Hrvatsko katoliko sveuilite

Ilica 242, Zagreb

Kolegij: Povijest institucija i politike uprave hrvatskih zemalja
Akademska godina: 2013./2014.








Rijeka i rijeko pitanje spor do kraja
Austro Ugarske Monarhije







Profesor: doc. dr. sc. Ivan Buli Student: Mihael Pulji
Studeni, 2013.
2

Uvod

Kao poetnu godinu za pregled politike povijesti grada Rijeke te njezine burne i duge
prolosti uzeo sam 1719., jednu od kljunih godina u povijesti grada. Iako Rijeka kao lokalitet
jo iz antikih vremena pa do danas broji preko tisuu godina postojanja teko je sve to saeti
i u knjigu, a kamoli u jedan kratki pregled njezine modernije povijesti koja je bila vie nego
zanimljiva u kojem god pogledu i kontekstu u gledali i promatrali. U seminaru sam veu
pozornost dao politikoj situaciji, reformama i vladarima, u Rijeci nego demografskim,
sociolokim i ekonomskim promjenama. Kao kostur seminara pokuao sam uzeti najvanije
godine znaajne za povijesni razvitak Rijeke, a koje se tiu njene odvojenosti od hrvatskog
teritorija kroz stoljea. Kroz 18., 19. i 20. stoljee sam pokuao pokazati tu borbu grada,
katkada krivo shvaenu, da se pridrui ostalim hrvatskim zemljama gdje joj je i mjesto, to je
u konanici urodilo plodom 1918. godine.














3

Rijeka i rijeko pitanje

Godina 1719., jo tonije datumom 18.3.1719. gradovi Rijeka i Trst bivaju proglaeni
slobodnim lukama.
1
To je u praksi znailo da je svakom trgovcu doputeno uplovljavanje,
razmjena robe te isplovljavanje uz stvarno male i neznatne namete. ak je bilo i omogueno
trgovcima koji ne prodaju robu uskladititi istu na krajnji rok od 10 mjeseci. Sve je to ilo u
korist gradu i njegovom brem razvitku u napretku. Naalost, teritorij te slobodne luke se nije
odnosio na cijeli grad ve samo na luki dio, a zbog toga je roba koja je ila u grad i dalje
podvrgavana daljnjem carinjenju.
1725. se stvarno smanjuju, dekretom Karla VI.
2
, carinske stavke za jednu treinu kod
uvoza robe u zalee, a roba je osloboena svih carinskih nameta. Mjera se nedugo nakon
njena odobrenja morala povui. Sve te negativne i pozitivne strane ipak su gradu kao cjelini
dale poleta da nastanu prve tvornice svijea, uarije, svile te prerade koa. Velike su nade
polagane u djelovanje drutva, no osim to im nije podignuta jaka industrija nije im uspjelo
niti izbijanje meu glavne nositelje regionalne trgovine.
Ukoliko se pogleda zemljopisna karta sjevernog dijela Jadrana lako se moe uoiti da
su i Rijeka i Trst jako blizu. Stoga je za Rijeku bilo od presudne vanosti napredovati to vie
jer je zbog svog planinskog zalea koji sprjeava bri protok robe oslabljenja. Ipak, Rijeka je
imala i neke prednosti, razvijeno brodogradilite i u njemu iskusne majstore, blizinu ume
zbog potrebne sirovine te bolju zatienost od bure. Sve te prednosti nisu bile dovoljne jer je
Trst bio prvi izbor vladara te je Rijeka zbog toga u samom poetku i prvih nekoliko desetljea
bila u zaostatku naspram konkurenta. 1752. grad je stavljen pod Trgovaku provinciju ija se
uprava nalazila u Trstu.
3
U Rijeci je postepeno rasla industrija koju je predvodila tvornica
eera.
Marija Terezija je 1759. znaenje slobodne luke proirila na cijelu Rijeku, a ne samo
na uski obalni pojas kako je bilo do sada. 1775. dolazi preokret od Josipa II. koji predlae

1
Povijest Hrvata; Od kraja 15. stoljeda do kraja Prvog svjetskog rata, kolska knjiga, Zagreb, 2005., str. 297
2
Isto, str. 297
3
Ferdo Hauptmann, Rijeka- od rimske Trsatike do Hrvatsko-ugarske nagodbe, Matica Hrvatska, Zagreb, 1951.,
str. 82
4

ukidanje Trgovake provincije te podjelu na austrijski dio gdje bi Trst bio glavni i hrvatsko-
ugarski dio s glavnim gradom Rijekom.
4

1776. prijedlog je ozakonjen, a Rijeku je s obalnim teritorijem Marija Terezija
priklonila Hrvatskoj reskriptom od 14.2.1776.u kojem stoji: Odluismo neka se grad i luka
rijeka, kano i ona bakarska imanja()opet neposredno sjedine Kraljevini Hrvatskoj., te se
to podruje poinje nazivati Ugarskim Primorjem, a slubeno postoji od 1786. godine.
5

Tada je ustrojena i Severinska upanija cariinim dekretom iz kolovoza iste godine, a
obuhvaala je podruje od Rijeke do Karlovca, odnosno od Kupe do mora i zapadne dijelove
od Karolinske ceste. Time je Ugarska dvorska kancelarija preko Hrvatskog kraljevskog vijea
direktno imala nadzor nad gradom,odnosno Rijekim gubernijem. Prva faza formiranja vlasti
odvijala se sve do 10. studenog 1777. godine kad je odrana glavna skuptina Severinske
upanije u Mrkoplju. Prvi guverner Josip Majlth tom prigodom je rekao:
Ono, to smo eljeli, dostigosmo pravednosti i dobrostivosti naih svijetlih vladalaca.
Oni hoedu, da se ova severinska upanija, koja se die iz pepela modruke i vinodolske, tako
uredi, kako bi se odanle trgovina irila na prostrane zemlje sv. krune kraljevine pae i ciele
slavne monarkije. Toga radi severinskoj upaniji i obsegu ugarskih kraljevina pridruie osim
Bakra, opetovano zahtievanoga po zakonih kraljevine, bliji stare Liburnije grad Rieku,
veoma prikladan za morsku trgovinu, s cielim kotarom i uz odlinu blagodat slobodne luke.
6

Ta samostalnost imala je vei znaaj nego corpus separatum u 19. stoljeu.
Podrazumijevala se unutranja samostalnost koju je Rijeka imala od 16. stoljea na osnovu
svojih statuta i izgraene gradske uprave. Takva je Rijeka politiki bila vezana uz kraljevinu
Hrvatsku, a privredno direktno uz Ugarsku dvorsku kancelariju. Rijeka je dobila prvog
guvernera, grofa Josipa Mailatha de Szekhelya
7
, koji je ujedno bio kapetan grada, Bakra i
upan Severinske upanije. Spoj svih tih funkcija, politikih, privrednih i upravnih, u jednoj
osobi davalo je istoj veliku vlast jer je bila podreena izravno ugarskim institucijama. Time
konano Rijeka postaje vano sredite te svoje privilegije uva ljubomorno.
Kako 13.5.1778. Bakar biva proglaen slobodnom lukom, Rijeka ne eli da to ide na
utrb njezinom razvitku i autonomiji. Ukidanjem Hrvatskog kraljevskog vijea 1779. Rijeka s

4
Isto, str. 86
5
Povijest Hrvata; Od kraja 15. stoljeda do kraja Prvog svjetskog rata, kolska knjiga, Zagreb, 2005., str. 260
6
Franjo Raki, Rieka prema Hrvatskoj, Zagreb, 1867., str. 43-44
7
Isto, str. 260
5

Hrvatskom potpada pod direktnu upravu i nadzor Ugarskog namjesnikog vijea i podnosi
kraljici svoje raune, to Maari smatraju potpadanjem Rijeke direktno Ugarskoj.
8

Ba tada je nastalo u stvari rijeko pitanje, tj. dokazivanje Hrvata da je Rijeka
sastavni dio hrvatskog teritorija te Maara da grad pripada direktno ugarskoj kruni. Nakon
smrti Josipa II. grad ostane na granici toga da ga pripoje Hrvatskoj, odnosno direktno
Ugarskoj. To pitanje se vuklo nerijeeno godinama, od jednog do drugog saborskog
zasjedanja, a tek se 1807. prihvatilo hrvatsko gledite pa se grad pripojio Hrvatskoj.
Potpala je Rijeka 1809. i pod francusku vlast, a niti njenom propau i odlaskom nije
rijeila pitanje pripadnosti jer je od 1813. narednih devet godina ivotarila u Iliriji kao okrug
pod gubernijem u Trstu zajedno s Fuinama, abrom, Kastavom, Lovranom, Labinom,
Podgradom, Krkom, Cresom i Loinjom.
9
1822. uspostavlja se predratno stanje, opet djeluje
Rijeki gubernij, a od tada rijeki zastupnici sudjeluju na hrvatskom saboru, a uspostavio se i
patricijat koji je trajao do 1848. godine.
10
Hrvatski faktor u gradu je i dalje bio potisnut, a
nosioci hrvatstva u tom trenutku, mali ljudi, bili su odve slabi za ikakve akcije.
Suprotstavljajui se maarskim teritorijalnim i jezinim zahtjevima, ban Franjo Vlai
se pridruio opem otporu hrvatskih stalea, pa je na Pounskom saboru od 1832. do 1836.
branio pravo Hrvatske na Rijeku i njezino primorje, a kada su Maari na Pounskom saboru
od 1839. do 1840. godine donijeli zakljuak o uvoenju maarskoga jezika u javni ivot
Hrvatske, ban je 21. sijenja 1840. godine, predstavkom zamolio cara i kralja Ferdinanda da
ne potvrdi taj zakljuak. I doista, maarski zakljuak iz Pouna nije dobio vladarevu
potvrdu.
11

Gradu je u tom trenutku bilo bitno sauvati svoju autonomiju. Kako se Hrvatska pod
banom Jelaiem okrenula protiv Ugarske, postavljalo se pitanje pripadnosti Rijeke. Sam grad
se odluio staviti na ugarsku stranu, a odmaknuti od Hrvatske. 1848. na prijestolje dolazi
Franjo Josip I. te imenuje Jelaia gubernatorom Rijeke i Dakmacije. Zbog tih nesuglasica
31.8.1849. Josip Bunjevac, podupan Zagrebake upanije zaposjeda Rijeku s vojskom.
12


8
Povijest Rijeke, Skuptina opdine Rijeka i Izdavaki centar Rijeka, Rijeka, 1988., str. 150
9
Ivan Beuc, Povijest institucija dravne vlasti u Hrvatskoj 1527.-1945., Arhiv Hrvatske, Zagreb, str. 280
10
Ferdo Hauptmann, Rijeka- od rimske Trsatike do Hrvatsko-ugarske nagodbe, Matica Hrvatska, Zagreb, 1951.,
str. 102
11
Ferdo iid, Povijest Hrvata: pregled povijesti hrvatskog naroda 600.-1918., Marjan tisak, Split, 2004., str. 410
12
Ferdo Hauptmann, Rijeka- od rimske Trsatike do Hrvatsko-ugarske nagodbe, Matica Hrvatska, Zagreb, 1951.,
str. 106
6

Uspostavlja vlast i nada se da e u ljudima probuditi hrvatski osjeaj. Tada prestaje postojati i
Rijeki gubernij po drugi put. Iz svih javnih slubi uklanja Maare.
Nedugo nakon povezivanja Pete s Budimom 1849., rijekim oligarsima splasne
svaka nada u povratak pod Ugarsku. Hrvatska se politika ipak u Rijeci vrtjela u krug. elio se
razbiti rijeki politiki separatizam koji je smetao hrvatskom jedinstvu.
U tu svrhu Bunjevac je otputao malo po malo veinu maarski orijentiranih ljudi s
poloaja da bi postavio tamo sebi odane ljude. U svemu tome, on se nalazi izmeu dvije
struje, bana i banskog vijea koji nisu uvijek dijelili isto miljenje, pa tako i po pitanju Rijeke.
U to najodlunije vrijeme hrvatska politika u Rijeci bila je stalno sputavana intrigama i tuim
upletanjem to je dalo rijekom separatizmu mo koja nije bila u skladu sa stvarnim stanjem.
1850. donosi novu upravnu organizaciju. Provedene su upravne i sudske reforme.
20.11.1851. rijekom zemaljskom sudu je upuen memorandum o jezinom pitanju kod
sudovanja potpisan od strane dvanaestorice sudaca.
13
Pozivom na odluku iz godine prije o
priznanju slubenog jezika kao slubenog, ban trai njegovo uvoenje u sudove. ivot pod
hrvatskom upravom u Rijeci trajao je vrlo kratko, a sve zbog apsolutizma. Zbog toga je Rijeka
u kratkom roku liena svih privilegija te svedena na poloaj obine opine, a za sve optuuje
Hrvatsku. Tek ban Josip okevi vraa gradu simbol autonomije, kapetana, u osobi Bartola
Zmajia.
14

U to vrijeme staro gradsko zastupnitvo trai da se grad vrati direktno pod Ugarsku
upravu, a isto trae i 1865. godine. Suprotno od grada Rijeke, Rijeka upanija se zalae za
cjelovitost hrvatskog teritorija, odnosno spajanje grada s ostatkom zemlje. Hrvatski Sabor
usvaja to gledite. Samo u jednom pitanju hrvatska se delegacija nije slagala s ugarskom, a to
je pitanje Rijeke. Branei svoje pravo na Rijeku, i Maari i Hrvati, su lankom 66., kroz
naknadnu intervenciju teksta Nagodbe, unato otporu maariziranog Hrvatskog Sabora,
Rijeku oznaili kao corpus separatum pod nadlenost Ugarske te je ta revizija poznata pod
nazivom rijeka krpica.
15






13
Isto, str. 130
14
Isto, str. 133
15
Mirjana Gross, Agneza Szabo, Prema hrvatskome graanskome drutvu, Globus, Zagreb, 1992.. str. 230.-231-
7



Citiram puni tekst Rijeke krpice (prema izvorniku):

66.
U smislu prianjega paragrafa priznavaju se kao k teritoriu kraljevinah Hrvatske,
Slavonije i Dalmacije spadajue:
1. Sve ono zemljite koje sada skupa s-gradom i kotarom bakarskim spada k-upanii
riekoj, s-izuzetjem grada i kotora riekog, koji grad, luka i kotar sainjavaju
posebno s-ugarskom krunom spojeno tielo (:separatum sacrea regni coronae adnexum
corpus:) i glede kojega kao takova, posebne autonomije i na nju proteuih se zakonodavnih
i upravnih odnoajah ureenja, imat e se putem odborskih razpravah, izmeu
sabora kraljevine ugarske i sabora kraljevinah Hrvatske, Slavonije i Dalmacije
i grada Rieke obe sporazumljenje postii.
16

Time su Maari poduzeli sve da Rijeku to vie odvoje od Hrvatske. Nakon toga su se
par godina vodile mune rasprave u kojima su Hrvati jednim svojim nerazumnim postupkom
rekli da do daljnjega prihvaaju Ugarsku vlast, te je car objeruke i istog trena taj dogovor i
potvrdio 20.7.1870.
17
Banska Hrvatska je i dalje Rijeku smatrala svojim teritorijem, a ak im
je i uvala dva mjesta za zastupnike koji su odlazili na maarski, a ne na hrvatski sabor.
Pregovori po tom pitanju se vie nikad nisu obnovili te je to rjeenje ostalo na snazi sve do
propasti Monarhije 1918.
Nakon toga dolazi do loginih poteza od strane vlasti da za novog rijekog guvernera
izaberu Josepha Zichyja
18
, Maara koji ima svu kontrolu i odrijeene ruke. Graanstvo se nije
tome priklonilo, ono je htjelo neto promijeniti, ali bilo je slabo. Vrijeme je to procvata
talijanskih i maarskih kola, novina na tim jezicima, te klubova i drugih oblika svih vrsta
povezivanja. Rijeka kao da je suena na tuu vlast. Ipak, da nije sve tako crno dokazuje to da
se u Rijeci 80-ih razvija snaan pravaki pokret koji tiska svoj list Slobodu. Dolazilo do sve
jaih sukoba rijeke oligarhije i Budimpete, a grad kraj stoljea doekuje s maarskom
zastavom na gradskom tornju. Temeljna prekretnica dolazi tek pod Franom Supilom koji
formulira politiku novog kursa iji predstavnici potpisuju prvo Rijeku pa Zadarsku

16
Josip arinid, Nagodbena Hrvatska, Grafiki zavod Hrvatske, Zagreb, 1972., str. 290-291
17
Povijest Rijeke, Skuptina opdine Rijeka i Izdavaki centar Rijeka, Rijeka, 1988., str. 231
18
Isto, str. 231
8

rezoluciju.
19
Isti ovjek pridonosi u Khuenovom ruenju 1906. te pobjedi Hrvatsko-srpske
koalicije. U Rijeci se uvijek odvijaju neke zakulisne igre pa tako i u narednom razdoblju.
Hrvatsko-srpska koalicija je imala neke druge planove za Rijeku, a to se prvenstven odnosi na
Zakon o izvlatenju morske obale koji su prihvatili dok su ekali da im Maari prepuste
upravu nad Zemaljskom vladom. Tako je Zakon o izvlatenju morske obale po metodologiji,
karakteru i silovitosti Maara u odnosu na hrvatski teritorij najvie podsjeao na nain na koji
su postupili s Rijekom 1868. godine. Od tada nisu prestali teiti za prisvajanjem i ostatka
obale, to se moe vidjeti i u naslovu rijekog guvernera, ija je titula glasila guverner Rijeke
i Primorja, a upravo su njemu po Zakonu o izvlatenju morske obale namijenili mjesto
guvernera cijelog Hrvatskog primorja s ovlastima kakve je imao ban u Hrvatskoj. Rijeka
pomorska oblast mogla je na temelju tog zakona izvlastiti ne samo obalu nego i sva zemljita
koja su je zanimala i proglasiti ih javnim dobrom pod upravom jednog jedinog vlasnika,
zajednike ugarsko-hrvatske vlade u Budimpeti. Vidjeli smo kako se u praksi to odnosilo
iskljuivo na maarsku dravu. Da se doista radilo o velikoj nagodbenoj povredi govori i
podatak kako se o primjeni tog zakona u Ugarskoj raspravljalo i u razdoblju Khuenova
banovanja, ali ga je on odbio provesti, pa i po cijenu ostavke.
20


Poetak Prvog svjetskog rata Hrvatima je donio uglavnom neprilike zbog
jugoslavenskog osjeaja, a zatim i Talijanima zbog mijenjanja strana i okretanja protiv
dojueranjih saveznika. U upravi ponovno oivljuju maarski elementi i njihov utjecaj se i
dalje osjeti. Nije se znalo pak za sadraj Londonskog pakta kojim se Rijeka ipak ostavlja
Hrvatskoj, u dakako, nejasnoj situaciji. Kako se Rijeka nije spominjala maaronski i talijanski
elementi nisu oekivali da dolazi do promjena. U meuvremenu rijeki narod kree prema
Apeninima, a sve vie jaa jugoslavenski pokret te je potpisana i rezolucija u kojem je
izjavljeno da se oekuje da e se Rijeka prikloniti Jugoslaviji. Naravno, ti strani elementi u
gradu su te izjave priklanjanja i elje Rijeke, da preu na jugoslavensku stranu i s njima se
spoje, ismijali. Meutim, nisu niti mogli pretpostaviti da e se ta ideja uskoro zaista pretvoriti
u stvarnost. Tako je Hrvatski Sabor proglasio 29.10.1918. odcijepljenje hrvatskih krajeva iz
monarhije te ulazak u novoosnovanu Dravu Slovenca, Hrvata i Srba u iji se sastav uklopio i
grad Rijeka.
21



19
Isto, str. 239
20
Ivan Bulid, Politika Hrvatsko-srpske koalicije uoi Prvoga svjetskog rata 1907.1913., Zagreb, 2012., str. 30
21
Isto, str. 283.-284.
9




Zakljuak
Od 18. stoljea nastupa vrijeme napretka i razvoja grada Rijeke. Posebno je to
bilo bitno za grad koji se nalazio na obali i uz to imao pogodna obiljeja za razvitak velike
luke. Iz malog gradia s neizgraenom lukom prerasta s vremenom u grad i industrijsko
sredite s dobro povezanim zaleem. Kroz dva stoljea koja su opisana u seminaru uoava se
da je grad stalno bio na razdoru izmeu maarskih i hrvatskih pretenzija na njegovo podruje.
Grad je kroz sve to vrijeme htio dakako sauvati svoju dugo poznatu autonomiju. Iako grad
po svojoj povijesnoj tradiciji pripada hrvatskim zemljama, maarske tenje su bile tako jako
da je grad jedno vrijeme bio vie sklon stranom vladaru, dok je hrvatske ljude odbacivao od
sebe i nije dozvoljavao da ita uine po pitanju samostalnog, a ne nametnutog, pridruivanja
hrvatskom teritoriju. Par puta je grad raznim reskriptima, a zbog hrvatske nespretnosti i
nesmotrenosti, bio podvrgnut izravno stranim vladama i vladarima, ali sve je to s vremenom
dolo na mjesto i odvelo do toga da se grad konano 1918. godine pridruio onom teritoriju
kome zapravo i pripada, hrvatskom teritoriju te je time konano pitanje Rijeke i njezinog
teritorija rijeeno.











10




Popis literature :
1. Ferdo ulinovi, Rijeka Drava- od Londonskog pakta i Danuncijade do Rapalla
i aneksije Italiji, Zagreb, 1953.
2. Ferdo Hauptmann, Rijeka- od rimske Trsatike do Hrvatsko-ugarske nagodbe,
Matica Hrvatska, Zagreb, 1951.
3. Povijest Rijeke, Skuptina opine Rijeka i Izdavaki centar Rijeka, Rijeka, 1988.
4. Povijest Hrvata; Od kraja 15. stoljea do kraja Prvog svjetskog rata, kolska
knjiga, Zagreb, 2005.
5. Mirjana Gross, Agneza Szabo, Prema hrvatskome graanskome drutvu, Globus,
Zagreb, 1992.
6. Ferdo ii, Povijest Hrvata: pregled povijesti hrvatskog naroda 600.-1918.,
Marjan tisak, Split, 2004
7. Franjo Raki, Rieka prema Hrvatskoj, Zagreb, 1867.
8. Ivan Buli, Politika Hrvatsko-srpske koalicije uoi Prvoga svjetskog rata 1907.
1913., Zagreb, 2012.
9. Josip arini, Nagodbena Hrvatska, Grafiki zavod Hrvatske, Zagreb, 1972.
10. Ivan Beuc, Povijest institucija dravne vlasti u Hrvatskoj 1527.-1945., Arhiv
Hrvatske, Zagreb