LEKCIJE IZ

MATEMATIKE 1
Ivica Gusi
Lekcija 14
Pad, rast, lokalni ekstremi,
konveksnost, konkavnost, toke
infleksije i njihovo fizikalno
znaenje

Lekcije iz Matematike 1.
14. Pad, rast, lokalni ekstremi,
konveksnost, konkavnost, toke
ineksije i njihovo zikalno
znaenje.
I. Naslov i objanjenje naslova
U lekciji se daju kriteriji pomou derivacija za rast i pad funkcije, lokalne
ekstreme (toke prijelaza iz rasta u pad i obratno), konveksnost i konkavnost,
toke ineksije (toke prijelaza iz konveksnosti u konkavnost i obratno). Ti su
kriteriji prirodni, jer derivacije imaju jasna zikalna znaenja: prva derivacija
znaenje brzine, a druga znaenje ubrzanja.

II. Pripadni inenjerski odnosno matematiki problem

Osnovna pitanja koja se mogu postaviti o ponaanju neke funkcije jesu:
1. Raste li ili pada funkcija oko neke vrijednosti argumenta?
2. Postie li funkcija svoju najveu ili najmanju vrijednost za neku vrijednost
argumenta?
3. Je li funkcija konveksna ili konkavna oko neke vrijednosti argumenta?
4. Ima li funkcija ineksiju za neku vrijednost argumenta (tj. mijenja li konveksnost i konkavnost pri prolazu argumenta kroz tu vrijednost)?
U svim ovim pitanjima govorimo o ponaanju funkcije oko neke vrijedx0 , to znai "malo lijevo, malo desno" od x0 . To
znai da trebamo odgovoriti na pitanje za beskonano mnogo vrijednosti argumenta, to je nemogue ako to bukvalno shvatimo. Matematiki se taj problem
rjeava tako da se gledaju vrijednosti samo u x0 , ali ne samo vrijednosti funkcije
ve i vrijednosti njenih derivacija u x0 . U veini sluajeva, gornja etiri problema rijeit emo samo iz poznavanja vrijednosti prve i druge derivacije
funkcije u x0 .
Openito, etiri gornja problema svode se na rjeavanje jednadba i nejednaba.

nosti argumenta, recimo

Ova etiri pitanja o funkcijama imaju veliku vanost u inenjerstvu pri

prouavanju, praenju i opisivanju veze medju dvjema veliinama u nekom procesu, reakciji. Na primjer ako razmatramo vrijednost neke veliine y nastale u
nekom procesu, u ovisnosti o vremenu t, onda ova pitanja imaju sljedeu interpretaciju:
1. Poveava li se ili smanjuje vrijednost veliine y u nekom vremenskom intervalu oko trenutka t0 ?
1

2. Je li vrijednost veliine y maksimalna ili minimalna u nekom trenutku t0 ?

3. Raste li ubrzano ili usporeno vrijednost veliine y , u nekom vremenskom
intervalu oko t0 (ako raste, i slino pitanje ako vrijednost od y pada) ?
4. Prelazi li promjena veliine y u nekom trenutku od ubrzanja na usporenje i
obratno?

III. Potrebno predznanje

Potrebno je poznavati pojam i interpretaciju derivacije funkcija (naroito

prvu i drugu). Takodjer je vana jasna predoba o ponaanju kvadratne funkcije.
Ponovimo potrebne denicije i injenice:

1. Rast i pad funkcije.

Kaemo da je funkcija rastua ako se s poveavanjem vrijednosti argumenta
poveavaju i vrijednosti funkcije.
Geometrijski, to znai da se graf funkcije, gledajui od lijeva na desno, uspinje
(raste) (sl.1.).

Kaemo da je funkcija padajua ako se s poveavanjem vrijednosti argumenta

vrijednosti funkcije smanjuju.
Geometrijski, to znai da se graf funkcije, gledajui od lijeva na desno, sputa
(pada) (sl.2.).

2. Lokalni ekstremi funkcije - lokalni maksimum, lokalni minimum.

Kaemo da je x0 toka lokalnog maksimuma funkcije f (ili da f u x0 postie
lokalni maksimum) ako je f (x0 ) najvea vrijednost funkcije f na nekom (otvorenom)
intervalu oko x0 (tj. malo lijevo, malo desno od x0 ). Ako je tako onda se f (x0 )
zove lokalni maksimum. Netko tada i toku (x0 , f (x0 )) zove tokom lokalnog
maksimuma (sl.3.).

Kaemo da je x0 toka lokalnog minimuma funkcije f (ili da f u x0 postie

lokalni minimum) ako je f (x0 ) najmanja vrijednost funkcije f na nekom (otvorenom)
intervalu oko x0 (tj. malo lijevo, malo desno od x0 ). Ako je tako onda se f (x0 )
zove lokalni minimum. Netko tada i toku (x0 , f (x0 )) zove tokom lokalnog
minimuma (sl.4.).

Kaemo da je x0 toka lokalnog ekstrema funkcije f (ili da f u x0 ima lokalni

ekstrem) ako je x0 toka lokalnog maksimuma ili lokalnog minimuma funkcije f .
3

3. Interval rasta (pada) funkcije f je svaki interval unutar domene

funkcije na kojemu funkcije raste (pada) (sl.5.).

4. Vana interpretacija lokalnih ekstrema pomou intervala (podruja) rasta odnosno pada.

Funkcija f postie lokalni maksimum u x0 ako, pri prolazu argumenta kroz x0 ,

funkcija iz podruja rasta prelazi u podruje pada (tj. ako malo lijevo od x0
funkcija raste, a malo desno, pada).

Funkcija f postie lokalni minimum u x0 ako, pri prolazu argumenta kroz

x0 , funkcija iz podruja pada prelazi u podruje rasta (tj. ako malo lijevo od
x0 funkcija pada, a malo desno, raste).

5. Konveksnost i konkavnost funkcije.

Kaemo da je f konveksna u x0 ako je tangenta na graf u toki (x0 , f (x0 )) ispod
grafa (potpuno ili na jednom dijelu oko te toke) (sl.6.).

To je geometrijska denicija, postoji i analitika, ali je tu neemo spominjati.

Kaemo da je funkcija konveksna na nekom intervalu ako je ona konveksna u
svakoj toki tog intervala.
Kaemo da je f konkavna u x0 ako je tangenta na graf u toki (x0 , f (x0 ))
iznad grafa (potpuno ili na jednom dijelu oko te toke) (sl.7.).

To je geometrijska denicija, postoji i analitika, ali je tu neemo spominjati.

Kaemo da je funkcija konkavna na nekom intervalu ako je ona konkavna u
svakoj toki tog intervala.

7. Vana interpretacija konveksnosti odnosno konkavnosti pomou

rasta odnosno pada funkcije.
Funkcija f je konveksna ako ubrzano raste ili usporeno pada.
Funkcija f je konkavna ako usporeno raste ili ubrzano pada. (sl.8.).

8. Toke ineksije.

Kaemo da je x0 toka ineksije funkcije f ako pri prolazu argumenta kroz x0 ,

funkcija prelazi iz podruja konveksnosti u podruje konkavnosti ili obratno.
Ako je tako, onda se toka (x0 , f (x0 )) zove toka ineksije grafa. (sl.9).

Kritine toke.
Kaemo da je x0 kritina toka ako je ona toka lokalnog ekstrema ili toka
ineksije.
Naziv ima jasno zikalno znaenje: u kritinim tokama dolazi do bitnih promjena u nekom procesu (primjerice, ako se neka veliina u procesu poveavala,
nakon kritine toke poinje se smanjivati, odnosno ako se ubrzano poveavala,
poinje usporavati).

IV. Nove denicije i tvrdnje s primjerima

Kriteriji rasta i pada.
Ako je f (x0 ) > 0, onda f raste oko x0 (sl.10.).

Objanjenje. Postoji i strog, analitiki dokaz te tvrdnje, a mi ovdje dajemo

geometrijsko objanjenje:
1. f (x0 ) je koecijent smjera tangente na graf funkcije f u (x0 , f (x0 )). Zato,
2. Ako je f (x0 ) > 0 onda je prikloni kut tangente iljast, tj. tangenta je rastua.
Zakljuak: funkcije f je rastua oko x0 .
Ako je f (x0 ) < 0, onda f pada oko x0 . (sl.11.). Objanjenje je analogno
onome za rast, samo to je tu prikloni kut tangente tup.

Primjer 1. - primjena kriterija rasta i pada. Odredimo intervale rasta

i pada, i lokalne ekstreme funkcije f (x) := x3 3x, te skicirajmo graf.
Iako to nije nuno, najprije odredimo nekoliko toaka grafa, da bismo
dobili neku predobu o funkciji.
Podjimo od toaka u kojima graf sijee x-os,
tj. odredimo nultoke funkcije f ,
tj. rijeimo jednadbu x3 3x = 0.
x(x2 3) = 0

pa su rjeenja x1 = 3, x2 = 0, x3 = 3.
Ucrtavanjem jo nekoliko toaka, dobivamo grubu predodbu o grafu funkcije
f (sl.12.).

Uoavamo da bi f trebala imati toku lokalnog maksimuma xmax negdje

izmedju 3 i 0, i toku lokalnog minimuma xmin negdje izmedju 0 i 3.

Treba odrediti tono xmax i xmin .
Tu je f (x) = 3x2 3. Odredimo podruja pada i rasta; podjimo od podruja
pada (jer je tu tako jednostavnije, ali mogli smo poi i od podruja rasta):
f (x) < 0
3x2 3 < 0
x2 < 1
1 < x < 1.

Zakljuujemo:

1. Funkcija pada za 1 < x < 1, tj, < 1, 1 > je interval pada.

2. Funkcija raste za x < 1 i za x > 1, tj. < , 1 > i < 1, + > su intervali rasta (uoimo da smo ta dva intervala dobili izravno, kao komplementarne
otvorene intervale, intervalu pada).
3. (i) U x = 1 funkcija prelazi iz podruja rasta u podruje pada, pa je
xmax = 1. Kako je f (1) = 2, toka (1, 2) je toka lokalnog maksimuma
grafa. To se obino zapisuje kao:
(xmax , ymax ) = (1, 2)

(ii) U x = 1 funkcija prelazi iz podruja pada u podruje rasta, pa je xmin = 1.

Kako je f (1) = 2, toka (1, 2) je toka lokalnog minimuma grafa. To se
8

obino zapisuje kao:

(xmin , ymin ) = (1, 2)

Sad moemo malo preciznije skicirati graf funkcije (sl.13.).

Napomenimo da jo ne moemo biti zadovoljni jer jo uvijek neznamo tono

podruja konveksnosti i konkavnosti, odnosno toke ineksije (iako ih naziremo
otprilike).
Napomenimo takodjer, da smo podruja rasta i pada te lokalne ekstreme mogli
odrediti bez ikakva crtanja, dovoljno je bilo rijeiti nejednadbu f (x) < 0 (ili
f (x) > 0).

Kriteriji konveksnosti i konkavnosti.

Ako je f (x0 ) > 0, onda je f konveksna oko x0 .

Obrazloenje. Iako postoji i strogi analitiki dokaz, dat emo geometrijsko

obrazloenje (geometrijska interpretacija druge derivacije):

1. Ako je f (x0 ) > 0 onda derivacija f raste oko x0 (zbog kriterija rasta i zbog
toga to je f = (f ) ). Mogu nastupiti sljedee mogunosti:
(i) f raste oko x0 , pa zato ubrzano raste (jer joj se derivacija poveava), pa je
konveksna (sl.14(i)).
(ii) f pada oko x0 , pa zato usporeno pada, pa je konveksna (sl.14(ii)).
(iii) f ima lokalni ekstrem u x0 , pa zato taj ekstrem mora biti minimum, pa je
f opet konveksna. (sl.15.).
Dakle, ako je f (x0 ) > 0, f je konveksna oko x0 .
Ako je f (x0 ) < 0, onda je f konkavna oko x0 (sl.16.).

Obrazloenje. Analogno onome za konveksnost.

9

10

Primjer 2. - Primjena kriterija konveksnosti i konkavnosti.

Skicirajmo graf funkcije f (x) := x3 3x.

Ve smo u Primjeru 1. odredili nultoke, intervale rasta i pada i lokalne

ekstreme. Ostaje odrediti intervale konveksnosti i konkavnosti te toke ineksije.
Tu je f (x) := x3 3x, f (x) = 3x2 3, f (x) = 6x. Dakle:
f (x) > 0
6x > 0
x > 0. Zato:
1. f je konveksna za x > 0
2. f je konkavna za x < 0
3. U x0 = 0 je toka ineksije, jer u toj toki f prelazi iz podruja konkavnost

u podruje konveksnosti.
Sad moemo puno preciznije skicirati graf (sl.17).

Izravni kriteriji lokalnog ekstrema.

1. Nuni uvjet lokalnog ekstrema.
Ako je u x0 lokalni ekstrem onda je f (x0 ) = 0, tj. tangenta u toki (x0 , f (x0 ))
usporedna je s x-osi. (sl. 18.).
Obrazloenje. Postoji i strog analitiki dokaz, a geometrijsko je obra-

zloenje oito.

11

Vana napomena. Uvjet f (x0 ) = 0 je nuan, ali openito, ne i dovoljan da

bi x0 bio lokalni ekstrem. To u praksi znai, da ako elimo odrediti sve lokalne
ekstreme neke funkcije, jedan od pristupa jest da rijeimo jednadbu f (x) = 0.
Tada su lokalni ekstremi medju rjeenjima te jednadbe, ali moe se dogoditi
da neka rjeenja ne budu lokalni ekstremi ve toke ineksije.
To jasno vidimo na primjerima potencija f (x) = xn i injenice da parne potencije u x0 = 0 imaju minimum, a neparne (osim za eksponent 1) imaju tu toku
ineksije (sl.19.). Uoimo da je uvijek (za n > 1) f (0) = 0).

Dovoljni uvjeti lokalnog ekstrema.

(i). Ako je f (x0 ) = 0 i f (x0 ) > 0, onda je u x0 lokalni minimum.

(ii) Ako je f (x0 ) = 0 i f (x0 ) < 0, onda je u x0 lokalni maksimum.

Obrazloenje. Iako postoji i strog analitiki dokaz, mi dajemo geometrijsko

obrazloenje (sl. 20.).

12

Primjer 3. - primjena kriterija nunog i dovoljnog uvjeta lokalnog

ekstrema
Odredimo lokalne ekstreme funkcije f (x) = x3 3x.

Napomenimo da smo ve u Primjeru 1. pokazali, primjenom kriterija rasta

i pada, da je xmax = 1 i xmin = 1. Sad emo to dobiti izravno iz kriterija
lokalnog ekstrema.
Tu je f (x) := x3 3x, f (x) = 3x2 3, f (x) = 6x.
1. Nuan uvjet lokalnog ekstrema: f (x) = 0.
3x2 3 = 0
x1 = 1, x2 = 1

2. Dovoljan uvjet lokalnog ekstrema:

f (x1 ) = 6 (1) = 6 < 0 pa je u x = 1 lokalni maksimum.
f (x2 ) = 6 1 = 6 > 0 pa je u x = 1 lokalni maksimum.

Poopenje kriterija lokalnog ekstrema

Ako je f (x0 ) = 0 i f (x0 ) = 0 onda je:

(i) ako je f (x0 ) = 0, onda je u x0 toka ineksije.
(ii) ako je i f (x0 ) = 0 onda je:
(a) ako je f iv (x0 ) < 0, onda je u x0 lokalni maksimum
(b) ako je f iv (x0 ) > 0, onda je u x0 lokalni miniimum
(c) ako je f iv (x0 ) = 0, onda analogno treba gledati petu, odnosno estu derivaciju
itd.

Primjer 4. - Primjena popenog kriterija.

Odredimo lokalne ekstreme funkcije f (x) = x5 5x3 .
Tu je f (x) = 5x4 15x2 , f (x) = 20x3 30x, f (x) = 60x2 30.

1. f (x) = 0
5x4 5x2 = 0
x1 = 1, x2 = 0, x3 = 1

Tu su mogui lokalni ekstremi:

2. (i) f (x1 ) = 20(1)3 30(1) = 10 > 0 pa je u x = 1 lokalni minimum.
(ii) 2. f (x2 ) = 20 03 30 0 = 0 pa treba nastaviti s viim derivacijama:
f (x2 ) = 60 02 30 = 30 = 0 pa je u x = 0 toka ineksije.
13

(iii) f (x3 ) = 20 13 30 1 = 10 < 0 pa je u x = 1 lokalni maksimum.

Fizikalna znaenja lokalnih ekstrema, druge derivacije i toaka ineksije.

Funkcijskom vezom y = f (x) opisano je kako se mijenja druga veliina y u
ovisnosti o promjeni prve veliine x. Zato:
1. f (x) je brzina kojom se mijenja y pri vrijednosti x prve veliine.
2. U lokalnim ekstremima brzina je jednaka nuli.
3. f (x) je akceleracija promjene druge veliine pri vrijednosti x prve veliine
(to je zato to je f = (f ) , tj. f je brzina promjene brzine.
4. U tokama ineksije ubrzanje prelazi u usporenje i obratno.

14