KIBELIN HRAM DIOKLECIJANOVE PALAE

I NJEGOVA RANOSREDNJOVJEKOVNA UPORABA

TOMISLAV MARASOVI UDK: 726.1 (497.5 Split)
Sveuilite u Splitu Izvorni znanstveni lanak
HR - Split, Ulica glagoljaka bb Primljeno: 9. II. 2011.
Raspravlja se o malom okruglom hramu Dioklecijanove palae, jednom
od tri kultne graevine unutar ograenog prostora (temenos) zapadno od Pe-
ristila. Navode se podaci o tim hramovima od srednjeg vijeka do sredine
XIX. st., zatim njihovo ignoriranje u temeljnim monograjama o Palai od
XVIII. do XX. st., te ponovna pozornost nakon otkria 1957. Posebno se ra-
spravlja o ranosrednjovjekovnoj uporabi antikog hrama kao predromanike
crkvice, koja se temelji na nalazu veeg dijela zabata oltarne ograde meu
ruenom graom u samoj kripti hrama. Po otrom kutu trokutastog zabata
i po ukrasnim elementima, za koje se mogu nai usporedbe u drugim zaba-
tima u Splitu i Dalmaciji, zakljuuje se da oltarna ograda, pa prema tome i
adaptacija antikog hrama u kransku crkvu, potjee iz kraja XI. st. Hram
je u veem svom dijelu bio vidljiv jo u XIII. st., kada je uz njega sagraena
romanika palaa Lukaris, a zatim su razvitkom palae njegovi ostaci ostali
skriveni u unutranjosti tog sklopa.
Meu mnogim doprinosima istraivanju Dioklecijanove palae, koje je
Odjel za graditeljsko nasljee Urbanistikog zavoda Dalmacije ostvario u
drugoj polovici XX. st. je i otkrie dvaju manjih hramova u kultnom pro-
storu zapadno od Peristila. Jerko Marasovi, voditelj istraivanja (i Odjela)
ustanovio je 1957. godine ostatke male june krune graevine s kriptom
(sl. 2), te ubrzo pretpostavivi simetrinost kompozicije antikih grae-
vina unutar zapadnog kultnog recinkta uao u trag i sjevernom hramu.
Umjesto dvaju hramova, kako se u posljednjih dvjestotinjak godina ope-
nito smatralo, ta su istraivanja pokazala, da su se u palai cara Dioklecija-
na u Splitu nalazila etiri kultna objekta, prikazana i u recentnoj idejnoj re-
konstrukciji J. Marasovia cjeline (sl. 1) i posebno kultnih prostora (sl. 3).
689 689
Kai, Split, 2009.-2011., 41-43
690
Tim su nalazima revalorizirana mnogo ranija povijesna vrela koja spominju
vie od dva hrama, zaudo ignorirana od najistaknutijih istraivaa Palae
iz prve polovice XX. st. Ve su, naime, Tomi Arhiakonu, piscu Historiae
Salonitanae sredinom XIII. st. bila poznata tri hrama u Palai, kada navodi
da su u njoj podignuti hramovi idola Jupitera, Asklepija i Marta
1
. Znajui
da se istoni hram va tada nazivao Jupitrovim, a da je mali zapadni hram
jo u doba R. Adama bio nazvan Eskulapovim, moemo zakljuiti da se To-
min Marsov hram odnosio na jednu od dviju krunih kultnih graevina
unutar zapadnog temenosa. U Giustinianovu opisu Palae iz 1533. najvie
je pozornosti posveeno Jupitrovu hramu ili katedrali, ali se tamo prvi put
spominje i kult boice Kibele, ne dodue vezan uz njezin hram, nego uz kip
koji je navodno stajao u unutranjosti te zgrade.
2
Najvie podataka o malim
kultnim graevinama dao je 1558. Antonio Proculiano, kanelir splitske
opine, u govoru gradskim vijenicima, u kojem je opisao Dioklecijanovu
palau.
3
Proculiano navodi kako unutar te palae bijahu etiri prekrasna
hrama: na junoj strani boice Cibele, zvane majkom bogova u koje se u
staro vrijeme vjerovalo, drugi Venerin na sjevernoj, ... prvi je drugom, a
trei etvrtome nasuprot, a slini su i po izradi kamena, vrata i vijenca,
iako ne iste veliine i oblika, jer prvi sfernog i okruglog, drugi uglatog e-
sterokutnog, trei osmerokutnog, etvrti etverokutnog bijahu sagraeni.
4
Iz knjige koju su putopisci Wheler i Spon objavili 1667., proizlazi da su
tada bila poznata tri hrama (ne raunajui pri tome i Vestibul, koji takoer
nazivaju hramom).
5
Uz dva dobro sauvana hrana, oni spominju i jedan
sasvim okrugli hram, presvoen na isti nain, od kojeg je danas dio pre-
tvoren u ruevine. To je vaan podatak iz kojeg se moe zakljuiti da je
sredinom XVII. st. bio vidljiv barem dio ruevina Kibelina hrama zapad-
no od Peristila. U svojoj knjizi o povijesnoj arhitekturi iz 1721., austrijski
arhitekt Fischer von Erlach opisujui Dioklecijanovu palau donosi njezinu
idejnu rekonstrukciju u kojoj su i dva dobro sauvana hrama (tj. mauzolej-
katedrala i mali hram-krstionica), uz napomenu da ima jo jedan mali
okrugli hram koji nije mogao biti prikazan u perspektivnom crteu i koji je
1. TOMA ARHIAKON, 2002, 16-19.
2. Itinerario in cui si descrive lIstria e la Dalmazia, a. 1553., rukopis u splitskom
Arheolokom muzeju.
3. Oratione al Clarissimo M. Giovan Battista Calbo dignissimo rettor et alla magni-
ca Comunit di Spalato, detta da Antonio Proculiano canceliero di essa Comunit, in
Venetia, apresso Domenico Farri 1667, pretiskano u Commissiones et relationes venetae,
III, Zagreb, 197-288.
4. Hrvatski prijevod objavila je M. MARASOVI-ALUJEVI, 1985, 95-101.
5. Voyage dItalie, de Dalmatie, de Grece et du Levant, a. 1678; Journey into Greece
b. G. Wheler, in company of Dr. Spon of Lions, London, 1689, 21.
T. Marasovi, Kibelin hram Dioklecijanove palae i njegova ranosrednjovjekovna uporaba
691
gotovo poruen. Taj podatak takoer potvruje da je Kibelin hram, ili bar
jedan njegov dio, bio jo uvijek vidljiv u prvoj polovici XVIII. st. Unato
tome, u dotad najopsenijoj arhitektonskoj obradi Dioklecijanove palae,
koju je 1757. objavio arhitekt R. Adam s crteima Ch. L. Clerrisseaua,
nema opisa ili crtea malih krunih graevina u zapadnom recinktu, ali se
tamo ipak spominje tradicija o etirima hramovima. To je Adam ipak protu-
maio na svoj nain: navodni trei hram bio bi Vestibul, a od etvrtoga nije
unato nastojanjima pronaao bilo kakvih tragova.
6
Vaan podatak o malim
hramovima zapadno od Peristila dao je arhitekt konzervator V. Andri, koji
je u svom tlocrtu sauvanih dijelova Palae zabiljeio mali sjeverni hram
6. R. ADAM, 1757, 15-16.
Sl. 1. Izvorni izgled Dioklecijanove palae (prema Jerku Marasoviu)
Kai, Split, 2009.-2011., 41-43
692
krune osnove, protuma-
ivi ga kao temelj nai-
njen od velikog obraenog
kamenja okrugle gradnje.
U kolovozu 1851. otkri-
ven je u sklopu radi izrade
kanala.
7
Tada se i odusta-
lo od gradnje kanala koji
nije bitno otetio ostatke,
pa je Andri smatrao da se
oni mogu lako prezentirati
dizanjem plonika. Poslije
Andria mali se hramovi
zapadno od Peristila vie
ne spominju stotinjak godina, jer ih ne poznaju autori najvanijih studija o
Palai, G. Niemann te E. Hebrard i J. Zeiller na poetku stoljea, F. Buli
1927. ni C. Fiskovi 1950. Buli, tovie, ne samo da ih ne pozna, nego i po-
datke o njima, koji su mu bili poznati, interpretira tako da u Kibelinu hram
vidi Vestibul, a u Venerinu obrambeno dvorite Sjevernih vrata Palae!
8

Tek 1957., kako je reeno, dolazi do nalaza dvaju krunih graevina zapad-
no od Peristila i od tada oni ulaze u domau i inozemnu literaturu o Dioklecija-
novoj palai. Istraivai su objavili kratki preliminarni izvjetaj o tim otkriima
7. D. KEKEMET, 1993. Andriev tlocrt I. ostataka Dioklecijanove palae sa suvre-
menim zgradama u njoj.
8. F. BULI-LJ. KARAMAN, 1927, 64-108.
Sl. 2. Stilobat Kibelina hrama zapadno od Peristila
Sl. 3. Tlocrt hramova Dioklecijanove palae (prema J. Marasoviu)
T. Marasovi, Kibelin hram Dioklecijanove palae i njegova ranosrednjovjekovna uporaba
693
1964.,
9
dopunivi ga u monograji o Palai nacrtima pretpostavljena izvornog
izgleda.
10
Rezultate su ubrzo prihvatili i drugi autori koji su se bavili splitskom
Palaom, meu kojima je glede novootkrivenih hramova posebno bio zanimlji-
vo miljenje J. Wilkesa u svojoj monograji 1986., koji je, naime, iznio pretpo-
stavku da su to bila svetita, oblikovana samo kruno postavljenim stupovima
s krovom (tzv. monopteroi), unutar kojih su stajali kipovi. U meuvremenu
je Jerko Marasovi nastavio sa svojim studijama o malim krunim graevina
zapadno od Peristila, denirajui i junu graevinu nacrtima pretpostavljenog
izvornog izgleda. Svoju je idejnu rekonstrukciju temeljio prije svega na sau-
vanim ili pronaenim ostacima, a to su kruni stilobat sa sauvanom kriptom
(sl. 1), ostaci baze, kruni vijenac nad stupovima i dijelovi kasetiranog stropa.
Isti je autor sa svojim suradnicima objavio i dvije studije, 2005. i 2006., u ko-
jima su prikazane i idejne rekonstrukcije tih kultnih graevina.
11
(sl. 4, 5, 6)
9. J. MARASOVI-T. MARASOVI, 1965, 31-33.
10. J. MARASOVI-T. MARASOVI, 1968, 18 i u prilogu sl. 36, 46.
11. J. MARASOVI-K. MARASOVI-S. PEROJEVI, 2005, 427-436.
Sl. 4. Popreni presjek kroz Dioklecijanovu palau s Jupitrovim (oktogonalnim),
Kibelinim i Malim (pravokutnim) hramom (prema J. Marasoviu)
Sl. 5. Elevacija triju hramova zapadno od Peristila (prema J. Marasoviu)
Kai, Split, 2009.-2011., 41-43
694
U svojim studijama o Dioklecijanovoj palai, prikazivao sam spo-
menute rezultate, dotaknuvi se u vlastitim istraivanjima samo pitanja
funkcije malih okruglih graevina kada sam povezao ukupan broj hramo-
va u Palai sa simbolizmom tetrarhije.
12
Ovim prilogom elim ukratko
raspraviti o moguoj ranosrednjovjekovnoj uporabi Kibelina hrama.
Ta se uporaba zasniva na nalazu zabata oltarne ograde u uruenoj grai,
pronaenoj u kripti hrama. Iskopavanjem kripte pronaen je naime vei
ulomak trokutastog zabata, kojem je sauvana gornja polovica. Zabatu
nedostaje donji dio na kojem je polukruni luk, obino ispunjen natpi-
som, pa smo tako lieni moguih podataka o naslovniku crkve, donatoru
ili nekoj drugoj informaciji koju katkada otkriva sadraj natpisa isto kao
i moguih epigrafskih karakteristika koje bi pomogle u datiranju. Na-
laz smo spomenuli 1965., u kratkom izvjetaju o radovima u Palai,
13

12. T. MARASOVI, 1994, 106.
13. J. MARASOVI-T. MARASOVI, 1965, 35.
Sl. 6. Kultni prostori Dioklecijanove palaa sa etirima hramovima
(prema J. Marasoviu)
T. Marasovi, Kibelin hram Dioklecijanove palae i njegova ranosrednjovjekovna uporaba
695
a objavljujem ga i kao sa-
stavni dio korpusa rano-
srednjovjekovne arhitek-
ture u Splitu.
14
(sl. 7)
Ukras gornjeg dijela za-
bata sastoji se od dvotrupih
kuka na vanjskim stranama
i od sredinjeg trokutnog
polja, na kojem je u sau-
vanom dijelu ostala tro-
pruta krunica, ispunjena
troprutim etverolatinim
cvijetom. Prazni prostor na
vrhu izmeu krunice i tro-
kutnog ruba tog polja ispu-
nja manja krunica s ovu-
lusom, a desno od krunice
ostala je voluta koja pripa-
da jednom nepotpuno sauvanom pleternom motivu. Srednje polje izmeu
vanjskih strana trokutnog zabata i njegova sredita ispunja izboeni kima-
tion, koji je s unutranje strane oblikovan nizom dvoprutih arkadica. Bez
podataka koji bi proizali iz natpisa, za datiranje zabata valja se osloniti
na njegov oblik i na ukras. Oblikom se nalaz iz kripte Kibelina hrama,
na kojem izmjereni kut vrha trokuta iznosi 57 stupnjeva, prikljuuje nizu
otrokutnih zabata, za koje smo ustanovili da pripadaju oltarnim ogradama
datiranim u postkarolinko doba oko kraja XI. st.
15
Do istog se zaklju-
ka dolazi usporedbenom analizom ukrasnih elemenata zabata. Dvoprute
su kuke usporedive, iako ne moraju biti proizvod iste kiparsko-klesarska
radionice, s kukama i kimationom na zabatima iz stare crkve sv. Petra, iz
Firminove crkve Gospe od zvonika u Splitu, iz koloepske crkve sv. Mihaj-
la i iz drugih graevina koje se datiraju u XI. st.
16
Ostaje meutim otvorenim pitanje je li zabat, odnosno njegov ulomak,
zavrio u kriptu Kibelina hrama nakon to je poruena predromanika cr-
kva u toj graevini, ili je pak tamo dospio s uruenom graom iz neke dru-
ge predromanike crkvene graevine u gradu. Vea je vjerojatnost za prvi
odgovor, jer se u gradu u kojem se antiki prostori Dioklecijanove palae
14. T. MARASOVI, 2011 (u tisku).
15. T. MARASOVI, 2008, 326-333.
16. Isto.
Sl. 7. Ranosrednjovjekovni zabat oltarne ograde
pronaen u kripti Kibelina hrama
Kai, Split, 2009.-2011., 41-43
696
adaptiraju u ranom sred-
njem vijeku za kranske
kultne potrebe (Katedrala,
Krstionica, Gospe od zvoni-
ka, Sv. Martin, Sv. Andrija
de fenestris, Sv. Nikola
de Sdoria) ini sasvim
moguim i vjerojatnim da
kruni prostor barem jednog
od dvaju antikih hramova
bude upotrijebljen kao rano-
srednjovjekovna crkva, kao
to je to ve prihvaemo u
literaturi o Palai.
17

Nema podataka o tome
kada je predromanika cr-
kva na mjestu antikog hra-
ma mogla biti poruena, ali
to nije moglo biti poslije proirenja velikog romanikog sklopa palae
Lukaris kojoj je arhitektonska analiza pokazala gradnju u XIII. st., a za-
tim jo niz sukcesivnih pregradnji sve do XIX. st.
18
Iz studije o sklopu
graevina jugozapadno od Peristila, koje su objavile K. Marasovi i V.
Mari proizlazi da je u XIII. st. jo uvijek bio vidljiv znatan dio okru-
glog hrama, koji je oito do tada bio respektiran kao antika graevina,
ukljuujui i njezinu ranosrednjovjekovnu funkciju kranske crkvice
(sl. 8.). Svi navedeni autori koji su vidjeli i s ovim ili onim imenom
pisali o Kibelinu hramu zacijelo nisu znali za njegovu kratkotrajnu
uporabu kao predromanike crkve, nego ih je ta graevina zanimala kao
dio glasovite Dioklecijanove palae.
Istraivakim i restauratorskim radovima na sklopu jugozapadno od
Peristila, otkriveni su i valorizirani arhitektonski ostaci Kibelina hra-
ma, a ulomak zabata oltarne ograde pronaen u njegovoj kripti postav-
ljen je u prezbiteriju novorestaurirane crkve sv. Andrije de fenestris
zajedno s drugim ulomcima iz tog prostora ili iz susjednih ranosrednjo-
vjekovnih poloaja.
17. K. MARASOVI-V. MARI, 2006, 77-78.
18. K. MARASOVI-V. MARI, 2006, 75-98.
Sl. 8. Tlocrt palae Lukaris u XIII. stoljeu
s oznaenim Kibelinim hramom
(K. Marasovi / V. Mari)
T. Marasovi, Kibelin hram Dioklecijanove palae i njegova ranosrednjovjekovna uporaba
697
LITERATURA
ADAM, R. 1757. Ruins of the Palace of the Emperor Diocletian at Spalatro,
London.
BULI, F.-KARAMAN, Lj. 1927. Palaa cara Dioklecijana, Zagreb.
FISCHER von ERLACH, J.B. 1721. Entwurf einer historischen Architektur,
Wien.
FISKOVI, C. 1950. Prilog prouavanju i zatiti Dioklecijanove palae u
Splitu, Rad JAZU 279, Zagreb.
HBRARD, E.-ZEILLER, J. 1912. Le Palais de Diocletien a Spalato, Paris.
KEKEMET, D. 1993. Vicko Andri, arhitekt i konzervator 1793-1886, Split.
MARASOVI, J.-MARASOVI, K.-PEROJEVI, S. 2005. Kultne graevi-
ne Dioklecijanove palae u Splitu, Histria antiqua, 13/2005, 427-436.
MARASOVI, J.-MARASOVI, T. 1965. Pregled radova Urbanistikog bi-
roa na istraivanju, zatiti i ureenju Dioklecijanove palae od 1955. do 1966.
godine, Urbs 4, 23-54.
MARASOVI, J.-MARASOVI, T. 1968. Dioklecijanova palaa, Zora, Zagreb.
MARASOVI, K.-MARI, V. 2006. Sklop graevina jugozapadno od Peri-
stila, Kulturna batina 33, Split, 75-98.
MARASOVI, T. 1994. Dioklecijanova palaa, svjetska kulturna batina,
Split, Hrvatska, Zagreb.
ISTI 1995. O hramovima Dioklecijanove palae, Petriciolijev zbornik I, Pri-
lozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, Split, 89-103.
ISTI 2008. Dalmatia praeromanica, I. Rasprava, Split.
ISTI 2011. Dalmatia praeromanica, III. Korpus arhitekture: srednja Dalma-
cija, Split (u tisku).
MARASOVI-ALUJEVI, M. 1985. Proculijanov govor splitskoj opini
1558. i njegovo znaenje za kulturno-povijesna i loloka istraivanja, Kulturna
batina, 11, Split, 96-101.
NIEMANN, G. 1910. Der Palast Diokletians in Spalato, Wien, 2000. reprint
i hrvatski prijevod, Split.
TOMA ARHIAKON 2002. Historia Salonitana, Split.
WILKES, J. 1986. Diocletians Palace, a Residence of a retired Emperor,
Shefeld.
Kai, Split, 2009.-2011., 41-43
698
RSUM - SAETAK
LE TEMPLE DE CIBLE DU PALAIS DE DIOCLTIEN
ET SA RUTILISATION HAUT MDIVALE
On y discute du petit temple rond du Palais de Diocltien, lun des trois di-
ces cultuels lintrieur dun espace dlimit, le temenos, louest du Pristyle.
On y numre les donnes relatives ces temples depuis le Moyen Age jusqu
la moiti du XIX
me
sicle, puis leur marginalisation dans les principales mono-
graphies sur le Palais du XVIII
me
au XX
me
sicle et enn on y dcrit le nouvel in-
trt suscit par leur redcouverte en 1957. Particulirement y est discut lusage
haut mdivale du temple antique comme chapelle prromane, fond sur la d-
couverte dune grande partie du fronton (tympan) du chancel (dautel) parmi les
dbris dans la crypte mme du temple. Daprs langle aigu du fronton (tympan)
triangulaire et daprs les lments dcoratifs pour lesquels ont peut trouver des
comparaisons sur dautres frontons (tympans) Split et en Dalmatie, on y conclu
que le chancel, et donc ladaptation du temple antique en glise chrtienne, re-
monte la n du XI
me
sicle. Le temple tait dans sa majeure partie encore visible
au XIII
me
sicle quand lui fut appos la demeure patricienne romane Lucaris.
Avec lagrandissement de ldice, les vestiges du temple demeurrent longtemps
cachs lintrieur de cet ensemble.