Jacques Ranciere - Mržnja Demokracije

JACQUES RANCIRE
MRNJA
DEMOKRACIJE
Prijevod s francuskoga i pogovor
LEONARDO KOVAEVI
I J I T AK
Zagr eb, ouj ak 2008.
Naslov izvornika:
J ACQUES RANCIRE:
LA HAI NE DE LA DMOCRATI E
Copyright La Fabrique, 2005.
Published by arrangement with Literary Agency "Agence de l'Est"
Za hrvatsko izdanje
Naklada Ljevak d.o.o. 2008.
Objavljivanje ove knjige, u okviru Programa pomoi nakladnitvu francuskog
Ministarstva vanjskih poslova, pomoglo je Francusko veleposlanstvo u Hrvatskoj
i Francuski institut u Zagrebu.
La publication de cet ouvrage, dans le cadre du Programme d'aide la publication du
Ministre franais des Affaires Etrangres, bnficie du soutien de l'Ambassade de France
en Croatie et de l'Institut franais de Zagreb.
Recenzenti
prof. dr. sc. NADEDA AINOVI
dr. sc. MARIJAN KRIVAK
ISBN 978-953-178-922-6 (meki uvez)
CI P zapis dostupan u raunalnom katalogu Nacionalne i sveuiline
knjinice u Zagrebu pod brojem 656077
SADRAJ
Uvod 7
Od pobjedonosne do zloinake demokracije . . 11
Politika ili izgubljeni pastir 43
Demokracija, republika, zastupanje 63
Razlozi jedne mrnje. 87
Pogovor (Leonardo Kovaevi) 119
U V O D
laa ena koja Francusku ostavlja bez daha priom
imaginarnoj agresiji; adolescenti koji odbijaju ski-
dati svoj veo u koli; nedostatak drutvene sigurnosti;
Montesquieu, Voltaire i Baudelaire koji zamjenjuju Raci-
nea i Corneillea u tekstovima na maturi; zaposlenici koji
protestiraju u korist odranja mirovinskog sustava; jedna
visoka kola koja ima postupak za paralelno prihvaanje
uenika; uzlet tele-stvarnosti, vjenanje homoseksualaca i
umjetna oplodnja. Beskorisno je traiti to je zajedniko
dogaajima tako razliite prirode. Pa ipak su nas stotine filo-
zofa ili sociologa, politologa ili psihoanalitiara, novinara ili pi-
saca zatrpali tim odgovorima u knjizi za knjigom, lanku za
lankom, u emisiji za emisijom. Svi ti simptomi, kau nam
oni, oituju jednu te istu bolest, sve te posljedice imaju isti uz-
rok. Ta se bolest zove demokracija, odnosno carstvo beskraj-
nih elja pojedinaca iz modernog, masovnog drutva.
8 J A C Q U E S R A N C I R E
Treba meutim vidjeti po emu je to prokazivanje je-
dinstveno. Mrnja demokracije sigurno nije neka novost.
Ona je stara kao i sama demokracija zbog jednostavnog
razloga: sama njezina rije izraz je jedne mrnje. Nju su, u
antikoj Grkoj, najprije izmislili kao uvredu oni koji su u
svakom legitimnom poretku bezimene vladavine mnotva
vidjeli propast. Ona je ostala sinonim uasa svim onima
koji su mislili da mo pripada onima kojima je namijenjena
po roenju ili se na nju pozivaju zbog svojih kompetencija.
Demokracija predstavlja uas i danas svima onima za koje
je objavljeni boanski zakon jedino legitimno utemeljenje
organizacije ljudske zajednice. Nasilje te mrnje vrlo je ak-
tualno. To nasilje nije meutim predmet ove knjige zbog
jednostavnog razloga: nemam nita zajedniko s onima
koji ga ire pa s njima nemam to ni raspravljati.
to se tie mrnje demokracije, povijest poznaje neke
oblike njezine kritike. Kritika prihvaa neije postojanje,
ali samo zato da mu odredi granice. Kritika demokracije
ima dva velika povijesna oblika. Postojala je vjetina ari-
stokratskih i uenih zakonodavaca koji su htjeli pisati
zakone shvaajui demokraciju kao nepobitnu injenicu.
Obrada ustava Sjedinjenih Amerikih Drava klasini je
primjer tog rada na postavljanju snaga i ravnotee institu-
cionalnih mehanizama koji bi trebali iz demokratske inje-
nice izvui ono najbolje to se moe izvui, ali istodobno
strogo uvajui dva dobra koja se smatraju sinonimima:
vladavinu najboljih i obranu vlasnikog poretka. Uspjeh te
MR NJ A D E MO K R A C I J E 9
kritike je, naravno, zapravo pothranio uspjeh svojih protiv-
nika. Mladi Marx je s lakoom razotkrio carstvo vlasnitva
kao temelj republikanskog ustava. Republikanski zakono-
davac nije od toga radio nikakav misterij. Ali je znao
uvrstiti standard miljenja koji jo nije oslabio: zakoni i in-
stitucije formalne demokracije pojave su iza kojih i sred-
stva pomou kojih se vri mo graanske klase. Borba
protiv tih pojava postaje tada put prema stvarnoj de-
mokraciji, demokraciji u kojoj slobodu i jednakost vie ne
predstavljaju institucije zakona i drave, nego su utjelovlje-
ne u samim oblicima materijalnog ivota i ulnog iskustva.
Nova mrnja demokracije koja je predmet ove knjige
nije dio ni jednog od ovih modela, premda kombinira ele-
mente posuenih i od jednog i od drugog. Svi njezini gla-
snogovornici ive u zemljama koje se ne proglaavaju samo
demokratskim dravama, nego naprosto demokracijama.
Nitko se od njih ne poziva na neku stvarniju demokraciju.
Svi nam govore upravo suprotno, da je demokracije ve
previe. Ali nijedan od njih se ne ali na institucije koje ele
utjeloviti mo naroda niti ele predloiti mjere da se ta mo
smanji. Mehanika institucija koja je bila strast Monte-
squieuovih, Madisonovih ili de Tocquevilleovih suvreme-
nika njih ne zanima. Oni jadikuju zbog naroda i njegovih
obiaja, a ne zbog institucija i njihovih moi. Demokracija
za njih nije oblik loe vladavine, nego kriza civilizacije koja
pogaa itavo drutvo i dravu. Otuda one iznenadne
zamjene pozicija koje se na prvi pogled mogu uiniti ne-
1 0 J A C Q U E S R A N C I R E
vjerojatnim. Isti kritiari koji neumorno prokazuju tu de-
mokratsku Ameriku iz koje kao da nam dolazi svo zlo
potivanja razliitosti, manjinskih prava i affirmativ actiona
koji podrivaju na republikanski univerzalizam ipak prvi
aplaudiraju kada se ista Amerika hvata irenja svoje de-
mokracije oruanim snagama po itavom svijetu.
Dvostruki govor o demokraciji sigurno nije nov. Navik-
li smo sluati da je demokracija najmanje loa vladavina.
Ali novi antidemokratski sentiment prua nam formulu
najproblematinije vrste te mrnje. Demokratska vladavi-
na, kau nam oni, loa je kada dopusti da je pokvari de-
mokratsko drutvo koje eli da svi budu jednaki i da se
potuju sve razlike. Ta vladavina je dobra, zauzvrat, kada
poziva iznemogle pojedince iz demokratskog drutva na
spremnost za rat koji brani civilizacijske vrijednosti, a koje
zapravo pripadaju sukobu civilizacija. Nova mrnja de-
mokracije moe se tako saeti jednostavnom tezom: samo
je jedna dobra demokracija, ona koja se bori protiv kata-
strofe demokratske civilizacije. Stranice koje slijede poku-
at e analizirati razvoj i otkriti ulog te teze. Nije rije samo
0 tome da se opie oblik dananje ideologije, nego i da se
uputimo o stanju naeg svijeta i to se tu podrazumijeva
pod politikom. Ta mrnja moe nam pomoi da shvatimo
pozitivan smisao skandala koji obuhvaa rije demokracija
i da pronaemo otricu njezine ideje.
OD POBJEDONOSNE
DO ZLOINAKE DEMOKRACIJE
Demokracija se pomalja na Srednjem istoku - prije
nekoliko mjeseci, asopis koji nosi baklju ekonom-
skog liberalizma pod tim je naslovom slavio uspjeh izbora
u Iraku i antisirijskih manifestacija u Bejrutu
1
. Tu pohvalu
pobjedonosnoj demokraciji popratili su samo komentari
koji su tonije odredili njezinu narav i granice. Ona je pobi-
jedila, objanjavaju nam oni najprije, unato protestima
onih idealista za koje je demokracija vladavina samog na-
roda i koja se dakle ne moe izvana uvoditi omanim sna-
gama. Ona je dakle pobijedila ako je znamo razmotriti s
realistike toke gledita, tako da odvojimo njezine prak-
tine dobrobiti od utopije o upravljanju samog naroda. No,
ta lekcija idealistima podrazumijevala je takoer da se bude
realist do krajnjih granica. Demokracija je pobijedila, ali tre-
1
Democracy stirs in the Middle East, The Economist, 5/11, oujak 2005.
balo je znati to ta pobijeda znai: uvesti demokraciju nekom
drugom narodu ne znai samo uvoenje dobrobiti ustavne
drave, izbora i slobodnog tiska. To znai uvesti i nered.
Sjeamo se izjave amerikog ministra obrane o
pljakama koje su slijedile nakon pada Saddama Hussei-
na. Donijeli smo Iraanima slobodu, kae on pojednostav-
ljeno, a sloboda obuhvaa i slobodu loeg ponaanja. Ta
izjava nije samo sluajna doskoica. Ona je dio jedne logi-
ke koju moemo rekonstruirati pomou njezinih odvoje-
nih elemenata: upravo zato to demokracija ne predstavlja
idilu vladanja naroda nad samim sobom, jer ona znai ne-
red strasti koje ude za zadovoljenjem, demokracija se
moe i mora uvesti izvana orujem neke supersile, pri
emu pod supersilom ne podrazumijevamo naprosto dr-
avu koja raspolae neproporcionalnom vojnom snagom,
nego ire, moi da se ovlada demokratskim neredom.
Komentari koji prate ratne pohode zadueni da propa-
giraju demokraciju po svijetu podsjeaju nas dakle na naj-
starije argumente koji su zazivali tako neodoljivo irenje
demokracije, ali na daleko manje trijumfalan nain. Oni
zapravo parafraziraju analize koje su prije trideset godina
bile ponuene na Trilateralnoj konferenciji kako bi istak-
nuli ono to se tada nazivalo krizom demokracije.
2
2 Michel Crozier, Samuel P. Huntington, Jji Watanaki, The Crisis of Democracy: report on
the govemability of democracies to the Trilateral Commission, New York University Press,
1975. Trilateralno vijee, neka vrsta savjetodavnog kluba koji okuplja dravnike, eksperte
i biznismene iz Sjedinjenih Drava, Zapadne Europe i Japana, okupilo se 1972. esto im
se pripisuje da su razradili ideje novog svjetskog poretka.
MR NJ A D E M O K R A C I J E 1 3
Demokracija se pomalja iza stopa amerikih vojnika,
unato tim idealistima koji su protestirali u ime prava naro-
da da vlada nad samim sobom. Ve prije trideset godina taj
izvjetaj je optuivao istu vrstu idealista, value-oriented
intellectuals, koji su gajili oporbenu kulturu i podravali
eksces demokratske aktivnosti koji je podjednako fatalan
za autoritet javnog mnijenja i pragmatino djelovanje po-
licy-oriented intellectuals. Demokracija se pomalja, ali s
njom i nered: pljakai Bagdada koji rabe novu demokrat-
sku slobodu kako bi umnoili svoja dobra na tetu javnog
vlasnitva, prizivaju, na njihov pomalo primitivan nain, je-
dan od glavnih argumenata koji je prije trideset godina
utvrdio krizu demokracije: demokracija, kau oni u iz-
vjetaju, oznaava neodoljivi porast zahtjeva koji vre priti-
sak na vlade, izaziva pad autoriteta te pojedince i grupe
ine nepokornima prema disciplini i rtvama koje se trae
u ime opeg dobra.
Tako argumenti koji podravaju vojne kampanje koje
slue svjetskom uzletu demokracije otkrivaju paradoks
koji danas prikriva vladajuu uporabu te rijei. ini se da
ta demokracija ima dva protivnika. Ona se, s jedne strane,
suprotstavlja jasno identificiranom neprijatelju, arbitrarnoj
vladavini bez granica, koju po duhu vremena nazivamo ti-
ranijom, diktaturom ili totalitarizmom. No, ta jasna opreka
u sebi krije jednu drugu, dublju opreku. Dobra demokrat-
ska vladavina jest ona koja moe ovladati zlom koje se na-
prosto zove demokratskim ivotom.
Takvu demonstraciju nalazimo uzdu i poprijeko ita-
vog izvjetaja The Crisis of Democracy: ono to izaziva krizu
demokratske vlasti nije nita drugo doli intenzivnost de-
mokratskog ivota. No, ta se intenzivnost, a potom i pri-
jetnja predstavlja na dva naina. S jedne se strane
demokratski ivot identificirao s anarhinim naelom
koje potvruje mo naroda, ije su snane posljedice
Sjedinjene Drave kao i druge zapadne zemlje osjetile u
ezdestim i sedamdesetim godinama: upornost borbenog
osporavanja koje intervenira u sve vidove dravne aktivno-
sti prkosei svim naelima dobra vladanja: snazi autoriteta
javnog mnijenja, znanju eksperata i vjetinama pragma-
tiara.
Lijek za taj viak demokratske vitalnosti poznat je ne-
sumnjivo jo od Pizistrata, ako treba vjerovati Aristotelu
3
.
On se sastoji od usmjeravanja energije nemira prema
drugim ciljevima koji se aktiviraju na javnoj pozornici, u
njihovu usmjeravanju prema potrazi za materijalnim pro-
speritetom, privatnoj srei i drutvenoj svezi. Na alost, to
dobro rjeenje jednako tako otkriva svoju suprotnost:
umanjiti ekscesne politike energije, prikloniti se potrazi
za individualnom sreom i drutvenim odnosima znailo je
prikloniti se vitalnosti privatnog ivota i oblicima drutve-
ne interakcije koji izazivaju mnoenje tenji i zahtjeva. I
samo ovo potonje priklanjanje ima dvostruki uinak: ono
Aristotel, Ustav Alenjana, poglavlje XVI.
Double bind je izraz antropologa Gregorvja Batesona koji on rabi u objanjenju shizo-
frenije, ali danas se esto rabi u opisu paradoksalne situacije koja se pretvara u protu-
rjenost (nap. prev.).
graane ini nezainteresiranima za javno dobro i podriva
autoritet vladajuih koji su pozvani da odgovore na tu spi-
ralu zahtjeva koji izviru iz drutva.
Suoavanje s demokratskom vitalnosti poprimilo bi
tako oblik double binda* koji se moe lako saeti: ili e de-
mokratski ivot podrazumijevati iroko i masovno sudjelo-
vanje u raspravi o javnim stvarima, a to bi bilo loe; ili e on
znaiti oblik drutvenog ivota koji energiju usmjerava
prema pojedinanim zadovoljenjima, to bi takoer bila
loa stvar. Dakle, dobra demokracija bi morala biti oblik
vladanja i drutvenog ivota koji bi mogao ovladati dvo-
strukim ekscesom kolektivne aktivnosti ili povlaenja u in-
dividualnost koji su inherentni demokratskom ivotu.
To je uobiajeni oblik u kojem eksperti iskazuju de-
mokratski paradoks: demokracija je kao oblik politikog i
drutvenog ivota carstvo ekscesa. Taj eksces oznaava
slom demokratskog upravljanja i zato mora biti suzbijen.
Dojuer je ta kvadratura kruga poticala domiljatost
strunjaka u strukturiranju vlasti. No, ta se vrsta umijea
danas vie ne cijeni. Nje su se vlastodrci zauvijek odrekli.
Da demokracije postaju neupravljive odvie dobro do-
kazuje potreba da se njima upravlja, i to je za njih dovoljna
legitimacija da se pobrinu da upravo oni preuzmu vlast.
No, snaga vlastodrakog empirizma ne moe uvjeriti ni-
koga drugog osim onih koji vladaju. Intelektualce zanima
druga raunica, osobito one s ovu stranu Atlantika i one u
naoj zemlji koji su istodobno vrlo blizu moi, ali je ne
mogu vriti. Po njima se empirijski paradoks ne moe
izloiti sredstvima upravljakog bricolagea. Oni ga vide kao
posljedicu nekog izvornog nedostatka, neke perverzije u
samome srcu civilizacije zadajui si zadatak traganja za nje-
govim naelom. Za njih je dakle rije o ogoljenju dvosmi-
slenosti tog imena, da od demokracije stvore ne samo
zajedniko ime nekog zla, i dobra kao njegova lijeka, nego
jedino ime za zlo koje nas sve kvari.
Dok su se ameriki vojnici borili za demokratsko osva-
janje Iraka, u Francuskoj se pojavila knjiga koja je postavila
pitanje demokracije na Srednjem istoku u potpuno dru-
gaijem svjetiu. Ona se zove Les Penchants criminels de
l'Europe dmocratique {Zloinake sklonosti demokratske
Europe). Autor, Jean-Claude Milner, tu je pomou suptil-
ne i zbijene analize razvio podjednako jednostavnu koliko i
radikalnu tezu. Dananji zloin europske demokracije sa-
stojao bi se od zahtjeva za mirom na Srednjem istoku, tj. za
mirnim rjeenjem izraelsko-palestinskog sukoba. No, taj
mir bi mogao znaiti samo jednu stvar, propast Izraela. Eu-
ropske demokracije ponudile bi svoj mir kako bi se izrael-
ski problem rijeio. No, mir demokratske Europe ne bi bio
drugo do rezultat istrjebljenja europskih Zidova. Europa
koja se ujedinila u miru i demokraciji mogla je biti mogua
nakon 1945. samo zbog jednog razloga: jer se europski te-
ritorij zbog uspjeha nacistikog genocida rijeio naroda, tj.
Zidova, koji je jedini bio prepreka ostvarenju njezina sna.
Europa bez granica zapravo znai rastvaranje politike koja
je uvijek imala posla s ogranienim totalitetima, u drutvu
ije je naelo suprotno, neogranienost. Modernu demok-
raciju obiljeava unitenje politike granice pomou zako-
na neogranienosti koji je svojstven modernom drutvu.
Ta volja za prelaenjem preko svake granice omoguio je
moderni pronalazak par excellence - tehniku - koja je isto-
dobno i njezin biljeg. Ona danas kulminira u volji da se
pomou tehnika genetske manipulacije i umjetne oplodnje
rijeimo samih zakona spolne podjele, seksualne repro-
dukcije ili filijacije. Europska demokracija je vrsta drutva
koja je nositelj te volje. Kako bi to drutvo ostvarilo svoje
ciljeve ono se trebalo, po Milneru, rijeiti naroda ije je
naelo srodstva i prijenosa naelo samog njegovog posto-
janja, naroda koji nosi ime znaenja tog naela, tj. naroda
koji nosi idovsko ime. Rije je upravo o onome to je
omoguilo genocid, o plinskoj komori, ije je naelo srod-
no naelu demokratskog drutva. Europska je demokraci-
ja, zakljuuje on, roena iz genocida, i ona nastavlja taj
zadatak u elji da idovsku dravu podvrgne uvjetima svo-
ga mira koji su i uvjeti istrjebljenja Zidova.
Postoji vie naina da razmotrimo tu argumentaciju.
Njezinoj radikalnosti moemo suprotstaviti prigovore
zdrave pameti i povijesne tonosti, pitajui se na primjer
moe li se nacistiki reim tako olako smatrati imbeni-
kom pobjede europske demokracije, samo pozivanjem na
neku lukavost uma ili providnosnu teleologiju povijesti.
Moemo, obrnuto, analizirati njezinu unutarnju koheren-
Tu se pozivamo na glavnu knjigu Jean-Claudea Milnera, Les Noms indistincts, Le Seuil,
Pariz, 1983.
4
tnost poevi od sredinje misli njezina autora, tj. od teorije
imena koja se artikulira u lakanovskom trojstvu simbo-
likog, imaginarnog i realnog
4
. Tu bih krenuo treim
putem: razmotrio bih jezgru te argumentacije ne po ekstra-
vagantnosti u pogledu zdrave pameti niti po pripadnosti
njezina autora neijoj konceptualnoj mrei miljenja, nego
s gledita zajednikog krajolika koji ta neobina argumen-
tacija moe rekonstruirati, s onog gledita koje nam omo-
guuje uvid u dislokaciju to ju je, u dva desetljea,
pretrpjela rije demokracija u vladajuem intelektualnom
mnijenju.
Ta se dislokacija u Milnerovoj knjizi saimlje u spajanju
dviju teza: prva postavlja radikalnu opreku izmeu rijei
idov i demokracije; druga teza od te opreke stvara podje-
lu na dvije ovjenosti: ovjenost koja je vjerna naelu
srodstva i prenoenja, i ovjenost koja je zaboravila to
naelo i slijedi ideal samostvaranja koji je istodobno i
naelo samorazaranja. idov i demokracija se nalaze u ra-
dikalnoj opreci. Ta teza obiljeava uruavanje onoga to je
jo u vrijeme estodnevnog i Sinajskog rata strukturiralo
vladajuu percepciju demokracije. Tada se Izrael slavio
zbog svoje demokracije. Pod tim se podrazumijevalo
drutvo kojim upravlja drava koja istodobno jami slobo-
du pojedincima i sudjelovanje veeg broja ljudi u javnome
ivotu. Deklaracije o ljudskim pravima sluile su kao karta
tog uravnoteenog odnosa izmeu prepoznate snage ko-
lektivnosti i slobode zajamene pojedincima. Tako bi se
suprotnost demokracije zvala totalitarizam. Vladajui jezik
nazvao bi totalitarnim one drave koje bi istodobno, u ime
snage kolektiviteta, poricale prava pojedinaca i ustavne
oblike kolektivnog izraavanja: slobodne izbore, slobode
izraavanja i udruivanja. Ime totalitarizma htjelo je izraziti
samo naelo tog dvostrukog poricanja. Totalitarna drava
bila bi ona drava koja bi suzbijala dvojnost drave i
drutva shvaajui svoje podruje djelovanja u totalitetu
kolektivnog ivota. Nacizam i komunizam shvaali su se
kao dvije paradigme tog totalitarizma, utemeljene na dva
pojma koja su pokuala nadii razdvajanje drave i
drutva, na pojmu rase i klase. Nacistika drava smatrala
se dravom utemeljenom na rasi, po gleditu kojeg je sama
animirala. Dakle, idovski genocid se smatrao dovrenjem
proglaene volje te drave da suzbije izroenu rasu koja je i
nositeljica tog izroda.
Milnerova knjiga nudi upravo obrat tog donedavno
vladajueg vjerovanja: Izraelova snaga od sada oznaava
suprotnost demokratskom naelu; pojam totalitarizma iz-
gubio je svaku upotrebnu vrijednost, a nacistiki reim i
njegova rasna politika svaku specifinost. Razlog tomu je
posve jednostavan: svojstva koja su se donedavno pripisi-
vala totalitarizmu koji se shvaao kao drava koja prodire
drutvo, naprosto su postala demokratska obiljeja koja se
shvaa kao drutvo koje prodire dravu. Ako se Hitler,
ija glavna briga nije bila irenje demokracije, moe shvatiti
kao imbenik providnosti tog irenja, onda je to zato to
antidemokrati dananjice demokraciju nazivaju istom
stvari koju su dojueranji zeloti liberalne demokracije
nazivali totalitarizmom: isto vrijedi i obrnuto. Ono to smo
donedavno proglaavali dravnim naelom zatvorenog to-
taliteta sada se proglaava drutvenim naelom neogra-
nienosti. To naelo koje se zove demokracija postaje
obuhvatno naelo modernosti koja se shvaa kao svjetska i
povijesna cjelina kojoj se suprotstavlja samo idovsko ime
kao naelo postojane ljudske tradicije. Ameriki mislilac
demokratske krize u ime sukoba civilizacija jo moe
suprotstaviti zapadnu i kransku demokraciju islamu kao
sinonimu despotskog Istoka
5
. Francuski mislilac demok-
ratskog zloina pak predlae radikaliziranu inaicu rata ci-
vilizacija suprotstavljajui demokraciju, kranstvo i islam
u cjelini samo idovskoj iznimci.
U ovoj prvoj analizi moemo dakle razluiti naelo no-
vog antidemokratskog govora. Tu je portret demokracije
sainjen od totalitaristikih obiljeja. On se dakle nalazi u
procesu defiguracije: kao da je pojam totalitarizma, skro-
jen za potrebe Hladnog rata, postao beskoristan te se
njegove karakteristike mogu razjediniti i ponovno struktu-
rirati kako bismo napravili portret onoga to je bila njegova
pretpostavljena suprotnost, demokracija. Moemo slijediti
5 Samuel P. Huntigton, Sukob civilizacija, Izvori, Zagreb, 1998.
MR NJ A D E MO K R A C I J E 2 1
etape tog procesa defiguracije i rekompozicije. On je zapo-
eo na prijelazu 1980-ih godina s prvom operacijom prei-
spitivanja opreke izmeu ta dva pojma. Teren na kojem se
ona vrila bio je onaj novog razmatranja revolucionarnog
nasljea demokracije. Uprava tada se istaknula uloga koju
je odigralo djelo Franoisea Fureta, Penser la Rvolution
franaise {Misliti Francusku revoluciju), objavljeno 1978.
No, jedva da se proniknula dvostruka fleksibilnost opera-
cije koju je ta knjiga izvrila. Premjestiti teror u sredite de-
mokratske revolucije znailo je na najvidljivijoj razini
razbiti opreku koja je strukturirala vladajue mnijenje. To-
talitarizam i demokracija, ui nas Furet, nisu dvije zaista
suprotstavljene strane. Carstvo staljinovskog terora bilo je
anticipiralo carstvo revolucionarnog terora. No, ovaj po-
tonji teror nije bio dio revolucionarnog zanosa nego je bio
konsupstancijalan projektu Revolucije; on je bio nuno in-
herentan samoj biti demokratske revolucije.
Izvoenje staljinistikog terora iz terora Francuske re-
volucije nije po sebi nita novo. Ta se analiza mogla uklopi-
ti u klasinu opreku izmeu parlamentarne i liberalne
demokracije koja se temelji na restrikciji drave i obrani
ljudskih prava te radikalne i egalitarne demokracije koja
prava pojedinaca rtvuje religiji kolektivnog i slijepom bije-
su mase. Obnovljeno proglaavanje demokratskog terora
ini se dakle kao da vodi ponovnom utemeljenju liberalne i
pragmatine demokracije, osloboene revolucionarnih
fantazmi kolektivnog tijela.
No, ovo jednostavno itanje zaboravlja na dvostruku
rastezljivost operacije. Kritika Terora ima naime dvostruko
dno. Takozvana liberalna kritika, koja totalitarnu rigoroz-
nost jednakosti poziva na republikansku razboritost indivi-
dualnih sloboda i parlamentarne reprezentacije, bila je od
samog poetka podreena jednoj drugaijoj kritici za koju
grijeh revolucije nije u njezinom kolektivizmu nego, napro-
tiv, u njezinom individualizmu. Po toj je perspektivi Fran-
cuska revolucija bila teroristika ne zato to nije
prepoznala prava pojedinaca nego nasuprot, zato to ih je
posvetila. Takvo prevladavajue itanje, koje su inicirali te-
oretiari proturevolucije neposredno nakon Francuske re-
volucije, razglasili su utopijski socijalisti u prvoj polovici 19.
stoljea, a sakralizirala mlada socioloka znanost na kraju
istog stoljea, glasi ovako: revolucija je posljedica prosvjeti-
teljskog miljenja i njegovog glavnog naela, prote-
stantskog uenja koje sudove izdvojenih pojedinaca
podie na mjesto kolektivnih vjerovanja i struktura. Slama-
jui stare solidarnosti koje su polako stvarali monarhija,
plemstvo i Crkva, protestantska revolucija rastrgala je
drutvene sveze i atomizirala pojedince. Teror je stroga po-
sljedica rastrgnua tih sveza i volje da se pomou novih za-
kona i institucija iznova stvori sveza koju mogu izgraditi
samo prirodne i povijesne solidarnosti.
Upravo je toj doktrini Furetova knjiga vratila ugled.
Revolucionarni teror, pokazuje nam on, bio je konsupstan-
cijalan samoj Revoluciji zato jer se itava revolucionarna
M R NJ A D E M O K R A C I J E 2 3
dramaturgija bila temeljila na nepoznavanju vanih povije-
snih stvarnosti koje su tu dramaturgiju omoguile. Ona
nije znala da je prava revolucija, institucionalna i obiajna
revolucija, ve bila temeljito provedena u drutvu i meha-
nizmima monarhijskog stroja. Zato revolucija moe biti
samo iluzija svjesnog i hotiminog novog poetka ve
dovrene revolucije. Ona moe biti samo proizvod Terora
pokuavajui ponuditi imaginarno tijelo oslabljelom
drutvu. Furetova se analiza poziva na teze Claudea Lefor-
ta o demokraciji kao moi rastjelovljenja
6
. No, ona se jo
vie temelji na djelu koje ju opskrbljuje materijalima za nje-
zinu argumentaciju, to jest na tezi Augustina Cochina koji'
ukazuje na ulogu misleih drutava kao zaetnika Fran-
cuske revolucije
7
. Augustin Cochin, naglaava Furet, nije
bio samo rojalistiki borac iz Francuske akcije, nego i duh
proet sociolokom, dirkemovskom znanou. On je za-
pravo bio pravi batinik te kritike individualistike revo-
lucije koju je proturevolucija prenijela u liberalnu misao
i republikansku sociologiju koja predstavlja realni temelj
prokazivanja revolucionarnog totalitarizma. Liberali-
zam kojim se dii francuska inteligencija od 1980-ih
godina nauk je s dvostrukim dnom. Iza klanjanja prosvjeti-
teljstvu i anglo-amerikoj tradiciji liberalne demokracije i
individualnih prava prepoznaje se odvie francusko proka-
6
Usp. Claude Lefort, L'Invention dmocratique: les limites de la domination totalitaire, Fa-
yard, Pariz, 1981.
7
Augustin Cochin, Les Socit de pense et la dmocratie moderne, Copernic, Pariz, 1978.
zivanje individualistike revolucije koja razdire drutveno
tijelo.
Ta dvostruka rastezljivost kritike revolucije omoguuje
nam da shvatimo oblikovanje suvremenog antidemokra-
tizma. Ona nam pomae da shvatimo preokret govora o
demokraciji koji je postojan od pada sovjetskog carstva. S
jedne strane, pad tog imperija u jednom dosta kratkom
vremenu bio je pozdravljen kao pobjeda demokracije nad
totalitarizmom, pobjeda individualnih prava nad dravnim
daenjem koju su simbolizirali sovjetski disidenti ili poljski
radnici. Ta su formalna prava bila prvobitna meta mar-
ksistike kritike, a propast reima izgraenih u elji promi-
canja realne demokracije kao da je obiljeio osvetu tih
prava. No, iza obveznog pozdrava pobjedonosnim ljud-
skim pravima i iznova pronaenoj demokraciji, nastajalo je
neto upravo obrnuto. Otkada pojam totalitarizma vie
nije u uporabi, opreka izmeu dobre demokracije ljudskih
prava i individualnih sloboda te loe kolektivne i egalitarne
demokracije takoer je ispala iz mode. Kritika ljudskih
prava odmah je preuzela sva svoja prava. Ona se mogu iz-
vesti na nain na koji je to inila Hannah Arendt: ljudska
prava su iluzija jer se odnose na onog golog ovjeka koji je
lien prava. Ona su iluzorna prava ljudi koje su tiranski
reimi prognali iz svojih kua, zemalja i liili ih svakog
graanskog statusa. Poznata nam je nova sklonost te anali-
ze u novije vrijeme. S jedne strane, ona je oportuno podr-
ala humanitarne i oslobodilake kampanje vlastodraca
M R NJ A D E M O K R A C I J E
25
na tetu militantne i vojne demokracije, a u korist obrane
tih prava onih koji nemaju prava. S druge strane, ta je kriti-
ka nadahnula analizu Giorgia Agambena koji izvanredno
stanje pretvara u stvarni sadraj nae demokracije
8
. No,
ta se kritika mogla izvesti i na nain onog marksizma iju je
novu uporabu omoguio pad sovjetskog carstva i klonue
emancipacijskih pokreta: ljudska prava su prava sebinih
pojedinaca buroaskog drutva.
Samo treba znati koji su to sebini pojedinci. Marx je
njih shvaao kao vlasnike proizvodnih sredstava, tj. kao
vladajuu klasu koja je Dravom ljudskih prava raspolagala
kao instrumentom. Dananja mudrost stvari shvaa dru-
gaije. I doista je potreban samo jedan niz neznatnih prije-
laza da sebinim pojedincima podarimo potpuno drugaije
lice. Zamjenimo najprije sebine pojedince s nezasit-
nim potroaima, s ime emo se lako sloiti. Poistovjeti-
mo te nezasitne potroae s jednom povijesno drutvenom
vrstom - demokratskim ovjekom. Podsjetimo se na
kraju da je demokracija poredak jednakosti i moemo zak-
ljuiti: sebini pojedinci su ljudi demokracije. A generaliza-
cija robnih odnosa, koja je glavno obiljeje ljudskih prava,
nije nita drugo do ostvarenje gorljivog zahtjeva za jedna-
kou kojeg podiu demokratski pojedinci i koja rui po-
tragu za javnim dobrom koju utjelovljuje drava.
8
Usp. Giorgio Agamben, Homo Sacer. Suverena mo i goli ivot, Multimedijalni institut i
Arkzin, Zagreb, 2006, i J. Ranciere, Who is the subject of the Rights of Man?, South
Atlantic Quarterly, 103, 2/3, Spring/Summer 2004.
2 6 J A C Q U E S RAN C I R E
Dominique Schnapper, La Dmocratie providentielle, Gallimard, Pariz, 2002, str. 169-170.
9
Posluajmo na primjer glazbu ovih reenica koje nam
opisuju alosno stanje u koje nas je odvelo carstvo onoga
to autor naziva providnosnom demokracijom: Odnosi
izmeu bolesnika i lijenika, odvjetnika i njegova klijenta,
sveenika i vjernika, uitelja i uenika, radnika i njegova
pomonika sve vie se oblikuju prema modelu ugovornih
odnosa izmeu jednakih pojedinaca, po modelu funda-
mentalno egalitarnih odnosa koji se uspostavljaju izmeu
davatelja usluga i njegova klijenta. Demokratski ovjek
gubi strpljenje pred svakom kompetencijom to podrazu-
mijeva i lijeniku ili odvjetniku kompetenciju koja dovo-
di u pitanje njegovu vlastitu suverenost. Odnosi koje on
gaji s drugima gube svoj politiki ili metafiziki obzor. Sve
se profesionalne prakse pokuavaju banalizirati (...) Lije-
nik polako postaje plaenik drutvene sigurnosti; svee-
nik drutveni radnik i distributer sakramenata (...) Tako
slabi dimenzija svetoga - dimenzija religioznog vjerovanja,
ivota i smrti, dimenzija humanistikih ili politikih vrijed-
nosti. Zanimanja koja uspostavljaju neki oblik odnosa -
koliko god neizravan ili skroman bio - prema kolektivnim
vrijednostima pogoena su iscrpljenou kolektivne tran-
scendencije, bila ona religijska ili politika.
9
Ovo dugo oplakivanje pokuava nam opisati stanje
naeg svijeta kako ga je izgradio demokratski ovjek u svo-
jim razliitim likovima: u potroau koji je ravnoduan
prema lijekovima i sakramentima; sindikalistu koji od pro-
vidnosne drave pokuava dobiti uvijek vie; predstavniku
nacionalne manjine koji trai prepoznavanje svog identite-
ta; u liku feministice koja se bori za kvote; uenika koji
kolu smatra supermarketom gdje je klijent kralj. No, glaz-
ba tih reenica koja eli opisati na dananji svijet u doba
hipermarketa i telestvarnosti u svakom sluaju ide jo dalje
od toga. Taj opis nae svakidanjice godine 2002. ve je
kao takav bio napisan prije stopedeset godina na stranica-
ma Komunistikog manifesta: Buroazija je u ledenoj vodi
sebinog rauna utopila svete drhtaje pobonog zanosa,
vitekog oduevljenja, malograanske sentimentalnosti.
Ona je osobno dostojanstvo pretvorila u razmjensku vri-
jednost i tako dragocjene steene slobode zamijenila jed-
nom jedinom nemilosrdnom slobodom trgovanja. Ona je
skinula aureolu sa svih asnih profesija na koje se do tada
gledalo sa svetim potovanjem. Ona je lijenika, pravnika,
sveenika, pjesnika i znanstvenika pretvorila u svoje
plaene najamne radnike.
Opis fenomena je isti. Ono to suvremeni sociolog pri-
donosi tom opisu kao vlastito, nisu nove injenice nego
novo tumaenje. Skupu tih injenica samo je jedan uzrok:
nestrpljivost demokratskog ovjeka koji svaki odnos tretira
po jednom jedinom modelu: po fundamentalno egalitar-
nim odnosima koji se uspostavljaju izmeu davatelja usluga
i njegova klijenta
10
. Izvorni tekst nam kae: buroazija je
Isto, kurziv ne pripada autoru knjige
tako dragocjene steene brojne slobode zamijenila samo s
jednom jedinom i nemilosrdnom slobodom trgovanja -
jedina jednakost koju poznaje buroazija je jednakost u
trgovanju koja poiva na grubom i besramnom izrabljiva-
nju, na temeljnoj nejednakosti odnosa izmeu davatelja
usluga rada i klijenta koji kupuje svoju radnu snagu.
Preinaeni tekst buroaziju je zamijenio s drugim
subjektom, demokratskim ovjekom. Napravivi to,
omoguio je preobrazbu izrabljivakog carstva u carstvo
jednakosti i tako je bez okolianja izjednaio demokratsku
jednakost s razmjenskom jednakou davatelja robe.
Taj revidirani i preinaeni Marxov tekst ukratko nam kae:
jednakost ljudskih prava izraava jednakost izrablji-
vakog odnosa koja je ideal ispunjenog sna demokratskog
ovjeka.
Jednadba demokracija = neogranienost = drutvo
koje podrava prokazivanje demokratskih zloina pret-
postavlja dakle trostruku operaciju: demokraciju najprije
treba svesti na neki druveni oblik; drugo, taj oblik treba
poistovjetiti s egalitarnim carstvom pojedinaca, ukljuujui
u taj pojam sve vrste raznolikih obiljeja, od goleme po-
tronje preko sindikalnih borbi do obrana manjinskih pra-
va; te na kraju, na raun individualistikog drutva mase
koje se tako poistovjetilo s demokracijom poloiti istrai-
vanje o beskonanom rastu koji je inherentan logici kapita-
listike ekonomije.
To poklapanje sociologije i ekonomije na jedinstvenom
politikom planu rado se poziva na tokvilovsku analizu de-
mokracije kao na jednakost uvjeta. No, i sama ta referenci-
ja pretpostavlja krajnje pojednostavljeno novo tumaenje
Demokracije u Americi. Pod jednakou uvjeta Tocque-
ville je podrazumijevao svretak starih drutava koja su se
svrstavala u poretke, a ne u carstvo sve veeg broja pojedi-
naca koji ude za potronjom. I za njega je pitanje demok-
racije bilo pitanje pravih institucionalnih oblika koji mogu
upravljati tom novom konfiguracijom. Da bi se Tocquevil-
lea pretvorilo u proroka demokratskog despotizma i mi-
slioca drutva potronje njegove dvije velike knjige treba
svesti na dva ili tri paragrafa samo jednog poglavlja druge
knjige koje spominje opasnost novog despotizma. Treba
takoer jo zaboraviti da je Tocqueville sumnjao u apsolut-
nu mo gospodara koji u nekoj centraliziranoj dravi vlada
depolitiziranom masom, a ne u ovu tiraniju demokratskog
mnijenja kojom nam danas probijaju ui neprestanim po-
navljanjem. Svoenje njegova analize demokracije na kriti-
ku potroakog drutva moglo se dogoditi pomou nekih
povlatenih interpretativnih posredovanja
11
. No, to svo-
enje je prije svega ishod itavog jednog procesa brisanja
politike figure demokracije koja se vri u sporazumnoj
razmjeni sociolokog opisa i filozofskog suda.
11
O razliitim i ponekad iskrivljenim putevima koji su doveli do suvremenog neotokvilizma,
a osobito do novog obraenja Tocquevillove tradicionalistike, katolike interpretacije u
postmodernu sociologiju potroakog drutva, vidi u knjizi Sergea Audiera Tocqueville
retrouv. Genese et enjeux du renouveau tocquevillien franais, Vrin, Pariz, 2004.
Etape tog procesa mogu se dosta jasno razluiti. S jed-
ne strane, 1980. godine u Francuskoj se poinje razvijati iz-
vjesna socioloka literatura, koju su u konanici esto pisali
filozofi, koja pozdravlja savez demokratskog drutva i dr-
ave koji obiljeavaju novi oblici potronje i individualnog
ponaanja. Cilj te literature dosta dobro saimlju lanci i
knjige Gillesa Lipovetskog. To je bilo vrijeme u kojem su
se po Francuskoj razlijevale pesimistike analize koje ima-
ju podrijetlo s druge strane Atlantika: to su analize autora
koji su sastavljali izvjetaje poput onog Trilateralnog ili so-
ciologa poput Christophera Lascha ili Daniela Bella. Ovaj
je potonji preispitivao razdor izmeu ekonomske, poli-
tike i kulturne sfere. S razvojem masovne potronje kul-
turnom sferom je zavladala najvia vrijednost, ostvarenje
samoga sebe. Taj hedonizam raskinuo je s puritanskom
tradicijom koja je bila zajedniko uporite poletu kapitali-
stike industrije i politikoj jednakosti. Beskrajni apetiti
koji su nastajali iz te kulture uli su u izravni sukob s prinu-
dama produktivne snage kao i s nunim rtvama zajed-
nikog interesa demokratske nacije
12
. Analize Lipovetskog
i nekih drugih htjele su proturjeiti tom pesimizmu. Ne
treba se bojati, govorili su oni, razdora izmeu oblika ma-
sovne potronje koji se temelje na potrazi za individualnim
12 Daniel Bell, Cultural Contradictions of Capitalism, New York, 1976. Treba napomenuti da
je zahtjev za povratkom na puritanske vrijednosti kod Daniela Bella artikuliran zbog
drutvene pravde to nije sluaj kod onih koji su se bavili tom problematikom u Francu-
skoj.
zadovoljstvom i demokratskih institucija koje se temelje na
zajednikom redu. Upravo suprotno, sam porast narcizma
potroaa postavio bi u savrenu ravnoteu osobno zado-
voljstvo i kolektivni red. Ta bi ravnotea proizvela jo jae
prianjanje, egzistencijalno prianjanje pojedinaca uz de-
mokraciju koja ne bi vie postojala samo kao stvar prinud-
nih institucionalnih oblika, nego kao druga priroda,
okoli, ambijent. U onoj mjeri u kojoj raste narcizam,
napisao je Lipovetsky, jaa demokratska legitimnost, ma-
kar se to dogaalo na cool nain. Demokratski poreci, sa
svojim stranakim pluralizmom, izborima, pravom na
informaciju sve vie postaju duboko srodni s personalizira-
nim drutvom slobodne usluge, isprobavanja i kombina-
torne slobode (...) ak i oni koje zanima samo privatna
dimenzija njihova ivota ostaju privreni svezama koje
stvara proces personalizacije u demokratskom funkcioni-
ranju drutava.
13
No, rehabilitirati tako demokratski univerzalizam
protiv kritika koje su dole iz Amerike, znailo je zapravo
izvriti dvostruku operaciju. S jedne strane, to je znailo
pokopati prethodnu kritiku potroakog drutva, onu kri-
tiku koja je nastala u godinama 1960-70 kada je Jean Bau-
drillard pesimistine analize ili kritike doba obilja
Franka Galbraitha ili Davida Riesmana radikalizirao na
marksistiki nain. On je prokazivao iluzije personalizaci-
13
Gilles Lipovetsky, L're du vide: essaissur l'individualisme contemporain, Gallimard, Pariz,
1983, str. 145-146.
je koja je u potpunosti podvrgnuta trinim zahtjevima te
je u obeanju potronje vidio lanu jednakost koja prikriva
odsutnost demokracije i nepostojanje jednakosti
14
. Nova
sociologija narcistike potronje dokinula je tu opreku
izmeu reprezentirane i nepostojee jednakosti. Ona je
potvrdila pozitivnost tog procesa personalizacije kojeg
je Baudrillard analizirao kao mamac. Preobraavajui do-
jueranjeg otuenog potroaa u narcisa koji se slobodno
igra s predmetima i simbolima trinog svijeta, ona pozitiv-
no poistovjeuje demokraciju s potronjom. Ta je so-
ciologija time usluno ponudila tu rehabilitiranu
demokraciju jo radikalnijoj kritici. Odbiti nesklad izmeu
masovnog individualizma i demokratske vladavine znailo
je ukazati na jo dublje zlo. To je znailo na pozitivan nain
utvrditi da je demokracija bila samo narcistiko carstvo po-
troaa koji mijenjaju izborne odluke kao svoja intimna za-
dovoljstva. Veselim postmodernim sociolozima odgovorili
su potom filozofi teke kategorije antikog kova. Oni su
podsjetili da je politika, kako su je definirali u antici, bila
umijee zajednikog ivota i potrage za zajednikim do-
brom; da je samo naelo te potrage i umijea bilo jasno raz-
dvajanje izmeu podruja zajednikih stvari i carstva
sebinosti te sitniavosti osobnog ivota i interesa doma-
instva. Socioloki portret vesele postmoderne demok-
racije upozoravao je dakle na uruavanje politike koja je od
14
Jean Baudrillard, La Socit de consommation. Ses mythes, ses structures, S.G.P.P, Pariz,
1970, str. 88.
tada potinjena obliku drutva kojim upravlja samo zakon
potroake individualnosti. Naspram toga trebalo je s Ari-
stotelom, Hannom Arendt i Leom Straussom obnoviti isti
smisao politike osloboene od napada demokratskog po-
troaa. U praksi, taj e se individualni potroa posve pri-
rodno poistovjetiti s likom plaenog radnika koji sebino
titi svoje arhaine povlastice. Lako se moemo sjetiti vala
literature koji nas je zapljusnuo u doba trajkova i manife-
stacija u jesen 1995. kako bi pozvao te povlatene na svijest
o zajednikom ivotu i na slavlje javnog ivota koje su oni
ukaljali svojim sebinim interesima. Ali, ono to je vanije
od tih okolnih uporaba je uspostavljena vrsta identifikaci-
ja izmeu demokratskog ovjeka i pojedinca potroaa.
Sukob postmodernih sociologa i filozofa antikog kova
tim lake uspostavlja tu identifikaciju to suparnici, u dvo-
boju koji je dobro pripremio asopis koji se ironino zove
Le Dbat, predstavljaju samo dva lica iste kovanice, istu
raunicu koja se moe itati u dva oprena smjera.
Tako se najprije izvrila redukcija demokracije na sta-
nje u drutvu. Preostaje nam shvatiti drugi trenutak proce-
sa, onaj u kojemu tako definirana demokracija postaje
drutveno stanje koje nedolino zadire ne vie samo u poli-
tiku sferu, nego u antropoloku katastrofu, u samou-
nitenje ovjeanstva. Taj korak naprijed dogodio se
posredstvom druge pripremljene igre izmeu filozofije i
sociologije koja je manje miroljubiva u svom odvijanju, ali
dolazi do istog rezultata. Kao pozornica pri tome je po-
sluila rasprava o obrazovanju. Poetni kontekst te raspra-
ve odnosio se na pitanje obrazovnog neuspjeha tj. na
neuspjeh kolske institucije da djeci poteklih iz najniih
klasa dade jednake anse. Dakle, bilo je rije o tome zna-
mo li kako bismo trebali shvatiti jednakost u koli ili kako
je kola zamilja. Takozvana socioloka teza se oslanjala na
Bourdieuove i Passeronove radove, tj. na objelodanjenje
drutvenih nejednakosti koje se skrivaju u oblicima naiz-
gled neovisnim o obrazovnom prijenosu znanja. Ona je
dakle predlagala da se kolu uini jednakijom tako da
napusti utvrdu u kojoj se je bila zatitila od drutva: mije-
njajui oblike drutva obrazovanja te prilagoavajui obra-
zovne sadraje uenicima kojima najvie nedostaje
kulturna batina. Takozvana republikanska teza bila je
upravo obrnuta: uiniti kolu bliom drutvu znailo bi
uiniti je homogenijom drutvenoj nejednakosti. Tako bi
kola mogla postii jednakost samo u mjeri u kojoj bi se,
zaklonjena zidovima koji je razdvajaju od drutva, mogla
posvetiti svojem pravom zadatku: bez obzira na podrijetlo
ili drutvenu namjenu, svima jednako dijeliti univerzalno
znanje rabei, zbog te jednakosti, oblik odnosa koji je
nuno nejednak, izmeu onoga koji zna i onoga koji ui.
Morala se dakle potvrditi ta svrha koja se povijesno utjelo-
vila u republikanskoj koli Julesa Ferryja.
inilo se dakle da se rasprava odnosi na oblike nejed-
nakosti i sredstva jednakosti. Pa ipak su okviri rasprave bili
odvie dvosmisleni. O toj dvosmislenosti svjedoi injenica
da je stjegonosna knjiga tog usmjerenja bila De L'cole (O
koli) Jean-Claudea Milnera. Milnerova je knjiga naime
govorila o neemu potpuno drugaijem od onoga to su
tada htjeli u njoj proitati. Nije je mnogo zanimalo da ono
univerzalno stavi u slubu jednakosti. Mnogo ju je vie za-
nimao odnos izmeu znanja, sloboda i elita. I, daleko vie
od Julesa Ferryja, knjiga je bila nadahnuta Renanom i nje-
govom vizijom o uenim elitama kao jamcima sloboda u
zemlji kojoj prijeti despotizam svojstven katolicizmu
15
.
Opreka izmeu republikanskog i sociolokog nauka
bila je zapravo opreka izmeu dvije sociologije. No, pojam
republikanskog elitizma mogao je prikriti tu dvosmisle-
nost. vrsta jezgra teze bila je pomirena obinom razlikom
izmeu republikanske univerzalnosti i drutvene partiku-
larnosti i nejednakosti. inilo se da se rasprava odnosi na
ono to je mo javnosti mogla i morala uiniti kako bi svo-
jim vlastitim sredstvima izljeila drutvene nejednakosti.
Meutim, vrlo brzo smo vidjeli kako se pomalja nova per-
spektiva, a krajolik preinauje. Tijekom prokazivanja neu-
moljivog porasta nekulture povezanog sa zapljuskivanjem
kulture supermarketa, korjen zla biti e uskoro identifici-
ran: to je bio, naravno, demokratski individualizam. Ne-
prijatelj s kojim se sukobljavala republikanska kola vie
15 Renanova teza saeta je u Rforme intellectuelle et morale, uvres complres, Cal-
mann-Levy, Pariz, t.l, str. 325-546. To to Renanovu tezu prati osjetna nostalgija za
srednjovjekovnim katolikim pukom koji svoj rad i svoju vjeru stavlja u slubu velikog dje-
la katedrala, nije proturjeno. Elite moraju biti protestantske, tj. individualistike i pro-
svijedjene, a narod katoliki odnosno kompaktan i vie vjeran nego prosvijetljen. To od
Guizota do Taina ili Renana predstavlja jezgru miljenja o elitama XIX. stoljea.
nije bilo drutvo nejednakosti iz kojeg treba istrgnuti ue-
nika, ve je to bio uenik sam koji je postajao predstavnik
demokratskog ovjeka par excellence, nezrelo bie, mladi
potroa opijen jednakou kojemu su ljudska prava bila
isprava. kola je, bit e uskoro reeno, patila samo od jed-
nog jedinog zla, od Jednakosti, utjelovljene upravo u ono-
me kojeg je trebala poduiti. A ono to je pogoeno tom
boleu u uiteljevu autoritetu nije vie univerzalnost zna-
nja, nego sama nejednakost koja se shvaa kao oitovanje
transcendencije: Nema vie mjesta za bilo kakvu tran-
scendenciju, pojedinac je uzdignut u apsolutnu vrijednost,
a ako je jo neto ostalo od svetoga to je sanktifikacija indi-
vidue pomou ljudskih prava i demokracije (...) Eto, dakle,
zato je uniten uiteljev autoritet: zbog napredovanja u
jednakosti on je samo obian radnik koji pred sobom ima
korisnike te kao jednak s jednakim mora raspravljati s
uenikom koji na kraju postaje sucem svom uitelju
16
.
Republikanski uitelj, prenositelj univerzalnog znanja
u nevine due koje ini jednakim, postaje dakle obian
predstavnik odraslog ovjeanstva na putu prema nestan-
ku u korist poopenog carstva nezrelosti, on postaje po-
sljednjim svjedokom civilizacije koji uzalud istananosti
i sloenosti svojega miljenja suprotstavlja visokim be-
demima svijeta odanom monstruoznom carstvu adole-
scenata. On postaje razoaranim promatraem velike
16
Jean-Louis Thiriet, L'Ecole malade de l'egalite, Le Dbat, br. 92, studeni/prosinac
1996.
civilizacijske katastrofe kojima pripadaju istoznana imena
potronje, jednakosti, demokracije ili nezrelosti. Sred-
njokolac koji se pred Platonom ili Kantom poziva na svoje
vlastito miljenje predstavnik je neumoljive spirale de-
mokracije opijene potronjom ime svjedoi kraju kulture,
osim ako nije rije o nastanku kulture svega, supermarke-
ta ivotnih stilova, o pretvaranju svijeta u Club-Med i
uranjanju itave egzistencije u sferu potronje
17
. Besko-
risno je ulaziti u detalje neiscrpne literature koja nas ve
desetak godina, tjedan za tjednom, obavjetava o novim
manifestacijama ambalairane demokracije ili otrova
bratstva
18
: gluparije kolaraca koje svjedoe o pogubnim
uincima jednakosti korisnika ili antiglobalistike ma-
nifestacije neuke mladei opijene proljetnom veliko-
dunou
19
, reality emisije na televiziji koje predstavljaju
uasno svjedoanstvo totalitarizma kakvog Hitler nije mo-
gao ni sanjati
20
ili pouka mlade ene koja je izmislila rasi-
stiki napad zbog kulta rtava koji je neodvojiv od irenja
demokratskog individualizma
21
. Ta neprestana prokazi-
17
Za razvijanje tih tema znatieljnog itatelja moemo uputiti na sva djela Alaina Finkelkra-
uta, osobito na L'Imparfait du prsent, Gallimard, Pariz, 2002, ili, to je ekonominije, na
razgovor s Marcelom Gauchetom, Nelagoda u demokraciji. kola, kultura, individuali-
zam, Le Dbat, br. 51, rujan-listopad, 1988. Za razgranatiju viziju u stilu neokatolikog
punka vidjeti kompletna djela Mauricea Danteca.
18
L'Imparfait du prsent, str. 164
19 Isto, str. 200
20 Jean-Jacques Delfour: Loft Story: une machine totalitaire, Le Monde, 19. svibanj 2001.
O istoj temi - i u istom tonu - vidi Damien Le Guay, L'Empire de la tl-ralit: comment
accrotre le temps de cerveau human disponihle, Presses de la Renaissance, Pariz, 2005.
21 Lucien Karpik, Biti rtva znai traiti odgovornog koji je objavila Ccile Prieur, Le
Monde, 22-23 august 2004. Poznata je vanost prokazivanja demokratsk'tiranije u via-
vanja demokratskog uruavanja svakog miljenja i kulture
ne idu samo u korist dokazivanja a contrario neprocjenjive
visine miljenja i nedokuive dubine kulture onih koji ih
proizvode - ta bi demonstracija ponekad mogla imati pro-
blema kada bi bila izravna. Ta prokazivanja omoguuju da
se svi fenomeni jo dublje postave na jednu te istu ravninu
tako da im se svima pripie jedan te isti uzrok. Fatalna de-
mokratska ekvivalencija svega, to je prije svega proizvod
metode koja za sve fenomene - drutveni pokret, rasni ili
religijski sukob, modu, reklamnu kampanju ili neto drugo
- ima samo jedno objanjenje. Tako e se stavovi mlade
djevojke koja, u ime religije svojih otaca, odbija skinuti
veo, kolarca koji logiku Kurana suprotstavlja logici znano-
sti ili uenika koji fiziki napada uitelja ili uenika Zidova
pripisati carstvu demokratske individue, odcijepljene od
svih odnosa i transcendencije. A lik demokratskog po-
troaa opijenog jednakou moi e se poistovjetiti, po ra-
spoloenju i potrebi uzroka, s najamnim radnikom, s
nezaposlenom osobom koja visi na zavodu za zapoljavan-
je ili s ilegalnim emigrantom zatvorenim u aerodromskim
ekaonicama. Ne treba se uditi tomu to su predstavnici
potroake strasti koji izazivaju najvei bijes naih ideologa
uglavnom oni ija je potroaka mo najogranienija. Pro-
kazivanje demokratskog individualizma vri se, jeftino,
tako da se podudaraju dvije teze: klasina teza o boga-
dajuem mnijenju koju ine rtve. O toj temi vidi osobito Gilles William Goldnagel, Les
Martyrocrates: derives et impostures de l'idologie victimaire, Plon, Pariz, 2004.
taima (siromasima nikada dosta) i teza o profinjenoj eliti -
previe je individualaca, previe je ljudi koji ele povlasticu
individualnosti. Prevladavajui intelektualni diskurs tako
se povezuje s milju cenzusne* i uenjake elite 19. stoljea:
individualnost je dobra za elite, a postaje civilizacijska ka-
tastrofa kada postane svima pristupana.
Tako izgleda politika koju u cijelosti prisvaja antropo-
logija koja poznaje samo jednu opreku: onu odraslog
ovjeanstva, vjernog tradiciji koja je uspostavlja kao takvu
i djetinjeg ovjeanstva kojeg njegov san o novom poetku
vodi do samounitenja. Upravo to kliznue, s vie koncep-
tualne elegancije, primjeuje autor u djelu Les Penchants
criminels de l'Europe dmocratique. Tema neogranienog
drutva najbre saimlje obilnu literaturu koja u liku de-
mokratskog ovjeka okuplja potroaa u supermarketu,
adolescentkinju koja odbija skinuti veo i homoseksualni
par koji eli imati djecu. Ona prije svega saimlje dvostru-
ku preobrazbu koja demokraciji istodobno predbacuje
stvaranje onog oblika drutvene homogenosti koji se done-
davno pripisivao totalitarizmu te neogranienog samopro-
izvodeeg napretka svojstvenog logici Kapitala
22
. Ta tema
tako konano dovrava novo francusko itanje demokrat-
*Od censitaire, bira koji je mogao platiti troak glasovanja (cens) od 300 franaka, kojeg
uspostavlja Burbonska restauracija (nap. prev.).
22
Ako tako gledamo na stvari, onda bi vrijedilo proitati Salaire de l'Idal: thorie des classes
et de la culture au XX'sicle, Le Seuil, Pariz,1997, gdje isti Jean-Claude Milner, u marksi-
stikom okviru nesretne sudbine plaene buroazije koja je postala beskorisna za kapi-
talistiki razvitak, analizira procese koje ovdje pripisuje fatalnom razvoju demokratske
neogranienosti.
skog doubl binda. Teorija doubl bindea je dobru demok-
ratsku vladavinu suprotstavljala dvostrukom ekscesu
demokratskog politikog ivota i masovnog individualiz-
ma. Novo francusko itanje ponitava napetost suprotno-
sti. Demokratski ivot postaje apolitini ivot ravnodunih
konzumenata roba, manjinskih prava, kulturne industrije i
laboratorijski roene djece. Taj se ivot jednostavno i
iskljuivo izjednaava s modernim drutvom koje se od-
mah preobraava u homogenu antropoloku konfiguraci-
ju. Oito da nije nebitno to to je najradikalniji prokaziva
demokratskog zloina prije dvadeset godina bio stjego-
noa republikanske i laike kole. Upravo je oko pitanja
obrazovanja smisao nekoliko rijei - republika, demokra-
cija, jednakost, drutvo - postao proturjean. Do juer se
postavljalo pitanje jednakosti svojstevne republikanskoj
koli i njezinu odnosu prema drutenoj nejednakosti. Da-
nas se samo pitamo o procesu prijenosa znanja kojeg treba
spasiti od sklonosti prema samounitenju do kojeg nas
vodi demokratsko drutvo. Do juer je bilo rijei o univer-
zalnom prijenosu znanja i njegovoj egalitarnoj snazi. Ono
to se danas pak treba prenijeti, i to kod Milnera saimlje
idovsko ime, jest naprosto naelo roenja, naelo spolne
podjele i srodstva.
Otac obitelji koji nalae svojoj djeci prouavanje Fari-
zeja moe onda zauzeti mjesto republikanskog uitelja
koji djecu odvraa od obiteljske reprodukcije drutvenog
poretka. A dobra vladavina koja se suprotstavlja demok-
ratskoj izopaenosti, zbog dvosmislenosti, vie ne mora
stajati ispred imena demokracije. Ona se nekada zvala
republikom. No, republika nije izvorno ime vladavine za-
kona, naroda i njegovih predstavnika. Republika je od Pla-
tona ime za upravljanje koje jami reprodukciju ljudskog
stada titei ga od poveanja apetita za individualnim do-
brima ili kolektivnom moi. Upravo zato on moe preuzeti
drugo ime koje prikriveno, ali odluno proima dokaziva-
nje demokratskog zloina: dobra vlast danas iznova otkri-
va ime koje je imala prije nastupa demokracije. Ona se
zove pastoralno vladanje. Demokratski zloin pronalazi
dakle svoje podrijetlo u prvobitnom prizoru koji se zove
zaborav pastira.
23
Malo prije Milnerove knjige to je izrijekom dala na
znanje knjiga pod naslovom Le Meurtre du pasteur {Uboj-
stvo pastira)
24
. Ta knjiga ima jednu neospornu zaslugu: ilu-
strirajui logiku jedinica i cjelina koje je razvio autor djela
Les Penchants criminels de l'Europe dmocratique, i Lvy nu-
di konkretnu figuru transcendencije koju na tako udan
nain brane novi ampioni republikanske i laike kole.
Bijeda demokratskih individua, objanjava on, jest bijeda
onih koji su izgubili mjeru po kojoj se Jedno moe uklopiti
u viestruko, a sve jedinice ujediniti u sve. Ta se mjera ne
25
Jean-Claude Milner, Les Penchants criminels de l'Europe dmocratique. Verdier, 2003, str.
32. Zahvaljujem Jean-Claudeu Milneru na odgovorima koje je napisao s obzirom na opa-
ske koje sam mu bio uputio o tezama njegove knjige.
24
Benny Lvy, Le Meurtre du pasteur. Critique de la vision politique du monde, Grasset-Ver-
dier, 2002.
Le Meurtre du pasteur, isto, str. 313.
25
moe zasnovati ni na kakvoj ljudskoj konvenciji, nego
samo na brizi boanskog pastira koji misli na sve svoje ovce
i na svaku od njih posebno. Taj se pastir oituje u snazi
koja e uvijek nedostajati demokratskoj rijei, u snazi Gla-
sa iji je ok u vatrenoj noi bio osjetio svaki Hebrej, dok je
ljudskom pastiru, Mojsiju, bila dana izvanredna skrb da taj
glas uje, rijeima ga objasni te organizira svoj narod po
njegovu nauku.
Od tada se sve moe jednostavno objasniti alima de-
mokratskog ovjeka i obinom podjelom na ovjeanstvo
koje je odano ili nevjerno zakonu filijacije. Napad na zako-
ne srodstva najprije je napad na svezu ovce i njezina oca s
boanskim pastirom. Na mjesto Glasa, kae nam Benny
Levy, Moderni su postavili ovjeka-boga ili narod-kralja,
tog neodreenog ovjeka ljudskih prava kojeg je teoretiar
demokracije, Claud Lefort, smjestio na prazno mjesto.
Umjesto Glasa usmjerenog prema Mojsiju nama uprav-
lja ovjek mrtvog boga. A ovaj potonji moe upravljati
samo ako postane jamcem malih uitaka koji kapitalizi-
raju nau ogromnu bijedu siroadi osuene na lutanje po
carstvu praznine, to znai i carstvom demokracije, indivi-
dualca ili potronje
25
.
POLITIKA ILI IZGUBLJENI PASTIR
T
reba dakle shvatiti da je zlo nastalo jo puno prije. De-
mokratski zloin protiv poretka ljudskog srodstva naj-
prije je politiki zloin, tj. zloin obine organizacije
ljudske zajednice bez sveze s Bogom ocem. Ono to se
ispod imena demokracije prokazuje i podrazumijeva jest
sama politika. No, politika nije roena s modernom nevje-
rom. Prije ljudi modernog doba koji kraljevima odsjecaju
glave kako bi lake mogli popuniti svoje koarice u super-
marketima, tu su ljudi Antike, a ponajprije Grci koji su
razvrgnuli vezu s boanskim pastirom i pod dvostrukim
imenom filozofije i politike javno obznanili to razvrgnue.
O ubojstvu pastira, kae Benny Levy, itamo otvoreno u
Platonovim tekstovima. U Dravniku koji spominje doba u
kojem je sam boanski pastir izravno upravljao ljudskim
krdom. U etvrtoj knjizi Zakona gdje se iznova govori o
sretnom carstvu boga Kronosa koji je znao da ni jedan ov-
jek ne moe zapovijedati drugima, a da se ne ispuni neum-
jerenou i nepravdom, a na problem je odgovorio tako da
je ljudskom plemenu za vode postavio lanove vie rase da-
imona. Ali Platon, nehotirnini suvremenik onih ljudi koji
smatraju da mo pripada narodu i kojima se mogao suprot-
staviti samo s brigom za sebe koja ne moe premostiti
distancu od jednih do svih, supotpisao je rastanak tako da
je Kronosovo carstvo i boanskog pastira prognao u mitsko
doba. Ali to je uinio pod cijenu da njihovu odsutnost
ublai drugom bajkom, onom o republici utemeljenoj
na plemenitoj lai po kojoj je bog u duu upravitelja sta-
vio zlato, u duu ratnika srebro, a u due radnika eljezo
kako bi zajednici zajamio vrsti red.
Priznajmo to Bojem predstavniku: u potpunosti je
tono da se politika definira u odvajanju od modela pastira
koji hrani svoje stado. Isto tako, u potpunosti je tono da
moemo odbiti to odvajanje i zahtijevati od boanskog pa-
stira, kao i onih ljudskih koji tumae njegov glas, da vladaju
narodom. No, cijena toga je demokracija koja postaje
samo carstvo nitavila, posljednja figura politikog od-
vajanja koja priziva povratak, iz dna bijede, zaboravljenom
pastiru. U tome sluaju brzo emo zavriti raspravu. No,
stvari moemo uzeti i obrnuto, moemo se pitati zato se
povratak izgubljenom pastiru polako namee kao konana
posljedica izvjesne analize demokracije kao drutva po-
troakih pojedinaca. Vie dakle neemo istraivati ono to
politika potiskuje, nego obrnuto, ono to je u politici poti-
snula analiza koja od demokracije stvara stanje neumjere-
nosti i bijede od koje nas moe spasiti samo bog. Citati
emo dakle Platonov tekst iz drugog kuta: ne onoga o
oprotaju od pastira, nego obrnuto, iz onoga koji ga nostal-
gino zadrava, iz kuta njegove ustrajne prisutnosti u srcu
Drave gdje slui kao referencija pomou koje uspostavlja
opreku izmeu dobre vladavine i one demokratske.
Demokraciji Platon zamjera dvije stvari koje se naiz-
gled iskljuuju, ali se zapravo vrsto uzajamno artikuliraju.
S jedne strane, demokracija je carstvo apstraktnog zakona,
suprotno lijenikovoj ili pastirovoj skrbi. Mo pastira ili
lijenika oituje se na dva naina: njihova se znanost naj-
prije suprotstavlja tiraninovu apetitu jer on raste samo u
korist onih koji ga ele. No, ta se mo takoer opire de-
mokratskom drutvu jer se njezina znanost prilagodava
svakom sluaju neke ovce ili pacijenta. Zakoni demokraci-
je, naprotiv, pokuavaju vrijediti u svim sluajevima. Kao
takvi oni su slini uputama lijenika na putu koji bi ih jed-
nom ostavio za sve, koju god bolest trebalo lijeiti. No, ta
univerzalnost zakona varljiva je pojavnost. U postojanosti
zakona nije rije o univerzalnosti ideje koju uvaava ovjek
demokracije, nego o instrumentu njegova dobrog uitka.
Modernim jezikom biti e kasnije reeno da iza univerzal-
nog graanina koji je temelj demokracije treba prepoznati
stvarnog ovjeka, odnosno sebinog pojedinca demokrat-
skog drutva.
I tu dolazimo do glavnog problema. Platon je prvi izmi-
slio onu vrstu sociolokog itanja koje smatramo svojstve-
nim modernom dobu, interpretaciju koja iza pojavnosti
politike demokracije mahnito trai obrnutu stvarnost:
stvarnost drutvenog stanja kojim vlada taj ovjek sebino-
sti i privatnosti. Za njega je demokratski zakon samo stvar
narodnog uitka, izraz slobode individua iji je jedini
zakon promjena raspoloenja i zadovoljstava, koji su rav-
noduni prema kolektivnom poretku. Dakle, rije demok-
racija ne oznaava jednostavno lo oblik vladanja i
politikog ivota. On oznaava upravo jedan stil ivota koji
se suprotstavlja svakom ureenom vladanju zajednicom.
Demokracija je, kae nam Platon u VIII. knjizi Drave, po-
litiki poredak koji to nije. Ona nema ustroj jer ih ima sve.
Ona je sajam ustroja, poput Harlekinove odjee koju vole
ljudi kojima je najvanija stvar konzumacija zadovoljstava i
prava. Demokracija nije samo carstvo pojedinaca koji sve
ine zbog svojih zadovljstava. Ona je upravo preokret svih
odnosa koji strukturiraju ljudsko drutvo: vladari izgledaju
kao oni kojima se vlada, i obrnuto; ene su jednake s
mukarcima; otac se navikava ponaati se prema djetetu
kao prema sebi jednakome; emigrant* i stranac postaju
ravnopravni graani; uitelj strahuje i ugaa uenicima
koji se s druge strane njemu rugaju; mladi se izjednauju sa
starima, a stari oponaaju mlade; ak su i ivotinje slobod-
Autor rabi rije le mtque koja je izvorno u staroj Grkoj (metoiokos) oznaavala udo-
maenog stranca koji za razliku od stranca prolaznika ima graanska prava. U dananjoj
Francuskoj pak ta rije ima pogrdno znaenje, a odnosi se na emigrante iz mediteranskih
zemalja (nap. prev.).
ne, a konji i magarci, svjesni svoje slobode i dostojanstva,
gurkaju na ulici one koji im ne daju da prou.
26
Kao to vidimo, nita ne nedostaje popisu zlikovaca
koji nam je u zoru treeg tisuljea donijela pobjeda de-
mokratske jednakosti: sajamsko carstvo i njegovo robno
arenilo, jednakost uitelja i uenika, poputanje autorite-
ta, kult mladosti, ravnopravnost ena i mukaraca, prava
manjina, djece i ivotinja. Dugo oplakivanje nedjela ma-
sovnog individualizma u doba supermarketa i mobilne
telefonije platonovskoj prii o nepripitomljivom demok-
ratskom magarcu moe pridruiti tek pokoji moderni do-
datak.
Time se moemo zabavljati, ali to nas vie ne moe
zauditi. Ne podsjeaju li nas neprestano da ivimo u doba
tehnike, modernih Drava, gradova s ogromnim pred-
graima i svjetskog trita koji nemaju vie nita zajed-
niko s onim malim grkim gradiima koji su nekada bili
mjesto pronalaska demokracije? Zakljuak koji bismo po
njima trebali izvesti jest da je demokracija politiki oblik
nekog drugog doba koji ne odgovara naem osim pod cije-
nu ozbiljne rekonstrukcije i osobito potkresavanja utopije
o moi naroda. No, ako je demokracija stvar prolosti,
kako shvatiti da opis demokratskog sela koji je prije dvije
tisue i petsto godina izradio jedan neprijatelj demokracije
moe vaiti kao vjeran portret ovjeka demokracije u doba
26
Drava, VIII, 562d-563d.
masovne potronje i planetarne mree? Grka je demokra-
cija, kau, bila sukladna drutvenom obliku koji vie nita
nema s naim. No, odmah poslije te tvrdnje pokazuju nam
da drutvo koje je bilo prikladno demokraciji ima ista obi-
ljeja kao i nae. Kako shvatiti taj paradoksalan odnos radi-
kalne razlike i savrene slinosti? Kako bih to objasnio,
predloio bih sljedeu tezu: uvijek prilagoen portret ov-
jeka demokracije proizvod je jedne operacije. Ta operacija
je istodobno nova i beskrajno obnavljana, a cilj joj je suzbiti
nevlastitost koja se tie samog naela politike. Sociologija
koja se zabavlja bezbrinim potroakim narodom, zapri-
jeenim ulicama i preokrenutim drutvenim ulogama suz-
bija slutnju o jo dubljem zlu: da bezimena demokracija
bude ne samo drutveni oblik nepoudan za dobru vlada-
vinu i prilagodljiv za onu lou, nego da bude samo naelo
politike, naelo koje ustanovljuje politiku temeljei do-
bru vladavinu na njezinom vlastitom odsustvu utemelje-
nja.
Kako bismo to shvatili vratimo se na popis preokreta
koji oituje demokratski eksces: vladari su poput onih
kojima se vlada, mladi kao stari, robovi kao gospodari,
uenici kao uitelji, ivotinje kao njihovi vlasnici. Sve je u
svakom sluaju naopako. Ali taj nered je umirujui. Ako su
svi odnosi istodobno preokrenuti ini se da su svi iste priro-
de, da svi oni izraavaju istu uzdrmanost prirodnog poret-
ka, dakle da taj poredak postoji, a politiki poredak
takoer pripada toj prirodi. Veseli portret ljudskog nereda
21
Zakoni, IH, 690a-690c.
i demokratskih drutava jedan je nain da se stvari iznova
postave u red: ako demokracija preokree odnos vladara i
onoga kojime se vlada kao to preokree i sve ostale odno-
se, ona a contrario jami da je taj odnos itekako homogen s
drugima, a da izmeu onoga kojim se vlada i vladara po-
stoji jednako vrsto naelo razlikovanja kao i izmeu ono-
ga koji stvara i stvorenoga, onoga koji dolazi prije i onoga
koji dolazi poslije. To je naelo koje jami kontinuitet
izmeu drutvenog i vladarskog poretka jer ono prije svega
jami kontinuitet izmeu poretka ljudske konvencije i
onoga prirode.
Nazovimo to naelo arhe. Hannah Arendt podsjetila
nas je da ta rije na grkom istodobno znai poetak i za-
povijed. Ona logiki zakljuuje da je rije za Grke ozna-
avala jedinstvo oba znaenja. Arhe je zapovijed onoga to
poinje, onoga koji je prvi. On je anticipacija prava na za-
povijedanje u inu zapoimanja i verifikacija moi poetka
u vrenju zapovijedi. Tako se definira ideal vladavine koja
je ostvarenje naela posredstvom kojeg poinje mo vla-
danja, vladanja koje je djelatno iznoenje legitimiteta nje-
govog naela Za vladanje su prikladni oni koji imaju
sposobnosti koje prilie toj ulozi, a prikladni da se njima
vlada su oni koji imaju sposobnosti komplementarne pret-
hodnima.
Upravo tu demokracija stvara problem, ili bolje, tu ga
pronalazi. Taj problem se oituje u treoj knjizi Zakona
21
, u
50
J A C Q U E S R A N C I R E
popisu kojim odjekuje popis poremeenih drutvenih od-
nosa koje je u Dravi predstavio portret ovjeka demokra-
cije. Nakon to je dopustio da u svakom gradu ima vladara
i onih kojima se vlada, ljudi koji vre arhe i onih kojih se
podvrgavaju njegovoj moi, Atenjenin se baca na prebroja-
vanje ovlasti jedne ili druge pozicije, koje vae jednako u
gradovima kao i u kuama. Tih je ovlasti sedam. etiri se
od njih predstavljaju kao razlike koje se tiu roenja: po
prirodi stvari, zapovijedaju oni koji su roeni prije ili ple-
menitije. To je mo roditelja nad djecom, starih nad mladi-
ma, gospodara nad robovima ili onih koji su plemeniti po
roenju nad onima koji su niska roda. Slijede druga dva
naela koja se pozivaju u najmanju ruku na prirodu, ako ne
i na roenje. To je prije svega zakon prirode koji slavi
Pindar, a onda mo jaih nad slabijima. O toj se ovlasti na-
ravno moe raspravljati: kako definirati onoga koji je naj-
jai? Gorgija, koji je pokazao svu neodreenost pojma,
zakljuio je da tu mo moemo ispravno shvatiti samo ako
je izjednaimo s vrlinom onih koji znaju. Upravo je o tome
rije u estom naslovu: mo koja ispunjava ispravno shva-
en zakon prirode, autoritet uenjaka nad neukima. Svaki
od ovih naslova ispunjava dva prihvaena uvjeta. Prvi, oni
definiraju hijerarhiju poloaja. Drugi, oni ga definiraju u
kontinuitetu s prirodom: u kontinuitetu koji se posreduje
obiteljskim i drutvenim odnosima za prve ovlasti, i u iz-
ravnom kontinuitetu za posljednje. Prve ovlasti temelje
poredak grada na zakonu srodstva. Ostali za taj poredak
zahtijevaju naelo superiornosti: da vie ne vlada onaj koji
se rodio prije ili plemenitije, nego jednostavno onaj koji je
bolji. Tu zapravo poinje politika, kada se naelo vladanja
odcijepi od srodstva pozivajui se jo uvijek na prirodu,
kada priziva prirodu koja se ne mijea s obinim odnosom
prema plemenskom ili nebeskom ocu.
Upravo tu poinje politika. Ali ba tu, na putu na kojem
eli odvojiti svoju vlastitu izvrsnost od obinog prava roe-
nja, ona susree neobian predmet, sedmu ovlast koja
moe zastupati i one nie i vie, ovlast koja to nije, a koju
Atenjanin ipak smatra najpravednijom. To je ovlast od
bogova ljubljenog autoriteta: izbor boga sluajnosti, dri-
jeba, koji predstavlja demokratsku proceduru pomou ko-
je ljudi jednakosti odluuju o raspodjeli mjesta.
Skandal se sastoji u sljedeem: za plemenitae koji
priznaju samo svoje roenje, starost ili nauku skandal bi
bio u pokoravanju zakonu sudbine. To je isto tako skandal
za Boje ljude koji naravno ele da budemo demokrati, ali
pod uvjetom da priznamo da smo za to morali ubiti oca ili
pastira, i da budemo stoga beskrajno krivi, nenadoknadivo
duni tom ocu. No, sedma ovlast nam pokazuje da
nema potrebe ni za kakvom rtvom ili svetogrem kako bi-
smo raskinuli s moi srodstva. Potrebno je samo baciti
kocku. Skandal se jednostavno sastoji u sljedeem: medu
ovlastima potrebnim za vladanje javlja se ona koja prekida
lanac, ovlast koja odbija samu sebe: sedma je ovlast odsut-
nost ovlasti. Tu nailazimo na najdublju nevolju s rijei de-
mokracija. Ne radi se o ogromnoj bijesnoj ivotinji, o
ponosnom magarcu ili o individualcu koji se povodi za
veim uitkom. Sve je jasnije da te slike slue prikrivanju
osnove problema. Demokracija nije stvar veeg uitka dje-
ce, robova ili ivotinja. Ona je stvar uitka boga sluajnosti
koja je po naravi takva da razara samu sebe kao naelo legi-
timnosti. Demokratski eksces nije ni u kakvoj vezi s po-
troakim ludilom. On je jednostavno gubitak mjere po
kojoj bi priroda nudila svoj zakon tvorbi zajednice posred-
stvom autoritarnih odnosa koji strukturiraju drutveno ti-
jelo. Rije je o skandalu ovlasti za vladanje koji je u
potpunosti razvrgnut od svake analogije s onima koji
upravljaju drutvenim odnosima, od svake slinosti izme-
u ljudske konvencije i prirodnog poretka. To je ovlast su-
periornosti koji se temelji tek na naelu same odsutnosti
superiornosti.
Demokracija prije svega oznaava anarhijsko vlada-
nje koje se ne temelji ni na emu drugom do odsutnosti
svake ovlasti za vladanje. Postoji meutim vie naina
suoavanja s tim paradoksom. Moemo jednostavno
iskljuiti demokratsku ovlast jer proturjei svakoj ovlasti za
vladanje. Isto tako moemo neprihvatiti da sluaj bude
naelo demokracije, razvrgnuti demokraciju od drijeba.
Kao to smo vidjeli, to ine nai suvremenici, eksperti, poi-
gravajui se na drugi nain s razliitou ili slinou vre-
mena. drijeb je, kau nam oni, bio prikladan tim starim
vremenima, i malim, gospodarski slabo razvijenim gra-
diima. Kako bi naim modernim drutvima sainjenim od
toliko paljivo isprepletenih mehanizama mogli upravljati
sluajno izabrani ljudi, koji ne poznaju znanost tih krhkih
ravnotea? Za demokraciju smo nali prikladnija naela i
sredstva: predstavnitvo suverenog naroda sainjeno od
njegovih izabranika, simbiozu izabrane narodne elite i one
elite koju su nae kole obrazovale u znanju o funkcioni-
ranju drutava.
No, osnova problema ne lei u razlici vremena i ravni.
28
Ako se drijeb naim demokracijama inio suprotan
svakom ozbiljnom naelu izbora upravitelja, onda je to
zato to smo istodobno zaboravili to je demokracija ozna-
avala i kojoj se vrsti prirode drijeb htio suprotstaviti.
Ako je, obrnuto, pitanje udjela pripisanog drijebu trajno
ostalo u refleksiji republikanskih i demokratskih institucija
od Platonova do Montesquieuova doba, ako su mu ari-
stokratske republike i mislioci koje ne zanima previe jed-
nakost dali za pravo, onda je to zato to je drijeb bio lijek
protiv istodobno puno teeg i puno vjerojatnijeg zla nego
to je to vladavina neovlatenih: protiv vladavine odreene
kompetencije", one koja pripada ljudima spretnim u preu-
28
Dokaz za to bio je podastrt kada je, pod socijalistikom vladavinom, predloeno da se
drijebom izaberu lanovi sveuiline komisije zaduene za zaposlenike natjeaje. Toj se
mjeri nije mogao suprotstaviti ni jedan praktini argument. Tu je zapravo bila rije o ogra-
nienoj populaciji, po definiciiji sastavljenoj od pojedinaca jednake znanstvene spo-
sobnosti. Samo je jedna mogunost loe prola: mogunost nejednakosti, sposobnost
manevriranja u slubi grupa koje vre pritisak. Sto znai da je pokuaj propao.
Ovdje u svakom sluaju treba upozoriti na teko prevodivu autorovu igru s rijei la com-
petence odnosno s njezinom negacijom gotovo u itavoj knjizi. Podsjetimo najprije na
O tome vidi: Bernard Manin, Principes du gouvernement reprsentatif, Flammarion, Pariz,
1996.
29
zimanju moi spletkarenjem. Od tada je drijeb postao
predmet udesnog rada na zaboravu
29
. Pravednost u pred-
stavljanju i kompetenciju upravitelja posve prirodno su-
protstavljamo arbitrarnoj pravdi i smrtonosnim rizicima
neovlatenosti. No, drijeb nikada nije bio vie sklon ne-
kompetentnima koliko kompetentnima. Razlog tomu to
je za nas postao nezamisliv jest to to smo se u potpunosti
navikli smatrati prirodnom ideju koja to sigurno nije bila
Platonu, a jo manje francuskim ili amerikim ustavotvor-
cima od prije dva stoljea: da je prvobitna ovlast koja bira
one dostojne zauzimanja moi ovlast onoga koji eli vriti
tu mo.
Platon zna da se sluaj ne da tako lako odstraniti. Na-
ravno, on unosi svu moguu ironiju u govor o tom naelu
koje se u Ateni smatralo najpravednijim i od bogova ljub-
ljenim. Ali u popisu zadrava tu ovlast koja to nije. To nije
samo zato to se jedan Atenjanin baca na prebrojavanje
ovlasti i to iz te potrage ne moe iskljuiti naelo koje
upravlja organizacijom grada. Za to postoje dva dublja raz-
loga. Prvi razlog je taj to je demokratski postupak drijeba
u skladu s naelom moi uenjaka nad jednom stvari koja
je esencijalna - nad dobrom vladavinom, a to je vladavina
nekoliko njezinih znaenja u francuskom jeziku: kompetencija, nadlenost, mjero-
davnost, ali i sposobnost i mogunost. Posljednja dva (laka i neobvezatnija)
znaenja u tipinoj Rancireovoj jezinoj igri sustavno i ironino uzdrmavaju dominantnu
uporabu rijei kompetencija koja je kljuna rije politikog leksika jer legitimizira pravo
na vladanje (nap. prev.).
onih koji ne ele vladati. Ako treba iskljuiti neku kategori-
ju s popisa onih koji su prikladni za vladanje, to su prije
svega oni koji spletkare kako bi doli do moi. Preko Gor-
gije uostalom znamo da u oima tih potonjih filozof ima
upravo iste poroke koje on pripisuje demokratima. I on ut-
jelovljuje preokret svih prirodnih odnosa autoriteta; filozof
je starac koji se igra djeteta, a mlade pouava preziru otaca
i uitelja, on je ovjek koji raskida sa svim predajama grad-
skih estitih ljudi koji su pozvani njima upravljati i prenositi
ih s generacije na generaciju. Kralj-filozof ima najmanje
jednu zajedniku toku s kraljem-narodom: da bi postao
kraljem bez svoje volje potrebno mu je malo boanskog
sluaja.
Nema prave vladavine bez udjela u sluajnosti, tj. bez
udjela u onome to u vrenju vlasti proturjei poistov-
jeivanju sa eljenom i osvojenom moi. To je paradoksal-
no naelo koje se namee ondje gdje se naelo vladanja
razvrgava od prirodnih i drutvenih razlika, tj. ondje gdje
ima politike. I to je ulog platonovske rasprave o vladanju
najjaih. Kako promiljati politiku ako ona ne moe biti ni
produetak razlika, tj. prirodnih i drutvenih nejednakosti,
niti mjesto koje trebaju zauzeti profesionalni spletkaroi?
No, kada filozof postavlja to pitanje, da bi se ono postavilo
demokraciji ve unaprijed treba, a da nije morala ubiti ni
kralja ni pastira, biti predloen najloginiji i najpodnoljiviji
odgovor od svih ostalih: uvjet neke politike vladavine jest
to da se temelji na odsutnosti ovlasti za vladanjem.
% J A C Q U E S R A N C I R E
To je drugi razlog zbog kojeg Platon ne moe sa svojeg
popisa odstraniti drijeb. Ovlast koja to nije stvara
uinak povratka na druge ovlasti, sumnju u legitimnost
koju one uspostavljaju. To su doista prave ovlasti za vlada-
nje jer definiraju prirodnu hijerarhiju izmeu onih kojima
se vlada i vladara. Samo treba vidjeti koju zapravo vladavi-
nu oni utemeljuju. To da se oni plemenita roda razlikuju
od onih neplemenita ele priznati mnogi kako bi svoju vla-
davinu mogli nazvati aristokracijom. No, Platon savreno
zna to e Aristotel izjaviti u Politici: one koje u gradovima
nazivamo najboljima jednostavno su najbogatiji, a ari-
stokracija je uvijek samo oligarhija, tj. vladavina bogatstva.
Politika zapravo poinje ondje gdje dira u roenje, gdje se
mo plemenita roenja koja se poziva na nekog boga kao
utemeljitelja plemena proglaava onim to jest: mo po-
sjednika. A upravo je to osvijetlila Klistenova reforma kada
je ustanovila atensku demokraciju. Klisten je razmjestio
Atenska plemena tako da ih je artificijelno odrao na sku-
pu, ne pozivajui se na prirodu stvari, po demima - tj. pre-
ma teritorijalnim okruzima - koji su zemljopisno odvojeni.
Uinivi to, unitio je neodjelitu aristokratsko-posjed-
nikonasljedninu mo boga mjesta. Rije demokracija
oznaava upravo takvu disocijaciju. Kritika zloinakih
tenji demokracije u jednoj stvari ima dakle pravo: de-
mokracija oznaava rascjep s poretkom srodstva. Samo, ta
kritika zaboravlja da ono to realizira taj rascjep, na najdo-
slovniji nain, jest ono to ona zahtijeva: strukturalna hete-
30
Jean-Claude Milner, Les Penchantes criminels de l'Europe dmocratique, isto, str. 81.
rotopija naela vladanja i naela drutva
30
. Demokracija
nije moderno neograniavanje koje bi unitavalo za poli-
tiku nunu heterotopiju. Ona je, suprotno, utemeljiteljska
snaga te heterotopije, prvobitno ogranienje moi oblika
autoriteta koji upravlja drutvenim tijelom.
Problem je naime u tome znamo li koja je to vlast nad
zajednicom koju moemo izvui iz tih ovlasti, pa ak ako
pretpostavimo da su one neosporne. Mo prvoroenih
nad mladima upravlja naravno obiteljima, ali moemo za-
misliti vladavinu nad gradom po tom modelu. Taj model
moemo ispravno okvalificirati ako ga nazovemo geron-
tokracijom. Mo uenjaka nad neukima s punim pravom
vlada u kolama, a po tom primjeru moemo utemeljiti
mo koju emo nazvati tehnokracijom ili epistemokraci-
jom. Tako emo uvrstiti popis vladavina utemeljenih na
ovlastima za vladanje. No, tom e popisu nedostajati samo
jedna vladavina, i to upravo ona politika. Ako politika
neto znai, onda je ona neto to se nadodaje svim tim vla-
davinama oinstva, dobi, bogatstva, moi ili znanosti koje
su na snazi u obiteljima, plemenima, radionicama ili kola-
ma predlaui svoje modele za izgradnju puno irih i
sloenijih oblika ljudskih zajednica. Tu je potrebno neto
vie, mo koja pada s neba, kae Platon. No, s neba su uvi-
jek padale samo dvije vrste vlasti: vlast mitskih vremena,
izravno carstvo boanskog pastira koji pase ljudsko stado,
vlast daimones kojima je Kronos povjerio ravnanje pleme-
nima; i vlast boanskog sluaja, drijeb upravitelja, tj. de-
mokracija. Filozof eli suzbiti demokratski nered kako bi
utemeljio pravu politiku, ali to moe uiniti samo na teme-
ljima samog nereda koji je rastrgnuo spregu poglavara
gradskih plemena s daimones, Kronosovim slugama.
To je osnova problema. Postoji prirodni poredak stvari
po kojem skupom ljudi vladaju oni koji imaju ovlasti za vla-
danje. Povijest zna za dvije velike ovlasti za vladanje ljudi-
ma: jedan povezan s ljudskim ili boanskim srodstvom, tj.
sa superiornou neijeg roenja; drugi je povezan s
organizacijom proizvodnih i reproduktivnih djelatnosti
drutva, tj. s moi bogatstva. Drutvima obino vlada kom-
binacija tih dviju sila kojima u razliitim proporcijama
pomau mo i znanost. No, ako stariji moraju vladati ne
samo mladima, nego i uenjacima i neukima, ako uenjaci
moraju vladati ne samo neukima, nego i bogatima i siro-
manima, ako se oni moraju pokoravati silnicima i ra-
zumjeti neuke, potrebno je jo neto vie, dodatna ovlast
zajednika svima onima koji je posjeduju i onima koji je ne
posjeduju. Ali ostaje samo anarhina ovlast, ovlast svoj-
stvena onima koji vie nemaju ovlasti kako za vladanje
tako i da budu oni kojima se vlada. Znaenje demokracije
najprije se odnosi na to. Demokracije nije ni vrsta ustava
niti neki oblik drutva. Mo naroda ne pripada ujedinjenoj
populaciji, njegovoj veini ili radnikim klasama. Ona je
jednostavno mo koja pripada onima koji nemaju vie
ovlasti za vladanje kao niti da se njima vlada. Te se moi ne
moemo rijetiti proglaavajui tiraniju veine, glupost ve-
like ivotinje ili svojevoljnost pojedinaca potroaa. U to-
me bi se sluaju trebalo rijeiti same politike. Politike ima
samo ako oni koji djeluju u svakidanjici drutvenih odno-
sa imaju dodatnu ovlast. Skandal demokracije, i drijeba
koji je u njezinoj biti, sastoji se u otkriu da ta ovlast moe
biti samo odsutnost ovlasti, da drutvene vladavine u ko-
nanici mogu poivati samo na vlastitoj kontingenciji. Po-
stoje ljudi koji su stariji, plemenitiji, bogatiji ili ueniji.
Postoje modeli vladanja i prakse autoriteta osnovane na
ovoj ili onoj raspodjeli mjesta i mogunosti. To je logika za
koju smatram da je treba promiljati u okviru pojma polici-
je
31
. No, ako mo starijih mora biti vie od gerontokracije,
mo bogatih vie od plutokracije, ako neuki moraju ra-
zumjeti da se moraju podvrgavati poretku uenih, njihova
mo mora poivati na nekoj dodatnoj ovlasti, na moi onih
koji nemaju nikakvo vlasnitvo koje im vie omoguuje da
vladaju nego da se njima vlada. Ta mo mora postati poli-
tika mo, a politika mo u konanici oznaava mo onih
koji nemaju prirodne razloge za vladanjem nad onima koji
nemaju prirodne razloge da se njima vlada. Mo najboljih
moe se konano opravdati samo u posredovanju moi
jednakih.
31
Usp. J. Rancire, Msentente. Politique et philosophie, Galile, Pariz, 1995, i Aux bords du
politique, Folio Gallimard, 2004.
To je paradoks s kojim se Platon susree u vladavini i
sluaja i koji, u svojemu estokom ili smijenom odbijanju,
demokracije, mora barem uzeti u obzir inei od vladavine
ovjeka bez svojstava kojeg je samo neki sretni sluaj poz-
vao na to mjesto. Tog ovjeka pak sa svoje strane susreu
Hobbes, Rousseau i svi moderni mislioci ugovora i suvere-
nosti u pitanjima suglasnosti i legitimnosti. Jednakost nije
fikcija. To naprotiv dokazuje svaki nadreenik kao najba-
nalniju od svih stvarnosti. Nema gospodara koji se ne
uspava riskirajui tako da mu rob pobjegne, nema ovjeka
koji nije sposoban ubiti nekog drugog, nema sile koja se
namee a da se ne mora legitimizirati, i time priznati ne-
svodljivu jednakost kako bi mogla profunkcionirati nejed-
nakost. Cim se poslunost mora ostvariti pozivajui se na
naelo legitimnosti, im tu moraju postojati zakoni koji se
nameu kao zakoni i institucije koje utjelovljuju ono zajed-
niko zajednice, zapovijed mora pretpostaviti jednakost
onoga koji zapovijeda i onoga kojemu je zapovijeeno.
Oni koji se smatraju pametnijima i realistima uvijek mogu
rei da je jednakost samo slatki aneoski san imbecila i
njenih dua. Na njihovu tetu, jednakost je postojana i
posvuda potvrena stvarnost. Nema slube koja se vri,
znanja koje se prenosi, autoriteta koji se uspostavlja a da
gospodar ne progovori, koliko god to bilo neznatno, kao
jednak s jednakim s onim kome zapovijeda ili koga
pouava. Drutvo nejednakosti moe funkcionirati samo
zahvaljujui mnotvu jednakosnih odnosa. Demokratski
skandal manifestira upravo tu upletenost jednakosti u ne-
jednakost kako bi ju pretvorio u sam temelj moi zajed-
nikoga. Tomu nije tako samo zato, kako se rado govori,
da jednakost pred zakonom postoji kako bi se ublaila ne-
jednakost pred prirodom. To je zato to se sama priroda
udvostruuje, jer se prirodna nejednakost vri samo pod
pretpostavkom jednakosti po prirodi koja joj pomae i
proturjei: u suprotnom bi bilo nemogue da uenici razu-
miju uitelje, a da neuki sluaju vladavinu uenjaka. Netko
e rei da u sluaju neposluha postoje vojnici i policija. Ali
zato ovi potonji moraju razumjeti naredbe uenih kao i in-
teres zbog kojeg ih moraju sluati, i tako dalje.
To je ono to politika zahtijeva i ime joj demokracija
pridonosi. Da bi bilo politike potreban je naslov iznimno-
sti, naslov koji se pridruuje onima pomou kojih se nor-
malno upravlja malim i velikim drutvima, a koji se
naposljetku svode na analizu roenja i bogatstva. Bogat-
stvo je usmjereno na svoj beskrajni porast, ali ono nema
mo da samo sebe nadmai. No, tomu je sklono roenje,
ali ono to moe samo pod cijenu da od ljudskog srodstva
skoi do boanskog. Time ono temelji vladavinu pastira
koji rjeava problem, ali pod cijenu suzbijanja politike.
Preostaje obina iznimka, mo naroda, koja nije ni mo
populacije ili njegove veine, nego mo bilo koga, neodjeli-
tost u mjerodavnosti da se zauzmu vladajui ili potinjeni
poloaji. Politika vladavina ima dakle utemeljenje. No, to
utemeljenje takoer je proturjeno: politika je utemeljenje
moi vladanja u svojoj odsutnosti temelja. Upravljanje
dravama legitimno je samo utoliko ukoliko je politiko. A
politiko upravljanje je samo ono koje poiva na vlastitoj
odsutnosti utemeljenja. Demokracija ima znaenje upravo
onog ispravno shvaenog zakona sluaja. Uobiajeni
prigovori demokraciji kojom se ne moe upravljati u
konanici upuuju na sljedei zakljuak: demokracija nije
ni drutvo kojim treba vladati, ni vladavina drutva, ona je
upravo to neupravljivo na kojem se naposljetku mora nai
utemeljena svaka vladavina.
DEMOKRACIJA, REPUBLIKA,
ZASTUPANJE*
D
emokratski se skandal jednostavno sastoji od ovog
otkria: da iza imena politike nikada nee stajati
naelo zajednice koje legitimira djelovanje vlasti polazei
od zakona inherentnog cjelini ljudskih zajednica. Rousse-
au je imao pravo prokazavi Hobbesov zaarani krug koji
pokuava dokazati prirodnu nedrutvenost ljudi na temelju
dvorskih intriga i salonskih ogovaranja. No, opisujui pri-
rodu na temelju drutva, Hobbes je takoer pokazao da je
uzaludno traiti podrijetlo politike zajednice u nekoj uro-
enoj vrlini drutvenosti. Ako potraga za tim podrijetlom
rado mijea prije i poslije onda je to zato to ona uvijek do-
lazi naknadno. Filozofija koja traga za naelima dobrog
vladanja ili razlozima zato se ljudi preputaju vladama do-
Autor rabi rije representation koja moe oznaavati predstavljanje, prikazivanje i
zastupanje. S obzirom da autor rabi sva ta znaenja, prevodit emo je u skladu s kon-
tekstom (nap. prev.).
lazi nakon demokracije koja i sama dolazi poslije, prekida-
jui s bezvremenom logikom po kojoj zajednicom vladaju
oni koji imaju ovlasti da vre vlast nad onima koji su una-
prijed odreeni da se podvrgavaju.
Rije demokracija dakle ne oznaava ni neki oblik
drutva niti oblik vlasti. Demokratsko drutvo uvijek je
samo fantazijska slikarija namijenjena podrci ovom ili
onom naelu dobre vlasti. Danas su drutva, ba kao i
juer, organizirana igrom oligarhija. Strogo govorei ne po-
stoji neto takvo kao to je demokratska vlast. Uvijek se
vri vlast manjine nad veinom. Mo naroda je dakle
nuno heterotopina drutvu nejednakosti kao oligarhij-
skoj vlasti. Ta mo je ono to dijeli vlast od same sebe dije-
lei samo drutvo. Ona je dakle isto tako ono to vrenje
vlasti razdvaja od reprezentacije drutva.
To se pitanje rado pojednostavljuje svodei ga se na
opreku izmeu izravne i zastupnike demokracije. Tada se
moemo jednostavno poigravati s razlikom u vremenima i
oprekom izmeu stvarnosti i utopije. Izravna je demokra-
cija, kau nam, bila dobra za stare grke gradove ili sred-
njovjekovne vicarske kantone u kojima se populacija
slobodnih ljudi mogla odrati na jednom mjestu. Naim
ogromnim nacijama i modernim drutvima odgovara samo
zastupnika demokracija. Argument nije toliko uvjerljiv
koliko bi htio biti. Poetkom 19. stoljea francuski zastup-
nici nisu vidjeli problem u okupljanju naelnika kantona
svih biraa. Za to nije trebalo nita vie od neto manjeg
broja glasaa, to se lako postizalo tako da se pravo biranja
pridravalo za najbolje zastupnike nacije, tj. za one koji su
mogli platiti cens od tristo franaka. Izravni izbori, govorio
je tada Benjamin Constant, uspostavljaju jedinu pravu za-
stupniku vlast.
32
A Hannah Arendt jo je 1963. u revolu-
cionarnoj formi vijea mogla vidjeti istinsku mo naroda u
kojima se uspostavljala samo djelatna politika elita, samo-
izabrana elita iz podruja onih koji nalaze sreu u brizi za
javnu stvar.
33
Drugim rijeima, zastupnitvo nikada nije bio sustav
izmiljen da ublai rast populacije. Ono nije oblik demok-
racije prilagoen modernim vremenima i irokim prostran-
stvima. Zastupnitvo je s punim pravom oligarhijska
forma, predstavnici manjine koji imaju naslov da se bave
zajednikim poslovima. U povijesti zastupnitva uvijek su
najprije bile zastupljene drave, poretci, vlasnitva, bilo da
ih se smatralo izvorima naslova za vrenje moi ili im je su-
verena mo dala mogunost savjetodavnog glasa. A izbori
su jo manje sami po sebi demokratski oblik pomou kojeg
se moe uti glas naroda. Izbori su od poetka izraz jedne
suglasnosti koju zahtijeva via sila, a koja mora biti jedno-
duna da bi uope postojala.
34
Oiglednost koja demokra-
ciju izjednauje s oblikom zastupnike vlasti i potjee od
32
Citirano prema Pierre Rosanvalon, Le Sacre du citoyen: histoire du suffrage universel en
France, Gallimard, Pariz, 1992, str. 281
33
Hannah Arendt, Essaisurla rvolution, Gallimard, Pariz, kolekcija Tel, 1985., str. 414
34
Vidi gore ve citiranog Rosanvallona i Bernard Manin, Principes du gouvernement reprsen-
tatif, ve citirano.
izbora, povijesno je gledano posve nova. Po svome pravom
podrijetlu, zastupnitvo se suprotstavlja demokraciji. U
vrijeme amerike i francuske revolucije to su svi znali.
Oevi utemeljitelji i njihovi francuski takmaci u zastup-
nitvu su vidjeli upravo sredstvo elite da djelatno, u ime na-
roda, vri mo koja se narodu mora priznati, ali koju on ne
bi znao vriti a da ne urui samo naelo vladanja.
35
Rousse-
auovi uenici, s druge strane, zastupnitvo prihvaaju samo
pod cijenu da ne prihvate to ono znai, tj. zastupnitvo
posebnih interesa. Opa se volja ne dijeli, a zastupnici
predstavljaju samo naciju openito. Zastupnika demok-
racija danas se moe initi kao pleonazam. Ali najprije je
bila oksimoron.
To ne znai da bi snagu izravne demokracije trebalo su-
protstavljati posredovanjima i prisvajanjima zastupnitva
ili se pozivati na lanu pojavnost formalne demokracije
pred uinkovitou one stvarne. Jednako je pogreno poi-
stovjetiti demokraciju sa zastupnitvom kao i jednu su-
protstaviti drugoj. Ono to demokracija znai jest upravo
sljedee: da pravno-politiki oblici utemeljenja drave i
njezini zakoni nikada ne poivaju na jednoj te istoj logici.
Ono to nazivamo zastupnikom demokracijom, a to je
tonije zvati parlamentarnim sustavom ili poput Raymon-
35
Demokracija, kae John Adams, ne oznaava nita drugo nego pojam samog naroda koji
ni u kojem sluaju ne vlada, citirano prema Bertlinde Laniel, Le Mot democracy et son
histoire aux Etats-Unis de 1780 1856, Presses de l'Universit de Saint-tienne, 1995, str.
65.
da Arona, poretkom ustavnog pluralizma, mijean je
oblik: on je oblik funkcioniranja drave koja se u poetku
temeljila na povlastici prirodnih elita, a potom se malo
pomalo demokratskim borbama odvratila od svoje funkci-
je. Krvava povijest borbi za izbornu reformu u Velikoj Bri-
taniji bez sumnje je tome najbolje svjedoanstvo koje je s
uitkom izbrisala idila engleske tradicije liberalne de-
mokracije. Ope glasovanje nipoto nije prirodna posljedi-
ca demokracije. Demokracija nema prirodnu posljedicu
upravo zato to ona predstavlja podjelu prirode, raski-
nutu svezu prirodnih svojstava i oblika vlasti. Ope glaso-
vanje mijeane je forme, nastalo iz oligarhije, koje je
prisvojila demokratska borba i neprestano ponovno osva-
jala oligarhija koja predlae svoje kandidate, ponekad i
svoje odluke, izboru birakog tijela, a da nikada ne moe
ukloniti rizik da se birako tijelo ponese kao populacija
koja bira drijebom.
Demokracija se nikada ne izjednauje s pravno-poli-
tikom formom. To ne znai da je ravnoduna prema nji-
ma. To znai da je mo naroda uvijek s onu ili s ovu stranu
tih formi. S ovu stranu jer te forme ne mogu funkcionirati
ako se u konanoj instanciji ne pozivaju na tu mo nekom-
petentnih koja temelji i nijee mo kompetentnih, na tu
jednakost koja je nuna za samo funkcioniranje stroja ne-
jednakosti. S onu stranu, jer se same forme koje upisuju tu
mo neprestano iznova prisvajaju samom igrom stroja vla-
sti, u prirodnoj logici ovlasti za vladanje koja je i logika
neodjelitosti privatnog i javnog. im se prekine sveza s pri-
rodom, a vlasti se obveu predstavljati se kao instancije za-
jednikog u zajednici, odvojene od svoje jedine logike
odnosa vlasti imanentnih reprodukciji drutvenog tijela,
postoji javna sfera, sfera susreta i sukoba izmeu dvije su-
protstavljene logike policije i politike, prirodne vladavine
drutvenih kompetencija i vladavine bilo koga. Spontana
praksa svake vlasti tei suziti tu javnu sferu, uiniti od nje
privatnu stvar i time odgurnuti nazad u privatni ivot mje-
sta i intervencije nedravnih djelatnika. Daleko od toga da
je oblik privatnog ivota pojedinaca posveen njihovoj pri-
vatnoj srei, demokracija je dakle proces proirenja te sfe-
re. Proiriti javnu sferu ne znai, kao to eli takozvani
liberalni diskurs, zahtijevati sve vee zadiranje Drave u
drutvo. To znai boriti se protiv preraspodjele javnog i
privatnog koju jami dvostruka dominacija oligarhije u
Dravi i drutvu.
To je proirenje povijesno gledajui znailo dvije stvari:
rad na prepoznavanju kvalitete jednakih i politikih subje-
kata u onima koje je dravni zakon odbacivao u privatni
ivot inferiornih bia; rad na prepoznavanju obiljeja jav-
nosti u vrstama prostora i odnosa koji su bili preputeni taj-
nosti moi bogatstva. To je najprije oznaavalo borbe za
ukljuenje u skup biraa i izabirljivih svih onih koje je poli-
cijska logika iskljuila po prirodi: sve one koji nisu imali
ovlast za sudjelovanje u javnom ivotu jer ne pripadaju
drutvu, nego samo kunom i reproduktivnom ivotu,
jer je njihov posao vezan uz efa i suprunika. To su najam-
ni radnici koji su dugo vezani uz kuanstvo, ovisni o svojim
efovima i u nemogunosti ivjeti po vlastitoj volji, ene
potinjene volji svojih mueva i predane brizi za obitelj i
kunom ivotu. To je proirenje javne sfere isto tako zna-
ilo borbu protiv prirodne logike izbornog sustava koja je
zastupnitvo uinila zastupnitvom vladajuih interesa, a
od izbora ustroj stvoren za odobrenje slubenih kandida-
tura, izbornih prevara, pravih monopola u kandidaturama.
No, to proirenje jednako podrazumijeva sve borbe za afir-
maciju javnog karaktera prostora, odnosa i institucija koje
se smatraju privatnima. Ova se posljednja borba bila ope-
nito opisivala kao drutveni pokret zbog njezinih sprega i
predmeta: rasprave o plaama i radnih uvjeta, bitke za
zdravstveni i mirovinski sustav. No, taj je opis dvosmislen.
On raspodjelu politike i drutvenog, javnog i privatnog
koja je zapravo politiki ulog jednakosti i nejednakosti
pretpostavlja kao datost. Spor o plaama najprije je bio
spor o deprivatizaciji najamnog odnosa kako bi se pokaza-
lo da on nije ni odnos gospodara prema sluzi niti obian
ugovor koji se provodi od sluaja do sluaja izmeu dva
privatna pojedinca, nego javna stvar koja se tie kolektiva i
shodno tome ukazuje na oblike kolektivnog djelovanja,
javne rasprave i zakonodavnog upravljanja. Pravo na
rad koje zahtijevaju radniki pokreti 19. stoljea najprije
oznaava uspostavu rada kao strukture kolektivnog ivota,
istrgnutog iz jedinog carstva prava privatnih interesa, koje
namee granice prirodnom i neogranienom procesu rasta
bogatstva, a ne zahtjev za pomo Drave - providnosti s
kojom se to pravo eljelo izjednaiti.
Naime, im izae iz prvobitne neodjelitosti, dominaci-
ja se vri logikom raspodjele sfera koja je i sama dvostruko
prilagodljiva. S jedne strane, ona pokuava razdvojiti po-
druja javne stvari od privatnih interesa drutva. U tome
pogledu, ona proglaava da se, ak ondje gdje se priznaje,
jednakost ljudi i graana tie samo njihova odnosa
prema uspostavljenoj pravno-politikoj sferi, i ak ondje
gdje je narod suveren on je to samo po djelovanju njegovih
zastupnika i vladara. Ta logika se bavi razlikovanjem jav-
nog koje pripada svima i privatnog u kojem vlada svaija
sloboda. No, ta svaija sloboda je sloboda, tj. vladavina,
onih koji zadravaju moi koje pripadaju drutvu. Ona je
carstvo zakona rasta bogatstva. Kada je pak rije o javnoj
sferi toboe toliko oienoj od privatnih interesa, ona je
takoer vrlo ograniena, privatizirana i rezervirana za igre
institucija i monopola onih koji je pokreu. Te su dvije sfe-
re u naelu razdvojene kako bi se bolje ujedinile u oligar-
hijskom zakonu. Ameriki Oci utemeljitelji ili francuski
borci cenzusnog poretka doista nisu vidjeli nita loe u iz-
jednaenju ovjeka javnosti, koji se mogao podii iznad bi-
jednih interesa drutvenog i ekonomskog ivota, s likom
posjednika. Demokratski je pokret, zapravo dvostruki po-
kret transgresije granica, pokret proirenja jednakosti jav-
nog ovjeka na druga podruja ivota zajednice, a osobito
prema svima onima koji upravljaju kapitalistikom neogra-
nienou bogatstva, ali i pokret koji treba ponovno afirmi-
rati pripadnost sviju i bilo koga toj javnoj sferi koja se
neprestano privatizira.
Upravo je tu mogla ui u igru toliko komentirana dvoj-
nost ovjeka i graanina. Tu su dvojnost bili prokazivali
kritiari, od Burkea do Agambena preko Marxa i Hanne
Arendt, u ime jednostavne logike: ako su politici potrebna
dva naela umjesto jednog, onda je to zbog neke pogreke
ili obmane. Jedno od dva naela mora biti varljivo, ako ne i
oba zajedno. Ljudska prava su prazna ili tautoloka, kau
Burke i Arendt. Ili su pak ogoljena. No, nag ovjek, ovjek
bez pripadnosti nekoj uspostavljenoj nacionalnoj zajedni-
ci, nema nikakvih prava. Ljudska su prava dakle ispranje-
na prava onih koji nemaju nikakva prava. Ili su to pak
ljudska prava koja pripadaju nacionalnoj zajednici. Ona su
dakle jednostavno prava graana te nacije, prava onih koji
imaju prava, i time puka tautologia. Marx, obrnuto, u
graanskim pravima vidi uspostavu idealne sfere ija se
stvarnost sastoji u ljudskim pravima, pri emu nije rije o
nagom ovjeku, nego ovjeku posjedniku koji iza maske
jednakog prava za sve namee zakon svojih interesa, zakon
bogatstva.
Te se dvije pozicije sjedinjuju u najvanijoj stvari: u vo-
lji, koja potjee od Platona, da se dvojstvo ovjeka i gra-
anina svede na par iluzije i stvarnosti, u brizi da politika
ima samo jedno naelo. Ono to obje pozicije odbijaju jest
72
J A C Q U E S R A N C I R E
da jedno politike postoji samo zbog an-arhikog suple-
menta* kojeg oznaava rije demokracija. Vrlo rado emo
se sloiti s Hannom Arendt da nagi ovjek nema prava koja
mu pripadaju, da on nije politiki subjekt. No, ni graanin
kojeg spominju tekstovi ustava vie nije politiki subjekt.
Politiki subjekti ne izjednauju se vie ni s ljudima ili
okupljanjima populacije niti s identitetima koje definiraju
ustavni tekstovi. Oni se uvijek definiraju u intervalu identi-
teta, bilo da su te identitete odredili drutveni odnosi ili
pravne kategorije. Graanin revolucionarnih klubova je
onaj koji nijee ustavnu opreku izmeu aktivnih graana
(tj. onih koji mogu platiti cenz) i onih pasivnih. Obrtnik ili
radnik kao politiki subjekt je onaj koji se odvaja od doz-
naenog mu privatnog, nepolitikog svijeta kojeg ti termini
podrazumijevaju. Politiki subjekti postoje u intervalu
izmeu razliitih imena subjekata. ovjek i graanin su
takva imena, imena zajednikog iji su opseg i obuhvatnost
jednako sporni, a koji su upravo zbog toga prikladni za po-
litiku nadopunu, za vjebu koja provjerava na koje se sub-
jekte primjenjuju ta imena i koje su moi ti subjekti
nositelji.
* Rije suplement ima svoju uvrijeenu teorijsku uporabu poevi od Derride kao para-
doks. Rije je o dodatku, nadopuni koja uvjetuje samu stvar, njezino postojanje i
time relativizira hijerarhiju te stvari (bilo da je rije o ideji teksta, instituciji, nekom naelu
ili slino). Kako bismo plodonosnije istaknuli njezino znaenje rije emo prevoditi ovisno
o kontekstu u kojem se pojavljuje, dakle i kao suplement, nadopunu, dodatak
(nap. prev.).
Slavna francuska feministica, spisateljica i novinarka iz 18. stoljea. Zbog svojih revolu-
cionarnih ideja o demokraciji, jednakosti ena i mukaraca zavrila je na giljotini (nap.
prev.).
Na taj nain dvojnost ovjeka i graanina mogla je po-
sluiti izgradnji politikih subjekata koji uprizoruju i prei-
spituju dvostruku logiku dominacije koja javnog ovjeka
odvaja od privatnosti pojedinca kako bi bolje u obje sfere
osigurala prevlast. Kako bi se to dvojstvo prestalo izjed-
naavati s oprekom izmeu stvarnosti i iluzije, ono se mora
iznova podijeliti. Politiko djelovanje dakle policijskoj logi-
ci razdvajanja sfera suprotstavlja drugaiju uporabu istog
pravnog teksta, drugaije uprizorenje dvojnosti javnog i
privatnog ovjeka. Politiko djelovanje preokree raspod-
jelu pojmova i mjesta suprotstavljajui ovjeka graaninu i
graanina ovjeku. Kao politiko ime, graanin pravilo
jednakosti koje je postavio zakon i njegovo naelo suprot-
stavlja nejednakosti koje obiljeavaju ovjeka, tj. privat-
ne pojedince podvrgnute moi roenja i bogatstva. I
obrnuto, pozivanje na ovjeka mogunost jednakosti za
sve suprotstavlja svim privatizacijama graanstva: onima
koje iz graanstva iskljuuju ovaj ili onaj dio populacije ili
onima koje iskljuuju ovo ili ono podruje kolektivnog
ivota iz carstva graanske jednakosti. Svaki od ovih poj-
mova dakle odigrava polemiku ulogu univerzalnog koje
se suprotstavlja partikularnom. A i sama se opreka izmeu
golog ivota i politike egzistencije moe politizirati.
Upravo to pokazuje slavni silogizam koji je uvela
Olympe de Gouges* u 10. lanku svoje Dclaration des
droits de la femme et de la citoyenne {Deklaracija o pravima
ena i graana): ena se ima pravo popeti na stratite; ona
mora imati isto pravo popeti se do govornice. To se
obrazloenje na udan nain umetnulo usred izjave o en-
skom pravu na miljenje, voen prema mukom pravu
(Nikoga ne treba uznemiravati zbog njegova, ak i osnov-
nog, miljenja... osigurano je da njegove manifestacije ne
ometaju javni poredak utvren zakonom). No, sama ta
udnovatost itekako obiljeava iskrivljenost odnosa
izmeu ivota i graanstva koje utemeljuje zahtjev za pri-
padnosti ena sferi politikog miljenja. One su bile
iskljuene iz povlastice graanskih prava u ime podjele
izmeu javne i privatne sfere. Pripadajui kunom ivotu,
dakle partikularnom svijetu, one su strane univerzalnome
graanske sfere. Olympe de Gouges preokree argument
oslanjajui se na tezu koja kaznu pretvara u pravo kriv-
ca: ako ene imaju pravo popeti se na stratite, ako ih re-
volucionarna mo moe na to osuditi, onda je to zato to je
njihov goli ivot i sam politian. Jednakost smrtne kazne
ne prihvaa oiglednost razlike izmeu kunog i politikog
ivota. ene dakle mogu zahtijevati svoja prava kao ene i
kao graani, to je isto pravo koje se meutim moe
potvrditi samo u obliku nadopune.
inei to, one injenino pobijaju dokazivanje Hanne
Arendt i Burkea. Ili su ljudska prava graanska prava, kau
ovi, tj. prava onih koji imaju prava, to je tautologia, ili su
pak graanska prava ljudska prava. No, budui da goli
ovjek nema prava, onda su to prava onih koji nemaju ni-
kakva prava, to je apsurdno. Pa ipak, uhvaene u kli-
jetima te logike, Olympe de Gouges i njezine prijateljice
dodaju treu mogunost: prava ene i graanina su pra-
va onih koji nemaju prava koja imaju i imaju prava koja ne-
maju. One su sluajno liene prava koje Deklaracija
neodjelito pripisuje lanovima francuske nacije i ljudske
vrste. Ali one takoer svojim djelovanjem koriste prava
graana/graanki koje im zakon odbija. One time pokazu-
ju da itekako imaju prava koja im nijeu. Imati i nema-
ti pojmovi su koji se udvostruuju. A politika oznaava
radnju tog udvostruenja. Mlada crna ena koja jednog
dana u prosincu 1955. u Montgomeryju (Alabama) odlu-
uje ostati u autobusu na svome mjestu, koje nije njezino,
samim time odluuje da kao graanka Sjedinjenih Drava
ima pravo koje nije imala kao stanovnik jedne drave koja
je zabranjivala to mjesto svakome pojedincu koji u krvi ima
malo vie od esnaestine ne-kaukake* krvi.
36
I crnci iz
Montgomeryja koji se povodom tog sukoba izmeu privat-
ne osobe i prijevozne kompanije odluuju na bojkot te
kompanije itekako djeluju politiki uprizorujui dvostruki
odnos iskljuenja i ukljuenja upisan u dvojstvo ljudskog
bia i graanina.
* Kaukaka lubanja je po nekim antropolozima tipina za bijelu rasu, a pronaena je
samo u Europi, Sjevernoj Africi i Indiji (nap. prev.).
36
O rasnom zakonodavstvu junih drava treba pogledati u Pauli Murray (ur.), States Laws
on Race and Color, University of Georgia Press, 1997. Onima koji svakom prilikom vitlaju
komunitarnim nizom tema ovo bi itanje moglo dati malo precizniju ideju o onome to
zatita identiteta zajednice, strogo shvaena, moe znaiti.
To je ono to obuhvaa demokratski proces: djelovanje
subjekata koji, radei na intervalu identiteta, preoblikuju
podjelu privatnog i javnog, univerzalnog i partikularnog.
Demokracija se nikada ne moe poistovjetiti s obinom
dominacijom univerzalnog nad paitikularnim. Prema logi-
ci policije, naime, univerzalno se neprestano privatizira,
neprestano svodi na podjelu moi izmeu roenja, bogat-
stva i kompetencije koja se jednako dogaa kako u
dravi tako i u drutvu. Ta se privatizacija rado vri u ime
same istoe javnog ivota kojemu se suprotstavljaju parti-
kularnosti privatnog ivota ili drutvenog svijeta. No, ta je
tobonja politika istoa samo istoa podjele pojmova,
zadano stanje odnosa izmeu drutvenih oblika moi bo-
gatstva i oblika dravne privatizacije moi koja pripada svi-
ma. Taj argument potvruje samo ono to pretpostavlja:
odvajanje onih kojima jest ili nije sueno da se bave jav-
nim ivotom i raspodjelom privatnog i javnog. Demokrat-
ski proces mora dakle neprestano dovoditi u pitanje
univerzalno u obliku polemike. Demokratski proces je
proces tog vjenog preispitivanja, te invencije oblika sub-
jektivacije i sluaja provjere koji se suprotstavljaju vjenoj
privatizaciji javnog ivota. U tome smislu demokracija
znai politiku neist, odbijanje pokuaja vlasti da utjelovi
naelo jedinstva javnog ivota i time zaokrui obuhvatnost
i opseg tog javnog ivota. Ako postoji neka neograni-
enost svojstvena demokraciji, onda ona obitava ovdje:
ne u eksponencijalnom umnogostruenju potreba i elja
koje izviru iz pojedinaca, nego u kretanju koje neprestano
premjeta granice javnog i privatnog, politikog i drutve-
nog.
Takozvana republikanska ideologija odbija upravo to
premjetanje koje ukljuuje sama politika. Ona zahtijeva
strogo ogranienje politikih i drutvenih sfera, a republiku
poistovjeuje s carstvom zakona, indiferentnim prema sva-
koj partikularnosti. Tako je ta ideologija 1980-ih argu-
mentirala svoju raspravu o kolskoj reformi. Ona je
propagirala obian nauk o republikanskoj i laikoj koli
koja svima dijeli isto znanje bez obzira na drutvene razli-
ke. Ona je kao republikansku dogmu postavila odvajanje
pouavanja, tj. prijenosa znanja, koji je javna stvar od obra-
zovanja koje je privatna stvar. Potom je uzrok krize
kole pripisala drutvenom preplavljivanju kolskim insti-
tucijama, a sociologe optuila da su izradili instrumente
tog preplavljenja tako to su predlagali reforme posveene
zbrci izmeu naobrazbe i pouavanja. inilo se da se tako
shvaena republika nametnula dakle kao carstvo jednako-
sti utjelovljene u neutralnosti dravnih institucija ravno-
dunih prema drutvenim razlikama. Mogli bismo se
zauditi da glavni teoretiar te laike i republikanske kole
danas kao jedinu prepreku samoubojstvu demokratske
ovjenosti predstavlja zakon srodstva utjelovljen u ocu
koji potie svoju djecu na studij svetih tekstova jedne reli-
gije. No, prividni paradoks ukazuje upravo na dvosmisle-
nost koja je bila skrivena u jednostavnom pozivanju na
republikansku tradiciju odvajanja drave i drutva.
Rije demokracija ne moe naime jednostavno znaiti
carstvo zakona jednako prema svima. Republika je dvo-
smislen pojam, izraen u napetosti koju podrazumijeva
volja da se u uspostavljene oblike politikog ukljui eksces
politike*. Ukljuenje tog ekscesa obuhvaa dvije protu-
rjene stvari: dati mu za pravo vrsto mu odreujui mje-
sto u tekstovima i formama institucija zajednice, ali isto
tako suzbiti ga poistovjeujui dravne zakone s carstvom
jedinog zakona koji proizlazi iz narodne volje koja uk-
ljuuje eksces demosa. No, s druge strane, ukljuenje tog
eskcesa zahtijeva neko regulatorno naelo: republici nisu
potrebni samo zakoni, nego i republikanski obiaji. Repu-
blika je dakle poredak homogenosti izmeu dravnih insti-
tucija i drutvenih obiaja. Republikanska tradicija u tome
smislu ne potjee ni od Rousseaua niti od Machiavellija.
Ona potjee upravo od platonovske politeie. Ona dakle
nije carstvo zakonske jednakosti, aritmetike jednakosti
izmeu ekvivalentnih jedinica. Republika je carstvo geo-
metrijske jednakosti koje one koji vie vrijede postavlja iz-
nad onih koji vrijede manje. Njezino naelo nije pisani
zakon koji se odnosi jednako prema svima, nego naobraz-
ba koja svakome i svakoj klasi daje vrlinu svojstvenu njego-
Autor ovdje koristi rije politika u dva smisla: le politique i la politique, koji se obino pre-
vode s politiko i politika kako bi se razlikovale same politike institucije od biti poli-
tikog, a koje autor ovdje izriito suprotstavlja (nap. prev.).
vu mjestu ili funkciji. Tako shvaena republika svoje
jedinstvo ne suprotstavlja sociolokoj raznolikosti. Naime,
sociologija nije ba kronika drutvene raznolikosti. Ona je,
naprotiv, vizija homogenog drutvenog tijela koja svoje
naelo unutarnje vitalnosti suprotstavlja apstrakciji zako-
na. Republika i sociologija su u tome smislu dva imena jed-
nog te istog projekta: obnove politikog poretka koji bi bio
homogen s nainom ivota nekog drutva, ali mimo de-
mokratskog rascjepa. Upravo to predlae Platon, zajedni-
cu iji zakoni ne bi bile mrtve formule, nego sam duh
drutva: savjeti koje daju mudraci i kretanje koje bi tijela
graana prihvatili od roenja, koje bi izraavali pleui
zborovi drave. Upravo to e predloiti moderna socio-
loka znanost tik nakon Francuske revolucije: izlijeiti
protestantski, individualistiki rascjep pomou starijeg
drutvenog tkiva, kojeg organizira mo roenja; demok-
ratskoj disperziji suprotstaviti dobro podijeljeno drutveno
tijelo po njegovim funkcijama, prirodnim hijerarhijama i
ujedinjeno zajednikim vjerovanjima.
Republikanska se ideja ne moe dakle definirati kao
ogranienje drutva dravom. Ona uvijek podrazumijeva
rad na obrazovanju koje uvijek iznova postavlja u sklad za-
kone i obiaje, sustav institucionalnih formi i raspoloivost
drutvenog tijela. Dva su mogua naina miljenja tog
obrazovanja. Neki ga ve vide na djelu u drutvenom tijelu
iz kojeg ga samo treba izvui: logika roenja i bogatstva
stvara elitu sposobnih koja ima vremena i sredstava pro-
svjetljivati se i nametati republikansku mjeru demokrat-
skoj anarhiji. To je prevladavajue miljenje amerikih
Otaca utemeljitelja. Za druge, sam sustav sposobnosti je
pokvaren, znanost mora obnoviti sklad izmeu drave
drutva. To je miljenje koje je utemeljilo obrazovni pot-
hvat III. Francuske republike. No, taj se model nikada nije
sveo na jednostavan model kakvog su zamislili republi-
kanci naeg doba. Taj je model naime podrazumijevao
borbu na dva fronta. On je htio elitu i narod istrgnuti od
moi Katolike crkve i monarhije kojoj je ova sluila. No,
taj se program ni u emu ne podudara s odvajanjem drave
i drutva, pouavanja i obrazovanja. Nastajua republika
potpisala je zapravo socioloki program: popraviti budue
homogeno drutveno tkivo, zaobilazei revolucionarni i
demokratski rascjep, starim tkivom monarhije i religije.
Upravo zato je tom modelu vano ispreplitanje pouavanja
i obrazovanja. Reenice koje uenike osnovne kole uvode
u svijet itanja i pisanja moraju biti nerazdruive od moral-
nih vrlina koje uspostavljaju uporabu tih reenica. A s dru-
ge strane tog lanca, rauna se na zadane primjere iz
latinske knjievnosti liene ispraznih filolokih tankout-
nosti kako bi dali vodeoj eliti svoje vrline.
To je razlog zato je republikanska kola od samog
poetka podjeljena dvjema suprotstavljenim vizijama. Pro-
gram Julesa Ferryja poiva na pretpostavljenoj jednadbi
izmeu jedinica znanosti i jedinica narodne volje. Izjed-
naujui republiku i demokraciju kao drutveni poredak i
nerazdjeljivu politiku, Ferry u ime Condorceta i Revolucije
brani uenje koje bi bilo homogeno od najvieg do naj-
nieg stupnja. Isto tako, njegova elja da odstrani zapreke
izmeu primarnog, sekundarnog i vieg obrazovanja, nje-
govo davanje prednosti otvorenoj koli pred zatvorenom u
kojoj prvobitna nastava poiva vie na zabavnim pouka-
ma o stvarima, nego na strogostima gramatikih pravila, i
to za moderno kolovanje koje bi trebalo imati isti ishod
kao ono klasino, odzvanjati e vrlo loe mnogim uima
naih republikanaca
37
. U svakom sluaju, ti prijedlozi u
svoje doba izazivaju neprijateljstvo onih koji u njima vide
demokratski proboj republike. Ovi potonji se snano zala-
u za obrazovanje koje jasno odvaja dvije funkcije javne
kole: pouavati narod onomu to mu je korisno i formirati
elitu koja se moe izdii iznad utilitarizma kojemu se pre-
daju narodni ljudi
38
. Za njih podjela znanja uvijek mora biti
proimanje neke sredine i nekog tijela koje ih ini
prikladnim njihovoj drutvenoj svrsi. Apsolutno zlo se sa-
stoji od zbrke sredina. No, korjen te zbrke ovisi o poroku
37
Vidi Discours et opinins de Jules Ferry, izdao Paul Robiquet, A. Colin, Pariz, 1893-1898. od
kojih su tomovi III i IV posveeni kolskim zakonima. Ferdinand Buisson, u svojoj inter-
venciji na Ceremoniji na Sorbonnei u ast Julesu Ferryju 20. prosinca 1905. istie pedagoku
radikalnost umjerenog Ferryja citirajui osobito njegovu deklaraciju na Pedagokom kon-
gresu 19. travnja 1881: Od tada izmeu sekundarnog i primarnog obrazovanja vie nema
nepremostivog bezdana, ni u osobnom niti u metodikom pogledu. Sjetit emo se kam-
panje republikanaca iz 1980-ih godina koji su prokazivali prodor instruktora kao pro-
fesora ope naobrazbe u kolegije oplakujui tu primarizaciju sekundarnog
obrazovanja a da nisu htjeli istraiti materijalnu stvarnost svojih ovlasti.
38
Usp. Alfred Fouille, Les tudes classiques et la dmocratie, A. Colin, Pariz, 1898. Da se
procjeni vanost Fouilleovog lika u to doba treba se sjetiti da je njegova supruga autor
bestselera republikanske pedagoke literature, Le Tour de France de deux enfantes.
koji ima dva jednoznana imena, egalitarizam i individuali-
zam. Lana demokracija, individualistika demokra-
cija po njima vodi civilizaciju do lavine zala koje Alfred
Fouille opisuje 1910., a pomou kojih e itatelj novina iz
godine 2005. prepoznati bez problema katastrofalne
uinke svibnja 1968., seksualne revolucije i carstva masov-
ne potronje: Apsolutni individualizam, ija e esto na-
ela prihvatiti ak socijalisti, htio bi da sinovi (...) ni po
emu ne budu solidarni sa svojim obiteljima, da svaki od
njih bude pojedinac X... koji je pao s neba, koji sve moe do-
bro obavljati, koji nema drugih pravila doli sluajnosti njego-
vih ukusa. Sve to moe ljude uiniti uzajamno privrenima
ine se kao robovski lanci individualistike demokracije.
Ona se ak poinje buniti protiv razlike spolova i pro-
tiv obaveza koja ta razlika povlai za sobom: zato odgajati
ene drugaije od mukaraca, i radi zasebnih, drugaijih
zanimanja? Stavimo sve skupa u isti red i u istu znanstve-
nu, povijesnu i zemljopisnu juhu, u iste geometrijske
vjebe; otvorimo svima i svakome jednako sve karijere (...)
Anonimni, aseksualni pojedinac, bez predaka, bez tradici-
je, bez sredine, bez bilo kakve sveze, eto - to je predvidio
Taine - ovjeka lane demokracije, onoga koji glasuje i iji
se glas broji kao jedan, zvao se on Thiers, Gambetta, Taine,
Pasteur ili Vacher. Pojedinac e zavriti sam sa svojim ja
umjesto sa svim kolektivnim duhovima, svim profesio-
nalnim miljeima koji su tijekom vremena stvorili spregu so-
lidarnosti i odrali tradicije zajednike asti. To e biti
3 9
pobjeda atomistikog individualizma, tj. snage broja i luka-
vosti
39
.
Kako atomizacija pojedinaca moe znaiti pobjedu
broja i sile mogla bi ostati nejasna itatelju. No, poziva-
njem na pojam individualizma stvorena je velika izlika.
To da individualizam toliko ne ide u korist narodu koji uo-
stalom pokazuje svoje duboko gnuanje prema kolektiviz-
mu i totalitarizmu tajna je koju je lako razrijeiti. Tu nije
rije o kolektivitetu openito koji s toliko strasti brani pro-
kaziva demokratskog individualizma. Rije je b odre-
enom kolektivitetu, kolektivitetu vrstog hijerarhiziranog
tijela, sredina i atmosfera koji znanja prilagouje polo-
ajima iza mudrog upravljanja elite. I nije individualizam
ono to taj prokaziva odbija, nego mogunost da bilo tko
dijeli njegove prednosti. Prokazivanje demokratskog in-
dividualizma naprosto je mrnja jednakosti pomou koje
prevladavajua inteligencija samu sebe potvruje kao
upravo onu elitu kvalificiranu da upravlja slijepim krdom.
Bilo bi nepravedno pomijeati republiku Julesa Ferryja
i Alfreda Fouilleea. Pravedno je zauzvrat priznati da su
republikanci naeg doba blii drugome nego prvome.
Oni su prije batinici velike opsesije nestanka srodstva,
razvrgnua i fatalne mjeavine uvjeta i spolova nastalih
uruavanjem poredaka i tradicionalnih tijela nego Prosvje-
titeljstva i velikog sna o uenom obrazovanju i jednakosti
Alfred Fouille, La Dmocratie politique et sociale en France, Pariz, 1910., str. 131-132.
naroda. Prije svega je vano shvatiti napetost u ideji repu-
blike. Republika je ideja o sustavu institucija, zakona i
obiaja koji suzbija demokratski eksces homogenizirajui
dravu i drutvo. kola se, pomou koje drava dijeli isto-
dobno elemente obrazovanja ljudi i njezinih graana, po-
sve prirodno nudi kao prava institucija da se ostvari ta
ideja. No, nema posebnih razloga da distribucija znanja -
matematikog ili latinskog, prirodnih znanosti ili filozofije
- oblikuje graane za republiku vie nego savjetnike za
prineve ili kler za slubu Bogu. Raspodjela znanja
drutvenu uinkovitost ima samo u onoj mjeri u kojoj je i
ona (pre)raspodjela poloaja. Kako bi se odmjerio odnos
izmeu dviju podjela potrebna je jo jedna znanost vie. Ta
kraljevska znanost od Platona ima svoje ime. Ona se zove
politika. Onakvu kakvu su je sanjali od Platona do Julesa
Ferryja, ona je morala ujediniti znanja i uzevi u obzir to je-
dinstvo, definirati volju i zajedniko usmjerenje drave i
drutva. No, toj e znanosti uvijek nedostajati samo jedna
stvar nuna za upravljanje konstitutivnim ekscesom politi-
ke: odreenje prave proporcije izmeu jednakosti i nejed-
nakosti. Zasigurno ima mnogo vrsti institucionalnih
ustroja koji dravama i vladama omoguuju da oligarhija-
ma i demotaatima predstave lice koje svatko eli vidjeti. U
etvrtoj knjizi Politike Aristotel je izradio teoriju tog jo ne-
nadmaenog umijea. No, nema znanosti o pravoj mjeri
izmeu jednakosti i nejednakosti. A nje ima jo manje
nego ikada kada izbije sukob izmeu kapitalistike neo-
granienosti bogatstva i demokratske neogranienosti po-
litike. Republika bi htjela biti vladavina demokratske
jednakosti pomou znanosti o pravoj proporciji. No, kada
u dobroj podjeli zlata, srebra i eljeza u duama nedostaje
bog, onda nedostaje i sama znanost. A vladavina znanosti
osuena je da bude vladavina prirodnih elita u kojima se
drutvena mo uenjakih kompetencija kombinira s
drutvenom moi roenja i bogatstva pod cijenu da iznova
izazove demokratski nered koji premjeta granice politike.
Izbrisati tu napetost inherentnu republikanskom pro-
jektu homogenosti izmeu drave i drutva znai brisanje
same politike neorepublikanskom ideologijom. Njezina
obrana naobrazbe javnosti i politike istoe vraa se dakle
smjetanju politike samo u dravnu sferu prekidajui ak
sa zahtjevom dravnih upravitelja da slijede miljenje pro-
svijedjene elite. Veliki republikanski proglasi o povratku
politici 1990-ih godina prije svega su posluili podrci
odlukama vlasti ak ondje gdje su one oznaavale nestanak
politike pred zahtjevima svjetske neogranienosti kapitala,
i svaku politiku borbu protiv tog nestanka stigmatizirale
kao populistiko nazadovanje. Preostalo je samo da se,
genijalnou ili cinizmom, neogranieno bogatstvo stavi na
raun apetita koji prodire demokratske pojedince, a da se
od te demokracije stvori veliku prodiruu katastrofu po-
mou koje ovjeanstvo unitava samo sebe.
RAZLOZI JEDNE MRNJE
S
ada se moemo vratiti na okvire naeg poetnog pro-
blema: danas ivimo u drutvima i dravama koje se
nazivaju demokratskima i time se razlikuju od drutava
kojima vladaju drave bez zakona ili religijski zakon. Kako
shvatiti to da usred tih demokracija prevladavajua inte-
ligencija, ija situacija oigledno nije oajna i jedva da tei
ivjeti pod drugim zakonima, dan za danom za sva ljudska
zla optuuje samo jedno zlo, koje se zove demokracija?
Postavimo stvari u neki red. to tono znai kada
kaemo da ivimo u demokraciji? Strogo govorei, demok-
racija ne oznaava oblik drave. Ona je uvijek s ove i s one
strane tih oblika. S ovu stranu, kao temelj nune jednako-
sti koju oligarhijska drava nuno zaboravlja. S onu stranu,
kao javna aktivnost koja se suprotstavlja svakoj dravnoj
tenji da monopolizira i depolitizira podruje zajed-
nikoga. Svaka je drava oligarhijska. Teoretiar opreke
demokracije i totalitarizma s tim se vrlo rado slae: Ne
moemo zamisliti poredak koji u nekom smislu ne bi bio
oligarhijski.
40
No, oligarhija demokraciji ostavlja vie ili
manje mjesta, a oligarhija je vie ili manje oduevljena de-
mokratskom aktivnou. U tome smislu, konstitucionalni
oblici i oblici oligarhijske prakse upravljanja mogu biti pro-
glaeni vie ili manje demokratskima. Navikli smo posto-
janje nekog reprezentativnog sustava uzimati kao kljuni
kriterij demokracije. No i sam taj sustav je nepostojani
kompromis, rezultanta suprotstavljenih snaga. On tei
prema demokraciji u onoj mjeri u kojoj se pribliava moi
bilo koga. S te toke gledita, moemo nabrojati pravila
koja definiraju minimum koji nekom reprezentativnom
sustavu omoguuje da se proglasi demokratskim: kratki,
ne kumulativni i ne obnovljivi izborni mandati; monopol
narodnih predstavnika na izradu zakona; zabrana drav-
nim dunosnicima da budu narodni predstavnici; svoenje
kampanja i njihovih trokova na minimum te nadzor nad
uplitanjem ekonomskih monika u izborni proces. Ta pra-
vila ni po emu nisu ekstravagantna, a u prolosti ih je
dosta mislioca ili zakonodavaca, pomalo noenih nepro-
raunatom ljubavlju prema narodu, s pozornou razma-
tralo kao sredstva koja jame ravnoteu moi, odvajanje
reprezentacije ope volje od partikularnih interesa te kao
sredstvo izbjegavanja onoga to su smatrali najgorim u vla-
40
Raymond Aron, Dmocratie et totalitarisme, Gallimard Ides, 1965, str. 134.
danju: vladavinu onih koji vole mo te su spretni u pose-
zanju za njom. Pa ipak je danas dovoljno samo nabrojati ta
pravila da izazovemo smijeh. S punim pravom, jer ono to
nazivamo demokracijom upravo je obrnuto dravno i
upravno funkcioniranje: vjeni izabranici gomilaju ili mi-
jenjaju gradske, regionalne, zakonodavne ili ministarske
funkcije iju jedinu vezu s narodom predstavlja lokalni in-
teres; vlade koje same stvaraju zakone; narodni predstav-
nici koji u velikom broju potjeu iz jedne administracijske
kole; ministri ili njihovi suradnici koji preuzimaju mjesta i
u javnim ili polujavnim poduzeima; potajno financiranje
stranaka na javnim natjeajima; poslovni ljudi koji ulau
golemi novac u potragu za izbornim mandatom; vlasnici
privatnih medijskih imperija koji se posredstvom svojih
javnih funkcija hvataju carstva javnih medija. Ukratko, pri-
svajanje javne stvari vrstim savezom dravne oligarhije s
gospodarskom oligarhijom. Razumijemo da preziratelji
demokratskog individualizma nemaju to za predbaciti
tom sustavu koji prodire javnu stvar i dobro. Ti oblici pre-
velike konzumacije javnih poslova zapravo ne ukazuju na
demokraciju. Ti zli zbog kojih pate nae demokracije
ponajprije su oni zli koji su povezani s nezasitnim apetitom
oligarha.
Mi ne ivimo u demokraciji. Ne ivimo niti u logorima,
kao to tvrde neki autori koji sve nas vide podvrgnutima
zakonu iznimke biopolitike vladavine. ivimo u drava-
ma s oligarhijskim zakonima , tj. u dravama u kojima je
mo oligarha ograniena dvostrukim prepoznavanjem na-
rodnog suvereniteta i individualnih sloboda. Poznajemo
prednosti takve vrste drave kao i njezine granice. One
imaju slobodne izbore. Ti izbori jame u njima pravu re-
produkciju istih vladajuih osobnosti, pod razliitim zam-
jenjivim etiketama, ali glasake kutije nisu hinjene, i to se
moe provjeriti bez opasnosti po ivot. Uprava nije korum-
pirana, osim u onim poslovima javne ponude gdje se is-
preplie s interesima vladajuih stranaka. Individualne
slobode se potuju, ali pod cijenu mnogih iznimki za sve
to se tie zatite granica i sigurnosti teritorija. Tisak je slo-
bodan: tko god eli osnovati novine ili televizijski lanac bez
pomoi financijske moi doivjet e ozbiljne probleme, ali
nee ga strpati u zatvor. Prava na udruivanje, na okup-
ljanje i manifestiranje doputaju organizaciju demokrat-
skog ivota, tj. politikog ivota neovisnog od dravne
sfere. Dopustiti je oigledno dvosmislena rije. Te slobode
nisu poklon oligarha. One su bile steene demokratskim
djelovanjem te svoju uinkovitost imaju samo u tom djelo-
vanju. Prava ovjeka i graanina prava su onih koji tim
ljudima i graanima odreuju stvarnost.
Optimistiki duhovi iz toga zakljuuju da oligarhijska
drava prava ostvaruje tu sretnu ravnoteu suprotnosti
pomou koje se, po Aristotelu, loi upravitelji pribliavaju
nemoguoj dobroj vladavini. Demokracija bi ukratko
bila oligarhija koja demokraciji daje dosta prostora da gaji
svoje strasti. Tjeskobni duhovi preokreu argument. Spo-
kojna oligarhijska vlast demokratske strasti preusmjeruju
prema privatnim zadovoljstvima te ih ine neosjedjivima
za ope dobro. Gledajte, kau oni, to se dogaa u Francu-
skoj. Imamo udesno sastavljen ustav kako bi se dobro
upravljalo naom zemljom i kako bi ona ivjela u blago-
stanju: takozvani veinski sustav eliminira radikalne stran-
ke te vladajuim strankama daje mogunost da vladaju
meusobno se izmjenjujui; on tako veini, tj. najjaoj
manjini, omoguuje vladanje bez opozicije tijekom pet go-
dina te da, zbog jamstva stabilnosti, poduzmu sve mjere za
javno dobro koje zahtijevaju nepredviene okolnosti i du-
gorono predvianje. S jedne strane, to bi izmjenjivanje
zadovoljilo demokratski ukus za promjenom. S druge stra-
ne, budui da su lanovi tih vladajuih stranaka studirali
iste studije u istim kolama iz kojih izlaze i eksperti u
upravljanju zajednikim interesom, oni su skloni prihvatiti
ista rjeenja dajui prednost znanosti eksperata pred stra-
stima mnotva. Tako nastaje kultura konsenzusa koja ot-
klanja stare sukobe, privikava nas na bestrasno, dugorono
ili kratkorono objektiviranje problema s kojima se susreu
drutva, da traimo rjeenja od uenjaka i o njima raspra-
valjamo s kvalificiranim predstavnicima velikih drutvenih
interesa. Na alost, sve te dobre stvari imaju svoju drugu
stranu: mnotvo osloboeno od brige za vladanjem pre-
puteno je svojim privatnim i sebinim strastima. Ili poje-
dinci koji ine to mnotvo gube zanimanje za javno dobro i
ne izlaze na izbore; ili se gledaju samo kao s jedine toke
gledita, svojega interesa i potroakog inata. U ime svojih
korporativnih interesa, oni se mjerama koje jame bu-
dunost mirovinskog sustava suprotstavljaju trajkovima i
prosvjedima; u ime njihovih individualnih inata oni na iz-
borima biraju bilo kojeg kandidata koji im se svia, kao to
biraju izmeu razliitih vrsti kruha koji im nude razliite
pekarnice. Ishod toga je da protestni kandidati skupe na
izborima vie glasova nego kandidati vladajuih strana-
ka.
Takvoj argumentaciji mogli bismo prigovoriti puno
stvari. Neizbjenom argumentu o demokratskom indivi-
dualizmu tu posvuda proturjee injenice. Nije istina da
svjedoimo bespovratnom poveanju izborne apstinencije.
Tu radije treba vidjeti udesnu graansku ustrajnost u sve
veem broju glasaa koji ne poputaju mobilizaciji biranja
izmeu jednolinih predstavnika dravne oligarhije koja je
pokazala toliko dokaza o svojoj osrednjosti, ako ne i ko-
rumpiranost. A demokratska strast koja toliko snano teti
kandidatima vladajuih stranaka nije inat potroaa ne-
go naprosto elja da politika znai neto vie od izbora
zamjenjivih oligarha. No, bolje je primiti se argumenta u
njegovoj najjaoj toki. Ono to nam on poruuje zapravo
je jednostavno i jasno: divan sustav koji najsnanijoj ma-
njini daje mo da vlada bez problema i stvori veinu i
opoziciju koja se slae koju politiku tei ostvariti prema pa-
raliziranju samog oligarhijskog stroja. Ono to uzrokuje tu
paralizu je proturjenost izmeu dva naela legitimnosti. S
jedne strane, nae se oligarhijske drave prava pozivaju na
naelo narodne suverenosti. Taj je pojam naravno dvosmi-
slen kako u svome naelu tako i u svojoj primjeni. Narodna
suverenost je nain da se ukljui demokratski eksces, da se
u arhe preobrazi anarhino naelo politike singularnosti -
vladavina onih koji nemaju ovlasti za vladanje. I ta po-
litika singularnost svoju primjenu ima u proturjenom
sustavu reprezentacije. No, proturjenost nikada nije
unitila ono to kao naelo same svoje egzistencije ima na-
petost suprotnosti. Fikcija suverenog naroda posluila je
dakle jednako i dobro i loe u jedinstvu logike upravljanja i
politikih praksi koje su uvijek prakse podjele naroda,
ustanovljenje nekog suplementarnog naroda u odnosu na
ono to pie u ustavu, koga predstavlja parlament ili utje-
lovljuje drava. Samu vitalnost naih parlamenata nekada
su bile pothranjivale i podravale one radnike stranke
koje su prokazivale la reprezentacije. Nju je pothranjivalo
i podupiralo izvanparlamentarno ili predparlamentarno
politiko djelovanje koje je od politike stvorilo podruje
proturjenih mogunosti koje ne upuuju samo na suprot-
stavljena miljenja, nego svjetove. A upravo je ta ravnotea
sukoba danas postala sporna. Dugo propadanje i grubo
uruavanje sovjetskog sustava, kao i slabljenje drutvenih
borbi i emancipacijskih pokreta omoguili su uspostavu
konsenzualne vizije noenu logikom oligarhijskog sustava.
Po toj viziji postoji samo jedna stvarnost koja nam ne
ostavlja izbora da je protumaimo te od nas trai samo iste
prilagoene odgovore, kakvo god bilo nae miljenje i
teenje. Ta se stvarnost zove ekonomija: drugim rijeima,
neograniena mo bogatstva. Vidjeli smo koju potekou
ta neogranienost zadaje naelu vladanja. No, kada bismo
znali razdijeliti problem na dva dijela, on bi se mogao
rijeiti i to rjeenje oligarhijskom upravljanju moe ponudi-
ti kraljevsku znanost koju je dosada uzalud sanjalo. Kada
bi se doista neogranieno kretanje bogatstva postavilo kao
nezaobilazna stvarnost naeg svijeta i njegove budunosti,
tada bi vlade koje se brinu za realistiko upravljanje da-
nanjicom i odvano predvianje budunosti mogle slomi-
ti uzde tereta koji postoji unutar nacionalnih drava koji
prijei da se to bogatstvo slobodno razvija. No, obrnuto,
budui da je to irenje neogranieno i da ga ne zanima po-
jedina sudbina ovog ili onog naroda ili dijela tog naroda na
teritoriju ove ili one drave, na vladama je tih drava da taj
razvoj ogranii, da nepreglednu i posvudanju mo bogat-
stva podvrgne interesima tih naroda.
Ukinuti nacionalne granice u neograninom irenju ka-
pitala, podvrgnuti neogranieno irenje kapitala granicama
nacije: u konjunkturi tih dvaju zadataka definira se ko-
nano pronaena figura kraljevske znanosti. Uvijek e biti
nemogue nai dobru mjeru jednakosti i nejednakosti, ne-
mogue je na toj osnovi izbjei demokratsku suplementa-
ciju, tj. podjelu naroda. Eskperti i oni koji vladaju smatraju
zauzvrat moguim proraunati dobru ravnoteu izmeu
ograninog i neogranienog. To se zove modernizacija. Tu
MR NJ A D E MO K R A C I J E
95
nije naprosto rije o zadatku prilagodbe vladavina tegob-
nim stvarnostima svijeta. Rije je i o vjenanju naela bo-
gatstva i naela znanosti koje utemeljuje novu oligarhijsku
legitimnost. Nae si vlasti kao najvaniji zadatak - barem u
kratkom vremenskom razmaku koje im doputa bitka za
stjecanje i odranje moi - zadaju upravljanje lokalnim
uincima globalne nunosti na njihovu populaciju. To zna-
i da populacija koje se tie to upravljanje mora sainjavati
jedinstveni i opredmetivi totalitet suprotstavljen narodu
podjela i preobrazbi. Naelo izbora populacije time posta-
je problematino. Ono je nesumnjivo malo vano u kon-
senzualnoj logici ako je izbor populacije unaprijed sklon
oligarhu s ljevice ili desnice. No, opasnost postoji tamo
gdje su odluke podvrgnute izboru koji ovisi samo o znano-
sti eksperata. Autoritet naih vlasti uhvaen je dakle
izmeu dva suprotstavljena sustava opravdanja. On se, s
jedne strane, legitimira snagom izbora populacije; s druge
strane, svojom sposobnou da odabere dobra rjeenja
drutvenih problema. No, ta se dobra rjeenja prepoznaju
po onome to oni nisu odabrali jer ona proizlaze iz spozna-
je objektivnog stanja stvari koje je pitanje ekspertnog zna-
nja, a ne narodnog izbora.
Vie nismo u vremenu u kojem je podjela naroda bila
dovoljno aktivna, a znanost dovoljno skromna kako bi su-
protstavljena naela odrala svoje supostojanje. Oligarhij-
ski savez bogatstva i znanosti danas trai svu mo i
iskljuuje mogunost da se narod moe jo dijeliti i umno-
avati se. No, podjela naela koja je potisnuta vraa se sa
svih strana. Ona se vraa uzletom ekstremno desnih stra-
naka, identitetskih pokreta i religioznih integrizama koji se
protiv oligarhijskog konsenzusa pozivaju na stara naela
roenja i srodstva, na zajednicu ukorijenjenu u do, krv i re-
ligiju predaka. Ona se vraa takoer u mnotvu borbi koje
odbijaju nunost ekonomskog poretka koju konsenzualni
poredak pretvara u dobrobit kako bi doveo u pitanje miro-
vinske i zdravstvene sustave ili pravo na rad. Konano, ta
podjela naela se vraa u samo funkcioniranje izbornog su-
stava kada se jedinstvena rjeenja, koja se jednako nameu
vlastima kao i potinjenima, podvrgnu nepredvidljivom iz-
boru ovih potonjih. Posljednji europski referendum pri-
loio je tomu dokaz. U duhu onih koji su postavili pitanje i.
na referendumu, glasovanje se moralo shvatiti u primitiv-
nom smislu izbora na Zapadu: kao dano odobrenje
okupljenog naroda onima koji su kvalificirani da ga vode.
To je trebalo uiniti tim vie to je elita dravnih eksperata
1
bila jednoduna u tvrdnji da se nije postavljalo pitanje, da
se radilo samo o tome da se slijedi logika ve postojeeg
sporazuma suglasnog interesu sviju. Glavno iznenaenje
referenduma je bilo to da je, obrnuto, veina glasaa pro-
sudila da je pitanje bilo pravo pitanje, da referendum nije
stvar poveanja pristanka populacije, nego stvar suvereno-
sti naroda kao i da je on stoga mogao odgovoriti na njega s
ne jednako kao s da. Nastavak nam je poznat. Isto tako
znamo da su oligarsi, njihovi uenjaci i ideolozi znali nai
objanjenje za tu nesreu kao i za sve probleme konsenzu-
sa: ako znanost ne uspije nametnuti svoju legitimnost,
onda je to zbog neukosti. Ako napredak ne napreduje,
onda je to zbog nazadnjaka. Jedna rije koju sav kler bes-
krajno jednolino pjeva saimlje to objanjenje: to je rije
populizam. Iza tog pojma eli se svrstati sve oblike ot-
cjepljivanja u odnosu na prevladavajui konsenzus, bilo da
je rije o demokratskoj afirmaciji ili rasnim ili religijskim fa-
natizmima. A tome tako sainjenom skupu eli se dati
samo jedno naelo: neukost nazadnjaka, privrenost
prolosti, bilo da je rije o prolosti drutvenih probitaka,
revolucionarnih ideja ili religiji predaka. Populizam je prik-
ladno ime kojim se prikriva nadraena proturjenost
izmeu narodne i uenjake legitimnosti, potekoa s
upravljanjem znanou kako bi si prilagodila manifestacije
demokracije, pa ak i mijeane forme reprezentativnog su-
stava. To ime maskira i istodobno otkriva veliku elju oli-
garhije: upravljati bez naroda, tj. bez podjele naroda;
vladati bez politike. A ona uenjakoj vlasti omoguuje da
progna staru aporiju: kako znanost moe vladati onima
koji je ne razumiju? To se pitanje uvijek susree s jednim
suvremenijim: kako se tono odreuje ta mjera, za koju
ekspertna vlast tvrdi da posjeduje tajnu, izmeu dobra
koje pribavlja neogranienost bogatstva i onoga dobra
kojeg pribavlja njegova ogranienost? Odnosno kako se
tono u kraljevskoj znanosti kombinira izmeu dviju volja
za suzbijanjem politike, one koja ovisi o kapitalistikoj ne-
ogranienosti bogatstva i one koja ovisi o oligarhijskoj
upravi drava-nacija?
U razliitosti njihovih motivacija i neizvjesnosti njiho-
vih formulacija, kritika globalizacije, otpor prilagodbi
naih sustava zatite i socijalne sigurnosti sa svojim se pro-
tivnicima ili odbijanjem nadnacionalnih institucija dodiru-
ju naime u jednoj osjetljivoj toki: koja je zapravo nunost
u ime koje se vre te preobrazbe? Da rast kapitala i interes
investitora imaju svoje zakone koji ukljuuju kompliciranu
matematiku, rado se prihvaa. Da ti zakoni ulaze u protu-
rjeje s granicama koje su postavili nacionalni sustavi
drutvenog zakonodavstva isto je tako jasno. No, da oni
budu neizbjeni povijesni zakoni kojima se uzaludno su-
protstavljati i koji buduim generacijama obeavaju napre-
dak koji zasluuje rtvu tih sustava zatite, vie nije stvar
znanosti nego vjere. Najtvrdokorniji borci integralne lais-
ser-faire ekonomije ponekad imaju problema s dokaziva-
njem da e se ouvanje prirodnih resursa skladno uprav-
ljati slobodnom igrom natjecanja. I kad bismo mogli
statistikom usporedbom utvrditi da neki oblici fleksibili-
zacije prava na rad srednjerono gledajui stvaraju vie za-
poslenja nego to ih ukidaju, puno je tee dokazati da je
slobodno kruenje kapitala koje zahtijeva uvijek bru ren-
tabilnost providnosni zakon koji cjelokupno ovjeanstvo
vodi u bolju budunost. Tu je potrebna vjera. Neukost
koja se zamjera narodu jednostavno je njezin nedostatak
vjere. Povijesna vjera zapravo je promijenila tabor. Danas
se ona ini povlasticom vlasti i njezinih eksperata. Tomu je
tako zato to ona pomae njihovoj najdubljoj prisili, pri-
rodnoj prisili oligarhijske vlasti: prisili da se rijei naroda i
politike. Proglaavajui se obinim upraviteljima lokalnim
uincima svjetske povijesne nunosti, nae se vlasti trude
protjerati demokratski suplement. Izmiljajui nadnacio-
nalne institucije koje same po sebi nisu drave, koje nisu
uraunljive ni pred kojim narodom, one ostvaruju svrhu
imanentnu samoj njihovoj praksi: depolitizirati politike
stvari, smjestiti ih na mjesta koja su ne-mjesta koja pak ne
ostavljaju prostora politikoj domiljatosti polemike. Tako
se drave i njihovi eksperti mogu mirno uzajamno usugla-
siti. Europski ustav podvrgnut je nesreama za koje zna-
mo da dosta dobro ilustrira ta logika. Jedna od stranaka
sklona prihvaanju te logike mislila je da je pronala dobar
slogan: Liberalizam nema potrebu za ustavom. Na nje-
zinu nesreu, rekla je istinu: liberalizam tj. kapitalizam,
da stvari nazovemo njihovim imenom, to doista ne zahtije-
va
41
. Funkcioniranje nema potrebe da se ustavni poredak
proglaava utemeljenim na nereguliranom natjecanju,
tj. na slobodnom i neogranienom kruenju kapitala.
Tome poretku je dovoljno pustiti tritu da radi. To je mi-
41
Rije liberalizam prilagodljiva je danas svim zbrkama. Europska ljevica je rabi kako bi iz-
bjegla tabuiranu rije kapitalizam. Europska desnica od nje pravi viziju svijeta u kojem
slobodno trite i demokracija idu ruku pod ruku. Amerika evangelistika desnica za
koju je liberal ljeviar razara religije, obitelji i drutva prigodno nas podsjea da su te dvi-
je stvari vrlo razliite. Teina komunistike Kine na tritu slobodnog natjecanja i u fi-
nanciranju amerikog duga koja probitano kombinira koristi slobode i koristi njezine
odsutnosti tome svjedoi na jedan drugi nain.
Usp. Linda Weiss, The Myth of the powerless State: governing the economy in a global Era,
Polity Press, Ithaca, 1998.
stino vjenanje kapitala i opeg dobra kapitalu beskori-
sno. Ono ponajprije slui cilju kojemu tee dravne
oligarhije: uspostavi meudravnih prostora osloboenih
od potreba nacionalne i narodne legitimnosti.
Neizbjena povijesna nunost zapravo je samo konjun-
ktura dviju specifinih nunosti, jedna je nunost beskraj-
nog rasta bogatstva, a druga rasta oligarhijske moi.
Naime, pretpostavljeno slabljenje drava-nacija u europ-
skom ili svjetskom prostoru je prividna perspektiva. Nova
raspodjela moi izmeu meunarodnog kapitalizma i na-
cionalnih drava daleko vie tei osnaenju drava nego
njihovu slabljenju.
42
Iste drave koje odustaju od svojih po-
vlastica pred zahtjevom slobodnog kruenja kapitala od-
mah ih pronalaze kako bi zatvorile svoje granice
slobodnom kruenju siromaha planete u potrazi za po-
slom. A proglaeni rat providnosnoj dravi svjedoi istoj
dvosmislenosti. Takva se drava prigodno predstavlja kao
kraj situacije zbrinjavanja i povratak pojedinanoj odgo-
vornosti i inicijativama civilnog drutva. Prema institucija-
ma osiguranja i solidarnosti oinske drave s ogromnim
predgraima, roenih iz radnikih i demokratskih borbi te
voenih ili suvoenih predstavnicima doprinositelja,
ponaamo se kao prema zlorabljenim poklonima. A borei
se protiv te mitske drave upravo napadamo nedravne in-
stitucije solidarnosti koje su takoer bila mjesta oblikova-
nja i vrenja drugih mogunosti, drugih sposobnosti da se
zauzme zajedniko i budunost zajednikog, onu koja je
drugaija od budunosti koju zamiljaju upravljake elite.
Ishod toga je osnaenje drave koja izravno postaje odgo-
vorna za zdravlje i ivot pojedinaca. Ista drava koja ulazi u
borbu protiv institucija Welfare Statea mobilizira se kako bi
ponovno spojila cjevicu za hranjenje eni koja trajno
vegetira. Ukidanje tobonje drave providnosti ne znai
ukidanje drave. To ukidanje oznaava preraspodjelu, pre-
raspodjelu izmeu kapitalistike logike osiguranja i izrav-
nog dravnog upravljanja, izmeu institucija i funkcija koje
interveniraju izmeu ovo dvoje. Pojednostavljena opreka
izmeu dravne skrbi i individualne inicijative slui mas-
kiranju dvaju politikih uloga procesa i sukoba koje to
maskiranje izaziva: postojanje oblika organizacije materi-
jalnog ivota drutva koji izmiu logici profita; i postojanje
mjesta diskusije o kolektivnim interesima koja izmiu mo-
nopolu uene vlasti. Znamo koliko su ti ulozi bili prisutni
tijekom francuskih trajkova u jesen 1995. S onu stranu
partikularnih interesa korporacija koje su zapale u trajk i
budetnih prorauna vlasti, drutveni pokret pokazao se
demokratskim pokretom jer je u svoje sredite stavio
temeljno politiko pitanje: pitanje kompetentnosti ne-
kompetentnih, sposobnosti bilo koga da prosudi odnose
izmeu pojedinaca i kolektiviteta, sadanje i budue.
Upravo zato nije uspjela kampanja koja suprotstavlja
opi interes retrogradnom interesu povlatenih kompanija,
ba poput republikanskih litanija o razlici drutvenog i
politikog. Politiki pokret je uvijek pokret koji mrsi danu
podjelu individualnog i kolektivnog te prihvaene granice
politikog i drutvenog. Oligarhija i njezini uenjaci tomu
su i nadalje izloeni u svojem pokuaju da uvrste podjelu
mjesta i kompetencija. No, ono to oligarhiju dovodi u ne-
priliku predstavlja potekou i za demokratsku borbu.
Rei da je demokratski pokret uvijek pokret koji premjeta
granice, koji izvlai upravo politike, univerzalistike sa-
stojke iz partikularnog sukoba interesa u ovoj ili onoj toki
drutva, znai isto tako rei da mu uvijek prijeti ogra-
nienost, da ostane zapravo samo u obrani partikularnih
grupnih interesa u svaki put jedinstvenoj borbi. Ta se
trajna danost oteava kada oligarhija ima inicijativu suo-
avanja, kada ona to ini iza dvostrukog lica suverene i
bespomone drave te kada na svoju stranu privue tu
povijesnu nunost koja je dojuer bila obzor zajednike
nade raznolikim borbama. Uvijek moemo argumentirati
legitimnost ove ili one borbe, no svaki put emo iskusiti
potekou povezivanja te legitimnosti s onim drugim bor-
bama, konstruiranja demokratskog procesa od podudar-
nosti njihova smisla i djelovanja. Oni koji se bore kako bi
obranili javnu slubu, zakonodavni sustav rada, reim nak-
nade za nezaposlene ili mirovinski sustav uvijek e biti
optueni, makar njihova borba nadilazila njihove partiku-
M R NJ A D E M O K R A C I J E 103
43
O pojavi te figure i njezinoj novosti u odnosu na tradicionalnu figuru intelektualca kao
glasnogovornika univerzalnog i potlaenih, vidi D. i J. Rancire La lgende des inteOec-
tuels u J.Rancire, Les Scnes du peuple, Horlieu, 2003.
larne interese, da vode borbu ogranienu na nacionalni
prostor osnaujui tu dravu koju mole da sauva svoje
granice. Obrnuto, oni koji proglaavaju da od sada pa na-
dalje demokratski pokret nadilazi taj okvir i suprotstavlja
se tom obrambenom transnacionalnom nomadskom
mnotvu borit e se za ustav tih transnacionalnih instituci-
ja, njihovih ekstrateritorijalnih mjesta na kojima se jami
savez dravnih i financijskih oligarhija.
Te oligarhijske neprilike i potekoe demokracije omo-
guuju nam shvatiti intelektualne manifestacije antide-
mokratskog bijesa. Taj je bijes osobito iv u Francuskoj
gdje postoji intelektualna stranka koja se proglasila tak-
vom, kojoj svoje mjesto u medijima prua mo kakvu ne
poznaju druge zemlje, izmeu ostalog u dnevnim tuma-
enjima suvremenih fenomena i u oblikovanju vladajueg
mnijenja. Poznato je kako se ta mo afirmirala nakon
68-e, kada su krugovi koji su upravljali mnijenjem, uzdr-
mani pokretom ija je obuhvatnost prkosila intelektualnim
sredstvima kojima su raspolagali, poeli grozniavo tragati
za tumaima onoga to se dogaalo u zbunjujuoj novosti
vremena i mranim dubinama drutva.
43
Dolazak socijali-
sta na vlast 1981. tim je tumaima dao jo vie teine u
oblikovanju mnijenja, a da broj mjesta koja treba zauzeti
nije uspio zadovoljiti ambicije nekih, dok drugi nisu vidjeli
vidljiv interes vlasti da se njihove teze provedu u konkretne
mjere. Ta se stranka otada usidrila na tom poloaju, inte-
grirana u voenju vladajueg mnijenja i sveprisutna u me-
dijima, ali bez utjecaja na odluke vlasti, poaena svojim
povlasticama, poniena u svojim ambicijama, bile one ni-
ske ili plemenite.
Neki daju sve od sebe u toj dodatnoj funkciji. Redovito
pozivani da objasne mnijenju to se dogaa i to o tome
treba misliti, svoju znanost podupiru u oblikovanju prevla-
davajueg intelektualnog konsenzusa. To ine tim lake
to pritom nemaju to poricati ni u svom nauku niti u svo-
jim progresivnim uvjerenjima. Najsnanija ideja konsenzu-
sa zapravo je to da svjetski ekonomski pokret svjedoi
povijesnoj nunosti kojoj se itekako treba prilagoditi, a
koju mogu nijekati samo predstavnici arhaikih interesa ili
zastarjelih ideologija. No, i to je ono to temelji njihovo uv-
jerenje i njihovu znanost. Oni vjeruju u napredak. Imali su
povjerenja u kretanje povijesti kada ih je ona vodila do
svjetske socijalistike revolucije. Oni u nju jo vjeruju sada
kada ih vodi do svjetske pobjede trita. To to ih je povi-
jest prevarila nije njihova pogreka. Tako bez problema
mogu ponovno uloiti u dananje uvjete pouke koju su
nauili iz prolosti. Dokazivati da je kretanje stvari racio-
nalno, da je napredak napredan i da mu se suprotstavljaju
samo oni koji ga ne prate; pokazati zauzvrat da kretanje
naprijed napretka ne prestaje odbacivati nazad u prolost
one koji istodobno kasne u hodu prema naprijed - ta
osnovna naela marksistikog objanjenja povijesti ude-
sno se primjenjuju na potekoe modernizacije. Oni su
legitimirali podrku velike frakcije intelektualnog mnijenja
Juppeovoj vlasti za vrijeme trajkova u jesen 1995. i od
tada nisu propustili priliku pomagati u prokazivanju
arhaikih povlastica onih koji nuno kasne za modernizaci-
jom, a koji pak neprestano stvaraju nove arhaizme. Osnov-
ni pojam koji nadahnjuje to prokazivanje jest pojam
populizma, i sam posuen iz lenjinistikog arsenala pojmo-
va. On omoguuje da se svaki pokret borbe protiv depoliti-
zacije koja se vri u ime historijske nunosti tumai kao
manifestacija skupine narodnih nazadnjaka ili nadiene
ideologije. No, sve dok ima tih nazadnjaka uvijek e biti
potrebe za naprednima kako bi im objasnili njihovo naza-
dovanje. Progresisti osjete tu solidarnost i njihov antide-
mokratizam postaje umjeren.
Drugi se daleko manje prilagoavaju toj poziciji. Za
njih je ta progresistika vjera odvie naivna, a konsenzus
odvie ljubak. I oni su izvukli svoje prve pouke iz marksiz-
ma. No, njihov marksizam nije bio onaj s previe vjere u
povijest i razvoj produktivnih snaga. On je, teorijski, bio
marksizam kritike koja otkriva drugu stranu stvari - istinu
strukture ispod povrine ideologije ili onaj privida prava i
demokracije. Praktiki gledano, taj je marksizam marksi-
zam klasa i suprotstavljenih svjetova, onaj koji povijest pre-
lama u dvije. Ovi ljudi stoga tee podnose to da je
marksizam prevario njihova oekivanja, i to povijest, ona
loa, koja se neprekidno odvija, time namee svoje carstvo.
U tome pogledu, u pogledu godine 68. koja je vidjela po-
sljednji veliki proplamsaj na Zapadu, njihov se entuzijazam
prometnuo u ressentiment. Oni meutim nisu zbog svega
toga odustali od trostrukog nadahnua: itanja znakova,
prokazivanja i rascjepa. Oni su samo premjestili metu pro-
kazivanja i zamijenili vremenski rascjep. U jednom smislu,
oni uvijek kritiziraju jednu te istu stvar: kraljevstvo po-
tronje, to je to nego carstvo robe? Naelo neogranieno-
sti, nije li to kapitalizam? No, ressentiment okree stroj u
drugom smjeru, on preokree logiku uzroka i uinaka. Ne-
kada je globalni sustav dominacije objanjavao ponaanje
pojedinaca. Dobri duhovi tada su saaljevali proletera koji
se preputao arima koje su nudile kladionice i kuanski
aparati kao zlouporabljenu rtvu sustava koji ga iskoritava
i istodobno pothranjuje snovima. No, im marksistiki ras-
cjep nije uspio dovriti ono to je prokazivanje zahtijevalo,
ono se promjenilo: nisu pojedinci ti koji su rtve globalnog
sustava dominacije. To su oni koji su za nju odgovorni, oni
koji vladaju demokratskom tiranijom potronje. Zakoni
rasta kapitala, vrsta proizvodnje i kruenje roba kojima oni
upravljaju postale su obina posljedica poroka onih koji ih
troe, a osobito onih koji imaju manje sredstava za tro-
enje. Tomu je tako jer je ovjek demokracije neumjereno
bie, nezasitni prodrljivac roba, ljudskih prava i televizij-
skih spektakla posredstvom kojih kapitalistiki zakon pro-
fita upravlja svijetom. Istina je da se novi proroci ne ale na
to carstvo. Oni se ne ale ni na financijske niti na dravne
oligarhije. Oni se prije svega ale na one koji ih prokazuju.
Nije teko shvatiti zato: prokazati ekonomski ili dravni
sustav znai zahtijevati da ih se preinai. Ali tko moe zah-
tijevati da ih se promjeni osim tih ljudi demokracije koji
predbacuju tim sustavima da im ne daju dovoljno za njihov
apetit? Treba dakle ii do kraja te logike. Ne samo da su
poroci sustava poroci pojedinaca ijim ivotom on uprav-
lja. Najkrivlji egzemplarni predstavnici poroka su upravo
oni koji ele promijeniti taj sustav, oni koji ire iluzije o nje-
govoj moguoj promjeni, kako bi jo napredovali u svom
poroku. Nezasitni demokratski potroa u najizvrsnijem
smislu je onaj koji se suprotstavlja carstvu finacijskih i
dravnih oligarhija. Tu prepoznajemo veliki argument re-
interpretacije Svibnja 1968., koji su neprestano ponavljali
povjesniari i sociolozi, a pojanjavali uspjeni romanopi-
sci: ezdesetosmaki pokret je bio samo pokret mladih
eljnih seksualne revolucije i novih naina ivota. Budui
da mladost i elja za slobodom po definiciji ne znaju ni to
ele niti to ine, oni stvaraju suprotnost od onoga to pro-
glaavaju, ali istinu onoga to slijede: obnovu kapitalizma i
unitenje svake strukture, obiteljske, kolske ili neke druge
koja bi se suprotstavljala neogranienom carstvu trita,
prodirui uvijek sve dublje u srce i bubrege pojedinaca.
Nakon to je zaboravljena svaka politika, rije demok-
racija dakle postaje istodobno eufemizam koji opisuje su-
stav dominacije koji vie ne elimo nazvati njegovim
imenom te imena dijabolikog subjekta koji dolazi na mje-
sto tog nestalog imena: na mjesto mijeanog subjekta na
kojem je podvrgnuti pojedinac tog sustava ujedno i onaj
koji prokazuje svoje amalgame. S njegovim kombiniranim
obiljejima polemika iscrtava foto-robot demokratskog
ovjeka: mladi imbecilni potroa kokica, safe sexa,
tele-stvarnosti, drutvene sigurnosti, prava na razliku i
antikapitalistikih ili antiglobalistikih iluzija. S njim pro-
kazivai imaju ono to im treba: apsolutnog krivca neotku-
pivog zla. Ne malog krivca, nego velikog, koji uzrokuje ne
samo carstvo trita kojemu se prokazivai prilagodavaju,
nego ruevinu civilizacije i ovjeanstva.
Upostavlja se dakle carstvo proklinjaa koji rade amal-
game novih formula reklamiranja robe i manifestacija onih
koji se suprotstavljaju njihovim zakonima, mlitavosti
potivanja razlika i novih oblika rasne mrnje, religijskog
fanatizma i gubitka svetoga. Svaka stvar i njezina suprot-
nost postaju fatalna manifestacija tog demokratskog indi-
vidualca koji ovjeanstvo vodi u propast koju proklinjai
oplakuju, ali koju bi jo vie oplakivali da ne moraju oplaki-
vati. Tome se zlokobnom pojedincu istodobno dokazuje
da vodi u grob civilizacije prosvjetiteljstva, da dovrava nje-
zino smrtno djelo, da je previe pripadnik zajednice i da je
bez zajednice, da je izgubio smisao za obiteljske vrijednosti
i smisao za njezinu transgresiju, smisao za sveto i sve-
togrdno. Ponovno se sumpornim bojama pakla i blasfemi-
je oslikavaju stare pobudne teme - ovjek se ne moe
44
Maurice Dantec, Le Thtre des oprations: journal mtaphysique et politique 2000-2001.
Laboratoire de catastrophe gnrale, Folio Gallimard, 2003, str. 195
rijeiti Boga, sloboda nije razuzdanost, mir omekava ka-
rakter, volja za pravdom vodi do terora. Jedni u ime de
Sada zahtijevaju povratak na kranske vrijednosti; drugi
vjenaju Nietzschea, Leona Blova i Guya Deborda kako bi
na punk nain obranili pozicije amerikih evangelista; obo-
avatelji Celinea su u prvim redovima progona antisemita
pod kojima jednostavno razumiju one koji ne misle kao
oni.
Neki se proklinjai zadovoljavaju reputacijom gorke
lucidnosti i neukrotive samoe koja se stjee ponavljanjem
refrena svakodnevni zloin protiv miljenja
44
u zboru
malih ljudi ili malih ena koji ude za malim uicima. Za
druge, to su jo uvijek premali grijesi na raunu demokraci-
je. Njima su potrebni pravi zloini koje joj treba pripisati ili
pak samo jedan, apsolutni zloin. Njima je takoer potre-
ban pravi rascjep s tijekom povijesti, tj. jo jedan smisao
povijesti, sudbina modernosti koja se ostvaruje u rascjepu.
Tako je u trenutku uruavanja sovjetskog sustava istrjeb-
ljenje europskih Zidova zauzelo mjesto drutvene revolu-
cije kao dogaaja koji presijeca povijest na dva dijela. No
da istrjebljenje zauzme to mjesto trebalo je jo da se od au-
tora pravog zloina preuzme odgovornost. Tu doista po-
stoji paradoks: za svakoga tko eli istrjebljenje Zidova u
Europi uiniti sredinjim dogaajem moderne povijesti,
nacistika ideologija nije dovoljan razlog jer je ona reaktiv-
na ideologija koja se suprotstavljala onome to se inilo da
tada obiljeava moderno kretanje povijesti - racionalizam
prosvjetiteljstva, ljudska prava, demokracija ili socijalizam.
Teza Ericha Noltea koji od nacistikog genocida stvara
obrambenu reakciju protiv genocida u Gulagu, i samog
nasljednika demokratske katastrofe, ne rjeava problem.
Proklinjai zapravo ele izravno povezati etiri pojma: na-
cizam, demokracija, modernost i genocid. No, uiniti od
nacizma izravno ostvarenje demokracije osjetljiva je opera-
cija, ak za okoliavost starog kontrarevolucionarnog argu-
menta koji u protestantskom individualizmu vidi uzrok
demokracije, dakle totalitarnog terorizma. A plinske ko-
more uiniti utjelovljenjem one biti tehnike koju je Hei-
degger opisao kao fatalnu sudbinu modernosti dostatno je
da se Heideggera stavi na dobru stranu, ali ni to jo uvi-
jek ne rjeava problem: moderna i racionalna sredstva
moemo rabiti kako bismo sluili arhainim fanatizmima.
Da bi obrazloenje funkcioniralo treba dakle doi do radi-
kalnog rjeenja: odstraniti pojam koji prijei da se svi dije-
lovi poklope, tj. nacizam. Taj pojam u tom procesu postaje
nevidljiva ruka koja radi na pobjedi demokratske ovje-
nosti rjeavajui se svog intimnog neprijatelja, naroda
vjernog srodstvu, kako bi ostvario svoj san o umjetnoj
prokreaciji u slubi deseksualiziranog ovjeanstva. Na
temelju aktualnih istraivanja embrija retrospektivno zak-
ljuujemo razloge za istrjebljenje idova. Iz tog istrjeb-
ljenja zakljuujemo da je sve to se privue uz ime
demokracije samo beskonani nastavak jednog jedinog
zloina.
Istina je da to prokazivanje demokracije kao nezavri-
vog zloina nema ispravno shvaenih posljedica. Oni koji
sanjaju o obnovljenoj vlasti elita u sjeni jedne iznova pro-
naene transcendencije prilagoavaju se itavom stanju
stvari koje postoji unutar demokracija. A budui da za
glavne mete uzimaju male ljude koji osporavaju to sta-
nje stvari, njihovo proklinjanje dekadencije konano e se
pridruiti opomenama progresista kako bi podralo uprav-
ljae oligarhe koji su suoeni s udljivim raspoloenjem tih
malih ljudi koji smetaju na putu napretka, kao magarci i
konji koji su ometali ulice Platonovog demokratskog gra-
da. Onoliko radikalni koliko ele biti u svojemu disenzusu,
apokaliptini u svojemu diskursu, proklinjai se pokorava-
ju logici konsenzualnog poretka: onome koji od demokrat-
skog oznaitelja stvara samo jedan neodjelit pojam koji u
sebi okuplja itavu jednu vrstu dravnog poretka i oblik
drutvenog ivota, skup naina bivanja i sustav vrijednosti.
ak i ako to znai dovoenje dvosmislenosti kojom se hra-
ni slubeni diskurs do krajnje toke i potporu, u ime de-
mokratske civilizacije, vojnim kampanjama evangelistike
plutokracije, istodobno prokazujui s ovom demokratsku
iskvarenost civilizacije. Antidemokratski diskurs dananjih
intelektualaca dovrava konsenzualni zaborav demokraci-
je na kojemu rade dravne i ekonomske oligarhije.
Nova mrnja demokracije samo je na neki nain jedan
od oblika zbrke koja pogaa taj pojam. Ona udvostruuje
konsenzualnu zbrku inei od rijei demokracija ideo-
lokog imbenika koji depolitizira pitanja javnog ivota
kako bi od njega napravila drutvene fenomene, u pot-
punosti poriui oblike dominacije koji strukturiraju
drutvo. Ona maskira dominaciju dravnih oligarha izjed-
naujui demokraciju s oblikom drutva, te s onim eko-
nomskih oligarhija koje svoje carstvo prilagouju samo
apetitima demokratskih pojedinaca. Ta mrnja moe
takoer, u svoj svojoj ozbiljnosti, fenomene naglaene ne-
jednakosti pripisati smrtonosnoj i nepovratnoj pobjedi
jednakosti uvjeta i oligarhijskom pothvatu ponuditi svo-
ju ideoloku ast: treba se boriti protiv demokracije jer de-
mokracija znai totalitarizam.
No, ta zbrka ne sastoji se samo u nelegitimnoj uporabi
rijei koje bi bilo dovoljno ispraviti. Ako rijei slue zamag-
ljivanju stvari onda je to zato to je bitka za rije neodvojiva
od bitke za stvari. Rije demokraciju nije bio skovao neki
brini uenjak kako bi objektivnim kriterijima razlikovao
oblike vladavine i vrste drutva. Ona je naprotiv izmiljena
kao neodjeliti pojam, kako bi se potvrdilo da je mo neke
skupine jednakih ljudi mogua samo kao zbrka bezobline
i kretave gomile koja bi bila u drutvenom poretku ekvi-
valent onoga to je kaos u prirodnom poretku. Shvatiti to
znai demokracija znai shvatiti bitku koja se vodi oko te
rijei: ne jednostavno tonove bijesa ili prezira koji joj se
mogu doznaiti, nego, dublje, kliznua i obrate smisla koji
ona autorizira ili koji se moe autorizirati pozivanjem na
nju. Kada se nai intelektualci usred manifestacija porasta
nejednakosti snebivaju nad pustoenjem jednakosti, oni
rabe trik koji nije nov. Ve su se u 19. stoljeu, iza cenzusne
monarhije ili autoritarnog Carstva, elite legalne Francuske
- svedene na dvjesto tisua ljudi ili podvrgnute zakonima i
dekretima koji ograniavaju sve individualne ili javne slo-
bode - ozbiljno prestraile demokratske bujice koja je
zahvatila drutvo. Budui da je bila zabranjena u javnom
ivotu, vidjeli su kako demokracija pobjeuje u jeftinim
tvornicama, u prijevoznim sredstvima, brodovima, slikanju
na otvorenom, novim manirama mladih ena ili novim
reeninim obratima pisaca.
45
Po tome meutim oni vie
nisu inovatori. Udvostruenje demokracije kao oblika
stroge vlasti i kao oblika permisivnog drutva izvorni je
nain koji se s Platonom racionalizirao kao mrnja demok-
racije.
Kao to smo vidjeli, ta racionalizacija nije obian izraz
aristokratskog raspoloenja. Ona slui suzbijanju anarhije
ili neodjelitosti koja je sumnjivija od one pretrpanih ulica
neobinom djecom ili udljivih magaraca: prvobitna neod-
jelitost onoga koji vlada i onoga kojim se vlada, a koja se
vidi kada se oiglednost prirodne moi najboljih ili pleme-
Za dobar florilegij tih tema pogledati Tainov Vie et opinions de Frdric Thomas Graindor-
ge, Pariz, 1867. O demokraciji u knjievnosti vidi kritiku Gospode Bovary Armanda de
Pontmartina, u Nouvelles Causeries du samedi, Pariz, 1860.
Usp. Ulrich Beck, Democracy without enemies, Polity Press, Cambridge, 1998. i Pascal
Bruckner, La Mlancolie dmocratique-comment vivre sans ennemis?, Seuil, Pariz, 1992.
nitijih nae ogoljena od svojih ari; odsutnost posebnih
ovlasti za politiko vladanje okupljenim ljudima osim
upravo odsutnou ovlasti. Demokracija je najprije to
paradoksalno politiko stanje, to mjesto u kojoj se svaka
legitimnost suoava sa svojom odsutnou konane legi-
timnosti, s kontingencijom jednakosti koja podupire i sa-
mu kontingenciju nejednakosti.
Upravo zato demokracija ne moe prestati izazivati
mrnju. Upravo zato se i ta mrnja uvijek predstavlja ispod
krinke: aljivi tonovi prema magarcima i konjima u Plato-
novo vrijeme, bijesne dijatribe protiv Benettonovih rekla-
ma ili emisija Loft Storyja u vrijeme umorne V. Republike.
Bile te krinke zabavne ili bijesne, ta mrnja ima ozbiljniji
cilj. Ona cilja na nepodnoljivo stanje jednakosti u samoj
nejednakosti. Moemo dakle razuvjeriti sociologe po pro-
fesiji ili po raspoloenju koji raspravljaju o uznemirujuoj
situaciji demokracije koja vie nema neprijatelja.
46
Demok-
racija nije blizu sueljavanju s tjeskobom jednog takvog
komfora. Vladavina bilo koga izloena je beskrajnoj
mrnji svih onih koji ele predstavljati ovlasti za vladanje
nad ljudima: roenje, bogatsvo ili znanost. Ta mrnja da-
nas je radikalnija no ikada budui da drutvena mo bogat-
stva vie ne tolerira nikakve zapreke svom neogranienom
rastu, a njegovi mehanizmi iz dana u dan postaju sve blii
mehanizmima dravnog djelovanja. Tomu a contrario svje-
doi europski pseudo-ustav: vie se ne nalazimo u doba
uenih pravnih konstrukcija koje u njih upisuju nesvodlji-
vu mo naroda. Taj je oblik politikog i politike znano-
sti danas iza nas. Dravna mo i mo bogatstva sve vie se
ujedinjuju u jedno jedino ueno upravljanje tokovima nov-
ca i naroda. Oni zajedno nastoje smanjiti politiki prostor.
No, smanjiti te prostore, ukloniti nepodnoljivo i nuno
utemeljenje politike u vladavini bilo koga znai otvoriti
drugo bojno polje, tj. izbijanje moi roenja i filijacije u no-
voj i radikaliziranoj figuri. Ne vie moi bivih monarhija i
aristokrata, nego moi Bojih naroda. Ta se mo moe ot-
voreno potvrditi u teroru radikalnog islamizma protiv de-
mokracije koja se poistovjeuje s oligarhijskim dravama
prava. Isto tako, ona moe navesti oligarhijsku dravu u rat
protiv tog terora u ime demokracije koju su ameriki evan-
gelici asimilirali u slobodu otaca obitelji poslunih biblij-
skim zapovijedima i naoruanih u obrani svojeg vlasnitva.
Ona se u Francuskoj moe potvrditi kao zatita od demok-
ratske perverzije, naela srodstva koje neki preputaju ne-
odreenoj openitosti dok ga drugi bez imalo ustruavanja
poistovjeuju sa zakonom naroda kojim upravlja Mojsije
rijeju Bojom.
Unitenje demokracije u ime Kurana, ratno irenje de-
mokracije poistovjeene s ostvarenjem Dekaloga, mrnja
demokracije asimilirane s ubojstvom bojeg pastira. Sve te
suvremene figure imaju barem jednu zaslugu. Zbog
mrnje koju oituju prema demokraciji ili u njezino ime te
zbog sklopova u kojima je shvaaju, one nas obvezuju da
iznova pronaemo njezinu jedinstvenu snagu koja joj pri-
pada. Demokracija nije onaj oblik vladanja koji oligarhiji
omoguuje da vlada u ime naroda niti oblik drutva koji
upravlja trinom moi. Ona je djelovanje koje oligarhij-
skim vladavinama neprestano otima monopol na javni
ivot, a bogatstvu svemo nad naim ivotima. Demokra-
cija je snaga koja se danas mora vie nego ikada boriti pro-
tiv mijeanja tih moi u jednu jedinu te protiv samog
zakona dominacije. Pronai iznova osobitost demokracije
znai takoer postati svjestan njezine samoe. Demokrat-
ski zahtjev je dugo bio noen ili prekrivan idejom nekog
novog drutva iji e se elementi oblikovati usred aktual-
nog drutva. Upravo je to oznaavao socijalizam: viziju
povijesti po kojoj e kapitalistiki oblici proizvodnje i raz-
mjene ve oblikovati materijalne uvjete drutva jednakosti
i njegovo irenje po svijetu. Ta vizija jo i danas podupire
nadu u komunizam ili demokraciju mnotva: svi nemateri-
jalniji oblici kapitalistike proizvodnje, njihova koncen-
tracija u svijetu komunikacija ve bi danas oblikovali
nomadski narod proizvoaa nove vrste; oni bi obliko-
vali kolektivnu inteligenciju, kolektivnu snagu miljenja,
osjeanja i kretanja tijela tako da mogu eksplodirati zapre-
ke imperija.
47
Shvatiti to znai demokracija, znai odrei
se te vjere. Kolektivna inteligencija, koju je stvorio sustav
47 Usp. Michael Hardt i Antonio Negri, Imperij, Multimedijalni institut i Arkzin, Zagreb
2003. i Multitude: guerre et dmocratie l'ge de l'empire, La Dcouverte, Pariz, 2004.
dominacije, uvijek je samo inteligencija tog sustava.
Drutvo nejednakosti ne nosi u svojoj utrobi nikakvo
drutvo jednakosti. Drutvo jednakosti samo je skup egali-
tarnih odnosa koji se sada i ovdje obiljeava nizom jedin-
stvenih i privremenih inova. Demokracija je naga u svome
odnosu kako prema moi bogatstva tako i prema moi
srodstva koja joj danas pomae ili joj prkosi. Ona se ne te-
melji ni na kojoj prirodi stvari i ne jami je niti jedna institu-
cionalna forma. Demokracija nije noena nikakvom
nunou niti sama ukljuuje neku takvu. Ona se povjera-
va samo ustrajnosti svojih vlastitih ina. Ona je stvar koja
moe izazvati strah, dakle mrnju, kod onih koji su se na-
vikli na vrenje uiteljstva miljenja. Ali kod onih koji znaju
s bilo kim dijeliti jednaku mo razuma, ona, obrnuto, moe
izazvati hrabrost, dakle, radost.
P O G O V O R
Znanje i mo u doba politikog nihilizma
U vie e navrata Rancire rei da je zadatak filozofije rad
na homonimijama, na istoznanicima ili rijeima irokog
znaenja koje nam se svakodnevno nude u svojoj neodjeli-
tosti, a koje logika moi neprestano prisvaja i namee im
svoja znaenja
1
. Tako je mogue da rije demokracija isto-
dobno upuuje na slavodobitna svrgavanja diktatura irom
svijeta kojim se bave neto uzornije demokratske zem-
lje, na prezir prema demokratskom individualizmu ili
dekadenciji kojim se pak bave oni koje zanima uvoenje
reda u drutvo ili oni koji su zabrinuti za eroziju starih vri-
jednosti za koju je opet kriv neki demokratski fenomen
poput masovnosti ili popularne kulture. Demokracije se
u posljednje vrijeme odriu i oni koji ele poredak jedna-
kosti, poput Alaina Badioua, koji u Logikama svijeta
2
1
Usp. intervju sa J. Rancireom, Critique, str. 692-693, Pariz, 2005.
2
Alain Badiou, Logiques des Mondes. L'Etre et vnement 2, Seuil, Pariz, 2006.
opisuje tzv. dominantnu ideologiju demokratskog mate-
rijalizma koja bi svojim kulturnim relativizmom odrei-
vala uvjete percepcije svijeta.
ini se da je rije demokracija ipak najmanje proble-
matina kada samo izaziva semantiku kakofoniju. Upora-
ba njezine viesmislenosti prije svega slui manipulaciji ili
maskiranju politikih fenomena i procesa: od ideolokih
mutacija intelektualaca do udnje za vrstim poretkom iza
kojeg stoji poredak religije, novca ili moi. No, da stvari ne
moraju biti uvijek sloene dokazuje dananje hegemonij-
sko znaenje te rijei, kojim uglavnom upravlja politoloka
i pravna znanost, a koje pak sve tri potonje temeljne vri-
jednosti moe neskriveno pomiriti u parlamentarnoj de-
mokraciji. U tome smislu parlamentarni izbori nisu samo
alfa demokracije, nego prije svega njezina omega, dovr-
etak i ispunjenje. Svi oni koji su zainteresirani za politiku
izvan tog okvira riskiraju da budu proglaeni neprijateljima
demokracije. Ovisno, naravno, o glavnim obiljejima pri-
vrenosti demokraciji koja su odredili politolog, pravnik ili
sociolog, a zapeatio politiar po zanatu.
I.
Pokuaj da se ideji demokracije vrati njezin izvorni i sub-
verzivni smisao mora dakle uzeti u obzir borbu koja se vodi
za njezino znaenje. Knjiga Mrnja demokracije u tome je
smislu svojevrsna ratna karta koja ukazuje na poloaje raz-
nih strana zainteresirane za prisvajanje ili prokazivanje de-
mokratskog stanja kao i na njihove uloge. U pitanju je prije
svega francuski politiki krajolik jedinstven po svojoj inte-
lektualnoj konjunkturi, ali ne i po samoj ideji politike koju
ta konjuktura zagovara. Iako je francuski medijski prostor
zasien mnotvom intelektualaca, od kojih su mnogi po-
stali svakodnevni profesionalni komentatori stvarajui do-
jam dinamine javne sfere, razlika izmeu njihovih pozicija
nema ili su minimalne. Rancire se naravno ne bavi svakim
od njih pojedinano kao to je to nekoliko godina ranije
uinio njegov bivi kolega iz kolektiva Les rvoltes logiques
0
koji je pokreta tzv. rasprave o novim reakcionarima. Da-
niel Lindenberg 2002. napisao je knjiicu pod naslovom
Poziv na red: istraga o novim reakcionarima prozivajui
poimence vodee francuske medijske intelektualce poput
Alaina Finkelkrauta ili Marcela Gaucheta za propagandu
povratka kultu korijena, autoritetu, poretku, obnovi starih
vrijednosti i si. koja prijeti dananjoj demokraciji. Tri godi-
ne poslije, kada su svi ve bili pomalo zasieni raspravom,
mnotvom protuodgovora optuenih kojih nije malo, pa
opet novim Lindenbergovim objanjenjima, izdavaka ku-
a La Fabrique izdaje Mrnju demokracije na ijim stra-
nicama nalazimo nekoliko istih prozvanih imena, premda
se taj broj uvelike smanjio, ali s daleko snanijom, prodor-
3
Rancire je sedamdesetih godina osnovao asopis Les rvoltes logiques i kolektiv oko njega
koji je bio angairan oko radnikog pokreta, njegove povijesti i emancipacije. Dio tog ko-
lektiva inili su mnogi danas ugledni francuski intelektualci, medu kojima i Daniel Lin-
denberg. Godine 2003. izala je Rancireova knjiga sa sabranim lancima iz tog asopisa
pod nazivom Les scnes du peuple (Horlieu, Lyon).
nijom analizom koja ne cilja samo na prokazivanje intelek-
tualne maskarade, nego saimlje veliki dio Rancireova
rada na ideji politike do tada uglavnom pristupanom i it-
ljivom u filozofskim krugovima, a sada razumljivom svako-
me
4
. Knjiga je meutim dobila i na aktualnosti zbog velikih
nemira u parikim predgraima kao i zbog francuskog od-
bijanja nacrta europskog ustava koje je za golemu veinu
inteligencije i politikog establimenta predstavljalo vrhun-
ski skandal i sramotu za Francusku pred ostatkom svijeta.
Narodni neposluh i preuzimanje sudbine u svoje ruke
upravo je ono to je tada predlagao autor redaka ove knjiga
(koja je brzo postala popularna) pred upornim uvjeravanji-
ma eksperata svih vrsta da neuki narod preputen sam sebi
moe otii samo u propast.
II.
Izvorni smisao demokracije po Rancireu se nalazi upravo
u istraivanju odnosa znanja i politike. Istraivanje tog od-
nosa predstavlja istodobno poetak njegovog teorijskog
rada. Iako je ve kao dvadesetestogodinji autor bio su-
potpisnik knjige Kako itati Kapital (1966) zajedno s
Althusserom, iskustvo svibanjske pobune 1968. odvojit e
ga od velikog marksistikog uitelja koji nije bio sklon po-
pulistikim i spontanim revolucijama. U svojoj prvoj
4
Do te mjere da je Sgolne Royal na svojoj predizbornoj stranici Desire d'avenir (hrv.
udnja za budunou) citirala odlomke iz iste knjige zagovorajui njegovu ideju demok-
racije.
knjizi pod naslovom Althusserova pouka (1971) Ranciere
iznosi svoj glavni problem s Uiteljem ija je teorija podra-
zumijevala politiko izbavljenje znanou o drutvenom
stanju tj. o mehanizmima daenja, pri emu bi podaeni
epistemolokim rezom doli do pravog znanja o svojem sta-
nju i time pokrenuli revoluciju na znanstvenim osnovama.
U jednom razgovoru Ranciere ovako opisuje tu pouku:
Oko 1968. poeo sam preispitivati tu ustrajnu znanstve-
nu pretpostavku. Htio sam se zato vie baviti povijesnim
odnosom izmeu uspostave marksizma i oblika radnike
emancipacije. Proveo sam dakle dobrih dvanaest godina
radei na arhivima radnikog miljenja XI X. stoljea poku-
avajui pronai neki oblik autentine radnike misli koju
bih mogao suprotstaviti marksistikom miljenju. I dok
sam radio, shvatio sam da ne bismo trebali tako postaviti
problem... Ono to je proleterima najvie nedostajalo nisu
bile toliko spoznaje o mehanizmima izrabljivanja i domi-
nacije koliko neko miljenje, vizija njih samih kao bia
sposobnih da ive neto drugo od usuda izrabljivanih i pot-
laenih. Tako sam shvatio da je drutveni pokret najprije
intelektualni pokret
5
. Jednu takvu viziju intelektualne
radnike emancipacije Ranciere nudi u sljedee dvije
knjige: No proletera (1981) i Neukiuitelj: petpouka iz inte-
lektualne emancipacije (1987). One se na dva naina su-
protstavljaju prevladavajuem miljenju odnosa politike i
znanja, odnosno intelektualaca i naroda: najprije, prokazu-
5 Razgovor s J. Ranciereom, L'Humanite, 1. srpnja 1999.
jui svaku znanost o narodu (koja pretendira odrediti nje-
govo pravo stanje dijelei ga po klasama i determinirajui
ga u njemu pripadajuim kulturama kako bi ga predstavila
kao bolesno tijelo) i prokazujui istou znanja (njegove
disciplinarne podjele, granice, pravila njegova prijenosa i
si. koja ima ulogu lijeka za to bolesno tijelo). Ranciere si
tako s jedne strane zadaje zadatak da radniki pokret
istrgne iz uobiajene reprezentacija neuke i patnike rad-
nike klase (koju je nekada ustoliio marksizam, a danas se
rabi u raznovrsne svrhe) te ga prepusti vlastitim rijeima,
pokuajima njegova izlaska iz svijeta rada u svijet pisma i
miljenja. S druge strane, svaki ulazak u svijet znanja po
njemu nipoto nije i ulazak u svijet znanosti. Univerzalnost
znanja se vie sastoji od vjeitog tapkanja, tumaranja, od
divljeg miljenja djeteta koje pokuava nauiti materinji je-
zik, nego od uhodanih puteva znanstvene pedagogije i me-
todologije.
III.
Preureenjem tih odnosa, ukidanjem opreke neukosti i
uenosti i drutvene hijerarhije koju ta opreka uspostavlja,
sve bi javne funkcije predstavljanja ili zagovaranja naroda u
liku politiara, znanstvenika ili intektualaca trebale biti su-
spendirane odnosno preputene sluaju i volji naroda.
Nova uloga intelektualaca, kao to sugeriraju Foucault i
Deleuze u svojem poznatom razgovoru iz 1972., nazire se
Usp. Intelektualci i mo, razgovor Michela Foucaulta i Gillesa Deleuza, L'Arche (br.
49, str. 3-10), Pariz, 1972.
7
Isto.
u borbi protiv svih oblika i mrea moi koje pojedince
pretvaraju u svoje predmete i instrumente u podruju
'znanja', 'istine', 'svijesti' i 'diskursa'
6
.
Foucaultovom projektu borbe protiv sistema moi
koji blokira, zabranjuje i onemoguuje govor i znanje
7
na-
roda koji prozirnije itavo drutvo pridruuje se i Rancire
koji mu metodoloki ostaje uvijek blizak. Godinu dana na-
kon parikog crvenog svibnja, Foucault pri tome poziva
potonjeg da se pridrui novoosnovanom eksperimental-
nom Sveuilitu Vincennes (kasnije Paris-VIII) na kojemu
e predavati itava generacija filozofa koji su sve do danas
snano obiljeili vrijeme (Deleuze, Lyotard, Badiou, J.-A.
Miller itd.). U svojim sljedeim djelima {Filozof i njegovi si-
romasi, Na rubovima politike i osobito Neslaganje. Filozofija
i politika) Rancire postavlja Platona kao filozofski kontra-
punkt radnikoj i intelektualnoj emancipaciji. Dakle, kao
prototip matrice miljenja koje sve eli postaviti na svoje
mjesto ne pozivajui se vie toliko na transcendentnu mo
koliko na mo spoznaje ispravnog i neispravnog, istinitog i
neistinitog i si. Ideja demokracije nastaje, po Rancireu, u
samom zavrtnju, iaenju te platonovske logike, a to je
iaenje u povijesnom smislu najvie odjeknulo u
dogaaju Francuske revolucije.
IV.
U Ranciereovu miljenju demokracija nije samo jedan od
politikih poredaka. Politike ima samo ako ima i demokra-
cije, a nje ima samo ako se logika jednakosti uplete u
drutvenu hijerarhiju i izazove preraspodjelu dodijeljenih
mjesta i funkcija. Ona poinje s osporavanjem drutvenih
poredaka, pa i onih koji se die svojim demokratizmom:
Demokratski dogaaji javili su se openito u figuri ospo-
ravanja demokracije. Tradicija radnikog pokreta, masov-
nih trajkova, itava ona tradicija koja se bila odigrala
1968. ima tu vrlo neobinu osobitost koju treba uzeti za
ozbiljno: ima demokracije u osporavanju demokracije.
Nain demokratskog bivanja jest ono koje je zakrivljeno u
odnosu na samo sebe. Tu zakrivljenost moemo ponititi
na dva suprotstavljena naina: postojala je opreka izmeu
formalne i realne demokracije koja prvu svodi na pojavno
stanje, na ne-istinu koju treba potisnuti kako bi postojala
ona druga. Danas, obrnuto, postoji svoenje koje izjed
1
nauje demokraciju s pravnom dravom, ljudskim pra-
vima, parlamentarnim reimom te, na kraju niza, s
konsenzusom. Prava demokracija za mene je upravo ta
borba demokracija, demokracija koja samu sebe osporava
izlaui se vlastitoj granici. Zato je odsutnost osporavanja
demokracije za nju uasna, saimlje Ranciere napetosti
svojstvene miljenju demokracije
8
. Ono to dananje doba
J. Ranciere, Poetika znanja, objavljeno u asopisu La main de singe (br. 11/12), 1994.
M R NJ A D E M O K R A C I J U 127
ini riihiKstinim u politikom smislu jest usavrenje obliku
i metoda brisanja te napetosti i osporavanja kako bi se
izgradio perceptivni ujednaeni univerzum, svijet nepobit-
nih danosti koji bi unaprijed, prirodnim putem, podrazu-
mijevao vlastitu politiku odnosno ustrojstvo. Poetak
demokracije e zato znaiti erupciju, odvajanje i demon-
straciju vie svjetova u jednom svijetu, proboj onih koji
nemaju udjela u postojeoj podjeli drutva prisvajanjem je-
zika i osvajanjem javnosti, stvaranjem mjesta javnog oito-
vanja svoje pripadnosti tom jednome svijetu. Ukratko,
demokracija u sebi nuno ima neto vulkanske Da para-
fraziramo nadahnute posljednje reenice Mrnje demokra-
cije, kao i demokracija, vulkani izazivaju strah, dakle,
mrnju kod onih koji se boje podrhtavanja tla pod nogama.
Kod onih koji ne ale za starim svijetom i njegovim vrijed-
nostima ispod uarene magme, oni izazivaju hrabrost, dak-
le, radost.
Leonardo Kovaevi
Biblioteka
Izdaje
Naklada LJEVAK d.o.o.
Direktor
PETRA LJEVAK
Urednik
KRISTIJANVUJII

Jacques Ranciere - Mržnja Demokracije

Hochgeladen von

Dokumentinformationen

Copyright

Verfügbare Formate

Dieses Dokument teilen

Dokument teilen oder einbetten

Freigabeoptionen

Stufen Sie dieses Dokument als nützlich ein?

Sind diese Inhalte unangemessen?

Copyright:

Verfügbare Formate

Jacques Ranciere - Mržnja Demokracije

Hochgeladen von

Copyright:

Verfügbare Formate

JACQUES RANCIRE

Das könnte Ihnen auch gefallen