20.

APOKRIFNE APOKALIPSE
1. Apokaliptika je knjievna vrsta koja je posebno evala od 2. st. prije
Kr. do 1. st. poslije Kr., naroito u krugovima kasnog idovstva, ali i u
poganskim krugovima. Knjiga Henohova, etvrta knjiga Ezdrina, Uznesenje
Izaijino, o kojima smo govorili u 17, spadaju u apokaliptiku knjievnu
vrstu. Meu Apokalipsama idovskog podrijetla, koje su imale velik utjecaj
u prvom kranstvu, a djelomino bivale retuirane od kranske ruke, korisno
je jo spomenuti Uznesenje Mojsijevo (sauvan fragment starog latinskog prijevoda,
iz toga spisa ima podatak u Judinoj poslanici), Apokalipsa Abrahamova
(tekst bar supstancijalno sauvan u staroslavenskom prijevodu). Apokalipsa
Ilijina, Sofonijina, a naroito Baruhova. Apokaliptika knjievna vrsta koritena
je na vie mjesta Novog Zavjeta, a posebno u kanonskoj Apokalipsi
Ivanovoj. Razumljivo je, stoga, da e i u prvoj kranskoj knjievnosti apokaliptiki
stil govora biti esto upotrebljavan. On se nalazi u oblicima apokrifne
knjievnosti koje smo dosad opisali, pa i u apokrifnim poslanicama (usp.
21), ali imamo i posebne Apokalipse, napisane po uzoru Ivanove Apokalipse
i stavljene pod ime drugih apostola. Ipak se ini da je njihov broj relativno
manji, u odnosu prema ostalim apokrifnim vrstama.
Meu najstarijim starokranskim apokalipsama najvei je ugled u starini
stekao Hermin Pastir (v. 15), koji se kod nekih autora obrauje
takoer meu apokrifnim apokalipsama. Odmah iza njega au nekim Crkvama
i prije njega dolazi Apokalipsa Petrova (o'apok. struji usp. E. PETERSON,
Frhkirche, Judentum u. Gnosis, str. 310332).