Sie sind auf Seite 1von 311

Tragom

istine
Davor Domazet-Lošo

KLONOVI NASTUPAJU
Hiblhu-ku
TRACiOM LSI I N I ;

Urednik
ANĐINA MARKIĆ

Recenzenti
prof. dr. ZDRAVKO TOMAC
prof. dr. LUKA TOMAŠEVIĆ

Davor Domazet-Lošo

KLONOVI
NASTUPAJU

DETECTA
Zagreb, 2007.
Davor Domazet-ljjšo
KI.ONOVI NASTUPAJU

Zagreb, 2007.

Copyright © Davor Domazet-Lošo i DETECTA d.o.o., 2007.

Sva prava pridržana. Ova se knjiga, kao ni njezini dijelovi, ne smije


reproducirati ni koristiti u bilo kojem obliku, elektronskom,
fotografskom ni mehaničkom, uključujući i fotokopiranje, snimanje
i svaki oblik pohranjivanja, bez pisanog odobrenja vlasnika autorskih prava,
osim kratkih navoda, kao dijelova pisanih članaka i izvješća.

Ovu knjigu posvećujem


mladim hrvatskim naraštajima,
da im bude podsjetnik u vremenima
kada će oni biti živi svjedoci
onoga stoje u njoj zapisano.

W-ht.fr
•'l '

C1P zapis dostupan u računalnom katalogu


Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu
pod brojem 627316

ISBN 978-953-7476-00-7
Zmaj i Zvijer

B I vidjeh: iz mora Zvijer izlazi sa deset rogova i sedam


glava; na rogovima joj deset kruna, na glavama bogohulna imena.
•'Ta Zvijer što je vidjeh bijaše nalik na leoparda, noge joj kao medvjede,
usta kao usta lavlja. Zmaj joj dade svoju silu i prijestolje i vlast veliku.
'Jedna joj glava bijaše kao na smrt zaklana, ali joj se smrtna rana zaliječila.
Sva se zemlja, začuđena, zanijela sa Zvijeri 4i svi se pokloniše Zmaju koji
dade takvu vlast Zvijeri. Pokloniše se i Zvijeri govoreći: "Tko je kao Zvijer!
Tko bi smio ratovati s njom?"
i dana su joj usta da govori drskosti i hule i dana joj je vlast da to čini
četrdeset i dva mjeseca.
'I ona otvori usta da huli Boga, da huli ime njegovo, njegov Šator i nebe-
snike.
'I dano joj je da se zarati sa svecima i da ih pobijedi. Dana joj je vlast nad
svakim plemenom i pukom i jezikom i narodom: 8 da joj se poklone svi
pozemljari, oni kojima ime nije zapisano u knjizi života zaklanog Jaganjca,
od postanka svijeta.
'Tko ima uho, nek posluša!
"'Je li tko za progonstvo, u progonstvo će ići! Je li tko za mač, da bude
pogubljen, mačem će biti pogubljen! U tome je postojanost i vjera svetih.
"I vidjeh: druga jedna Zvijer uzlazi iz zemlje, ima dva roga poput jaganjca,
a govori kao Zmaj.
l2
Vrši svu vlast one prve Zvijeri, u njezinoj nazočnosti. Prisiljava zemlju i
sve pozemljare da se poklone prvoj Zvijeri kojoj ono zacijeli smrtna rana.
IJ
Cini znamenja velika: i oganj spušta s neba na zemlju naočigled ljudi.
l4
Tako zavodi pozemljare znamenjima koja joj je dano činiti u nazočnosti
Zvijeri: savjetuje pozemljarima da načine kip Zvijeri koja bijaše udarena
mačem, ali preživje.
I5
I dano joj je udahnuti život kipu Zvijeri te kip Zvijeri progovori i poubija
sve koji se god ne klanjaju kipu Zvijeri.
l6
Ona postiže da svima - malima i velikima, bogatima i ubogima, slobo­
17
dnjacima i robovima - udari žig na desnicu ili na čelo, i da nitko ne
mogne ne kupovati ili prodavati osim onoga koji nosi žig s imenom Zvijeri
ili s brojem imena njezina.
18
U ovome je mudrost: u koga je uma, nek odgoneta broj Zvijeri. Broj je to
jednog čovjeka, a broj mu je šest stotina šezdeset i šest.

(Otk 13,1-18)
SADRŽAJ

PREDGOVOR 15

Prvo poglavlje:
GEOSTRATEGIJA I GEOPOLITIKA - POLAZIŠTA ZA
PRONICANJE POLITIČKIH PROCESA BUDUĆNOSTI 21
1. Geopolitičke škole i njihova obilježja 29
Njemačka geopolitička škola 30
Anglosaksonska geopolitička škola 32
Ruska geopolitička škola 36
Latinskoamerička geopolitička škola 41
2. Izvorišta geopolitičke m o ć i gospodara kaosa 46
Geopolitika u raljama filozofije 47
Zamaskirana geopolitika i 'nova ljevica' 50
3. Geopolitičke k o n s t a n t e i okviri 54
Države-nacije, carstva i mondijaliteti 56
Preventivna diplomacija i psihološko ratovanje 61
Vode i geopolitička pohlepa 67
Nafta kao geopolitička konstanta i u prvoj polovici 2 1 . stoljeća 73
4. N a d z i r a n i n e r e d i i upravljane krize - u v o d u
geopolitički kaos 80
Suvremeni oblici asimetričnog rata 84
Posljedice neodređenosti asimetričnog rata 89
5. 'Apsolutni događaji' u labirintu geopolitičke b o r b e
p r o t i v nevidljivog neprijatelja 95
Geopolitička bespuća 'apsolutnih događaja' 97
Zamke doktrine o nevidljivom neprijatelju 102
6. Geopolitička i g e o s t r a t e š k a načela upravljanja 108

Drugo poglavlje:
RAT GOSPODARA KAOSA PROTIV VRJEDNOTA 119
1. Utopija n o v e A t l a n t i d e 124
'Proročanske' zasade 'nove zemlje i novog neba' 127
Suvremeni milenarizam i 'idealna država' 134
2. 'Novi svjetski p r e d a k ' - idealan robovlasnički ustroj svijeta 140
Zašto je Platonova Država istodobno uzor i prijepor
'hijerarhijskim urotnicima' 142
Suvremeni rob - rob ovisnosti 151
3. N o v a religija i n o v a glazba 170

9
Religija u kojoj se svi ljudi slažu 17-1 Dvije suprotstavljene Hrvatske 403
Doba Vodenjaka ili vremena novih kultova 196 Nova 'strategija terora' 406
Treće poglavlje: 3. Završna bitka Italije za i s t o č n u obalu J a d r a n a 409
MIMOHOD KLONOVA STRATIŠTIMA talijansko filmsko-televizijsko 'tepih bombardiranje' 410
ZAPADNE CIVILIZACIJE 219 Jadransko more - 'talijansko jezero' 411
1. A s p e k t i d o k t r i n e p r e v r a t n i š t v a i njezina temeljna obilježja 222 Esuli kao talijanski operator krize 414
Francuska revolucija - izvorište suvremenoga 4. Hrvatska s u d b i n a u r u k a m a crtača na salvetama 4 1 6
militantnog liberalizma 226 Račanov 'bermudski trokut' 417
Teror - glavno oruđe svih revolucija 230 Dvojbena arbitraža 418
Usavršena ideologija zla 235 5. Tajni plan držanja H r v a t s k e u n e m i l o s t i 4 2 1
Boljševička revolucija ili objektivizirano zlo Projekt'država u državi' 421
'hijerarhije urotnika' 240 Inverzija krivnje po Dennisu MacShaneu 423
Klonirani boljševički i hrvatski tisak 253 6. 'Dvostruka linija zapovijedanja' - omiljena t e m a
I Boljševička revolucija ima svoga Jamesa Bonda 256 medijskih klonova 428
Lenjinova i Bremerova prehrambena diktatura 261 Parastruktura u tumačenju medijskih jurišnika 429
Kapricioznost povijesti 265 Posjedovatelji 'meke sile' 431
2. U s p o n ideologija bezboštva ili p u t p r e m a 'kraju povijesti' 268 Bilo svoga naroda 433
Annus mirabilis novoga svjetskoga poretka 270 7. Hrvatska kao laboratorijski uzorak' za n o v u
Prostorno udaljeni klonovi 280 strategiju n a s t u p a n j a 4 3 4
Drugi svjetski rat - rat klonova gospodara kaosa 284 Podložništvo bruxelleskoj administraciji 435
Klonovi na jugoslavenskome ratištu 299 8. Medijski juriš na Hrvate, te "neustrašive
Kloniranost Hitlerovih i Miloševićevih pohoda 318 svjedoke Evanđelja" 438
Zašto je Drugo zasjedanje AVNOJ-a održano baš u Jajcu 323 U pogrebnoj povorci posvuda znaci Hrvatske 439
3. Pražnjenje 'objektiviziranog i o s a m o s t a l j e n o g zla' u Katolička crkva u svome narodu jest Crkva naroda 441
sadašnjim v r e m e n i m a 338 sus je i Judi ostavio slobodu: "Uzmi ili ostavi!" 442
Kloniranost u američkim 'apsolutnim događajima' 343 9. Haaški p o p i s "znanih i n e z n a n i h " H r v a t a 4 4 4
4. D r o g a i G M O - oružja gospodara kaosa Načelo inverznog presedana 445
za m a s o v n o uništavanje ljudi 365 Haaško sudište - katalizator hrvatskoga
Rat protiv terorizma - rat za nadzor polja maka na političkog mišljenja 447
afganistanskim visoravnima 367 10. T k o proizvodi kaos u Hrvatskoj 4 5 1
Kada nema kruha, neka jedu soju! 374 Nametanje crimena 452
Istrenirani pas iz Životinjske farme 453
Četvrto poglavlje:
11. Mediji - rušitelji vrijednosti 4 5 5
JURIŠ KLONOVA NA ZEMLJU "NEUSTRAŠIVIH
Inverzija vukovarske epopeje 455
SVJEDOKA EVANĐELJA" 385
12. D o s t o j a n s t v o iračkoga d i k t a t o r a i licemjerje
1. Oluja - p a r a d i g m a hrvatske pobjede u
h r v a t s k o g a političkog v r h a 459
D o m o v i n s k o m r a t u 388
Kako je hrvatski državi vrh slavio 'zločinački pothvat' 460
Šest 'olujnih' načela i(ili) istina 388
Sadamov poučak 460
Novi-stari crimen 393
Mesićevo namjerno izbjegavanje dijela kninske izložbe 465
Dubrovnik - administrativno središte 'zapadnog Balkana' 396 13. Hrvatska u raljama b r i t a n s k i h 'teoretičara u r o t e ' 4 6 6
2. Relativizacija g e o s t r a t e š k e važnosti hrvatskoga i Eksplozija, koje nije ni bilo 467
bosansko-hercegovačkoga p r o s t o r a 397
Nadzor 'masa' - glavni cilj 'hijerarhije urotnika' 472

10
11
14. Turci drugi pul pod Bečom 475 Nepoznanice nuklearnog udara na Iran 572
Benignost Sanaderovog 'akcijskog plana' 477 Sukob iracionalnih strategija 575
15. ' Z a p a d n i Balkan'jest klon 'velike Srbije' 4 8 3 Političke okolnosti sukoba i tijek operacije Oluja života
Hrvatske političke elite zaboravile versaillske i
Šesto poglavlje:
jaltske planove 483
TKO JE ZA PROGONSTVO, U PROGONSTVO ĆE IĆI 585
Dizanje Miloševića na razinu nacionalnog heroja 485
1. " P o d ovim ćeš z n a k o m pobijediti" 589
Milošević je ubijao u ime jugoslavenstva i komunizma 486
Logika propasti imperija 596
Peto poglavlje: Britanski rat protiv nevidljivog neprijatelja 600
'PREVENTIVNI RAT' PROTIV IRANA - UVOD U Libanon - sukob satelita u asimetričnom ratu 607
APOKALIPTIČNA, POSLJEDNJA VREMENA 493 Libanonski 'mir bez mira' - uvertira za 'veliki rat' 6K
1. Prijeti li n a m globalni n u k l e a r n i požar? 4 9 4 Čiji je problem Sjeverna Koreja 618
Vojno miješanje ili revizija politike 496 2. "I z n a m e n j e veliko p o k a z a se na n e b u " 6 2 1
2. I n t e r e s i (motivi) glavnih p r o t a g o n i s t a u iranskoj krizi 500
OSNOVNA LITERATURA 631
Kina i Rusija imaju veto 502
Nitko se neće moći pravdati da nije znao 503 KAZALO 635
3. Nafta kao najjače oružje I r a n a 505
Simbioza političkog i vjerskog vodstva 507
Iran može izdržati sankcije 508
4. Z a š t o se Sjedinjene A m e r i č k e Države ne m o g u t a k o
lako odlučiti za n a p a d na Iran 5 1 0
Grcanje u pustinjskome pijesku 511
Bushova popularnost sve slabija 513
5. Ključna a m e r i č k a m o r a jest Kina, a ne I r a n ! 515
Usijecanje u interese Kine i Rusije 516
Kina je postala konkurentna Sjedinjenim
Američkim Državama 518
6. Americi nije svejedno kako P u t i n 'miješa k a r t e ' 520
Važne uloge Armenije i Azerbejdžana 521
Složena ruska strategija suradnje s Iranom 524
Bitka za energetsku prevlast seli u svemir 525
7. N e r v o z n a i u z n e m i r e n a E u r o p a 527
Izraelski 'toplo-hladni' pristup i arapsko okretanje
prema Kini 529
Što se sve zaboravlja u igri oko Irana 533
8. Z a š t o je preventivni rat p r o t i v I r a n a neizbježan 535
Tri moguća razvoja iranske krize 538
Irački građanski rat 544
Američki psihološki rat protiv Irana 548
Američki 'Dugi rat' 558
9. Scenarij a m e r i č k o g a 'preventivnog rata' p r o t i v I r a n a 564
Operacija Oluja života ili novi Rimski rat 567

13
12
PREDGOVOR

Ovo je knjiga o uroti. O otvorenoj uroti protiv Boga i čovjeka. Uroti


I oja uključuje rušenje četiriju temeljnih vrjednota - čovjeka, obitelji,
ilomovine i vjere otaca. Ovo je, dakle, knjiga o onima koji su svima nama
l'ii'ci očima, najčešće putem medija, i koji otvoreno ili prikriveno, svje-
no ili nesvjesno, sa znanjem ili bez njega provode dalekosežnu pre-
iiu'iačinu svega na svijetu, prije svega subverzivnim djelovanjem. To
* me u svim zemljama svijeta, a osobito u onima monoteističkih reli­
gija, primjenjujući doktrinu krvi, nasilja, rušenja, ali i uništenja svake
pravde i pravednog ustroja, i planski nastoje uspostaviti novo ropstvo
• a svrhom ostvarenja novoga svjetskog poretka, odnosno, svjetske vlade, na
rclu s Knezom ovoga svijeta.
Prozboriti nešto protiv toga znači izložiti se medijskom linču i biti
proglašen opskurnim elementom, protivnikom demokracije i napretka.
Poslije toga prvog juriša slijedi drugi, u kojemu mnogi isprani mozgo­
vi, koji nisu kadri pojmiti da je život moguć i izvan galaksije militant­
nog liberalizma, nastavljaju s kamenovanjem, sve dok se 'globohul-
nika' ne dotuče. Dakle, pisati o uroti protiv Boga i čovjeka znači svje­
sno sebe izložiti optužbama medijskih jurišnika, pa i njihovome linču.
No, prije nego otrovne strjelice na nepopravljivog 'teoretičara urote'
budu odapete, nužnim se čini te potencijalne jurišnike podsjetiti da
riječ 'urota' podrazumijeva da dvije ili više osoba tajno, kuju plan o
zajedničkom zločinačkom pothvatu, a potom i same u njemu sudjeluju.
A da je urota na djelu i to planetarnih razmjera, o tome više ne
treba dvojiti. Ona je vidljiva na svakome koraku življenja, u svakome
kutku planeta Zemlje.
Zar urota nije kada militantni liberalizam, kao ideologija, uz pomoć
medija proizvodi ekstremne karakteristike i pretvara ih u propagandu
kako bi njome sotonizirao neistomišljenike označujući ih pogrdnim
etiketama kako bi ih tako ocrnjene i okužene izopćio iz društva i izbri­
sao iz skupnog sjećanja. Dakle, krajnje netolerantno, u ime tobožnje
tolerancije.

15
'Zar urota nije kada apostoli 'novih vrijednosti' prisvajaju i osvajaju Zar urota nije kada se čovjeka dovodi u položaj roba, koji su mu odre­
prostor pomoću financijskih, informacijskih i telekomunikacijskih mreža dili gospodari kaosa, prvo pretvarajući ga u proizvodni stroj, a potom od
te moći multinacionalnih kompanija, poništavajući nacionalne države njega čineći oruđe za potrošnju? U takvome slijedu čovjeka više ne
i zamjenjujući ih državama-regijama, koje nisu suvereni politički iden­ vodi njegova težnja da duhovno raste, nego materijalno posjedovanje
titeti, nego označavaju 'prirodne gospodarske zone' s granicama utvr­ koje ga preobražava u 'savršeno' egoistično biće.
đenim nevidljivom ali brutalnom rukom tržišta? Zar urota nije kada moćnici - preventivnim ratovima, izbjegličkim
Zar urota nije kada medijski, udružbeni i politički silnici u umjesno logorima, smrtonosnim brzo djelujućim bolestima, uništenom indu-
igrajućoj igri sustavno generiraju napetosti i, maskirajući sve to fikcijom st rijom, poljoprivredom, rasprodanim dobrima i drugim budućim šoko­
demokracije i ljudskih prava, da bi takvim doktrinarnim nastupom, vima - vode čovječanstvo prema onome što je glasnogovornik gospoda­
preimenujući Lenjinovo načelo "pljačkaj opljačkano" u "korumpiraj ko­ ra kaosa Francis Fukuvama, ne slučajno, nazvao krajem povijesti, a vi-
rumpirano", remetili sve konstitutivne čimbenike države, njezine in­ đjelac Ivan kugom, gladi, ratom i smrti.
stitucije, njezine insignije, potom njezinu teritorijalnost i, na kraju, Zar urota nije kada u ovome novome svijetu, temeljenom na laži, koji
sam narod, stvarajući rascjep u kojemu taj narod biva podijeljen i po­ grade gospodari kaosa, drugi i drukčiji postaje predmetom mržnje i
svađan unutar granica koje on naziva državnima? dežurnim krivcem za 'sve boleštine svijeta' i u kojemu virtualizacija
Zar urota nije kada anglosaksonski globalisti, poistovjećujući sebe sa apsolutnog događaja' proizvodi geopolitičku transformaciju na plane­
zapadnom civilizacijom, iz te iste civilizacije izbacuju prefiks kršćan­ tarnoj razini, koja je, prvi put u povijesti, dovela čovječanstvo do mo­
ska, da bi olako i u svakoj prigodi izgovarali neke druge riječi, poput gućnosti počinjenja 'globalnog samoubojstva'? U takvoj perspektivi mir
'naše vrijednosti' i 'naš način življenja', čime unaprijed 'one druge vrijed­ je samo privremeni i kratakotrajan kompromis između dugih razdoblja
nosti i 'onaj drugi način življenja' označuju retrogradnima pa stoga tre­ nasilja.
baju nestati pod nezaustavljivim valjkom 'novoga svjetskog poretka'. Zar nije urota podijeliti ljude, odraslima odvratiti pozornost od stvar­
Zar urota nije kada se mladi naraštaji subkulturom tjeraju u podzem­ nih problema i puniti im glavu relativno nevažnim problemima, a mla­
ni azil, u koji su se sklonili od svijeta i nedostatka ljubavi, tražeći u de držati u neznanju matematike, povijesti i materinjeg jezika, a sve
njemu umjetnički okvir za svoj očaj, da bi je pronašli u svojim demo­ dobne skupine zaokupljati ispraznom zabavom, koja ne smije biti iz­
nima, a ovi ih zarobili neprekidnim gledanjem u lice ništavila, ubijajući nad umne sposobnosti djeteta u šestome razredu osnovne škole?
u njima svaku mogućnost opredjeljenja za istinske vrjednote? Zar nije urota u super moćno računalo pod šifriranim nazivom "666"
Zar urota nije kada preventivna diplomacija i psihološko ratovanje, pohranjivati podatke o ljudima i dobrima kako bi se Lenjinova 'idealna
unutar geopolitičkih konstanta i okvira, inducira slijedne upravljane država', koja se svela na geslo "socijalizam, to je evidencija", bila kloni­
krize na 'Putu svile', ali i na afričkom i južnoameričkom kontinentu, rana i pretvorena u geslo "demokracija, to je totalna evidencija"?
kao dio velikoga projekta 'hijerarhije urotnika' na putu prema svjetskoj I naposljetku, zar nije urota, čak urota nad urotama, namjera u idućih
nadvladi. A u tome projektu promicatelji 'novoga svjetskoga poretka', dvadeset pet godina poubijati tri milijarde stvorenja na sliku Božju
liberalističkim, maskultumim i potrošačkim više-manje virtualnim ob­ upravljanim krizama, nadziranim neredima, građanskim ratovima, la­
manama, proizvode geopolitička previranja i konfliktne situacije na­ boratorijskim bolestima i GM hranom?
stojeći instrumentalizirati, katalizirati, preoblikovati ili poništiti državne Zar sve ovo nisu valjani razlozi da se u ovim umornim, duhovno
suverenitete i vjerske identitete, stvarajući geopolitički fenomen koji opustošenim i malaksalim vremenima ovaj urotnički plan, zajedno s
će po svojoj netolerantnosti i nasilnim metodama zasjeniti i fašizam i njegovim prevoditeljima, hijerarhijskim urotnicima u organizacijskom, go­
nacizam i komunizam. spodarima kosa u izvedbenom i sirenama apokalipse u nagovještajnom smi-

16 17
slu, iz njegovih mračnili jazbina izvede na svjetlo dana, da se naš svijet Antikrista i Krista. O njezinu ishodu ovisi hoće li biti ostvaren apso­
na početku 21. stoljeća točno i podrobno upozna s njime i njegovim lutni svjetski monopol, monopol moći, vlasti i novca, monopol nad
zamislima kako bi taj svijet pravilno shvatio rušilačke težnje i razorne svim monopolima, u kojemu će mala skupina, tj. malobrojna elita u
nakane mračnih potajnih sila koje već naraštajima podrivaju Europu i službi Zloga, uspostaviti apsolutno vladanje svijetom, odnosno, vlada­
cijelo čovječanstvo? vinu 'posvećenih', u čijim prvim i udarnim redovima stoje njihovi klo-
Zar ovo nisu valjani razlozi zbog kojih treba prozboriti o sljedbenici­ novi.
ma Zloga, koji su, sukladno vremenima i okolnostima, prilagođavajući Zato je krajnje vrijeme da kršćansko vodstvo, katoličko i pravoslav­
reformističke i anglosaksonske milenarističke vizije, uspjeli u samo no, zajedno s cijelim vjerničkim pukom, podigne Kristov barjak i da se
dva stoljeća provesti pogrom nad kršćanima. Dakle, prozboriti treba o suprotstavi nasilničkom i rušilačkom sekularizmu, koji je Europu du­
jurišnicima koji su urotničku ulogu protiv Boga i čovjeka očitovali u hovno rastočio do neprepoznatljivosti. Ako to ne učine, jer nema nikoga
svoj sotonskoj punini, u krvavome 20. stoljeću, nasiljem, rušenjem i drugog tko to može učiniti, svi ćemo lutati u prašumama maštanja o
ubijanjem, pojedinačno i globalno, tajno ili otvoreno, sijući prevrat­ blagodatima napretka koje nude 'apostoli kraja povijesti'. To što oni nude
ničko sjeme bezboštva ne samo u katoličkoj Francuskoj i u pravoslav­ nije ništa drugo nego klonirani sustav koji je uspostavio još Lenjin, a
noj Rusiji, nego i u komunizmima svih boja i kod svih kod kojih je on dogradio Hitler. Dakle, sve je već testirano i sve viđeno, i pokazuje
nasiljem i prinudom uveden, ali i fašizmom i nacizmom, u kojima su prema čemu mogu voditi 'napredne ideje' i 'novi poretci', a poglavito
uspjeli ustoličiti klonove koji su im pokorno služili? oni svjetski.
Zar ovo nisu valjani razlozi da čovjek u ovome današnjemu globali- Ako se na razvalinama trulog Rimskog Carstva, rastrovanog i ra­
ziranom svijetu, kojemu prijeti opasnost od nuklearnih, kemijskih i stočenog hedonizmom i poganstvom, digla Kristova Crkva, snagom
bioloških ratova i usklici 'mi' i 'oni', pokuša pronaći odgovore na ova ljubavi vjere i žrtve njezinih pripadnika sazdana na Čvrstoj Stijeni,
pitanja: Može li on, tj. čovjek, izići iz palog stanja? Može li čovjek koju ni vrata paklena ne će nadvladati, ako je Konstantin u znaku križa
pronaći put, a i puteljak bi dobro došao, kojim će svladati ispremiješa- pobijedio Maksencija, zastupnika i stjegonošu staroga poganstva, ako
nost i inverziju vrjednota? Može li Se čovjek, u vremenima bez smjera, su u znaku križa tijekom stoljeća kršćani svladali sve fizičke i duhovne
mjere i središta osloboditi vrtoglavice i teturanja, brige, melankolije i nasrtaje, od prvih gnoza do revolucija bezboštva, i polomili sve otrov­
strepnje, slabosti i otupjele savjesti, samozavaravanja, malodušnosti i ne strijele poganskih nadrimudraca, učenjaka i filozofa iz svih vreme­
naposljetku, nasilja? Može li čovjek na početku 21. stoljeća otkriti izvo­ na, pa nema razloga ne vjerovati da to mogu i danas, tisuću i sedamsto
rište lošeg osjećaja koji ga je obuzeo? Hoće li čovjek i dalje pristajati na godina kasnije, učiniti i s glasonošama militantnoga liberalizma.
to da je ono što sada vidi - od početka bilo tako te da tako i dalje mora
I, da sve bude u znaku 'zar' - zar ovo nisu više nego dostatni razlozi
biti? Hoće li čovjek nastaviti m i r n o gledati kako njega, njegovu obitelj,
da knjiga Klonovi nastupaju bude napisana.
njegovu domovinu i vjeru njegovih otaca nemilosrdno rastaču upra­
vljanim krizama, nadziranim n e r e d i m a i hazardnim slijedom događ­
Autor
aja? Hoće li i dalje pristajati biti izbačen iz središta života i nastaviti
U Zagrebu, 6. siječnja 2007.
živjeti u pukom događaju, bez temelja, cilja i smisla?
Zar sve ove tvrdnje i pitanja, danas, na početku 21. stoljeća, ne
ukazuju na činjenicu da je na djelu grozničava bitka novoga poganstva
protiv kršćanstva, i to žešća nego u doba rimskih imperatora? U sim­
boličnom smislu, ovo je bitka 'posljednjih vremena' - bitka između

18 19
PRVO POGLAVLJE

GEOSTRATEGIJAI GEOPOLITIKA -
POLAZIŠTA ZA PRONICANJE
POLITIČKIH PROCESA BUDUĆNOSTI

Geostrategija i, posljedično tome, geopolitika, kao sestre blizanke,


omogućuju da se u svijetu previranja, prevrata, sukoba, ratova i kra­
tkotrajnog mira, u obrisima razaznaje bitak, ali i uzrok i učinak pojave
ili procesa na globalnoj razini, i to uglavnom ono što je neprepoznatlji­
vo i iracionalno, jednom riječju, ostatak nepoznatog. Dakle, na svijetu
ne postoji ništa što se ne bi moglo još točnije shvatiti. To je još davno
uočio Nikola Kuzanski. 1 Razumijevanje strategija nastupanja u poho­
du na vrjednote, koje su upriličivali ili upriličuju gospodari kaosa, imaju
sličnosti, često i 'genetske bliskosti', one su u većoj ili manjoj mjeri
klonovi, bilo da je riječ o induciranim procesima ili osobama koje te
procese personificiraju. Pronicanje 'malih' nijansa u procesima koji su
vremenski pomaknuti, ponekad i više od tisuću godina, zahtijeva odre­
đeno stvaralačko načelo, posebice kod iracionalne komponente suko­
ba. Konfliktnost je neodjeljiva od povijesti. Kada se neku krizu ili sukob

1
Nikola Kuzanski (1401.-1464.), filozof, teolog i kardinal, koji je sanjao o pomi­
renju religija u velikoj svjetskoj zajednici i "prvi razradio teološke i filozofske osnove
međureligijske i međukonfesionalne tolerancije". Njegova djela De docta ignorantia, De
cocordanitia catholica i Depacefidei imala su važan utjecaj na mnoge kasnije humaniste,
pisce i filozofe. Bio je to čovjek svestrana humanističkog znanja i jednako mnogovrsna
iskustva. Radio je na sjedinjenju Istočne i Zapadne crkve, poznavao prilike u Europi
(prvi nacrtao kartu Europe), proučavao Islam. Bio je i velik dobrotvor, humanitarac, te
je u svome rodnome mjestu kod Triera u Njemačkoj podigao bolnicu, ostavio zakladu i
darovao joj svoju bogatu biblioteku i spise. On je, po svome djelu i djelovanju, 'otac
humanističke tolerancije', no njegov humanizam i tolerancija čvrsto su usidreni u
kršćanskoj vjeri i upravo iz nje nastaju i polaze. Usp. Nikola Mate Roščić, Nova religija
globalizma, Zagreb, 2003., str. 104. - 105.

21
•> / hivai I hmit)/ct I mo KK1NIIV N A S'l U I' AJ U

okonča i poslije loga 'zapečati' u povijest, ciklus se povijesti nastavlja, vijest, ali i njegovu kolektivnu podsvijest. U informacijskome dobu to
pripremajući prostore za nove krize i nove sukobe. Zato je vrlo važno je posebno važno, budući da je homo sapiens u globalizaciji suočen sa
koja će politička struktura, kako i kakve 'pečate' udariti na povijesna zajedničkim i (ili) spregnutim uniformističkim procesima, raštrkanim
događanja. 'Hijerarhija urotnika' davno je shvatila, od Francuske revo­ i razbacanim, ali složene raznolikosti, očitovanih u nacionalnim, kul­
lucije svakako, da borba za bolju prošlost jest borba za prevlast u bu­ turnim i vjerskim identitetima.
dućnosti. U tome bi se pogledu moglo reći da geostrateško i geopoli­ Tijekom povijesti čovječanstva, postojanje i različitost državnih
tičko raščlanjivanje podliježe načelima tragedije, jer staratelj (upravi­ autoriteta i aparata, kao i civilizacijskih ozračja, često je poistovjećiva­
telj), poglavito nadziranoga nereda, ne može predvidjeti sve posljedi­ no s posebnim ozemljem i središtem, poput drevne Kaldeje, Mezopo­
ce svojih akcija, jer uvijek slijedi niz drugih nepredvidivih geopoli­ tamije, Sumera, Babilona, Egipta, Atene ili Rima. Teritorijalni smještaj
tičkih pojava, kao zametaka novih kriza. To je zato što početnoj zamisli posjeduje simboličnu homogenost i sugestibilnost kao domovina ili
često ne odgovaraju proizvedene posljedice. političko-upravna jedinica. Globalizam je to tradicionalno obilježje pro­
Nijedan geopolitički događaj, kriza ni sukob nisu slučajne ni spore­ skribirao tako što ga je proglasio kulturološkom i političkom prazni­
dne povijesne pojave, nego logični rezultati dugoročne evolucije ili nom, tj. 'praznim prostorom'. Proglasivši domovinu 'zaostalim tradici­
nagomilavanja zla u kojemu se prožimaju racionalni i često unaprijed onalizmom', globalizam je otvorio i generirao asimetrični sukob, koji
smišljeni i isplanirani potezi i iracionalni nagoni. Upravo to uzajamno sve češće prelazi u ekstrem - rat. Tridesetčetverodnevni libanonski
djelovanje racionalnog i iracionalnog upravitelji nadziranog nereda sukob iz 2006. jest primjer za to. Današnji globalisti, koji milom ili
nastoje oblikovati prema vlastitim htijenjima i interesima. Povijest ne silom nastoje deteritorijalizirati i transnacionalizirati svijet, više nego­
trpi skokove niti teče skokovima, osim kada je riječ o revolucijama, li je to činio klasični teritorijalni ustroj, proizvode statičan i bezdušan
koje s vremena na vrijeme, u svojemu boju protiv vrjednota, uprili- politički model - transgraničnu zajednicu vrjednota i ponašanja, koju
čuje 'hijerarhija urotnika'. po istome modelu primjenjuju na sve ljude - od bogatih slojeva Zapa­
Geostrateški i geopolitički pristup i analiza nastoje razumjeti i otkriti dna do siromašnog pučanstva Afrike i favela Brazila i Kalkute.
'tragove' povijesnih događanja, kako bi se što objektivnije moglo obja­ Kaos i konfuzija samo su zasebni fenomeni, jer se iza pretposta­
sniti buduće događaje, a poglavito suvremena zbivanja i inducirane vljenog preobražaja supstancije krije težnja za izgrađivanjem svijeta
krize koje potresaju čovječanstvo na stožernome geostrateškome pra­ apsoluta. Kreatori geopolitičkih situacija, a upravljanje krizama jesu
vcu 21. stoljeća - Putu svile. Postojanje tih tragova daje pravo za tvr­ upravo takav 'stvarajući čin', pomoću kojih gospodari kaosa suprotsta­
dnju da su ljudska bića 'geografska bića', koja tijekom svoje egzisten­ vljaju i sukobljavaju etničke skupine, narode, a posljedično tome i
cije ostavljaju otiske svojih aktivnosti, ali su i povijesna, politička bića države, poput Leibnizovih monada, unose kaos unutar određenog (iza­
u aristotelovskom poimanju zoonpolitikona, jer ostavljaju političko, kul­ branog) prostora. U takvom strategijskom nastupanju granice više ne
turno i duhovno naslijeđe budućim naraštajima. predstavljaju crte razgraničenja, nego isprepletene tračnice nepresta­
Vrstan geostrateg i geopolitičar razlikuje se od 'obična čovjeka' po nog pomicanja, izbjeglištva i udaljavanja. Globalistički 'ekumenizam' u
tome što mu je za istinsko razumijevanje jednoga mjesta, prostora, svojim talionicama tali sve, pa rastaljene kulturološke, lingvističke i
sukoba ili rata često potrebno ne više od jednog dubinskog i bistrog nacionalne posebnosti nestaju iza onoga što je francuski književnik
pogleda da bi uočio znak ili trag koji ga vodi prema pronicanje 'nepro- Julien Gracques opisao kao "bijeli slojevi sterilnih zemalja Svrthesa".
nicljivog'. Jednako se može reći da geopolitičko 'putovanje' i geostrate­ Zato su se gospodari kaosa, kao novi(stari) krotitelji obzorja, razmili
ška osjetilnost prema spoznaji prostora i događaja (procesa) traže sa­ svijetom, od arhipelaga južnih mora, preko valova Pacifika i Atlantika,
moću kako bi se lakše moglo pronicati znakove mjesta, njegovu po- do ozemlja drevnih civilizacija na magičnome Putu svile.

22 23
€> Pavoi l Itiiiui.-ft /.oso KI.ONOV NA ST U l> A J U

Dobro je, unatoč svemu, znati daje prostor jedino stabilno mjerilo zbog činjenice da su multinacionalne kompanije, kao treći čimbenik
unutar jednadžbe svjetske politike. Sve ostalo jest nesigurnost, kao geoekonomije, bogatije od mnogih država svijeta. Gruba homogeniza­
što to reče Jordis von Lohausen. Vrijedi li ta njegova misao i poslije cija načina života pomoću tehnologije i 'meke sile', po receptu 'hije­
nestanka bipolarne podjele svijeta? Vrijedi, ali u izmijenjenom obliku. rarhije urotnika', prouzročuje nepredvidivu ali poželjnu posljedicu, a
Naime, 'hijerarhija urotnika', proizvodeći upravljane krize diljem svijeta, to je, traganje za izgubljenim identitetom. To više ili manje postoji u
polazi od činjenice da je intenzitet dinamike geopolitike moguće ostva­ svim civilizacijama, osim u zapadnoj. Budući veliki sukob robotizacije
rivati pomoću naravi kaosa. Po njihovom razmišljanju, kaosom je mo­ s jedne strane i raznolikosti života s druge strane glasnogovornik de­
guće ostvariti 'neprestani preporod', pod pretpostavkom da su ispunjena terminizma Samuel Huntington vidi kao "Sraz civilizacija". No, njemu
dva uvjeta - da svijet nije 'demokratiziran' i da u njemu vlada 'nesno­ i njegovim nalogodavcima u piramidalno ustrojenoj hijerarhiji znano
šljivost'. Zato geopolitika za njih ne postoji bez konfliktnosti, a smiri­ je da apstrakcija prostora i tehnološke promjene ne mogu tek tako
vanja napetosti ni korekcije 'nepravde' ne može biti bez čvrste volje i jednostavno iz čovjeka izbrisati stoljetnu i tisućljetnu percepciju
plana na svjetskoj razini. 'Amorfni i sterilni' prostori jesu, po njihovo­ vanjskoga svijeta, a još manje ono što je splitsko-makarski nadbiskup
me mišljenju, svi prostori koji predstavljaju nacionalne države i gdje Marin Barišić nazvao "memorijom pokoljenja, prošlosti, identiteta i
se mirom štite tradicionalne vrjednote. Da bi došlo do 'preporoda', taj svijesti" 2 . U tome pogledu, ostanak NATO-a poslije Hladnoga rata po­
je mir potrebno učiniti nemirom. Za to je najpogodniji 'nadzirani kaos' sve je logičan, kako bi, kao četvrti jahač apokalipse 21. stoljeća, za
i, nakon što prostor tradicije i mira bude preoran 'tepih bombardi­ interese 'hijerarhije urotnika' nastavio jahati, ali ovoga puta ne na eu­
ranjem', u njegovu novonastalu prazninu jurišnici 'hijerarhije urotnika' ropskom ozemlju, nego na prvim i drugim vratima Euroazije. Ali, jed­
ugrađuju 'demokraciju' koja promiče 'njihove vrijednosti' i 'njihov način nako je logično da Rusija vojnom intervencijom na Kavkazu nastoji
života'. braniti 'ostatke ostataka' svoga kršćanskoga pravoslavnog identiteta, ali
Te 'nove vrijednosti' omogućuju 'hijerarhiji urotnika' prisvajanje i stepska prostranstva kao prostor na kojemu je taj identitet izniknuo
prostora pomoću geoekonomije koja, pak, sjedinjuje tri čimbenika - i narastao do neslućenih duhovnih visina, koje je ideologija bezboštva
financijsku mrežu, informacijsku i telekomunikacijsku tehnologiju te
moć multinacionalnih kompanija. Spregom ovih triju čimbenika, bez
2
većih se poteškoća poništava nacionalne države i umjesto njih osniva U nadahnutoj propovijedi na blagdan Velike Gospe u Sinju, 15. kolovoza 2006.,
nadbiskup Marin Barišić ističe: "Hrvatska je postala atraktivna za strane, bogate umiro­
se 'države-regije', koje nisu suvereni politički identiteti, nego označa­ vljenike i tko zna za kakav kapital. Zanimaju se ne samo za prostor uz obalu već i za
vaju 'prirodne gospodarske zone', s granicama utvrđenim 'nevidljivom, terene i naše domove iza Biokova i Mosora. Posjedovati nekretnine uvijek je značilo biti
bogat, a neposjedovati biti siromah. Zašto prodavati jeftino ono što će sutra imati daleko
ali okrutnom rukom tržišta. Jakovčićeva "Istra-regija" upravo je zoran veću cijenu? Može li uopće tvoje djedovina imati cijenu? Ona je memorija tvojih pokoljenja,
primjer primjene ove strategije. Istrgnuta ispod suvereniteta hrva­ tvoje prošlosti, tvoga identiteta, tvoje svijesti, (kurziv aut.) Ona je posvećena trudom i zalive­
na znojem tvojih predaka. Ona je svojevrsni napušteni rajski vrt u kojem si rođen, a iz
tske države, Istra kao "država-regija", postala je lakim plijenom kako za kojega si pošao u svijet. Zašto je prodavati i tako osiromašiti tvoja buduća pokoljenja? Da
britanske lovce na nekretnine tako i za probuđene, a nikada ugasle, i li zbog stvarne životne potrebe ili možda zbog sebičnosti, konzumističke idolatrije i
zatvorenosti samo u sadašnji trenutak. Nažalost tako se postupa kada se izgubi svijest
nezasitne talijanske iredentističke apetite. i više ne vjeruje u budućnost. Tada se stvara pogrešan kult sadašnjosti, imati odmah,
Ideologija militantnog liberalizma, zapljusnuvši svijet potkraj 20. sve, bez truda i samo za sebe. Da bi tvoji unuci imali budućnost, potrebno je, brate i
sestro, izaći iz vlastitog egoizma. Budi čovjek nade jer sadašnjost nije jedini prostor
stoljeća, uspjela je dobrano poništiti kršćanski identitet Europe, a u življenja! Zar zaista želiš potrošiti i budućnost svojih sinova i unuka? Zar ih želiš učiniti
'ostatku svijeta' od autentičnih i raznolikih državnih ekonomija stvoriti strancima u svojoj sredini i iseliti ih u druge krajeve? A mnogi su i svoj život dali za ovu
zemlju! Neka se tvojom djedovinom obogate tvoji unuci, a ne stranci! Neka se očituje
globalno tržište. Zbog nasilničkih promjena, klasični objekt politike i tvoja dobrota na tvojim budućim pokoljenjima! Zato predaj, a ne prodaj!" Usp. Glas
utjecaj geografske sredine na politiku ipak se uspjelo dovesti u pitanje Koncila, 27. kolovoza 2006., str. 2.

24 25
*> Mlinu OiilMrl/i-l / .is.i K I ( ) N i ) V I ,M A S I l) I' A | U

zatirala punih sedamdeset godina, kao što je logično da se islamski lodim.i i civilizacijama. U lome svome nastupanju gospodari kaosa vrlo
svijet nastoji očuvati od pohoda ideologije militantnoga liberalizma, spretno igraju igru generirajući napetosti i maskirajući sve to fikcijom
koja slijednim naletima želi izbrisati trinaesttisućljetnu vjernost služenja demokracije i ljudskih prava.' U biti, oni takvim doktrinarnim nastu­
proroku Muhamedu. pom remete sve konstitutivne čimbenike države, njezine institucije,
Poslije raspada Sovjetskog Saveza, nastankom regionalnih sukoba prije svega vladu, a potom teritorij, i, na kraju, sam narod. Preime-
pomoću upravljanih kriza, kao prevladavajućeg načina osvajanja pro­ nujući Lenjinovo načelo "pljačkaj opljačkano" u "korumpiraj korumpi­
stora, i unatoč medijskim i inim frazeološkim maglama, po svemu rano" u ne tako malom broju latinoameričkih, afričkih, srednjoazijskih
sudeći, nije promijenjena bit geopolitike. I dalje zagospodare kaosa ostaje i istočnoeuropskih država, silom i korupcijom nameću vlade, stvarajući
zadaćom redukcionističkim metodama promicati već prokušanu ideju rascjep u kojemu se jedan te isti narod osjeća podijeljen unutar grani­
postojanja 'zle' geopolitike, koju su personificirali, primjerice, Njemačka ca koje naziva državnima. U biti, riječ je o suvremenoj primjeni inači­
u 20. ili islamski svijet u 2 1 . stoljeću, te 'dobre' geopolitike, čije je ce prema kojoj sukob može biti svrsishodan za neku etničku ili dru­
oličenja anglosaksonski 'izvoz demokracije' i 'njihov način života'. Ko­ štvenu skupinu, budući da jača unutarnju koheziju, ubrzava procese
liko god se trudili, to im dugoročno neće poći za rukom, jer je geopo­ povezivanja i pripadništva te dovodi do promjena. Odnosno, riječ je o
litika nehajna, niti je dobra niti zla, jer to proizlazi iz njezina određe­ modificiranom naučavanju 'apostola prevratništva' Lava Trockog o 'ne­
nja, budući da ona nije 'tvrda znanost' poput političke ili sociološke prekidnoj revoluciji' 5 . Promjene o kojima se ovdje govori odnose se
znanosti. Geopolitika svoj imunitet od zlih namjera gradi na širokom jedino na političke dužnosnike, koji su s etiketom korumpiranosti s
spektru predmeta i disciplina, od proučavanja međunarodnih odnosa političke pozornice ispraćeni ushitima frustriranog naroda, da bi na
do analize raznolikih događaja raspršenih na svjetskom prostoru, sa njihovo mjesto zasjeli još korumpiraniji ljudi. Ovi drugi, zbog veće
svim njihovim povijesnim dimenzijama. 3 Kao što postoji zloporaba težine svoga grijeha, prema svojim gospodarima, 'hijerarhiji urotnika',
'čistih' znanosti, tako je moguća i zloporaba geopolitike. To su činili svi postaju još poslušniji.
ekspanzionisti tijekom cijele ljudske povijesti, od drevnoga Babilona i Geopolitička i geostrateška analiza upravljanih kriza, kao prevlada­
Egipta, antičke Grčke, a da se ne govori o Rimu i Mongolima. Iz toga je vajućeg oblika sukoba 21. stoljeća, metodološki mora polaziti od iden­
slijeda nemoguće izostaviti Osmansko ili Britansko Carstvo, ali i Hit- tifikacije kriznog žarišta, kriznog područja i krizne organizacije te ope­
lera i Staljina, kao što je danas nemoguće ne uprijeti prstom u ono što ratora krize, tj. onoga koji je postavljen (programiran) pokrenuti krizu
se zove Pax Americana. i održavati je na određenoj poželjnoj razini. Osim toga, razumijevanje
Koliko god se gospodari kaosa trudili pohode na Afganistan i Irak, a i objašnjenje upravljane krize zahtijeva raščlambu posebnih strategija
sutra na Siriju i Iran, prikazivati kao 'rat protiv terorizma', te se pohode (političke, diplomatske, gospodarske, kulturne i vojne) te motivaciju
na geostrateškoj razini ne može iščitati drukčije nego jedino kao
osvajačke pohode, kojima se želi postići potpuno gospodstvo nad na- 4
Na tu t e m u porečko-pulski biskup Ivan Milovan, u božičnoj čestitki (2003.), uz
ostalo, piše: "Koliko nemira u velikom svijetu, koliko napetosti i zle krvi i u našim malim
sredinama, sve to je uzrokovano sebičnim interesima i bezobzirnošću. Jer, premalo je u
3
O t o m e j u r e Vujić piše: "U geopolitičkom svijetu, sudionici, motivacije, intencije, središtu brige i pažnje sam čovjek, naš bližnji, osobito onaj najpotrebniji. Premalo je
konfliktne situacije, savezi, suparništva, čine uvijek jednu jedinstvenu specifičnost, na prisutno nastojanje oko općeg dobra. Dapače, što je paradoksalno, u svijetu često upra­
koju je nepouzdano primjenjivati predodređene modele. Dakle, u geopolitičkoj analizi vo oni koji najviše govore o ljudskim pravima, zaklinju se na njih i naizgled za njih bore,
klizav je i neizvjestan put svake perspektivnosti, što znači da nije u 'nadležnosti' niti u sami ih najviše krše..." Usp. Glas Koncila, 5. siječnja 2003.
5
svrsi geopolitike određena normativizacija. Geopolitička analiza i geneza pretpostavlja Lav Trocki inspiraciju za svoje naučavanje, pronašao je u Karla Marxa koji je
interdisciplinarni pristup i sinergiju ponajprije zbog toga što zadire u društvenu, povije­ naglašavao iznimnu važnost sociološke svrhe sukoba u smjeru uspostavljanja, funkcio­
snu, vojno-stratešku, zemljopisnu, političku i znanstvenu sferu života". Usp. Jure niranja i održavanja određene društvene skupine. U njegovom slučaju riječ je o proleter­
Vujić, Fragmenti političke misli, ITG Digitalni tisak, Zagreb, 2004., str. 18. - 19. skim revolucijama.

26 27
i i ' i ; : m i : , A M III'AIM

3/ Ihlvm IU<m,i.-,-l I usii


t o m e tko su inu bih p i e u i i sto su postigli, a o n d a prazne p o s u d e
i moralnu snagu ljudskog čimbenika svih strana uključenih u krizu, njihovih duša puniti novom povijesti, kao u knjizi "1984'"'.
kao i projekciju mogućih rješenja. Pritom geopolitičke i geostrateške
metode podrazumijevaju najvišu razinu uobličavanja, ali i razobliča-
vanje (razotkrivanje), tj. dovođenje na 'svjetlo dana' hijerarhiziranu i 1. Geopolitičke škole i njihova obilježja
strukturiranu organizaciju koja pokreće krize i koja njima upravlja. Dakle,
zadaća geostrategije i geopolitike na početku 21. stoljeća jest istražiti Geopolitička i geostrategijska misao počela se razvijati vrlo kasno,
ponašanje država ili drugih organiziranih ljudskih skupina, javnih ili tek u 17. stoljeću.7 Kardinal Richelieu sa svojom koncepcijomom 'pri­
tajnih, koje proizvode nadzirani kaos. Kod toga je dobro držati se nače­ rodnih granica' širom otvara vrata geopolitici i geostrategiji, jer je njegova
la koje govori da ne postoji unaprijed predodređeni model po kojemu avangardna ideja povezala politiku i geografiju. Poslije razdoblja Revo­
se to čini, jer priroda upravljane krize nije određena istom razinom lucije i Napoleonovih ratova, geopolitička misao doživljava preporod
političkih, diplomatskih, gospodarskih, kulturnih, vojnih i vjerskih
pod utjecajem filozofske misli, prije svega Kanta i Hegela. Geopolitika
čimbenika. Stoga proučavanje upravljane krize te tumačenje njezina
18. i 19. stoljeća težišno je elaborirala normativnu misao te biva nosi­
mogućeg i stvarnog obujma i dosega jest uvijek različit intelektualni
telj i promicatelj određene političke ideologije, odnosno, kao što piše
postupak, budući da žarište, prostor i krizna organizacija nikada nisu
Jure Vujić, bila je "intelektualni vodič u službi vlasti". Ta se osobina
istovjetni.
jednako odnosi i na početke njemačke geopolitičke misli, koja je bila u
Na području geostrategije i geopolitike ne postoje opće važeći zako­ službi obnavljanja političke sile carske Njemačke, kao i na anglosak­
ni, nego samo određeni čimbenici koji se različito spajaju, ovisno o sonsku političku školu, koja je refleksijama i analizama promicala uspon
posebnosti situacije. Istinski geostrateški i geopolitički pristup pod­ Sjedinjenih Američkih Država kao političke i vojne pomorske sile na
razumijeva ne upasti u zamke dogadajnosti i (ili) virtualnosti koju stvara oceanskim prostranstvima. U globaliziranome svijetu geopolitika je
'meka sila' (mediji) i koja je gotovo bez iznimke u posjedu nadziratelja sebi postavila cilj identificiranja i tumačenja logike ponašanja država i
krize. Poslije prepoznavanja i određivanja razine i intenziteta pojedi­ skupina (udruženja) koje potencijalnu moć pretvaraju u djelatnu. O
nog čimbenika krize, geopolitika ih smješta u konkretni prostor kako geopolitičkim školama kao što su njemačka, anglosaksonska, ruska,
bi se lakše odgonetnula djelotvornost sučeljenih doktrina, a geostrate- južnoamerička i suvremena geopolitička orijentacija Sjedinjenih Ame­
gija razobličuje metode koje, prije svega, primjenjuje nadziratelj uprav­ ričkih Država nužno je reći nekoliko riječi.8
ljane krize.
U upravljanim krizama 21. stoljeća sukobljavaju se raznoliki, ali prije 6
O tome fenomenu u Glasu Koncila piše: "Narodi se likvidiraju tako - rekao je Hiibl
svega višerazinski geopolitički igrači, izmjenjujući političke, diplomat­ (češki povjesničar, prijatelj Kundere) da im se najprije oduzme pamćenje. Unište im
njihove knjige, njihovu kulturu, njihovu povijest. A netko im drugi napiše druge knji­
ske, gospodarske, kulturne i vojne signale te različite znakove kao
ge, da im drugu kulturu, izmisli im drugu povijest. Narod onda počinje polako zabora­
svojevrsne poruke. Sirenjem elektronskih medija, prije svega televi­ vljati što je i tko je bio. Svijet oko njega to zaboravi mnogo brže. A jezik? Zašto bi nam ga
zije i novih tehnoloških dostignuća poput Interneta, može se reći da netko uzimao? Postat će puki folklor, koji će prije ili kasnije umrijeti prirodnom smrću".
Usp. Đurđica Lieb, Hrvatska glasna šutnja, Glas Koncila, 7. ožujka 2004.
upravljane krize na početku 21. stoljeća doživljavaju svoj vrhunac upravo 7
Iako je antičko razdoblje imalo geografe poput Strabona i Ptolomeja, tek tehnički
u simboliziranim porukama. Njihovo odgonetanje omogućava vrsnom i znanstveni razvoj 17. stoljeća omogućio je toj disciplini primjenu preciznih instrume­
nata za egzaktno situiranje položaja i kalkuliranje distanca i amplituda, te ucrtavanja
geopolitičaru i (ili) geostrategu proniknuti u klišeje i ideološke isključi­
kontura. Usp. Jure Vujić, isto, str. 36.
vosti koje oživotvoruju jedan nesnošljiv i agresivan politički projekt 8
Narav navedenih geopolitika kao njihova posebna i različita obilježja potpuno je
(plan), čija je svrha, kao što upečatljivo piše PatrickJ. Buchanan, uni­ obrazložio Jure Vujić u Fragmentima geopolitičke misli. Ovom prigodom one se daju u
štiti povijesne dokumente jednog naroda, ostaviti ga u neznanju o skraćenom i izmijenjenom obliku. Usp. Ante Vujić, isto, str. 37. - 54. 29

28
«> /'nr.ii l),mia.it I ,iw K I ( ) N l) V I N A S I II I' A I U

Njemačka geopolitička škola điv.ao poliiikom usmjerenom ka posjedovanju i isplativosti zemlje, a


drugu, koju su prakticirale trgovačke sile, politikom koja eksploatira
Njemačka geopolitička škola uobličuje se u 18. stoljeću, pod vod­ .'.emlju, ali bez izgleda za dalju budućnost. Pritom Ratzel nije robovao
stvom Carla Rittera i Friedricha Ratzela. 9 Država, po Ritterovoj zami­ posjedovanju zemlje pa je u središtu njegove geopolitičke misli bio
sli, jest cjelina kulturnih i humanih vrijednosti, a Ratzel je vidi kao odnos tla i države, koji čini koncept prostora. Slijedom ovakva razmi­
organizam koji nastaje (rađa se), živi, stari i umire pa je, prema tome, šljanja, povijest, po njemu, nije ništa drugo nego izražaj recipročne
razvoj države kao i organizma unaprijed određen. Iz ovakva pristupa borbe za opstanak između država i razvijanje teritorijalnih uporišta
posve je logično da je zadaća geopolitičara samo otkriti te neprolazne (baza). Takva svojevrsna 'posvećenost teritorija' u okviru državotvorstva
zakone koji upravljaju razvitkom, poviješću, zemljopisnim pejsažima, bila je pokušaj reakcije na oceanske osvajačke pothvate Anglosaksona­
obilježavajući ljude pripadnicima jedne nacije. Po Ritteru i Ratzelu, ca, koji su bili opasni po opstanak i razvitak kontinentalnih sila.
geopolitičke vizije moguće je dosegnuti ako se prostor i povijest pro­ Iz sučeljavanja 'kopna' i 'mora' na geostrateškoj razini razvila se ideja,
matraju u svoj njihovoj uzajamnosti, budući da njihova zbliženost stvara koju je zastupao geopolitičar Carl Haushofer, o stvaranju "velikih kon­
pokretački koncept geografije. U središtu njihove, a posebno Ratzelo- tinentalnih prostora", zagovarajući suradnju između Europljana, Rusa
ve geopolitičke misli jest 'životnost prostora' pa je razložno zašto je on i Japanaca u okviru jednog velikog euroazijskog saveza koji bi bio za­
utemeljitelj antropogeografije. Predmet Ratzelove antropogeografije tvoren engleskim i američkim utjecajima. U ovakvu geopolitičkom poi­
obuhvaća povijesna kretanja u kojima se narode poima kao pokretne manju euroazijskoga prostora ruska verzija te ideje bila je usredotoče­
cjeline, a u takvu okviru pokretljivost dovodi do nove dimenzije, do na na Rusiju kao "središnju os povijesti". Nasuprot ovome euroazijsko-
kretanja i razvoja 'prodornih' i 'prodiranih plemena'. Razvoj nekog na­ me konceptu, kineski i indijski panazijati razvijali su geopolitičku inači­
roda, prema ovoj geopolitičkoj misli, treba usmjeravati država, čija je cu koja se suprotstavljala euroazijskoj i koja je zastupala status auo.
temeljna zadaća osigurati dostatno životnog prostora i opstojnost na­ Njemačka, da bi postigla status velesile, držao je Carl Haushofer, treba
roda. Budući da je Ratzel zastupao tezu da narodi s niskim civiliza­ kao cilj postaviti autarhiju i neprihvaćanje monokulturalizma.
cijskim stupnjem nestaju pred civilizacijskim valovima iz dva razloga, Može se ustvrditi da je geopolitička zamisao o tzv. 'koaliciji konti­
od kojih je jedan širenje područja obitavanja ljudi, a drugi europeiza- nentalnih sila' bila opasan i iluzoran mit, poglavito ako se to stavi u
cija planeta, onda je razložno zašto je on narod (Volk) definirao kao kontekst Prvoga i Drugoga svjetskoga rata, u kojima je Njemačka bila
ljudsku skupinu politički jedinstvenu, ali ne nužno etnički i jezično ne samo poražena, nego je i, kao najmnogoljudnija europska zemlja s
ujednačenu, i ukorijenjenu u zajednički teritorij. Prostor je taj koji hipotekom crimena, prestala biti političkom i vojnom silom ne samo u
stvara narod. europskim okvirima. No, s Njemačkom se dogodilo upravo ono što je
i bilo isplanirano u laboratoriju 'hijerarhije urotnika', kako bi se ostva­
Od ovakva poimanja naroda i prostora dolazi se do uobličavanja
rio dugoročni plan o stvaranju svjetskog imperija u novom liku koji će,
dviju oprečnih politika - 'teritorijalne' i 'neteritorijalne'. Prvu je Ratzel
poslije pada Berlinskoga zida, dobiti naziv - novi svjetski poredak. Napa­
sti, poraziti i poruzi izvrgnuti Njemačku geopolitiku bilo je jedino
9
Carl Ritter (1779. - 1859), zajedno s Alexanderom von Humboltom, najveći je rješenje koje je vodilo ostvarivanju ovoga i ovakvoga hiperstrateškoga
geograf tadašnje Njemačke. Uz pomoć Savignvja i Baruna Steina osniva katedru u ratnoj cilja. Bez velikih svjetskih ratova plan bi bio neostvariv, jer ni Njemačku
školi u Berlinu kojom upravljaju i na kojoj predaju generali Karl von Clausevvitz i
August Riihle von Lilienstern. Ritter je pobornik Herderova pluralnog i organskog ni Rusiju nije bilo moguće poraziti u odvojenom 'malim ratovima'.
humanizma, po kojemu vjere, zakoni, jezici i pisma proizlaze iz zemlje "heimaten", te su Optimalan učinak plana bio je sukobiti te dvije zemlje kako bi njihova
raznoliki i kreirani od Boga, pa prema tome sve kulture posjeduju jednako dostojanstvo.
Usp. Jure Vujić, isto, str. 37. geopolitička zamisao o 'velikom kontinentalnom prostoru' ostala samo

30 31
^ l l . i i i i r Ihimilrti I U M I Kl D N I I V N A N I U l» A | U

zamisao. Prvim i Drugim svjetskim ratom, kao jedinstvenim hiper- vito poslije pada Berlinskoga zida pozornost anglosaksonske geopoli­
strateškim planom, 'hijerarhija urotnika' uspjela je bezbožnim ideolo­ tike usmjerena je na važnost ruskog teritorija kao kompaktne konti­
gijama, prvo boljševizmom, zatrovati Rusiju kako bi dugoročno njezi­ nentalne mase koju je, kao 'neosvojivu utvrdu', nemoguće nadzirati s
ne stvaralačke snage ostale blokirane, a zatim nacizmom opčiniti mora ni potpuno osvojiti." Za postizanje toga strateškoga cilja, još
Njemačku kako bi ju se lakše temeljito porazilo i dovelo u stanje bezu­ početkom 20. stoljeća, uobličena je politika 'containmenta'. Njezin au­
vjetne kapitulacije. 10 tor Halfordjohn Mackinder dao je recept po kojemu bi anglosaksonske
Pobjeda na najvišoj razini ratnog umijeća ne znači napasti i po­ pomorske sile, kako bi onemogućile ujedinjenje euroazijskih zemalja,
bijediti neprijateljsku vojsku, nego napasti i poraziti njegovu strate­ pod pokroviteljstvom Njemačke i Rusije, tj. kako bi poništile geopoli­
giju. U slučaju Njemačke i Rusije riječ je o geopolitici. Prvim i Drugim tičku zamisao o 'velikom kontinentalnom prostoru', trebale 'balkanizi­
svjetskim ratom geopolitička zamisao o 'velikom kontinentalnom pro­ rati' istočnu Europu, lišiti Rusiju njezina baltičkog i ukrajinskog zale­
storu' poražena je u obje svoje sastavnice. Autarhičnost je poražena đa, spriječiti svaku njezinu dominaciju na unutarnjim morima (Bal­
sveobuhvatnošću ratova i zato su oni morali biti 'svjetski' ili, rečeno tičkom i Crnom) te zadržati prodor boljševizma prema Perziji i Indiji
parafraziranim mušketirskim rječnikom, "svi protiv dvojice", a brana kao britanskim utjecajnim zonama. 1 2 Ova Mackinderova zamisao razvi­
monokulturalizmu 'razvaljena' je bolesnim ideologijama boljševizma i dno pokazuje tko je i zašto pokrenuo oba svjetska rata.
nacizma. 'Hijerarhija urotnika', stavivši u ideologijske okove na dulje U vremenima Hladnoga rata geopolitička načela Mackindera, odno­
vrijeme glavne konkurente, jednog hipotekom zločina a drugog 'željez­ sno zaustavljanje sila koje su proizišle iz 'Heartlanda', budući da su
nom zavjesom', otvorila je sebi put da geopolitičku kartu svijeta u dru­ ovladale oceanima, preuzele su Sjedinjene Američke Države, nastojeći
goj polovici 20. stoljeća prekroji po vlastitoj želji i po vlastitoj zamisli. opkoliti Kinu i Rusiju vojnim savezima NATO-om, OTASE-om i AN-

Anglosaksonska geopolitička škola 1


' Sve strategijske igre stoljećima su se igrale po obrascu koji kaže da one sile koje su
unutra "zarobljene" iziđu vani, na mora, a one koje su "slobodne" vani, na moru, prodru
unutra, što bliže središtu Heartlanda. Odnos snaga trenutačno je takav da su u velikoj
Anglosaksonska geopolitička misao vezana je uz 'geografsku os po­ prednosti oni koji žele prodrijeti unutra, kroz sva troja vrata. Geostrateški položaj na
početku 21. stoljeća jest takav da su rubni prostori Heartlanda po mnogočemu proble­
vijesti', poznatu pod imenom 'Heartland', tzv. središnja zemlja koja se matični i kaotični, zbog unutarnjih problema, koje Rusija još ne može stabilizirati
rasprostire istočno od crte Trst - Hamburg i koja ostaje izvan dosega (politička i gospodarska nestabilnost). Dok Kina strpljivo čeka, tu su ulogu preuzele
vojne projekcije britanske pomorske sile. Toj 'središnjoj zemlji' gravi- Sjedinjene Američke Države. Europska unija, da bi ušla u igru definiranja novih intere­
snih područja ("Nove Jalte"), po naputku vlastitih determinista, obračunava se s vlasti­
tiraju rubni pojasevi 'Rimland'. Nauk ove geopolitike polazi od činjeni­ tim kršćanskim identitetom kao i sa suverenošću i opstankom onih država koje se
ce da onaj "tko drži istočnu Europu drži središnju zemlju, tko drži prostiru na istočnome i južnome dijelu europskoga dvorišta. Usp. Davor Domazet-
Lošo, isto, str. 319.-320.
središnju zemlju dominira svjetskim otokom, tko dominira svjetskim 12
Još od 18. stoljeća, poslije osvajanja kanata Kromeje, za doba Katarine Velike, te
otokom, dominira svijetom". Zbignievv Brzezinski ovaj će postulat osu­ izgradnje pomorske vojne flote u Crnome moru, Rusija je uvijek bila prijetnja britan­
skim geostrateškim interesima svojim ugrožavanjem komunikacijskih tokova na orijen­
vremeniti tako da njegova elaboracija glasi: "onaj tko vlada Euroazijom, talnom Mediteranu. U svezi s ruskim pretenzijama nadziranja euroazijskoga prostora,
vlada svijetom". Kao što je to bilo u 20. stoljeću tako je i u 21., pogla- posebice srednje Azije, Englezi tu geostratešku opciju kvalificiraju kao The Great Game -
veliku igru usmjerenu na nadziranje praznoga prostora između civilizacijskih polova
Indije i Europe, prostora u kojemu Afganistan ima ključnu geostratešku ulogu. Suko­
bljavanje zemlje/more između Velike Britanije i Rusije nastavlja se u srednjoj Aziji
tijekom cijeloga 19. stoljeća. Druga strana velike igre bila je težnja za prevlasti nad
Tibetom (izvorom velikih kineskih, indokineskih i burmanskih rijeka), te dominacijom
10
Usp. Davor Domazet-Lošo, Gospodari kaosa, isto, str. 275. -276. nad Putem svile i kineskim Turkmenistanom (Sinkiang). Usp. Jure Vujić, isto, str. 44.

32 33
o H i ™ /ll'/MlI.Tl JiIMP k I l ) N ( > V I N A S I U I' A | U

ZUS-om. U toj geopolitičkoj zamisli bilo je nužno vladali Europom. vanjem Italiji i (ili) Španjolskoj prednost u upravljanim krizama na
Naime, geopolitički smještaj Europe ključan je za prevlast nad sveukup­ obalama Sredozemlja, na Bliskom istoku političkim i diplomatskim na­
nim svijetom. Nadzirati taj prostor znači imati prevlast u tome po­ stupanjem usklađivati (zbližavati) turske, izraelske i saudijske intere­
dručju, jer je to idealan središnji prostor za vojni potencijal, ali i za se, Rusiju relevantno držati nepoželjnom silom i imati je pod nadzo­
intervencionističke i izolacionističko načelo nastupanja u svim smjero­ rom, a Kini, zemlji u kojoj je komunizam još uvijek svemoćan, dati
vima zemaljske kugle. 13 Europa je u 20. stoljeću postala odskočnom mjesto glavnog neprijatelja na dulji rok.
daskom za geopolitičke apetite Sjedinjenih Američkih Država, jednako
Druga vizija, ona Richarda Haasa, također je klonirani oblik britan­
kao što je za Rimsko Carstvo bila Grčka. Riječ je naprosto o kloniranoj
ske geopolitičke misli o 'eksponiranju' sile. U njoj se klonira model
geopolitičkoj situaciji, dvije tisuće godina kasnije. Za američke geopo-
britanske diplomacije iz vremena poslije Burskoga rata, koja je, kako bi
litičare, poput N. J. Spvkmana, 'Rimland', tj. rubne zemlje u kontaktu
se što bolje usredotočila na bitno, napravila niz dinamičnih kompro­
s morem, jesu najjača geostrateška karta pomoću koje se može po­
misa s Japanom i Francuskom. U biti, ova geopolitička vizija nastoji, uz
bijediti protivnika i ostvariti prevlast nad Euroazijom. Amerika je, poput
manje izravnih angažmana Sjedinjenih Američkih Država na svijetu i
Rima, geostrateška i vojna platforma, Zapadna Europa, kao i Grčka,
'pontonska' polazna postaja, a Velika Britanija igra ulogu Sicilije kao projekcijom umjerene moći, onemogućiti kritične situacije kod bliskih
'uzletišta' ograđenog Mesinskim tjesnacem, odnosno, kanalom La Man- saveznika na svim važnijim područjima svijeta. Ovakav uravnotežen
che. geostrategijski pristup omogućavao bi rasprave i kompromise unutar
svjetskih institucija, od NATO-a koji bi bio otvoren prema Rusiji, do
Poslije pada Berlinskoga zida nametnuta su dva geopolitička pri­
WTO-a i Pacifičkog saveza koji bi davali prednost trojcu Kina -Japan -
stupa, koji su se iskazivali kroz sigurnosnu i vanjsku politiku Sjedinjenih
SAD.
Američkih Država. Prvu viziju zastupali su Paul Wolfowitz i krug oko
No, u novom svjetskom rasporedu 'opće borbe protiv terorizma' i
njega. U biti, oni su sljedbenici britanske geopolitičke 'imperijalističke
'izvoza demokracije' (što se naziva 'nation-building'), doktrinarna izve­
škole' 19. stoljeća, koja je, nakon što je Francuska 'preorana' revolu­
dba geopolitičke vizije 'preventivne diplomacije" 4 pretvorila se u opciju
cijom a bonapartizam poražen, nastojala na planetarnoj razini ostvariti
jedinstvenu i isključivu silu kojom bi bile pokorene druge regionalne 'izabranog rata' kojega se u političkom tumačenju i medijskom oslika­
sile. Za klonirani oblik ove geopolitičke zamisli u 2 1 . stoljeću postoji vanju nastoji prikazati kao 'rat iz nužnosti'. Preventivno vojno interve­
jedan temeljni uvjet - poraz glavnog suparnika, Sovjetskog Saveza. Po niranje na geostrateškim područjima nije zbog nužnosti, nego radi po-
Wolfowitzu i njegovim pristašama, nestankom 'željezne zavjese' ne­ zicioniranja i nadzora, ali i pokazivanja stvarne prevlasti primjenom
stalo je svih zapreka za projekciju moći Sjedinjenih Američkih Država strategije 'kirurškog i čistog rata' kako bi se potencijalne protivnike
u sve dijelove svijeta. To podrazumijeva zabijanje 'klina' između Kine držalo na razumnoj udaljenosti. Afganistan i Irak jesu egzaktni pri­
i Japana, unutar Europske unije održavanje stalnog tinjajućeg suparni­ mjeri ove doktrine. Doktrina preventivne intervencije nije neka po-
štva između Velike Britanije i Njemačke te izoliranje Francuske da-
14
O preventivnoj diplomaciji Jure Vujić piše: 'Tijekom povijesti, razne doktrine,
poput doktrine Monroe, doktrine 'containmenta' za vrijeme bipolarnog blokovskog
13
Ova načela, poslije 1945., elaborirali su N. J. Spvkman, D. W. Meinig i W. Kirk. svijeta, Kissingerove doktrine 'ograničene suverenosti', potkrjepljuju i legitimiraju pro­
Spykman u djelu "America's Strategy in World Politics" iznosi temeljne čimbenike vođenje specifičnih diplomatsko-vojnih pothvata. Inicijalno, preventivna diplomacija,
državne sile: površina teritorija, priroda granica, obujam pučanstva, postojanje ili nepo­ 'preventive diplomacv', implicirala je primjenu prethodnih diplomatskih akcija radi sprječa­
stojanje energetskih izvora, tehnološki i gospodarski razvitak, financijska moć, etnička vanja predvidljivih kriza te preventivnog limitiranja nasilja. U napetim situacijama, voj­
homogenost, stupanj društvene integracije, politička stabilnost i nacionalna svijest. On ne aktivnosti mogu podržavati preventivnu diplomaciju, poput preventivnih raspro-
rehabilitira koncept "Sea Povver", kojemu suprotstavlja "Heartland Povver" euroazijsko- stranjivanja vojnih snaga, demonstracije snaga s visokim stupnjem pripravnosti." Usp.
ga kontinenta. Usp. Jure Vujić, isto, str. 40. Jure Vujić, isto, str 4 1 .

34 35
€> ' hivm I hnnti.-fl I usu Kl H N H V ] N A S I l l l ' A J U

sebna novost. Ona je klon Monroeove doktrine, koju su elaborirali evoluciji prema istoku i jugoistoku. Ovaj svojevrsni 'defenzivni impe­
američki predsjednici Roosevelt i VVilson. Pomoću nje su Sjedinjene rijalizam' Rusija je opravdavala motivima sigurnosti i obrane. Sirenje
Američke Države u 20. stoljeću, preventivnim intervencijama ili ogra­ granica događalo se konstantno i u različitim smjerovima tijekom
ničenom uporabom vojne sile, ostvarivale i branile političku, vojnu i
stoljeća, a ta se geopolitička ekspanzionistička volja snažno očitovala
gospodarsku prevlast na nekim područjima.
prema 'toplim morima' 1 6 i prema sibirskim prostranstvima. 1 7
Reaktiviranjem 'prava' na preventivnu intervenciju na početku 21.
Službeno geopolitičko usmjerenje carske Rusije bitno su oblikovali
stoljeća Sjedinjene Američke Države, osim osiguravanja statusa jedi­
politički i panslavistički krugovi, koji su se snažno suprotstavljali mo­
ne svjetske supersile, za interese 'hijerarhije urotnika' nasilno provo­
dernome dekadentnom i dekristijaniziranom Zapadu, zagovarajući uje­
de model militantnog liberalizma 15 i uniformizirano oblikovanje svijeta,
dinjenje svih Slavena pod vodstvom Rusije. Kao ideološka protuteža,
rušeći i poništavajući i identitete i vrjednote.
isprofilirala se prozapadna struja, koja će kasnije prerasti u anarholibe-
Dakle, između dviju geopolitičkih vizija pobijedila je treća, pro­
ralizam pod vodstvom Mihaila Bakunjina. Osim ovih dviju opcija, na
vjerena. Hoće li ona osigurati Sjedinjenim Američkim Državama go­
ruske geopolitičke zamisli značajno je utjecao Herder, posebno na or­
spodstvo nad "Heartlandom", kao što je njezina prethodnica omogući­
ganiziranje baltičkoga prostora. On je Europu držao zastarjelom i duho­
la vladavinu na oceanskim prostranstvima? Sa sigurnošću se može reći
vno praznom, budući da je iscrpila svoje mlade i snažne potencijale
da neće, a to će budućnost i pokazati. Preventivne ratove moguće je
koje je Rusija još uvijek posjedovala. Zato je Herder zagovarao izgrađi­
voditi na periferiji 'Heartlanda' i protiv manje jakih, pa i nuklearnim
vanje Rusije kao modela za čovječanstvo. Prednost daje baltičkim zem­
oružjem, ali u gravitacijskome središtu "Heartlanda", kao što je pro­
ljama kao prostoru razmjene između germanske Europe i Rusije. Po
šlost pokazala, mnoge su vojne sile izgubile moć raspršivši se na širo­
njemu, misija Rusije jest ponovno ostvariti novi oblik helenizma na
kim prostranstvima.
obalama Crnoga mora, s prijestolnicom na Krimu. 1 8 Car Petar Veliki
geopolitičku zamisao o ekspanziji Rusije iznio je u svome znamenitom
testamentu. Permanentnost rata, načelo da mir služi ratu, a rat miru,
Ruska geopolitička škola
sudjelovanje u svim krizama na zapadnoeuropskome ozemlju, podjela
Poljske, otimanje najvećega dijela Švedske, sklapanje trgovinskog sa­
Kao središnja zemlja 'Heartlanda', Rusija je geopolitičku ekspanziju veza s Velikom Britanijom, stalno širenje duž Baltika i Crnoga mora,
razvijala na organski način, šireći se integriranjem pograničnih područja maksimalno približavanje Konstantinopolu i Indiji, poticanje ratova s
i oblikujući monolitnu cjelinu. Širenje je bilo slijedno i u konstantnoj

16
15 U smjeru juga ekspanzija je bila motivirana željom cara Ivana Groznog da se iziđe
Militantni liberalizam proizvodi ekstreme karakteristike za svaku ideologiju koja na topla mora kako bi se izbjegla kontinentalna "fatalnost" Rusije, što, kao geopolitički
ima ambiciju uspostaviti monopolnu organizaciju totaliteta (društva ili svijeta) uz po­ projekt, nailazi na suprotstavljanje Osmanskoga Carstva. Ista politička volja očitovala se
moć medija pretvorenih u propagandu, jer su mediji danas većinom zabava za konzume- u pokušajima slabljenja Osmanskoga Carstva i naseljavanja kolonija seljaka i vojnika na
rističku masu i ništa više. Zatim sotonizirati neistomišljenike, označavati ih pogrdnim osvojenim područjima. Usp. Jure Vujić, isto, str. 43.
etiketama onom tehnikom koja se primjenjivala kod različitih totalitaraca - označava­ 17
nja, ocrnjivanja i okuživanja ili jednostavno izopćenja iz nazočnosti u društvu i brisanja Kozak Ermak je 1579. istraživao Sibir i osvojio metropolu Kučum i metropole
iz skupnog sjećanja. Dakle, krajnje netolerantno za ideologiju tolerancije. Sibirskoga kanata. Godine 1586. i 1587. izgrađeni su prvi gradovi - utvrde Sibira, a 1891.
počinje gradnja transsibirske željeznice, koja je trebala olakšati gospodarski razvoj Sibira
Militantni liberalizam, koji nema nikakve veze s J. S. Millom, nije nimalo manje i ojačati veze između središta i periferije. Sve do 19. stoljeća taj je pohod na istok bio
pogibeljan od bilo kojega militantnog konzervatizma, marksizma, nacionalizma. Njego­ spontan, a od 19. stoljeća migracije su bile znatno nadzirane, organizirane i upravljanje
va je opasnost u zadobivenom ideologijskom monopolu koji ukida svaki dijalog. Umjesto od države, koja je njima htjela osigurati demografsku snagu u središnjoj Rusiji, strate­
pluralizma ideologija na praktičnoj razini, ovaj posljednji inaugurira ideologijski moni­ škoj regiji ugroženoj od Japana. Usp. Jure Vujić, isto, str. 43.
zam. Dr. se. Anđelko Milardović, Totalitarni i militantni liberalizam, Vijesnik, 30. kolovoza 18
2006., str. 16. 'Grčki' projekt Herdera preuzima carica Katarina II. i instrumentalizira ga protiv
Osmanskoga Carstva.
36
37
«> P i l n u PmiM.vf / U M , k I ( l N ( ) V I N A S I U I' A J U

Turskom i Perzijom, njegovanje fluidnog saveza s Austrijom, okupljanje Moru', ali je zagovarala vrstu z a t v o r e n e g e o e k o n o m i j e u okviru višeet­
raspršenih Grka, izazivanje sukoba između Austrije i Francuske jesu ničkog c e n t r a l i z i r a n o g imperijalnog a p a r a t a . Iako je ova g e o p o l i t i č k a
dio sveobuhvatnoga plana Petra Velikog o ovladavanju Europom. 1 " z a m i s a o p o r a ž e n a u dva svjetska r a t a , koje je i n d u c i r a l a 'hijerarhije
Evolucija globalne ruske geopolitičke koncepcije nastala je na sa­ urotnika', o n a ipak nije n e s t a l a niti m o ž e n e s t a t i .
mome početku 20. stoljeća i bila je nadahnuta Mackinderovim zamisli­ J e d n a od temeljnih zadaća Boljševičke revolucije i Lenjinovog r e ž i m a
ma. Polazila je od toga daje kulturni i gospodarski razvoj svake nacije bila je razbiti, opljačkati i d u h o v n o razoriti Rusiju. Posljedično t o m e u
definiran geopolitičkim granicama i kvalitetom nadziranog područja. to vrijeme nije p o s t o j a l a nikakva geopolitička vizija, a p o n a j m a n j e je to
Dakle, prihvaćala je kategorijalni pojam 'velikih kontinentalnih pro- m o g l a biti o n a iz carskih v r e m e n a . U Staljinovom razdoblju sovjetska
je imperijalna s t v a r n o s t ustoličila originalni geopolitički f e n o m e n koji
19
Cjeloviti Testament Petra Velikog ili Plan europske dominacije, glasi: se razlikovao od c a r s k e Rusije. N a i m e , t r a d i c i o n a l n e su političke c r t e i
1. Održavati rusku naciju u stanju permanentnog rata da bi se očuvali ratobornost smjernice o s t a l e iste, k a o i d r ž a v n a volja za t e r i t o r i j a l n o m e k s p a n z i j o m
i zamah ruskih vojnika, ne dati mu predaha, osim u svrhu oporavljanja državnih finan­
cija, reorganizirati vojsku i odabrati pravi trenutak za napad. Na taj način postići da mir i o č u v a n j e m s n a ž n o g p o l i t i č k o g s r e d i š t a . Od 30-tih g o d i n a p r o š l o g a
služi ratu, a rat miru - u interesu uvećavanja i stalnog napretka Rusije. stoljeća i poslije D r u g o g a svjetskoga r a t a staljinistička je vlada zastra­
2. Privlačiti svim mogućim sredstvima od najrazvijenijih europskih naroda vojne
šujućim nasiljem suzbijala centrifugalne n a c i o n a l n e sile, a p r o b u đ e n i
stručnjake za vrijeme rata, znanstvenike za vrijeme mira, da bi se ruska nacija mogla
koristiti prednostima drugih zemalja, a da ništa ne izgubimo od vlastitih prednosti. ruski n a c i o n a l n i z a n o s poistovjećivala sa sovjetskim i u s m j e r a v a l a ga
3. Sudjelovati u svakoj prilici u svim poslovima i neredima Europe, osobito u
Njemačkoj, koja nas, kao bliža, izravnije interesira. p r e m a euroazijskoj orijentaciji. Ta k o n s t r u k c i j a poslije 1 9 4 5 . biva z n a t ­
4. Podijeliti Poljsku, održavajući stalnu nestabilnost i zavisti u njoj. Pridobiti velike no ojačana stvaranjem z a š t i t n o g a pojasa s a t e l i t s k i h država u središnjoj
sile po svaku cijenu, utjecati na parlamente, korumpirati ih, da bi se osigurao utjecaj na
i istočnoj E u r o p i . S u p r o t n o p l a n u 'hijerarhije u r o t n i k a ' , svojim e u r o p ­
izbor kraljeva, izbor vlastitih pristaša, štititi i osigurati ulazak ruskih snaga i njihov
ostanak sve dok se ne stvori prilika za njihovo konačno ostajanje u dotičnim zemljama. s k i m p r e t p o s t a j a m a sovjetsko j e carstvo p o s t a l o euroazijska velesila n a
Ako velike susjedne sile pokažu otpor, smiriti ih trenutačnim komadanjem dotične
zemlje dok se ne stvore uvjeri za vraćanje onoga stoje prethodno dano.
5. Zeniti ruske prinčeve njemačkim princezama u svrhu jačanja obiteljskih veza,
zbližavanja interesa i ujedinjavanja Njemačke samo prema našim interesima jačanjem 11. Zainteresirati austrijski dvor da protjera Turke iz Europe, a neutralizirati njezinu
našega utjecaja. zavist u trenutku osvajanja Konstantinopola, bilo izazivajući rat Austrije sa starim
6. Uzeti od Švedske najveći mogući dio i umješno dovesti do njezina napada na nas europskim državama, bilo dajući joj samo dio osvojenoga, što će joj kasnije biti oduzeto.
kako bi se imao izgovor da je podjarmimo. Zbog toga je treba izdvojiti od Danske, a 12. Trudit se i okupiti oko Rusije sve razjedinjene ili odijeljene Grke, koji su raspro­
Dansku od Švedske i brižljivo njegovati njihovo suparništvo. stranjeni u Mađarskoj ili u Turskoj, učiniti od Rusije njihovo središte i njihov oslonac,
7. Poželjan je savez s Engleskom radi trgovine, jer je riječ o sili koja, zbog svoje te tako unaprijed osigurati svjetsku prevlast vrstom kraljevstva ili vjerske prevlasti. Oni
mornarice, ima za nama najveću potrebu i koja može biti najvažnija za razvoj naše će biti to više prijatelji što budu imali više vlastitih unutarnjih neprijatelja.
mornarice. Mijenjati naše drvo i druge proizvode za njezino zlato, a između naših mor­ 13. Uz raskomadanu Švedsku, pobijeđenu Perziju, podjarmljenu Poljsku, osvojenu
nara i trgovaca stvoriti stalne veze što će našu zemlju usmjeriti prema pomorstvu i Tursku, s našom flotom na Baltiku i u Crnome moru, potrebno je odvojeno i u najvećoj
trgovini. tajnosti prvo Versaillesu, a zatim Beču ponuditi podjelu svjetskoga carstva.
8. Stalno se širiti prema sjeveru, duž Baltika, kao i prema jugu, duž Crnoga mora. Ako jedna od njih prihvati - što je neizbježno - laskajući njegovim ambicijama i
9. Maksimalno se približiti Konstantinopolu i Indiji. Onaj tko to postigne bit će samoljublju poraziti jednog suparnika pomoću drugog, zatim pobijediti onoga koji
stvarni gospodar svijeta. Prema tome, poticati stalne ratove, sad s Turskom, sad s ostane pomoću rata o čijemu rezultatu ne treba dvojiti, jer Rusija drži već, u biti, cijeli
Perzijom, podići brodogradilišta na Crnome moru. Malo pomalo dokopati se ovoga Istok i velik dio Europe.
mora, kao i Baltika, stoje dvostruka i bitna točka uspjeha naše zamisli. Ubrzati opadanje 14. Ako, stoje malo vjerojatno, svaki od njih (Beč, Versailles) odbije našu ponudu,
Perzije i prodirati u Perzijski zaljev te obnoviti, preko Sirije, ako je moguće, staru Levan- treba znati izazvati njihove međusobne svađe i učiniti sve kako bi se i jedan i drugi u
tsku trgovinu i napredovati prema Indiji, koja je skladište svijeta. Kada se nađemo ondje, tome iscrpio. Zatim će Rusija, koristeći se najpovoljnijim trenutkom, poslati vojsku u
neće nam više biti potrebno englesko zlato. Njemačku, a istodobno će krenuti naše dvije flote iz Asova-Arahangelska (s azijatskim
10. Tražiti i brižljivo održavati savez s Austrijom, prividno podupirati njezinu težnju hordama) i s Crnoga mora. Napredujući Oceanom i Mediteranom - naše će flote prepla­
za budućim kraljevstvom nad Njemačkom i istodobno potajno izazivati zavist ostalih viti Francusku s jedne strane. I, dok se to ne dogodi s Njemačkom, ostatak Europe lako
prinčeva. Truditi se da i jedni i drugi traže pomoć od Rusije te nad takvim zemljama će i bez metka pasti pod naš jaram.
imati ulogu neke vrste zaštite, koja priprema našu buduću dominaciju. Testament Petra Velikog (1672. - 1725.) europskoj dominaciji, ostavljen njegovim nasljednicima.

38
39
«^ M i i m i ; i.pin.i.-ff i U M I k I ( ) ,\l ( ) V I N A M lll'AIll

razmeđu dvaju kontinenata, i kakva-takva ravnoteža anglosaksonskom Sve dok se ova geopolitička vizija ne oživotvori i dok se ne postigne
ekspanzionizmu sve do pada Berlinskoga zida. ravnoteža, svijet će neumoljivo potresati upravljane krize i preventiv­
Poslije raspada Sovjetskog Saveza i političke vladavine zapadnih ni ratovi, a ideologija militantnog liberalizma nezaustavljivo će nasta­
igrača Mihaila Gorbačova i Borisa Jeljcina, ponovno se na scenu vratila viti svoj planetarni hod uvodeći novo jednoumlje.
euroazijska geopolitička orijentacija. Ono s čim se Rusija suočava u
posljednjih deset godina jest potraga za vlastitim identitetom. To je
razlog zbog kojega je nova političko-intelektualna elita, s Vladimirom Latinskoamerička geopolitička škola
Putinom na čelu, usmjerena ka izgradnji nove nacionalne ideje, koja bi
"osigurala duhovno i fizičko spašavanje ruskoga naroda", kako je to jed­
Radi lakšeg pronicanja i prošlosti i budućnosti, a poslije klasične
nom ustvrdio Aleksandar Solženjicin. Nije nimalo slučajno da je u
njemačke, anglosaksonske i ruske geopolitičke škole, čini se svrhovi­
novome ruskom geopolitičkom usmjerenju na prvome mjestu upravo
tim razmotriti i geopolitička iskustva latinskoameričkih zemalja i to
duhovna obnova. Očigledno, suvremena ruska geopolitička misao po­
ona iz sredine 20. stoljeća. Na južnoameričkome kontinentu dvije su
stala je svjesna kako je boljševički trojanski konj, podmetnut od 'hije­
rarhije urotnika', bio uzrok sedamdesetogodišnjem lutanju duhovnim geostrateške gravitacijske točke - Panamski kanal i Tjesnac Drake iz­
prazninama. A odgovor na to samo je jedan - onom brzinom kojom među Antarktika i Cape Horna. Kada bi Panamski kanal bio blokiran,
Rusija bude osvješćivala svoj kršćanski pravoslavni identitet, tom će pomorski promet nema druge mogućnosti osim prolaza Drakeovim
brzinom zauzimati i mjesto koje joj pripada na geopolitičkoj ljestvici tjesnacem. Ta činjenica sama po sebi označava Argentinu i Čile kao
svjetske moći. Poslije Moskve, koja je poslanicom Filoteja upućenom zemlje s visokim stupnjem geopolitičkog potencijala za ostale zemlje
caru Vasiliju III. proklamirala 'treći Rim', te poslije raspada Bizanta, Latinske Amerike, osim Brazila.
carske Rusije i Sovjetskog Saveza, euroazijska geopolitička ideja danas, Po ustaljenom pravilu, i u argentinskoj geopolitičkoj misli izdvojila
u prvome desetljeću 21. stoljeća, doživljava svojevrsnu obnovu. Njezina su se dva pristupa. Prvi je nastao sredinom prošloga stoljeća, a P. Bria-
se konstrukcija temelji na odbacivanju globalnog američkog nadzora n o 2 0 uobličio ga je u ideju ujedinjenja južnoameričkoga kontinenta.
svijeta i zapadnjačkih dogma koje proizvodi militantni liberalizam. Integraciju okupljenu oko Argentine vidio je isključivo u savezništvu
Dakle, nova ruska geopolitička misao usmjerena je ka ponovnom sa Sjedinjenim Američkim Državama. Tu je ideju kasnije Jorge Aten-
stjecanju nadzora nad 'Heartlandom'. To podrazumijeva ujedinjenje s cio oblikovao u geopolitičko stajalište po kojemu Argentina ne treba
Ukrajinom, Bjelorusijom, Kazahstanom, Armenijom, Gruzijom, Mol- proširivati svoj teritorij, nego ga razvijati. Prema njegovome paname-
davijom, Tadžikistanom, Uzbekistanom i Kirgistanom, ali ne više na rikanizmu, Sjedinjene Američke Države i Latinska Amerika imaju ve­
temeljima ideologije bezboštva ni 'proleterskog internacionalizma', nego lika teritorijalna i prirodna bogatstva te, kao takve, mogu konkurirati
na promicanju i očuvanju identiteta i suvereniteta svakoga političkog Aziji, stavljajući u središte pozornosti važnost pomorske projekcije
subjekta. Može se očekivati da bi prva dionica konstituiranja te nove moći. Drugi pristup, nasuprot proameričkoj zamisli P. Briana i J. Aten-
asocijacije trebala biti gospodarska, monetarna i upravna unija, a druga cia, polazio je od nepobitne činjenice da Tjesnac Drake projicira vital­
bi morala obuhvatiti "savez za zajedničku sigurnost". Poslije toga, pri­ nu vezu između Atlantskog i Tihog oceana. Admiral R. Stornia 2 1 , Emil
mjenjujući američko načelo "borbe protiv međunarodnog terorizma", u
središnjoj bi Aziji uslijedilo osnivanje "snaga za brzo raspoređivanje". I 20
na kraju, ključ ove euroazijske doktrine trebao bi biti konstituiranje P. Briano je u to vrijeme bio profesor geopolitike na Institutu političkih znanosti
sveučilišta u Salvadoru.
geostrateške osi Moskva - Peking - Delhi - Teheran, koja bi Rusiji kao 21
Admiral R. Stornia, koristeći se zamislima Ratzela i Mahana, nastojao je tako
kontinentalnoj zemlji jamčila siguran izlazak na 'topla mora'. usmjeriti interese Argentine da ona postane pomorskom silom - "Interesa argentinso
por el mar".

40 41
€> HIIVKI l>,imn.-fi 1 mu k l U N D V I N A S I U I' A.| U

R. Isolas i Angel C. Bueras nastojali su, svaki na svoj način, tla laj dok u australskoj oceanskoj hemisferi, kojoj pripada i Čile, prevladava
svojevrsni geopolitički aksiom o 'vitalnoj vezi' postane preokupacijom potpunu suverenost i usmjerenost prema moru pa kopno igra spored-
argentinske geopolitičke misli. Uviđali su geostratešku važnost Anta­ niju ulogu.
rktika pa su Isolas i Buerras, slijedom toga, zagovarali približavanje Ar­ Slično Argentini, Čile je sebe vidio kao stožer za ostvarivanje ve­
gentine i Čilea te povratak Malvinskoga otočja (Faklanda) Argentini. like južnoameričke nacije koja je trebala uključiti gospodarsku i trgo­
Slijedeći ovaj drugi pristup, sedamdesetih godina prošloga stoljeća vačku uniju s Argentinom, Brazilom, Bolivijom, Peruom, Ekvadorom,
argentinska se geopolitička misao usredotočila na zagovaranje integra­ Paragvajem, Urugvajem, te s Australijom, Novim Zelandom i otočjem
cije dijela ili cjelina susjednih teritorija, kao i na to da Argentini treba Pacifika. Čileansku geopolitičku zamisao o bitnom utjecaju u tzv. "po­
novi nacionalni model koji bi ubrzao gospodarski razvitak, što bi omo­ linezijskom trokutu", kao integracijskom prostoru koji se proteže od
gućilo veću samostalnost i ostvarivanje kreativnog i originalnog dru­ vrhova Uskršnjih otoka do Novog Zelanda, anglosaksonski su upra­
štva. U zamislima te integracijske geopolitike polazilo se od toga da je vljači nadziranog nereda rastočili socijalističkom utopijom Salvadora
razvoj Argentine moguć oko andske osi i osi La Plate, obuhvaćajući Allendea, a dokrajčili proskribiranom diktaturom Augusta Pinocheta.
Patagoniju, Malvinsko otočje i dio Antarktika. Tako bi Argentina po­ Treći vrh trokuta geopolitičke misli Južne Amerike, što je i razum­
stala geopolitičkim središtem zemalja 'trećega svijeta' i lakše bi bila ljivo, pripada najmnogoljudnijoj zemlji toga kontinenta - Brazilu. Pri-
ostvariva ideja Gomeza Rueda 2 2 o integraciji deset latinskoameričkih mijenivši zakon dinamičke ravnoteže te zakon pritiska, brazilska se
država u 'jedinstven kontinent' 2 3 . Tu su ideju anglosaksonski gospodari geopolitika, oslanjajući se na radove Everada Bakheusera 2 5 , usmjerila
kaosa razumjeli kao opasnost po njihovo gospodstvo nad južnim Atlan­ na obranu teritorijalnog integriteta i projekciju moći prema Pacifiku, u
tikom pa su je raspršili Malvinskim ratom, u kojemu je argentinska svrhu postizavanja statusa velesile. U raznim inačicama - od domina­
generalska vrhuška odigrala ulogu 'trojanskoga konja', a osamnaest go­ cije bolivijskom visoravni, preko razvoja u smjeru istok-zapad do ideje
dina poslije toga, tj. 2001., Argentinu su dotukli gospodarskim i soci­ o formiranju obrambene zajednice južnog krila, koji bi obuhvaćao Bra­
jalnim slomom, pod patronatom Međunarodnoga monetarnog fonda. 24 zil, Argentinu, Paragvaj, Urugvaj i Čile - uvijek je bila riječ o geopoli­
I čileanska geopolitička misao oblikovana je sredinom prošloga tičkoj ideji usmjerenoj na razvoj integralne amazonske subregije, s
stoljeća, na postavci da započinje era Pacifika, dok je era Mediterana u konačnom svrhom utvrđivanja brazilskih pozicija na Antarktiku.
opadanju, i daje došlo vrijeme oceanskoga "Heartlanda", koji treba biti Nimalo bolje od argentinske i čileanske geopolitičke zamisli nije
uzajaman kopnenome. Ta je ideja nastala na razmišljanjima admirala prošla ni brazilska. Nju je nevidljiva anglosaksonska ruka obuzdala slijed­
Jorge Martineza Buscha, koji je polazio od pretpostavke da je svaka nim prevratima i udarima, dovodeći uvijek u vrh vlasti ili na smo čelo
geopolitika sjeverne hemisfere nužno kopnena jer se primjenjuje u svoje saveznike (poslušnike), uz veće ili manje odobravanje obespra­
zonama zemaljske kugle u kojima prevladavaju kontinentalne mase, vljenog mnoštva. 2 6 Zanimljivo je da su gotovo sve brazilske promjene
(udari) obično bile praćene, barem prvoga dana, entuzijazmom naro­
da. Ljudi, pritisnuti mukama života, tražili su promjenu i 'nešto dru-
22
Gomez Rueda geopolitički je Južnu Ameriku shvaćao kao dvije regije jedinstvene
cjeline, te je dijeli na biooceansku regiju i na Argentinu i Čile.
25
23
Osim Gomeza Ruedea, o integraciji latinskoameričkih država razmišljali su i Everado Bakheuser začetnik je brazilske geopolitike. On je, povukavši crtu izme­
drugi geopolitičari. Takojose Felipe Marini, u Geopolitica Argentina: basesparasuformulasio, đu "živih granica" s demografskim usponom i mrtvih "granica prostora", zagovarao
Argentinu poima kao otok i zagovara njezinu blisku suradnju s Čileom, dok Rodrigez revitalizaciju rijetko naseljenih ruralnih sredina i ubrzanu industrijalizaciju.
26
Zia, u knjizi Poder del Pan brani ideju integracije Argentine, Bolivije, Paragvaja i Urugvaja Scenarij latinskoameričkoga vojnoga udara još prije dvadeset pet godina na ose­
u zasebnu geopolitičku zajednicu. Usp. Jure Vujić, isto, str 48. bujan je način opisao Nikola Šegvić: "Mrak je. Glavni grad je tih. Žitelji, radnici, činovnici
24
Usp. Davor Domazet-Lošo, isto, str. 345. - 351. spavaju snom pravednika. Ulicom se vozi poneki zakašnjeli taksist. Odjednom, u gluho

42 43
€> /'iinii lUmui.-rl I nw Kl 1 I N O V I NAS I lll'AJU

go', pa su to onda i pozdravljali, u grčevitoj nadi da će sutra hiti bolje. spalo se kao kula od karata, a nadobudni su generali zavladali, okrunjeni
Posebno je zanimljivo zbacivanje Goularta 1964. Rio de Janeiro je toga slavom, ali ne i zadugo.
27

dana prštao od veselja. Ljudi su 'sambirali' po ulicama, Copacabana je Neposlušnost gospodari kaosa kažnjavaju nemilosrdno, a geopolitičke
bila prepuna kupača, nitko nije radio i svi su se veselili. Prvi dekret zamisli suprotne njihovima još nemilosrdnije. 'Osloboditelj domovi­
vojne vlade (Decreto no. 1) bilo je priopćenje, u biti, zapovijed da se ne' Bolivar, zbog svoje 'hereze', iako je bio njihov sljedbenik, pao je
toga poslijepodneva odigra nogometna utakmica između Flamenca i prvi. Gospodarima kaosa nije smetala njegova popularnost, nego njegove
Fluminensea, famozni derbi Fla-Flu. To je kao u Hrvata susret Hajduk ideje. 28 Bolivarov san o jedinstvenoj Latinskoj Americi i istinskoj de­
- Dinamo, ali nekoliko potencija više. Na Maracanu je došlo 150.000 mokraciji kao uvjetu političkog života te društvenoj pravdi kao uvjetu
ljudi i bilo je urnebesno. Tako je izgledao prvi dan udara. A poslije? unutarnjeg mira nije nimalo bio ugodan uhu malih bogova, koji su
Naravno došlo je otrježnjenje, ali ne zadugo. virili ispod šinjela 'hijerarhije urotnika' i koji su grabili neograničena
Između južne granice Sjedinjenih Američkih Država i Patagonije bogatstva i silnu vlast još za agonije španjolskoga kolonijalnog carstva,
izvedeno je više od 600 uspješnih državnih udara. Toliko je puta vlast pa su držali da u 'novostečenoj slobodi' sve mora pripasti njima. Svoj
nasilno prešla u ruke vojnika ili nekih novih vojnika. Neuspjelim po­ 'veliki grijeh' - da snagu ujedinjene Latinske Amerike suprotstavi već
kušajima odavno se izgubio račun. Generali su, počevši od legendar­ tada velikoj i rastućoj moći Sjedinjenih Američkih Država i tako ostva-
nog Bolivara, donosili Latinskoj Americi 'slobodu', ali i svaku nesreću.
'Hijerarhija urotnika' nigdje se nije tako trudila kao na 'zelenom konti­
nentu' da bonapartizam, to 'zločesto dijete' mnogih revolucija, a ne 27
O psihološkom profilu i načinu školovanja latinskoameričkih generala, prevodi­
samo francuske, uhvati duboke korijene. Uostalom, cijela je priča za­ telja državnih udara, Nikola Šegvić u Danasu (1. lipnja, 1982.) piše: "Tipičan general
diktator, 'gorila', također je pobožan čovjek, na svoj bigotno-krvnički način, odan ideja­
pravo i počela Bonaparteom, onim pravim. Kada je Napoleon otjerao
ma reda i mira, umjerenog napretka, dakako, samo ekonomskog, ljubitelj američkog
Burbonce sa španjolskoga prijestolja i ondje ustoličio svoga brata Jose- liberalnog ekonomista Miltona Friedmana, pobornik svetinje privatnog vlasništva. U
sklopu toga on je ogorčeni antikomunist. No još je nešto karakteristično za njegov
pha, na njegov znak ili, točnije, na znak gospodara kaosa, ali to više nije
mračni lik: način kako se formirao. Dok su svojedobno pitoreskni diktatori, prototipovi
ni bitno. Bolivar, San Martino (u Argentini), O'Higgins (u Čileu), Ar- junaka Migulea Angela Asturiasa ili Aleja Carpentiera, nekad bili vojskovođe i velepo­
sjednici, a često jedno i drugo, novi tirani gotovo svi, uz minimalne iznimke, potječu iz
tigas (u Urugvaju) podignuli su mase diljem Latinske Amerike protiv
posebnih škola i ustanova za suzbijanje 'subverzije'. I Čileanci, i Urugvajci, i Salvadorci,
kolonijalne vlasti. Španjolsko kolonijalno carstvo u Južnoj Americi ra- i Argentinci imaju nešto zajedničko. Doduše, škola uvijek nije ista. Neki su polazili
brazilsku ratnu školu, a završiti su je mogli samo oni koji su uspješno položili testove
što ih sastavljao general Golbery Cuoto de Silva, ideolog doktrine nacionalne sigurnosti.
Drugi su završili washingtonski American Defence College, postdiplomski studij za buduće
'gorile', gdje ih upućuju u kompjutore, financije, komunikacijsko-informacijske susta­
doba noći, u grad ulaze vojne jedinice. Tenkovi se pojavljuju pred ulazom u Parlament, ve i umijeće upravljanja. Većina je stekla glavno obrazovanje u drugoj američkoj ustano­
okružuju rezidenciju šefa države, blokiraju sve ulaze i izlaze Ministarstva obrane. Dok vi. To je specijalno učilište za 'antiterorističku borbu', US Army School ofthe Americas u
nekoliko bojnih kola stiže pred telegrafsku i telefonsku centralu te pred studije radiote­ Panami. Između 1950. i 1973. završilo ju je više od 64.000 latinskoameričkih vojnih
levizije, a motorizirane patrole zaposjedaju najbliže odašiljače, ispred rezidencije šefa osoba, od kojih se 170 nalazi sada na položajima šefova država, ministara ili zapovjednika
države već su naslagane vreće s pijeskom, a iza njih su postavljena provizorna mitraljeska rodova vojske, odnosno obavještajnih služba. Nije nikakvo čudo daje panamska usta­
gnijezda. Naoružani vojnici ulaze u okružene zgrade. Do zore sve je gotovo. Dok se briju nova smještena u zoni kanala dobila nadimak - Escuela del golpe (Škola za državni udar).
prije odlaska na posao, stanovnici s radija slušaju, umjesto šlagera, vojne marševe. Svako
malo emitira se priopćenje: 'U interesu nacije armija je preuzela odgovornost za upra­ Napomena: Među njezinim 'uspješnim učenicima' bio je i general Leopoldo Fortuna-
vljanje državom'. Drugi dio može i varirati, ali uglavnom je riječ o izdaji i korupciji to Galtieri, koji će po naputku i instrukcijama anglosaksonskih gospodara kaosa Argen­
bivšega režima. Proglas završava najavom novih, ovoga puta doista demokratskih izbora, tinu odvesti u Malvinski rat, od kojega se ona ne može oporaviti već punih dvadeset pet
u doglednom, ali za sada neodređenom roku. godina, a kako stvari stoje neće ni u sljedećih dvadeset pet.
28
Bolivar nije bio samo general ni samo eksponent Kreolaca (kako sami sebe zovu
Ime države? Gotovo po volji. Čitatelj može upisati imena dvadesetak azijskih ili 'čistokrvni' potomci španjolskih kolonizatora), nego i državnik čije su ideje uvijek nala­
afričkih zemalja, ali će još manje pogriješiti ako lokaciju potraži u Latinskoj Americi. zile mjesto u latinskoameričkoj geopolitičkoj školi, koja je zastupala ujedinjenje 'zeleno­
Usp. Nikola Šegvić, Napoleoni tipa 'gerila', Danas, 1. lipnja 1982. ga kontinenta'.

44
45
€> l'nvm l>nnni:il I „-.„ k I l) N ( ) V I N A S I' 1) I' A J U

ri kontinentalnu ravnotežu Bolivar je morat) okajati. Ne samo šio je


najdjelotvornije sredstvo protiv svake moguće pojave samostalne i
optužen za monarhizam i 1830. zbačen, nego su za manje od godinu
samosvjesne vizije svijeta. Geopolitika globalista, usredotočivši se na
dana njegovo djelo, Veliku Kolumbiju 29 , generali rastrgali, podijelivši
ideologiju te na političke, gospodarske i vjerske percepcije što ih po­
među sobom vlast. 30
tiču društvene skupine ili državni subjekti, priskrbljuje sebi pravo te
I tako, poslije Bolivara i slijednih državnih udara, latinoamerička se
percepcije preoblikovati do razine kojom može opravdati i legitimirati
geopolitička misao već više od pedeset godina ne može istrgnuti iz
akcije koje poduzima ili ih namjerava poduzeti. Takva geopolitika, li­
čvrstoga stiska jurišnika 'hijerarhije urotnika', pa više od 225 milijuna
šena svake identitetske identifikacije, postaje vrstom psihoanalize, kroz
siromašnih, što je gotovo pedeset posto stanovništva, i dalje čeka svoj
koju 'hijerarhija urotnika' izražava agresivnost prema čovjeku, narodu,
dan spasenja. Očigledno je još će se načekati, jer, kao što pokazuju
domovini i vjeri otaca. Ona se, kao klonirani oblik, vratila u vremena
kronike udara, oni nikada nisu bili i konačan rasplet, jer su po pravilu
Francuske revolucije, točnije, 'uskrsava' Eliseea Reclusa (militant i te­
otvarali put u nove zaplete. Zato će Latinoamerikanci i dalje živjeti u
oretičar humanističkog anarhizma) i njegov koncept 'pučke pedago­
'paralelnoj stvarnosti', koja će se sastojati od nasilnih raspleta blokira­
nih i nervoznih situacija te virtualnoga svijeta što će ga proizvoditi gije'. Odgojna metoda globalističke geopolitike, umjesto nekadašnjih
imbecilne i bljutave sapuničaste televizijske serije. 'sugestivnih karata', sastoji se od toga da 'mekom silom' u mozak homo
sapiensa utiskuje uvjerenje o neizbježnosti sukoba civilizacija. Naravno
da pritom postoje dobre i zle civilizacije.

2. Izvorišta geopolitičke moći gospodara kaosa


Geopolitika u raljama filozofije
Na početku 21. stoljeća globalizacija redukcionizmom, relativizmom
i inverzijom u jakobinsko-boljševičkom zanosu bez prestanka juriša na
Anglosaksonski globalisti poistovjećujući sebe sa zapadnom civili­
identitete i vrjednote, proskribirajući sve što je čovjeku i narodima do
zacijom i, izbacivši iz te civilizacije odrednicu kršćanska, olako i u svakoj
jučer bilo sveto. Taj rušilački hod nije mogla izbjeći ni geopolitika. U
globaliziranim vremenima, u kojima jednoumlje u pravom smislu riječi prigodi izgovaraju neke druge riječi poput 'naše vrijednosti' i 'naš način
doživljava svoju renesansu, klasičnoj geopolitici 19. i 20. stoljeća pri­ življenja', čime unaprijed 'one druge vrijednosti' i 'onaj drugi način
lijepljene su ideološke etikete 'ispolitiziranosti' i 'ideologiziranosti', kako življenja' označuju retrogradnima pa bi trebali nestati pod nezausta­
bi se stvorio prostor za 'slobodno' i 'znanstveno' tumačenje ponašanja vljivim valjkom 'demokracije' i 'ljudskih prava'. No, iza te frazeološke
ljudskih skupina, a posebice suverenih država. Reduciravši geopoli­ magle ništa se nije promijenilo. Sjedinjene Američke Države, slijedeći
tiku samo na objašnjavanje motivacija i ambicija koje prožimaju među­ geopolitičku praksu Monroea, Mahana i Wilsona, i dalje, ali još nasil-
narodne subjekte, geopolitika je tako postala oružjem u rukama go­ nije, artikuliraju svoj trostruki kategorički imperativ: zatvoriti Ame­
spodara kaosa kojim oni povlače smjernice za preventivno djelovanje, riku od svake intervencije izvana, oslabiti druge kontinente, primijeniti
uključujući i preventivne ratove. Tako mikroninizirana geopolitika jest političke i pravne argumente za okupaciju 'rimlanda' (tj. osigurati vla­
davinu na svim trima vratima Euroazije), a zatim, uspostavom opera­
tivnih saveza za vojne intervencije, ovladati 'heartlandom'. 3 1 Velika
29
Bolivar je 1819. ujedinio Ekvador, Novu Granadu i Venezuelu i od njih proglasio
Republiku Kolumbiju.
30
Bolivarova 'vidovitost' očitovala se u tome stoje predvidio da će, u razjedinjenoj 31
U američkoj geopolitičkoj praksi uočljivo je da ona slijedi oblik 'konstruktivne
Americi, vlast lako dopasti u šake jedne stvarne snage na tome golemome prostranstvu agresivnosti' Konrada Lorenza, koji je držao da 'formatiranje' civilizacija počiva na nadzi­
nacijepljenog feudalizma i nedonesene demokracije - vojnih zapovjednika.
ranoj ljudskoj agresivnosti kao procesu samoafirmiranja i afirmacije slobode kao bića
46
47
€> I »Kini / hmiil.fl I UMI kl I I N O V I N A ST U l> A J U

Britanija joj asistira lako sto provodi politiku 'ravnoteže moći', nadzi­ Nakon što je stradala odgovornost, na red su došli mitovi. Gospoda­
rući središnje kontinentalne sile, Francusku i Njemačku, i podržavajući rima kaosa poznato je da postoji čvrsta poveznica između mita i geopo­
slabije zemlje, sa svrhom okruženja Francuske i Njemačke. Dok je an­ litike. Mit je uronjen u tradiciju, gdje u obliku slikovitosti otkriva ve­
glosaksonska koalicija na vrhuncu moći, Njemačka i Rusija još uvijek liko djelo." U okviru kulturnog pristupa, kao neizbježne sastavnice
tragaju za svojim geopolitičkim određenjem u 21. stoljeću. Prva je geopolitike, utvrđeno je da su mitovi jednog naroda organski vezani
rastrgana hipotekom prošlosti, u strahu izustiti bilo što o srednjeeu- svojim vizijama svijeta i svojom poviješću. U vremenima globalizma
ropskim integracijama ili o ekonomskom proširenju na Istok, a druga, mitovi su postali 'znanstveni' i u službi specijalnog rata, jer se pokazalo
plašeći se destabilizacije svogapretpolja, presporo osvješćuje svoj zamrli kako je određene ideje moguće 'mekom silom' nametnuti ne samo
kršćanski pravoslavni identitet. Gledajući u cjelini, Europa će do svoje čovjeku nego i cijelim narodima, pa i civilizacijama. I sam mit je doživio
svrhovite geopolitičke vizije doći tek onda kada se u nju ponovno ugradi inverziju. Ne nosi više atribute pozitivnih vrjednota. Ne samo to, mit
činjenicu da je ona 'zemlja kulture', i to kršćanske, i kada smogne sna­ više simbolizirano ne uobličuje ni duhovnu snagu naroda, nego je on
ge prestati biti u službi prekomorske velesile, a drugo bez prvoga ne 'pogrješna ideja' koju gospodari kaosa komunikacijskim kanalima prikazuju
ide, pa će tek onda biti supstanca, gravitet, intenzitet i kristalizacija kao veliki grijeh za koji pokore nema. Hrvatska je postala poligonom za
duhovih vrjednota, što je tijekom svoje dvijetisućgodišnje povijesti testiranje ovoga novoga oblika specijalnog rata. Sva njezina povijest s
uvijek i bila. kraja 20. i početka 21. stoljeća, a po svemu sudeći takva će biti i bu­
duća vremena, svela se na dva mita proizvedena u laboratoriju Institu­
Za povećanu gustoću frazeološke magle, da bi se lakše mogao vodi­
ta Tavistock - jedan je o 'podjeli Bosne', 34 a drugi o 'etničkom čišćenju'
ti rat protiv vrjednota, gospodari kaosa prvo su geopolitici prilijepili etike­
Srba tijekom i poslije oslobodilačke operacije Oluje.
tu instrumentaliziranosti u političke i vojne svrhe, a onda su je, tako
U međunarodnim i globalnim okvirima mitovi odigravaju nužnu
izranjenu, odveli u filozofsku ordinaciju plastične kirurgije kako bi iz
ulogu u tekućim geopolitičkim pozicioniranjima isključivo na psiholo-
nje izišla s novim licem. Za to su se pobrinuli brojni 'filozofi' u službi
ško-propagandnom planu. Čemu mitovi o Bin Ladenu, o oružju za
'hijerarhije urotnika', od neizbježnoga Karla Marxa i njegove teze o tome
masovno uništenje, o terorizmu kao globalnoj opasnosti, o ljudskim
da su "filozofi dosad na različite načine tumačili svijet, a svijet sada
pravima', o 'slobodi medija', negoli da se pod narkozom tih opijata ra­
treba mijenjati" 3 2 , preko Nietzschea i njegove 'volje za moći' do Ber-
zore civilizacije, i ona zapadna kršćanska i ona istočna islamska, kako bi
tranda Rusella i njegove tvrdnje kako 'filozofija nije teorija nego aktiv­
'hijerarhija urotnika' mogla ustvrditi - imamo novi svjetski poredak.
nost'. I, tako je koncept sile ili moći, s kojim se hrvala geopolitika,
tijekom vremena postao bit europske filozofije i njezina realnost u
praksi. To je dovelo do toga da je na isteku 20. stoljeća pobjedu odnio 33
Za sociologa Julesa Monnerota, središnja realnost mita jest u prijelazu od repre­
anglosaksonski koncept etike 'uvjeravanja' nad europskom tradicijom zentacije do akcije, te implicira tri razine: povijest (prošlost), transfiguraciju (sada­
šnjost) i perspektivu (budućnost). Jure Vujić, isto, str. 57.
etike 'odgovornosti'. 34
O mitu 'podjele Bosne' i o metodologiji njegova stvaranja prof. dr. Miroslav
Tuđman kaže: "Mit o 'podjeli Bosne i Hercegovine' nastao je kao suvremeni proizvod
medijskoga ratovanja - na poluinformacijama i dezinformacijama. No, taj mit ima
nekoliko 'izdanja', a u svakome je izdanju priča ponešto izmijenjena, jer je namijenjena
drugoj publici; promijenjena je i svrha mita, jer novi pripovjedači imaju nove zadaće.
'želje'. Ta 'konstruktivna agresivnost' u anglosaksonskoj geostrategiji i geopolitici iskazuje Prenositelji mita se mijenjaju, ali priča o 'podjeli Bosne' ima kumulativne učinke. Popri­
se kao mehanizam ekspanzije ili nadzora ključnih regija kako bi se pretekao potencijalni ma oblik uvjerenja kojemu više ne trebaju ni dokazi ni činjenice". Prema prof. Tuđma­
suparnik.
32
nu, mit ima četiri izdanja: prvo 'izdanje' priče o 'podjeli Bosne' bilo je za jugoslavensku
Dijalektičkom materijalizmu Feuerbacha i Marxa, koji je ugrađen u temelje ko­ publiku, drugo izdanje emitirano je za bošnjačku i međunarodnu publiku, treće 'izdanje'
munističkih revolucije sve do danas, Kolbe je suprotstavio tezu o marijanskom aposto- priče o 'podjeli Bosne' emitirano je od hrvatske oporbe, a četvrto od međunarodne
latu koji bi trebao uroditi duhovnom revolucijom u Redu i, posljedično, obratiti cijeli zajednice. Usp. dr. Miroslav Tuđman, Vrijeme krivokletnika, DETECTA, Zagreb, 2006.,
svijet. Nikola Mate Roščić, Nismo šutjeli, Hrvatski katolički zbor Mi, 2004., Zagreb, str. 65. str. 166. - 167.

48
49
€> />m,n /I.UMI/.'I'I /HM k I < > N l> V I N A S I I M 1 A .] U

Zamaskirana geopolitika i 'nova ljevica'


n a r o d n i h organizacija za ljudska prava, svih vrsta i oblika nevladinih
udruga, te Svjetske b a n k e i M e đ u n a r o d n o g m o n e t a r n o g fonda. Z a t o
Povijest i događajnost, kao što je već rečeno, prešli su s geopoli­ ne iznenađuje što su se Englezi, kao najveći kritičari e u r o p s k e ideje,
tičkih obzorja u n a d l e ž n o s t filozofije zablude, koja o n o što je u naravi p r e k o noći pretvorili u velike Europejce i postali najgorljivijim zago­
istinito i r e a l n o prikazuje i z o k r e n u t o i izobličeno, potvrđujući u praksi vornicima 'zapadnog Balkana', koji bi, t o b o ž e , bila 'Europska unija' u
tezu ' a p o s t o l a ' s u v r e m e n o g a d e t e r m i n i z m a Jean-Paul Sartrea da 'po- m a l o m . N a r a v n o da je riječ o k l o n i r a n o m obliku versaillske tvorevine,
grješne ideje', čitaj izobličene i i z o k r e n u t e ideje, generiraju uspješnu u kojoj bi od Hrvatske, kako to predviđa plan gospodara kaosa, o s t a l o
'igru zavođenja' i z m e đ u političke vlasti i pučanstva. Igra 'zavođenja' te samo ime.36
premještanje 'volje za moći' iz geopolitike u filozofiju i t u m a č e n j e d a j e U v r e m e n i m a koja dolaze i poslije velikog e u r o p s k o g a g r a đ a n s k o g a
sila 'umnožavanje m o ć i sa situacijom' upalilo je lampicu A n t o n i u G r a m - rata, koji je, p r e m a Patricku J. B u c h a n a n u , trajao p u n i h 75 g o d i n a (od
sciu za njegov zaključak da osvajanje k u l t u r n e m o ć i p r e t h o d i osvajanju 1914. do 1989.), u n i š t e n i su i fašizam i boljševizam, ali ne i m i l i t a n t n i
političke moći. Od toga je t r e n u t k a juriš na institucije bio legaliziran, liberalizam. N o , to nije kraj povijesti, iako bi Francis F u k u v a m a to
a strmoglavi p a d z a p a d n e k r š ć a n s k e k u l t u r e logičan. 'Nova ljevica' s želio. Za e u r o p s k e n a r o d e , koji se tako lako ne žele odreći svoga suve­
geopolitičkom filozofskom p o d l o g o m k r e n u l a je u svoj prevratnički juriš r e n i t e t a ni identiteta, sa z a v r š e t k o m r a t a p r o t i v m e đ u n a r o d n o g a ko­
n e n a g o s p o d a r s k o m polju, n e g o n a 'misli čovjeka', mijenjajući m u m u n i z m a , otpočela je nova b o r b a protiv m i l i t a n t n o g liberalizma, zao-
čuvstvo. Prevratnici su nezaustavljivo krenuli uništiti ' a u t o r i t a r n e struk­ g r n u t o g u plašt socijaldemokracije. O i s h o d u te b o r b e , kao što to napi­
t u r e ' - obitelj, odgoj, obrazovanje i nacionalnu državu. I, kao što piše sa B u c h a n a n , ovisit će h o ć e li "jedinstvena k u l t u r a Z a p a d a preživjeti ili
J o h n Laughland u kolovozu 2 0 0 1 . , u j e d n o m švicarskom listu: "Nova je će postati podkulturom jedinstvenog multikulturalnog kontinenta".
ljevica po drugi p u t čitala Komunistički manifest ( M a r a ) . O n a je shvatila Dakle, ta će b o r b a odlučiti h o ć e li e u r o p s k e države i nacije opstati kao
da je staljinističko vlasništvo n a d s r e d s t v i m a proizvodnje bilo reakcio­ s l o b o d n e i n e o v i s n e ili će biti p r e t v o r e n e u pokrajine 'superdržave', u
n a r n o i da je o n e m o g u ć i l o n a p r e d a k . T a k o je o n a više vjerovala globa- kojoj će očitovanje njihova iskonskoga prava na očuvanje j e d i n s t v e n o g
lističkome kapitalizmu kao i s t i n s k o m e p o k r e t a č u modernizacije i re­ i d e n t i t e t a zauvijek biti stavljeno izvan z a k o n a . 3 7 Nije o n d a n i k a k v o
volucije". E u r o p s k a se ljevica, dakle, gotovo p r e k o noći s k o m u n i z m a č u d o što se u bivšim k o m u n i s t i č k i m zemljama, o d m a h poslije dolaska
preusmjerila na globalističku ideologiju, potvrđujući Marxovu tezu da na vlast n a c i o n a l n i h stranaka, z d u š n o radilo na njihovu rušenju i dovo­
" K o m u n i s t i svugdje na svijetu p o d u p i r u svaki r e a k c i o n a r n i p o k r e t koji đenju recikliranih k o m u n i s t a kao novih (starih) izvršitelja za r a č u n 'hije­
35
je u p e r e n protiv postojećega socijalnog i političkog reda". rarhije u r o t n i k a ' , n e više k o m u n i s t i č k e n e g o k u l t u r n e liberalističke
Nova je ljevica, k a o što tvrdi i Laughland, shvatila da j e d i n o global­ revolucije. 3 8
ni kapitalizam m o ž e djelotvorno uništiti n a c i o n a l n u s u v e r e n o s t država,
ostvarujući tako marksističko geslo o 'odumiranju' države. Boljševičku 36
O toj opasnosti za Hrvatsku Carl Gustaf Strohm, u Hrvatskome slovu od 31. kolo­
krilaticu "sva vlast sovjetima" pretvorili su u lozinku "sva vlast p r o t u - voza 2001., piše: "Nedavno mi je jedan hrvatski prijatelj rekao kako kod mnogih Hrvata
državnim i n e d r ž a v n i m institucijama", p o p u t E u r o p s k e unije, m e đ u - vlada dojam ili čak uvjerenje da Hrvatskom upravlja nevidljiva sila i da su Hrvati nemoć­
ni. Ne treba se izgubiti u nekim mističnim nagađanjima - već je dovoljno čitati novine.
Nakon duge šutnje u Hrvatskoj, u zapadnim medijima se pojavila vijest da su Međuna­
rodni monetarni fond i Svjetska banka vrlo nezadovoljni, jer vlada premjera Ivice Račana
35 "predanost cijelome čovječanstvu najveća je predanost za koju smo sposobni: ona nije ispunila obećanja što se tiče smanjivanja državnih rashoda i opće štednje. Nitko na
premašuje uske saveze crkve, države, stranke, klase i rase i ide prema široj viziji". Tako je Zapadu ne pita što današnja zagrebačka vlada misli i želi. To je tragično za jedan narod
objavio Humanistički manifest. No, neki od nas još uvijek vjeruju da na prvome mjestu koji je tek prije desetak godina izborio svoju slobodu.
trebamo biti odani svojoj obitelji, zemlji, crkvi i kulturi. Dakle, povučena je crta u bitci 37
Usp. PatrickJ. Buchanan, isto, str. 258.
stoljeća. Domoljublje ili globalizam. Država-nacija ili novi svjetski poredak, "neovisnost 38
Civilizacije, nacije i države mogu umrijeti na mnogo načina. Može ih se okupirati
zauvijek" ili svjetska vlada. Usp. PatrickJ. Buchanan, isto, str. 158.
i uništi, što se dogodilo Carigradu 1453. Mogu ih usisati velika carstva, kao što je

50
51
€> ' 'iii'ni / hmiii.-rl / nm k l U N I I V I N A Š I U T A J U

U tome smislu treba promatrati i 'borbu' za postavljanje spomenika


Zamaskirana geopolitika u raznim filozofskim školama i prevrat­
prvome hrvatskome predsjedniku dr. Franji Tuđmanu u Zagrebu. Gla­
ničkim praktičnim izvedbama na početku 21. stoljeća dovela je do stanja
vni argument osporavatelja postavljenja spomenika jest "povijest kao
u kojemu 'transnacionalna horizontalnost', tj. umreženost svega i svače­
sudac". Dakle, za njega nema mjesta, ne zbog nedostatka zasluga, nego
ga s neviđenom strašću juriša na 'nacionalnu vertikalnost'. Država-na-
zbog povijesti. A tko ispisuje hrvatsku povijest na početku 21. stoljeća?
Nitko drugi nego janjičari kulturnih revolucionara, koji u 'igri zavođe­ cija sve više uzmiče, pa to daje krila 'transnacionalnoj horizontalnosti'
nja' proizvode inverzne mitove po kojima onaj tko je stvorio hrvatsku da političkom moći, uz pomoć 'meke sile', znatno modificira tradicio­
državu i obranio je od pogibelji virtualno postaje najvećim zločincem. nalnu kulturu i tradicionalne vrjednote gotovo do neprepoznatljivosti.
Mogu li se Hrvati i Europljani u cjelini oduprijeti i obraniti od bezu­ Danas se više ne govori o kulturi naroda pa ni civilizacija, nego je na
vjetnih zahtjeva i neprestanih juriša militantnih liberalista? A prije djelu 'kultura svijeta', 'industrijska kultura' ili 'urbana subkultura' 4 0 . 'Hije­
odgovora treba se zapitati - što oni traže? Ništa drugo i ništa manje rarhija urotnika' u posljednjih dvjesto dvadeset sedam godina, juri-
nego demografsko, nacionalno, kulturno i ponajprije vjersko, kršćan­ šanjem na Katoličku i Pravoslavnu crkvu i rušenjem monarhija kao
sko, samoubojstvo - za dobrobit čovječanstva(???). 39 Kako se suprot­ središnjih institucija elaboriranja kulture i njezina propagiranja u dru­
staviti ovoj doktrini zla? Parafrazirajući Buchanana, odgovor bi mogao štvu, uspjela je kulturu kršćanstva zamijeniti kulturom 'novoga svijeta'.
biti: Baštinici kršćanske kulture, vjere i morala moraju ustati u boj za Ova nova kultura, istrgnuta i odvojena od povijesnih korijena, a time i
opstanak temeljnih vrjednota. Sto vrijedi čovjeku da cijeli svijet do­ tradicije, postala je sužanj slobode izbora i ponašanja. Najveća robinja
bije ako svoju zemlju izgubi? Zato u posljednjoj bitki, koja je pred potrošačkoga društva. Svodeći kulturu na razuzdanu zabavu i koncep­
Kristovim baštinicima, treba učiniti sve da bjegunaca ne bude previše. tualno iživljavanje, urotnici su 'tradicionalne čimbenike društvenog
A onima koji se na bijeg odluče, prepustivši se previše 'igri zavođenja',
jedinstva' uspjeli zamijeniti onim što japanski antropolog Umesao Ta-
neka bude znano, kao što reče T. S. Eliot, "da narod bez religije nema
dao naziva 'autogeničnim sukcesijama'. U kontekstu ove antikulturne
za što živjeti".
'samosvojne ostavštine', zamaskirana geopolitika kreira nasilnu supsi­
dijarnost, koja se iskazuje samo kao projekcija moći i koja generira
Rimsko Carstvo usisalo grčke gradove-države i Pruska njemačke kneževine. Države se
novi tip labirintskog društva, u kojemu vladaju mračne kino dvorane,
mogu razjediniti, raspasti, rasrijepiti, kao Jugoslavija, SSSR i Čehoslovačka, iako mnogi zastrašujuće neartikulirano blještavilo reklama, dimom, alkoholom i
tvrde da su to bile umjetne države. Zemlje i civilizacije mogu pretrpjeti promjene iz kojih
nastaju novi narodi, kao što se to dogodilo u Irskoj sa Sv. Patrickom i u Arabiji s drogom zagađen zrak disko klubova te nasiljem i trivijalnošću zatrova­
Muhamedom. Može se dogoditi i to da se civilizacije prestanu razmnožavati i da ih ni televizijski programi. 4 1 Taj labirintski model nove geopolitike su­
preplave doseljenici ravnodušni prema njihovoj kulturi (kurziv aut.). Patrick J. Buchanan,
isto, str. 247. vremenoga društva osvaja cijeli svijet, stvarajući kod ljudi lažan osjećaj
39
O tome Patrick J. Buchanan, u svoj knjizi Smrt Zapada, piše: "Krah moralnog
poretka - Sto ljudi drže dobrim a što lošim, može se bolje utvrditi po načinu kako žive,
nego po njihovim odgovorima na pitanja raznih anketa. Stare moralne vrijednosti umi­ 40
ru. Već pedesetih godina - rastava braka bila je sablazan, nevjenčano je živjela samo Subkultura znači podzemni azil u koji su se mladi ljudi sklonili od svijeta i
'bijela fukara', pobačaj je izazivao gnušanje, a homoseksualizam je bio 'ljubav koja svoje nedostatka ljubavi u njemu. Našli su umjetnički oblik za svoj očaj i našli su prijatelje u
ime ne izgovara'. Danas polovica brakova završava razvodom, život se sastoji od 'odnosa', svojim demonima. Čini im se da stalno gledaju lice ništavila i da je u tome snaga njihove
a 'ljubav koja svoje ime ne izgovara' ne zatvara usta. Krah braka i bračne plodnosti, kaže pobune protiv svijeta. Njihova kultura je kultura dezavuiranja i prezira tradicionalnih
belgijski demograf Ron Lesthaeghe, rezultat je krajnjeg odmicanja zapadnog svjetona­ vrjednota jer ih nisu naučili procjenjivati kao vrednote po sebi koje treba oživjeti, nego u
zora od kršćanskih vrijednosti - žrtve, altruizma, svetosti braka - u smjeru militantnog neuspjehu njihovih očeva. Sinovi su prestali poštivati očeve, drže ih nedostojnima, ali
'svjetovnog individualizma', usredotočena na vlastite potrebe. im više nije ni važno poštuju li ih ili ne poštuju. Niti su im više važni očevi. Usp. Zoran
Vukman, Propast svijeta ili novo doba poganstva, Predgovor, Verbum, Split, 2000., str. 119.
Kao što je, na obilježavanju desete obljetnice Nacionalnog udruženja novinarka- 41
lezbijki i novinara homoseksualaca, rekao Richard Berke, dopisnik Timesa za unutarnju 'Samosvojnu ostavštinu' gospodara kaosa Zoran Vukman vidi kao: "Nihilizam i
politiku: 'Tri četvrtine ljudi koji odlučuju što ide na naslovnu stranicu (Timesa) čine 'ne egoizam bez ikakve namjere, što obilježavaju ovo stoljeće, došli su do svog vrhunca koji
baš prikriveni' homoseksualci"'. Usp. Patrick J. Buchanan, isto, str. 54. ujedno znači najdublji pad za čovjeka opijenog njima. Danas poslije kraha te opcije, koja
čovjeka nije uspjela, kao što je nastojala, staviti na pijedestal umjesto Boga, nego ga

52
53
^^ Ihn-in D,im,i;ci /usu k 1 l i N l ) V I N A M UI'AJU

j e d n a k o s t i . Budući d a nijedan geopolitički m o d e l n e m o ž e p o t p u n o i.ilove, u kojima oni, i kada gube, ne m o g u i z g u b i t i . " Z a t o nije n i m a l o
trijumfirati, pa nije izgubljena n a d a da je, m o ž d a , svijet 'transnacional­ slučajno da je veliki francuski pisac H o n o r e de Balzac (1799. - 1850.)
ne h o r i z o n t a l n o s t i ' p o s r e d n i č k a dionica u evoluciji d r u š t v a prije po­ jednom prigodom napisao: "Postoje dvije v r s t e svjetske povijesti: jed­
sljednje faze koju je "vidjelac s P a t m o s a " navijestio kao vrijeme u kojemu na službena, lažljiva, namijenjena pouci u školi; d r u g a je tajna povijest
'smrti više ne će biti, ni tuge, ni jauka, ni boli više ne će biti jer - koja skriva prave u z r o k e događaja". 4 5

prijašnje u m i n u " . 4 2 Dakle, na raspolaganju upraviteljima n a d z i r a n o g n e r e d a uvijek je


reinterpretacija kojom, kad god požele, m o g u od agresora učiniti žrtvu,
od žrtve agresora, od nasilnika dobrotvora, od p r o g o n j e n o g krivca, od
u z u r p a t o r a dobročinitelja, od trovača ljudskih d u š a h u m a n i s t a i t a k o
3. Geopolitičke konstante i okviri unedogled, sve d o k o d r a z o događaju (ima) ne p o p r i m i j e d n u 'apsolut-
nost' koja je njima po mjeri. O n i bez s r a m a i stida povijesnu i s t i n u
Nova geopolitika, dakle, z a o g r n u t a u r u h o filozofije, o m o g u ć a v a 'hije­ inverznim p o s t u p k o m svode na pitanje m o ć i . Uviđajući tu anomaliju
rarhiji u r o t n i k a ' d a j e prikazuju kao m i r o t v o r n u , h u m a n i s t i č k u pa i znan­ ili n a m j e r u , Nikolaj Berdjajev n a p i s a t će da je "povijest bila čovjekova
stvenu, k a k o bi se njezina o s l o b o đ e n a potencijalna m o ć m o g l a nemili­ s u d b i n a , ali s u d b i n a čovjeka n i k a d nije bila zanimljiva povijesti". 4 6 I
zato više ne postoji j e d n a povijesna istina, primjerice, o C e z a r u i o
ce sručiti na 'predrasude' koje t o b o ž e proizvodi t r a d i c i o n a l n a filozofija
R u b i k o n u , n e g o postoji niz istina o toj epizodi povijesti, ovisi o t o m e
povijesti u t e m e l j e n a na t e o l o š k i m ili racionalnim d o g m a m a . Ovakvim
tko je k a k o i za čiji r a č u n t u m a č i . Za 'hijerarhiju u r o t n i k a ' i njihove
p r i s t u p o m 'nova geopolitika' otvorila je p u t u n i v e r z a l i z m u 4 3 i u n i l a t e -
hrvatske janjičare tipa r a z n i h goldsteina, pusica, b u d a k a , šibera, t a n t a -
ralizmu, a oni, pak, vode u s u v r e m e n i totalitarizam očitovan u m o r a l ­
lovića, u t a b o r e n i h na Filozofskom ili F a k u l t e t u političkih z n a n o s t i , nije
n o m i k u l t u r n o m relativizmu, ali i u relativizmu p r o s t o r a i povijesnih istina d a j e D o m o v i n s k i rat o b r a m b e n i , n e g o je 'dogovoreni i osvajački',
d o g a đ a j a koji s u s e n a n j e m u d o g a đ a l i . Slijed n a v e d e n i h ' i z a m a ' a Oluja nije legitimna i legalna osloboditeljska operacija, n e g o je opera­
neizbježno vodi u reinterpretaciju povijesti i događaja k a k o bi se tzv. cija 'etničkog čišćenja'. U h r v a t s k o m e o b r a m b e n o m D o m o v i n s k o m r a t u
'narode b e z povijesti' lakše, g o t o v o bez otpora, p o d v r g n u l o l i n e a r n o m bilo je s a m o tri s t o t i n e civilnih žrtava na s u p r o t n o j strani. U n a t o č toj
i progresističkom' poretku. činjenici, za njih hrvatski o b r a m b e n i D o m o v i n s k i rat nije najčistiji rat u

N a m e t n u v š i m e d i j s k i m nasiljem i ' z n a n s t v e n o m n u ž n o š ć u ' pravo posljednjih s t o t i n u godina. O n i zločinačku i terorističku strategiju sr­
pskoga agresora u t o m e r a t u izjednačuju s h r v a t s k o m strategijom n u ž n e
na p r o m j e n e i izmjene pogrješnog' u povijesti, gospodari kaosa na taj
o b r a n e i o p s t a n k a hrvatskoga n a r o d a .
način totalitariziraju i s a m u povijest, u kojoj više ne postoji j e d n a isti­
na, n e g o o n o l i k o i onakvih 'istina' koliko i kakvih im je p o t r e b n o k a k o U n a t o č svemu, i geopolitici i filozofiji, ali i inverziji i m o ć i i m p e r a ­
tiv istine je n u ž a n , ne zbog povijesti, n e g o zbog b u d u ć n o s t i . Današnje,
bi opravdavali unaprijed p l a n i r a n e upravljane krize i (ili) p r e v e n t i v n e

44
Historiografija pobjednika sve je podijelila na 'dobro' ili 'zlo', 'korektno' ili 'neko­
naprotiv, sunovratila u ponor animalnosti, on je u svojoj ojađenosti i frustriranosti rektno'. Tek poslije pada željezne zavjese povjesničarima su bili dostupni dokumenti i
pozvan birati između Boga i ništavila. Još se uvijek sve prisutnim konzumizmom i biografije žrtava. Oni su potvrdili "da su oba totalitarna sustava - nacionalni socijalizam
moćnom industrijom zabave nastoji prikriti ta nužnost i radikalnost izbora, ali i danas i komunizam - bili zločinački." Ministrica vanjskih polova baltičke republike Letonije
sve očitija suprotstavljenost i nepomirljivost dviju kultura: one nihilističko-poganske Sandra Kalniete rekla je nešto što je podsjetilo na riječi Pape iz Poljske: "I gubitnici
koju Papa naziva kulturom smrti i kršćanske kulture Ljubavi. Usp. Zoran Vukman, moraju pisati povijest, jer ova povijest zaslužuje čvrsto mjesto u cjelokupnoj povijesti
Predgovor, isti, str. 5. kontinenta". Usp. Carl Gustav Strohm, Globalizacija i identitet, isto, str. 80.-81.
42
(Otk21, 4), Jeruzalemska Biblija, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1996., str. 1777. 45
Usp: R. Czernin, Das Ende des Tabus, str. 11. i Nikola Mate Roščić, isto, str. 118.
43
O zamkama univerzalizma vidi Davor Domazet-Lošo, isto, str. 509. -511. 46
Usp. Nikolaj Berdjajev, Duhirealnost, Harkov, 2006., str. 160.

54 55
€> lhn,n nomu.-ct /IIMP Kl D N I I V I N A S I U l> A J U

uz pomoć medija ustoličene bezbrojne 'istine', a s njima i brojni mali i stoljeća, oblikovan u dvije supernacionalne političko-prostorne kon-
veliki 'gospodari neba i zemlje', ostaju nemoćni pred jednom i vječ­ sirtikcije, koje se zovu Sjedinjene Američke Države i Europska unija,
nom i neprolaznom istinom - onom golgotskom. 'hijerarhija urotnika' pokrenula je znatno ranije. 48
Već u 19. stoljeću 'hijerarhijski urotnici' usmjerili su Sjedinjene
Američke Države prema imperijalnom statusu osvajanjem Zapada 1853.
Države-nacije, carstva i mondijaliteti
od Atlantika do Pacifika, kupnjom Aljaske od Rusije 1867., aneksijom
Havaja 1898. te pripojenjem Portorika iste godine i preuzimanjem
Svaku geopolitiku pokreće ista vrsta goriva, a to je - interes. Zato nadzora nad Kubom. Poslije toga, 1903., pomažu izgradnju Panamsko­
nema dobrih ni loših geopolitika, nego ima ostvarenih ili neostvarenih ga kanala, vojno interveniraju u Saint-Domingueu, Nikaragvi i Haitiju,
interesa. Ekspanzionistički interesi uvijek su u pomoć pozivali moć, a Meksički zaljev i Karipsko more postaju američka jezera. Tu se ne
najčešće vojnu. Njome su silnici osvajali prostore, ali su narode poko­ staje, jer nema imperija u svjetskim razmjerima, pa se anektiranja na
rili tek onda kada su njihove uništene bogove (religiju) uspjeli za­ Pacifiku nastavljaju, od Midwaya 1867. do Djevičanskih otoka 1917.
mijeniti svojima, a umjesto njihove razorene, nametnuti nekakav su­ godine. To Sjedinjenim Američkim Državama omogućava nadzor mor­
rogat vlastite kulture. Poslije toga više nije bilo zapreka da projicirana
skih puteva prema Filipinima, koji su od 1898. pod njihovim protek­
moć nastavi svoj hod prema imperiju (carstvu). Današnjim graditelji­
toratom. No, ono što je Sjedinjene Američke Države uzvisilo u vodeću
ma novoga svjetskoga poretka ili novoga globalnoga carstva dobro je
silu liberalnoga Zapada, a što je i bio temeljni cilj 'hijerarhije urotnika',
znan međuodnos interesa i moći, ali im je još poznatije da za osvajanje
jest intervencija na europskome tlu tijekom Prvoga i Drugoga svjetskoga
treba sila, štoviše velesila, i našli su je u Sjedinjenim Američkim
rata, naslijedivši Britansko Carstvo u dominaciji nad svijetom, dok im
Državama i u Europskoj, uniji kao 'drugoj zvijeri', a za pokoravanje
je raspad Sovjetskog Saveza iz 90-tih godina prošloga stoljeća omo­
ustoličili su newageovski surogat, u kojemu se, po njima, sve religije
gućio političko-vojnu supremaciju u okviru unipolarnog svijeta.49
slažu. 4 7 Imperijalni geopolitički dominantni hegemon s početka 21.
Stavivši zapadnoeurospki prostor i oceanska prostranstva pod svoje
gospodstvo, iako predstavljaju 5 posto svjetskog pučanstva, Sjedinjene
47
Bilo bi više nego netočno misliti daje plan o stvaranju neke sveopće svesvjetske Američke Države stekle su mogućnost prisvojiti i uživati 25 posto pri­
religije, zajedničke religije, panreligije, nastao tek u naše vrijeme. Naprotiv, povijesno
rodnih bogatstava planeta. Osim toga, ta zemlja stvara 3 3 % svjetskog
gledano, to je zamisao koja se u različitim oblicima pojavljuje u našem zapadnom
(kršćanskom) okruženju već bar tri stoljeća. Ne može se ne zamijetiti da se takve ideje društvenog bruto proizvoda, a čak 80% proizvodnje filmova i glazbe.
javljaju učestalije poslije "zapadnog raskola", to jest poslije anglikanskog (1534.) i pro­
Dok u toj zemlji društveni bruto proizvod posljednjih godina raste po
testantskog (1517.) odnosno (1529.) kidanja veza s Rimom, odnosno otpada od zajed­
ništva s Rimokatoličkom crkvom. Razdoblja i procesi vezani uz teološko-filozofske i stopi od oko 2%, u Europi stagnira, a u Japanu opada. Njemačka bilježi
svjetonazorne programe poznate pod nazivima deizma, iluminizma, racionalizma, pozi-
nezaposlenost od 10%. Sjedinjene Američke Države izdvajaju za vojne
tivizma, ateizma kao da su bili kolijevka i okrilje za takve ideje i planove.
Povijesno gledano, ishodište i uporište govora i programa o stvaranju sveopće,
univerzalne religije, nalazi se u slobodnozidarskim "Starim dužnostima" (Old Charges)
ili "Andersonovim Konstitucijama", koje su godine 1723. (a 5723. po masonskoj broji­ 48
Mirko Kučić drži daje taj proces počeo početkom druge polovice 20. stoljeća i zato
dbi godina!) objavljene u Londonu pod punim naslovom The Constituions ofthe Free- piše: Kako je globalizacijska kočija sa svojim četveropregom (WTO, NATO, MMF i
Masons containingthe History, Charges, Regulations ect. Ofthat most Ancient and Right Worshipful Svjetska banka) uspjela ovladati svijetom? Proces globalizacije nije krenuo u posljednjem
Fraternity. To je danas temeljno pravilo i obvezujući dokument tzv. Spekulativne maso­ desetljeću dvadesetog stoljeća. Procesi su počeli mnogo ranije, još u vrijeme kada je
nerije osnovane 24. lipnja 1717. u Londonu. Ta "Pravila", odnosno "Konstitucije" sasta­ pokret nesvrstanih bio na vrhuncu, a istočni blok protuteža zapadnom kapitalizmu. Već
vili su anglikanski svećenik i teolog francuskog podrijetla Jean-Theophile Desaguliers tada su m u d r e glave zapada postavile načela "kako ovladati svijetom", kako ovladati
(1683. - 1744.), odnosno propovjednik škotskih prezbiterijanaca James Anderson (1680. resursima, radilo se o bakru (Čile 1971.) ili o nafti (Irak 2003.) Usp. Miro Kučić, Kako
- 1739.) Nikola Mate Roščić, Nova religija globalizma, ogled o naumu stvaranja nove univerzal- (o)vladati Svijetom?, Slobodna Dalmacija, 24. travnja 2004.
nereligije, Zagreb, 2003., str. 51. 49
Usp. Jure Vujić, isto, str. 72. - 73.

56
57
€> Oiinu Mumii.vl l u v i K I <) N () V I N A S I U I' A | U

i znanstvene potrebe i za razvoj tehnologija, što je opet ti povezano s U toj novoj 'duhovnosti bez religije', kao što to nalaže 'Humani­
vojnom industrijom, čak 40% svoga proračuna. Ulaganja u vojsku, ij. u stički manifest', sve vjere svijeta moraju se, ili će na to biti prisiljene,
rat, jesu ulaganja u razvitak, u tržišnu dominaciju, u profit, i to posre­ uskladiti s novim uvjetima koji su stvorili 'golem napredak znanja i
dno i neposredno. Razvijeni prodaju svake minute 5 milijuna dolara iskustva'. 53 Na ruševinama stare, prema zamisli i planu 'hijerarhije urot­
siromašnima za lokalne ratove, a u raketni kišobran nad Europom, koji nika', nova bi religija predstavljala 'sintezu i dinamičnu snagu dana­
ne treba nikome osim američkoj vojnoj industriji, namjerava se uložiti šnjice'.54 Ta 'humanistička' religija, dakle, trebala bi zamijeniti tradicio­
100 milijarda dolara, a samo Izraelu godišnje Sjedinjene Američke Države nalnu judaističku i kršćansku, ali i islamsku vjeru. 55 Opet i nanovo
isporuče oružja u vrijednosti od 3 milijarde dolara. 5 0 Konstituirajući humanizam bez Boga. Što to tjera 'hijerarhiju urotnika', nakon što su se
NAFTA-u (North American Free Trade Agremment) 1992., s Kana­ njihovi prijašnji 'humanizmi' razbili u vrtlogu revolucionarne pobune i
dom i Meksikom, Sjedinjene Američke Države izgrađuju teritorijalnog bijesa od jakobinaca do nacista i boljševika, i pretvorili se u najgori
diva od 21 milijuna km 2 , novi 'heartland' svijeta, s golemim energetskim 'antihumanizam', koji se očitovao u svojoj 'stravi i užasu' mračnoga 20.
i ljudskim potencijalima. Također nadziru zračni i pomorski prostor, stoljeća, 'stoljeću rata', kako ga je nazvao F. William Engdahl? Ništa
što im omogućuje brzu intervenciju sa ili bez suglasnosti UN-a. Nara­ drugo ne može biti nego njihova odanost 'Knezu ovoga svijeta' koji
vno da ih sve to čini vodećom svjetskom velesilom. stoluje u novoj 'kuli babilonskoj'. Njima ništa ne znači što su ideali
No, dugoročni plan 'hijerarhije urotnika' ne predviđa samo gospo­ helenskoga humanizma (istina, dobrota i ljepota), simbolično izrečeni
darsku okupaciju, nego i kulturnu supremaciju. Poslije pohoda voj­ kategorijom "Kalokagatiha", ideal dosega kršćanskoga dostojanstva čo­
nika i ekonomista, Sjedinjene Američke Države uspjele su organizirati vjeka, "De dignitate hominis" 5 6 , nečasno i nehumano završili na fran­
svjetsku trgovinu tako da je njihov kapitalistički liberalni sustav po­ cuskim barikadama, boljševičkim gulazima i nacističkim konclogori-
stao prevladavajućim svugdje, pa je na dnevni red došla ideološka ba­ ma 5 7 , nego s još većom strašću 'robotiziranog čovjeka' 21. stoljeća žele
tina u obliku američkog načina života, tako da 'American way of life', na
početku 2 1 . stoljeća, dopire do svakoga kutka 'globalnoga sela'
(McLuhan). Ako danas Amerikom prevladava religija koja utjelovljuje zgodni izgovori za surovu kulturu potrošačke manipulacije u kojoj nema mjesta solidar­
nosti ni dobroti. Usp. Josip Jović, isto, str. 65. - 66.
mnoga vjerovanja komunista, masona, pokreta Novog doba, koju je 53
Na tome tragu opravdano je govoriti o "neopoganskoj religiji", odnosno "antireli-
Ralph Epperson nazvao 'humanističkom religijom" 51 , onda ona, slijedom giji", koja se skriva pod tako privlačnim imenom. Jedna mlada hrvatska novinarka svoja
istraživanja sažeto ovako iznosi: "U novije vrijeme se i u hrvatskom društvu sve snažnije
logike imperijalne moći, mora 'ognjem i mačem' biti nametnuta cijelo­ širi, na Zapadu već posve prihvaćena, najava nove renesanse (i humanizma), u koju su
me svijetu. 52 uključeni mnogi intelektualci i poznate osobe javnog života (glumci, umjetnici, pjevači
i drugi), vjerujući da će takav napredak ostvariti jedinstveni humani svijet, u kojem ne
će biti ratova. No, da bi se ta utopija ostvarila potrebno je novom dobu koje dolazi erom
Vodenjaka uvesti novi svjetski poredak, u kojem će svijet voditi jedna svjetska vlast te
biti inaugurirana jedna svjetska religija kao mješavina raznih vjerovanja, u kojoj svatko
50
Usp. Josip Jović, Globalizacija i identitet, Božanstvo novog monoteizma, UHIP, Zagreb, može naći ono što ga može zadovoljiti, a jasno definirane mnogoljudne religije poput
2004., str. 70. kršćanstva, islama, židovstva pa i izvornog hinduizma i budizma, trebaju nestati s
51
Usp. Ralph Epperson, Novi svjetski poredak, Zagreb, 1997., str. 197. pozornice jer su one uzročnici sukoba i ratova". Usp. Viktorija Kren, Novo poganstvo kao
52
Novi kulturni sustav najčešće se zove New Age, ili Novo doba, koji nigdje nije alternativni način religioznosti nezadovoljnih kršćana, diplomski rad na Katehetskom Institu­
konzistentno ni javno elaboriran, ali se svejedno snažno prakticira. Građanin svijeta, tu KBF, Zagreb, 2001., str. 46., prema Nikoli Mati Roščiću, isto, str. 103 - 104.
član velike svjetske zajednice, univerzalnog bratstva, to je ta opojna parola dana, koja 54
Usp. Ralph Epperson, Nevidljiva ruka, Kastav - Cipetić, Zagreb 2002., str. 199.
iznova zavodi milijune. Jedan narod, jedna vjera, jedan um, jedan jezik. Božanstvo 55
Usp. Ralph Epperson, isto, str. 426.
novoga monoteizma jest profit. Kultura je sredstvo širenja političke i gospodarske moći 56
Usp. David J. Jordan, Politika i droga, X. poglavlje: kulturološki temelji modernog
te je i sama podređena tome božanstvu. Masovna kultura neodoljivo privlači mlade konzumiranja droge, str. 231 - 2 5 8 . , prema Nikoli Mati Roščiću, isti, str. 1 0 5 - 107.
generacije. Načela novoga svijeta jesu užitak, strast, hedonizam i animalizam. Slobodno 57
Valja to spomenuti u ovome kontekstu da se istakne kako je humanizam povije­
poduzetništvo, slobodni pojedinci, ljudska prava, demokracija, mir i sigurnost jesu sno i idejno iznjedren u krilu kršćanstva i Katoličke crkve. To je filozofski i teološki

58 59
€> IUIVKI noimi.-t-t / DM>
K I i i N l i V I N A M lll'AJU

poživinčiti i sotonizirati te ga kao lakvog, u razuzdanoj slrasivenosli i Preventivna diplomacija i psihološko ratovanje
pomamnom bijesu, učiniti neizlječivim ovisnikom potrošačkoga men­
taliteta. U ostvarivanju geopolitičkih ciljeva svaka država, a poglavito svaka
Planski, nakon stoje ovladala geopolitikom, filozofijom, poviješću i (vele)sila, osim vojne sile, skupno ili zamjenski rabi različita sredstva
kulturom, a na putu je to učiniti i s religijom, 'hijerarhija urotnika' diplomatske ili informacijsko-obavještajne naravi. Diplomatska sred­
ukoračila je u posljednju fazu koncepta mondijaliteta, kojim se poli­ stva moguće je prikazati kao subordiniranu mrežu službenih i nesluž­
tički hegemonikon na svjetskoj-planetarnoj razini nastoji dovesti do benih saveza, koji u postupcima mogu biti stabilni, nestabilni ili evo-
'apsolutne imperijalnosti'. Koncept se odnosi na ovladavanje poseb­ lutivni, za razliku od prioriteta koji su promjenljivi unutar vremena i
nim strateškim mjestima, tzv. geostrateškim gravitacijskim stožernim točka­ strukture. Samo je po sebi razumljivo da takvi savezi mogu biti iznova
ma, od odabranih i privilegiranih (vele)sila. Te gravitacijske stožerne preustrojeni i hijerarhizirani ovisno o razvoju regionalne ili međuna­
točke omogućuju političkoj (vele) sili koja ih nadzire diskrecijsko pra­ rodne situacije. Iza svakoga saveza stoji interes. A u njegovoj ne baš
vo i moć nad ostalim silama glede kriterija prijatelj-neprijatelj. To su prikrivenoj pozadini jest namjera podjarmljivanja ili pljačkanja drugog
mjesta poput Golana za Siriju i Izrael, prolazi Ormuz za Iran, kanali ili drugih. Potreba obrane od drugog saveza samo je rijetka pojava.
poput Korintskoga za Grčku, Rt Dobre nade, Gibraltar, Sueski kanal, Kako bi se savezu dao legalan pravni okvir i kako bi interesi toga saveza
Bospor, Aden, Drakeov tjesnac, Panamski kanal, Tibet, te prolazi jugo­ poprimili konvergentnost, on je često popraćen posebnim ugovorom.
istočne Azije koji omogućuju prijelaz od Pacifika do Indijanskoga oce­ Ambicije onih koji stupaju u savez mogu biti i jesu različite priro­
ana. (Vele) sile koje su u mogućnosti nadzirati većinu tih mjesta 'mon­ de, ali unatoč tome njihova obilježja ukazuju da je riječ o osvajačkim
dijaliteta' imaju pristup statusu globalnoga hegemona. 5 8 Nekada je to savezima, poput Antikominternovskog saveza iz 1935., ili Balkanske
bila privilegija Britanskoga Carstva, dok 'hijerarhija urotnika' nije do­ koalicije iz 1912., o defenzivnim savezima poput Svete alijanse iz 19.
nijela odluku da primat preuzmu Sjedinjene Američke Države, koje stoljeća ili saveza triju careva usmjerenog protiv revolucionarnih po­
su poslije raspada Sovjetskog Saveza 1991. to uistinu i postale. kreta iz 1815., zatim o savezima za okruživanje, odnosno, protuokru-
živanje, kao što su NATO i njegovi klonirani oblici CENTO, OTASE i
ANZUS ili njegov antipod Varšavski ugovor, kao i nekadašnja Mala
Antanta. Na geopolitičkoj karti svijeta sve je više tzv. stabilizacijskih
saveza koji održavaju status quo. To su ugovori koji 'objedinjuju' regio­
nalne organizacije poput Zajedničkog europskog tržišta, Sjevernog vijeća
humanizam, a njega prate mnogi oblici humanosti i humaniteta, kršćanskoga čo­ skandinavskih zemalja, Baltičke antante i si. Takvi su savezi bilateral­
vjekoljublja i dobrotvorstva. No, slijedeći povijesni i filozofski razvoj humanizma, opažamo
da od 18. do 20. stoljeća nastupaju velike cenzure. To je zanimljiv proces na tragu ne ili multilateralne naravi, ali oni mogu biti uzročnici instrumentali-
filozofije, kao i na tragu društveno-političkih zbivanja, u kojima se događala preobrazba ziranja nacionalnih, etničkih ili vjerskih pitanja i napetosti.
poimanja i življenja humanizma. Taj se razvoj može pratiti po ključu filozofske interpre­
tacije: racionalizam, idealizam, marksizam, ateizam, evolucionizam, nihilizam, egzi­ Prijelaz ambicije neke države ili saveza u ostvarivanje geopolitičkih
stencijalizam, strukturalizam, itd. Humanizam se postupno lišavao svoje kršćanske ciljeva nekada je bio određen političkom odlukom o uporabi vojne sile.
mat(r)ice, te posebno po Feuerbachu, Hegelu, Marxu, Darvvinu, Nietzscheu i Sartru
dosegnuo svoj sunovrat i urušavanje u postupnom traganju za autonomijom i osloba­ Od kraja 20. stoljeća vojna je sila samo dio širokog spektra političke,
đanjem od transcendentalnog ishodišta i uporišta, čovjek je završio u stravičnoj spodobi diplomatske i gospodarske logike i moći. Informativno-obavještajna
titanskog "Ubermenscha" koji provodi svoj "rasni" (Hitler) ili "klasni" (Staljin) humani­
zam u logorima, klaonicama, plinskim komorama, spalionicama, "gulazima" i najrazliči- sredstva i mediji ('meka sila') jesu odraz nove protežnosti sučeljavanja
tijim ubijanjima. Usp. Nikola Mate Roščić, isto, str. 105. - 106 na početku 21. stoljeća, a oni su u rukama moćnih i velikih. Sljedbeni­
58
U povijesti je to bio slučaj s Rimom, s Perzijom u vrijeme kralja Darija i s ci latinske izreke Quod licetjovi, non licet bovi nisu nikada bili oholiji ni
Njemačkom do 1648. i Westphalskoga dogovora.

60 61
o / 1,11,11 / » n i M i l . v l / U M I k I l ) N ( ) \ I N A S I U I' A J U

lakomiji nego šio su danas, na početku trećega tisućljeća. I a moć, n viziranja prostora i državnih granica, a druga promidžbeno-medijskim
koju su uključene sve informalivno-obavještajne i medijske strukture aktivnostima nastoji ovladati javnim mišljenjem i po potrebi pripre­
moćnih, ustrojava i preustrojava sredstva prema kojima neka (vele)sila miti 'teren' za preventivno djelovanje.
i njezini od hoc partneri mogu zakulisno, posredstvom unutarnjih ka­ U unipolarnom postblokovskom razdoblju inducirane krize i nadzi­
nala, utjecati na politiku druge zemlje u smjeru potpunog podređi­ rani nered postali su nadomjestei za klasični simetrični oblik rata. 6 1 U
vanja te zemlje vlastitim interesa. Oblici uporabe informativno-oba- novome obliku rata, u kojemu rat nije rat, a mir nije mir, i diplomacija je
vještajnih sredstava, a osobito 'meke sile', očituju se u potpori, odr­ morala doživjeti promjene. Operacije 'očuvanja mira', kao slog vojne i
žavanju i financiranju subverzivnih snaga s 'dječjim licem' na terito­ diplomatske sastavnice, postale su prevladavajućim oblikom nastu­
riju, točnije rečeno u institucijama napadnute zemlje kao podloge i panja moćnih u tzv. regionalnim krizama. U tome su kontekstu nasta­
postroja za strategiju implozije, induciranog sukoba i za manipulacije le diplomatsko-vojne operacije pomoću kojih se, za razliku od klasič­
unutarnjim neredima i neravnotežama u geopolitičke svrhe. 59 nog simetričnog rata, jasne ciljeve preoblikuje u nejasne i prikrive­
Instrumentalizirani hrvatski i bosanski Srbi, mudžahedini i taliba- ne. 6 2 Na samome konceptualnom planu, operacije za 'očuvanja mira',
ni, Kurdi, suniti i šijiti, ali i komunistički 'demokratski' preobraćenici, da bi dobile legitimitet i da bi se odagnala svaka sumnja o njihovim
kao i narančasti prevratnici, jesu egzaktni primjeri te nove strategije prikrivenim namjerama, poprimile su multinacionalni oblik, koji po­
nastupanja. Oni su samo klonovi, unatoč različitosti pobuda i vanjskom drazumijeva angažiranje UN-a i OESS-a.63 Početni oblici operacija 'oču­
iskazu, koji za interese 'hijerarhije urotnika' proizvode inducirane kri­ vanja mira' promijenjeni su kako bi se, jačim vojnim djelovanjem,
ze i održavaju nadzirani nered. Kada postanu smetnjom ili kada se utjecalo na lokalnu političku okolinu, olakšalo diplomatsko nastupanje
potroše, bez milosti bivaju zamijenjeni ili uklonjeni. Diplomacija je u
tome nezaobilazna snaga. Ona je, kao nužno oružje gospodara kaosa,
tijekom stoljeća evoluirala od 'tajne diplomacije' prema 'otvorenoj di­ jer bi ipak nekako mogli nazirati svoju budućnost, a bez te jasnoće raste tjeskoba.
Naime, sve je očitije da vlasti i političke elite bez obzira na stranačku pripadnost ili ne će,
plomaciji'. No, 'otvorenost' je samo zamka za lakše i bezbolnije ostvari­ ili ne znaju ili ne smiju razvijati postojeće hrvatske potencijale u gospodarstvu pa se
vanje prikrivenih interesa. I dalje je ostala i prisilna i neizravna. Pri­ nezaposlenost ne smanjuje, umirovljenicima, posebno novima, sve je teže, nastavlja se
izumiranje pučanstva i depopulacija ionako preslabo nastanjenih seoskih područja,
mjerice, diplomacija unutar institucija Europske unije nastoji namet­ stranci sve više kupuju nekretnine preko fiktivnih ili samo za to registriranih tvrtki ne
nuti i provoditi razne diktate u okviru različitih područja kako bi države plaćaju ni pripadajući porez državi... a pozornost javnosti sustavno se svim sredstvima,
osobito medijima, odvraća od t i h i sličnih gorućih pitanja."
poput Hrvatske u tzv. prilagođavanju, ostale bez zemlje, obale, otoka, 61
Kategorije u kojima se kreće nadzirani nered jesu: (1) pružanje potpore postojećoj
šuma, rudnog bogatstva, plodnog zemljišta, elektroprivrede i vodopri­ vladi ili njezinim protivnicima, (2) borba protiv terorizma, (3) operacije očuvanja mira,
60 (4) mirnodopske operacije. Usp. Davor Domazet-Lošo, Hrvatska i veliko ratište, Udruga
vrede. Diplomacija 'otvorenosti' iskazuje se i kao 'kreditna' i 'javna' Sv. Jurja, Zagreb, 2002., str. 286.
diplomacija. Prva ima zadaću porobljavanja, tj. osvajanja tržišta i relati- 62
Army Field Manuala, 100-23 iz 1994. definirao je 'peace oprations', i one se
odnose na operacije koje nastoje 'kreirati i održavati nužne uvjete za nastanak mira' (for
peace toflourish) i obuhvaćaju tri tipa aktivnosti: Support to diplomacy, uključujući (peace-
making, peacebuilding i preventive diplomacy), peacekeeping akcije i peace enforcement. Ilustracije
59
Od brojnih klasičnih primjera može se navesti podupiranje ustanaka arapskoga 'peace operations'jesu operacije UNITAF u Somaliji iz 1992., operacija "Restore Demo-
pučanstva od Velike Britanije protiv Osmanskoga Carstva, s poznatom ulogom Lavvren- eracv' i 'Uphold Demokracv' na Haitiju iz 1994. i 1998., operacija UNPROFOR i sve
cea od Arabije. Ili, nedavno, New Delhi, koji optužuje Pakistan za podupiranje Sika, dok njezine izvedenice na području bivše Jugoslavije od 1992., koja još nije okončana, do
Pakistan, s druge strane, predbacuje Indiji potporu pokretima otpora u južnim regijama najnovije operacije u Libanonu 2006.
Sindua. 63
Ujedinjene narode (pa tako i OESS, nap. aut.) John Coleman vidi kao represivnu
60
O t o m e fenomenu glavni urednik Glasa Koncila Ivan Miklenić, u uvodnome ko­ organizaciju u rukama 'hijerarhije utornika' -gospodara kaosa i to obrazlaže ovako: "Kri­
mentaru od 10. rujna 2006., piše: "Prosječan hrvatski građanin ne može doći do jasnoće tičko ispitivanje Povelje Ujedinjenih naroda pokazuje da se ona vrlo malo razlikuje od
što se stvarno događa u nastojanjima i uvjetovanjima glede pristupa Republike Hrvatske Komunističkog manifesta iz 1948., čija se cjelovita, nepromijenjena verzija nalazi u
Europskoj uniji. Kad bi postojala ta realna jasnoća, to bi značilo za sve hrvatske građane Britanskome muzeju, koji je, navodno, uradak Karla Marxa (Mordekaja Levija) i Fridri-

62 63
•> I hnin I hmui/i-l I i>s<i k I i i N < > V I N A M lll'AJU

i sprječavale aktivnosti lokalnih etničkih ili nacionalnih snaga."' Nai­ li/itaju protivnika te stvaraju defetizam i paniku."" Takvim se rato-
me, pokazalo se da upravljane krize nose u sebi nepredvidive događ­ vanjem nastoji promijeniti odnos snaga, ne pomoću 'tvrde sile' nego
aje, koje je ponekad teško nadzirati i koje nije moguće riješiti ogra­ utjecajem na javno mišljenje pomoću 'meke sile'. Korijene psiholo­
ničenim mandatom tzv. stabilizacijskih snaga, pa je to prisililo upravi­ škog ratovanja može se pronaći u dalekoj prošlosti. Ali, suvremeni
telje nadziranog nereda na pronalaženje načina za represivniju upora­ napretci psiholoških znanosti - Pavlovljeva refleksologija, Freudova i
bu vojne sile. Nastala je nova tipologija operacija 'očuvanja mira', koja lungova psihologija 'dubina', psihologija 'gomile' koju su elaborirali Tarde
je opisana u Field Manualu 100-5 6 5 . U tome se priručniku govori o i l.e Bon - omogućili su primjenu nove generacije utjecajnih znan­
napadnim operacijama (offensive operations), o obrambenim operacijama stvenih tehnika. Ne treba zaboraviti d a j e primjena psihologije blisko
(defensive operations), o stabilizirajućim operacijama istability operations) i povezana s manipulacijom i dezinformacijom. Zato se psihološkim ra­
o podupirućim operacijama (support operations). Iz samih je naslova vi­ tovanjem nastoji djelovati na pojedinca ili kolektivitet aktiviranjem
dljivo da su gospodari kaosa vrlo umješno izbjegli riječ rat, iako su svojim podsvjesnih nagona i latentne agresivnosti radi označavanja 'žrtvenog
vojnim operacijama vratili klasične oblike djelovanja. U ovu vrstu ope­ jarca' i 'dežurnog krivca'.
racija svakako ne pripada vojno nastupanje koje poneke regionalne
Danas nije teško opaziti, ako se ima vremena, da se mnogi narodi
sile pokreću u svrhu vojne 'mikroteatrizacije' kako bi simbolično poka­
diljem svijeta nalaze na pragu progresivnog raspada, kao rezultat tiho­
zale demonstraciju sile i dokazale svoju vojno-političku prevlast u nekoj
ga rata koji gospodari kaosa vode pomoću psihološkog ratovanja. Poslije
geopolitički ključnoj zoni i tako preventivno preduhitrile potencijalni
svakog upravljanog nereda narodi se odriču ne samo svojih vrjednota
sukob ili bilo kakvo ugrožavanje njihovih interesa.
nego i svojega pravog bogatstva, radi obećanog još većeg bogatstva, ne
U simbiozi diplomatskih i vojnih operacija, psihološko ratovanje
znajući da je ono virtualno, dakle, nepostojeće. Stvarni kapital jesu
igra ključnu ulogu u propagandi i širenju dezinformacija koje demora-
ukupna dobra i znanje, a ne novac koji banke hipotekarnim kreditima
dijele na sve strane. Kada se to čini, novac postaje sila koja uništava i
cha Engelsa, a zapravo su ga napisali članov i Iluminata, društva koji je i danas vrlo podriva. Upravljana kriza i nadzirani nered jesu jedini način za "urav­
aktivno preko svojih 13 najviših svećenika u Sjedinjenim Američkim Državama. Uje­ noteženje" toga sustava - ubijanjem vjerovnika, ljudi koji su se odrekli
dinjeni narodi jesu tijelo za stvaranje rata. Cilj njihove borbe jest oduzeti moć zakonoda-
vnome ogranku vlasti, gdje joj je mjesto, i tu moć staviti u ruke izvršne vlasti. Kao
pravih vrijednosti u zamjenu za napuhanu vrijednost novca. Paradig­
primjere uzmite Korejski i Zaljevski rat. U slučaju Zaljevskog rata ovlasti predsjedniku ma takva oblika ratovanja jest Hrvatska. Njezina su dobra nedvojbena i
Bushu da krene u rat protiv Iraka dali su Ujedinjeni narodi, a ne američki Senat ni
Zastupnički dom, i time mu omogućili primjenu 'diplomacije prijevarom', što mu je
znana - more, šume, plodna zemlja i, prije svega, pitka voda. Ta dobra,
omogućilo da zaobiđe Ustavom utvrđenu proceduru objave rata. Predsjednik Truman po naumu gospodara kaosa, moraju Hrvatima biti oduzeta. Poslije obram­
jednako je nezakonito postupio u slučaju Korejskog rata". Usp. dr. John Coleman,
Diplomacija prijevarom, Izdajničko ponašanje britanske i američke Vlade, DETECTA, Zagreb,
benoga rata, zahvaljujući posttuđmanovskim političkim elitama, Hr­
2005., str. 38. vati su pretvoreni i u 'žrtvenog jarca' i u 'dežurnog krivca'. Istodobno ih
64
Ratovanje u četvrtoj dimenziji postalo je obilježje suvremenih vojnih doktrina. To se zadužuje do tolike razine da taj dug ne će moći vratiti ni slijedećih
novo načelo ratovanja u realnom vremenu, koje se iskazuje sintagmom 'otkrij, odluči,
uništi', postalo je svojina i diplomatskih operacija. Amerikanci su prvi testirali diploma­ pet naraštaja, a proglašava ih se i genetskim zločincima koji nisu kadri
tske operacije u realnom vremenu u upravljanoj krizi na prostoru bivše Jugoslavije,
točnije, u Bosni i Hercegovini. Model tih operacija opisan je u prvome poglavlju Gospo­
dara kaosa, pod naslovom 'Realno vrijeme u diplomatskim operacijama'. Na kraju te
analize, kao zaključak, piše: "Informacija u realnom vremenu nakon 1996. i 'bosanske
66
priče' postala je dostupna mnogim diplomatima (pregovaračima) diljem svijeta u njiho­ Koncept psihološkog ratovanja implicira nestanak tradicionalne razlike između
vim operacijama 'održavanja mira'. Upravljanje krizama poprimilo je još više nevidljive i rata i mira, što se jasno očituje preko teze iznesene u priručniku bojnika H e r m a n n a
suptilnije metode." Usp. Davor Domazet-Lošo, Gospodari kaosa, isto, str. 99. Frankea, objavljenog još 1936. pod naslovom «Geistiger Krieg», u kojemu autor po­
65
Novu tipologiju 'peace operationsd', kao i onu prethodnu, donosi Army Field Manual, svećuje veliku pozornost propagandi u mirnim vremenima, kojom se nastoji postići
pod oznakom 100-5. moralni poraz neprijatelja prije samoga ratovanja.

64 65
€> / '.II Hl P i M I M . lf / U M I k I i i N i i V 1 N A S I II I' A | II

pružiti 'kolektivna jamstva' da 'zločinački pothvat' ne će ponoviti. Jedi­ Hi će se javiti neko novo poboljšanje prije nego se dospije do dna
no jamstvo na koje Hrvati mogu računati, ako se ne dozovu pameti, piovalije n koju je povučen. Zaustavljanje napola puta nemoguće je.
jest to da će ih, nakon što im moćnici, uz pomoć domaćih poslušnika, I)akle, kataklizmom do totalne obnove. Nered i konfuzija vladaju u
oduzmu sva dobra i nakon što ih pretvore u 'beskućnike' i 'zločince', '.vim oblastima. Svaki trijumf može biti prividan i prolazan". 69 Nažalost,
svatko moći gaziti, ustrijeliti ili naprosto zbrisati s lica zemlje, a da za gospodari kaosa još uvijek tako ne misle.
to nitko ne će biti pozvan na odgovornost. Naprotiv, ideolozi upravlja­
noga nereda to će držati dobrim djelom.
Virtuozi psihološkog ratovanja 67 , u službi 'hijerarhije urotnika', uz Vode i geopolitička pohlepa
pomoć 'meke sile', dan i noć uvjeravaju svijet kako se krajnje i opasne
i često rušilačke promjene događaju zato što se 'vremena mijenjaju', "Ratovi za vodu" počinju za dvadesetak godina, ustvrdio je početkom
kao da se promjene, kao što napisa John Coleman, mogu događati bez .'.006. britanski ministar obrane John Reid i upozorio je na izgledne
neke sile koja te promjene iznuđuje. Za njega, urotnički se postroj oružane sukobe među državama zbog nedostatne količine pitke vode. 7 0
sastoji se od golemog broja 'učitelja', 'profesora' i 'čelnih ljudi', čija jedi­ Opravdanje za to našao je u globalnom zatopljenju, nerazvijenim su­
na zadaća u životu jest obmanuti što više ljudi tako da misle kako se stavima navodnjavanja i dugotrajnim netrpeljivostima među pojedi­
velike promjene 'jednostavno događaju' pa ih onda, naravno, jednosta­ nim susjednim državama, a ne u planu 'hijerarhije urotnika'. Ne će
vno treba prihvatiti. U tu svrhu, nastavlja Coleman, ti 'čelni ljudi', ta okrutni 'ratovi za vodu', kako se slikovito izrazio britanski ministar, koji
avangarda provedbe 'društvenog programa' toga svojevrsnog Komuni­ će buknuti u sljedećih desetak godina, biti prouzročeni agresivnošću
stičkog manifesta lukavo primjenjuje metode Instituta Tavistock za ljud­ susjeda, nego upravljanim neredom i operacijama 'održavanja mira',
ske odnose, poput 'unutarnjeg uvjetovanja smjera' i 'operacijskih koje će upriličiti nevidljiva ruka gospodara kaosa.
istraživanja', kako bi pojedince i cijele narode navela na to da te Ako je britanski premijer Tony Blair 1. ožujka 2006. u Dovvning
promjene prihvate, i to, ni manje ni više, nego kao vlastite zamisli. 68 Streetu održao sastanak kriznoga stožera zbog onoga što se zove
Dakle, dijalektika sukoba uobličena preventivnom diplomacijom i "najvećom dugoročnom prijetnjom našem planetu", kako je nazvao
psihološkim ratovanjem na početku 21. stoljeća slogom čimbenika problem globalnog zatopljenja, i ako su engleski vojni planeri već izra­
razdvajanja, ad hoc savezništava, pregovaranja, pritisaka, ucjena, bloka­ dili planove djelovanja snaga u nadolazećoj prijetnji velikih ratova,
da i sankcija, neprestano generira nered i nasilje u za to predviđenim onda je to siguran znak da je 'hijerarhija urotnika' već donijela odluku
i (ili) predodređenim geostrateškim područjima. Svi ti nadzirani nere­ o tome kako ovladati izvorom bez kojega ni života nema. Zato je mini­
di i upravljane krize predstavljeni su zbrkom stupnjevanih geopoli­ star Reid bio više nego izravan kada je istaknuo kako će vojnici "njezi­
tičkih zamisli, koje osciliraju između univerzalizma i relativizma s jed­ noga veličanstva" ne samo pomagati nego kako ne će zazirati ni od
ne te patnje, žrtve i stradanja za vlastiti identitet s druge strane. Raz­ "vođenja rata zbog dramatičnih društvenih i političkih posljedica kli­
mišljajući o sudbini ovakvoga suvremenoga svijeta, Francuz Rene Gue- matskih promjena".
non reći će: "Hoće li moderni svijet ići do kraja te fatalne nizbrdice... Očigledno je da poslije stoljeća rata za naftu slijedi stoljeće rata za
pitku vodu. Onaj tko je u 20. stoljeću vladao naftom i bio gospodar
svijeta to isto želi učiniti i s pitkom vodom i postati apsolutnim go-
67
Najsofisticiranije tehnike psihološkog rata, od dezinformacije preko aktivnih i
pasivnih akcija do intoksikacija i subverzije, opisane su u priručniku 'Psychological War- 69
ReneGuenon, Kriza suvremenog svijeta, 1969., prema Hrvatskome slovu, IvanPandžić,
fire' autora Daughertvja i Janovitza, Baltimore, SAD, The John Hopkins Press, 1958.
68 29. prosinca 2000.
Usp. dr. John Coleman, isto, str. 37. 70
Index hr, 1. ožujka 2006.

66
67
€> /»urni Ihmni.-rl /,.s,» K I D N O V I N A M III'AIU

spodarom nad životom milijarda ljudi na planetu Zemlji. To znači tla .ijc, s akcijama, reakcijama, interakcijama i retroakcijama, svoju će vr­
će se sadašnja krizna područja proširiti. Poslije više od 300 milijima snu točku dosegnuti oko 2025. godine. Nastojanje 'hijerarhije urot­
žednih ljudi u Africi, izraelsko-jordansko-palestinsko-sirijskih ratova nika' da izvor života, vodu, stave pod svoj nadzor vodit će prema arma-
za vodna bogatstva Golana i nadzor nad rijekom Jordan, 7 1 tursko-si- gedonskom sukobu na 'krovu svijeta'. Nadzor današnje komunističke
rijskoga sučeljavanja oko izgradnje brane na rijeci Eufrat, 72 kinesko- Kine nad Tibetanskom visoravni povezan je s važnosti toga prostora
indijskoga hrvanja za nadzor toka rijeke Brahmaputra, 73 egipatsko-etiop- kao velikoga izvorišta vode iz kojega izvire većina azijskih rijeka, te
sko-sudanskoga sukobljavanja za vode Nila 74 te indijsko-bangladeško- kao strateška gravitacijska točka i ključno mjesto potencijalne moći
ga problema oko rijeke Gangeš 7 5 pojavit će se nova krizna žarišta na glede nadzora nad svim zemljama nizvodno. Naprosto, geostrategija
vodotokovima rijeka Anda i Kordiljera, Pirinjeja i Alpa, Dinarida i Kar­ govori da onaj tko ima vlast nad Tibetom, posredno ima vlast i nad
pata, Kavkaza i, naposljetku, oko najvećega spremišta pitke vode na polovicom čovječanstva.
svijetu - Tibeta i Himalaja. Na ljestvici geopolitičkih vrednovanja 'jakih i značajnih prostora' na
Treba očekivati da će u 21. stoljeću voda i energija biti ključ svih samome vrhu nalaze se rijeke, riječni kanali, bazeni pitke vode i vodne
ovozemaljskih aktivnosti. Dojam i često ponavljana tvrdnja da su rato­ mreže, kao bitan čimbenik geostrateške i geopolitičke moći. 7 6 Borba za
vi u korijenu ekonomske naravi ne će doživjeti promjene. Prema tome nadzor izvora vode uvijek je bila središnji razlog mnogim regionalnim
neizbježnome slijedu vodi cilj 'hijerarhije urotnika' - kako steći mono­ i lokalnim sukobima. U 21. stoljeću voda će naprosto postati glavnim
pol nad tim dobrima, ali i nad uslugama i sirovinama. U tim će se svjetskim strateškim izazovom, oko kojega će svi lomiti koplja, i oni na
okvirima u narednim godinama događati i sukobi, a geopolitičke ten- samome dnu svjetske ljestvice moći i oni na njezinu vrhu. Bitka za
izvor života, u metaforičkom smislu, bit će bitka 'posljednjih vremena'.
Kako bi se odredilo točke budućih sukoba poželjno je nešto reći o
71
Na jedan posto svjetskih pričuva vode na Bliskome istoku živi pet posto svjetsko­ borbi za vodu u prošlim vremena. Prije dvanaest stoljeća Karolinška je
ga pučanstva. Vode Golana i rijeke Jordana znače život za Izrael, palestinska područja i dinastija razmišljala u kategorijama hidropolitike. Franci su, da bi cen­
Jordan. Poslije četiri izraelsko-arapska rata sustav opskrbe vodom pod izraelskim je
nadzorom, što Izraelu omogućuje koristiti vodu kao sredstvo pritiska u kriznim situa­ tralizirali svoju političku vlast, morali osvojiti Ile de France 7 7 i preuze­
cijama.
72 ti vlast nad tokom rijeke Oise, a glavni kriterij za podjelu Karolinškoga
Sirija i Turska bile su 1998. na rubu rata. Naime, Sirija je optužila Tursku da
izgradnja brane znači uskraćivanje vode, jer se nalazi nizvodno od nje, dok je Turska Carstva, poslije Verdunskoga ugovora iz 834., bili su riječni tokovi. 78
uzvraćala kako Sirija daje utočište kurdskim separatistima. Nestašice vode u budućnosti Kada je riječ o europskoj hidropolitici, onda se neizbježno mora go-
samo će povećati pritisak u ovoj ionako nestabilnoj regiji.
73
Rijeka Brahmaputra već je dugo uzrok trzavica između Kine i Indije. U budućno­
sti bi ova rijeka mogla postati žarišnom točkom sukoba tih dviju najbrojnijih vojska na
svijetu. Indija je 2001. optužila Kinu da joj je uskratila informacije o velikim klizanjima
tla na Tibetu, koja su prouzročila poplave u Indiji i u susjednome Bangladešu. Ako se 76
Rijeke su često bile ratne granice: Rajna u Europi, Amur između Kine i Rusije,
ovome doda rastuća napetost zbog želje Kine da preusmjeri tok rijeke Brahmaputre,
sukob postaje sve izglednijim. linija Odra-Neisse između Poljske i Njemačke. Isto tako, riječne su osi često bile sred­
74 stvo penetracije za osvajačke i kolonijalne sile, kao što je slučaj s Nilom, Amazonom i
Velika stopa porasta stanovništva u Egiptu, Sudanu i Etiopiji prijeti velikim Jang-ce-Jangom.
sukobom duž najdulje afričke rijeke, Nila. Etiopija zahtijeva više vode iz "Plavoga Nila", 77
Ile de France ima središnju ulogu u francuskim geopolitičkim idejama kao jedin­
što bi dio Egipta koji je na donjemu dijelu rijeke ostavio bez vode. Egipat pak brine da bi
"Bijeli Nil", koji teče kroz Ugandu i Sudan, mogao zbog povećanja potrošnje 'presušiti' stven prostor između rijeka Meuze i Rhone, dva velika mora (Sredozemlje i Atlantik) i
prije negoli stigne do Sinaja. gorja Pirineja.
78
75 Podjela Karolinškoga Carstva na trojicu sinova Karla Velikoga provedena je tako
Problem između Indije i Bangladeša jest u tome što otapanje ledenjaka na Hima- daje Karlo Ćelavi, kao kralj Zapadnoga Franačkog Carstva, dobio bazene Somme, Seine,
lajama uzrokuje poplave rijeke Gangeš, zbog čega nastaje kaos u prenapučenom i siro­ Loire i Garonne, Lotar je dobio Lotaringiju, od Frise do Latiuma s bazenima Rajne
mašnom Bangladešu. Zbog toga ilegalni imigranti bježe u Indiju, što je nagnalo Indiju Meuse i Rhone, a Luj Germanski dobio je Istočno Franačko Carstvo te nadzor nad
da izgradi golemu pograničnu ogradu, oblika Berlinskoga zida, kako bi onemogućila sjeverno-europskom dolinom s rijekama Ema, Weser, Elba, Odra i Dunav. Jure Vujić,
dolazak nepoželjnih. To nije zapreka da šest tisuća 'ilegalaca' svaki dan prelazi u Indiju. isto, str. 116.

68
69
€> Kuvnt I iimiii.-rl /UMI k I ( l N l ) V ! N A S I II I' A J U

voriti o Dunavu, koji ima geostratešku važnost, otl antike do dana- 1111. " lzi aelsko-arapski ratovi također su 'vodene' naravi. U tome je
šnjega vremena. To najbolje ilustrira zahtjev Napoleonovoga savez- kontekstu važno spomenuli da Izrael održava napetost i pritisak u re-
nika ruskoga cara Pavla I., koji je, kako bi mogao započeti vojni pohod i'.iji kako bi mogao nadzirati izvorišta vode svojih susjeda. On također
na britanske posjede u Indiji, preko Perzije, zatražio od Napoleona da c l i spriječiti ostvarivanje hidrauličnih projekata na Jarmuku i Banja-
pošalje vojsku preko Dunava i Crnoga mora. Razlog tome zahtjevu jest •4i, nastojeći preusmjeriti izvorište Lajtani prema jezeru Tiberiade. Etio­
u činjenici da siguran promet Dunavom relativizira britansku pomor­ pija namjerava gradnjom brana nadzirati izvorišta Nila, što bi za Sudan
sku nadmoć na Sredozemlju. Klonirana situacija ponovila se tijekom i Egipat predstavljalo opasnost za opskrbu vodom njihovoga pučan­
Drugoga svjetskoga rata, kada se Velika Britanija suprotstavljala geo- stva, koje je u neprestanom porastu. Egipat, koji je sto posto ovisan o
političkome planu njemačkoga Reicha - da riječni sustav "Rajna-Maj- Nilu, zabranjuje susjednim zemljama izgradnju brana kojim bi se ugro­
na-Dunav" postane gravitacijskom točkom za projekciju moći prema zilo sadašnji dotok vode. Etiopija se pak pokušava, uz pomoć Izraela,
jugoistoku Europe. Da gubitak vlasti nad riječnim osima znači i gubi­ oglušiti na taj 'egipatski diktat' i koliko-toliko neutralizirati 'arapsko-
tak geostrateškog utjecaja, zorno pokazuje Francuska. Ona je svoju muslimansko okruženje'. Potrebe za vodom natjerale su Sudan u sa­
geopolitičku moć u Sjevernoj Americi izgubila onoga trenutka kada vezništvo s Iranom. Gadafijeva ideja o ostvarivanju 'velike umjetne
više nije mogla nadzirati tokove rijeka. Slično se dogodilo i kada je, i ijeke' u Libiji, u svrhu iskoristivosti zemlje, samo pokazuje kolika može
biti geopolitička važnost vode.
potkraj 19. stoljeća, ne nadzirući rijeku Nil izgubila svoja važna upori­
Raspoređenost prirodnih voda na svijetu izrazito je nejednaka. Bra­
šta u istočnoj Africi. Suprotan ovome francuskome slučaju jest primjer
zil, Kanda, Kolumbija, Zair, Norveška, Rusija (Sibir), Kina, Indija i
Sjedinjenih Američkih Država, koje su se, ovladavši zemljopisnim sre­
Indonezija jesu velike hidrosile. Ostatak svijeta više ili manje boluje
dištem iz kojega izviru važne rijeke Saint Lawrence, Hudson, Delawa-
od manjka ili nestašice vode. Povećanje nejednakosti na tome za život
re, Ohio i Mississippi, južno od jezera Ontario uspjele ustrojiti kao
važnome području izravno je povezano sa svjetskim demografskim ra­
država i poslije toga ovladati istočnom obalom te krenuti ka zapadnoj
stom te različitim vrstama zagađenja. Na početku 21. stoljeća sve se
obali Amerike. Američki je slučaj, na neki način, klonirani oblik pru­
više govori o sukobu civilizacija, u kojemu se sučeljavaju naš 'ispravan
ske ekspanzije, koja je u 17. stoljeću, s embrijem države Brandenburg,
način života' 81 i njihov 'pogrešan način života', ali se ne navode prostori
uspjela prevladati osjetljivost paralelnih rijeka političkim ujedinjenjem,
na kojima se to događa ili će se događati. Poistovjećivanje civilizacije s
a otvaranjem kanala Mullrose uspostaviti čvrste političke veze sa sjever­ ispravnošću načina življenja jest ideološko-politički terorizam, pomoću
nom Njemačkom. 7 9 kojeg se želi razoriti drugu civilizaciju, kako bi joj se otelo prirodna
Danas mnogi sukobi imaju u pozadini vlast nad izvorima vode, po­ bogatstva, a ne kako bi se 'neslobodnim narodima' donijelo demokra­
glavito u dubini prvih vrata Euroazije. Radi ilustracije, evo nekih od ciju i slobodu. Ako je već riječ o civilizacijama i njihovom neizbježnom
njih. Turska, koja posjeduje izvore Tigrisa i Eufrata, ostvarila bi pred­ sukobu, što je s civilizacijama 'voda? Postoje li one i prijeti li i njima
nost pred Sirijom i Irakom izgradnjom brana u jugoistočnoj Anato- sukob? Prema istraživanjima Francuza Yvesa Lacostea, postoje četiri
X';;i7.---.;.
80
79
Turska namjerava izgraditi 17 brana na Eufratu i 4naTigrisu, što bi imalo štetne
Erich Obst je, ne bez razloga, isticao važnost rijeka u procesima stvaranja i struk­ posljedice za Siriju i Irak, koji su ovisni o vodnim potencijalima tih rijeka.
turiranja država. Po njemu, zemlje koje posjeduju mrežu 'centrifugalnih rijeka' nastoje 81
Američki predsjednik George W. Bush taj sukob vidi kao "borbu za održavanje
centralističkim pravilima države upravljati ujedinjenjem oko jednog središta. Naprotiv, načina života koji uživaju slobodni narodi" i zato će, povodom pete obljetnice 11. rujna,
zemlje koje posjeduju mrežu 'paralelnih rijeka' ne pridaju toliku važnost ujedinjenju te ustvrditi kako "borba protiv terorizma jest borba za civilizaciju i u toj se borbi mora
mreže pa su suočene s mogućnosti da na vlastitome teritoriju dođe do stvaranja različi­ ustrajati do kraja", a to, kako ističe američki predsjednik, znači da rat ne će biti gotov
tih državnih entiteta, često sa suparničkim ciljevima. Usp. Jure Vujić, isto, str. 117. "dok ne pobijedimo mi ili terorizam". Usp. Vjesnik, 13. rujna, 2006., str. 10.

70 71
€> / 'm'iir / hmnt.-fl I usu k I () N l> V 1 N A M UTAJU

1
'vodene civilizacije . Prva je na prostorima južne Azije i na Dalekom v | c k u , k a k o lii s e č o v j e k i z r a b l j i v a č p r e o b r a z i o u č o v j e k a p a s t i r a s v e g a
istoku gdje živi gotovo tri milijarde ljudi. Na tome velikome ozemlju ,
.i\'()i'i'noga. s <
postoji 'višak' vode u obliku katastrofalnih poplava pa je pučanstvo
moralo izgraditi hidraulične mehanizme kako bi se zaštitilo. Zato tu
civilizaciju Lacoste naziva 'hidrauličnom'. Druga, suprotna prvoj, jest Nafta kao geopolitička konstanta i u prvoj polovici 21. stoljeća
'irigacijska civilizacija', koja se organizira u smjeru borbe protiv suše.
Prema tome francuskome geopolitičaru, treća 'vodena civilizacija' oku­ Za razliku od pitke vode, čiji će nadzor biti temelj geopolitičke
plja narode tropske Afrike, u kojima postoje problemi valorizacije vo­ moći u 21. stoljeću, nafta tu 'povlasticu' ima već osamdesetak godina.
denih potencijala zbog klimatskih uvjeta. Posljednja, zapadna poljo­ Bitne promjene glede toga nema ni na početku 21. stoljeća, osim što
privredna civilizacija koristi se vodom koja je ušla u tlo i onom koja je je žeđ za naftom postala jačom i što je žednih usta sve više, a novih
smještena u dubokim slojevima. velikih bazena nema baš mnogo. Jedan takav poveći bazen, gdje se
Ako je bit sukoba civilizacija prevlast jedne nad drugom, onda je može utažiti naftna žeđ, kao geostrateška siva zona, proteže se od oba­
logično da zapadna 'poljoprivredna civilizacija', ako svoju sadašnju na­ la Crnoga mora sve do kineske granice, dakle, gotovo cijelom dužinom
dmoć želi učiniti apsolutnom, mora napasti azijsku 'hidrauličnu civili­ Puta svile. Unutar te sive zone već od 19. stoljeća vodi se 'velika igra',
zaciju' i njezinu konkurentnu sposobnost u proizvodnji povrća i voća, a kako je John Hopkrik 8 4 nazvao sukobe Ruskoga Carstva i Velike Brita­
istodobno afričku sušno-tropsku civilizaciju glede svrhovite eksploa­ nije za nadzor toga prostora. 8 5 Danas je na djelu klonirani oblik te 've­
tacije vode i dalje držati u 'pretpovijesnom razdoblju'. Kako zapadni like igre', u kojoj su na jednoj strani anglosaksonske multinacionalne
gospodari kaosa ne odustaju od te zamisli, 'produktivni paradoks' bit će, naftne kompanije 8 6 , a na drugoj probuđena Rusija i nafte žedna Kina.
dakle, temelj sukoba 'vodenih civilizacija' u vremenima koja dolaze i Epicentar toga sukoba postalo je šire područje Kavkaza, budući da taj
dogđat će se na 'putu svile' i oko njega te na prostorima središnje i prostor jest most koji povezuje Kaspijsko jezero i središnju Aziju s
sjeverne Afrike.82 otvorenim morima. Nadzor Sjedinjenih Američkih Država i njezinih
Izbjegavanje nadolazećeg sukoba 'hidrocivilizacija' ovisit će o mo­ ad hoc saveznika nad tim prostorom znači zaobilaženje Rusije i Irana.
gućnosti zaustavljanja ideologijskoga sustava koji nudi slobodu bez Zato je Amerika za svoje geostrateške planove prisvojila izgradnju naf-
vrjednota i bezobzirnost glede zakona prirode. Njegovi siloviti zahvati
u prirodu i u čovjekove vrjednote ugrozili su ravnotežu u eko sustavu, 83
Usp. Glas Koncila, Teološka mišljenja o ekologiji, 4. srpnja 2004.
ali i same uvjete čovjekova daljnjeg postojanja. Izopačenu eksploata­ 84
John Hopkrik, novinar limesa, autor je knjige The Great Game, u kojoj opisuje
ciju izrabljivanja prirode i čovjeka moguće je pobijediti jedino sučeljavanje carske Rusije i Velike Britanije na zapadnim područjima 'Rimlanda'.
85
Velika se Britanija poslije napoleonskih ratova nastojala proširiti prema sjeveru
promjenom čovjekova načina mišljenja i djelovanja, tj. usklađenjem Indije, u smjeru Perzije i središnje Azije, dok se Rusija širila prema Kavkazu, Sibiru i u
toga mišljenja i djelovanja s biblijskom porukom o Bogu, svijetu i čo- središnjoj Aziji, namjeravajući se približiti Crnome m o r u te indijskim i kineskim pro­
stranstvima.
86
O moći multinacionalnih naftnih kompanija John Coleman piše: "Ako netko želi
upoznati američku i britansku politiku prema Saudijskoj Arabiji, Iranu, Iraku, treba
samo proučiti politiku naftnih kompanija British Petroleum, Exxon, Gulf Oil i ARMA-
82
CO. Kakva je naša politika prema Angoli? To je politika zaštite imovine Gulf Oila u toj
O sukobima u vremenima koja dolaze Smilja Avramov piše: "Treba očekivati zemlji, iako ta zaštita znači potporu tamošnjem zakletom marksisti. Tko bi mogao
širenje sukoba u cilju pristupa vodi, kao osnovnom životnom elementu, zbog njegove
zamisliti da kompanije Gulf, Exxon, Chevron i ARMACO imaju veći utjecaj na ame­
sve veće nestašice. Obavještajna služba SAD identificirala je deset područja budućih
ričku vanjsku politiku od članova Kongresa? Doista, tko bi mogao zamisliti da će kom­
sukoba te vrste na Bliskom istoku, u sjevernoj Africi i južnoj Aziji, uz napomenu da se
panija Standard Oil jednoga dana kontrolirati vanjsku politiku Sjedinjenih Američkih
u pojedinim europskim državama već danas osjeća nestašica pitke vode." Smilja Avra­
Država i američko Ministarstvo vanjskih poslova tako posložiti da radi u interesu Stan­
mov, Trilaterala, Veternik, 1998., str. 104.
dard Oila?" Usp. John Coleman, isto, str. 109. - 110.

72
73
€> / 'iii'cii / hmm.rl I UMI k I i i N l i V I N A M UI'AJU

tovoda u toj regiji, preko Turske, Gruzije, Azerbejdžana, Turkmenista- kakvo je danas, na početku 21. stoljeća, stanje u pogledu eksploa-
na i Kazahstana, kao i projekt dovođenja nafte i plina od Kaspijskoga i.ii ije nalie? Poradi boljeg razumijevanja toga pitanja, potrebno je ana­
jezera prema turskoj luci Cevhan na Sredozemlju. Za Rusiju to po­ lizirali nekoliko pokazatelja: koliki su svjetski naftni izvori, kolika je
dručje predstavlja geostrateška vrata prema Bliskome istoku, kao za­ ••vjetska trgovina naftnim derivatima i kako lokalne krize i sukobi utječu
štitu od zapadnog interesnog prodiranja prema njezinim južnim gra­ n.i lijenu nalte.
nicama. Bliski je istok područje na kojemu su pričuve nafte najveće i iznose
Dakle, kao što je rečeno, nafta je i dalje jedan od najvažnijih izvora 1)7.^,7 milijarda barela, odnosno, 64% ukupne svjetske pričuve. Druga
energije pa će stoga i ovladavanje njezinim izvorima i dalje biti čvrsto po redu jest Južna Amerika s 89,5 milijarda barela, što čini 8,5 ili 7,5
ugrađeno u strategijske ciljeve najrazvijenijih zemalja svijeta (G-8). I HI i a manje od Bliskoga istoka. Treća je Sjeverna Amerika s 85,1 mi­
Koliko su nafta i ovladavanje izvorima nafte važni na početku 21. stoljeća lijarda barela ili 8,1%. Količina uvezene, odnosno, izvezene nafte po
pokazuju upravo Sjeverni Kavkaz87 i veliki izvori nafte u Kaspijskome pojedinim područjima i državama svijeta pokazuje da su najveći uvoz­
jezeru, koji poslije raspada Sovjetskog Saveza postaju dostupni zem­ nici nafte na svijetu Sjedinjene Američke Države, Zapadna Europa,
ljama Zapada ne samo za njihovu komercijalnu eksploataciju i razvoj Azija-Pacifik i Japan, koji ukupno uvoze više od 1.630 milijuna tona ili
nego i kao strateški cilj - kako bi tu prednost oduzele glavnim suparni­ <S 1%. Najveći, pak, izvoznici nafte na svijetu jesu zemlje Bliskoga isto­
cima. ka, Rusija, turkofonske zemlje i afričke zemlje. Ukupno izvoze gotovo
1.600 milijuna tona ili 78%.
Na cijenu nafte u bližoj povijesti najviše su utjecale iranska revolu­
87
Sjeverni Kavkaz naseljen je velikim mnoštvom neruskih naroda od kojih su cija, iračka invazija na Kuvajt i američka okupacija Iraka. Stoga se može
mnogi islamske religije. Poslije raspada Sovjetskog Saveza, tri najjužnije republike, Ar­
menija, Azerbejdžan i Gruzija, proglašuju neovisnost. Sjeverni Kavkaz postaje dijelom zaključiti da oni koji nadziru naftne izvore te preradu i trgovinu naftom,
Rusije, a među narodima koji nastanjuju to područje razvija se snažan pokret za neovi­ a to su najrazvijenije zemlje svijeta - Sjedinjene Američke Države,
snost, utemeljen na islamu. Pokret za neovisnost od Rusije najsnažnije se razvio kod
Čečena, kao jednoga od najstarijih naroda koji naseljavaju Sjeverni Kavkaz. Prvobitno, Zapadna Europa i Japan - žele zadržati taj monopol, uz stalno jačanje
Čečeni su bili kršćanski narod, no dugotrajnim procesom islamizacije provedenim od vlastitih valuta (dolara, eura i jena). To mogu postići samo održavanjem
sunitskih misionara uglavnom s područja današnjega Dagestana, Čečeni prelaze na
islam. Već do kraja 19. stoljeća islam postaje temeljem radikalnog ksenofobičnog nacio­ permanentnih kriza u zemljama izvoznicama nafte, ovladavanjem no­
nalizma. U to vrijeme Čečeni dobijaju moćnog susjeda - Rusko Carstvo, koje u sukobi­ vim izvorima nafte, primjerice, sjevernome Kavkazu i na području
ma s Osmanskim i Perzijskim Carstvom nastoji steći premoć nad Sjevernim Kavkazom.
Može se reći daje područje Sjevernoga Kavkaza u neprekidnom ratnom sukobu između Kaspijskoga jezera te rušenjem valuta zemalja izvoznica nafte ili nepo­
Čečena i Rusa, s manjim razdobljima mira, od 1817. godine. Kada je potkraj 19. stoljeća srednih uvoznih konkurenata. Zato upravljane krize i lokalni sukobi
pronađena nafta u blizini Groznog, još se više ubrzalo naseljavanje Rusa na to područje.
Poslije ruske revolucije i pobjede boljševika, ovo je područje zauzela sovjetska vlast, jer upravo koreliraju sa zemljama ili područjima s najvećim izvozom naf­
su naftna polja bila od iznimne važnosti. Pokušavajući oslabiti i dalje jaki čečenski te, kao što su Bliski istok, Afrika i područje bivšega Sovjetskog Saveza.
nacionalizam, sovjetska vlast formira 1936. Čečensko-Ingušku autonomnu pokrajinu.
Za vrijeme Drugoga svjetskoga rata Čečeni se bore i na njemačkoj i na ruskoj strani. Zajednički nazivnik svim tim krizama jest terorizam. Pomoću njega
Poslije rata, sovjetska vlast raspušta autonomnu pokrajinu te, kao kaznu za sudjelo­ kao operatora krize u uvjetima medijske sveprisutnosti vojno-političko
vanje na njemačkoj strani, raseljava 312.000 Čečena u Sibir i u središnju Aziju. Tek
1957. sovjetska vlast dopušta povratak Čečena na Sjeverni Kavkaz, ali tada izbijaju i gospodarsko-informacijsko nastupanje uvijek nađe razlog i opravdanje.
sukobi s Avarima, Draginima i drugim narodima koji su u međuvremenu naselili napu­ Terorizam nije isključivo posljedica radikalizma ni fundamentalizma,
šteni prostor. Raseljavanje Čečena poslije Drugoga svjetskoga rata imalo je dvije bitne
posljedice: (1) Čečeni su danas rasprostranjeni na cijelome području Ruske Federacije kako to prikazuju zapadni medijski i politički jurišnici, nego je on i
i (2) Snažno zatiranje religije provođeno za vrijeme sovjetske vlasti u Čečeniji, za razliku proizvod krizološkog laboratorij a gospodara kaosa. Geopolitičare ne izne­
od drugih ruskih krajeva, imalo je suprotan učinak. Za vrijeme Boljševiče revolucije
Čečeni su vodili "sveti rat" protiv snaga "Bijelih", što pokazuje kako Čečeni u svojoj nađuje što zemlje članice NATO-a i dalje naoružavaju Armeniju,
mržnji prema Rusima nisu pravili ideološke razlike. Azerbejdžan i Gruziju, kao ni to što nastavak čečenske krize povećava

74 75
€> Ihivoi Dom,(.•!•[ /UMI k l l l N O V I N A S I U I' A J U

trgovinu oružjem na sjeveru Kavkaza. Poslije ulaska Sjedinjenih Ame- /.bog stoljetne netrpeljivosti između Čečena i Rusa gospodari kaosa
ričkih Država u Afganistan i Irak, na krilima globalnoga 'rata protiv uspjeli su od Cečenije stvoriti uporišnu točka za širenje islamskoga
terorizma', i poslije ruske pobjede u 'drugom čečenskom ratu', na pro­ lunclanientalizma u Ruskoj Federaciji i za stvaranje novih islamskih
storu Kavkaza i Kaspijskoga jezera sve više prevladavaju promjenljivi liinclamentalističkih autoriteta, kao što su nedavno ubijeni Šamil Ba-
savezi, u kojima svaka zemlja nastoji dobiti pokroviteljstvo jedne ili ..ijev ili "Hatab"8'*, vođa jedne fundamentalističke skupine.
druge velesile. Na temelju iznesenog može se zaključiti da je gospodarski interes
Polazeći od navedene tvrdnje, potrebno je analizirati što Sjeverni .a izvoz nafte s područja Kaspijskoga jezera vrlo velik. Slijedom toga,
Kavkaz u geostrateškom smislu znači Rusiji. Raspadom Sovjetskog ondje se sukobljavaju interesi najvećih uvoznika (SAD-a, Zapadne
Saveza nastaju nove države na prostoru Sjevernog Kavkaza. Rusija ne Iurope, Azije, Pacifika i Japana) i najvećih izvoznika nafte (Bliskog
nastaje na granicama sovjetskog imperija, nego se njezine granične istoka, Afrike i Ruske Federacije). Terorizam kao operator kriza koreli-
crte pomiču unatrag. Najveći pomak je na istočnoj obali Kaspijskoga i a s interesima za eksploataciju i transport nafte s područja Kaspijsko­
jezera, gdje se granica od Afganistana pomiče na Kazahstan. Još jedan ga jezera i sjevernoga Kavkaza. Stoga je taj prostor jedan od najvećih
važan pomak događa se na zapadnome dijelu, gdje se granica pomiče gospodarskih interesa i istodobno jedan od najvećih izazova 21. stoljeća,
iza Ukrajine, a najmanji je pomak na sjevernome Kavkazu - pojasu a kada je u pitanju takav izazov, odnosno, takav dobitak, onda gospoda­
između Crnoga mora i Kaspijskoga jezera. Ovaj središnji pomak odvojio rima kaosa mir nije važan niti je važno koliko će se ratova voditi ni
je nekad zajedničku točku dodira triju velikih carstava - Ruskog, koliko će ljudi u njima stradati.
Osmanskog i Perzijskog. O tome što je uzrok tako malom pomaku u Drugi važan primjer geopolitičkih gospodarskih ambicija i izazova
odnosu na prethodna dva pomaka i zašto su za Rusiju ovi prostori za naftne i rudarske multinacionalne kompanije jest afrički kontinent.
iznimno važni govori analiza naftnih i mineralnih bogatstava. Kaspijski Novu gravitacijsku stožernu točku toga kontinenta tvore Kongo (bivši
bazen jest najvažnije svjetsko nalazište nafte, s količinom od 200 do
300 milijarda barela, a geostrateška točka toga bazena upravo su Čeče-
raciju, kao što je bilo i za vrijeme Sovjetskoga Saveza. Ruska vojska pokušava 1992.
nija i susjedni joj Dagestan. Ako se tome pridoda i činjenica da su te obuzdati rat između Inguša i Oseta, pri čemu prelazi granicu između Ingušetije i Ceče­
dvije zemlje bogate i nalazištima rijetkih metala, kao što su olovo, nije. Dudajev poziva na rat protiv Rusije, te u prosincu 1994. Rusija započinje vojnu
operaciju protiv pobunjenika u Cečeniji. Operacija traje dvije godine i velik je fijasko za
bakar i cink, odnosno, zlato i srebro, onda njihova geostrateška važnost Rusiju. U kolovozu 1996. napokon je potpisan Sporazum između Rusije i Cečenije, ali
dobiva još veću težinu. Može se zaključiti da ovladavanje tim prosto­ nije dugo trajao, budući da su čečenski vođe kraj rata držali potvrdom neovisnosti od
Rusije, dok je Rusija tvrdila daje tim ratom vratila Cečeniju pod središnju vlast. Nasilje
rom, odnosno, destabilizacija toga prostora pomoću lokalnih kriza i i terorizam ponovno su uzeli maha pa je tek poslije druge i uspješne ruske intervencije
sukoba izravno utječe na stabilnost i sigurnost Ruske Federacije. Stoga situacija donekle pod nadzorom, ali teroristički napadi na Sjevernome Kavkazu i diljem
Rusije nikada nisu prestali.
je potpuno razvidno da će Rusija ta područja, koja su životno važna za Neuspjeh prve ruske intervencije u Cečeniji, koja je trajala od 1994. do 1996., bio je
nju i njezine nacionalne interese, braniti i po cijenu većeg rata. Ru­ u: (1) nepripremljenosti ruskoga javnog mišljenja i međunarodnog javnog mišljenja
glede opravdanosti intervencije, (2) uporabi neprofesionalnih (ročnih) snaga, što je
skim je geostratezima to jasno, kao što je jasno i to da je Vladimir utjecalo na pad morala zbog velikih gubitaka, (3) izostanku informacijskog rata, ali i
Putin, poslije uspješne druge intervencije 88 u Cečeniji, uvjerljivo po­ tiskovnih konferencija na kojima bi se objašnjavala nužnost 'oružanog sukoba'.
89
bijedio na predsjedničkim izborima. Hatab - islamski terorist, navodno rođen u Saudijskoj Arabiji ili Jordanu, blizak
suradnik Osame bin Ladena, vođa angažiranih WAHABISTA u Dagestanu i Cečeniji. S
Bin Ladenom se upoznao u Afganistanu 1984., gdje se tri godine borio protiv sovjetske
vojske. U tim je borbama izgubio šaku lijeve ruke. Spretnošću, hrabrošću i liderskim
88 sposobnostima stekao je Bin Ladenovo povjerenje. Zapravo je 'zapovjednik' jedne od
Za vrijeme neuspjelog vojnog udara u Moskvi, 1991. godine, Čečeni proglašuju specijalnih postrojba Bin Ladenove 'vojske', koju je, poslije Afganistana, vodio u borba­
neovisnu Čečensku Republiku, odvojenu od Ingušetije. Ubrzo vlast preuzima umiro­ ma u Alžiru, Egiptu, Libanonu i Abhaziji, a, prema nepotvrđenim informacijama, i u
vljeni zrakoplovni general Dzokar Dudajev pa Čečenija postaje problem za Rusku Fede- Bosni i Hercegovini.

76
77
•> U n i v i / iimiii.-i'i / , I \ , I k I i > N i > V | N A S I 11 I' A J U

Zair), regija Velikih jezera i područja koje obuhvaćaju obalne zemlje."" ii1 lome pripada i strogi nazor nad tehnologijom i patentima pove-
Ta velika afrička regija bogata je nalazištima nafte i plina te posjeduje . 111 i 111 s proizvodnjom i rafiniranjem nafte. Prema urotničkom planu
najveća svjetska nalazišta ruda i minerala, zlata, dijamanata te izvora
i't>\iio(tava kaosa, naftovodi, svjetsko tržište i umjetno stvorene visoke
vode i faune. To neizmjerno bogatstvo odavno je na udaru multinacio­
* ijene nalte i benzina moraju doći pod vlast sedam najvećih anglosak­
nalnih kompanija, koje induciranim slijednim krizama dovode na vlast
sonskih naftnih kompanija, takozvanih 'sedam sestara'. 94 Budući da to
poslušne političke režime, a ruše neposlušne, uvijek igrajući na kartu
međuetničkih i međunacionalnih sukoba. Sudan, Somalija, Angola i jos nije potpuno postignuto, s pravom se može zaključiti da će strate-
Zimbabve kao operatori kriza najčešće su uključeni u te sukobe. 9 1 Go­ ;',ija namjernog poticanja i izazivanja upravljanih kriza tijekom sljedećih
spodari kaosa, kako bi lakše i bolje manipulirali energetskim i rudnim dvadesetak godina ubrzanim hodom ići prema svojoj vršnoj točki.
bogatstvom, a time i novčanom dobiti, primjenjuju bosanskohercego- Unutar geopolitičkih konstanta i okvira, države-nacije, carstava i
vački model, po kojemu 'svi ratuju protiv svih'. Naime, Etiopija i Ugan­ mondijaliteti, preventivna diplomacija i psihološko ratovanje, pitka
da igraju odlučujuću ulogu u sudanskome sukobu, dok je Sudan uvijek vođa i nafta, u 21. stoljeću potaknut će slijed upravljanih kriza na 'putu
bio uključen u eritrejsko pitanje i u ugandsku gerilu. Kongo je bio svile' i na afričkome kontinentu kao dio velikoga projekta 'hijerarhije
izravno umiješan u angolski građanski rat, kao što danas Angola odi­ urotnika' na putu prema svjetskoj nad-vladi. Postizanje ovoga krajnjega
grava važnu ulogu u kongoanskom unutarnjem sukobu. Zimbabve je
cilja zahtijevat će usmjerenje i nadzor povijesnog razvoja društva i
već odavno vojno nazočan u Mozambiku, a upleten je i u sukobe unu­
/.ato će se bitka voditi na čisto ideološkom području. Propagandisti
tar subregije Velikih jezera, pružajući potporu Burundiju. U to vrzino
novoga svjetskoga poretka, liberalističkim, maskulturnim i potrošačkim
kolo nestabilnosti i kriza ulazi i Nigerija sa svojom proizvodnjom nafte
više-manje virtualnim obmanama, proizvodit će geopolitička previranja
od 2 milijuna barela dnevno, ali i Gabon te Sao Tome i Principe kao
bivša sovjetska utjecajna zona. i sukobe sa svrhom instrumentaliziranja, kataliziranja, preoblikovanja
ili poništavanja državnoga suvereniteta i vjerskog identiteta. Konflikt­
Tko nadzire svjetske sirovine, taj vlada svijetom, znana je uzrečica.
na dijalektika globalizma, ne kao prirodan proces nego kao ideološka
Naftna je politika, kako piše John Coleman, "neprekidna i sustavna
batina, po svemu sudeći, prerast će u geopolitički fenomen koji će u
diplomacija prijevarom". 92 Tu prijevaru profesor M. Blair, u svojoj knjizi
svojoj netolerantnosti i nasilnim metodama nadvisiti i fašizam i naci­
Međunarodni naftni kartel, vidi kao urotu velikih naftnih kompanija kojom
nastoje steći vlast nad proizvodnjom, prodajom i distribucijom naf- zam i komunizam.

90
Jezera Victoria, Turkana, Kivu, Mobutu, Amin, Tanganika i Nijassa i države 93
Jedan od najboljih i najdalekosežnijih prikaza naftne industrije jest knjiga od 400
Etiopija, Kenija, Uganda, Tanzanija, Ruanda, Burundi, Kongo, Kinšasu, Zambija, Ma­ stranica pod naslovom The International Petroleum Cartel. Ta je knjiga, kako piše John
lavi i Mozambik tvore tu novu geostrategijsku stožernu točku. Coleman, nestala s lica zemlje i, po njegovom mišljenju, Rockefeller i američko Vijeće za
91
Zanimljiv je slučaj Somalije i njezine okupacije od snaga SAD-a i njihovih ad hoc inozemne odnose, odmah nakon stoje objavljena, kupili su svaki primjerak do kojega
partnera. Potkraj osamdesetih godina prošloga stoljeća, pomoću špijunskoga satelita La su uspjeli doći, a i spriječili njezino daljnje tiskanje. Usp. dr. John Coleman, isti, str.
Crosse Imager, u Somaliji su otkrivene velike zalihe nafte i plina. To se otkriće pune tri 114.
godine držalo u strogoj tajnosti. Ono je dovelo do američke misije u Somaliji, navodno 94
Klub 'sedam sestara' potajno je kovao ratove, a članice toga kluba među sobom su
kako bi se nahranilo gladnu somalijsku djecu, koju su tri mjeseca, dan za danom, odlučivale koje će se zemlje, tj. njihove vlade, morati pokloniti pred njihovim pljačkanjem.
prikazivali na televiziji. Misiju za spas 'gladne djece' pripremila je vlada Busha starijega Kada se pojave problemi, kao u slučaju dr. Mosadeha (Iran, nap. aut.) i kasnije predsjed­
kako bi njome pružila zaštitu radovima na bušenju koje su obavile kompanije Armaco, nika Sadama Huseina u Iraku, članice kluba jednostavno pozovu Ratno zrakoplovstvo,
Phillips, Conoco, Cohocoi British Petroleum, jer im je prijetila opasnost od somalijskih Ratnu mornaricu, pješaštvo i tajne službe da riješe problem i da ih se oslobodi 'daveži'.
čelnika kada su ovi postali svjesni da im se priprema pljačka. Ta američka operacija nije Ništa lakše. Kompanije 'sedam sestara' postale su vlada u vladi, a nijedna tako snažno
imala nikakve veze s hranjenjem gladne djece. Usp. John Coleman, isto, str. 115. kao Rockefellerov Standard Oil (SOCO-Exxon-Chevron). Usp. dr. John Coleman, isto,
92
Usp. dr. John Coleman, isto, str. 79. str. 109.

78 79
€> M i r n u / ><ifnii.-i-f / um k I l > N l i V I NAŠI UTAJU

4. Nadzirani neredi i upravljane krize - uvod u U kategorijama 'zle volje' treba promatrati i događaj od 11. rujna
geopolitički kaos .'ODI u Nevv Yorku."'' Dva srušena nebodera, koja su ionako bila pre­
dviđena za rušenje i u kojima je na jezovit način stradalo gotovo tri
Osvajački mondijaliteti 'hijerarhije urotnika' na geopolitičkoj po­ osliće nedužnih ljudi, nisu ni za 'jotu' umanjili moć Sjedinjenih Ame-
zornici suvremenoga svijeta prouzročili su rat protiv 'nevidljivog ne­ i K kih Država, ali su zato izazvali i raspirili napeta stanja u svim 'pro-
prijatelja' zamaskiranog u terorizam. Ta u biti svojevrsna asimetričnost Mematičnim' zonama, od Kolumbije, preko Bliskoga istoka, Afganista­
implicira ratovanje ne državnih nego nedržavnih subjektiviteta. Ovakav na, Pakistana, Čečenije i Kašmira do Filipina. U vrlo kratkom roku od
oblik ratovanja nije novina. Gospodari kaosa upriličuju ga odavno, još od samo mjesec dana, te 2001., Sjedinjene Američke Države uspjele su
Francuske revolucije, kada su subverzivno podijelili socijalni korpus svoju 'borbu protiv terorizma' pretvoriti u opći 'križarski pohod', a lo­
ne poštujući državna ni Božja pravila ni zakone. Vrhunac takva rato­ kalne sukobe u svjetski sukob medijaniziranih razmjera. Ovaj prelazak
vanja bili su Boljševička revolucija i Španjolski građanski rat. Suvreme­ s lokalne na globalnu razinu, uz pomoć 'meke sile', jer bez nje to ne bi
na inačica takve vrste rata, upriličena nadziranim kaosom i upravlja­ bilo moguće, dokazuje da lokalni sukobi više ne ovise samo o svome
nim krizama, pokazuje da se za izgubljeni monopol države kao 'legiti­ postojanju i intenzitetu, nego i o načinu na koji ih se percipira u
mne sile' bore međusobno različite društvene, etničke, tj. nacionalne i svjetskom javnom mišljenju, a još više o načinu na koji ih se prikazuje
vjerske skupine. Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Kosovo, Afganistan, i o sredstvima uporabljenim u borbi protiv njih. Za samo nekoliko
Argentina, Haiti, Sudan, Kašmir, Angola, Filipini i Irak samo su zorni ilana, bez ikakvih dokaza, u oko šezdeset zemalja objavljen je 'svjetski
primjeri kloniranih oblika nekadašnjih prevrata. Napoleonovo geslo o rat', jer, tobože, podupiru terorizam. Da su gospodari kaosa mislili ozbi­
tome kako je 'istinski pokretač revolucija taština, a revolucije su tek ljno potvrđuju i riječi nekadašnjeg direktora CIA-e Jamesa Woolseyja,
izlika' ovovjeki su prevratnici tako promijenili da je 'istinski pokretač koji je gromoglasno navješćivao 'četvrti svjetski rat' protiv 'militantno­
upravljanih kriza apsolutna vladavina svijetom, a upravljana kriza samo ga islama'. 96
izlika'.
Woolseyjevim 'četvrtim svjetskim ratom' okončano je razdoblje u
Asimetrični rat otkriva da u njemu ne sudjeluju države sa svojim kojemu su Sjedinjene Američke Države, od Reaganovog Kanjona El Do­
institucijama, što nedvojbeno pokazuje da su na djelu prikriveni ratni rado i Prerijske vatre (Libija 1986.), usavršile svoju doktrinu ratovanja s
ciljevi. Naime, iza proklamiranih političkih ideala o 'toleranciji, dijalo­ 'nula mrtvih', koja je u kratkotrajnim ratovima podrazumijevala maksi­
gu i demokraciji' nastupa doktrina krvi, nasilja, rušenja i bunta protiv malnu redukciju američkih žrtava uz maksimalno uništenje vojne,
Boga i čovjeka. Prividno i licemjerno propovijedaju pravdu i praved­
energetske, telekomunikacijske i gospodarske infrastrukture protiv­
nost, a u stvarnosti, što im i jest cilj, ruše svaku pravdu, pravedan mir 97
nika. Ali to nikako ne znači da je kraj ratovima protiv neusporedivo
kao i sam mir, taj najveći Božji dar. U biti, iza asimetrije i prikrivenih
ciljeva rata, kroči ustrojstvo oligarhije moći i kapitala, moći ustoličene
prijevarama, obmanama i kalkulacijama s novcem, često i nepostojećim, 95
Čak se poslije 11. rujna cijeli svijet počeo nazivati 'antiterorističkom koalicijom'
tzv. kreditnim, papirnatim novcem, kako bi ostvarilo potpuno gospo­ (teoretski bi mu mogle pripadati čak i sve zemlje, kao primjerice i posttalibanski Afgani­
darenje (vladanje) svijetom i svim narodima. Može se ustvrditi da stan i postsadamovski Irak, pa čak i 'pokajnička' gadafijevska Libija), što se i dogodilo,
tako da se ovo više ne može zvati ni apsurd. Usp. Ivica Relković, Subjekt slobode, Susret
ovakvo ratovanje predstavlja 'korito zle volje' kojim su gospodari kaosa d.o.o., Zagreb, 2004., str. 36.
96
nakanili poništiti vrjednote i identitete te utrijeti put novoj kolektiv­ 'Treći svjetski rat', po mišljenju Jamesa Woolesyja, bio je Hladni rat protiv So­
vjetskoga Saveza.
noj fantazmagoriji, u kojoj ne će biti mjesta za osjećaj čovječnosti, za 97
U američkome 'ratu bez mrtvih' glavna udarna snaga jesu zrakoplovstvo i krsta-
ljudsko dostojanstvo ni za Božju ljubav. reće rakete. U njemu je uveden i jedan novi pojam, koji je nepoznat u međunarodnom
ratnom pravu - 'zona zabranjenog leta' (No-fly zones). U tim zonama zračne snage

80
81
€> / >iiv«t I hmni.il I UMI K I i l N l ) \ I N A M l l l ' A J U

slabijeg protivnika, o d n o s n o , ratovima u kojima je asimetrija vojne i pusioji pojam ravnoteže po kojemu se čestice (protoni i n e u t r o n i ) ko-
m e d i j s k e m o ć i bila o č i g l e d n a . 9 8 Ratovi će se i dalje događati na po­ |c čine a t o m , u n a t o č n e p r e k i d n o m kretanju, koje je posljedica sila pri­
dručju asimetričnosti i svijet je već u š a o u eru asimetričnih sukoba. Slije­ vi.ićenja i odbijanja i z m e đ u čestica, po prirodi stvari m e đ u s o b n o ura­
di logično pitanje: Kako se o n d a boriti u t a k v o m e r a t u ? O d g o v o r je: vnoteži! ju. Kemičari govore o o t o p i n a m a u stanju ravnoteže, e k o n o m i ­
Vrlo teško, poglavito ako se ne poznaje njegovu bit, njegove strate­ st i o uravnoteženju m n o g i h čimbenika, kao što su p o n u d a i potražnja,
gijske postavke, jer se o n d a ne m o ž e doći ni do djelotvorne d o k t r i n e . biolozi nas upozoravaju na djelatnosti koje r e m e t e ravnotežu u priro­
Pojam a s i m e t r i č n i rat u posljednjem je desetljeću p o n e k a d bio tako di, politički analitičari često, za djelovanje i n t e r e s n i h s k u p i n a i struja
proskribiran da je u očima i u š i m a velikih i m o ć n i h postajao čak h e r e ­ u n u t a r vlasti, koriste pojam balansiranja(uravnoteženja). Stoga je pri­
z o m . U r a z m a t r a n j u a s i m e t r i č n o g a r a t a doista je n u ž n o poći od toga r o d n o da i geoplitičari koriste pojam r a v n o t e ž e za opisivanje o d n o s a
što i(ili) t k o je p r o u z r o č i o takvu vrstu ratovanja, koje je njegovo obilježje m e đ u državama. T r e b a pretpostaviti da se i d r ž a v a m a upravlja t e m e l j e m
i m o ž e li se ovaj novi val ratovanja misliti? Sto je u t o m e slučaju s njihovih p r i r o d n i h o d n o s a , k o j i m a s e n a s t o j i o s i g u r a t i n e k a v r s t a
r a v n o t e ž o m sile, koja je uvijek posljedica simetrije? ravnoteže s i l e . "
R a v n o t e ž a sile jest najstarija, najprisutnija i najkontroverznija od R a v n o t e ž a sile je v i š e z n a č n a . 1 0 0 Postoje stanja u kojima je većina
svih sastavnica geopolitike. Koristi ju se, zapravo, još od v r e m e n a sta­ država zadovoljna raspodjelom moći, ali i stanja u kojima članovi su­
re Grčke i stare Indije. Za lakše razumijevanje ove b i t n e geopolitičke stava, k a d a su u g r o ž e n i od n e k o g a t k o želi p o r e m e t i t i ravnotežu, sami
sastavnice n e k a posluži analogija. U dosadašnjoj, da se t a k o nazove, stvaraju p r o t u t e ž u . Kao 'vodilja politike', r a v n o t e ž a sile čini političare
formalnoj teoriji m e đ u n a r o d n e politike, m o d e r n a z a m i s a o r a v n o t e ž e o p r e z n i m a , ili bi to t a k o t r e b a l o biti, kako bi s t a l n o bili s p r e m n i za
sile p o v e z a n a je sa shvaćanjem koje se rabi u z n a n o s t i . T a k o u fizici stvaranje koalicija protiv o n i h koji n a r u š e r a v n o t e ž u . Za države koje su
niže ili nisko na ljestvici moći, ravnoteža p o n e k a d znači zadržavanje
vlastitoga i d e n t i t e t a i slobode. N o , ravnoteža sile nije ružičasto obojena.
Sjedinjenih Američkih Država i (ili) NATO-a uništavaju sve do temelja, i to bez ikakva P r e m a Nicholasu S p v k m a n u , ravnoteža sile s a m o je privid. Istina je u
otpora i bez opasnosti da će stradati njihovi piloti, jer je napadnutoj zemlji tu zabranjen
t o m e da su države z a i n t e r e s i r a n e za r a v n o t e ž u ili za n e r a v n o t e ž u , ali
let. Kopnene operacije izvode se neizravno međusobnim suprotstavljanjem lokalnih
skupina i oživljavanjem lokalnih etničkih animoziteta. Školski primjeri toga oblika rato­ s a m o o n u koja ide njima u prilog. U biti, njihov cilj nije ravnoteža,
vanja bila je operacija Pustinjska oluja (Irak-Kuvajt, 1991.), ali i Saveznička snaga (Kosovo,
1999.). Takvi ratovi imaju tri jasno prepoznatljive dionice: prva je medijska priprema n e g o kako s l o b o d n o u p o r a b i t i stvoreni 'višak' sile. U takvim uvjetima
javnog mišljenja (vlastitog i svjetskog), uz sotoniziranje protivnika, druga se sastoji od ravnoteža m o ć i m o ž e doživjeti lom, pa na scenu s t u p a 'čuvar mira', tj.
razarajućih napadnih djelovanja raketnih i zračnih snaga, i traje dok se ne uništi infra­
struktura, a ne oružana sila, a treća je rekonstrukcija i obnova razorenog, što se povjera­ zemlja dovoljno s n a ž n a p o n o v n o uspostaviti 'prijašnju ravnotežu'. U
va multinacionalnim kompanijama, koje potom nesmetano iskorištavaju prirodna bo­ sustavu e u r o p s k i h država, obično je kroz povijest tu ulogu imala En-
gatstva (naftu, plin, rude, drvo i pitku vodu).
98
Vrhunac apsurda ratovanja po ovome strategijskome načelu postignut je video
zapisima u realnom vremenu s glava krstarećih raketa koje pogađaju studiozno i selek­
tivno odabrane ciljeve. To je izravan prijenos cinizma, gdje sredstvo razaranja postaje i 99
Države ili skupine država poduzimaju mnoge aktivnosti kako bi zadržale ili pono­
sredstvom informiranja. Ovdje je, za razliku od ljudske djelatnosti, zajamčena potpuna vno postigle ravnotežu u sustavu. Te aktivnosti uključuju: osnivanje saveza (alijansa),
bezličnost, potpuna obezljuđenost u masovnom doživljavanju konačnog rješenja. Kom­ stvaranje interesnih sfera, pogađanje (cjenkanje), smanjivanje jačine vojnih snaga, po­
binirajući ovo s medijskim (informacijskim) ratom, javnost se tako oblikuje za prihvaćanje većavanje jačine vojnih snaga, rješavanje spora pred sudom ili nekim drugim međuna­
odgovornog poduzimanja neodgovornosti koja je polučena sofistificiranom bojnom rodnim organizacijama i stvaranje tampon zona.
napravom. Tim načinom pritiskivači dugmeta koji označava "start" lišeni su moralnih 100
Prema klasičnoj teoriji ravnoteže sile, očekuje se kako će ona spriječiti da se
kočnica i psiholoških smetnja. Gledatelj objekte napada i razorne eksplozije na video pojedina država domogne tolike moći da može sama nametati volju drugima ili da će
zaslonima i televizijskim ekranima doživljava kao kretnje ili trzaje ameba promatrane očuvati pojedine države i sam sustav uopće, odnosno, da će osigurati stabilnost i uzajam­
kroz mikroskop. Usp. Davor Domazet-Lošo, Hrvatska i veliko ratište, isto, str. 344. nu sigurnost te jačati mir odvraćanjem od rata.

82
83
V Ihlvoi Oi.iim.-cl / U M I k l D N O V l N A M UTAJU

gleska, jačajući na taj način, postupno ali sigurno, svoju imperijalnu i i',i varilo ono što John Coleman naziva 'promjenjivom slikom čovjeka'.101
moć. Drugi geopolitičari drže kako je teorija ravnoteže sile nepotpuna Pmnalazeći manevarske prostore koje države nemaju, asimetrični rat­
te kako se više puta pokazala manjkavom u očuvanju neovisnosti. Ona nu i bahato i nasilno nameću neoliberalističku mondijalizaciju. Asime-
je nesigurna i nerealna zato što ne postoji potpuno pouzdan način nija je u ovome slučaju virtualna i u svakodnevnom životu uzrokuje
tumačenja pojmova mjerenja, razvijanja i usporedbe postojeće sile. kiize i preispitivanje tradicionalnih identiteta, koji se, prema Donnu
Političari, da bi prikrili svoju nesigurnost i bojazan, tu objektivnu sla­ I !arawayju, razdvajaju, mrve i nestaju u destrukcionističkim procesi­
bost ravnoteže sile nastoje nadomjestiti težnjom za vlastitom supe- ma. 1 " 2
riornošću. Destrukcionizam je, u sprezi s relativizmom, izrodio terorizam. On
Sve ove kritike ne upućuju na to daje pogrješno misliti o zastarjelosti ie njihovo zakonito dijete. Ponajprije, terorizam se kao što piše Ivica
teorije o ravnoteži sile. Naprotiv, za stabilniji svjetski poredak bilo bi Relković, može definirati kao reakciju nemoćnoga na status moćnoga,
više izgleda kada bi bilo, primjerice, pet približno jednako jakih bloko­ i zato je terorizam krvavi krik inferiornoga pojedinačno usmjeren na
va, od kojih bi svaki uključivao veći broj država, umjesto današnje glo­ iilativno ograničen prostor, i broj, superiornoga. Terorizam je uvijek
balno prevladavajuće asimetrije. Ukratko, dok znanstveni i medijski neprihvatljivo zlo, ali, kao što naglašava Relković, nije uvijek u opozi-
poslušnici 'hijerarhije urotnika' na teoriju ravnoteže sile gledaju kao na c iji prema dobru. Budući da je terorizam reakcija na nešto, po Relko-
sirovu, priprostu, pojednostavljenu ili zastarjelu teoriju međunarod­ viću, on je, zapravo, tragično susretište nadmoćnog i nemoćnog. Baha-
ne politike, i bez adekvatnog objašnjenja onoga što se na početku 21. lost nadmoćnog i bijes slabog jest jednadžba terorizma. 1 0 3 Netko je tu
stoljeća događa na političkoj pozornici, svijet će i dalje biti suočen s fe­ jednadžbu morao osmisliti i ona nečemu mora služiti. Nije li, zapravo,
nomenom prijenosa i povećanja agresivnosti u nevojnim strategijama. njezina svrha legitimirati vođenje rata bilo kada i bilo gdje i cijeli svijet
pretvoriti u bojno polje. To je razlog zbog kojega se globalni terorizam
sve lakše iščitava kao nasilje bez jednoznačne zadaće, bez zadanog vre­
Suvremeni oblici asimetričnog rata mena i bez jasno definiranog 'neprijatelja'. Na taj su način gospodari
kaosa terorizmu posredno priznali ono što su u svojim planovima zacr-
Bit asimetričnosti jest preobrazba fizičkih učinaka nasilja u psiholo­
ške učinke, kojima se preoblikuje mentalni prostor i politiku supar­
ničke strane. Asimetrija nije jednostrana niti se odnosi samo na me­ 101
O tome programu John Coleman piše: "Nacija će biti programirana na promjene
đunarodnu mafiju, terorističke skupine ili tržište narkoticima, nego i tako će se naviknuti na te programe promjene da ne će biti moguće opaziti kada su se
velike promjene dogodile. Tako smo se brzo strmoglavili otkako je napisana knjiga The
ona obuhvaća i nevladine udruge, institucije civilnog društva, nedržav­
•\quarian Conspiracy (Zavjera Vodenjaka) da danas razvod braka ne ostavlja nikakva pečata,
ne sudionike, ali i kvantitativnu razliku između snaga zaraćenih stra­ samoubojstvo je na najvišoj razini, a da se zbog toga rijetki uzbuđuju, društvena skre-
lanja i seksualni poremećaji, koji se nikada u pristojnim krugovima nisu mogli ni
na, poput sukoba velesile i njezinih ad hoc partnera sa slabom i nejakom
spominjati, danas su uobičajena pojava i ne pobuđuju nikakav poseban prosvjed. Kao
državom. Primjena različitih sredstava i stilova, kao i nametanje svjeto­ nacija, nismo opazili kako su 'promjenjive slike čovjeka' zauvijek radikalno promijenile
naš američki način života. Usp. John Coleman, Hijerarhija zavjerenika: Komitet 300, DE-
nazora i dvojbenih vrjednota jesu neizostavna sastavnica asimetričnog
TECTA, Zagreb, 2005., str. 95.
nastupanja. U asimetričnom ratu sve je oružje, i novac i komunikacije 102
U današnjem suvremenom globalnom svijetu, multidimenzionalne pojave cy-
i informacije i mediji i Internet i psihološki teror, ali i MacDonalds i berspacea, Interneta, razvijaju svijest i supremaciju virtualnosti u svakodnevnom životu
kroz fenomene uronjenosti (izoliranosti osjetila i osjećaja, prisutnosti osoba na dru­
Coca Cola i CCN i Nike i hollywoodski filmovi nasilja i katastrofe i gom mjestu), interaktivnosti (sposobnosti računala da promijeni oblik virtualnog
rock, rap, heavv metal glazba. Ovo raznoliko oružje omogućuje gospoda­ okružja), informacijskog intenziteta (stupanj do kojeg virtualni svijet pruža korisniku
informacije o virtualnoj okolini). Usp, Jure Vujić, isti, str. 207.
rima kaosa napad na sive zone kako bi se osigurao maksimalan profit i 103
Usp. Ivica Relković, isto, str. 37.

84 85
€> / l.lrni / lHIII,I.TI /,,S,i k I < > N ( > V I N A M lll'AJU

tali - da mu prostor djelovanja 'legitimno' bude svako mjesto na svijetu kojemu se te iste ciljeve preoblikuje u nejasne, a njih se, pak, ostva-
- a protuudar će uslijediti samo onda kada oni prosude da je došlo mje upravljanim krizama i nadziranim neredima. Regularna opasnost
vrijeme ovladati nekom novom strateškom gravitacijskom točkom. .•amijenjena je iregularnom, u kojoj nasilje služi kao sredstvo pomoću
Vijetnam je začetak suvremenoga oblika asimetričnog rata. Osjećaj kojega se ostvaruju pričinom stvoreni nejasni ciljevi.105 U tome je pa-
bespomoćnosti koji je u tome ratu nastao još se više pojačavao spoz­ i.uloks dvadesetoga stoljeća!
najom da se neprijatelja ipak može uništiti, ali uz iznimno veliku cijenu. Ako asimetrični rat jest rat bez protežnosti, koje je onda njegovo
Nuklearni napad ne bi uništio samo život na tlu, a može se pretposta­ ;'Javno oružje? Novac! - uzviknut će osviješteni geopolitičari. On
viti da su američki političari upravo na to pretendirali, nego bi izazvao podliježe svim zakonitostima uporabe oružja. Može ga se rabiti pojedi­
i do tada neutralne strane na odmazdu, pa bi na kraju prijetila opa­ načno, skupno, izravno, neizravno, povremeno, dugotrajno, ali najbolje
snost od njegova eskaliranja u totalni termonuklearni rat. Upravo je ta se učinke postiže s isturenim motriteljem. Što je neka zemlja eko­
činjenica za stratege bila nepremostiva zapreka. Razum ipak donosi nomski razvijenija, to više proširuje ljestvicu svojih monetarnih oruđa
pobjedu - svijet pristaje na Hladni rat i na rovovske položaje koje će i instrumenata kredita. U biti, u međunarodnoj monetarnoj zajednici
razdvajati 'željezna zavjesa'. To je, konkretno, podrazumijevalo balan­ svako društvo ima svoje mjesto - jedni povlašteno, drugi jedva
siranje između nestabilnog mira i totalnog rata i svijesti o nizu prijelaz­ preživljavaju, treći su kažnjeni. Prema naumu gospodara kaosa, tj. svijeta,
nih stanja između tih dviju krajnosti. No, tu nastupaju problemi, kojih novac bi trebao postati središnjim mjestom 'nove religioznosti' i zajed­
su glavni protagonisti sukobljenih strana bili svjesni - kako izbjeći eska­ ništva, u kojemu više nema mjesta za Boga, tj. jedino vrijedno pošto­
laciju 'sporadičnog' rata u nuklearni rat. Što je moglo biti rješenje za taj vanja trebao bi biti novac. Uz pomoć broja on već sada ravna i određuje
gordijski čvor? 1 0 4 U poučku zvanom 'Gordijev čvor' zrcali se jedna ve­ sudbinu ljudi, naroda i svijeta. Moćna 'meka sila' postala je propo­
lika istina - pokvarenost je uvijek lakša od vrline, jer za sve pronalazi vjedaonica te i takve 'religioznosti'. A ljudi kao ljudi, sve su manje
prečicu. Kako je onda riješen problem "Gordijeva čvora", tj. zamršena svjesni toga novoga materijalno-financijskog svjetonazora te podjela i
priroda konvencionalnog rata i njegove neizbježne eskalacije u termo­ posljedica koje će novac, zahvaljujući svojim tehnikama, izazvati. Može
nuklearni rat? U duhu drevne legende, poput Aleksandra Makedon­ se reći da će, zahvaljujući novcu kao glavnom oružju asimetričnog rata,
skog, on je presječen ne mačem nego riječima - Ne više Vijetnam. Je li u budućnosti postojati samo dvije vrste ljudi - prvi malobrojni i izvan­
moguće takvim načinom postati gospodarom svijeta? Ako je suditi po redno moćni te drugi brojni i siromašni. I tako će se napokon ostvariti
11. rujnu, odgovor je potvrdan. tvrdnja sedam grčkih mudraca da je "Novac krv i duša ljudi, i onaj koji
'Ne više Vijetnam' nije značilo ništa drugo nego činjenicu da je ga uopće nema, hoda mrtav među živima".
klasična shema jasnog definiranja neprijatelja s početka i sredine dva­ Novac je već vjekovima oružje u rukama 'hijerarhije urotnika', a
desetoga stoljeća, na kraju toga istoga stoljeća, zamijenjena shemom u osobito poslije osnivanja Engleske narodne banke, 1694. I, od tada im
kojoj ne će biti jasno definiranih ciljeva rata, pa stoga ni jasno definira­ je trebalo nešto manje od sto godina za izvođenje prvog pravog pre-
nih neprijatelja. Dakle, nepodnošljiva lakoća rata kao politike drugim vratništva i juriša na Krista i njegovu Crkvu. Igre s novcem možda
sredstvima i iz toga jasnih ciljeva zamijenjena je stanjem sukoba u najbolje oslikava prikaz talijanskog trgovca za stolom i pisaćim pribo­
rom, koji se sredinom 16. stoljeća nastanjuje u Lvonu, i postaje bogat.
1M
Dobro je prisjetiti se. U gradu Gordiju, na obali Male Azije, postojao je, prema
legendi, čvor koji je na svojim kolima načinio frigijski kralj Gordios. Prema legendi,
vjerovalo se da će onaj tko razmrsi taj čvor postati gospodarom Svijeta. Aleksandar 105
Unatoč namjerno stvorenoj magli, ciljevi rata u suvremenosti znače: (1) umanji­
Makedonski, došavši u Gordiju, umjesto da čvor razmrsi, presjekao ga je mačem, što će ti slobodu međunarodnoga djelovanja, (2) ograničiti suverenitet, (3) narušiti terito­
se držati predznakom njegovih velikih ratnih pobjeda (uspjeha). rijalni integritet. Usp. Davor Domazet-Lošo, Hrvatska i veliko ratište, isto, str. 319.

86 87
k I <l N l) V I N A S T U I' A J U
••I I,

Geopolitičari bi rekli da je slika savršen prikaz sablazni, čak I U OC1I1KI k.io takav izniman indikator tih procesa. Na temelju života novca može
onih koji dosta dobro razumiju rukovanje novcem i igru razmjene. Jer .(• donijeti prilično siguran sud o ukupnoj djelatnosti ljudi, sve do
ako je moneta 'čarobnjaštvo koje rijetki razumiju', onda monete koje to najskromnijih i najskrovitijih oblika njihova života. On je predmet
nisu i novčane igre povezane s običnim zapisivanjem, ne samo da djeluju pohlepe i pozornosti - stvarnost koja želi postati nečim stoje nadživjelo
zamršeno nego su i đavolske i povod uvijek novom čuđenju. Doživljaj sva carstva. Život i tijekovi novca tako postaju najmoćnijim oružjem u
je to ne samo običnih ljudi od prije četiristo godina, nego i onih danas, tukama sila neformalne moći i gospodara kaosa, koji ih iz podzemnih
jer se ni u eri elektroničkog novca, složenih burzovnih špekulacija potpo­ tokova svijeta upravljaju njegovom vanjštinom. Slobodnije rečeno, oni
mognutih suvremenim telekomunikacijskim i informacijskim tehno­ su dispečeri pojavnosti toga svijeta. Kada se kaže da je novac totalno
logijama ništa nije znatnije promijenilo. 106 Štoviše, još je nerazumlji- oružje asimetričnog rata, pod tim se podrazumijeva njegova neizbježna
viji i, kao vrhunska vještina upravljanja svijetom i modeliranja svijeta, prisutnost i ono što ga prati - nagle promjene cijena temeljnih namir­
poznat je samo uskoj eliti iz urotničke hijerarhije. nica koje kao lavina pokreću nezadovoljstva, socijalne nemire i krize
Širenje financijskih tržišta jest drama preobražavanja u zemljama te, na kraju, i ratove. 1 0 8 Ako je priroda novca takva, onda nitko zbog
naviklim na takvo tržište, jednako kao i u onima koje ono tek zahvaća, mogućih osobnih iskustava ne bi trebao o tome dvojiti.
a da one te drame nisu ni svjesne. Svako društvo, bilo ono u tranziciji
bilo izvan nje, koje otvara vrata novcu, tj. investicijama, prije ili ka­
snije gubi stečenu ravnotežu i oslobađa snage koje od tada više nisu Posljedice neodređenosti asimetričnog rata
pod nadzorom. Nova igra miješa karte, pri čemu nekolicinu rijetkih
povlašćuje, a druge odbacuje na zlu stranu sudbine. Cijelo se društvo Temeljno i za razumijevanje ključno pitanje glede važnosti asime­
pod tim utjecajem mijenja, jer je utjecaj novca postao totalan. 1 0 7 Gdje tričnoga ratovanja krije se u nepostojanju njegove opće definicije kao
god se pojavi, on se upliće u sve ekonomske i društvene odnose te je odgovora koji bi nedvosmisleno ukazao na one oblike i mogućnosti
djelovanja što se nalaze unutar okvira međunarodno opće prihvaćene
106 definicije rata i ratovanja. Očigledno je da se svi mogući oblici zlopora­
Burza je osmišljena tako da služi isključivo vlasnicima velikih količina kapitala,
tzv. krupnom kapitalu. Kada se utjecaju kapitala na kretanja na burzi pridoda politička be asimetrije sa svrhom nanošenja štete potencijalnoj žrtvi ne mogu
moć, koju ostvaruje ne samo kapital nego i cijela mreža pod nadzorom 'hijerarhije svesti pod klasičan pojam rata. No, jednako tako je sigurno da po­
urotnika', omogućen je pristup informacijama pa utjecanje na ključna zbivanja omo­
gućuje ostvarivanje dodatne spekulativne dobiti. Na taj je način krug oko burze potpu­ sljedice takva ratovanja mogu biti i vrlo velike, te ih se bez dvojbe
no zatvoren i preostaje samo da financijska internacionala umješno koristi stečenu i može svrstati u kategorijalni pojam rata. Naime, pokazalo se da su
brižno izgrađenu poziciju. Da oni to itekako dobro znaju, najbolje potvrđuje povijesni
primjer tzv. burzovnog sloma iz 1929. godine. Više od deset godina (poslije Prvoga
svjetskoga rata) spekulativni balon je rastao na burzama i to toliko da je dosegnuo
iznimne brojevne vrijednosti. Kada je krupni kapital ('hijerarhija urotnika') to odlučio, va i dovodi u stanje ropstva, stanje očaja i svake podložnosti djelovanju sotonskih sila
povukao je svoj udio prodajom dionica po najvećoj cijeni i tako sebi osigurao veliko koje opsjedaju ljudsku dušu, jer duša i jest glavni cilj u cijeloj toj 'igri'. Zato je burzovna
bogatstvo u dolarskim brojevima, a svi ostali su, zbog strmoglava pada vrijednosti dioni­ spekulacija postala vremenskom konstantom i zato se nacionalne barijere koje postoje
ca, dobili sitniš. Ključna spoznaja jest u tome tko je kupio te tada spekulativno obezvrijeđ­ neprestano ruše ili barem zaobilaze po svaku cijenu jer smetaju 'radu' kapitala. Ta je
ene dionice i dao taj sitniš izbezumljenim vlasnicima dionica. Sve što je išta vrijedilo, pojava kristalno jasna: ukidanje svih državnih valutnih i nacionalnih zapreka te stva­
imalo stvarnu materijalnu podlogu, za sitan su novce, za dolare koje su dobili tako što ranje jedinstvenog i monopolnog svjetskog tržišta kapitala i robe. Formalno će se uki­
su prvi prodali dionice i pokrenuli lavinu, kupili isti vlasnici krupnog kapitala, finan­ nuti sve države. Ostvarit će se cilj liberala, komunista, anarhista i svih ostalih nadnacio­
cijska internacionala. Usp. Marko Francišković, Hrvatska knjiga opstanka, Zlatno pero, siječanj nalnih i panreligijskih utopista. Ono što će ostati ili što bi po planovima trebalo ostati
2004., str. 33. bile bi globalne institucije koje bi, u biti, imale sve osobine države i državnog suvereni­
107
Stvoren je sustav u kojemu se sve mjeri novcem, u kojemu je novac postao teta. Sav suverenitet koji se danas, iako većinom samo formalno, drži nositeljem suve­
ekvivalent svakom materijalnom dobru te je nestalo razlike u poimanju novca ili imanja reniteta,
108
imaju države koje su većinom nacionalne ili su postale nacijom.
bilo čega materijalnoga- Monopolističkim nadzorom nad novcem čovjeka se upropašta- Usp. Davor Domazet-Lošo, Gospodari kaosa, isto, str. 345. -351.

89
€> ' ><i\m / ),,in,i •!•! / , I M , k 1 i ) N ( l V I N A M lll'AII)

posljedice asimetričnoga ratovanja za civilno pučanstvo pogubnije od migracije, prouzročene siromaštvom, bogate države sjevera percipi-
onih koje se zbog povijesnih i konvencionalnih razloga uobičajeno po i.ijtt kao transgranične opasnosti. Na cijelome planetu pučanstvo se
drazumijevaju kao ratne prilike. Zbog nepostojanja spomenutih me­ koncentrira u gradovima, čija ekspanzija izmiče svakome nadzoru. I na
đunarodnih norma, zemlja koja je postala žrtvom asimetričnoga napa­ •-jeveru i na jugu razgranate aglomeracije remete ekološku, socijalnu i
da ne može računati na odgovarajuću pomoć u suzbijanju 'medijske, ekonomsku ravnotežu, a sve se bogatstvo koncentrira i akumulira u
novčane, pravne ni kulturne' agresije. Upravo u nepostojanju defini­ i u kama povlaštene manjine, što dovodi do napetosti koje politička
cije asimetričnoga ratovanja ni načina njegovoa izvođenja krije se te­ moć često ne može riješiti na miran način. Megalopolisi juga - Mexico,
meljni razlog sve veće ekspanzije takva ratovanja.
Sao Paulo, Calcuta, Kairo, Lagos, Sangaj - navješćuju krah zapadnoga
Osim prevelike količine sigurnosnih problema koji pogađaju život­ modela urbanoga društva. Istodobno na periferijama velikih gradova
ne nacionalne interese, u mnogim dijelovima svijeta postoji mnoštvo .-.ernalja sjevera raste broj geta, čiji stanovnici svoje nezadovoljstvo često
nasilnih nereda i klonulih država. Tu se nameću neka temeljna pi­ izražavaju izljevima nasilja. Pariz i Budimpešta (2006.) samo su zorni
tanja. Ako nadzirani nered i humanitarna katastrofa opravdavaju inter­ primjeri toga novoga oblika nasilništva. U geopolitičkome smislu, svijet
venciju toga mitskoga bića zvanog 'međunarodna zajednica', zašto su današnjice jest prizor velikog kaosa - s jedne strane postoji mnoštvo
uvijek Sjedinjene Američke Države te koje igraju glavnu ulogu? Za gospodarskih i političkih unija, a s druge strane postoje podijeljene
gospodare kaosa neki su dijelovi svijeta i neki kontinenti besperspektiv­ države, međuetnički sukobi te manjine koje zahtijevaju neovisnost i
ni. Geopolitičari su odavno naslutili taj njihov inverzni protekcioni­ suverenost. Upravljane krize i nadzirani neredi stvaraju nepredvidlji­
zam i zato su upozorili da se s takvim selektivnim načinom pristupa vu i neuravnoteženu fraktalnu geopolitičku geometriju.
svijetu ne može daleko doći, jer on, prije ili kasnije, postaje ograniča­
U čemu se sastoji očitovanje novih izazova? U virtualnoj stvarnosti
vajućim čimbenikom sveukupnog ljudskog razvoja. Rješenje ove para­
identiteti, po Macluhanovom pojmu, postaju 'bestjelesni', hibridni i
digme gospodari kaosa našli su u globalizaciji. Pomoću nje oni vrlo uspje­
nomadski, kao odraz intenzivnih kriza mentalnih sklopova koji su če­
šno provode sve veću virtualizaciju i prostora i života, u kojima sustav­
sto posljedice iskorijenjenosti, preplavljivanja i patologije informacija
nim informacijskim umrežavanjem dovode do novih geopolitičkih iza­
te beskrajnih informacijskih obrazaca. Monopoliziranje informacija i
zova.
njihova manipulacija poprimili su planetarne razmjere. Od toga nije
S globalizacijom rastu nejednakost i diskriminacija u svijetu. Svjetski pošteđena ni znanost. Ni ona nije mogla izbjeći monopolističke ten­
gospodarski stroj proizvodi sve više marginalnih skupina, osobito među dencije ni manipulacije ciljevima koje zakulisno provodi 'hijerarhija
mladima, ženama, imigrantima i izbjeglicama. 109 S druge strane, orga­ urotnika'. Zato je svijet današnjice na geopolitičkoj razini, osim s in­
nizirane međunarodne kriminalne mreže dovode do novih opasnosti formacijskim, suočen i s ratovima znanosti. Lišena tradicionalnih dog­
preuzimanjem vlasti nad raznim ilegalnim aktivnostima - prostitu­ ma i ovisna o financijskoj moći 'hijerarhije urotnika', znanost je, na
cijom, ilegalnom trgovinom, narkotržištem, prodajom oružja. Velike početku 21. stoljeća, poremećena prevratničkim valovima. Normalna
je znanost odbačena jednako kao što su odbačeni identiteti i vrjedno­
109 te. Svijet je ušao u razdoblje 'postnormalne' znanosti, u konfuziju znan­
Deplasirane populacije smještene u izbjegličkim kampovima UNHCR-a, pred­
stavljaju ne samo rezervu za potencijalnu reprizu sukoba nego i čimbenik destabilizacije stvene paradigme, u kojoj su činjenice nesigurne, vrijednosti sporne,
za zemlje primateljice. Socijalna kriza jamči trajnost jednog čimbenika, budući da pučan­ ulazi nedefinirani, a odluke žurne. 1 1 0 Nije li to 'kraj znanosti' što ga je
stvo nikada nije do kraja razoružano, a klanska osveta (poput jemenskog ili hamurabin-
skog koda časti) održava etničke temelje sukoba, u kojem cijele generacije nisu pozna­
vale drugo negoli rat. Postojanje utočišta je važan čimbenik (Turska za Kavkaz), kao i
pomoć dijaspore iz bogatih zemalja (Armenci iz Nagorni Karabakha, albanska dijaspora 110
iz Njemačke, eritrejska iz Italije ili čečenska iz Jordana). Nazočeni su također i lokalni O postnormalnoj znanosti i konfuzijama znanstvene paradigme početkom deve­
resursi koji uvjetuju ratne strategije (tržište dijamantima, drogom, pljenidbe humani­ desetih godina prošloga stoljeća pisali su J. Ravetz i S. Funtovvicz. Usp. Scientific Know-
tarne pomoći, otmice). Usp. Jure Vujić, isto, str. 212. ledge and its social Problems. Transaction Publishers, New Brunswick, 1996., i Uncertainty
and guality in science for policy, Dorderecht, Kluwer, 1990.
90
91
«> k I i i Ni > V I N A S 1 U I' A | LJ
' '.ir.u / hmni.rl I mu

ushićeno najavio Johan Horgan, jedan od glasnogovornika suvremeno •..ili', jer nova geopolitička slika nameće asimetričnu igru, koja ne od­
1
ga prevratništva." Na ruševinama starih, izrasle su nove 'postnormal- govara klasičnom poimanju pobjednika i gubitnika. Novi svjetski po-
ne' znanstvene paradigme - genetski inženjering, AFDS, 'kravlje ludi­ i c-ilak jest model svijeta u kojemu Sjedinjene Američke Države imaju
lo', 'ptičja gripa', kloniranje i pokusi na ljudskim bićima. Dakle, rezul­ ulogu novoga starog Rima, a Europa doživljava sudbinu starogrčke ci­
tati 'postnormalnih' znanstvenih paradigma izravno su usmjereni pro­ vilizacije koja treba nestati u temeljima novoga svijeta.113 Valjak 'hije-
tiv čovjeka, bića koje kršćanstvo drži Božjim stvorenjem kojemu je Bog i.nhije urotnika' kreće se po sotonskom redu vožnje. Čovječanstvo s
udahnuo dušu. Znak Božje mudrosti u čovjeku jest razum. Ako se povjerenjem hrli u zamku koja mu je postavljena. Novi svjetski pore­
čovjek tim razumom koristi kako bi poništio prirodne zakone, on ustaje dak sve više steže svoj obruč. Poslije Drugoga svjetskoga, a osobito
protiv samoga Boga, on se Bogu ruga, on priznaje da Boga prezire. poslije Hladnoga rata, urotnici su proširili sustav moći i vlasti nad
I, što se događa sa svijetom u kojemu trijumfira 'nova znanost' i pobijeđenom Europom. Sve države istočno od crte Baltik -Jadran po­
kojoj je Bog smetnja? Ona, umjesto da smanjuje, povećava sive zone stale su, poput Njemačke, uplašene i pognute glave. Ako se netko,
na planetu Zemlji. 1 1 2 A te nove sive zone čine podlogu za uvođenje kao, primjerice, Hrvatska, tome usprotivi i čak pobijedi u nametnutom
svijeta u geopolitički kaos, s kojim se svijet više ne zna nositi, jer je ratu, završava na optuženičkoj klupi i biva rasprodan. U hrvatskome
sigurnosti nestalo. Kada je već riječ o sigurnosti, poseban problem za slučaju, za njezin bitak - more, šumu, plodnu zemlju i pitku vodu -
države jest cijela mreža nevladinih organizacija, međunarodnih usta­ čak ni kocke nisu bacili, nego je rastrgaše uz pomoć i slugansko poslu-
nova i organizacija te raznih tvrtki koje djeluju bez ikakva nadzora jav­ šništvo domaćih klonova umrvljene svijesti i zamrle savjesti.
nosti. Umreženost takvih struktura govori sama po sebi - njihova 'uve­ Novo se ustrojstvo svijeta temelji na sili i nasilju, a ne na slobod­
zana' moć veća je od moći države u kojoj djeluju. S druge pak strane, nom opredjeljenju. Riječ je o tome da moćnici zadiru u sve pore dru­
realnost ove asimetrične opasnosti očituje se u činjenici da države štvenoga života svih zemalja svijeta. 'Hijerarhijski urotnici' aktiviranjem
nemaju iskustva kako se s tom opasnosti nositi. Gledano problemski, subverzivne djelatnosti diktiraju dalekosežnu premetačinu svega na
nevladine organizacije jesu samo jedan od instrumenata asimetrično­ svijetu, u prvome redu u svim kršćanskim zemljama. Uspostavljanje
ga vojno-političko-diplomatsko-financijskog nastupanja s namjerom novoga gospodarenja svijetom ima cilj ostvariti prevlast jedne skupi­
konačnog ostvarivanja teze o 'kraju povijesti', bilo da se gleda Marxo- ne, jedne klase moćnih financijera i vlasnika kapitala. Prozboriti nešto
vom bilo Fukuvaminom dioptrijom. Drukčije rečeno, ustoličenje no­ protiv njih znači izložiti se medijskome linču. Kada netko ipak o tome
voga svjetskoga poretka i jedinstvene svjetske vlade nije moguće prozbori, biva napadnut kao opskuran 'antiamerički' element, a postaje
izbjeći. i protivnikom demokracije i progresa. Poslije toga prvoga juriša, mno­
No, do toga trenutka, neka posluži Holbrookeova frazeologija - ima gi isprani mozgovi, koji nisu kadri pojmiti da je život moguć i izvan
još mnogo 'prljava posla' koji treba obaviti. Naime, u novim svjetskim galaksije militantnoga liberalizma, nastavljaju s kamenovanjem, sve
uvjetima upravljanih kriza i nadziranih nereda više ne vlada 'dvoprotežni dok se 'globohulnika' ne dotuče.

''' Usp. Davor Domazet-Lošo, isto, str. 292.


112
Moguće je pretpostaviti da će se te sive krizne zone širiti i nadalje, u doba 113
Prema L. C. Thurovvu, autoru knjige Kaos i nazadovanje, zatim prodor barbara,
turbulencija i afirmacije velikih multietničkih država. U geopolitičkom smislu, iako je zapadnoj civilizaciji prijeti postupan raspad, sličan onome Rimskoga Carstva, što upućuje
unipolarni svijet utemeljen na funkcionalno-interesnoj geografiji, on je također paralel­ na 'trendove pretjeranosti', onako kako to tumači H. A. Kissinger: pretjerano bogaćenje
no proizveo iracionalno-nefunkcionalnu i neprikladnu geografiju. Ove će lokalizirane malobrojnih grupacija bogatih i osiromašenje prosječne većine, polarizacija razvijenih
krize, što zbog slabog intenziteta i potencijala zd destabiliziranje, što zbog pomanjkanja ekonomija sjevera i siromašnoga juga, jaz obrazovanih i neobrazovanih, fenomeni (kao
interesa međunarodne zajednice, i dalje trajati, alimentirajući eksplozivnu Pandorinu suvremeni pandani kasnoga Rima) koji bi trebali ubrzati sve već postojeće napetosti i
kutiju suvremenoga geopolitičkog kaosa. Usp. Jure Vujić, isto, str. 213.-214. dijalektičke antagonizme današnjega svijeta. Usp. Jure Vujić, isto, str. 212.

92 93
*> M i l i m Mn/IM.I'I /,!•,,, k I i i N i > V I
1
N A S 1 U I A | II

Posvuda u m e đ u n a r o d n i m o d n o s i m a kao i m u d r a cjelokupne za­ koje, islina, nije toliko vidljivo, ali se žalo uvijek pokazalo u s p j e š n i m u
p a d n e civilizacije, dogodila se mutacija političke moći. Taj geopolitički podržavanju terora koji će, ne više djelomično n e g o globalno, osigurati
f e n o m e n najbolje je vidljiv na razini države, čije su m o g u ć n o s t i o b r a n e -.lijepu p o k o r n o s t n a r o d a . Urotnici i te k a k o d o b r o znaju d a j e d a n a s ,
legitimnih i legalnih nacionalnih i n t e r e s a toliko oslabljene da ona više ii.i početku 2 1 . stoljeća, m a l o o n i h koji n i s u s p r e m n i žrtvovati o p ć e
ne m o ž e jamčiti sigurnost ni p o d u z e ć u ni školi ni zdravstvenim usta­ d o b r o radi vlastitih z a s e b n i h p r o b i t a k a . Takvo stanje ljudskog d u h a
n o v a m a ni obitelji. Uništava se sve oblike vertikalnog ustroja države, u jest n e p r e s u š n i izvor o n o g a što oni zovu r e v o l u c i o n a r n i m m a s a m a . Toj
korist h o r i z o n t a l n e , m r e ž a s t e s t r u k t u r e m o ć i . Financijska tržišta tkaju slijepoj prevratničkoj m a s i , zasićenoj u ž a s i m a m i l i t a n t n o g liberalizma
nevidljivu p a u č i n a s t u m r e ž u zaobilazeći ulogu d e m o k r a t s k i izabranih i iz njega proistekle n e o b u z d a n e slobode i socijalnih trvenja, nadzira­
vlada. Svijet je pripremljen za n o v u eru osvajanja. I, z a t o se s p r a v o m nih n e r e d a i upravljanih kriza, na čelo bi t r e b a o stati novi vođa. P r e m a
treba u p i t a t i : T k o je, zapravo, taj nevidljivi potencijalni vladar svijeta planu alkemičara n o v e revolucije, prvo stoljeće trećega tisućljeća t r e ­
na p o č e t k u n o v o g a tisućljeća? Sjedinjene A m e r i č k e Države jesu naj­ balo bi, dakle, p o s t a t i stoljećem i n t e r n a c i o n a l n e vlasti, u kojoj bi, da
m o ć n i j a sila svijeta i j e s u 'svjetski policajac', ali n j e z i n o m m o ć i već p a r a d o k s b u d e veći, vertikalni ustroj vlasti bio a p s o l u t a n . Zar prevrat-
odavno upravlja nevidljiva r u k a 'hijerarhije urotnika'. M o n o p o l a r n i svijet ništvo i asimetrija n i s u svemoćni? P r e v r a t n i š t v o m se sve m o ž e razru-
na p o č e t k u 2 1 . stoljeća nije proizvod isključivo a m e r i č k e m o ć i . Haag je siti, a asimetrijom se sve m o ž e vratiti na p o č e t a k . S Bastillom je sve
ustoličen k a o p r a v o s u d n i i n s t r u m e n t sile, a N A T O je već o d a v n o voj­ započelo, a s novovjekim će se Babilonom, izgleda, sve okončati.
n a p o l u g a n o v o g a svjetskoga p o r e t k a . 1 1 4 Kada j e N A T O d e m o n s t r i r a o
svoju snagu n a d Srbijom, a p o t o m , p r e o b l i č e n , n a d A f g a n i s t a n o m i
I r a k o m , s t r a h se u v u k a o u m n o g e 1 1 5 , jer su počeli shvaćati da se iza
5. 'Apsolutni događaji' u labirintu geopolitičke borbe
b e n i g n e političke floskule A m e r i k e k a o svjetskog policajca krije j e d a n
protiv nevidljivog neprijatelja
drugi opasan, b e z d u š a n i n e m i l o s r d a n univerzalni i m p e r a t o r . 1 1 6

'Hijerarhija u r o t n i k a ' klasični je oblik r a t a iz 2 0 . stoljeća i s t r a h o t a


"Proročanstvo n e s r e ć e služi k a k o bi se izbjeglo njezino ostvarenje."
koje su ga pratile zamijenila omiljenim d o k t r i n a r n i m p r e v r a t n i š t v o m ,
To je načelo u svojim t e z a m a z a s t u p a o H a n s J o n a s . Upozorenja na izvje­
snost katastrofe, dakle, omogućuju djelovanje u svrhu njezinoga sprječa­
IH
Summit povodom 50. obljetnice osnivanja NATO-a obnovio je neke mitove o vanja. Takav p r i s t u p podrazumijeva projekciju u b u d u ć n o s t , u vrijeme
njegovu nastanku. Treba li raketirati CNN poslije priloga u kojemu se ustvrdilo kako je poslije katastrofe, da bi ju se razumjelo r e t r o s p e k t i v n o , kao neizvjestan
NATO nastao 1949. kao protuteža Varšavskome ugovoru? One koji vjeruju u ono što
vide, posebice na televiziji, valja uputiti u neke činjenice. Poslije Staljinove smrti (1953.) događaj. U medijski u m r e ž e n o m globaliziranom svijetu p r o r o č a n s t v a
Sovjetski Savez pokušava oslabiti hladnoratovski pritisak stupanjem u članstvo ovoga
vojnog saveza. NATO ga je odbio 7. svibnja 1954., da bi za godinu dana u svoje okrilje
primio SR Njemačku. Tjedan dana poslije toga, točnije 14. svibnja 1955. Sovjetski Savez
podjele što vlada među ljudima i koja i danas označava naše gradove i čitav svijet. Nakon
kao protumjeru razvija Varšavski ugovor.
115
podjele svijeta u dva bloka, koji je držao ravnotežu zbog straha od nuklearnog razaranja
Govoreći o forumu o nacionalnim pitanjima: novi NATO za novo stoljeće, na došlo je do novih međunarodnih prilika koji označavaju egoistične interese pojedinih
Institutu Brookings, 6. travnja 2000., američka državna tajnica Madeleine Albright osoba i zemalja. Oni stvaraju nove napetosti, nerede, nesreće na pojedinim stranama
ovako je rezimirala NATO-ove postulate: "Sjevernoatlantsku ugovornu organizaciju svijeta. Te napetosti u mnogim dijelovima svijeta znak su Babilona, ne samo na po­
osnovali su preživjeli iz holokausta i rata da bi spriječili rat". Holokaust kao definicija dručju kulture i jezika, nego i oružja. Još uvijek svaki dan slušamo o izbjeglicama i
postojanja NATO-a zakasnila je u slučaju Vukovara i Srebrenice, ali je zato pružila razaranjima u našem susjedstvu. To je kaos koji rađa strahom. Novo duhovno iskustvo
mogućnost da se do temelja razori Afganistan i Irak. Dakle, kakvi uzroci takve i posljedi­
omogućuje da iziđu u prvom redu iz samih sebe, iz intimnosti svog malog svijeta,
ce!
vlastitih strahova, malodušja, opravdanog osjećaja svojih skromnih ljudskih, fizičkih i
116
O tome 'nevidljivom' uzurpatoru koji sije strah svuda oko sebe, u nadahnutoj kulturnih sposobnosti kako bi se suočili s težinom života, koji je vladao u Jeruzalemu.
propovijedi kardinal Josip Bozanić, na blagdan Duhova (23. svibnja 1999.), rekao je: Potrebno je stoga stati s novom snagom ispred kaosa, podjela i egoizama današnjeg
"Jeruzalem je izgledao kao jedan veliki Babilon. Onaj Babilon koji je plod oholosti i svijeta".

94 95
€> Hiivni />,.m,i.rl lm,: k I i ) N i ) V 1 N A S I l l l ' A J U

nesreće se odbacuje i proglašava ih se zabludama i (ili) 'teorijom urote'. Geopolitička bespuća 'apsolutnih događaja'
Intelektualne elite, radi 'mira u kući', izbjegavaju svaku polemiku o
tome, primjenjujući načelo 'opreznosti'. U biti, one mogućnost vide
I )rukčije djelovanje i ponašanje znači djelovanje koje osigurava život­
samo unutar realnosti, jer je tako lakše i sigurnije nastaviti drijemež u
ne uvjete za opstanak i razvoj, a ne za propadanje. U ozračju toga
sinekurnim foteljama. Izložiti se pogibelji biblijskih proroka za njih je
drukčijega djelovanja nužno se mora promatrati i poimati tzv. 'apso­
prezahtjevna žrtva. Zato nije nimalo neobično što intelektualac, za
lutne događaje', kako bi se razotkrilo njihove prave uzroke, kako bi se
američkog profesora Dicka Howarda, jest čovjek koji unosi značaj u
na drukčiji način rješavalo njegove posljedice. Načelo intelektualne
beznačaj. Možda se u tome krije glavni razlog da oni ne žele niti imaju
'opreznosti' ne može odagnati spoznaju da se u ovoj našoj sadašnjosti
namjeru vidjeti da je ovo današnje vrijeme, kako to napisa Bozo Lujić,
zrcali 'memorija budućnosti'. Već više od dvjesto godina čovječanstvo
identično vremenu proroka Jeremije. I onda i danas, upozorava Lujić,
iščekuje mir i blagostanje, koje su tako snažno i glasno navješćivali
dogodila se velika eksplozija zla, koja je svojim opasnim silama jedno­
|;ikobinski, boljševički ili danas neoliberalistički lažni proroci. Umjesto
stavno rastakala sva područja života i dovodila u pitanje sve vrjednote.
slobode, bratstva i jednakosti' gomilalo se zlo, koje postade neovisna
I onda i danas nemilosrdno su porušene nacionalne, moralne i reli­
sila s golemom moći razaranja i uništavanja. 'Nakupljeno zlo', kao po­
gijske vrijednosti. I onda i danas narod je protjeran sa svojih ognjišta,
sljedica mnogobrojnih prevratništava, nije moglo ići u nedogled, negdje
njihova su svetište razorena, njihovi gradovi spaljeni, a najveće vrijed­
je moralo eksplodirati.
nosti čovjeka i života pogažene. I onda i danas, nastavlja Lujić, izgleda­
lo je kao da je Bog ostavio čovjeka na cjedilu i kao da je konačno po­ Ne može biti slučajnost da je 21. stoljeće započelo upravo onako
bijedilo veliko zlo. I onda i danas otvorena su velika pitanja o Bogu i kako je započelo - događajem od 11. rujna. Čemu silne rasprave o
njegovoj pravednosti, ali jednako tako i pitanja o čovjeku i njegovu rušenju 'blizanaca' kao 'apsolutnom događaju? Ničemu drugome nego
mjestu u svijetu. Pomahnitalost zla na raznim područjima političkoga, da se logične okolnosti koje su ga uvjetovale učini zamagljenima i ne­
društvenoga i religijskoga života bila je toliko snažna da je davala boju razumljivima. Unatoč muku intelektualne elite i medijskoj inverziji,
ne samo vremenu, nego i Jeremijinoj proročkoj poruci i čak njegovoj upravljane krize i nadzirani neredi, asimetrična nastupanja i profilacija
osobnoj sudbini, zaključit će na kraju svoga razmišljanja Bozo Lujić.117 svjetskog kriminala svih vrsta nagovijestili su ga mnogo ranije, već
Sto može učiniti 'običan čovjek' u vremenima koja se označava kao negdje od Miloševićevih pohoda na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu.
'posljednja' i u kojima je intelektualna ogluha poprimila planetarne Intelektualno-medijska urota omogućila je suvremenome nihilizmu,
razmjere, postavši prevladavajućom strujom? Kako strukturirati znanje koji je iznad nietzscheovskih nebuloznih metafizičkih filozofskih kate­
za drukčije razumijevanje budućnosti pa i za drukčije razumijevanje gorija, postati univerzalnom silom. Masovni oblik destrukcije koji on
sukoba ili rata kao njegova krajnjeg stanja. Kako nasilju i zlu suprotsta­ proizvodi događa se munjevito i izravno. Televizijski zasloni i zamračene
viti drukčije djelovanje? Ovo su samo neka pitanja za čovjeka dana­ kino dvorane postali su kultnim mjestima njegova uprizorenja. Isto­
šnjice, koji svakim danom sve više živi u rastresenosti i otuđenosti, vjetan je slici koja se odašilje. Rezultat njegova hoda realnim vreme­
koji je sve zbunjeniji i potišteniji novim utopijama što ih šire lažni nom jest više nego stravičan - duboka praznina u mentalnome sklopu
proroci kojima je cilj razoriti vrijednosti, dočepati se Boga i prisvojiti čovjeka. Tu nastalu mentalnu prazninu dopunjuje inverzija stvarnosti,
pravo da umjesto njega vladaju. kojom se potiče potpuna obmana. Svrha slikopisnog prikazivanja nasi­
lja i (ili) destrukcije jest od gledatelja stvoriti 'sudionika', a ne gleda­
117
telja navesti da to nasilje i destrukciju, što bi bilo poželjno, s prijezi­
Usp. Bozo Lujić, Starozavjetni proroci, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2004., str.
204. rom odbaci.

96
97
€> /Mr,.I himui.-,-l / u s , i kl H N l i V l N A S I II I' A ] U

Događaj od 1 I. rujna nije ništa drugo nego stalnost i nastavak na iloi'.icl.i]'. On, tj. 'apsolutni događaj', na taj način sublimira sve ostale
gičnosti u povijesti, koju u određenim vremenskim razmacima upri- 'li>)',,iđaje, koji, zahvaljujući medijskoj obmani, kao da se nisu 'nikada
ličuju nihilizam i 'nakupljeno zlo'. Ukinuvši slijednost u tradicional­ MI dogodili'. Planerima rušenja World Trade Centra bio je znan Straussov
nom Clausevvitzovom i Sun Tzu Vuovom 'umijeću ratovanja', 'hije­ IH mak preživljavanja strukture i onda kada struktura nestane pod sna­
rarhijski urotnici' pretvorili su 11. rujan u sveopći rat, prikriven u ne­ gom događaja. 121 CCN-ov prijenos događaja od 11. rujna u podsvijesti
sreću. Takav oblik rata a priori isključuje svaki dijalog s 'drugom stra­ gledatelja diljem 'globalnoga sela' pretvorio je srušene nebodere u
nom'. Posljedica toga pristupa jest ta da su rušenje 'blizanaca' tijekom •vojevrsne toteme, koji i dalje žive, unatoč njihovu očiglednom ru-
kratkog vremena pretvorili u rat bez pravila, bez definiranog prostora, cnju. Medijski 'teror' pretvaranja 'apsolutnog događaja' u obred nije
bez bojišnice i bez vidljivog neprijatelja. 118 Uspjevši slijedom 'bez' spojiti bez svrhe. Njime se nastoji poništiti tijek vremena, kako bi se javno
nesreću s ratom, suvremeni je nihilizam, ne nailazeći na organizirani mnijenje pripremilo za prihvaćanje mita o nadolazećem zastrašujućem
otpor, 'nakupljeno zlo' s lakoćom usmjerio prema 'kraju svijeta', dakle, i florističkom zlu i o nevidljivoj organizaciji koja ga vremenski neogra­
prema onim vremenima koje se još naziva i 'posljednjima'. 119 Zbog ničeno upriličuje. 122 Nekadašnja drevna simbolika središta medijskim
toga objašnjenje suvremenoga nihilizma nije lišeno ni sarkastičnih je uprizorenjem događaja od 11. rujna u velikome stilu vraćena na
dosjetaka. Jednom je zgodom književnik Stanislav Lem današnje čo­ geopolitičku pozornicu. Slikovito, to ne znači ništa drugo nego da je
vječanstvo usporedio sa 'skupinom golih majmuna koji se beskonačno Bushovu 'demokraciju i slobodu' bombardirala apokaliptično-opskurna
razmnožavaju, naoružani britvama koje su izumili njihovi najinteligent­ teroristička pošast.
niji rođaci'. 1 2 0 Nihilist 21. stoljeća, ustavši protiv Boga i primjenjujući
Ako je ikada bilo dvojbe o tome da se geopolitički događaji predo­
doktrinu svedopuštenosti, izbrisao je granicu između dobra i previše
dređeno nižu u skladu s unaprijed zadanim planom, ona je poslije
'nakupljenoga zla', otvorivši tako put viziji antipovijesti. Čovjek je be­
rušenja 'blizanaca' trebala biti raspršena. Ali, kao i uvijek kroz povijest,
zočno odstranjen od vlastite prirode. Ostavši bez identiteta, čovječji
gospodari kaosa ni ovoga puta nisu stvar prepustili stihijnosti, nego su
život pretvorio se u 'pomanjkanje života'. Nestalo je čovjekove snage
entropijsku dinamiku 'apsolutnog događaja', prema Huntingtonovom
za životom. Ali, nestalo je i lika Vraga, jer je čovjek zapadne civilizacije
obrascu, pretvorili u 'sukob civilizacija'. Postojeći 'civilizacijski šok' iz­
sam spreman osigurati vlastitu propast, kako to napisa Leonardo Scia-
među neorobovlasništva koji se prostire na tri četvrtine kugle zemaljske
scia.
i nesavršenog zapadnog demokratskog modela smisleno je i namjerno
Plimni val asimetričnih nastupanja, koji je uslijedio poslije 11. ruj­ preobličen u 'programirano sukobljavanje' civilizacija svijeta, prikazujući
na, traži odgovor na pitanje koji je gornji prag izdržljivost. Gotovo svako­ ga neizbježnim.
dnevno medijsko teroriziranje javnoga mišljenja 'apsolutnim događ­
ajem' ima svrhu fokusirati pozornost ljudi samo na taj 'jedan jedini
121
C. L. Strauss je to izložio u djelu Pensee sauvage. Usp. Jure Vujić, isto, str. 2 4 1 .
122
O toj nevidljivoj i zastrašujućoj globalnoj terorističkoj aveti Andreas von Biilow
piše: "Ta, Al Kaida nije ništa drugo doli oznaka koju je izmislio Richard Clarke. Pripad­
nici Al Kaide potječu iz mase bivših CIA-inih plaćenika u Afganistanu, od kojih je
118
Usp. Davor Domazet-Lošo, Gospodari kaosa, isto, Poglavlje 3., str. 247. - 3 0 9 . 10.000 njih vrbovao sam Osama bin Laden. A sada FBI-evi goniči terorista, kojima je bio
119
Globalni nihilizam nije vlastit samo modernitetu. Tukidid je znakove toga feno­ zabranjen uvid u CIA-inu zavjereničku radionicu, te tajne CIA-ine borce doživljavaju u
mena uvidio i u drevnoj Grčkoj, kroz lik Alkibijada, te u 'Fedori', kada se proučava novoj funkciji, kao teroriste koji napadaju Ameriku. Barem dio njih, sasvim očigledno,
kapacitet destrukcije mita o Tifonu koji ruši Olimp. Trebalo je čekati 20. stoljeće i kao i ranije, diljem svijeta upošljava CIA u sukobima m e đ u muslimanskim državama, i
totalitarne avanture da se otkrije koliko je taj nihilizam, u obliku hitlerizma, staljinizma to za postizanje američkih interesa. Iz te se perspektive nipošto neutemeljenim ne čini
i kolonijalizma, proširio svoje učinke i zamah na svim kontinentima. Usp. Jure Vujić, ni njihov angažman u ulozi navodnih počinitelja zločina od 11. rujna, u svrhu insceni­
isto, str. 240.
120
ranja novoga 'Pearl Harbora'". Usp. Andreas von Biilovv, CIA i 11. rujna, DETECTA,
Usp. Jure Vujić, isto, str. 240. Zagreb, 2005., str. 276.

98
99
o H l r a i lhmui.-rl I mu K I O N 1 I V N A S I U I' A | U

Iako događaji nisu nikada apsolutni, kao što napisa Balzac, događaj Naivni su bili oni koji su pomislili da će poslije pada Berlinskoga
od 11. rujna to je postao naknadno. Odabrani medijski tumači logične . HLI i nestanka 'carstva zla' nestati i sukoba te da će homo econimus biti taj
okolnosti njegove događajnosti prenijeli su u iracionalnost, kako bi se koji će napokon svladati homo bellicusa. Utopijsko vjerovanje po kojemu
neprestano vrtio u zatvorenom i začaranom krugu terorističkog 'bije­ bi ljudi uživali u blaženome stanju spavanja sagorjelo je u kerozin-
snog ludila'. A taj događaj nije ništa drugo nego klon događaja koji se skom plamenu u središtu New Yorka, toga 11. rujna. Doista je bilo
odigrao šest desetljeća ranije. Naime, 11. rujna 2001., po mišljenju iluzorno i pomisliti da će se bezgranično cirkuliranje ljudi, roba i kapi­
mnogih analitičara i komentatora, jest Pearl Harbor ovoga novog stoljeća. tala događati bez istodobnog cirkuliranja nasilja i induciranih sukoba.
Kao što je japanskim napadom na američko brodovlje, u prosincu 1941., Opća privatizacija svega i svačega i divlji kapitalizam nemaju moći ako
potaknut ulazak Sjedinjenih Američkih Država u Drugi svjetski rat, ih ne prati i privatizacija uporabe nasilja. Paradoks 'apsolutnog doga­
tako su i događaji od 11. rujna, po volji predsjednika Busha, rezultirali đaja" jest upravo u tome što je teroristički čin širom otvorio vrata bes­
dugotrajnim ratom protiv 'međunarodnoga terorizma'. Afganistan je pućima zbilje, po čijim poljanama, svaki na svome konju riđanu, jaše
prvi došao na udar krstarećih raketa i 'pametnih bomba', dvije godine Međunarodni monetarni fond, Svjetska banka, Međunarodna trgovin­
poslije njega jednaku je sudbinu doživio i Irak, a poslije libanonske ska organizacija i NATO. 1 2 5
uvertire iz 2006. na redu su Sirija i Iran. Oba Pearl Harbora, onaj prvi i
ovaj drugi, kao što piše Andreas von Biilovv, doveli su do toga da je
jedna naoko neizbježna katastrofa natjerala birače najvećih demokra­
tskih društava da preko noći promijene stajalište prema ratu kao sred­
stvu rješavanja sukoba. 1 2 3 Koliko god je bila prijeporna prava pozadina
događaja iz 1941., kada je američko političko i vojno vodstvo žrtvovalo
američke vojnike kako bi postiglo šokantan učinak te katastrofe na jav­
125
no mišljenje, jednako je problematično i pitanje o tome je li američka Američki senator, republikanac William Roth, koji je istodobno bio i predsjednik
Skupštine Sjevernoatlantskoga saveza, u izvješću za 1999., naslovljenom "NATO u 21.
Vlada unaprijed znala za katastrofu od 11. rujna 2001. i je li čak u njoj stoljeću", ustvrdio je da se područje djelovanja NATO-a treba znatno u budućnosti
sudjelovala. Za bivšeg njemačkog ministara i stručnjaka za pitanja taj­ proširiti. Roth je držao kako bi bilo poželjno da NATO dobije mandat Vijeća sigurnosti,
ali kako bi u suprotnom slučaju morao imati mogućnost samostalnog djelovanja. "NATO
nih služba Andreasa von Biilowa 124 raspravu o tim povezanostima ne mora zadržati slobodu djelovanja", navodi se u Rothovu izvješću. "Iako bi sve članice
potiču turobni i protuamerički nastrojeni Europljani, nego gotovo Saveza bez sumnje više voljele djelovati pod mandatom UN, ne smije se ograničiti samo
na slučajeve kad takav mandat može biti postignut", dodaje Roth. Prema njegovim
isključivo sami Amerikanci. Da su se događaji uistinu odvijali onako riječima, akcije NATO-a morale bi se temeljiti na "odgovarajućoj zakonodavnoj vlasti",
kako ih Američka Vlada prikazuje u svojoj službenoj verziji, do njihova ali nije precizirao o kojoj bi vlasti bila riječ. 1 bez Rothovog preciznog odgovora to se
odnosi na vlast koja se širom svijeta uvodi 'diplomacijom tomahavvk'.
bi razrješenja, kaže Biilovv, vrlo brzo dovela žustra rasprava, u koju bi Dvostruki kriteriji koje primjenjuju Sjedinjene Američke Države i NATO, kao su­
bio uključen i tisak i koja bi posezala i za rezultatima službenih istraga, vremeni apokaliptični jahač, vidljiv je u upravljanoj krizi na prostoru bivše Jugoslavije.
Naime, Amerikanci nisu bombardirali Srbiju kako bi spasili Albance ni da bi kaznili i
koji pristižu jedan za drugim. No, događa se upravo suprotno. napokon zaustavili balkanskoga agresora, nego zato što je taj agresor počeo remetiti
plan gospodara kaosa. Milošević nije taj plan remetio dok je napadao Hrvatsku i Bosnu i
Hercegovinu, bez obzira na to što su njegove horde činile, jer je taj rat mogao biti pod
nadzorom NATO-a i njegov je ishod bilo moguće uklopiti u njihove planove. Sjedinjene
123
Američke Države imale su jednako moćne mehanizme na početku kao i na kraju deve­
Usp. Andreas von Biilow, isto. str. 255. desetih godina 20. stoljeća da, bez velikog rata, zaustave Srbe. Zašto su desetci tisuća
124
Andreas von Biilovv, doktor prava, rođen 1937. u Dresdenu, u razdoblju od ljudi trebali poginuti i milijuni biti prognani, da bi oni, na kraju, reagirali? Mogli su Srbi
1969. do 1994. bio je zastupnik u Parlamentu Savezne Republike Njemačke, gdje je, sravniti cijelu Hrvatsku, nikakav NATO ne bi napao njihove položaje. U američkoj
između ostaloga, obavljao i dužnost člana Nadzornoga odbora Parlamenta zaduženog za politici etički kriterij ne znači ništa, a pravda je samo izlika dok odgovara njihovim
'službe'. interesima.

100 101
k I l > N l > V 1 N A S I II I' A I U

Zamke doktrine o nevidljivom neprijatelju mijenja stvarnu sliku 'tijela' ili događaja. U slučaju 1 1. rujna kao 'apso­
lutnog događaja', promjena je apsolutna. Za njegovu 'apsolutnu' vi­
Danas se iza prividnoga reda skriva 'uspostavljeni i nadzirani ne­ ti ualizaciju zaduženi su mediji i njihove globalizirane mreže. U njima
red', u kojemu suvremeni lažni proroci nude mnoštvo kozmetičkih, 1 1. rujna postaje 'hipertijelo', koje procesom manipulacije, amputacije
umjetnih i varljivih pomodnih potrošačkih smicalica kako bi omogućili i alijenacije biva preoblikovano u novo vektorizirano 'tijelo' koje se
da 'zlatno runo' ne bude ispunjeno pravdom i mirom. U uniformizira- usmjerava prema nevidljivom i(ili) apstraktnom neprijatelju. 127 Bitno
nome globalnome svijetu, više nego ikada u povijesti, potrebna je in­ obilježje virtualizma s početka 21. stoljeća jest zbrka stvarnosti i njezi­
telektualna hrabrost koja će se jednostavnim i iskrenim jezikom su­ noga inverznog klona. Povrijedivši drevno načelo koje zabranjuje pre­
protstaviti jednoumlju i prevladavajućoj ideologiji militantnoga libe­ oblikovanje stvarnosti suvremeni virtualisti, prema unaprijed stvore­
ralizma. Raskrinkavanje lažnih ideala, stvorenih virtualnih predodžaba nim slikama i(ili) zamislima, nastoje izgraditi novu vrstu slika o sebi
i prihvaćenih izokrenutih vrjednota traži umnost i smjelost, ali i iro­ samima, ali još više o događajima koje oni drže 'apsolutnima'. Njihovo
niju, pa i sarkazam. Arhimed je obranio svoj grad tek kada je otpočeo djelo jest ispunjenje Nietzscheovog postulata koji kaže kako je "istin­
smjelo i pravilno rabiti svoje znanje. Svako sredstvo koje se želi pri­ ski svijet nazočan samo u laži".
mijeniti u liječenju bolesti zvane relativizam i inverzija, koja proizvodi U tome novome svijetu, temeljenom na laži, koji grade gospodari
neslogu, razdor i nasilje, treba biti proračunato, odmjereno i predefi- kaosa, drugi i drukčiji postaju predmetom mržnje i dežurnim krivcem
nirano, budući da priroda ne trpi praznine nihilizma, a ni ekscese sile. za 'sve boleštine svijeta'. Virtualizacija 'apsolutnog događaja" proizvela
U ovome slučaju, dakle, klin se klinom ne izbija. U tome smjeru, nakon je geopolitičku transformaciju na planetarnoj razini koja je, prvi put u
što su moćni CNN i njegovo medijsko klonirano bratstvo traumu od povijesti, dovela čovječanstvo u mogućnost počinjenja 'globalnog sa­
11. rujna pretvorili u apokaliptičan i pseudospiritualan događaj, koji moubojstva'. U takvoj perspektivi mir je samo privremen kratak kom­
je, tobože, prouzročio nevidljivi neprijatelj, njegovo razumijevanje pret­ promis između dugih razdoblja nasilja. Najvažniji izazov suvremenoga
postavlja identificiranje uzroka, ali i njegovo smještanje između privi­ globalnog društva jest kako spriječiti da nadzirani neredi i upravljane
dnoga mira i opće katastrofe. Nužno je čini zaustaviti i razbiti njegovu krize ne unište različitost kulturnih identiteta i ne razore temeljne
daljnju virtualizaciju, kako bi budući planirani nadzirani neredi i upra­ vrjednote. U tome pogledu virtualizacija 'apsolutnog događaja' i slijedni
vljane krize bili izbjegnuti. ratovi kao njegova posljedica neizbježno bi se morali ticati i svjetovnih
Virtualizacija nije samo proces stvaranja 'nove stvarnosti', nego i intelektualaca i teologa. Tumačenje po kojemu nasilje jest nužan od­
umjetna mutacija identiteta. 1 2 6 Kada se jednu osobu, jedan kolektivi­ nos među ljudima, koji poremećuje 'sklerozu situacije', uvijek vodi
tet, jedno djelo, jednu informaciju, a u slučaju 11. rujna jedan 'apso­ prema Blakeovim 'mračnim sotonskim mlinovima', u kojima se od
lutni događaj' virtualizira, on postaje deteritorijalan, izvučen iz fizičkog, mljevine po želji i lako može proizvesti fiktivne instrumentalizirane
zemljopisnog prostora i vremenskog slijeda. Virtualizacija naprosto 'neprijatelje'. 128 Walter Lippman je to dobro uočio i za njega dvojbe

126
Riječ 'virtualno' potječe od srednjevjekovnog latinskog idioma virtuaiis, koji potječe 127
Čovječanstvo prolazi kroz tri procesa virtualizacije. Prvi je povezan sa znakovima
od virtus, a znači snaga, sila. U skolastici, ono stoje virtualno postoji u snazi, ali ne u - virtualizacije realnog vremena. Drugi je potpomognut tehnikama - virtualizacija akcije
djelu. No, virtualno danas teži k aktualizaciji, i to tako da na kraju ne ostvari efektnu ni (događaja, nap. aut.), tijela i fizičke okoline. Treći proces evoluira s kompleksnošću dru­
formalnu konkretizaciju. Virtualnost se ne suprotstavlja aktualnom nego stvarnom - štvenih odnosa i odnosi se na vrstu virtualizacije nasilja. Usp. Jure Vujić, isti, str. 284.
virtualnost i stvarnost jesu dva različita načina postojanja. Zato se virtualizacija danas, 128
Pojam i koncept neprijatelja varirao je tijekom povijesti. Tako se u antici pojam
za razliku od skolastičkih vremena, može definirati kao suprotnost stvarnom, kao pojam
suprotan pojmu stvarnosti. neprijatelj odnosio na barbare, koji su 'po prirodi neprijatelji'. Neprijateljstvo među
rođacima zvalo se nesloga, statis, a neprijateljstvo prema strancima zvalo se rat, polemos.

102 103
€>
Ihivm Ihmni/ii I mu K L O N O V I NASTUPAJU

nema. Zadaća vrhovnoga sloja medijske elite, kaže on, jesi manipuli­ Budući da nevidljivi i nedefinirani neprijatelj sadrži u sebi dvosmi­
rati donjim slojem kako se 'zbunjeno stado' ne bi osvijestilo i izmaknu- slenost i nejasnoću, koji su podložni manipulaciji, unutar izvanrednog
lo nadzoru. Stoga svakodnevno medijsko banaliziranje i prešućivanje stanja 'označitelj' može uvijek ostvariti svoj interes. Upravo je zbog
stvarnih događaja, u korist onih 'apsolutnih', omogućuje i na neki način toga institucionalizirano 'izvanredno stanje', sa i bez rezolucije Vijeća
priprema teren za vladavinu društvene dezorijentacije i anemije, kako sigurnosti Ujedinjenih naroda, u ime imperativa sigurnosti, postalo
bi se ispitalo kapacitet nasilja u svrhu prodiranja destruktivne moći. paradigmom dominantnog načina vladanja u suvremenoj geopolitici.
Kolektivnoj histeriji i ludilu rata davano je tijekom povijesti niz Inverzijom vrjednota i mitom o terorizmu gospodari kaosa uspjeli su
objašnjenja i opravdanja. Urođeno 'nasilje' ljudske prirode nije ključ za sveukupni globalni politički poredak pretvoriti u 'svjetski građanski
objašnjene ratova. To bi ponajmanje smjele biti 'teorije' o narodima i rat'. U njemu istodobno postoje dvije vrste nasilja - nasilje velesile i
civilizacijama koje imaju ili nemaju urođene terorističke gene. U po­ nasilje pojedinca i(ili) skupine. Dok su odvojeni, njihova artikulacija
zadini svih ratova jesu pohlepa, moć, vlast, megalomanija te želja za nema globalne razmjere. Ali kada ih se zaogrne u plašt 'izvanrednosti',
osvajanjem i dominacijom. Ovi današnji, koji se vode u ime slobode, onda nastaje rat globalnih razmjera koji ima cilj osigurati velesili do­
demokracije i novoga svjetskoga poretka, nisu obični ratovi. To su ra­ minaciju za razdoblje ne manje od sto pedeset godina. 129
tovi protiv temeljnih vrjednota. Moguće je sanjati o svjetskoj državi i
U današnjemu globaliziranome svijetu, kojemu prijeti opasnost od
nad-vladi, ali, nezaobilazna činjenica opstanka čovječanstva jesu sam
nuklearnih, kemijskih i bioloških ratova, usklik Georgea W. Busha 'mi'
čovjek, obitelj, država i vjera otaca. Kada anglosaksonsko pravo, a po­
ili 'oni' nije 'od ovoga svijeta', nego iz vremena Kristofora Kolumba.
glavito ono haaško, ulazi u prostor rata, tada nastaje kriminalizacija
Bush je, kao i Kolumbo prije petsto godina, nadahnut milenarističkim
morala i etike, jer pravo ne može opstati bez jasnog i nedvojbenog
idejama o ispunjenu 'božjega plana', prema kojemu će jednoga dana
razlikovanja žrtve od agresora. Dakle, u globaliziranoj matrici moći fe­
svi narodi prihvatiti američki način života. 130 George W. Bush, kao i
nomen rata sveden je na relaciju 'označitelj' i 'označeno'. U takvoj po­
mnogi američki predsjednici prije njega, povezuju i identificiraju Sje-
djeli nije neobično što se događaj u kojemu označiteljeva 'pametna
navođena bomba' poubija svatovsku povorku proglašava kolateralnom
129
štetom, a ne zločinom. Takvi slučajevi pokazuju kako je na djelu nače­ Poneke geopolitičke škole govore da se rat uklapa u okvire gospodarskih ciklusa.
lo u kojemu je 'označeno' uvijek posljedica 'igre označitelja' i u kojemu Tako je poznati ekonomist N. D. Kondratieff iznio tezu o postojanju dugih gospodar­
skih faza, od 50-tak godina, koje su osobina svih kapitalističkih društava i u kojima
se odgovarajućom retorikom potvrđuje mit o terorizmu kao globalnoj alterniraju faze ekspanzije i usporenosti gospodarskih aktivnosti (svaka faza ima 25
pošasti. Kao što su totalitarna politička povijesna iskustva Francuske, godina). Za J. Goldsteina, ratovi sinhroniziraju ciklus između različitih nacionalnih
ekonomija te inflacija ne prethodi nego se pojavljuje poslije rata. Po njemu, svaki put
Boljševičke ili kulturne revolucije te stvarnost njihove destruktivne kada nastaje generaliziran rat, nastaje i dominacija jedne velesile za razdoblje od jednog i pol
strasti odnijela desetke i desetke milijuna života, a bila su predstavlja­ stoljeća (kurziv aut.) Usp. Jure Vujić, isto, str. 318.
130
Kristofor Kolumbo (1451. - 1506.), glavni protagonist otkrića Amerike, bio je
na kao svjetlo spasenja i slobode, tako i današnje pretvaranje teroriz­ uvjeren da je njegovo otkriće novoga svijeta dokaz svitanja tisućljetnog kraljevstva.
ma u mitsku figuru zla može postati pogubnim za cjelokupno čovječan­ Osim toga, on se za taj podvig, koji je dao obilježje vremenu, u dobroj mjeri nadahnuo
apokaliptično-milenarističkim idejama Joakima de Fiore. Za njega se odlučio ponajviše
stvo. zahvaljujući svome dubokom uvjerenju da će, ploveći u Indiju, pomoći ispunjenju
Božjega plana po kojemu će jednoga dana svi narodi prihvatiti Gospodina i vidjeti Njego­
vu slavu. Napose je veliku ulogu imao Izaijin tekst o dalekim otocima koji su se imali
obratiti, pošto je Izrael postavljen za svjetlost narodima da spas Božji do na kraj donese.
(49,1.6.) Čitajući brodske zapise Kolumba, koji je bio obraćeni Židov ili kripto-Židov,
Odatle je i proizišla razlika između rata s vanjskim neprijateljima i 'građanskoga rata'. može se zaključiti i prihvatiti kao pouzdano da su na duhovnoj razini zapadnjačka
Aristotel je u neprijateljstvu uviđao zavjeru i nelegitimnu političku djelatnost. Danas ekspanzija te na poseban način otkriće novoga svijeta bili poduprti i nošeni židovsko-
svatko može postati neprijateljem, pa i nevidljivim, ako stane na put interesima moćne kršćanskim mesijanstvomi milenarizmom. Usp. Stipejurić, Apokalipsa, Naša ognjišta,
države ili nekoj skupini moćnih koja pripada 'hijerarhiji urotnika'. Tomislavgrad, 2004., str. 275. - 276.
104
105
€> Oiii'U) / hmui.vt I UMI K I . O N O V I NA ST U I' A J U

dinjene Američke Države s tisućljetnim kraljevstvom i njegovom sla­ m kaosa, bilo ispunjeno proročanstvo proroka Danijela o petom i konač­
vom. Njihova politika, bez obzira na duljinu obavljanja predsjedničke nom tisućljetnom kraljevstvu što će ga Bog Nebeski podignuti. 1 3 3
dužnosti, uvijek je bila predstaviti Ameriku kao putokaz ostalim naro­ U analizi dugoročnih međunarodnih odnosa, geopolitički pristup i
dima, kao novi Jeruzalem. To 'mesijansko poslanje' uobličeno je u ideo­ imperativ trebali bi biti dekodiranje prije svega 'apsolutnih događaja',
logiju prema kojoj su Sjedinjene Američke Države uistinu izabrana budući da oni najviše utječu na sudbinu naroda i svijeta. Odgone­
zemlja, avangarda, Izrael našega vremena, zemlja koju je Bog postavio tanjem motivacija i nakana koje iza takvih događaja stoje i koje ih po­
kreću znači uroniti u povijest kako bi budućnost projicirana u planovi­
da predvodi i vlada 'poganskim narodima'. 1 3 1 Inverzijom i promjena­
ma gospodara kaosa bila što razgovjetnija. Snovi o tisućljetnom kraljev­
ma, američka je ideologija 'poslanja' virtualnim zahvatima uspjela teh­
stvu, nažalost, nisu samo snovi. Oni su zastrašujuća realnost na početku
nološki i materijalni napredak pretvorili u manufakture evanđeoskog
21. stoljeća. U američkom konfuznom, ali simboličnom iskazu o ge­
napretka, spojivši slobodu Evanđelja s političkom slobodom i takozva­
netski predodređenim terorističkim narodima i civilizacijama krije se
nom demokracijom. 1 3 2 Ona je uspjela, u svijesti američkoga naroda,
totalni rat. Svijet je sve bliže vremenu globalnoga ratnog masakra. Kako
američku naciju poistovjeti s 'otkupiteljem' i 'spasiteljem' ostalih naro­ bi se ublažilo shizofreniju o 'spasiteljskome' poslanju najmoćnije vele­
da i svijeta općenito. Obrisi povijesti Amerike i projicirana sadašnjost sile svijeta potrebno je razotkriti planove koje 'hijerarhijski urotnici', u
upućuju na to da je njezina geopolitička misao dobrano nadahnuta svojim tajnim i mračnim odajama, osmišljavaju već puna tri stoljeća.
snom o tisućljetnom kraljevstvu, u kojemu je ona predodređena sabi- Imperativ Kristova humanizma jest zalog da se Catonov apokrif delanda
rati narode za posljednju veliku borbu protiv 'sila zla'. 'Otkupiteljska' i Carthago sutra ne pretvori u slogan globalismus delanda, te da se rimski
'spasiteljska' uloga Sjedinjenih Američkih Država podrazumijeva, dak­ građanin Caton ne pretvori u Weinberger-Schweizerovog pilota Johna
le, uništenje svih 'prethodnih kraljevstava' kako bi, po zamisli gospoda- Martza koji nad Teheranom ispušta nuklearnu bombu. Prije toga zavr­
šnoga i isplaniranoga čina, 'apostoli svjetla i lučonoše slobode i demo­
kracije' trebali bi se prisjetiti riječi Jean-Baptiste Durosellea, koji je
napisao da je svako ljudsko kraljevstvo osuđeno na smrt i nestanak.
131
Sama kolonizacija Amerike događala se pod utjecajem sna o tisućljetnome kraljev­ Vremena za izbjegavanje 'sukoba civilizacija' ipak još ima. Naputak
stvu. Nakon što su anglikanski kolonisti prenijeli i proširili na američko tlo ideju o
Engleskoj kao izabranoj naciji, puritanci, engleska protestantska sekta nastala u 16. za to, prije gotovo dva tisućljeća, dao je Sv. Petar u svojoj Prvoj posla­
stoljeću sa svrhom da Anglikansku crkvu očisti od ostataka katolicizma, tu su ideolo­ nici, rekavši: "Odložite dakle svaku zloću i svaku prijevaru, himbe i
giju razradili i primijenili na sebe. Naime, primjenjujući model egipatskoga izlaska i
koristeći se obilno novozavjetnom apokalipsom, oni su ubrzo potom počeli sebe držati zavisti i sva klevetanja. 2 Kao novorođenčad žudite za duhovnim, nepa­
crkvom što pred Zmajem bježi u pustinju, u svoje sklonište (usp. Otk 12,6,-14), dok su tvorenim miljenikom da po njemu uzrastete za spasenje, 3 ako ste do­
svoju naseobinu u Americi držali predstražom kraljevstva koje će Krist uspostaviti svojim
drugim dolaskom. Oni su, dakle, još u 17. stoljeću, sebe držali Božjim izabranim naro­ ista okusili kako je dobar Gospodin".134
dom na kratkom putovanju kroz pustinju što nosi vijest o tome gdje će sagraditi grad na
gori koji će biti svjetionik, odnosno, zvijezda vodilja ostatku svijeta. Kada dođe tisućljeće,
Nova Engleska (šest saveznih država na sjeveroistoku SAD-a) i Amerika kao kontinent
bit će potpuno transformirani u novi eshatološki Jeruzalem, gdje će Krist postaviti svoje
prijestolje i vladati nad nemoćnim i iscrpljenim narodima cijeloga svijeta. Iz ovoga, 133
dakle, proizlazi da retoričko podrijetlo mita o Americi kao o izabranome narodu seže u "U vrijeme tih kraljeva, Bog Nebeski podignut će kraljevstvo koje ne će nikada
17. stoljeće. Stipejurič, Apokalipsa, Naša ognjišta, Tomislavgrad, 2004., str. 278. propasti i ne će prijeći na neki drugi narod. Ono će razbiti i uništiti sva ona kraljevstva,
132 a samo će stajati dovijeka - kao što si vidio da se kamen s brijega odvalio a da ga ne
1 u vrijeme američkoga građanskog rata protestantski propovjednici svih deno- dodirnu ruka te smrvio željezo, mjed, glinu, srebro i zlato. Veliki je Bog priopćio kralju
minacija rabili su apokaliptičku retoriku za prikazivanje borbe za ujedinjenje kao svete što se ima dogoditi. Sanja je istinita, a tumačenje joj je pouzdano". Tumačenje sna, (Dn2,
stvari. U tome je smislu prezbiterijanski propovjednik W. B. Sprague 'prorekao' da će rat 44-45), Jeruzalemska Biblija, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1996.
donijeti poplavu tisućljetne slave. Usp. Stipejurič, isto, str. 280. 134
(1 Pt2, 1-3), Jeruzalemska Biblija, isto, str. 1734.

106 107
«> / l u n u /><miii.Tl / UMI KI.ONOVI N A S T U I'A.I U

6. Geopolitička i geostrateška načela upravljanja cionalnih država. Trivijalno je dokazivati da je riječ o prividno suprot­
nim procesima. Naprotiv, može se dokazati da su ti procesi, prostorno
Svaki politički i(ili) diplomatski uspjeh, poglavito hrvatska vojna i vremenski, strogo dimenzionirani kao dio jednoga i jedinstvenoga
pobjeda, zagospodare kaosa jest neprihvatljiva činjenica (datost). Sve globalnoga plana, kojemu je cilj stvoriti novu političku arhitekturu,
dok Hrvatska bude imalo stajala na nogama ili sve dok se i u rudiment- sabijanjem vlasti u jednu vršnu točku kako bi se stvorilo 'ljudsko kraljev­
nim oblicima nazire njezin identitet, zagovornici "svijeta bez granica" stvo' na zemlji. Za poimanje snage i širine bojišnice tih procesa, u
posezat će protiv nje sa sve većim pritiskom izvanjske moći i sa sve posljednjih dvadeset godina ima dovoljno vidljivih dokaza. Na temelju
prljavijim sredstvima psihološkoga rata. U političko-diplomatskoj igri doktrine obuzdavanja - u Reaganovo vrijeme - odnosno, američkom
skrivanja vlastitih nakana, bitno je da hrvatska politika i politička mi­ objavom 'rata zvijezda', Sovjetski se Savez, postavši plijenom vlastitih
sao, razumijevajući čimbenike koji determiniraju njezinu stratešku si­ gospodarsko-političkih suprotnosti, definitivno raspao. Kao posljedica
gurnost, osigura sebi što veći manevarski prostor. No, nažalost, kako raspada Sovjetskog Saveza, zatim nestanka bipolarne podjele svijeta, a
stvari stoje, u Hrvatskoj takve politike nema na vidiku. Determinizira- potom i višepolarne podjele svijeta, na globalnoj je razini nastala si­
ni procesi, po argentinskome modelu, uzeli su previše maha. U geo­ tuacija poznata kao Pax Americana. Pod tim se pojmom podrazumijeva
političkim i geostrateškim igrama gospodara kaosa jedino rješenje za Hr­ točno 'dozirana' predominacija, ne apsolutna prevaga, Amerike u me­
vatsku jest očuvati kršćanski (katolički) identitet, jer on će, u vreme­ đunarodnim odnosima. Na taj se način 'hijerarhija urotnika' lakše i
nima koja dolaze, ostati jedina realna snaga otpora. Hrvatsku istodob­ prihvatljivije koristi moći Amerike kao vodeće velesile svijeta. Izrav-
no lome dva politička procesa: fragmentacija (regionalizam) i rastva­ nije rečeno, američka je politika (ili netko unutar nje) projektirala ta
ranje (SECI i "zapadni Balkan"). Bez obzira na to kako ih se prikazuje ili dva za današnji svijet karakterizirajuća procesa, a ona, ovisno o prilika­
objašnjava, oni nisu ništa drugo nego politički oblik inverznoga rata ma, diktira i njihovu dinamiku, koristeći, opet prividno, dva među­
protiv jedne države i jednog naroda koji je imao hrabrosti, na prijelazu sobno isključujuća upravljačka načela. 136
iz druge u treću fazu slijednoga plana ovladavanja svijetom, izboriti Prvo načelo jest intervencionistička. Sjedinjene Američke Države sebe
svoju samostalnost. Zahtjevi za regionalizacijom (Europa regija) i in­ drže predvodnikom, s obzirom na shvaćanje uspjeha vlastite nacije, pa
tegracijom u južnoeuropske (zapadnobalkanske) asocijacije ne će, u stoga sebi prisvajaju pravo n a m e t n u t i sebe kao primjer ostalim
vremenima koja dolaze, prestati niti će gospodari kaosa postati dobrohot- državama na svijetu. 137
niji. Stoga je razumijevanje državne politike jednako važno kao i razu­ Drugo načelo jest izolacionističko. Osmišljeno je prema američkoj
mijevanje globalnoga političkoga plana poznatog pod pojmom novi svjetski moralističkoj tradiciji i iskustvu iz Vijetnamskoga rata. "Amerikanci,
poredak. uvlačeći se u svjetsku politiku, dolaze u dodir s moralno dvojbenim
138
Osnovno polazište u shvaćanju toga pojma jest općepoznata činjeni­ svijetom..."
ca da svijet na početku 21. stoljeću karakteriziraju dva 135 samo naoko Primjena jednog ili drugog načela vodi uvijek jednakome učinku,
suprotna procesa: jedan integracijski, koji se očituje u koncepciji glo­ odnosno, u svim dijelovima svijeta, tj. državama, ostvaruje se jednak
balnog sela i u stvaranju nadnacionalnih institucija (nad-države), i drugi
dezintegracijski, odnosno, proces fragmentacije višenacionalnih i na-
136
Usp. Specijalni rat protiv Hrvatske od 1987. do 1997., str. 28.
137
"...Amerikanci smatraju svoju naciju dokazom stvaranja milenijskog, božanski
135
posvećenog novog poretka, nekom vrstom Božjeg pokušaja da započne sve iznova..."
Usp. Specijalni rat protiv Hrvatske od 1987. do 1997, Ministarstvo obrane, Politička Henrv Grunvvald, The Year 2000, Time, 30. ožujka 1992.
uprava, Zagreb, 1997., str. 27. 138
Usp. Henrv Kissinger, Time, 27. prosinca 1976.

108
109
•> / »illdl / )(i»iii.-(7 / n\<i KI.ONdVI N A S ' I ' U I' A J U

dobitak - u tim državama Amerika postavlja vlast po mjeri američkih smjerom od Zapada k Istoku'
42
definirao nekoliko odrednica jednog zami­
interesa, a ne po mjeri interesa toga naroda ili te države.'" šljenog i sveobuhvatnog političkog plana, po njegovoj programskoj lo­
Od strateškoga plana do taktičke izvedbe, u primjeni dualnoga zinki poznatog kao 'novi svjetski poredak'. (1) Transatlantska zajednica
američkoga političkog sustava, može se poći od činjenice da Washin- podrazumijeva prostor između Vankouvera i Vladivostoka i temelji se
gton primjenjuje vlastitu doktrinu o nastupanju u svijetu, uz već po­ na idejama koje su nepromjenjive u odnosu na nacionalne/državne
stojeću doktrinu 'hijerarhije urotnika' o novome svjetskome poretku. granice, na individualna politička prava i ekonomske slobode. (2) Or­
Prema toj 'protudoktrini', umanjuje se uloga međunarodnih institu­ ganizacija vlasti mora 'pratiti' stvaranje subnacionalnih i nadnacional­
cija, sve do njihove suspenzije (slučaj napada na Jugoslaviju iz 1999. i nih jedinica, s osloncem na već postojeće institucije - NATO, EU,
na Irak iz 2003., bez rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a), a ustrajava na OESS itd. S druge strane, bivši tajnik vlade Busha starijega, u tekstu
tezi o potrebi zadržavanja američke supremacije. 1 4 0 pod naslovom Amerika kao svjetski vođa,143 piše kako Amerika "mora ra­
Da su obje doktrine osmišljene u jednom te istom centru moći spršiti mitove koji potkrjepljuju njezin izolacionizam" te tvrdi kako
potvrđuje i činjenica da je javni promotor jedne i druge doktrine bivši SAD "ostaje jedina zemlja koja može odgovorno projicirati silu širom
državni tajnik James Baker, 141 što je još jedan dokaz daje moć sadržana svijeta". 144
u batini kojom se tuče 'ostatak svijeta'. Baker je, na zasjedanju Institu­ Kada je geostrateški i geopolitički plan u vanjskim obrisima izne­
ta Aspen u Berlinu, lipnja 1991., govoreći o Euroatlantskoj arhitekturi, sen, krenulo se u njegovu realizaciju. Devedesetih godina 20. stoljeća
opasnost od ruskog repozicioniranja u Srednjoj Europi, kao i transbalkan-
ska aspiracija, iako nije potpuno iščeznula, bila je svedena na mini­
139
Lokalno delegiranje vlasti je karakteristika američke vanjske politike. Izolacioni­
mum, zbog sve većeg tereta unutarnjih problema državne destrukcije. 1 4 5
zam (intervencionizam), odnosno ta dvostruka (dualna) strukturi ranost američkog
političkog bića potvrđuje se i u američkoj vojnopolitičkoj praksi posredovanja: od Camp Osim toga, posljedica pada komunizma bilo je stvaranje tampon zone
Davida - Izraela - Egipta 1979.; preko sporazuma o Angoli, Mozambiku (80-tih); Nami- između Ruske Federacije i ostatka Europe, koju čine Litva, Latvija,
biji (1992.); Južnoj Africi (1992.-94.) Etiopiji (1992.), Haitiju (1994.), Sjevernoj Ir­
skoj... do Davtona. Malo je poznato da je CIA mjesečno s 500.000 dolara podupirala Estonija, Ukrajina i Moldavija. Baltičke su države riješene ulaskom u
Uniju kurdistanskih domoljuba (Patriotic Union of Kurdistan), upravo onu skupinu NATO i u Europsku uniju, Ukrajina se počela rješavati novom upra­
Kurda koja je meta turskih napada u Iraku. Taje istina začuđujuća s obzirom na to da
je Turska strateški partner Amerike. Ovu političku zbrku pojačava činjenica da je službeni vljanom krizom (predsjednički izbori iz 2004.), a Moldavija će se riješiti
američki novac za mirovne misije odlazio drugoj kurdskoj frakciji koju vodi Mesud u paketu s ulaskom Rumunjske u Europsku uniju i konačnim rješenjem
Barzani, koji je pak u prijateljskim odnosima sa Sadamom Huseinom. S jedne strane
može se govoriti o paradoksu da Amerika podržava obje međusobno zaraćene kurdske Ukrajine (najvjerojatnije do njezine podjele na zapadni i istočni dio).
frakcije, a s druge strane to je i logično jer je postojao strah da se obje kurdske frakcije ne
priklone upravo Sadamu Huseinu, jer je on kao operator krize trebao biti uklonjen u
vremenima koja su slijedila. Usp. Specijalni rat protiv Hrvatske od 1987. do 1997., str. 28. i
29.
140
"...Amerika mora u korijenu sasjeći svaku pomisao o tome daje ona spremna 142
Usp. European 18. lipnja 1991.
dijeliti svoju ulogu prve sile svijeta, što onda podrazumijeva i vojnu intervenciju u nizu 143
Usp. TheTimes, 12. srpnja 1994.
područja kad god se procijeni da su američki interesi ugroženi..." Usp. Vjesnik, 10. ožujka 144
Koji su izravni učinci projiciranja sile širom svijeta? "Sada, u godinama poslije
1992. hladnog rata, Amerika, jačajući svoj vojni angažman na Srednjem istoku, opet usposta­
141
Tri dana poslije svoga izlaganja u Aspenu, James Baker je Beogradu (21. lipnja vlja vlast nad carstvom bivšeg neprijatelja. Sve veće značenje koje Amerika pripisuje tom
2001.), u susretu sa Slobodanom Miloševićem, u biti dao potporu njegovim planovima području može se vidjeti i u novom stupnju prisnosti s Izraelom".(...) "Angažman
pokoravanja (osvajanja) ostalih republika bivše Jugoslavije. Kako su isticali svjetski američkih postrojba u Zapadnoj Europi je smanjen. Predsjednik Clinton je od Njemačke
mediji - "jugoslavenski prvaci čut će od Bakera, koji će vrlo tvrdo razgovarati sa svojim zatražio preuzimanje tereta zaštite srednje Europe od moguće ruske opasnosti". Usp.
domaćinima i obeshrabriti separatizam, koji je, na ovaj ili onaj način, osnovna platforma International Herald Tribune, 4. siječnja 1996.
i Slovenije i Hrvatske", ili "Baker je došao u Beograd kako bi ohrabrio saveznu admini­ us Predsjednik Ruske Federacije Boris Jeljcin vodio je politiku kakvu su mu diktirale
straciju u nastojanju da spriječi raspad zemlje". Usp. Kronologija rata, Hrvatski infor­ Sjedinjene Američke Države, prije svega u privatizaciji golemoga bogatstva ruskih ener-
mativni centar, Zagreb, 2000., str. 69. genata.

110 111
•> I hivoi Dtiimi.-cl I UMI
KI.ONOVI NA ST U l> A J U

Jedino se, kao ploha diskontinuiteta u konvergentnom nizu ame­ brooke nije bio usamljen u svojim stajalištima potvrđuje i Francis
ričkih geostrateških ciljeva, Transatlantska zajednica - Ujedinjena Europa Bovi," 8 koji je tvrdio kako Pentagon i State Department žele podijeliti
istočni mediteranski rub - Bliski istok - kavkaska obala Kaspijskoga jezera, poja­ Bosnu i Hercegovinu. On u intervjuu doslovno kaže kako se Henrv
vljuje jugoistok Europe. A problem jugoistoka Europe uključuje i pi­ Kissinger i Richard Holbrooke zalažu za podjelu Bosne i Hercegovine.
tanje Bosne i Hercegovine i pitanje Kosova, za čije se rješenje veže Na primjerima nekih interpretacija Karađorđeva (25. ožujak 1991.) 1 4 9 i
međuodnos nekoliko država: Srbije, Crne Gore, Hrvatske, Makedo­ 'londonske salvete s crtežom podjele Bosne i Hercegovine' 1 5 0 , moguće
nije, Albanije i Grčke. Logično je stoga da će Sjedinjene Američke je i to površnim uvidom u političku pozadinu interpretacija, doći do
Države, u predvodničkoj ulozi zajedno s Europskom unijom, prije do­ sigurnog zaključka o istini da je davni plan zemalja članica Kontaktne
stizanja spomenute strateške ciljne crte, osigurati svoju logističku skupštine, bez Njemačke, bio podjela Bosne i Hercegovine.
pozadinu te ne će dopustiti, primjerice, nikakvu ozbiljnu promjenu u Kako se gospodari kaosa uvijek služe inverzijom (n') kako bi stvarne
Bosni i Hercegovini - protektorat 'tipa Paddv Ashdown' dugo će po­ namjere Kontaktne skupine ostale skrivene od javnosti, obavještajne
trajati. Osim toga, Bosna i Hercegovina je zgodan mostobran za nadzor službe spomenutih zemalja, zbog svojih interesa, iskoristile su pozi­
puteva iz Europe prema Bliskome istoku, Kavkazu i srednjoj Aziji.146 ciju hrvatskih oporbenih stranaka, političkih diletanata i namijenjenu
A upravo to gospodarski vrlo bogato područje, kako je već znano i ulogu hrvatskog 'neovisnog' tiska, kako bi optužbe za 'grijeh' buduće
naglašeno, za Sjedinjene Američke Države i Zapadnu Europu, jest in­ podjele Bosne i Hercegovine (koristeći se načinima specijalnog rata)
teres najviše razine. Stoga je vlast nad Bosnom i Hercegovinom najlak­ usmjerile prema hrvatskom državnom vrhu. Odgovor na pitanje tko
še održavati ako se njezino okružje zajedno uveze u jedan paket i drži zapravo dijeli Bosnu i Hercegovinu odavno je poznat i američkoj i bri­
odvojenim od ostatka ujedinjene Europe sve dotle dok se potpuno ne tanskoj politici. 151 Upravo je iz britanskoga Freigen Officea (Ministarstva
ponište (unište) političke strukture koje zagovaraju ili bi mogle zago­ vanjskih poslova) krenula priča o (podmetnutom) crtežu i jelovniku,
varati nacionalnu samobitnost. Taj bi proces trebao završiti oko 2014., da bi se medijskom eksploatacijom, između ostaloga, optužilo Hrva­
kada se, poslije 'zatvaranja' Haškoga suda, potpuno operacionalizira po­ tsku za 'apetite' koje 'ima' glede Bosne i Hercegovine i na taj način
stavka 'jednake krivnje'. prikrilo vlastitu posljednja nakana. 1 5 2 Tako je spomenuta priča stavljena
Osim činjenice da je američka inicijativa u Bosni i Hercegovini iz na sva zvona, ali rezonantni maksimum nije postignut samo u Sarajevu
devedesetih godina prošloga stoljeća izravno povezana s povećanjem
stupnja sigurnosti u nadzoru procesa, i postojeći politički procesi mo­ 148
Američki profesor Frencis Bovle dao je intervju listu Ljiljan, koji je prenio i Vjesnik,
gli bi rezultirati mogućnošću 'konačnog rješenja' - njezinom podjelom, 9. listopada 1997.
149
ali u bitno izmijenjenom okružju od onoga iz 1995. Jedna od potvrda Četiri priče o mitu 'podjele Bosne' analitički i znanstveno obrazložio je prof. dr.
Miroslav Tuđman u knjizi Vrijeme krivokletnika, u izdanju DETECTE, Zagreb, 2006., str.
ovoga zaključka nalazi se u izjavi Richarda Holbrookea, koju je iz ame­ 157.-190.
150
147
ričkoga tiska prenio talijanski list La Štampa. Na pitanje boji li se da Usp. Banquet, Guildhall, 6. svibnja 1995.
151
Anglosaksonski gospodari kaosa već godinama prave nesnosne pritiske na Hrva­
će nakon povlačenja NATO-a proći tek jedna pristojna stanka poslije tsku, praktično je drže pod sankcijama, iživljavaju se nad jednom malom državom koja
koje će doći do podjele Bosne, Holbrooke je odgovorio: "Da. Bojim se je tek izišla iz rata i koja je trebala pomoć. Hrvatski anglofilski slijepci u takvom po­
našanju ne vide ni prikriveno nasilništvo ni oholo ni ciničko imperatorstvo. Virtualno
da ćemo, poslije pristojne stanke, biti svjedoci Anschlussa..." Da Hol-
proizvedene kontroverze hrvatske politike prema Bosni i Hercegovini služe im kao izlika
za manipuliranje hrvatskim političkim životom kako bi Hrvatsku prisilili na neprihva­
tljiva geopolitička rješenja.
152
146
Zato, nadzor nad Bosnom i Hercegovinom omogućuje dobar početni položaj u Za svjedoka i medijskog medijatora te ipak prozaične, ali uspješne metode izabran
borbi za to područje. Usp. Kommersant Daily, 4. studenoga 1997. je Paddv Ashdovvn, bivši profesionalni vojnik, komandos, koji je prošao obuku za tiho
147
Usp. Vjesnik, 31. siječnja 1996: iz stranog tiska. ubijanje, predsjednik britanskih liberalnih demokrata, zastupnik u Donjemu domu
britanskoga Parlamenta. Tijekom rata osam je puta boravio u Bosni i Hercegovini, gdje

112 113
•V Ihivoi I l(i»K(.-rl / UMI KI.ONOVI NASTUPAJU

i Beogradu, nego i u hrvatskim političkim snagama koje SLI na toj plat­ j'.ućem zaokretu k novom obliku osobne diktature" i o tome da bi "auto­
formi i uz pomoć tih istih mentora zasjeli na vlast (siječanj 2000.) i ritarna i nacionalistička većina u Rusiji mogla forsirati, prvo, reintegra­
krenuli u rashrvaćenje Hrvatske. ciju Ukrajine, Azerbejdžana i ostalih bivših dijelova Sovjetskog Save­
No, uspješnost ostvarenja američkih geostrateških ciljeva određe­ za, i drugo, usprotiviti se politici proširenja NATO-a na Istok, te treće,
na je ne samo stanjem u Bosni i Hercegovi nego i političkom stabilno­ sklopiti pragmatičan savez s Iranom ili Kinom". 1 5 4 To se na neki način
šću Turske. Poslije nestanka ponora Fuldu, odnosno, poslije njemačko/ i dogodilo kada je na kosovskom presedanu Rusija uzela sebi pravo u
njemačkog konsolidiranja, središnji oslonac američkih interesa, u kon­ vlastitom dvorištu 'riješiti Čečeniju', što je na vlast dovelo Vladimira
tekstu spomenutih geostrateških ciljeva, jest Turska (koja, zajedno sa Putina, koji je počeo uvoditi 'red u kući' i uspio, za vrijeme svoga prvo­
zemljama bivše Jugoslavije, čini prva vrata Euroazije), jer se nalazi u ga mandata, vratiti Rusiju na političku pozornicu kao jednog od glav­
čvorištu gotovo svih pitanja važnih za Sjedinjene Američke Države na nih svjetskih igrača. Zapad je odgovorio 'naputkom Brzenzinski' - pri­
europskome kontinentu - uključujući i NATO, Balkan, Egej, Irak i majući u NATO i u Europsku uniju baltičke države i vojno rješavajući
odnose Ruske Federacije s novonastalim neovisnim državama i tran­ Afganistan i Irak. Nakon što je u Gruziji dovedena prozapadna vlast,
zitne puteve za srednjoazijsku naftu i zemni plin. Problemi koji dotiču ostala je samo Ukrajine. Dakle, ukrajinska predsjednička izborna kriza
Tursku i oni na koje utječe Turska jesu: Gorski-Karabah, Čečenija, Irak, (studeni 2004.) samo je logična posljedica plana opkoljavanja Rusije, i
Iran, Cipar, problemi u Egeju, te u Bosni i Hercegovini. Osim toga, ona je morala ući u izravno sučeljavanje sa Zapadom. Ono što je sigur­
Turska neizravno utječe i na grčko - albanske odnose, na odnose Ate- no jest to da Ukrajina, poslije izborne krize, više ne će biti. Njezinu
na-Skopje te Rusija - Ukrajina (zbog Krima). cjelovitost može jamčiti samo Rusija, ali ne i Zapad, no kako je to više
No, pitanje naftne politike, koje se proteže do Kazahstana (vidi teško moguće, u budućnosti nije isključena ni njezina podjela (federa­
prethodna obrazloženja) i koje ujedinjuje sva spomenuta pitanja, jest lizacija). 155 U tome će slučaju Zapad biti definitivno zaustavljen na ri­
pitanje naftovoda - vrijednog 800 milijarda dolara. Upravo su se Sje­ jeci Dnjestru i na Crnomorsko-odeskome primorju. Odatle usklađeno
dinjene Američke Države zalagale da taj naftovod ide kroz Tursku. "To pozivanje predstavnika EU-a Javiera Solane i glavnog tajnika NATO-a
je potencijalno jedan od najvećih projekata u današnjemu svijetu".153 Jaapa de Hoop Scheffera na očuvanje jedinstva i cjelovitosti Ukrajine.
Nema dvojbe da je zbog toga projekta Zapad uvijek pružao potporu Geopolitika uči da načelu širenja jednom mora doći kraj i tu je
takozvanim 'reformskim snagama' kako bi obvezao Moskvu na 'podno­ činjenicu povijest davno potvrdila. Gospodari kaosa ne samo što to ne
šljivu' vanjsku politiku. Ono čega su se zapadnjaci pribojavali i što bi uvažavaju nego i zaboravljaju da kod 'uvlačenja' ili 'povlačenja' uruša-
spriječilo njihovo 'haračenje' po slaboj Rusiji jest dolazak vlade 'nacio­ vanje sustava zna biti dramatičnije i razornije od onoga kad se širi.
nalnog spasa', odnosno, vlade koja bi jasno zastupala ruske nacionalne
interese.
Da je tome tako, procijenio je i predvidio Zbignevv Brzezinski još u
prosincu 1995., kada je u Los Angelos Timesu formulirao stajalište o "mo­

154
Zagovornik brzog proširenja NATO-a, Zbignievv Brzezinski, napisao je u časopi­
je davao snažnu potporu srpskoj agresiji i išao čak tako daleko daje nijekao postojanje su Foreign Affairs (siječanj/veljača 1995.) da "...proširenje NATO-a ne treba biti potaknu­
srpskih koncentracijskih logora, s tisućama zatočenih Hrvata i Muslimana-Bošnjaka, to uzvitlavanjem proturuske histerije, što bi na kraju moglo postati samoispunjavajućim
da bi na kraju bio imenovan visokim povjerenikom za Bosnu i Hercegovinu(!?). proročanstvom".
153
To je rekao Richard Holbrook poslije sastanka Zajedničkog odbora Sjedinjenih 155
Ruskofonska područja na jugu i istoku Ukrajine zaprijetila su odcjepljenjem i
Američkih Država i Turske, 31. ožujka 1995., u Washingtonu. O spomenutome projektu objavila da će provesti referendum o osamostaljenju, ako "nezakoniti predsjednik" (Vik­
postoji zanimljiv članak u časopisu TheEconomist, iz ožujka 1995. tor Juščenko) preuzme vlast.

114 115
KI.ONOVI NA ST U I'AJ U
V Dtivor Dtmui.-rl / IIŠ.I

Vode li geopolitičke konstante i izvorišta moći, nadzirani neredi i 'vanjskog i unutarnjeg' neprijatelja te bila nužna pretpostavka za pobjedu
upravljane krize, geopolitički kaos i 'apsolutni događaji', nevidljivi ne­ civilizacije nad novim poganstvom i novim barbarstvom. Shvaćena kao
prijatelj i upravljačka načela prema 'kraju povijesti? Na početku 21. ekumena, nova bi geopolitika u svom značenju morala biti svemirska
stoljeća doista treba postaviti isto pitanje koje je nekoć postavio pro­ protežnost čovjeka i naroda, a istodobno pripadati svijetu, zemlji i
rok Jeremija: "A vi, možete li činiti dobro, navikli da zlo činite"? 1 5 6 Je li sveopćem bitku. Ona ne bi smjela biti ta koja jača znanje, nego ta koja
zapadna civilizacija, na čelu sa Sjedinjenim Američkim Državama, ispu­ osnažuje pred iskušenjima života i perspektivom nasilja i smrti. Takva
nila mjeru zla? Je li došla do onoga stupnja s kojega se više nije mo­ bi geopolitika bila središte u kojemu bi se ublažavale sve proturječno­
guće vratiti, odnosno, kada više nije moguće zaustaviti silu zla koja će sti, suparništva i napetosti. Ako su, kako to lijepo i umno napisa Fer-
biti istinska katastrofa i za pojedince i za narode? Hoće li zlo kao sud­ nando Pessoa, svi narodi i sve nacije misteriji i ako je svaka od njih
bina udariti sve stanovnike zemlje i hoće li zahvatiti cijelu zemlju? ujedno i cijeli svijet, onda bi nova geopolitika u svojoj ekumenističkoj
Hoće li se ponovno ispuniti riječi proroka Jeremije, ovoga puta ne protežnosti imala zadaću tumačiti znakove tih misterija i prenositi glas
prema Jeruzalemu nego prema cijelome zapadnome svijetu? Je li na da je raznolikost i bogatstvo etniteta zaokruženi Božji naum.
pomolu ponavljanje Jeremijina upozorenja o katastrofičnosti: "Prođite Postoji li uzvišenija zadaća od ove!?
ulicama jeruzalemskim, pogledajte dobro i raspitajte se, tražite po
njegovim trgovima, pa ako nađete ijednog čovjeka koji čini pravo i
traži istinu, oprostit ću ovom gradu - riječ je Jahvina. 1 5 7 Ako je zlo
zbilja zahvatilo sve slojeve naroda i proširilo se u sve institucije, onda
se, kako piše Bozo Lujić, ne može očekivati ništa drugo nego da se zlo
pretvori u sudbinu koja će se sa svim svojim strahotama sručiti na
zemlju. 158
Ako problem promatramo iz drugog kuta lako se može uočiti da
'hijerarhija urotnika", imajući ispred sebe najmoćniju velesilu svijeta,
diplomacijom prijevare i širokom lepezom asimetričnog nastupanja te
jurišom na vrjednote, u rukama drži najrazornije oružje 21. stoljeća,
kojim je kadra proizvesti kaos planetarnih razmjera. Ima li ipak nade
da se ne ponove Jeremijina proročanstva? Moglo bi biti, ako na svjetsku
pozornicu stupi nova - humanizirana geopolitika.
Ona, ta humanizirana geopolitika, trebala bi biti vektor prostornog
i društvenog ekumenizma, misaona snaga koja bi obuhvatila i pomirila

156
Jr, 13,23, Jeruzalemska Biblija, isto, str. 1155.
157
Jr, 5,1, Jeruzalemska Biblija, isti, st. 1145.
158
Jeremija to upravo tako i opisuje: 23Gledam zemlju: pusta je, evo, i prazna, nebesa:
svjetlost im iščezla. 24Gledam brda: gle, tresu se,26
a svi su humci uzdrmani, 25Gledam; evo
čovjeka nema, ptice nebeske sve su odletjele. Gledam: plodno polje, evo, opustje: sve
gradove razori Jahve žestinom gnjeva svojega. (Jr 4, 23-26), Jeruzalemska Biblija, isto,
str. 1144.

116 117
DRUGO POGLAVLJE

RAT GOSPODARA KAOSA PROTIV


VRJEDNOTA

Tko je danas, na početku 2 1 . stoljeća, najjači među šest milijarda i


tristo milijuna ljudi? Tko je taj s kojim se milijuni djece i mladih širom
svijeta žele poistovjetiti? Tko je taj koji je postao 'dječački san' mnogih
koji žive u virtualnom svijetu elektronskih medija i računalnih igara?
Najjači nije onaj tko pomogne drugome, tko iskaže ljubav prema
bližnjemu i domovini, tko podnese žrtvu za boljitak čovjeka i naroda,
ne, nije taj. Najjači među šest milijarda i tristo milijuna ljudi jest onaj
tko glave suparnika pretvara u 'mljeveno meso'. C. C. je, kako kažu
japanski mediji, najjači među zemljanima na početku trećega tisućljeća,
jer u najkraćem vremenu i na najokrutniji način može poskidati najvi­
še ljudskih glava. Mnogi se stoga pitaju - kakav je to svijet današnjice?
Nekada je, kažu, put do zvijezda vodio preko trnja, a danas se do cilja
stiže preko leševa. Kamo će stići civilizacija nasilja, koja na televizijskim
zaslonima nudi mladim naraštajima više okrutnih ubojstava nego što
ih vide svi stručnjaci za očevid zajedno? Moramo se zapitati, kao što to
čini Anđelko Kaćunko: Tko je izumitelj dječje videoigre u kojoj se za
1
ubojstvo policajca dobiva deset, a trudnice pedeset bodova? Tko je taj
koji želi čovjeka toliko srozati da potpuno izgubi svoju čovječnost? Tko
je taj, ili tko su ti, koji čovjeka u stanju srozanosti ostavlja da se muči,
da živi korumpiranost uma, morala i tjelesnosti, da postane pohlepan
kako ne bi mogao biti on sam, ono što jest - čovjek?

1
Usp. Anđelko Kaćunko, Saitama - sjaj i tama, Hrvatski vojnik, 22. rujna 2006., str.
26.

119
e Milim / 'niiid.ii I UMI Kl.ONOVI NA ST U l'AJU

Može li čovjek izići iz srozanoga stanja? Može li čovjek pronaći pm, nila 'hijerarhija urotnika' tako što se 'pametnim' i kasetnim aviobomba-
a i puteljak bi dobro došao, da svlada ispremiješanost i inverziju vrjed­ ma, krstarećim raketama te projektilima s osiromašenim uranom svom
nota? Može li se čovjek u vremenima bez smjera, mjere i središta oslo­ žestinom i raspoloživom moći obrušila na narode od Kosova do Iraka i
boditi vrtoglavice i teturanja, brige, melankolije i strepnje, slabosti i Afganistana, a sutra su to planski isplanirali učiniti i narodima Sirije i
loše savjesti, samozavaravanja, malodušnosti i, naposljetku, nasilja? Irana, i tako redom... Sve u namjeri da unište sve što im se ne pokori.
Može li čovjek, na početku 21. stoljeća, otkriti podrijetlo lošeg osjećaja 'Hijerarhijskim urotnicima' upravljane su krize i nadzirani neredi
koji ga je obuzeo? Hoće li čovjek i dalje pristajati na ono što sada vidi samo slijed u njihovoj sotonskoj raboti. Sva moderna europska gesla
- da je od početka bilo tako i da tako i dalje mora biti? Hoće li čovjek sklepali su oni. Njihov je izum i sloboda bez slobode, i bratstvo i jed­
nastaviti mirno promatrati kako njega, njegovu obitelj, njegovu domo­ nakost, i demokracija, i štrajkovi, i socijalizam, i ateizam, i tolerancija
vinu i vjeru njegovih otaca nemilosrdno rastaču upravljanim krizama, svih vjera, i pacifizam, i raznovrsne revolucije, i kapitalizam, i komuni­
nadziranim neredima i hazardnim slijedom događaja? Hoće li i dalje zam, i liberalizam i globalizam, i terorizam. Svi ti 'izmi' jesu zamisao i
pristajati biti izbačen iz središta života i nastaviti življenje u pukom djelo urotničke hijerarhije. Njima se nastojalo i nastoji Krista poniziti,
događanju, bez temelja, cilja i smisla? Krista poništiti i na Kristovo prijestolje postaviti svoga "mesiju". To je
Mnoga od ovih pitanja, barem za sada, ostaju bez odgovora. Dok se urota protiv Boga i čovjeka i služi samo jednom cilju - zatrijeti kršćan­
na njih ne pokuša odgovoriti, čovječanstvo u cjelini, a mnogi narodi stvo i kršćanska načela i vrjednote, u teoriji i praksi.
pojedinačno, sve će više osjećati teške posljedice 'novoga svjetskoga Pisci 20. stoljeća, i ne samo oni, kako to napisa Nikola Mate Roščić,
poretka'. Tvorci koji iza toga poretka stoje glavno načelo svoga rada, na bezbroj su načina obrađivali lik Isusa iz Nazareta, smještali ga i
takoreći svoje evanđelje i priručnik, iskušali su devedesetih godina premještali u bezbroj novovjekih situacija i okruženja, veličali ga kao
prošloga stoljeća na prostorima bivše Jugoslavije. Taj relativno mali nedostižni ideal ili se pak, u navodnoj stvaralačkoj slobodi, poigravali
prostor nije odabran slučajno. On je gospodarima kaosa poslužio za upri­ njegovom osobom, oduzimali mu božansku dimenziju, pretvarali ga u
ličenje pokusa kako bi se ispitalo ponašanje pripadnika triju monotei­ postojeći ili nepostojeći povijesni lik proroka, zanesenjaka, neshvaće­
stičkih vjera u ekstremnim uvjetima rata 'svih protiv svih'. Poslije takvog nog idealista, uzaludnog stradalnika, oženjenog židovskog cinika, a
oblika rata političko-povijesnom i medijskom inverzijom uspjela se najčešće u onoga koji je izdan i zlouporabljen od vlastite crkve. Neki­
stvoriti virtualna slika - da su svi njegovi sudionici zločinci i da pobjed­ ma je, piše dalje pater Nikola, poslužio upravo kao oružje u silovitom
nika naprosto nema i ne može biti. 'Hijerarhijski urotnici', koji su ovu napadu na Crkvu koja je po njima klerikalna, vlastodržna, častohlepna
upravljanu krizu osmislili i vodili, jer o njima je riječ, sebe drže pobjed­
i srebroljubiva. U pretenzijama da ga osuvremene, umiješali su ga u
nikom. Oni se tako i ponašaju. Sjedeći u udobnim bruxelleskim na­
novovjeka društva, politička, etička i svjetonazorna zbivanja da bude
slonjačima i uz pomoć haaških presuda pišu lažnu i izokrenutu po­
nositelj kritičke misli i djela, osporavatelj i revolucionar, ideolog so­
vijest 'zapadnog Balkana'. Reklo bi se, versaillske tvorevine ne nestaju
cijalističkog proletarijata i politički nadahnitelj teologije oslobođenja;
tako lako.
da bude stiliziran u 'prvog pravog muškarca', androgeni lik po ukusu i
Dobro su na svojoj koži Hrvati osjetili i osobno se osvjedočili u sub- mjerilima feminističkog pisma i feminističke 'teologije'. Isusa su po­
verzivnost, amoralnost, i bešćutnost novih (starih) gospodara kaosa od­ dvrgnuli psihoanalitičkom tretmanu, svrstali ga u hipijevce, proglasili
nosno tvoritelja 'novoga svjetskoga poretka'. Ovdje se ne misli samo ga evanđeoskim Spartakom koji ustaje protiv bogataša, doveli ga pred
na razna krivokletstva, podmetanja, širenja laži, na mobiliziranje takozva­ strašna sudišta Inkvizicije, oženili ga Marijom Magdalenom, zanijekali
nog međunarodnog javnog mišljenja protiv jednog katoličkog naroda, da je umro na križu i potom uskrsnuo, dovodili ga i odvodili u Egipat,
nego na duhovni i biološki, gospodarski i politički genocid koji je poči- Indiju i Kašmir, proglasili ga Arijevcem, otkrili mu krvno potomstvo

120 121
€> / l u n i ) / )iiiini. il 1 UMI K I.O N O V I N A ST U l ' A J U

koje traje sve do danas, nazvali ga 'nezakonitim djetetom' rimskog voj ma i nadanjima, slijedi posljednji udarac kršćanstvu i Kristovoj Crkvi
nika Pantherema, pokušali demitologizirati njegov lik i njegovo učenje, te konačno ustoličenje 'novoga svjetskoga poretka'. Taj poredak, pre­
u povijesno-kritičkom duhu tragali za 'čistim Isusom' oslobođenim od ma njihovoj zamisli, bit će složaj američkoga kapitalizma i boljševičko­
kasnijih dogmatskih nadgradnja, zatočili ga u strogu esensku zajedni­ ga bezboštva. Iznenađenja ne bi trebalo biti, jer je sve već isprobano,
cu Kumrana, proglasili da je sam smislio i ostvario svoju "Pashalnu samo treba zagrijati epruvetu i čvrsta kapitalističko-boljševička legura
urotu", pripisivali mu homoseksualnu vezu s ljubljenim učenikom' i je tu. Laži za tu leguru iskovao je militantni liberalizam. Zapreka, dak­
još toga nedostojnog, blasfemnog, bogohulnog. 2 le, za kraljevstvo 'hijerarhije urotnika' više nema, tj. za ustoličenje toga
Kako poslije ovoga opisa ne postaviti pitanje: Zašto je ova nesusta­ kraljevstva - u ime 'spasenja čovječanstva i jamstva mira'.
vna sustavnost, ili, kako to napisa Nikola Mate Roščić, blasfemni nasr­ Njihov neskriveni optimizam nije bez temelja. Rezultati to zorno
taj na svetost jedne religije, vjere i Crkve, toliko važna 'hijerarhijskim pokazuju. A oni su impresivni. Što su sve 'hijerarhijski urotnici' do
urotnicima? Njima je to iznimno važno upravo zato što im je znano da sada postigli? Prvo su potpalili dva svjetska rata, a onda su sebe pro­
ako ne sruše Krista Spasitelja i Otkupitelja i njegovu Crkvu njihov glasili stručnjacima za organiziranje mira, prvo u Ligi naroda, a zatim u
plan postaje neostvariv. Unatoč tome ili upravo zbog toga, oni nemaju Ujedinjenim narodima. Poslije Drugoga svjetskoga rata potajno su gla­
nakanu odustati. vnom ideološkom suparniku izručili atomsku bombu, bogatili se na
Cjeloviti plan 'hijerarhije urotnika' protiv čovječanstva jest gospo­ naoružanju i držali čovječanstvo u strahu od nuklearnog rata. Kada su
darsko te moralno i duhovno porobljavanje. To je stožerna gravita­ sami srušili Berlinski zid, onda su, pomoću operatora krize, koje su
cijska točka njihovih planova. Prije više od dvije tisuće godine gospoda­ sami stvorili, posijali strah od terorizma. U ime 'osiguranja mira' otpi­
ri kaosa zamislili su da će oni i njihovi potomci vladati svijetom u neo­ sali su i proskribirali svaki nacionalni osjećaj i interes, proglasili ih
pisivoj raskoši, s mnoštvom sluga i sluškinja koji će ih služiti. Možda štetnima, ograničili i gotovo poništili suverenost, stvorili Europsku
je to bio luđački san bijedna i siromašna čovjeka, koji se u snu naslađi­ uniju i tako, na početku trećega tisućljeća, priskrbili uvjete da diljem
vao onim što u javi nije mogao imati. Ali, san, što je vrijeme više Puta svile reorganiziraju druge narode i države.
odmicalo, postade javom. Drskošću i bezobzirnošću, gospodari kaosa prvo
Je li moć 'hijerarhije urotnika' uistinu tolika da joj se nije moguće
su tijekom Srednjega vijeka, prebijajući zlato, uzeli bankarstvo u svoje
suprotstaviti? Odgovor na to pitanje neka bude priča koja je u pre­
ruke, a potom s tom moći u zapadnoj Europi postali vladari iz sjene. I,
dvečerje Prvoga svjetskoga rata ispričana na stranicama Hrvatske straže.
kotač europske, a time i svjetske inverzne povijesti počeo se okretati i
Evo te priče! U bitci kod Sempacha (1386.) doviknu junački Antun ze
ubrzavati. Posao je cvjetao. Pozajmljivan je novac vladama, poticani su
Porte svojim suborcima: "Udarite po koplju!" Poslušaše oni taj savjet
ratovi, spletkama i revolucijama razarane su nacionalne vrjednote i
te začas bude razmrskana sva sila koplja; bila su naime iznutra šuplja.
velikani, podrivane kršćanske strukture i ustoličavani bezbožnici, a
Polomljeno koplje nadoknadi neprijatelj brzo novim, pa tako ipak na­
kršćanstvo proglašavano 'neznanstvenom' vjerom, dok nije dosegnuta
sadašnja politička, gospodarska i kulturna moć. Stavljena je koprena nese dosta štete hrabrim švicarskim borcima. Velika se bitka bije i
svim kršćanskim narodima, onima na Istoku, ali i onima na Zapadu, danas. Neprijatelj i na nas navaljuje kopljem, u ime moderne 'znano­
uključujući i Latinsku Ameriku. U 21. stoljeću, po njihovim izračuni- sti', liberalizma', 'naprednjaštva'. Tako se mnogi, već na sam pogled na
to 'strahovito oružje', bez borbe predadoše neprijatelju. Da su nesret­
nici samo malko pokucali po tome 'oružju', odmah bi se osvjedočili da
je šuplje i da nipošto nije tako strahovito kako se na prvi pogled pričinja-
2
Usp. Nikola Mate Roščić, Zavjeraprotiv Krista, Obnovljeni život, Časopis za filozo­
va. Neprijatelju se ipak mora priznati da s takvom bukom i vanjskom
fiju i religijske znanosti, 1, Zagreb, 2006., str. 105. - 1 2 1 .

122 123
V /)„,-,„ Ihmui.-rt lif.i> Kl.ONOVl NASl'UI'AJU

sigurnošću zna nastupiti te je i svojim šupljim oružjem već mnoj;o je posljedica svemoći. A svemoć je, piše Tocqueville, sama po sebi
štete počinio u našim redovima. Zato kanimo malko pokucati po ne­ rdava i opasna. Odbojnost prema Sjedinjenim Američkim Državama,
prijatelj skom oružju, da svatko vidi, kako su šuplja, ne bi li se osokolili koja na cijelome svijetu ubrzano raste, nije samo odraz krajnje slobode
za što odvažniji otpor. 3 kojom ta zemlja nastupa, nego i odraz projekcije arogancije i tiranije
I, kao što je autor Fraze i njezinih robova daleke 1913. imao smjelosti koju ta zemlja odašilje na sve strane svijeta.
pokucati kako bi otkrio šupljine na oružju ondašnjih gospodara kaosa, u Državu i naciju tzv. novoga Rima ili nove Atlantide grade 'hije­
ovome poglavlju to će se pokušati učiniti na sličan način, kako bi se rarhijski urotnici' po svojim zamislima i težnjama još od 15. stoljeća,
pokazalo da nada ne umire posljednja. odmah poslije otkrića novoga kontinenta. Engleska, odakle je krenula
dekristanizacija kršćanske Europe, nije bila pogodna za konačno ostva­
renje planiranoga svjetskoga carstva, u prvome redu zbog njezine teri­
1. Utopija nove Atlantide torijalne skučenosti, ali i ograničenosti ljudskoga potencijala. Gran­
diozni projekt o svjetskoj nad-vladi kroz više je naraštaja i više stoljeća
Uvijek su postojala umorna, duha lišena i malaksala vremena koja zahtijevao ispunjenje početnoga uvjeta - stvaranje nove države i nove
su se igrala snom o vječnom miru. 4 Ova današnja, na početku 21. nacije. Trebalo je, dakle, stvoriti 'novi Rim' ili 'novu Atlantidu', koj/ia
stoljeća, poslije pada Berlinskoga zida i Hladnoga rata, jesu vremena u bi imao/la svu grandioznost staroga propaloga Rima ili stare potonule
kojima se gospodari kaosa igraju, ne vječnog nego 'vrućeg mira'. A on, tj. Atlantide.
'vrući mir', samo je eufemizam za preuzimanje vlasti nad strateškim Morala je to biti država koja će proklamirati apsolutnu slobodu, slo­
bogatstvima diljem svijeta, pretežito asimetričnim oblikom rata. U gla­ bodu od svega, a napose od grijeha i Boga, slobodu koja čovjeku daje
vnoj ulozi jesu Sjedinjene Američke Države, točnije rečeno, 'hijerarhijski nekakvo pravo raditi što god mu se prohtije, bez ikakve odgovornosti
urotnici', koji u rukama čvrsto drže moć te zemlje. Ta velesila i svjetski prema ikome, osim prema samome sebi. Trebalo je stvoriti novu na­
policajac, obećana zemlja i lučonoša 'slobode i demokracije', oličenje ciju, do tada nepostojeću, jer novi svjetski poredak bez nove nacije ne
moći, čak svemoći - njihova je snaga. Proces, od kraja Prvoga svjetsko­ bi bio moguć. Ta se nova nacija gradila od ljudi iz cijeloga svijeta, a
ga rata, kada su Sjedinjene Američke Države izišle na svjetsku pozor­ njome je tajno upravljala odabrana i povlaštena manjina. Tako su stvo­
nicu, do završetka Hladnoga rata, kada su stekle status dominirajuće rene nova država i nova nacija, u kojima se ni pojedinac ni skupina,
sile, kojim bi konačno trebao biti modeliran svijet budućnosti, nezau­ ako trpe nepravdu, nemaju kome obratiti. Obratiti se javnom mišljenju
stavljivo ide dalje. Preoblikovanje svijeta u svrhu uspostavljanja 'no­ nije moguće, jer njega kreira moćna manjina i njime oblikuje um veći­
voga svjetskoga poretka' nema zapreka pa se zato i ne zaustavlja. Novi ne. Zakonodavnome tijelu također nije moguće, jer ono, tobože, za­
Rim ili Nova Atlantida, kako se od straha tepa toj svemoćnoj 'novoj
stupa većinu i slijepo joj se pokorava. Ni izvršnoj vlasti nije moguće,
zemlji i novome nebu', raste na ruševinama 'staroga svijeta i staroga
budući da tu vlast, navodno, imenuje većina, iako joj ta većina, zapra­
neba', brišući sve pred sobom. Tektonskog slijeganja nema. Sve je pod
vo, služi kao pasivno oruđe. Obratiti se vojsci ponajmanje je moguće,
nepoznanicom jedne velike ali neizvjesne budućnosti. Neizvjesnost
jer vojska nije ništa drugo nego većina pod oružjem. Utočište nije ni
porota, jer ona predstavlja većinu opskrbljenu pravom izricati presu­
3
de. Stvoren je idealan sustav u kojemu se čovjek mora pokoravati,
Usp. V. P. Hrvatska straža, Časopis namijenjen Filozofiji i drugim znanostima, broj
2.-3., Rijeka, 1913., str. 126. unatoč nepravičnim ili nerazumnim mjerama koje ga pogađaju, a uvjeren
4
Misao Von Treitschkea, Usp. Historija političkih doktrina, Nerkez Smailagić, Na­ je da živi u najdemokratskijoj državi na svijetu. Koje li ironije!
prijed, Zagreb, 1970., str. 359.

124 125
© / l i m u / ln/11,1,17 / U M I Kl.tINOVI N A S 'I' II I 1 A | U

Američki eksperiment 'hijerarhije urotnika', u kojemu su ljudi razlici 'Proročanske' zasade 'nove zemlje i novog neba'
tih nacionalnosti i rasa postali jedna nova instant nacija, nastoji sr
proširiti i izvan Sjedinjenih Američkih Država, tj. nastoji se stvoriti
Često se manipuliralo Knjigom Otkrivenja, poglavito u kasnom sre­
jedna globalna nacija. To se čini spregom masovne kulture i medijske
dnjem vijeku i u razdoblju renesanse, kako to u svome djelu Apokalipsa
agresije, koja uvijek prethodi političkoj agresiji iza koje nastupa dolar.
piše Stipe Jurič. Obilno koristeći Ivanovo Otkrivenje i neke apokalip-
Vidljiva agresija, znana kao rat i vojna okupacija, poslije njega izostaje,
tične ideje, 'proroci' iz tih vremena čeznuli su za jednom višom duho­
ako kulturno-medijsko-političko nastupanje ostvari poželjan ciljani
vnom razinom obnove svijeta. Na osobit način njihove su milenari-
rezultat. Uspješnost maskulturne, medijske i dolarske agresije5 krije
se u činjenici da djeluje zaogrnuta u plašt demokracije i ljudskih prava stičke ideje 6 dobile na važnosti u vrijeme i poslije otkrića Amerike. Na
te da njezine brojne žrtve dragovoljno postaju robovima koji sami sebi novootkriveni svijet, pod utjecajem utopijske ideologije, čija je jezgra
stavljaju okove. milenarizam što gaje oblikovaoJoakim de Fiore 7 , odjednom, ne slučaj­
no, počelo se gledati kao na novu obećanu zemlju, odnosno, kao na
Stvaranje 'novoga Rima' ili 'nove Atlantide' u obliku Sjedinjenih
moguće ostvarenje obećanja 'novog neba i nove zemlje'.8
Američkih Država defacto je otpočelo osnivanjem 13 kolonija u Sjever­
noj Americi i njihovim formalnim osamostaljenjem 1776. godine. Od
tada, preuzimajući ono što je Velika Britanija uspjela ostvariti samo
djelomično, nova se svjetska sila, pod dirigentskom palicom hije­ 6
Milenarizam (lat. mille) ili hilijazam (gr. -^eeeUn - jedna tisuća), nauk o skora­
rarhijskih urotnika, stvara postupno, šireći svoju moć do statusa jedi­ šnjemu Kristovu tisućgodišnjem kraljevstvu na zemlji, u obnovljenom Jeruzalemu.
ne svjetske velesile. Sve je to bio samo proces koji se kroz dvjesto Milenarizam je, dakle, vjerovanje da će Krist na kraju vremena doći na zemlju u cijelome
pedeset godina odvijao prema dijaboličkom planu. A on, taj plan, te­ svome sjaju i slavi, sabrati zajedno dobre te, pošto potpuno uništi zle i sve neprijateljske
sile, uspostaviti svoje kraljevstvo za uživanje najviših duhovnih i materijalnih blagoslo­
meljio se na inverziji i svojevoljnom tumačenju Knjige proroka Da­ va, u kojemu će sveti, zajedno sa svojim Kraljem, vladati. To će slavno Kraljevstvo Krista
nijela i Knjige Otkrivenja. i svetih na zemlji trajati tisuću godina. Usp. Stipe Jurič, isto, str. 233.
7
Joakim de Fiore (12. stoljeće), je kalabrijski monah i začetnik sustava univerzalne
povijesti Crkve. Svoje milenarističke ideje Joakim de Fiore prvo je iznio u komentaru
Knjige Otkrivenja, na kojemu je radio gotovo petnaest godina, nakon što mu je papa
Lucijan II. dao ovlaštenje za taj komentar, te, nešto kasnije, papa Urban III. U traktatu
Deultimus tribulationibus, sastavljenom vjerojatno 1196/97., nanovo je preuzeo egzegezu
(tumačenje biblijskih tekstova, nap. aut.) posljednjih poglavlja (11-12) Knjige proroka
Daniela, koju je bio priredio u Opus Concordie kako bi objasnio odvijanje sukoba prave
Crkve izabranih s kraljevstvom Sotone u posljednjim vremenima, sadašnjim i budućim.
Traktat s jedne strane razvija dijalektiku nevolja i patnja karakterističnih za tradicional­
no 'šesto razdoblje' povijesti svijeta, te s druge strane počinaka koji će biti obilježje
posljednjega 'sedmoga razdoblja' povijesti svijeta i tumači je kroz razdoblje Crkve od
dolaska Isusova sve do Njegove paruzije (tj. ponovnoga dolaska na svršetku svijeta,
5
Američku dolarsku agresiju Marko Francišković opisuje ovako: "Putem naizgled (nap. aut.). Usp. Stipe Jurič, isto, str. 272.
sporednih stvari kao što su banke i burze, oni koji su njima upravljali odlučili su koja će 8
Zanos milenarističkim idejama nije mimoišao ni svećenstvo Katoličke crkve. Neki
država propasti a koja opstati. Da su Španjolci bili malo uspješniji u financijskim poslo­ su u 16. stoljeću, kao, primjerice, meksički franjevac Montolinia, zatim isusovac An-
vima nikada se ne bi upleli u pogubni ekonomski model i pali u dužničku polaganu dreas de Oviedo i dr., išli tako daleko da su evangelizaciju novoga svijeta držali apokalip-
smrt. Da su znali čuvati svoje bogatstvo ne bi postali sirotinja koja moli okolo za novac tičkom borbom protiv Đavla, gospodara i učitelja Indijanaca. To je dovelo dotle da su
od onih istih koji su im ga izvukli. Ima tu i Božanske pravednosti koja je kaznila one koji neki propovjednici u sljedećemu stoljeću, slijedeći model poganskoga Rima, koji je
su pod maskom kršćanstva, i u ime Kristovo, pljačkali i nanosili nepravdu drugim postao središtem kršćanstva, proglasili Meksiko, staru prijestolnicu aztečke idolatrije,
narodima. Narodima koji su bili slabiji i na nižem stupnju razvitka tako da ih je lako bilo novim središtem kršćanstva, odnosno novim Rimom ili novim Jeruzalemom. Odmah
orobiti. Providnost je dala da kršćanstvo ostane i uhvati korijene u Novom Svijetu, a oni su p o t o m Ženu iz Otk 12 poistovjetili s Guadalupskom Gospom, koja je pobijedila
koji su u to ime otimali kažnjeni su vlastitom propašću. Pobijedio ih je i uništio napre­ Zmaja i apokaliptičku Zvijer, a čiji se obrisi, kako su tvrdili, mogu otkriti na crtama što
dniji lopov, onaj koji je bio u direktnom, svojom voljom željnom odnosu sa Sotonom." označavaju jezera i rijeke na zemljopisnim kartama Meksika. Usp. Stipe Jurič, isto, str.
Usp. Marko Francišković, Hrvatska knjiga opstanka, Zlatno pero, siječanj 2004. 177.

126 127
«> / > ( i n i ! / >I»M|I.V| / IISIP K I.O N O V I N A S T U P A J U

I sam otkrivatelj nove zemlje, Kristofor Kolumbo, sebe je držao obi ne u Americi držali predstražom kraljevstva koje će Krist usposta­
mesijanskim glasnikom razdoblja Duha Svetoga." Nošen apokaliplič- vili sa svojim drugim dolaskom. Može se ustvrditi da su pripadnici te
nim zanosom i pod utjecajem političke propagande mesijanskog ka­ nove nacije od samoga početka o sebi stvarali mit po kojemu oni nisu
raktera u korist krune, Kolumbo je tako novootkrivenom otoku naj­ bili ni manje ni više nego izabrani narod, čije je poslanje pokoriti 'staru
prije dao ime puno religioznog simbolizma - Trinidad, da bi onda još zemlju' i uništiti 'staro nebo'. Američki mit o zemlji 'uzorne demokra­
nadodao pridjevke 'Sveti otok' i 'Otok od milosti'. Prije nego što je cije i slobode', koja ima poslanje te uzvišene vrjednote milom ili silom
pretpostavio da bi to mogao biti novi kontinent, Kolumbo je obznanio nametnuti ostalim narodima svijeta, seže, dakle, na sam početak 17.
da ga je sam Bog izabrao kao glasnika da navijesti otkriće nove zemlje, stoljeća.
gdje bi, negdje daleko u njezinoj nutrini, na nepristupačnu mjestu, Nisu samo anglikanskim light kršćanima američka prostranstva
mogao biti smješten edenski vrt. 10 postala kamen temeljac na kojemu će oni graditi 'novo nebo i novu
Kolumbova novootkrivena zemlja, za 'hijerarhijske urotnike' onoga zemlju', nego su ona to bila i židovskome mesijanizmu i milenarizmu.
vremena, okupljene u reformaciji i oko nje, bila je idealan prostor na Amerika bi, prema tome gledištu, imala biti zemlja domaćin za deset
kojemu će oni, po svojoj zamisli i planu, izgraditi 'novu zemlju s no­ izraelskih plemena što su nestala u vrijeme asirske deportacije i iz­
vim nebom', drukčiju od 'stare zemlje i staroga neba', kakva je, po njiho­ gnanstva 722/21. pr. Kr. Iz spekulacije o Americi kao novoj zemlji
vome mišljenju, bila tadašnja kršćanska Europa. Brojni protestantski kanaanskoj razvile su se dvije teorije. Prva je polazila od toga da su
komentari Knjige Otkrivenja što su se pojavili u doba i poslije refor- američki Indijanci potomci upravo tih izgubljenih židovskih plemena,
macije bili su zadojeni antikatoličkim duhom i antipapinstvom i služili a druga da ti isti izgubljeni Izraelci žive skriveno među Indijancima. 12
su za razračunavanje i diskreditiranje protivnika, a ne za znanstveno Dakle, od samih početaka naseljavanja Ameriku prati namjerno i
i(ili) teološko tumačenje njezina teksta i slika. Dakle, brojni reforma- planski stvorene pričine o novom Jeruzalemu, te o Americi kao od
cijski osvrti na novozavjetnu Apokalipsu protestantima, a poglavito Boga izabranoj zemlji pa, prema tome ona ima poslanje biti putokaz
luteranima, pribavili su podlogu da inverznim pristupom cijelu po­ ostalim narodima svijeta. Ova omiljena ideja vodilja anglikanskih i žido­
vijest Crkve poistovjete s Babilonom, a rimske pape s Antikristom. 1 1 vskih sljedbenika milenarizma iz dana u dan pridobivala je sve više
Nakon što je Anglikanska crkva očišćena od katolicizma i nakon što sljedbenika, i njezina je popularnost ubrzano rasla. Upornim i sustav­
su anglikanski kolonisti u 16. stoljeću prenijeli i proširili na američko nim radom aktivista u raznim apokaliptično-mesijanskim zajednicama
tlo ideju o Engleskoj kao izabranoj naciji, mit o Americi kao 'novoj i pokretima te uz pomoć njihove usmene i pisane propagande, koju su
obećanoj zemlji' počeo je već tada dobivati svoje obrise. Primjenjujući uvelike proširili diljem američkoga kontinenta, taje ideja u 19. stoljeću
model izlaska iz egipatskog ropstva i koristeći se novozavjetnom Apo­ dosegnula vrhunac u onostranosti. Naime, tada su se mesijansko-mi-
kalipsom, engleski raskatoličeni kršćani sebe su prikazivali crkvom što lenarističke i domoljubne ideje stopile u pravu pravcatu ideologiju
pred Zmajem bježi u pustinju, u svoje sklonište, dok su svoje nase- prema kojoj je Amerika uistinu avangarda, spasitelj čovječanstva, zemlja
koju je sam Bog odabrao da spasi ostatak svijeta od lutanja po pustinja­
ma 'nedemokracije'.
9
10
Usp. Stipejurič, isto, str. 276.
U jednom je pismu čak napisao da su novo nebo i nova zemlja koje je on otkrio
i vidio, "nuevo cielo y tierra", oni što ih spominje naš Gospodin u Ivanovoj apokalipsi 12
Tako je portugalski maran Antionio de Montezions (16. st.) tvrdio kako je u
(21,1) nakon što su bili objavljeni preko proroka Izaije". Usp. Stipejurič, isto, str. 276. Andama Kolumbije i Perua, navodno, otkrio te skrivene Izraelce. Ubrzo poslije njegovo­
11
Stotine komentara Knjige Otkrivenja objelodanjeno je poslije Luthera, samo u ga povratka u Amsterdam, rabin Manuel Dias Soeiro (prva polovica 17. st.), koji je uzeo
16. i 17. stoljeću. J. Wittreich, primjerice, donosi popis od 289 obrada Ivanove Apokali­ ime Menasseh ben Izrael, uvrstio je njegova pričanja u poznati mesijanski tekst Nada
pse. Naravno, nije to sve stoje objelodanjeno između 1501. i 1601. Komentaromanija se Izraela (1648.), koji je u sljedećim godinama objavljen na mnogim jezicima. To 'otkriće'
nastavila i tijekom idućega stoljeća, pa je tako između 1602. i 1701. nastalo čak 725 američkih Izraelaca bio je za njega proročanski navještaj povratka u Jeruzalem svih
njezinih tumačenja. Usp. Stipejurič, isto, str. 217. raseljenih i izgubljenih Zidova. Usp. Stipejurič, isto, str. 277.

128 129
•> / > m m / Vimi/r/ / UMI KI.DNOVI N A S I U I1 A | U

Općenito se, kako to piše Stipe Jurič, može kazati da su se prote U što se pretvorila Francuska revolucija kojom su iza kulise upra­
stantski propovjednici svih denominacija obilno koristili novozavjet vljali anglosaksonski urotnici? Kršćanski katolički hramovi su zatvarani
nom apokalipsom u vrijeme građanskoga rata i borbe za ujedinjenje ili su se otvarali samo za bučne dogovore ili bakanalije razuzdanog na­
američkih država. Mnogi su tu borbu za očuvanje saveza zvali svetim roda. Oltari su porušeni, a po ulicama su se vodale gnjusne životinje
ratom. Osobito su protestanti američkoga Sjevera uvelike rabili apoka- odjevene u svećenička odijela, Biblija se vezala za rep magareta, sveti
liptičku retoriku kako bi borbu za ujedinjenje prikazivali kao svelinju. su kaleži služili za grozne orgije, na svete oltare koje je vjera u Krista
Neki su išli čak tako daleko da su pokušavali dokazati kako su uje­ okruživala prekrasnim kerubinima penjale su se gole bludnice. 1 5 Na­
dinjenje i konačna pobjeda Sjevera nad Jugom bili na poseban način prosto, dogodilo se ono što se moralo dogoditi kada se čovjek stavi
prorečeni u biblijskim tekstovima. Za neke druge protestantske pro­ nasuprot Stvoritelju i kada čovjek stvara sustav usilu Boga, a poglavito
povjednike, strahote američkoga građanskog rata bile su za 'izabranu kada sam sebe proglasi spasiteljem čovječanstva.
naciju' čistilište od grijeha, kako bi ona u moralnom preporodu kroz Poslije krvavoga pira ideologije bezboštva, lažni anglosaksonski apo-
potoke krvi bila pripremna preuzeti svoju veliku mesijansko-milenari- kaliptični proroci nisu posustali. Tako je, primjerice, britanski 'prorok'
stičku misiju. Zato ne iznenađuje što je prezbiterijanac W. B. Sprague R. Brothers, u djelu Revealed Konowledge, samoga sebe proglasio ni manje
'prorekao' kako će rat Americi donijeti tisućljetnu slavu. Jednako ne bi ni više nego 'nećakom Svemogućega'. 16 Potom je tvrdio daje smrt Luja
trebalo biti iznenađenje što su neki drugi propovjednici u građansko- XVI. godine 1793. bila prorečena u Knjizi proroka Danijela te da su
me ratu za ujedinjenje prepoznali Gospodina kako sabire narode za francuski revolucionari sa svojim jurišima protiv Rimske katoličke crkve
posljednju veliku bitku između slobode i ropstva, istine i zablude, od­ bili Božji agenti, točnije rečeno, 'nebeska vojska' iz Ivanova Otkrivenja. 17
nosno, razdoblje koje su biblijski proroci davno prorekli kao vremena u Brothers je bio glasnogovornik anglosaksonske urote protiv velike eu­
kojima se ruši despotizam, a Antikrist biva okovan na tisuću godina. ropske katoličke zemlje pa stoga ne iznenađuje njegov prijedlog kako
Anglosaksonski je svijet cijelo vrijeme poslije reformacije svoju ek­ je besmisleno da "Engleska zarati protiv naroda koji uživa Božju potpo­
spanziju i agresivne ratove temeljio i opravdavao milenarističkim ideja­ ru i zaštitu i kojemu je Božji sud potpuno naklonjen". 18 Njegovo 'pro­
ma. Francuska revolucija, koju su oni pokrenuli 1 3 , nosila je žig inverz- ročanstvo' o tome da će sve europske monarhije ubrzo propasti te da
ne apokaliptične misli toga vremena. De Maistre će napisati daje Fran­ će nadolazeće velike promjene uzdrmati svijet ne mogu se iščitati
cuska revolucija imala nekakav sotonski karakter, po kojemu se razliko­ drukčije nego najava planiranih prevratništava, koja će svoju vršnu
vala od svega do tada viđenoga. Za njega velika skupština, Robespier- točku dosegnuti u Boljševičkoj revoluciji. Ono što zapanjuje jest
reovi govori protiv svećenstva, 'svečano' odricanje svećenika, oskvr- činjenica da je Brothersovo 'proročanstvo' u idućih sto godina postalo
njenja svetinja, ustoličenje boginje Razuma, mnoge nezaboravne sce­
stvarnost. I, uistinu, razorena su sva kršćanska katolička i pravoslavna,
ne, u kojima su se provincije trudile nadvisiti Pariz, nisu pripadali
carstva i kraljevstva, osim kraljevstava u zemljama reformacije, koja i
običnom krugu zločina, nego su došli s nekog 'drugog svijeta'.14
dan danas, na početku 21. stoljeća, kao 'kule stražara' čuvaju suvereni­
tet Velike Britanije, Švedske, Norveške, Danske, Nizozemske, pa i
13
Anglosaksonski plan o uništenju Francuske kao katoličke zemlje proveden je Belgije.
vrlo podmuklo. Prvo su 'hijerarhijski urotnici' oko kralja Luja XVI. uspjeli nagovoriti
kralja da Francuska pruži financijsku i vojnu pomoć u borbi za oslobođenje Sjedinjenih
Američkih Država od engleske kolonijalne vlasti. Zatim, kada se Francuska ekonomski
15
iscrpila, ti isti urotnici umješno su gladni francuski narod digli na ustanak, prodajući Usp. De Maistre, isto, str. 315.
16
mu uspješno sročenu prevratničku krilaticu o 'kruhu i kolačima'. Osim toga, ratovi na Kako bi R. Brothers stekao što više sljedbenika, ondašnji anglosaksonski gospoda-
europskome tlu nisu išli u prilog Francuskoj i dodatno su je iscrpljivali. Poglavito se to rikaosa, znajući kolika je moć promidžbe, proglašavaju ga luđakom i 1795. uhićuju. Od
odnosi na rat s Austro-Ugarskom iz 1792., na čiju je stranu 'začuđujuće' odjednom toga trenutka broj sljedbenika njegovoga 'nauka' raste geometrijskom progresijom.
17 , 4
stalo Britansko Kraljevstvo. Prate ga na bijelcima Vojske nebeske, odjevene u lan tanan, bijel i čist. Otk 19,
11
Usp. De Maistre, Historija političkih doktrina, Nekrez Smailagić, Naprijed Zagreb, 14, Jeruzalemska Biblija, isto, str. 1775.
18
1970., str. 312. Usp. Stipe Jurič, isto, str. 280.

130 131
«> Dilvm I hniui.i-l I UMI KI.ONOVI N A VI U I' A | U

Kada je Napoleon Bonaparte poremetio anglosaksonski plan i po­ dinu dana poslije 'proročanstva' Joanne Southcott, udruženi trijumvi­
stao opasan po njihove interese, okupljanje 'koalicije voljnih' za borbu rat koji su činili britanski, pruski i nizozemski 'hijerarhijski urotnici',
protiv njega opet se temeljilo na apokaliptično-milenarističkim zasa- tj. Wellington, Blucher i princ od Orangea, potpuno je neuobičajeno
dama, ali s obrnutim predznakom. Tih se godina odjednom iznebuha prestrojio svoje postrojbe. Iste noći, ali malo ranije, Napoleon je donio
pojavila 'proročica' iz Exetera po imenu Joanna Southcott, koja je tvrdi­ konačnu odluku - istodobno iznenadnim pokretom, ali odvojeno i poje­
la kako je imala viđenje u kojemu joj je rečeno da je ona žena o kojoj dinačno, tući svakoga od te trojice protivnika prije negoli oni uspiju
vidjelac Ivan govori u Otkrivenju. Zatim će ta anglosaksonska instant preustrojiti snage. Za taj njegov smioni plan znali su još samo njegovi
'proročica' objaviti kako će se drugi Gospodinov dolazak ubrzo dogodi­ maršali. No, to je bilo dostatno da europska, pa i svjetska povijest
ti, a da će ona, kada Gospodin dođe, postati njegovom zaručnicom. krene u smjeru koji su zacrtali anglosaksonski urotnički planeri, a
'Uskrsnuće' nje i njezinog 'blaženstva' bila je samo maska kako bi se
objelodanili instant 'proroci' tipa R. Brothersa i Joanne Southcott.
poslala poruka da Francuska revolucija nije ništa drugo nego početak
Često se zanemaruje činjenica da je 'hijerarhija urotnika' bila odre­
posljednjega suda. Inverzija je namjerna i sračunata. Za razliku od R.
đena razvojem političkih događaja u tzv. demokratskom svijetu. Pri­
Brothersa, dok je to odgovaralo Anglosaksoncima, Francuze se držalo
mjerice, politička praksa u Velikoj Britaniji bila je određena domina­
narodom koji uživa božju potporu, a revolucionare božjim agentima, a
cijom hijerarhista te spregom bankara i Krune. Kasnije će se taj utjecaj
pojavom Joanne Southcott i njezinih sljedbenika, samo desetak godina
klonirano prenijeti i na britansku koloniju u Americi te će se nastaviti
kasnije, tu se istu Francusku prepoznaje kao Ivanovu apokaliptičnu
u izmijenjenom, ali za svijet kobnijem obliku. Kada su se osnovale
Zvijer. Naravno da ta zvijer, tj. Napoleon, treba biti uništena u svetome
neovisne Sjedinjene Američke Države, ojačani i ideološki isključiviji
ratu, u kojemu je predviđena pobjeda Engleske. Da se ispuni milerani-
Anglosaksonci mogli su lopticu ponovno vratiti u europsko dvorište.
stička simbolika, 'zvijer' u liku Napoleona bačena je u okove, prvo na
Francuska je, kao zemlja s velikom kulturnom važnosti i utjecajem,
Elbu, a zatim na Sv. Helenu.
bila planski prva na redu. Nema nikakve dvojbe da se Francuska, po­
Slijedi logično pitanje: zašto su anglosaksonski istant proroci Na­ slije Revolucije i poraza Napoleona, osim vrlo kratkih intervala, već
poleona proglašavali apokaliptičnom Zvijeri? Naime, Francuska je, dva stoljeća nalazi pod vlašću i nadzorom hijerarhijskih urotnika, oku­
zahvaljujući Napoleonu, u dobroj mjeri onemogućili planirani i pro­ pljenih u bratstvu Velikoga Istoka, tj. bezbožnoga, babilonskoga, pro-
gramirani anglosaksonski naum o potpunom uništenju francuskoga ka­ tukršćanskoga Istoka. Francuska je, pod nadzorom te sotonske klike,
toličkog identiteta, kao i vertikalnog ustroja njezine državne vlasti. postala sekularnom protukršćanskom državom. Možda je odbacivanje
Poslije preokreta koji je donio Napoleon, a poglavito poslije što je uz ustava Europske unije znak kako ipak postoji iskra nade da kršćanstvo
nazočnost pape okrunjen za cara, engleski i unutarnji francuski 'hije­ nije sasvim zatučeno i da je to, možda, kraj višestoljetnoga francusko­
rarhijski urotnici' udružili su snage kako bi srušili ne samo njega nego ga neprijateljstva prema Kristu i Njegovoj Crkvi.
prije svega obnovljeni vertikalni ustroj postrevolucionarne Francuske. 'Hijerarhija urotnika', prilagođavajući reformističke i anglosakson­
Napoleon je nedvojbeno bio velik strateg i državnik, ali začuđuje kako ske milenarističke vizije vremenima i okolnostima, uspjela je za samo
je olako zanemario utjecaj i moć 'hijerarhijskih urotnika' među svojim dvjesto godina, subverzivnim djelovanjem, provesti pogrom nad krš­
najbližim suradnicima. A oni nisu bili bez utjecaja. Naprotiv! Njegov ćanima. Urotnička uloga ove skupine jurišnika protiv Boga i čovjeka
brat Louis Napoleon, pastorak Eugene de Beauharnais, maršali Mes- očitovala se u svoj sotonskoj punini u krvavome 20. stoljeću. Nasi­
sen, Scoult, Murat, Ney i MacDonald, pripadali su piramidalno ustroje­ ljem, rušenjem i ubijanjem, pojedinačno i globalno, tajno i otvoreno,
noj hijerarhiji. Oni će biti ti koji će ga konačno i za sva vremena 'staviti posijala je sjeme bezboštva ne samo u pravoslavnoj Rusiji nego i u
u okove'. Noć prije odlučujuće bitke kod Waterlooa, 1815., dakle, go- komunizmima svih boja i kod svih kod kojih je on nasiljem i prinudom

132 133
IUIVIII I htnui.ii I UMI K I O N O V I N A S I U l» A J U

uveden. F a š i z m o m i n a c i z m o m , ako se u z m e u obzir da su njihovi tovanja, uz pomoć 'meke sile' uspio je smišljeno posijati 'sjeme su­
bankari pomogli Hitleru doći na vlast, rastrojili su Njemačku, ali i dru­ mnje' medu čitatelje, slušatelje i gledatelje. 21 Dakle, sljedbenici fran­
ge europske n a r o d e u kojima su uspjeli instalirati klonove koji su im
cuskih prevratnika zaogrnuli su se u neke nove halje i u ruke uzeli
p o k o r n o služili. U Hrvatskoj tih klonova nije nikada uzmanjkalo - ni u
nova sofisticiranija oružja. 22 Prevratnički etos i 'epoha terora' traju i
Nezavisnoj Državi Hrvatskoj ( N D H ) , ni u k o m u n i z m u ni danas, u vre­
dalje. 23 Poslije francuskoga prevratništva, koji je izrodio stravičan oblik
m e n i m a militantnoga liberalizma.
kulturocida, i ikonoklazma, koji je uništio bezbroj umjetničkih djela,
knjiga, kipova, građevina, arhiva, knjižnica, crkava, samostana a filozo­
fija prevrata nadahnula i proizvela nove smjerove u svim granama umjet­
Suvremeni milenarizam i 'idealna država'
ničkog stvaranja i dobrim dijelom ih opečatila duhom antireligijskog
prosvjetiteljstva, sada se, na početku 21. stoljeća, poslije svrgavanja
Danas, na početku 21. stoljeća, milenarizam je, kao i u vrijeme otkrića talibanskog režima u Afganistanu, otvoreno govori daje preostao samo
'nove zemlje,' jednako omiljen i jednako čvrst ne samo u sektaškim
sredinama nego i u krugovima raznih protestantskih denominacija,
osobito u Sjedinjenim Američkim Državama. 1 9 Snaga milenarizma i
2
' O tim novim trendovima Nikola Mate Roščić, u svome osvrtu Zavjera protiv Krista,
dalje živi u tradicionalnim protestantskim zajednicama, posebice u širo­
piše: "A budući da iz raznolikih prikaza Isusova lika i djela uvijek stoje pokretačke
kom svijetu evangelističkog i pentekostalnog protestantizma. I, ništa ideologije vizija autora, s utemeljenjem se može govoriti da autori ne očituju samo svoje
se nije promijenilo, osim doktrine. Njima su i dalje na ciljniku Va­ osobne dojmove i viđenja, nego njihova estetika predstavlja neku filozofiju, neki odabra­
ni svjetogled, neku politiku. Taj literarni i stvaralački 'background' ponekad je nalik na
tikan i Sveti Otac. dogovoreni ili ugovoreni zadatak, pa čak i zadatak razaranja, rušenja. U tu kategoriju
treba svrstati djelo Dana Brovvna Da Vincijev kod. Rabeći već odavno poznate hipoteze i
Suvremeni sljedbenici Joakima de Fiore ne čine to više otvoreno, smišljene umjetne tvorbe, Dan Brown ovim romanom pokušava razoriti lik Isusa Krista
budući da su metode specijalnog i informacijskog ratovanja usavršene, kao Bogočovjeka. On svetogrdno i nasilno nasrće na Isusov život, raspliće priču o Mariji
Magdaleni, razvija fantaziju o Svetom Gralu te o ranom kršćanstvu prema gnostičkim
ako nigdje drugdje onda u Institutu Tavistock. Dan Brown, propali evanđeljima. Isusu priznaje daje bio mudar, ali samo smrtan čovjek o čijem je životu i
glazbenik i spretan plagijatorski manipulator eklatantan je primjer te tijekom prvih stoljeća postojalo puno različitih priča«.
22
nove prevladavajuće struje u jurišu na Krista. 20 Svojom blasfemičnom Djelovanje novih jurišnika 'hijerarhije urotnika', poslije Prvoga svjetskoga rata,
Robert Tafra vidi u intenzivnom proglašavanju velikom umjetnošću, književnošću i
knjigom "Da Vincijev kod", kao projektom unutar informacijskoga ra- glazbom svih tvorevina koje su negirale harmoniju da bi se mogla provoditi sveopća
destrukcija. Upravo je to bio razlog da je Martin Heidegger zaključio kako su, metafizički
gledano, Rusija i Amerika prožete istim ludilom raspojasane tehnike i formiranjem
standardnog čovjeka, kojemu nedostaje tlo pod nogama. Usp. Robert Tafra, Protokoli
19
sionskih mudraca i Novi svjetski poredak, Marijan tisak, Split, 2003, str. 16.
Zato nije nimalo čudno što svaki peti Amerikanac, prema sociološkim istraži­ 23
O t o m e etosu i toj 'epohi terora' Nikola Mate Roščić piše: "Od toga potiču brojni
vanjima, prihvaća neko milenarističko vjerovanje. Prema podatcima Gallupova instituta
smjerovi: nadrealizam, dadaizam, bečki akcionizam kao 'satanistička umjetnost' impre-
iz 1983. godine, 6 2 % Amerikanaca uvjereno je da će Krist ponovno doći na Zemlju. A
sionizam, ekspresionizam, simbolizam i dr. To je obilježeno a-religioznim, anti-religioz-
prema jednom drugom istraživanju toga instituta, 85 posto Amerikanaca vjeruje daje
nim filozofijama i svjetonazorima koji su u 20. stoljeću izrodili demonske ideološke
Biblija božanski n a d a h n u t a knjiga, dok 40 posto drži daje Biblija inerantna^ tj. da ne
sadrži zablude i daje treba shvaćati i tumačiti doslovno, baš svaku riječ. Usp. Stipe Jurič, političke tvorbe fašizam, nacizam i komunizam, od kojih je svaka imala svoju viziju
isto, str. 283. umjetnosti, svoju književnost i time stvarala svoju kulturu. U tom razdoblju minulih
20
dvaju stoljeća, u ime racionalizma i progresa, borbe za slobodu i pravdu, za modernost i
Blasfemični uradak Dona Browna "Da Vincijev kod" jest plagijat hijerarhijskoga novost, zagospodarila je 'biblija dekadencije', razni oblici magije, kabbale, spiritizma,
urotnika Henrvja Lincolna, koji se u svojoj knjizi tiskanoj 1982., pod nazivom Holy tajnih društava masona, rosenkrojcera, iluminata, okultista, teozofa i nihilista, pa se do
Blood, Holy Grale {Sveta krv, sveti Gral), dohvatio priče o 'svetome Gralu', predstavljajući ga brojnih sljedbi istočnjačkih religija i konfuznog N e w age-a. Bilo bi veoma zanimljivo
kao pergamentski svitak koji 'dokazuje' daje Isus Krist bio oženjen Marijom Magdale­
utvrditi pripadnost ovim grupama i krugovima, ili, ovisnost o njima, književnika i
nom koja mu je rodila dva sina. Po toj nebuloznoj priči, Marija Magdalena i njezina dva
umjetnika Europe kroz protekla dva stoljeća, da se i po tom naslute i odgonetnu iskoni
sina nalaze utočište u južnoj Francuskoj, a njihova loza franačkih kraljeva Merovinga
njihova stvaralaštva, odnosno njihovi stvarni idejni i umjetnički 'sitz im Leben"'. Usp.
postoji i danas.
Nikola Mate Roščić, isto, str. 105. - 121.

134
135
€> Ihivm Ihnihl.rl I UMI Kl IINIIVI NAS'I III'AIU

još Vatikan kao teološka država koja se ne uklapa u moderni svije! papinstvo poistovjetio s Antikristom. Što je on to naučavao i propo­
trećega tisućljeća. 24 vijedao? Wyclif je, naime, napravio razliku između vidljive Crkve, čiji
'Hijerarhijski urotnici', opijeni moću, više i ne kriju svoje nakane. su hijerarhija i kanonsko pravo, po njemu, iskvareni pa je ona postala
Prilagodivši strategiju informacijskom dobu, upravljanim krizama i stolicom Antikrista, i nevidljive Crkve izabranih, utemeljene na Pi­
nadziranim neredima od kraja 20. stoljeća slijedno proizvode političke smima. Više je puta rimsku kuriju nazvao Antikristom, a papu glav­
događaje u kojima tuđu istinsku borbu za slobodu, za napredak i opće nim božjim neprijateljima, 'najvišim Antikristom' (mevcimus antiehristus)
dobro manipulacijom pretvaraju u opasnost i zločinačko djelo. Kada i 'otvorenim Antikristom' (aptulus antiehristus). Dakle, Antikrist i papa,
netko takve zloporabe pokuša razotkriti, onda argumentom galame ne kao institucija, za Wyclifa su istoznačnice. Njegov otvoreni antipapi-
brane svoju nakaradnost, nego se štite pravima određene profesije i zam u narednim stoljećima preuzeli su mnogi anglosaksonski milena­
proklamirane javne slobode za tu profesiju, primjerice, medijskom slo­ risti pa je to pridonijelo da novozavjetna Apokalipsa malo-pomalo po­
bodom. Dakle, suvremeni 'hijerarhijski urotnici' kao klonovi grčkih stane proročki sažetak, neka vrsta kratkog zbornika cijele povijesti crkve,
sofista stvaraju nepregledno mnoštvo nemoralnih skorojevića. S jačom čija su glavna proročanstva bila uperena protiv Rimske crkve. 25
strašću nego njihovi drevni uzori oni ruše tradicionalne pojmove i tra­ Inverzija kao omiljeno doktrinarno načelo 'hijerarhijskih urotnika',
diciju općenito. Kao ni njihovi daleki prethodnici, to ničim sličnim ne dakle, nastala je u vrijeme reformacije i nije izum s kraja 20. ni početka
nadomještaju. Umjesto hrabrosti, časti, poštenja i odanosti, koje pro­ 21. stoljeća, kako se to ponekad neupućenima čini. Zato će F. Lučke i
skribiraju i omalovažavaju, za ideal nude konzumizam, užitak, nasilje i ustvrditi da je poistovjećivanje Antikrista iz Otkrivenja s papinstvom
svakojaku tiraniju, ponajviše medijsku. Onda, kao i danas, na početku postupno postalo dijelom protestantske ortodoksije. Unutar samog
21. stoljeća, svijet se suočava s relativizmom, subjektivizmom i hedo­ protestantizma bili su rijetki oni koji su se suprotstavljali ovoj ideolo­
nizmom, jednako kao što se s njima u svoje vrijeme suočavao i Platon. giji. Jedan od njih bio je H. Grotius, vodeći protestantski stručnjak iz
Ali, za razliku od antičkih vremena, 20. i početak 21. stoljeća nemaju 17. stoljeća, koji se prvi usudio odbaciti poistovjećivanje apokaliptične
svoga Platona koji bi se pozabavio izgradnjom pravedne države i prave­ Zvijeri s papom. 2 6 Ali to je bila samo kap koja je brzo ishlapila.
dnijega društva. Protukatoličko i protupapinsko gledište nastalo za vrijeme i poslije
Umjesto toga, na djelu je stvaranje apsolutnog svjetskog imperija reformacije, ne samo u komentarima Knjige Otkrivenja nego općenito
- 'ljudskog kraljevstva'. Ideja ustroja takve vlasti jest simptom sumraka u literaturi reformiranih crkava, preuzeli su Wyclifovi klonovi, dajući
društva i svijeta. U biti, ideja nad-vlade s apsolutnim vladarom na mu novi oblik. Naime, hijerarhijski su urotnici, s vremenom, i u tzv.
njezinu čelu jest izraz dubokog malodušja i sveopćeg pesimizma, koji kršćanskim zemljama počeli Bibliju tretirati u usporedbi s tekstovima
sve više prožimaju društvo i svijest. Prvotni usklik o rođenju 'nove drugih monoteističkih religija samo kao knjigu jednake vrijednosti.
zemlje i novog neba' za anglosaksonske milenariste nije značio ništa Ovakav relativistički pristup i izjednačavanje svih vjera Robert Tafra
drugo nego šest stoljeća etiketiranja i proskribiranja Apostolske crkve, drži izdajom biti zapadne kulture i civilizacije. Ta izdaja nije ni po
kako bi je prikazali kao taborište Antikrista. čemu bila obična izdaja. Ona je značila nepregledno more krvi, patnje
Svi novovjeki milenaristi, na ovaj ili onaj način, slijede J. Wyclifa i užasa. Udarna jezgra ostrašćenih sljedbenika 'hijerarhije urotnika' pro­
(1389.), koji je bio vrlo kritičan prema crkvenoj hijerarhiji te je papu i tiv Krista i kršćanstva svoj premijerni nastup pod vodstvom Lenjina i

24
Doslovce se govori kako suverenitet Vatikana nije primjeren i da će se morati
nešto promijeniti. Kao kruna svega, Ivanu Pavlu I). se spočitavalo daje svojom krutošću 25
Usp. Stipejurič, isto, str. 272.
prema reformama sve to onemogućavao. Usp. Marko Francišković, isto, str. 38. 26
Usp. Stipejurič, isto, str. 303.

136 137
«> / Idl'lK I h>l)l(l.ii I UMI K L O N D V I NASTUPAJU

Trockog uprizorili su u Boljševičkoj revoluciji. Samo laj njihov jire- ni reći - 'Živimo u vremenima poslije Krista? Umjesto toga, urotnici
mijerni nastup dostatan je dokaz o dalekosežnosti plana koji SLI osmi­ su predvidjeli sintagmu 'nova era', odnosno, doba Vodenjaka.
sli 'hijerarhijski urotnici' i koji sustavno provode već šest stoljeća. O Ovaj pakleni naum 'hijerarhije urotnika' počinje se sve više shvaća­
prevratničkoj i podrivačkoj doktrini hijerarhista ne bi trebalo trošiti ti i doživljavati kao novo doba poganstva, kao moderni primitivizam.
riječi. U biti, pravi i jedini protivnik njima jest kršćanstvo. Zato John Hoće li se Kristovo učenje o dobru i zlu i Božja nadmoć i suprotnost
Coleman ističe da su tvorci 'novoga svjetskoga poretka' isti oni koji ne­ Sotoni vratiti na početak, tj. u poganska vremena, u kojima se sveto
prestano potkopavaju rad i opstanak Kršćanske crkve, isti oni koji su shvaćalo u prožimanju dobra i zla, točnije rečeno, amoralno? 2 7 Ako je
osudili kršćanstvo da postane stvar prošlosti i isti oni koji su predvi­ suditi po svetkovinama dvaju najvećih kršćanskih blagdana, Božića i
djeli da će sotonizam, luciferstvo i vještičarenje biti "priznati program Uskrsa, onda zapadna civilizacija doista nije daleko od tih vremena. O
svjetske vlade, i tu ne će biti mjesta ni za privatne ni za crkvene škole". tome je prozborio Mladen Lojkić iskreno i sjetno. 2 8 Naime, on čitav
Poslije ovoga svojevrsnoga trećeg Manifesta od sredine prošloga mjesec prosinac vidi kao blještavilo neona i kiča u svim svjetskim gra­
stoljeća, svugdje na tlu kršćanskih država klonirani poslušnici 'hije­ dovima, a ljude kao pomahnitalu gomilu koja juri po svakojakim ra­
rarhije urotnika' ustaju protiv kršćanskoga svjetonazora. Oni traže neu­ sprodajama i koja kupuje i kupuje i samo kupuje. U toj žurbi rijetki
tralnost države, navodno radi tolerancije i dijaloga, a, u biti, kako bi će se tek sjetiti maloga Isusa i Božića posvećenog njemu. A što je on
nesmetano mogli propovijedati militantni liberalizam, namećući pritom djeci, pita se Mladen? Hrpa skupih darova, koje je donio humoristični
sebe kao vrhovne sudce u tumačenju demokracije, vjerskih sloboda, laponski čovjek sijede brade u crvenom odijelu. Gdje su nestala ona
odvajanja vjere od politike i crkve od države. Koliko su ove činjenice vremena, razmišlja dalje Mladen, kada su djeca početkom prosinca
točne svjedoči i sustavna i podmukla kampanja protiv vjeronauka u Svetoj Barbari pokazivala da se znaju moliti, a za to dobro djelo na dar
školama, ne samo u Hrvatskoj nego i u svim europskim zemljama u dobivali jabuke i orahe. Potom bi za tri dana u prohladnom prosincu
kojima je on izborni školski predmet. Kada su u mnogim od tih ze­ dolazio Sveti Nikola s 'krampusom', a djeca su, puna vjere, obećavala
malja preko komesara uvodili bezboštvo i ateističku nastavu u obrazo­ da će biti dobra, da bi Sveta Lucija, za tjedan dana, 'provjeravala' tu
vni sustav i u društvo u cjelini, kako bi uništili moralne vrijednote dječju dobrotu i njihovu usrdnu molitvu. I, napokon, tako pripravni, u
naroda i 'ubili Boga' u ljudima, takvih protivnika, naravno, nije nigdje dobroti i s mirom u srcu, dočekivali su Badnjak, i Isusa - Maloga Boga.
bilo. Nije ih ni moglo biti, budući da je taj 'zločinački pothvat' bio dio Svu tu blagost i dobrotu Božića hijerarhijski su urotnici rasturili i pretvo­
njihova plana. Umjesto toga, iz Amerike i s Istoka sustavno su ispo­ rili u potrošačku trku. Nimalo bolje nije prošao ni Uskrs, najveći krš­
ručivali brojne sekte da ubiju i ono malo preostale duhovnosti i moral­ ćanski blagdan. Njega je dekadentna i sektaško-sekularistička zapadna
nosti u narodima koji su se oslobodili njihovoga izuma u obliku crvene civilizacija pretvorila u 'proljetnog zeca' koji skakuće zelenim livada­
pošasti. Na stotine novih sekta, među njima i sotonskih, proizišlih iz ma. Ako je i od urotnika, previše je.
tajnih kabalističkih vilajeta, zajedno s vještičarstvom i lažnim vjerama,
Ako je tome tako, ako su militantni liberalisti današnjice, kao i oni
nahrupile su sa svih strana na komunizmom obezbožene i duhovno
prije dvjesto sedamnaest godina, sebi zadali zadaću da će zapadnu
ubijene narode, poput Drakeovih gusara i raščupanih hijena - da duho­
civilizaciju 'osloboditi' od Krista, a razum od vjerskih pojmova, napose
vno oglođu i dokrajče i ono malo ljudskoga i Božjega što je ostalo. Sve
od dogme, čemu se onda svijet može nadati? Prije odgovora nužnim
ovo svjedoči koliko su 'hijerarhijski urotnici' neprijatelji Krista i kr­
šćanstva. Oni naprosto žele Bogočovjeka svuda zatrti, izbaciti Ga na
velika i mala vrata iz povijesti i kulture, iz kršćanskoga katoličkog i
27
pravoslavnog pamćenja, iz svjetske kronologije, tako da se više ne će Usp. RobertTafra, isto, str. 11.
28
Usp. Mladen Lojkić, Vladari svijeta, radni materijali, Daruvar, 2006., str. 133.

138 139
€> / ' u r n i / idiiiii.'i'f / U M I KI.ONOVI N A S l l l I'A J U

se čini ustvrditi, po filozofskom svjedočenju, da su krivo sebi nadjenuti Kao što se iz kratkog Wellsovog opisa plana može zapaziti, riječ je o
ime - slobodoumnici. Pravilniji bi naziv za njih bio - robovi fraze. A sada vrlo spretnim, lukavim, u globalu i u pojedinostima sročenim i smi­
odgovor. Ako cijelim globalnim svijetom u 21. stoljeću potpuno prev­ šljenim nakanama, koje su subverzivne prirode i po kojima se, do sada,
lada njihova militantna ideologija, to ne će značiti ništa drugo nego da već više od 150 godina, odvijaju protukršćanski događaji u svijetu i
će biti stvoren najsavršeniji robovlasnički sustav u povijesti ljudskoga ruše četiri temeljne vrjednote. Isto tako sve više postaje vidljivo da je
roda. Fašizam, nacizam i komunizam ostat će samo kao pokušaji, kao veći dio toga plana dobrim dijelom ostvaren, i to po načelima i meto­
prethodnice kraja budućnosti i - niša više. dama koji se uvijek ad hoc ne prepoznaju, tako da smušeni ljudi, čiji su
mozgovi isprani psihološko-medijskim operacijama i operacijama spe­
cijalnog rata, nastalim u Institutu Tavistock, do te mjere da nisu spo­
2. 'Novi svjetski poredak' - idealan robovlasnički sobni istini pogledati u oči, kako bi se suočili s gorkom stvarnošću
ustroj svijeta nasrtaja na vjeru njihovih otaca, njihovu domovinu, njihovu obitelj i
na njih same. Mogu i dalje vjerovati da takav plan ne postoji i da je on
Što je krajnji cilj plana 'hijerarhije urotnika' ili gospodara kaosa, koji samo opsesija nepopravljivih 'teoretičara urote'. No, htjeli oni vjerova­
nosi naziv 'novi svjetski poredak? To je stvaranje svjetske vlade. Koji ti ili ne, tajni subverzivni plan 'hijerarhije urotnika" postoji i usmjeren
su putovi do nje i kako bi trebala izgledati ta svjetska velevlast, opisao je prije svega protiv kršćana, njihovih država, njihove vjere i njihovoga
je H. G. Wells 2 9 , u knjizi Otvorena zavjera - planovi za svjetsku revoluciju?0 morala.
Po njemu plan bi se odvijao u tri dionice. U prvoj se pojavljuje "svje­ Danas, na početku 21. stoljeća, vodi se ogorčena bitka novoga po­
sna organizacija inteligentnih, i, u nekim slučajevima, bogatih ljudi, ganstva protiv kršćanstva, i to jačom žestinom nego u doba rimskih
koji će otvoreno ignorirati postojeći politički sustav vlasti ili će se nji­ imperatora. Ovo je u simboličnom smislu bitka 'posljednjih vremena',
me samo koristiti kao slučajnim alatom u različitim fazama". 31 Ta je bitka između Antikrista i Krista. O njezinu ishodu ovisi hoće li biti
dionica privedena kraju padom Berlinskoga zida. Druga, koja je u tijeku, ostvaren apsolutni svjetski monopol, monopol moći, vlasti i novca,
jest otvorena urota koju pokreće "određeni broj ljudi u određenom monopol nad svim monopolima, u kojemu će jedna manja skupina,
smjeru". Oni će, kako to otkriva H. G. Wells, s vremenom utvrditi da svejedno, zvala se ona Komitet 300, Gospodari kaosa ili, recimo, Sirene apo­
svi neovisno rade na zajedničkom cilju, ali to ne će utjecati na njihovu kalipse, uspostaviti apsolutno vladanje svijetom, odnosno, vladavinu
temeljnu zadaću nadzora vlada i ostalih segmenata izvršne i zakonoda­ 'posvećenih' bankara i političara, u čijim prvim i udarnim redovima
vne vlasti u mnogim zemljama svijeta. Treća, završna dionica nije ni­ stoje njihovi klonovi. Veliki ruski književnik Dostojevski, u svoje
šta drugo nego uspostava apsolutne vlasti i 'idealne države', koju je vrijeme, pisao je o tome da odabrana skupina vlada svim i svačim:
prije 2400 godina zamislio Platon. Europom, bankama, prosvjetom, kulturom, cijelom zapadnom civili­
zacijom i socijalizmom. Osobito socijalizmom, jer se njime iz korijena
29
čupa kršćanstvo i razara kršćansku kulturu i četiri temeljene vrjedno­
H. G. Walls, kako navodi John Coleman, pripadao je hijerarhijskim urotnicima.
30
Za Colemana, VVellsovo očitovanje u knjizi bio je "smion iskaz nakane, ali isto­ te. 3 2 Kako genijalno zaključuje veliki Dostojevski, cilj je - da ne ostane
dobno i ne tako smion, budući da mu nitko nije vjerovao osim Velikih nadmoćnih,
Anenherbea i onih koje bismo danas mogli nazvati 'insajderima' (upućenima)". Usp. dr.
John Coleman, Hijerarhija zavjerenika: Komitet 300, DETECTA, TAgreb, 2005., str. 194. 32
1 Berdjajev svjedoči o tome kako je socijalizam tvorevina 'hijerarhije urotnika', kao
31
Tu 'svjesnu organizaciju inteligentnih'John Coleman vidi ovako: "U Komitetu "sekularizirana forma starozavjetnoga hilijazma, nadanja na opipljivo, zemaljsko carstvo
300, čija je povijest stara 150 godina, imamo neke od najsjajnijih umova okupljenih radi i zemaljsko blaženstvo Izraelaca". Po Berdjajevu, Mare je "sačuvao ideju o javljanju
osmišljavanja potpuno totalitarnog, apsolutno kontroliranog 'novog' društva - samo budućeg mesije, suprotno Kristu, koga se odrekao židovski narod". Socijalizam je, pre­
što nije novo, nego je većinu svojih ideja preuzelo od Kluba sotonskoga kulta." Usp. dr. ma Berdjajevu, išao na smjenu svega, a ne samo kapitalizma, prije svega na smjenu
John Coleman, isto, str. 194. kršćanstva, i njime se htjelo zamijeniti samo kršćanstvo.

140 141
© / hivnt I )IIIMII.-CI / I I V
KI.ONDVI N A SI II I' A | U

ništa, osim anarhije. I tada, kada ona prevlada, bit će moguće da na najsložnija ona država u kojoj za vlašću najmanje teže oni koji su iza­
vrhuncu svijeta zasjedne apsolutni apsolut, koji će biti jači i moćniji brani da vladaju, a ako država ima drukčije vladare, onda je u njoj
od svih Platonovih filozofa zajedno. Poruka Dostojevskoga više je nego obrnuto", hijerarhijski urotnici žele upravo suprotno - imati vlasti i ta
jasna - kada zavlada anarhija, doći će Antikrist... vlast mora biti apsolutna. Gdje im Platonove zamisli ne odgovaraju
čine inverziju, a one daje "vršljanje po mnogim stvarima i naizmjenič­
no miješanje ovih triju staleža u tuđe poslove najveća šteta za državu
Zašto je Platonova Država istodobno uzor i prijepor i s pravom bismo je mogli nazvati zločinom", prihvaćaju bez ostatka.
'hijerarhijskim urotnicima' Svakoga tko se usudi nešto prozboriti, a kamoli se umiješati, i tvrditi
kako s njihovim naumom i naukovanjem o demokraciji i ljudskim pra­
Dakle, urotnički plan jest cijelo čovječanstvo pretvoriti u svoje ro­ vima i slobodama nešto nije u redu, čeka pripravna kanonada 'meke
blje. Taj plan nije nov nego star, započet prije tristo pedeset godina, sile'.
kada su Veliku Britaniju osvojili bankari u službi gospodara kaosa. Plan o Znaju oni što rade. Kada su prisvojili ekskluzivno pravo nadzora
apsolutnoj vlasti nije plod mašte, nego sadržajno umovanje, kako je nad 'demokracijom' i ljudskim pravima zapadnoga svijeta, nastao je
jednom to rekao Hegel govoreći o Platonovoj politici. Kao što Platono­ moralni kaos - pornografija, seksualni zločini, homoseksualnost, zlo­
va Država nije bila grad koji ne postoji, nego grad koji se temeljio na poraba droga i porast kriminala. Za razliku od Platona, koji je težio
postojećim državnim uređenjima, tako ni svjetski ustroj, s nad-vla- učvršćenju države i u njoj gledao uzvišenost, 'hijerarhijski urotnici'
dom na njegovu vrhu, nije samo vizija nego stvarnost, koja se očituje žele državu učiniti nesposobnom kako bi je kao siroče doveli pod svoju
u rušenju suvereniteta svih država svijeta. vlast. To je cinično i bogohulno poimanje države kao neprijatelja, a ne
U biti, što je za Platona idealna država? To bi bila ona država u kojoj kao zaštitnice naroda. U tu im je svrhu i služio komunizam - da državu
bi najvažnije službe obavljala tri staleža: upravljači (filozofi), čuvari kao pojam učine odvratnom u očima naroda, kako bi je lakše preuzeli u
(vojnici), radni ljudi (seljaci, radnici, zanatlije). 33 Ovakva bi podjela, svoje ruke kada za to dođe vrijeme. I komunisti i anarhisti, ali i socija­
po Platonovom mišljenju, trebala osigurati potpun sklad u državi, ali listi i liberali, ti njihovi klonovi, imaju istovjetan odnos prema državi.
samo pod jednim uvjetom - da se staleži međusobno ne miješaju. 34 Oni državu preziru. Zato danas države u zapadnoj civilizaciji ne samo
No, za razliku od Platona, koji je mudro zaključio kako je "najbolja i što nisu nacionalne države, nego nisu ni države vlastitih građana, jer
su postale privatnim vlasništvom 'hijerarhije urotnika', budući da su
33
sve važne službe - financije, obrazovanje, znanost, zdravstveni i so­
Uzor idealnih društvenih odnosa Platon izgrađuje po analogiji s ljudskim orga­
nizmom, jer u državi uvijek gleda uvećanog čovjeka i polazi od stajališta da ljudski cijalni sustav, mediji, kultura, diplomacija, politički procesi, sve, baš
organizam obavlja tri najvažnije funkcije - upravljanje, nadzor i provedbu. Na temelju sve u njihovim rukama i pod njihovim nadzorom ili utjecajem. Na
toga, Platon je zaključio da i država treba imati te tri funkcije, to jest, da bude trostaležna. djelu je nepravičnost, apsolutna nepravičnost ili, kako bi rekao Platon:
34
Po sebi se razumije da krajnji smisao Platonovoga shvaćanja podjele i službe
staleža u državi treba uvijek tražiti u Platonovome uvjerenju da "nijedna država, nijedno "nepravičnost je najveće zločinstvo prema državi". 35
uređenje i isto tako nijedan čovjek ne će biti savršen dok ti malobrojni nepokvareni
filozofi koje sad nazivaju neuporabljivima, željeli oni to ili ne, ne budu nekako sudbi­ Ono što su hijerarhijski urotnici naučili od Platona jest to da put do
nom prinuđeni pobrinuti se o državi i poslužiti joj, ili dok istinska ljubav prema pravoj apsolutne vlasti vodi preko demokracije. Naime, Platon se rodio i odra­
filozofiji kao kakav božanski duh ne obuzme sinove onih koji sada vladaju i kraljuju, ili
same vladare". Idealna državna mogla bi se, po Platonovome mišljenju, ostvariti samo stao kao atenski građanin i od djetinjstva je bio naučio da je slobodno
ako na vrhu staleške hijerarhije budu najmudriji, tj. filozofi. Oni, filozofi, posvetili bi se
potpuno državnim poslovima, kao i stalež čuvara (vojnika), a da među onima koji
upravljaju ne bude sukoba koje izaziva imovinska nejednakost (dvije 'države u jednoj').
Usp. Platon, Država, Kultura, Beograd, 1969., str. 24. Usp. Platon, isto, str. 133.

142 143
«> / >iircii / liiiiiii.-rr / i i s d KI.ONOVl NA ST U l» A J U

sudjelovanje u državnim poslovima ne samo pravo nego i dužnost kraciji', uspjeli poštene i umne ljude udaljiti od politike, uvjeriti ih da
svakoga slobodnog građanina. No, s druge strane, oštri politički i kla u politici nemaju što tražiti. Oni su, primjenjujući tobože demokrat­
sni sukobi, pretjerani individualizam, demagogija i druge karakteri­ ska načela, stvorili nered u kojemu se čovjek ne može snaći i u kojemu
stične slabosti atenske demokracije izazivale su kod njega mišljenje da ljudi sve manje razumiju jedan drugoga. Oni su svojom 'demokra­
državi treba dati daleko veću vlast nad pojedincima, a osobito da joj cijom' razjedinili sve kolektivne snage naroda kako bi potajno njime
treba prepustiti selekciju građana. I, upravo je Platon bio taj koji je vladali.
otvorio oči hijerarhijskim urotnicima i pokazao im kako doći do apso­ To je ta demokracija po receptu 'hijerarhije urotnika', za koju krivac
lutne vlasti na svjetskoj razini. Prvo, posijati demokraciju koja negati- svakako nije Platon, jer je i njemu dozlogrdila njezina pogubna narav
vnosti više proizvodi negoli sprječava, kako bi se pokazalo da je narod pa se udaljio od nje i približio strogo utvrđenoj hijerarhiji aristokra­
obična svjetina koja nije ni za što, a ponajmanje za svrhovito obnašanje tske Sparte i kastinskom sustavu Egipta, gdje su vrhovni vladari imali
vlasti. Zatim, poslije kaosa, posebno u vrijednosnom smislu, koji kao vlast kakvu je Platon u drugom obliku tražio za svoje filozofe. Platono­
ostavlja iza sebe, napraviti odabir podobnih i pomoću njih uspostaviti vu neispunjenu želju da filozofi, koje su Atenjani nazivali neuporablji­
apsolutnu vlast nad ostalom golemom većinom. vima, zasjednu na vrh 'idealne države', stoljećima kasnije ispunit će,
Razvijajući i potičući liberalistička nastojanja do nezamislivosti, hije­ izgleda, piramidalno ustrojeni urotnici, koji će sve njih zamijeniti Kne­
rarhijski su urotnici uspjeli kršćanskoj Europi, pod plaštem demokra­ zom ovoga svijeta 36 , kako stoji zapisano u Svetome pismu. Ako je Bog
cije, podmetnuti svoja raznovrsna zmijska jaja - u obliku individualiz­ prorocima priopćio znanje o budućim događajima, moramo se zapitati
ma, nihilizma, sekularizma i drugih negativnih sadržaja, koje su oni i tko je onda G. Orwellu priopćio znanje o tome kako će svijet budućno­
njihovi klonovi proglasili novim vrjednotama. Oni su, pozivajući se na sti biti svijet Životinjske farme, a H. G. Wellsu kako će otvorena zavjera i
'demokraciju', čvrsto zajahali na leđa kršćanskim narodima Europe, ali planovi za svjetsku revoluciju biti operativna izvedba rušenja kršćanske
i objema Amerikama. Oni su, skrivajući se iza 'demokracije', proizvo­ kulture, vjere i Crkve kao oblika Božjega kraljevstva na zemlji, kako bi
dili inflacije nacionalnih valuta, ali i troškove za vojsku i trku u naoru­ ono na njegovo mjesto bilo postavljeno kraljevstvo ljudsko.
žanju, posebno ratove, upravljane krize i nadzirane nerede. Oni su, u
Nije samo demokracijom, selekcijom i koncentracijom vlasti Pla­
ime 'demokracije', razrušili kršćansku i kulturno najjaču europsku državu
ton nadahnuo hijerarhijske urotnike u njihovom naumu da ovladaju
- Francusku. Oni su, radi uvođenja 'demokracije' i 'jednakosti', silom i
svijetom, nego i svojim svojevrsnim komunizmom. Platon se ne zau­
krvlju uspostavili boljševičku državu i njezine satelite. Oni su, radi
stavlja samo na ukidanju privatne svojine i na uvođenju apsolutne
izvoza 'demokracije', osmislili 'nesvrstane', kako bi provodili državne
potrošačke jednakosti, nego ide dalje, sve do zahtjeva "da država kojom
udare gdje god se Tito pojavio kao njihov 'bure vjesnik'. Oni su, ve­
se savršeno upravlja treba imati, i u miru i u ratu, zajednicu žena,
ličajući 'demokraciju', stvorili neumorne brbljavce u parlamentima, koji 37
zajedničku djecu i zajednički odgoj, kao i zajednicu poziva". Ovdje
su postali nedjelotvorni članovi upravnih tijela. Oni su parlamentar­
Platon nije mislio na državu kao cjelinu, nego samo na upravljače
nom demokracijom kao trojanskim konjem razbili zidove suverene
državom, kada je riječ o proizvođačkom dijelu stanovništva, ono nije
države koja je postala poligonom za svakojake ekshibicije čudaka koji
obvezno uspostaviti potrošačku jednakost ni zajednicu žena, ali je sa­
sebe nazivaju političarima. Oni su, busajući se u 'demokratska' prsa,
svim obvezno stvarati sva dobra za upravljače i cijelu državu. Ukidanje
od sabornica načinili kokošinjce Zlatka Viteza. Oni su, veličajući dose­
ge 'demokracije', uspjeli postići da sve manje ljudi izlazi na izbore,
najčešće manje od 50%, što znači da većinom vlada klonirana manjina, 36
"Sad je sud ovome svijetu, sada će knez ovoga svijeta biti zbačen". Iv 12, 3 1 . Jeruza­
koju oni nadziru i koja njima služi. Oni su, zahvaljujući svojoj 'demo- lemska Biblija, isto, str. 1526.
37
Usp. Platon, isto, str. 263.

144
145
€> OIII'III /IniiKI.Tl / U M I Kl ONUVI N A M lll'AJI]

privatne svojine, jednakost, ne u potrošnji nego u neimaštini, te rad bit sastojala u tome da 'radnici nemaju domovine', pa kada je već ne­
za državu, tj. za partijski vrh samo su preoblikovane, a negdje i inver- maju ni zadaća nomenklature ne može biti obrana njezinih interesa. I,
zne Platonove zamisli u komunističkoj 'idealnoj državi'. doista - nomenklatura se tako i ponašala.
Da je stvarna komunistička država uistinu bila 'idealna država' po­ Strasniji od ovoga bio je bacil sveopće jednakosti, koja se razlikova­
kazuje i činjenica da je 'klasna borba' ustoličila kastinske nejednakosti la od Platonove jednakosti i koja nije bila povlastica svih građana. Upravo
ljudi, na načelu kastinske podjele rada i služba gotovo onako kako je to je sveopća jednakost bila ta koja je pod barjak međunarodnih terorista
zamišljao umni Platon. Njegovu potrošačku jednakost, isključivo kao u službi 'hijerarhije urotnika' privukla milijunske ruske mase. Upravo
povlasticu staleža upravljača, boljševički su uzurpatori u praksi pretvorili u ime te sveopće jednakosti provodili su bezbrojne eksproprijacije,
u odmaranje, hranjenje, kupovanje, putovanja, zabave, učenje i liječenje
konfiskacije, nacionalizacije i na njezin oltar polagali bezbrojne žrtve.
bez ikakva dodira s narodom, pljačkajući taj isti narod. Je li Platon
Upravo je ona boljševicima omogućila zadržati vlast, i upravo su zbog
zamišljao da se potrošačka povlaštenost upravljačke nomenklature može
nje stradali njezini protivnici, koji su snagom logike i razuma pokuša­
pretvoriti u ograđenost visokim zidovima s naoružanom stražom, u
vali zaustaviti masovno bezumlje. Totalnu 'pravičnost' za sve kao jedi­
zelenilom okružene raskošne vile, ljetnikovce, lovačke 'kućice', parko­
nu Platonovu povlasticu, koja se sastojala u tome da svaki pojedinac,
ve, vrtove, teniske terene, bazene, izrezbarene sjenice, oranžerije, stak­
bez obzira kojemu staležu pripada, apsolutno podređuje svoje osobne
lenike, konjušnice sa skupocjenim trkaćim konjima, to ne ćemo moći
interese, potrebe i želje državi, boljševički nomenklaturisti pretvorili
nikada saznati. Ali, možemo doznati da su veterani boljševičke no­
su se u totalnu silu iznad društva i države, kako bi pojedince i skupine
menklature, poput Mikojana, opremali svoje prigradske dvorce i gole­
mogli strijeljati, daviti u teglenicama, spaljivati u crkvama, trovati pli­
ma imanja mramorom, goblenima, raznobojnim vitrajima, privatnim
nom u podrumima, bez suda i presude, otpuštati s posla, proglašavati
kino dvoranama, perzijskim sagovima, starinskim oružjem, zlatnim i
zločincima, izlagati medijskom linču i žigosati kao 'primitivce', 'ognji-
srebrenim statuama, draguljima, skupocjenim porculanom, vazama od
štare' i 'širitelje govora mržnje'.
jaspisa, izrezbarenim ukrasima od slonove kosti, indijskom svilom,
podrumima vinoteka s kolekcioniranim vinima. Kao što možemo saz­ Samo se po sebi razumije da u ovakvom destruktivnom političkom
nati da su sve te potrošačke povlastice bile zaštićene debelim kame­ organizmu nema ni mjesta ni uvjeta za bilo kakvu pravičnu jednakost.
nim ogradama i okružene kućicama za stražare i poslugu, koji su potpi­ Platon, koji je toliko nade polagao u pravičnost, nije ni slutio u što se
sivali stroge izjave o neširenju informacija i bili nagrađivani golemim ona u 'idealnoj državi' boljševičkog i(ili) socijalističkog tipa može izro­
plaćama i osobnim povlasticama, tako da je čak spremačica u 'idealnoj diti. Možda je to bio razlog zbog kojega je Carl Popper kritizirao Plato­
državi' dobivala više od brigadira sovjetske vojske. 38 novu zamisao države kao pravi cjeloviti model 'zatvorenog društva'.
Ne treba dvojiti da je Platon, za razliku od boljševičke nomenklatu­ Popper je držao da se u Platonovoj teoriji o pravičnosti nalaze bitni
re, potrošačku jednakost upravljačkog staleža vidio kao način osloba­ čimbenici modernoga totalitarizma i da je krajnji smisao sveukupnog
đanja od svih neposrednih briga o materijalnim uvjetima života kako Platonovog institucinalizma spriječiti svaku mogućnost političkih
bi se mogli posvetiti isključivo državničkim poslovima. Za razliku od promjena nakon što se uspostavi totalni staleško-kastinski nadzor nad
Platona, boljševike država kao država nije ni zanimala. Razumijevajući državom. 39
Platona u inverznom obliku, boljševička, čitaj Lenjinova, politika bila
je jednostavna, kao što je jednostavno sve što je genijalno. Njezina se 39
O pravičnosti Platon piše: "Pravičnost nije nešto savršeno ako je potrebno samo
onda kad se neke stvari uporabljuju". Za Platona je pravičan čovjek ujedno i lopov, jer je
"pravičnost neka lopovska vještina koja prijateljima koristi, a neprijateljima škodi". Po
Platonu, definicija pravičnosti treba glasiti: "Pravično je činiti dobro prijatelju, a neprija­
Usp. Igor Bunič, Partijsko zlato, DETECTA, Zagreb 2006., str. 230. telju činiti zlo jer jerđav"(!?) Usp. Platon, isto, str. 1 1 . - 1 3 .

146 147
** Ihivm Ihmiii.-n /,>•.,. K I. () N () V I NASTUPAJU

Anomalija Platonovog staleško-kastinskoga ustroja države, koju je A laj plan i program u svome hodu prema svjetskoj nad-vladi
uočio Popper, u boljševizmu se premetnula u bjesnoću nacije. Tu su proizvodi i tragikomične situacije, poglavito u zemljama gdje je neka­
dijagnozu sociolozi, nažalost, postavili prekasno, ali ne i Berdjajev. Za da vladala zabluda komunističke utopije. Parole i dogme o neizbježnosti,
njega je "socijalizam ideologija zavisti", ali, na nesreću, njega nitko nije nužnosti i neprekidnosti socijalističke revolucije danas se bez srama i
htio čuti, pa su virusi bjesnila i ideologije zavisti poharali mnoge zem­ stida zamjenjuju propovijedima o neizbježnosti, nužnosti i neprekid­
lje diljem svijeta. Hijerarhijski su urotnici dobro proučili Platona i shva­ nosti liberalno-kapitalističkoga globalnoga procesa. Svu tu tragikome­
tili da je nejednakost ljudi poimao kao vrstu prirodnoga zakona. Jed­ diju tzv. tranzicijskih zemalja Marko Francišković prikladno naziva pre­
nako su shvatili da Platonova idealna država, podignuta na zgradi svlačenjem zmijske kože. 4 0
konkretnih iskustava, nije ništa drugo nego priviđenje, čak varka. To
Platon je svoju Državu izgradio u mislima, znajući da takve države
im je bilo dostatno da njegovu državu-himeru virtualno pretoče u
na zemlji nigdje nema. No, on o njoj govori kao da je imao priliku vid­
materijalne slike koje pokreću ljudske mase. Na pitanje u kojoj je mjeri
jeti takvu državu i zato na kraju devete knjige svoje Države kaže: "Možda
takva zamisao imala uvjete postati stvarnošću, odgovor su dali Lenjin,
za onoga tko je hoće vidjeti i tko, pošto ju je vidio, hoće prema njoj
Staljin, Mao, Tito, Pol Pot i drugi komunistički apsolutni vlastodršci.
urediti svoju dušu, njezin uzor postoji na nebu. Uopće nije važno po­
Naime, potiho su njih hijerarhijski urotnici uputili da se Hegelova
stoji li negdje doista ovakva država ili će tek u budućnosti postojati.
misao o "poročnim i uvijek pokvarenim ljudima, iako to nije ideja"
Jer, takav će čovjek živjeti prema njoj i ni prema kojoj drugoj". Poslije
može pretočiti u stvarnost.
dvadeset i četiri stoljeća, koji suvremeni svijet dijele od Platona, iz­
Platon je usvojio načela kastinske podjele, ali on ipak nije shvatio
gleda da će čovjek doista živjeti u 'idealnoj državi', ali ne u onakvoj
staleže kao zatvorene društvene skupine, koje se međusobno odvajaju
kakvu je zamišljao umni grčki filozof, nego u njezinom surogatu. Nova
naslijeđenim razlikama po srodstvu, nego je dopustio da se u nekim
'idealna država' u izvedbi 'hijerarhije urotnika' bit će njezin klon, u
slučajevima može prelaziti iz staleža u stalež, ako prirodne sposobno­
kojoj se već zna tko su upravljači i tko su čuvari, a jedina nepoznanica
sti pojedinca to dopuštaju. Tu je Platon očigledno idealizirao kastin­
ske odnose, koje je zasnovao na podjeli rada, i zato je Marx, uočivši to, jest broj pripadnika robovskoga staleža. O tome dogovor još nije posti­
uveo 'klasnu borbu' kao prevratničko gorivo. Marx je bio svjestan da se gnut pa se ne zna hoće li ih biti petsto milijuna ili tri milijarde.
pod izgovorom 'opće korisnosti' može uništiti čovjeka i sve ono što ga Upravljačko-nadzorni dio 'idealne države' ili 'novoga svjetskoga po­
čini čovjekom, ubijajući u njemu dušu i sve moralne vrjednote, a isto­ retka' već je ostvaren u Ujedinjenim narodima i njezinim agencijama,
dobno mu se može oduzeti svaka osobnost i može ga se pretvoriti u Europskoj uniji i njezinim vijećima, parlamentima i komisijama, u fi­
običan broj koji postoji samo za to da javno, u svakoj prilici i na svako­ nancijskim ustanovama Međunarodnog monetarnog fonda, Svjetskoj
me mjestu iskazuje ljubav voljenome vođi. banci, Svjetskoj trgovinskoj organizaciji, NATO-u, medijima i infor­
Od svega Platonovoga mišljenja o 'idealnoj državi' najprivlačnija za macijskim sustavima. Ono što ostaje dovršiti u dijelu robovskoga su-
hijerarhijske urotnike bila je zamisao da se državi povjeri uloga apso­
lutnog odgojitelja svih njezinih građana i da ona s punim pravom opre­ 40
O toj 'zmijskoj' raboti Francišković piše: "Sve te silne parole, bivše i sadašnje,
djeljuje svakoga pojedinca za one dužnosti koje ona ima odrediti. U proces razvoja socijalizma u komunistički raj, proces tranzicije i juriša u kapitalistički
ovoj Platonovoj zamisli krije se totalna vlast države nad svim njezinim raj, sve to vode i provode mahom isti ljudi. To samo dokazuje da su liberalni kapitalizam
građanima, koju je on, vjerojatno u dobroj nakani, veličao kao nešto i komunizam lice i naličje iste medalje i da iza svega stoji mračna sila. Vjeruje se u bolje
sutra koje donosi kapital, vjeruje se u slobode koje se nude, vjeruje se svemu što lasci
idealno. U biti, Platonovo shvaćanje apsolutne podčinjenosti pojedin­ nude, a nude sve što čovjek želi. Podilaze čovjeku i njegovu grijehu, znaju daje to recept
ca državi hijerarhijski su urotnici od početka 19. stoljeća pa nadalje uspjeha. Sve će ponuditi ljudima, sve će obećati, ali svi lazovi dobro paze da ne potiču
vjeru u Krista i pouzdanje u Crkvu. Baš naprotiv, sve rade da to unište, čovjeka odvrate
pretvorili u plan i program 'novoga svjetskoga poretka'. od Boga i po tome se svi mogu jasno prepoznati." Usp. Marko Francišković, isto, str. 37.

148 149
•> I » u m i / )imii(.-i-( / U M I
K I.O N O V I N A S T U I'A J U

stava objasnio je još 1954. Robert McNamara na velikom skupu o proma Suvremeni rob - rob ovisnosti
vanju politike, rekavši da se nediscipliniranim masama, zbog toga što
nekontrolirano stanovništvo dovodi u opasnost mir i dobar poredak, Udareni su temelji za 'novi svjetski poredak', koji je Platonova 'ide­
m o r a oduzeti bogatstvo nacije i predati ga u ruke manjini koja posjeduje samodisci­ alna država' u nešto izmijenjenom obliku. Ukratko, nakana je 'hije­
plinu. Tom je prigodom vrlo oštro napao prenapučenost, kao, kako je rarhije urotnika' stvoriti 'idealnu državu', u kojoj će postojati samo vla­
rekao, opasnost koja može promijeniti svijet u kojemu živimo i učiniti dari i sluge, tj. robovi. Srednjega sloja ne će biti. Ostvarivanje apsolut­
ga takvim da postane nemoguće njime vladati. 41 A da bi se njime vla­ ne vlasti na čelu s Knezom ovoga svijeta, podrazumijeva da zakoni i zakon­
dalo mora ga se dovesti na poželjan broj. Kako se to kani učiniti, obja­ ske odredbe budu jednoobrazni, a njihovu će provedbu jamčiti po­
snio je 1979., pred vodećim bankarima svijeta, visoki dužnosnik ame­ stroji policijskih snaga svjetske vlade i jedinstvene svjetske vojske na
ričkoga Ministarstva vanjskih poslova Thomas Enders, izjavivši: "Po­ prostorima nekadašnjih država, bez državnih granica.
stoji samo jedna tema iz cijeloga našega rada. Moramo smanjiti prirast Put prema takvoj 'idealnoj državi' podrazumijeva masovni genocid.
stanovništva. Ili će to narod učiniti po našim, lijepim i čistim metoda­ To znači da su hijerarhijski urotnici naumili sadašnjih 6,3 milijarde
ma, ili će imati nered kakav danas imamo u El Salvadoru, Iranu ili ljudi svesti na jednu do jednu i pol milijardu. Plan o smanjenju broja
Beirutu. Kada porast stanovništva izmakne nadzoru, potrebna je auto­ stanovnika svijeta, jest, u punom smislu riječi, sotonsko djelo, budući
ritarna vlast, čak fašizam, da ga se smanji. Građanski rat može biti od daje Rimski klub44 postavio zadaću o izradi projekta kojim bi se, za poče­
pomoći, ali bi mogao biti znatno sveobuhvatniji. Da biste broj stanov­ tak, zbrisalo 500 milijuna stanovnika svijeta. Taj je projekt čak postao i
službenom politikom američke Vlade od 1975., kada je predsjednik
nika smanjili brzo, morate sve muškarce izvući u rat i ubiti znatan broj
Gerald Ford potpisao dokument Henrvja Kissingera 4 5 pod nazivom
žena sposobnih za rađanje, tj. onih u dobi plodnosti". 4 2 I - to je to!
U svijetu koji nestaje u planovima i plamenovima hijerarhijskih
44
urotnika, a gradio se tisućljećima, i u koji je čovjek vjerovao, a i mnogi Rimski klub, prema dr. Johnu Colemanu, jest subverzivno tijelo Komiteta 300. The
Club ofRoma i Njemački fond Marshal imaju komplementarne zadaće. Mnogi neupućeni
Platoni, pa i u obliku 'idealne države', danas, na početku 21. stoljeća, misle kako je Rimski klub nešto povezano s Katoličkom crkvom, a Njemački fond Marshall
zabrinutom i uplašenom čovjeku ne preostaje ništa drugo nego i dalje s Marshalovim planom. Upravo je zato, drži Coleman, Komitet 300 i odabrao te nazive
- da zbuni ljude i odvuče im pozornost od onoga što se događa. Ova dva visokoorgani-
ustrajno tražiti smisao svoga postojanja, ali i mjesto Božje nazočnosti u zirana zavjerenička tijela djeluju pod okriljem Sjevernoatlantskoga pakta (NATO-a) i
tome svijetu. U tome bolnome pročišćavanju duhovnoga obzorja, upo­ većina se Rimskoga kluba regrutira iz NATO-a. Rimski je klub tvorac ukupne politike za
koju NATO tvrdi da je njegova. Djelovanjem člana Komiteta 300 lorda Carringtona
zorava Bozo Lujić, izbijaju u prvi plan pitanja o Božjoj pravednosti, o uspio se NATO podijeliti na dva dijela: političku skupinu moći (lijevo krilo) i bivši vojni
njegovom vođenju povijesti, o stradanju nevinih i o budućnosti čija su savez. Dakle, Rimski klub jest najvažnija ruka Komiteta 300 za vanjsku politiku. Osnovan
je 1968. od tvrdih članova izvorne Morgenthauove skupine, na poziv Aurellija Pecceija.
obzorja tama. 4 3 Čovjekovi krikovi ispunjavali su povijest, ali to ne znači Tome pozivu odazvali su se najveći subverzivni 'planeri budućnosti' iz Sjedinjenih Ame­
da mora ostati nemoćan pred naletom zla koje želi dovesti u pitanje i ričkih Država, Francuske, Švedske, Velike Britanije, Švicarske i Japana. U razdoblju od
1968. do 1972. Rimski je klub postao kohezivnim tijelom znanstvenika svih vrsta,
Boga i čovjeka. Ako ništa drugo, čovjeku je ostalo još dostatno vreme­ globalista, planera budućnosti i internacionalista svih vrsta. Kao što je rekao jedan
na da se pripremi za odlučujuću bitku kod Armagedona. U Kristovu izaslanik: "...postali smo Josipov kaput s mnogo boja". Usp. dr. John Coleman, Hije­
rarhija zavjerenika: Komitet 300, DECECTA, Zagreb, 2005., str. 21., 24.-25.
taboru za njega uvijek ima mjesta. 45
Zanimljivim se čini daje toga istoga Henrvja Kissingera, rođenog u Bavarskoj, u
mjestu Fiirth, 28. rujna 2006. primio papa Benedikt XVI., u ljetnoj rezidenciji u Castel
Gandolfu. Stoje Sveti Otac razgovarao s Kissingerom, nekadašnjim ministrom vanjskih
poslova Sjedinjenih Američkih Država, Tiskovni ured Svete stolice nije prenio. Kako je
riječ o privatnom susretu i audijenciji, pojedinosti vjerojatno ne će biti dostupne javno­
41
Usp. dr. John Coleman, Diplomacija prijevarom, DETECTA, Zagreb, 2005., str. 136. sti, kako to piše Glas Koncila od 8. listopada 2006. Možda je Henry Kissinger došao
42
Usp. dr. John Coleman, isto, str. 137. svetome Ocu na pokajanje zbog onoga što je pisalo u njegovome dokumentu NSSM
43
Usp. Bozo Lujić, isto, str. 240. 200 od prije 31 godine, (nap. aut.)

150 151
€> / '(ini; / hmul.ti I UMI KI.ONOVI NASTUPAJU

NSSM 200, a poslije toga predsjednik James Čarter prihvatio doku krivnjom, duhovno ostaju nerazvijeni, iako su stručno i tehnički, po­
46
ment Global 2000. glavito informatički relativno dobro opremljeni i potkovani, pa zbog
Operativna provedba toga projekta krenula je onoga trenutka kada toga postaju živi hodajući roboti bez mašte, jednako odjeveni i s jed­
je aktivirano širenje virusa side (AIDS-a) u Africi i Brazilu i kada je nako izgubljenim pogledom. Dok su nekada, kao, primjerice, 1968., ti
Argentina, sredinom devedesetih godina prošloga stoljeća, postala taj­ studentski žutokljunci bili pušteni krenuti u marš na institucije kako
17
nim pokusnim laboratorijem za uzgoj genetski modificiranih usjeva. bi se ostvarila prevratnička zamisao Antonia Gramscia, danas, na početku
Svemu je prethodila već spomenuta konferencija iz 1979., kada su se 21. stoljeća, oni predstavljaju 'uškopljene' mlade ljude koje politika ne
njezini sudionici suglasili da "element niskog sloja društva mora biti zanima, kojima je nacionalna pripadnost teret, kojima je služenje voj­
stavljen pod potpuni nadzor", a to će se, zaključili su oni, postići "uvo­ nog roka prigovor savjesti, a obitelj nepotreban okov njihova umrtvljena
đenjem najgoreg mogućeg obrazovanja". 48
Drukčije rečeno, ljudi tre­ duha.
baju postati poluobrazovano nepregledno mnoštvo koje će morati Nikada studenti nisu bili poslušnija ni umrtvljenija djeca nego što
"prihvatiti svoj položaj daleko prije negoli dođu u priliku postati su­ su to danas, kada se iz njih sustavno izbacuje povijest vlastitoga naro­
mnjičavi". da, kada se iz njih brišu sve činjenice prošlih stoljeća, pa i ono što su

Od tada su mediji i sveučilišta postali tvornicama za proizvodnju oni kao djeca doživjeli, a ostavljaju samo one koje su bile pogrješka ili

toga novoga obrazovno i umno okljaštrena homo sapiensa. Proces obliko­ je netko te pogrješke virtualno i mitski namjerno trasirao. 4 9 Zato, kada
su Hrvatska i Hrvati u pitanju, višestruko uvećani broj jasenovačkih
vanja mladih ljudi u religiozno zbunjena i indiferentna stvorenja odvija
žrtava uvijek će postojati, ali ne i Goli otok, Križni put ni Jazovka, a
se u sveučilišnim predavaonicama. Ti mladi ljudi, ponajmanje svojom
Domovinski rat bit će sveden samo na mit o podjeli Bosne i na mit o
46
protjeranim Srbima, a srpska agresija na Hrvatsku ne će biti ni misao­
Da projekt o uništenju više od polovice čovječanstva nije tek puka paklena zami­
sao svjedoči i činjenica da su mnogi bogatiji Amerikanci, poput osnivača CNN-aTeda na imenica. Svrha ovakva 'progresivnog' obrazovanja jest ubiti u mla­
Turnera i osnivača Microsofta Billa Gatesa, osnovali privatne zaklade oslobođene od dim ljudima svaki domoljubni osjećaj i svaku duhovnu potrebu pa je
poreza kako bi zaštitili svoja golema bogatstva. I Bili Gates i Ted Turner donirali su
goleme količine novca Ujedinjenim narodima i drugim organizacijama za unaprjeđenje ukidanje latinskog jezika, smanjen broj sati povijesti i matematike 5 0 , a
kontrole nataliteta i smanjenje broja stanovnika diljem svijeta. Godine 1996. Ted Turner umjesto vjeronauka uvođenje etike, logičan potez. Cilj je stvoriti što
je dao, za vjerski časopis Last Trumpet Newsletter, ovu izjavu: "U ovome trenutku ima
daleko previše ljudi na ovome planetu. Trebamo smanjiti svjetsko stanovništvo sa sada­ veću zbrku znanja. To se postiže učenjem pogrješaka koje su 'vlastite'
šnjih pet milijarda na najviše 250 do 300 milijuna."0?) Usporedi F. William Engdahl, narodu, izbacivanjem dobrih djela koje je taj isti narod učinio, ali i
Sjeme uništenja, DTECTA, Zagreb, 2005., str. 290.
47 ponavljanjem beskorisnih povijesnih datuma bez identifikacije s ve-
Odlukom iz 1996., kojom je argentinska Vlada odobrila uzgoj genetski modifici­
rane soje kompanije Monsanto, Argentina će pretrpjeti revoluciju koju se njezini promi­
catelji pozdravljali kao "drugu zelenu revoluciju". A taje revolucija, zapravo, nekada
produktivni sustav poljoprivrede temeljen na obiteljskim posjedima vratilo u neofeudal- 49
U Tavistockovu projektu "Operacija istraživanje" utvrđeno je sljedeće: "Od primar­
no stanje u rukama šačice moćnih i bogatih zemljoposjednika latifundista. Ne samo to, ne važnosti jesu i revizija povijesti i zakonodavstva te podvrgavanje ljudi devijantnom
nego je 2004. polovica poljoprivrednoga zemljišta u Argentini, koje pokriva 48% ukup­ stvaralaštvu, što će njihovo razmišljanje prenijeti s osobnih potreba na konstruirane
ne površine te zemlje, bila zasijana sojom. Od toga je 90 do 97% bila genetski modifici­ vanjske prioritete. Opće pravilo jest to daje zbunjenost korisna, tj. što veća to korisnija.
rana soja kompanije Monsanto. Od 1988. do 2003. broj argentinskih farma za proizvo­ jedan od načina na koji se ovo može postići jest da se prvo stvore problemi, a onda
dnju mlijeka smanjio se za 50%. Argentina je prvi put u povijesti morala uvoziti mlijeko, ponude rješenja." Usp. dr. John Coleman, isto, 141.
iz Urugvaja, po znatno višim cijenama. Kako je soja stotine tisuća seljaka istisnula sa 50
O tome 'progresivnom' obrazovanju John Coleman piše: "Relativno je lako uočiti
zemlje, zavladali su bijeda i neishranjenost. Usp. F. William Engdahl, isto, str. 52. i 54. koliko je Tavistockov projekt 'Operacija istraživanje' već uznapredovao, a nigdje toliko
48
U Tavistockovu projektu "Operacija istraživanje" utvrđeno je sljedeće: "Osim koliko u Sjedinjenim Američkim Državama. Najnoviji statistički podaci pokazuju da
naših manje izravnih dugoročnih metoda prožimanja, to se može postići i mrtvljenjem 75% učenika šestog razreda osnovne škole nije uspjelo dobiti prolaznu ocjenu iz onoga
umnih aktivnosti uvođenjem neadekvatnih obrazovnih programa za matematiku, lo­ što se zove 'test iz matematike'. Taj se test sastojao od elementarne jednostavne aritme­
giku, dizajniranje sustava i ekonomiju te odvraćanjem od tehničke kreativnosti". Usp. tike, što nam dovoljno govori. U tome testu prave matematike nije ni bilo. Je li to razlog
dr. John Coleman, Diplomacija prijevarom, DETECTA, Zagreb, 2005., str. 141. za uzbunu? Prosudite i sami". Usp. dr. John Coleman, isto, str. 144.

152 153
•> / >lll Dl / lllllhl.-i-l I.IMi K I . O N O V I N A N I U l> A J U

likim ljudima i njihovim djelima ili njihovom žrtvom za d o m o v i n u i Primjenom m e t o d e 'ljudi ovce' i p o s r e d s t v o m e l e k t r o n s k i h medija
vjeru. Svu tu i n v e r z n u obrazovnu papazjaniju nazvati još 'social scien- te p r i m j e n o m pojačala uspjelo se m a t e r i j a l n e , a ne d u h o v e p o t r e b e
ces' ( d r u š t v e n i m z n a n o s t i m a ) u i s t i n u je drskost. učiniti p r e o k u p a c i j o m ljudi u n e k a d a Kristovoj civilizaciji. Gospodari

Preodgoj m l a d e ž i jest najpogubniji dio r a z o r n o g a rada 'hijerarhije kaosa planski su, poslije D r u g o g a svjetskoga rata, u Americi stvorili i

urotnika'. U s a m o č e t r d e s e t a k godina m l a d o s t z a p a d n e civilizacije iz­ p o t o m proširili epidemiju k o n z u m i z m a , koja preplavljuje E u r o p u , čak

gubila je vjeru u Krista. Bolje i preciznije rečeno, o n a im je uskraćena. i i s t o č n e k o m u n i s t i č k e zemlje. Razlika u p o t r o š a č k o m m e n t a l i t e t u

I n s t a n t b e z b o š t v o u s r e d o t o č i l o ih je na uživanje, zabavu, alkohol, dro­ i m u ć n i h d e m o k r a t s k i h zemalja i porobljenih k o m u n i s t i č k i h bila je u


t o m e što su prvi mogli zadovoljiti svoju p o h l e p u , a drugi su se zado­
gu, n a p r a s i t o s t i n e o b u z d a n o s t . U medijskoj, k a z a l i š n o j , filmskoj i
voljavali sporijim h o d o m , tj. n a m j e r n o d o z i r a n i m 'životnim s t a n d a r ­
književnoj p o n u d i m l a d e se uči o prijelaznim vjerama, o k u l t o v i m a
dom', što se ogledalo u hladnjacima, televizorima, električnim aparati­
" n o v o g a d o b a " , a t e i z m u , kabalističkoj mistici, materijalizmu, militant­
ma svih vrsta i t r e ć e r a z r e d n i m a u t o m o b i l i m a . Materijalno je s u s t a v n o
n o m liberalizmu, političkom ljevičarenju, u t o p i z m u , a na p o n u d i su i
poticano i o n o je napredovalo, a d u h o v n o je s p u t a v a n o i o n o je zao-
svakojake sekte koje niču kao gljive poslije kiše. M l a d o s t z a p a d n e civi­
stajalo, d o k su se i s t o d o b n o nervoza i n e z a s i t n o s t pojačavali. Gospodari
lizacije nije svjesna da je savršen rob, a još m a n j e je svjesna da joj je
kaosa tu su p o t r o š a č k u n e r v o z u i n e z a s i t n o s t u s p j e š n o održavali, pretva­
u m klonirani u m hijerarhijskih u r o t n i k a .
rajući ljude u 'gutače reklama', da bi r a z n i m rasprodajama, i to ne bilo
Operativni plan stvaranja a p s o l u t n o g r o b a p o d r a z u m i j e v a i m e t o d u
kada n e g o na Božić ili Uskrs, k a k o bi ti najveći kršćanski blagdani p r e ­
kojom se, stvaranjem navika p o m o ć u medija, potrošnje i zabave, l j u d e
stali biti r a d o s t i molitva, a t i m e n a d a i spasenje. U m j e s t o toga, oni su
ovce' p r e t v a r a u s t a d o koje bježi od svojih p r o b l e m a i s t v a r n o s t i . 5 1
p r e t v o r e n i u trku pa je p o s t a l o važno t k o će m o ć i ponijeti više celofan-
M e t o d a o kojoj je riječ pripada Operacijama istraživanja i predviđa umjet­
skih i u v r p č e n i h paketa, u kojima se nalaze plastične i u m j e t n i m miri­
no s t v o r e n e događaje koji su n u ž n i za u s p o s t a v u p o t p u n o g n a d z o r a i
sima n a m i r i s a n e stvarčice. Tu su i m o d n i žurnali, ali i k u h a r i c e sa svih
podjarmljivanja stanovništva. 5 2 Ova m e t o d a uključuje, primjerice, pri­
meridijana i paralela. U biti, ljudsku se svijest vezalo i zarobilo povr­
mjenu pojačala (reklama), poglavito televizijskih, tako da se osoba p o č n e š n i m i i s p r a z n i m osjećajima, a d u b i n u ljudskoga d u h a , p o b o ž n o s t , b o -
ponašati kao desetogodišnje dijete, zbog sugestija koje mu televizija gobojaznost, duševni m i r i stabilnost smanjili na brojčanu vrijednost
daje, o d r e đ e n i proizvod kupuje nesvjesno čim ga ugleda u trgovini. 5 3 o z n a č e n u ništicom.
Čovjek u o v o m e slučaju postaje r o b o m n e p o t r e b n o s t i . U stvaranju a p s o l u t n o g ovisnog roba, u m n i poslušnici u službi 'hije­
rarhije u r o t n i k a ' osmislili su m e t o d u kojom se " m o ž e n a p a s t i vitalnost,
51 m o g u ć n o s t i m o b i l n o s t pojedinca u društvu", a to podrazumijeva, k a k o
U Tavistockovu projektu "Operacija istraživanje" utvrđeno je sljedeće: "U svome
istraživanju utvrdili smo da najjednostavniji način stjecanja kontrole nad ljudima jest kažu, "razumijevanje, m a n i p u l i r a n j e i n a p a d na njihove izvore d r u ­
taj da se ljude drži u nedisciplini i neznanju glede temeljnih sustava i načela, uz to da ih štvene energije (prihode) pa stoga i na njihove fizičke, u m n e i e m o ­
se istodobno, poticanjem relativno nebitnih pitanja i problema, drži u stanju neorgani­
ziranosti prema bitnome". Usp, dr. John Coleman, isto, str. 141. c i o n a l n e j a k o s t i i slabosti". Budući da većina l j u d s k o g a r o d a , z b o g
52
UTavistockovu projektu "Operacija istraživanje" utvrđeno je sljedeće: "Od presu­ nikakvog ili z b r k a n o g obrazovanja i o b u z e t a p o t r o š a č k i m s i n d r o m o m ,
dne je važnosti podijeliti ljude, odraslima odvratiti pozornost od stvarnih problema i
puniti im glavu relativno nevažnim problemima. Mlade se mora držati u neznanju
matematike. Pravilno poučavanje ekonomije i povijesti ne smije nikada biti dostupno.
Držati sve dobne skupine tako zaokupljene beskonačnim nizom problema da im ne stanje samome sebi, bilo izravno (televizijskim emisijama), bilo reklamama. Mi smo u
ostane vremena za jasno razlučivanje, a ovdje se oslanjamo na zabavu, koja ne smije biti Tavistocku utvrdili da se taj cilj može najbolje postići neprestanim i nepopustljivim
iznad umne sposobnosti djeteta u šestome razredu osnovne škole". Usp. dr. John napadom na emocije (mentalnim silovanjem), pomoću neprekidne paljbe u obliku
Coleman, isto, str. 141. seksa, nasilja, ratova i rasnih sukoba u elektronskim i tiskovnim medijima. Ta nepresta­
53
U Tavistockovu projektu "Operacija istraživanje" utvrđeno je sljedeće: "Naš model na hrana može se nazvati 'mentalnim prehrambenim smećem (mental junk food)".
zahtijeva primjenu emocionalnih poticaja, snažnijih pojačala, koja uzrokuju prepu- Usp. dr. John Coleman, isto, str. 141.

154 155
•> / ><noi / himu.el I .isu K I. () N O V I N A S T U P A J U

odbija poboljšati vlastitu umnost, ona je "postala stado razmnožavajućili lizmom ili nekakvim virtualnim statističkim podatcima koji nastaju u
barbara i pošast na licu zemlje", kako stoji u zaključcima konferencije prevarantskim radionicama raznih agencija za istraživanje javnog mi­
vodećih bankara svijeta iz 1979. godine. 5 4 šljenja. Bit urotništva protiv Boga i čovjeka jest uništiti kršćansku vjeru,
Društvena energija ili prihodi napadnuti su potrošnjom, trošenjem te­ koja je temelj spasenja i na ovome i za ovaj svijet. Ljudi zaluđeni anke­
ško stečena novca na nepotrebne stvari. Kupovanje je postalo nekim tama, izmišljenim i napuhanim događajima, aferama raznih zvijezda i
oblik športa - tko će više napuniti potrošačku košaricu. Da čovjek ne bi zvjezdica, sitnicama i nepotrepštinama ni ne opažaju da im gospodari
došao k sebi, tu je neizbježna potrošačka kartica, koju se reklamira u kaosa (jer je zabavnjački i potrošački mentalitet vrsta nadziranog kao­
svakoj televizijskoj emisiji. Sve se čini kako čovjek ne bi počeo ozbilj­ sa) odvlače pozornost kako ne bi uočili da im pripremaju surovo rop­
no pribirati teško zarađeni novac. Sustavno se ljude navikava na povr­ stvo u ne tako dalekoj budućnosti, koje je iskušano u boljševizmu, a
šne radosti, poglavito žene i djecu, ali ni muškarci više nisu na to unaprijeđeno u sekularnoj demokraciji.
imuni. Cilj potrošačke histerije jest uništiti razum i duhovni poredak Ne poboljšavajući vlastitu umnost niti za jedan promil, ljudi ni ne shvaćaju
u čovjeku, kako bi postao nezasitan, opterećen i, naposljetku, tužan da se nalaze u novom ropstvu, koje nadzire i kojim upravlja 'hijerarhija
ako njegov susjed svoju potrošačku košaricu napuni jednim nepotreb­ urotnika'. U njihovim su rukama kormila država, a time i naroda koji u
nim i beskorisnim predmetom više. njima obitavaju. Na pomolu su teški dani i nije tako daleko trenutak
Fizičke, umne i emocionalne jakosti napada se geslom 'novih stremljena', kada će gospodari kaosa skinuti maske i otvoreno pokazati svoju soton­
'novih izričaja', 'novih pristupa' i inih i inih 'novih novina'. Ni to se ne sku ćud kao što su to učinili kada su upriličili Francusku i Boljševičku
događa slučajno. Kao što nije slučajna ni činjenica da krovni plan 'hije­ revoluciju i nacizam u Njemačkoj. Njihova je 'sloboda' razarajuća, jer je
rarhije urotnika' nosi pridjev 'novi', jer on, tj. pridjev, upućuje na to da u suprotnosti s odgovarajućim dobrim i moralnim karakterom ljudi. U
čovjek treba odbaciti 'stari' želi li postati 'novim čovjekom'. Ali, kakav ozračju takve inverzne slobode, društva postaju razočarana, hladna i
je taj 'novi čovjek? To je čovjek, bez Boga, bez nacije, bez duha, bez bezosjećajna i u njima se sve više gasi osjećaj nacionalne solidarnosti i
kulture i bez domovine. Ta magična riječ 'novi' ili 'nova', draga uhu žar domoljublja. Najveće sivilo u svemu tome jesu političari. 56 Gole­
hijerarhijskih urotnika, sustavno se ubrizgava u krv i dušu europskoga ma većina njih jesu poslušnici, prevrtljivci, lažljivci, krivokletnici, se-
čovjeka još od kraja 18. stoljeća, prvo francuskim prosvjetiteljstvom, a bičnjaci, nesposobni za uzvišene vrijednosti kao što je skrb o sudbini
zatim komunističkim bezboštvom, da bi krešendo bio dostignut libe­ naroda ili podizanje moralnog i duhovnog života nacije. Sve je svede­
ralističkim nasrtajem na početku 21. stoljeća. To veliko urotničko ispi­ no na trgovinu. Rasprodaja vlastitog bitka postala je stvar 'prestiža' i
ranje mozga čovjeku kršćaninu dovelo je do toga da u nekada kršćan­ utrke političara, koji će od njih to brže i za manje novca učiniti.
skoj Kristovoj civilizaciji trijumfira kultura Sotone, čak i među onima Napušteno je ljudsko i Božje pravilo da čovjek ne može niti smije
koji sebe i dalje drže kršćanima. prodati ono što nije sam stekao, a poglavito ne zemlju, otoke, šume i
Uistinu su ljudi zapadne civilizacije "postali stado razmnožavajućih pitku vodu koje je naslijedio od pradjedova. Ima li još snage u čovjeku
barbara", jer su im jurišnici u službi hijerarhijskih urotnika iščupali iz
uma načelo Božanstva u duhu i sve zamijenili relativizmom 5 5 , raciona- 56
U Tavistockovu projektu "Operacija istraživanje" utvrđeno je sljedeće: "Najjedno­
stavnije rečeno, ono što ta podsvjesna žudnja traži jest neki ovozemaljski bog koji će
ukloniti rizike iz njihova života, staviti im hranu na stol i potapšati ih po ramenu u znak
54
Usp. dr. John Coleman, Diplomacija prijevarom, DETECTA, Zagreb, 2005., str. 138. utjehe kada stvari ne idu dobro. Ta želja za ovozemaljskim rješiteljem problema i uk-
55
Za Zorana Vukmana moralni relativizam jest duhovna tečevina novoga doba. On lanjačem rizika u čovjeku je neutaživa, što je dovelo do nadomjesnih ovozemaljskih
je znak čovjekova intelektualnog kukavičluka i slabosti, nesposobnosti da se odluči za bogova - političara. Toj neutaživoj ljudskoj želji za 'zaštitom' udovoljava se obećanjima,
dobro ili zlo, izbjegavanja odluke i odgovornosti. Usp. Zoran Vukman, Propast svijeta ili ali političar ne ispunjava ništa ili gotovo ništa od danih obećanja". Usp. dr. John Cole­
novo doba poganstva, VERBUM, Split, 2000., str. 68. man, isti, str. 143.

156 157
o / »urni / itnuii.-cl I HM k I. O N O V I NASTUPAJU

da poboljša svoj um kako bi stao pred ogledalo i upitao se: što će mojim moraju odbaciti ono što su gospodari kaosa nazvali 'novim svjetskim po­
unucima i mojim praunucima ostati ako ja sve rasprodam? Što im u retkom', kako bi se izravno suprotstavili novome ropstvu.
naslijeđe ostavljam? Ništa! O Bože, zar sam ja, poput Josipove braće, U stvaranju novoga apsolutnog robovlasničkog sustava hijerarhijski
svoju djecu za dvanaest srebrnjaka prodao u roblje Jišmaelcima? Bog urotnici ništa ne propuštaju slučaju pa su razvili metodu kako djecu
prašta gotovo sve grijehe, a grijeh prodaje vlastite djece u roblje Soto­ 'pretvoriti u siročad', tj. staviti ih u jaslice i vrtiće pod nadzorom vlasti
ne jest grijeh za koji oproštenja nema ni u času suda. Nisu odveć kako bi bila istrgnuta iz obitelji. Tako hendikepirani već od početka,
daleko Ivanova vremena u kojima će treći anđeo vikati iz svega glasa - niži slojevi, zamišljaju urotnici, "ne će imati nade u napredak, tj. u
"tko god se klanja Zvijeri i kipu njezinu te primi žig na čelo ili ruku, izlazak iz položaja koji im je u životu dodijeljen". Oblik ropstva kakav
10
pit će vino gnjeva Božjega, nerazvodnjeno, natočeno već u čaši srdžbe njegove! I bit su oni isplanirali i kakav sustavno uvode, licemjerno i sadistički pro­
će udaren na muke u ognju i sumporu svetim anđelima naočigled i naoči­ glašavaju sustavom "od presudne važnosti za dobar društveni poredak,
gled Jaganjcu. 57 za mir na svijetu i u društvu."
Kakvo može biti društvo u kojemu je pošast za novcem pretvorena u Da čovjek ne bi izišao iz položaja koji mu je dodijeljen, nužno gaje, drže
neizlječivu podmitljivost i korupciju, koje su svuda rasprostranjene, planeri 'novoga svjetskoga poretka', pretvoriti u 'svjetskog čovjeka', ali
društvo u kojemu se bogatstvo stječe prijevarom i obmanom, u kojemu bez domovine. Kao dio nepregledne mase, takva se čovjeka, s njego­
vlada raskalašenost, u kojemu su osjećaji prema domovini uprljani vim posebnostima, vlastitošću i osobnostima, potpuno podređuje
kozmopolitizmom i sekularizmom, kakvo to društvo može biti nego bezličnome društvu. Takva čovjeka Dominik Barač 58 vidi kao pojedinca
robovsko? Najveći udar gospodara kaosa i njihovih poslušnika usmjeren koji «iza sebe više ništa ne posjeduje", koji "u sebi i za sebe više nema
je na nacionalno, na iskrenu i snažnu ljubav prema svojoj naciji i vjeri vrijednosti", koji je "izgubio opravdanje svoga postanka" 5 9 , ako to nije
- kršćanstvu, zato što i jedno i drugo jest zapreka svemu prethodno uživanje i(ili) zabava. Cijeni ga se samo ako poslušno provodi standar­
navedenome. Narodni duh i državna čvrstina jesu glavne smetnje go­ dizaciju, čitaj ujednačenje i bezličnost, imaginarne zajednice, kao što
spodarima kaosa, a liberalizam, internacionalizam i kozmopolitizam jesu je, primjerice, Europska unija. Cijelo njegovo htijenje, mišljenje i djelo­
glavno oruđe razbijanja naroda i države. Razbijači naroda i države jesu vanje, kaže Barač, pripada isključivo zajednici. Smisao njegova života
ljudi koji nemaju ni naroda ni države. To su ljudi bez morala, bez lju­ sastoji se samo u tome da se potpuno stopi s tom nepreglednom i
bavi, ljudi prazna duha, s paklom u duši. A hijerarhijskim urotnicima bezličnom masom kako bi postao isključivo 'društvenom životinjom'.
trebaju upravo takvi, jer, takvi su i sami - ljudi bez države i naroda, bez Kako bi čovjek ostao u položaju roba, koji su mu dodijelili gospodari
vjere i ljubavi za čovjeka, ljudi kojima je vjera biznis, a bog novac. kaosa, prvo je pretvoren u proizvodni stroj, čime se sve više kao čovjek
Onome tko izda svoj narod ne preostaje ništa drugo nego se staviti u snižavao, zatim se 'prodavao', da bi napokon postao oruđem za proizvo­
službu mrzitelja naroda i ljudi te tako i sam postati mrziteljem svoga dnju. Danas je on oruđe za potrošnju. Više ga ne vode njegovo usavr­
naroda i svoga bližnjega - čovjeka stvorena na sliku Božju. Ljubiti svoj šavanje ni blaženstvo, nego posjedovanje materijalnih dobara. Postao
narod može samo osoba čista srca i čiste savjesti. Onaj tko ne ljubi svoj je robom potrošnje, koja ga je preobrazila u 'savršena' egoistična čo­
narod ne može poštivati ni domoljubne osjećaje pripadnika drugih vjeka. Egoistični čovjek današnjice jest proizvod sustavnoga razaranja
naroda, niti može voljeti druge ljude. Zato svi dobri i umni ljudi, kr­
šćani poglavito, bez iznimke, ako uistinu hoće učiniti nešto dobro,
58
Usp. Dominik Barač, dominikanac, filozof i teolog, koji se bavio socijalnom
filozofijom boljševizma, odnosno komunizma u Rusiji.
59
57
Usp. Dominik Barač, Socijalna filozofijaboljševizma, Dominikanska naklada Istina,
O t k . 14, 10, isti, str. 1771. Dubrovnik, 1944.

158 159
V Davni l),iimi;rl I mu KI.ONOVl NAS I UI'AJU

ljudskoga morala i plemenitosti od 'hijerarhije urotnika'. Ateizacija koju čovjeka i zato služi infantilna zabava lišena svake duhovnosti i svakoga
hijerarhijski urotnici promiču već više od dvjesto godina dovela je do smisla. To su sredstva i načini stvaranja duhovno hendikepirana čo­
dekadencije i brutalizacije zapadnoga čovjeka. Taj plamen proždire sve. vjeka. To je put kojim se čovjeka u najkraćem vremenu pretvara u
Bit upravljanja 'hijerarhije urotnika' i njihovog načina mišljenja jest u savršena roba.
poluljudskoj sferi, budući da oni 'dostojanstvenim' i 'uzvišenim' rječ­ Postoje li zapreke ovome stravičnome hodu ljudske budućnosti, u
nikom prikrivaju bijedu svoga bezbožnog, sekularističkog mentaliteta. kojemu će sve biti univerzalno i uniformirano, pa i sam ljudski um?
Frazeološkim rječnikom, suvremeni robovi fraze, kao i nekad boljše­ Zapreka, po Williamu B. Ziffu, nema. I zato on u svjetskoj vladi vidi
vički propagandisti, prikrivaju svu neduhovnost i podivljalost obezbo- stroj za uništavanje natjecateljskog duha, a svjetsku federaciju kao
žena čovjeka. Duh cinizma, sekularizma i iskorijenjenosti podriva čo­ udružbu u kojoj nema mjesta za disidente, inicijatore, ustanike ni ne­
vjeka do te mjere da dragovoljno, bez ikakva otpora, postaje poslu­ ovisne mislitelje, jer svi bi oni morali "podleći pod strašnim teretom
šnim robom. međunarodno organizirane društvene birokracije". Suprotno njemu,
Hendikepiranost, a osobito duhovna hendikepiranost, tjera svakoga Allen W. Dulles vidio je moguće zapreke - jednu u Rusiji, a drugu u
čovjeka pod okrilje jačeg, snažnijeg i moćnijeg. Duhovno hendikepi­ američkom javnom mišljenju. 61 Upravo su zbog toga, sedamdesetih
ran čovjek jest inverzan čovjek. Takvog je čovjeka lako odvesti bilo godina 20. stoljeća, istodobno krenuli u rušenje Rusije (Sovjetskog
kamo, a najlakše u ropstvo. Kako bi se stvorilo trajno duhovno hen­ Sveza) i u promjenu javnog mišljenja u Sjedinjenim Američkim Drža­
dikepirana čovjeka, nužno je iz njegova pamćenja izbrisati povijesno vama. A neki su analitičari, poput Thomsona, Mevera i Briggsa, držali
sjećanje te raznolikost i bogatstvo života. Zato je juriš na povijest kako su prijedlozi o svjetskoj vladi, po svojoj naravi, čisto utopijski i
poželjna, kako bi se stvorilo uniformiziran svijet. Hijerarhijski urotnici da će proći podosta vremena dok svjetska vlada postane politički prik­
ne samo što su uzurpirali pravo pisanja povijesti, nego nasilništvom ladnom.
određuju i način življenja, od brze hrane, glazbe koja to nije, do sapu­ Što se u međuvremenu dogodilo? Proces je ubrzan, osobito poslije
nica koje čovjeka svode na nemisleće biće. Do jučer je, možda, izgle­ informacijske revolucije i mogućnosti vladanja realnim vremenom u
dalo da se civilizacije ne mogu sliti, zbiti u jednu civilizaciju i u jednu svakome domu i u svakoj obitelji, pomoću elektronskih medija. Uspjelo
svjetsku državu. Ali, stvari su počele izgledati posve drukčije kada su se postići da svi gledaju istu utakmicu, isti film pun nasilja, iste teško
hijerarhijski urotnici krenuli u stvaranje zajedničke pseudoreligije, koja probavljive serije, iste klonirane talk-showe, iste estetski i moralno
je newageovska bućkuriš s pomalo primjesa svih vodećih svjetskih problematične realitv showe, da svi pjevaju i slušaju istu dekadentnu
60
religija i kada su čovjeka medijskim i inim ispiranjem mozga počeli glazbu 62 ili se 'dive' još dekadentnijim kazališnim predstavama i slikar­
svoditi na razinu šestogodišnjaka. Zato i služi projekt promjenljive slike 63
skim škrabotinama, i tako redom, dan za danom. Brzina kojom će se
ustoličiti svjetska nad-vlada upravo je proporcionalna brzini kojom će

60
Posebno se podupire stvaranje novih vjera i novih crkava, pa se sa simpatijom
tretiraju sva parareligiozna strujanja koja se temelje na sinkretizmu (sjedinjenju) i 61
Usp. Robert Tafra, isto, str. 110.
ezoteriji (tajanstvenosti). Od svih pseudoreligijskih strujanja, čini se najvažnijim po­ 62
O dekadentnoj glazbi, ali i o ostalim sadržajima tzv. masovne kulture Milivoj
kret 'New Age' (na talijanskome 'Nuova era', na hrvatskome 'novo doba'), koji je pokušaj Bolobanić piše: "U kino-dvoranama i na televizijskim ekranima danomice nam se servi­
spajanja istočnih religija, kršćanstva, parapsihologije i magije. Ovaj pokret obuhvaća raju pornofilmovi, filmovi strave, užasa i nasilja, stalno se propagira rock glazba, koja
tisuće organizacija na svijetu, a idejno se uklapa u 'novi svjetski poredak', pa je razumlji­ kulminira u sotonskom rocku i koja danas ima svoje crkve ne samo na stadionima i
vo zašto ga podupiru osobe poput Zbignievva Brzezinskog. Nije slučajno što ovaj pokret raznim livadama, nego i u gotovo svim diskotekama". Usp. Milivoj Bolobanić, Kako
ima jednak naziv kao i naslov vodećega časopisa masonstva škotskoga obreda u SAD-u. prepoznati zamke zloga, Zadar, 2005., str. 68.
Usp. Robert Tafra, Protokoli sionskih mudraca i Novi svjetski poredak, Marijan tisak, Split, 63
O kakvom duhovnom 'otrovu' riječ najbolje pokazuje program dviju komercijal­
2003., str. 110. nih televizija u hrvatskome medijskome prostoru, RTL-a i TV Nove, 3. listopada 2006.,

160 161
€> ' »ill'm / )onui.-cl / nMi
K I. ( ) N i» V 1 N A '• 1 U I' A I I I

neslajati raznolikost Stvoriteljeva djela. Dosadašnji postignuti uspjeh Uz stvaranje niskog sloja, potpun nadzor, tj. apsolutnu vlast, loše
'hijerarhiji urotnika' daje još veću snagu i moć ustrajati u svome 'zloči­ obrazovanje, preodgoj mladeži, stvaranje ljudi ovaca', rasipanje dru-
načkom pothvatu' protiv čovjeka, obitelji, domovine i vjere otaca. Ui­ • fizičke umne i emocionalne'jednakosti,
sivene energije, uz stvaranje nzic^c> " " " 1 L >
stinu, oni se već sada, iako Knez ovoga svijeta još nije ustoličen, ponašaju stada razmnožavajući barbara, nepoboljšavanje vlastite umnosti, do-
i osjećaju kao bogovi na zemlji. di,eljenost položaja i umnu hendikepiranost, hijerarhijski urotnici pre­
Ako im se na putu ostvarivanja urotničkoga plana ispriječe zapreke, dvidjeli su i metodu "pripadnosti plemenu" s "masovnim preseljenjem
kao, primjerice, ponovno jačanje svijesti o suverenitetu ili nepristajanje „ • ,i • ^crvima" a ta vremena "nemira i proble-
stanovmstva i masovnim ubojSt v l u u l , ^ La. v
na duhovno ništavilo, onda "ni oružane bitke nisu isključene", kako je
ma zahtijevat će ujedinitelja ^nekog Aleksandra ili Muhameda".«
to, 1989., na Gazimestanu, narodima s prostora bivše Jugoslavije po­
Zar ovaj plan, po kojemu su predviđeni nemiri, preseljenja stano­
ručio Slobodan Milošević. Jednako kao ni njihov klon Milošević, ni hije­
vništva i masovna ubojstva, nije u biti rat Sotone protiv čovjeka i Boga?
rarhijski urotnici ne isključuju upriličenje općega građanskoga rata.
Može li još biti sumnje u to tko je, u biti, Knez koji treba zasjesti na
Kao što je već više puta rečeno, ništa nije slučajno, pa tako nije slučaj­
čelo 'novoga svjetskoga poretka? Zato je krajnje vrijeme da se gospoda­
no ni to što se u politici i u medijima neprestano proklamira i govori o
re kaosa istjera iz njihovih mračnih jazbina i izvede na svjetlo dana ,
građanskom ratu, od već spomenute bivše Jugoslavije do Afganistana,
da se narodi, na početku 21. stoljeća, točno i podrobno, s njima upoz­
Sudana, Libanona ili Iraka. Upravo je frekventnost pojma građanskog
naju kako bi pravilno shvatili rušilačke težnje i razornu akciju tih mrač­
rata najbolji pokazatelj činjenice da je proces stvaranja svjetske nad-
nih i tajnih sila koje naraštajima podrivaju kršćansku Europu i cijelo
vlade dobrano uznapredovao. Što više građanskih ratova, to više vlasti
čovječanstvo. Krajnje je vrijeme da kršćansko vodstvo, katoličko i pra­
u rukama 'hijerarhije urotnika'.
voslavno, zajedno s cijelim vjerničkim pukom, podigne Kristov barjak
U velikoj su zabludi oni koji misle ili se nadaju da će vrijeme biti •i --i
i suprotstavi se nasilničkom i •,,,silačkom
rusnauMJin »sekularizmu,
»ui^ koji
, ,je Europu
zapreka programu svjetske vlade. Ne, ne će. Hod stvaranja hendikepi­ duhovno rastočio do neprepoznatljivosti.- Ako to ne učini, jer nema
rana čovjeka nastavit će se, jer takav čovjek ne može biti smetnja, kao nikoga drugog tko bi to učinio, svi ćemo lutati u prašumama maštanja
što robovi nisu nikada bili smetnja, pa ni onda kada su se pobunili, jer o blagodatima progresa koje nudi Europska unija. To što nude europ­
ih se uvijek moglo ubiti, pa i sa zadrškom. Ubiti čovjeka fizički ili ski hijerarhijski urotnici nije ništa drugo nego klonirani sustav koji je
moralno posve je svejedno, jer je svakako ubijen. Tako misle i tako
rade 'slobodoumni' usrećitelji čovječanstva. Ali, na njihovu ljutu žalost,
još živi dragi Bog, koji im mrsi račune. 6 4 « Usp. dr. John Coleman, Diploma^ Pivarom, isto, str. 138 (Q0St)0dari
<* I iudima ie kao što kaže Coleman, "teško razumjeti da ovi urotnici {gospodari
Ljudima je kao sto kaže Colei . m p ^ a h .
kaosa, nap. a.) doista postoje i da imaj" " 1 L ^ J J d
, ,
., . r . . ,. • .„ ,. , ,„ ro da naša Vlada ne čini ništa glede stranome r h o f n e
Mnog, s u m , pisah i p , ali ine kako te> ^^ ^ ^ p r o b , e _
opasnost, po civilizaciju? Problem je a tom J ^ ^ & ^
od šest sati ujutro do tri sata noću (slučajni uzorak): RTL: Školske tajne, Princ iz Bel- ma, te urote, a da to nigdje mu koje vtW >, . , .. ' , „,rf„„čt„ amKnmi-
Aira, Pod istim krovom, Sam svoj majstor, Bračne vode, Roseanne, Sudnica, Exploziv, •i „ . / •• * -> ii ,mno predsjednik Bush zna točno stor nam Romi
mka Busha (starijega, nap. aut.). Naravn", F > mislili Ha se
Zabranjena ljubav, Big Brother, Macho muškarci, Začin života, Brza promjena, Cobra ->™ - \s • -u • • i Mok-i su mi u pismima rekli: Mi smo mislili aa se
11, Big Brother, Mexsica, Big Brother; TV Nova: Šaljivi kućni video, Život na jezeru, tet 300 crni. On je njihov čovjek. NeKi s u ' P , < :r a j , 0
Zemlja strasti, Vrtlareva kći, VIP DJ, Svi vole Ravmonda, Slučajni partneri, Sudnica . • i J , M i uvrimo ali iza te vlade s t o i sila tako moćna itaKo
Melani Vukmirice, Rebeca, Goli pištolj 3, Seinfeld, JAG, Vraćanje duga, Izvještaj Matrix. borimo protiv
v vlade'. Naravno d a š e b o n u ' u ^ . . . . ' /;™».irr Usn d r
, , j , • >. • , -u,, b o e izgovoriti njezino ime -n Ulimpijci . u s p . ar.
Riječ je, dakle, o sapunicama, tobožnjim humorističkim serijamai filmovima, kojima je sveobuhvatna da se obavještajne službe UUJ. ' & . >
zajednički nazivnik imbecilnost i karikiranje života i stvarnosti koja često prelazi u John6 7 Coleman, Hijerarhija zavjerenika: Konutetukman°kaže: "Zapadna Europa je u sebi
Zt T ° T e n ° J H U r ° P f o b i j a duha, živi kao mitski odbljesak u našim
potpun primitivizam i vulgarnost. mrtvački blijeda i nestala je odavno s o ^ " J .. ' .. , , „ m r r , P n n nriienepoli se
... ' . .' . „eranstva, svnetkoii pluta u vremenu prije negon se
pogledima. Europa je perjanica neopoga 1 1 3 ^" > J >f -u „mln Anhn nnoanstva
64
Usp. Hrvatska straža, Časopis namijenjen Filozofiji i drugim znanostima, broj 2.-3., Rijeka, u- u -j- u A " n -7 n Vukman, Propast svijeta J ili novo doba poganstva,
razbije o hridi bezdana. Usp. Zoran » " " " ' ' ' r
1913.
VERBUM, Split, 2000., str. 139.

162 163
€> Ihtvoi Dom,,.;-! /UMI KI.ONOV] NAŠI UTAJU

nekad uspostavio Lenjin, a dogradio Hitler. Dakle, sve je već testirano Doktrinarni postupak koji se primjenjuje u strateškoj zamisli o
i sve viđeno te zorno pokazuje kamo vode 'napredne ideje' i 'novi po "masovnim ubojstvima naroda" razložno je nazvati 'zov sirene'. Kao što
retci'.
su sirene pjevanjem zavodile mornare, tako je i čovječanstvo dovede­
Strateška zamisao o preseljenju stanovništva, o nemirima i masov­ no u klopku gospodara kaosa zavodljivim obećanjima demokracije, slo­
nim ubojstvima traži i udarne postroje za njezinu provedbu. Te udar­ bode, jednakosti, bratstva, tolerancije, dijaloga, pravde, rješenja so­
ne postroje čini agentura koju su gospodari kaosa razvili diljem svijeta i cijalnih pitanja i progresa. Jednostavno rečeno, materijalistički duh
u svim zemljama. Riječ je o milijunima doušnika, klonova koji za no­ čovjeka zapadne civilizacije guši svaki dublji idealizam, jer su ljudi
vac rade protiv svojih najbližih, svoje države i svoga naroda. Ti, što zaokupljeni površnim i ispraznim. Amerikanci, pa i Europljani, svede­
plaćeni, što ideološki zastranjeni doušnici, socijalisti, liberali, interna- ni su na zarađivanje dolara, odnosno eura, nemaju vremena, a gotovo
cionalisti, sekularisti, ljevičari i ini 'isti', kao krpelj su se prilijepili na im je zabranjeno apstraktno i idealistički misliti. Ateistički farizeji, a
kožu, ali i na dušu naroda, i nemilice sišu krv i duh, uz pomoć medija, ne kršćanski mislitelji, dali su ton zapadnome čovjeku. A Isus je rekao:
često i za tričavih 'pet minuta slave'. Njih se vrbuje po svim institu­ "Čuvajte se kvasca farizejskog i saducejskog"! 6 8
cijama, ali ih se još više stvara na sve (učilištima), koja nadziru hije­ Čovjek sebi ne smije dopustiti ne vidjeti pravu istinu. Ne smije
rarhijski urotnici i u kojima se, po načelu turskoga 'danka u krvi', stvara sebe zavaravati pomislima o tome kako mu ne prijete ropstvo ni nesta­
klonirani postroj novovjekih janjičara. Nakon što dovrše ispiranje mozga, nak. Gospodari kaosa prisvojili su sebi pravo odlučivati o tome tko će
vraćaju ih u njihove nekadašnje države, među njihov narod, kako bi živjeti, a tko će biti eliminiran, gdje će se živi i kakvom bogu moliti,
ondje, oboružani ideologijom bezboštva, kao sluđeni udarali po svemu kako će se odijevati i što će jesti. Ovaj scenarij, po Johnu Colemanu,
što je nacionalno i domoljubno, što je Božje i što je Kristovo. podrazumijeva smrt najmanje četiri milijarde 'beskorisnih izjelica', koji
U obrazovnim laboratorijima 'hijerarhije urotnika' stvara se tako bi trebali biti eliminirani do 2050. - ograničenim ratovima, upravlja­
postroj bezličnih ljudi, bez duha i morala, oboružanih sarkazmom, li­ nim krizama, nadziranim neredima, organiziranim epidemijama smr­
cemjerjem i mržnjom prema vlastitome narodu. Vrijeme na početku tonosnih brzodjelujućih bolesti (ptičja gripa, SARS, AIDS i si.) i izgla­
21. stoljeća jest vrijeme krivokletnika, kao što to napisa Miroslav Tuđ­ dnjivanjem (Afrika će se proširiti na druge kontinente). 6 9 Energija,
man, ali i vrijeme kloniranih janjičara, koji vjerno i podanički služe hrana i pitka voda za 'robovski stalež' bit će održavana na razini
svojim gospodarima, vjernije nego robovi u nekadašnjemu Egiptu ili preživljavanja, počevši s bjelačkim narodom Zapadne Europe i Sjever­
Rimu. Zaogrnuti u plašt 'demokracije', ovi, u biti, jadnici, ne shvaćaju ne Amerike, nakon čega će se prijeći na druge rase. 7 0 Broj stanovnika
da je njihova ropsko-janjičarska poslušnost djelo gospodara kaosa. Kao u Kanadi, Zapadnoj Europi i Sjedinjenim Američkim Državama bit će
što su nekada činili kolonijalni upravljači, tako danas gospodari kaosa
postavljaju ropske duše na čelo naroda kojima te duše, tobože, upra­ 68
Mt, 16, 7, Jeruzalemska Biblija, isto, str. 1415.
vljaju. Hrvatski primjer je očit. Mesić, Račan ili Sanader gotovo svaki 69
Ukratko, nakana i svrha Komiteta 300 jest dovesti do toga da ljudi prihvate:
dan očituju svoju ropsku poslušnost. Ali, i američki predsjednici, zva­ Svjetsku vladu i jedinstven monetarni sustav, pod vlašću stalnih, neizabranih, nasljed­
nih oligarha, koji se između svojih redova sami odabiru, u obliku feudalnog sustava,
li se oni Clinton ili Bush, kao i premijeri tipa Blair i kancelari Schroe- poput onoga iz Srednjega vijeka. U tome svjetskome entitetu, broj će se stanovnika
der ili Merkel, jednako kao i Juščenko u Ukrajini, Zaptero u Španjol­ smanjivati ograničavanjem broja rođene djece, bolestima, ratovima i gladi, sve dok se
broj stanovnika ne zemlji ne svede na samo jednu milijardu korisnih vladajućemu sloju,
skoj, Gyurcsany u Mađarskoj i Saalikasvili u Gruziji, a o onima u osta­ i to na područjima koja ne će biti strogo ni jasno definirana. Usp. dr. John Coleman,
lim zemljama, koje se smjenjuje svake četiri godine, da se i ne govori, isto.,70 str. 194.
Ograničenim ratovima u razvijenim zemljama i izgladnjivanjem, a i bolestima u
jesu, svi odreda, pijuni gospodara kaosa. zemljama Trećega svijeta prouzročiti smrt tri milijarde ljudi, koje oni nazivaju "beskori­
snim izjelicama"; Komitet 300 zadužio je Cvrusa Vancea (američki ministar vanjskih

164 165
•> /llIl.PI /»HIIM.-I'I /,.-., kl.ONOVl N A S I II 1' A J l)

desetkovan brže nego na drugim kontinentima, a taj će pmees trajati Gospodarski sustav bit će tako uređen da će vladajući oligarhijski
sve dok se ukupan broj stanovnika na Zemlji ne svede na jednu mi sloj 'hijerarhije urotnika' dopuštati samo onoliko proizvodnje i usluga
lijardu, brojku koju je lako nadzirati. Od toga će biti najviše Kineza i
koliko bude potrebno za puko funkcioniranje masovnih robovskih lo­
Japanaca, 500 milijuna, zato što ti narodi već stoljećima žive u režimima
gora. Izbjeglički logori i takozvano humanitarno zbrinjavanje, od Hrva­
koji zahtijevaju visok stupanj discipline pa su naviknuti na poslušnost
tske, Bosne i Hercegovine i Kosova do Sudana i Libanona, jest dio toga
bez pitanja.
projekta. Sve bogatstvo gomilat će se u rukama pripadnika 'hijerarhije
Nadalje, obrazlaže Coleman, nijedan grad ne će smjeti imati više urotnika'. Svakoj će osobi biti ispran mozak do te mjere da će shvaćati
od unaprijed utvrđenoga broja stanovnika, kao što je to opisao Kale- kako njezin opstanak potpuno ovisi o gubernatorima koje će hijerarhijski
gri.71 Prijeko potrebni radnici bit će preseljavani u druge gradove, ako urotnici instalirati u regijama (pokrajinama) nekada suverenih država.
onaj u kojemu žive postane prenapučen. Drugi, nebitni radnici bit će I to je provjereno i provedeno u vrijeme komunizma, što znači da
nasumice birani i odašiljani u nedovoljno napuče gradove radi popunja­ komunistička ideologija nije nestala, nego se transvestirala u militant­
vanja 'kvota'. S vremena na vrijeme stvarat će se umjetne nestašice ni liberalizam i vratila na velika vrata. Industrija će biti potpuno uni­
hrane, vode i lijekova, kako bi se mase podsjetilo da su za golo štena 7 2 , zajedno sa sustavom nuklearne energije, poljoprivreda i sva
preživljavanje ovisne o gospodarima kaosa. Naprosto, nestašice, redovi, prirodna bogatstva bit će isključivo u rukama hijerarhije urotnika, a
režim par-nepar iz komunističkih vremena, koji su bili stvarnost toga proizvodnja hrane bit će strogo nadzirana. Europska unija to već pro­
sustava, bit će svakodnevna pojava u vremenima koja dolaze. Komuni­ vodi s takozvanim kvotama koje pojedine države dekretom od nje do­
zam je, kao što je vidljivo, bio uspjeli pokus 'hijerarhije urotnika' na bivaju. Tko se ne bude pokoravao, bit će istrijebljen, po uzoru na po­
putu prema svjetskoj nad-vladi. kus koji je za svjetsku vladu proveo Pol Pot u Kambodži. Svijetom će
se upravljati na temelju 'izvršnih odredaba', koje će trenutačno imati
snagu zakona. Sudova pravde ne će biti, nego će postojati samo kazne­
ni sudovi. I ovo je već eksperimentalno provjereno. Naziv Međunaro­
poslova, posebni izaslanik UN-a u rješavanju jugoslavenske krize!??, nap. aut.) da dni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju i Ruandu bez ikakve dvojbe govori
napiše rad o toj temi, tj. o najboljem mogućem načinu provedbe takvoga genocida. Taj
je rad napisan, pod naslovom "Izvješćeglobal" (Global 2000 Report), a predsjednik Čarter ga čiji je on instrument.
je, za i u ime Vlade Sjedinjenih Američkih Država, prihvatio i odobrio njegovu provedbu.
Prihvatio ga je i tadašnji američki ministar vanjskih poslova Edwin Muskie. Po tome Poticat će se problemi i razmirice među suprotstavljenim skupina­
izvješću, broj stanovnika Sjedinjenih Američkih Država mora se, do 2050., smanjiti za ma, poput Arapa i Židova, ili među afričkim plemenima, a zatim će im
sto milijuna ljudi. Usp. dr. John Coleman, isto, str. 33. - 38.
71
Coudenhove-Kalegri napisao je 1832. knjigu pod naslovom Revolucija tehnologijom se dopustiti da jedni protiv drugih vode ratove do istrjebljenja, sve
(Revolution Through Technology), koja je bila program za povratak svijeta u srednjevjekovno pod nadzorom promatrača NATO-a i UN-a, po uzoru na pokus prove­
društvo. Taje knjiga postala d o k u m e n t o m na temelju kojega je Komitet 300 napravio
planove za deindustrijalizaciju svijeta. Tvrdeći kako su pritisci od prenapučenosti svijeta den na prostoru bivše Jugoslavija, posebno u Bosni i Hercegovini, a
ozbiljan problem, Kalergi je savjetovao povratak na, kako je to nazvao, 'otvoren prostor'. sada i u Iraku. Iste će se taktike primjenjivati u Srednjoj i Južnoj
Zvuči li vam ovo kao Crveni Kmeri i Pol Pot? Evo odlomka iz te knjige: "Po svojoj
infrastrukturi, grad budućnosti bit će sličan gradu Srednjega vijeka... a oni koji ne budu
Americi, Africi i Aziji. Ovakav oblik 'građanskog rata', dakle, zahvatit
osuđeni na život u gradu, zbog profesije i posla, ići će na selo. Naša civilizacija jest će sve kontinente i prostore na kojima žive velike skupine ljudi različitih
kultura velikih gradova pa je ona stoga tvornica močvare (kurziv aut.) koju su stvorili
degenerirani, bolesni i dekadentni ljudi, koji, su, svojom ili tuđom voljom, završili u toj slijepoj
ulici života (kurziv, aut.). Usp. dr. John Coleman, isto, str. 137. 72
Nakon što budu uništene stambena izgradnja, automobilska industrija te indu­
Simboli zagrebačke (hrvatske) antikulture jesu upravo su Tvornica i Močvara. Svaka strija čelika i teška industrija, stambeni će prostor biti ograničen, a sve industrije kojima
slučajnost sa zamislima Coudenhove-Kalegrija jest, dakle, namjerna. Možda bi Kuljiš,
bude dopušteno opstati bit će pod kontrolom NATO-ova Rimskoga kluba, kao i sve
Latin, Jurdana, Tomić, Dežulović, Jergović, ali i Rudanova i Ugrešićka, mogli sebe
institucije za znanstvena i svemirska istraživanja, kojima će se baviti samo elita, pod
pronaći u drugome dijelu Coudenhove-Kalegrijeve zamisli.
nadzorom Komiteta 300. Usp. dr. John Coleman, isto, str. 38.

166
167
€> K I O N D V I N A S I' U 1'A | U
I >tlVl>l I >DIII,l/fl I , , M .

nacionalnosti i vjera, poput Sika, pakistanskih muslimana i indijskih li njegov daljnji razvoj. Oni su uveli zavist, pakost i razdor, tj. klasnu
hindusa ili kršćanskih, pravoslavnih i muslimanskih naroda na šireni borbu. Oni su vlasnici arena, u koje pred zvijeri ponovno bacaju kršća­
kavkaskom području. Scenarij ovakvih 'građanskih ratova' također je ne, koje su prije toga pozvijerili. Oni su upriličili upravljane krize i
već iskušan i ima dvije faze. U prvoj se političkim, diplomatskim, go­ nadzirane nerede, kako bi čovječanstvo ostavili da jedva preživljava u
spodarskim i medijskim nastupanjem povećavaju i ubrzavaju njihove 'vrućem miru'. Oni uče i poučavaju naraštaje svemu i svačemu, ispi-
etničke i vjerske razmirice, poslije čega se, u drugoj fazi, subverzija­
rući mozak ljudima već više od dvjesto sedamnaest godina, i 'demo­
ma, psihološkim operacijama i informacijskim ratom potiču krvavi suko­
kracijom' i komunizmom, a danas militantnim liberalizmom. Oni imaju
bi radi 'rješavanja' tih istih razmirica.
apsolutni monopol nad 'demokracijom' i ideologijom. Oni su stvorili
'Građanski ratovi', neredi, upravljane krize, izbjeglički logori, smr­ svijet kriminala, alkohola i droge. Oni su proizveli porast samouboj­
tonosne brzodjelujuće bolesti, uništena industrija, poljoprivreda, ra­ stava, razvoda brakova, unesrećenih osoba, moralnih slabića i perver-
sprodan bitak i drugi budući šokovi vode čovječanstvo prema onome znjaka svih oblika. Oni mlade naraštaje odgajaju u nezdravom,
što je glasnogovornik gospodara kaosa Francis Fukuvama, ne slučajno, bezbožnom i farizejskom duhu. Oni su zatrovali sve izvore kulture i
nazvao Krajem povijesti, a vidjelac Ivan vidio ovako: 8 Pogledam, a ono morala, stavivši svoj sotonski pečat na njih. Oni su seksualnom revo­
konj sivac, konjaniku njegovu ime je "Smrt" i prati ga Podzemlje. Dana lucijom, đavolskom 'glazbom', kozmopolitizmom, nedostatkom karak­
im je vlast nad četvrtinom zemlje: ubijati mačem i glađu i smrću i zvijerima
tera i borbene volje zarobili i u okovima drže mladež svijeta. Oni su
zemaljskim. 73
stvorili obeskristovljeni pogled na svijet i život. Oni su učinili da čo­
Ovi kataklizmički nagovještaji zahtijevaju našu pozornost, kako i vjek živi isključivo želudcem, a ne duhom. Oni su, podrivanjem reli­
dalje ne bismo ostali izgubljeni u golemom broju obmana i virtualnih gioznog, savjesnog mentaliteta, natjerali čovjeka današnjice da posta­
događaja koje nam svakodnevno servira 'meka sila' te kako i dalje ne ne hedonist usredotočen na uživanje, kako bi prestao biti usredotočen
bismo bili do te mjere zbunjeni da više nećemo biti sposobni donijeti na moralne i nacionalne interese. Oni su od čovjeka učinili biće koje
pravu odluku. Čovjek zapadne civilizacije mora napokon smoći snage i ne vodi ideal vrjednota, nego opijenost samim sobom.
umnosti, a poglavito Europljanin, i priznati da živi pod vlašću i nasi­
Čiji duh stoji iza svega ovoga navedenoga? Duh u kojemu prevla­
ljem 'hijerarhije urotnika' te da neprimjetno ali sigurno postaje njiho­
davaju taština, samoljublje i bahatost može biti samo sotonski duh. A
vim robom. Ako u to još sumnja, onda neka odgovori, prije svega sebi,
duh hijerarhijskih urotnika upravo je takav duh. Oni su, poput Soto­
na ova pitanja: Tko upravlja Zapadom, pa i zemaljskom kuglom, ako ne
ne, moćni i njihova je moć opasna, jer su, kao i Sotona, zavodnici,
gospodari kaosa? Tko drži vlast u rukama? Tko daje kredite? Tko nas
lažljivci, podmukli i pritajeni. 7 4 Oni, kao i Sotona, ne vole biti de­
zadužuje? Čiji je to novac? Tko drugi, nego hijerarhijski urotnici i njihovi
maskirani, otkriveni. Njihovo lukavstvo, kao i Sotonino, jest uvjeriti
bankari i njihove multinacionalne kompanije.
ljude da oni ne postoje. O tome mons. Milivoj Bolobanić piše: "ako nas
Oni su odreditelji vrijednosti, ali i visine kamata i roka za vraćanja je uvjerio da ne postoji, onda čovjek uopće s tim čimbenikom u životu
kredita. Ti demonizirani ljudi drže sudbinu svijeta u svojim rukama. ne računa. A tada nas Sotona (čitaj hijerarhijski urotnici, nap. aut.)
Jedino svijest o njihovoj zloj, sotonskoj nakani može spasiti čovjeka od može 'vući za nos' i 'žedne nas prevesti preko vode, a da mi toga uopće
zapadanja u ropstvo. Oni su ti koji su razorili društveni sklad koji je
donekle postojao u kršćanskome svijetu, bolje rečeno, oni su prekinu- 74
Sotona je "čovjekoubojica od početka" (usp. Iv 8, 44); on je neprijatelj, napasnik,
tužitelj i po njemu su u ovaj svijet ušli zlo, bol, grijeh i smrt. Isus ga naziva "knezom
ovoga svijeta" (Iv 14, 30); sv. Pavao govori o njemu kao o "bogu ovoga svijeta" (2 Kor
Otk, 6, 8, Jeruzalemska Biblija, isto, str. 1766. 4,4); sv. Ivan tvrdi kao "sav svijet stoji pod vlašću Zloga" (1 Iv 5, 19). Usp. Milivoj
Bolobanić, isto, str. 35.
168
169
•>
/ lili-iu ; l,>iti,l:rt I ,IS,I K I O N O V I N A S I U I' A J U

nismo svjesni. Može raspiriti osobne, drušlvenc, obileljske nerede


sljetku, hoće li sljedbenici Kristova nauka ostati vjerni u kušnji koja
širom svijeta, izazivajući strašne tiranije i bješnjenja. Čini se kako on u
slijedi?
današnje vrijeme na taj način vrlo dobro uspijeva."75
Odgovoriti na ova pitanja, u anemičnim vremenima kao što su ova,
Ali, ako sve do sada napisano nije dostatno da ljudi povjcruju kako
na početku 21. stoljeća, znači pozabaviti se lažnim prorocima i njiho­
gospodari kaosa žele imati apsolutnu vlast u svojim rukama, a ljude
vim naumima, prorocima u službi gospodara kaosa, odnosno, onima koji
pretvoriti u robove u nekoj novoj 'idealnoj državi', onda je najbolje
zdušno rade na brisanju lika i djela Isusa Nazarećanina.
uzeti u ruke Bibliju i okrenuti stranicu s Knjigom o Jobu te tu proučiti:
Sto je s Europom, tom kolijevkom Kristove civilizacije? Ona je da­
" 6 Jednog dana dođu sinovi Božji da stanu pred Jahvu, a među njima
nas doista u izvanrednom stanju ili nadziranom neredu, kako to vole
pristupi i Satana. 7Jahve tada upita Satana: 'Odakle dolaziš?' - 'Evo
reći gospodari kaosa. S jedne strane, ona ostaje bez svoga klasičnog iden­
prođoh zemljom i obiđoh je', odgovori on". 7 6
titeta, a s druge strane, pridaje joj se novi identitet, temeljen na glo-
balizaciji, na neodređenom i amorfnom europeizmu. Prema mišljenju
Nikole Dogana, novo lice Europe prouzročilo je subjektivizam, koji
3. Nova religija i nova glazba
zastupa stajalište da apsolutne istine nema i da je sve samo događaj. 77
Taj misaoni preokret vodi u novo pluralno i mondijalno, globalno i
U novoj 'idealnoj državi', po nacrtu i zamisli hijerarhijskih urotnika, umreženo društvo, koji nije ništa drugo nego amerikanizacija Europe.
sve mora biti novo pa i religija. U tome kontekstu treba promatrati Smisao ovoga misaonog saltomortalea jest u tome da kršćanstvo, kako
njihovu zamisao da će u budućnosti biti dopuštena samo jedna reli­ su to zamislili hijerarhijski urotnici, izgubi svoje središnje mjesto u
gija, i to u obliku 'svjetske crkve', tj. crkve svjetske vlade. Sotonizam, Europi i da bude potpuno zamijenjeno novom sinkretističkom reli-
luciferizam i vještičarstvo bit će, piše John Coleman, priznati kao le­ gioznošću, pod imenom 'novo doba', 'New Age'. Spajanje raznovrsnih i
galni školski predmeti svjetske vlade, bez privatnih i crkvenih škola. protuslovnih nazora, među sobom nespojivih, što, u biti, jest 'New
Poslije pada Berlinskoga zida, rezultati ukazuju na ubrzanje ovoga age', ima svrhu duhovno osiromašiti Europu i Europljanina, kako bi im
plana. Sotona je nasrnuo snažnije, a 'Knez ovoga svijeta' počeo se oči­ se oduzelo identitet, tj. ono po čemu jesu to što jesu.
tovati kao nikada do sada. Oblaci sve većeg mraka nad nekada Kristo­ Misticizam 'New Agea' u prvi plan stavlja čovjekov subjektivni
vom civilizacijom sve su gušći i tamniji, a nema ni tračka svijetlog emocionalni doživljaj vlastite sreće i potragu za zadovoljenjem vlasti­
oblaka koji bi nagovijestio kraj 'vrućemu miru', u kojemu ratovi nisu tih potreba i egoističnih nagona. Objektivne vrijednosti i slobodu duše
uvijek krvavi, ali su uvijek smrtonosni. Hoće li se uistinu ostvariti zamjenjuje se subjektivnim izborom 'vrjednota' i nekontroliranom slo­
sotonski naum piramidalno ustrojenih urotnika da će kršćanstvo pod bodom, koja sebi gotovo sve dopušta. Dakle, sve suprotno kršćanskoj
svjetskom vladom postati prošlost? Hoće li u ovoj teškoj situaciji čo­ duhovnosti, koja smisao traži u osobnom susretu s Kristom kao jedi­
vjek Zapada ipak ostati s Bogom ili će potpuno od Njega odvojiti? nim Spasiteljem i Otkupiteljem čovjeka. Velika obmana 'New Agea',
Hoće li kult rimskih imperatora zavladati svijetom? Hoće li kršćani biti za čovjeka nepostojana u vjeri, jest u tome što je Krist, po toj pseudo-
tako slabi da između "Krist je Gospodar" (Kyrios Hristos) i "Cezar je religiji, samo jedan od duhovnih velikana, i shvaća ga se kao nekakva
Gospodar" (Kyrios Kaiser) odaberu ništavilo, umjesto spasenja? I, napo-

77
Nikola Dogan, profesor fundamentalne filozofije u Đakovu i u Zagrebu. Mi­
75
Usp. Milivoj Bolobanić, isto, str. 36. šljenje koje je profesor Dogan izrekao na simpoziju, na t e m u Dalekoistočna mistika kao
76
Usp. Job, 1,6,7, Jeruzalemska Biblija, isto, str. 633. izazov za produbljenje istinitosti kršćanske vjere u Europi, održanom od 22. do 24. travnja 2004.
u Modlingu, pokraj Beča.
170
171
€>
"m'u; l>oiihl/ii I ,,su KI.ONDVI NASTUPAJU

kozmičkog Krista, koji se utjelovljuje u raznim povijesnim trenutci­


Svako ukidanje slobode dovodi do uznemirenosti, depresije ili silovita
ma. 7 8 Umjesto žrtve i nošenja križa, čovjeku bez uporišta "New Age",
nekontrolirana ponašanja. Jedan od državnika mlade američke repu­
kao ciljeve, nudi sreću, zdravlje i blaženstvo. To newageovski 'svećeni­
blike davno je govorio da se sloboda demokracije može održati samo u
ci' postižu raznim psiho-fizičkim tehnikama promjene svijesti, za razliku
kršćanskom narodu, da je vlastita kršćanstvu i kršćaninu. Današnja
od kršćanske duhovnosti, koja svoj glavni cilj ostvaruje sjedinjenjem s
zločinačka, raspojasana, obezkristovljena i sotonizirana Europa i Ame­
Bogom u ljubavi. 'New age', dakle, nije ništa drugo nego relativističko
rika jesu dokaz točnosti razumijevanja problema slobode.
shvaćanje religije. 79
Apstrakcija slobode trebala bi, prema objavi 'New Agea', uvjeriti lju­
Kako bi se narodima vladalo kao stadom i kako bi oni postali ro­
de, poglavito kršćane, da svećenici i Biblija ne pripadaju izvorima koje
bljem, nužno je, drže hijerarhijski urotnici, ukinuti vjeru njihovih ota­
bi oni trebali slušati. Subjektivna spoznaja, dakle, ima prednost glede
ca i zamijeniti je religijom koja sadrži i nudi iskrivljenu sliku
opće Božje objave sadržane u Svetim pismima. Ako je "osjećaj jezik
(ne) osobnog boga, koja ignorira Kristovo otkupiteljsko djelo, koja pre­
duše", kako to propovijeda Neal Donald Walsch 8 1 , onda bi 'jezik sim­
dstavlja inverziju Svetoga pisma, nudi duhovnost bez religije, ospora­
bola' bio jezik novoga doba. Taj jezik, naznačuje Josip Blažević, ne bi bio
va svaki autoritet i u religijskim pitanjima zastupa individualni odnos
ni engleski ni esperanto, nego upravo jezik fluidnih simbola. Posljedi­
s Bogom, bez posrednika, priklanja se reinkarnaciji i služi se gnozom,
ce simbolističkoga pristupa očituju se u tome što Walsch, bez ustruča­
ezoterijom, okultizmom, hermetizmom, alkemijom, kabalom, spiritiz-
vanja, spočitava ljudima da Božju riječ stavljaju ispred iskustva. Ova
mom i fluidnim govorom simbola. 80
užasna inverzija, ne samo u simboličkom smislu, znači da Sotona nije
U 'novom dobu' s novom religijom, sloboda će postati neostvariva, nipošto čovjekov neprijatelj, nego njegov pravi pravcati prijatelj. Zato
jer se nitko njome ne će umjeti umjereno koristiti. Apstrakcija slobo­ Josip Blažević upozorava da se tragedije događaju onoga trenutka kada
de pruža mogućnost gospodarima kaosa da se slobodom koriste kao oru­ se čovjek odluči osloniti isključivo na vlastite snage. Sotona to zna, kao
đem za zaluđivanje ljudi i naroda i za rušenje kršćanskih država, i kato­ što zna da je protiv Božje riječi nemoćan i da ga jedino ona sputava u
ličkih i pravoslavnih. Sloboda nije niti može biti apstrakcija. Ona je njegovom rušilačkom htijenju uništenja svakoga oblika egzistencije. 82
normalna, najnormalnija ljudska potreba, izbor duševnoga spokoja.

81
Neal D. Walsch je Hrvatsku posjetio 2000. godine, što će reći u vrijeme nakon što
78 su Ivica Račan i njegova šesteročlana koalicija, te Stipe Mesić preuzeli, vlast od Hrvatske
Shvaćanje Krista kao velikana i samo u ljudskoj dimenziji savršeno je izrazio demokratske zajednice i krenuli u detuđmanizaciju ili rashrvaćivanje Hrvatske. Ništa se
mason Goethe ovim riječima: "Krist je zamislio jednog jedinoga Boga, kojemu je pripi­
sao sve osobine koje je u samome sebi osjećao kao savršenstvo. Tako je postao biće ne događa slučajno, a ponajmanje da jedan od glasnika Novoga doba neposredno poslije
njegove vlastite lijepe duše, puno dobrote i ljubavi kao i on sam i sasvim pogodno da mu toga događaja promovira svoju treću knjigu prevedenu na hrvatski jezik, u izdanju
se dobri ljudi s povjerenjem podaju i tu zamisao usvoje kao najslađu sponu s onim na V.B.Z.-a. Uz pomoć 'meke sile', Neale D. VValsch je svjetskoj javnosti postao poznat po
visinama". Usp. Robert Tafra, isto, str. 11.-12. svome bestseleru Razgovori s Bogom i drugim knjigama prevedenim na 25 jezika i proda­
79 nih u milijunskim nakladama. Neal D. Walsch je, uz Paula Coelha, egzemplarni uzorak
'New Age', kao nova religija globalizma, nije ništa drugo nego relativističko načina na koji gospodari kaosa od deprimiranih ljudi, čiji je život promašen, stvore najbolje
shvaćanje religije. Prema Nikoli Mati Roščiću, "to relativističko stajalište prema religiji janjičare za svoju protukršćansku rabotu. Naime, prema Vjesniku od 8. listopada 2000.,
uključuje ono mišljenje po kojemu su sve religije stavljene na istu ravan, sve jednako autor knjige Razgovor s Bogom predstavljen je kao čovjek koji je u kriznom trenutku svoga
vrijedne i nevrijedne, korisne i štetne, i u svojim sadržajima i u svojim ritualima. Kada se života, pred raspadom braka i ostavši na ulici bez posla, upao u tromjesečnu depresiju.
tome doda odbijanje božanske Objave, dakle, objavljene religije, te deističko shvaćanje I, što se dogodilo? Napisao je gnjevno pismo Bogu i upravo kada je naumio odložiti
Boga (Velikoga graditelja svih svjetova), kao i ambivalentni pojam apsolutne tolerancije olovku, njegovom je rukom počela upravljati "neka nevidljiva sila". Poznatom spiriti­
u duhu naturalističkog fundamentalizma, onda se tek može nazrijeti da masonerija želi
stvoriti 'novu religiju', na novim osnovama, s novim sadržajima i obredima, u kojoj će se stičkom tehnikom tzv. automatskog pisanja Walsch je počeo pisati svoje knjige, uvjeren
ispreplitati djelomični elementi raznih religija". Usp. Nikola Mate Roščić, Nova religija da je sredstvo samoga Boga. Walsch je, kako sam kaže, "grčevito škrabao kako bi sve
globalizma, Hrvatska Provincija Sv. Jeronima, Zagreb, 2003., str. 161. stigao zapisati". A zapisi vođeni "nevidljivom rukom" nisu ništa drugo nego biblijska
80
Usp. Nikola Mate Roščić, isto, str. 162. mjesta paklenski izokrenuta.
82
Usp. Josip Blažević, isto, str. 179.
172
173
•> Kl O N O V I N A M lll'AJU
' 'm-iii / hini,l.rl I ns,i

Hijerarhijski urotnici, kako bi naudili čovjeku i od njega sivorili humanizma, propagiranje hibridne svjetske etike kao preduvjeta za
savršena roba, posredstvom pseudoreligije 'New Agea' šire uvjerenje novu religiju globalizma". 85 Ideja relativiziranja religija i njihovo svođ­
da on, tj. čovjek, može biti sam svoj bog. I zato Walsch, u svome nauko­ enje na zajednički nazivnik, kao što je već rečeno, nije izum današnjih
vanju, za koje je zaslužna 'nevidljiva ruka', kaže "da sam Bog traži da jurišnika na Krista i njegovu Crkvu. Ona je samo, u ovim ponovno
ljudi iskuse sebe kao bogove".83 Do kojih razmjera može ići slika deter­ opasanim vremenima, kako to rječnik vojnog umijeća navodi, doktri-
minističkoga Boga pokazuje i činjenica da Walsch Hitlerova zlodjela narno uobličena, postrojbeno popunjena, logistički poduprta i medijski
svrstava u red 'iskustava' koja su čovječanstvu bila potrebna kako bi oglašena. Dakle, stvoreni su svi uvjeti i dostatan zadovoljavajući od­
'iskusio' do kakva gliba može pasti, a Hitler je, svakako, u raju, jer, kaže nos snaga da strateška pobjeda, kako to vide gospodari kaosa, nije upit­
bog: "Ja ne volim 'dobro' više nego 'loše'". Dok je biblijski Bog apsolutna na. Samouvjerenost u pobjedu grade na činjenici da su se i bez Miloše-
suprotnost Zlu, Walschov bog, čitaj newageovski bog, jednako voli i vićevih oružanih bitaka uvukli u redove kršćanstva i poput crva izjedaju
zlo i dobro. 8 4 Nužnost zla Walscha i drugih apostola 'kraja povijesti', ga iznutra. Bitka koju su protiv Krista zametnuli ovovjeki hijerarhijski
koja je, po njima, potrebna 'kako bi ljudi spoznali dobro', ima samo urotnici ne vodi se ni tenkovima ni zrakoplovima ni pametnim oružjem
jednu svrhu - zlo i dobro učiniti relativnima. ni krstarećim raketama, nego, kao što reče Josip Blaževic, umješno
Utiranje puta religijskome relativizmu, za Nikolu Matu Roščića, lansiranim idejama. A moć ideja, često izražena i simboličkim jezikom,
teško se može držati još jednom 'Utopijom', prolaznim modnim tren­ skriva se u njihovoj suvislosti. Da su otvorene i da nisu prikrivene,
dom, budući da su njegovi korijeni povijesno duboki, ideološki plano­ sigurno bi ih se velika većina ljudi klonila, budući da bi njihova priv­
vi, davno iskovani, a ima i svoje učitelje, nositelje, apostole, proroke, lačnost bila zanemariva.
a što je najžalosnije, i sljedbenike. Najvažnije u svemu tome jest to da Popularnost "proroka novog doba", svejedno zvali se oni Paulo Co-
'New Age' ili 'novo doba' do 2025. ima postati 'državnom religijom' elho 8 6 , James Readfield87, Joane K. Rowling 88 , Neale D. Walsch ili Ger-
nove 'globalne svedržave'. Već gotovo četrdeset godina 'New Age' se
tako predstavlja i želi biti ono što je u ustavotvornoj početnici hije­ 85
Usp. Nikola Mate Roščić, isto, str. 168.
rarhijskih urotnika zapisano već daleke 1723. godine. Naime, 'religija 86
Paulo Coelho rođen je 24. kolovoza 1947. u Rio de Janeiru. Studirao je pravo te
u kojoj se svi ljudi slažu' želi biti 'nova crkva', 'novi Jeruzalem'. A, ta pokušao usput postati kazališni redatelj i glumac, ali je sve ubrzo zamijenio životom u
hipijevskoj komuni i putovanjima svijetom. Zatim se ponovno pokušao skrasiti u rod­
'nova crkva' nužno mora imati i 'novu glazbu'. nome gradu, te je, kao autor tekstova rock pjesama, uspio dogurati čak do urednika
brazilskoga CBS-a. Ali, prema vlastitom kazivanju, iznenada je dobio otkaz i ponovno se
našao na putu, ali - za Amsterdam. Ondje upoznaje učitelja reda RAM i odlazi na
hodočašće u Santiago de Campostela. U životu je kušao sve i svašta, dobro i zlo. Bio je
Religija u kojoj se svi ljudi slažu u isusovačkom koledžu, odakle će ponijeti najgora sjećanja(!?), što će se odraziti i na
njegove opise sjemeništa. Postao je ateist, a zatim i antikatolik. Konzumirao je droge, i
one halucinogene, prošao sektu Hare Krišna, budizam, zen filozofiju, yogu i tko zna što
još. Prakticirao je bijelu i crnu magiju, sotonizam najliberalnijeg seksualnog perver-
Raznovrsnom medijskom najezdom, rafiniranim metodama socio- znjaka A. Croweleya, u 33. godini kušao homoseksualizam, obišao Latinsku Ameriku
psihološke obmane, stvara se novi duhovni mentalitet u kojemu se nasljedujući stope Carlosa Castanede, pretrpio jezivu torturu iz koje je, kako sam kaže,
samo čudom ostao živ. U ludnici je bio tri puta, 1965., 1966. i 1967. Ondje je otkrio da
sve religije slažu. Nikola Mate Roščić to vidi kao "smišljeno instru- ludilo može slobodno izabrati i živjeti bezbrižno, ne radeći ništa. Svoja iskustva iz ludni­
mentaliziranje multireligijskog dijaloga, načela tolerancije i bezbožnog ce dijelom je publicirao u svome romanu Veronika je odlučila umrijeti. Ženio se četiri puta.
U presudnim trenucima života, trenutcima patnje i (be)smisla, s kojim se Coelho
susreće, sam se hrva s egzistencijalnim pitanjima opstojnosti Božje te njegova pravedna
83
upravljanja svijetom i ljudskim sudbinama. Izlazeći izvan okvira kršćanske objave, Coe­
Usp. Neale D. Walsch, Razgovori s Bogom: jedan neobični dijalog, V.B.Z., Zagreb, lho traži odgovore u različitim religijama, okultnim i magijskim tradicijama, pretvarajući
1999., str. 32.
84 ih u sinkretički svjetonazor poćudan degustatorima duhovnosti Novoga doba. Usp. Josip
Usp. Josip Blaževic, isto, str. 182. Blaževic, isto, str. 15.-17.

174
175
•>
l'iivt'i lUnu.i.-rl /us,. K I O N O V I N A Š I ' U I' A J U

da Johst*", ne bi bila moguća bez osmišljene strategije zla, koja je na


ilušnost kao posljedice nezaposlenosti vodi ljude u alkoholizam ili u
stala u laboratorijima 'hijerarhije urotnika'. A u tim se laboratorijima
neke druge ovisnosti. Osmislili su da mladež zapadne civilizacije, rock
eksperimentalno 'prokuhava' promjenljiva slika čovjeka kako bi se lakše
glazbom i drogom, potaknu na pobunu protiv statusa quo, kako bi obi­
ustoličila religija u kojoj se svi ljudi slažu.
telj, kao temeljnu stanicu zajednice, obezvrijedili i uništili. 9 0 Osmisli­
Sto su ti alkemičari 'novoga doba', iako nisu dosegnuli Coelhinu li su izgradnju kulta kršćanskoga fundamentalizma, doniranjem ve­
popularnost, osmislili? Osmislili su štošta toga. Osmislili su oslabiti likih količina novca institucijama za koje ljudi pogrješno misle da po­
moralnu potku nacije te demoralizirati radništvo i srednji sloj stva­ dupiru napredak kršćanstva. Osmislili su širenje vjerskih kultova, po­
ranjem stanja masovne nezaposlenosti, budući da razočaranje i malo- put muslimanskog bratstva, muslimanskog fundamentalizma 9 1 i Sika,
kao i sekta koje provode ubojstva po uzoru na one Jimajonesa, "Samto­
Sve to njegovo životno putešestvije, vođeno 'nevidljivom rukom' gospodara kaosa , va sina" (Son ofSam), ili "Hrama sunca". 92 Osmislili su izvoz ideja 'vjer­
sustavno, slijedno i u pojedinostima, omogućilo mu je da, kao savršen rob svoje ispraz­ ske slobode' u sve zemlje svijeta, kako bi time obezvrijedili sve po­
nosti, bude ustoličen za posebnog savjetnika pri UNESCO-vu programu Duhovna uje­
dinjenja i međunarodni dijalozi. (! ?) Njegova dobro obavljena destruktivna literarna zadaća stojeće religije, a napose kršćanstvo. 93 Osmislili su uništenje religije,
na globalnoj razini nije ostala nezapažena, pa su hijerarhijski urotnici pokazali svoju s izuzetkom njihove pseudoreligije "New Agea". Osmislili su uvođe-
darežljivost i, na zasjedanju Svjetskoga ekonomskog foruma u Davosu, u veljači 1999.,
dodijelili mu Kristalnu nagradu za ujedinjenje različitih kultura. (!???)
a7
James Redfield je, poput Coelha, prorok Novoga doba, u službi istoga svjetonazora.
Njegovi uvidi, deset uvida, poput novoga Dekaloga, korak po korak, čitatelja uvode u 90
svijet okultnoga. Redfieldovi uvidi nameću se kao novo evanđelje, koje poziva na 'bu­ U tome je smislu Komitet 300 od Instituta Tavistock naručio projekt postizanja
đenje', radi 'osvješćenja' našega 'duhovnog puta'. "Svi mi imamo duhovnu svrhu, mi­ toga cilja. Naime, Institut Tavistock naložio je Institutu za istraživanje Stanford da
siju, kojoj težimo, a da toga nismo potpuno svjesni i kad to potpuno osvijestimo, naš preuzme taj posao, pod vodstvom profesora Willisa Harmona; to je istraživanje rezulti­
život može krenuti dalje." Poput Coelha i drugih New age autora, i Redfield u na- ralo izvješćem koje je kasnije postalo poznato pod nazivom Zavjera Vodenjaka (TheAqua-
viještanju 'nove paradigme1 nemilosrdno osporava sve kršćanske istine. "Grijeh ne po­ rian Conspiracy). Usp. John Coleman, Hijerarhija zavjerenika: Komitet 300, DETECTA,
stoji. Barem ne na način na koji o njemu razmišljate na zemlji. Jedino što je ovdje važno Zagreb, 2005., str. 35.
91
jest kako razmišljaš." Usp. Josip Blažević, isto, str. 113. i 141. Prema dr. Johnu Colemanu, ajatolaha Homeinija stvorila je Britanska tajna služba,
88 tj. njezin vojno-obavještajni odjel 6 (Militarv Intelligence Division 6, poznat kao MI6),
Joanne Kathleen Rowling, koja se, već 1997., uvrstila među najprodavanije svjetske
što je on 1985., u svojoj knjizi What Really Happened in Iran (Sto se doista dogodilo u Iranu) i
pisce u povijesti. Niz njezinih knjiga o Harrvju Potteru neodoljivo osvajaju ne samo
mlađe čitateljstvo. Njezine su knjige prevedene na tridesetak jezika i prodavane u de- opisao.
92
setcima milijuna primjeraka. Pisane su jednostavnim, djeci primjerenim stilom, s po­ Novi religijski pokreti ili sljedbe, osim za Crkvu, izazov su i za društvo, bez obzira
malo bajkovitom klasično trilerovskom fabulom. Inkorporiraju i neke magijske pojmo­ na to je li riječ o vjernicima ili o nevjernicima. Slučajevi ubojstva ili samoubojstva, koji su
ve, pridobivajući naklonost čitatelja za 'bijelu magiju', koja je predmet proučavanja "u se dogodili u ambijentu novih 'religijskih' pokreta, ukazuju na to u kakvoj je promjenlji­
najboljoj školi vještičarenja i čarobnjaštva na svijetu" u Hogvvartsu, čiji je ravnatelj voj slici čovjeka riječ. Evo nekih primjera. Više od 900 članova vjerske sekte "Hram
Albus Dumbledore, najvrsniji živi mag na svijetu, "nositelj velereda časnog Merlina, naroda", 18. studenoga 1978., po zapovijedi svoga osnivača i vođe Jimajonesa, počinilo
prvog razreda s lentom, član Međunarodne udruge čarobnjaka". U romanima za djecu o je u Gvajani samoubojstvo ili je bilo nasilno ubijeno. U noći s 4. na 5. listopada 1994.
Harrvju Potteru predstavljen je popis priručnika koji se proučavaju na Hogwartsu, a koji pronađeno je 16 spaljenih leševa, među kojima je bilo i troje djece, a pripadali su vjerskoj
su po svojim naslovima, manje-više, identični onima današnjih vještica: "Zbirka čarob­ sljedbi "Hram sunca". U Japanu je zabilježeno nekoliko slučajeva masovnog trovanja u
nih formula", "Povijest magije", "Teorija magije", "Preobrazba za početnike", "Mračne podzemnoj željeznici, iza kojih su stajali članovi jedne vjerske sljedbe. Po nagovoru
sile: upute za samoobranu, "Čarobni napitci i čajevi"... Usp. Josip Blažević, isto, str. 156. svoga profesora, 1997., ubilo se 39 mladih ljudi u sekti "Heaven's Gate". Iako su ti mladi
i 166. ljudi bili vrlo sposobni u radu s računalima, izrađivali su web stranice raznim kompa­
89 nijama, ipak su bili naivni i povjerovali da će ih nekakav svemirski brod odvesti u više
Gerda Johst, "suvremena žena, odrasla bez kršćanskog odgoja i kasnije se iz sfere svijesti ako budu smjesta spremni napustiti ovaj svijet, tj. učiniti kolektivno sa­
uvjerenja nije priklonila nijednoj vjerskoj zajednici", nakon što se suočila s "pojavom moubojstvo, što su i učinili. Usp. dr. o Mijo Nikić, Izazov nove religioznosti, Diaspora
medijalne nadarenosti u sebi", identično Gabrieli Wittek iz sekte "Univerzalni život".
Croatica, Frankfurt am Main, 2005., str. 18.
"Prepuštajući se vođenju svoje ruke", Gerda Johst razvija odnos s onostranim spiriti­ 93
stičkom tehnikom tzv. "automatskim pisanjem". Autorica knjige Nebrušeni dragulj, s Sve je počelo "Isusovačkom teologijom oslobođenja", koja je dovela do pada vlada­
podnaslovom Nebo govori uoči početka novog doba. Čitatelj koji je nekritički pročitao ovu vine obitelji Somoza u Nikaragvi i koja danas razara El Salvador, u kojemu već desetke
knjigu mogao bi nesvjesno postati objektom za ezoterijsko-gnostičke poruke "Majke godina traje 'građanski rat', kao i Kostariku i Honduras; jedno vrlo aktivno tijelo koje
Božje, Isusa, anđela", o kojima ova apostolica bezbošlva piše. Usp. Josip Blažević, isto, predvodi teologiju oslobođenja jest komunistički orijentirana Misija Mary Knoll (Mary
str. 190. KnolI Mission); to objašnjava zašto su mediji posvetili toliku pozornost ubojstvu četi­
riju takozvanih časnih sestara ove Misije u El Salvadoru prije nekoliko godina; te četiri

176
177
•>
I ' i l i Hl / >|i|llil.v| / us,
KI.ONOVI NASTUPAJU

nje novih kultova i napuhivanje postojećih, medu koje pripadaju i 17


p a g a n d i s t i u N j e m a č k o j ' . D u h o v n e n a k a z e iz e u r o p s k o g a h a d s k o g
rock 'glazba' i sve njezine izvedenice. Osmisli su uništenje svakog na­
p o d z e m l j a izlazile su na vidjelo u t o g a m a prosvjetitelja i filozofa,
cionalnog identitete i ponosa. Osmislili su legalizaciju droge i porno­
iičenjaka i književnika, nihilističkih r e f o r m a t o r a i n a d r i - m u d r a c a . Svi
grafije. Osmislili su i mladim ljudima usadili u glavu kako se poisto­
su se oni, više javno a m a n j e tajno, zalagali za n a p u š t a n j e kršćanstva,
vjećivati s omiljenim idolima, pjevačima, glumcima! športašima. Osmi­
za vraćanje u b e z b o š t v o i u n o v o p o g a n s t v o . Europljani, a kasnije i
sli su kako se klanjati zlatnome idolu - novcu, mjedenim idolima -
Amerikanci, k r e n u l i su za ovim s l u g a m a S o t o n e , očekujući i slijepo
tehnici i naoružanju te kamenim idolima - silnim ružnim građevina­
94 vjerujući da će oni stvoriti sretnije čovječanstvo. U m j e s t o sreće i skla­
ma od stakla i betona.
da nastali su trulež, nepravda, zločini, nasilje n a d kritičarima, b e z o č n o
Sve to rušenje morala i vjere počelo je prije tristo godina. Europa je
obmanjivanje birača, korupcija, droga, pornografija, h o m o s e k s u a l i z a m
do 17. stoljeća bila formalno kršćanska, a onda su se, u 18. stoljeću, kao
i pseudoreligija. A ljudi kao ljudi, sve su to p r o m a t r a l i bez u z b u đ e n j a ,
štakori iz kanalizacijskih cijevi, razmili raznovrsni 'apostoli' ateizma,
vjerujući i dalje k a k o su to s a m o p o p r a t n e pojave na p u t u p r e m a 'ze-
najprije kao liberteni, rousseauini i volterijanci u Francuskoj 9 5 , atei­
m a l j s k o m e raju', a ne p u t u n o v o p o g a n s t v o i u n o v o r o p s t v o . Ni d a n a s
stički 'slobodni mislitelji' u Engleskoj 96 te svjetlonoše i otpadnički pro-
na p o č e t k u 2 1 . stoljeća, do svijesti ljudi još nije doprla spoznaja da je

časne sestre bile su komunistički subverzivni agenti, čije je aktivnosti Vlada El Salvadora
naširoko dokumentirala; golema količina dokumentacije salvadorske Vlade, koja do­ nastavile djelo velikoga hijerarhijskog urotnika, filozofa i tvorca empirizma Francisa
kazuje što su časne sestre Misije Marv Knoll radile u toj zemlji, nije dobila nimalo Bacona, po nekima izvanbračnog sina kraljice Elizabete I. i Roberta Dudleva. Grofovsku
prostora u američkim tiskovinama ni u drugim medijima; organizacija Mary Knoll titulu dodjeljuje mu kraljica Elizabeta I. i na kraljevskom dvoru postaje 'vladar iz sjene'.
djeluje u mnogim zemljama, a igrala je vodeću ulogu u promicanju i pobjedi komuniz­ Poslije smrti kraljice Elizabete I., Francis Bacon, učvrstivši svoj položaj na dvoru, prevodi
ma u Rodeziji, Mozambiku, Angoli i Južnoj Africi. Usp. dr. John Coleman, isto, str. 37. Bibliju na engleski jezik. Kod prevođenja Biblije, kao najobrazovaniji i najutjecajniji
94
Usp. Josip Blažević, isto, str. 115. čovjek Britanskoga Kraljevstva, napravio je 36 tisuća pogrješaka, namjerno promijenjenih
95
O Voltaireu i njegovom pokliču protiv Crkve u vrijeme Francuske revolucije, pojmova, što je detaljna analiza iz 1881. pokazala, no nikome u Velikoj Britaniji nije
Ecrasez l'infame!, (Zgazite bestidnicu!), mnogo je toga rečeno i poznato. Da bi čitatelji lakše smetalo što je ta verzija Biblije ("King James verzija") i danas prevladavajuća verzija na
razumjeti kakvi su prosvjetitelji donosili slobodu, bratstvo i jednakost, evo kratkog životopi­ engleskome otočju. Usp. Mladen Lojkić, isto, str. 100.
97
sa jednog od evanđelista revolucije: U Ženevi, 28. lipnja 1713., rodio se evanđelist U Njemačkoj bavarski židovski obraćenik Adam Weishaupt, rođen u Ingolstadtu
Francuske revolucije i polubog slobodnih mislitelja J. J. Rousseau. Mnogi su mu od 1776., osnovao je sljedbu reda Iluminata, što bi značilo 'nositelj svjetla' - lučonoša, koji se
tada iskitili zanosne ditirambe. A tko je on, zapravo? Rousseau bijaše fizički slab, senti­ lako veže s Luciferom. Njegovo ime poglavara tajne družbe bilo je Spartacus. Uuminati su
mentalan, hipohondar. Mati ga nije mogla njegovati niti mu oplemeniti srce, a ni otac propovijedali da primaju znanje s 'onoga svijeta', da čovjek treba osloboditi um od
mu nije mnogo koristio. Čitav mu život bijaše protkan niskom strašću s kojom se ovozemaljskih okova, a glavni im je cilj bio stvoriti novi svjetski poredak, u kojemu će
hvalisao do ogavnosti u svojim Ispovijestima. Zapliće se sa zavedenom ograničenom vladati 'elite'. Dakle, na neki su način preteče današnje globalizacije i svjetske nad-vlade.
djevojkom. Rađa s njim petero djece, pa on, reformator morala i preporoditelj čovječan­ Kao početak Iluminata drži se godina 651. poslije Krista, u Zaratustrinoj religiji u vrijeme
stva, svoju djecu bez znaka kajanja šalje u sirotište... U nezreloj mladosti počinje krasti, posljednjega vladara Perzije, kralja Jadzegerda III., prije muslimanskog osvajanja. Red se
a krade i kasnije, ali tu krađu uljepšava, a svu krivicu baca na drugoga. Laž mu je život. tijekom 17. stoljeća ubrzo proširio po cijeloj Njemačkoj, Habsburškoj Monarhiji, Švicar­
Laže iz interesa, laže zbog mušičavosti, laže iz puke zlobe, laže jezikom i perom. Ako je skoj, Poljskoj i baltičkim zemljama, a u njega ulaze liberalni protestanti i ostali protivnici
uopće vjerovati njegovu peru, taština ga je pratila od mladosti. Pun je samoga sebe. U Svete Stolice. Osudio ih je papa Pio VI. u dva pisma poslana biskupu Freisingam, 18.
svojoj umišljenosti piše na početku svojih Confessions: "Nek zaori trublja sudnjeg dana, lipnja i 12. studenoga 1785. Značajna, ako ne i presudna, bila je uloga Iluminata u
kad joj je drago, ja ću s ovom knjigom stupiti pred sudačku stolicu Svemožnika. Ja ću događajima oko Francuske revolucije, kao što je i znatan utjecaj Weishaupta i njegove
glasno kliknuti: Ovdje je, što sam radio, što sam mislio, što sam bio". A radio je gadno sljedbe na masoneriju u SAD-u. Toj vrlo konspirativnoj sljedbi, i to kao vođa revolucio­
i podlo. Blatio je sve stoje sveto i uzvišeno. Mijenjao je vjeru iz puke sebičnosti (rođen narnoga programa (od 1834. do smrti, 1872.), pripadao je i talijanski političar Giuseppe
kao kalvinist, prešao na katoličanstvo, a potom se ponovno vratio u reformiranu vjersku Mazzini, doista zakleti neprijatelj Katoličke crkve. U 17. je stoljeću u Njemačkoj nastao
sljedbu); gotovo je cijeli vijek rovao je protiv Kristova nauka. Sav je Božji dar uporabio da i mistični red "Red ruže i križa" (Antiquus Mysticusqueorao Rosae Crucis, A.M.O.R.C), čiji su
čovjeka učini živinom. A sam je mislio živinski. Bio je rob najnižih strasti. Ni po čuda što sljedbenici proučavali Kabalu, koristili magiju, okultizam, ezoteriju i spiritizam, na­
ga slobodni mislitelji ili liberalisti uzeše za uzor. Usp. Hrvatska straža, isto, str. 156. stojeći sebe uvesti u nekakav viši stupanj spoznaje, mogućnost bimaterijalizma (daje
96 njihovo tijelo istodobno na dva različita mjesta) i slično. Preteča ovoj udružbi bila je
Kada 1717. nije bilo više nikakve mogućnosti da se Ujedinjeno Kraljevstvo vrati
priča o tajanstvenom Christianu Rosenkreutzu, koji je od višeg bića primio najveće
pod okrilje Katoličke crkve, sastale su se četiri udružbe hijerarhijskih urotnika u Apple-
inicijacije. Usp. Nikola Mate Roščić, Nova religijaglobalizma, isto, str 71., i Mladen Lojkić,
Tree Tavernu, u londonskome Covent Gardenu, i objavile ujedinjenje. One su samo
isto, str. 106.

178
179
«> ' ><ivoi I )imnj.-i-| / I I M ) KI.ONOVI N A S T U P A J U

sekularistička kultura, koja je zavladala Europom i Amerikom, u bili, đu od kršćanske tradicije, upravljali hijerarhijski urotnici i njihovi
protukršćanska, sotonistička hereza. Ateistički sveučilišni profesori, svjesni, ali većinom ipak nesvjesni sljedbenici."
raznorazni književnici, brojni političari, medijski jurišnici, antitalenti- Činjenica je, kao što navodi Robert Tafra da kršćanstvo u svojoj
rani kulturnjaci, umišljeni i zaluđeni zabavnjaci igraju i dalje ulogu povijesti, od Konstantinova edikta iz godine 313., nije doživjelo veće
svećenika i propovjednika te nove (stare) hereze. slabljenje moći i vjere od onoga u razdoblju od Prvoga svjetskoga rata
Sve to ništavilo Zapada niknulo je na zgarištu uništenoga kršćan­ do devedesetih godina dvadesetoga stoljeća. Za tih osamdesetak go­
skog poretka, moralnosti i uljudbe. Istodobno, ono, tj. ništavilo, jest dina na stratištima ideologije bezboštva poubijano je na milijune krš­
sredstvo 'hijerarhije urotnika' za daljnje duhovno razgrađivanje kršćan­ ćana. U Rusiji desetci i desetci milijuna. U Turskoj je, do svršetka
skoga identiteta. Posljedice su do sada stravične - seksualni zločini Prvoga svjetskoga rata, poubijano oko milijun i pol armenskih kršćana.
nad djecom i ženama, razoreni moral i pojava ljudi-zvijeri. Homosek­ Ako se želi znati pozadina Prvoga svjetskoga rata, onda je lako saznati
sualci su na Zapadu postali jedna od važnih postrojba gospodara kaosa za da su njegovi pokretači bili anglosaksonski hijerarhijski urotnici. Ovom
razaranje kršćanskoga morala i poretka. Važno je prisjetiti se da su je prigodom vrijedno upamtiti i to da su H. G. Wells i lord Bertrand
prije nego što je kršćanstvo uspostavilo moralnu i duhovnu discipli­ Russell predvidjeli taj strašni rat, u kojemu su milijuni ljudi - uglav­
nu, homoseksualizam i pederastija bili rasprostranjeni na Bliskome nom cvijeće kršćanskih zemalja - bespotrebno izgubili živote. Prema
istoku. Mojsije je zapovjedio Izraelcima da istrijebe perverznjake (kao Colemanu, taj je rat isplanirao Komitet 300 kako bi međunarodni banka­
i bludnice) kamenovanjem, a sljedbenici proroka Muhameda također ri namaknuli velike profite. 100
su preuzeli takvu strogost Staroga zavjeta.
Vratimo se turskom genocidu nad Armencima, u kojemu je pou­
Može se zaključiti da se suvremeno zapadnjačko bezboštvo nije bijano pola svećenstva. Ono što Armence naviše boli jest činjenica da
dogodilo samo zbog kvarljivosti ljudske naravi i velikog truda Sotone.
Na "Zavjeri protiv Krista" radili su suradnici Zloga kroz stoljeća, od razno­
raznih ranih heretika iz prvih stoljeća kršćanstva do modernih 'filozo­ mrtav, da treba biti mrtav ako čovjek želi biti slobodan. U tom oslobođenom stanju svoje
fskih' smutljivaca, gnostika, albižana, patarena, bogumila, nacionali­ egzistencije, odbacivši i pogazivši sve vrjednote, u duhovnom zrakoprazju 's onu stranu
dobra i zla', suočava se s besmislom života, i otud gorko iskustvo Mučnine. Kako se ne
stičkih i panteistički filozofa, liberala, socijalista i komunista. 9 8 Najveća sjeti onoga stoje pred više od pedeset godina napisao Jean-Paul Sartre, u djelu LeDiable
i zaprepašćujuća tajna jest ta da su svim tim pozemljarima, tome otpa- et le bon Dieu (1951.), gdje u desetoj slici, četvrtoj sceni, stoji bezbožni poklič: Bog ne
postoji! Ne postoji! Raduj se! Plači od sreće Alleluia! (...) Nema više Neba, nema više Pakla, Samo
Zemlja. Nebo je ostalo prazno, svi su bogovi umrli, a čovjek postaje svjestan svoje duho­
vne praznine. I Krist postaje svjestan uzaludnosti svog poslanja. Međutim vrijedi pravi­
98
U osvrtu Zavjera protiv Krista, Nikola Mate Roščić piše: "Pred tim velikim konglo­ lo: Kad se metafizika svrgne s prijestolja, nastaje pobjednička povorka banalnosti". Usp.
meratom raznovrsnih i raznorodnih proizvoljnih konstrukata Isusova lika i djela, nije Nikola Mate Roščić, Zavjera protiv Krista, isto, str. 111.
moguće odagnati uvjerenje da su brojni pisci (zlo) rabili lik Bogočovjeka za opravdanje i 99
Usp. dr. Ratibor-Rajko M. Đurđević Suvremeni likovi Sotone, Ihtius, Beograd, 2002.
potkrepu svojih viđenja, uvjerenja, ideologija. U odgonetavanju, ili pokušaju razu­ 100
Da b u d e m o savršeno jasni, piše Coleman, "ta je konferencija (Pariška mirovna
mijevanja, tog literarnog panoptikuma, s bezbrojnim varijacijama na istu t e m u i o istoj konferencija, koja je započela u Versaillesu u Francuskoj, 18. siječnja 1919. Na njoj je
osobi, kao da se samo po sebi nameće uvjerenje o nekoj, ipak sustavnoj 'zavjeri' kojoj je sudjelovalo 70 izaslanika, koji su zastupali vlasnike banaka iz 27 'pobjedničkih' savez­
cilj i svrha razoriti lik i djelo Bogočovjeka, Isusa iz Nazareta. Kako razumjeti Pascala i ničkih sila.) imala sljedeće ciljeve: natjerati Njemačku da iskrvari do smrti i namaknuti
Voltairea, Goethea i Lessinga, Dostojevskog i Tolstoja, Kafku i Camusa, Sartrea i Eca, goleme svote novaca za m e đ u n a r o d n e bankovne-razbojnike koji su već do tada, na
kao i naše hrvatske pisce i njihova djela, bez poznavanja utjecaja deizma i iluminizma, strahotnom broju stradalnika u tome petogodišnjem ratu (od 19914. do 1919.), zgrnuli
njemačkog aufklarunga, bez filozofije ateizma, materijalizma, nihilizma, vitalizma, egzi­ besramno velika bogatstva. Samo je Velika Britanija imala milijun mrtvih i više od dva
stencijalizma, hedonizma. (...) Svi su ti filozofski i ideološki smjerovi ostavili traga na milijuna ranjenih. Povjesničar Alan Brugar, stručnjak za rat, procijenio je da su među­
svojim piscima, odnosno pisci su im bili u službi i pretakali njihove ideje u svoje likove. narodni bankari na svakome vojniku poginulome u t o m e ratu zaradili 10.000 dolara.
Na ovaj ili onaj način, na udaru je bila Crkva Kristova. Sjeme antidogmatizma, antikle- Kada je riječ o Komitetu 300, Iluminatima, Rothschildima, Warburzima - vlasnicima
rikalizma, antirimstva, sijano je i posijano već od evangelika i anglikanaca pa preko Središnjih banaka u Americi - koji su financirali obje strane u t o m e ratu, ljudski život
enciklopedista i jakobinaca do slobodozidara, marksista i ničeovaca te sljedbenika i je jeftin. Usp. dr. John Coleman, Diplomacija prijevarom, isto, str. 11.

180
181
€> /»cll-ui l>,im,i.;-l /mu K I.O N ( ) V I N A S T U l» A J U

tu pretrpljenu nepravdu, do danas nepoznatih razmjera, ni njezini •..inja 'veliku Tursku', u kojoj ne će bili mjesta manjinama, a ponaj-
počinitelji ni međunarodna zajednica nisu priznali kao zločin protiv manje kršćanskim. A one su, zapravo, reformama u 19. stoljeću stekle
čovječnosti, kao povredu temeljnih ljudskih prava, odnosno, kao pravi lavnopravnost u državi i u društvu.
genocid koji se doista dogodio i da se svi prema njemu odnose kao da Prvi svjetski rat političarima "Ittihada", kao produženoj ruci 'hije­
ga nije ni bilo. Istovjetan odnos međunarodne zajednice uočava se rarhije urotnika', pružio je mogućnost svoje zločinačke planove ne­
prema agresiji na Hrvatsku i na Bosnu i Hercegovinu te prema srp­ smetano provesti u djelo. Odluku o 'mjerama' protiv Armenaca, ali i
skim zločinima. Da su države i nacije pravodobno priznale i osudile protiv sirijskih kršćana u Anatoliji, na sugestiju Parvusa, donio je još u
genocid nad Armencima, čovječanstvo bi, kao što 27. travnja 2004. u ožujku 1915. središnji odbor "Ittihada". Parvus je, preko 'mladoturaka',
Bernu, reče armensko-apostolski župnik Adel Manoukin, "kasnijih go­ igrao igru koja je bila znana samo scenaristima Prvoga svjetskoga rata.
dina možda ostalo pošteđeno mnogih patnja i boli, progona i deporta­ Nakana je bila uvući Tursku na stranu Njemačke, protiv carske Rusije.
cija, pa čak, možda, i velikoga holokausta te drugih ubijanja naroda". Žarom strastvena govornika, uspio je uvjeriti odlučnoga ali ne baš pa­
Radi pouke za budućnost, važno je znati scenarij turskoga genocida metnoga Envera-pašu 1 0 2 i njegove 'mladoturke' da će se Turska, ra­
nad Armencima. Bio je to pravi sustavni plan za uništenje cijeloga tujući na strani Njemačke, moći preporoditi kao veliko carstvo i skinu­
jednog naroda, koji je provodio "Pokret mladih Turaka" sa svojim ti sa sebe sramotu beskonačnih poraza i kapitulacija, poniženja i uvrjeda
režimom i čiji je financijski savjetnik bio nitko drugi nego Parvus 1 0 1 , iz posljednjih dvadeset godina svoje povijesti. Turska, a potom i Bu­
koji je, zajedno s Lenjinom, razradio plan o rušenju carske Rusije Bolj­ garska, zaratile su protiv Rusije, rušeći tako ideje panslavizma i pani-
ševičkom revolucijom. Turski genocid nad armenskim narodom, kao slamizma. A Enver-paša, ministar i šef Vojnoga kabineta Turske,
što je znano, nije kažnjen, a turske ga vlasti ni do danas nisu priznale. opčinjen Parvusom i njegovim vizionarstvom, obrijao je brkove "r la
Paklenost toga plana, u kojemu je sudjelovao i Parvus, jest u tome što Kaiser", ušao u Kominternu i svoju bujnu glavu, 1922., ostavio u borbi
su Armenci u početku podupirali Pokret mladih Turaka i njihov Odbor s boljševicima u Turkmenistanu.
za jedinstvo i napredak (Ittihad ve Terakki), koji se zalagao za povlačenje
Cilj plana hijerarhijskih urotnika, u Parvusovoj izvedbi, bio je -
sultana i povratak na ustavni poredak iz 1876. godine. Pridružile su
poubijati što više kršćana. Turska će to učiniti u svome dvorištu i u
mu se i ostale nacionalne manjine, ni ne sluteći da taj pokret, zapravo,
Siriji, Njemačka i Rusija međusobno, a ono što preostane bit će do­
krajčeno u ime svjetske revolucije.
101
Kako je proveden genocid nad Armencima? Sve je počelo u svi­
Parvus (kodno ime), pravim imenom Israel Lazarevič Helphand, bankar, revolu­
cionar, član mnogih tajnih društava (iluminati, slobodni zidari). U Miinchenu susreće bnju 1915. poduzimanjem mjera "protiv osoba koje se protive vlasti u
Lenjina i postaju bliski. Izdaje partijski list 'Iskru' i financira ga. God. 1905. potiče ratno doba". U lipnju iste godine uslijedio je zakon kojim je određena
nemire u Rusiji. Bježi iz Sibira u Njemačku. Vodi luksuzan i razvratan život. U Istan­
bulu trguje oružjem s balkanskim državama (Srbija, Grčka, Bugarska) uoči Prvoga i konfiskacija armenskih dobara i svih posjeda kao "posjeda bez vlasnika".
Drugoga balkanskoga rata. Postaje financijski savjetnik 'mladoturaka' i organizira geno­ Muškarci su ubijani na grozne načine, a poslije toga su opljačkani. Be-
cid nad Armencima 1915. Njemačkom veleposlaniku u Turskoj Hansu von Wangenhe-
imu Parvus iznosi zamisao o korištenju Lenjina i boljševika za rušenje Rusije. Plan
prihvaća Ludendorff, član istoga društva iluminata. Dobiva dva milijuna njemačkih
maraka u zlatu za provedbu toga plana. S Lenjinom u Zurichu razrađuje plan. Njemačka 102
prebacuje Lenjina i 30 revolucionara iz Švicarske u Rusiju. Operaciju je nadzirao švicar­ Ismail Enver, poznatiji kao Enver-paša (1881. - 1922.), Turčin, časnik turske
ski socijalist Fritz Platten, njemački agent. Lenjin provodi revoluciju u Petrogradu i vojske, osnivač pokreta časnika zvanih 'mladoturci'. Osnivači toga pokreta bili su turski
nudi Nijemcima separatni mir. Parvus je ostvario svoju zamisao. Nikada više nije vidio časnici slobodni zidari, pod utjecajem Engleske, među njima i glasoviti Mustafa Kemal,
Lenjina. Živio je u svojoj raskošnoj vili na otoku Schwanenwerden, u okolici Berlina, kasnije predsjednik Turske Republike, poznat pod nazivom Ataturk (Otac Turaka).
gdje je 1924. poginuo u požaru poslije orgijanja. Zvuči ironično da je poslije toga Enver-paša, glavni poticatelj rata Turske protiv Rusije, poznanik Parvusa, kasnije se
kremiran i pokopan na berlinskome groblju. Usp. Igor Bunič, isti, str. 41. priključio Bijelima i poginuo u operaciji OGPU-a (promijenjeno ime tajne policije Čeke).
Usp. Igor Bunič, Partijsko zlato, isto, str. 50.

182
183
€> I hivm I hmui.i'l I mu K I.O N U V I N A S T U P A J U

spomoćne žene odvođene su na druga mjesla, na kojima su im uzimali Meksička bezbožnička vlast, po nalogu i uz pomoć anglosaksonskih
sav nakit i gotovinu, a većini čak i odjeću, pri čemu su brojne bile i gospodara kaosa, godine 1917. donijela je Ustav i na njemu utemeljene
silovane. Potom su ih puštali otići na udaljena područja, kamo su ijed­
zakone, kojima je 90% stanovnika te velike i mnogoljudne latinskoa-
nima morale pješački bose, te su bile potpuno iscrpljene pa su mnoge
meričke zemlje - katolika - potpuno obespravljeno. Biskupi, vođeni
umrle od gladi i žeđi i od muka na maršu. Kao što se može uočiti,
svojim poslanjem, ustaju u obranu i u Pastirskom pismu od 21. travnja
hrvatski Križni put poslije Drugoga svjetskoga rata nije bio ništa drugo
1926. ocjenjuju te zakonske odredbe svjesnom nakanom uništenja ka­
nego klonirani oblik ovoga armenskog, a i režiseri su im bili isti. Po
toličanstva u Meksiku. Vlasti ne samo što se na to pismo oglušuju,
završetku rata i padu mladoturskoga režima, nova je vlada zapovjedila
nego i protumjerom nastoje odvojiti meksičku Katoličku crkvu od Svete
sudske procese protiv odgovornih, koji su i privedeni. No, službena
stolice stvaranjem nacionalne (patriotske) crkve, imenujući patrijarhom
Turska do danas odbija priznati da je počinila istrjebljenje cijeloga na­
svećenika-raskolnika Jeaquina Pereza. Vlast je na taj način, što im je i
roda. 1 0 3 Zajedničkim memorandumom kršćanskih crkava, Švicarska sa­
vezna skupština priznala je genocid nad armenskim narodom. bio cilj, izazvala oružanu pobunu meksikanskoga naroda, poznatu kao
buna Cristerosa, koja je trajala tri godine (od 1926. do 1929.). Tijekom
Prvi svjetski rat, koji su upriličili anglosaksonski hijerarhijski urot­
gušenja pobune i poslije njezina završetka, regularne državne postroj­
nici 1 0 4 , rezultirao je nastankom sekularne turske države, umjetnih tvo­
be nemilosrdno su ubijale katolike. Iz mnoštva meksičkih katoličkih
revina nazvanih Jugoslavija i Cehoslovačka, ali i nestankom dvaju naj­
većih kršćanskih carstava - pravoslavnog u Rusiji i katoličkog u Au- mučenika Papa Ivan Pavao II. odabrao je nekoliko njih i uzdigao ih na
stro-Ugarskoj. No, tu nije kraj stradanju kršćana. Nakon što je oružje čast oltara, jer su ubijeni in odiumfidei.106
utihnulo u novim državnim tvorevinama nastalim poslije Prvoga svjet­ Između armenskoga i meksičkoga pogroma kršćana, na ruskim se
skoga rata, u boljševičkoj Rusiji i drugdje kršćanstvo se uništavalo si­ prostranstvima, početkom toga 20. stoljeća, 'stoljeća rata', događalo naj­
lom i nasiljem, a u zapadnim 'demokracijama' subverzijom. 105 Na osta­ strašnije i najsveobuhvatnije uništenje jednog Kristova naroda, kakvo
lim 'vjerskim bojišnicama', koje su gospodari kaosa otvorili, nastojalo se pisana ljudska povijest do tada nije zabilježila.107 U državi izmučenoj i
odvojiti katolike od Vatikana, posebno u bivšoj Jugoslaviji i u Čehoslo- opljačkanoj boljševizmom bjesnjela je glad, počinjalo je ljudožderstvo,
vačkoj, a u Meksiku su upriličili ono što će se sedamdeset godina ka­ provodila su se masovna ubijanja bez istraga i suđenja, a u Butirskome
snije nazvati determiniranim kaosom, odnosno, nadziranim neredom. zatvoru masovno su ubijana djeca 'bogatih klasa'. Epidemije pjegavog i
trbušnog tifusa nisu prestajale ni na trenutak, zatočenici su živi trunu­
103
li, poput crnih gromada virile su iz snijegom zametenih ulica mrtve
Usp. Spomen na genocid nad Armencima, Glas Koncila, 9. svibnja 2004.
104
O smislu i besmislu toga svjetskoga rata Nikojaj Berdjajev piše: "Ali, rat se može
kuće bez grijanja i struje. Gospodari kaosa i njihova bezbožna ideologija
iznutra raspasti i izroditi, može izgubiti svoju ideju i svoj smisao. To se dogodilo sa u tajnosti su stvorili komunističku 'zemlju čudesa', zemlju smrti, u
svjetskim ratom našega doba, nakon katastrofe s Rusijom. Svjetski rat nije riješio nikakav
problem niti se okončao duhovnim mirom - unutra u n a m a rat traje. Naši saveznici
središtu uništene kršćanske Rusije, i čuvali je strože od svih državnih
nisu imali pozitivnu ideju rata, svijesti o misiji, koja je povezana s tim ratom. Saveznička
ideja je bila humanitarno-pacifistička, u njoj je masonska ideja bila rukovodeća ideja. No
masonstvo, na kraju krajeva, hoće oslabiti sve nacije, lišiti ih individualnog karaktera, 106
Kako navodi Robert Tafra, potresno svjedočanstvo o ovim događanjima dala je
Crkvu Kristovu zamijeniti lažnom humanističkom crkvom, konkretno svejedinstvo
jedna od posljednjih preživjelih protagonistica Dolores Ortega. Usp. Robert Tafra, isto,
čovječanstva zamijeniti apstraktnim jedinstvom. Stara kršćanska Europa propada zbog
str. 16.
neprijateljstva, zbog rata koji se nastavlja između Francuske i Njemačke, na unutarnjem 107
O stradanjima u Boljševičkoj revoluciji Aleksandar Solženjicin piše: "I kad bi
planu. Njemačka je oplemenjena porazom i zaslužuje drukčiji odnos, nego stoje onaj
mogli da se ponovo pogledaju spiskovi iz vremena od rujna 1918. s imenima strijeljanih
kakav je prema njoj postojao za vrijeme rata. Snage neprijateljski raspoložene prema
i utopljenih tijekom prvih godina sovjetske vlasti, i da se svedu na statističke tablice -
kršćanstvu podrovale su rat i lišile ga njegovog unutarnjeg smisla." Usp. Nikolaj Ber­
bili bismo zaprepašteni koliko Revolucija u tim tablicama nije izrazila svoju internacio­
djajev, Filozofija nejednakosti. Ed. Mediteran-Budva, Titograd, 1990., str. 200.
105 nalnu prirodu -već protuslavensku. Onako kako su, uostalom, Mara i Engels i sanjali".
Usp. Robert Tafra, isto, str. 15.
Usp. Aleksandar Solženjicin, Dva stoljeća zajedno, Udio, Paideia, Beograd, 2003., str. 63.

184
185
•> / htvut I )IIIMI1.-(7 / U M I K I l) N () V I N A Š I U I' A J U

i vojnih lajna uzetih zajedno. Prema Aleksandru Solženjicinu, "to je mogao pasii na kolebljivu vagu suprotne strane u građanskome ratu.
bio usmjeren, unaprijed smišljen i dugogodišnji teror". 1 "" Zato je Lenjin, dok je trajao rat s Bijelima, morao obuzdavati i svoje
Stravično uprizorenje boljševičkoga pakla 'ganulo' je neslužbenog pobude i pobude svojih ljudi, te stožernu točku plana urote protiv
glasnogovornika revolucije Maksima Gorkog, koji se usudio zamoliti velikoga kršćanskoga naroda odgoditi za njima prikladnija vremena.
Lenjina za pomoć gladnima. Povampireni hijerarhijski urotnik rezo- Istina je da su i tada strijeljali svećenike, pljačkali i palili crkve i mana­
lutno je odsjekao: "Mi nemamo novca za pomoć gladnima. Od buržoazije stire, ali sve to nije činjeno sustavno, iako Lenjin ni na sekundu nije
naslijedili smo pustoš, bijedu i siromaštvo!" Za provođenje sjajno osmi­ zaboravljao koja mu je, osim pljačke Rusije, najvažnija zadaća.
šljene operacije Glad (umrlo je 'samo' 6 milijuna ljudi) do kraja Lenjin Tijekom više od devetsto godina svoga postojanja, kao što piše Igor
ipak nije imao dovoljno snage pa je dopustio Gorkome osnovati Komitet Bunič, Ruska pravoslavna crkva skupila je golemo bogatstvo. Carevi,
za pomoć gladnima. Taj Lenjinov 'humani čin' potvrdio je mračne slutnje aristokrati i bogati trgovci darivali su Crkvi velike količine novca i sku­
njegovih suradnika - da je vođa svjetskoga proletarijata postao popu­ pocjene predmete, odijevali ikone u zlatne i srebrne okove, ukrašene
stljiv i da više nije onaj stari nemilosrdni internacionalist, koji je bez blistavim draguljima. Svete knjige bile su okovane zlatnim koricama.
trunka savjesti znao reći: "Pucajte bez pitanja i ne dopuštajte idiotsko Skupocjeni crkveni predmeti, koje su izrađivali iskusni zlatari mnogih
birokratsko zavlačenje!" 109 Lenjinova je 'samilost' kratko trajala i jahač pokoljenja, bili su ponos hramova, lavra 1 1 1 , manastira i njihovih pa­
na konju vrancu 1 1 0 nastavio je svoj galop diljem kršćanske pravoslavne rohija. Crkva je obavljala veliki društveni posao. Gradila je bolnice za
Rusije. besplatno liječenje siromašnih bolesnika, sirotišta, ubožnice, staračke
Vidjevši silne patnje naroda i potpunu pasivnost 'sovjetske Vlade' domove, škole, učilišta i još mnogo toga. Kršćanski moral u dorevolu-
prema programiranoj epidemiji gladi, Ruska pravoslavna crkva, na čelu cionarnoj Rusiji bio je temelj njezine snage i njezinoga identiteta. 1 1 2
s patrijarhom Tihonom, odlučila je nešto učiniti. Odnos Crkve i bolj­ Ruska je pravoslavna crkva shvaćala daje ona konačni cilj bezbožnih
ševičke strahovlade postao je otvoreno neprijateljski na samome početku urotnika pa je u danoj situaciji nastojala biti tiha i neprimjetna. Crkve­
Revolucije, kada su 'internacionalisti', zaraženi zlatnom groznicom, ni vrh, vidjevši kako Lenjin i njegova 'radničko-seljačka' vlast Nerono-
počeli otvarati carske grobnice i druge kosturnice, čak i Mauzolej Sve­ vom hladnokrvnošću provode masovno istrjebljenje radnika i seljaka,
tih Staraca. Kao dio strategije terora, Lenjin i njegova bezbožna razboj­ ubijanjem i gladi, učinila je ono što će nekoliko godina kasnije učiniti,
nička udružba javno su napadali Rusku pravoslavnu crkvu objavlji­ ali na drugom kraju svijeta, već spomenuti meksički biskupi. Patrijarh
vanjem niza dekreta o oduzimanju Crkvi statusa 'državne', o konfisci­ Tihonov poslao je Lenjinu pismo u kojemu je ponudio dio crkvenih
ranju crkvenih i manastirskih imanja i o zabrani Crkvi da se bavi bilo vrijednosti za kupnju kruha onima koji gladuju. Bilo je uistinu naivno
kakvom djelatnosti osim čuvanja svoga 'kulta'. od patrijarha što je i pomislio da će bezbožnička boljševička vlast pri­
Lenjin je dobro znao duhovnu snagu Crkve, koja je imala golem miti tu pomoć i da će je iskoristi za potrebe gladnih. Kao što je 1991.
ugled u većini ruskoga naroda, jer je taj ugled, poput teškoga utega, bilo naivno od hrvatskoga narod i pomisliti da će moćne europske države
i NATO zaustaviti Miloševića i srpsku agresiju.

108
Usp. Aleksandar Solženjicin, isto, str. 88.
109
Usp. Igor Bunič, isto, str. 11. 1
'' Lavra, grč. (laurc - ulica, hodnik, ćelija), naziv nekih osobito znamenitih mana­
110
"Vidjelac Ivan" taj je simbol gladi uz zastrašujuću cijenu živežnih namirnica u stira.
Otkrivenju zapisano ovako: 5Kad Jaganjac otvori treći pečat, začujem treće biće gdje '' 2 Kada je o kršćanskome moralu riječ, za razliku od danas, na početku 21. stoljeća,
govori: "Dođi! Pogledam, a ono konj vranac i njegovu konjaniku u ruci tezulja. 6Tada u pravoslavnoj predrevolucionarnoj Rusiji javno justificiranje bilo je takva rijetkost da
začujem kao neki glas ispred četiriju bića gdje govoi i: 'Mjera pšenice za denar! Tri mjere su o tome, ako bi se dogodilo u nekom kotarskom gradiću, sa čuđenjem pisale sve
ječma za denar! A ulju i vinu ne udi!' Usp. Otk, Jeruzalemska Biblija, isto, str. 1766. novine u prijestolnici. Usp. Igor Bunič, isti, str. 123.

186 187
€> / hivm Dumti.-rl I usu Kl ON1IVI NAM UI'MU

Kao i u meksičkome slučaju, slijedio je protuudar. Uzrujani Lenjin I. 130 manastira. Trebalo se, u rušilačkoj raboti, pozabaviti i četirima
Patrijarhovo je pismo vidio kao skandalozan i drzak izazov Crkve. U duhovnim akademijama, 52-jema bogoslovijama i tisućama parohijskih
njegovom pokvarenom i bezbožnom mozgu nije bilo mjesta za poi­ škola. A opljačkati je trebalo 1.800.000 hektara zemlje, s pokretninama
manje plemenitih i požrtvovnih pobuda. Naime, on je svaki postupak u vrijednosti od više od 40.000.000 rubalja i s crkvenim kapitalom koji
i djelovanje ocjenjivao isključivo sa stajališta nemilosrdna političkog je bio veći od 1.000.000.000 rubalja. Osim toga, u riznicama pojedinih
mačevanja do smrti. Zato je patrijarhova Pastirsko pismo za njega bilo crkava i velikih manastira čuvale su se crkvene dragocjenosti i pred­
očigledan izazov. Zaključio je da je patrijarh Tihonov poslao pismo s
meti basnoslovne vrijednosti, a da se ne govori o velikim bibliotekama
nakanom da ponizi boljševičku vlast i da pokaže kako je utjecaj Crkve
s dragocjenim knjigama i rukopisima što su potjecali iz najstarijih vre­
i dalje velik te da nije izgubio ništa od svoje snage. "Ona kao da nas
mena, ponikli u manastirima - izvorima stare ruske kulture, znanosti i
kontrolira i kori. Al, ne ćete uspjeti, lukavi popovi! Ne ćete! Mi ćemo
književnosti. 114
krenuti drugim putem!" 1 1 3 , glasno je sam sebi govorio vođa svjetskoga
Odredi GPU-a, kako se te, 1922., nazivao VČK, tj. Čeka 1 1 5 , krenuli
proletarijata.
su prema vratima hramova i manastira. Vjernici su pokušali svojim
Žurno okupivši Politbiro CK KPSS-a, Lenjin je pročitao patrijarho­ tijelima zaštititi dragocjene svetinje. U jurišnika u službi ideologije
vo pismo i izjavio da je došlo vrijeme završiti s klerom. Primijenivši
bezboštva nije bilo ni milosti pa su bez ikakva kolebanja pucali u golo­
najomiljenije doktrinarno načelo 'hijerarhije urotnika' - inverziju - uz
ruki ruski narod. S ikona su skidali dragocjene okove, zlatne i srebrne
ushićenje svih članova Politbiroa, Crkva je optužena za pomanjkanje
predmete, uključujući i monstrance i svijećnjake iz 15. do 17. stoljeća,
želje da svoja bogatstva dade za pomoć gladnima, što boljševičku vlast
izlivene zlatne križeve iz vremena Ivana IV. i prvih Romanova, i sve
prisiljava na konfisciranje svih crkvenih vrijednosti. Ushićenje je do­
trpali u kutije i vreće. Vadili su drago kamenje, skidali korice s Biblija,
segnulo vrhunac u trenutku kada je Lenjin, i zapovjednim tonom, iz­
konfiscirali zlatne i srebrne monete koje su pronašli. Rušili oltare. Grijali
nio cilj sljedeće akcije - popuniti partijski fond golemim iznosom "od
nekoliko stotina milijuna zlatnih rubalja, a možda i nekoliko milijarda". su se na vatri od drvenih ikona, staroslavenskih inkunabula i Biblija od
Iznos se nije mogao točno znati i ta je činjenica sama po sebi kod 13. do 19. stoljeća. Ali, to je bio tek početak.
boljševičkih jahača na vrancima i riđanima izazvala porast adrenalina, Patrijarh Tihon, pribravši se od šoka koji je prouzročio Lenjinov
što je bilo potrebno za predstojeći pohod na vertikalu ruske duhovno­ dekret, učinio je jedino što je u tome trenutku pomahnitalosti zla
sti. mogao učiniti - obratio se apelom svojoj "vjernoj djeci Ruske pravosla­
vne crkve". Njegov proglas koji je glasio: "Sa stajališta Crkve ovakav akt
Dok je naivni i Kristu predani patrijarh Tihonov očekivao odgovor
drži se aktom svetogrđa, i ne možemo odobriti konfiskaciju iz hramo­
od boljševičke Vlade na svoju plemenitu ponudu, Lenjin je 23. veljače
va, makar i preko dragovoljne žrtve, posvećenih predmeta čiju upora­
1922. s hladnoćom samo njemu vlastitom, potpisao nalog - "O kon­
fiskaciji crkvenih dragocjenosti u korist onih koji gladuju". Izvršitelje bu za nebogoštovne svrhe zabranjuju kanoni Vaseljenske crkve i
je čekao 'paklenski' posao. Trebalo je rasturiti i opljačkati 3 mitropolije,
13 arhiepiskopata te više od 100 episkopata. U njima je Božju službu
obavljalo 56.000 svećenika, 22.000 đakona, više od 55.000 crkvenih ' l 4 Usp. Beloemigracija u]ugoslaviji 1818.- 1941. Knjiga II., Beograd, siječanj 1955.,
str. 69.
općina i 100.000 crkava, te više od 100.000 kaluđera i kaluđerica u 115
VeCeKa (popularno Čeka, na ruskome: Vserossijaskaja Cerezzvičajnaja Komisija, tj.
Sveruska istražna komisija), boljševička tajna policija. Osnovana 1917. Ubila stotine
tisuća ljudi. Od 1922. preimenovana GPU (rus. Gosudarstennoje Političeskoje Upravljenije,
tj. Državna politička uprava). Ime i ustroj promijenjeni su 1934. u NKVD (rus., Naro-
13
Usp. Igor Bunič, isto, 123. dnjij Komissarijat Vnutrennih Del, tj. Ministarstvo unutarnjih poslova).

188 189
€> '>i;nn l>om,i:,-l /,!•., K I C) N () V I N A S I' U I' A | U

kažnjavaju se kao svetogrđa" 1 1 ", obznanjivao se s crkvenih propovjeđa


k.io šio su lo ovoga puta učinili ovi kremaljski. Lenjin je konačno dočekao
onica, p r e n o s i o od usta, i do usta, lijepio na zidove kuća pozivajući
•A'oj Irenulak za ispunjenje svoga s o t o n s k o g a poslanja - uništiti najjaču
narod na otpor.
i najbrojniju Crkvu kršćanskoga pravoslavnoga svijeta. Neponovljivost
Odazivajući se apelu svoga d u h o v n o g a vođe, po cijeloj pravoslav­
loga t r e n u t a k vraća mu njegovu n e k a d a š n j u energiju i p r e v r a t n i č k u
noj Rusiji h r a m o v e su branili n e n a o r u ž a n i vjernici, koji, što je r a z u m ­
žestinu. Oči su mu zablistale jače n e g o u vrijeme k a d a je p r e d l o ž i o
ljivo, n i s u mogli pružiti odgovarajući o t p o r . N a o r u ž a n i i pobješnjeli
genijalnu parolu - Pljačkaj opljačkano! Bez tajnih p i s a m a i o d l u k a n e m a
boljševički jurišnici svaku su gužvu i protivljenje rješavali strojnica­
ni uspjeha u prevratničkim operacijama, poučavali su stoljećima hije­
m a . A o n e koje su uhitili, strijeljali bi istoga d a n a . Shvaćajući da je
rarhijski urotnici. Znajući t o , Lenjin, 19. ožujka 1922., šalje tajno n a l o -
ugled Crkve m e đ u običnim r u s k i m p u k o m velik i bojeći se o p ć e n a r o ­
godavno p i s m o članovima Politbiroa, v o đ a m a GPU-a, N a r o d n o m ko­
d n o g a u s t a n k a , boljševička vlast, kao što to dolikuje hijerarhijskim urot­
mesarijatu pravde i članovima R e v o l u c i o n a r n o g a suda, koji su se pri­
nicima, pribjegla je licemjernim i lažnim pozivima 'narodu' i 'trudbe­
p r e m a l i za s a s t a n a k o poboljšanju u č i n k o v i t o s t i različitih s l u ž b a u
ničkim m a s a m a ' , objavivši 2 8 . ožujka 1922. p r o g l a s . 1 1 7 Njime su p o k u ­
ispunjavanju D e k r e t a o konfiskaciji crkvenih vrijednosti. U t o m e svo­
šali podijeliti Crkvu i vjernički p u k . Pomnija analiza s t r u k t u r e i rječ­
me p i s m u boljševičkim partijskim, političkim, policijskim i s u d b e n i m
nika proglasa pokazuje da je riječ o tipičnom primjeru inverzije i 'stan­
v o đ a m a Vladimir Iljič zapovijeda - "provesti tajnu o d l u k u Kongresa da
d a r d n o m ' p o j m o v n i k u koje su u svim v r e m e n i m a i na svim meridija­
konfiskacija dragocjenosti, p o g o t o v o u najbogatijim lavrama, m a n a s t i ­
n i m a , pa i na ovim n a š i m hrvatskim p r o s t o r i m a , rabili ili rabe sljedbe­
rima i crkvama, m o r a biti p r o v e d e n a nemilosrdnom odlučnošću, ne zastajući
nici ideologije zla i prevratništva. Riječi i kovanice iz proglasa boljše­
ni p r e d čime i u najkraćem r o k u . Sto veći broj predstavnika reakcionarne
vičkoga vlastodršca, istovjetne ili n e š t o p r e r a đ e n e , k a o što su 'privile­
buržoazije i reakcionarnog klera uspijemo tom prilikom strijeljati, to bolje. T r e b a
girana klika', 'kriminalna zavjera', 'provokacija', 'otvorena p o b u n a ' , 'tole­
u p r a v o sada naučiti p a m e t i tu publiku, kako ne bi pomislila na otpor
rancija', 'privilegirani crkveni glavešine', 'crkveni kneževi naučili na
tijekom nekoliko sljedećih desetljeća. U p o t p i s u p i s m a stajalo je: 19. ožujka
raskoš, zlato i svilu', m o g u se sve češće pronaći u Globusu, Jutarnjem listu,
1922. Predsjednik Sovjeta n a r o d n i h k o m e s a r a , V. Uljanov (Lenjin). 1 1 8
Novom listu, Nacionalu ili Feral Tribunu.
N i k a d a u povijesti, ni za vrijeme drevnih tiranija, kao što navodi
Proglas boljševičke strahovlade sadržavao je n e d v o s m i s l e n u prijetnju Igor Bunič, državni poglavari nisu odlučivali svoj p o t p i s stavljati na
vodstvu R u s k e pravoslavne crkve i bio je po običaju, s a m o odjek tajnih slične d o k u m e n t e . Z a š t o je o n d a Lenjin to učinio? Što ga je n a g n a l o
odluka, koje hijerarhijski urotnici d o n o s e u svojim m r a č n i m s o b a m a , staviti svoj p o t p i s na zapovijed k o j o m o d o b r a v a u n i š t e n j e d u h o v n e
vertikale j e d n o g velikog n a r o d a ? Lenjinova je o d l u č n o s t mogla, u n e k i m
1,6 d r u g i m slučajevima, biti p r e d m e t o m zavisti i Staljina i Hitlera, kao što
Usp. Igor Bunič, isto, str. 124.
'" Proglas je glasio: „Vladi je strana pomisao o bilom kakvom progonu vjernika i n e k i analitičari naznačuju, ali to se ne m o ž e odnositi na ovaj slučaj.
Crkve... Dragocjenosti su stvorene trudom naroda i pripadaju narodu. Ispunjavanje Ostaje činjenica da je Staljin, često ne krijući oduševljenje, podsjećao
religioznih obreda ne će biti povrijeđeno zamjenom dragocjenih predmeta drugima,
običnima. Za dragocjenosti je moguće kupiti dovoljno kruha, sjemena, radne stoke i na Lenjinovu odlučnost, pokazujući t i m e javno vlastitu n e o d l u č n o s t ,
alata kako bi se spasili ne samo životi nego i gospodarstvo seljaka Povoložja, a i drugih b u d u ć i da se u s t e z a o svoj p o t p i s staviti čak i na zapovijedi o dizanju u
gladnih krajeva Sovjetske Federacije... Ali klika crkvenih kneževa koji su naučili na raskoš,
zlato, svilu i drago kamenje ne želi te dragocjenosti dati za spas milijuna ugroženih. U zrak p e t r o g r a d s k i h m o s t o v a i p o d u z e ć a u Moskvi, iako je vojna situa­
grčevitom pokušaju da dragocjenosti zadrži u svojim rukama pod bilo koju cijenu, cija to nalagala. M o ž e se čovjek d o n e k l e složiti i s t e z o m da je odluč­
privilegirana crkvena klika ne preza ni pred kriminalnim zavjerama i provocira otvorene
pobune. Njegujući, kao i uvijek, potpunu pažnju i toleranciju prema vjernicima, sovjetska n o s t V o đ e svjetskoga proletarijata bila zadovoljenje njegove t a š t i n e ,
vlada ipak ne će nijednog trenutka dopustiti privilegiranim crkvenim glavešinama, odjevenim
u svilu i dijamante, stvarati posebnu državu crkvenih kneževa u državi radnika i seljaka.", Usp.
Igor Bunič, isto, str. 125.
Usp. Igor Bunič, isti, str. 126.
190
191
€> Dnvtu I hmni.tt I UMI kl.ONOVI N A S T U P A J U

budući da je svojim potpisom preuzimao odgovornost za sve zločine i MI ulazili u crkvene 'dvadesetice' i općine. 1 2 2 Po skromnim procjenama
kriminal koji su počinili njegovi podređeni, i za to dobivao njihovo bojažljivih ruskih povjesničara s početka devedesetih godina prošlog
poštovanje i ushićenje. U danom slučaju teško se može potpuno priliva stoljeća čisti dobitak iznosio je 2,5 milijarde zlatnih rubalja, a po mi­
titi teza daje Lenjin to učinio samo zato da odvrati Trockoga i skupinu
šljenjima zapadnih stručnjaka brojka se penje na gotovo osam milijar­
oko njega od bijega iz Rusije, jer su tom akcijom mogli do basnoslov­
da, što je sigurno točnija brojka budući da je većina toga basnoslovno­
nih razmjera povećati svoje višemilijunske račune u zapadnim banka­
ga bogatstva završila na Zapadu, u bankama hijerarhijskih urotnika.
ma. 1 1 9 S obzirom na temeljnu zadaću 'hijerarhije urotnika', a to je uni­
Da je cilj 'hijerarhije urotnika', poslije Francuske revolucije, u kojoj
štenje kršćanstva, kako bi se na njegovim ruševinama uzdigla njihova
je dobrano uništeno katoličanstvo, bio Boljševičkom revolucijom uni­
pseudoreligija, prihvatljivija je teza da je htio pridobiti drugu skupinu
štiti pravoslavlje u najvećoj i najsnažnijoj zemlji europskoga istoka,
oko tek dolazećega Staljina, koja je planirala ostati, kako bi, živeći bo­
potvrđuje Nikolaj Buharin. Taj najbeznačajniji i najplašljiviji među
gato u osvojenoj Rusiji, pretvorili Rusiju u bazu za svoje sljedeće avan­
ture, ideologiju razbojstva u državnu religiju, a samoga Lenjina u po­ boljševičkim vođama, koji se zato glasnije od svih oduševljavao neu-
ganskoga boga te nove religije. A, kao što je kroz povijest znano, nova strašivošću Vođe revolucije, s nasladom se sjećao tih junačkih dana:
religija uvijek pretpostavlja uništenje stare. 1 2 0 "... mi smo Crkvu ogulili do kože i za njezine 'svete vrijednosti' vodili
smo svoju svjetsku propagandu, ne dajući gladnima ni prebijene pare;
U ovoj spoznaji treba tražiti razlog zašto je Lenjinova zapovijed pro­
pored GPU-a, mi smo uzdizali svoju 'crkvu' uz pomoć pravoslavnih popo­
vedena s krajnje nemilosrdnom okrutnošću i u najkraćem mogućem
va i, uistinu, vrata paklena ne će je nadvladati; mi smo zamijenili utrobu
vremenu. Crkve su temeljito opljačkane i razorene, strijeljano je 40
filaretovskog Katehizisa? Abecedom komunizma dragog mome srcu. Zakon
tisuća svećenika, đakona i monaha 1 2 1 i više od sto tisuća vjernika koji
Božji političkim učenjem, skinuli s djece križiće i amulete, umjesto ikona
stavili smo 'vođe' i potrudili se da mase otvore moći V. I. Lenjina s komu­
119
Usp. Igor Bunič, isto, str. 126. nističkom zaprškom. Glupe li države!" 123
120
O toj novoj religiji Aleksandar Solženjicin piše: "Misao o zbližavanju željenog
Više nego jasan bio je Buharin, ovaj strašljivi sljedbenik ideologije
socijalizma s povijesnim kršćanstvom lebdjele je tada kod mnogih ruskih revolucionara
- i kao visoka samoopravdavajuća svijest, i kao zgodan praktičan način". V. V. Flerovski zla, glede toga što je svrha i cilj prevratničkih tajnih planova hije­
pisao je: "Meni je stalno bilo na u m u poređenje između omladine koja se pripremala za
akcije i prvih kršćana". I odmah sljedeći korak: "Neprekidno misleći o tome, ja sam došao
rarhijskih urotnika. 1 2 4 Uzdići svoju 'crkvu', stvoriti novi bezbožni ka­
do uvjerenja da se uspjeh može osigurati samo na jedan način -stvaranjem nove religije... tekizam, umjesto svetaca Božjih na oltare ustoličili prevratničke vođe,
Treba naučiti narod da svi svoju snagu posvete samo sebi... Trudio sam se stvoriti religiju
bratstva - i mladi su slijedili Flerofskog, trudili se da u tom smjeru izvrše eksperiment u
zakone Božje zamijeniti ljudskim. Zato im služi batina klerikalizma ili,
narodu: kako će takva religija, bez boga i svetaca biti prihvaćena". A njegov sljedbenik, kako bi to rekli hrvatski titoistički klonovi mesićevsko-fumićevske pro­
dolgušinac Hamov, pi sao je još izravnije: 'Treba izmisliti takvu religiju koja bi bila protiv
cara i protiv vlade... Treba sastaviti katihisis i molitve u tom duhu". Usp, Aleksandar venijencije, klerofašizam, kao negativno i neprijateljsko stajalište pre­
Solženjicin, Dva stoljeća zajedno, I dio, Paideia, Beograd, 2003., str. 161. ma svećenstvu, a posljedično tome i prema Crkvi i Kristu. Za razliku
121
Među zastrašujućim brojem od 40 tisuća ubijenih i mučenih svećenika, strijelja­
na su 32 metropolita i arhiepiskopa. A iza službenog naziva 'strijeljanje' često se skrivalo
od komunizma, bilo u Rusiji bilo u Hrvatskoj, gdje su crkve rušene i
zvjersko ubijanje. Tako je kijevski metropolit Vladimir unakažen, kastriran, strijeljan i
gol bačen na prugu. Metropolit Petrograda Venijamin, koji je trebao zamijeniti pa­
trijarha, pretvoren je u ledeni stup tako što su ga polijevali ledenom vodom dok je vani 122
Usp. Igor Bunič, isto, str. 127.
bila oštra zima, nakon čega su ga utopili. Topolski episkop Germogen, koji je svojevre­ 123
Usp. Igor Bunič, isto, str. 128.
m e n o otputovao s carem u izgnanstvo, živ je privezan na kotač parobroda i raskomadan 124
Ova se povijest, naravno, nije mogla događati slučajno. Gotovo svi protagonisti
lopaticama. Permski arhiepiskop Andronik, poznat kao misionar ujapanu, živ je zako­ zbivanja bili su hijerarhijski urotnici. Kerenski, Lenjin, Churchill, Roosevelt, Enver
pan u zemlju. Cernigivski arhiepiskop Vasilij raspet je na križ i spaljen. Patrijarh Tiho- Hodža, Castro, Tito i mnogi drugi pripadali su t o m e soju. U ispunjenju njihove misije
nov (pravim imenom Vasilij Ivanović Beljavin) uhićenje u svibnju 1922. i, teško obolio pomogli su im razni njihovi klonovi i klončići, kao i oni koji su mislili i djelovali kao oni.
zbog patnja ruskoga naroda, ubrzo je umro. Ruska pravoslavna crkva drži ga muče­ Primjerice, dio katoličkih svećenika u Hrvatskoj, poput Grubišića, Sbutege, Oršića,
nikom i svecem. Usp. Igor Bunič, isto, str. 128. Vuče ili Sagija. (nap. aut.)

192
193
*> KI.IINDVl N A S IU I' A | U
I hum l)niii,i.-,-i I „m

paljene a svećenstvo ubijano, one na Zapadu rušilo se blaćenjem, lažima, i.-.išli ispod istoga šinjela, onoga koji nosi 'hijerarhija urotnika'. 121 ' Dok
klevetama, osudama zbog 'nazadnosti' i pobuđivanjem zavisti. Ako je MI oni ognjem i mačem zatirali kršćane i kršćanstvo, istodobno je u
suditi po sustavnim napadima na Crkvu i svećenstvo u hrvatskim elek­ zapadnim državama razaranje Kristove Crkve i Njegove spasiteljske i
tronskim i pisanima medijima 1 2 5 , onda je europska civilizacija isuviše prosvjetiteljske misije iskušavano i provođeno suptilnijim metodama.
blizu da vrijeme od osamdesetak godina zvjerskoga progona kršćana, U tu su se svrhu, kako to slikovito i simbolično reče Robert Tafra,
koje je označio Robert Tafra, bude dobrano nadmašeno. Solženjicinov
stalno pretiskavali i oni Nietzcheovi spisi koje je pisao kao umobolnik.
Arhipelag Gulag baca svjetlost na samo jedan dio tih pokolja. Hoće li u
I luđakove su misli nekima bile vrijedne ako pridonose razgrađivanju
uroti gospodara kaosa protiv Krista kršćani, kao što je pokazalo 20. stoljeće,
tradicionalne kulture Zapada, kojoj je smisao i vjera da Bog ne može
i dalje, u ovome 21. stoljeću, ostati zaplašeni i nesnalažljivi? Hoće li
biti mrtav. Sve ostalo - politički potezi, kulturna prevratništva, ideolo­
imati snage oduprijeti se i spriječiti da njihova vjera u trojedinoga
ško trovanje mladih u školama, a starijih preko medija - služilo je i
Boga, Oca, Sina i Duha Svetoga, bude zamijenjena pseudoreligijom u
služi glavnoj svrsi - onemogućiti ljude u nalaženju blagodati slobode i
kojoj bog može biti sve i svašta? Hoće li i dalje mirno promatrati kako
hereza 'hijerarhije urotnika 1 , nazvana "obaranje svih vjerovanja", uo­ spasenja u Kristu.
bličena u nihilizmu, ateizmu, panteizmu, deizmu, agnosticizmu, ko­ I na Istoku i na Zapadu već gotovo sto godina cilj je uvijek jedan -
munizmu, nacizmu, liberalizmu i drugim zabludama i prijevarama, ostva­ uništiti kršćanstvo kao najveću zapreku na putu zarobljavanja ljudskih
ruje svoj sotonski program? Hoće li i dalje nijemo promatrati nastavak duša. 'Hijerarhijski urotnici" drže da su protestantizam i pravoslavlje
staroga plana izmišljanja nacionalnih crkava odvajanjem katolika od stvar prošlosti, da su već prevladani. Ono što još treba dekristijanizira-
Svete Stolice, na prostorima od druge Jugoslavije do Kine, Albanije, ti jest katoličanstvo, bilo da je riječ o europskim oazama, koje se nazi­
Meksika ili Kube? Hoće li i dalje stoički promatrati neprekidnu me­ vaju Hrvatska, Irska, Baskija i Poljska, bilo o srednjeafričkim državama,
dijsku propagandu svega što je izvan i protiv kršćanstva, od urođe- odnosno, zemljama Južne Amerike. Traži se ukidanje vjeronauka u
ničke magije do najvulgarnijeg sinkretizma opsjednutoga "Sathva Sai školama, kao 1993. u Argentini, donose se zakoni o priznavanju prava
babe"? ezoteriji, magiji i sotonizmu, kao u Kolumbiji, ili zakoni o sklapanju
istospolnih brakova, kao u Španjolskoj, donedavno najkatoličkijoj eu­
A da uništenje Kristove civilizacije nije tek mašta nekih nepopra­
ropskoj zemlji. Ostvaruje se nihilistički program Adama "VVeishaupta,
vljivih 'teoretičara urote', kako gospodari kaosa vole prikazivati one koji
te planove razotkrivaju, pokazuju činjenice. Još tamo od Francuske koji je istaknuo da važna točka razaranja kršćanstva jest sustavno
revolucije postoji natjecanje - tko će prvi stvoriti prvu ateističku državu. ubijanje ugleda svećenika. Nažalost, u tome se daleko odmaklo. Krš­
Zdušno su se, primjenjujući najsurovije metode, trudili i Lenjin i ćanstvo u cjelini, danas, na početku 21. stoljeća, sastoji se od 'kršćana'
Staljin, i Tito i Fidel Castro, i Enver Hodža i Mao Ce Tung, a svi su oni kojima su bliska sekularistička shvaćanja morala, a takvih je višestruko

125
O organiziranom napadačkom sustavu na katoličanstvo u Hrvatskoj, Ivica 126
Pax anglo-americana očitovao se poslije Drugoga svjetskoga rata u ograničenju
Relković piše: "U Hrvatskoj postoji jedna identitetska skupina kojoj ne samo da nije njemačkoga državnog suvereniteta i u sustavnom opterećivanju njemačkoga naroda
problem vrijeđati nego to postaje normom koju nameću neki mediji i neke nevladine kompleksom krivnje za zlodjela koja su počinili nacisti tijekom svoje dvanaestogodišnje
udruge. (...) Kršćani (katolici) vrsta su koju se smije vrijeđati, ismijavati, izrugivati. To vladavine. U ovome smislu namjerno se izmislio i veći broj žrtava. Tako se metafizika
je vrsta koja sve podnosi, a i ono što je prema drugima strogo zabranjeno prema njoj masonstva ponovno očitovala ne kao božanska, dakle, nadljudska pravda, nego u prvo­
bude usmjereno kao nešto sasvim normalno i neproblematično. Dapače, kad se kršćani me redu kao realiziranje ovozemaljskih interesa Londona, Washingtona i Pariza. Zapad
(katolici) uopće sjete da su prema zakonu i njegovi vjerski osjećaji nedodirljivi i kad ipak je prepustio (po svemu sudeći namjerno!) mnoge kršćanske zemlje komunizmu, koji je
stidljivo reagiraju, tada već svojim osjećajem ugroženosti automatski ugrožavaju one nastavio sa svojim prije dokazanim metodama uništenja kršćanstva u svim novopri-
koji ih izruguju". Ivica Relković, Subjekt slobode, Susret d.o.o., Zagreb, 2004., str. 114. pojenim teritorijima. Usp. Robert Tafra, isto, str. 17.

194
195
€>
' »uri'i Dniiui.rl I U M I Kl O N I H ' ] N A S I U I' A ) U

više od istinskih sljedbenika evanđeoskih načela, no lo nije nišia novo


Mi/r važnosti za uspješan prelazak u novu eru, eru Aquariusa (Vodenjaka) .u* Njo­
za ljudsku situaciju ni ništa n o v o p o d k a p o m nebeskom. 1 -''
me se od šezdesetih godina prošloga stoljeća naviješta n o v a paradig­
I m a i onih koji pružaju o t p o r s o t o n s k o m n a u m u 'hijerarhije urot­ ma na svim područjima života: političkom, g o s p o d a r s k o m , socijalnom,
nika", ali to n i s u kršćani - katolici, pravoslavni ni p r o t e s t a n t i - n e g o
religijskom, z n a n s t v e n o m , m e d i c i n s k o m i, naposljetku, k u l t u r n o m pa
m u s l i m a n i . O n i se ne daju sekularizirati tako s k a n d a l o z n o kao kršćani
posljedično t o m e i g l a z b e n o m . Kao što je već r e č e n o , era Vodenjaka,
i u t o m e je njihova p r e d n o s t i snaga p r e d gospodarima kaosa, u n a t o č
p r e m a astrološkim spekulacijama, n a s t u p a poslije ere Ribe, koja je na
t o m e š t o su im prilijepljene etikete t e r o r i z m a i terorista. O n i su da­
izmaku i koja simbolizira kršćanstvo. Taj globalni projekt 'hijerarhije
nas, nažalost, jedini koji b r a n e m o n o t e i s t i č k u vjeru. A š t o ako i oni
urotnika' nije ništa d r u g o n e g o pokušaj da k r š ć a n s k u ljubav, koja dola­
posustanu.
zi od Boga koji je s a m Ljubav, supstituiraju n e k o m n o v o m ljubavi, koja
H o ć e li o n d a 20. i 2 1 . stoljeće u povijesti čovječanstva biti z a p a m ć e n o j e energija v i s o k o f r e k v e n t n i h vibracija. T o s e t u m a č i m e đ u s o b n i m
kao stoljeće s u s t a v n o g deicida? H o ć e li u i s t i n u n e s t a t i razdoblje Ihtiu- položajem n e b e s k i h tijela koja stvaraju energiju i tako, k a o što navodi
sa, a n a s t u p i t i o n o Aquariusa? To se ne bi smjelo dogoditi, jer milijuni Mijo Nikić, pogoduju čovjekovu d u h o v n o m razvitku. 1 2 9 Z n a m e n i t o De-
kršćanskih žrtava stradalih od r u k e hijerarhijskih u r o t n i k a i njihovih cartesovo geslo Mislim, dakle postojim u d o b a Vodenjaka, p o p r i m i l o je
klonova izvršitelja jesu vječne i n e p r o l a z n e žrtve, zalog koji jamči da je oblik Vibriram, dakle postojim.130 Da bi čovjek vibrirao, a t i m e i postojao u
"ni vrata p a k l e n a ne će nadvladati". d o b u Vodenjaka, n u ž n o je bilo uvesti nove kultove, m e đ u kojima je
rock glazbi i svim 'rockovima' koje je o s m i s l i o i u p l a n e t a r n i opticaj
p u s t i o I n s t i t u t Tavistock, pripalo vrlo z a p a ž e n o mjesto.
Doba Vodenjaka ili vremena novih kultova
Tavistockova promjenjiva slika čovjeka previše je s t r u č n a za većinu lju­
di, pa, k a k o bi je lakše objasnio, Marilvn F e r g u s o n je, u d o b u Vodenjaka,
Vjerske sljedbe i n o v i religijski i p s e u d o r e l i g i j s k i p o k r e t i j e s u to pojednostavnio, najavivši predstave s golim g l u m c i m a i p j e s m a m a
s i m p t o m stanja d r u š t v a i z a p a d n e civilizacije o p ć e n i t o . O n e n i s u slučaj­ koje postaju h i t o v i m a broj j e d a n na ljestvicama. S v e m o ć n u vibraciju
n o s t ni hir 'otkačenih' ljudi, n e g o projekt 'hijerarhije u r o t n i k a ' od sredi- postojanja otvorilo je Svanuće doba Vodenjaka (The Dawning ofthe Age of
Aquarius), koje je šezdesetih godina prošloga stoljeća vrlo b r z o obišlo
127
Da ovakvo mišljenje nije pretjerano potvrđuju zaključivanja prvakinje katoličkog svijet. Poslije toga sve je išlo svojim tijekom, u p r a v o o n a k o k a k o je to
pokreta Djelo Marijino ("Fokolari") Chiare Lubich, koja piše: "Nedavno mi je prior iz bilo p r e d v i đ e n o . Najviša mjesta na t o p l i s t a m a pripadala su rock 'glaz-
Taizea, Roger Schultz, u jednom razgovoru povjerio da je u kontaktu s ljudima dana­
šnjeg vremena, posebno s mladima, primijetio koliko je svijet dekristinijaniziran, da se
ne zna odakle započeti kako bismo mogli ponovno donijeti Isusa. Ovo je, u stvari, vrlo
često i moj žalosni dojam; dok je prije 30-40 godina naše društvo (tu mislim iznad svega 128
Usp. Michael D. O'Brien, Posljednja vremena, Verbum, Split, 2002., str. 314.
na Europu) bilo u biti kršćansko i osnivalo se na solidnim principima, sada više nije 129
tako. Ulazi mentalitet sekularizma i materijalizma i s obzirom da većina razmišlja na Usp. dr. o. Mijo Nikić, Izazov nove religioznosti, Zbornik radova, Diaspora Croatica,
način koji je praktično poganski, misli da je to pravilno. Taj mentalitet se postupno Frankfurt am Main, 2005., str. 68.
proširio i ušao posvuda, osobiti preko sredstava javnog priopćavanja u koja smo uronjeni, 130 vibracije i vibriranje i novi kultovi na mala vrata ulaze i na hrvatski medijski
a da to i ne primjećujemo. I tako dolazi do bolnog fenomena da i samo naši mladi prostor, točnije, na ono što se zove javna televizija. Naime, u emisiji "Na rubu znanosti"
ponekad otvoreno kažu da ne znaju više razlikovati dobro od zla pa čak i gube smisao za govorilo se slikom i riječju o 'moći mantre i tajnim znakovima'. U najavi za emisiju piše:
grijeh. Za neke, rekao je nedavno Papa - riječ grijeh postala je prazan pojam. Za druge se "Određene kombinacije slogova i vibracija (kurziv aut.) imaju ime. Zovu se mantre. Na
ograničava samo na nepravdu. Za neke je opet neizbježna stvarnost, a drugi, iako znaju kojem principu mantre zapravo rade? Svakako, riječ je o zvuku, zvuk je vibracija, a cijeli naš
da postoji, interpretiraju na svoj način moralni zakon... Na tjeskobno pitanje priora iz svijet je stvoren od vibracija i tu se negdje krije odgovor. Priča ne završava samo na mantra-
Taizea mislila sam odgovoriti daje ono što trebamo činiti u takvim slučajevima: započeti ma - od šamana do gonga i drugih zvukova ljudi zvukovima nastoje uskladiti svijet.
ispočetka". Usp. Chiara Lubich, Put života (La vita, Un viaggio), Ad. Družina, Ljubljana, Gosti emisije su Nitvashuddhanda, indijski učitelj joge(!?) i Dan Conreaux, učitelj
1987., s. 78. - 79. Prenijeto Usp. Robert Tafra, isto, str. 19. - 20. "Puta gonga" iz Međunarodnog centra za holističku rezonancu. (!?) Urednik i emisije
Krešimir Mišak, TELETEXT, 16. listopada 2006.
196
197
€> l'iivm Ihniht ,l /,,.,,,
K I O N O V I N A S I U I' A J U

bi' i sastavima poput prljavih i perverznih "Rolling Stoncsa" Micka laj', O kakvom je projektu riječ ukazuje analiza pjesme "Imagine" Johna
gera, tj. gangsterske skupine koju, kako navodi Coleman, osobito po I i-iinona. Pjesma je, kaže dr. Bartul Matijica, programsko naukovanje
dupire europsko crno plemstvo i svih 'rock' skupina koje je stvorio novoga doba.iM To, zapravo, ni ne čudi, budući da se Lennon za života
Institut Tavistock, počevši od "The Beatlesa". 131
podvrgavao terapijama nevvageovskog tipa, uključujući i jogu i vizuali-
Velika 'zavjera Vodenjaka', ta svojevrsna kulturna revolucija zapad­ . ariju, kako bi postigao vlastito izmijenjeno stanje svijesti. Bio je jedan
ne civilizacije koja je lansirana 1966. i koja se ne zaustavlja nego ne­ oil najbogatijih ljudi svoga vremena, a svojim je pjesmama veličao uto­
prestano teče, samo potvrđuje da zamisao Leva Trockoga o perma- pijski socijalizam, što nedvojbeno otkriva ideologiju toga pokreta. Ne­
nentnosti revolucije nije bila samo teorija. 132 U praksi potvrđena zapa­ ostvarene ideje Roberta Owena, Marxove radikalne zamisli, ali i egali-
dna kulturna revolucija iz druge polovice 20. stoljeća ukazuje da je laristička i protukatolička stajališta srednjevjekovnih sljedba sublimi­
trockizam ostao najčišći oblik internacionalnog komunizma, čak opa­ rani su u jednom novom iskazu, koji je njihov klon, John Lennon in­
sniji od staljinizma, budući da je u 'zavjeri Vodenjaka' dosegnuo pla­ terpretirao ovako: "Kršćanstvo će otići, što će i vrijeme pokazati, a mi
netarne razmjere. Važnost "The Beatlesa" jest u tome što su oni bili ćemo postati popularniji od Isusa". Ove Lennonove više nego smjele
početna 'gruda snijega' koju su hijerarhijski urotnici zakotrljali i iza nje riječi bile su najava dekristijanizacije koja će uslijediti u narednim go­
upregnuli 'meku silu' pa je toliko nabujala da je prekrila cijeli planet. dinama druge polovine 20. stoljeća i nastaviti se u 21. stoljeću. A da
«The Beatlesi« su bili integralni dio 'zavjere Vodenjaka', njegov živući su Lennon i njegovi sudrugovi dobro svladali zahtjevnu lekciju Insti­
organizam, koji je okot programa Promjenljive slike čovjeka.133 Njima je tuta Tavistock, zorno pokazuje jedan njegov televizijski nastup. Nai­
bila namijenjena uloga podizanja pobune protiv društvenoga sustava me, na komentatorovu primjedbu o tome kako je teško zamisliti mo­
zapadnoga svijeta, u kojemu su kršćanske vrjednote još bile itekako gućnost da u Kini nema vjere, lakonski je odgovorio: "Lako je ako po­
čvrste. Ta pobuna nije bila spontana, kao što ništa u nadziranom nere­ kušaš". 135
du nije spontano. Bila je to u tančine osmišljena urota, u kojoj je pri­
Lennon je ovom rečenicom mnogo rekao, a prije svega da će susta­
mijenjen visoko destruktivan čimbenik kako bi se jednu veliku popu­
vno i nasilno medijsko reklamiranje newageovskih zvijezda postati prava
lacijsku skupinu, protiv njezine volje, podvrgnulo promjenljivoj slici čo­
pravcata psihološka operacija svjetskih razmjera. Ta je operacija, za
vjeka.
Colemana, prije svega imala zadaću djelotvorno spojiti nasilno uvođe­
nje novih izričaja s destruktivnim potencijalnim nagonima mladih na­
raštaja. Zato on i piše da su, zajedno s Beatlesima, u Europu, ali i u
131
Usp. dr. John Coleman, isto, str. 36. Ameriku, a dobrim dijelom i u ostatak svijeta, uvedene nove riječi i
132
Trocki, Lev Davidovič Bronštejn (1879. - 1940.), boljševički revolucionari mark­ nove fraze koje je pripremio Institut Tavistock. Riječi poput 'rock' u
sistički teoretičar ukrajinsko-židovskog podrijetla. God. 1902. bježi iz Sibira i u Londonu
susreće Lenjina te postaje boljševik. Osmišljaju ideju tzv. stalne ili permanentne svjetske svezi s glazbenim zvukovima, 'teenager', 'cool', 'discovered' (otkriven)
revolucije, što je izvorno Parvusova ideja. Osnivač Crvene armije, koja vojno poražava i 'pop music' bile su jezik simbola, koji je označavao prihvaćanje droge.
snage Bijele vojske admirala Kolčaka, generala Denjikina i generala Judeniča. Lenjinova
smrt sukobljava Trockog i Staljina. Sukob kulminira 1929. i Trocki biva protjeran u Prava namjena Beatlesa bila je proširiti drogu i droga ih je pratila kamo
Kazabstan, a potom iz Rusije. God. 1935. odlazi u Meksiko. Trocki nije nikada odustao god su išli, kako bi je 'teenageri' otkrili i postali ovisnicima. 136
od koncepta 'permanentne revolucije'. Osniva Četvrtu internacionalu (trockista). Staljin
1940. organizira uspješan atentat na njega. Atentatoru Ramonu Mercaderu nije nikada
posve točno utvrđen pravi identitet. Trockizam je ostao najčišći oblik internacionalnog
134
komunizma, čak opasniji od staljinizma. Usp. Igor Bunič, isto, str. 4 1 . Usp. Glas Koncila, 7. ožujka 2004.
1,5
133
Osim programa The Changing Images ofMan (Promjenljive slike čovjeka), u obliko­ Koliko ova Lennonova sarkastična rečenica znači američkim hijerarhijskim urot­
vanju 'zavjere Vodenjaka' pridonio je i program URH (489) -2150 Policy Research (Izvješće nicima moćne filmske industrije svjedoči i činjenica da je ona vrlo vješto umontirana u
o istraživanju politike) No. 4/4/74. Policv Report prepared by SR1 Center for the study of višekratno oskarovsko nagrađivani film Forrest Gump.
136
Social Policv, Director, Professor Willis Harmon (Pripremio Centar SRI za proučavanje Zanimljivo je, piše Coleman, da se riječ 'teenager' nije nikada rabila do pojave
društvene politike, direktor Willis Harmon). Usp. dr. John Coleman, isto, str. 111. Beatlesa, koji su došli i dosegnuli svjetsku slavu zahvaljujući odjelu Instituta Tavistock
za ljudske odnose. Usp. dr. John Coleman, isto, str. 111.
198
199
€> Ihivtit lh>m,i:<-t /us,i Kl (INOV NASTUI'AIU

S Beatlesima je, dakle, došla droga, ali je s njima došlo i mnoštvo postoji. Taj išli katekizam niječe da je Isus sin Božji, druga božanska
drugih ponuda, koje su postale vrlo 'komercijalne' i koje su se dobro osoba Presvetoga Trojstva, jedini Spasitelj svijeta i punina božanske
plasirale na 'tržištu' ljudske psihe i ljudske duhovnosti. U to se može objave, nego je Isus Nazarećanin jedna od mnogih povijesnih manife­
ubrojiti pojmove dobra i zla, grijeha, ljubavi, sreće, bolesti, trpljenja,
stacija kozmičkog i univerzalnog 'Krista'. A taj 'kozmički Krist' jest obra­
načine i sredstva duhovnog rasta, spasenje, čovjekovo određenje i još
zac koji se ponavlja u mnogim ljudima, na različitim mjestima i u različi­
mnogo toga. 1 3 7
tim vremenima. Takvog se 'Krista' može primijeniti i na osobu koja je
Katekizam novoga doba preokrenuo je i izokrenuo sve. Po njemu, toliko podignula stupanj svijesti da na njemu sebe doživljava božanskom
dobro i zlo ne postoje. Postoje samo prosvijetljenost i neznanje. Po osobom. Osim toga, po katekizmu novoga doba Krist nije začet po Duhu
njegovom naučavanju, grijeha nema. Postoji samo otuđenje od koz­ Svetome, rođen od Marije Djevice, mučen pod Poncijem Pilatom, ra­
mosa. Opraštanje i otkupljenje nisu potrebni, nego proširenje svijesti spet, umro i pokopan i uskrsnuo treći dan, uzašao na nebo, sjedi s
i nova spoznaja. Po njemu, kao što je već rečeno, ljubav je visoko- desna Ocu i opet će doći suditi žive i mrtve, niti je u svojoj Crkvi
frekventna vibracija. Po katekizmu novoga doba, sreća nije ništa drugo nazočan na poseban način, u sakramentima, nego je on 'kristična ener­
nego usklađenost s kozmosom, s božanskom svemirskom energijom. gija', koju čovjek svjesno prima, i on je, tj. Isus iz Nazareta, samo
Bolest je, kako poučava taj katekizam, znak da je čovjek neprosvijetljen jedan od mnogih povijesnih likova u kojima se ta energija uprisutni-
i neusklađen s kozmosom i prirodom. Trpljenje je, po njemu, besmi­ la. 138
sleno, znak neprosvijetljenosti i nesposobnosti ostvarenja vlastitih Možda će, poslije ovoga usustavljenja i opisa katekizma novoga doba,
potencijala. U svakom slučaju, treba ga izbjeći. Načini i sredstva duho­ biti znatno jasnije zašto je bezbožnik John Lennon sebe vidio popular­
vnog rasta postižu se raznim terapijama i uzdizanjem na razinu svijesti nijim, a time većim i od Krista, kao što će biti razumljivija i scena iz
na kojoj čovjek postaje svjestan božanskog u sebi. Tehnike za proši­ filma Miloša Formana Amadeus, u kojoj Antonio Salieri baca Kristov križ
renje svijesti obuhvaćaju širok raspon - od tzv. channellinga (suvremeni
u vatru(!?), navodno ljut zato što se božanska 'Kristična energija' oči­
oblik spiritizma, komunikacija s duhovima) do reikija, transcendental­
tovala u Mozartu, a ne u njemu.
ne meditacije, kristala, joge, transpersonalne psihologije. Katekizam
Na temelju iznesenoga može se zaključiti da ideologiju novoga doba
novoga doba poučava da se spasenje događa transformacijom pojedinca
karakterizira želja za formiranjem globalnoga mozga zemlje, tzv. ispra­
u kozmičku svijest i daje ono spoznaja osobito kroz tajna znanja (ezo-
nog mozga, s istaknutim holizmom naspram analitičko-znanstvenom i
teriju) i tajne moći (okultizam i magiju). I, naposljetku, čovjeka odre­
kršćansko-teološkom pogledu na svijet, te težnja za osobnom preo­
đuje vjerovanje u karmu, sudbinu, zvijezde i spoznaja da je njegova
brazbom u smislu promjene svijesti. Sve ovo može biti privlačno i
sudbina isključivo u njegovim rukama te da odabirom okolnosti svoga
zanimljivo ljudima, a poglavito mladima, koji nisu čvrsto u vjeri - da
života bira čak i svoje zdravlje ili bolest.
je ljudska povijest astrološki uvjetovana te da je doba Ihtiusa, od 0. do
Sto su, po katekizmu novoga doba, Krist i njegova Crkva, budući da 2000. godine, bilo doba ratova i zatvora, naravno, zbog kršćanstva i
je Johan Lennon sebe već vidio na Kristovu mjestu, a Crkvu kao prošlo vjere u Krista, a daje, od 2001., počelo razdoblje Aquariusa - doba skla­
svršeno vrijeme? Po newageovskom katekizmu, Bog nije Sveto Troj­ da, pravde, bratstva, jednakosti i duhovnosti. Kakvi su vodenjački, tj.
stvo, nego neosobna energija prisutna u svijetu, s kojim tvori koz­ hijerarhijsko-urotnički sklad, pravda i jednakost pokazale su slike iz
mičko jedinstvo i predstavlja sveukupan zbroj svijesti koja u svijetu Abu Hraiba i Guantanama, afganistanske i iračke poljane smrti, pa­
riške i budimpeštanske automobilske lomače, argentinska stampeda

137
Usp. dr. o. Mijo Nikić, Slika boga u vjerskim sljedbama i novim religijskim pokretima,
isto, str. 28. i 29.
138
Usp. dr. o. Mijo Nikić, isto, str. 30. i 3 1 .

200
201
•>
" m m liiiimi.-i-i I UMI kl.ON'OVI N A S I II 1' A | II

poživinčenih ljudi, dansko izrugivanje svetinjama druge religiji-, da-


Tavistockova definicija doba Vodenjaka glasi: To je sredstvo stvaranja
rufske aušvicizirane scene i afrička izgladnjela umiruća djeca.
nemira. Sve se odvija u tri faze - faza površnosti, faza fragmentacije i
Razuman čovjek mora ustvrditi da su te scene pakla ipak posljedice
faza samoostvarenja. Ovim trima različitim fazama testira se reakcija
pseudoreligije, u kojoj se svi ljudi slažu, u kojoj se postiže ostvarenje
na stres koji očituju velike skupine društva. U prvoj fazi, fazi površno­
svojega ja, iskorištavaju svoji potencijali, oslobađa svoja imaginacija,
sti, ljude se napada nečim što ne mora biti točno, odnosno, što je
primjenjuje tehnika meditacije kojoj nije cilj racionalno razmišljanje
najčešće inverzija nekog događa ili procesa. Primjerice, da su hrvatski
nego stvaranje praznine, koju će "obasjavati božanska svjetlost". Nije li
branitelji zločinci i da je njihovo djelo zločinačko. Ljudi koji su pod
sve ovo rezultat težnje novoga doba da poništi nacionalne države, da
takvim napadom brane se isključivo krilaticama. U slučaju hrvatskih
novom kulturnom paradigmom dovede do nijekanja vlastite baštine i
branitelja obrana se svodi na "Svi smo mi Mirko Norac", "Zovi, samo
kulturnih vrijednosti općenito, da i orijentalnu misao degradira u
zovi...", "Gdje su oni bili kad smo mi ratovali" i si. Krilaticama se, dak­
nekakvu 'novokomponiranu', koje su daleko od izvorne istočnjačke mi­
le, ne identificira tko je krizu inducirao, što je uzrok krize, niti se čini
sli. Nije li ovo posljedica psiho-inženjeringa, koji ljudima obećava ne-
išta da se upravljače razotkrije ili da se uzrok ukloni pa se kriza nasta­
problematično življenje, nudi život bez poteškoća, bez križa. Nije li
vlja i - traje. Stalnost krize dovodi do fragmentacije, koja sustavno
ovo posljedica poruka da Krista treba ubiti ili ga zamijeniti nekim dru­
slama čvrstinu društvenoga poretka i razgrađuje vrjednote do kojih
gim, kako je predlagao Lennon, misleći pritom na sebe. Nije li sve ovo
ciljana skupina drži i koje joj mnogo znače. U slučaju hrvatskih brani­
posljedica činjeničnoga stanja da 8% Amerikanaca, a i u Europi nije
telja, fragmentacija se očituje ne samo u nerazložnoj brojnosti njiho­
nimalo bolje, vjeruje u horoskope, 7 posto u kristale, 9% u tarot karte,
vih udruga, nego i u činjenici da se dojučerašnjega suborca počinje
11 posto da je Bog stanje naše svijesti, 8 posto da je Bog ostvarenje
držati manje zaslužnim, ali s većim 'privilegijama', te ga se kao takva
osobnih težnja te 3% daje svaka osoba Bog.139
pretvara u neprijatelja, većeg i opasnijeg od onoga dojučerašnjega,
Naposljetku, nije li ovo dokaz da je 'zavjera Vodenjaka1 u punom pravoga. U trećoj, završnoj fazi, ciljana skupina prelazi u 'samoostva-
zamahu i da je njezin uspjeh vidljiv na svim područjima našega osob­ renje' kako bi pobjegla od krize ili kriznoga stanja te traži utočište u
nog i javnog života, što se očituje u golemom porastu bezumna nasilja, lošoj prilagodbi, tj. okreće se aktivnom preglednom idealizmu, odnosno, otpa­
serijskih ubojica, pljačkaških banda, samoubojstava mladeži, a u Hrva­ danju od društva koje krizu ne će, ne želi ili ne može riješiti. Kod
tskoj branitelja. I, nisu li sve to nepogrješivi znakovi letargije, kao hrvatske braniteljske populacije to otpadanje od društva i kriza koja ga
posljedice 'dalekosežnih prožimanja? Nije li sve ovo mračnjaštvo po­ duševno izjeda završava na najtragičniji mogući način - dizanjem ruke
stalo dijelom našega okoliša, opasnijim od zagađenja zraka koji udiše- na sebe.
mo, od terorizma i od nuklearnih bomba kojima nas plaše?
U društvu koje je izloženo promjenljivoj slici čovjeka ili programiranoj
Daje doba Vodenjaka sotonski projekt, pomoću kojega hijerarhijski
krizi vrjednota, a tome je procesu zapadna civilizacija izložena već pu­
urotnici nastoje ostvariti promjenljivu sliku čovjeka, što naprosto znači da
nih četrdeset godina, 'samoostvarivnaje' se, po Johnu Colemanu, oči­
čovjek više ne će bi biti Božja slika, nego slika ovozemaljskih bogova,
tuje u golemom porastu uporabe droge, u šokantnom porastu umor­
najbolje je opisao Institut Tavistock, u kojemu je taj projekt i nastao.
stava nerođene djece, u otvorenom prihvaćanju homoseksualnosti i
140
lezbijstva, čija 'prava' svakoga dana štiti sve veći broj zakona. Očituje
139
Podatke je iznio dr. Bartul Matijica u jednom od svojih predavanja. Tom je se i u užasnoj pošasti side, koja preplavljuje gradove, u potpunom
prigodom naveo neka od važnih mjesta početka New Agea, kao što su hipi pokret u
Kaliforniji, događaji u VVoodstocku iz 1969. i u Esalenskom centru za psihološka i krahu obrazovnog sustava, u zapanjujućem porastu razvoda brakova, u
psihijatrijska istraživanja iz 1961. te u škotskom gradiću Finhornu iz 1962. godine.
Usp. Glas Koncila, 7. ožujka 2004.
140
Usp. dr. John Coleman, isto, str. 108.
202
203
© / hivni I hmnt.-ft I UMI KI.ONOVl NASTUPAJU

rastućem broju ubojstva od kojega ostatak društva ostaje toliko šokiran Koristeći se Tavistockovim pojmom 'novi tip', mlađahna publika
da se jednostavno ne može pribrati. Takvo programirano stanje upra­ diljem svijeta društvenim je inženjeringom i uvjetovanjem brzo bila
vljane i nadzirane krize dosiže krajnost u golemom valu pornografije, uvjerena da su Beatlesi njihov najomiljeniji sastav. 'Hitovi' Beatlesa
popraćene 'popustljivošću' na televizijskim ekranima, u sotonskim se­ stalno su zauzimali prva mjesta na top listama kako bi im se pojačalo
rijskim ubojstvima, u nestanku tisuća djece, koju na ulicama kradu tu uvjerljivost, a pokretačke riječi i nova otpadnička mlada populacija
perverznjaci. postala je medij koji je bez zadrške i slijepo vjerujući svojim idolima,
Psihološki cilj projekta stvaranja nemira jest učiniti čovjeka nemoć­ promicala te 'nove stilove'. Masovni hirovi u odijevanju, frizure i jezik
nim, uvjeriti ga u nemogućnost rješavanja krize, kako bi od nje okre­ bili su dio procesa 'fragmentacije' (cijepanja i loše prilagodbe), dakle,
nuo glavu i kako bi se u njegovu misaonom čipu konačno stvorilo druga faza promjenljive slike čovjeka koju je, kasnije će se doznati, osmi­
uvjerenje - zločin nije grijeh, nego sredstvo probitka. Zar može biti slio Willis Harman sa svojim timom društvenih znanstvenika i petljača
sumnje u to da je promjenljiva slika čovjeka naprosto sotonsko djelo? s genetskim inženjeringom i pustio je u pogon. 1 4 3 Poslije Beatlesa,
Kada je riječ o rock glazbi i stvaranju nemira, sve je krenulo prije više koje je 'slučajno' okupio Institut Tavistock, stigle su druge rock skupi­
od četrdeset godina, točnije 1969., kada je proglašeno "vrijeme klanjanja ne 'Made in England', za koje je, kao i za Beatlese, kultne pjesme pisao
Vragu" i kada je osnovana prva sotonska crkva u San Fancisku. Od tada i svu glazbu skladao već spomenuti Theo Adorno. 1 4 4
se, posredstvom medija, tj. 'meke sile', počinju snažno razvijati i širiti Beatlesi su savršeno obavili posao, koji su savršeno osmislili Insti­
okultizam i sotonski kult, upravo preko rocka. Vrata 'pakla' otvorili su tut Tavistock i njegova poslovnica - Centar za istraživanje ljudskih
Beatlesi, a vatru je potpalio, ne slučajno, također engleski sastav, Black
Sabbath (Crna Subota). Ovi drugi, pomoću okultnog utjecaja magije,
Baal je u starih zapadnosemitskih naroda Aramejaca, Kanaanaca i Feničana ime i
spiritizma i sotonizma, s posebnim tekstovima, postali su preteče ben- epitet muškog božanstva. Baal je bio bog plodnosti, a častili su ga na visovima ljudskim
dova mlade heavv-metal generacije, danas, na početku 21. stoljeća. žrtvama i orgijama. Legenda o Baalu govori: Nekadašnjom 'Dolinom naroda', Mezopota­
mijom, vladao je okrutni vladar Nimrod, a njegovo je ime značilo "silni lovac". Nimrod se
Kako je sve to počelo? Rijetki bi ljudi šezdesetih godina prošloga oženio Semiramidom, naredivši prije toga da se njezinome mužu Menonu iskopaju oči.
stoljeća obraćali pozornost na budalastu skupinu iz Liverpoola i na Nimrod i Semiramida željeli su vladati cijelim svijetom i štovali su poganske bogove u
svome svijetu magije, okultizma, demonstva i sotonizma. Htjeli su novi svjetski poredak, u
njihov dvanaesttonalni sustav 'glazbe' da ta skupina nije bila popraće­ kojemu bi Nimrod bio vrhovni bog na zemlji. Semiramida je proglasila Nimroda utjelo­
na golemim medijskim publicitetom. Taj dvanesttonalni sustav, piše vljenjem boga sunca i gradila njegov kult. Sebe je proglasila božicom mjeseca, a njihovo­
ga sina Baala (Bel ili Bil) inkarnacijom boga sunca. Legenda kaže da je Semiramida
Coleman, sastojao se od teških, ponavljajućih zvukova koje je Theo ostarjeloga Nimroda nagovorila da joj dade apsolutnu 'vlast' na jedan dan. Kada joj je to
Adorno, posebni prijatelj kraljice Elizabete II., pa time i Komiteta 300, omogućio, Semiramida gaje dala istoga dana ubiti te je nastavila vladati sa svojim sinom
141 Baalom u incestu. Saznavši da je želi ubiti njezin sin Baal, navodno se pretvorila u
uzeo iz glazbe Dionizijskog kulta i svećenstva Baala i dodao im 'mo­ golubicu i odletjela u besmrtnost. Poslije uništenja Babilonske kule, središte urota
deran' štih.
142
osvajanja svijeta seli se u drevni Egipat, a tisućama godina kasnije to će preuzeti 'hije­
rarhija urotnika', pod projektom nazvanim 'novi svjetski poredak'. Napomena: Zanimlji­
vo je da se britanski ratni zrakoplov za rano otkrivanje ciljeva naziva Nimrod. (nap. aut.)
Usp. Opća enciklopedija, Zagreb, 1977., I, str. 362, II, str. 342., i Mladen Lojkić, isto, str.
76.
141
Dioniz ili Bakho (ime lidijskoga podrijetla), antički bog plodnosti, uživanja, 142
Usp. dr. John Coleman, isto, 112.
opojnosti i vina, sin Zeusa i Semele. Progonila gaje Hera, skriven je kao gojenac kod 143
Usp. dr. John Coleman, isto, str. 112.
nimfa u Nysi. Krenuo je ovjenčan lovorom i bršljanom na put u daleke zemlje, u pratnji 144
O tome Coleman piše: "S Beatlesima se pojavila i 'beat generacija' i s njom
razuzdanih polubožanskih bića: silena, satira, menada, tijada i nimfa. Na svome triju­ prostačke riječi smišljene za razdvajanje i cijepanje društva. Novoiskovane Tavistockove
mfalnom putu, koji simbolizira širenje kulta vina, dopro je Dioniz (Bakho) sve do riječi: 'beatniks', 'hippies', 'flower children' (djeca cvijeća) postale su dijelom američkoga
Indije. Pod dionizijskim pojmom podrazumijeva F. Nietzsche ljudski divlji razaralački rječnika. Postalo je popularno i 'drop aut' (prestati ići u školu) i nositi prljave traperice,
nagon, suprotno apolonijskom koji teži harmoniji i redu. Dionizijski se nagon očituje
u orgističkoj glazbi Dionizieva kulta, (kurziv aut.) hodati okolo s dugom neopranom kosom. Ta novonastala skupina i njezin 'stil života'
usisali su u svoj kult milijune američke mladeži. Usp. dr. John Coleman, isto, str. 113.

204
205
€> U O N O V I N A S I U I'A J U
' 'in-cil / Umiii:rl I n\,i

odnosa na američkome Sveučilištu Stanford"'. Mladež zapadne civili dućili šokova". U čemu se sastoji ta nova kolektivna terapija mladosti
zacije, fazama površnosti, fragmentacije i samoosivarenja u samo desetak go zapadne civilizacije? U Tavistockovoj poslovnici na Sveučilištu Sussex
dina doživjela je promjenljivu sliku čovjeka a da toga nije bila ni svjesna 'budući šokovi" opisani su kao niz događaja koji su slijedno tako brzi da
dok je stariji naraštaj sve to bespomoćno promatrao, nesposoban 01 kri­ ih ljudski mozak ne može apsorbirati. U znanosti je znano do koje
ti izvor te globalno upravljane i medijski nadzirane krize. 'Tepih bom­ granice ljudski mozak može prihvatiti promjene i njihovu prirodu.
bardiranje' brojnih britanskih 'rock' sastava šezdesetih i sedamdesetih Također je utvrđeno da ciljana populacija koja je izložena slijednim
godina prošloga stoljeća polučilo je rezultat koji je vjerojatno iznena­ 'budućim šokovima' postaje malodušna. Prije te faze često dolazi do
dio i njegove tvorce. Naime, sotonska ludnica neusklađenih teških bezumnog nasilja, ubojstava, silovanja, otmica djece (pedofilije). U
beat zvukova umrtvila je mozgove mladih slušatelja diljem zapadnoga Hrvatskoj se to prepoznaje po učestalim pljačkama mjenjačnica, kla­
svijeta tako da ih je bilo lako privoljeti na probu novih droga, uz "pa, dionica, banaka i pošta koje, kao u slučaju pljačke đurđevačke poslov­
svi to rade". 1 4 6 A ta nova izmijenjena slika mladoga zapadnog čovjeka nice Fine (13. listopada, 2006.), završavaju i okrutnim ubojstvom.
dobivala je najveći mogući prostor u mnogobrojnim pisanim i elek­ Takvu je ciljanu skupinu, kako obrazlaže Sussexov laboratorij zla,
tronskim medijima pod nadzorom hijerarhijskih urotnika. 1 4 7 lako nadzirati, jer poslušno slijediti naloge, bez pobune, što je krajnji
Beatlesovsko više nego uspješno otvaranje 'paklenih vrata' kroz koje cilj 'budućih šokova'. Kako bi se razumjelo ovu novu metodu promjenlji­
će proći mladi naraštaji Zapada nije bilo kraj, nego početak novih 'bu­ ve slike čovjeka, najbolje ju je usporediti s preopterećenim električ­
dućih šokova'. Stručnjaci Zloga dali su se na posao i u Odjelu za nim strujnim krugom. Kada je strujni krug preopterećen, pregara osi­
istraživanje znanstvene politike (Science Policy Reserch Unit - SPRU)l4S gurač. Tako je i s ljudima - kada im se mozak preoptereti slijednim
usredotočili se na takozvanu psihologiju usmjerenu prema budućno­ šokovima, 'osigurač im pregara'. Kada je na ciljniku mladi naraštaj, a
sti radi nastavka manipuliranja mladim naraštajima primjenom "bu- jest, onda 'isključenje' mozga tu ciljanu skupinu vodi prema drogi kao
sredstvu bijega od pritiska kojemu je stalno izložena. Stoga je ova so­
145
Instituciju zvanu Standford Research Center (SRC), Centar za istraživanje Stan­ tonska metoda definirana kao "fizička i psihološka rastrojenost uvjeto­
ford, osnovao je, 1946., Institut Tavistock za ljudske odnose, sa svrhom da pomaže vana rezultatima prevelike opterećenosti mehanizama ljudskog uma
Robertu O. Andersonu i njegovoj naftnoj kompaniji ARCO, koja je za Komitet 300
osigurala prava na naftu na Sjevernome obronku (North Slope) Aljaske. Jedna od za donošenje odluka". 149
opasnijih djelatnosti Centra Standford jesu vojne operacije protiv pobunjenog naroda
Zar se onda treba čuditi što se 'budući šokovi' na mnogim rock-
usmjerene na civilno stanovništvo tipa Orwellove "1984". Centar za istraživanje Stan­
ford ne pravi nikakve moralne prosudbe glede projekata koje prihvaća, pa tako radi i za koncertima i po mnogim disko klubovima proizvode i upriličuju za-
Izrael i za Arape, i za Južnu Afriku i za Libiju. Kako se može očekivati, takvim stajalištem
vijajućim zvucima gitare, koji se elektronski dodatno pojačavaju, groz­
sebi osigurava 'informacije iz prve ruke' glede vlada stranih zemalja, informacije koje
CIA nalazi vrlo korisnima. Usp. dr. John Coleman, isto, str. 89. i 90. ničavim udaranjem bubnjeva, radi postizanja učinka 'vibriranja', od kojih
146
Kako piše Coleman, s tim britanskim 'rock' sastavima koji su stizali u SAD se tresu živci, što omogućuje rock i beat-glazbom mladež Zapada pretvo­
datumi rock koncerata postali su čvrsto označenim brojevima na kalendaru društvenih
događanja američke mladeži. Zajedno s koncertima rasla je uporaba droge među mladeži. riti u urlajuće nakaze. Kako piše Milivoj Bolobanić, jedan je liječnik,
Usp. dr. John Coleman, isto, str. 114.
147
proučavajući taj fenomen, rekao: "Gubi se tada kontrola nad tjelesnim
Bez masovne medijske reklame i bez gotovo neprekidne medijske pokrivenosti
rock hippvja-beatnika - kult droge ne bi se nikada odlijepio od zemlje. Završio bi kao funkcijama. Stanje zanosa koje prate trzaji udara kao kod epilepsije.
čudna pojava na lokalnoj razini. Beatlesi, sa svojim brenčavim gitarama, glupim izrazi­ Urlanje, ugrizanje, smijeh, mokrenje i trganje odjeće doživljava se kao
ma, drogeraškim rječnikom i nakaradnom odjećom ne bi narasli ni kao hrpa graška. 15
Umjesto toga, budući da su od medija dobili zaglušujući prostor, Sjedinjene Američke sreća i zadovoljstvo". °
Države bile su izložene jednom šoku za drugim. Usp. dr. John Coleman, isto, str. 118.
148
Science Policv Research Unit, Odjel za istraživanje znanstvene politike. Ova je institu­
cija odjel Sveučilišta Sussex u Engleskoj i dio je mreže Instituta Tavistock. Temeljna joj 149
Usp. dr. John Coleman, isto, str. 119.
je zadaća istraživanje 'budućih šokova'. Usp. dr. John Coleman, isto, str. 77. 150
Usp. Milivoj Bolobanić, isto, str. 122.-123.

206 207
•>
/ >nmi / I I I I I I I I . T I / U M I KI.ONOVI N A S T U P A J U

Dakle, 'pregaranje osigurača' kod mladih naraštaja zapadne civiliza


Da bi simbolizam prinošenja ljudskih žrtava novovjekome bogu Baalu
čije osmislili su pozemljari Instituta Tavistock, Stanforda i Sveučilišta
bio što vjerniji drevnim obredima iz vremena poganskoga Babilona,
Sussex, a pokrenuli ga pomoću Beatlesa i nastavili pomoću Rolling
redari grupe Hell's Angels (Anđeli pakla!?), koji su bili zaduženi za
Stonesa kako bi profaniranje kršćanske simbolike i izrugivanje Krista
održavanje reda, počeli su ih najokrutnije tući, kao da ih tjera nekakva
dosegnulo vrhunac upriličenjem sotonske skupine Black Sabbath i
nadnaravna sila. A ti mladi ljudi, dragovoljne žrtve na 'oltaru engle­
pjevača Marlvna Mansona 1 5 1 , odnosno Madone, kada je riječ o global­
nom protukršćanskom izrugivanju Svete obitelji, maloga Isusa i Djevi­ skoga boga Baala', ne samo što su prihvatili bol i okrutnost, nego su
ce Marije. 152 zahtijevali da ih još užasnije mlate. Obred prinošenja žrtava engle­
skim novopoganskim bogovima dosegnuo je vrhunac kada su počeli
Čim su Beatlesi uspjeli proizvesti prvi 'kratki spoj', u svrhu stva­
odjekivati zvuči "Svmpathv for the Devil" (Simpatija za Vraga) i kada su
ranja promjenljive slike mladoga čovjeka Zapada, Institut Tavistock
svjetsku je rock scenu obogatio njihovim klonom koji je nazvao 'kotr- redarnički pakleni anđeli, ne birajući, počeli mlatiti publiku. Nastala
ljajućim kamenjem'. Rolling Stonesi su otišli korak dalje od svojih je krvava tučnjava pred paklenom pozornicom i više se nije mogla
prethodnika. Povišenim vibracijama i dionizijskim destrukcijama na­ zaustaviti. Sve je izmaknulo kontroli, mogla je biti misao neutralna
dodali su i blasfemičnost, koja se u simboličnom ili stihovnom iskazu promatrača. Ispravan zaključak bi, možda, bio da u ovome slučaju nije
sintetički ujedinjavala u snagu koja je mlade ljude sve više činila duho­ bila riječ o upravljanom kaosu. Posljedica toga programiranoga kaosa
vnim bogaljima. Gotovo svaki njihov koncert bilo je javno uprizorenje bila su tri smrtna slučaja, dvadeset teških nezgoda s vrlo mnogo ozlijeđ­
Zloga. enih, mnoštvo u velikoj brzini zabijenih automobila s dvoje ubijenih
To se, kao što piše Milivoj Bolobanić, moglo vidjeti po onome što ljudi, mladić opijen LSD-om utopljen u kanalu i jedan drugi s teškim
se dogodilo 6. prosinca 1969. najednom zapuštenom automobilskom opeklinama odvezen u bolnicu, budući da ga je zahvatila vatra. Slika
trkalištu u blizini San Franciska. Dakle, riječ je o istoj godini i o istom kaosa bila je upotpunjena intervencijama dvadesetak liječnika i šest
gradu gdje je osnovana prva sotonska crkva. Mudri ljudi rekli bi: Ništa psihijatara, koji su do iznemoglosti obrađivali narkomane, preuranjene
slučajno. U tom i takvom gradu 'kotrljači kamenja' održali su svoj rock- porode i ozljede od tučnjave.
koncert u nazočnosti više od 300 tisuća posjetitelja. Poslije zagrija­ Može se reći kako je mons. Bolobanić s pravom zaključio da su ovaj
vanja publike s