Gost prema predavanju

Objanjenje gosta kao naziva visokog dostojanstvenika teko je ra-zumjeti, jer svojim osnovnim
znaenjem istupa iz okvira unutar koga sunastali i primjenjivali se ostali nazivi lanova hijerarhije Crkve
bosanske.Nazivi djed i starac u smislu starjeinske slube i redovni ke asti proi-stjecalo je iz moralnog
autoriteta koji su uivali u krstjanskoj zajednici, toje u suvremenika pobu ivalo potovanje prema
njima. Postojanje gosta uCrkvi bosanskoj ne moe se promatrati isklju ivo u tom smislu s obziromna to
da mu je osnovno zna enje drukije, a naglasak pomaknut na isku-stvo i mudrost zbog kojih su njihovi
postupci i savjeti uivali povjerenjemla ih lanova. Nazivom gost nije izraavana izuzetna ast nekog
stra-nog, ali dragog, bliskog, pa i uvaenog vanjskog lana, nego je u Crkvibosanskoj tako nazivana osoba
koja se svojim poloajem i a d u uzdiglau sam vrh crkvene hijerarhije te su joj pripadali odgovorni
poslovi uprav-ljanja itavom svojom Crkvom.
to se ti e poloaja gostiju na hijerarhijskoj ljestvici Crkve bosanske,moe se ustvrditi da su oni
zauzimali vii in i imali u skladu s tim viistupanj asti od staraca koji su im u postupnosti promaknu d a
prethodili,odnosno od kojih su se po dostojanstvu, pa i slubi izdvojili. Takav zaklju- ak potvr uju
bosanski i dubrova ki izvori XIV. i XV. st. u kojima se gosti dosljedno navode ispred staraca i obi nih
redovnika. To su ve d uo ili iprihvatili mnogi istraiva i koji su se bavili pitanjem hijerarhije i
ustrojaCrkve bosanske. Njihova suglasnost oko poloaja gostiju utoliko je zna- ajnija, ukoliko se ima na
umu da se njihova objanjenja i pristupi cjeloku-pnom problemu bosanskog krivovjerja u pojedinostima
osjetno razlikuju.
Radin je postao gostom vjerojatno u oujku 1447, jer su ga Dubrov aniu naputku svojim poslanicima od
8. oujka 1447. nazvali staraz gost, topokazuje da nisu bili sigurni je li u me uvremenu dolo do
njegova proma-knu d a. Upravo ta njihova nesigurnost najrje itije svjedo i o postupnosti ustjecanju
dostojanstava u Crkvi bosanskoj te nema mjesta sumnji je li ast starca kao nia prethodila vioj asti
gosta. Radinov primjer napredovanjapotvr uje da je svaki pripadnik duhovnog stalea Crkve bosanske,
uzdiu- d i se u dostojanstvu i slubi iznad drugih, morao postupno pro d i kroz svestupnjeve postiu d i
prvo nii, a nakon odre enog vremena i vii in, uznapomenu da mnogima taj put nije bio dostupan
Dio istraiva a pokuao je odrediti ulogu gosta u skladu s njegovimpoloajem u crkvenoj hijerarhiji, pa
su tvrdili da je on bio visoki dostojan-stvenik Crkve bosanske i zamjenik vrhovnog poglavara itave
sljedbe te suga uspore ivali sa starijim sinom ( lius maior) kod junofrancuskih ka-tara. Me u
prvim istraiva ima miljenje o gostima iznio je B. Petranovi d ,koji je ustvrdio da su oni bili visoki sve d
enici u Crkvi bosanskoj, vjerojat-no djedovi pomo d nici na terenu. 26 Nakon njega, istim pitanjem
pozabaviose F. Ra ki, koji je gosta izjedna io s prezbiterom to jest biskupovimsinom, smatraju d i ga
dosljedno u duhovnom smislu djedovim sinom. Natemelju takvog tuma enja Ra ki je zaklju io da bi
gost po poloaju i slu-bi odgovarao spomenutom velikodostojniku junofrancuskih katara. 27 Uosnovi
takvo miljenje prihvatili su poslije i neki drugi povjesni ari. Takoje primjerice V. Klai d jednostavno
napisao da se gost smatrae zamje-nikom i nasljednikom djedovim, 28 ali taj svoj navod ni im nije
poblieobjasnio. Njegovo miljenje u potpunosti prihvatio je Jordan A. Ili d .

Kako se iz svega razabire, gost Radin, poglaviti savjetnik hercegov, bio je u najteim momentima tajni
zatitnik i odvjetnik Dubrovnika. Da on tih usluga nije uinio iz pukog altruizma, to je lahko shvatljivo a
mi smo spomenuli dvije zgode, gdje je dobivao novanu nagradu, koja je u ono vrijeme, kada je dukat
imao daleko vedu cijenu nego danas, bila upravo sjajna; ali najsjajniju nagradu dobio je u jesen 1455. (u
novembru): Dubrovani mu sveanom poveljom, pisanom rukom kancelara Marinka Florio (slavizirano
Cvitkovid), pod visudom peatju zajamie za sva vremena zaklonite u Dubrovniku, i obedae mu dati,
kao to su samo davali bosanskim kraljevima i velikim vojvodama, kudu u Dubrovniku; kada god bi
doao, da boravi u Dubrovniku, obedae mu, pomodi ga spenzom, tj. namiriti mu potrebe ivota a ako bi
elio, da pogje dalje, obedae mu besplatno dobaviti prevoz, dokle on hode, a Dubrovani uzmognu.
Ujedno jame Dubrovani, katolici par excellence, dok bude u njih da ne bude usilovan od nikogar iziti iz
vjere, koju vjeruje, razi ako bi njemu ugodno bilo.

Da je Radin gost, poznavajudi jamano dobro prilike u Bosni, ved u to doba nastojao, da si za svaki sluaj
osigura utoite, gdje de se u nevolji zakloniti, simptomatino je za tadanje prilike bosanske, i on kao da
je slutio katastrofu, koja Bosnu eka i koja ju je zadesila godine 1463.

Zadnji puta nagjoh Radina gosta u diplomatskoj misiji sa Radiem Ruicom kao poklisara hercegova u
Dubrovniku 1456. te im je dubrovako vijede obojici votiralo po 100 perpera kao dar; a kancelaru im
Boidaru, koji je bio s njima, 30 perpera. (Consil. Rog. XIV., 262.)

Kada je herceg Stjepan, videdi rasulo Bosne i slutedi propast svoje hercegovine pobjegao u Novi na moru,
pratio ga je kao prvi od njegovih kudana i gost Radin; a kada je herceg u Novome, dan pred svoju smrt,
21. maja 1466., napisao svoju oporuku, bijae isti gost Radin uz metropolita Davida i kneza Pribisava
Vukotida glavni svjedok na tom dokumentu a to je najbolji dokaz, da si je on uza sve to je u vanim
momentima pristajao uz Duborvane, znao sauvati u hercega svoj ugled a njegovo pouzdanje sve do
onog asa, dok taj gorki nasilnik, koji je u velike bio sukrivcem rasulu Bosne, nije za uvijek zaklopio svoje
oi.

Kada je herceg umro, preselio se gost Radin u Dubrovnik i nastanio se u kudi, koju mu je opdina darovala.
Tu je ved 5. januara 1466. napisao svoju oporuku, kojom raspolae svojim doista znatnim imetkom, a
kako se razabire iz jedne marginalne biljeke na notarijalnom prepisu tetamenta, umro je tu slijedede
godine 1467. Dan i mjesec smrti njegove nijesam mogao ustanoviti, jer je ba ova nota vrlo otedena, ali
datum smrti moda se moe sublizu ovako ustanoviti: Glavni batinik Radinovog nepokretnog imetka bio
je njegov nedak Vladisav, koji je batinio i kudu, to ju je gost Radin dobio spomenutom poveljom od
Dubrovana na dar 29. marta 1468. raspravljalo se u malom vijedu o toj kudi te je u XVII. sv. str. 136
zapisnika ovoga vijeda zapisana ova biljeka: Prima pars est de proiudendo -Vladissauo, nepoti olim
Radin gosti, pro affictu domus de grossis trignita in mense pro tribus mensibus.

Iz toga se razabire, da su jamano iza Radinove smrti Dubrovani uzeli njegovu kudu u najam za
mjesenu najamninu od 30 groa i isplatili ju za tri mjeseca, a sravniv to sa datumom ovog zakljuka, ini
se, da je Radin umro koncem prole godine.

Ono takozvano apostolsko siromatvo, koje bijae u patarena tobo idealom, bila je tek jedna fraza, jer
gost Radin, koji bi ved radi svog visokog poloaja, mora biti uzorom, umro je kao bogat ovjek i ostavio,
kako se iz testamenta vidi, ukupno svega 5460 dukata gotova novca. to ta svota znai. modi de tek onaj
razabrati, koji poznaje cijenu zlata u XV. vijeka i uvrsti de ga megju najbogatije ljude njegove dobe u
Bosni. Ali gotovina bila je jamano manji dio Radinova imetka, a glavni se dio sastojao u zemljinom
posjedu, koji se u testamentu nikako i ne spominje; ali da je toga bilo, zakljuujemo po tome, da slavni
batinici Radinovi po mukoj krvi, njegova etiri sinovca, po testamentu dobivaju tek neznatne legate i
predmete, koji im imadu biti uspomenom na testatora, a s time se oni sigurno nebi zadovoljili, da nijesu
naslijedili nepokretni imetak, koji je morao biti kud i kamo znatniji nego pokretni.

Od skupocjena odijela, to je ostalo iza gosta Radina istaknuti demo samo ubu crevenu od aksamita,
podstavlenu cibilini, to ju je gostu darovao kralj Matija, koju testator ostavlja svome prijatelju
Andruku Sorkoevidu; spominjemo ju s toga, jer je taj kraljevski dar najbolji dokaz, kakv je bio velik
ugled patarenskog gosta Radina, kad ga je sam kralj Matija darivao ubom. Taj ugled je to vedi, to je i
Radinov gospodar, herceg Stjepan dobio od kralja Matijaa istom prilikom isto takvu ubu od aksamita.
Taj dar dobila su obojica valjda iza Boida godina 1463., kada je kralj Matija osvojio Jajce i snovao o
velikom planu, da Bosnu otme Turcima.

Ugled, to ga je gost Radin uivao megju svojim suvjernicima, karakterie nam i to, da su ovi svoj gotov
imetak, davali njemu na poklad i amanet. Tako je bratued mu, gost Radin, povjerio 170 dukata,
uskopaljski gost Vuk 110 dukata a Boiko Miloevid 160 dukata. Ovi pokladi imadu se prema ustanovi
testamenta vratiti vlasnicima, odnosno njihovim pravnim naljednicima.

Diro Truhelka, Testament gosta Radina Prinos patarenskom pitanju, Glasnik Zemaljskog muzeja