PRIRODA LISTOPAD 42

A V A N T U R E I N T E L E K T A
Mo`e li se elektrolizom vode posti}i ono {to se
ne mo`e posti}i ni ioniziranim plinom (plazmom)
ugrijanim na milijune stupnjeva? Za to ima mno-
go dokaza, ali jo{ vi{e protudokaza. Rije~ je o
hladnoj fuziji, prirodnoj pojavi koju znanstvenici
poku{avaju otkriti ve} devedeset godina.
dr. sc. Nenad RAOS, Zagreb
T
ehni~ki su problemi golemi, ali se valja sjetiti da jo{
nije pro{lo ni petnaest godina od prvog osloba|anja
atomske energije u reaktoru {to ga je na~inio Fermi.
Usu|ujem se predskazati da }e se u idu}a dva desetlje}a na}i
metode za osloba|anje energije fuzije na kontrolirani na~in.
Kad se to postigne, energetski problemi bit }e doista rije{eni
jer }e gorivo biti neiscrpno kao {to je to te{ki vodik iz oceana.
Doista, taj {to je to rekao ima pravo, jer u nuklearnom reaktoru
voda, obi~na, svakodnevna voda postaje stotinama puta ja~e
gorivo od nafte!*
Ima pravo kada ka`e da su tehni~ki problemi golemi, ali, ali,
ali Da se njegovo predvi|anje obistinilo, ve} bismo danas
raspolagali neizmjernim koli~inama energije jer to {to sam
naveo rekao je indijski fizi~ar Homi Bhabhe na @enevskoj kon-
ferenciji o miroljubivoj upotrebi atomske energije jo{ 1955. go-
dine!
Hladna fuzija
Slika 1. Iz ovog 24 metara visokog i 30 metara {irokog ure|aja trebala
bi za dvadesetak godina pote}i elektri~na energija dobivena spajanjem
jezgara vodika. Rije~ je o reaktoru ITER u ~ijem prstenastom magnet-
skom polju ima mjesta za 850 m
3
plazme (ioniziranog plina).
* Evo prora~una! 1 mol (2 g) deuterija u reakciji D,T mo`e dati 1,710
12
J ili 470 000 kWh energije. U kilogramu vode ima 55,55 molova vode (H
2
O), dakle 111 molova vodika,
od toga 0,016 molova deuterija (jer ga u vodi ima 7 tisu}a puta manje od obi~nog vodika). To zna~i da se iz litre vode mo`e dobiti 2,7 10
10
J energije pa je voda 500 puta
ja~e gorivo od najboljeg benzina (52 MJ kg
1
)!
ENERGIJA IZ VODIKA ZA ^ETRDESET GODINA?
Znanstvenici se nadaju da }emo za tri do ~etiri desetlje}a kona~no (!)
dobiti energiju iz vodika. Naime, upravo se isprobava ITER, ure|aj koji
dr`i plazmu u toroidnom (prstenastom) magnetskom polju (tokamak).
Izlazna snaga ITER-a trebala bi biti 500 MW. Istodobno se projektira
ve}i ure|aj, DEMO, sa snagom od 1 000 MW. On bi trebao biti prototip
budu}ih fuzijskih elektrana.
ITER, kao i svi dosada{nji ure|aji tipa tokamak, iskori{tava reakciju
spajanja deuterija s tricijem (D,T). Problem s tom reakcijom je {to tro{i
tricij, izotop vodika kojeg ima tako malo u vodi da ga se ne isplati iz
nje izdvajati, a s druge strane osloba|a neutrone, u obliku neutronskog
zra~enja. Oba se problema mogu rije{iti ako se neutronsko zra~enje
apsorbira u oblozi od litija, pri ~emu u reakciji neutrona s litijem nasta-
je helij i tricij gorivo za fuzijski reaktor:
6
Li + n
4
He +
3
H Q = 4,76 MeV
Ipak, nije sve jednostavno. Treba rije{iti jo{ mnoge probleme, a samo
da bi se prona{li materijali otporni na neutronsko zra~enje, trebat }e
nadaju se znanstvenici potro{iti dvadeset godina. Usto, izgradnja
ITER-a stajat }e 4,5 milijarde eura, {to nije mala cijena za elektranu
snage od samo 500 MW.
PRIRODA LISTOPAD 43
A V A N T U R E I N T E L E K T A
[to sve nije poku{ano da se dobije energija iz nuklearne reak-
cije koja se ve} vi{e od pola stolje}a poznaje iz eksplozije vo-
dikove bombe! Uz tokamak (sl. 1.), ure|aj u kojem se plazma
(ionizirani plin) dr`i sna`nim prstenastim magnetskim poljem,
ispituju se linearni (tandemski i zrcalni) ure|aji s magnetski
ograni~enom plazmom, a mnogo se istra`uje i mogu}nost da
se temperatura potrebna za pokretanje nuklearne fuzije po-
stigne laserskim zrakama. Unato~ svemu tome, ako sve po|e
po dobru, prve kilovate elektri~ne energije iz vodikove jezgre
mo`emo o~ekivati tek za pola stolje}a (vidi okviri}).
Zato nije ~udo da se 23. o`ujka 1989. vijest o otkri}u dvoji-
ce ameri~kih znanstvenika Martina Fleischmanna i Stanleya
Ponsa pro{irila svijetom poput munje: uspjeli su dobiti energiju
spajanjem (fuzijom) atomskih jezgara pri sobnoj temperaturi u
ure|aju za elektrolizu vode!
Zamisao je tako jednostavna da jednostavnija ne mo`e biti. Jo{
od 19. stolje}a kemi~ari znaju za neobi~na svojstva platine: taj
plemeniti metal upija vodik i {to je najzanimljivije on ga
upija tako da ga pretvara u neku vrst kovine. Naime, u kri-
stalnoj re{etki platine vodik ne postoji u obliku H
2
(kakav se
nalazi u plinu) nego u obliku slobodnih atoma (H) koji mogu
razmjenjivati elektrone sa svojom okolinom. Na tom se svoj-
stvu platine temelji njezino djelovanje kao katalizatora. Smjesa
vodika i kisika spontano se pali u dodiru s platinom (sl. 2.),
a na vodikovoj se elektrodi (vodiku apsorbiranom u platini)
temelji najprecizniji ure|aj za mjerenje kiselosti otopina (pH-
-metar s vodikovom elektrodom), pa ~ak i vodikove gorivne
}elije, ure|aji koji bi uskoro trebali davati energiju za na{e au-
tomobile.
Umjesto tokamaka ure|aj za elektrolizu
vode
Ure|aj Fleischmanna i Ponsa, ve} smo rekli, ure|aj je za elek-
trolizu vode, no ne obi~ne, nego te{ke (
2
H
2
O ili D
2
O). Na anodi
se osloba|a kisik, a na katodi od paladija kemijskog srod-
nika platine te{ki vodik, deuterij (D). No dio elektrolizom
oslobo|enog deuterija ostaje zarobljen u paladiju i {to se s
njime doga|a? Tko zna bi li Fleischmann i Pons i{ta otkrili
da elektrolizu nisu radili u kalorimetru pa su rade}i pokus
otkrili da se temperatura vode u mjernom ure|aju (toplinski
izoliranoj posudi) ponekad podigne s 30 na ~ak 50 C. Kako
energija i toplina ne mogu nastati ni iz ~ega, u kalorimetru je
moralo do}i do procesa kojim se osloba|a energija.
Slika 2. Dbereinerov upalja~ iz 19. stolje}a: vodik oslobo|en reakcijom metala i kiseline palio se ve} na sobnoj temperaturi kataliti~kim djelo-
vanjem platine. Zatvaranjem dovoda vodika razina se kiseline u sredi{njoj cijevi spu{tala, ~ime bi se prekinula reakcija. Takvi su ure|aji bili vrlo
popularni jer tko ih nije imao, morao je pustiti da mu (skupa!) svije}a gori ~itavu no}.
PRIRODA LISTOPAD 44
A V A N T U R E I N T E L E K T A
[to se dogodilo u kalorimetru? Ako platina ima mo} da atom
vodika pribli`i atomu kisika (i atomima drugih molekula) na
~emu se temelji njezino kataliti~ko djelovanje nema li pala-
dij (koji ~ini isto) jo{ ja~u mo}, naime da dva iona D
+
(gole
atomske jezgre) pribli`i na tako malu udaljenost da se spoje u
jezgru helija?
Quod volumus, libenter credemus, ka`u Latini. [to `elimo, rado
vjerujemo. Flaischmann i Pons nisu bili prvi koji su tako mi-
slili. Jo{ su dvadesetih godina Friedrich Peneth i Kurt Peters
objavili da su uspjeli paladijem pretvoriti vodik u helij, a isti
pokus kao i dvojica ameri~kih znanstvenika, samo s vodikom,
napravio je jo{ 1927. godine [ve|anin Tandberg i, kako sam
ka`e, uspio.
Da bi se pokus prihvatio kao valjan, treba ga se uspje{no pono-
viti, ka`u znanstvenici. No nitko ni uz najve}i trud nije mogao
ponoviti ono {to su napravili Fleischamann i Pons. [tovi{e, da
bi se potvrdili rezultati dvojice ameri~kih znanstvenika nije
dovoljno samo registrirati stvaranje topline, nego i detektirati
produkte fuzije (vidi okviri}), prije neutronsko zra~enje, tricij
i helij. Iako neki znanstvenici tvrde da su uspjeli i u jednom i
u drugom, prinosi i neutrona i helija bili su tako mali da su se
mogli lako pripisati eksperimentalnoj pogre{ci. Sve je to dovelo
da je ve} u svibnju iste 1989. godine na sjednici Ameri~koga
fizi~kog dru{tva zaklju~eno (s osam glasova za i jednim protiv)
da nema dokaza za hladnu fuziju,* barem ne u pokusu {to su ga
izveli Fleischmann i Pons.
Toplina je najni`i oblik energije, zna svatko tko je u~io termo-
dinamiku. To zna~i da se svaki oblik energije mo`e pretvoriti, i
na kraju svih pretvorbi pretvara, u toplinu. Iako tijekom poku-
sa Fleischmann i Pons nisu uo~ili promjenu jakosti struje, do
osloba|anje topline moglo je do}i ve} zbog toga {to su oslabili
elektri~ni kontakti ili je pak do{lo do kataliti~kog spajanja vo-
dika i kisika na paladijevoj katodi. Nijedan proces ne ide uz
stopostotno iskori{tenje, pa ni elektroliza. To zna~i da se sva
elektri~na energija ne pretvara u kemijsku energiju vodika i ki-
sika, nego se ne{to energije uvijek pretvori u toplinu. Za to {to
je u Fleischmann-Ponsovom pokusu }elija odjednom po~ela
raditi s manjim iskori{tenjem, mo`e biti tisu}u uzroka.
No dok su njihove kolege objavljivali o neuspjehu poku{aja da
se deuterij pretvori u helij elektrolizom te{ke vode, savezna
dr`ava Utah (u kojoj je radio Pons) investirala je ~ak 4,5 mi-
lijuna dolara u osnivanje Dr`avnog instituta za hladnu fuziju
(National Cold Fusion Institute). Za njima su se poveli i drugi.
Izme|u 1992. i 1997. godine Japanci su dali 20 milijuna dolara
za istra`ivanje hladne fuzije, a njihova tvrtka Toyota pomo-
gla je Fleischmannu i Ponsu s 12 milijuna dolara u njihovim
istra`ivanjima.
Pseudoznanost ili?
No protivnici hladne fuzije nisu stajali skr{tenih ruku.
Ameri~ki ured za patente donio je 2004. godine odluku da
vi{e ne prihva}a patente o hladnoj fuziji, kao {to ne prihva}a
ni patente o perpetuum mobilu. Julianu Schwingeru nije po-
mogla ni Nobelova nagrada da mu u znanstvenom ~asopisu
Platina i paladij
Ime Simbol Redni broj Atomska masa Gusto}a/g cm
3
Tali{te/C Vreli{te/C
platina Pt 78 195,08 21,45 1769 3838
paladij Pd 46 106,42 11,97 1552 2930
* Termin hladna fuzija (cold fusion) pojavio se 1956. godine za fuziju kataliziranu mionima, dakle za jedan proces na mnogo ~vr{}em znanstvenom temelju. Danas se za
Fleischamm-Ponsov i sli~ne poku{aje rabi termin niskoenergetska nuklearna reakcija (low energy nuclear reaction, LENR).
FUZIJSKE REAKCIJE
Vodik ima tri izotopa: obi~ni vodik ili procij (
1
H), te{ki vodik ili deuterij
(
2
H ili D) i superte{ki vodik ili tricij (
3
H ili T). Atomske jezgre tih triju
izotopa mogu se, pri visokim temperaturama, spajati (fuzionirati) u
jezgre te`ih elementa. Zato se to spajanje zove fuzija ili termonuklearna
reakcija. Tri su reakcije najva`nije:
2
H +
2
H
3
He + n Q = 3,27 MeV
2
H +
2
H
3
H + p Q = 4,03 MeV
2
H +
3
H
4
He + n Q = 17,6 MeV
Gdje n ozna~ava neutrone, a p protone. MeV je megaelektronvolt, jedi-
nica za energiju u atomskoj fizici (1 MeV = 1,60210
-13
J).
Vidimo da spajanjem dviju jezgara deuterija mo`e nastati helij i tricij.
Obje su reakcije jednako vjerojatne pa spajanjem deuterija s deuteri-
jem (D,D) nastaje jednaka mno`ina helija i tricija.
Iako deuterija ima mnogo vi{e od tricija, tre}a reakcija (D,T) daje
najvi{e energije. Usto je vjerojatnost sudara jezgre deuterija s jezgrom
tricija stotinjak puta ve}a od vjerojatnosti sudara dviju jezgara deute-
rija, {to zna~i da se reakcija D,T mo`e posti}i pri ni`im temperaturama
od reakcije D,D.
PRIRODA LISTOPAD 45
A V A N T U R E I N T E L E K T A
prihvate ~lanak o hladnoj fuziji. Ti prijedlozi [istra`ivanja] ne
dosi`u prihva}ene znanstvene standarde niti mogu pro}i stro-
gu recenziju, pi{e u nekom izvje{taju. Nijedan recenzent nije
preporu~io da vlada financira projekte usredoto~ene na nisko-
energijske nuklearne reakcije. Dakle: tko se ho}e baviti hlad-
nom fuzijom, mo`e to ~initi za svoj novac i rezultate objavljivati
gdje god ho}e, samo ne u znanstvenim ~asopisima. Istra`ivanje
hladne fuzije, reko{e znanstvenici, nije znanost, nego pseudo-
znanost.
No tu nije kraj pri~e. Eto, u o`ujku ove godine odr`ala su se
u Sjedinjenim Dr`avama dva znanstvena skupa na kojima su
se mogli ~uti referati o hladnoj fuziji. Prvi je skup odr`an pod
pokroviteljstvom Ameri~koga fizi~kog dru{tva, a drugi pod po-
kroviteljstvom Ameri~koga kemijskog dru{tva. Sekcija broj 16
na prvom skupu ~ak je nosila naslov Hladna fuzija. Pa ipak,
od dvadesetak znanstvenika koji su sjedili u publici na prvom
sastanku samo su trojica vjerovala da su njihove kolege, koje su
izlagale rezultate svojih istra`ivanja, doista ne{to prona{li.
Sa`imaju}i rezultate istra`ivanja svojih kolega, Pamela Mosier-
Boss dala je dokaz, premda neizravan, da elektrolizom deuterija
na katodi od paladija nastaje neutronsko zra~enje. Drugi su se
znanstvenici posvetili boljem mjerenju topline koja se osloba|a
pri elektrolizi, dok su tre}i nastojali objasniti {to se zbiva pri
elektrolizi vode na katodi od paladija. Najvi{e pozornosti pobu-
dila su istra`ivanja Mitchella Swartza koji je, polaze}i od teorij-
skih modela, prona{ao najbolje uvjete elektrolize. Prona{ao je
da pri elektrolizi treba nastojati da se {to manje vodika oslobodi
na katodi (kako bi ga {to vi{e ostalo zarobljeno u paladiju). Pri
tome je Swartz radio s ~istom te{kom vodom, bez otopljenog
elektrolita (soli). Kako voda ima velik elektri~ni otpor, kroz
njegovu je }eliju za elektrolizu protjecala mala struja (nekoliko
miliampera), no visokog napona (nekoliko stotina volta).
[to na kraju re}i? Ako platina mo`e katalizirati kemijske reak-
cije koje se bez nje odvijaju pri 1000 C, mo`e li paladij katali-
zirati nuklearne reakcije koje se zbivaju pri 10 000 000 C? Ako
se fi}om mo`emo dovesti od Zagreba do Splita, mo`emo li se
mercedesom popeti na Everest?
Ja ipak ne bih bio tako strog. Ako me iskreno pitate vjerujem li
u hladnu fuziju, iskreno }u vam odgovoriti ne vjerujem ali
vjera u znanosti ne zna~i ni{ta. No tako ne valja postavljati
pitanja. Pri elektrolizi te{ke vode na elektrodi od paladija dolazi
do procesa koje ne znamo objasniti. Njih treba rasvijetliti, njih
treba protuma~iti, bez obzira ho}e li se ili ne}e otkriti hladna
fuzija. Ako obja{njenje tih procesa na kraju ne donese nika-
kvu novu znanstvenu spoznaju, ipak }e traganje za hladnom
fuzijom dovesti do razvoja metoda mjerenja, prije svega topli-
ne oslobo|ene kemijskom reakcijom (kalorimetrije). Mitchell
Swartz je uveo nov pojam u kemiju metamaterijal misle}i
pri tome na smjesu, bolje re}i slitinu paladija i deuterija koja
nastaje pri elektrolizi. Tko zna kakvih sve metamaterijala
ima i za {to se sve mogu upotrijebiti!
Na kraju sumirajmo: znanost ne potkopavaju sumnjive teorije,
nedovoljno obrazlo`eni i nikad ponovljeni eksperimenti zna-
nost potkopava nesposobnost postavljanja problema, postavlja-
nja pitanja, bez obzira kakav odgovor na pitanje znanstvenici
na kraju dobili.
^ISTA FUZIJA
Reakcija deuterija s tricijem (D,T) nije ~ista: iako u njoj sudjeluje samo
slabo radioaktivni tricij i njome ne nastaju radioaktivni izotopi, neu-
tronsko zra~enje izaziva transmutaciju elemenata u oblozi reaktora,
pri ~emu nastaju i radioaktivni izotopi. Taj problem postaje jo{ te`i
ako bi se, u budu}nosti, fuzija htjela upotrijebiti za pogon svemirskih
brodova. Kako je u svemiru svaki gram mase va`an, nezamislivo je da
bi svemirske letjelice morale nositi tone i tone olova i betona da bi se
posada za{titila od smrtonosnoga zra~enja iz raketnog motora.
Jo{ je 1986. L. J. Wittenberg do{ao na zamisao da bi se za svemirska
putovanja mogla koristiti reakcija fuzije dviju jezgara helijeva izotopa
3
He, koja daje samo 1,5 % energije u obliku neutronskog zra~enja (za
razliku od 80 % za reakciju D,T). Tog helijeva izotopa nema na Zemlji,
ali ga ima na Mjesecu, u njegovu tlu gdje nastaje djelovanjem Sun~eva
zra~enja (njegova se ukupna koli~ina procjenjuje na milijun tona). He-
lij-3 nastaje i pri fuziji deuterija (D,D) pa bi termonuklearni reaktori
budu}nosti mogli biti i proizvo|a~i goriva za svemirske brodove.
Literatura
1. M. Fleischmann i S. Pons, Electrochemically induced fusion of
deuterium, J. Electroanal. Chem. 261 (1989) 301308.
2. J. P. Blaser et al., Experimental investigation of cold fusion pheno-
mena in palladium, Chimia 43 (1989) 262268.
3. V. Knapp, Novi izvori energije. Nuklearna energija fisije i fuzije, [kol-
ska knjiga, Zagreb, 1993, str. 270272.
4. http://en.wikipedia.org/wiki/Cold_fusion