odkriva se veliko polje, vidi
se grad Ba (Bacciense), od kojega priedjel nosi ime, a taj je na-
proti Sriemu onkraj Dunava-, vidi se prama iztoku Villach (Ilok).
Ovu tvrdju, Mitrovicu i mnoga druga mjesta posjedovae Lovre,
sin Nikole, potonjega kralja bosanskoga, a poslije Ladislav plemi
ugarski. Tu stanuju Turci, Srbi i Ugri. Krenuvi dalje, stigli su
za 7
2
ura ili 20 m. u Ossech
2
, Ovaj grad na desnu rieke Drave,
opasan je nizkimi zidinami bez kula, a one su ponajvie od Tu-
raka plotom popravljene; kue unutri sve su od slame i drva, a
ulice su gredami potaracane (uo je, da j e tako i Siget): u obsegu
ima malo vie od j edne milje talijanske; stanovnici su Ugri i Srbi,
a svi su vjere augsburke. Tu su Turci Kacianera porazili. Nad
gradskimi vrati bila su nie podpisana pismena na kamenu uklesana,
ponio jih je sa sobom, da se vidi, daj e i ovaj grad svoje vrieme njeto
bio (sliedi napis)
3
. Tu su prebacili Dravu. Sulejman idu Sigetu,
dodje napokon do ovoga grada, prebacivi rieku, uviek se drao
rieke i nije se mnogo udaljivao od lieve joj strane. Od Osjeka
prispjeli su za 4 ure ili 10 m u Lasco
i
>
veliko selo, ali na ugarsku
1
Napis natampan je u Pigafettinu putopisu, a priobi ga uz druge i
Mommsen. C. I. L , t.' III, p 418.
2
Ad Ezikum oppium muratum in ripa Dravi, Joannis Cazianeri
clae memorabile". Vrani u dnevniku, Se, XXXII 57.
3
Napisi natampani su u Pigafettinu putopisu, a priobi jih uz
druge i Mommsen, C. I. L., t. III, p. 423.
4
Laszko. Vrani jo spominje meju Laskom i Osjekom gradi
Valko, dananje Valpovo, koje Pigafetta nespominje. Mon Hung., Sc.
XXXII, 57.
142 P. MATKOVIO,
varo. Ova njihova varo neima zidova, malo ne sve su kue po-
krite slamom, stiene su zidane, i pemi po ugarsku obskrbljene
Ove kue prema srbskim i bugarskim naj krasni je su palae, nu
ipak su jim vrata tako nizka i malena, da velikom mukom moe
ovjek unii. To se navlas pravi, da Turci nemogu unii s njiho-
vimi konji na prenoivanje. J er u Ugarskoj neima nijednoga ili
vrlo malo karavanseraja, niti ima drugih turskih sgrada, i to za
to, to je Ugarska jo mlada podanica turska, pa i za to, to je
vie izloena navalam kranskim, kojim druge pokrajine nisu iz-
loene. Ova se varo zove Lasko po jednoj dunavskoj strugi istoga
imena, koju Dunav ostavlja s desna i tee na rubu, te pripada
Turinu. Turci se dobro gledaju sa stanovnici. Kada je prolazila
tolika vojska sa Sulejmanom, idu na Siget, nije bilo nikoga, komu
bi bila nanila tete, a zlo bi bio proao, koj bi bio uzeo i jedan
kruh, a da ga nebi bio platio. itelji su slali ive na bojite, ili
nosili ga do mjesta, gdje su Turci prolazili. Mnogi stanovnici ivu
vrlo pristojno, osobito mladii, koji paze na nauke; svi su vjero-
izpoviesti augsburke, imaju propovjednika i j avnu kolu, gdje
ue latinski, grki i idovski, imaju jednoga, a kad to dva ui-
telja, koji pouavaju u slobodnih umjetnostih, u retorici, aritmetici,
geometriji i slinih naucih. Polaze nae krajeve i vrate se kad jih
j e volja; nose knjige iz Wrt emberzke i drugih mjesta, jo iz
Bea, kamo polaze na nauke. Kao podlonici turski stoje vrlo
dobro, jo bolje, odkada j e Siget zauzet ; budu su jim tamonji
vojnici esto velikimi navalami dosadjivali. Malo mare, da li stvari
kranske idu dobro ili zlo, dapae oni, kao to se razabira, po-
kazivahu se zadovoljnimi, to je Siget osvojen, govore, da se vie
neboje, da e biti uznemirivani.
Krenuvi od Laska stigoe za 8V
2
ura ili 24 m. u Moacch
1
. Tu
je turski gradi na desnom r ukavu Dunava, slian je Parkamu i
sagradjen j e u istu svrhu. Osim ovoga gradia ima jo i ugarskih
kua, njegda bijae prilino mjesto s vrlo dobrim vaarom, koj se
jo dri, ali se toliko nepolazi kao njegda. Vaar bijae uprav
onoga dana, kad su se ondje bavili, ekaju Ibrahima, koj je kao
turski poslanik iz Bea dolazio. Na putu u Muha proli su gra-
diem Baragnavar. Malo dalje danas j e turski gradi. Vide se
ondje ruevine njeke tvrdjice i crkve s dva tornja, a jedno i drugo
1
,.Ad campum Mohacz clae Luovici regis memorabile". Vrani,
Scr., XXXII, 57.
P U T O V A N J A P O B A L K A N S K O M P O L U O T O K U x v i . . 143
da je sagradjeno od S tjepana, prv oga kranskoga kralja ugar-
skoga, koji obiavae ondje prebivati. Ovaj j e kralj sagradio po
svojoj dravi mnogo crkava, a svaku s dva tornja, koji su sluili
za zvonike, budu da Ugarska nosi u svojem grbu kao znak
veliku crkvu s dva tornja. Blizu ovoga mjesta njeke su movare,
preko kojih se ide drvenim mostom, u kojih, priaju itelji, da j e
skriven zvon, kojem se, kao i kralju, pripoviedaju mnoga
udesa. Na polju sred Muhaa bijae boj g. 1526. dne 29. kolo-
voza medju Sulejmanom i Ljudevitom kraljem ugarskim. Kralj,
poto mu je vojska bila razbijena, bjee obinim putem prama
Budimu, zagui se u njekoj bari, u kojoj je bilo osam crklih
konja. Ova je bara od bojita udaljena dobru talijansku milju, na
kraju j e breuljka, koj nije daleko od Dunava. Medju ovim bre-
uljkom i Dunavom, to je daleko hitac od luka, ima jo mo-
vara i bara, preko kojih se moe samo vrlo uzkim drvenim mo-
stiem priei. Kralj hote proi prieko, nadje sve puno kola i drugih
prepreka, jer sve je bjealo od boja; hote priei, skoi preko
bare koja se hvata mosta, ali po nesrei srui se u nutra za-
jedno s konjem. Turci priaju, da su ga nali dva dana poslije
boja, i da ga je Sulejman dao zakopati u njekoj crkvi, koju su
nedaleko vidjeli. Krenuvi dalje za 6
x
/a ura ili 20 m. prispjeli su
u selo Ethi
1
, preavi gradi Zechiu, pa liepu i bogatu opatiju Bata
i Batazi, putovahu vrlo dobro uradjenim poljem, koje se prostire
medju liepim breuljkom i Dunavom, a putopiscu se ini, da je
to najkrasniji dio Ugarske, to ga je vidio. Od ovud doli su za
3 ure ili 9 milja u veliku varo Tolna, a prostire se s desna
od Dunava, ima dobre kue po ugarsku; Turci se dobro paze,
kao i u Lasku sa stanovntci, kojih je veina vjere augsburke,
imaju kolu te ue, kako je gore reeno. Proli su njegda bo-
gatom opatijom Sexuar, koja je danas pretvorena u tvrdju, a u
njoj su turski vojnici. Polje je urajeuo, i ima po koji breuljak.
Ovo j e mjesto sandakat, a tu, u svoj Turskoj, uo je jedino
zvona zvoniti. Zatim su dospjeli za 9 ura ili 26 m. u selo Ful-
dvar
2
;
to znai tvrdju od zemlje. Tu j e turska tvrdjica s desna
od Dunava. Proli su mjestom , gdje je bi la li epa crkv a,
ogradjena zi dom, a danas tu stanuju turski v ojni ci ; polje i ma po
koji breuljak i njeke umice; stanovnici su Ugri pomenute
1
A Ettinum", Vrani, Scr., XXXII, 57.
2
Fewldwar, Vrani, Scr., XXXII, 57.
144 P. MATKoVI,
vjeroizpovjesti. Zatim stigoe za 7 ura ili 20 m. u selo Adom,
gdje je turski gradi; priedjel j e valovit, slabo uradjen, ima i bre-
uljaka. Odavle za 8 ura ili 24 m. prispjeli su u Budim (Buda),
grad kraljevski. S traga ostavie mjesto po imenu Tertuu, koje je
pripadalo porodici Sarcam, gdje je liepa palaa, a, prema zemlji i
Hepa crkva; sada pripada Hasanbegu sandaku bosanskomu. Tu
je strmi put na prielazu od j edne na drugu ravnicu. Priedjel je slabo
uradjen, a to se blie ide Budimu, ima vie breuljaka. Ovaj
grad, naime Budim (od Ptolomeja zvan Curta), bijae s nova sagra-
djen od Bude, brata Atilina, od kojega nosi i i me; prostire se po
brdu na desnoj obali Dunava; duljina mu j e od sjevera jugu, a
obseg mu je malen. Osim tvrdje, gdje je kraljevski dvor, sagra-
djen na najvioj esti brda, na glavi grada; die se s june strane,
drugo vie brdo, koje vlada gradom i predgradjem, koje je pod
brdom. Na podnoju ovoga brda prema jugu, izviru vrue vode,
koje teku u susjedni Dunav. Dolaze s ove strane u Budim za
poi u Ostrogon, dodje se teko pristupnomu tiesnomu klancu,
budu da j e s jedne strane Dunav, a s druge pomenuto brdo, koje
je vrh njega. Tu su bila vr at a, koja su uvala ovaj prohod.
Dunav teku od sjevera jugu, ostavlja grad na zapadu. Na za-
padnoj strani Budima ima takodjer mnogih drugih brda, medju
kojimi je jedno vrlo rodno, te j e bilo ponajvie zasadjeno vino-
gradi, kamo su kraljevi obino na lov ili. Sa sjevera ima ravnica
i velikih polja, to gledaju prama Ostrogonu. Turci pako da si
osiguraju predgradja, koja se proteu breuljkom sve do Dunava,
povukli su zid, koj, poimaju kod rieke, ide prama zapadu, diu
se brdom, hvata se potonjih krajeva zidina gradskih i tako dieli
pomenuta polja od predgradja i budimskih kua; ali ovaj zid nije
dobar, jer nebi se mogao oprieti nagloj navali naih. Budimu na
zapadu ima mnogih dolina i brda, zato se s ove strane moe vrlo
teko unii; kucam pako ovoga grada Turci nisu nakodili, budu
da su mirno unili. Jo se uzuvala blizu tvrdje biskupska crkva
i mnoge druge, koje sve pripadaju augsburkoj vjeroispoviesti.
Izvan pomenutoga novoga zida, gdje j e obian put, to vodi u
Ostrogon, Turci su na obali Dunava sve kue, koje su imale biti
liepe, poruili. Medju timi vidjeli su kuu, u kojoj stanovae pree.
poslanik (Vrani), dok je bio ondje prepot; du ove ceste su
vrue kupelji, koje polaze mnogi bolestnici. Tu su se bavili dva
dana, a paa jim izkaza velike poasti, dade razapeti prekrasan
ator u vriednosti od 3000 dukata u zlatu, izradjen po perzijski,
PUTOVANJA PO BALKANSKOM POLUOTOKU XVI. VIBKA. 145
a pokloni ura ga veliki vezir Mehined. Opisuje na tanko slike
na tom atoru, a osobito onu ivotinju, koja raja Belzuaro ili suzu
jelenovu", kao to ga njekoji obeenito zovu, to da je kao njeki
uztuk za sve otrovi i kune bolesti medju svimi sredstvi najbolje.
Ona ivotinja slina mu je kozi, biele je dlake, a ive u Indiji.
Kad je ivotinja stara, radja kod srca neke konkrecije, velike
poput kestena. Lovac kad ulovi kozu (jer za drugo ju nelovi), umah
ju razpori, izvadi iz srca onu konkreciju i onako toplu metne u
usta, gdje se stine i otvrdne. Veli se jo, da se u takove ivo-
tinje raja starosti radi u oima, te da j u izsuzi, a odatle, mo-
gue, da bi nazvana suzom jelenovom". Ali ovaj postanak s oiju
neda se tako dokazati kao onaj kod srca. Ovaj belzuaro, misli,
da nije drugo nego Barbosin Paxar, njeki indijski kamen, kojem
Odoardo Barbosa u svojoj knjizi iztonoj Indiji potanje govori,
to ga donesoe njeki skitajui se narodi iz kraljestva Delhi, ime-
nom Joghi, kralju indijskomu na prodaju. Barbosa pie: Ovi Joghi,
koji dolaze iz kralj. Delhi, donesoe kralju indijskomu Alikornu i
njeko kamenje, po imenu Paxar^ koje a je liek od otrovi. Taj
je kamen prevarijiv i mekan, velik poput badema, nalazi se u
glavi njeke ivotinje, a u Indijanaca je na velikom glasu
1
. Bel-
znar mu j e dakle iskvareno ime od Paxar, od kojega, pretvorena u
praak, ako se malenkost uzme u vinu ili vodi, djeluje proti otrovi,
kugi i svakoj drugoj otrovnoj bolesti, jer tjera tielo na znoj. Ovo
sredstvo, kao vrlo riedko, Turci vele ciene, a jo vie vladaoci i
druga velika gospoda, koja ga poznadu, doim u Italiji malo jih
je, koji za to sredstvo znaju. Za putopieva boravljenja u Cari-
gradu trio se karat po 16 do 20 aspra, ili unca za 74 talira, to
nije udo, jer se u Rimu prodao takav kamen, velik kao malen
kesten, za 80 do 100 kuda u zlatu. Istina je, da ga se prodaje i
jeftinije, ali takav ne mora biti tako dobar. Ovom prilikom na
tanje govori slinih liekovih: njekoj smjesi od zemlje, zvanoj
terra sigilata", koja se u Carigradu t r i ; tako se zove, to je
1
Questi Joghi, che vengono dali detto regno (Dely), portano (alii
re ( India) alle volte del Alicorno et alcune pietre dette Paxar, che
hanno gran virtu contra i veleni. Questa tal pietra berretina et te-
nera, di grandezza di una mandorla, la qual vien detta, ritrovarsi nel
capo d' un' animale, et di grandissima reputatione tra gf Indiani".
Discorso sopra il libro di Odoardo Barbosa, et sopra il sommario delle
Indie Orientali. Ramusio, Delle navigationi viaggi; 2. edit, Venetia
1554, I. vol., p. 336.
R. J. A. C. 1 0
146 P. MATKOVIC,
obiljeena turskim peatom. Ova zemlja, priredjena u malih gru-
dicah, boje je od peene cigle, slino djeluje kao belzuar, ali nije
tako jaka, a mnogo se je prodaje, to nita nevriedi. Vrlo j e teko
neizkusnomu ju razpoznati, ako sam neokusi. Ova zemlja nije
tako skupa, tri se u grudicah po jednu do vie aspre. Ovo sred-
stvo upotrebljavahu jur stari, koji ga zvahu terra lemnia", j er
potjee s otoka Lemnosa, koji se danas zove Stalimene.
Dvie milje daleko od Budima, na desnoj obali Dunava, iza puta,
to vodi u Ostrogon, vide se ruevine Staroga Budima (Buda
vecchia); veli se, da od ovud pa do Tert ua, gdje je ona velika
strmina, da je vie od 15 milja, a sav ovaj protor da je bio ku-
ami zapremljen i naseljen, te da se zvao Budimom. Krenuvi
odavle, stigli su za 8 ura u Ostrogon (Strigonia), varo, koju Magjari
zovu Istereron (sic!) po dvojim riekam, od kojih j edna ga polieva,
a druga mu na blizu tee, naime pere ga struga Dunava, koj mu
se tu jo zove Istro; rieka pako Cron (Gron), dolaze s lieve mu
strane, utjee u Dunav nedaleko tvrje. Onoga dana proli su malo
ravnica, nego su ili medju breuljci, brdinami i sumarni. Ovaj j e
grad razieljen na dva diela; jedan j e od drugoga za dobar hitac
daleko, a svaki je odjel ogradjen zidom. Sredinom izmedju obaju
tee potok, koj teku na zapad, utjee u Dunav. Vei dio gleda
na jug, te je u ravnini, u najkrasnijem poloaju. Ovaj dio ima
s iztoka njeke gore, a s j uga j e i ravan i gorovit; u ovom dielu
ima liepih ulica i vrlo dobrih kua, te nezaostaje u tom pogledu
iza Budima; ima vrlo krasnu, visoku i veliku crkvu, sva j e"od
mramora; Turci ju tete, vade mramor i kamenje za svoje gra-
djevine. Drugi dio grada ovomu je na sjeveru, te j e manji; s iz-
toka mu se die vrletna i s gradske strane nepristupna stiena, na
kojoj je gradi, vrlo malen, bijae nadbiskupski i nije nigdje
oteen. Od ovoga gradia ili stiene silaze dva zida sve do Dunava,
te ogradjuju grad, to je pod gradiem. Dunav pako, prije no to
dospije do veega grada, dieli se na dva r ukava: manji, teku na
sjever, hvata se zidina grada, koji ostavlja na iztoku, minuvi ga,
prima onaj potok, koj, kao to je reeno, dieli jedan dio graa
od drugoga; zatim se kree malko na zapad, utjee u drugi vei
rukav, i tako oba spojena s nova teku na sjever, peru zidine
drugoga graa, koj jim j e na iztoku. Poto je Dunav minuo
Ostrogon, kree se na jugo-iztok i tee Budimu. Od Ostrogona
nakon puta od 30 milja izlazi se iz drave turske i dolazi se u
carsku tvrdju na otoku Comaru. Ovoga dana tri su puta preli preko
PUTOVANJA PO BALKANSKOM POLUOTOKU XVI. VIEKA. 1 4 7
Dunava: jedan put u Ostrogonu, drugi put na po puta malu strugu
istoga Dunava, koja se ljeti obiaje pregaziti, a trei put u -
moranu ulaze na otok. Kudgod putovahu ovoga dana, svagdje
bijae ravnina, te je u posjedu turskom sve do Komorana. Od
Komorana, gdje su se bavili dva ili tri dana, prispjeli su za 5
x
/_
u r a
ili 20 m. u Nagiemagiar, veliku varo; a proli su movare i
dobro uradjen priedjel. Odavle za 8 ura ili 30 m. doli su u
Samarin, veliku varo; ravnina je dosta naseljena i uradjena. Za
tim su prispjeli u Princhirchin, selo, to znai na njemaki go-
reu crkvu", prevalivi 4 njemake milje puta, to ini 20 tali-
janskih milja, a ostavili su straga breuljke i dobro uradjenu
ravninu. Istoga dana preli su Dunav te su izili iz otoka i stupili
na medju Austrije. Ugar ska se prostire malo ne sva po ravnini,
malo ima brieuljaka a jo manje gora, rodna je i vrstna zemlja,
ali (onda) slabo naseljena i malo uradjena. II oblasti turskoj osim
urodjenih Ugar a i Tur aka, stanuju jo j ur dugo vrieme u mnogih
mjestih Raani, koji ivu na grku. Turci su takodjer u Ugarskoj
digli ciela sela i razsijali narod po Rai i drugih zemljah, po
Maloj Aziji i jo preko mora. Odavle prispjeli su nai putnici za 4 lege
(nj. milje) puta u Fissermin, veliko i ubavo selo, s dobrimi kuami
i gostionami. Napokon dne 10. svibnja 1568 stigli su u Be
(Vienna), u glavni grad Austrije, poto su 3 njem. milje puta pre-
valili. Ibraim beg, dragoman i poslanik sultanov, koj je doao u
naem drutvu, udje 1 2 , te bi primljen najastnije. Dne 17. istoga
mjeseca car j e primio svoje poslanike,, mi ga poljubismo u ruku,
a tim j e bilo svreno poslanstvo."
Probavili su na putu, zavruje putopisac svoj putopis, od Jedre-
neta do Bea u svem 52 dana, od kojih putovahu 40, neraunaju
9 dana od Carigrada do Jedrenet a, to bi u svem 49 dana iznosilo.
Izraunav prevaljeni put na milje, mislim, veli, ne bez razloga,
da bi moglo biti od Bea do Carigrada od sjevero-zapada prama
jugo-iztoku 960 milja, ili poprieko tisuu ili njeto vie. Od kojih
odbiv na praznovanje najvie peti dio, ostalo bi 800 milja, a ovo
bi mu bila daljina ravnim smjerom od jednoga do drugoga graa.
Od Nia do Carigrada rauna da ima 450 milja; ako se poredi
s nekim tiskanim putopisem, koji j e putopisac itao, taj rauna
445 milja; nu poredjuju onaj i ovaj u potankostih, pokazuje se
velika razlika, budu da se u onom stavlja od Nia do Sofije
137 milja, doim jih putopisac rauna samo 96; od Sofije pako
do Jedreneta rauna onaj 170, a putopisac 210 m. ; od Jedrenet a do
*
148 P. MATKOVI,
Carigrada onaj 138, a putopisac 153 m. Od Bea do Budima ra-
una putopisac 161 milju, to ako se poredi s njekim drugim
putopisom, koj stavlja 32 m njemake, budu da 5 talijanskih
milja ide na jednu njemaku, izlazi malo ne na isto. U istinu
samo se nagadjanjem mogu ure s obzirom na hitri i lagani hod
od prilike proraunati u milje".
Evo Pigafettina opisa puta od Biograda do Bea; opis je za
onda dosta znatan, j er takova u suvremenih pisaca, ni domaih
ni inostranih, neima; medju ostalimi glasoviti Olah, pisac istoga
vieka (1536), u svojem opisu Ugarske
1
glede topografijskih poda-
taka dosta je suhoparan. Na putopisac na tom putu iztie po-
najprije selo Mali carlovci, bez sumnje dananje selo Karlovii,
od prilike na po puta medju Biogradom i Mitrovicom, koj put,
kao krai, bijae za onda vie u porabi, doim se dananji pravac
puta tadanjemu uklonio. Sriem, koj u istinu odpoimlje im se
kod Biograda prebaci Sava, bijae, kao i ostala Slavonija, od Tu-
raka opustoena, to na putopisac u daljem opisu ee iztie, pa
i Vrani u opisu svoga prvoga puta crta crnimi bojanu tadanje
alostno stanje ovih krajeva
2
. Mitroz ili S. Demetrio delta Sava,
dananja j e Mitrovica (MitrovizzaJ, na ruevinah rimskoga Sirmi-
uma, glavnoga grada Dolnje Panonije, u srednjem vieku uz ma-
nastir sv. Dimitra, znamenito trite, gdje su Dubrovani u XI V.
vieku imali cvatuu naseobinu, koju su kraljevi ugarski, poto j e
Dubrovnik bio tada pod njihovom zatitom, nadarili mnogimi po-
vlasticami
3
. Kad su pako Turci spalili Mitrovicu g. 1396. i narod
razselili, te se podigao Biograd za Stjepana Lazarevia, zauze
ovaj grad glede znamenitosti njegdanje mjesto Mitrovice. Put o-
pieve viesti starom Sirmiumu, caru Probu i Frukoj gori
fm. Almo) posve su u skladu s opisom Vranievim u putopisu
njegova prvoga putovanja
4
. Za dokaz, da je Mitrovica bila za rim-
skoga doba doista znamenita varo, navodi putopisac, osim starih
ruevina
5
, rimski napis, koj snimi sa njekoga staroga sarkofaga;
u novije doba priobi ga Mommsen po naem putopiscu i Bon-
1
N. Olah, De Himgaria et Atila, Varasini, 1774.
2
Rad, knj. LXXI , 16.
3
Fejr, X, 4, 255. Konstantin Filosof u Glasniku, knj. XLI I , 271.
Hammer, Gesch., I, 245. Jireeek, Die Handelsstrassen, p. 82.
4
Mon. Hung., I I , 294. Rad, knj. LXXI , 17.
5
Sunt vestigia murorum terra parum adhuc prominentium. A.
Marsilius, Danubius, t II, p. 46
PUTOVANJA PO BALKANSKOM POLUOTOKU XVI. VJKKA. 1 4 9
gaisu, a potonji ga od Pigafette prepisao i razrieio . Zotin ili
Vranieva Zatta, dananji Sotin, onda medjanje mjesto upanije
vuke i sriemske. Sa gradia na vrletnoj stieni uivao je putopisac
dalek vidik u ravnu Baku, spominju prama sjeveru grad
(citt Bacciense), tadanju stolicu nadbiskupa kalokoga
3
, a Bau
na iztoku spominje Ilok (Villach), kojem kao i knezu Lo-
vrincu sinu Nikole Ujlaky-a
;
koga kralj Matija (g. 1471) imenova
kraljem bosanskim, potanje i tanije govori Vrani u svojem
putopisu
3
. Ossech, dananji Osiek; opisuje ga kakav je onda bio,
znatan na prielazu preko Drave u Ugarsku. I putopisac spominje
poraz Katzianera kod Osieka (g. 1537), kojim porazom posta
Osiek glasovit, da je tomu P. Jovius posvetio cielu 26. knjigu
svoje historije, gdje j e prilian geografijski opis Osieka i njegove
okoline
4
. Za dokaz pako, da Osiek bijae i u staro doba svojim
poloajem znatan (nespominju njegova rimskoga imena), priobuje
putopisac dva rimska napisa, koja snimi sa gradskih vrata, priobi
jih takodjer Mommsen po Pigafetti, Marsiliu, i Bongarsu, a potonji
jih je od Marsilia prepisao
8
.
Na daljem putu preko Ugarske spominje najprije Lasko, veliko
selo, odnosno varo u upaniji baranjskoj, na putu od Osieka u
Muha, u istinu na mrtvom rukavu desne obale dunavske. Biljeke
ob ovom mjestu znatne su, jer su jedino sauvane u naega puto-
pisca. Na istom putu navodi dalje Baragnavar ili dananju Baranju,
glavno mjesto istoimene upanije, koja se odlikovala osobitom rod-
nou
6
; prianja tom mjestu vjerovatno je uo od svojih dru-
gova. Dalje navodi Muha (Moacch), bojite od g. 1526. i opisuje
movare, gdje je kralj Ljudevit II. poginuo
7
. Tu mu je bio tu-
maem vjerovatno poslanik A. Vrani, koj je takodjer tadanjem
1
Mommen Corp. Insc. Latin., t. III, p. 418; n. 3240.
3
Olah, op. c, p. 52.
3
Mon. Hung, , 291, 292. Rad, LXXI , 16.
i
P. Jovius, Hist., P. II, 1. 36, p. 33 i d.
:>
Marsilms opaa, da su ovi napisi bili nad vrati vukovarskimi (in
porta Walconensi?) lead je careva vojska Osiek (god. 1687) Turkom
osvojila. Poslije jih Katani badava traio. Marsilii Danubius, 1. c.
Mommsen 0. I. L. vol. III. , p. 423; n. 3289, 3290.
6
Ranzani apu Schwandtnerum, I, 330.
7
Izvjetaj boju mubakom gl. u Brodarica kod Bonfina u izdanju
od g. 1606. Istvanffy, VI I L 118. Katona XI X, 681724. Hammer,
I I I , 5662. Fessler-Klein, I I I , 36270.
150 P. MATKOVI,
ratu pisao
1
. Na putn od Muhaa u Ethi, Vraniev Ettinum
(Ebesi?), spominje selo ZecMu vjerovatno dananje Szekcs, bogatu
opatiju. Batu
2
, gdje Sarviz utjee u Dunav, i trgovite Batazi
ili dananji Bataszek. Na putu u Tolnu navodi njegda bogatu
opatiju Sexuar ili dananji Sexard
s
. Tolnu pako poredjuje glede
stanovnika s Laskom. Fuldvar, dananji Fl dvar , na sjevero-
iztoku medju Sarvizom i Dunavom, a na tom putu spominje jo
Paxivilla, dananje trgovite Paks
4
; za tim navodi Adom
6
, dananji
Adonj, rimski Vetus Salinum, varoica u stolno-biogradskoj upa-
niji. Medju Adonjem i Budimom navodi mjesto Tertuu, koje je
pripadalo Hasanbegu, a za to se zvalo Hanzabeg (Hanselbck), ma-
gjarski Er, varoica na Dunavu u stolno-biogradskoj upaniji.
Ovaj put od Osieka do Budima onaj je isti, kojim j e iao Sulejman
g. 1526 na Muha i Budim
6
. Putopieve biljeke Budimu po-
punjuju mu opis ovoga grada, to je nacrtao gore kod opisa puta
u Carigrad; jedno s drugim tvori od prilike cjelinu, jer ovdje vie
govori poloaju, a ondje znamenitostih. Budim mu je stara
Ptolomejova
7
: ali nije jedini tadanji pisac, koj tako mi-
ljae, j er jo na poetku ovoga vieka mnogi su pisci isto tvrdili
8
.
Da je osnovatelj Budima bio Buda, brat Atile, govore u veliko
tadanji pisci
9
. Ovaj Pigafettin opis Budima odnosi se, kao i kod
drugih znatnijih gradova, ponajvie na poloaj, a taj j e tako tano
nacrtan, kao u nijednoga suvremenoga pisca. Ovaj j e opis liep
dopunjak k opisu Olahovu
10
, u kojega su pobiljeene veinom ta-
danje budimske znamenitosti; u ostalom gdjegod oba pisca istih
govore predmetih, vruih vrelih, tiesnom klancu (altissima
praerupta ) i r. popunoma se slau. Opisuju dragocjeni
ator, koji je budimski paa razapeo na ast poslanstvu, potanje
govori njekoj indijskoj ivotinji, slinoj bieloj kozi, koja radja
1
Monum. Hung. Hist. I l l , 20 i .
2
Olah, p. 37, Ranzani ap. Schwandtner, I, 330.
8
Sexard, Olah, op. c. p. 37.
4
Paksium, Olah. p. 37.
5
Adom, Vrani, XXXI I , 51. Adon, Olah, p. 37.
6
Hammer, Gesch., I I I , 6 3 9 - 4 5 .
7
Ptol. 1. II, c. 15, 3 ; ed. Mller, p. 229.
8
Bischof u. Mller, Vergleichendes Wrterbuch, p. 384. Poloaj
Ptol. Curiae jo se danas nemoe pravo ustanoviti; gl. Mller, Ptol.,
p. 297. Smith., I, 720.
9
Olah, p. 161. Ranzani i Galeoti ap. Schwandtner, I, 336, 337, 562.
10
Olah, op. c. p. 1924.
PUTOVANJA PO BALKANSKOM POLUOTOKU XVI. V1EKA. 1 5 1
kamen, po imenu Belzuar ili suzu jelenovu", nalazei se oko srca
pomenute ivotinje, te je uzt uk otrova i liek od svih kunih bolesti,
a prodavalo ga se za putopieva boravka u Carigradu vrlo skupo.
Nego putopisac misli, da j e belzuaro iskvareno ime istoga indij-
skoga kamena, O. Barbosa u svojem putopisu zove Vaxar, te
je takojer jako sredstvo od otrovi; ako ga se samo malo kao
praak uzme u vinu ili vodi, djeluje proti svakoj kunoj i otrovnoj
bolesti; velik j e kao badem, nalazi se u glavi njeke ivotinje, a
Indijanci ga vele ciene
1
. Budu da Pigafetta vrlo tano cituje
Barbosu, razabira se odatle, kao jo i od drugih mjesta njegova
putopisa, da j e na putopisac dobro poznavao putopisnu literaturu
onoga doba. Bezoar (od perzijskoga Badesar" to znai uztuk
otrova) nazivlju se razliite morbidne konkrecije u eludcu raznih
ivotinja, osobito preivaa (B. hystricinus u unom mjehuru
afrikoga jea), u obe ponajvie kamenci u crievih. Bezoar je
prema svojoj porabi vrlo razna kemikoga sustava, kadto nije
van konkrecija raznih organikih kiselina, koje veu dlake, koje
su tim, to se ivotinja lie, u eludac dospjele. Prema sastavinarn
razlikuje Taylor devet vrsti, a diele se po poreklu na iztone,
zapadne i njemake bezoare. Iztoni ili pravi bezoar, kojem se
ovdje govori, potjee od Bezoar-koze (Capra aegagrus) ili od gazelje
(Antilope Dorcas), dolazi od Golkonde, u sjevernom Dekanu, Indu
na j ugu, a ponajvie iz Perzije, potonji potjeu od divlje gorske
koze. Pravi bezoar uivao j e njekada veliki ugled u medicini;
jo se u iztoku tako cieni, da j e ah perzijski god. 1808 njeki
bezoar nazvao B. Napoleon", a i danas se jo pojedini primjerak
u iztoku plaa sa 10.000 piastra. Tim bi se prianje naega
putopisca bezoaru odnosno paxaru u sutini slagalo s predmetom,
kako ga jo danas iz historije farmakognozije poznamo. Istom
prilikom govori putopisac slinom lieku, osobito t. zv. terra
sigillata", to se u Carigradu i u Italiji tri, zove se tako, to je
1
Libro i Odoardo Barbosa ap. Ramusium, Delle navigationi et
viaggi, 2. ed., Venetia 1554; I vol., p. 336.
Duarte ili Odoardo Barbosa, Portugizac, putovae oko god. 1516
u Indiji, sakupivi mnoge viesti toj zemlji, napisa knjigu Indiji.
Kamusio preveo j e spis Barbose iz njekoga portugizkoga zloestoga
rukopisa na talijanski i uvrstio ga u svoj sbornik. Barbosa bijae po-
slije Magalhaesov drug kod prvoga putovanja oko zemlje, te ga po
smrti voje snala na otoku Zebu ista sudbina.
152 1. MATKOVI,
obiljeena turskim peatom, a nije drugo, nego terra Lemnia",
koju su j ur stari upotrebljavali. Rurneniasta zemlja bijae glavni
izvod ot. Lemnosa, odatle se zove terra Lemnia", ili sigillata",
vadila se osobito na brdu Masyehlus ili Mosehylus kod Hephaestije.
Galenus razlikuje tri vrsti: jedna je bila medicinska, druga bijae
mastilo, a trea valjarska zemlja. Ovdje je govor prvoj, koja
se skupo trila, bila je obiljeena peatom, (odatle t. sigillata ili
sfragidis), na kojem bijae lik koze, koja je bila posveena Arte-
midi. Rimljani su trgovinu ovom zemljom prepustili Atenjanom
kao osobitu povlasticu
1
. Terra sigillata, terra Lemnia, sphragi,
sinonima su jedne te iste mineralne tvari, poznate u mineralogiji
pod imenom bol. Od najdavnijih vremena rabljen je bol u terapiji
kod boli oiju, kod liemoragije i kao protuotrov; preteno sastoji
od kremene kiseline, gline, eljezova i manganova oksida, a u
malih koliinah od kalija, magnezije i vapna. Na je putopisac
dakle i terru sigillatu", znatan liek onoga doba, dosta vjerno
prikazao.
Na daljem putu spominje Ostrogon (Strigonia, magj. Istereron
u mjesto Esztergom), koj bi mu nosio ime zajedno od Dunava,
na ime od Istera i od rieke Grona (Oron), utjeueg blizu tvrdjice
u Dunav, a to isto tvrde i pozniji pisci
2
. Putopiev opis s Ola-
hovim
3
daje prilino tanu sliku tadanjega Ostrogona. Za tim na-
vodi carsku tvrdju Komoran (Comara) na istoimenom otoku; ovoga
mjesta tu neopisuje, poto je gore, na putu u Carigrad vie tom
gradu rekao. Varo Nagie Magiar, dananje trgovite Nagy-Megyer
u upaniji komoranskoj. Samarin, dananji Sommerein (Somorin,
Somorja), staro mjesto na otoku Calokezu, njegda radi svoje rod-
nosti zlatnim vrtom" zvan. Princhirchin, znailo bi mu na nje-
maki goreu crkvu" (Brennkirchen?), njeko izopaeno mjestno
1
Galenus pria zemlji lemnijskoj (e simpl. med., fasc. I X, 1,
2) kao svjedok, da su sveenici (na Lemnosu) svake godine (8. kolo-
voza) ili po stalnu koliinu crvene zemlje, koju su u sveanom ob-
hodu nosili, te su pojedine porcije obilje li sa slikom koze, a odatle
se zvala sphragid, te se u daleki sviet trila. Kad jih pitao -
anju s kozjom krvi, da su ga izsmjehavali. Med ju starimi pisci toj
zemlji najvie govori Plinij ( , 88; XXI X, , 104; XXXV, 3,
6, 13, 14), uporabi te zemlje gl. Pauli, Realencyklopedie, IV,
911 i 912. H. Blmner, Technologie u. Terminologie der Gewerbe u.
Knste; Leipzig 1879, II, 70; IV, 404.
2
Ranzani i I. Mar. Stella u vandtnera, I, 332, 606.
3
Olah, op. . 31. 32.
PUTOVANJA PO BALKANSKOM POLUOTOKU XVI. V1KKA. 153
ime, kojemu je teko u trag ui. Kao to od svake zemlje, kojom je
proao, tako i od tadanje Ugarske daje kratak i obenit opis pogle-
dom na narav tla i napuenost. U tadanjoj turskoj oblasti Ugarske
iztie medju itelji osobito Srbe kao davne tamonje stanovnike.
Preavi iz Ugarske u Austriju spominje selo Fissermin, vjero-
vatno dananje selo Fischament u Dolnjoj Austriji pod Bekim
lugom, u kotaru bruckskom; nedaleko ua Fische u Dunav. Po-
vratkom u Be svrava Pigafetta svoj putopis.
Na kraju svoga putopisa Pigafetta govori vremena to su
trebovali za put od Carigrada do Bea; u svemu dakle trebovahu
61 dan, od kojih rauna 49 na putovanje. Iz istoga putopisa, pa
iz Vranieva dnevnika ( 8c, VI, 7883) znamo, da je poslan-
stvo provelo od Pouna do Carigrada u svem na putu 53 dana.
Po tomu je poslanstvo sporije natrag putovalo i vie se putem
zaustavljalo, a tomu bijae vjerovatno starost i boleljivost Vran-
ieva uzrokom. Busbekovo poslanstvo od god. 1553, kod kojega
je i Dernschwam uestvovao, probavilo j e na istom putu 64 dana
1
.
Od Biograda do Carigrada karavanskim putovanjem trebovalo je
Vranievo poslanstvo u svemu 34 dana; Busbekovo 25, a Crno-
vievo poslanstvo od g. 1564, kod kojega bijae i Betzek, proba-
vilo je na istom putu uprav jedan mjesec, a natrag samo 28 dana.
Odatle se razabira, da vrieme, to je poslanstvo obino za put
trebovalo, visilo j e obino veliini karavane i individualnosti
dotinih poslanika; j er Betzek putujui kao carski kurir s ma-
lom pratnjom, trebovao j e za put od Biograda do Carigrada god.
1572 u svem 17 dana, g. 1573 samo 12, a na povratku jedva 8
dana
2
. Pigafetta kuao je i daljinu puta od Bea do Carigrada
u svojih, naime talijanskih, miljah izraunati. U putopisu navodi
u svem troju milju: na putu po Austriji rauna po njemakih, u
Ugarskoj po ugar. miljah, na putu po Turskoj (od Smedereva do
Carigrada) rauna prevaljeni put na ure, a sve te mjere porejuje
odnosno prenaa (p. 26) u svoje tal. milje, od kojih rauna, kao Mer-
kator i drugi tadanji geografi, 5 na jednu njemaku, 7 na jednu
ugarsku, a 2
!
/
2
do 3 na jednu uru. Medjutim u tom raunu nije bio
na putopisac odve taan, j er je i njem. i ugar. milji odvie dopitao.
Budu da 60 tal. milja ide na jedan stupanj ekvatorijalni, dakle 4 (a ne
1
Izvod Dernschwamova putopisa od II. Kieperta u Globus-u". B.
LH, p. 18790, 202205.
2
Rad, knj. LXXXI V, .
154 P. MATKOVI,
5) na jednu njemaku ili geografijsku milju. Jo j e vie zahvatio
kod ugarskih milja, od kojih ide 13
1
/
s
na ekvatorijalni stupanj;
tim je ugarska od prilike za 7s
v e
a od njemake ili geografijske
milje, a po tomu bi ilo na ugarsku oko 5 (a nipoto 7) talijan-
skih milja. Daljinu pako prevaljena puta prikazanu urami vrlo je
teko, kao to i putopisac pravo opaa, tano izraunati u miljah,
budu da karavane radi nejednakoga hoda za isti put trebaju
razna vremena. Putopisac pomnjivo biljee ure, to se trebovalo
na putu od Carigrada do Biograda od jedne do druge glavne sta-
nice ; izraunav pojedinice i sve zajedno na talijanske milje, doao
je do rezultata, da od Bea do Carigrada ima u svem 1000 i njeto
vie milja, doim Vrani za isti put rauna ukupno 207 ugar.
milja, to bi iznosilo 1035 talijanskih; na drugom mjestu (Scr.,
XXXI I , 59) uzimlje se za isti put 192 ug., odnosno 960 tal. milja,
a ovo se potonje s Pigafettinim raunom u cielom slae. Pojedi-
nice pako razlikuje se Vraniev cd Pigafettina rauna: od Nia
do Carigrada uzimlje prvi 84 ug. odnosno 420 tal., a potonji 450
tal. milja; od Nia do Sofije rauna Vrani 17 ug. ili 85 tal., a
Pigafetta za isti put uzimlje 96 tal. milja. Na putopisac niti je
svagdje dosta taan u prenaanju ura u milje, niti u oznakah da-
ljina meju pojedinimi stanicami; j er mu se ure i daljine medju
istimi stanicami na putu u Carigrad od onih na putu u Be esto
razlikuju
2
. Ostala Pigafettina poredjivanja teko j e pratiti, jer je
bezimenomu putopisu teko ui u t r ag; moda j e tu Pigafetta
mislio na Vranieve dnevnike; jer prvi rauna od Bea do Bu-
dima 161 tal. milju, a po dnevniku bile bi ukupno 32 ugarske ili
160 tal. milja. Tu bi dakle bila oba rauna u skladu. U ostalom
ako poredimo Vranieve i Pigafettine daljine s pravimi, kako jih
danas dobro poznamo po duljini tamonjih eljeznih puteva, mo-
emo tvrditi, da su daljine pomenutih starih putopisaca mjesti-
mice s pravimi u skladu, mjestimice pako znatno se razlikuju; u
cielom su daljine starih putopisaca prema pravim visoko raunane,
odnosno odve dugo odmjerene, a od staroga j e vieka jur poznato,
1
Vrani rauna (VI, 82) od Ponteparvo" o Carigrada 2 ugar.
milje, a Pigafetta 10 tal. milja. Tim bi ilo na 1 ug. 5 tal. milja.
Vrani svagdje uzimlje 1 ug. milju na 2 ure, doim Dernschwam ra-
una ugarsku milju na 1V
3
do l
8
/
4
ure.
2
Na str. 111 rauna 7 ura s 17 m.; str. 127 7 ura s 19 m. ; 9
ura s 125 m.; str. 129 7 ura s 18 m.; str. 133 9V
2
u r a s 3 0
m. itd.
PUTOVANJA PO BALKANSKOM POLUOTOKU XVI. VIEKA. 1 5 5
da procjene starijih putnika daljinah, odnosile se na put po
kopnu ili vodi, da izpaaju po izkustvu odve visoko.
Prikazavi i razsvietlivi putopis Pigafettin od Carigrada do
Bea, treba da koju reknemo (premda premauje okvir naih raz-
pravljanja) i ostaloj sadrim Pigafettine knjige. Poto je puto-
pisac u najobenitijih crtah opisao svoj put od Biograda do Cari-
grada (cap. 3. i 4., p. 2328), priravi potanji opis puta kod
povratka, govori ponajprije prvoj audienciji kod velikoga vezira
i drugih paa, nabrajaju poznate darove, to je pojedinim turskim
dostojanstvenikom, da jih se na careve elje skloni, ovom prilikom
prikazano. Zatim (c. 5 ) govori svetanoj audienciji kod sultana,
sjaju, koj se tom prilikom razvija, obredih, na koje se kod
primanja poslanstva strogo pazi ; spominje silnu svjetinu, koja
je bila pozvana, po ulica nagrnula, da vidi toli sjajno poslan-
stvo, koje moni car odasla na poklon sultanu; opisavi sveane
nonje poslanika i njihovih pratnja govori na ire sultanovu
seraljn. Sve je ovo, osim potonjega, na tanje poznato iz Vranci-
evih pisama, kojimi cara izvjeuje stanju stvari i potekoah,
koje su na putu ugovaranju mi ra
1
; ostalo pako poznato je od ne-
brojenih tadanjih spisa, koji govore Turskoj
2
.
Otegnuvi se pregovori mira probavi poslanstvo malo ne etiri
i po mjeseca (od 22. /VIII. 1567 do 5./I. 1568) u Carigradu, a puto-
pisac j e imao dovoljno vremena i prilike, da proui Carigrad i
svakojake prilike Turske. U gl. VI (p. 3548) opisuje Carigrad,
osobito njegov poloaj i glavne znamenitosti. Premda imamo iz
onoga i sliedeega vieka preveliki broj takovih opisa, koji su sva-
kojaki, Pigafettin je opis ipak samostalan, osnovan na autopsiji,
prikazuju Carigrad u najglavnijih crtah, kakav j e onda bio Cari-
grad, koj mu se starinom, veliinom i drugimi osobitnostmi odli-
kuje od svakoga drugoga tadanjega glasovitoga grada, stere mu
se na rtu. zvanom od Plinija i Solina Chrysoceras
s
, koj se prua
Aziji, na medji Propontida i na poetku morskoga tiesna, to
dieli Europu od Azije, zvana od starih traeijskim Bosporom" ili
1
Mon. Hung. hist. Scr. VI, 95137.
2
Sansovino, Historia univ. dell' origine et imperio de Turchi. Ven.
1582, p. 15, 49.
3
Ohrysoceras, Plin., IV, 46, ed. Detl. v. I, p. 173; Solinus, 10;
Mommsen, p. 78; dananji Zlatni rog"; Smith, I, 614.
156 P. MATKOVIO,
drielom Fonta". Die mu se, slian trokutu, na sedam breu-
ljaka. Opisavi pojedine stranice trokuta, iztie Peru, kao geno-
vezku naseobinu, hvali njezinu udobnu i duboku luku, a napose
jo govori (p. 47) njezinom poloaju, iteljstvu i trgovini
1
. Go-
vore zidinah gradskih opisuje tadanje stanje Carigrada kao
tvrdje, te opaa, da su stare zidine rdjavo sauvane i da malo
vriede; tom prilikom osvre se na osvojenje Carigrada godine
1453. Za tim opisuje poloaj sultanova seralja na najiztonijem
uglu, na samom rtu Svetoga Dimitrije, kako ga se za grko
doba zvalo, po milje od obale Azije, s divnim pogledom na more
i na grad. Medju rtom i obalom Azije iztie otoi sa svjetio-
nikom, a taj otoi, misli, da je onaj, kojem govori Strabo,
da se tu lovilo u velike ribu palamedu (vrst tune)
2
, koja je do-
lazila s Crnoga mora po strani azijskoj, da udje u Propontis.
U istinu Strabo govori lovu palamita ( ^ : ) , a mjesto
zove UnXaiAuoYia (Pelamydum captura)
a
. tomu dodaje putopisac
svoje opazke i sjea (to je on vidio), kako ista (?) riba s oceana
ulazi Rajnom u ue Nekara, gdje se u svibnju u velike lovi, te
da se za to zove Maifisc". Nabrajaju nadalje bezestane (p. 38) i
govore raznovrstnih trgovi nah, spominje i trgovanje kranskim
robljem, te opisuje sa aljenjem; kako se s nesrenim, osobito en-
skim robljem kod pogadjanja nedostojno postupa. Navode moeje,
osobito opisuje Sulejmanovu kao najnoviju, govori njezinom po-
loaju i slogu, te popunjuje tim sve starije opise Carigrada. Opi-
suje uz to grobnicu Sulejmanovu, koja je kod iste moeje od ka-
mena i mramora, okruglo sagradjena. Govore gradnji te grob-
nice, spominje etiri velike mramorne ploe, koje su dignute (8./VIII.
1567) iz sv. Sofije, a na tih ploa da se itaju zakljuci i odredbe
sabora carigradskoga, drana za cara Emanuela. Ovom prilikom
govori turskoj pobonosti, molitvah, pranju i raznih obiajih,
to se pri tom dre. Zatim opisuje glasovitu crkvu sv. Sofije, pre-
tvorenu u moeju, govori na ire njezinom slogu, te ju poredjuje
donjekle s rimskom rotundom- Opisuju nutranjost crkve, iztie
kupulu, kao nebo crkve, slikarije, mozajike, zlatne miniature, slike
svetaca, kojim Turci, da jih pokvare, izvadie oi; spominje kako
1
Potanje Peri gl. u Radu", knj. LVI, 230.
2
Le razze elle palamite (Palamis sarda") sono stirpe di mar
Euxino". Tommaseo, Dizionario, III, 721.
3
Strabo, XII, 545, 549. Plinij takojer govori lovu tune na istom
mjestu. Plin., 1. IX, 15 ; ed. c, v. II, 99.
PUTOVANJA PO BALKANSKOM POLUOTOKU XVI. VIEKA. 1 5 7
je dosta toga zub vremena otetio. Zakljuujui svoj opis, primjeuje,
da se sv. Sofija jo tako zove, jer se u njoj i sada propoviea,
da je mudrost boja neizmjerna i nedokuiva". Dalje govori
drugih znamenitostih: hipodromu, spomenicih (obelisku, stupovih),
kupalitih, kucah, raznih sgradah i dr. ; ali potanje opisivanje
svega toga nije na zadat ak; iztakosmo samo najglavnije mo-
mente, da se vidi karakteristika putopieeva opisa. Pored svega
ovaj j e opis u cielom obenit, jer svem tom imamo obsenije i
sustavnije opise u poznatom Gilijevu opisu Carigrada
1
.
Podulje boravljenje u Carigradu upotrebi poslanstvo za izlet po
Bosporu, koji ladjicom preplovie od Carigrada do ua u Crno
more. Opis ovoga izleta odnosno Bospora daje putopisac u VII.
glavi svoje knjige (p. 4854), gdje u glavnih crtah opisuje put
Bosporom, spominju glavna mjesta i njihove znamenitosti, osvre
se na glavne podatke starih pisaca, osobito na Strabona, Plinija i dr.
Od zatona i rtova sastojee tiesno glasovite ljepote opisuje putopisac
najprije s europske, pa s azijske strane.
3
Odpoimaju Galatom, na-
vodi znatnija mjesta, od kojih se njekoja dobro razpoznaju, a njeka
su izopaena. Najprije spominje grob Hajradina Barbarose, Leun-
clavijev Dioplokionion, ili turski Beiktas.
3
Dalje navodi Ordocchi
(Ortaki), Arnodocchi (Arnautki) i Uromega (? Kuruezme). Mjesto
pako, gdje se Bospor najvema stiska, i gdje j e najjaa struja,
zove Hernaugh, stari je Hermaeum ili dananja tvrdjica Rumeli
hisar naproti azijskoj Auadoli hisar, koje tvrdjice sagradi Muha-
med I I . g. 1453 poslije osvojenja Carigrada na obranu tiesna Po
Stiabonu (VII, 319) bilo bi tiesno tu 5 stadija iroko, nu puto-
pisac misli da nije toliko, nego rauna, da je malo vie od etvrti
tal. milje, a po dananjem raunu 550
m
- Giannizzara je izopaeno
ime Genihisar, grki Neocastrum, a dananji Jeniki. Putopisac
misli, da je tu bio hram Bizanca, doim je bio po Strabonu (VII,
319) i Polibiju (IV, 39) kod Serapeiona, dananjega gradia Rumeli
kawak, koji sagradi Murat IV., gdje se tiesno za nevolju lancem
poprieko zatvaralo. Selo Sehender bassa, po opisu bila bi dananja
1
P. Gillius apu Banuri, Imperium Orientale, tom. I, p. 211 i .
2
Bospor opisae o starijih pisaca: Dionisios Bizantinski, Gillius
(Gilles-Chevalier), estini, Leunclavius, Momars, Carboniano i dr. Glede
stare geografije gl. Smitha, Dictionary, I, 4225. Od novijih opisae
Bospor Hammer, Andreossy, Pertussier, Cihaev i r. tomu Kieper-
tova karta (1:1,000.000).
3
Leunclavii, Pandectes, p. 169.
158
P. MATKOVI,
Terapija, stara Pharmacia, ubavo mjesto, puno prekrasnih vrtova
i ljetovita otmenih grkih porodica. Biuchtere, ubavo selo, dananje
Bjukdere; tu se savija prama zapadu mali zaton, kojem misli,
da je Plinijev (IV, 46) sinus Casthenes (Lasthenes ili Leosthenes);
ali ovaj je dananja Stenia, najvea i najkrasnija luka Bospora,
a zaton kod Bjukdere stari je sinus Profundus ( >* ) 7 ;).
Obala se odovud u istinu savija k sjevero-iztoku, odkuda se vidi
ue Crnoga mora. Manastir S. Maria de Gastagna, koj bijae po
P. Gillesu u kestenovoj dolini, misli putopisac, da se nezove po
obilju kestena, nego od staroga Casthenes (sic!). Leandro, gradi
Darijev, stari j e Serapeion
1
, a dananji Rumeli-kawak. Sva obala,
opaa putopisac, od Galate do Bjukdere, vrlo je ubava, bila j e
gusto naseljena, puna prekrasnih vr t ova; dalje pako od Bjukdere
do ua, poto visoke i provaljene gore hvataju se obale, neima
ni prebivalita, ni vrtova. Poto j e putopisac nacrtao europsku
obalu Bospora, govori Crnom moru i njegovom starom imenu,
koje more mu se zvalo ponajprije Assenus (" ^ ) ili inhospitale",
pa Eussino (Eustvo?) ili hospitale". To su poznata imena starih
geografijskih pisaca
2
, a opetuje jih i Leunklavij
3
. Na se putopisac
trudi da raztumai, zato se ono more zove Crnim", misli, da
se za to tako zove radi svojih gustih, mrkih magla i silnih bura,
kojimi je brodarom pogibeljno. Ovo tumaenje prihvaa Leunklavij
(1. c.) i drugi tadanji pisci. Na putopisac misli, da se za to uz-
kipi, to mu j e ue, Bospor, odve tiesno, da silni valovi, nastali
burom, neimaju dosta iroka izlaza, vraaju se natrag i postaju
bjesniji; sastaju se s drugimi, vrte se i lome medju sobom, uz-
rokujui esta brodolomja. Za potvrdu toga navodi oluju prigodom
njegova puta, na duni dan, kad j e vie od 60 brodova postradalo.
Uz to navodi i miljenje Mele,* da je Crno more za to burno, to
je odve plitko; glede imena mare Maggiore", pozivaju se na
Ptolomeja (1. III, . 10)
5
, misli, da se za to tako zove, to je vee
od svih drugih zaljeva mora Sredozemnoga; a glede omjera
usvaja podatke peripla Arijanova
6
. Zatim crtaju azijsku obalu
1
Serapeion, Strabo, VII, 31 9; Polybras, IV, 39; Smith. I, 424.
2
Pontns Euxinus u starih pisaca gl. u Smitha, I, 88688.
3
Leunclavius, Pan., p. 177.
* Pomp. Mela, I, 19; ed. Parthei, p. 28, 29.
5
U talijanskih izanjih Ptolomeja ita se: Ponto Eussinio oggi Mar
magiore". Tolomeo a Ruscelli-Malombra, p. 155, 230, 235.
6
Arriani Periplus Ponti Euxini; e. Muelleri, Geographi graeci
minores, I, 370401.
PUTOVANJA PO BALKANSKOM POLUOTOKU XVI. V1BKA. 159
Bospora, spominje najprije turanj sa svjetiljkom", koja pokazuje
brodarom put u ue, koje mu j e tu treinu milje iroko, a turanj
mu se zove Phano (Phanarion, An. Fener). Spominje na bliem
otoku mramorni stup, kojem se krivo tvrdilo, da j e podignut u
slavu Pompejevu, kojem spomeniku na tanje govori Leunklavij
1
.
Na daljem putu spominje naproti Leandru gradi Hiero, stari
Hieron
2
ili dananji Anadoli kawak, a ruevine starih zidina bile
bi mu ostanci gradia Darijeva. Gradi Eschizara biti e izopa-
eno ime od Anaoli-Hisar. Tu spominje naproti hramu Bizanca
hram Calcedonie, koj nije bio t u, nego kod gradia Anadoli-
Kawak
8
; al ime Kalcedonije pomiesao j e s gradom Kalcedonom,
gdje j e po Meli (I, 19, p. 27), na kojega se pozivlje, u istinu bio
hram Jupiterov. Dalje navodi selo Scintelchin, po karti moda
dananji Dengel-koi. Od ovoga sela milje daleko, vie prama
gori, tvrdi putopisac, da je bio stari grad Chrysopolis, a da se
tako zvao za to, to j e imao mnogo tornjeva, kojih su krovovi
bili pokriti pozlaenim bakrom, te da j e u istom mjestu crkva,
koje se krov sjajio od zlata, i za to se zvala crkva Chrizochie-
ramos. Potonje j e ime Leunclavijeva Chrysokeramis, koja mu j e
bila blizu Anadoli-Hisar
4
Chrysopolis pako i Chrysoceras nije
jedno te i st o: prvo je dananji Skutari, to i Leunclavij (p. 63)
potvrdjuje, a potonje dananji Zlatni rog
6
". Na putopisac ta-
kodjer pozna miljenje tadanjih uenjaka, koji tvrdie, da j e stari
Chrysopolis pozniji Skutari. Putopisac pozna i miljenje tadanjih
uenjaka, koji (kao to jo mnogi dananji) utvrdie, da je Chal-
cedon pozniji Skut ari
6
; al on se trudi usuprot dokazati, da je
stari Chalcedon vie od dvie milje daleko od Skutara, izvan tiesna,
kod sela Cxdecchie (Kadiki), potonje njihove stanice na ovom
putu. Jer sva j e ova obala stare Bithinije, opaa dalje, puna ru-
evina svakojakih gradjevina, kojih ima na polju jo vie, odkuda
se razabira, da je tu morao biti velik grad. Na mjestu, gdje je
dananje selo, vide se mnoge stare sgrade, medju kojimi se iztie
vrlo stara crkva, gdje se drao crkveni sabor za cara Marcijana
1
Leunclavius, Pandectes, p. 169, 170.
2
Smith, op. . I, 424.
3
Smith, op. I, 424.
4
Chrysokeramis, locus ab aede sacra dictus, tegulis olim inauratis
ornata; vicinum est Anatolis Castelli". Leunclavius, p. 158.
5
Smith, op. I, 614.
6
Smith, op. I, 596.
160 P. MATKOVJ,
god 455 (m. g. 451); spominje stari, vrlo dubok i vodom obilan
bunar, oj bijae Sulejmanu i njegovoj vojsci na polau u vojna
perzijsku velika blagodat. Sude po ovih starinah, po slinosti imena
i po miljenju mnogih tamonjih uglednih stanovnika, misli, da j e
tu bio stari Chalcedon. Jo ga to na to upuuje, to je okolina
vrlo rodna, a luka vrlo velika i udobna. Doim mnogi pisci stav-
ljaju stari Chrisopolis ili pozniji Chalcedon na mjesto dananjega
Skutara
1
, uzimlju drugi (D' Anville i dr.), kao i dananji Grci,
da je stari Chalcedon bio na mjestu dananjega Kadiki
2
. Na
putopisac jur pozna ova oba miljenja i zastupa potonje, j er mu
se vidi vjerovatnije. Ovaj I jgafettin opis Bospora nije drugo,
nego njeka uspomena njegova tamonjega tro-dnevnoga put ovanj a;
premda obenit, nu ipak se moe medju gore pomenute starije
opise uvrstiti.
Pigafetta, da nacrta tadanje stanje Krana u Turskoj , razpravlja
u VIII. gl. (str. 54) poreklu Tur aka i postanku osmanske
drave. Odpoimaju s Velikom Turskom" (Turkestanom) glaso-
vitoga mletakoga putnika Marka Pol a
3
, kao prvom domovinom
Turaka, prati u glavnih crtah njihovu seobu, bojeve i druge sgode
sve do Osmana, kao ujedinitelja turskih plemena i osnovatelja
osmanske vlasti. Ob ovih predmetih razpravljaju mnogi tadanji
pisci, svaki na svoj nain, osobito Spandugino, Paolo Giovio i dr.,
koje sabra Fr. Sansovino u jednu cjelinu
4
, s kojimi se i na puto-
pisac u sutini slae, s tom ipak razlikom, to on vie iztie geo-
grafijske momente, budu mu je tadanja putopisna literatura onih
krajeva bila bolje poznata.
Govore osnutku janjiara, kao glavnih stupova osmanske sile,
prenosi to (kao i njeki drugi pisci) na vladu Murata II. , doim
turski izvori priaju, da su jur od Urhana uvedeni
6
. Crtaju po-
loaj Krana u Turskoj, govori njihovih nevoljah, dancih i
1
Smith, I, 596.
2
Bischoff u Mller, p. 294, 295. Smith, I
;
596, 597.
3
I viaggi di Marco Polo: Venezia 1847, c. 37, p. 196. Yule,
Travels of Marco Polo, 2 e. London 1875. I, 198; II, 451 466.
* Sansovino, Historia universale dell' origine et imperio de' Turclii.
Vinegio 1582.
5
Turske izvore o osnutku janjiara za Urhana zlo su razumieli bi-
zantinski pisci, te su to pripisivali Muratu I., a ove su sliedili Oante-
mir, Gibbon, Croix i dr. Hammer, Gesch. I, 581. Da su njekoji pisci,
osobito P. Giovio, pripisivali to Muratu IL, gl. Leunclavia, p. 129.
PUTOVANJA PO BALKANSKOM POLUOTOKU XVI. VIEKA. 161
drugih dunostih; uz to iztie, kako malo znaju vjeri, to mnoga
sela neimaju ni crkve ni sveenika; neznaju ni za papu, ni za
Rim, ali ipak strogo dre postove; ame, veli, u babilonskom su-
anjstvu, izekujue, da jih to prije oslobodimo. Na je putopisac
zabiljeio stanju Krana u Turskoj ono, to je vidio i to je
sluao, doim drugi tadanji pisci poami od erdeljskoga uitelja
iz ebea i naega Grjurgjevia na iroko najcrnijimi bojami crtaju
patnje Krana u Turskoj , nebi li tim potakli kranske vladaoce
na izagnanje Tur aka iz kranskih zemalja
1
. I na je putopisac
proniknut istom milju, jer na kraju pripominje: da Turci na
toliko vladaju s Krani, koliko jim ovi daju prilike da vladaju,
tjee se bojim providjenjem, da to dugo nemoe trajati.
Dalje razpravlja u 9. gl. nonjah turskih i njekojih navaah;
turskih sveenicih i njihovih obiajih. Poto je razdielio narod na
etiri stalia: vojnike, duhovnike, obrtnike i seljake, opisuje na
iroko njihove nonje, imaju priliku i vremena u Carigradu i Je-
renetu, da jih na tanko proui. tih istih predmetih razpravljaju
takodjer mnogi suvremeni pisci, osobito L. Bassano; budu smo
tom jur drugom prilikom razpravljali, pa to su iste nonje i
navade u Iztoku po gotovu nepromienjene jo u ivotu, bilo bi tu
izlino poznate stvari opetovati
2
. U ovoj glavi znatan j e takodjer
opis nonja magjarskih (p. 65), koje donjekle poredjuje s turskimi,
a na to ga j e potaklo, to j e magjarska nonja od njegove vrlo
razliita, pa to slikari esto u mjesto Turina naslikaju Magjara.
Tu je jo upletena po koja biljeka ivotu i navadah magjarskih ;
a da se to odnosi u istinu na Magjare: to se razabira od onud,
gdje spominje poreklo, negdanje postojbine i jezik njihov, kojem
veli, da se razlikuje od svih susjednih jezika, njemakoga, hrvat-
skoga, bolje reku sloviiiskoga (schiavona), i od svakoga europslcoga,
s kojimi neima nikakove srodnosti. Ove biljeke Magjarih znatan
su prilog za etnografiju onoga doba.
U gl. 10. razpravlja dvoranstvu, osobito ob onih sultanovih
slubenicib, koji stanuju u seralju. Ovom prilikom govori i
krvnom harau, kranskoj mukoj djeci, koja se otimlju rodi-
teljem u Grkoj, Hrvat skoj , Bosni i po drugih kranskih pokra-
jinah Turske, te se odgajaju za slubu dvorsku, dravnu upravu i
za vojsku; prvi se odgajali u seralju, a ostali u zavodu adem-
1
Ra, XLIV, 108121; LXIL 1 2 6 - 3 3 .
2
Bassano ap. Sansovinum, op. . . 4174. Rad, LXII, 12833.
R. j . A. c. 11
162 P. MATKoVie,
oghlan, u pravom sjemenitu janjiara. Krvni porez pobirao bi se
svake pete godine, a od svakih pet djeaka uzimao se po j edan;
ali u tom se, kako znamo, postupalo samovoljno i nesmiljeno, nije
se marilo, ako su djeca bila prikladna, ni za dobu ni za broj.
tom krvnom harau, kao najokrutnijem zulumu, govori poami od
Kuripeia malo ne svaki tadanji putopisac, kao i svaki pisac
onoga i sliedeega vieka, razpravljajui Turskoj i njezinih pri-
likah Za tim govori na* putopisac u gl. 11. dvorskih slu-
benici!), koji stanuju izvan seralja, naime, chasinedarih (cesignir),
auih, muteferricih fmustafaracha), dragomanih i dr. Govore
potonjih iztie Ibrahima, poznata po pridjevku Strozzeni"
1
, kojega
je kao suputnika dobro poznavao, te ga u putopisu njekoliko puta
spominje: ugledna linost, koja j e odailjana u dravnih poslovih
na razne dvorove. Ibrahimu pria, da je rodjen Poljak, razu-
mije talijanski, njemaki i latinski, ali nijednoga jezika kako treba.
Buu da j e Mebmedov tienik, predpostavljen je drugomu drago-
manu, Muhamedu,
2
plemenitomu Niemcu, koj dobro govori vie
jezika, osobito latinski, koj bi kao pa kralja Ljudevita zarobljen
poslije poraza muhakoga.
Razpravljaju vojnitvu, u 12. gl. govori janjiarih, solaldh,
sipahih i njihovih redovih; a u 15. gl. govori jakosti ili broju
europske i azijske vojske i njezinih beglerhezih, rumilijskom i ana-
dolskom. Europsku vojsku sultanovu rauna na 257.000, a azijsku
na 462.000, dakle u svemu na 719.000 vojnika, koji bi bili sami
konjanici; mornaricu pako rauna na 50.000 zajedno s gusari, koji
su u slubi portinoj. Na je putopisac crpio svoje podatke re-
dovih i jakosti turske vojske vjerovatno iz informacije i knjiga,
jer je nacrtao u glavnih crtah dosta sustavnu sliku tadanjem
ustrojstvu i jakosti turske vojske. vojnitvu osmanske vlasti
govori takodjer svaki tadanji pisac, razpravljajui turskih po-
slovih (Bassano, Gjurgjevi, Busbeck itd.), a navlastito u svakoj
relaciji mletakih poslanika, izailjanih od viea u Carigrad, raz-
pravlja se upravi sultanove drave, a osobito vojnitvu i nje-
govoj jakosti, to je jur onda drave najvie zanimalo, da se
uzmognu prema turskoj sili za sluaj rata pripraviti. jakosti ili
broju turske vojske razpravljaju osobito mletaki poslanici (M.
Barbaro, Garzoni, Tiepolo, Soranzo, M. Vennier, Trevisan i dr.)
1
Hammer, Gesch., I I I , 388, 389, 511, 512, 525.
2
Hammer, Geseh , I I I , 613; I V, 20.
PUTOVANJA PO BALKANSKOM POLUOTOKU XVI. VIBKA. 1 6 3
u svojih relacijah, a ponajvie po ovih i drugi tadanji pisci turskih
stvari; ali jim se podatci ne samo nesudaraju, nego se znatno raz-
likuju, premda si svaki poslanik dao truda, da iz pouzdanih iz-
vora sazna to taniji broj turske vojske; njihovi dakle podatci,
kao to i naega putopisca, osnivaju se koje na informaciji, koje
na procjeni. Poredjuju ove podatke s podatci naega putopisca,
razabira se, da su brojevi jakosti turske vojske u naega puto-
pisca prema onim u relacijah odve veliki; jer docira Pigafetta
uzimlje tadanji ukupni broj s 719.0C0 vojnika, raunalo se po re-
lacijah i dr. piscih ukupnu tadanju jakost turske vojske na 565.000
konjanika i 40.000 pjeaka.
1
Razpravljaju ostaloj upravi osmanske drave, govori u gl.
13. poloaju velikoga vezira (bassa visir), koj je po velikom
ugledu i dostojanstvu prvi za sultanom. Putopisac misli, da su
veliki veziri rodjeni ponajvie od matera, poteklib od kranskih
roditelja. Ovom prilikom govori raznih astili i naslovili (vezir,
paa, efeni, beg, sandak), koji su u Turaka u obiaju; pa
enah i njihovom poloaju; pojedinih paah, njihovih redovih i
dunostih, ivanu i njegovom poslovanju. To su poznate stvari,
kojih svaki tadanji pisac turskoj dravi na tanko razpravlja.
U gl. 14. govori osobi sultanovoj i njegovih sjajnih i mnogo-
brojnih pratnjah na putu, lovu i dr. Osobito su znatne biljeke
tadanjem sultanu Selimu II., kojega je Pigafetta od audiencije i
od drugud lino poznavao, te ga mogao u glavnih crtah opisati, a
imao j e tomu prilike doznati, kako sudi Selimu njegova oko-
lina i narod u Carigradu. Putopisac opaa, da Selima ni Turci,
ni drugi ne ciene i netuju tako, kao to su mu tovali otca
Sulejmana: jer nije, veli dalje, ni ratoboran, ni hrabar, pa ga
poslovi mrze i odvie se je podao vinu; za to mu j e tielo vrlo
teko, lice vie nabuhnuto nego debelo, od vina raareno te slino
Baku; a to sve, opaa, bilo j e uzrokom, da ga ljudi manje ciene,
nego njegove predje, koji su bili ratoborni i vrli vladaoci. Ima
mu, veli dalje, oko 40 godina, tiela j e debela, stasa srednjega,
crvena upaljena lica, a plave i rieke brade". U istinu moda se
nigdje u historiji neiztiu toli goleme za dravu sudbonosne oprjeke
1
Zinkeisen u 3. knjizi svoje historije prikazuje tadanji ustav i
upravu, a osobito vojnitvo osmanske drave po gradji, crpljenoj iz
mletakih relacija i znatnijih tadanjih pisaca. Ova razpravljanja liepo
razsvjetrjuju i popunjuju dotine glave u naega putopisca. Zinkeisen,
I I I , 139247.
*
164 P. MATKOVIO,
izmedju dva vladaoca, otca i sina, koja su zasebice na priestolju
sjedila, kao izmedju Sulejmana I. i Selima II. Ove zanimive bi-
ljeke naega putopisca tadanjem sultanu, ako se porede s njeto
mladjom slikom, to ju nacrtae g. 1573. mletaki poslanici An-
drija Bodoaro i Konstantin Garzoni Selimu I I .
1
razabrati e se,
da su te biljeke u Pigafette krae, ali da se s onimi u mletakih
poslanika savreno slau.
Nacrtavi putopisac u prediduih glavah sliku snazi turske
vlasti, nevoljnom stanju njezinih kranskih naroda i jakosti
turske vojske, razmatra u osvrtu (cap. 16. p. 99.), kako bi pored
svega toga ipak sdrueni kranski vladaoci mogli odoljeti sili
osmanskoj, jer su njezini europski puci, radi nepodnoljiva kruta
jarma pripravni na svaku bunu; a im bi se promienila t urska
srea, digli bi glavu; jer Turci neimaju tvrdja, koje bi jih uz-
drale. To zadaje Turkom, primjeuje, ipak kadto straha, te su
za to vrlo oprezni. Putopisac dalje promatra, da poto je bog
poslao Turke, da kazne griene Krane, poto ovi predugo trpe
i popravili se, nee pustiti, da jih jo vie pritisnu i satru, a za to,
opaa dalje, da nije turska vlast dosta jaka, da jih jo due dri
pod jarmom, kad bi protiv nje ustali vladaoci, koji bi kriepou i
hrabrou bili jai. Putopisac navodi kao primjere: ponajprije Da-
rijevu nebrojenu vojsku, koja nije mogla odoljeti Aleksandru Vel.,
kojega je vojska mnogo manja bi l a; za tim navodi Rimljane, koji
si podloili sviet sa svojom hrabrom i discipliniranom vojskom.
Dalje opaa, da sultanovi vojnici neele rata, jer za mira uivaju
ona podieljena jim dobra; ele ga pako samo oni pjeaci, koji su
vie hajduci nego vojnici, za koje sultan nehaje, nebrinu se za
njihovo zdravlje, ako bi jih poginula i nebrojena mnoina. U
Turskoj dakle ele rat, veli, samo oni, koji neimaju ta izgubiti;
strpljivost i poslunost turskih vojnika nije vie ona, kakova j e
njegda bila, j er stega je znatno popustila, a onaj negdanji vjerski
zanos jur j e u njih ohladnuo, jer neidu vie tako lako u smr t ;
onoga negdanjega siromatva i strogosti ivota neima vie, kao
za prvih njihovih sultana, ive se bo razkono i sjajno. Kao to
su bogatstva Iztoka Rimljanom, tako su i Osmanorn pobjede na
Iztoku i oplienjenje Egipta naniele velike tete. Jo je jedno u
vojske turske, to prieti pogibelju osmanskomu carstvu, na ime
to su vojnici porekla kranskoga, to ima prevelika mnoina
1
Relazioni egli Ambasciatori Veneti; ser. I I I , vol. I, p. 360, 402.
PUTOVANJA PO BALKANSKOM POLUOTOKU XVI . VIBKA. 165
kranskih robova, ne samo onih, koji nose okove na noguh, nego
i onih, koji nose bielu kapu, te se odievaju muzulmanskim imenom,
ele u srcu svako zlo Turi nu, a najvea bi jim bila slast, kad bi
mogli svoje gospodare poubijati; a da j e toga ve bilo, navodi
njeke primjere, naime Kali pau Muhameda I I .
1
i Ibrahima, pau
Sulejmanova,
2
koji su Kranom prijali. Uz to spominje, to j e
sluao u Carigradu i putem od svojih zemljaka, od Talijana, koji
su na oko bili Turci, a u srcu su potonjim sve zlo eljeli; ali
niti su mogli, niti su imali snage, da to poduzmu. Kad na dodje
vrieme, pripominje, sve e se to i mnogo drugo odkriti, te e ona
tiranska vlast u t renut ku velika zla doivjeti, j er e se oni narodi
na noge dii i udariti kao naoblaeno nebo svojimi strielami, ter
uivati nad razsulom, to su predugo pod krutim jarmom stenjali.
Iz ovoga se osvrta razabira, da je putopisac opisao tadanje
stanje osmanske vlasti osobito* za to, da pokae, kako bi mogue
bilo, da se oslobode kranske zemlje i narodi od zuluma turskoga.
Tim bi ovaj krat ak ali jezgroviti osvrt, kao i ostalo, to j e na-
pisao u putopisu nevoljnom stanju tamonjih krana i snazi
osmanske vlasti, imalo taj zadat ak, da i na putopisac kao dobar
Kranin, a kao t akav se u svom putopisu pokazuje, potakne na
razmiljanje ob oslobodjenju turskih Krana, i kako bi se to ve-
liko i bogoljubno djelo sdruenjem kranskih vladalaca i vrstno
uredjenom vojskom lasno postii dalo. U tu svrhu opisa s j edne
strane na t anko t urske tvrdje, nacrta nezadovoljstvo i trpljenja
tamonjih Krana, a s druge strane svraa panju na klice raz-
sula, to se j ur onda pojavilo u ivotu osmanske vlasti. Tim bi
ovaj osvrt spadao medju one diskusije ob izgonu Turaka iz Europe,
kojimi diskusijami bijae onaj viek (XVI), poami od P. Petania,
s
uprav obilan, a na te spise svraena je panja jur na drugom
mjestu.
4
Ali biljeke te vrsti u naega putopisca znatno se raz-
likuju od slinih u drugih tadanjih pisaca, to se osnivaju na
sobstvenih, trieznih i nepretjeranih opaanjih.
Poto je putopisac opisao svoje putovanje i nacrtao sliku ta-
danjem stanju osmanske vlasti, dodaje na kraju svoje knjige izkaz
ciena to se plaalo u Carigradu u studenom 1567. za mi-
1
Potanje Kali pai gl. Sansovina, p. 121.
2
Potanje Ibrahimu gl. Leunclavija, Annales, p. 49.
3
Rad, knj. XLIX, 103105.
1
Glasnik, knj. XXXVI, 155200. Rad, knj. XL1V, 108121;
knj. LX1I, 1 2 6 - 1 3 3 .
166 P. MATKOVI,
rodije i druge trgovine." Uz to poredjuje t urske novce, tee i
mjere s tadanjimi novci, teami i mjerami, osobito mletakimi i
ugarskimi. Ovaj je prilog dosta malen, ali vrlo znatan, to su
ovakovi izkazi iz onoga doba vrlo riedki. Takovi izkazi bili bi
znameniti, kad bi jih vie bilo, osobito trgovakom prometu cari-
gradskom. J er Carigrad bijae jo ono doba u trgovakom pogledu
za iztok Europe posrediijue trite, kao to Bruges (Brgge) i
Anversa (Antwerpen) bijahu za europski zapad. Razni narodi sticahu
se na njegovih tritih, koja su bila za medjusobne potrebe svako-
jakom robom obilno obskrbljena. Kao to bijae bizantinski dvor
tolerantan prema trgovakim narodom, koji su Carigrad trgovine
radi pohadjali i tamo svoje trgovake poslovnice uzdravali, do-
putaju jim da grade crkve svoje vjere sred gradskoga priedjela,
u kojem su bili nastanjeni; teko su i Osmani kao bizantinski
nasljednici isto doputali, j er bi inae, posredujuemu tritu osobito
svojstvo manjkalo, kad nebi bio dovoz s iztoka s dovozom iz
zapada i sjevera u primjerenom razmj erj u; budu se iztone, za-
padne i sjeverne trgovine morale zamjenjivati; j er napokon nijedan
narod nemoe na dugo samo da kupuje, a drugi samo da prodaje.
Da putopiev izkaz cienah raznih trgovina na carigradskom
tritu popunimo, odnosno razsvietlimo, pretresli smo njekoje knji-
evne izvore (Pegoletti-Uzzano, Paxi i dr.) tadanjoj trgovini, pa
najznatnije novije politine ekonomije i historije trgovine (Pri -
maudie, Marin, Hlmann, Cibrario, Scherer, Heyd, Beer itd.), ali
nismo se mogli na cjenike carigradske onoga doba nigdje namjeriti.
U gore pomenutih izvorih ima gradje za carigradsku trgovinu,
gdje se prikazuje carigradski trgovaki promet s raznimi trgo-
vakimi gradovi; ali se navode samo predmeti izvoza i uvoza bez
svakih trnih ciena, uz to se poredjuju novci, tee i mjere cari-
gradske s novci, teami i mjerami dotinih gradova. Tim rjedji
j e putopiev izkaz, to su ciene naznaene u turskom novcu, a
tako i tee i mjere, to je za onda j o bilo u trgovakom prometu
malo u obiaju. I poredjivanje novca, tea i mjera u naega j e
putopisca posve drugo, nego to na pr. u Uzzana i , jer u
njih neima turskih mjerah i teah drobnijih podataka,
ugarskom novcu neima u njih ni spomena. Tim bi ovaj putopiev
prilog trnih cienah carigradskih bio znamenit izvor za historiju
ciena i za historiju trgovine onoga doba.
PUTOVANJA PO BALKANSKOM POLUOTOKU XVI. VIEKA. 1 6 7
Tim bi razpravili Pigafettin putopis, koj prikazuje stari vojniki
put, vodei s Ugarske, odnosno srednje Europe preko Biograda u
Carigrad, a putopisac ga prikazuje kakav j e onda bio. To j e isti
onaj put, koj nam je na tanko poznat iz putopisa (nespominju
starije) prvoga Vranieva putovanja. Nu Pigafettin putopis ipak
popunjuje Vraniev, ne samo od Jedreneta do Carigrada, nego
mjestimice i drugdje, oznauju preciznije ne samo smjer puta,
nego i njegovu t opi ku; pa to nije toliko arheologijsko-geografij-
skimi umetci izprekidan kao to u Vrania. Oni pako arheolo-
gijsko-geografijski umetci, u ostalom u tadanjih humanista obini,
premda su ponajvie u skladu s tadanjimi rezultati naunih iztra-
ivanja, ipak se u Pigafette prikazuju vie samostalniji
-
, jer na
putopisac, gdjegod se neslae sa svojim uenim gospodarom ili
s drugimi tadanjimi pisci, u svojoj skromnosti potie na dalnje
razmiljanje dotinom predmetu. Pigafetti kao i Vraniu bjee
Ptolomej i karte u njegovih izdanjih ona zvieza predhodnica,
koja prati tadanje putnike u opisivanju svojih putovanja po Bal-
kanskomu poluotoku; poto su Merkatorove karte onda jo bile
odve riedke i vrlo teko pristupne. One pako orografijske po-
grjeke u naega putopisca, osobito ako jili motrimo s dananjega
naunoga stanovita, esto se pojavljuju u Vrania, a nisu riedke
ni u mnogih drugih tadanjih i poznijih putopisaca i geografa,
osobito razredbi i uporabi starih orografijskih imena, te u iden-
tifikaciji starih s novimi orografijskimi imeni. U ostalom sam
putopis oituje, da mu pisac bjee iskusan i nauno svestrano
obrazovan putnik, koj je, potekav od glasovite putnike porodice,
mnoge zemlje proputovao; da je dobro poznavao, kao to se iz
gore navedenih citata razabire, glasovite stare i sredovjene geo-
grafe (Strabona, Plinija, Pomp. Melu, Arriana, Ptolomeja, Solina
i r.) i glasovite starije (Pian Carpina, Marka Pola i dr.) i tadanje
putnike, premda imena potonjih nespominje. Vrh toga se razabira,
da bjee dobro upuen u historiju i njezinu knjievnost onoga
doba, kao i u druge grane tadanjega znanja i umienja. Na puto-
pisac u opisu svoga puta, nestee se u razpravljanju li na nj,
nego kod svake zemlje, kojom je proao, dodaje kratku crticu
naravi i tadanjem stanju njezina tla i naroda. Putopis na dalje
pokazuje, da mu pisac bjee otrouman motritelj, koj j e temeljito
proniknuo, ne samo u prirodne odnoaje slabo poznata puta, ta-
monjih zemalja i naroda, nego i u razliite prilike osmanskoga
ivota. Mnogi su mu predmeti, istina, s drugimi tadanjimi pisci
168
P. MATKOVI,
zajedniki, ali opisi su mu ivi i sadrinom jedri, slog precizan i
korektan, prikazivanje bistro i zanimivo, odlikujue se pronicavim
shvaanjem, sigurnou suda i vjernou opisivanja. Porediv na-
pokon Pigafettin putopis s tadanjimi tampom izdanimi putopisi
po Balkanskom poluotoku: lasno se dokuuje (budu da Vraniev
putopis nebijae onda poznat), zato je glasoviti englezki geograf,
prvi onoga doba, poticao naega putopisca na izdanje svoga puto-
pisa; jer Pigafettin putopis zaista spada formom i sadrinom medju
najsavremje i najznatuije putopise po Balkanskom poluotoku
onoga doba.