Ivan Vrkljan

3 Stijena kao inenjerski materijal

Naglaena su neka osnovna fizikalna i mehanika svojstva koja potpunosti
kontroliraju ponaanje intaktne stijene. Kako je intaktna stijena osnovna
komponenta stijenske mase, to e njeno ponaanje znaajno utjecati na
ponaanje stijenske mase. U narednim e poglavljima biti vie rijei o
mehanikim svojstvima stijene, diskontinuiteta i stijenske mase kao i o
metodama za njihovo odreivanje u laboratoriju, na terenu ili empirijskim
postupcima.

3-Stijena kao inenjerski materijal-IMS-korigirano.doc

3 Stijena kao inenjerski materijal 2


3 Stijena kao inenjerski materijal




3.1 Uvod................................................................................................................................. 3
3.2 Utjecaj geolokih faktora na stijenu i stijensku masu ............................................................ 4
3.2.1 Intaktna stijena .............................................................................................................. 4
3.2.1.1 Fizikalna svojstva intaktne stijene ........................................................................... 5
3.2.1.2 Mehanika svojstva intaktne stijene ........................................................................ 8
3.2.2 Diskontinuiteti i struktura stijene................................................................................... 12
3.2.3 Prirodna naprezanja ..................................................................................................... 13
3.2.4 Porni fluidi i teenje vode............................................................................................. 13
3.2.5 Utjecaj vremena........................................................................................................... 14
3.3 Literatura ........................................................................................................................ 15





3 Stijena kao inenjerski materijal 3


3.1 Uvod

Veina inenjerskih materijala (izuzev drva i tla) proizvedeno je s unaprijed odreenim svojstvima.
Ispitivanjima se samo potvruju svojstva koja proizvod treba imati. Sa potpuno poznatim materijalom
projektiraju se i izvode uobiajene graevina. Meutim, stijena je ne usporedivo starija (starost se mjeri
milijunima godina) i pretrpjela je brojna mehanika, kemijska i termalne djelovanja.

Stijena se u inenjerstvu koristi kao:

materijal od kojeg se gradi (arhitektonski i graevni kamen),
materijal u kojem se gradi (iskopi podzemni i povrinski),
materijal na kojem se gradi (temeljenje graevina).

Koritenje stijena kao materijala od kojeg se gradi najlaki je inenjerski problem vezan za koritenje
stijene kao inenjerskog materijala. Razlog ovome lei u injenici da moemo birati stijenu sa kojom
emo graditi. Razliite graevine stavljaju razliite zahtjeve pred stijenu. Tako se nasip lokalne ceste
moe graditi sa stijenom loe kvalitete, ali stijena kojom se oblae fasada zgrade, mora zadovoljiti vrlo
visoke kriterije kvalitete. Loa kvaliteta radova ove vrste posljedica je naeg neznanja ili povrnog
pristupa poslu. Raspadanje stijenskih oblonih ploa, vitoperenje kamenih ploa na fasadama zgrada,
slijeganje visokih nasipa zbog uporabe neadekvatne stijene samo su neki primjeri koje susreemo
svakodnevno.

Neuporedivo tei problem je graenje u i na stijeni. Naime, kod ovih radova najee nismo u
mogunosti birati stijenu ve moramo raditi u stijenu kakva se nalazi u prirodi. Samo kod vrlo skupih i
zahtjevnih graevina kao to je, na primjer, podzemno skladite nuklearnog otpada u prilici smo
istraivati vie lokacija i nakon toga odabrati onu najbolju. Meutim, lokaciju zgrade neemo mijenjati
bez obzira na kvalitet stijene ve moramo traiti naine temeljenja koji e osigurati stabilnost i trajnost
zgrade. Kod trase cesta i eljeznica moe se lokalno izbjei neka zona izrazito loe stijene ali zbog
zahtijevanih elemenata trase takve prilike su sve rjee. Dakle, moramo se suoiti sa stijenom kakva je u
prirodi a ona je:

heterogena,
anizotropna,
ispucala,
prirodno napregnuta.

Kao inenjeri, moramo odrediti svojstva materijala, i prirodno stanje naprezanja (koje e biti poremeeno
inenjerskim zahvatom) kako bi mogli projektirati na inenjerski objekt.

Openito je poznato da ispucanost stijene kontrolira stabilnost graevina blizu povrine dok prirodna
napregnutost kontrolira stabilnost dubokih graevina. Na primjer, stabilnost temelja betonske brane ili
mosta, ovisit e o deformabilnosti i vodopropusnosti (kod brana) temeljne stijene koja je u funkciji njene
ispucanosti. Slino je i sa plitkim povrinskim iskopima i plitkim tunelima. Meutim kod srednje dubokih
tunela u slaboj stijeni ili kod dubokih tunela (junoafriki rudnici zlata), prirodna naprezanja, koja e se
inenjerskim zahvatom poremetiti, postaju glavni problem.
Kao to smo vidjeli, medij u kojem ili na kojem se gradi, sastavljen je od ispucale, prirodno napregnute
stijene. Ovakav prirodni medij nazivamo stijenskom masom. Kako bi lake razlikovali elemente
stijenske mase, stijenu obino nazivamo intaktnom stijenom dok diskontinuiteti razliitih tipova i
geneze opisuju njenu ispucanost.

3 Stijena kao inenjerski materijal 4

Intaktna stijena (intact rock) je materijal stijenske mase, tipino predstavljen cijelom jezgrom iz
buotine koja ne sadri guste strukturne diskontinuitete (ISRM, 1975).

Stijenska masa (rock mass) je stijena kakva se javlja in-situ, ukljuujui njene strukturne diskontinuitete
(ISRM, 1975).

Diskontinuitet (discontinuity)-Opi naziv za bilo koji mehaniki diskontinuitet u stijenskoj masi koji ima
malu ili nikakvu vlanu vrstou. To je kolektivni termin za veinu tipova pukotina, ploha slojevitosti,
ploha kriljavosti te oslabljenih zona i rasjeda. Grupa paralelnih diskontinuiteta ini set diskontinuiteta
(ISRM, 1978).















Slika XXX Stijenska masa (mala gustoa diskontinuiteta)















Slika XXX Stijenska masa (velika gustoa diskontinuiteta)

3.2 Utjecaj geolokih faktora na stijenu i stijensku masu

3.2.1 Intaktna stijena
Intaktna stijena je opisana kao stijena koja ne sadri guste strukturne diskontinuitete. Meutim, u malom
mjerilu promatranja, ona je sainjena od zrna koja su posljedica njene geneze i dijagenetskih procesa
kojima je ona bila izloena tijekom geoloke povijesti.
Intaktna
stijena
Intaktna stijena + diskontinuiteti=stijenska masa
Diskontinuiteti
Intaktna
stijena
3 Stijena kao inenjerski materijal 5


Kod opisa intaktne stijene obino definiramo:

ime,
boju, mineralni sastav, alteraciju
1
,
teksturu, veliina i oblik zrna
1
,
poroznost, gustou, vlanost
1
,
vrstou, izotropnost, tvrdou
2
,
trajnost, plastinost, potencijal bubrenja
2
.

1
-fizikalno svojstvo
2
-mehaniko svojstvo

Ime stijene ukazuje na njen sastav, genezu i strukturna svojstva: pjeenjak, brea, muljanjak, slejt, granit
i sl.

3.2.1.1 Fizikalna svojstva intaktne stijene

Boja stijene ukazuje na njen mineralni sastav kao i stupanj troenja i alteracije. ejl je esto smee boje
sa postepenim prelazom u sive na veim dubinama. Vea preciznost u definiranju boje postie se
upotrebom etalona kao na primjer Rock Color Chart koji ima 40 uzoraka (Geological Society of America,
1963) ili mnogo opirnija Soil Color Chart podjela sa 248 boja.
Mineralni sastav
Precizno odreivanje mineralnog sastava esto nije potrebno pri rjeavanju nekog inenjerskog problema.
Poznato je oko 1700 minerala. Meutim, samo otprilike 6 mineralnih skupina kontrolira mehaniko
ponaanje stijene u stijenskom inenjerstvu (Franklin i Dusseault, 1989, str. 21). Oni se obino mogu
otkriti na terenu ili golim okom, runom leom ili stereo mikroskopom. Dijagnostika svojstva ukljuuju
boju, kristalni oblik, kliva i tvrdou. Paranjem depnim noiem moe se razlikovati kvarc i kalcit koji
vizualno izgledaju vrlo slino (kvarc je tvri od elika noa a kalcit je meki pa se moe parati; kvarc para
staklo). Kao to se moe i oekivati, svojstva stijene uvelike ovise o tvrdoi minerala od kojih je
sastavljena i od i teksturnih svojstava kao to je pojavljivanje minerala u ploastoj formi to ukazuje na
kalavost (fissility) stijene.

Prikazat e se est mineralnih skupina i to od najvrih i najtvrih prema slabijim i mekim.

Kvarcno feldspatska skupina. Minerali ove skupine obiljeavaju kisele magmatske stijene, kvarzne
pjeenjake, gnajseve i granulite. Obino su vrsti i krti. Kvarz je najzastupljeniji minerala i glavna
komponenta granita i veine pjeenjaka. Obino je providan, bijeli do siv, staklast i teko se para.
Uobiajena dijagnostika svojstva feldspata su neprozirnost, rumena do bijela boja i dobro razvijene linije
klivaa esto vidljive na kristalu. Lako se para depnim noiem.

Lithic/basic

Tinjasti minerali. ist koji po definiciji sadri vie od 50% ploastih minerala, i gnajsevi koji sadre
vie od 20% tinjca, esto kalavi (fissile) i slabi. Vana indeksna svojstva: anizotropija vrstoe, kalavost
(fissility) sadraj tinjca i kvarca, poroznost. Tinjac i ploasti minerali kao to su biotit, muskovit i klirit
pojavljuju se kao sporedne ali vane komponente nekih magmatskih stijena i glavne komponente
istoznih metamorfnih stijene. Identificiraju se, kao grupa, sa heksagonalnim ploicama i dobro
razvijenim klivaom a pojedinano po boji. Biotit je tipino sme do crn, muskovit srebren i klorit zelen.
Njihova ploasta tekstura, i esto njihova segregacija u trake koje sadre visok postotak tinjaca,

uzrok su oslabljenja stijene u ovim zonama. Tinjci su esto pod utjecajem alteracije i troenja i pojavljuju
se kao mekane glinene inkluzije.
3 Stijena kao inenjerski materijal 6


Karbonati. Vapnenci, mramori i dolomiti, slabiji su od druge i tree kategorije i topivi mjereno
geolokim vremenom. Obino su krti a viskozni i plastini samo na visokim temperaturama i pod visokim
naprezanjima. Vana indeksna svojstva: poroznost, tekstura, odnos sadraja kalcita i dolomita, sadraj
kvarca i gline. Karbonatni minerali dolomit i kalcit, kao glavne komponente, uglavnom se prepoznaju
lakoom grebanjem (scratched) i njihovim ponaanjem u razrijeenoj solnoj kiselini. esto sadre fosilne
ostatke.

Saline. Kamena sol, potaa (potash) i gips su obino slabi i plastini, ponekad viskozni, naroito u
dubokim rudnicima, topivi tijekom trajanja inenjerskog objekta. Vani indeksi: mineralni sastav i
topivost.

Peliti (glinom bogati). Muljnjaci, slejtovi i filiti su esto viskozni, plastini i slabi. Vani indeksi: slake
durability, sadraj kvarca i gline, poroznost i gustoa. Glineni minerali kao to su ilit, kaolinit i
montmorilonit glavni su sastojci ejlova i slejtova i kao sekundarni produkta alteracije u mnogim
magmatskim i metamorfnim stijenama i vapnencima. Glineni kristali su vrlo sitni i zato se teko
identificiraju. Kvalitativna a nekad i kvantitativna identifikacija glinenih minerala mogua je uporabom
rendgena ili diferencijalno-termikom analizom. Identifikacija minerala smektitske grupe posebno je
znaajna jer minerali iz ove grupe (naroito montmorilonit) imaju svojstvo bubrenja. O mineralima glina
vie e se govoriti u poglavlju u kojem je opisano troenje i bubrenje stijena.

Tablica XXX. Mohs-ova skala tvrdoe

Mineral Tvrdoa
po Mohs-u
Talk 1
Gips 2
Kalcit 3
Fluorit 4
Apatit 5
Feldspat 6
Kvarc 7
Topaz 8
Korund 9
Dijamant 10

3 Stijena kao inenjerski materijal 7


Tablica XXX Brzina uzdunih valova u mineralima
Brzina uzdunih valova u mineralima
Mineral
V
l

m/s
Kvarc 6050
Olivin 8400
Augit 7200
Amfibol 7200
Muskovit 5800
Ortoklas 5800
Plagioklas 6250
Kalcit 6600
Dolomit 7500
Magnetit 7400
Gips 5200

Tablica XXX. Gustoa nekih minerala

Mineral G
(Mg/m
3
)
Halit 2,1-2,6
Gips 2,3-2,4
Serpentin 2,3-2,6
Ortoklas 2,5-2,6
Kalcedon 2,6-2,64
Kvarz 2,65
Plagioklas 2,6-2,8
Klorit i ilit 2,6-3,0
Kalcit 2,7
Muskovit 2,7-3,0
Biotit 2,8-3,1
Dolomit 2,8-3,1
Anhidrit 2,9-3,0
Piroksen 3,2-3,6
Olivin 3,2-3,6
Barit 4,3-4,6
Magnetit 4,4-5,2
Pirit 4,9-5,2
Galena 7,4-7,6

Tekstura, veliina i oblik zrna
Tekstura stijene opisuje se veliinom, oblikom i ureenjem komponenata u mjerilu od nekoliko
centimetara. Za razliku od teksture, struktura predstavlja ureenje komponenata stijenske mase u mjerilu
od nekoliko metara. Teksturna i strukturna obiljeja kljuni su element za razlikovanje magamtskih,
metamorfnih i sedimentnih stijena, poto sve one imaju vrlo slian mineralni sastav. Prije svakog
opisivanja i ispitivanja, stijenska masa ili jezgra buotine podjeli se na tzv. geotechnical mapping units
(GMU), unutar granica u kojima se stijena moe smatrati homogenom i zbog toga se moe opisati istim
svojstvima. Ureenje komponenata unutar svake GMU naziva se tekstura, dok se ureenje izmeu GMU
naziva strukturom.

Poroznost, gustoa i vlanost
Sa inenjerskog stanovita, pore su najvanija komponenta stijene poto su najslabije. Pore kontroliraju
vrstou, deformabilnost i propusnost. Poroznost se definira kao odnos volumena pora i ukupnog
volumena tla ili stijena (ISRM, 1975).
3 Stijena kao inenjerski materijal 8


Stijena je sastavljena od tri faze: krute, tekue i plinovite. Posljednje dvije ispunjavaju pore. Relativni
odnosi ovih faza opisuju se razliitim parametrima.

Suha gustoa definirana je kao odnos mase krutih estica i ukupnog volumena uzorka.
Poroznost se definira kao odnos volumena pora i ukupnog volumena.
Stupanj saturacije je odnos volumna vode i ukupnog pornog volumena.
Vlanost je odnos mase vode i mase krutih estica.

3.2.1.2 Mehanika svojstva intaktne stijene

ak i kada je stijenska masa intenzivno ispucala, poznavanje mehanikih svojstava intaktne stijene je vrlo
bitno kod definiranja posmine vrstoe diskontinuiteta (vrstoa stijene u zidovima diskontinuiteta),
ispitivanja buivosti i rezivosti stijena; miniranja i sl.

vrstoa (strength) je maksimalno naprezanje koje materijal moe podnijeti bez loma za bilo koji tip
optereenja (ISRM, 1985). vrstoa je jedna od osnovnih informacija pri opisu stijena.

Jednoosna tlana vrstoa je najee koriteni parametar pri opisu stijena. Slika 5.3 pokazuje da se ona
moe kretati u vrlo irokom rasponu ovisno o tipu stijene.



















Slika XXX Jednoosna tlana vrstoa nekih stijena

Moe se vrlo tono odrediti u laboratoriju ili procijeniti nekim od jednostavnih pokusa kao to su pokus
vrstoe u toki, udaranje stijene geolokim ekiem ili guljenjem stijene noem. Nain ispitivanja u
laboratoriju bit e opisan u narednim poglavljima. Ovdje e biti prikazana klasifikacija ISRM (1978) kod
koje se za identifikaciju koristi pesnica, palac, geoloki eki i depni noi.


100 200 300
Jednoosna tlana vrstoa (MPa)
ejl
Pjeenjak
Vapnenac
Granit
Dolerit
Bazalt
Kvarcit
3 Stijena kao inenjerski materijal 9


Tablica XXX Procjena jednoosne vrstoe jednostavnim pokusima na terenu (ISRM, 1978)

Klasa Opis Terenska identifikacija
Priblina vrijednost
jednoosne tlane vrstoe
( MPa )

S1
Vrlo mekana glina
Very soft clay
Pesnica se lagano utiskuje nekoliko
centimetara
< 0,025
S2
Mekana glina
Soft clay
Palac se lagano utiskuje nekoliko
centimetara
0,025 0,05
S3

Firm clay
Palac se se utiskuje nekoliko
centimetara sa srednjim naporom
0,05 0,10
S4
Kruta glina
Stiff clay
Palac ostavlja udubinu ali penetrira
samo uz visoki napor
0,10 0,25
S5
Vrlo kruta glina
Veri stiff clay
Nokat palca ostavlja udubinu 0,25 0,50
S6
Tvrda glina
Hard clay
Nokat palca teko ostavlja udubinu > 0,50
T
l
o

R0
Ekstremno slaba
stijena
Extremely weak
rock
Nokat palca ostavlja udubinu 0,25 1,0
R1
Vrlo slaba stiejna
Very weak rock
Mrvi se pod udarcima iljka
geolokog ekia, moe se guliti
depnim noiem.
1,0 5,0
R2
Slaba stijena
Weak rock
Moe se guliti depnim noiem uz
potekoe, Plitko udubljenje moe se
napraviti udarcem iljka geolokog
ekia.
5,0 25
R3
Srednje vrsta
stiejna
Medium strong
rock
Ne moe se parati ili guliti depnim
noiem, uzorak se moe lomiti sa
jednim udarcem geolokog ekia
25 -50
R4
vrsta stiejna
Strong rock
Za lomljenje uzorka potrebno je vie
od jednog udaraca geolokim ekiem
50 100
R5
Vrlo vrsta stijena
Very strong rock
Za lomljenje uzorka potrebno je
mnogo udaraca geolokim ekiem
100 250
R6
Ekstremno vrsta
stijena
Extremely strong
rock
Geolokim ekiem uzorak se moe
samo okrhnuti
> 250
S
t
i
j
e
n
a


Gdje je granica izmeu tla i stijena? Ove granice nema. Ipak se u vie klasifikacija kao granica usvaja
vrijednost jednoosne tlane vrstoe od oko 1 MPa.

Deformabilnost
Deformabilnost, slino vrstoi, uglavnom ovisi o poroznosti i stupnju ispucalosti uzorka. Pore i pukotine
su najslabiji i naj deformabilniji element stijene.

Deformacija (deformation) se definira kao promjena oblika (ekspanzija, saimanje (contraction) ili neki
drugi oblik distorzije (distortion)). Obino se deava kao odgovor na djelovanje optereenja ili naprezanja
ali moe biti i posljedica promjene temperature ili vlanosti (bubrenje ili skupljanje (swelling or
shrinkage). Deformabilnost (deformability) se moe opisati kao lakoa kojom se stijena moe
deformirati. Krutost (stiffness) se moe opisati kao otpor deformiranju. Deformacija (deformation) se
mjeri u jedinicama duljine (m) ali se obino izraava kao neimenovani broj i tada se zove deformacija
3 Stijena kao inenjerski materijal 10

(strain). Deformacija (strain) predstavlja odnos promjene duljine nekog elementa i njegove originalne
duljine (Franklin J.A., Dusseault, M.B., 1989. p.271).

Kompletna naponsko-deformacijska krivulja pri jednoosnom tlaenju daje najkorisniji opis mehanikog
ponaanja intaktne stijene. Na ovoj krivulji mogu se oitati sljedei vani podaci o ponaanju stijene:

Vrijednost jednoosne tlane vrstoe stijene.
Modul deformabilnosti (E) koji se esto naziva i Youngovim modulom. Visok modul imaju
krte stijene (stiff) i kod njih je poetni dio krivulje strm (kae se da je stijena slabo
dformabilna). Niski modul imaju mekane (soft) stijene i kod njih je poetni dio krivulje blago
nagnut (kae se da je stijena jako deformabilna).
Postlomni dio krivulje je mjera krtosti (brittlness). Krtost je definirana nagibom krivulje u
njenom postlomnom dijelu. Neke stijene se ponaaju kao duktilne (ductile) a neke kao krte
(brittle). Izmeu ova dva krajnja ponaanja postoji cijeli spektar meusluajeva.





















Slika XXX Naponsko-deformacijska krivulja

D
D+D
L
L
F
F
A
F
=
L
L
ax

=
N
a
p
r
e
z
a
n
j
e

c
Krto postlomno
ponaanje (brittle)
Jednoosna
tlana vrstoa
Aksijalna deformacija
ax

Duktilno postlomno
ponaanje (ductile)
1
E
poslije loma
prije loma
3 Stijena kao inenjerski materijal 11
















Slika XXX Naponsko-deformacijska krivulja stijena razliitih deformacijskih svojstava

Tvrdoa

Tvrdoa se moe definirati kao otpornost materijala na udubljivanje i grebanje (ISRM, 1975)

Za odreivanje tvrdoe koriste se obino ovi ureaji:

Pokus struganja (scratch pokus). Rezultat ispitivanja izraava se na Mohs-ovoj skali koja koristi 10
minerala. Na toj skali talk je najmeki (H=1) a dijamant je najtvri (H=10).
Pokus utiskivanja (indentation test). Kod ovog pokusa utiskuje se kugla, piramida ili stoac u
povrinu uzorka. Koriste se tehnike Brinell-a, Vickers-a, Knoop-a i Rockwell-a koje su razvijene u
metalurgiji.
Ureaji koji rade na principu odskoka (Schmidtov eki i skleroskop).
Pokusi kojima se odreuje abrazivnost.

Trajnost
Tronost (weatherability) je mjera podlonosti stijene oslabljenju (weakening) ili dezintegraciji za
vrijeme trajanja inenjerskog objekta (suprotno znaenje ima termin - trajnost (durability)). Trajnost
(durability) odreuje naizmjeninim suenjem i vlaenjem uzorka. Podlonost stijene troenju izraava se
tzv. slake durability indeksom (I
d2
).
Bitno je primijetiti, da se ovaj proces troenja deava u vrlo kratkom periodu (vijek trajanja objekta) i ne
treba ga mijeati s troenjem stijena u geolokom smislu (weathering). Meutim, razvoj tehnologije
namee nove zahtjeve po pitanju stabilnosti prirodnih materijala. Na primjer, kontejneri s radioaktivnim
otpadom mogu imati temperaturu do 300C to pred izolacijski materijal (bentonit) postavlja zahtjev
mineraloke i drugih stabilnosti tijekom tisua godina.
Plastinost
Ispitivanje Atterbergovih granica vri se na stijenama kod kojih je indeks I
d2
(slake durability indeks)
manji od 80%.

Fizikalne osobine glinovitih stijena mijenjaju se sa sadrajem vode. Suho glinovito tlo moe biti kruto i
vrsto. S porastom sadraja vode u tlu ono postaje najprije plastino podatljivo, zatim meko i najzad
prelazi u itko tekue stanje. Koliina vode pri kojoj se odraavaju te promjene u glini ovisi o
granulometrijskom sastavu, o sadraju koloidnih estica i o vrstama minerala gline to ih tlo sadri
vedski istraiva Atterberg, definirao je na osnovi dugotrajnih opaanja stanje plastinosti glinovitih
materijala i granice izmeu tih stanja. Razlika sadraja vode izmeu granica teenja i granice plastinosti
naziva se indeks plastinosti. (Nonveiller, XXX).
N
a
p
r
e
z
a
n
j
e

Aksijalna deformacija
ax

Nizak modul
Visoka deformabilnost
Niska krutost
Visok modul
Niska deformabilnost
Visoka krutost
3 Stijena kao inenjerski materijal 12














Slika XXX Atterbergove granice plastinosti

Bubrenje
Einstein (1975) definira bubrenje kao vremenski ovisno poveanje volumena prirodnog tla uzrokovano
promjenom naprezanja, poveanjem sadraja vode ili kombinacijom obaju imbenika. Bubrenje moe
izazvati znaajne probleme u tunelogradnji, cestogradnji i pri temeljenju objekata. Stijene bubre po
razliitim mehanizmima. Meutim, pod bubrenjem u strogom smislu misli se na bubrenje minerala iz
grupe smektita. Iz ove grupe minerala, natrijska varijanta montmorilonita pokazuje najjae bubrenje.
Sklonost stijene bubrenju dokazuje se identifikacijskim pokusima kojima se istrauje potencijal bubrenje
neke stijene. Ako je dokazan potencijal bubrenja, pristupa se ispitivanju iznosa bubrenja razliitim
laboratorijskim i terenskim pokusima. O fenomenu bubrenja, kao i metodama laboratorijskih ispitivanja
govorit e se u narednim poglavljima.

3.2.2 Diskontinuiteti i struktura stijene

Tijekom geoloke prolosti stijena je bila izloena razliitim naprezanjima koja su premaivala njenu
vrstou. Kao posljedica djelovanja ovih naprezanja bilo je stvaranje brojnih diskontinuiteta. Postoje tri
osnovna naina na koji su nastajali diskontinuiteti (slika 5.7)
Stanje
Granica
w
s
w
p w
l
vrsto

Poluvrsto

Plastino

itko

I
p
w
l
-granica teenja
w
p
-granica plastinosti
w
s
-Granica stezanja
I
p
= w
l
- w
p
-indeks plastinosti
w

3 Stijena kao inenjerski materijal 13

















Slika XXX Nastajanje diskontinuiteta


Kao to se vidi, jedan od naina posljedica je vlanih naprezanja a druga dva su posljedica posminih
naprezanja. Ovo ima za posljedicu nastajanje dva osnovna tipa diskontinuiteta:

Pukotine (joints) su posljedica djelovanja vlanih naprezanja
Posmine zone ili rasjedi (shear zone or faults) posljedica su posminih naprezanja

Sve stijenske mase su ispucale. Ispucalost znaajno utjee na deformabilnost, vrstou i lom stijenskih
masa, a u potpunosti kontrolira njenu vodopropusnot. Praksa je pokazala da diskontinuiteti znaajno
djeluju na sve aspekte stijenskog inenjerstva. Lom je esto direktna povezan sa diskontinuitetima, koji su
najslabija zona u stijeni kao inenjerskom materijalu. Zbog toga, za rjeavanje problema u stijenskoj masi
inenjer treba dobro upoznati strukturu stijenske mase to je predmet strukturne geologije.

3.2.3 Prirodna naprezanja


Stijenska masa ispod zemljine povrine izloena je naprezanjima koja su posljedica mase gornje leeih
naslaga i tektonskih aktivnosti u zemljinoj kori. Ova naprezanja nazivaju se primarnim ili in-situ
naprezanjima (in-situ stress; natural stress, initial stress; virgin stress; absoluet stress). Kada se u
stijenskoj masi izvri iskop, podzemni ili povrinski, u blizini iskopa dolazi do promjene primarnih
naprezanja. Ova izmijenjena naprezanja zovu se sekundarna ili inducirana naprezanja (induced
stresses). esto su horizontalna naprezanja vea od vertikalnih. Poznavanje primarnih naprezanja jedan je
od osnovnih uvjeta za kvalitetnu naponsko-deformacijsku analizu tijekom projektiranja podzemnih
graevina (rudnika, tunela i drugih podzemnih graevina).

3.2.4 Porni fluidi i teenje vode


U mehanici tla voda ima kljunu ulogu u ponaanju tla. Ovisno o sadraju vode, tlo se moe nai u
razliitim stanjima konzistencije. Ako se voda nalazi u svim porama kaemo da je tlo zasieno
(saturirano) a ako je dio pora ispunjen zrakom, kaemo da je tlo nezasieno (nesaturirano). Sukladno
principu efektivnih naprezanja, porna voda kontrolira vrstou tla u nedreniranom stanju. U nekim
uvjetima (potres) neka tla mogu u potpunosti izgubiti vrstou to dovodi do likvefakcije tla.

Frakturiranje stijena vlanim
naprezanjem
Frakturiranje stijena
posminim naprezanjem
3 Stijena kao inenjerski materijal 14

U stijenskoj masi se voda pojavljuje i u porama stijene i u diskontinuitetima. Kako je poroznost intaktne
stijene mala, teenje vode u stijenskoj masi, u najveoj je mjeri povezano sa teenjem kroz
diskontinuitete. Teenje vode kroz stijensku masu je zbog toga u funkciji diskontinuiteta, njihove
povezanosti i hidroegeolokih svojstava okolia.

Teenje kroz pore intaktne stijene bitno je kod leita nafte i plina i kod podzemnih skladita nuklearnog
otpada. U prvom sluaju pore su osnovni nosilac nafte jer na velikim dubinama u naftonosnim stijenama
rijetko se pojavljuju otvoreni diskontinuiteti koji mogu biti akumulatori nafte. Kod skladita nuklearnog
otpada, s obzirom na njegovu dugotrajnost (to je prvi inenjerski objekt od koga se zahtjeva trajnost
mjerena geolokim vremenom), teenje kroz pore je bitno jer voda moe transportirati radionukleide.
Voda takoer moe biti agresivna na inenjerske materijale (beton, elik i sl.).

Svaki iskop djeluje na promjenu stanja naprezanja u stijeni i kao dren za podzemnu vodu.

Tablica XXXX Vodopropusnost tipinih stijena

(Goodman, 1980)

Vodopropusnost (voda na 20
o
C)
k (cm/s) Stijena
Laboratorij In-situ
Pjeenjak 3 x 10
-3
to 8 x 10
-8
1 x 10
-3
to 3 x 10
-8

Navajo pjeenjak 2 x 10
-3

Berea pjeenjak 4 x 10
-5

Greywacke 3,2 x 10
-8

ejl 10
-9
to 5 x 10
-13
10
-8
to 10
-11

Pierre ejl 5 x 10
-12
2 x 10
-9
to 5 x 10
-11

Vapnenac, dolomit 10
-5
to 10
-13
10
-3
to 10
-7

Salem vapnenac 2 x 10
-6

Bazalt 10
-12
10
-2
to 10
-7

Granit 10
-7
to 10
-11
10
-4
to 10
-9

ist 10
-8
2 x 10
-7

ist sa prslinama (fissured schist) 1 x 10
-4
to 3 x 10
-4

a
Data from Brace (1978), Davis and De Wiest (1966), and Serafim (1968)

3.2.5 Utjecaj vremena


Tijekom geoloke povijesti stijena je bila izloena prirodnim naprezanjima. Inenjerskim zahvatima
prirodno stanje naprezanja se mijenja, ili se poveava ili smanjuje. Pri tome vrijeme ima znaajnu ulogu
jer se tijekom vremena vrstoa stijene moe smanjivati, odnosno stijena moe tei ili se relaksirati.

Teenje (creep) je definirano kao kontinuirano poveanje deformacije kod konstantnog naprezanja.
Relaksacija (relaxation) je definirana kao redukcija naprezanja kod konstantne deformacije
3 Stijena kao inenjerski materijal 15


Zamor (fatigue)-postoji poveanje deformacije (ili smanjenje vrstoe) uslijed ciklikih
promjena naprezanja.











Slika XXX Objanjenje pojmova : teenje i relaksacija

3.3 Literatura

Bieniawski, Z.T., (1989), Engineering Rock Mass Classification, John Wiley and Sons, p
Franklin J.A., Dusseault, M.B., (1989), Rock Engineering, McGraw-Hill Publishing Company, 600 p.
(pp. 281-285).
Goodman, R.E., (1980), Introduction to Rock Mechanics, Wiley, New York, pp. 183-184.
Harrison, J.P., Hudson, J.A., (2000) Engineering Rock Mechanics, Illusstrative Worked Exsamples,
Pergamon, 506 p.
Hoek, E., Kaiser, P.K., Bawden, W.F., (1995), Support of Underground Excavations in Hard Rock,
Balkeme, 215 p.
Hoek, E., Rock Engineering (a course) http://www.rocscience.com/
Hudson, J.A., (1989), Rock Mechanics Principles in Engineering Practice, CIRIA, 72 p.
Hudson, J.A., Harrison, J.P., (2000) Engineering Rock Mechanics, Illusstrative Worked Exsamples,
Pergamon, 506 p.
ISO/DIS 14688 Geotchnics in civil engineering-identifacation and classofication of soil; Draft
international standard
ISO/DIS 14689 Geotchnics in civil engineering-identifacation and description of rock; Draft international
standard
ISRM Comission on Standardization of Laboratory and field test. (1979), Suggested Methods for
Determining Water Content, Porosity, Density, Absorption and Related Properties and Swelling and
Slake Durability Index Properties, International Journal of Rock Mechanics and Mining Sciences,
Vol. 16, N
o
. 2, pp 141-156. (31)
ISRM, (1994), Commission on Swelling Rock, Suggested Methods for Rapid Identification of Swelling
and Slaking Rocks Int. Jour. of Rock Mech. Min. Sci. and Geomech. Abstr. Vol. 31, No.5, pp. 547-
550.
ISRM, Commission on Classification of Rocks and Rock Masses (1981), Basic geotechnical description
of rock masses, Int. Jour. of Rock Mech. Min. Sci. and Geomech. Abstr. Vol. 18, No.1, pp. 85-110.
ISRM, Commission on Standardization of Laboratory and Field Test (1978a), Suggested Methods for
Petrographic Description of Rocks, Int. Jour. of Rock Mech. Min. Sci. and Geomech. Abstr. Vol. 15,
, pp. 41-45.
teenje
relaksacija
n
a
p
r
e
z
a
n
j
e

deformacija
3 Stijena kao inenjerski materijal 16

ISRM, Commission on Standardization of Laboratory and Field Test (1978a), Suggested Methods for
Determining Hardness and Abrasiveness of Rocks, Int. Jour. of Rock Mech. Min. Sci. and Geomech.
Abstr. Vol. 15, , pp. 89-91.
ISRM, Commission on Standardization of Laboratory and Field Tests, (1978), Suggested Methods for the
Quantitative description of Discontinuities in Rock Masses, In: Int. Your. Rock Mech. Min. Sci. and
Geomech. Abstr. Vol. 15, pp 319-368. (121)
ISRM, Commission on Terminalogy, Symbols and Graphic Representation 1975, Terminology (english,
french, germany).