Kampanja 1. konjike divizije (U.S.

) na Otocima
Admiraliteta, 29.II. - 18.V.1944.











Dinko Odak
2

Uvod................................................................................................................... 3
Cilj...................................................................................................................... 4
Priprema operacije Brewer i inicijalno iskrcavanje ....................................... 6
Bitka za mostobran ............................................................................................ 9
Osvajanje luke Seeadler................................................................................... 12
Iskrcavanje na Manus ...................................................................................... 17
Napad 8. konjike pukovnije ........................................................................... 20
Zadnja postaja Rossum................................................................................. 23
Zakljuak.......................................................................................................... 29
Literatura:......................................................................................................... 29
3

Iskrcavanje prvog vala
Uvod
Japanski munjeviti udar iz prosinca 1941., izgubio je zamah do sredine 1942. godine. Nakon
nerijeene bitke u Koraljnom moru i tekog poraza u bitki za Midway, u svibnju, odnosno u
lipnju 1942., Japan je morao pristupiti konsolidaciji osvojenih prostranstava i pripremiti se za
defenzivu. Bili su to kompleksni i, kako se pokazalo, prekasno odreeni zadaci. Amerika
protuofenziva zapoela je ve u kolovozu 1942., napadom na Guadalcanal (u junom dijelu
Solomonovog otoja), da bi se po njegovom zauzimanju ubrzala.
Strategijski protuudarac u junom Pacifiku odvijao se uzdu dviju paralelnih osovina:
- amerike i australske postrojbe pod neposrednim zapovjednitvom Glavnog
zapovjednika saveznikih snaga na jugozapadnom Pacifiku, generala Douglasa
MacArthura, napadale su prema sjeverozapadu du obala Nove Gvineje;
- dok su jedinice admirala Williama Bulla Halseya (Glavni zapovjednik flote junog
Pacifika) napredovale kroz Solomonovo otoje, prema MacArthurovom vremenskom
rasporedu.
4

ire okruje O. Admiraliteta

Savezniko nadiranje prema Bismarckovom moru
Veliki cilj ofenzive bili su Filipini, zauzimanjem kojih bi Saveznici, prema MacArthurovom
tumaenju, mogli uspjeno prekinuti pomorske komunikacije izmeu japanskog otoja i
jugoistone Azije, o kojima je Japan ivotno ovisio. Jedan od meu-koraka bio je zauzimanje,
ili izoliranje, vane japanske zrano-pomorske baze Rabaul. Imajui upravo taj etapni cilj na
umu, MacArthur je osvajanje Otoka Admiraliteta nazvao stavljanjem epa u bocu unutar
koje bi ostao najvei dio japanskog vanjskog obrambenog prstena ukupne snage od oko
100.000 vojnika, u bazama koje e prekidom opskrbe izgubiti vanost u pomorsko-zranim
operacijama, te time biti osuene na polagano propadanje.
Cilj
Otoci Admiraliteta se nalaze oko 200nm sjeveroistono od Nove Gvineje i oko 260nm
zapadno od Nove Irske, a obuhvaaju 18 otoka ukupne povrine oko 2100 km. Najvei i
najvii otok u skupini je Manus (centralnim dijelom tog otoka protee se gorski lanac visina
5
do 700m) istono od kojeg se, odvojen plitkim tjesnacem, nalazi Los Negros drugi otok po
veliini. Budui se otona skupina nalazi izmeu 2 i 220 june geografske irine na njoj
vlada tropska klima sa dnevnim temperaturama do 32C i nonim do 24C, te visokim
ueem vlage u zraku. Padaline su obilne, ali ih je veina smjetena u razdoblje od lipnja do
kolovoza. Posljedino, vegetacija je bujna i ini otoke teko prohodnima, tako da su glavna
naselja s pripadajuom infrastrukturom smjetena u obalnom pojasu.

Otoci Admiraliteta i baza Rabaul
Otoje su 1616. otkrili Nizozemci, ali nitko ga nije prisvajao do 1885., kad je Njemaka
proirila svoju vlast na itav Bismarckov arhipelag. Australski vojnici su okupirali otoje
1914., te nakon I. svjetskog rata Liga naroda dodjeljuje Australiji mandat nad njim. Sedmi
travnja 1942., japanski razara i trgovaki brod doveli su okupacijske postrojbe. Iako otoje
nije igralo nikakvu ulogu u njihovoj ofenzivi, Japanci su prelaskom u defenzivu uvidjeli
njegovu vanost, pa su poetkom 1943. poslali pojaanja i zapoeli izgradnju 1.500m duge
poletno-sletne staze Momote, pored plantae Salami na Los Negrosu. Osim toga,
osposobili su i zaputenu 1.000 metarsku stazu pored naseobine Lorengau na otoku Manusu.
Vojno gledano, najvaniji ciljevi bili su veliki aerodrom Momote i luka (Hyane Harbor) na
Los Negrosu, te naseobina Lorengau s pripadajuim pomonim aerodromom na Manusu.
Upravo su dobra prirodna luka i veliki aerodrom davali otoju strateku vanost, jer bi
njegovim osvajanjem Saveznici ne samo Japancima zatvorili pristup Bismarckovom moru i
natkrilili njihove poloaje na N. Gvineji, ve bi dobili i etapnu ofenzivnu bazu za pomorsko-
zrane operacije prema otvorenim vodama jugoistono od Filipina.
Sondirajue operacije koje je flotila amerikih razaraa izvodila protiv pomorskih transporta i
kopnenih ciljeva u Novoj Irskoj i Novoj Britaniji, 22.-23. veljae 1944., pokazale su
6
posvemanju neaktivnost japanskih zranih i pomorskih snaga koje su nekoliko mjeseci ranije
suvereno vladale tim podrujem. Prema prikupljenim podacima, Otoke Amiraliteta branilo je
oko 4.300 dobro opremljenih Japanaca. Grupa od oko 2.450 vojnika u zoni plantaa Salami
- aerodrom Momote, bila je ojaana bitnicama dvonamjenskih 25mm pom-pomova
razmjetenih po dubini poloaja. Daljnjih 750 Japanaca koji su mogli priskoiti u pomo
obrani aerodroma bilo je smjeteno u zoni Papitalai Lombrum, dok je na otoku Manusu u
zoni naseobine Lorengau njihov broj procijenjen na 1.100. Ti su Japanci pripadali sljedeim
postrojbama: 51. transportnoj pukovniji pod pukovnikom Ezaki Joijom, glavnim
zapovjednikom itavog garnizona; 2. bojni 1. neovisne mjeovite pukovnije, 1. bojni 229.
pjeake pukovnije i manjim postrojbama 14. mornarike posadne postrojbe.
Priprema operacije Brewer i inicijalno iskrcavanje
Prva konjika divizija, pod zapovjednitvom general-bojnika Innisa Swifta, bila je jezgra
napadakih snaga. Zbog tekog terena i zahtjevne klime, nisu poveli konje, no postrojba je
zadrala specifinu strukturu od dvije brigade; koje su sadravale po dvije ojaane pukovnije;
a svaka je pukovnija bila sastavljena od po dva streljaka eskadrona (bataljuna); dok su sami
eskadroni obuhvaali po tri streljake satnije i satniju tekih oruja.
Za poetno iskrcavanje, koje se imalo odigrati 29. veljae u luci Hyane na istonoj obali Los
Negrosa, odabrano je neto vie od 1.000 vojnika. Ta je grupacija dobila radni naziv Borbena
izvidnica Brewer, a sainjavali su je: 2. eskadron 5. konjike pukovnije (800 ljudi) s
kompletnim naoruanjem; vod iz 99. bojne poljskog topnitva sa dvije 75mm haubice i etiri
12,7mm strojnice; 673. PA bitnica (80 ljudi) s dvanaest 12,7mm strojnica; zapovjednitvo s
vodom osiguranja i sanitet. Potporu je prualo 9 razaraa, 3 transportna razaraa (nakon to
iskrcaju vojnike) i zrakoplovstvo.
Problem s odabranom invazijskom obalom bio je taj to su desantni amci morali proi kroz
15m iroku pukotinu u koraljnom grebenu koji je okruivao zaljev, iji su rtovi bili istureni u
more i meusobno udaljeni samo oko 750m. To je Japancima omoguavalo da uhvate
Amerikance unutar unakrsne vatre ba u trenutku manevriranja kroz prolaz u koraljnom
grebenu. Unato toj nepogodnosti, luka Hyane je izabrana zbog tvrdog kameno-pjeanog tla
koje je podravalo motorna vozila, kao i zbog toga to je aerodrom Momote bio udaljen
samo 130m od invazijske obale.
7

Plan amfibijskog napada na Los Negros
Invazijske snage trebale su nastupati u 3 vala od po 4 amca (37 ljudi po amcu), u
petominutnim intervalima. Potom je slijedila 45 minutna pauza dok su amci obavljali ukrcaj,
te su daljnja tri vala imali uslijediti u istom ritmu, a na kraju su bila predviena jo 4 vala.
Budui da je planiranje moralo biti elastino zbog nedostatka vremena i podataka, vojnici
borbene izvidnice nosili su samo osnovne potreptine, kako bi se mogli brzo povui u sluaju
neuspjeha. U sluaju uspjenog iskrcavanja trebalo je odmah zauzeti aerodrom to bi
omoguilo zranu opskrbu od dana D+1, a time bi borbena izvidnica prerasla u pravu navalnu
operaciju.
8

Mostobran na Dan-D, 29. veljae 1944.
Dan-D bio je 29. veljae 1944., a Sat-S 08:15h. Prva etiri amca (48 vojnika) krenula su
prema obali u 07:40h, a japanski 25mm topovi i strojnice su otvorili vatru u S-28 minuta.
Razarai su odmah uzvratili, a uskoro se ukljuila i zrana potpora. Amerikanci su pristali bez
gubitaka u S+2 minute. Porunik Henshaw, zapovjednik prvog vala, poveo je svoje ljude do
ruba kokosove plantae, gdje su formirali obrambeni polukrug i ekali pojaanje koje se
iskrcalo ve 6 minuta kasnije, dok je trei val stigao u S+30 minuta, kasnei zbog pojaane
japanske vatre. Do 09:50h aerodrom Momote bio je u amerikim rukama, a itava se
borbena izvidnica iskrcala do S+04:35h. U inicijalnom napadu Amerikanci su pretrpjeli
gubitke od 2 mrtva i 3 ranjena, nasuprot poznatim japanskim gubicima od 5 poginulih. Neto
iza 14:00h, invazijsku obalu je posjetio i general MacArthur, koji je poruniku Henshawu
uruio Distinguished Service Cross, a zapovjedniku borbene izvidnice, generalu Chaseu,
naredio da zadri osvojene pozicije do dolaska pojaanja. Time je borbena izvidnica prerasla
u punokrvnu navalnu operaciju.
9

Iskrcavanje prvog vala
Bitka za mostobran
Unato MacArthurovim zapovijedima, general Chase i njegovi podreeni znali su da sa
postojeim snagama ne mogu obraniti itavo osvojeno podruje, tako da su se tijekom
popodneva Amerikanci povukli na istoni rub aerodroma i utvrdili u bazi poluotoka
Jamandilai, ostavivi nekoliko isturenih borbenih ispostava relativno daleko ispred glavne
obrambene linije.

Postrojbe drugog vala napreduju u unutranjost
Kako se kasnije pokazalo, bez smanjenja obrambenog podruja Amerikanci bi teko izdrali
protunapad, jer je japanski pjeaki bataljun pod zapovjednitvom satnika Babe dobio
naredbu unititi mostobran po svaku cijenu. U sumrak su Japanci poeli razmjenu vatre s
amerikim borbenim ispostavama, koje su se ubrzo povukle. Oekujui glavnu liniju obrane
10
odmah iza isturenih ispostava, Japanci su nasrnuli im je pala no, ali Amerikanci nisu bili na
oekivanom mjestu, pa je napad postao nekoordiniran. Unato tome Japanci su u grupama od
7 do 15 vojnika pritiskali obrambenu liniju, bacajui gomile runih granata. Mnogi su
poginuli, ali nekolicina je infiltrirala amerike poloaje i prerezala telefonske ice. Najea
borba vodila se na junom dijelu linije, u zoni satnije E, gdje je vod Japanaca s poluotoka
Jamandilai uspio preplivati luku i napasti Amerikance s lea. Zahvaljujui tom iznenaenju
napadai su uspjeli probiti liniju satnije E i potpuno okruiti jedan njezin vod, iji su
pripadnici ostatak noi vodili borbu za ivot. Pred zoru je japanski pritisak oslabio, pa su
Amerikanci mogli poistiti infiltrirane snajpere i povezati se s onim to je ostalo od izoliranog
voda. Tijekom noi Amerikanci su pretrpjeli gubitke od 7 mrtvih i 15 ranjenih konjanika, a
poznati japanski gubici bili su 66 mrtvih vojnika.
Zrakoplovstvo je sredinom dana padobranima spustilo tovar streljiva i ostalog materijala,
prijeko potrebnog za odranje mostobrana do dolaska pojaanja. Oko 16:00h otkrivena je i
unitena japanska patrola duboko unutar podruja obrane. Japanci, koje je vodio sam satnik
Baba, su imali namjeru izbrisati zapovjednitvo amerikih snaga kako bi ih obezglavili uoi
novog napada. U trenutku otkrivanja Baba i njegovi ljudi bili su na samo tridesetak metara od
zapovjednog mjesta, ali istoga su asa bili obasuti gustom vatrom i uniteni!
Oko 17:00h dolo je do drugog popodnevnog uzbuenja: ameriki su avioni bombardirali
umu zapadno od aerodroma, jer se pretpostavljalo da se u njoj Japanci okupljaju za novi
noni napad. Pretpostavka se pokazala tonom kad je stotinjak Japanaca istralo na pistu
pokuavajui pobjei bombama i naletjelo na zid olova kojim su ih obasuli konjanici. Veina
ih je pobijena, a preivjeli su odjurili prema junom dijelu aerodroma. Unato tome, japanski
je napad otpoeo odmah nakon bombardiranja, ali nije poluio nikakav uspjeh. Po danjem
svjetlu branitelji su lako uoavali neprijatelje i drali ih na pristojnoj udaljenosti od svojih
poloaja. Koordinirani napad je zavrio oko 20:00h, ali manje grupe Japanaca nastavile su
infiltrirati amerike linije tijekom cijele noi. Bila je to velika no za amerike topnike koji su
ne samo ispalili 300 granata na nastupajue neprijatelje, nego su ih 47 pobili vatrom iz
pjeakog oruja branei svoje topove od grupe koja se, kao i prole noi, ubacila morskim
putem. Idueg su jutra Amerikanci opet morali poistiti podruje od infiltriranih Japanaca,
tako da se broj neprijatelja ubijenih unutar obrambene linije popeo na 147.
Napokon je doao i eljno oekivani 2. oujka, dan kad je stiglo jo 1.500 vojnika i 534
pripadnika mornarikog inenjerstva (Seabees) koji su trebali proiriti pojaati obranu,
11
odnosno osposobiti aerodrom. Bili su to 1. eskadron 5. konjike pukovnije; ostatak 99. bojne
poljskog topnitva, strojnika i bitnica protuavionskih topova, te 40. mornarika graevinska
bojna (40th Navy Construction Battalion). Na obalu je doao i pukovnik Hugh T. Hoffman,
zapovjednik 5. konjike pukovnije, koji je s generalom Chaseom isplanirao popodnevnu
navalu. Napad je trebao biti podran mornarikom paljbom, topnitvom i zrakoplovstvom
koje je japanske poloaje poelo omekavati u 14:15h. Tono u 15:00h napala je 5. konjika
pukovnija: 1. eskadron lijevo, 2. eskadron desno. itav je aerodrom bio osiguran u roku sat
vremena uz gubitke od 2 mrtva i 4 ranjena vojnika. Borbene ispostave bile su izbaene oko
100m ispred glavne linije kako bi osigurale nesmetanu konsolidaciju poloaja. Zona koju je
general Chase elio odrati bila je velika u odnosu na raspoloive snage, ali potrebna zbog
sigurnog rasprivanja zaliha borbenog materijala, stoga su vojnici i mornariki inenjeri imali
pune ruke posla pripremajui obrambene poloaje, to bi na tvrdoj koraljnoj podlozi bilo
izuzetno teko, ako ne i nemogue, bez pomoi graevinske mehanizacije.

Obrambena linija i pravci japanskog napada u noi 3./4. oujka 1944.
General Chase je ocijenio svoje snage dostatno jakima za zaustavljanje koordiniranog napada,
ali nedovoljnima za spreavanje infiltracija tako da su snage unutar obrambene zone,
prvenstveno topnici, morali u svakom trenutku biti spremni na iznenadnu blisku borbu.
12
Posebna je panja posveena obrambenim poloajima na sjeveru i sjeverozapadu, gdje se
oekivalo teite japanskog napada. Tu je bila pripremljena i druga linija obrane s rovovima
koje su zauzeli Seabees i mornariko obalno osoblje (Shore Party).
Oko 20:20h Japanci su zapoeli sa sporadinom paljbom, da bi u 21:00h krenuli u opi napad.
Na zapadu (preko aerodromske piste) nije bilo pokuaja prodora, dok je na jugozapadu
japanski pritisak bio simbolian (snaga napadaa je na tom dijelu fronte procijenjena na
oslabljenu satniju). Glavni japanski udar bio je usmjeren na sjeverni i sjeverozapadni dio
linije i ubrzano je poprimao karakteristike fijaska. Nadirue trupe bile su obavijene gustom
minobacakom i topovskom paljbom koja je pokrivala prostor od 20 do 50 metara ispred
amerikih rovova. Iako su bili nekoliko puta odbijeni uz visoke gubitke, pogotovo kod
poloaja voda porunika Henshawa iji su vojnici te noi ubili 68 Japanaca, napadai su
poveavali pritisak tijekom cijele noi tako da su pred zoru u divljakoj borbi noevima,
sabljama i runim granatama ovladali veim dijelom poloaja satnije G. Zapovjednik 2.
eskadrona je odmah poveo protunapad koji je Amerikancima vratio nadzor nad dotinim
poloajima samo minutu-dvije prije nego to je novi val japanskih pjeaka urlajui nasrnuo!
Dva amerika voda nala su se u oajnom poloaju budui su tijekom protunapada potroili
gotovo sve streljivo. Situaciju je spasio nadnarednik Edwin C. Terry, usmjerivi paljbu voda
tekih strojnica na nadirue neprijatelje i pokosivi ih doslovce nekoliko metara ispred
rovova! Napad je napokon zavrio oko 03:30h ujutro. Samo ispred poloaja satnije G
izbrojano je 168 japanskih tijela, a daljnjim proirenjem osvojenog teritorija tijekom 4. oujka
broj pobrojanih mrtvih Japanaca narastao je na 750! U istom razdoblju ameriki gubici su se
popeli na 61 poginulog i 244 ranjena.

Osvajanje luke Seeadler
Do 5. oujka, prva faza operacije, koje je ukljuivala stvaranje i obranu mostobrana, te
osvajanje aerodroma Momote, je zavrila. Teki gubici koje su Japanci pretrpjeli davali su
dodatnu garanciju sigurnosti amerikog poloaja na Los Negrosu. Dolo je vrijeme da
konjanici proire ofenzivne operacije, u prvom redu osvajanjem jugoistone (rtovi Papitalai i
Lombrum) i sjeverne (poluotok Mokerang) obale luke Seeadler.
Peti oujka u 11:00h krenuo je 2. eskadron 7. konjike pukovnije, podran artiljerijskom
paljbom, u napad na zapadnu obalu Mokeranga (plaa Salami). Ve dvadeset minuta kasnije
13
bili su u estokoj borbi s Japancima koji su u malim skupinama napadali amerike bokove.
Uskoro je napredovanje u potpunosti zaustavljeno, da bi oko 12:30h Japanci izveli protunapad
koji je bio slomljen intenzivnom zaprenom vatrom. Japanski su gubici iznosili 25 poginulih,
a ameriki 12 ranjenih vojnika. Napredovanje je nastavljeno tek u 16:30h, ali je bilo usporeno
gustim minskim poljem. Do noi su konjanici napredovali samo 450 metara. Idueg dana
napad je nastavljen, a u nj se ukljuila i prole noi pristigla 12. konjika pukovnija (2.
eskadron). Do 14:00h 6. oujka, plaa Salami bila je vrsto u amerikim rukama, a veina je
branitelja izginula (samo ih se osamdesetak uspjelo prebaciti na suprotnu obalu).

Pozicije nune za kontrolu luke Seeadler (osjenano)
Amerikanci su pretpostavljali da je na Mokerangu preostalo jo neprijatelja, tako da je 12.
konjikoj pukovniji stavljeno u zadatak osiguranje zone Salami, te izvianje otoka Ndrilo i
Koruniat sjeverno od luke Seeadler. Peta konjanika pukovnija morala je osvojiti i osigurati
jugoistoni dio luke Seeadler rt Papitalai. Istovremeno s navalom 5. konjike pukovnije, 2.
eskadron 7. konjike, odnosno 2. eskadron 12. konj. pukovnije dobili su zadau osvajanja
plantae Lombrum, odnosno misije Papitalai.
14

Napadi na Papitalai; misiju Papitalai i Lombrum
Do 7. oujka 5. konjanika je osigurala teren do potoka Lemondrol, forsiranje kojeg je
zapoelo tono u podne. Izvidnica od 40 dobrovoljaca iz satnije B, predvoena satnikom W.
Corneliusom, prela je potok nakon petnaestominutnog uvodnog bombardiranja suprotne
obale na kojoj je ekalo pedesetak Japanaca. Ti su se Japanci povukli nakon kratke i estoke
borbe. Satnik Cornelius je vlastoruno ubio etvoricu vatrom iz puke i runim granatama,
trei 50m ispred ostatka svoje jedinice, ali je i sam bio teko ranjen, te umro idueg dana.
Posmrtno je primio Distinguished Service Cross za inspirativno vodstvo i iznimnu hrabrost.
15
Ukupni ameriki gubici u borbi za rt Papitalai iznosili su po jednog poginulog asnika i
vojnika, te tri ranjena asnika.
Dok je borba za kontrolu nad potokom Lemondrol jo trajala u napad je krenula i 12. konjika
(2. eskadron). Njezin je cilj bio misija Papitalai, oko 1.300m zapadno od istoimenog rta.
Nakon to su preli gotovo jednu nautiku milju preko luke Seeadler, Amerikanci iz prvog
voda satnije G, predvoeni potporunikom A. Prenticeom, iskrcali su se pod umjereno
jakom vatrom iz poljskih fortifikacija i koliba. Iduih 45 minuta ta je usamljena jedinica
drala poloaj i do dolaska drugog vala odbila napad tridesetak Japanaca. U tome im je
pomogla i artiljerijska podrka koja je tijekom noi odluujue utjecala na slamanje daljnja tri
protunapada. Bez te izvanredno uinkovite potpore Amerikancima bi bilo teko odrati
mostobran budui se do noi 7. oujka sa plae Salami uspjela prebaciti samo satnija G, a
nona je plovidba lukom Seeadler bila nemogua zbog opasnosti od podvodnih koraljnih
grebena. Sljedeeg jutra se izoliranoj satniji pridruio i ostatak 2. eskadrona 12. konjanike
pukovnije, te je postrojba okupirala 250m irok i stotinjak metara dubok mostobran. Gubici za
napada na misiju Papitalai iznosili su 7 poginulih i 27 ranjenih konjanika.

Ameriki vezisti navode topniku vatru
Napad na Lombrum bio je predvien za 8. oujka u 14:20h. Postrojbe 2. eskadrona 7.
konjike pukovnije su pri iskrcavanju iskusile samo sporadinu vatru japanske patrole koja je
pobjegla nakon gubitka dvojice vojnika. Za samo 10 minuta, satnije 2. eskadrona formirale su
mostobran dubok 100m, koji su u narednih pola sata proirile na povoljan defenzivni teren u
blioj unutranjosti.
Ove su operacije osigurale zapadni prilaz luci Seeadler, dok je za sigurnost sjevernog pravca
trebalo izvidjeti vanjske otoke i unititi Japance koji se na njima, moebitno, nalaze. Budui
16
da osvajanje vanjskih otoka nije bilo nuno za siguran dolazak 2. brigade, 9. oujka 1944.,
ono je odgoeno za kraj oujka ili poetak travnja. Iskrcavanje 2. brigade 1. konjike divizije
zapoelo je u 13:00h. Prva je za iskrcavanje bila predviena brigadna borbena grupa
(Brigade Combat Team) snage 4.000 ljudi, pod zapovjednitvom brigadnog generala Mudgea.
Brigadnu borbenu grupu sainjavale su: 8. konjika pukovnija; 1. eskadron 7. konjike; 61.
bojna poljskog topnitva; dvije PA bitnice; satnija inenjerije; sanitet; poljska bolnica;
zapovjednitvo s osiguranjem i ostale pomone postrojbe. Prva zadaa 2. brigade bilo je
detaljno ienje Mokeranaga sjeverno od zone Salami, ime bi Amerikanci stekli punu
kontrolu nad Los Negrosom. Ve istoga dana Amerikanci su poeli ispunjavati svoj zadatak,
patrola satnije F, 8. konjike, iznenadila je i unitila grupu od 15 Japanaca po cijeni od
jednog poginulog i dva ranjena konjanika. Idueg jutra proeljan je ostatak Mokeranga i
uniteno jo nekoliko ratrkanih grupa neprijatelja tako da je 10. oujka otok Los Negros
proglaen osvojenim.

General-porunik Walter Krueger, zapovjednik 6. armije (lijevo); brigadni general William Chase, zapovjednik
1. brigade (sredina), general Innis P. Swift, zapovjednik 1. konj. divizije (desno)
Glavni plijen na Los Negrosu, aerodrom Momote, zapoeo je s operacijama ve 6. oujka
ugostivi oteeni B-25, a tri dana kasnije na njemu se ugodno ugnijezdilo osam
Kittyhawka. Osvajanje ovog cilja kotalo je 1. brigadu 116 poginulih i 434 ranjena vojnika,
dok su Japanci u periodu od 29. veljae do 8. oujka izgubili nevjerojatnih 1.288 poginulih
vojnika.
17

Aerodrom Momote na Los Negrosu
Iskrcavanje na Manus
Nakon to je 1. brigada slomila organizirani otpor na Los Negrosu, doao je red na 2. brigadu
da isto napravi na Manusu. Amerikanci nisu znali s kolikim e se brojem neprijatelja sukobiti,
ali su znali da e naii na fanatian otpor ve otpisanog ljudstva. Obavjetajci su broj borbeno
sposobnih Japanaca procijenili na 2.700. Osim Japanaca, na Manusu je protiv napadaa bio i
izrazito neprohodan teren: praumski, movarni i gorski. Samo su etiri ceste bile dovoljno
izdrljive za vojna vozila, a u kinoj sezoni je i njihova slunost bila upitna. Unato
nepovoljnim okolnostima Amerikanci su izabrali pristup sasvim suprotan onome s Los
Negrosa. Odluili su se protiv direktnog iskrcavanja u Lorengau (pored kojeg je bio i pomoni
aerodrom) zbog toga to je mjesto bilo utvreno, a morski su prilazi, kako su napadai
vjerovali, bili zasuti podvodnim minama. Konjanici 2. brigade dobili su invazijsku obalu 4km
zapadno od aerodroma, u zoni misije Lugos.
Iskrcavanje je imala povesti 8. konj. pukovnija, a im se plae raiste planom je slijedilo
iskrcavanje 7. konj. pukovnije, koja je trebala ostati u priuvi na samom mostobranu. Nakon
to 8. konjika proiri invazijsku osnovicu na misiju Lugos, po jedan je eskadron imao krenuti
(obalnim) putem broj 3 ka istoku (1. eskadron), odnosno putem broj 1 u unutranjost (2.
eskadron) kako bi se izvrio dubok obuhvat Japanaca u zoni Lorengau sa juga, te time
onemoguilo japanskom garnizonu povlaenje prema unutranjosti otoka.
18

Iskrcavanje na Manus

Uspostavljanje mostobrana
Prije napada na Manus, Amerikanci su odluili zauzeti vanjske otoke Butjo Luo i Hauwei.
Oni su pruali izvrstan poloaj za topnitvo 2. brigade. Butjo Luo se pokazao naputenim,
tako da je ubrzo nakon iskrcavanja patrole poelo pristizati topnitvo, ali patrola poslana na
Hauwei nije imala sree. Japanci su ih napali im su stupili na obalu te su nesretni konjanici
iduih dva i pol sata proveli u estokom vatrenom obraunu koji ih je stajao 8 poginulih
(ukljuujui i topnikog bojnika) i 3 nestala vojnika, dok su Japanci izgubili 6 poginulih.
Drugi eskadron 7. konj. pukovnije dobio je u zadatak osvojiti Hauwei. Napad je zapoeo 13.
oujka, a otoi je bio u amerikim rukama do veeri idueg dana. U ovoj su maloj operaciji
Amerikanci izgubili 8 poginulih i 46 ranjenih konjanika, a unitili su cjelokupnu posadu od 43
vojnika.
19

Otoci Hauwei i Butjo Luo
Osvajanjem tih dvaju otoka bili su ispunjeni uvjeti za iskrcavanje na Manus, zapoeto
topnikom pripremom 15. oujka u 07:00h. Invazijska plaa bila je zauzeta bez otpora i
Amerikanci su ubrzano napredovali prema ciljevima. Satnija A na elu 1. eskadrona je bez
gubitaka munjevito pregazila Japance u misiji Lugos i nastavila navalu prema putu broj 3,
ostavljajui za sobom 20 mrtvih carskih marinaca. Drugi je eskadron predvodila satnija C,
1. eskadrona, koja se nakon 750m ukopala, prepustivi probijanje uskom stazom prema putu
broj 1 satniji F, 2. eskadrona. Mostobran na Manusu bio je time osiguran.

U desantnom amcu
20
Napad 8. konjike pukovnije
Napad 1. eskadrona, 8. konjike pukovnije, predvoen satnijom A, otkotrljao se du
obalnog puta oko kilometar i pol prema istoku da bi u 11:20h bio zaustavljen trima bunkerima
koji su zaprijeili put. Konstitucija terena iskljuivala je boni manevar tako da je Japance
valjalo napasti frontalno. Nadnarednik D. Yancey poveo je desetinu u napad, ali je ubrzo bio
ubijen, a ostatak desetine se povukao. Konjanici su naruili topniku vatru na japanske
poloaje, ne bi li ih omekali prije novog napada. Ni nakon topnikog udara Amerikanci nisu
imali sree, opet su naletjeli na otru vatru koja ih je otjerala natrag u zaklone. Jo se jednom
kia olova sruila na bunkere, a kanonadi su se sada pridruili minobacai (81mm), kao i
nekoliko P-40 koji su neprijatelje zasuli bombama od 225kg. Trei je pokuaj bio uspjean,
jer su bombardiranjem potreseni Japanci napustili poloaj. Nakon ove epizode Amerikanci
nisu nailazili na daljnji otpor, tako da su oko 17:00h izbili na greben iznad zapadnog ruba
aerodroma. Do 18:00h, 1. eskadronu pridruila se i satnija C koju je na mostobranu
smijenila 7. konj. pukovnija. Tijekom prvog dana borbe na putu broj 1 konjanici su izgubili
dvojicu poginulih i 11 ranjenih, pritom unitivi 40 Japanaca.
Satnija F na elu 2. eskadrona se usprkos tekom terenu, uskoj umskoj stazi i vatri
japanskih snajpera uspjela do 15:00h dokopati spoja staze i puta broj 1. Tu su konjanicima
napredovanje zaprijeila 3 bunkera koji su vatrom pokrivali i umsku stazu i kolni put.
Suoeni s automatskim orujima potpomognutim minobacaima, Amerikanci su odluili
ukopati se do jutra. Rano ujutro, 16. oujka, navala je nastavljena i japanski je poloaj
nadvladan uz pomo dva srednja i jednog lakog tenka koji su se umskom stazom probili uz
pomo D-7 buldoera i TD-9 traktora. Izbivi na kolni put eskadron je krenuo prema
sjeverozapadu, da bi uveer bio stotinjak metara juno od aerodroma. Amerikanci su usput
unitili jo nekoliko bunkera, plativi cestarinu sedmoricom izbaenih iz stroja.
21

Buldoer D-7
Na fronti 1. eskadrona 16. oujka je zapoeo istjerivanjem japanskih snajpera iz nasada
kokosovih palma na sjevernom kraju aerodroma. Taj je zadatak bojnik Shore (zapovjednik
eskadrona) povjerio vodu satnije A. U centru je satnija B ekala da snajperi budu
uklonjeni, kako bi zapoela napad preko otvorenog zemljita, dok je satnija C dobila
zapovijed napredovati na istok rubom ume, uz juni kraj aerodroma, ne ekajui satniju B.
Nakon samo 200m, satniju C su zaustavili japanski mitraljezi ukopani na nekoliko malih
grebena gusto obraslih kokosovim palmama. Zapovjednik satnije, satnik Avery, poslao je
jedan vod u obuhvat japanskog poloaja s juga, dok je ostatak njegovih snaga zasuo
neprijatelje gustom vatrom. U meuvremenu su snajperi na sjeveru bili poieni, te je bojnik
Shore u 13:00h poslao satnije A i B u napad na lijevom krilu satnije C, dok je satnija
D ostala u priuvi. Satnija A je napredovala ravno na istok du sjevernog grebena, dok je
satnija B, podrana lakim tenkovima, napadala ka jugoistoku preko same uzletno-sletne
staze. Japanski poloaj pred satnijom C sad je dio vatre prebacio na pridole amerike
snage, a podijeljena je panja branitelja olakala prikradanje voda poslanog u opkoljavanje.
Ta je postrojba u potpunosti iznenadila Japance i u brzom slijedu unitila dva bunkera s
posadama. Odjednom, taj je vod za tlo prikovala teka vatra. Bila je to prijateljska vatra
satnije B, koja je pucajui direktno na jug pokuavala uutkati Japance, pritom pogaajui
vod nadnarednika Gauthreauxa. Shvativi to se dogaa, satnik Avery je teka srca
nadnaredniku Gauthreauxu naredio povlaenje kako bi izbjegao daljnje rtve zbog pogreno
usmjerene paljbe. Avery je potom pozvao topnitvo koje je japanski poloaj podvrglo
22
kratkom, ali estokom bombardiranju nakon kojeg je uslijedio frontalni napad, no japanske su
strojnice jo jednom vratile satniju C na poetni poloaj. Amerikanci su u neuspjenom
napadu na bunkere pretrpili gubitke od 14 poginulih i 34 ranjena konjanika. Bilo je jasno da je
za osvajanje aerodroma potreban briljivo isplaniran napad i vie ljudi, pa je general Mudge
poslao 1. eskadron 7. konj. pukovnije da smijeni iscrpljenu satniju C.

Shema bitke za aerodrom Lorengau
Idueg jutra u 10:33h krenuli su eskadroni (1./8. i 1./7.) na aerodromu, 2. eskadron, 7.
konjike, juno od aerodroma, kao i 2. eskadron, 8. konj., na putu broj 1, u koordiniranu
navalu na japansko uporite. Uz podrku tenkova i minobacaa konjanici su brzo pregazili
Japance, do 13:00h ovladali itavim aerodromom, te se povezali s eskadronom na putu broj 1.
Amerikanci su svoje postrojbe brzo doveli u red i nastavili koordinirani napad koji ih je do
15:00h doveo na rijeku Lorengau. Izviaki vod koji je preao na suprotnu obalu bio je zasut
olovom i prisiljen na povlaenje, pa su se Amerikanci odluili ukopati na tog dana
dostignutim poloajima.
Osamnaesti oujka u 10:00h izviaki je vod preao rijeku Lorengau podran baranom
vatrom topnitva i tekih pjeakih oruja 2. eskadrona, 8. pukovnije. Izviai su ubrzano
prionuli na ienje japanskih poloaja titei prelazak satnija E, F i G. Preavi rijeku
Amerikanci su se brzo organizirali i nastavili s navalom. Brzo su pregazili itavu obranu
Lorengaua, mijenjajui sedmoricu ranjenih konjanika za 87 ubijenih neprijatelja. Ostatak dana
konjanici su konsolidirali poloaj i pripremali se za sutranje napredovanje u unutranjost
Manusa. Ujutro 19. oujka, satnija A je povela napad prema Rossumu i nakon samo 200m
naletjela na par bunkera koji su preprijeili put. im su Japanci otvorili vatru desetnici
23
Valencia i Armstrong postavili su svoju 12,7mm strojnicu na oko 25m od prvog bunkera i
poeli ga zasipati olovom. Armstrong je ubrzo bio ranjen, ali nastavio je pucati sve dok ga
nije onesvijestila eksplozija granate. Valencia je nastavio gaati iz strojnice, a kad je ova, ve
oteena, zakazala, nastavio je tui automatom. Taj je dvoboj dao minobacaima vremena da
odrede domet i likvidiraju bunkere etirima direktnim pogocima. Desetnici Armstrong i
Valencia su za ovu akciju primili Distinguished Service Cross. Satnija A je napredovala
daljnjih 300m, gdje se ukopala i priekala satniju C koja je preuzela poloaj. Ubrzo nakon
dolaska, satniju C napalo je 8 Japanaca. Bili su brzo pobijeni, ali su uspjeli ubiti dvojicu, a
raniti desetoricu konjanika. Bio je to estok poetak posljednje etape bitke za Otoke
Admiraliteta, poetak puta za Rossum.

Amerike haubice spremne za akciju
Zadnja postaja Rossum
Put za Rossum, tzv. put broj 2, bio je postavljen okomito na dominantni gorski greben
uzdune osi smjera istok-zapad, i bio je lako branjiv. Na nekim dijelovima put nije bio vie od
usjeka meu liticama, a itavom je duinom bio obrastao gustom praumom s obiju strana.
Problem navale takvim terenom postavljao je pred napadaa dvije, podjednako loe,
alternative: izvoditi bone manevre, koji e zbog gustog raslinja oduzeti puno vremena i
energije; ili napadati frontalno, to moe znaiti visoke gubitke s obzirom na konfiguracijom
zemljita ogranien broj trupa koje su se mogle poslati u juri.
Kao poetak napada odreen je 20. oujka, a navalu je imala povesti satnija F podrana
lakim tenkom i buldoerom. Nakon 800m amerika patrola je upala u zasjedu, te izgubila 2
konjanika. Iduih sat vremena Amerikanci su napredovali sporo i mukotrpno, borei se za
svaki pedalj terena, da bi u 12:52h dosegli sjeverni dio podruja Old Rossuna, gdje ih je za tlo
24
prikovala gusta paljba iz strojnica i minobacaa. Unato ubitanoj, vatri satnik Frey je
nastavio s napadom i, uz pomo tenka i bazuka, unitio dva bunkera, no otpor nije pokazivao
znakove slabljenja. Japanska snaga bila je procijenjena na 150 ljudi podranih s nekoliko
minobacaa i tekih strojnica. Nakon gotovo trosatne borbe, konjanici su se povukli nekoliko
stotina metara. Povlaenje nije bilo jednostavno na uskoj stazi, a da bi stvar bila gora,
japanska je patrola konjanicima iza lea na put postavila nekoliko mina ije su rtve postali
traktor TD-9 i tenk koji su izgubili gusjenice. Tenk su odvukli buldoerom, a traktor i dip su
napustili. Dnevni gubici satnije F bili su 5 poginulih i 11 ranjenih, meu kojima je bio i
satnik Frey.

Put br. 2, Lorengau-Rossum, gusta dungla pruala je Japancima izvrsne defenzivne mogunosti
Nakon to su tijekom 21. oujka bezuspjeno istraivali mogunost bonog manevra protiv
poloaja kod Old Rossuna, Amerikanci su novi direktni napad predvidjeli dan poslije. Ujutro
22. oujka otricu napada preuzeo je 1. eskadron (bez satnije A), podran lakim tenkom i
buldoerom. Buldoer je uskoro naletio na minu koja mu je zbacila gusjenicu, tako da je put
ispred tenka moralo pretraivati pjeatvo s detektorima mina, to je bilo opasno jer su ti
izloeni konjanici bili magnet za snajpere i minobacae. U takvim je uvjetima borbe bilo
potrebno snano vodstvo da bi se zamah navale odrao, a konjaniki su se asnici pokazali na
visini zadatka esto ne marei za vlastitu sigurnost, to dokazuje visok udio asnika meu
rtvama tijekom itave kampanje na Otocima Admiraliteta.
25
Prvi eskadron je u 09:05h stigao na 350m od Old Rossuna. Nakon minobacake barae tri su
bunkera poiena koordiniranom akcijom lakog tenka i pjeatva s bazukama, ali samo
pedeset metara niz put pria je krenula iznova. Satnija B je pokuala direktno forsirati
neprijateljski poloaj, ali ju je japanska paljba brzo odvratila od te namjere, te su se sve
konjanike satnije povukle iza crvene linije kako bi omoguile koncentraciju vatre dviju
topnikih bojna. Nakon opsenog bombardiranja japanskog poloaja, satnije C i B su
krenule u napad i ovaj put unitile 5 ukopanih poloaja u borbi za koje su Amerikanci
pretrpjeli gubitke od 11 poginulih i 29 ranjenih. U 18:50h konjanici su dohvatili sjeverni rub
Old Rossuna i ukopali se za nonu obranu.

Konjanici napreduju preko terena obraslog gustom vegetacijom
Bitka se nastavila ve rano izjutra, a nakon cjelodnevne borbe Amerikanci su do 18:00h
uspjeli liniju bojita postaviti oko 200m juno od Old Rossuna. Krvava je borba konjanike
kotala 1 poginulog i 27 ranjenih, a unitili su 21 bunker s posadama. Toan broj ubijenih
Japanaca je nepoznat, jer je pretraivanje bunkera smatrano riskantnim, te ih se ili zatrpavalo,
ili dizalo u zrak bez inspekcije, ali procjenjuje se da ih je [japanskih vojnika] bilo oko 150.
26

'ienje' japanskog bunkera
esti dan borbe na putu za Rossum zapoeo je amerikom kanonadom po japanskim
poloajima, a konjica je zapoela napad u 11:42h. Ve nakon nekoliko desetaka metara
Japanci su zapoeli s uobiajenom rutinom i do 12:50h ameriko je napredovanje bilo u
potpunosti zaustavljeno. Dnevni dobitak od 250m konjanici su platili etvoricom poginulih i
dvadesetoricom ranjenih. Nakon tjedan dana borbe na putu za Rossum 1. eskadron, 7.
pukovnije, bio je zamijenjen prvim eskadronom, 8. pukovnije.
Ujutro 25. oujka u 08:00h zapoeo je napad eskadrile P-40 koji su utvrenu zonu zasuli s 24
250kg bomba i tisuama 12,7mm metaka. Nakon zranog udara po Japancima su raspalile i
dvije topnike bojne pod ijom su zatitom konjanici krenuli u jo jednu navalu. Do 13:35h
Amerikanci su prili cilju (utvrenom breuljku), unitivi putem 2 bunkera i 4 strojnika
poloaja. Eskadron je nastupao u zatvorenoj formaciji: satnija A lijevo od puta, satnija C
desno, dok je satnija B slijedila satniju C kako bi po uspostavljanju kontakta zaobila
japanski poloaj po desnom krilu. Satnija C se do 14:40h uvrstila na desnoj padini ciljnog
brda, dok je satnija B otkrila da je zaobilaenje japanskog poloaja nemogue zbog
movarnog zemljita i nesavladivih bonih litica koje su Japancima titile lijevi bok, tako da
se rasporedila iza satnije C, kako bi joj pruila potporu zatitnom vatrom.
27

Shema borbe na putu broj 2
Satnija A je bila zaustavljena na svojoj kosini i prisiljena ekati oklopnu potporu, trpei
jaku vatru koja ih je kotala 24 vojnika. Uskoro su se u borbu ukljuili i ameriki tenkovi.
Raspalili su po jasno vidljivim japanskim bunkerima na grebenu. Napokon je, oko 16:00h,
satnija A krenula uzbrdo uz neposrednu potporu dvanaest 81mm minobacaa pod
zapovjednitvom satnika Harta koji je svoju promatranicu postavio blizu ciljevima i smjestio
160 projektila u prostor povrine 50100 metara. Zahvaljujui uraganskoj vatri satnija A se
uspjela pribliiti neprijateljskim poloajima unutar dometa rune granate i uz pomo
plamenobacaa unititi svaki otpor do 17:00h. Tom je akcijom bio uniten posljednji
organizirani otpor na putu broj 2, uz gubitke od 7 poginulih i 29 ranjenih, dok su Japanci
izgubili stotinjak ljudi. Bio je to kraj organiziranog otpora na Manusu, a preivjeli Japanaci
28
nisu mogli ugroziti ameriki poloaj ne samo zbog malobrojnosti ve i zbog nedostatka hrane
i streljiva. ienje Manusa potrajalo je do sredine svibnja, a glavnu je ulogu odigrala 302.
konjika izviaka satnija (302d Cavalry Reconnaissance Troop) koja je unitila 285 Japanaca
od 586 ubijenih u toj fazi kampanje na Manusu.
Moram napomenuti da su borbe na Los Negrosu, njegovom istonom dijelu, bile nastavljene
izmeu 14. i 25. oujka, ali s obzirom da te akcije nisu mogle imati nikakvog utjecaja na
razvoj kampanje ograniit u se na povrni opis. Tristotinjak Japanaca ukopalo se na lancu
strmih grebena smjetenih izmeu amerikih mostobrana Lombrum i Papitalai na sjeveru i
poloaja na Lemederol Creeku na istoku. Koordiniranom akcijom Amerikanci su
koncentrino navaljivali na japanske poloaje te ih u 11 dana borbe, identine onoj na
Manusu, u potpunosti unititi pretrpjevi gubitke od stotinjak ljudi.

Shema zavrnih borbi na Los Negrosu
29
Zakljuak
Osvajanjem Otoka Admiraliteta Saveznici su na Pacifiku napravili ogroman skok: zaobili su
i opkolili vane japanske pomorsko-zrakoplovne baze poput Rabaula i Kavienga koje su
ostale odrezane od pozadine i time osuene na polagano kopnjenje u amerikom stisku. To je
spasilo, vjerojatno, tisue ivota na obje strane koji bi bili izgubljeni da je dolo do direktnog
osvajanja spomenutih uporita.
Otoci Admiraliteta pruali su izvanrednu pomorsko-zrakoplovnu instalaciju sa sigurnom
lukom i vie aerodroma sa kojih su savezniki avioni mogli napadati mete u radijusu 2.400
kilometara. Saveznici su sad mogli ugroziti japanske opskrbne linije strateke vanosti,
unititi neprijateljske zrane snage i stvoriti sigurne uvjete za velika okupljanja trupa u svrhu
daljnjih navalnih operacije prema Filipinima.
itava je kampanja 1. konjiku diviziju s pridodanim postrojbama kotala 326 poginulih, 4
nestala i 1.189 ranjenih vojnika, dok su Japanci izgubili 3.280 poginulih i 75 zarobljenih
vojnika. Konjanici su stekli iskustvo borbe na tekom terenu i pokazali da su i bez konja
zadrali osnovne osobine tog roda vojske: brzinu, okretnost i prilagodljivost razliitim
situacijama i zadacima.
Literatura:
Frierson, William C. (Maj. US), The Admiralties, Operations of the 1st Cavalry
Division 29 February 18 May 1944, Center of military history, Washington, D.C.,
1990.
Prikril, Boris: Pakao Pacifika II. dio, Split, 2005.
Reports of General MacArthur The Campaigns Of Macarthur In The Pacific Volume I,
http://www.history.army.mil/books/wwii/MacArthur%20Reports/MacArthur%20V1/i
ndex.htm
Atlas svijeta, Leksikografski zavod FNRJ, Zagreb, 1961
http://www.history.army.mil/brochures/bismarck/bismarck.htm
http://www.history.army.mil/html/matrix/1cd/1cd-ww2-ob.html
http://www.airforcehistory.hq.af.mil/Publications/fulltext/aaf_wwii-v4.pdf