Oprostite ljudi

ta tak nerazumno sad pjevam za vas

to sreu uhodim
Da lakhoj dui ja naem spas

Al ta mi to vrijedi
Pa nije spasenje u avliji toj

U bijelome cvijetu
to ga sad kradom promatram ja

Na bijelom planetu
Na kojem opstaje samo moj san.



Ne vrijede sad rijei
Debela tama se nadvi nad njih

Ni rijeku tu prijei
Jer joj se virovi sakre na dno

Ne vrijedi, ne vrijedi
Jer ti su pohodi prie prestare


Pa samo tu stojim
I svoju zvijezdu promatram ja

I stvarno se bojim
U mrlju da se ne pretvori sva.



Vrijeme nas ui,
Vrijeme se mui da naui nas

Da smo premali,
Suvie mali da budemo sami

Ni srea ni zvijezda,
Ni bijeli cvijet u avliji toj

Nisu mi rekli
Kako da dui toj naem ja spas

Oprostite ljudi
to stojim tuan ispred vas.