1

Pad srednjovjekovne bosanske drave

Polovinom 14. stoljea Osmanlije prelaze u Evropu i od tada zapoinje plansko
osvajanje balkanskih zemalja. Taj period je, s prekidima, trajao vie od jednog stoljea.
Zavrio se propau balkanskih srednjovjekovnih drava i uklapanjem njihovog teritorija u
okvire Osmanskog Carstva. Osmanlije su na prostor koji u skoroj budunosti ele osvojiti,
slale akindije, koje bi pljakale i irile nemir meu domaom vlastelom, a nakon toga
slijedili bi napadi regularnih trupa. Postepenim osvajanjima Osmanlije su stigle i do Bosanske
Kraljevine. Osmanlije su se uvrstile u Niu i iz tog pravca su vrili napade na Bosnu. Prvi
poznati upad osmanske vojske desio se 1389. godine. U tom napadu akindije prodiru sve do
doline Neretve. Drugi upad osmanskih snaga desio se 1388. godine, osmanske trupe uspjevaju
doi do Bilee gdje su doivile poraz od bosanskog vojvode Vlatka Vukovia. Daljni upadi u
Bosnu su umanjeni, Osmanlije su u tom periodu osvajali strateka mjesta koja e im pomoi u
daljem prodoru na Balkan. Nakon poraza kod Angore 1402. godine, Osmansko Carstvo ulazi
u period interregnuma. Upadi u Bosnu su u tom periodu prestali, a zapoet e tek
konsolidacijom Carstva.
Sultan Mehmed I izaao je kao pobjednik meu braom i poeo je pripremati Carstvo
za daljna osvajanja. Pruio je pomo hercegu Hrvoju u ratu protiv ugarskog kralja 1414.
godine. Nakon upada osmanske vojske u ljeto 1414. godine, kralj Ostoja i vojvoda Sandalj su
bili prisiljeni plaati danak sultanu. Ugarska prijetnja ujedinila je itavu Bosnu u otporu
prema Sigismundu. Slonim otporom cijele Bosne, koji je predvodio herceg Hrvoje, te uz
odluujuu pomo Osmanlija, Sigismundova vojska poraena je u julu 1415. godine kod
Doboja.
1
Ovaj savez sa Osmanlijama oznaio je put postepenom, ali trajnom osmanskom
prodoru u Bosnu. Od tada se Osmanlije javljaju kao stalni inilac u unutranjim previranjima
u Bosni te ratovima sa susjednim dravama.
Nakon Stjepana Ostojia (1418-1421), na prijestolje dolazi Tvrtko II i njegova
vladavaina traje sve do 1443. godine. Tvrtko je manevrirajui izmeu vlastele, Ugarske i
Osmanlija, gajio nade da e obuzdatiti osmansku opasnost. Ali ve 1428. godine bio je
prisiljen plaati danak sultanu.
2


1
Mustafa Imamovi, Historija Bonjaka, Preporod, Sarajevo, 1997, 74.
2
Isto, 75.
2

Ali i pored ovog Osmanlije nisu imale stalne pozicije u Bosni. Osmanlije su krajem
1420-ih upale u Bosnu posjele neke gradove i prvi put stvorili uporita u Bosni. Zato se
bosanski kralj septembra 1430. godine alio Mletakoj Republici da su mu Osmanlije posjele
nekoliko gradova zbog toga to im nije platio danak, pa je molio Republiku da mu pozajmi
32.000 dukata da bi mogao platiti danak i oslobodit te gradove.
3
Sljedei osmanski upad
biljei se tokom 1432. godine kada Osmanlije pomau Radivoja, kandidata za prijesto.
Osmanski upadi zabiljeeni su i u narednim godinama sve do 1436. godine, a od tada
biljeimo zastoj sve do 1439. godine, kada Osmanlije napadaju Srbiju i ponovo prodiru u
Bosnu.
4
Ovaj dolazak u Bosnu svakako je preduzet kao zatitna mjera i obezbjeenje protiv
eventualnog iznenaenja iz Bosne. To se najbolje vidi po tome to se 1438. godine spominju
ak pod Jajcem, gdje su vrili diverzantske akcije.
5
Poslije pada Despotovine nema vijesti o
osmanskim akcijama u Bosni sve do 1448. godine.
U proljee 1448. godine Osmanlije su ponovo prodrle u Bosnu, u tom napadu osvojen
je Hodidjed sa Vrhbosnom, u ijoj su blizini podigli svoj tabor sa sjeditem vojvode Zapadnih
strana, odakle su vrili dalje prodore prema sjeverozapadu i jugu bosanske drave.
6
I od toga
vremena datira njihova stalna vlast u Vrhbosni. Poslije 1448. godine nema vijesti o
osmanskim provalama u Bosni sve do 1458. godine. Osmanlije su na osvojenom podruju
obrazovale jednu upravnu jedinicu koja se spominje u jednom izvoru iz 1453. godine, a
naziva se Bosansko krajite.
7

Stjepan Toma uzaludno je traio pomo u susjedstvu, Hunjadi je obeao pomo
jedino ako kralj pokrene borbu protiv heretika. Kralj Toma je 1450. godine zapoeo progon
bosanskih krstjana.
Padom Carigrada 29. maja 1453. godine, Osmanska imperija se afirmisala kao
evropska sila i opasan rival kranstvu. Osmansko carstvo sada se u potpunosti okree
Balkanu. U Evropi poinje vladati izvjestan strah od Osmanlija. Papska kurija je poela
inspirisati nove antiosmanske pohode. Osmanlije su imale dovoljno vremena da se upoznaju
sa prilikama u Bosni. ak su sticali simpatije kod domaeg stanovnitva, koje je gajilo nade
da bi moda pod Omanlijama bilo bolje. Meutim osmanski upadi praeni su pljakanjima i
odvoenjem u ropstvo velikog broja ljudi. Kada je Sultan krenuo na Beograd 1456. godine

3
Hazim abanovi, Bosanski paaluk, Svjetlost, Sarajevo, 1959, 27.
4
Isto, 30.
5
Isto, 30.
6
Imamovi, Historija Bonjaka, 78.
7
abanovi, Bosanski paaluk, 35.
3

traio je od Tomaa 10.000 ljudi i 4 strateki vana grada.
8
Meutim zbog poraza pod
Beogradom situacija se smirila, te je Toma odahnuo. Ovaj sultanov poraz, naveo je Tomaa
da se pridrui ostalom kranstvu protiv Osmanlija. Naredne godine osmanlije su se spremale
za prodor u Slavoniju te su ponovili zahtjev za ustupanje 4 grada. Toma se obatio
maarskom dvoru i kardinalu Karvajalu. Papa je bodrio Tomaa da istraje te mu poslao svoju
zastavu. Toma je tad poeo pripreme za rat za koji Bosna nije imala snage. Tomaev
poslanik Nikola Testa je 24. jula 1457. godine poao u posjetu papi, napuljskom kralju,
mletakom dudu, milanskom i burgundskom vojvodi. Papa je ulagao mnogo truda da iznae
sredstva i saveznike za Tomaa, ali nije bilo rezultata. Alfonso Aragonski je odgovorio kako
od njega ne treba oekivat pomo, a ni Venecija nije bila spremna pruiti pomo. Osjetivi da
nee dobiti pomo, Toma nije smjeo izazvati sultana te odustaje od svojih namjera. Naredne
1458. godine, osmanske snage ponovo operiraju po Bosni, sultan odustaje od zahtjeva za 4
grada, ali Toma biva primoran da plaa danak od 9.000 dukata.
9

Kralj je pokuao ostvariti vri savez sa srpskom despotovinom, 21. marta 1459.
godine obavljeno je vjenanje bosanskog prijestolonasljednika Stjepana Tomaevia sa
kerkom despota Lazara Brankovia, s namjerom da e Maari podrati brak to su oni i
uinili, davi saglasnost za ujedinjenje Bosne i Srbije kako bi se lake oduprli Turcima.
Osmanlije su ovaj potez shvatile kao pokuaj ostvarenja personalne unije izmeu bosanskog
kraljevstva i srpske despotovine, koja je pravno postojala jo od Tvrtkovog krunisanja
nemanjikom krunom 1377. godine.
10
To je bio razlog da sultan Mehmed II Fatih odmah u
ljeto 1459. godine, bez velikog napora i otpora, zauzme Smederevo, ime je dokrajena
srpska srednjovjekovna drava.
Toma je pisao Maarima kako je obavjeten da e im zima proe, cijela osmanska
vojna sila krenuti na Bosnu. Molio je Maare da ga ne ostave samog u opasnosti, jer bi ga
zadesilo potpuno rasulo i propast. Naredne godine akcije su stvarno zapoele. Toma je imao i
izvjesnih uspjeha. Uspio je spaliti Hodidjed, najstarije uporite Osmanlija u Bosni. Bosanski
kralj uputio je poslanstvo na sabor u Mantovu jula 1459. godine da trai pomo, ali se
zapadno mnijenje poelo naglo odvajati od Tomaa. Tome je predhodio gubitak Smedereva,
ije stanovnitvo se diglo i zbacilo mladog despota 20. juna 1459. godine i grad predalo
Osmanlijama. Ovaj dogaaj uzbudio je cjelo kranstvo pa je valjalo iznai krivca, maarski

8
Grupa autora, Historija Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata,BKC
Sarajevo, 1994. 84.
9
Isto, 85.
10
Imamovi, Historija Bonjaka, 80.
4

kralj je upro prstom na Bosance, a za izdaju osudio mladog despota, strica mu Radivoja i
Tomaa. U jesen 1459. godine Osmanlije su poharale i hercegovu zemlju i to je objanjeno
kao nedjelo izvedeno na Tomaev poziv. Herceg je primoran da plati sultanu 40.000 dukata.
Herceg je uviao budue dogaaje te je traio od Venecije da mu prui utoite u sluaju
osmanske najezde. Venecija je dozvolila hercegu da se sklone na Hvar u sluaju takve akcije.
Godine 1460. Turci su zauzeli Srebrenicu i cijelu Usoru.
11
Isto kao i herceg i kralj je
zatraio zaklon u Veneciji u sluaju invazije. Kralj je molio Veneciju da preuzme i brani
Bosnu, odnosno da ljudstvom i ratnom opremom osposobi za odbranu. Venecija je odobrila
nabavku i izvoz oruja, te se nudila kao posrednik kraljevog izmirenja sa hercegom. Ali kralj
je umro 1461. godine pa do izmirenja nije dolo. Zbog zajednikih neprijetelja novi kralj
Tomaevi e se sporazumiti sa hercegom. Kod sviju se pojavio odreeni strah, sve tee
stanje navodilo ih je da brinu kako osposobiti Bosnu za otpor. Papski legat Luka de Tolentis
boravio je kod kralja i kod hercega puna dva mjeseca 1961. godine, s ciljem da ojaa borbeni
duh i podstakne na otpor. Papa je Stjepanu Tomaeviu poslao kraljevsku krunu, kojom se u
jesen 1461. godine okrunio u Crkvi Sv. Marije u Jajcu.
12
Meutim njih dvojica i dalje su sve
snage ulagali u Veneciju, govorei da Osmanlije vie zaziru od njih nego od bilo kog
drugog.
13
Sve ee su slali poslanike u Veneciju sa zahtjevima za specijalne balistare i
pukare i drugu vojnu opremu. Venecija se nevoljko odazivala. Venecija je u Bosni gledala
svoju predstrau i radi sebe se za nju zalagala. Mletaka Republika je traila pomo od pape i
zapada. Prikazivala je situaciju kao vrlo ozbiljnu i zbog velikih izdataka koje ona daje za
svoju odbranu, nije mogla finansirati odbranu Bosne, nego je to trebao papa uiniti, ali i sam
papa se pravdao velikim izdacima na Siciliji.
Ovakvo zavlaenje ilo je jedino Osmanlijama na ruku. Ba tada izbija spor izmeu
hercega i sina mu Vladislava i stvari su se poele vie komplikovati. Vladislav je 1462.
godine otiao na Portu tuiti oca i trait podrku za stjecanje svog djela oevine. Tuba je
imala velikog odjeka, a i herceg je saznao za nju. Vladislav je traio da mu sultan pomogne u
ovom naumu, a sultanu je obeao isplatiti 100.000 dukata. Vladislav je tvrdio da e mu
Venecija i Dubrovnik posuditi po 50.000 hiljada.
14
Herceg je provjerio i u Dubrovniku i u
Veneciji da li je ovo istina, jedna i druga strana odgovorile su da im se Vladislav nije ni
obraao, a sve i da jest, nebi mu dali taj iznos. Meutim sultan je u ovom vidio odlinu priliku

11
Grupa autora, Historija Bosne i Hercegovine, 86.
12
Imamovi, Historija Bonjaka, 81.
13
Grupa autora, Historija Bosne i Hercegovine, 86.
14
Isto, 87.
5

da se umjea prste u Bosnu, zapovjedio je hercegu da polovinu zemlje da svom sinu. Ipak je
sultan od hercega traio tih 100.000 dukata koje Vladislav nije mogao platiti. Umjesto novca
bio je spreman preuzeti tri utvrena grada, Klobuk i Moevac, na dubrovakoj, i avinu kod
Sinja na mletakoj granici.
15
Poto dobije novac ili tvrave sultan bi dio svoje zemlje dao
Vladislavu. Herceg nije htjeo dati ni jedno ni drugo, ali je znao da e napad ubrzo uslijediti te
je traio pomo od Venecije u naoruanju i da se Venecija zauzme za njega na Porti. Venecija
je bila zadovoljna hercegovim stavom te mu dozvolila da izveze dovoljno ratne opreme, kao i
da unajmi plaenike na njihovoj teritoriji. Potvrdila mu je i ranije dat azil, mada je Venecija
vjerovala da mu nee ni trebati, jer je po njima, na pomolu bila velika intervencija protiv
neprijetelja vjere koju spremaju papa i kranski vladari.
Pripreme su trajale i u Veneciji. Znalo se takoer i za ratni plan sultana koji je trebao
biti izveden naredne godine. Ali, kranske ratne pripreme tekle su jako sporo. Svi krani
nisu bili jednako ugroeni tako da interes kod sviju nije bio isti. Najvea opasnot prijetila je
Bosni. Kralj je u februaru 1463. godine iznio pred Veneciju sva svoja strahovanja, bazirana na
pouzdanim informacijama. Kralj je nagovjetavao mleanima da e Osmanlije im zavre sa
Bosnom poeti napadati i na njihove teritorije. Zbog toga je nagovarao Veneciju da ona prva
napadne sultana, te da e to sultana odvratit od Bosne. Kralj je traio ratnu opremu i odreen
broj balistijara. Meutim Venecija nije proglasila rat sultanu, ali nije vjerovala ni u mir.
Podsticala je kralja da se dri Maara kako bi mogli zajedno stupiti u akciju. Traene
balistijare nije mogla dati o svome troku, ali je bila suglasna da u njihovim mjestima, unajmi
takvih vojnika koliko eli i koristi ih po potrebama. Meutim taj poklon nije stigao u Bosnu
jer je kralj po njeg poslao kad je sultan ve bio pod Bobovcem.
Razlog ranom dolasku osmanske vojske jeste taj to je Vladislav doveo turke bliim
putem. Sultan je Vladislavu dao i 15.000 hiljada vojnika koji e ga silom dovesti na vlast.
Osuujui ga za to kasnije (1466) herceg kae: On je doveo Turke u moju zemlju nekim
klancima kuda ranije nijedan Turin nije mogao proi. Hercegov pokuaj da mu se
suprotstavi propao je odmah u februaru 1463. godine, njegova vojska razbijena je na Breznici
kod Pljevalja.
16
Nakon toga u martu akindije su prele u Bosnu izazivajui nered. Nezavisno
od toga bosanski poslanici tada na Porti mole za petnaestogodinji mir. Kralj je shvatio da od
pomoi Bosni nee biti nita, da je ostao usamljen pred opasnou na koju su ga prijetelji sa
Porte upozoravali. Sultan je pristao na primirje, kako bi zavarao bosance. Poto je kralju

15
Isto, 88.
16
Isto, 89.
6

obeano primirje, nije se znalo protiv koga je ratni pohod usmjeren. Matija Korvin je pisao
papi kako se boji da napad ide na Ugarsku. Da ga zavara, sultan je naredio svome komadantu
u Srbiji da uznemirava granicu na Savi i Dunavu. Prodirao je sve do Temivara. Zatim je
uslijedio sultanov pohod ija je rtva bio Stjepan Tomaevi.
U proljee 1463. godine krenula je prema Bosni preko Skoplja, Kosova i Sjenice
velika osmanska vojska pod vostvom sultana Mehmeda II Fatiha. Poetkom maja Osmanlije
su se spustile na Drinu, i ubrzo su stigli u oblasti Pavlovia i Kovaevia, koji su se predali
bez otpora, jer im je bilo javljeno da je sklopljeno primirje. Sa Drine sultan je krenuo u
unutranjost Bosne i brzim marem napredovao prema dobro utvrenom Bobovcu, pred koji
su prethodnice stigle 19. maja. Bobovac je bio u mogunosti da prui dui otpor sultanu, ali je
zapovjednik grada, vojvoda Radak, na neka obeanja, trei dan opsade predao grad.
17
Brzi
pad Bobovca izazvao je pometnju i obeshrabrenost posada u ostalim gradovima. Sultan je tad
preko Visokog udario na Travnik, a zatim na Jajce, koje se predalo bez borbe.
Prije nego je osmanska vojska stigla u Jajce kralj je poslao Nikolu Testu u Veneciju
radi informisanja prijeteljske vlade o novostima i dopremanju ratne opreme. S Nikolom je
putovala i kraljica do Vrlika i tamo ostala da uz granicu saeka rasplet dogaaja.
18
Dotle je
kralj Stjepan Tomaevi kao naputeni beskunik, lutao i bjeao, nastojei da hitno skupi
nekakvu vojsku, ne bi li se dokopao Hrvatske i Primorja.
19
Najzad je se sklonio u tvrdi Klju.
Pred Kljuem ubrzo su se pojavile i osmanske prethodnice pod komandom Mahmut-pae
Anelovia, koji je nakon etiri dana opsade stupio u pregovore sa kraljem i zajamio mu
ivot i slobodu ako se preda. Kralj je pristao na to, predao se zajedno sa svojim stricem
Radivojem i drugom vlastelom. Mahmut-paa ih je odveo pred sultana koji se nalazio u Jajcu.
Stjepanu Tomaeviu je nareeno da izda zapovijest preostalim gradovima da se predaju.
Nakon toga, iako mu je obeana sloboda, kralj je skupa sa svojim stricem i nekim knezovima
iz porodice Pavlovia i Kovaevia pogubljen. Tako je skonao posljednji bosanski kralj.
Poto je pregazio Bosnu, smakao kralja i u osvojene tvrave postavio svoju posadu,
sultan je naredio povlaenje umorne vojske svakako prije 15. juna. Nikola Testa se 19. juna
vratio iz Venecije u Trogir sa opremom, ali ona se vie nije mogla iskoristiti te ju je ostavio u
Trogiru.

17
abanovi, Bosanski paaluk, 38.
18
Grupa autora, Historija Bosne i Hercegovine, 90.
19
Imamovi, Historija Bonjaka, 82.
7

Iz razloga to je brzo pala, ostala bez kralja i unitena, inilo se da je Bosna aptom
pala, ne samo bez ijednog topovskog hica, nego i bez izvlaenja iz korica ijednog maa,
kako je 25. juna 1463. godine dogaaje ocijenio trogirski knez. Slino misli i Matija Korvin
1464. godine kada pie papi kako je sultan u Bosni pobijedio prije nego je izvukao ma iz
korica. Meutim osmanski izvori ne govore tako.
20
Tvrdilo se da je srednjovjekovna
bosanska drava bila obina crvotona zgrada , koju su Osmanlije sruile jednim udarcem
noge. Meutim, osvajanje Bosne trajalo je punih 77 godina (1386-1463). U pohodu na
Bosnu sultan Mehmed II Fatih je predvodio vojsku od preko 150.000 ljudi. Mehmed II Fatih
bio je tada meu najmonijim vladarima svijeta. Kao osvaja satirao i gutao je carstva i
drave. Kada je Bosna dola na red, bez obzira na otpor, nije mogla izbjei svoju sudbinu.
Bosni sa zapada niko nije pomogao. Kada je Bosna pala, Mletaki dud, u pismu upuenom
Firenci 14. juna 1463. godine izjavljuje da je pred oima svijeta izgorjelo ugledno
kraljevstvo.














20
Grupa autora, Historija Bosne i Hercegovine, 92.
8

Literatura

-Mustafa Imamovi, Historija Bonjaka, Bonjaka zajednica kulture Preporod, Sarajevo,
1997.
-Hazim abanovi, Bosanski paaluk, Svjetlost, Sarajevo, 1959.
-Branislav urev, Milan Vasi, Jugoslovenske zemlje pod Turskom vlau (do kraja XVIII
stoljea), Izabrani izvori, Zagreb, 1962.
-Grupa autora, Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata,
Bosanski kulturni centar, Sarajevo, 1998.